You are on page 1of 449

NACIONALNO

I EVROPSI(O
PRNO

Naziv djela: Nacionalno i evropsko pravo Autori: Prof. dr. Veljko Trivun, redaktor Prof. dr. Milo Trifkovi Mr. Vedad Silajdi Mr. Jasmin Hoo Izdava: Ekonomski fakultet Sarajevo Izdavaka djelatnost Fakulteta Glavni i odgovorni urednik: Dekan Prof. dr. Muris ii Urednik: Prof. dr. Devad ehi Recenzenti: Prof. dr. Mili Simi Prof. dr. efkija ovi Grafiki urednik i DTP: Velija Hasanbegovi tampa: VMG grafika d.o.o. Mostar Odgovorno lice tamparije: Vencel Pralas
___________________________________________________ CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 346 (497.6 : 4) (075.8) TRIVUN, Veljko Nacionalno i evropsko pravo / Veljko Trivun... (et al.). Sarajevo : Ekonomski fakultet, 2007. 447 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 439-447 i uz tekst ISBN 978-9958-605-99-4 1. Trivun, Veljko COBISS. BH-ID 15846150 ___________________________________________________

SADR@AJ Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 I UGOVOR O PRODAJI I PRAVO JAVNIH NABAVKI . .15 1. 2. 3. 4. 5. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 7. 7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. II 1. 2. 3. Pojam ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15 Osnovni principi ugovornog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16 Obilje`ja ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 Postupak zaklju~ivanja ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . .20 Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora o prodaji . . . . . . . . .22 Bitni elementi ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Predmet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Koli~ina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Cijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25 Nebitni elementi ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 Pojam i vrste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 Kvalitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Ambala`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Transportne klauzule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Obaveze prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28 Obaveze kupca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29 Pojam javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30 Istorija prava javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31 Javne nabavke u pravu Evropske unije . . . . . . . . . . . . . . . . .32 Osnovni ciljevi javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33 Principi javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 Propisi o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini . . . . . . .36 Uloga i zna~aj lex specialis u pravu javnih nabavki . . . . . . .37 Pojedini pojmovi i definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38 Postupci u javnim nabavkama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42 Selekcioni kriteriji dodjele ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51 Kriteriji dodjele ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55 @albeni i revizioni postupci i procedure . . . . . . . . . . . . . . . .55 UGOVOR O ME\UNARODNOJ PRODAJI ROBE . . . .59 Pojam i definicija ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59 Vrste prodaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60 Pojam prodaje me|unarodnog poslovnog prava . . . . . . . . . .61
5

4. 4.1. 4.2. 5. 5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 6.3.1. 6.3.2. 6.3.3. 6.4. 6.4.1. 6.4.2. 7. 7.1. 7.1.1. 7.1.2. 7.2. 7.2.1. 7.2.2. 7.2.3. 8. 8.1. 8.1.1. 8.1.2. 8.1.3. 8.1.4. 8.2. 8.3. 8.4. 8.4.1. 8.4.2. 8.4.3. 8.5. 8.6. 8.7.
6

Izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64 Izvori me|unarodnog privatnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . .64 Izvori dr`avnog poslovnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67 Sopstveni izvori me|unarodnog poslovnog prava . . . . . . . . .69 Me|unarodne konvencije i opta na~ela me|unarodnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69 Jedinstveni reglmani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73 Me|unarodno autonomno poslovno pravo . . . . . . . . . . . . . .74 Sudska i arbitra`na praksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75 Dr`avni prinudni propisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76 Zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji . . . . . . . . . .77 Nove tendencije i faze zaklju~ivanja ugovora . . . . . . . . . . . .77 Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji . . . . . . . . .83 Ciljevi Be~ke konvencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83 Ponuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 Prihvat i perfekcija ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 Uloga dr`ave u zaklju~ivanju ugovora o me|unarodnoj prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90 Dozvola i/ili odobrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90 Pravo BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93 Elementi ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Bitni elementi ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Predmet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Cijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98 Nebitni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 Koli~ina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 Kvalitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103 Transportne klauzule i ambala`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .104 Obaveze prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Isporuka robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Pojam isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Mjesto isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107 Na~in isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 Vrijeme isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .109 Predaja dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .111 Prenos svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 Garancije saobraznosti isporu~ene robe sa ugovorom . . . .113 Uporednopravni pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 Pojam saobraznosti u Be~koj konvenciji . . . . . . . . . . . . . . .115 Garancija saobraznosti robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .117 Garancija za pravne nedostatke (zatita od evikcije) . . . . .119 ^uvanje robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Ostale obaveze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123

9. 9.1. 9.2. 9.2.1. 9.2.2. 9.2.3. 9.2.4. 9.3. 9.4. 9.5. 9.5.1. 9.5.2. 9.5.3. 9.5.4. 10. 10.1. 10.2. 10.2.1. 10.2.2. 10.2.3. 10.3. 11. 11.1. 11.2. 12. 12.1. 12.1.1. 12.1.2. 12.1.3. 12.1.4. 12.2. 12.2.1. 12.2.2. 12.2.3. 13. 13.1. 13.1.2. 13.2. 13.2.1 13.2.2. 14.

Obaveze kupca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Davanje specifikacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Provjera saobraznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 Pojam i zna~aj provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 Vrijeme provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 Mjesto provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 Na~in provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 Prijem isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 ^uvanje robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 Pla}anje cijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 Pojam pla}anja i izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 Na~in pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .132 Mjesto pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .133 Vrijeme pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .134 Prigovori zbog nesaobraznosti i pravnih nedostataka . . . . .136 Obavjetenja i prigovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .136 Reklamacija/obavjetenje o nesaobraznosti robe . . . . . . . .137 Sadr`aj reklamacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137 Vrijeme reklamacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .138 Mjesto, na~in i dejstvo reklamacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .139 Prigovor/obavjetenje o pravnim nedostacima . . . . . . . . . .140 Sistem odgovornosti u Be~koj konvenciji . . . . . . . . . . . . . .141 Povreda ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Pojam i principi odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 Odgovornost prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Odgovornost za docnju sa isporukom . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom . . . . . . . . . . .146 Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom . . . . .147 Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom . . . . . .152 ^i}enje od zadocnjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153 Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potra`ivanja tre}ih lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 Sistem odgovornosti za nesaobraznost i pravne nedostatke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 Prava kupca kada ostaje pri ugovoru . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 Prava kupca kada raskida ugovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .158 Odgovornost kupca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke . . . . . . . . . .160 Pojedina prava prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .161 Odgovornost za docnju sa pla}anjem . . . . . . . . . . . . . . . . .162 Sistem odgovornosti za docnju sa pla}anjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .162 Pojedina prava prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .163 Prelazak rizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .164
7

14.1. 14.2. 14.3. III

Pojam rizika i uporednopravni pregled . . . . . . . . . . . . . . . .164 Opta pravila o prelasku rizika po Konvenciji . . . . . . . . . .165 Pravila za distancionu prodaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .167 ZAKLJU^IVANJE UGOVORA ELEKTRONSKIM PUTEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .169 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .169 2. Izvori prava vezani za zaklju~ivanje ugovora . . . . . . . . . . .171 2.1. Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji . . . . . . . .171 2.2. Zaklju~ivanje ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava (Landova na~ela) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172 2.2.1. Nastanak ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 2.3. Zaklju~ivanje ugovora po UNIDROIT principima . . . . . . .176 2.4. Opti uslovi formularnih ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 2.5. Zaklju~ivanje ugovora po Zakonu o obligacionim odnosima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj . . . . . . . . .182 3. Izvori prava relevantni za zaklju~ivanje ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT . . . . . . .183 3.1. Opte karakteristike rada me|unarodnih organizacija i njihove regulative elektronske trgovine . . . . . . . . . . . . . . .184 3.1.1. Komisija UN za me|unarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184 3.1.1.1. Pravni vodi~ o elektronskom prenosu sredstava . . . . . . . . .185 3.1.1.2. Model zakon UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini . . . . .185 3.1.1.3. UNCITRAL Model zakon o elektronskim potpisima . . . . .187 3.1.2. Me|unarodna trgovinska komora (ICC) . . . . . . . . . . . . . . .188 3.1.3. Me|unarodni pomorski komitet (CMI) . . . . . . . . . . . . . . . .189 3.1.4. Ekonomska komisija UN za EvropuRG 4CEFACT . . . .190 3.2. Izvori prava u Evropskoj Uniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 3.2.1. Evropski model EDI sporazum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191 3.2.2. Direktiva o odre|enim pravnim aspektima elektronske trgovine na unutranjem tr`itu E-Commerce Direktiva) . .192 3.2.3. Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru Zajednice o elektronskim potpisima . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 3.3. Izvori prava u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . .194 3.3.1. Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certifikaciono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 3.3.2. Odluka Centralne banke BiH o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 3.3.3. Zakon o zatiti potroa~a u BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 3.3.4. Zakon o elektronskom potpisu Bosne i Hercegovine . . . . .201
8

3.3.5. Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu u entitetu RS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .211 4. Zaklju~ivanje ugovora elektronskim proukama, odnosno putem IKT u pravu Evropske unije . . . . . . . . . . . .212 4.1. Novi trendovi u zaklju~ivanju ugovora . . . . . . . . . . . . . . . .212 4.2. Preliminarni kontakti (reklamiranje na internetu) . . . . . . . .213 4.3. Punktacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217 4.4. Elementi zaklju~enja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217 4.4.1. Ponuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217 4.3.1.1. Distinkcija izme|u ponude i poziva na davanje ponuda . . .219 4.3.1.2. Klauzula o optim uslovima poslovanja . . . . . . . . . . . . . . .219 4.3.1.3. Klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .220 4.3.1.4. Mjerodavno pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 4.3.1.5. Na~in zaklju~enja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 4.3.1.6. Isporuku ili na~in izvrenja ugovorne obveze . . . . . . . . . . .223 4.3.1.7. Cijena, valuta i na~in pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 4.3.1.8. Geografske limitacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .226 4.4. Prihvat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 4.5. Mjesto i vrijeme zaklju~enja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . .227 4.6. Tehnologija zaklju~ivanja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 4.7. Elektronski potpisproblemi primjene elektronskog potpisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 4.7.1. Elektronski potpis i enkripcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 4.7.1.1. Kriptografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .232 4.7.2. Digitalni potpis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 4.8. EDI ugovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 4.9. XML standard . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 5. Zaklju~ivanja ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT u pravu BiH . . . . . . . . . . . . . . . . .239 5.1. Struktura budu}e e-legislative BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 5.1.1. Nacrt zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH . . . . . . . . .239 5.1.2. Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa . . . .248 5.1.3. Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa . . . .250 5.1.4. Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 5.2.6. Nacrt Uredbe o ustrojstvu i vo|enju evidencija davaoca usluga certificiranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256 5.2. Elektronsko poslovanje u Nacrtu novog Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH i Republike Srpske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 6. Zaklju~ci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258

1. 2. 3. 4. 5. 6.

IV

7. 7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 7.5. 7.6. 7.7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 13.1. 13.2. 1. 2. 3. 4. 5. 6.
10

PRAVNA ZATITA POTROA^A . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Istorijski razvoj prava zatite potroa~a . . . . . . . . . . . . . . . .264 Zatita potroa~a u pravu Evropske unije-istorijski razvoj . . .266 Faze razvoja politike zatite potroa~a u Evropskoj uniji . .267 Odnos potroa~kog prava Evropske unije i ostalih pravnih sistema ~lanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268 Istorijat i izvori prava zatite potroa~a u pravu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 Pojedina prava i pojam potroa~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 Pravo potroa~a na informisanje i obrazovanje . . . . . . . . . .273 Pravo potroa~ na zatitu zdravlja i sigurnosti potroa~a . . .274 Pravo potroa~a na zdravu okolinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .275 Pravo potroa~a na glas i zastupljenost . . . . . . . . . . . . . . . .275 Pravo potroa~a na organizovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .276 Pravo potroa~a na nadoknadu tete . . . . . . . . . . . . . . . . . .276 Ostala prava potroa~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .276 Zatita potroa~a kao sredstvo i mjera ekonomske i ekoloke politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Socioloki, kulturoloki i politi~ki aspekti zatite potroa~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .281 Aspekti pravne zatite potroa~a putem pravila o nelojalnoj konkurenciji i optih pravila obligacionog prava . .283 Institucionalna organizacija zatite prava potroa~a u pravu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Harmonizacija pravne zatite potroa~a prema pravilima komunitarnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293 Harmonizacija pravne zatite potroa~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . .295 Pravna zatita potroa~a u okviru trgovine na daljinu i sa aspekta koritenja informaciono-komunikacionih tehnologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Perspektive razvoja prava potroa~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306 PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE . . . . . . . . . . . . .309 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Zajedni~ki pravni propisi na nivou Bosne i Hercegovine i pravni osnov za zajedni~ko zakonodavstvo na nivou BiH 310 Zajedni~ki pravni propisi u oblasti autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312 Postoje}a zakonodavna regulativa/pravna vrela i pristup . .315 Autorsko- pravna/gra|ansko- pravna zatita autorskih prava . . .321 Krivi~no-pravna i administrativno-pravna zatita autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331

7. 8. 9.

Upravno-pravna zatita autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . .335 Radno-pravna zatita autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . .337 Primjeri pojedinih klauzula o zabrani povreda autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .340 VI TIPOVI PRIVREDNIH DRUTAVA I OBLICI KORPORATIVNE ODGOVORNOSTI . . . . . .341 1. Pravo privrednih drutava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .341 1.1. Pojam prava privrednih drutava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .342 2. Privredno drutvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .345 2.1. Pojam privrednog drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .345 3. Sistematika privrednih drutava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347 3.1. Razlika privrednih drutava od drugih oblika organizovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 3.1.1. Privredno drutvo i javno preduze}e . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 3.2. Drutva kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .353 3.3. Personalna drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .353 3.4. Posebni organizacioni oblici privrednih drutava . . . . . . . .354 4. Odgovornost privrednih drutava za obaveze . . . . . . . . . . .354 4.1. Odgovornost za obaveze u osniva~koj fazi privrednog drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .355 4.2. Odgovornost drutava kapitala za obaveze . . . . . . . . . . . . .359 4.3. Odgovornost personalnih privrednih drutava za obaveze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .363 4.4. Odgovornost privrednih drutava za obaveze drugih pravnih subjekata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .364 4.5. Odgovornost osniva~a za obaveze privrednih drutava . . . .367 4.6. Probijanje pravne li~nosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .368 VII STE^AJNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .375 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .375 2. Ste~ajno pravo i njegove posljedice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .376 3. Ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerioci i vo|enje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .378 4. Organi za sprovo|enje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . .382 4.1. Ste~ajni sudija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .383 4.2. Privremeni ste~ajni upravnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .385 4.3. Ste~ajni upravnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .386 4.4. Skuptina povjerilaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .390 4.5. Odbor povjerilaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .391 5. Organi za sprovo|enje likvidacionog postupka . . . . . . . . . .392 6. Otvaranje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .394 7. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka . . . . . . . . .397 7.1. Opte pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka . . . .397 7.2. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za ispunjenje pravnih poslova . . . . . . . . . . . . . . . . .401
11

7.3.

Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na prebijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .403 8. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na pobijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .404 9. Namirenje povjerilaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .407 10. Uvod - plan reorganizacije u ste~ajnom postupku . . . . . . .409 11. Priprema reorganizacije ste~ajnog du`nika . . . . . . . . . . . . .410 12. Prihvatanje i potvrda plana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .415 13. U~inci potvr|enog ste~ajnog plana . . . . . . . . . . . . . . . . . . .418 14. Nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana . . . . . . . . . . . . . .420 15. Zaklju~enje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .422 VIII KOMUNITARNO PRAVO EVROPSKE UNIJE . . . . . .425 1. Izvori evropskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .425 1.1. Primarno i sekundarno pravo Zajednice . . . . . . . . . . . . . . .426 1.2. Primarni izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .426 2. Me|unarodni sporazumi, me|unarodno obi~ajno pravo i op}i pravni principi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .426 2.1. Sekundarni izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .427 2.2. Uredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .428 2.3. Direktive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .428 2.4. Odluke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .428 2.5. Preporuke i miljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .429 2.6. Uloga Evropske komisije u provedbenom postupku . . . . . .429 3 Pojedine slobode u okviru komunitarnog prava EU . . . . . .430 3.1. Sloboda kretanja i boravka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430 3.2. Sloboda poslovnog nastanjivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430 3.3. Sloboda pru`anja usluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430 3.4. Sloboda kretanja kapitala i pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . .431 3.5. Slobodan promet robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .431 4. Direktive po pojedinim oblastima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .432 4.1. Direktive o energetskoj politici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .432 4.2. Direktive o cestama i sigurnosti saobra}aja . . . . . . . . . . . .432 4.3. Direktive o okoliu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .433 4.4. Direktive o o~uvanju ~isto}e zraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . .433 4.5. Direktive o zatiti voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .434 4.6. Direktive o upravljanju otpadom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .434 4.7. Direktive o zatiti potroa~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .435 5. Harmonizacija legislative Bosne i Hercegovine sa komunitarnim pravom EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .435 IX KORITENA LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .439

12

Predgovor Pravni poredak Bosne i Hercegovine predstavlja primjer jednog od najslo`enijih oblika pravnih ure|enja koji proizilazi iz osnovnih postulata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Postojanje entiteta, te kantona u okviru Federacije Bosne i Hercegovine dovodi i do mogu}nosti i realnosti pojave sukoba zakona u okviru jednog suvereniteta. Situacija se nadalje uslo`njava sa pojavom preuzete obaveze da se doma}e zakonodavstvo harmonizira sa, prije svega, komunitarnim pravom Evropske unije. I ne samo sa komunitarnim pravom Evropske unije ve} i sa brojnim konvencijama pojedinih me|unarodnih i regionalnih organizacija. Sve to predstavlja preduslov punopravnog ~lanstva i pristupanja Bosne i Hercegovine ovim integracijama. Iz ovih obaveza proizila je i jedna posebna situacija da se na dr`avnom nivou Bosne i Hercegovine, u zadnje vrijeme, pojavljuje sve ve}i broj zakonskih i podzakonskih akata koji ure|uju pojedina pitanja. Javljaju se dvije vrste zakonskih akata. Prvi su tzv. okvirni zakonski akti koji daju zajedni~ke osnove za entitetsko zakonodavstvo. Drugi su zajedni~ki zakoni koji va`e jedinstveno za oba entiteta, te se ~ak i nazivaju na taj na~in. Nadalje sve vie je prisutna ~injenica primjene me|unarodnog prava u poslovanju uva`avaju}i ~injenicu da se poslovanje svakim danom sve vie internacionalizuje. U ovakvoj situaciji uslovi poslovanja za privrednike postali su izuzetno slo`eni. Prosto je nemogu}e danas na jednom mjestu sublimirati ili samo popisati sve one zakonske i podzakonske akte koji se kao imperativni susre}u na nacionalnom planu. Potom na red dolaze brojne ratifikovane me|unarodne konvencije kao i domaaji evropskog komunitarnog prava. Naredne stranice predstavljaju pokuaj da se za potrebe studenata postdiplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (MBA studij posebno) i Pravnog fakulteta u Sarajevu, pokuaju obraditi najva`nija pitanja i pravni problemi sa kojima se danas privrednici susre}u u svom svakodnevnom radu i poslovanju. Kreiranje sadr`aja je izvreno prilikom kreiranja syllabus-a za predmet: Nacionalno i evropsko poslovno pravo. Radi se o obaveznom predmetu koji se izvodi na postdiplomskom MBA studiju organizovanom zajedni~ki od strane Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Torinu
13

Scuola di Amministrazione Aziendalle. Radi se o pokuaju da se obrade najva`nija pitanja i pravni problemi sa kojima se danas privrednici susre}u u svom svakodnevnom radu i poslovanju. Izbor materije je izvrio prof. dr Veljko Trivun, te u razradu pojedinih dijelova uveo pojedine autore samostalno ili je to ura|eno zajedni~ki. Ujedno se prof. dr Veljko Trivun pojavljuje i kao redaktor cjelokupnog teksta i samostalan obra|iva~ pojedinih tema. Pored svake od obra|enih pravnih tema navedeni su autori i autori i koautori ponaosob. Izbor je fokusiran na slijede}e teme: ugovor o prodaji i pravo javnih nabavki, ugovor o me|unarodnoj prodaji robe, elektronsko poslovanje, pravna zatita potroa~a, pravo intelektualne svojine, tipovi privrednih drutava i oblici korporativne odgovornosti, ste~ajno pravo i komunitarno pravo Evropske unije. Iz samog odabira tema vidljivo je da u njima preovladavaju teme koje najvie dodirnih ta~aka imaju sa poslovnim pravom, ali i aspektima me|unarodnog poslovanja. Elemenat internacionalizacije je prakti~no prisutan u svim odabranim oblastima, a posebno kod me|unarodne prodaje, elektronskog poslovanja, pravne zatite potroa~a, te elektronskog poslovanje i osnova evropskog komunitarnog prava. Redaktor i autori se nadaju da je izvren adekvatan odabir oblasti i tema, te da su iste obra|ene s obzirom na pozitivno stanje doma}e i me|unarodne legislative, a to vie daje na njihovom zna~aju i aktuelnosti. Profesor dr. Veljko Trivun Sarajevo, juni 2007. godine

14

I UGOVOR O PRODAJI I PRAVO JAVNIH NABAVKI1


1. Pojam ugovora o prodaji
1. Ugovor o prodaji, posmatrano sa stanovita legislative, predstavlja ugovor kojim se prodavac obavezuje da stvar preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu isplati cijenu. U slu~aju da je predmet prodaje pravo prodavac se obavezuje da kupcu pribavi prodato pravo, a kada vrenje tog prava zahtijeva i dr`anje stvari, da mu preda i stvar.2 Ekonomski posmatrano, prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R - N - N1 - R1. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Pravno, prodaja predstavlja posao kojim se normativno ure|uje i pod zatitu dr`ave stavlja razmjena robe za novac. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. Iako ugovor predstavlja ki~mu posla prodaje, on je ipak u`i pravni institut.3 2. Ugovor o prodaji je neodvojivo povezan sa drugim ugovorima koji mogu da ~ine njegov sastavni dio ili pak da se prodaja pojavljuje kao pravni posao u okviru drugih kompleksnijih ugovora. Svi oni su ~esto sastavni dio kompleksnijih poslovnih i pravnih operacija. Savremeni poslovni `ivot unio je u posao prodaje neke nove elemente koji su rezultat kako primjene novih tehnika zaklju~enja pravnih poslova tako i rezultat potrebe da se poslovni promet odvija to br`e. Pored ovog trenda postoji i ve} je i u nas za`ivjela u praksi jedna nova tendencija, a to je da se prodaja koja se vri od strane dr`avnih organa ili tzv. ugovornih organa potpada pod poseban pravni ekonomski re`im koji je neovisan od klasi~nih postulata ugovornog prava. U prvom slu~aju govorimo o
1 Ovo poglavlje predstavlja samostalnu obradu re`ima javnih nabavki od strane prof. dr Veljka Trivun, s tim to je prvi dio koji se odnosi na tradicionalne oblike ugovora o prodaji preuzet u skra}enoj verziji iz univerzitetskog ud`benika: Poslovno pravo, ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurenicje, prof. dr Milo Trifkovi}, prof. dr Mili} Simi} i docent dr Veljko Trivun, Sarajevo, Ekonomksi fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004. godine. 2 Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list R BiH, broj 2/92, 13/93 i 13/94), ~lan 454. 3 Prof. dr Milo Trifkovi}, prof. dr Mili} Simi} i doc. dr Veljko Trivun, Poslovno pravo, ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2004. godine strana 21.

15

poslovanju upotrebom informaciono-komunkacionih tehnologija ili elektronskom poslovanju, a u drugom slu~aju o pravu javnih nabavki. 3. Danas mo`emo govoriti o egzistiranju razli~itih tipova ugovora o prodaji. Mo`e se govoriti o prodaji gra|anskog, poslovnog prava, me|unarodnog poslovnog prava, prava javnih nabavki, te prodaji uz upotrebu informaciono-komuniakcionih tehnologija (e-ugovori). Razlikovanje pojedinih oblika prodaje mo`e se vriti po osnovu razli~itih kriterija. Osnovi razlikovanja su: subjekti ugovora, predmet ugovora, pravni re`im u~esnika prodaje, te sredstva koja se koriste pri zaklju~enju ugovora. Naravno da je najinteresantnija prodaja poslovnog prava koju kakateriu privredna drutva kao subjekti prodaje, pokretne stvari kao predmet, te upotreba razli~itih sredstava komunikacije koja se koriste prilikom zaklju~ivanja ugovora. Kao subjekti poslovne prodaje danas se, sve ~e}e, javljaju i fizi~ka lica isklju~ivo sa svojstvom kupca i to u onim slu~ajevima kada se javljaju kao kupci roba kod privrednih drutava koji iste stavljaju u promet u okviru svoje registrovane djelatnosti. Poslovnopravna prodaja se zaklju~uje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pa`nja posve}ena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika.4 4. U odnosu na osnovnu verziju ugovora o prodaji pojavljuju se i prodaje sa posebnima utana~enjima.5 Radi se o slijede}im posebnim vrstama ugovora o prodaji: prodaja sa pravom pre~e kupnje, kupovina na probu, prodaja po uzorku ili modelu, prodaja sa specifikacijom, prodaja sa zadr`avanjem prava raspolaganja, odnosno prava svojine i prodaja sa obro~nim otplatama cijene. Savremeni promet stvara nove neimenovane slu~ajeve ugovora o prodaji ili druge vrste izvedenih ugovora: lizing, kupovina investicione opreme, elektronski ugovori, prodaja internetom, prodaja od vrata do vrata, kao i drugi pojavni oblici.

2. Osnovni principi ugovornog prava


5. Ugovorno pravo je zasnovano na odre|enim principima. Radi se o klasi~nim principima obligacionog prava koji su osnov i zaklju~ivanja pojedinih ugovora. Svaki od principa je imanentan sutini ugovornog prava, a u ovisnosti od fakti~kog stanja domaaji su mu razli~iti.6 Ugovorno
4 Ibidem, str. 23. 5 Zakon o obligacionim odnosima, ~lan 527-551. 6 Zakon obligacionim odnosima, ~lan 8-18, 20 i 25. Sam princip pacta sunt servanda Zakonom je regulisan ~lanom 17 na sijede}i na~in: U~esnici u obligacionom odnosu su du`ni da izvre svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. Obaveza se mo`e ugasiti samo saglasno}u volja u~esnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona.

16

pravo polazi od osnovnog principa slobode ure|ivanja obligacionih odnosa. Ure|ivanje me|usobnih odnosa odvija se u skladu sa na~elom autonomije volje, ali u duhu osnovnih pretpostavki obligacionog odnosa. Me|usobni odnosi ne smiju biti contra legem, odnosno moraju biti, od strane pravnog poretka, doputeni. U~esnici u obligacionim, time i ugovornim odnosima, moraju biti ravnopravni, a ravnopravnost proisti~e iz rjeenja koja su prisutna u pozitivnom zakonodavstvu. Domaaji principa ravnopravnosti se`u sve do klauzule nacionalnog tretmana u okviru re`ima direktnih stranih ulaganja. U duhu prednjeg su i principi zabrane stvaranja i iskoritavanja monoploskog pola`aja. 6. Kao specifi~ni izdvajaju se i principi uzajamnosti me|usobnih davanja kao i princip pacta sunt servanda. Uzajamnost me|usobnih davanja ili na~elo ekvivalencije, na prvi pogled, ne bi bilo imanentno tr`inom privre|ivanju. Me|utim, bez obzira kako posmatrali ovaj princip on ide za tim da nije dozvoljeno pretjerano se bogatiti na ra~un drugog. Radi se o postulatu koji svoju egzistenciju duguje u~enju kanonskog prava koje se`e iz srednjeg vijeka jo od vremena Tome Akvinskog. Iz ovog perioda poti~u i elementi koji su vezani za nastanak teorije i pravnog instituta zelenakog ugovora, kao i prekomjernog ote}enja. 7. Princip pacta sunt servanda svoje porijeklo vodi iz rimskog prava i njegova sutina izra`ava se njegovim doslovnim prevodom da je ugovor zakon za ugovorne strane.7 Bez obzira to pravni princip pacta sunt servanda poti~e iz rimskog prava sutina njegovog domaaja najbolje se ogleda kroz primjere iz sudske prakse u Engleskoj i Francuskoj u XVII vijeku. Razlog je taj to se u ove dvije zemlje najdu`e i u apsolutnoj formi zadr`alo dejstvo principa pacta sunt servanda. Kada jedna strana sopstvenim ugovorom stvori za sebe obavezu ili teret, ona je du`na da to izvri uprkos ma kakvom doga|aju koji je nastupio sa neminovno}u, jer se on mogao protiv toga obezbijediti ugovorom koji je zaklju~io. Prema tome, ako je zakupac ugovorio da opravi ku}u, on je morao opraviti i onda kad bi izgorjela u po`aru ili bila poruena od neprijatelja Umjesto da se ide za pravilom kontinentalnog pravnog sistema da se stranka, ~ije je ispunjenje bez njene krivice postalo nemogu}e, osloba|a obaveze (lex non cogit ad impossibilia) va`ilo je pravilo niste trebali da budete toliko ludi da stvarate apsolutnu obavezu i morate platiti za svoju ludost.8 Ovako postavljen princip apsolutnosti obaveze podrazumijevao je da ako je neka obaveza ustanovljena zakonom, koju odgovorno lice bez svoje krivice ne mo`e izvriti, takvo lice ne}e odgovarati za neis7 Razgovor je razgovor a ugovor je zakon strankama, ~lan 1020 Opteg imovinskog zakonika za Crnu Goru. 8 Citat prema Krulj dr Vrleta: Promijenjene okolnosti i ugovorna odgvornost, Beograd 1967. godine strana 48, citat iz presude u slu~aju Paradine Jane iz 1647. godine.

