Professional Documents
Culture Documents
Jasmina Bari{i}
Dvadeseti vek sa svim svojim tekovinama ostaje iza nas, me|utim dostignu}a tog vremena prisutna su i danas. Nesumljivo je da je Sigmund Frojd (Sigmund Freud, 1856-1939) jedan od ljudi koji pripada nau~nim revolucionarima pro{log veka. Dr Frojd je otvorio vrata ~ove~anstvu u jedan potpuno novi svet, otkriv{i i pribli`iv{i ljudskom rodu psiholo{ka saznanja i istine: da su psihi~ki procesi determinisani procesi, da ~ovekovo mi{ljenje, delanje i ose}anja mogu biti nesvesno motivisani, da je uloga emocionalnih faktora u razvoju li~nosti presudna, da je ogroman uticaj prvobitne sredine u najranijem detinjstvu na formiranje zrele li~nosti, da snovi imaju veliki zna~aj u `ivotu ~oveka itd.
Svaki onaj koji se u sada{njosti ili budu}nosti bude bavio arheologijom psihe, a trebalo bi da se bavimo i moramo da se bavimo ovom arheologijom, jer je nepoznavanje samog sebe stvar opasna po `ivot (A. Adler), ne}e mo}i da mimoi|e otkri}a koja je u~inio Sigmund Frojd. On je ljudima otkrio jedan od velova tajne, ukazuju}i im kako da upoznaju}i bolje sebe, mogu sobom bolje da vladaju. Seksualnost je, mo`e se re}i, jedna od centralnih tema unutar psihoanalize i Frojdovog dela. Frojd je vrlo rano uo~io njen zna~aj, posebno za razumevanje du{evnih poreme}aja, kao {to su npr. histerije. Razvojem i primenom psihoanaliti~kog metoda je do{ao do niza zna~ajnih otkri}a, kao sto su infan-
43
tilna seksualnost, erogene zone, masturbacone fantazije, Edipov kompleks, kastraciona anksioznost, penis zavist i drugo. Po originalnom shvatanju ponu|enom u Tri rasprave o teoriji seksualnosti, (1905) osnovna je ideja da nagoni naro~ito seksualni, imaju svoj izvor, cilj i objekat. Po klasi~nom modelu objekat postoji samo da bi zadovoljio cilj nagona. Frojd je `iveo u vreme kada su Darvinovske koncepcije izmenile celokupnu kulturolo{ku klimu, poimanje ljudske vrste. Frojd je bio dete svog vremena. Da podsetimo po Darvinu: dva osnovna principa su prirodna i seksualna selekcija. Prvi slu`i opstanku vrste, a drugi zadovoljstvu. Mada ih je video kao nezavisne, Darvin je pretpostavio da iza njih postoje dva instikta, koji su u osnovi celokupnog `ivotinjskog pona{anja, odnosno instinkt samoodr`anja i seksualni instinkt. Tuma~e}i seksualnost ljudskih bi}a u skladu sa Darvinom, Frojd u svojoj prvoj topici nudi dva nagona, nagon samoodr`anja i seksualni nagon, Eros. Ceo smer Tri rasprave je u su{tina procena koliko jedan objekt, uspe{no ili neuspe{no, omogu}ava ispunjenje nagona. Nagon u Frojdovoj teoriji jeste grani~ni koncept izme|u psihi~kog i somatskog, a ozna~ava one sna`ne unutra{nje nadra`aje, koji zahtevaju neodlo`no i potpuno rastere}enje i od kojih, ma koliko se trudili, ne mo`emo pobe}i. Seksualni nagon ima svoj izvor, {to je telesno razdra`enje neke od razli~itih erogenih zona, snagu- izvesnu koli~inu energije kojom raspola`e, zatim cilj rastere}enje od napetosti i zadovoljenje odre|enog parcijalnog ili genitalnog
