Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Arthur Golden - Memoari Jedne Gejse

Arthur Golden - Memoari Jedne Gejse

Ratings: (0)|Views: 19|Likes:
Published by Mali_Cvijet

More info:

Published by: Mali_Cvijet on Dec 06, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/12/2013

pdf

text

original

 
HitÈetrdeset osmo kolosvezak 284. Naslov izvornika Arthur Golden MEMOIRSOFAGEISHA  © 1997 by Arthur Golden  Arthur Golden Sjeæanja jedne gejšeS engleskoga prevela Maja Zaninoviæ  NakladnikZnanje d.d.Ul. kralja Zvonimira 17, ZagrebZa nakladnika Branko JazbecLektorica NadaJakirDesign omota Imago graphicsTehnièki urednik Nikica Ostarèevlæ Korektorica Marija MolnarTisakTiskara Znanje d.d., Zagrebaèka 1, Zagreb -1998.znanjeJnBilješka prevoditelja iPosveæeno mojoj ženi Trudy i mojoj djeci, Haysu i TessJedne veèeri u proljeæe 1936., kad sam bio djeèak od èetrnaest godina, otac meodveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sjeæam se samo dviju stvari. Prva je dasmo otac i ja bili jedini zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prijetoga bili doselili iz Nizozemske, tako da se još nisam bio privikao na kulturnuizolaciju i još uvijek sam je jako osjeæao. Druga je da mi je bilo drago štosam, nakon mjeseci intenzivnog uèenja japanskog jezika, otkrio kako mogurazumjeti odlomke razgovora što su mi dopirali do ušiju. Što se pak tièe mladihJapanki koje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjeæam se nièeg osim neodreðene slike šarenili kimona. U svakom sluèaju, nisam mogao ni slutiti da æeu jednom tako dalekom vremenu i mjestu kao što je New York pedeset godinakasnije, jedna od njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svojaneobièna sjeæanja.Kao povjesnièar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor podataka. Memoarine pružaju toliko podataka o piscu, koliko o njegovom svijetu. Oni se morajurazlikovati od životopisa po tome što pisac memoara nikad ne može postiæi perspektivu koju pisac životopisa posjeduje kao nešto samo po sebi razumljivo.Što se pak tièe autobiografije, ako tako nešto doista postoji, to je kao da pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi. Kako bi on to mogao znati? No, s druge strane, ako želimo èuti nešto o livadi, nitko nije u boljoj pozicijida nam to kaže - ukoliko pritom stalno držimo na umu kako nam nedostaju sve onestvari koje zec nije bio u stanju uoèiti.Govorim to sa sigurnošæu sveuèilišnog profesora koji na takvim razluèivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram priznati da su me sjeæanja moje drage prijateljice Nitta Savuri na- 
 