17

punjenje. Ali, ako bi se to lice ugovorom bezuslovno obavezalo da }e neto u~initi, ono ne mo`e izbje}i odgovornost dokazuju}i da je ispunjenje s obzirom na razvoj doga|aja postalo nemogu}e. Isto stanovite je zauzela i francuska sudska praksa u vode}em slu~aju u sporu oko Kraponskog kanala. Kasacioni sud je u ovom slu~aju zauzeo stav da ni u kom slu~aju ne spada u nadle`nost sudova, ma koliko izgledala pravedna takva odluka, da uzme u obzir vrijeme i okolnosti u cilju izmjene onog to su stranke ugovorile i zamijene novim klauzulama one koju su stranke slobodno prihvatile Ovakav stav je podr`ala i francuska pravna teorija kroz miljenje da pravda, moral i drutveni poredak zahtijevaju da ~ovjek dr`i rije~ koju je dao; neka zakonodavac intervenie po potrebi u vanrednim periodima krize, za sud mo`e biti mjerodavno samo jedno pravilo: potovanje obe}ane vjere.9 U francuskoj sudskoj praksi kasnije je dolo do ubla`avanja ovakvog stava donoenjem Zakona Faillat 1916. godine. Iako pravni princip pacta sunt servanda korijene vu~e iz rimskog prava i ono je poznavalo izuzetke koji su ubla`avali krutost ovog pravila. Ispunjenje obaveze moralo je biti mogu}e u momentu zaklju~enja ugovora. Ugovor je bio nitav ako je ~inidba bila nemogu}a (npr. prodaja stvari koja ne postoji) ili pravno nemogu}a (prodaja stvari koje su bile npr. res sacra ili res extra commercium). Postojalo je i pravilo da du`nik ne odgovara ako obavezu nije mogao ispuniti zbog vie sile (vis maior), kao i za slu~aj propasti individualno odre|ene stvari bez krivice du`nika. Ova rjeenja iz rimskog prava svoje ishodite nalaze u ideji da se od du`nika ne mo`e zahtijevati da ispuni ono to nije mogu}e, odnosno ako ugovorna obaveza nije ispunjena onako kako glasi (in forma specifica), to ne zna~i da ne treba uva`avati okolnosti koje su nastupile po zaklju~enju ugovora, a u bitnom su uticale na izvravanje ugovornih obaveza. Kanonsko pravo srednjeg vijeka, tako|er, je uva`avalo odstupanja od pravnog principa pacta sunt servanda. Tako se u Gratiani Decretum navodi da nema ni dvoli~nosti ni la`i ako se ne odr`i obe}anje zbog toga to je neka nepredvi|ena okolnost u~inila da njegovo izvrenje postane opasno ili posebno tetno za obvezno lice. Ovakav stav se susre}e i kod Svetog Tome Akvinskog: da bi jedan ~ovjek bio du`an da ~ini ono to je obe}ao treba da su sve okolnosti ostale iste on nije nevjeran ako ne ispuni ono to je obe}ao jer su se uslovi promijenili (Suma Theologica Sancti Thomae Aquinatis). Ovakvi stavovi su zaokru`eni sa shvatanjima postglasatora (Andrea Aliati i De Luca) koji govore o nastupanju nekih nepredvi|enih uzroka, takvih da stranke nita sli~no nisu mogle zamisliti, odnosno o dva principa u vezi sa primjenom klauzule rebus sic stantibus, a koja se primjenjuje kod ugovora sa du`im rokom trajanja ili kada postoje obaveze sa sukcesivnim prestacijama i ako izvrenje neke obaveze, pod promijenjenim okolnostima, povla~i za jednu stranu takvu tetu da bi to predstavljalo fla9 Krulj dr Vrleta, op. cit. str. 25.

18

grantnu nepravdu.10 Ilustrativna su, u ovom pogledu, jo neka komparativna rjeenja iz prolosti. Opti imovinski zakonik za Crnu Goru je propisivao da ugovor treba ispuniti onako kako glasi (~lan 1020), ali uz pomenute izuzetke (~lan 914) tipa to nije mogu}e nijesi ni du`an kad se du`nik podvezao da }e dati ili u~initi neto to je zasebno odre|eno, pa bez njegove krivice to postane nemogu}e, taki dug i sam prestaje (~lan 623) kada je izvrenje slu~ajem postalo nemogu}e, a dug dolazio od uzajamnog ugovora, du`nik treba da povrati to god je primio u ime onoga to bi trebalo da izvri; to pak jo primio nije ne mo`e vie tra`iti; ako li je neto ve} izvrio tad }e se to srazmjerno ura~unati njemu u korist (~lan 624). Sli~na pravila sadr`i i austrijski Gra|anski zakonik (paragraf 878 i 1447) to je upravo nemogu}e ne mo`e biti predmet punova`nog ugovora kad kakva odre|ena stvar sasvim slu~ajno propadne prestaje svaka obaveza i du`nik nije ni obavezan ni vrijednost iste stvari naknaditi Isto tako, i srpski Gra|anski zakonik (paragraf 538 i 912) ugovor se mo`e samo o onim stvarima u~initi koje me|u ljudima prolaze i koje su mogu}e i dozvoljene ako stvar jedna opredeljena, na koju se ko kao du`nik podvezao, slu~ajno propadne, prestaje obaveza sasvim lako, da ni u ceni du`nik stvar propalu du`an naknaditi nije.

3. Obilje`ja ugovora o prodaji


8. Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije odre|ena sporazumom stranaka, ~lan 462, stav 2 Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO). Time je on i lukrativne prirode. Komutativnost ozna~ava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono to je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina ja~e ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaklju~uje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u na~elu, posti`e u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Nae pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem) i ugovor prodaje poslovnog prava tretira se kao neformalan pravni posao. Fakti~ko je pitanje kako }e se dokazivati pojedini elementi ovog ugovora ukoliko je isti zaklju~en nekim od savremenih sredstava komunikacije. U vrijeme izrade ZOO kao sredstva komunikacije pobrojana su ona koja su bila poznata u tom momentu.11
10 Citat prema Krulj dr Vrleta, op. ct., strana 18. 11 Tako ~lan 40, stav 2 ZOO ka`e: Ponuda u~injena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu.

19

9. Dejstvo ugovora predstavljaju pravne i ekonomske posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari, ali i nastanak obaveze da se izvri prijem stvari. Ugovor o prodaji ima stvarnopravna i obligacionopravna dejstva i ista mogu biti razli~ita u ovisnosti koje su stvari predmet prodaje. Ove stvari se tako dijele na: pokretne i nepokretne; generi~ke i individualizirane; sadanje i budu}e; tu|e i propale stvari. Svaka od pobrojanih stvari nosi sa sobom specifi~nosti vezane za me|usobna prava i obaveze. Kao predmet ugovora o prodaji navedene su i nekretnine. Ovo nije karakteristika ugovora o prodaji izuzev kada se kao predmet prodaje javljaju nekretnine koje se stavljaju u promet na tr`itu pravnim i fizi~kim licima kao krajnjim korisnicima. Tako bi se moglo govoriti o prodaji stanova i poslovnih prostora za tr`ite.12

4. Postupak zaklju~ivanja ugovora o prodaji


10. Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaklju~ivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograni~ava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zati}eni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proirivanja postupka zaklju~ivanja posla (~lan 30 ZOO). Danas ona obuhvata sljede}e etape: eventualne faze, nu`ne faze, perfekciju ugovora13 i eventualnu intervenciju dr`ave u domenu nastanka pojedinih ugovora. Ova zadnja situacija je karakteristi~na za domen prava javnih nabavki. U eventualne faze zaklju~ivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane fakti~ke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili tra`i informacije radi donoenja odluke o otpo~injanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izra`enim ciljem da se otpo~ne proces utvr|ivanja namjere u~esnika u pogledu budu}eg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se do|e u toku pregovora, a koja se ti~e pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Zavrnu, tre}u etapu, ~ini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se dolo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upu}ivanje ~vrste ponude. Nu`ne faze zaklju~ivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su slo`ene i me|usobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (~lan 41. ZOO).
12 U Francuskoj prema shvatanju jednog dijela doktrine, ako izvo|a~ pored rada daje i svoj materijal u pitanju je ugovor o kupoprodaji. Ovi autori se pozivaju na odredbu francuskog Gra|anskog zakonika prema kojem ugovor kojim je na osnovu jedini~nih cijena ili za globalnu cijenu ugovorena izgradnja jedne gra|evine smatra se ugovorom o djelu i onda kada materijal daje lice za koga se gra|evina radi, a kada materijal daje poslenik, onda vie nije ugovor o djelu ve} ugovor o prodaji. 13 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draki} dr Mladena: Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, CRS, II izd., Beograd 1986, str. 16 - 21.

20

11. Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani gra|ansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda ozna~enog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi mo`e biti izri~ito isklju~ena. Isklju~enje je mogu}e i na osnovu okolnosti posla (~lan 36 ZOO). Poto ponuda u na~elu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponu|enog. Ti posebni postupci su: licitacije, licitacije o podobnosti, tenderske procedure i prikupljanje ponuda. Svi ovi postupci se, kod slo`enijih ugovora, i kod ugovora ve}e vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izra|enog tendera. Tender izra|uje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponu|eni u pravnom zna~enju rije~i. Tender predstavlja veoma detaljno sa~injen i obavezan obrazac ponude u kome su sadr`ani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Tender ne predstavlja nita drugo nego poziv za davanje ponude. Onaj poslovni subjekt koji raspisuje tender u stvari vri poziv za dostavljanje ponuda, te se fakti~ki nalazi u ulozi ponu|enog. 12. Prihvat je izjava ili ponaanje ponu|enog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponu|enog sa ponudom. Uzansa 3414 navodi neke primjere zaklju~ivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj ra~un, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se mo`e raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; proputanje kupca da robu predatu na ogled, na probu, vrati po isteku roka u kome je trabalo da da izjavu o tome da li `eli ili ne `eli zaklju~enje ugovora. Pod uslovima predvi|enim u Zakonu o obligacionim odnosima (~lan 42) ugovor o prodaji mo`e biti zaklju~en i utnjom. Poto utnja predstavlja potpuno pasivno dr`anje ponu|enog, ona se mo`e smatrati prihvatom samo ako postoje sljede}e pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponu|enog i to u pogledu odre|ene, a ne bilo koje robe, i proputanje ponu|enog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija.15 13. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja odre|uju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, telefaks, tele14 Opte Uzanse za promet robom Glavne dr`avne arbitra`e iz 1954. godine (Sl. list FNRJ, broj 15/54). 15 O va`enju i pravnim domaajima uzansi, kako posebnih tako i optih, vidjeti kod: Simi} dr Mili} i Trifkovi} dr Milo, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1999. godine, strana 87-88.

21

vizuelne veze, elektronska pota, video telefon, mobilni telefon) kombinuju primjenu normi koje va`e me|u odsutnim (za mjesto zaklju~enja) i me|u prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). 14. Potpisivanje ugovora mo`e predstavljati etapu njegovog zaklju~enja u tri slu~aja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Tre}i slu~aj regulisan je ~lanom 69, stav 3 ZOO koji ka`e: Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu to drugo, ugovor je zaklju~en kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadr`ini, a za ugovara~e je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predvi|enu formu. Forma mo`e biti zadovoljena zajedni~kim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta identi~nog sadr`aja.16 Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji va`no je uvijek izvriti zato to se za nju ve`u zna~ajne pravne posljedice u pogledu posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i na~ina kasnijih izmjena i dopuna ugovora.17

5. Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora o prodaji


15. Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen naj~e}i predmet su pokretne stvari odre|ene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rjeenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i optih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve u~esnike u poslu.18 Zato se nazivaju standardnim ili tipiziranim ili formularnim ugovorima. Ako se trgovina vri inetrentom onda su to, u najve}em broju slu~ajeva, adhezioni ugovori. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se odre|uju u mjeri u kojoj je to mogu}e. Naj~e}e se posebno sporazumijeva o koli~ini kao odrednici predmeta i o cijeni. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu problematiku formularnog prava.19 Ovdje je potrebno posebnu pa`nju skrenuti na re`im optih uslova poslovanja (~lanovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskoritavanja monopolskog ili dominantnog polo`aja na tr`itu.20
16 Vidjeti Perovi} dr Slobodan: Formalni ugovori gra|anskog prava, Savez udru`enja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 63. i Draki} dr Mladen: Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 295 296. 17 ^lan 67 i 71 ZOO naro~ito. 18 Sve ~e}e se pominje termin Beatl of Form. 19 Vilus dr Jelena: Opti uslovi formularnih ugovora, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. 20 ^lan 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. novine FBiH, broj 2/95).

22

16. Zaklju~nica je pismena potvrda o usmeno zaklju~enom ugovoru. Daje se na unaprijed utvr|enom i odtampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Poto zaklju~nica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punova`an i kada zaklju~nica nije izdata, odnosno potpisana. Zaklju~nici mo`e biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadr`aj zaklju~nice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni odre|eni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri }e nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaklju~nici. Zaklju~nice veoma ~esto sadr`e izvode iz optih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uklju~uju u svoj ugovor. Sve to se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadr`aj zaklju~nice u svemu mora odgovarati usmeno zaklju~enom ugovoru.21 Svaka stranka mo`e od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaklju~nice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze.22 Zaklju~nica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je sa~inila i potpisala, dostavlja zaklju~nicu drugom partneru oba primjerka na potpis sa zahtjevom da joj vrati jedan primjerak poto ga potpie. Opte uzanse su za vra}anje potpisane zaklju~nice predvidjele rok od tri dana.23 Ako druga strana ne}e da potpie ili vrati zaklju~nicu, spor }e se najprije rjeavati mirnim putem, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaklju~nicu mo`e tu`bom tra`iti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadr`aj. Sud u parni~nom postupku, dakle uz izjanjavanje druge strane, rjeava spor. Ako usvoji tu`bene zahtjeve donije}e deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaklju~en i ta je njegov sadr`aj. Ovakva presuda, u svim slu~ajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvr|ivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaklju~nicu mo`e od druge strane tra`iti naknadu tete koju je pretrpjela zato to nije imala zaklju~nicu. 17. Porud`bina ili narud`benica je poslovni naziv za komercijalni dokument sa razli~itim polo`ajem i funkcijama u postupku zaklju~ivanja i dokazivanja ugovora. Te ~injenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porud`bina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izra`ava ozbiljnu namjeru da zaklju~i odre|eni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac alje porud`binu na osnovu ve} primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porud`bina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje
21 Opta uzansa broj 16. 22 Opta uzansa 15. 23 Opta uzansa 17.

23

li u porud`bini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor ve} sklopljen, porud`bina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.

6. Bitni elementi ugovora o prodaji


18. Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifi~an sadr`aj i karakteristike koji odgovaraju zajedni~koj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utana~ene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske sutine, odnosno po prirodi posla. Mi }emo se zadr`ati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u naem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to su uvijek predmet i stvar, a koli~ina i cijena imaju ovo svojstvo samo pod odre|enim uslovima. 6.1. Predmet 19. Karakteristi~an predmet trgova~ke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni re`imi predvi|eni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vri se prema pravilima predvi|enim za pojedine vrste. Njihovu osnovu pre-dstavljaju re`imi mjeni~nog i dioni~arskog prava. Predmet prodaje poslovnog prava su pokretne tjelesne stvari koje se nalaze u pravnom i ekonomskom prometu. Predmet prodaje poslovnog prava mogu biti i stvari koje se nalaze u ograni~enom pravnom i poslovnom prometu. Obi~no se radi o stvarima koje se ti~u bezbjednosti kao i zatite zdravlja stanovnitva. Ograni~enja mogu biti subjektivne prirode, s obzirom na vrstu stvari, i objektivne prirode, s obzirom na preduslove koje moraju ispunjavati privredna drutva da bi se bavila prometom pojedinih od ovih stvari. O pojedinim vrstama stvari je bilo govora u smislu njihovog nabrajanja. 6.2. Koli~ina 20. Koli~ina predstavlja fizi~ko, prostorno i kvantitativno odre|ivanje stvari koja je predmet prodaje. Koli~ina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od zna~aja koli~ine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu koli~ine. Koli~ina je bitan elemenat ugovora ako je tako izri~ito ugovoreno, ako na to upu}uje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifi~ne okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slu~ajevima, koli~ina je nebitan elemenat ugovora. Bez obzira na pravnu
24

kvalifikaciju, koli~ina se uvijek odre|uje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Koli~ina najprije mo`e biti odre|ena ugovorom. Odre|ivanje se vri nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To mo`e, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu Uzanse 117 i zakonodavstva kojim se ure|uje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izri~ito navele neki drugi sistem. Prvi na~in odre|ivanja koli~ine jeste njeno numeri~ko preciziranje. Ako koli~ina nije bitan element posla ili ako se ne utvr|uje prema broju komada, odstupanje isporu~ene od ugovorene koli~ine za 2% smatra se urednom isporukom.24 Precizno odre|ivanje koli~ine mo`e se posti}i i upotrebom tehni~kih termina. Prema Uzansi 118, izraz vagon, bez bli`eg ozna~enja, zna~i deset hiljada kilograma bruto, a cisterna deset hiljada kilograma neto te`ine. Drugi na~in svodi se na pribli`no odre|ivanje koli~ine. Ako je uz naznaku koli~ine naveden izraz circa ili sli~an, tolerancija u koli~ini iznosi 5%. Navo|enje koli~ine u rasponu, upotrebom izraza od ... do ili najmanje ... najvie, zna~i da je predmet ugovora bilo koja koli~ina unutar datih granica.25 Tre}i metod sastoji se u upotrebi izraza |uture, kako padne, vi|eno - odobreno ili njima sli~nih. Njima se kao ugovorna koli~ina odre|uje ona koja se dobija uvidom u robu na odre|enom lokalitetu. Da bi ugovor o prodaji postojao, koli~ina mora biti barem odrediva. A to zna~i da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogu}avaju da se utvrdi ta one ta~no `ele u pogledu koli~ine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i fakti~ko pitanje. 6.3. Cijena 21. Ekonomski posmatrano, cijena je vrijedonosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan elemenat ugovora koji predstavlja prete`no nov~anu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U gra|anskoj prodaji cijena mo`e biti izra`ena ve}im dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isklju~ivo u stvarima, postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi.26 U poslovnoj praksi se ovo naziva pla}anje kompenzacijom. Za prodaju poslovnog prava karakteristi~no je iskazivanje cijene isklju~ivo u novcu. Struktura cijene veoma je slo`ena. O toj ~injenici treba voditi ra~una i prilikom kalkulacije i kod ugovornog odre|ivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi nov~ana protuvrijednost neto te`ine robe, ukoliko ugovorom nije izri~ito predvi|eno da ona obuhvata i te`inu ambala`e bruto za neto.27 Poto je prema dispozitivnim pravi24 Opta uzansa 121. 25 Opta uzansa 119. 26 Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, ~lanove 552 i 553. 27 Uzansa 161.

25

lima pribavljanje ambala`e obaveza prodavca, to trokovi koje ona izaziva, tako|er, moraju biti uklju~eni u cijenu. Ovo pravilo se ne}e primijeniti, ako postoji izri~it suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambala`e. Trokovi robnog prometa u u`em smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladitenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke.28 Ostali zavisni trokovi uklju~uju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine me|u njima, koja odvajaju obavezu izvravanja odre|enih radnji od snoenja trokova koje te radnje izazivaju. Prema Uzansi 160 to je slu~aj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uklju~i izvozne carine zajedno sa trokovima izvoznog carinjenja.29 Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkulie uvozne carine i trokove uvoznog carinjenja, te da obra~una porez na dodanu vrijednost.30 Pored toga, na njega padaju i druge uvozne da`bine, to mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadr`avati rjeenja druk~ija od do sada izlo`enih. 22. Ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije odre|ena cijena, odnosno i kada nema elemenata na osnovu kojih bi ista bila barem odrediva. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti odre|ena ili bar odrediva. Na~ini na koje se cijena odre|uje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.

7. Nebitni elementi ugovora o prodaji


7.1. Pojam i vrste 23. Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti radi sa~injavanja ugovora shodno klju~nim ciljevima stranaka. Ipak, odre|ivanje nebitnih elemenata izuzetno je zna~ajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Njima stranke posti`u potpunu prilago|enost ugovora svojim konkretnim potrebama. Upravo zbog toga nebitni elementi su ~est uzrok sporova. Osim bitnih elemenata prodaje, svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata ve} po pretpostavci. Suprotno mo`e biti propisano ili ugovoreno. Na osnovu izlo`enog je jasno da je broj nebi28 Uzansa 168. 29 Opta uzansa 165. 30 Opta uzansa 164.

26

tnih elemenata izuzetno velik. Ovdje }emo se zadr`ati na onima koji jo nisu izlo`eni, ili o kojima ne}e ni kasnije biti posebno rije~i. Ti elementi su: kvalitet, transportne klauzule i ambala`a. 7.2. Kvalitet 24. Kvalitet je skup hemijskih, fizi~kih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je ~ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobi~ajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proisti~u iz ugovora ili okolnosti posla. To je, dakle, skup svojstava robe usljed kojih se ona mo`e korisno upotrijebiti. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski zna~aj i na pravnu slo`enost kvaliteta kao elementa ugovora. Zbog njih je kvalitet jedan od naj~e}ih razloga za sporove me|u strankama. Kvalitet se odre|uje: ugovorom, dispozitivnim propisom ili imperativnim propisom. U ovisnosti od vrste robe koja je predmet ugovora o prodaji ovisi}e i na~in utvr|ivanja kvaliteta. 7.3. Ambala`a 25. Ambala`a je stvar, sredstvo pakovanja, a time i imovinska vrijednost.31 Mo`e se definisati i kao zatitni omot robe. Ambala`u je mogu}e podijeliti na razli~ite na~ine.32 Juridi~ki su najva`nije podjele na potronu i nepotronu ambala`u, te obi~nu i originalnu (originalno pakovanje). Prema ~lanu 75 Zakona o standardizaciji, proizvodi u originalnom pakovanju, su oni koji su prije stavljanja u promet na tr`itu upakovani na na~in koji osigurava da se sadr`aj pakovanja ne mo`e izmijeniti, utroiti, odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili ote}ivanja pakovanja, a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potroa~u, odnosno korisniku. Od ambala`e treba razlikovati zatitu robe koja se ne pakuje. Ambala`a je bitan elemenat ugovora, ako je to propisano ili izri~ito ugovoreno. U svim ostalim slu~ajevima ona je nebitan sastojak. No, uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pa`nju. Obezbje|enje ambala`e i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Isti pravni tretman ima i obaveza zatite robe koja se posebno ne pakuje. Suprotna rjeenja moraju biti nesumnjivo utana~ena. 7.4. Transportne klauzule 26. Transportne klauzule su tehni~ki trgova~ki termini kojima se prodavac i kupac na skra}en na~in dogovaraju o nizu pitanja od zna~aja za izvravanje ugovora o prodaji. U ta pitanja spadaju: organizacija
31 Buklja dr Ivo: Pravne norme i trgova~ki obi~aji za ambala`u, Progres, Zagreb 1962, str. 5. 32 Buklja dr Ivo, isto djelo, str. 6-8 navodi sljede}e vrste ambala`e: neodvojiva i odvojiva, potrona i nepotrona, zamjenljiva i nezamjenljiva, investiciona i neinvesticiona, te sitna i krupna.

27

isporuke, organizacija transporta, snoenje trokova isporuke i transporta, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snoenje trokova tog osiguranja, te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Pored ovih, zavisno od vrste klauzule i izvora za odre|ivanje njenog sadr`aja, transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao to su: pla}anje carina, pribavljanje dozvola i sli~no. Rjeenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno uti~u na sadr`aje ugovora koje prodavac ili kupac zaklju~uju sa pediterom, prevoznikom, osigurava~em i drugim vriocima usluga u prometu robe. Ali, transportne klauzule nikada neposredno ne ure|uju odnose izme|u prodavca ili kupca sa vriocima usluga. 27. Me|unarodna privredna komora u Parizu (1936) kodifikovala je najva`nije transportne klauzule. Akt kojim je to u~injeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). Revizije INCOTERMS-a izvrene su 1953, 1967, 1976, 1980, 1990. i 2000. g. INCOTERMS je, danas, prakti~no postao dokumenat sa univerzalnom primjenom. Posljednja revizija je u sebe uklju~ila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi), te sve ~e}e elektronske obrade podataka.

8. Obaveze prodavca
28. Obaveze prodavca su du`nosti izvravanja odre|enih radnji koje za njega proisti~u iz ugovora o prodaji. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku sutinu posla prodaje, njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i zna~aj u praksi su mjerila prema kojima se du`nosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. U osnovne du`nosti ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ove obaveze bi}e predmet posebnog izlaganja. 29. Sporedne obaveze su vezane za izvravanje glavnih obaveza i za re`im odgovornosti prodavca. Postoje razli~ite klasifikacije ove grupe obaveza, a potrebno je posebno ista}i dvije: ~uvanje stvari i obavjetavanje. Obaveza ~uvanja stvari je zajedni~ka du`nost saugovaratelja (~lan 520 - 522 ZOO). Ona le`i na prodavcu onda kada je zbog kup~eve docnje sa prijemom isporuke rizik preao na kupca, a dr`avina (posjed) stvari ostala kod prodavca (~lan 520, stav 1 ZOO). Du`nost obavjetavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaklju~enje i izvravnje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju na~ela potenja i savjesnosti. Zbog toga se mo`e smatrati da ona ima karakter opte obaveze prodavca, iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji reguliu samo spo28

radi~no. Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima33 ili na ugovoru. 30. Ugovor o prodaji je sinalagmati~an. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju razli~ite potrebe stranaka, ~ine od obaveza prodavca izuzetno slo`ene pojave. Svaka od njih se sastoji od ve}eg broja relativno samostalnih radnji za koje va`e posebna pravila i za ~ije izvrenje moraju biti ispunjene predvi|ene pretpostavke. Na~ini izvravanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Oni ozna~avaju vrste radnji koje treba preduzeti i na~in na koji to valja u~initi da bi se konkretna du`nost smatrala uredno ispunjenom. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Osnovne du`nosti neposredno proisti~u iz bitnih sastojaka prodaje. Pored toga, du`nosti su povezane i sa odgovorno}u prodavca za neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora. Uprkos ovome, izme|u elemenata, obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgrani~iti.

9. Obaveze kupca
31. Obaveze kupca su njegove du`nosti izvravanja radnji koje proisti~u iz ugovora o prodaji. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedina~ni izgled, u na~elu, su isti kao i kod obaveza prodavca. Ali, postoji i jedan dodatni elemenat, a to je ~injenica da je kupac povjerilac za karakteristi~nu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Uporedno posmatrano, ova varijabla dovodi do razli~ite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Najkarakteristi~niji primjeri su pregled robe i obavjetavanje o nedostacima; oni se u zakonodavstvu odre|uju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. 32. Osnovne obaveze kupca u naem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka), prijem isporuke, pla}anje cijene i obavjetavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji. Posljednja obaveza je uslovljena. Poto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbje|uje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije, tj. njegova odgovornost, obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Sporednih obaveza kupca tako|e ima vie. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba ista}i obavezu ~uvanja stvari. Ona le`i na kupcu kada mu je stvar
33 ^lan 473 ZOO, Organizovanje prevoza.

29

uru~ena, a on `eli da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka, bilo zbog raskida ugovora (~lan 520, stav 2 ZOO). Sadr`aj obaveze je isti kao i kod prodav~eve istovrsne du`nosti. Od du`nosti zasnovanih na ugovoru isti~u se: slanje ambala`e i dostavljanje specifikacije. Opte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine du`nosti prodavca. Pored toga, postoje i obilje`ja koja su donekle specifi~na. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. One, prvo, predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadr`inski (isporuka - prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka - pla}anje uz potovanje na~ela istovremenosti). Drugo, sankcije za neizvrenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. ^esto se sastoje u gubitku nekih kup~evih prava. Napokon, odgovornost za neizvrenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjedna~ena sa optim re`imom odgovornosti za neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora.

10. Pojam javnih nabavki


33. Re`im javnih nabavki predstavlja jedan zaseban pravni okvir koji nam, izme|u ostalog, omogu}uje da podvrgnemo kontroli utroak javnih sredstava.34 Radi se o potrebi da se pod nadzor stave svi oblici raspolaganja prilikom potronje bud`etskog, odnosno novca kojim raspola`u tzv. ugovorni organi. Sve ve}i pritisak javnosti doveo je do toga da se ~esto koriteni princip transparentnosti, odnosno javnosti, u ovim slu~ajevima stavlja na pijedestal. Procjene govore da se u razvijenim zemljama pribli`no troi 17% GDP na javne nabavke. To je samo jedan od razloga obezbje|enja efikasne javne potronje. Kako bi se to obezbijedilo potrebno je bilo uvo|enje konkurentnosti kako bi se isti ili bolji kvalitet ostvario po ni`oj cijeni. Cijenovni kriterij, pri tome, ne smije biti jedini, ali njegov zna~aj ima svoje posebno mjesto. Krajnji cilj je efikasna i racionalna potronja novca koji je prikupljen od poreza. Konkurentnost, transparentnost, otvorenost i nediskriminatorski karakter javnih nabavki su osnovni zahtijevi i prioriteti.35 34. Uva`avaju}i procese koji su prisutni u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine akcenat }e biti na re`imu javnih nabavki prava Evropske unije. Naime, svjedoci smo te`nji Bosne i Hercegovine za punopravnim ~lanstvom u ovoj zajednici, te je u toku jedan proces koji nazivamo harmonizacija naeg pravnog sistema sa komunitarnim pravom Evropske unije. Stoga }e pojedina rjeenja iz naeg prava javnih nabavki biti prezentovana
34 O samom pojmu javnih nabavki pobli`e kod: Sue Arrowsmith, John Linarelli, Don Wallace Jr.; Rregulating Public Procurement; Kluwer Law International, 2000, strana 1. 35 O principima javnih nabavki bli`e kod: Marian Lemke, Direktive Evropske unije o javnim nabavkama, EUPPP, Sarajevo 2006. godine, strana 15.

30

i uporedo sa rjeenjima iz prava javnih nabavki Eropske unije. Pravo javnih nabavki izrasta u jednu novu pravnu disciplinu koju metodoloki mo`emo postaviti u okvire tradicionalnog ugovornog prava ili u okvire poslovnog prava. Pojedini usko pravni aspekti ove discipline imaju svoje mjesto i u okvirima upravnog prava, ali samo u onom domenu koji se odnosi na na~ine dodjele ugovora i rjeavanje sporova povodom javnih nabavki. Koji su osnovni razlozi sve intenzivnijeg izu~avanja javnih nabavki. Razlozi su dvojake prirode. Prije svega to su ekonomski razlozi poto je neophodno uva`avati ~injenicu obima potronje javnih sredstava. Pravni razlozi le`e u ~injenici da se radi o posebnom pravnom re`imu koji u bitnome odstupa od tradicionalnih postulata ugovornog prava. Naime, prisutan je zavidan nivo uticaja adminstrativnog prava i njegovih procedura.