nagona na odgovaraju}em objektu, koji mo`e biti sopstveni ili tu|i deo tela, predmet ili osoba, stvarna ili zami{ljena. Moramo naglasiti da je u Frojdovoj teoriji seksualnosti, bitan i nepromenljiv sam nagon, zapravo njegova energija, pritisak ka aktivnosti, a da su promenljivi izvor, cilj i objekat. Tvorac psihoanalize je isticao da je njegov pojam seksualnosti razli~it od uobi~ajenog, nau~nog i svakodnevnog. U op{tepoznatom zna~enju seksualno se odnosi na sve one biolo{ke pojave, postupke, radnje, organe i karakteristike koje su u vezi sa polom, polnim razlikama i sa funkcijom razmno`avanja. U Frojdovoj pak terminologiji, seksualnost odraslog i normalnog ~oveka usmerena na suprotni pol, podre|ena reproduktivnoj funkciji, samo je jedan poseban vid seksualnosti koji se naziva genitalna seksualnost. Prema tome, Frojdov pojam seksualnosti je {iri, prostraniji od uobi~ajenog, konvencionalnog. On obuhvata i seksualnost abnormalnih, tzv. nastranih ljudi i dece. Preciznije re~eno, tvorac psihoanalize, prema vlastitom samorazumevanju, nije ovaj pojam pro{irio, rastegao izvan njegovih granica, ve} mu je dao pun obim koji mu je bio oduzet neopravdanim svo|enjem seksualnosti u neprimereno uske granice. U jednom kratkom osvrtu na svoju teoriju seksualnosti, Frojd kaze da njegova pro{irivanja ne zna~e novine, ve} ponovno uspostavljanje pravog stanja stvari, otklanjanje necelishodnog su`avanja pojma na koje smo se privoleli. Odvajanje seksualnosti od genitalija ima prednost {to nam dopusta da seksualnu delatnost
dece i perverznih posmatramo sa istog stanovi{ta, kao i onu kod odraslih. Dok je ona prva bila do sada potpuno zanemarena, druga je bila prihva}ena bez razumevanja, sa moralnim negodovanjem.
tako da je sa po~etnih 80 u poslednjem, ova knjiga imala 120 strana autorovog teksta. U ovom delu, Frojd se otvoreno suprostavio popularnim stavovima i tada aktuelnim pretpostavkama u vezi seksualnosti. Pro{iruju}i ideju seksualnosti preko uskih konvencionalnih granica, otkriva korene seksualnosti u ranom detinjstvu, u ljudskom periodu mnogo ranije u odnosu na sve dotada{nje pristupe ovoj tako va`noj sferi ~ove~ijeg postojanja. Tabu da seksualnost po~inje sa pubertetom je ovim zna~ajnim delom naru{en, a razvoj seksualnosti je po prvi put definisana kroz postepene faze seksualnog sazrevanja, pre nego {to se postigne puna seksualna zrelost.
snova (1900.), ali i njegovim neprevazi|enim radom na polju seksualnosti. Do 1926. godine ova knjiga je do`ivela {est izdanja, a broj strana se uve}avao sa Frojdovim otkri}ima i razmi{ljanjima,
45
smatra akt prema motivu nagona). I pre Frojda je objekt, u klasi~nom smislu osoba a ne predmet, pominjan od strane [ekspira (Dva gospodina u Veroni).
Udeo biseksualnosti
Frojd klasifikuje pod devijacije u odnosu prema seksualnom objektu razli~ita ispoljavanja homoseksualnosti, pedofiliju i zoofiliju. Za njega su ove perverzije posledica ste~enih karakteristike ljudske seksualnosti, a ne ne~eg uro|enog ili konstitucionalnog, kao {to se do tada smatralo. Frojd kao odgovor na pitanje kako to da neki ljudi biraju za seksualni objekt osobu istog pola a drugi osobu suprotnog, postavlja ideju o biseksualnosti, univerzalnoj tendenci postuliranoj od strane Flis-a (Wilhelm Fliess). Za razliku od tvorca ideje, koji je smatrao da se osnov za biseksualnost formira tokom razvoja ljudskog embriona, Frojd prepoznaje koegzistenciju maskuline i feminine dispozicije u svakome, od detinjstva pa sve do izbora finalnog objekta, kao i da izbor zavisi od predominacije pomenutih tendenci. Po Frojdu u perverzijama seksualni nagon se lomi na razli~ite delove, koje naziva komponentama instinkta, dok se kod normalne seksualnosti komponente instinkta udru`uju i deluju u pravcu genitalne zrelosti (zrele seksualnosti).