gnala da iznova razmislim o svojim gledištima. Istina je, ona nam osvjetljavataj vrlo tajnoviti svijet u kojem je živjela, pruža nam zeèji pogled na livadu,ako hoæete. Lako je moguæe da ne postoje bolji zapisi o neobiènom životu gejšaod ovih koje nam pruža Sayuri. Ali ona nam ostavlja i zapis o sebi, daleko potpuniji, toèniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu životu uknjizi Blistavi dragulji Japana i od razlièitih èlanaka u revijama,objavljivanih tijekom godina. Èini se kako, barem u ovom neobiènom sluèaju,nitko nije poznavao autoricu memoara bolje od nje same.To što se Savuri uzdigla do istaknutog položaja bio je velikim dijelom pukisluèaj. Bilo je drugih žena koje su imale sliène živote. Ugledna Kato Yuki,gejša koja je zarobila srce Georgeu Morganu, neæaku J. Pierponta, i postalanjegovom mladenkom u izbjeglištvu tijekom prvog desetljeæa ovog stoljeæa, moždaje u neku ruku imala još neobièniji život od Savuri. Meðutim, samo je Savuriiznijela tako potpuno svjedoèenje o svom životu. Dugo sam vremena mislio kako jenjezina odluka da to uèini jednostavno sretna sluèajnost. Da je ostala u Japanu,njezin bi život bio odveæ ispunjen i ne bi imala vremena razmišljati o prikupljanju svojih sjeæanja. Meðutim, životne okolnosti navele su Savuri da1956. godine iseli u Sjedinjene Države. Preostalih èetrdeset godina svog životaSavuri je živjela u jednom od nebodera Waldorf Towers u središtu New Yorka, gdjeje na trideset i drugom katu uredila za sebe elegantan apartman u japanskom stilu. Pa èak i tada njezin se život nastavio odvijati istim groznièavim tempom.Kroz njezin je stan prošao velik broj japanskih umjetnika, intelektualaca iuglednih poslovnih ljudi - dapaèe i ministara, a naišao je i po koji gangster.Ja sam je upoznao tek 1985. preko jednog zajednièkog znanca. Kako sam se bavio prouèavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam se veæ ranije s njezinim imenom, iako nisam gotovo ništa znao o njoj. Naše se prijateljstvo razvijalo iona mi se sve više i više povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi li ikad dopustila da se njezina prièa objavi. “Pa, Jakob-san, možda i bih, ako je tizapišeš”, odgovorila mi je.I tako smo zapoèeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi više voljeladiktirati svoja sjeæanja, umjesto da ih sama zapisuje, jer, kako mi jeobjasnila, toliko je bila navikla prièati licem u lice da bi jedva znala mislitikad bi bila sama u sobi. Složio sam se i ona mi je diktirala ovaj rukopistijekom narednih osamnaest mjeseci. Nikad nisam bio svjesniji Savurinogkvotovskog narjeèja, u kojem se gejše nazivaju geiko, a za kimono se katkad kaže obebe, nego u trenutku kad sam se poèeo pitati kako bih te nijanse prenio u prijevodu. Meðutim, od samog poèetka osjeæao sam se uronjenim u njezin svijet.Osim u nekoliko prigoda, uvijek smo se nalazili uveèer: zbog dugogodišnjenavike, to je bilo vrijeme kad je Savurin um bio najživahniji. Obièno je voljelaraditi u svom stanu, ali smo se povremeno nalazili i u zasebnoj prostorijijednog japanskog restorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata iugledna gošæa. Naši su razgovori trajali obièno dva do tri sata. Iako smo svesnimali na magnetofon, njezina je tajnica takoðer bila nazoèna kako bi kasnije mogla njezin iskaz prenijeti na papir, što je i èinila s velikom toènošæu. AliSavuri nikad nije govorila magnetofonu ili svojoj tajnici, uvijek se obraæala meni. Kad bi bila nesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji bi jeuputio. Smatrao sam sebe temeljem na kojem je poèivao èitav pothvat i osjeæaosam da njezina prièa nikad ne bi bila isprièana da ja nisam uspio steæi njezino povjerenje. Sad, meðutim, uviðam kako bi prava istina mogla ipak biti neštodrugo. Savuri je mene odabrala za svog pisara, to je istina, ali možda je èitavo vrijeme samo èekala da se ukaže pravi kandidat.Što nas dovodi do kljuènog pitanja: zašto je Savuri željela isprièati svojživot? Gejše, doduše, ne polažu nekakvu formalnu zakletvu šutnje, ali se postojanje njihove profesije zasniva na tipièno japanskom uvjerenju kako ono štose tijekom prijepodneva odvija u uredu i ono što se uveèer zbiva iza zatvorenih vrata nema nikakve veze jedno s drugim i mora zauvijek ostati odijeljeno irazdvojeno. Gejše jednostavno ne govore javno o svojim doživljajima. Poput
 