11. Istorija prava javnih nabavki


35. Istorijski posmatrano neki rudimentarni oblici javnih nabavki su postojali i u robovlasni~ko i feudalno doba. Vladari su koristili novac i prihode koji su pribavljeni ubiranjem poreza i raznih nameta za razne oblike javnih radova. Naravno da su ti radovi obavljani besplatno ali je nesporno da se novac koristio za izgradnju pojedinih infrastrukturnih objekata tipa puteva, odbrambenih utvrda, akvadukta i sl. Rashodi obrazovanja, kulture i socijalnog staranja bili su u domenu crkve. Pravo raspolaganja sa prihodima dr`ava bilo je u rukama vladara. Javni rashodi su se finansirali na fondovski na~in bez postojanja nekog posebnog plana, oblika finansijske kontrole i posebno bilo kog oblika odgovornosti. Sve do pojave modernih dr`ava ne mo`emo govoriti o mogu}nosti potivanja pojedinih pravila kakva danas poznajemo. Na~elo javnosti prihoda i rashoda na dr`avnom nivou postaje pravilo s kraja 18. vijeka. Rashodi se vremenom viestruko uve}avaju. Javlja se potreba za organizovanim finasiranjem: vojnih potreba, obrazovanja, dr`avne uprave, sudstva, socijalnog i penzijskog osiguranja, izgradnje infrastrukture, energetskih i drugih objekata za potrebe stanovnitva, zadovoljenje ekolokih standarda itd. Javne nabavke su i u vrijeme kapitalizma ~esto bile izvor spoticanja, a naj~e}e u smislu pojavnih oblika korupcije.36 Tek poslije II svjetskog rata mo`emo govoriti da se
36 Na sam pomen korupcije u dr`avnim organima ve}ina odmah ima na umu podmi}ivanje radi sklapanja poslova sa dr`avom koji obuhvataju isporuku roba i usluga, ili da upotrijebimo izraz javne nabavke. Javne nabavke danas predstavljaju simbol korupcije. Malo je djelatnosti koje toliko izazivaju javne slu`benike da budu korumpirani i koje stvaraju toliko prilika za korupciju kao to su javne nabavke. Na svakom nivou vlasti i u svim njenim organizacionim oblicima sprovode se nabavke roba i usluga, ~esto u koli~inama i iznosima koji prevazilaze o~ekivanja. Iako je pitanje da li je ovo stvarno naj~e}i oblik korupcije u javnom sektoru, on je bez sumnje iroko rasprostranjen i svakako onaj o kome se najvie pie. Teko da pro|e i dan, a da se negdje u svijetu ne otkrije jo jedan veliki skandal u vezi sa nabavkama roba ili usluga za potrebe javnog sektora. Ti skandali su bili povod za brojna otputanja visokih javnih slu`benika, ~ak i za rasputanje vlada pojedinih zemalja. Korupcija u javnim nabavkama je izvor astronomskog rasipanja

31

postepeno izgra|uje jedan zaokru`en i konzistentan sistem pravnih normi koji regulie oblast javnih nabavki. 36. Istorijski posmatrano re`im javnih nabavki u pravu SFRJ je bio nepoznat. Ovo je vrlo interesantna tvrdnja, ali i ~injenica s obzirom da je re`im tzv. dr`avne i drutvene svojine podrazumijevao stroge oblike kontrole utroka svih sredstava, kako u privrednom sektoru, a posebno u dr`avnom. Jedino su na nivou tadajih republika postojali propisi koji su nalagali obavezno sprovo|enje nekog oblika javnog tendera prilikom investiranja sredstava u drutvenoj svojini. Javne nabavke koje postoje u dananjem savremenom obliku susre}emo tek u zadnjih desetak godina. Ova ~injenica govori u prilog pokuaja da se ovoj, ne samo ekonomski zna~ajnoj oblasti posveti odgovaraju}a pa`nja.

12. Javne nabavke u pravu Evropske unije


37. Sporazum Evropske zajednice iz 1957. godine daje samo neke osnovne principe vezane za re`im javnih nabavki.37 Norme koje bi se direktno primjenjivale jo ne postoje. Temelji javnih nabavki su postavljeni sa uvo|enjem principa slobodne razmjene roba i slobodnog pru`anja i primanja usluga. Zabranom bilo kog oblika diskriminacije, posebno firmi koje dolaze iz drugih zemalja, postavljene su osnove pravnom re`imu javnih nabavki. Koordinacija postupaka javnih nabavki
pri utroku. Nestru~nim licima poslovi javnih nabavki izgledaju komplikovano i tajanstveno to oni ~esto i jesu - pa se njima mo`e manipulisati na bezbroj na~ina bez velike opasnosti da nepravilnosti slu~ajno budu otkrivene. Oni koji se u takvim okolnostima dobro snalaze i koji su spremni da pomo}u korupcije ostvare svoje ciljeve lako nalaze saradnike na drugoj strani. Ovaj se problem mora rjeavati sa posebnom pa`njom, jer i oni koji nabavljaju i oni koji takve nabavke odobravaju ili o njima odlu~uju mo`da ne}e to raditi doma}inski, jer pri javnim nabavkama troe novac institucije za koju rade, a ne svoj. Zna~aj javnih nabavki je toliki da im je Ju`na Afrika posvetila posebnu pa`nju u Ustavu iz 1994. godine. U odeljku 187 se ka`e: 1. Nabavljanje roba i usluga na bilo kom nivou vlasti bi}e regulisano zakonima donijetim u parlamentu dr`ave i zakonima pokrajina koji }e obezbijediti izbor nezavisnih i nepristrasnih komisija za razmatranje ponuda na tenderima u procesu javnih nabavki. 2. Sistem javnih tendera o kome se govori u stavu 1 treba da obezbedi poteno i javno nadmetanje, a tenderske komisije na zahtjev zainteresovanih strana obrazlo`i}e svoje odluke. 3. Nijedan dr`avni organ i nijedan dr`avni funkcioner niti bilo ko drugi ne}e se na neprimjeren na~in mijeati u donoenje odluka i u rad tenderske komisije. 4. O svim odlukama tenderskih komisija vodi}e se zapisnik. Na korupciju u javnim nabavkama ponekad se gleda kao na pojavu tipi~nu samo za zemlje u razvoju, sa slabim vladama i loe pla}enim javnim slu`benicima. Poslednjih godina su i najrazvijenije zemlje pru`ile obilje dokaza da praksa korupcije u javnim nabavkama prijeti da postane sastavni dio njihovog na~ina poslovanja. Korupcija u nabavci roba i usluga ne zavisi samo od kupca u ~ijim je rukama novac. Inicijativa lako mo`e da potekne i od ponu|a~a ili njihovih opunomo}enika koji alju ponude i prije nego to su tra`ene. U oba ova slu~aja pravo pitanje je, naravno, ta se mo`e u~initi da bi se korupcija sprije~ila. 37 O javnim nabavkama u pravu Evropske unije pobli`e kod: Peter Trepte, Regulating Procurement, Oxford University Press; 2004. strana 342-368 i Professor Sue Arrowsmith, The Law of Public and Utilities Procurement; Thomson Sweet Mawwell, 2005. Chapter 4.

32

po~inje od 1971. godine regulisanjem javnih radova da bi 1976. godine bila normirana i oblast javnih nabavki roba. U cilju prevazila`enja prenormiranosti ne samo ove nego i drugih oblasti komunitarnog prava u toku 2004. godine Direktiva 2004/18/EC regulisala je koordinaciju postupaka za dodjelu ugovora o javnoj nabavci radova, roba i usluga. Ova Direktiva je zamijenila tzv. klasi~ne direktive. Direktiva 2004/17/EC koja koordinira postupke nabavki organa koji su ekonomski operateri u sektorima voda, energije, prevoza i potanskih usluga zamijenila je tzv. komunalnu direktivu. Prakti~no danas se pravo javnih nabavki u Evropskoj uniji svelo na tzv. ~etiri konsolidovane direktive. Dvije Direktive reguliu oblast javnih nabavki, a dvije revizione i `albene postupke. Obaveza je bila svih dr`ava ~lanica da ove Direktive inkorporiraju u pravne re`ime svojih zemalja do 31.01.2006. godine. Pored ovih direktiva na snazi su i: Direktiva 92/13/EEC koja uskla|uje zakone, propise i administrativne odredbe koje se odnose na primjenu pravila Zajednice na postupke nabavke subjekata koji posluju u sektorima vode, energije, saobra}aja i telekomunikacija i Direktiva Savjeta 89/665/EEC o usaglaavanju zakona, propisa i administrativnih odredbi u domenu primjene postupaka revizije kod dodjele ugovora o javnim nabavkama i javnim radovima.38 U skladu sa osnovnim postulatima komunitarnog prava vezano za primjenu direktiva njihova primjena u nacionalnim zakonodavstvima zemalja ~lanica Unije se vri njihovim adaptiranjem u nacionalne pravne sisteme.

13. Osnovni ciljevi javnih nabavki


38. Javne nabavke predstavljaju nezaobilazan faktor kontrole troenja javnih sredstava bez obzira da li su predmet istih robe, radovi ili usluge. Predmet javnih nabavki mo`e se odrediti i definisanjem ugovornih organa, odnosno subjekata koji su obavezni na upotrebu i troenje javog novca prema procedurama propisanim pozitivnim zakonodavstvom. Predmet javnih nabavki su: robe, usluge i radovi, pri ~emu se isti definiu posebnim propisima kojima se reguliu javne nabavke, a neovisno od vrste javnih nabavki ista }e se regulisati u okviru ovog posebnog pravnog re`ima. Posebni pravni re`im javnih nabavki je imanentan za uporedne pravne sisteme. To je slu~aj i sa Bosnom i Hercegovinom (dalje: BiH). Pravo javnih nabavki BiH u sebi uklju~uje i posebnu komponentu harmonizacije BiH legislative sa komunitarnim pravom Evropske unije.
38 U vezi sa praksom Evropske unije oko nadle`nosti pojedinih organa i praksom Evropskog suda pravde pobli`e: Dariusz Piasta, Evropski sud pravde o javnim nabavkama-Izvod iz prakse, EUPPP, Sarajevo, 2006. godine.

33

39. Ciljevi propisa o javnoj nabavci, zakonskih i podzakonskih akata, su ovisni od vrste nabavke, ali se, ipak, kao primarni ciljevi name}u: dobijanje najbolje vrijednosti za javni novac, stvaranje tr`ine konkurencije, otvaranje tr`ita, transparentnost, jedinstven re`im i sistem odgovornosti, jedinstveni i zajedni~ki revizioni organi i zakonitost. Pored ovih name}u se i slijede}i ciljevi: privredna sigurnost, sigurnost zajednice, socijalna sigurnost, sigurnost okoline, zatita `ivota i zdravlja ljudi i drugo. 40. Kao komplementarni ciljevi name}u se: promocija doma}e industrije i zapoljavanje, regionalni razvoj, socijalna pravednost i zatita zdravlja stanovnitva. Za dr`avnu ekonomiju veoma je va`na sama veli~ina javne nabavke. Nezaobilazan cilj je i uskla|enost, odnosno harmonizacija doma}eg nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima me|unarodne zajednice, prije svega Evropske unije. Rezultat je zakonodavstvo koje je uskla|eno sa direktivama Evropske unije iz oblasti javnih nabavki. 41. Izuze}a od uobi~ajenih postupaka javne nabavke dozvoljavaju se za robe, radove ili usluge koji su klasifikovani kao tajni ili onda kada nabavke moraju biti popra}ene specijalnim mjerama sigurnosti. Postojanje potrebe za zadovoljavanjem posebnih ciljeva dovodi do toga da pojedine vrste roba zaslu`uju i poseban tretman. 42. Ugovorni organi i porezni obveznici `ele da dobiju najbolju vrijednost za javni novac, odnosno za javna sredstva potroena na nabavku roba ili usluga. Efikasnost je glavni cilj javne nabavke na dr`avnom nivou. Jednak odnos prema svim stranama, transparentnost i javna odgovornost su komplementarni ciljevi koji u cijelosti podr`avaju sveukupne te`nje da se za javni novac dobije najbolja vrijednost. Pobrojani ciljevi ~ine sastavni dio politike javnih nabavki zbog toga to ugovorni organi imaju obavezu jednakog tretmana svih strana, transparentnost u sprovo|enju javnih nabavki, zakonitost postupanja i procedura, te odgovornost prema javnosti. 43. Ekonomski kriteriji javnih nabavki su fokusirani na cijenu ili ekonomski najpovoljniju ponudu kada se obavezno uklju~uju i drugi kriteriji koji obezbje|uju ekonomsku korist za ugovorni organ, kao to su: - primjerenost svrsi javne nabavke (npr. kvalitet, pouzdanost, sigurnost proizvoda); - kvalitet proizvoda (npr. obilje`ja prema nacionalnim ili me|unarodnim standardima); - pouzdanost i sigurnost proizvoda (npr. postojanje nekih posebnih ka34

rakteristika utvr|enih pozitivnim zakonskim i podzakonskim aktima); - isporuka i dostupnost proizvoda i usluga ugovornom organu u odre|enom vremenskom periodu; - ukupni trokovi vezani za eksploataciju predmeta javne nabavke (npr. trokovi odr`avanja i teku}i trokovi); - prate}i trokovi (npr. transport, skladitenje, manipulacija i sl.) i - operativni trokovi javne nabavke (trokovi oglaavanja, trokovi rada komisija, trokovi umno`avanja i drugo).

14. Principi javnih nabavki


44. Re`im javnih nabavki, prema pozitivnoj legislativi u BiH podrazumijeva slijede}e principe: princip jednakog tretmana (nediskriminacija), transparentnost, pravi~na i otvorena konkurencija, ekonomi~nost (razmjena vrijednosti za novac) i zakonitost. Navedeni principi se primjenjuju za sve ugovore o javnim nabavkama koji su predmet Zakona o javnim nabavkama BiH (dalje: ZJN), a bez obzira na njihovu vrijednost. 45. Prilikom dodjele ugovora o javnim nabavkama ugovorni organi treba da potuju osnovne principe ZJN, kako je definisano ~lanom 1. Svrha ZJN jeste uspostavljanje sistema javnih nabavki u BiH, prava, obaveze i odgovornost svih u~esnika u postupku javnih nabavki i postupka za kontrolu javnih nabavki sa ciljevima kako bi se osiguralo slijede}e: - najefikasniji na~in koritenja javnih sredstava; - izvrenja nabavke i dodjeljivanja ugovora o javnoj nabavci, koji vre ugovorni organi u skladu s postupcima utvr|enim ZJN i podzakonskim aktima; - ugovorni organi treba da preduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala pravi~na i aktivna konkurencija me|u potencijalnim dobavlja~ima, uz ostvarivanje jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti (~lan 1 ZJN). 46. Efikasnost se postavlja kao jedan od osnovnih principa. Najekonomi~niji ugovor samim tim ne zna~i uvijek i najni`u cijenu. Dobijanje vrijednosti za novac obi~no je sa`eto u slijede}ih 5 pravih ~inilaca: kupiti pravu koli~inu; pravi kvalitet; po pravoj cijeni; za pravo mjesto i u pravo vrijeme.39 Efikasna javna nabavka podrazumijeva sistem koji funkcionie na vrijeme, uz minimum birokratije, dok je istovremeno otvoren prema potrebama korisnika u ovisnosti od vrste roba koje se nabavljaju.
39 Citat prema: Priru~nik programa EUPPP - I dio.

35

47. Jednak odnos prema svim subjektima zna~i da se ne postavljaju nikakva neprikladna ograni~enja prilikom takmi~enja za odre|eni ugovor. Me|utim, to ne sprje~ava ugovorni organ da insistira na tome da samo kvalifikovane kompanije mogu da se natje~u ili da postave stroge standarde posebno kvaliteta i sigurnosti proizvoda koji treba da se nabave. 48. Zabranjeno je diskriminatorsko ponaanje ili uvo|enje kriterija koji diskvalifikuju pojedine ponu|a~e. Misli se na kriterije same dodjele ugovora. Eliminacioni, odnosno selekcioni kriteriji su ti koji omou}avaju da se, izme|u potencijalnih dobavlja~a, odaberu oni koji su najpodobniji i tr`ino najsposobniji poto su proli prvi krug dodjele ugovora. 49. Transparentan sistem ima jasna pravila i mehanizme koji osiguravaju uskla|enost sa tim pravilima. Potivanje ovog principa treba da bude osigurano od faze oglaavanja javne nabavke pa sve do okon~anja postupka dodjele ugovora. Pa ~ak i dalje ovaj zahtjev se prote`e i na fazu revizije kao i izvravanja ugovora. Stoga arhive treba da su dostupne inspekciji od strane javnih revizora i drugih strana, kao to su neuspjeni ponu|a~i ili potencijalni ponu|a~i koji su imali legitiman interes za ulaganjem prigovora nadle`nom dr`avnom organu, a bez obzira to nisu u~estvovali u postupku javne nabavke. 50. Odgovornost i zakonitost podrazumijevaju obavezu potivanja i primjenjivanja pozitivnih propisa od strane onih koji provode nabavku u ime javnih tijela kao ugovornih organa kao i podnoenje negativnih posljedica-sankcija. Odgovorna lica su ta koja su, ispred ugovornog organa, du`na da sprovode sve propise vezano za javne nabavke. Radi se o primjeni propisa vezanih za javne nabavke i posebno lex specialis ~ija se primjena procjenjuje od slu~aja do slu~aja i ovisna je od predmeta javne nabavke. 51. Jedinstveni i zajedni~ki organi kao i jedinstveni revizioni organi podrazumijevaju postojanje zajedni~kih tijela dr`avnog karaktera koji su jedini nadle`ni za rjeavanje po prigovorima. Primjenjuju se jednistvena pravila upravnog postupka, a protiv kona~nih upravnih akata dr`avnih tijela utvr|ena je nadle`nost Suda Bosne i Hercegovine.

15. Propisi o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini


52. Zakon o javnim nabavkama (Slu`beni glasnik BiH, br. 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 94/05, 8/06 i 24/06) se mo`e okarakterisati kao Zakon koji: - obezbje|uje jedinstvene procedure i postupke iz oblasti javnih naba36

vki na nivou BiH, - regulie sve vrste postupaka javnih nabavki, - ustanovljava odgovornost ugovornih organa za sprovo|enje re`ima javnih nabavki, - uvodi transparentnost po pitanju oblika i postupaka javnih nabavki, - uskla|en je sa Direktivama Evropske unije, - promovie ekonomi~ne javne nabavke i ekonomi~nu javnu potronju kao jedne od osnovnih principa, - pootrava potivanje zakonitosti, - uvodi jedinstven re`im organa za `albene i revizione postupke. ZJN je ra|en po uzoru na Direktive o javnim nabavkama Evropske unije i relevantne presude Evropskog suda pravde. Krajnji rezultat je da ZJN sadr`i odredbe po uzoru na komunitarno pravo Evropske unije. 53. Pored ZJN, legislativa vezana za javne nabavke, sastoji se od podzakonskih akata koji su ura|eni na osnovu ZJN, i to: - Uputstvo o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH (Slu`beni glasnik BiH, br. 3/05), - Lista ugovornih organa po kategorijama koji su obavezni primjenjivati Zakon o javnim nabavkama BiH (Slu`beni glasnik BiH, br. 3/05) - Uputstvo o na~inu pripreme obavjetenja o nabavci, dodjeli ugovora i ponitenju postupka nabavke (Slu`beni glasnik BiH, br. 17/05) - Uputstvo o na~inu vo|enja Zapisnika o otvaranju ponuda (Slu`beni glasnik BiH, br. 17/05).

16. Uloga i zna~aj lex specialis u pravu javnih nabavki


54. Osim ZJN, postoje i drugi zakoni koji se primjenjuju u oblasti javnih nabavki. Radi se o propisima koji su materijalno pravne prirode, a naspram propisa iz oblasti javnih nabavki koji su procesno pravne prirode. Ovi materijalni propisi se odnose na razli~ite pravne oblasti. Generalno se mogu podijeliti na propise procesno pravne prirode i propise materijalno pravne prirode. ZJN zajedno sa podzakonskim provedbenim aktima predstavljaju propise procesno pravne prirode. 55. Ostali zakoni, koje kvalifikujemo kao lex specialis, predstavljaju, tako|er, relevantne izvore prava. Propisi koje karakteriemo kao lex specialis se mogu podijeliti u nekoliko grupa. Podjela se, obzirom na postojanje razli~itih faza u postupku dodjele ugovora, mo`e vriti u odnosu na predmet javne nabavke. U svakoj od tih faza mogu se
37

pojaviti, kao relevantni procesno pravni i materijalno pravni propisi.40 Zaklju~ak je da bez obzira na vrstu i obim javnih nabavki u obzir dolazi primjena ve}eg broja zakonskih i pozakonskih akata i to u svima fazama sprovo|enja samog postupka.41

17. Pojedini pojmovi i definicije


56. ZJN-om je obuhva}ena dodjela ugovora ~iji je predmet nabavka roba, usluga i radova, a koje dodjeljuju ugovorni organi prema ~lanu 3. ZJN. Tri su kategorije ugovornih organa: Organi na dr`avnom ili lokalnim nivoima uprave definisani ~lanom 3 stav 1 ZJN Organi uprave na nivou: - BiH (npr. Ministarstvo finansija i trezora BiH, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo sigurnosti, Agencija za dr`avnu slu`bu, Direkcija za evropske integracije itd.); - Entiteta (npr. Ministarstvo finansija FBiH, Ministarstvo pravde RS, Ministarstvo unutranjih poslova RS, Ministarstvo finansija FBiH, itd.); - Br~ko Distrikta (Gradona~elnik Br~ko Distrikta), - Kantona (npr. Ministarstvo finansija KS, Ministarstvo pravde Livanjskog kantona, Zavodi za zdravstveno osiguranje itd.);
40 Ta podjela izgleda na slijede}i na~in. Odnos Zakona o javnim nabavkama ZJN, prema pojedinim fazama dodjele ugovora o javnim nabavkama, mo`e se posmatrati na slijede}i na~in: faza pripreme tenderske dokumentacije, faza dodjele ugovora, faza potpisa ugovora, `albeni postupak, post`albeni postupak, izvrenje ugovora-upravljanje ugovorom. 41 Tako, primjera radi, u obzir naj~e}e dolazi primjena slijede}ih pravnih akata - zakona: Zakon o konkurenciji (Sl. glasnik BiH, br. 30/01), Zakon o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 25/06), Zakon o tehni~kim zahtijevima za proizvode i ocjenjivanje uskla|enosti (Sl. glasnik BiH, br. 45/04), Zakon o nadzoru nad tr`item u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 45/04), Zakon o optoj sigurnosti proizvoda (Sl. glasnik BiH, br. 45/04), Zakon o trgovini, (Sl. novine FBiH, br. 64/04), Zakon o obligacionim odnosima FBiH (Slu`beni list 2/92 -102, 13/94 -189. Objavljen u Sl. listu SFRJ, broj 29/78 -1181, 39/85 -1129 (izmj. ~lanovi 109, 180, 399 i 410). Ustavni sud Jugoslavije broj 363/86 -89, 45/89 -1195, 57/89 -1428; Zakon o dr`avnoj slu`bi u institucijama Bosne i Hercegovine, (Sl. glasnik BiH, br. 19/02, 4/04-293, 17/04-1652, 26/04-2337, 37/04), Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, (Sl. glasnik BiH, br. 16/02, 12/04), Zakon o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Vije}a ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegvine, (Sl. glasnik BiH, br. 37/03), Zakon o ministarskim i vladinim imenovanjima Bosne i Hercegovine (Visoki predstavnik za BiH) objavljen je u Sl. glasnik BiH, br. 7/03-185, Eti~ki kodeks za dr`avne slu`benike u Federaciji Bosne i Hercegovine (Sl. novine FBiH, br. 7/05), Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, (Sl. glasnik BiH, br. 19/02), Zakon o upravnom postupku, (Sl. glasnik BiH, br. 29/02-783, 12/04), Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine, (Sl. novine FBiH, br. 36/03), Krivi~ni zakon Bosne i Hercegovine, (Sl. glasnik BiH, br. 37/03).

38

- Grada (npr. Grad Sarajevo, Op}ina Usora, Grad Banja Luka itd.) ili - Optine (dr`avne kole, dr`avne bolnice, itd.). 2. Javni subjekti definisani u ~lanu 3, stav 2 ZJN Javni subjekt je svaki subjekt koji kumulativno zadovoljava slijede}e uslove: - Osnovan je u posebnu svrhu zadovoljavanja potreba od opteg interesa, a nema industrijski ili komercijalni karakter, - Ima svojstvo pravnog lica i - Ve}inskim dijelom ga finansiraju organi na dr`avnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu; ili u kome nadzor nad upravljanjem vre organi ili subjekti definisani u ovom stavu; ili koji ima upravni, upravlja~ki ili nadzorni odbor u kojem su vie od polovine ~lanova imenovali organi na dr`avnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu. Ovi uslovi, kako je ve} re~eno, moraju biti ispunjeni kumulativno. Lista ugovornih organa je dodatni instrument za ugovorne organe koji su du`ni da primjenjuju ZJN. Lista sadr`i samo primjere kategorija ugovornih organa. Ako dati organ nije definisan u listi, to ne isklju~uje obavezu ugovornog organa da primjenjuje ZJN ako ispunjava uslove definisane ~lanom 3 ZJN. Prema listi, javni organi dijele se na sljede}e kategorije: - Obrazovanje univerziteti, osnovne i srednje kole, gimnazije, centri za obuku i sli~ne obrazovne institucije; - Nauka, istra`ivanje i razvoj subjekti koji se bave istra`ivanjem, istra`iva~ka, nau~na drutva i udru`enja, institucije koje promoviu nauku, tehnologiju i inovacije; - Poslovanje i ekonomija poslovna, bankarska i trgova~ka udru`enja, industrijske i trgova~ke komore, poljoprivredna i zanatska udru`enja, profesionalna udru`enja, organizacije koje promoviu poduzetnitvo i ekonomski razvoj, organizacije koje promoviu turizam i sli~ne organizacije; - Socijalno osiguranje fondovi za zdravstveno osiguranje, osiguranje prilikom nezgoda, penziono osiguranje i druge institucije za socijalno osiguranje; - Zdravstvo bolnice, medicinski centri, institucije za medicinsko istra`ivanje i druge zdravstvene institucije; - Kultura pozorita, orkestri, muzeji, biblioteke, arhive, druge umjetni~ke i kulturne institucije, zooloki i botani~ki vrtovi i zatita prirodnog i kulturnog naslije|a; - Socijalna skrb jaslice, obdanita, domovi za djecu, rekreacioni cen39

tri, centri zajednica i gra|ana, stara~ki domovi, centri za nezbrinute; - Sport sportski centri i objekti; - Sigurnost vatrogasne brigade, drugi spasila~ke i hitne slu`be; - Odlagalita sme}a ~i}enje ulica, odlaganje otpada i kanalizacija; - Zatita okolia odr`avanje parkova i zelenih povrina, nacionalni parkovi i sl.; - Odr`avanje puteva odr`avanje i popravka puteva; - umarstvo ustanove za gazdovanje umama; - Vodoprivreda objekti za regulaciju vode gra|evinski radovi odvodnjavanja i navodnjavanja; - Zatita potroa~a Udru`enje potroa~a; - Izgradnja, gra|evinarstvo i stambena pitanja urbano planiranje, urbani razvoj, agencije za izgradnju stambenih jedinica. 57. Ugovor o javnoj nabavci roba je definisan prema ZJN kao ugovor u pisanoj formi koji se zaklju~uje radi ostvarivanja finansijske koristi i odnosi se na kupovinu, lizing, zakup ili najamnu kupovinu, sa ili bez opcije otkupa roba, uklju~uju}i neophodnu pripremu mjesta izvo|enja radova i usluga ugradnje. Robe se definiu kao: sirovine, proizvodi, oprema i drugi artikli svih oblika i veli~ina. Pored usluga navedenih u Aneksu II dio C ZJN, postoje i drugi ugovori o javnoj nabavci koji ne predstavljaju predmet ZJN. Spisak tih izuzetaka se nalazi u ~lanu 5 ZJN. Ugovorni organi nisu obavezni da se pridr`avaju odredbi ZJN prilikom slIjede}ih ugovora o nabavkama: - ugovori koji se odnose na dr`avne tajne, kao to je definisano relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama va`e}im u BiH; - ugovori ~ije izvrenje mora biti popra}eno posebnim mjerama sigurnosti, u skladu s relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama va`e}im u BiH; - ugovori koji se dodjeljuju u skladu sa procedurama me|unarodnih kreditnih ili donatorskih subjekata; - ugovori iz oblasti odbrane koji se odnose na proizvodnju ili trgovinu oru`jem, vojnom opremom ili namjenskim materijalom; - kupovina ili iznajmljivanje nekretnina. Za ovih 5 kategorija nabavki ZJN daje mogu}nost da isti budu izuzeti iz re`ima javnih nabavki. Posebnu vrstu izuzetka, u odnosu na prethodno pobrojane, predstavljaju koncesioni ugovori. 58. U skladu sa ~lanom 7 ZJN, za provo|enje postupaka javne nabavke, u skladu sa Poglavljem II ZJN, ugovorni organ je obavezan imenovati Komisiju za nabavku. Za provo|enje postupaka javne nabavke vrije40

dnosti manje od doma}eg vrijednosnog razreda, primjena Poglavlja III, ugovorni organ mo`e imenovati Komisiju za nabavku. Odredbe koje se odnose na osnivanje i rad Komisije za nabavku su definisane ~lanom 5 i 6 Uputstva o primjeni ZJN. Komisija se osniva aktom ovlatenog lica ugovornog organa i sastoji se od najmanje 3 ~lana, a u slu~aju ugovora ~ija procijenjena vrijednost odgovara propisanom me|unarodnom vrijednosnom razredu, od najmanje 5 ~lanova. Uvijek je potreban neparan broj ~lanova koji glasaju. U slu~aju kada su neki ~lanovi zaposleni na osnovu ugovora o povremenim i privremenim poslovima oni ne mogu ~initi ve}inu ~lanova Komisije. Ugovorni organ je obavezan da, me|u ~lanovima Komisije, imenuje predsjedavaju}eg Komisije koji }e usmjeravati rad i osigurati pridr`avanje odredbi ZJN i Uputstva o primjeni ZJN. Ugovorni organ tako|er imenuje i sekretara Komisije, bez prava glasa, koji pru`a administrativnu podrku Komisiji, priprema zapisnike sa sastanaka i izvjetava o njenom radu, arhivira dokumentaciju i obavlja ostale zadatke po nalogu predsjedavaju}eg Komisije. Sekretar komisije je osoba koja se obavezno nalazi u radnom odnosu kod ugovornog organa. Prilikom imenovanja ~lanova Komisije, ugovorni organ mora osigurati da su odabrana lica upoznata sa ZJN i podzakonskim aktima i da barem jedno lice posjeduje stru~no znanje o datoj javnoj nabavci. Ugovorni organ postavlja zadatke koje Komisija obavlja i daje joj ovlatenja za ispunjenje tih zadataka, a u skladu sa ZJN. Komisija je odgovorna za ispunjavanje zadataka i obavlja samo one zadatke ili obaveze koje je ugovorni organ dostavio u pismenoj formi. Ugovorni organ ima pravo da pozove eksperte kada se zahtijeva specifi~no znanje za predmet nabavke, a ne postoji druga alternativa u okviru ugovornog organa. Ovi eksperti nemaju pravo glasa i svoje zadatake obavljaju po osnovu ugovora o djelu ili autorskog ugovora, a u ovisnosti od karaktera njihovog zadatka. Komisija djeluje u ime ugovornog organa, u granicama datog ovlatenja, a nakon okon~anog postupka, daje ugovornom organu preporuku, zajedno s izvjetajem o radu i razlozima izdavanja takve preporuke. Kona~nu odluku o dodjeli ugovora donosi ugovorni organ, koji snosi odgovornost za javnu nabavku. Ugovorni organ mo`e prihvatiti ili odbaciti preporuku Komisije za javne nabavke, ako za to postoje objektivni razlozi. Ukoliko ugovorni organ ne prihvati preporuku Komisije, on je du`an sastaviti zapisnik o razlozima neprihvatanja preporuke Komisije te da isto obrazlo`i. Komisija odluke donosi na sastancima prostom ve}inom glasova javnim glasanjem. Odluke Komisije unose se u zapisnik. U zapisniku se navode razlozi na osnovu kojih je Komisija donijela odluku, isti se obrazla`u i u zapisnik se unosi stav svakog ~lana Komisije s izdvojenim miljenjem. Zapisnik potpisuju svi ~lanovi Komisije koji su u~estvovali u radu i koji su prisutni. Svaki ~lan Komisije, bez obzira na radno-pravni status, kao i stru~njak anga`iran izvan ugovornog organa, mo`e u~estvovati u radu
41

Komisije tek nakon to potpie izjavu o nepristrasnosti, kao i izjavu o povjerljivosti rada Komisije. Rad komisija, prilikom sprovo|enja javnih nabavki, posebno prilikom raspisivanja tendera prema odredbama Poglavlja II ZJN, treba da bude usaglaen odredbama posebnih podzakonskih akata.