zivno na osnovu normalnog seksualnog nagona, nego delom i kao posledica abnormalne seksualnosti. Ovaj stav se ogleda u ~uvenoj Frojdovoj re~enici: ..neuroze su, da ka`emo, negativ perverzije. Ono {to je sprovedeno u delo od strane perverznih kroz pona{anje je kod neuroti~ara imaginirano u fantazijama i snovima. Drugi zaklju~ak je da predispozicija prema perverziji nije izuzetak, ve} da je u sklopu tkz. normalne konstitucije.
46
brane, koji Frojd defini{e kao sublimacija. Sisanje palca Frojd uzima za model manifestacija infantilne seksualnosti; aktivnost se javlja u ranom detinjstvu a mo`e biti prisutna i tokom celog `ivota. Po Frojdu dete koje upotrebljava prst za sisanje je vo|eno potragom za zadovoljstvom, koje je ve} do`ivelo kroz de~iju prvu i najvitalniju aktivnost, sisanje na maj~inoj dojci ili njenoj zameni. Tokom dojenja de~ije usne se pona{aju kao erotogena zona, izvor prijatne senzacije. Ovaj erotogeni kvalitet nije limitiran samo na oralnu zonu; mo`e pripadati bilo kom delu tela, koji postaje ekscitabilan poput genitalija. Glavna karakteristika seksualnog nagona u detinjstvu je njegova esencijalna masturbatorna priroda. U manifestacije infantilne seksualnosti, Frojd pored oralne masturbatorne aktivnosti uklju~uje i aktivnosti, koje su vezane za analnu zonu (zadovoljstvo u retenciji ili ekspulziji), kao i uretralne aktivnosti koje uklju~uju prijatnost uriniranja (kako kod de~aka tako i kod devoj~ica), kao i one u genitalnom predelu. Ove observacije su navele Frojda da opi{e tri razli~ite faze infantilne masturbacije: prva je da je onanizam malog deteta povezan sa ishranom, druga pripada tre}oj ili ~etvrtoj godini `ivota, dok tre}a faza odgovara pubertetskoj masturbaciji, koja se do tada jedina razmatrala. Frojd je sa`eo pristup infantilnoj seksualnosti ukratko re~ima dete je polimorfno perverzno. Ovim izrazom hteo je da uka`e da delovi de~ijeg tela su rani po~etci nastanka jake senzitivnosti na erotizaciju; tek kasnije erogene zone postaju subjekt genitalne organizacije, koja ima za cilj da ujedini seksualnost. Izraz
polimorfno ukazuje na veliku raznorodnost erotogenih zona koje mogu biti pokrenute u ranom detinjstvu. Postojanje polirmofne dispozicije za perverziju kod dece omogu}ava Frojdu da pru`i obja{njenje za nastanak organizovane perverznosti kod odraslih, putem prisustva dela infantilne seksualnosti, koja je ostala fiksirana na ranom stadijumu psihoseksualnog razvoja.