 prostitutki, svojih sestara niže klase, gejše su èesto u neobiènoj poziciji daznaju navlaèi li doista ova ili ona javna liènost hlaèe prvo na jednu, pa nadrugu nogu, kao i svi drugi ljudi. Vjerojatno tim leptiricama noæi služi na èastšto smatraju kako je njihova uloga da u neku ruku predstavljaju osobe javnog povjerenja, ali u svakom sluèaju, gejša koja iznevjeri to povjerenje, dovodi seu neodrživ položaj. Savuri je svoju prièu isprièala pod neuobièajenim okolnostima utoliko što nitko u Japanu više nad njom nije imao bilo kakve vlasti. Njezine su veze s domovinom veæ bile prekinute. To nam, barem djelomièno, može objasniti zašto se više nije smatrala obveznom šutjeti, ali nam ne objašnjava zašto je odluèila govoriti. Bojao sam se postaviti joj to pitanje,jer što ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi s time, promijeni mišljenje? Èak i kad je rukopis veæ bio potpun, još uvijek sam oklijevao. Tekkad je primila pre- Prvo poglavlje!dujam od nakladnika, smatrao sam kako je slobodno mogu upitati: zašto je željelazapisati svoj život? “Što mi je drugo preostalo èime bih mogla ispuniti vrijemeovih dana?” odgovorila mi je.Ostavljam èitatelju neka presudi jesu li njezini motivi doista bili takojednostavni ili nisu.Iako je željela da njezin životopis bude zabilježen, Sayuri je ustrajala nanekoliko uvjeta. Htjela je da se rukopis objavi tek nakon njezine smrti i nakonsmrti nekoliko muškaraca koji su zauzimali istaknuto mjesto u njezinu životu.Sluèaj je htio da su svi oni umrli prije nje. Savuri je bilo veoma stalo do togada njezina otkriæa nikoga ne dovedu u neugodnu situaciju. Kad god je to bilo moguæe, nisam mijenjao imena, premda je Savuri sakrila èak i preda mnom identitet odreðenih muškaraca poslu-živši se obièajem, prilièno raširenim medugejšama, prema kojem se klijente spominje samo nadimkom. Kad se èitatelj, na primjer, susretne s likom koji se zove gospodin Meæava, taj je nadimak dobiozbog peruti i ako pritom pomisli kako Savuri samo pokušava biti duhovita, pogrešno æe protumaèiti njezinu pravu namjeru.Kad sam zamolio Savuri da mi dopusti služiti se magnetofonom, samo sam sehtio osigurati od moguæih pogrešaka njezine tajnice prilikom prepisivanjateksta. Meðutim, prošle godine, nakon njezine smrti, poèeo sam se pitati nisam li možda imao još jedan motiv; naime, saèuvati njezin glas koji je posjedovaotakvu izražajnost kakvu sam rijetko kad èuo. Obièno je govorila tihim glasom,kao što bi èovjek oèekivao od žene kojoj je profesija zabavljati muškarce. Alikad bi mi željela živo opisati neki prizor, njezin bi me glas naveo da pomislim kako je u sobi šest ili osam razlièitih osoba. Još uvijek pokatkad puštam uveèernjezine vrpce u svojoj radnoj sobi i teško mi je povjerovati kako više niježiva.JAKOB HAARHUISProfesor japanske povijesti na Arnold Rusoff CollegeuSveuèilište New York?l^^^^Pretpostavimo da ti i ja sjedimo u nekoj tihoj sobi koja gleda na vrt,èavrljajuæi i pijuckajuæi iz šalica zeleni èaj, razgovarajuæi o neèem što sezbilo prije mnogo godina i ja ti kažem: “To poslijepodne kad sam srela tog itog... bilo je najbolje poslijepodne u mom životu, ali istodobno i najgore.”Pretpostavljam da bi ti odložio šalicu i rekao: “No, dakle, koje od toga? Najbolje ili najgore? Jer nikako nije moglo biti oboje!” U normalnim okolnostima

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->