18. Postupci u javnim nabavkama


59. Odjeljkom I Poglavlja II ZJN specificirane su vrste postupaka dodjele ugovora o javnim nabavkama, uslovi za koritenje postupka dodjele i mogu}e razloge za prestanak postupka dodjele ugovora. ZJN uspostavlja pet razli~itih primarnih postupaka dodjele ugovora. Ugovor o javnoj nabavci roba, usluga ili radova se dodjeljuje pomo}u jednog od slijede}ih postupaka pod uslovima koji su izlo`eni u ~lanu 11 ZJN: - otvoreni postupak; - ograni~eni postupak sa pretkvalifikacijom; - pregovara~ki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o nabavci; - pregovara~ki postupak bez objavljivanja obavjetenja o nabavci; - konkurs za izradu idejnog rjeenja. Prema ZJN izbor postupka koji ugovorni organ mo`e koristiti podlo`an je ograni~enjima definisanim ~lanom 11 ZJN. Otvoreni postupak je primarni postupak dodjele ugovora, osim u slu~ajevima nabavke konsultantskih usluga koje se dodjeljuju putem ograni~enog postupka. 60. Otvoreni postupak predstavlja postupak po kojem svaki zainteresovani dobavlja~ mo`e podnijeti ponudu. Otvoreni postupak se uvijek pokre}e objavljivanjem obavjetenja o nabavci, ~ime se potencijalni dobavlja~i obavjetavaju da ugovorni organ namjerava dodijeliti ugovor koritenjem otvorenog postupka te se, ujedno, pozivaju da podnesu zahtjev za tendersku dokumentaciju kako bi stekli uslove da podnesu ponudu. Objavljivanje obavjetenja o javnoj nabavci ima pravni karakter poziva za davanjem ponude/a; dok potencijalni ponu|a~i daju ponudu i imaju svojstvo ponu|a~a, a ugovorni organ svojstvo ponu|enog. Otvoreni postupak ne zna~i da se dozvoljava svim potencijalnim dobavlja~ima da se natje~u za dodjelu ugovora. Radi se o primjeni tzv. selekcionih ili eliminacionih kriterija. Ugovorni organ utvr|uje koji su to sve zahtjevi u pogledu ponu|a~a koje moraju ispunjavati kao i tamo gdje je to primjereno. Otvoreni postupak je u potpunosti otvoren za natjecanje izme|u potencijalnih dobavlja~a pod uslovom da isti zadovolje selekcione kriterije. Sprovo|enje otvorenog postupka je detaljnije opisano ~lanom 28 ZJN.
42

61. Ograni~eni postupak sa pretkvalifikacijom predstavlja postupak u kojem svaki dobavlja~, koji `eli postati kandidat, mo`e zatra`iti u~e}e, a ugovorni organ poziva samo kvalifikovane kandidate da podnesu ponudu. Postupak se sastoji iz dvije faze: otvorena pretkvalifikaciona faza i ograni~ena faza prikupljanja ponuda. Pretkvalifikacija ozna~ava postupak u kojem ugovorni organ vri odabir, na osnovu istih kriterija izbora koji se koriste u otvorenom postupku, i koji su specificirani u obavjetenju o nabavci. Ograni~eni postupak se uvijek pokre}e objavljivanjem obavjetenja o nabavci, ~ime se potencijalni dobavlja~i obavjetavaju da ugovorni organ namjerava dodijeliti ugovor koritenjem ograni~enog postupka, te se pozivaju da podnesu zahtjev za u~e}e u postupku. U ograni~enom postupku, tenderska dokumentacija mo`e se pripremiti u dva dijela, a koji odgovaraju pretkvalifikacijskoj fazi i fazi prikupljanja ponuda. Pretkvalifikacija je otvorena za sve zainteresovane dobavlja~e. Ponuda se podnosi u drugoj fazi. Samo oni kandidati ~ije kvalifikacije ispunjavaju kriterije izbora, imaju pravo biti pozvani da podnesu ponudu. To su, de facto, oni kandidati koji su zadovoljili selekcione kriterije. Ograni~eni postupak je samo uslovno ograni~en. Ugovorni organ u prethodnom postupku eleminie dobavlja~e koji ne ispunjavaju selekcione kriterije. Ovaj postupak se koristi kod obimnih i slo`enih nabavki. O kojim se vrstama nabavki radi procjenjuje ugovorni organ, a primjereno predmetu javne nabavke. Ova vrsta postupka je du`a u odnosu na otvoreni postupak i o~igledno je da se radi o slo`enim nabavkama. Ograni~eni postupak mo`e, u odre|enim slu~ajevima, biti proveden kao ubrzani postupak sa skra}enim vremenskim rokovima. Provo|enje ograni~enog postupka je detaljnije opisano ~lanom 29 ZJN. Ograni~eni postupak je po mnogo ~emu sli~an otvorenom postupku. Oba postupka se pokre}u objavljivanjem obavjetenja. U oba postupka svi zainteresirani dobavlja~i mogu u~estvovati. Otvaranje ponuda je javno, a metode ocjene ponuda i kriteriji za dodjelu ugovora su isti. Bilo koji oblici pregovoranja izme|u ugovornog organa i dobavlja~a na tenderu su zabranjeni. Razlike se ogledaju u slijede}em. U otvorenom postupku ugovorni organ mo`e primiti ponude od dobavlja~a koji ne ispunjavaju zahtjeve kvalifikacije. U ograni~enom postupku ugovorni organ prima ponude samo od kvalificiranih ponu|a~a. Ne primaju se ponude nekvalifikovanih ponu|a~a. Provjera kvalifikacija kandidata vri se u pretkvalifikacijskom procesu. Zbog razli~itih vremenskih rokova ograni~eni postupak traje du`e od otvorenog postupka. Razli~iti su vremenski rokovi i za dodjelu ugovora koji je iznad me|unarodnih vrijednosnih razreda. Primjena ograni~enog postupka sa pretkvalifikacijom je obavezna za dodjele ugovora o pru`anju konsultantskih usluga. U svim ostalim
43

slu~ajevima ugovorni organ cijeni da li }e dodjelu ugovora o javnoj nabavci vriti primjenom pravila ovog postupka. 62. Nabavka roba ili usluga u pojedinim oblastima koje se brzo razvijaju i gdje u potpunosti nije mogu}e definisati predmet ugovora kako u pogledu njegovog obima, vrste, kvaliteta, cijene i sli~no podlije`e primjeni pregovara~kog postupka. Opravdanje za izuze}e od otvorenog postupka mo`e da se opravda: nedostupnost znanja o stanju u nekoj oblasti; ulaganje know-how u pronala`enju rjeenja za pojedini problem; potrebom da se kroz pregovore omogu}i najoptimalnije definisanje predmeta javne nabavke. Kod pregovara~kog postupka ugovornom organu se doputa da uputi pozive za prijedloge od odabrane grupe ponu|a~a, te vodi pregovore sa ponu|a~ima u vezi sa njihovim prijedlozima. Na osnovu ~lana 11, stav 3 ZJN pregovara~ki postupak se mo`e sprovoditi sa objavljivanjem obavjetenja o javnoj nabavci, a prema stavu 4 istog ~lana bez objavljivanja obavjetenja o javnoj nabavci. Pravila vezana za sprovo|enje pregovara~kog postupka propisana su ~lanom 30 ZJN, dok je ~lanom 31 propisana procedura, odnosno zahtjevi vezani za vo|enje pregovora. Pregovara~ki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora sa pozvanim, kvalificiranim kandidatima, koji su odabrani u otvorenom pretkvalifikacionom postupku. Pregovara~ki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o nabavci sastoji se iz dvije faze: otvorena pretkvalifikacijska faza i faza pregovaranja i prikupljanja ponuda. Pregovara~ki postupak za dodjelu ugovora je manje transparentan od otvorenog ili ograni~enog postupka tako da se isti treba koristi u manjem broju slu~ajeva. U pretkvalifikacijskoj fazi ugovorni organ, na osnovu kriterija za odabir koji su isti kao i za odabir koji se koristi kod otvorenog i ograni~enog postupka, vri izbor kandidata koji su kvalificirani da dobiju poziv za u~e}e u pregovorima. U fazi pregovaranja i prikupljanja ponuda, kandidati se pozivaju da uzmu u~e}e u pregovorima sa ugovornim organom, s ciljem da se postave egzaktni uslovi ugovora, te da se donese kona~na odluka o dodjeli ugovora jednom dobavlja~u. Osnovna razlika kod pregovara~kih postupaka u pore|enju s otvorenim i ograni~enim postupkom je ta to se dozvoljava vo|enje pregovora izme|u ugovornog organa i kvalificiranih dobavlja~a o tehni~kim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima ugovora. Pregovara~ki postupak bez objavljivanja obavjetenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora sa jednim ili vie dobavlja~a koje je pozvao, a gdje nije potrebno prethodno objaviti obavjetenje o nabavci. Pregovara~ki postupak bez objavljivanja obav44

jetenja o nabavci predvi|en je za primjenu samo u vanrednim slu~ajevima. Ti vanredni slu~ajevi su pobli`e opisani ~lanom 11 stav 4 ZJN. Provo|enje pregovara~kog postupka bez objavljivanja obavjetenja o nabavci dalje je opisano u ~lanu 30, stav 2, te u ~lanu 31 ZJN. 63. Okvirni sporazum podrazumijeva sporazum ograni~enog trajanja, a njegova je svrha utvr|ivanje okvira za ugovore koji }e se dodjeljivati u tom periodu, naro~ito u pogledu predmeta ugovora, a kada je to primjereno, i u pogledu predvi|enih vrijednosti, obima ili koli~ine, kao i cijene. Dodjeljivanje okvirnih sporazuma se propisuje ~lanom 32 ZJN. Okvirni sporazumi se dodjeljuju u slijede}im slu~ajevima: - pru`anje svakodnevnih usluga ili potrone robe; - pru`anje roba ili usluga ~ije se cijene ~esto mijenjaju; - stalne popravke ili radovi na odr`avanju; - kada ugovorni organ treba dodijeliti vie identi~nih ugovora u roku od jedne godine, a okvirnim sporazumom bi se omogu}ilo smanjenje trokova nabavke. Ugovorni organ dodjeljuje okvirne sporazume putem otvorenog ili ograni~enog postupka. Nakon to je okvirni sporazum na taj na~in zaklju~en, ugovorni organ ima pravo, tokom perioda trajanja sporazuma, da sa najuspjenijim ponu|a~em zaklju~i ugovore dodijeljene na osnovu okvirnog sporazuma, bez primjene postupaka javne nabavke. Ugovornim organima nije doputeno koritenje okvirnih sporazuma na nepropisan na~in ili na na~in kojim se sprje~ava, ograni~ava ili ugro`ava konkurencija. Datim grafi~kim prikazima mo`e se vidjeti kako izgledaju dva postupka (otvoreni i ograni~eni) predstavljeni vizuelno sa zakonskim rokovima po pojedinim fazama.42 Vizuelni prikazi mogu se koristiti kao model prilikom dodjele ugovora, odnosno zaklju~ivanja ugovora o pojedinim vrstama javnih nabavki. Na ovim primjerima mo`e se vidjeti uticaj tzv. formularnog prava, ali i narastaju}i problemi vezani za strogo potivanje pojedinih procedura. Neophodno je praviti razliku izme|u forme i formalizma u njenom sutinskom zna~enju, ali sasvim za sigurno i mjeru u primjeni i strogosti pojedinih procedura. U nemalom broju slu~ajeva pokazalo se da strogo potivanje ovakvih procedura ~esto dovodi do izigravanja same sutine javnih nabavki. Neka srednja vrijednost odnosno moderiranje predstavlja jedan stav koji bi trebao da pomiri ove dvije krajnosti.
42 Vizuelni prikaz preuzet iz Priru~nika EUPPP, Javne nabavke II dio.

45

Dodjela ugovora treba da se odvija u skladu sa pravilima koja su propisana odredbama ZJN, ali, prije svega, u skladu sa osnovnim principima javnih nabavki. U obzir dolazi primjena pravila procesnog karaktera, kao i materijalno pravnih propisa. Primjena materijalno pravnih propisa dolazi u obzir prilikom izrade tenderske dokumenatcija i to: definisanja tehni~kih specifikacija, kao i utvr|ivanja pojedinih selekcionih kriterija. Koji }e materijalno pravni propisi, a time i lex specialis, biti upotrijebljeni ovisi}e od predmeta javne nabavke. Mo`e se raditi o zakonskim i podzakonskim aktima tipa: pravilnika, poslovnika, uredbi, naredbi, tehni~kih standarda i sli~no. Izrada tehni~kih specifikacija predstavlja prvu fazu javne nabavke. Istom se opredjeljuju kvantitativni i kvalitativni elementi predmeta nabavke te postavljaju osnove za odre|ivanje selekcionih kriterija i kriterija dodjele ugovora. Ovu fazu, po pravilu, realizuje posebna komisija, neovisna od komisije ili komisija koje }e vriti kasniju tehi~ku i/ili komercijalno finansijsku evaluaciju ponuda. Postojanje vie komisija po pojedinim fazama javne nabavke opravdano je kod slo`enijih javnih nabavki i javnih nabavki ve}e vrijednosti. Za pojedine privredne subjekte koji se u cijelosti nalaze u re`imu javnih nabavki obi~no se formira vie ad hoc komisija, a ~esto postoji i jedna stalna komisija. Ova stalna komisija se bira za neki mandatni period to je uvijek po`eljno kako bi se zadovoljio zahtjev vezan za rotaciju pojedinih zaposlenika po komisijama ovakve vrste.

46

47

48

64. ^lan 14 ZJN sadr`i pravila o tome kako ugovorni organi postavljaju tehni~ke specifikacije predmeta predvi|enog ugovora i principe za procjenu toga da li primljene ponude ispunjavaju utvr|ene tehni~ke specifikacije. Tehni~ke specifikacije treba da na objektivan i nediskriminatoran na~in, opiu karakteristike predmeta ugovora, tako da se ispuni svrha javne nabavke. One se, u pravilu, odnose na: kvalitet, izvrenje, zahtjeve za idejno rjeenje, dimenzije, sigurnost, osiguranje kvaliteta, terminologiju, simbole, testiranje i metode testova, amabala`iranje, zatitu robe, posebno pakovanje, ozna~avanje, etiketiranje i drugo. Tehni~ke specifikacije za radove uklju~uju pravila u vezi sa idejnim rjeenjem i izra~unavanjem cijene kotanja, test, inspekciju i uslove tehni~kog prijema radova, kolaudacija, superkolaudacija, tehnike i metode gradnje, kao i sve ostale tehni~ke uslove u vezi sa zavrnim radovima i materijalima ili dijelovima koji se koriste pri gradnji. Tehni~ke specifikacije u slu~aju ugovora o pru`anju usluga su ~esto sadr`ane u sveukupnom opisu predmetne usluge. Ugovorni organi imaju slobodu da postave svoje zahtjeve za stvari koje treba nabaviti, na nivou i do obima koje oni `ele, kako bi ispunili svoje obaveze kao javni organi ili subjekti. Ugovorni organ je obavezan osigurati da su tehni~ke specifikacije usmjerene na to da obezbijede najbolji mogu}i pristup svim potencijalno zainteresiranim dobavlja~ima. Nije dozvoljeno da se postavljaju tehni~ke specifikacije koje favoriziju ili stavljaju u nepovoljan polo`aj pojedine dobavlja~e. Tehni~ke specifikacije ~ine va`an dio tenderske dokumentacije i iste moraju da uva`avaju principe jednakog tretmana i nediskriminacije. Tehni~ke specifikacije moraju se postaviti objektivno u odnosu na svakog potencijalnog dobavlja~a na taj na~in da ni u kom pogledu ne mogu favorizirati niti stavljati u nepovoljan polo`aj bilo kog potencijalnog dobavlja~a. Tehni~ke specifikacije moraju osiguravati i pravednu i aktivnu konkurenciju. Zabranjeno je pozivanje na robe odre|ene izrade ili izvore snabdijevanja ili na odre|eni proces, ili na robne marke, patente, tipove ili odre|eno porijeklo ili proizvodnju radi favorizovanja ili eliminisanja odre|enih dobavlja~a, proizvoda ili metoda. Ova situacija je jedino legalna kada je ugovorni organ u nemogu}nosti da koritenjem objektivnih tehni~kih specifikacija navede opis predmeta ugovora koji je dovoljno precizan i u potpunosti razumljiv. U ovom slu~aju ugovorni organ je obavezan da navede da }e prihvatiti proizvode, usluge ili metode koji su ekvivalenti u pogledu njihovih osobina dodavanjem izraza ili ekvivalent (~lan 14, stav 5 ZJN). Ugovorni organ postavljanjem tehni~kih specifikacija definie odgovaraju}i nivo kvaliteta predmeta ugovora, posebna svojstva, funkcionalne karakteristike, posebne tehni~ke karakteristike i drugo, a sve kako bi se dolo do ekonomski najpovoljnije ponude. Tehni~ke specifikacije
49

uva`avaju obavezne tehni~ke propise i bh. standarde koji su definisani u zakonima o standardizaciji u Bosni i Hercegovini. ^lanom 14 ZJN opisano je na koje se standarde mo`e pozivati ugovorni organ. Uspostavljen je i poredak po va`nosti standarda to zna~i da }e se pozivanje vriti na standarde s pravom prednosti prema redosljedu nabrajanja prema ~lanu 14 stav 2 ZJN. Ugovornom organu je dato ovlatenje da odbije sve ponude kojima se nude robe, usluge ili radovi koji sutinski ne ispunjavaju tehni~ke specifikacije sadr`ane u tenderskoj dokumentaciji. Pitanje je kako se tuma~i pojam tehni~kih specifikacija, a posebno standarda. Pozivanje na standarde implicira da se pojam tehni~kih specifikacija shvata ire, te da se ovdje radi o specifkacijama koje se odnose i na druge vrste roba, a ne samo na tehni~ke robe. Misli se, prije svega, na razli~ite oblike pravilnika i drugih podzakonskih akata kojima se definie odgovaraju}i propisani ili minamalni nivo kvaliteta proizvoda. U obzir mogu do}i sve vrste proizvoda, npr. nafta, naftni derivati, svi prehrambeni proizvodi, sirovine za proizvodnju itd. Svaki potencijalni ponu|a~ mo`e u~estvovati u postupku javne nabavke. Ne smije se praviti diskriminacija izme|u pravnih i fizi~kih lica; privatno pravnih i javno pravnih subjekata, doma}ih i inostranih u~esnika u postupku javne nabavke. Ovdje stoji samo ograda kod definisanja pojma fizi~kog lica. Naravno, da fizi~ko lice, kao subjekt prava, ne mo`e u takvom obliku da pristupi javnim nabavkma. On to mo`e da radi jedino kada ima registrovano svojstvo obrtnika. Pojava samog fizi~kog lica bi bila mogu}a npr. od konkursa za najbolje idejno rjeenje, arhitektonskih projekata i sl. Me|utim i u ovim slu~ajevima oni posjeduju neki organizacioni oblik, odnosno pojavni oblik pravnog lica. 65. ZJN sadr`i neke odredbe koje se odnose na podugovaranje. Osnovno pravilo je da dobavlja~ kojem je dodijeljen ugovor ne}e sklapati podugovor ni o jednom bitnom dijelu ugovora bez prethodnog pismenog odobrenja ugovornog organa. Elementi ugovora koji se podugovaraju i identitet podugovara~a obavezno se saoptavaju ugovornom organu blagovremeno prije sklapanja podugovora. Ugovorni organ obavijesti}e dobavlja~a o svojoj odluci u roku od 15 dana nakon prijema saoptenja, navode}i razloge u slu~aju odbijanja. Dobavlja~ kojem je dodijeljen ugovor snosi punu odgovornost za realizaciju ugovora. Posebno je pravilo da ugovorni organ postavlja uslov dobavlja~u kome je dodjeljen ugovor o javnoj nabavci da nema pravo da zapoljava, u svrhu izvravanja ugovora o javnoj nabavci, fizi~ka ili pravna lica koja su u~estvovala u pripremi tenderske dokumentacije. Ovo se odnosi i na slu~ajeve anga`mana lica u komisiji za nabavke, a u periodu od najmanje 6 mjeseci po zaklju~enju ugovora.
50

19. Selekcioni kriteriji dodjele ugovora


66. U svakom postupku javne nabavke ugovorni organ ocjenjuje i provjerava da li je kandidat ili ponu|a~ kompetentan, pouzdan i sposoban da izvri ugovor. Procjena i provjera se vri u skladu s minimumom zahtjevanih kvalifikacionih uslova koje kandidati i ponu|a~i treba da ispunjavaju, a koji su utvr|eni u tenderskoj dokumentaciji. Odredbe vezane za ocjenu i verifikaciju kvalifikacijskih uslova nalaze se u Dijelu IV Odjeljka II. Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji navodi kriterije za kvalifikaciju dobavlja~a u pogledu: - njihove li~ne situacije (~lan 23), - njihove podobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti (~lan 24), - njihovog ekonomskog i finansijskog stanja (~lan 25), - te njihove tehni~ke i/ili profesionalne sposobnosti (~lan 26). Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji od kandidata i ponu|a~a tra`i obaveznu dostavu informacija i dokumenata o njihovoj kvalifikaciji. Ugovorni organ ne mo`e samo navesti, u tenderskoj dokumentaciji, da zahtijeva dokumente u skladu s ~lanovima 23. do 26. ve} i eksplicitno navesti koji dokumenti se zahtijevaju od dobavlja~a. Minimalni kvalifikacioni uslovi koje je ugovorni organ odredio za kandidate i ponu|a~e obavezno trebaju biti srazmjerni predmetu ugovora i uskla|eni s istim. Oni ne smiju imati ograni~avaju}i efekat na konkurenciju i moraju biti razumni, jasni i precizni. Ugovorni organ }e od dobavlja~a zahtijevati samo one informacije koje su neophodne da bi se utvrdilo da li dobavlja~ zadovoljava kvalifikacione uslove koje je postavio ugovorni organ. Ovi uslovi ne smiju onemogu}avati ostvarivanje prava dobavlja~a na zatitu intelektualne svojine i poslovnih tajni. Samo onim kandidatima ili ponu|a~ima ~ije kvalifikacije zadovoljavaju selekcione kriterije uspostavljene u tenderskoj dokumentaciji bi}e dozvoljeno da nastave postupak javne nabavke. Kandidati koji ne zadovolje selekcione kriterije ne mogu ni da pristupe procjeni ponude po osnovu kriterija dodjele ugovora. 67. Ugovor o javnoj nabavci se ne dodjeljuje dobavlja~u koji nije pouzdan ili kompetentan. Stoga ZJN zahtijeva od ugovornog organa da predvidi u tenderskoj dokumentaciji da zahtjev za u~e}e u ograni~enom postupku ili ponuda moraju biti odbijeni u slu~aju da je kandidat, odnosno ponu|a~: - pod ste~ajem ili pred likvidacijom, ili je uao u odre|eni aran`man s povjeriocem, ili je obustavio ili ograni~io poslovne aktivnosti, ili je u
51

analognoj situaciji koja proisti~e iz sli~nog postupka u skladu s relevantnim zakonima i propisima u BiH ili u zemlji u kojoj je registrovan; - predmet postupaka za proglaenje ste~aja, za izdavanje naloga za prisilnu likvidaciju ili postizanja sporazuma/aran`mana s povjeriocima, ili bilo kojeg drugog sli~nog postupka u skladu s relevantnim zakonima i propisima u BiH ili u zemlji u kojoj je registrovan; - osu|en u sudskom postupku za krenje zakona u smislu njegovog poslovnog ponaanja u periodu od pet godina, koji je prethodio datumu podnoenja zahtjeva ili ponude; - proglaen krivim za ozbiljan profesionalni prekraj od strane nadle`nog suda u periodu od pet godina i da je taj prekraj prethodio datumu podnoenja zahtjeva ili ponude; - nije ispunio obaveze u vezi s pla}anjem doprinosa za socijalno osiguranje u skladu s relevantnim zakonskim odredbama u BiH ili zemlji u kojoj je registrovan; - nije ispunio obaveze u vezi s pla}anjem poreza u skladu s relevantnim zakonskim odredbama u BiH ili zemlji u kojoj je registrovan; - propustio da dostavi ili dostavio pogrene informacije na tra`enje prema ~lanovima 23 do 26 ZJN. U slu~ajevima kada ugovorni organ od kandidata ili ponu|a~a zahtijeva da pru`i dokaze da se nijedan slu~aj navedenog pod a), b), c), e) ili f) ne odnosi na njih, ugovorni organ du`an je da kao zadovoljavaju}e prihvati slijede}e dokaze: - u slu~ajevima navedenim pod: a), b) ili c) osiguranje izvoda iz sudskog registra ili ekvivalentnog dokumenta koji je izdao nadle`ni sudski ili upravni organ u BiH, ili u zemlji porijekla ili zemlje iz koje to lice dolazi, a koji pokazuje da su postavljeni zahtjevi ispunjeni; takvi dokumenti ne mogu biti stariji od tri mjeseca; - u slu~ajevima navedenim pod e) ili f), uvjerenje koje nije starije od tri mjeseca, a izdao ga je nadle`ni organ u BiH ili nadle`ni organ odnosne dr`ave. Agencija za javne nabavke sastavit }e listu organa u BiH koji su nadle`ni za izdavanje prethodno navedenih dokumenata. 68. Ugovorni organ, prema tenderskoj dokumentaciji, mo`e od ponu|a~a zahtijevati da doka`u svoju registraciju poslovne djelatnosti u odgovaraju}em sudskom ili drugom registru, a u ovisnosti od toga koji se dr`avni organ javlja kao registracioni organ. Posebno se mo`e zahtijevati posebna izjava ili referenca kojom se dokazuje pravo na obavljanje odre|ene profesionalne djelatnosti.
52

69. U tenderskoj dokumentaciji ili, ako je to primjereno, u dijelu tenderske dokumentacije koji se odnosi na pretkvalifikaciju, ugovorni organ utvr|uje minimalne uslove u pogledu ekonomske i finansijske podobnosti kandidata ili ponu|a~a i, kao dokaz da su ti uslovi ispunjeni, od njih mo`e zahtijevati da osiguraju jednu ili vie od ni`e navedenih referenci: odgovaraju}a bankovna pisma ili, kada je to primjereno, dokaz o postojanju odgovaraju}eg osiguranja od profesionalnog rizika; poslovne bilanse ili izvodi iz poslovnih bilansa, ukoliko je objavljivanje poslovnog bilanca zakonska obaveza u zemlji u kojoj je dobavlja~ registrovan; - izjavu o ukupnom prometu dobavlja~a i, kada je to primjereno, o prometu u segmentu poslovanja koji je predmet ugovora, za period ne du`i od tri posljednje finansijske godine za koje se raspola`e podacima, ili od datuma registracije, odnosno po~etka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je dobavlja~ registrovan, odnosno po~eo s radom prije manje od tri godine; - bilans uspjeha za period ne du`i od tri posljednje finansijske godine za koje se raspola`e podacima, ili od datuma registracije, odnosno po~etka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je dobavlja~ registrovan, odnosno po~eo s radom prije manje od tri godine. 70. Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji precizira koju referencu ili reference kandidati, odnosno ponu|a~i moraju osigurati da bi dokazali svoju ekonomsku i finansijsku podobnost. Lista dokumenata koji se navode u ~lanu 25 ZJN je kona~na to zna~i da ugovorni organi ne mogu zahtijevati od dobavlja~a dokaze koji se ne spominju u ovoj odredbi, odnosno ova lista se ne mo`e proirivati. Kvantifikacije pojedinih selekcionih kriterija je, tako|er, mogu}e vriti. 71. Ugovori o javnim nabavkama se dodjeluju samo dobavlja~u koji je profesionalno i tehni~ki pripremljen i opremljen da ga adekvatno izvrava. Stoga ZJN zahtijeva da ugovorni organ utvr|uje minimalne zahtjeve u pogledu tehni~ke, odnosno profesionalne sposobnosti kandidata ili ponu|a~a koje oni treba da ispunjavaju i da od njih zahtijeva da dostave jedan ili vie dokaza koji su navedeni odredbama ~lana 26, stav 2, 3 i 4 ZJN. 72. U postupcima za dodjelu ugovora o javnoj nabavci dokazi o tehni~koj sposobnosti kandidata, odnosno ponu|a~a mogu se osigurati na jedan ili vie od slijede}ih na~ina: - lista glavnih isporuka dobavlja~a izvrenih u posljednje dvije do tri godine, sa vrijednostima, datumima i primaocima uz osiguranje dokumenata u formi potvrda izvrenih isporuka koje su izdali pri53

maoci ili, ukoliko se takve potvrde ne mogu osigurati iz razloga izvan dobavlja~eve kontrole, samo uz izjavu dobavlja~a o izvrenim isporukama; - opis tehni~ke opremljenosti i osposbljenosti dobavlja~a, mjere za osiguranje kvaliteta i njegovu opremljenost i osposobljenost za ispitivanje i istra`ivanje; - navode o anga`ovanom tehni~kom osoblju ili tehni~kim organima, bez obzira na to da li neposredno pripadaju dobavlja~u; - uzorke, opise i/ili fotografije proizvoda koji su predmet isporuke, a ~iju je vrijednost dobavlja~ obavezan potvrditi ukoliko to ugovorni organ zahtijeva; - uvjerenja koja su izdata od agencija za kontrolu kvaliteta ~ija je kompetentnost priznata, a kojima se, jasno utvr|enim referentnim navo|enjem odgovaraju}ih specifikacija ili standarda, potvr|uje podobnost proizvoda; - u slu~aju kada su proizvodi koji se nabavljaju slo`eni ili ukoliko se, izuzetno, za posebne namjene, osigurava provjera proizvodnih kapaciteta dobavlja~a, te, ako je to potrebno, i njegovih kapaciteta za prou~avanje i istra`ivanje, kao i mjera za kontrolu kvaliteta koju provodi ugovorni organ ili koju u njegovo ime provodi nadle`ni zvani~ni organ zemlje u kojoj je dobavlja~ registrovan; - saoptenje/naznake elemenata ugovora koje dobavlja~ namjerava podugovarati. Lista dokumenata koji se navode u ~lanu 26 kona~na je, to zna~i da ugovorni organi ne mogu zahtijevati od dobavlja~a dokaze koji se ne spominju u ovoj odredbi. 73. U ~lanu 27 ZJN se zahtijeva da ugovorni organ odbije zahtjev za u~e}e u postupku javne nabavke ili ponudu ukoliko je kandidat ili ponu|a~ sadanjem ili bivem zaposleniku ugovornog organa dao ili je spreman dati mito, u vidu nov~anih sredstava ili u bilo kojem nenov~anom obliku, kao pokuaj radi ostvarivanja uticaja na radnju ili odluku ili tok postupka javne nabavke. Radi se samo o obavezi dosljedne primjene zakona BiH o dr`avnoj slu`bi kao i drugih relevantnih propisa u BiH koji reguliu materiju sukoba interesa. Ugovorni organ }e u pisanoj formi informisati ponu|a~a i direktora Agencije za javne nabavke o odbijanju takvog zahtjeva ili ponude i o razlozima odbijanja, te to konstatovati u izvjetaju o postupku javne nabavke. U slu~aju da zahtjevi ili ponude koje je ugovorni organ primio u toku postupka javne nabavke prouzrokuju ili mogu prouzrokovati bilo kakav sukob interesa, ugovorni organ }e, djeluju}i u skladu s relevantnim zakonskim propisima u BiH, ili odnosnim internim pravilima, osigurati efektivnu zatitu svrsishodnog provo|enja ovog zakona.