47
1915. godine Frojd uvodi ideju organizacije libida kroz sukcesivne faze, gde svaka faza odgovara primarnoj erogenoj zoni. Frojd opisuje oralnu, analnosadisti~ku i genitalnu fazu. Falusnu fazu opisuje naknadno 1923. godine a sme{ta je izme|u analne i genitalne faze; falusna faza zna za samo jedan organ penis i njegov ekvivalent klitoris. Razvoj seksualnosti bi pratio put koji kre}e od pregenitalnih stadijuma libidinalne organizacije oralne, analno-sadisti~ke i falusne do genitalne organizacije, koja je inaugurisana u doba puberteta. Mada Frojd opisuje psihoseksualni razvoj evolucionisti~kim pojmovima, isti~e da ta trajektorija nije kompletno linearna i da se preklapanja faza mogu desiti. Odnosno, prva tri stadijuma u razvoju li~nosti su najva`nija i traju do 5 godine `ivota. U prvom stepenu, oralnoj fazi, libido je ograni~en prvenstveno na usta, a oblik zadovoljstva deteta je njegovo sopstveno telo i grudi majke koja ga hrani. Po{to dete nema sposobnost da diferencira unutra{nje i spolja{nje oblike stimulacije, ono smatra da i maj~ine grudi pripadaju njegovom egu. Tokom drugog stupnja u razvoju, izme|u 2-3 godine, Frojd smatra da snaga libidinalnog interesa po~inje da prelazi sa oralnog na analni predeo i de~ije zadovoljstvo po~inje da biva povezano sa sadr`ajem izbacivanja fecesa. U pore|enju sa oralnom fazom, koja je pasivna, analna faza usmerena je prema spolja{njem svetu, roditeljima, i karakteri{e se napadima, pot~injavanjem i ose}anjem mo}i. To je vreme kada se uspostavlja simboli~ko zna~enje davanja i zadr`avanja.
U tre}oj, falusnoj, fazi libidinalnog razvoja, libidinalne gratifikacije kod oba pola se centriraju na polne organe i to je vreme kada devoj~ica razvija ose}anje penis zavisti. Tokom falusne faze pojavljuje se i Edipov kompleks, koji igra osnovnu ulogu u razvoju li~nosti, jer neuroti~ne osobe ne uspevaju pravilno da ga razre{e. Edipov kompleks, u kome je libido vezan za sliku roditelja, ~ini jezgro neuroze. Dalje u razvoju de~ije seksualnosti nastupa period latencije, koji traje sve do porasta libida u pubertetu i ponovnog o`ivljavanja seksualnih interesa. Tokom ovog perioda poja~ano je potiskivanje i dolazi do amnezije za rane godine `ivota. Tokom puberteta, de~ak produ`ava svoj interes za penis i nastavlja razvoj istim tokom kao i ranije. Devoj~ice sada moraju da postanu svesne svoje vagine i zbog toga Frojd govori o `enstvenosti i njenoj pasivnoj ulozi. Sve navedene faze uzajamno se preklapaju i uti~u na tok razvoja, a ni jedna se ne zavr{ava u potpunosti. Frojd to upore|uje sa vojskom koja napreduje, ali iza sebe na odre|enim ta~kama ostavlja trupe i obezbe|uje liniju povla~enja u slu~aju iznenadnog napada. Tendencija da se osna`e i obezbede neke ranije pozicije nazivaju se ta~kama fiksacije, a povla~enje snaga pod odre|enim okolnostima na njih, regresijom. U tom svetlu neurotski simptomi, pokrenuti aktuelnim te{ko}ama u `ivotu odraslih osoba, uslovljavaju proces regresije, koji se`e do ta~aka na kojima je do{lo do fiksacije u razvoju.