54

20. Kriteriji dodjele ugovora


74. Kriteriji dodjele ugovora su definisani ~lanom 34 ZJN kao ekonomski najpovoljnija ponuda ili kao najni`a cijena. U slu~aju da se kao kriterij dodjele ugovora uzima ekonomski najpovoljnija ponuda kriteriji, u tom slu~aju, moraju biti objektivni, nediskriminatorski, te da su u tijesnoj vezi sa predmetom javne nabavke. Kriteriji koji ne udovoljavaju gornjim zahtjevima mogu da dovedu do ulaganja opravdanog prigovora, odnosno ponitavanja postupka dodjele ugovora. ZJN je ~lanom 34, stav 1, ta~ka a) predvidio slijede}e kriterije: kvalitet, cijena, tehni~ka sposobnost, funkcionalne i ekoloke karakteristike, operativni trokovi, ekonomi~nost, postprodajni servis i tehni~ka pomo}, datum isporuke i period isporuke ili period izvrenja. Pored ovih mogu se u obzir uzeti i drugi kriteriji koji udovoljavaju gore spomenutim zahtjevima. Prilikom definisanja kriterija dodjele ugovora ostavljena je sloboda ugovornom organu da definie kriterije. Potrebno je da se zadovolje dva uslova. Kriteriji dodjele ugovora moraju biti u tijesnoj vezi sa predmetom nabavke i drugi uslov da se u kriterijima dodjele ugovora ne smiju ponavljati kriteriji koji su ve} bili definisani kao selekcioni. Isklju~ena je bila kakva naknadna izmjena ve} objavljenih kriterija, uvo|enje novih kriterija ili, pak, izmjena njihovih mjerila, odnosno ponderisanih veli~ina.

21. @albeni i revizioni postupci i procedure


75. @albeni postupci u re`imu prava javnih nabavki imaju dosta specifi~nosti. Uglavnom se radi o primjeni pravila upravnog postupka, kao i o posebnom pravnom re`imu u okviru koga je izvren izbor da o `albama na dodjele ugovora rjeava poseban organ uprave. Radi se o Uredu za `albe (dalje: Ured) koji je formiran kao dr`avni organ uprave na nivou BiH, odnosno upravna organizacija sa statusom pravnog lica. 76. Ured se sastoji od 6 ~lanova od kojih se tri biraju iz reda priznatih stru~njaka upravnog prava ili upravnog postupka i koji imaju svojstvo nezavisnih sudija. Druga tri ~lana se biraju iz reda stru~njaka iz podru~ja izvo|enja radova, javnih nabava, transporta i stratekog poslovnog planiranja, a koji se biraju javnim konkursom. Radom Ureda rukovodi Predsjednik koji donosi i Pravilnik o unturanjoj organizaciji Ureda. ?lanove Ureda imenuje Parlamentarna skuptina BiH. 77. U pogledu `albenih postupaka ZJN propisuje da svaki dobavlja~ koji ima tzv. legitimni interes za konkretan ugovor o javnoj nabavci ima pravo ulo`iti prigovor ugovornom organu. Ova odredba ZJN se, u praksi, tuima~i vrlo ekstenzivno. Tako, prigovor mo`e da ulo`i i subjekt koji
55

uopte nije u~estvovao u postupku nui|enjea nekog oblika javne nabavke. Uslov je da se doka`e postojanje legitimnog interesa. Legitimni interes bi postojao kada neko npr. doka`e da su uslovi tendera ili pak kriteriji dodjele ugovora bili diskriminatorske prirode, ili da se vrilo skra}ivanje Zakonom odre|enih minimalnih rokova. Prigovor se podnosi u pisanoj formi u roku od 5 dana od dana kada je podnosilac prigovora saznao ili je trebao saznati za povredu zakona, ali ne i kasnije od godine dana od navodne povrede zakona. Po prijemu prigovora ugovorni organ je u obavezi da odmah obustavi postupak dodjele ugovora sve do donoenja odluke po prigovoru. Nadle`ni organ ugovornog organa du`an je da razmotri ulo`eni prigovor i donese obrazlo`enu odluku u roku od 5 dana od dana prijema prigovora, te da najkasnije narednog radnog dana obavijesti podnosioca prigovora o doneenoj odluci. 78. U slu~aju da ugovorni organ propusti da u zakonom utvr|enom roku odlu~i o prigovoru ili ako prigovor odbije, podnosilac prigovora mo`e ulo`iti pismenu `albu Uredu u roku od 5 dana, a po~ev od prvog radnog dana nakon isteka prvobitnog roka od 5 dana. Odnosno, ako je prigovor odbijen, onda rok po~inje te}i od datuma kada je ugovorni organ obavijestio podnosioca prigovora o njegovom odbijanju. Prijemom prigovora u Uredu, poto se jedan primjerak dostavlja i ugovornom organu, isti je u obavezi da obustavi dodjelu ugovora za narednih 5 dana. Izuzetak je prijem pismene intrukcije Ureda. Ove odredbe se ne primjenjuju u slu~ajevima dodjele ugovora na osnovu direktnog sporazuma. 79. Po prijemu prigovra Ured treba da se uvjeri da je ugovorni organ obustavio postupak dodjele ugovora na 5 dana osim uoliko Ured nije nalo`io neto drugo. Ured ima ovlatenje da prije isteka roka od 5 dana donese odluku o izdavanju tzv. privremenog naloga. Privremenim nalogom Ured ima ovlatenje da obustavi postupak dodjele ugovora ili da obustavi provo|enje bilo koje odluke ili radnje ugovornog organa u slijede}im slu~ajevima: - ako je, s obzirom na informacije kojima raspola`e, uvjeren da }e `alba biti rijeena u korist `albenika i - ako bi dalje sprovo|enje postupka prouzrokovalo nesrazmjernu tetu na ra~un javnoga interesa, ugovornoga organa ili ponu|a~a. 80. Prije zaklju~enja samog ugovora Ured je ovlaten da, ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog organa, naruila bilo koju obavezu iz ZJN, u~ini slijede}e: - na~ini izjavu u vezi s pravnim pravilima ili na~elima koji se odnose na predmet `albe;
56

- u cijelosti ili djelimi~no poniti bilo koji akt ili odluku ugovornoga organa koji nisu u skladu sa ZJN, to podrazumijeva i ovlast za otklanjanje bilo koje tehni~ke ili druge specifikacije koja nije u skladu sa ZJN; - izda ugovornom organu nalog da otkloni svaku povredu i da nastavi postupak dodjele ugovora u skladu sa nalogom; - izda nalog za prekid postupka dodjele ugovora; - donese odluku o naknadi tete `albeniku koji je, kao ponu|a~, a zbog po~injene povrede ovoga zakona, pretrpio gubitak ili tetu. 81. Poslije zaklju~enog ugovora o javnoj nabavi Ured ukoliko smatra da je radnja ili odluka ugovornog organa naruila bilo koju obavezu iz ZJN ima slijede}a ovlatenja: - sa~ini izjavu u vezi s pravnim pravilima ili na~elima koja se odnose na predmet `albe i, ukoliko je to opravdano, - dodijeli naknadu tete `albeniku koji je, kao ponu|a~, a zbog po~injene povrede ZJN, pretrpio gubitak ili tetu. Visina odtete, koja se dodjeljuje ograni~ena je do iznosa trokova pripreme ponude, ili do 10% ponu|a~eve ponu|ene cijene, ovisno o tome koji je od ova dva iznosa ve}i. Ured mo`e, ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog tijela naruila bilo koju obvezu iz ZJN, nalo`iti ugovornome organu da `albeniku nadoknadi trokove `albenoga postupka. 82. Odluka Ureda je podlo`na preispitivanju u upravnom postupku i protiv nje se mo`e jedino voditi upravni spor. Za rjeavanje upravnog spora stvrano nadle`an je Sud Bosne i Hercegovine. Rok za pokretanje spora iznosi 45 dana od dana kada je kona~na odluka upu}ena podnosiocu `albe. U slu~aju da tu`ba nije podnesena sudu u predvi|enom roku, odluka Ureda je kona~na. 83. U slu~aju da smatra da je slu`bena osoba ugovornoga organa izvrila promiljenu i namjernu povredu ZJN, ugro`avaju}i time njegovu svrhu Ured, pored naprijed pobrojanih ovlatenja ima pravo i: podnijeti prekrajnu ili krivi~nu prijavu mjerodavnom sudu ili izre}i nov~ane kazne u iznosu do 4.000,00 KM. Koritenje ovih mogu}nosti sigurno }e biti vrlo interesantno sa stanovita potivanja i pitanja obaveznosti primjene ZJN za ugovorne organe. Ovo pitenje je nesporno. Zakonska je obaveza ugovornih organa da ako potpadaju pod neku od definicija ZJN imaju zakonsku obavezu prim57

jene pravila i procedura propisanih ZJN i podzakonskim aktima. Samo izricanje nov~anih sankcija bi se primjenjivalo u onim slu~ajevima kada je ugovorni organ prekrio pravila vezana za sprovo|enje procedura javnih nabavki na taj na~in to nije ispotovana odluka ili rjeenje Ureda. Ovo bi posebno bilo izra`eno u situaciji kada se vri suspenizija zaklju~enja ugovora, a ugovorni organ mimo izri~ite zabrane zaklju~i predmetni ugovor. Druga situacija bi se odnosila na slu~aj kada Ured za `albe procijeni da je nastupila teta po nekog od u~esnika u postupku javne nabavke na taj na~in da je ugovor dodijeljen drugom ugovornom subjektu mimo nalaza i rjeenja Ureda. to se ti~e mogu}nosti, ali i obaveze podnoenja prekrajne ili krivi~ne prijave ovo bi dolazilo u obzir u onim situacijama kada Ured za `albe zaklju~i, u okviru `albenog postupka, da postoje elementi prekrajne ili krivi~ne odgvornosti kod ugovornog organa prilikom sprovo|enja procedura javnih nabavki. Da li bi ovo bila zakonska obaveza Ureda? Miljenja sam da se ova obaveza Ureda, kao kolektivnog organa, i njegovih ~lanova pojedina~no ne bi mogla izbje}i. Budu}nost treba da poka`e u kojoj mjeri }e ova vrlo zna~ajna odredba ZJN da za`ivi. I jo jedno interesantno pitanje. Da li Ured ima ovlatenja da ulazi i u procjenu validnosti primjene materijalnih propisa? Ured za `albe kao upravni organ formiran na dr`avnom nivou ima ovlatenja koja se nalaze na sredini izme|u redovnih sudova i organa uprave koji egzistiraju kao, da ih nazovemo, tradicionalne kategorije. Ured za `albe, nesumnjivo, mora da u svom radu primjenjuje kako odredbe procesnih propisa tako i materijalnih propisa. Koja primjena procesnih propisa dolazi u obzir? Prije svega to su odredbe ZJN i svih ostalh podzakonskih akata. Pored ovih akata u obzir dolazi primjena i odredbi svih procesnih propisa koji reguliu procedure upravnog postupka, kao i odredbe i pravila parni~nog postupka, ali samo u onoj situaciji ako se za pojedine slu~ajeve ne na|e dovoljno osnova za primjenu pravila upravnog postupka. Kod primjene pravila upravnog postupka poto se radi o dr`avnom zakonu i dr`avnom organu uprave, u obzir bi dolazila primjena propisa koji reguliu ovu oblast na dr`avnom nivou.43 Ove konstatacije, kao i primjena ovih procesnih propisa u obzir dolazi samo u slu~ajevima procjene zakonitosti primjene procedura kako u smislu rokova tako i u smislu zakonitosti sprov|enja samih procedura dodjele ugovora o javnim nabavkama. U slu~aju primjene materijalnih propisa Ured ima sve kompetencije i ovlatenja da ulazi u primjenu materijalnih propisa koji se tretiraju kao lex specialis. Ova konstatacija se odnosi na sve slu~ajeve kada je predmet preispitivanja primjena materijalnih propisa, kao lex specilais, kod definisanja uslova vezano za selekcione kriterije, kao i kriterije dodjele ugovora.

43 Vidjeti Zakon o opte upravnom postupku (Sl. glasnik BiH, br. 29/02, str. 783; 12/04, str. 1191).

58

II UGOVOR O ME\UNARODNOJ PRODAJI ROBE44 1. Pojam i definicija ugovora o prodaji


1. Slijede}i latinski naziv emptio-venditio (kupovina-prodaja), anglosaksonski kao i kontinentalni sistemi razli~ito nazivaju ovaj posao. Na engleskom se koristi izraz Sale - prodaja, francuski naziv je la vente - prodaja, dok se u njema~kom upotrebljava rije~ der Kauf kupovina. U porecima relevantnim za nae pravo postojale su razli~ite tradicije. Opti imovinski zakon za Crnu Goru iz 1888. govori o kupovini, Opte uzanse za promet robe iz 1954. posao nazivaju kupovinom i prodajom, a Zakon o obligacionim odnosima, preuzet i u sistem Bosne i Hercegovine,45 kao termin usvaja prodaja. Prodaja je termin koji korisiti i Nacrt Zakona o obligacionim odnosima FBiH/RS.46 Na ovaj na~in je doma}a terminologija usaglaena sa onom koja dominira ne samo u uporednom pravu nego i u me|unarodnim izvorima. 2. U ekonomskom smislu posao prodaje se sastoji u razmjeni robe za novac. Juridi~ki posmatrano, prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno ure|uje i pod zatitu dr`ave stavlja razmjena robe za novac. Na ovaj na~in ekonomski promet biva nadgra|en pravnim - razmjenom vlasni~kih prava na robi za vlasnitvo na novcu. Bez obzira na veliki broj vrsta i tipova prodaje mogu}e je dati optu teorijsku definiciju posla kojima se oni pravno uobli~avaju. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih - prodavac - obavezuje da odre|enu stvar povodom koje posao nastaje preda (isporu~i) drugoj strani - kupcu - i da mu prenese najja~e stvarno pravo na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odre|enu sumu novca i prenese najja~e stvarno pravo na njoj. Ova teorijska definicija sutinski odgovara pojmu prodaje koji daje na Zakon o obligacionim odnosima u ~lanu 454, stav 1: Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasnitva, a kupac
44 Autor ovog poglavlja u cijelosti je Prof. dr Mil Trifkovi}. 45 Sl.list RBiH, broj 2/92. U daljem tekstu koristi}e se i kratica ZOO. 46 Nacrt je izradila njema~ka GTZ. Objavljen je 16.06.2003. Dalje }e se citirati kao Nacrt ZOO.

59

se obavezuje da prodavcu plati cijenu.47 Nacrt ZOO prilago|ava definiciju ugovora o prodaji novom ekonomskom i pravnom sistemu: Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo vlasnitva na prodatoj stvari i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cijenu u novcu i preuzme stvar.48

2. Vrste prodaje
3. Ugovore o prodaji je mogu}e klasifikovati prema razli~itim kriterijima. Osnovni je svakako mobilnost stvari i on daje osnov za osnovnu klasifikaciju na prodaju nepokretnih stvari i prodaju pokretnih stvari. Druga grupa mo`e se dalje razli~ito dijeliti. Osvrnu}emo se na najva`nije razrede. Re`im prodaje generi~kih stvari razli~it je od pravila koja va`e individualno za odre|ene stvari. Ukoliko se kao predmet prodaje javlja investiciona oprema, ugovor o njenoj prodaji dobija specifi~na obilje`ja koja ovaj posao izdvajaju u poseban tip ugovora. Njegov predmet je individualno odre|ena, po pravilu budu}a stvar, koja je nezamjenjiva i nedjeljiva ~ak i kada se sastoji iz vie pojedina~nih stvari. Uz ostale garancije, prodavac jam~i kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. Obaveza isporuke ~esto je povezana sa monta`om i drugim radnjama povodom opreme.49 Ovaj ugovor posebno je regulisan autonomnim izvorima me|unarodnog poslovnog prava.50 Pored opreme i druge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgova~kom i pravnom re`imu: trajna potrona dobra, ~vrsta goriva, citrusovo vo}e, drveni trupci i rezana gra|a itd.51 4. Komercijalna tehnologija prodaje tako|er je podlo`na tipizaciji. Ona je sintetizovana u Me|unarodnim pravilima za tuma~enje trgovinskih termina - INCOTERMS-u.52 Uticaj ova dva faktora je takav da se danas me|unarodne prodaje naro~ito sistematizuju i prema upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli. Najva`nije su: FOB i CIF prodaje. 5. Subjekti i skup ekonomsko-pravnih karakteristika posla predstavljaju jedinstven kriterij za podjelu ugovora o prodaji na gra|anskopravne, one doma}eg poslovnog prava i ugovore o prodaji me|unarodnog poslovnog prava. Njihov me|usobni odnos prikaza}emo emom.
47 Uporedni pregled zakonodavstva vidjeti kod Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu, Exportpress, Beograd, 1987, str. 5 (Dalje: Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja...). 48 ^lan 564 (1) Nacrta ZOO. 49 Vidjeti Popov dr Danica: Ugovor o kupoprodaji investicione opreme, Nau~na knjiga, Beograd, 1989, str. 17 naro~ito. 50 Opti uvjeti poslovanja Evropske ekonomske komisije, br. 188, 188A, 188B, 188D, 574, 574B, 574D. 51 Opti uvjeti poslovanja EEK, br. 410, 420, 312. 52 Izdanje MTK, Pariz, posljednja revizija 2000. godine.

60

3. Pojam prodaje me|unarodnog poslovnog prava


6. Izvreno upore|ivanje jasno pokazuje da se prodaja me|unarodnog poslovnog prava (dalje i MNPP) od prodaje doma}eg poslovnog prava razlikuje po postojanju elementa inostranosti. On mo`e biti izra`en u subjektu ugovora, njegovom objektu ili pravima i obavezama.53 U na~inu odre|ivanja i izbora elementa inostranosti kod ugovora o me|unarodnoj prodaji formirale su se tri koncepcije: subjektivna, objektivna i mjeovita. Prema prvoj, subjektivnoj koncepciji, ugovor je me|unarodni ako u trenutku zaklju~enja ugovora stranke imaju pripadnost razli~itim dr`avno-pravnim porecima. Druga, objektivna teorija smatra da je za me|unarodni karakter posla bitno da u zaklju~enju ili izvrenju ugovora postoji dodir teritorija pod raznim suverenitetima.54 Mjeovita teorija polazi od jednog kriterija - naj~e}e subjektivnog - kao dominantnog, a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenom drugih kriterija.55 Mjeovita teorija je bila primijenjena u Optim uslovima isporuke SEV-a iz 1968.56 i u Hakim jednoobraznim
53 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja... str. 7. 54 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja... str. 7-8. 55 Diskusiju o ovom kriteriju vidjeti kod Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja... str. 7-8. 56 Vidjeti tekst u Me|unarodno trgova~ko pravo, urednik Goldtajn dr Aleksandar, Informator, Zagreb, 1970. Ovaj dokument se ne primjenjuje od raspada Varavskog pakta i Organizacije za me|usobnu ekonomsku pomo} socijalistikih zemalja (SEV).

61

zakonima o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari, odnosno o zaklju~ivanju tog ugovora.57 Subjektivna teorija je danas usvojena u konvenciji o zastarjelosti u oblasti me|unarodne prodaje iz 1974. i u Protokolu o izmjeni ove Konvencije iz 1980, te u Be~koj Konvenciji UN o me|unarodnoj prodaji robe iz 1980. Konvencija o pravu koja se primjenjuje na prelazak svojine u slu~aju me|unarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari iz 1958. se ne izjanjava o ovom pitanju. 7. Be~ka konvencija UN o me|unarodnoj prodaji je donesena 1980. Stupila je na snagu 1. januara 1988. Biva Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju, a RBiH joj je pristupila kao dr`ava slijednica. Prema njenom ~lanu 1: Ova konvencija primjenjuje se na ugovore o prodaji robe zaklju~ene izme|u strana koje imaju sjedita58 na teritorijima razli~itih dr`ava: - kad su te dr`ave ugovornice, ili - kad pravila me|unarodnog privatnog prava upu}uju na primjenu prava jedne dr`ave ugovornice.59 O~ito je da je ugovor definisan polaze}i isklju~ivo od subjektivne teorije. Kao kriterij je uzeto sjedite stranaka, tj. mjesto poslovanja, a ne njihovo dr`avljanstvo, odnosno pripadnost. Kod fizi~kih lica ovu funkciju ima mjesto uobi~ajenog boravka. U uslovima djelovanja transnacionalnih korporacija i slobode kretanja fizi~kih lica ovo rjeenje nudi vie pravne sigurnosti od dr`avljanstva/pripadnosti partnera. Isto mjerilo primijenjeno je i u Konvenciji o zastarjelosti. U teoriji se sjeditem smatra ono mjesto u kome stranka izvjesno vrijeme samostalno i nezavisno obavlja privrednu djelatnost,60 odnosno ono u kome postoji stalna i stabilna poslovna organizacija.61 Upravo zbog zna~aja sjedita, Konvencija UN o me|unarodnoj prodaji robe (dalje: Konvencija, BK, CISG) posve}uje veliku pa`nju sjeditu. Ono mora biti poznato stranama iz ugovora, ranije poslovne prakse ili posebnih obavjetenja datih prije, ili u vrijeme zaklju~enja
57 Vidjeti ~lan 1 svake od konvencija kod Me|unarodno trgova~ko pravo, urednik Goldtajn dr Aleksandar, Informator Zagreb, 1970, str. 3 i 35. 58 U originalu: places of business. Doslovan prevod je mjesta poslovanja. Izme|u ovog termina i izraza sjedite i teorijski i fakti~ki mogu postojati bitne razlike. 59 Isto i Protokolom iz 1980. izmijenjeni ~lanovi 3, stav 1, UN KoZ. U doktrini se prvi slu~aj naziva direktna primjena, a drugi indirektna primjena. Perovi} J, isto djelo, str. 56 58 navodi da je indirektna primjena u sudskoj i arbitra`noj praksi zatupljenija od direktne primjene. 60 Caemmerer/Schlechtriem: Kommentar zum Einheitlichen UN-Kaufrecht, Verlag C.H. Beck, Muenchen 1990, djelo, str. 49. Ova interpretacija je va`na jer Konvencija upotrebljava izraz place of business, a ne seat. 61 E. Jayme u Bianca C.M. - Bonell M.J.: Commentary on the International Sales Law, the 1980. Vienna Sales Convention, Giuffre, Milan 1987, str. 30.

62

ugovora (~lan 1, stav 2 i ~lan 10, stav 2). Ako neka od strana ima vie sjedita, mjerodavno je za me|unarodni karakter prodaje ono koje ima najtjenju vezu sa ugovorom i njegovim izvrenjem. Pri tome se moraju imati na umu okolnosti koje su bile poznate stranama ili koje su strane imale na umu u bilo koje vrijeme prije ili u trenutku sklapanja ugovora (~lan 10 (a)). Slabost ovakvog rjeenja le`i u potenciranju subjektivnih elemenata svijesti svake od involviranih strana. Zbog toga smatramo da se najtjenja veza, ono to su strane imale na umu i izbor izme|u mjesta zaklju~enja i izvrenja ugovora moraju utvr|ivati tuma~enjem na osnovu konkretnih okolnosti svakog spornog slu~aja. Posebni problemi u odre|ivanju sjedita, a time i me|unarodnog karaktera posla, javljaju se kod ugovora o prodaji koji su zaklju~eni djelovanjem trgovinskog zastupnika ili komisionara kontinentalnih sistema. U prvom slu~aju }e za me|unarodni karakter prodaje i primjenu BK biti mjerodavno sjedite komitenta (prodavca ili kupca), a u drugom sjedite komisionara, budu}i da on u prometu djeluje u svoje ime, mada za tu|i ra~un.62 U common law porecima }e odgovor na prethodno pitanje zavisiti od toga da li se radi o otvorenoj agenciji (disclosed agency) kod koje tre}e lice zna li~nost nalogodavca, ili o zatvorenoj agenciji (closed agency) kod koje tre}i ne zna za koga agent stvarno radi.63 Pored sjedita, za definisanje me|unarodne prodaje po Konvenciji zna~ajna su i obilje`ja objekta. U ~lanu 2 Konvencije njena primjena je isklju~ena za ugovore o prodaji robe za li~nu potronju, hartija od vrijednosti, novca, brodova i zrakoplova, te elektri~ne energije. U ugovor o me|unarodnoj prodaji ne spadaju, dalje, javne prodaje i prodaje pod sna`nim administrativno-pravnim re`imom.64 Pored toga, ~lanom 3.1. me|unarodna prodaja za koju Konvencija va`i jasno je odvojena od ugovora o investicionoj izgradnji i ugovora o djelu uopte.65 Konvencija }e se primijeniti i na mjeovite ugovore kod kojih je prete`an dio obaveza i prava stranaka usmjeren na robu, a ne na rad i usluge (~lan 3, stav 2). Prete`nost se ocjenjuje prema privrednim, a ne fakti~kim obilje`jima.66

62 Vidjeti Perovi} dr. Jelena: Bitna povreda ugovora - Me|unarodna prodaja robe, Slu`beni list SCG, Beograd 2004, str.44 46 (dalje }e se citirati kao Perovi} J., isto djelo, str.....) 63 O common law institutu Agency vidjeti Trifkovi} dr Milo: Me|unarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo 2001, str. 325 359 i tamo citiranu literaturu. 64 Opirnije vidjeti kod Vilus dr Jelena: Komentar Konvencije UN o me|unarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb, 1981, str. 3-9. i Perovi} J, isto djelo, str. 64 -72. 65 Vidjeti Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 9-13. 66 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 47.

63

4. Izvori prava
4.1. Izvori me|unarodnog privatnog prava 8. Me|unarodno javno pravo (MNJP)67 postavlja osnove i okvir za ekonomske odnose sa elementom inostranosti u koje stupaju privredni subjekti. Zbog toga su izvori MNJP od posrednog zna~aja i za me|unarodno poslovno pravo, pa i me|unarodnu prodaju. Zadovolji}emo se time da najva`nije konvencije ove vrste navedemo na odgovaraju}im mjestima. Uloga me|unarodnog privatnog prava (MPP) je od neposredne va`nosti za me|unarodnu prodaju, pa }emo se ovdje zadr`ati samo na izvorima ove grane. 9. Od me|unarodnih konvencija na prvom mjestu je Konvencija o pravu koja se primjenjuje na prelaz svojine u slu~aju me|unarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari i zaklju~ena je 15.04.1958. u Hagu. Ona jo nije stupila na snagu.68 Domen njene primjene u sutini se podudara sa va`enjem Be~ke konvencije UN iz 1980.69 Ova konvencija regulie ~etiri pitanja: - moment do koga prodavac ima pravo na plodove prodate stvari, - trenutak do koga prodavac snosi rizike povodom prodate stvari, - moment do koga prodavac ima pravo zahtijevati naknadu tete koju je pretrpjela stvar i - vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasnitva u korist prodavca.70 Prema tre}im licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upu}uje pravo zemlje u kojoj se nalazi stvar u momentu u kome se daju izjave povodom nje, dakle u trenutku zaklju~enja ugovora.71 Ipak, kupac kome je priznato pravo vlasnitva na osnovu internog poretka zemlje u kojoj su se stvari ranije nalazile ostaje i dalje vlasnik. Kod dokumentarne prodaje vlasnik je onaj kome je to pravo priznato sistemom dr`ave u kojoj su dokumenti primljeni.

67 Opta izlaganja o me|unarodnom javnom pravu, njegovim izvorima i izvorima me|unarodnog poslovnog prava generalno, vidjeti kod Trifkovi} dr Milo: Me|unarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2001, str. 47 69. 68 Prema Uniform Law Review 1/1996 do po~etka 1996. ovu konvenciju su potpisale jedino Gr~ka i Italija, ratifkovala samo Italija. Podaci zaklju~no sa 31.12.2006. pokazuju da je i Gr~ka ratifikovala ovu Konvenciju (http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=31). Drugi izvori daju razli~ite podatke. Prema Internationales Privat-und Verfahrensrecht, Herausgegeben von Jayme Erik/ Hausmann Reiner, Verlag C.H. Beck, Muenchen , 7- Aufl, str.120. Konvenciju je do 1972. potpisalo devet zemalja. 69 Vidjeti ~lan 1. ove konvencije. 70 ^lan 2. Konvencije. 71 ^lan 3. Konvencije.

64

10. Druga je Konvencija o nadle`nosti ugovorenog suda u slu~aju me|unarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari, zaklju~ena 15.4.1958. u Hagu. Potpisale su je ~etiri evropske dr`ave (Austrija, Belgija, Njema~ka i Gr~ka), ali nije do`ivjela nijednu ratifikaciju.72 Bez obzira na razlike u na~inu definisanja me|unarodne prodaje73 i ova konvencija je u cjelini primjenjiva na prodaje ure|ene Be~kom konvencijom. Ona priznaje isklju~ivo nadle`nost suda koju su stranke ugovorile ukoliko je to u~injeno pismeno. U slu~aju usmenih ugovora, mora se dati naknadna pisana potvrda u vidu posebne izjave. Ako se tu`ena strana, suprotno ugovoru, pojavi pred sudom neke od dr`ava ~lanica konvencije, kome doma}e pravo dozvoljava da se proglasi nadle`nim, smatra}e se da je tu`eni prihvatio nadle`nost tog suda.74 11. Tre}a, ali ne najmanje va`na, je Haka konvencija o pravu koja se primjenjuje na ugovor o me|unarodnoj prodaji robe iz 1985. godine (dalje: HK 85).75 Predstavlja bitno promijenjenu verziju istoimene Hake konvencije koja je stupila na snagu 1964. i bila ratifikovana od dvanaest zemalja. HK 85 je ura|ena pod sna`nim uticajem rjeenja EZ Konvencije o pravu primjenjivom na ugovorne obligacije iz 1980.76 Osnovni cilj razmatrane konvencije jeste da bude komplementarna Be~koj konvenciji i stavljena u njenu funkciju. To se ogleda naro~ito u slijede}im rjeenjima: - HK 85 ne sadr`i svoju definiciju me|unarodne prodaje, ali kao kriterij za njeno odre|ivanje uzima sjedite stranaka u razli~itim dr`avama (~lan 1, (a)); - ugovori koji su isklju~eni iz domena ove Konvencije podudarni su sa onim na koje se odnosi Be~ka Konvencija (~lanovi 2 i 4). Treba napomenuti da HK 85 ipak kao predmet prodaje uklju~uje brodove, zrakoplove i elektri~nu energiju (~lan 3) i aukcione prodaje (~lan 9); - tamo gdje postoje posebne konvencije vezane za me|unarodnu prodaju, HK 85 isklju~uje svoju nadle`nost. Tu spadaju, na primjer, prelaz svojine, agencija i druga pitanja zastupanja, efekti ugovora prema tre}im i arbitra`e;
72 Navedena prema Uniform Law Review 1/1996. Stanje je isto i 31.12.2006. (http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=31 73 U ~lanu 1, stav 4 primijenjeno je i negativno definisanje me|unarodne prodaje: samo ugovaranje nadle`nosti suda ili mjerodavnog prava ne ~ini prodaju me|unarodnom. 74 ^lan 3. Konvencije. 75 Usvojena je na Diplomatskoj konferenciji odr`anoj u Hagu izme|u 14. i 30.10.1985. kojoj su prisustvovale i zemlje ~lanice UNCITRAL-a. Do 1.1.1996. potpisale su je 4 dr`ave, a ratifikovala samo Argentina (prema Uniform Law Review 1/1996). Do 8.8.2001. Konvenciji je pristupila jo jedino Moldova (www. hcch.net/e/status/stat31 e.html.) Nije stupila na snagu. 76 Mati} @eljko: The Hague Comention on the Law Applicable to Contracts for the International Sale of Goods - Rules on the Applicable Law u International Contracts and Conflicts of Law ed: P. ar}evi}, Graham and Trotman/ M.Nijhoff, London - Dordrecht - Boston, 1990, str. 52-53, naro~ito.

65

- Konvencija iz Haga se ne primjenjuje ni na pitanja koja su rijeena u Be~koj konvenciji ukoliko je ona va`ila u zemljama sjedita prodavca i kupca u vrijeme zaklju~enja ugovora (~lan 5). O~ito je, dakle, da se Konvencija zadr`ala samo na sukobu zakona koji se ti~e materijalno-pravnih pitanja me|unarodne prodaje. Ona su primjera radi izri~ito navedena u ~lanu 12. Autonomija volje stranaka osnovni je princip u odre|ivanju mjerodavnog prava. U tom pogledu nae je pravo izjedna~eno sa me|unarodnim. Izbor mo`e biti u~injen izri~ito, posredno i preutnim radnjama. U posljednja dva slu~aja volja stranaka mora biti nesumnjiva (~lan 7, stav 1).77 Strankama je dozvoljeno da nadle`no pravo odrede i samo za dio ugovora (cijepanje ugovora)78 i da kasnije promijene svoju odluku u pogledu ve} izabranog dr`avno-pravnog poretka (~lan 7, stav 2). Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa. Prvo, ako nita nije ugovoreno, na ugovor }e se primijeniti pravila dr`ave u kojoj prodavac ima sjedite (place of business) u vrijeme zaklju~enja ugovora (~lan 8, stav 1). Isto rjeenje postoji i u naem pravu. Drugo, kada specijalne okolnosti pokazuju da je pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedite tjenje povezano sa ugovorom nego pravo prodav~evog sjedita, za ugovor }e biti mjerodavno pravo sjedite kupca.79 Da bi izbjegli nesporazum (HK 85, ~lan 8, stav 2) izri~ito predvi|a tri takva slu~aja. Navodimo ih: - pregovori su bar djelomi~no ra|eni u sjeditu kupca i ugovor je tu zaklju~en uz prisustvo obje strane. Prisustvo mora biti li~no, a ne preko agenta ili zastupnika, - ugovor izri~ito predvi|a da }e prodavac svoje obaveze, isporuku prvenstveno, izvriti u zemlji kup~evog sjedita. Ozna~avanje kup~eve zemlje imenom mjesta uz INCOTERMS klauzule nije dovoljno, - ugovor je zaklju~en prema uslovima koje je odredio poglavito kupac i to u javnom pozivu na slanje ponuda (a call for tenders). Napokon, tre}e, kao izuzetak, ne}e se primijeniti nijedno od prethodnih pravila ako je u svjetlu svih okolnosti... ugovor sasvim jasno vie vezan za pravo koje nije pravo koje bi se ina~e trebalo primijeniti (~lan 8, stav 3). Ovo rjeenje sasvim jasno zahtijeva ispitivanje konkretnih osobenosti svakog pojedinog ugovora.
77 Mati} @eljko, isto djelo, str. 57. 78 Mati} @eljko, isto djelo, str. 57-58. 79 Mati} @eljko, isto djelo, str. 65.

66

12. Najva`niji doma}i izvor me|unarodnog privatnog prava je Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima.80 U odre|ivanju nadle`nog materijalnog prava ZRSZ polazi od autonomije volje (~lan 19)81, pod uslovom da se ona ispoljava u okviru prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obi~aja.82 Ukoliko mjerodavno pravo nije izabrano i ako posebne okolnosti slu~aja ne upu}uju na drugo pravo,83 za ugovor o prodaji pokretnih stvari mjerodavno je pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalite, odnosno sjedite prodavca,84 kao vrioca karakteristi~ne ~inidbe. Nadle`nost suda BiH mo`e se ugovoriti ako je bar jedna stranka na dr`avljanin, odnosno pravno lice sa sjeditem na podru~ju Bosne i Hercegovine. U istoj konstelaciji stranke se mogu sporazumjeti i o nadle`nosti stranog suda, ako ne postoji po zakonu isklju~iva nadle`nost doma}eg suda.85 4.2. Izvori dr`avnog poslovnog prava 13. Izvori dr`avnog poslovnog prava uopte, pa i za prodaju zavise prvenstveno od vrste pravnog sistema u koju konkretni poredak spada. Oni se mogu podijeliti na kontinentalne, anglosaksonske i sisteme vjerskih, odnosno tradicionalnih prava.86 Za anglosaksonske sisteme je karakteristi~na dominacija obi~aja utvr|enog sudskom odlukom sa osobinom precedenta. Ovako odre|en i konstatovan obi~aj primjenjuje se i u tuma~enju zakona. U kontinentalnim sistemima je zakon primaran izvor prava. Obi~aj mo`e imati interpretativno svojstvo ili djelovati kao izvor onda kada zakon ne postoji. U praksi postoji konvergencija ova dva velika sistema. Tako da danas Velika Britanija i USA imaju posebne zakone posve}ene prodaji,87 dok je obi~aj zajedno sa sudskom praksom nezamjenjiv instrument aktualizacije velikih starih kodifikacija trgova~kog prava.88
80 Objavljen u Sl. list SFRJ, broj 43/82, usvojen u pravni sistem RBiH u Sl. list RBiH, broj 2/92. Citira}emo ga kao ZRSZ. 81 Izabrano pravo se naziva i lex contractus. Vidjeti detaljno kod Dika dr. Mihajlo Kne`evi} dr. Gao Stojanovi} dr. Sr|an: Komentar Zakona o me|unarodnom i privatnom i procesnom pravu, Nomos, Beograd, 1991., str. 72 77 (dalje: Dika- Kne`evi} Stojanovi}, isto djelo, str.......) 82 ^lanovi 3 5 ZRSZ. Obrazlo`enja vidjeti kod Dika- Kne`evi} Stojanovi}, isto djelo,, str. 12 - 23. 83 Dika Kne`evi} Stojanovi}, isto djelo, str. 79 ukazuju na to da je sud du`an da kvantifikuje veze ugovora u pitanju sa pojedinim zemljama, ali ih mora (to je posebno bitno) i vrednovati. Kriterij vrednovanja je preputen sudu, uzimaju se u obzir sve geografske (sedite stranaka , mesto zaklju~enja, mesto izvrenja ugovora itd.), ali i druge veze (valuta ugovora, jezik ugovora ...) 84 ^lan 20, stav 1, ta~ka 1 ZRSZ. 85 ^lan 49 ZRSZ. 86 Sultanovi} dr. Aziz-Trifkovi} dr Milo-Simi} dr Mili}: Teorija dr`ave i prava, statusnog i obligacionog prava, V. Maslea, Sarajevo, 1984, str. 86-87. 87 Sale of Goods Act 1979; Uniform Commercial Code u USA. 88 Sultanovi} - Trifkovi} - Simi}, isto djelo, str. 146-149 i 153-159.

67

Pored zakona, postoje i drugi izvori. Po na~elima ustavnosti i zakonitosti oni se hijerarhijski organizuju u neprotivrje~nu cjelinu. Njen izgled je u kontinentalnim sistemima pribli`no jednak, ali ne i identi~an. U naem pravu se mo`e uspostaviti sljede}i sistem: ustav, ratifikovane me|unarodne konvencije, zakoni, podzakonski akti, opti akti privrednih subjekata, ugovori, obi~aji, uzanse, gra|ansko pravo, te odluke sudskih i upravnih organa. Treba napomenuti da su iz teorijskih i prakti~nih razloga u hijerarhiju uklju~eni kako opti, tako i pojedina~ni pravni akti. 14. Postoje tri osnova po kojima se dr`avni izvori uklju~uju u sistem vrela MNPP. To su: imperativni propis doma}eg prava,89 autonomija volje stranaka i pravila me|unarodnog privatnog prava - kolizione norme. Prvi osnov primjenjuje se naro~ito na one doma}e izvore u kojima je koncentrisan javni interes. Kao primjeri mogu se navesti zakoni o organizaciji sudstva i o kontroli cijena. Zakoni o trgovini bh. entiteta90 tako|er mogu biti iskoriteni u ovu svrhu. Druga dva osnova slu`e uklju~ivanju doma}ih dispozitivnih propisa u regulativu ekonomskih odnosa sa ino-elementom. Eklatantan primjer je Zakon o obaveznim odnosima (dalje: ZOO). Za funkcionisanje ZOO u oblasti me|unarodnog trgova~kog prometa zna~ajne su tri njegove karakteristike. Prvo, jasno su odvojena pravila za gra|ansku i za trgova~ku prodaju. Regulativa trgova~ke prodaje je u velikoj mjeri prilago|ena rjeenjima hakog Jednoobraznog zakonika o me|unarodnoj prodaji, a time i anglosaksonskim sistemima. Drugo, izvrena je komercijalizacija zajedni~kog fonda normi za obje vrste prodaje. One su prilago|ene prije svega potrebama i praksi privrednika profesionalnih u~esnika u prometu. Ovakav pristup odgovara tendencijama u uporednom pravu i omogu}ava nesmetano funkcionisanje ZOO u me|unarodnoj razmjeni i nakon stupanja na snagu Be~ke konvencije. Tre}a osobina je unifikatorski metod. On je primijenjen ne samo u vertikalnom smislu (me|unarodna konvencija - zakon) nego i u horizontalnom zna~enju (zakon - zakon). Zbog svega navedenog ZOO mo`e da se koristi kao opti vodi~ za tra`enje i ugovaranje rjeenja u me|unarodnoj prodaji.91 Isti zaklju~ak se dobija i analizom izmijenjenih i dopunjenih odredbi Nacrta ZOO o ugovoru o prodaji.92
89 Opirnije o ovome vidjeti Mlikotin-Tomi} dr Dea: Ugovor o me|unarodnoj prodaji, Ra~unovodstvo i financije br. 4, travnja 1994, str. 63-64. Isto i ~lan 17. Hake konvencije o pravu primjenjivan na ugovor o me|unarodnoj prodaji robe iz 1985. Opirnije kod Mati} @eljko, isto djelo, str. 59-61. 90 Sl. novine FBiH, broj 64/04 i Sl. glasnik RS, broj 16/96 i 52/01 91 Opirnije vidjeti kod Trifkovi} dr Milo: Aktuelna pitanja pravne i samoupravne regulative spoljnotrgovinskih odnosa organizacija udru`enog rada, Opredjeljenja 9/1987, str. 18-20. 92 Vidjeti, na primjer, ~lanove 581, 588, 591 i 596 Nacrta ZOO

68

5. Sopstveni izvori me|unarodnog poslovnog prava


5.1. Me|unarodne konvencije i op{ta na~ela me|unarodnog prava 15. Kao grana prava u razvoju, me|unarodno poslovno pravo ima specifi~nu i relativno nerazu|enu hijerarhiju sopstvenih izvora. U tom kontekstu se stanje izvora prava za me|unarodnu prodaju mo`e smatrati zadovoljavaju}im. Veza izme|u optih izvora i vrela za prodaju je dvostruka. Oni se, najprije, nadopunjavaju. S druge strane, me|unarodna prodaja kao sredinja ta~ka me|unarodne poslovne operacije, svojim rjeenjima sna`no uti~e kako na izvore me|unarodnog poslovnog prava uopte, tako i na izvore drugih instituta ove grane. Sopstveni izvori me|unarodnog poslovnog prava obuhvataju niz vrela nastalih prvenstveno radi regulisanja odnosa koji su karakteristi~ni za me|unarodnu prodaju. Kako u teoriji ne postoji jedinstvena klasifikacija, mi }emo se pridr`avati sistematike koja je usvojena u MNPP uopte. Ona nije kona~na. 16. Na prvom mjestu se nalaze me|unarodne konvencije. Njihov zna~aj je u oblasti prodaje ogroman, a broj znatan, pa je izraz me|unarodno zakonodavstvo koji upotrebljava Schmitthoff u ovom slu~aju potpuno opravdan.93 Konvencije mogu biti multilateralne i bilateralne. Uloga prve podgrupe je ve}a. Postoji ve}i broj multilateralnih me|unarodnih konvencija koje ure|uju materijalno-pravna pitanja prodaje robe sa elementom inostranosti. Njihov zajedni~ki nazivnik je te`nja da se obezbijedi neutralan pravni re`im koji vodi ra~una o interesima obje strane.94 U te konvencije spadaju: - Konvencija o jednoobraznom zakonu u me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari, Hag 1964 (dalje: ULIS), - Konvencija o jednoobraznom zakonu za zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (dalje: ULFIS), Hag 1964. - Konvencija UN o zastarjelosti u me|unarodnoj prodaji robe, New York 1974, izmijenjena Protokolom u Be~u 1980 (dalje: KoZ), - Konvencija UN o ugovorima o me|unarodnoj prodaji robe, Be~ 1980 (dalje: CISG), - Konvencija o agenciji u me|unarodnoj prodaji robe, @eneva 1983.
93 Schmitthoff Clive: The Law and Practice of International Trade, Stevens, London, 9-th Ed, str. 64-65 o Be~koj konvenciji. 94 Gildeggen Reiner: Internationale Handeslgeschaefte Eine Einfuerung in das Reecht des grenzueberschreitenden Handels, Franz Vahlen, Muenchen, 2000, str. 48 (dalje }e se citirati kao Gildeggen R., isto djelo, str. ...)

69

Konvencija o agenciji ne ure|uje pitanje prodaje direktno.95 Dvije hake konvencije biva Jugoslavija nije ratifikovala niti je to u~inila BiH. Iako su ULIS i ULFIS stupile na snagu, broj ratifikacija je ostao veoma mali.96 Pored toga, njihova rjeenja su velikim dijelom preuzeta u Be~ku konvenciju. Zato }emo se u daljim izlaganjima zadr`ati samo na Konvenciji o zastarjelosti i Konvenciji UN o me|unarodnoj prodaji robe.97 17. Konvencija UN o zastarjelosti u me|unarodnoj prodaji robe donesena je u New Yorku 1974. Njena namjena je bila da uredi pitanja zastare potra`ivanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio ure|en hakim Jednoobraznim zakonom o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari iz 1964. godine. Preispitivanja UN Konvencije o zastarjelosti potra`ivanja (dalje: KoZ) prilikom izrade Be~ke konvencije pokazali su da je potrebno izvriti samo manja usaglaavanja. To je u~injeno Protokolom o izmjeni KoZ u Be~u 1980.98 U odre|ivanju pojma ugovora o me|unarodnoj prodaji izme|u dvije razmatrane konvencije nema razlike. KoZ usvaja subjektivnu teoriju zasnovanu na razli~itosti sjedita, tj. mjesta poslovanja kupca i prodavca, ali samo onda kada to proizlazi iz ugovora ili pregovora i izjava danih prije zaklju~ivanja ugovora. U slu~aju vie sjedita jedne strane i ovdje je mjerodavno ono koje sa ugovorom ima najtjenju vezu (~lan 2 KoZ). KoZ ne va`i za iste one ugovore o prodaji na koje se ne primjenjuje ni BK.99 Ukoliko ugovor ulazi u domen KoZ, ona se ipak ne primjenjuje na sve zahtjeve koji mogu da se pojave. Prema ~lanu 5 KoZ izuzeti su zahtjevi po osnovu: - smrti ili tjelesnih povreda bilo koje osobe. Ovi zahtjevi imaju deliktni karakter i specifi~an na~in obra~una visine naknade, - nuklearne tete prouzrokovane predmetom ugovora. Ostale tete izazvane neispravnim funkcionisanjem prodane stvari ostaju u domenu KoZ, - zaloga, hipoteke i drugih sredstava obezbje|enja, jer za njih va`i poseban pravni re`im,
95 Do 31.12.2006. godine Konvenciju je potpisalo 6 dr`ava, a ratifikovale 5. Pored toga, Konvenciji su pristupile 3 dr`ave (www. unidroit.org/english/implement/i-83.htm) 96 ULIS je sa 31.12.2006. potpisalo 12, ratifikovale 9 zemalja, dok je Gambia pristupila Konvenciji. Vidjeti www.unidroit.org/english/implement/i-64ulis.htm. ULFIS je sa 31.12.2006. potpisalo 12, ratifikovale 9 i pristupila jedna dr`ava. Vidjeti www.unidroit.org./english/implement/i-64ulf.htm. 97 Do 31.12.2006. UN Konvencija o me|unarodnoj prodaji robe je imala 70 ~lanica (www.uncitral.org/english/status/status-e.htm). 98 Stanje 31.12.2006. (www.uncitral.org/english/status/status-e.htm) je sljede}e: Konvenciju zajedno sa Protokolom iz 1980. je ratifikovalo 19 dr`ava. Ni jedna dr`ava slijednica bive SFRJ nije ~lanica ove konvencije. 99 Uporediti ~lanove 4 i 6 KoZ sa ~lanovima 2 i 3 BK.

70

- sudske ili arbitra`ne odluke budu}i da su predmet izvrnog postupka, - dokumenata koji su po pravu nadle`ne zemlje odmah izvrni i - mjenica, ~ekova i drugih obveznica (promisory note). 18. KoZ, dakle, ure|uje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih na neurednom izvrenju ili raskidu ugovora o prodaji. Za njih va`i jedinstven opti zastarni rok od ~etiri godine (~lan 8 KoZ). Rok po~inje u principu te}i od dospjelosti potra`ivanja, tj. od trenutka pada du`nika u docnju, odnosno od dana raskida ugovora. Razumije se da su fakti~ka obilje`ja specifi~nih situacija dovela do posebnih pravila o po~etku toka zastarjelosti. Na najva`nija me|u ovim pitanjima skrenu}emo pa`nju kod izlaganja pojedinih rjeenja Be~ke konvencije. U KoZ su data pravila o spre~avanju i prekidu zastarjelosti (~lan 13-21), te o produ`enju rokova koje mogu da izvre stranke (~lan 22). Da bi se i u ovakvim uslovima obezbijedila pravna sigurnost, KoZ ne dozvoljava suvie dugo trajanje perioda zastare. Prema ~lanu 23, rok zastare ne mo`e trajati du`e od deset godina od dana njegovog otpo~injanja u skladu sa ovom konvencijom. Karakteristike KoZ koje su ovdje od posebnog interesa su naro~ito sljede}e. Odredbe konvencije su prete`no prinudnog karaktera. Autonomna prava stranaka tako|er se moraju vriti u skladu sa pravilima koja su za to predvi|ena. Napokon, sud ili arbitra`a }e uva`iti zastarjelost zahtjeva samo ako se tu`eni na to pozove. Mehanizam funkcionisanja zastarjelosti isti je kao i u pojedinim dr`avno-pravnim porecima. 19. Prva karakteristika Be~ke konvencije (dalje BK ili CISG) jeste da ona predstavlja napor za daljim izjedna~avanjem prava u ovoj oblasti radi ubrzavanja globalizacije i ostvarivanja na~ela novog me|unarodnog ekonomskog poretka. Drugo, odredbe Konvencije su ogromnim dijelom dispozitivne. Stranke ih mogu izri~ito ili pre}utno mijenjati, odnosno isklju~iti, ukoliko to normom Konvencije nije izri~ito zabranjeno (~lan 6).100 Pri tome treba imati na umu da }e ugovorni izbor prava dr`ave ~lanice BK po pravilu zna~iti primjenu pravila Konvencije, a ne odredaba nacionalnih trgova~kih ili gra|anskih propisa koji reguliu ugovor o prodaji.101 Prakti~ne posljedice ovakvog rjeenja su velike. Be~ka konvencija je de facto uspostavila jedinstveno pravo prodaje Evropske Unije.102 Za BiH, u ugovorima o prodaji njenih subjekata sa licima koje imaju sjedite
100 Bonell u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 56 smatra da su tipi~ni slu~ajevi isklju~enja primjene Konvencije: ugovaranje prava dr`ave koja nije ~lanica BK ili ugovaranje rjeenja razli~itih od onih u Konvenciji. Vidjeti i Perovi} J., isto djelo, str. 74 85. 101 Vidjeti Perovi} J., isto djelo, str. 80 83 za doktrinarne i sudske, odnosno arbitra`ne dileme. 102 Zeller Bruno: The parole evidence rule and the CISG a compartive analysis , The Comparative and International Law Journal of Southern Africa, Vol XXXVI, No 3, 2003, str. 309. Isti autor navodi da je BK bitno uticala na novo ugovorno pravo Kine.

71

u zemljama koje su nai najve}i spoljnotrgovinski partneri, Be~ka konvencija va`i kad god nije u samom sporazumu stranaka druk~ije rijeeno.103 Ona, dakle, u vanjskotrgovinskoj razmjeni funkcionie na isti na~in na koji ZOO djeluje u doma}em prometu robe. Tre}e, Konvencija ne ~ini razliku izme|u gra|anske i trgova~ke prodaje, ali je komercijalizacija rjeenja u njoj o~ita. Ipak, potroa~ke prodaje su izri~ito isklju~ene iz domena BK (~lan 2 (1), (a)). ^etvrto, Konvencija je jedinstven akt, ali se njen Dio II (zaklju~ivanje ugovora) i Dio III (prodaja robe) mogu posebno ratifikovati, odnosno na drugi na~in usvojiti.104 Peto, domen va`enja Be~ke konvencije je ograni~en u predmetnom smislu. Ona ne regulie: - punova`nost ugovora (~lan 4), - prelazak svojine (~lan 4), - deliktnu odgovornost za tete od stvari (~lan 5), - opti dio obligacionog prava, - prodaje koje su zbog svog karaktera u ve}oj mjeri podvrgnute re`imu imperativnih nacionalnih propisa (~lanovi 2 i 3). - pitanja ure|ena ranijim me|unarodnim sporazumima, kao ni za pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve.105 esto, u odnosu na hake Jednoobrazne zakone, a time i u odnosu na ZOO, Be~ka konvencija ispoljava odre|ene pravno-tehni~ke razlike. Jedna od najva`nijih ti~e se dispozitivnih pravila o na~inu odre|ivanja cijene u ugovoru o prodaji. I sedmo, supsidijarna rjeenja utvr|uju se prema optim na~elima na kojima Konvencija po~iva, a ako njih nema - prema pravu koje je shodno me|unarodnom privatnom pravu mjerodavno za konkretni ugovor (~lan 7 (2) BK). Konvencija ima i nedostataka. Najva`nijim smatramo: nepotpunost ili nedore~enost pojedinih rjeenja, stati~nost, ograni~enost javnim prinudnim propisima ~lanica, mogu}nost razli~itog shvatanja pojedinih termina i veliku upotrebu pravnih standarda. U Velikoj Britaniji se Konvenciji posebno zamjera to to se ne bavi standardnim tipovima prekomorske prodaje kao to su c.i.f. i f.o.b. ugovori. Nedostatak se vidi i u tome to dispozitivni karakter konvencije stvara probleme u prodajama koje se zaklju~uju na osnovu standardnih formulara.106 To su ujedno glavni razlozi zbog kojih ova dr`ava nije ratifikovala Konvenciju.
103 ^lan 1(b) CISG omogu}ava i primjenu Konvencije na osnovu pravila me|unarodnog privatnog prava. No, dr`ave na ovo mogu staviti rezervu. To su u~inile USA (Vidjeti Gabriel Henry Practicioners Guide to the Convention on Contracts for International Sale of Goods (CISG) and the Uniform Commercial Code (UCC), Oceana Publications Inc, New York-London-Rome, 1994, str. 5, 7 i 8. Tako i Gildeggen, isto djelo, str. 48. 104 ^lan 92. Be~ke konvencije. 105 Opirnije o ovim pitanjima vidjeti Goldtajn dr Aleksandar: Uvod za Komentar Konvencije UN... autora Vilus dr Jelene, Informator, Zagreb, 1981, str. V-XI. Vidjeti i Vilus dr Jelena, isto djelo, komentari uz pojedine citirane ~lanove. O odnosu izme|u hakih Jednoobraznih zakona i Be~ke konvencije vidjeti Draki} dr Mladen. Me|unarodna prodaja..., str. 17-19. Razradu pojedinih isklju~enih instituta vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 72 - 74 106 Benjamins Sale of Goods, general editor Guest A.G., Sweet and Maxwell, 4 ed. London 1992, str. 919 920.

72

Konvencija u ugovorima o me|unarodnoj prodaji robe je potpisana 11.4.1980., a stupila je na snagu nakon desete ratifikacije 1.1.1988. Do februara 2007. godine CISG je ratifikovana u 70 zemalja. Me|u njima su USA i najva`niji vanjskotrgovinski partneri BiH iz Evrope. Treba ipak napomenuti da Belgija i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu na listi ~lanica. Do kraja 2006. godine sve dr`ave nastale disolucijom bive SFRJ su postale ~lanice Konvencije.107 20. Drugu veliku podgrupu izvora ~ine bilateralne konvencije. RBiH je sa Malezijom potpisala i ratifikovala sporazum o trgovinskoj saradnji.108 Sli~an akt je potpisan sa Republikom Hrvatskom,109 Republikom Slovenijom110 i nizom drugih dr`ava. Proces pregovaranja o zaklju~ivanju ovih sporazuma sa velikim brojem ostalih zemalja je u toku. Sljede}u skupinu izvora predstavljaju opta na~ela me|unarodnog prava, odnosno me|unarodnog poslovnog prava. Na prodaju se primjenjuju shodno, pa ih ovdje nema potrebe detaljno izlagati. 5.2. Jedinstveni reglmani 21. U ovu grupu ulaze jedinstveni reglmani nedr`avnog karaktera. Oni spadaju u tzv. uniformno pravo kojim se nastoje prevazi}i razlike izme|u nacionalnih sistema i otkloniti juridi~ke prepreke odvijanja me|unarodne trgovine.111 Tu su najzna~ajnije dvije vrste akata: - model zakoni, koje pripremaju pojedine nevladine institucije ili organizacije UN i - akti Me|unarodne trgova~ke komore u Parizu (dalje: MTK), od kojih je za ugovor o prodaji najva`niji INCOTERMS, revizija 2000. 22. Poto se INCOTERMS mo`e smatrati poznatim112, zadovolji}emo se time da ovdje skrenemo pa`nju na neke njegove osobine va`ne za svakodnevnu upotrebu. Prvo, INCOTERMS ure|uje odnose izme|u prodavca i kupca, a ne izme|u nekog od njih i vozara. Drugo, u ovome reglmanu su rijeena sljede}a pitanja: organizovanje i trokovi isporuke, snoenje trokova transporta i transportnog osiguranja, izdaci za administrativne procedure i prelaz rizika sa prodavca na kupca. Tre}e, INOCTERMS se u ugovor uklju~uje bilo preuzimanjem pojedinih odredbi u tekst ugovora, bilo pozivom na odre|enu klauzulu. Drugi
107 Vidjeti www.uncitral .org 108 Sl. list RBiH, broj 13/94. 109 Zagreb 23.4.1995. 110 Sl. glasnik BiH, Dodataka: Me|unarodni ugovori, 9/02 111 Vidjeti Perovi} J. isto djelo, str. 13 17. 112 Detaljno vidjeti kod Schmitthoff, isto djelo, X ed, str. 7-52.