Psihoanaliza nas u~i da nagoni mogu da do`ive potiskivanje, preokretanje u suprotno, okretanje protiv sopstvene li~nosti i sublimaciju. Po{to je seksualni nagon jo{ uvek najbolje prou~en, ova zbivanja se odnose prvenstveno na ovaj nagon. Ukratko da ponovimo ono {to je iz psihoanalize ve} od ranije poznato da se potiskivanje odigrava onda kad je zadovoljavanje nagona skop~ano sa nekom vrstom moralne zablude, pri ~emu se pretpostavljenom zadovoljstvu ispre~uje jo{ ja~e nezadovoljstvo, pa da bi se izbegao bolan konflikt u svesti, ovaj se potiskuje u nesvesno; preokretanje u suprotno odnosi se na na~in odbrane na{eg Ja u odnosu na na{e nagone, pri ~emu dolazi do okretanja aktivnosti u pasivnost, kao i do sadr`ajnog preokretanja; okretanje protiv sopstvene li~nosti je zamena objekta pri nepromenjenom cilju, dok je sublimacija postizanje duhovnih zadovoljstava uz kori{}enje transformisane seksualne energije. Osim {to odmah pada u o~i prilikom razmatranja sudbine seksualnog nagona, posmatrane iz psihoanaliti~arskog ugla, jeste da osim sublimacije, u svim ostalim slu~ajevima nagonskih zbivanja u ~oveku, nagon predstavlja opasnost za ~oveka. Iako ovakvo stanovi{te mo`e da izgleda jednostrano, ono odgovara stvarnosti naj~e{}ih unutra{njih doga|aja u ~oveku, ali odgovara i su{tini samog nagona. I pored malo~as pomenute varijabilnosti nagona, svu su nagoni u nama konzervativne i regresivne prirode. Bez aktivnog u~e-
{}a ~ovekovog Ja, svi nagoni pokazuju slepu te`nju da ponove ranija iskustva i situacije, da uteraju ~oveka u prirodu ponavljanja, re~ju da ~ovekovoj slobodi nametnu nu`nost.
TRE]I ESEJ: TRANSFORMACIJE PUBERTETA Kontrast izme|u infantilnog auto-eroticizma i post-pubertetskog izbora objekta
U izdanju iz 1905. Frojd na kratko poredi infantilnu seksualnost koja za njega ima auto-erotski manir, sa onim iz postpubertetskog perioda, fokusiranog na izbor objekta, drugim re~ima na osobu koja je izabrana kao ljubavni objekt. U originalnoj verziji, rane faze seksualnosti imaju svoj isklju~ivi objekt u individualnom telesnom, dok post pubertalna seksualnost se zasniva, po Frojdu, na izboru objekta, tj. na osobi koja je voljena i `eljena, kada se stekne fizi~ka i psiholo{ka zrelost. S obzirom da je Frojd pridovavao materijal kroz naredna izdanja, te`io je da umanji kontrast izme|u infantilnog autoeroticizma i postpubertalnog izbora objekta. Kada je 1915. godine predstavio ideju faze libida, za svaku je opisao odgovaraju}i tip objekta. Sa nastankom puberteta, komponente instinkta postaju integrisanije i vode ka izboru objekta. Kasnije je Frojd razmatrao udeo afekta ljubavi i mr`nje u objektnim relacijama i u toku individualnog razvoja. 1912. godine opisao je koncept ambivalentnosti u Dinamici transfera, odatle pa nadalje razmatrao je ambivalentnost izme|u ljubavi i mr`nje, kao karakteristiku pregenitalnih objektnih relacija. Istakao je kon-
49
trast izme|u afektivnih, trenutnih, tipi~nih ili infantilnih komponenti instinkta i senzualnog, koji je karakteristika pubertetskog izbora objekta. Da bi aktiviralo senzuelni izbor objekta, dete mora da se odrekne ranih incestuoznih objekata ljubavi, predstavljenih u ocu ili majci. Izbor novih objekata je i dalje pod uticajem, ranih izbora, tako da zaostaju sli~nosti izme|u `eljenih objekata ljubavi izabranih nakon puberteta i detetovih najranijih objektnih izbora, roditelja. Drugim re~ima, kako ka`e Frojd, niko od nas ne mo`e da izbegne uticaj najranijih incestuoznih izbora objekata iz detinjstva, jer ovi imaju udela tokom celog `ivota. Frojd na kraju prime}uje, da seksualna zrelost, kako ju je on opisao se