73

metod je bolji jer je precizniji. ^etvrto, sadr`aj pojedinih klauzula je veoma opse`an i slo`en. Pored toga, stranke mogu ugovoriti i druga prava i obaveze. Sve to isklju~uje primjenu INCOTERMS-a napamet i na bazi iskustva. Peto, zna~enje pojedinih transportnih klauzula u Optim uzansama za promet robe i u INCOTERMS-u se zna~ajno razlikuje. Zato uvijek treba imati na umu da se u me|unarodnom saobra}aju podrazumijeva primjena INCOTERMS-a. esto, terminologija INCOTERMS 2000 je prilago|ena terminologiji Be~ke konvencije. Napokon, u poslovanju sa firmama iz SAD se danas u ve}oj mjeri nego ranije mo`e osloniti na zna~enje klauzula u INCOTERMS-u, budu}i da je on posljednjom revizijom pribli`an Spoljnotrgovinskim definicijama SAD iz 1941. I UCC daje svoje definicije tri naj~e}e transportne klauzule: FAS, FOB i CIF.113 Treba imati na umu da one nisu potpuno podudarne sa istoimenim klauzulama INCOTERMS-a.114 5.3. Me|unarodno autonomno poslovno pravo 23. Sljede}u grupu predstavljaju izvori me|unarodnog autonomnog poslovnog prava. Oni postaju sve va`niji, tako da se smatra da su ovi akti danas, a i u dogledno vrijeme glavni izvori prava za regulisanje odnosa u~esnika u me|unarodnom prometu.115 Mogu biti formirani na organizovan i spontan na~in. U prvom slu~aju u~e}e mogu uzeti me|uvladine i nevladine organizacije. Metod primijenjen za regulisanje mo`e biti a priori, tj. unaprijed (me|unarodne kodifikacije) i a posteriori ili unazad (unifikacija metodom me|unarodne normalizacije).116 Sve navedene osobine pokazuju da su i odre|ivanje vrsta ovih izvora i njihova sistematizacija u velikoj mjeri stvar shvatanja i konvencije. 24. Ova grupa pravnih vrela je izuzetno dinami~na. Zbog toga je klasifikacija izuzetno teka i uvijek subjektivnog karaktera. Navodimo one koji su, po naem miljenju, najva`niji: - Tipski ugovori: me|u njima su za prodaju naro~ito zna~ajnii oni koje je utvrdila Ekonomska komisija UN za Evropu, tzv. `enevski ugovori,117 te tipski ugovori pojedinih trgova~kih asocijacija; - Opti uslovi poslovanja, bilo u obliku spiska ugovornih klauzula, bilo sre|eni u sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavnu;
113 Vidjeti UCC 2-319; 2-320; 2-321. 114 Gabriel Henry: Practicioners Guide to Convention on Contracts for International Sale of Goods (CISG) and the Uniform Commercial Code (UCC), Oceana Publications, New York - London - Rome, 1994, str. 202. 115 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 16. 116 Opirna izlaganja o ovim pravnim vrelima nalaze se u svakom od do sada citiranih djela iz oblasti me|unarodnog privrednog prava. 117 Tekst `enevskih ugovora nalazi se u zbirci Me|unarodno trgova~ko pravo-Konvencije-Pravila-Op}i uvjeti poslovanja, Informator, Zagreb, 1970.

74

- Me|unarodni trgova~ki obi~aji. Pojmovno oni odgovaraju trgovinskim poslovnim obi~ajima doma}eg prava. Osobine ovih obi~aja su: razumnost, izvjesnost, notornost i iroka prihva}enost od strane privrednika u trgova~koj struci (~lan 9, stav 2 BK). Osnov njihovog va`enja u me|unarodnoj prodaji je ili izri~iti pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o preutnom prihvatanju poslovnih obi~aja konkretne brane koji su im bili poznati ili nisu mogli ostati nepoznati (~lan 8, stav 2 BK). Ova pretpostavka se odnosi samo na me|unarodne, ne i na doma}e poslovne obi~aje;118 - Me|unarodne uzanse, koje po predmetu i metodu regulisanja, te po na~inu nastanka odgovaraju naim posebnim uzansama; - Poslovna praksa konkretnih stranaka i - Me|unarodni poslovni i proizvodni standardi. Me|unarodni trgova~ki obi~aji, uzanse i standardi neposredno }e funkcionisati kao izvor prava za me|unarodnu prodaju na osnovu ~lana 9 CISG. To se posti`e po dva osnova: izri~itim prihvatanjem, odnosno ustanovljavanjem prakse i konvencijskom pretpostavkom o pristanku stranaka na primjenu ovih vrela. Zato je potrebno da su stranke znale ili trebalo da znaju za trgova~ke obi~aje u konkretnoj vrsti prodaje (~lan 9 (2) CISG). U slu~aju sukoba obi~aja formiranih u me|unarodnoj trgovini sa obi~ajima koji nastaju unutar pojedinih regija ili lokalno, smatramo da prednost imaju obi~aji karakteristi~ni za me|unarodnu prodaju. Tipski ugovor i opti uslovi poslovanja ne mogu se, kao ugovorni instrumenti, direktno podvesti pod ~lan 9. U pogledu postojanja i sadr`aja obi~aja i prakse oni mogu imati samo interpretativnu i dokaznu funkciju. Pored prihva}enih obi~aja, stranke su vezane i praksom uspostavljenom me|u njima (~lan 9, stav 1). Poslovna praksa se mora uspostaviti izme|u konkretnih stranaka. Ona mora biti legalna, ustaljena i razumna, kako bi je Konvencija priznala kao izvor prava. O~ito je da se zahtjevi za priznavanjem normativne snage fakti~kog isti u doma}oj i u me|unarodnoj trgovini. 5.4. Sudska i arbitra`na praksa 25. Petu grupu sa~injava sudska i arbitra`na praksa. Svjesni potrebe stvaranja i o~uvanja pravne sigurnosti, sami tvorci Konvencije su dali smjernice za unifikaciju sudske i arbitra`ne prakse. ^lan 7 BK zahtijeva da se u tuma~enju i primjeni vodi ra~una o njezinu me|unarodnom karakteru i potrebi da se unaprijedi jednakost njene primjene i potovanja savjesnosti u me|unarodnoj trgovini. Ovome cilju slu`i i zna~ajan broj baza podataka o sudskim i arbitra`nim odlukama koje se odnose na Konvenciju.119
118 Vidjeti: Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 103. 119 Vidjeti na primjer http//www.cisg.law.pace.edu; http//www.cisg3.law.pace.edu/cases/; http//www.jura.unifreiburg.de/ipr1/cisg/urteile/text/thtm; www.uncitral.org/uncitral/en/case_law/digest/cisg.html

75

Kod sudske prakse treba imati u vidu da su odluke sudova ja~i izvor prava u anglosaksonskim, nego u kontinentalnim sistemima. Me|unarodne sudske institucije nadle`ne za poslovno-pravne sporove za sada ne postoje. Ovu prazninu nacionalni sudovi nastoje da popune me|usobnim ujedna~avanjem sopstvene prakse u mjeri u kojoj to granice dr`avno-pravnih poredaka doputaju. 26. Arbitra`na praksa kao izvor prava vu~e svoju snagu iz ovlatenja stranaka da biraju nadle`nu sudsku instituciju. U principu, nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitra`a, te nacionalnih i nadnacionalnih. Na ovaj na~in zahtjevi za ujedna~avanjem sudovanja i ja~anjem pravne sigurnosti mogu efikasno da budu ostvareni i u me|unarodnoj prodaji.120 Upravo zato arbitra`na praksa funkcionie i kao jedan od najva`nijih stvaralaca novog lex mercatoria.121 Na~ini na koje se to posti`e bi}e izlo`eni kasnije. 5.5. Dr`avni prinudni propisi 27. U sopstvene izvore MNPP ulaze i doma}i prinudni propisi. Oni se mogu podijeliti na zakone i podzakonske akte. Obje grupe u sistemu BiH imaju karakter akata kojima se uspostavlja re`im ekonomske razmjene sa inostranstvom. Prema donosiocu prinudni propisi se mogu podijeliti na dr`avne i entitetske. Najva`nije akte prve skupine smo ve} razmotrili. Druga grupa zakona u domenu me|unarodne prodaje ima operativni karakter. Zbog toga }emo se osvrnuti na relevantne akte FBiH. Od zakonskih akata su najva`niji Zakon o vanjskotrgovinskoj politici BiH122 i entitetski Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju123. U ZVTP FBiH je za prodaju najva`niji odsjek III Oblici izvoza i uvoza (~lanovi 9-19). Na drugom mjestu je Zakon o nadzoru kvaliteta odre|enih proizvoda pri uvozu i izvozu124. U ovu skupinu se mogu uvrstiti i entitetski Zakoni o tr`inoj inspekciji.125 ^lan 5 FBiH Zakona o tr`inoj inspekciji odre|uje nadle`nost tr`ine inspekcije za kontrolu kvaliteta proizvoda pri uvozu i izvozu. U nomotehni~kom smislu sve citirane odredbe dijele opte osobine spoljnotrgovinske regulative.126
120 Teorijsku obradu i izvore arbitra`nog prava vidjeti kod Goldtajn Aleksandar-Triva Sinia: Me|unarodna trgova~ka arbitra`a, Informator, Zagreb, 1987. 121 O Lex mercatoria vidjeti Trifkovi} dr. Milo Me|unarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo 2001, str. 42 - 46 122 Sl. glasnik BiH, broj 7/98 123 Sl. list RBiH, broj 20/95 i Sl. novine FBiH, broj 2/95 (dalje: ZVTP). FBiH nije ukinula entitetski Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju, dok je RS to u~inila 2006. godine. Prema ~lanu 45 Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH citirani entitetski zakoni trebalo je da prestanu da va`e 11.11.1998. 124 Sl. glasnik BiH, broj 13/03 125 Sl. novine FBiH, broj 2/95. 126 Vidjeti Trifkovi} dr Milo: Pregled, principi i problemi pravne regulative vanjske trgovine, Materijal za savjetovanje, PKBiH, Sarajevo, oktobar 1995, str. 4-6 i opta izlaganja o izvorima me|unarodnog poslovnog prava u prvom dijelu ove knjige.

76

28. I podzakonski akti se mogu podijeliti na isti na~in kao i zakoni. Me|u podzakonskim aktima moraju se ista}i dva: - Pravilnik o kriterijima, na~inu u~estvovanja preduze}a u raspodjeli izvoznih i uvoznih kontingenata, kao i postupak u vezi sa dodjeljivanjem tih kontingenata, te - Odluka za uvoz robe radi izvoza.127 Od svih karakteristika podzakonskih akata nave}emo samo jednu. Njima se ure|uju odnosi upravnih organa i stranaka, dok se postupci unutar upravnih organa reguliu Zakonom o optem upravnom postupku i pravilima internog karaktera.128

6. Zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji


6.1. Nove tendencije i faze zaklju~ivanja ugovora 29. Ugovor je rezultat sporazuma stranaka do koga dolazi saglasno}u volja stranaka, ili - preciznije - saglasno}u njihovih izjava volja. Uslovi koje moraju da ispune: stranke, objekt ugovora, razlog posla, te procedure postizanja saglasnosti regulisani su obligacionim pravom.129 Ta opta pravila vrijede i za ugovor o prodaji, uklju~uju}i i me|unarodnu prodaju.130 Evolucija ekonomskih odnosa i komercijalnih tehnologija odra`ava se i na procesu nastanka ugovora. Ona je naro~ito prisutna u oblasti me|unarodne prodaje. Zbog toga se u ovoj oblasti posebno jasno uo~avaju promjene u zna~enju pojedinih principa i pojava novih rjeenja. Nave}emo najva`nije me|u njima: - volja stranaka ostaje klju~ni i polazni element za nastanak i tuma~enje ugovora. Ukoliko jedna strana nije znala niti mogla znati namjeru, tj. stvarnu volju druge strane, izjave volje se u me|unarodnoj prodaji u krajnjoj liniji interpretiraju objektivizirano - onako kako bi ih shvatila razumna osoba istih svojstava ... u istim okolnostima.131 Pri tome }e se voditi ra~una o svim va`nim okolnosti127 Sl. glasnik BiH, broj 3/99. 128 Trifkovi} dr Milo, isto djelo, str. 7. 129 Vidjeti ~lan 26-78 ZOO. 130 Detaljna monografska obrada zaklju~ivanja ugovora data je kod Draki} dr Mladen: Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, CRS, Beograd, 1986. 131 Vidjeti ~lan 8 Be~ke konvencije, Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 97, govore ovdje o objektivnom sadr`aju izjave koji }e biti utvr|en tuma~enjem.

77

ma slu~aja, uklju~uju}i ... pregovore, praksu koju su strane me|usobno uspostavile, obi~aje i svako kasnije ponaanje strana. Izlo`eno rjeenje ima tri zna~ajne posljedice. Najprije, Konvencija je usvojila jednostavniji pristup u utvr|ivanju namjere stranaka i shodno tome davanju zna~enja ugovoru.132 Drugo, tvorci Konvencije su se izjasnili za dinami~ko, a ne za stati~ko shvatanje ugovora. I tre}e, navedeni pristup je bli`i kontinentalnim133 nego common law sistemima u kojima postoji pravilo da se usmeni dokazi ne mogu koristiti u tuma~enju i promjeni pisanih ugovora ukoliko im protivrije~e ili ih mijenjaju (parol evidence rule);134 - autonomija volje ostaje fundamentalni princip ugovaranja, ali se sve vie ograni~ava prinudnim propisima; dr`ava posredno, kroz ius cogens i neposredno, davanjem odobrenja i dozvola postaje tre}a stranka, naro~ito u ugovorima o prodaji; - stvaraju se nova obligaciono-pravna rjeenja: opoziva ponuda, utnje kao prihvat, relativizacija pismene forme itd.; - razvijaju se nove tehnike ugovaranja i dokazivanja: formularni ugovori i opti uslovi poslovanja prvenstveno, koji otvaraju niz novih problema sukob formulara (Battle of forms) naro~ito;135 - afirmisane su nove procedure zaklju~ivanja ugovora: privatno-pravne ofertalne licitacije, javne nabavke, upotreba telefaksa i elektronskih poruka136, te druge. Rezultat ukupnih promjena u procesu ugovaranja jeste i nova podjela radnji i faza ugovaranja. Ponuda i prihvat, sa svim svojim modifikacijama, danas tvore obaveznu fazu postupka zaklju~ivanja ugovora o prodaji. Njoj prethodi veoma slo`ena eventualna ili fakultativna faza pregovaranja.137 30. Fakultativna faza dijeli se na nekoliko relativno samostalnih etapa ~iji je krajnji cilj definisanje ponude - ultimatuma. Prva me|u njima naziva se preliminarni kontakti. Sastoji od jednostranih138 fakti~kih radnji bilo koga od potencijalnih stranaka. Njihova sutina jeste ili pribavljanje informacija o mogu}im strankama i budu}em ugovoru ili poziv na pregovaranje. Poto se radi o unilateralnim komercijalnim postupcima, smatramo da odgovornost za ove akte ne postoji.139
132 Zeller B, isto djelo, str. 319. 133 Vidjeti npr. ~lan 99-100 ZOO. Nacrt ZOO u ~lanovima 135138 ide korak dalje u pribli`avanju rjeenjima koja su usvojena i u BK. Rjeenja sli~na naima postoje u pravu Austrije (p. 914, III Novela ABGB), Francuske (pp. 1156 1160 Code civil) , Njema~ke (p. 157 BGB) itd. 134 Opirnije vidjeti kod ZellerB, isto djelo, str. 313 - 319 naro~ito 135 Vidjeti Schmitthoff, isto djelo, X Ed., str. 64-65; Gildeggen R., isto djelo, str. 57- 58. 136 Gildeggen, R.., isto djelo, str. 54 smatra da uticaj e-mail komunikacije na mjesto i vrijeme zaklju~enja ugovora o prodaji prema BK jo nije definitivno rijeen. Nacrt ZOO u ~lanu 33 posebno regulie Narud`be elektronskim putem imaju}i u vidu isklju~ivo poslovno-pravne ugovore. 137 Vidjeti Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 15-37. 138 Vidjeti Draki} dr Mladen, isto djelo, str. 17. 139 Suprotno tvrdi Draki} dr Mladen, isto djelo, str. 17.

78

Druga faza su pregovori. Njih karakterie bilateralnost, tj. ozbiljno izra`ena namjera oba u~esnika da razgovaraju o elementima i mogu}nostima zaklju~enja konkretnog ugovora. Ova namjera se ~esto uobli~ava i potvr|uje posebnim dokumentima. Naj~e}i me|u njima je pismo namjere ili Letter of intent. U njegovom formulisanju potrebna je velika pa`nja, kako bi se izbjegla mogu}nost tuma~enja ovoga pisma kao obavezuju}eg dokumenta, naj~e}e kao ponude.140 Budu}i da se namjera stranaka ne odnosi na obvezivanje, pregovore svaka strana mo`e prekinuti kad ho}e bez ikakvih sankcija (~lan 30, stav 1 ZOO). Upravo zbog toga se u pripremi slo`enijih ugovora sre}e i pismeno obavezivanje stranaka da }e sve podatke koje saznaju u toku pregovora ~uvati kao poslovnu tajnu (Secreecy agreement, Confidentiality agreement). Razumije se da ovakav sporazum ili klauzula mogu biti uneseni i u pismo namjere.141 Ogromna sredstva, du`ina pregovora i rezervisanje kapaciteta pojedinog partnera naveli su tvorca ZOO da pregovore zatiti. Stranka koja je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor, odgovara za tetu nastalu vo|enjem pregovora (~lan 30, stav 2 ZOO)142. Odsustvo namjere se teko dokazuje, pa je zato sa njom izjedna~en prekid pregovora bez osnovanog razloga (~lan 30, stav 3 ZOO). Ovim rjeenjima se na zakonodavac opredijelio za zakonsku i ugovornu zatitu pregovora.143 Tre}a faza su punktacije. One se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih klauzula ugovora, sastavljanju aneksa ili formulacijama termina. Njene radnje se po pravilu prepli}u sa fazom pregovora. Sa~injavanje punktacija je krajnji trenutak za uklju~ivanje pravnika u proces zaklju~ivanja ugovora. Pregovori i punktacije imaju i zna~ajnu interpretativnu funkciju: prilikom utvr|ivanja namjere jedne strane ili shvatanja koje bi imalo razumno lice, vodi}e se ra~una o relevantnim okolnostima slu~aja, uklju~uju}i njihove pregovore, praksu koju su me|usobno uspostavile, obi~aje i svako docnije ponaanje stranaka (~lan 8, stav 3 Be~ke konvencije). Informacije i dokumenti iz faze pregovora mo}i }e se koristiti za utvr|ivanje namjere stranke ili stranaka samo ako ih one nisu svojim sporazumom stavile van snage (~lan 8 BK) Ovakve klauzule su ~este naro~ito u ve}im i slo`enijim poslovima. Pored toga, one se
140 O problemima vezanim za ovu vrstu dokumenata vidjeti Lake Ralph Draetta Ugo: Letters of Intent and Other Precontractual DocumentsComparative Analysis and Forms, Butterworths, London; Vukmir dr Branko: Ugovori o zajedni~kim ulaganjima, Informator, Zagreb 1995, str.129. i Merkt Dr. Hano: Internationaler Unternehmenskauf, RWS Verlag Kommunikationsforum GmbH, Koeln, 2003, 2 neubearbeitete Auflage, str. 282 284 (dalje }e se citirati kao Merkt H., isto djelo, str. ...) 141 O Confidentiality letter vidjeti Lake-Draetta, isto djelo, str. 121-123.; Merkt H., isto djelo , str. 284 286 142 Nacrt ZOO u ~lanu 26. zadr`ava ista rjeenja. 143 O deliktnoj zatiti, zatiti putem culpa in contrahendno i stanju u uporednom pravu vidjeti Draki} dr Mladen, isto djelo, str. 23-37.

79

zbog postojanja parol evidence rule sre}u i u poslovima sa partnerima ~ije doma}e pravo spada u common law sisteme. ^etvrtu etapu ~ini sastavljanje pripremnih ugovora, tj. jedne ili vie verzija prednacrta ugovora. Rezultat ove faze je tekst prijedloga ugovora koji predstavlja ponudu-ultimatum. 31. Obavezna faza zaklju~ivanja ugovora obuhvata radnje davanja ponude i prihvata. Ova faza po~inje davanjem ~vrste ponude ili ponude ultimatuma. Ponuda ultimatum predstavlja sintezu prethodnog rada u toku pregovora, ona ve} sadr`i sporazumno utvr|ene neophodne elemente za zaklju~enje, pa mo`e dovesti do ugovora na osnovu prostog pristanka druge strane.144 Za ponudu i prihvat va`e opta pravila nadle`nog nacionalnog prava.145 Pored toga, Be~ka konvencija je uredila postupak zaklju~ivanja ugovora o me|unarodnoj prodaji u svom Dijelu II. Zbog toga se o ovim pitanjima ne}e ovdje vie raspravljati.146 Uspjenim zavretkom obavezne faze zaklju~ivanja posla dolazi do perfekcije ugovora. Pod njom se podrazumijevaju mjesto i vrijeme nastanka ugovora kao posebne socioloke, ekonomske i pravne tvorevine. Stranke mogu ugovorom o prodaji odrediti mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ukoliko to ne u~ine, primijeni}e se rjeenja pravnog poretka na koji upu}uju kolizione norme. Prema ~lanu 7 ZRSZ, smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu oblika punova`ni ako su punova`ni bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen, odnosno pravna radnja preduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadr`inu pravnog posla, odnosno pravne radnje. Dakle, mjesto zaklju~enja ugovora (lex loci contractus) je jedno od alternativnih pravila za procjenu vrijednosti forme ugovora o prodaji. Vrijeme perfekcije je zna~ajno jer se po njemu odre|uje sjedite prodavca kao ta~ka vezivanja nadle`nog nacionalnog prava (~lan 20 ZRSZ).147 6.2. Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora 32. Velika vrijednost poslova prodaje, potreba da se me|u zainteresovanim partnerima uspostavi konkurentski odnos, `elja da se izbjegnu kruta pravila o vezanosti ponudom i postojanje javnog, dr`avnog interesa, doveli su do izgradnje posebnih tehnika kojima se prevazilazi zatvorenost postupka pregovaranja i ugovaranja na samo dva subjekta.148
144 Draki} dr Mladen: Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 19. 145 Vidjeti ~lan 32-43 ZOO. 146 Opirnije vidjeti kod Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 40. 147 Opirnije kod Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 236-262. 148 Preambula UNCITRAL-ovog modela Zakona za nabavku robe, izgradnju objekata i usluga, A/CN. 9/403 od 19.8.1994. navodi i druge razloge.

80

Ovi postupci, isto kao i neposredno ugovaranje, mogu ali ne moraju biti zasnovani na optim uslovima i tipskim formularima.149 Ipak, njihova je primjena ~e}a u masovnijim i slo`enijim procedurama zaklju~enja ugovora. Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora razvijene su prvenstveno u me|unarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. Svode se na tri osnovne vrste: prikupljanje ponuda, javna ili ofertalna licitacija i licitacija za utvr|ivanje podobnosti. Izvori prava u ovoj oblasti mogu biti me|unarodni i dr`avni. U prvoj grupi naro~ito su zna~ajna pravila velikih me|unarodnih financijskih organizacija kao to su Svjetska banka za obnovu i razvoj (IBRD) i Me|unarodno udru`enje za razvoj.150 UNCITRAL-ov model Zakona za nabavku robe, izgradnju objekata i usluga151 predstavlja prelaz od me|unarodne ka unificiranoj nacionalnoj regulativi. Vrela doma}eg prava mogu se podijeliti na dr`avna i autonomna. Zakoni u BiH posve}eni vanjskotrgovinskom poslovanju vie ne sadr`e odredbe o obavezi uvoznika da primijene neku od ovih tehnika.152 Zbog toga vie ne va`e ni raniji podzakonski akti.153 Kako drugi propisi nisu doneseni, izbor i primjena posebnih tehnika ugovaranja preputeni su autonomiji volje velikih privatnih kupaca. Ukoliko je kupac dr`ava koja djeluje iure gestionis, dakle kao me|unarodni trgovac, situacija je radikalno druk~ija. Pravo EZ izuzetno precizno regulie ovu oblast.154 Slijede}i njegova rjeenja, FBiH je donijela Uredbu o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova,155 koja je detaljno uredila posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora. 33. Prikupljanje ponuda je upu}ivanje nejavnog poziva odre|enom broju potencijalnih partnera da dostave svoje ponude za prodaju odre|enog objekta, robe.156 Da bi ova procedura imala me|unarodni karakter, potrebno je da sjedite pozvanih bude u drugoj dr`avi. Odre|ivanje sadr`aja `eljenog ugovora mo`e se izvriti opisom u pozivu, na osnovu tipskog formulara i/ili optih uslova, te na bazi te149 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, isto djelo, str. 157-159. 150 Opirnije kod Popov dr Danica, isto djelo, str. 41. Vidi i str. 41-45. 151 U Uvodu za ovaj akt je rijeeno da je njegov cilj da poslu`i kao model dr`avama u evaluaciji, modernizaciji i eventualnom uvo|enju zakonodavstva o nabavkama. 152 Zakon o prometu robe i usluga sa inostranstvom (Sl. list SFRJ2, broj 66/85) je sadr`avao ovakve odredbe. 153 Odluka o uvozu robe na osnovu prethodno odr`anog javnog nadmetanja ili na osnovu prikupljanja ponuda... (Sl. list SFRJ, broj 34/86). 154 Opirno vidjeti kod Bovis, isto djelo, 97-143. 155 Sl. novine FBiH, broj 31/98 (dalje: Uredba o postupku nabavke). 156 Vidjeti ~lan 4 - 7 Uredbe o postupku nabavke Ova procedura mora se provesti kada je vrijednost robe koja se nabavlja iznad 50.000,00 KM.

81

ndera. Rok i na~in dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Da bi se prikupljanje smatralo uspjelim, propisi, uklju~uju}i i Uredbu o postupku nabavke obi~no zahtijevaju da se jave barem tri ponu|a~a. U naim uslovima, na bazi autonomije volje privatnog kupca, mo`e biti odre|en i manji broj. U postupku izbora najpovoljnijeg ponu|a~a u~estvuje samo komisija koja sprovodi postupak, obi~no bez prisustva ponudilaca.157 Upravo u tome le`i jedna od najva`nijih razlika izme|u ove procedure i ofertalne licitacije. 34. ZOO u ~lanu 33 govori o op}oj ponudi, onoj koja se po pravilu javno upu}uje neodre|enom broju osoba. Takav prijedlog va`i kao ponuda ako druga~ije ne proizlazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja. Ofertalna ili ponudbena licitacija predstavlja odstupanje od opte ponude. U sutini, ona je i stvorena sa namjerom da se izbjegne kvalifikovanje javnog prijedloga za zaklju~enje ugovora kao ponude. Ofertalna licitacija je jednostrani gra|anskopravni posao kojim se kupac javno obavezuje da }e primiti i razmotriti sve ponude za zaklju~enje odre|enog ugovora o me|unarodnoj prodaji koje odgovaraju uslovima javnog poziva i da }e preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaklju~enje konkretnog ugovora. Ovom tehnikom odabira prodavca kupac, koji je u ekonomskom smislu ponudilac, pravno dobija polo`aj ponu|enog. Umjesto takmi~enja ponu|enih u brzini dostave ponude, kupac me|u ponudiocima otvara konkurenciju u cijenama i drugim uslovima ugovora. Time je i njegova poslovna pozicija znatno poboljana. Sama procedura predstavlja kompromis izme|u zahtjeva za brzinom i sigurno}u zaklju~enja ugovora. Sponu izme|u njih predstavljaju tender i postupak ofertalne licitacije. Tender je skup dokumenata kojim su precizno i detaljno odre|eni: sadr`aj `eljene ponude - osim cijene, te postupak investitora sa ponudama. Tender se sastoji od: - uputstava ponu|a~ima, - optih uslova ugovora kojima se determinie sadr`aj ugovora, - posebnih uslova, ako je potrebno izvriti prilago|avanje ugovora specifi~nostima konkretnog posla, - zbirke dokumenata, uklju~uju}i obrasce ugovora i garanciju, te - tehni~kih planova sa specifikacijama. Postupak ima vie faza. Ovdje ih je dovoljno samo nabrojati. To su: donoenje odluke o ofertalnoj licitaciji, objavljivanje javnog poziva na slanje ponuda, stavljanje dokumentacije na uvid i dodatno informisanje
157 Popov dr Danica, isto djelo, str. 45.

82

interesenata, otkup tendera, podnoenje ponuda u skladu sa javnim pozivom i uputstvima ponu|a~ima, javno otvaranje ponuda, razmatranje ponuda, izbor najpovoljnijeg ili najpovoljnijih ponu|a~a, davanje odgovora na eventualne prigovore u~esnika u javnoj licitaciji ponudama, daljnji pregovori sa izabranim ponu|a~ima i zaklju~enje ugovora sa najpovoljnijim od njih, odnosno donoenje odluke da se ugovor ne zaklju~i.158 35. Problem kvalifikovanosti ponu|a~a mo`e se postaviti i kod zaklju~ivanja ugovora prikupljanjem ponuda i pri izboru ofertalne licitacije. Da bi se on rijeio, provodi se licitacija o podobnosti. S obzirom na to da je ovaj postupak relativno dug i skup, primijeni}e se kod slo`enije robe ili zahtjeva za neuobi~ajeno velikim koli~inama. Pored detaljnog opisa robe ili ~ak kompletne tenderske dokumentacije, javni poziv sadr`i i detaljan spisak uslova koje treba da ispunjava u~esnik na konkursu. On po pravilu obuhvata navode sli~nih obavljenih poslova (referens lista), podatke o finansijskom bonitetu, stanje kadrova i opreme, poslovne veze itd. Postupak je isti kao i kod ofertalne licitacije. Ishod je neto druk~iji. Naime, ne utvr|uju se samo najkvalifikovaniji nego svi oni koji su ispunili uslove iz javnog oglasa i licitacione dokumentacije. Kvalifikovanim prodavcima i samo njima, kupac dostavlja ponude ili ih poziva da otkupe tender i u~estvuju u ofertalnoj licitaciji.159 Prijem ponude i eventualno zaklju~enje ugovora sa subjektom koji se nije kvalifikovao predstavlja osnov za tu`bu za naknadu ponitenje poziva, odnosno zaklju~enog ugovora i naknadu tete kvalifikovanim ponudiocima. 6.3. Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji
6.3.1. Ciljevi Be~ke konvencije

36. Redaktori Dijela II Be~ke konvencije imali su ~etiri osnovna zadatka: - integrisanje dva haka jednoobrazna zakona u jedinstven akt, - prevazila`enje razlika izme|u anglosaksonskih i kontinentalnih sistema u ovoj oblasti, - stvaranje jedinstvenog sistema zaklju~ivanja ugovora koji mo`e da neutralie razlike u nacionalnim pravima, bez obzira na to kome sistemu pripadaju i - prevazila`enje problema koji mogu nastati uslijed toga to sukcesivnost ponude i prihvata nije nu`an uslov (conditio sine qua non) nastanka ugovora.160
158 Vidjeti ^ovi} dr efkija: Zaklju~ivanje kupoprodajnog ugovora putem javne licitacije i prikupljanja ponuda, Ekonomski glasnik br. 29-30, godina 1981, str. 99-112; Popov dr Danica, isto djelo, str. 37-44: ~lanovi 23-36 UNICTRAL-ovog modela Zakona iz 1994. 159 Vidjeti ~lan 7 UNICTRAL-ovog modela Zakona iz 1994. 160 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema ..., str. 20.