retko dosti`e; isti~u}i odlu~nu ulogu infantilne seksualnosti u normalnom i patolo{kom razvoju ka`e Svaki patolo{ki poreme}aj seksualnog `ivota je pravilno da se posmatra kao jedna inhibicija u razvoju. Frojd prvi defini{e na strukturisan i nau~no definisan na~in stvari koje se ti~u ljudske seksualnost od najranijeg doba, fenomene koje su notirali i mnogi drugi ljudi pre njega. Upravo u tome je i njegov revolucionarni pionirski doprinos. Prve reakcije javnog mnjenja na Frojdova otkri}a u vezi seksualnosti su ga na~inila univerzalno nepopularnim. Prezentiranje slu~aja Dora medicinskoj javnosti u tada{njem Be~u {okiralo je savremenike medicinske doktrine. Oglu{iv{i se na gromoglasni kriticizam, determinisan nau~nom idejom Frojd prevazilazi obskurnost vremena i posti`e vekovni trijumf revolucionarne misli u domenu psihologije ljudskog bitisanja. Frojd se, me|utim, nikada nije oslobodio viktorijanskog stava svoga doba
prema `enama. Dve glavne njegove ideje, kastracioni kompleks i zavist prema penisu, po~ivaju na postulatu o biolo{koj inferiornosti `ena. Frojd je istina, shvatio da je ose}anje inferiornosti koje je `ena ose}ala vezano za ograni~enja koja je tada{nja kultura nametala, ali on nikada nije postavio pitanje porekla ovakvog stava jedne kulture. Svaki kulturni stav bio mu je naprosto determinisan biolo{kom situacijom. ^ovek koji je ukazao pa`nju svojim savremenicima na nezdrav karakter ~itavog stava epohe prema seksualitetu bio je do izvesne mere i sam `rtva tog otkri}a. Uprkos smelim nau~nim diskusijama, koje je vodio o ovom problemu ima dokaza da se i sam Frojd nije mogao osloboditi ose}anja da govori o prljavom predmetu, ne~em najni`em u ljudskoj prirodi, ~iju egzistenciju do izvesnog stepena na samom kraju treba samo `aliti. Seksualni akt shva}en kao deo produktivne i stvarala~ke ljubavi nikada se ne sre}e u njegovim spisima. Seksualnost prema Frojdu, duguje svoj izvanredni zna~aj prostoj ~injenici da predstavlja olak{anje jedne tenzije. I pored izvesnih manjkavosti i propusta u svojoj teoriji i praksi, Frojd je stvorio jednu novu koncepciju ~oveka, {to je ~oveka vratilo u prirodan red i determinisanost, a time u velikoj meri sru{ilo nenau~ne i mra~ne koncepcije o ~oveku. Sa ove vremenske distance, Frojd je ~ovek koji je obele`io istoriju razvoja moderne misli. Frojdova koncepcija ~oveka zna~ila je poni{tavanje tradicionalnih vrednosti, bila je revolucionarna i zbog toga neprihvatljiva za sve one koji su ~oveka izdvajali iz prirodnog reda stvari i iz prirodne uzro~nosti i determinisanosti.
Literatura
1. Jeroti} V. Psihoanaliza bolest stvaranje, Slu`beni list SRJ, Beograd 1995. 2. Adler A. O nervoznom karakteru, Prosveta, Beograd, 1977. 3. Eri} Lj. Neuroze, Medicinski fakultet Beograd, 2002. 4. Freud E, Freud L, Grubrich-Simits I. Sigmund Freud, His life in pictures and words, Andre Deutsch, London 1978. 5. Frojd S. Tri rasprave o seksualnoj teoriji, Odabrana dela Sigmunda Frojda, knj. 4, Matica srpska, Novi Sad 1984. 6. Frojd S. Uvod u psihoanalizu, Odabrana dela Sigmunda Frojda, knj. 2, Matica srpska, Novi Sad 1984. 7. From E. Veli~ina i granice Frojdove misli. Naprijed, Zagreb 1984. 8. Jacoby R. Potiskivanje psihoanalize, Srbo{tampa, Beograd 1986. 9. Lega{ D. Psihoanaliza, Matica hrvatska, Zagreb 1970. 10. Masson JM. The Assault on truth, Pocket books, New York 1988. 11. Trebje{anin @. Leksikon psihoanalize, Matica srpska, Novi Sad 2003. 12. Trebje{anin @. [ta Frojd zaista nije rekao, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd 2005. 13. D`ons E. @ivot i delo Sigmunda Frojda, knjiga 1-2, Matica srpska, Novi Sad 1985.
51