83

Bez obzira na uspjenost u ostvarivanju postavljenih ciljeva, Konvencija nije mogla da zadovolji sve interese. Zbog toga je i dozvoljeno posebno ratifikovanje Dijela II i Dijela III (~lan 92 BK).161 37. Be~ka konvencija polazi od veoma iroko formulisanog principa neformalnosti ugovora. Prema dispozitivnom pravilu ~lana 11, ugovor o prodaji ne mora se sklopiti niti potvrditi pismeno, niti je podvrgnut bilo kojim drugim zahtjevima to se ti~e oblika ugovora. U skladu sa tim je dozvoljeno dokazivanje postojanja i sadr`aja ugovora bilo kojim sredstvima uklju~uju}i i svjedoke. Ipak, treba imati u vidu da }e i sudovi i arbitra`e prednost dati pisanim dokazima. Tome je potrebno prilagoditi na~in djelovanja stranaka u postupku pregovora i pri zaklju~ivanju ugovora. Ovako liberalan pristup162 je jo jedan od razloga zbog kojih je Konvencija dozvolila dr`avama da je ratifikuju uz izuzimanje Dijela II.163 Kako bi proirila domene svoje primjene, Konvencija, dalje, dozvoljava da se pri ratifikaciji Dijela II stavi rezerva na primjenu odredaba ~lanova 11 i 29 koji se ti~u same forme ugovora.164 Konvencija regulie obaveznu fazu zaklju~ivanja ugovora u Dijelu II, ~lanovi 14 24. Tu su ure|ena tri glavna instituta: ponuda, prihvat i perfekcija ugovora. Pitanja koja nisu obuhva}ena odredbama Dijela II rijei}e se najprije prema optim principima na kojima po~iva konvencijska regulativa zaklju~ivanja ugovora, ako njih nema - prema pravilima me|unarodnog privatnog prava (~lan 7.2. Konvencije).165 Bez obzira na ograni~avanje regulative na obaveznu fazu zaklju~ivanja, ona je ostala otvorena prema rjeenjima iz fakultativnih etapa pregovaranja. Izlo`i}emo detaljnije tri osnovna instituta. Pri tome }e biti nu`no koritenje i uporednopravnog metoda.
6.3.2. Ponuda

38. Prijedlog za zaklju~enje ugovora upu}en jednom ili vie odre|enih lica predstavlja ponudu ako je dovoljno odre|en i ako upu}uje na namjeru ponudioca da se obave`e u slu~aju prihvatanja (~lan 14, stav 1 BK).166 Ovom definicijom su odre|eni i bitni konvencijski elementi ponude kao jednostranog pravnog posla. To su: Odre|enost ponu|enog ili ponu|enih. Ukoliko je prijedlog u~injen neo161 Ustupak je u~injen ondanjem Sovjetskom Savezu. Danas je relevantan za druge zemlje koje imaju administrativno-planski privredni sistem. Vidjeti i Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 185. 162 Suprotno BK, ~lanovi 2-201 U.S.A UCC ne dozvoljava sudsko ostvarivanje zahtjeva iz ugovora o prodaji ~ija je cijena iznad 500 UDS, ukoliko nisu sa~injeni u pisanoj formi. 163 Vidjeti ~lan 92 Konvencije. Zna~ajno je da mogu}nost neratifkovanja postoji i za Dio III, onaj koji regulie odnose povodom ve} zaklju~enog ugovora o me|unarodnoj prodaji. 164 ^lan 96 Konvencije 165 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 123 kao primjere odstupanja od tradicionalne teorije navode ukrtene ponude i trgova~ku pisanu potvrdu, tj. zaklju~nicu. 166 Istorijat ove definicije vidjeti kod Vilus dr Jelene, isto djelo, str. 43-44.

84

dre|enom broju lica, smatra}e se samo kao poziv da se u~ine ponude, izuzev ako lice koje ~ini takav prijedlog jasno uka`e na suprotno (~lan 14, stav 2 BK). Razli~ito, dakle, od naeg zakonodavstva167, Konvencija se kod ponuda javnosti opredijelila za shvatanje da se radi o pozivu na direktno slanje ponuda ili na ofertalnu licitaciju, a ne ponudi; Sadr`aj ponude mora biti dovoljno odre|en. Da bi ubla`ila opasnost ovako iroko postavljenog pravnog standarda, Konvencija precizira njegove elemente. To su eksplicitno ozna~avanje robe, te izri~ito ili pre}utno utvr|ivanje koli~ine i cijene, odnosno elemenata za njihovo odre|ivanje (~lan 14, stav 1 BK). Minimalni zahtjevi su, dakle, odre|enost robe po vrsti i odredivost koli~ine i cijene. Prilikom konstatovanja da li su koli~ina i cijena dovoljno uredni, koristi}e se naro~ito obi~aji i praksa me|u strankama, te okvirni ugovori;168 Namjera na obavezivanje (animus contrahendi). Standardi za njeno odre|ivanje nisu uspostavljeni u Konvenciji, to mo`e da izazove probleme u praksi jer se radi o unutranjem, subjektivnom elementu.169 Upravo zbog toga se teorija zala`e za objektivizirana shvatanja zna~enja izjave koje treba da predstavlja ponudu. Ako se namjera za obavezivanje ni ovako ne mo`e utvrditi, radi se o pozivu na davanje ponuda.170 39. Pravno dejstvo ponude u svim pravnim sistemima, pa i u Konvenciji, jeste vezanost ponu|a~a svojim odre|enim i ozbiljnim prijedlogom za zaklju~enje ugovora. Od ove ta~ke pa dalje postoje ozbiljne razlike u uporednom pravu. Iako su one u krajnjoj instanci vie teorijske nego prakti~ne prirode, Konvencija je, ipak, morala da ih prevazi|e. Prema ~lanu 15 BK Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutka kada stigne ponu|enom. A to zna~i da je za punova`nost otposlane171 ponude, ne i ugovora, prihva}ena kontinentalna teorija prijema izjave. Ustupak anglosaksonskim sistemima u~injen je razlikovanjem povla~enja i opoziva ponude. Ponuda se mo`e povu}i ako izjava o tome stigne ponu|enom prije ili u isto vrijeme kada i ponuda (~lan 15, stav 2 BK). Tada se smatra da ponuda nije ni data. Povla~enje, dakle, djeluje u prvoj fazi zaklju~ivanja ugovora. Njime se ponudilac osloba|a od ponude ~ak i kad je ponudu odredio kao neopozivu. Opoziv se pojavljuje u drugoj fazi zaklju~enja ugovora - u periodu od prispije}a ponude do nastanka ugovora. Opoziv zna~i da ponudilac `eli da poniti ponudu.172 O~ito je da su navedena rjeenja mogu}a jedino na osnovama teorije prijema.
167 ^lan 33. ZOO i ~lan 29. Nacrta ZOO. Treba uo~iti da je rjeenje doma}eg prava uslovljeno zahtjevom da iz okolnosti slu~aja ili obi~aja ne proizlazi da se radi o pozivu na slanje ponuda. 168 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 130. 169 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 47; Eorsi u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 139. 170 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 133. Vidjeti ~lan 8, 2 BK. 171 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 137, ponuda koju je ponu|eni dobio na neovlaten na~in je neva`e}a. 172 Eorgi u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 147.

85

Zbog ovog, ali i drugih slu~ajeva zasnovanih na teoriji prijema, BK je odredila kada smatra da je bilo koje izra`avanje namjere stiglo primaocu. To }e biti trenutak u kome mu je ono saopteno usmeno, ili na drugi na~in uru~eno njemu li~no ili predato u njegovom sjeditu ili na njegovu potansku adresu, ili ako nema sjedita, odnosno potanske adrese, u njegovom redovnom boravitu (~lan 24 BK). 40. Ponuda prestaje opozivom, odbijanjem i zaklju~ivanjem ugovora. Opoziv predstavlja gaenje ponude izjavom ponudioca. Zbog toga to ovakav postupak mo`e ozbiljno da remeti poslovnu i pravnu sigurnost i dr`avno-pravni poreci i Be~ka konvencija su mu posvetili posebnu pa`nju. Za razliku od naeg173 i brojnih drugih sistema, Be~ka konvencija polazi od principa opozivosti ponude. Sve dok se ugovor ne zaklju~i, ponuda mo`e da se opozove ukoliko opoziv stigne ponu|enom prije nego to je on otposlao svoj prihvat (~lan 16, stav 1 BK). Treba zapaziti da relevantnu vremensku granicu predstavlja trenutak slanja prihvata, a ne moment njegovog prispije}a i nastanka ugovora.174 Ovakvo rjeenje odstupa od stavova nacionalnih prava.175 Opoziv ponude nije mogu} u dva slu~aja. Prvi postoji kada je u ponudi izri~ito nazna~eno da je ponuda neopoziva.176 Najkarakteristi~niji primjer je navo|enje roka va`enja ponude. Ovo rjeenje je ustupak kontinentalnim sistemima.177 Drugi slu~aj je koncesija anglosaksonskim sistemima.178 Ponuda je neopoziva ako je ponu|eni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponaao se saglasno tome (~lan 16, stav 2, ta~ka (b) BK). Treba zapaziti da su uslovi u drugom slu~aju postavljeni kumulativno i da to zna~i objektivizaciju kriterija za procjenu unutranjih psihi~kih stanja ponu|enog. U svjetlu opteg pravila o opozivosti ponude, jasno je da se oba slu~aja neopozivosti mogu realizirati jedino ako ponuda nije poslana neposrednim sredstvima saoptavanja.179 Ponuda, ~ak i kad je neopoziva, prestaje da va`i kada izjava o njenom odbijanju stigne primaocu (~lan 17 BK). Zbog stavova pojedinih prava da neopozive ponude ne prestaju odbijanjem,180 Konvencija je svoje
173 ^lan 36, stav 1 ZOO: Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da odr`i ponudu isklju~io ili ako to isklju~enje proizlazi iz okolnosti posla. Isto i ~lan 34 Nacrta ZOO. U sistemu BK ova situacija se naziva povla~enje ponude. 174 ?lan 18, stav 1 BK: Prihvat ponude proizvodi dejstvo od trenutka kada izjava o saglasnosti stigne ponudiocu. Zbog toga se prvi dio re~enice u ~lanu 16, stav 1 BK mo`e smatrati suvinim. 175 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 56. 176 Koriste se izrazi: ~vrsta, neopoziva itd. Zna~enje drugih izraza bi}e mjerodavni i poslovni obi~aji odre|enog kruga privrednika, Caemmerer/Schlechtriem isto djelo, str. 142-148. 177 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 58-59; ^lan 37 ZOO i ~lan 35 Nacrta ZOO; Schmitthoff Clive, isto djelo, 9 th Ed, str. 90 za anglosaksonske sisteme; 178 Eorgi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 155. Razlog le`i u ~injenici da kompromis po sistemu fifty-fifty nije mogu} u sutinskom smislu. Gabriel Henry, isto djelo str. 50, smatra da ~lan 16 (2) ipak ne usvaja koncept ~vrste ponude prema UCC. 179 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 56. 180 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 61.

86

rjeenje eksplicitno navela. Interesantno je da je za va`enje izjave o odbijanju usvojena teorija prijema. Ona prakti~no zna~i da ponu|eni mo`e da opozove svoje odbijanje dok ono ne stigne ponudiocu u skladu sa odredbama ~lana 24 BK. Opte je pravilo da se ponuda gasi, prestaje da postoji i njenim prihvatanjem, tj. zaklju~enjem ugovora. Zbog toga ovo rjeenje nije posebno istaknuto u tekstu Konvencije.
6.3.3. Prihvat i perfekcija ugovora

41. Prihvat je izjava ili drugo ponaanje ponu|enog koje ukazuje na saglasnost s ponudom i smatra se prihvatanjem (~lan 18, stav 1 BK). Izjava mora biti jasna; neutralno obavjetenje o prispije}u i razmatranju ponude, na primjer, nije dovoljno. Konvencija ne odre|uje na~in na koji se mora otposlati ponudiocu. Kako je to preputeno praksi,181 ponu|eni mora da ga izabere vode}i ra~una o potrebi odr`avanja blagovremenosti prihvata. Ukoliko je ponudilac u ponudi odredio na~in davanja prihvata, on je obavezan za ponu|enog.182 Drugi na~in davanja prihvata su konkludentne radnje. Da radnja ukazuje na saglasnost, utvr|uje se na osnovu ponude, prakse izme|u stranaka ili obi~aja (~lan 18, stav 3 BK). Kao najo~itiji primjeri u Konvenciji su navedeni odailjanje robe i pla}anje cijene, ali postoje i druge ~inidbe.183 Bitno je ista}i da posebno obavjetavanje ponudioca o izvrenju navedenih radnji nije po Konvenciji obavezno, ali da je u praksi veoma korisno. Njime se ponu|ena strana titi od posljedica zakasnjelog saznanja ponudioca za izvrenje radnje. Tre}i na~in davanja izjave jeste - utnja. Iako ona, kao i ne~injenje, samo po sebi ne zna~i prihvat, u pojedinim slu~ajevima mo`e imati i takav efekt. Ovo }e se desiti onda kada na utnju kao prihvat ukazuju okolnosti posla, pregovori, ranije uspostavljena praksa izme|u istih stranaka ili njihovo ponaanje nakon faze pregovora, te obi~aji (~lan 8 BK). Na ovaj na~in je relativiziran princip da se ne sla`e onaj koji uti (Qui tacet consentire non videtur).184 42. Dejstvo urednog prihvata jeste nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvojena je teorija prijema: prihvat ponude proizvodi
181 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 62. 182 Eorgi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 166. 183 Vilus dr Jelena isto djelo, str. 63 navodi kao primjere i: otpo~injanje proizvodnje, otvaranje akreditiva ili slanje dokumenata. 184 Vidjeti ~lan 42 ZOO i ~lan 40 Nacrta ZOO. Po stavu 3 utnja je prihvat u datim okolnostima, ako se odbijanje ne u~ini odmah ili u ostavljenom roku. U njema~kom pravu relativizacija se obavlja kroz dejstvo trgova~kih obi~aja (Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 124). Opirnije vidjeti str. 152-153.

87

dejstvo od trenutka kad izjava saglasnosti stigne ponudiocu (~lan 18, stav 2 BK). Da bi prihvat bio uredan, on najprije mora biti blagovremen. Blagovremenost zavisi od na~ina komuniciranja stranaka. Usmene ponude moraju biti prihva}ene odmah, izuzev ako okolnosti ne upu}uju na druk~ije rjeenje. Tehnika usmenog komuniciranja stranaka ovdje je irelevantna (direktno, telefon, radio).185 Za pisani prihvat postoje dva alternativna rjeenja. Ako je ponudilac izri~ito ili opisno186 odredio rok do koga se smatra vezanim, prihvat mora sti}i u tom roku. Ako nije - prihvatanje mora sti}i u razumnom roku koji se odre|uje po okolnostima posla, uklju~uju}i brzinu sredstava komunikacije koja je koristio ponudilac (~lan 18, stav 2 BK). U praksi ovo zna~i da ponu|eni mora prihvat poslati istim ili br`im sredstvom. Navedeni rokovi va`e i za prihvat u~injen konkludentnim radnjama. Ukoliko su oni potovani, datum preduzimanja radnje smatra se datumom zaklju~enja ugovora. U slu~ajevima u kojim radnje sa efektom prihvata nisu same po sebi i obavjetenje ponudioca (slanje robe brodom, npr.), za valjanost ponude potrebno je poslati i posebno obavjetenje.187 Odr`avanje rokova koji se odnose na prihvat zavisi od odre|ivanja trenutka u kome oni po~inju te}i. Zbog toga je ovo pitanje detaljno ure|eno u ~lanu 20 BK. Rok za prihvatanje usmenih ponuda, ali i ponuda u~injenih drugim neposrednim sredstvom saoptavanja, po~inje te}i od trenutka u kome ponuda stigne ponu|enom. Telegramske ponude imaju kao mjerodavan trenutak u kome je telegram predat za odailjanje. Rjeenja za pismom upu}ene ponude su neto slo`enija. Radi zatite ponudioca188 mjerodavan je najprije datum na pismu, a ako njega nema datum na koverti. Zvani~ni praznici i neradni dani ura~unavaju se u rok ako padaju na po~etak ili unutar roka. Ukoliko se nalaze na kraju perioda, pa se zbog toga obavjetenje o prihvatu ne mo`e uru~iti, rok se produ`ava do prvog narednog radnog dana. U nejasnim slu~ajevima ili u onima u kojima rok nije odre|en, pravo da procijeni blagovremenost prihvata, te odredi sudbinu ugovora pripada ponudiocu.189 Potrebe prometa i na~elo dobre vjere (bona fides) zahtijevali su ubla`avanje stroge primjene pravila o blagovremenosti prihvata. ^lanom 21 BK ure|ene su dvije osnovne situacije ove vrste. Prva postoji kada je ponu|eni kriv za zadocnjenje. Odluka o sudbini prihvata tada je u rukama ponudioca. On mo`e odlu~iti da uva`i zadocnjenje ponu|enog. Da bi
185 ^lan 42, stav 3 ZOO Ponuda u~injena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnoj osobi. Elektronski prenesene poruke ne smatraju se usmenim. Isto rjeenje zadr`ano je i u ~lanu 38. Nacrta ZOO. 186 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 154-155. 187 Forinsmartli u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 170. 188 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 74. 189 Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 28.

88

se izbjegla pravna nesigurnost, ponudilac mora bez odga|anja o svome pozitivnom stavu obavijestiti ponu|enog sredstvima neposrednog saoptavanja ili pismeno.190 Ako je ponu|eni na vrijeme poslao prihvat i ako nije kriv za njegovo prispije}e sa zadocnjenjem, postoji pretpostavka o blagovremenosti prihvata. Opravdani interesi ponudioca zahtijevali su da mu se ostavi mogu}nost da bez odga|anja obavijesti ponu|enog o tome da smatra da se ponuda ugasila. Zadocnjeli prihvat ove vrste proizvodi pravno dejstvo od trenutka u kome je stigao ponudiocu, a ne od momenta u kome je po redovnom roku stvari trebalo da stigne.191 Ovo rjeenje ne mora uvijek biti u skladu sa ~lanom 27 BK koji formulie teoriju odailjanja za potrebe me|unarodne prodaje. Mo`e se, naime, desiti da se prihvatilac smatra vezanim ugovorom i djeluje u skladu sa tim i prije nego to je ugovor, zbog zakanjenja, nastao. Prihvat se, kao i ponuda, mo`e povu}i. Povla~enje je pravovaljano ukoliko izjava o njemu stigne ponudiocu prije ili u trenutku u kome bi prihvat proizveo pravno dejstvo. Prihvat u~injen konkludentnim radnjama ne mo`e se povu}i.192 Poto u ~lanu 22 BK ne govori o opozivu prihvata, on nije mogu}. 43. Drugi uslov urednosti prihvata je njegov sadr`aj. On se mo`e odrediti kao pristanak na klauzule ugovora projektovanog u ponudi.193 Ovaj pristanak u svim pravima, osim ameri~kog, mora u svemu biti saglasan sa ponudom.194 Strogost navedenog principa je poslije dugih rasprava195 ubla`ena u pravu me|unarodne prodaje, pa i u Be~koj konvenciji. Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje, a koji sadr`i dodatke, ograni~enje ili druge izmjene je odbijanje ponude i predstavlja kontraponudu (~lan 19, stav 1 BK). Ve} po samoj Konvenciji ovo }e biti slu~aj sa dopunom ili izmjenama ponude koji se ti~u koli~ine, cijene, obaveze pla}anja, modaliteta isporuke, obima odgovornosti i na~ina rjeavanja sporova (~lan 19, stav 3 BK). Prihvat, dakle, ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude, odnosno od onih koji predstavljaju samu sutinu projektovanog i predlo`enog posla.196 Neprakti~nost
190 Neka sporna pitanja vidjeti kod Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 77. Po ~lanu 43 ZOO zakasnjeli prihvat se smatra novom ponudom. Vidjeti Caemmerer/Schechtrime, isto djelo, str. 175. 191 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 77. 192 Caemmerer/Schechtriem, isto djelo, str. 179. 193 Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 161. 194 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 77. Isto i ~lan 41 ZOO Farnsworth u Bianca-Bonell, str. 178 govori o: pravilu slike u ogledalu. Gabriel Henry, isto djelo, str. 45. kritikuje rjeenje CISG zato to ono dozvoljava ponudiocu da vlada ponudom. 195 Vidjeti raspravu kod Vilus dr Jelene, isto djelo, str. 67-73. 196 U jednom britanskom slu~aju sud je zauzeo stav da odre|ivanje uslova pla}anja i preciziranje roka isporuke izjavu ponu|enog od prihvata pretvaraju u kontraponudu (Northland Airelines Ltd v. Dennis Ferranti Metere. Navedeno prema Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 54).

89

ovakvog rjeenja kod manjih i nebitnih promjena navela je redaktore da ubla`e izlo`eni princip. Dopunski ili razli~iti uslovi koji sutinski ne mijenjaju uslove ponude ne mijenjaju karakter izjave o prihvatu.197 Ukoliko ponudilac bez odga|anja usmeno ili pismeno ne obavijesti ponu|enog da ne prihvata izmjene elemenata ponude, ugovor se smatra zaklju~enim sa sadr`ajem koji je naveden u prihvatu (~lan 19, stav 2 BK). 44. Ugovor o prodaji je zaklju~en u trenutku prihvatanja ponude u skladu sa odredbama ove konvencije (~lan 23 BK). Vrijeme perfekcije se mora utvrditi shodno ~lanu 24 Konvencije. A to zna~i da je ugovor zaklju~en u trenutku u kome uredan prihvat blagovremeno stigne do ponudioca. Kada je prihvat stigao, odre|eno je u ~lanu 24 BK uz puno uva`anje teorije prijema izjave. Ukoliko postoji vie izjava sa obilje`jima prihvata, tuma~enjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom slu~aju ima to svojstvo. Konvencija nije uzela u obzir uticaj administrativnih dozvola i odobrenja na nastanak ugovora, budu}i da su one tretirane kao obaveze, odnosno rizici stranaka.198 Konvencija uopte ne sadr`i pravila o mjestu perfekcije iako su ona veoma zna~ajna, posebno za formu ugovora. Polo se od toga da vrijeme zaklju~enja determinie i mjesto nastanka ugovora i da stoga nema potrebe za ure|ivanjem ovog pitanja.199 6.4. Uloga dr`ave u zaklju~ivanju ugovora o me|unarodnoj prodaji
6.4.1. Dozvola i/ili odobrenje

45. Postoje ~etiri na~ina uslovljavanja nastanka ili dejstva ugovora. To su: uslovljavanje ovlatenja zastupnika da potpie ugovor zasnovano na optem aktu pravnog lica (~lan 55 ZOO), ugovaranje uslova izme|u stranaka (~lan 74-76 ZOO),200 unoenje u registre zasnovane na posebnim propisima (lex specialis) i zakonsko odre|ivanje saglasnosti tre}e osobe kao uslova za zaklju~ivanje ili dejstvo ugovora (~lan 29 ZOO). Za zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji relevantan je ~etvrti vid uslovljavanja. On se ravna najprije prema prinudnim propisima zemlje koja je predvidjela saglasnost. Ako propisi o saglasnosti imaju
197 Farnsworth Bianca-Bonell, isto djelo, str. 178-179 smatra rjeenja ~lana 19 BK sredstvom za rjeavanje bitke formulara ponudioca i ponu|enog. Vidjeti i Gabriel Henry, isto djelo, str. 59-62. 198 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 79. 199 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 79. Sli~no Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 182. Suprotno Farnsworth u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 200: odre|ivanje mjesta zaklju~enja ugovora uopte nije predmet Konvencije, pa se izmjena ne mo`e tuma~enjem ni utvr|ivati. 200 Nacrt ZOO u ~lanu 84 87 nije promijenio rjeenja ZOO. Dodatna su, me|utim, dva ~lana koja govore o zatiti uslovnog prava.

90

dispozitivni karakter, sva relevantna pitanja uredi}e se poretkom one dr`ave na koji upu}uju pravila me|unarodnog privatnog prava. 46. Saglasnost tre}e osobe na zaklju~enje ugovora mo`e biti dana prije sklapanja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegova sklapanja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano to drugo (~lan 29 ZOO). Isto rjeenje sadr`i i ~lan 21 Nacrta ZOO. Pored toga , Nacrt ZOO u ~lanu 23 regulie opozivost dozvole, a u ~lanu 24 retroaktivno dejstvo odobrenja. Forma ugovora odre|uje i formu saglasnosti. Zakonom mo`e biti propisano i tra`enje miljenja tre}eg lica o ugovoru. Takvo miljenje pravno ne obavezuje i zato se ne uvrtava u sredstva uslovljavanja ugovora. Saglasnost mo`e biti vezana za nedr`avne ili dr`avne subjekte. Dr`avni organi pojavljuju se kao davaoci saglasnosti naro~ito u oblasti me|unarodnog poslovnog i finansijskog prometa.201 Teorijski se dozvola i odobrenje jasno razlikuju. Ovdje }emo razmotriti slu~ajeve koji se ti~u me|unarodne prodaje. U me|unarodnoj trgovini dominiraju uvozne dozvole. Izvozne dozvole su rje|e, a njihovo uvo|enje je naj~e}e motivisano razlozima nacionalne bezbijednosti. Dozvolu dr`avni organ daje prije zaklju~ivanja ugovora i ona djeluje ubudu}e. U skladu s tim ~lan 23 Nacrta ZOO predvi|a da se dozvola mo`e opozvati sve do zaklju~enja pravnog posla, a to zna~i do zaklju~enja ugovora o me|unarodnoj prodaji. Jedini izuzetak od pravila opozivosti dozvole mo`e se nalaziti u pravnom odnosu na osnovu koga je dozvola data, a to zna~i u nekom prinudom propisu doma}eg prava. Sa stanovita me|unarodne trgovine je interesantno da se prema Nacrtu ZOO opoziv dozvole mo`e izjaviti bilo kojoj strani, dakle i kupcu, odnosno prodavcu sa sjeditem u inostranstvu. Ugovor se bez dozvole ne mo`e zaklju~iti, a ako bi stranke ipak postigle sporazum prije dobijanja dozvole, on bi bio apsolutno nitav. Odobrenje dr`avni organ daje naknadno, poto je ugovor ve} sklopljen. Dejstvo odobrenja je retroaktivno; sporazum je punova`an i djeluje od trenutka u kome je postignut. Nacrt ZOO dozvoljava da u samom odobrenju moment punova`nosti posla bude druk~ije odre|en. Retroaktivno dejstvo odobrenja ne uti~e na punova`nost raspolaganja preduzetih prije danog odobrenja na predmetu pravnog posla od strane davaoca odobrenja ili putem mjera prinudnog izvrenja. Tuma~enjem se dolazi do zaklju~ka da subjekti odobrenog ugovora ne mogu tra`iti restituciju od dr`ave za oduzetu robu ili pla}ene da`bine i poreze, ukoliko su te radnje dr`ave uslijedile u periodu izme|u zaklju~enja posla i dobivenog odobrenja.
201 Neto stariji pregled vidjeti kod Goldtajn dr Aleksandar: Dr`avni akti i vanjskotrgovinski ugovori, Informator, Zagreb, 1966, str. 154-183, naro~ito.

91

Retroaktivno dejstvo dozvola i druge pravne tehnike relativizirale su podjelu saglasnosti na odobrenja i dozvole. Bez obzira na to dali se radi o odobrenju ili dozvoli, akt kojim se oni daju jeste upravni akt sa obilje`jima rjeenja. Ono mo`e biti vezano ili diskreciono. Broj diskrecionih akata proporcionalan je mjeri dr`avne intervencije u me|unarodnu razmjenu robe. Dvostepenost u odlu~ivanju o ovoj vrsti upravnih akata je uvijek obezbije|ena, to nije slu~aj sa mogu}no}u vo|enja upravnog spora. 47. Uporedni pregled dozvoljava da se utvrde tri osnovna sistema davanja i djelovanja dr`avnih administrativnih akata na ugovor o me|unarodnoj prodaji. U njihovoj osnovi uvijek le`i `elja dr`ave da podvrgne kontroli materijalne operacije izvoza i uvoza robe koje su predmet punova`nog ugovora,202 a ne da ograni~i autonomiju volje stranaka. Prvi je sistem dozvole u pravno-tehni~kom zna~enju. On je karakteristi~an za njema~ko pravo. Prema ~lanu 31 Zakona o vanjskoj trgovini, dozvola se mora pribaviti unaprijed. Sporazum stranaka postignut prije dobijanja dozvole ne smatra se ugovorom i nije punova`an. Strogost i neprakti~nost ovakvog rjeenja ubla`ena je stavom da se radi o uslovnoj ili pendentnoj nepunova`nosti s kojom je povezana du`nost suradnje na dobivanju dozvole.203 Naknadnim dobijanjem dozvole ugovor se smatra zaklju~enim od trenutka postizanja sporazuma.204 Dozvola, dakle, ima retroaktivno dejstvo. Iz izlaganja o Nacrtu ZOO, jasno je da }e nae pravo usvojiti prvi dio njema~kog sistema. Administrativnoj i sudskoj praksi ostaje da se izjasne o tome da li }e prihvatiti pendentnu punova`nost, koja znatno ubla`ava krutost ovoga sistema. Drugi sistem postoji u Velikoj Britaniji. Prema 3(2) Sale of Goods Act iz 1979. godine, ugovor o prodaji mo`e biti apsolutan ili uslovljen. Postojanje uvoznih i izvoznih dozvola utvr|uje se propisom. One ne uti~u na punova`nost ugovora, a stranke same svojim sporazumom ure|uju odnose povodom dobijanja dozvole i posljedice propusta da se one obezbijede. Mogu}e su dvije situacije. Ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole (subject to licence, quota), ispituje se da li je du`na stranka preuzela apsolutnu obavezu da pribavi dozvolu ili se samo obavezala da }e ulo`iti svu du`nu pa`nju u njenom dobijanju.205 Pretpostavlja se preuzimanje apsolutne obaveze.206 Prakti~no, ukoliko se
202 Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. 203 Goldtajn dr Aleksandar, Dr`avni akti... str. 161. 204 Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. 205 O standardu du`ne pa`nje vidjeti Benjamins Sale of Goods, str. 1041 i dalje. 206 Suprotno Benjamins Sale of Goods, str. 1044: obavezna strana u ovoj situaciji obviously does not warrant that one will be obtained.

92

`eli druga solucija, to mora biti izri~ito i precizno navedeno u ugovoru kao klauzula osloba|anja du`nika od odgovornosti (egzoneracija).207 U drugom slu~aju prodavalac je oslobo|en isporuke ako mo`e dokazati da unato~ du`ne pa`nje i poduzetih svih razumnih koraka nije bio u mogu}nosti pribaviti dozvolu ili postupiti u skladu sa propisima.208 Kad je ugovorena apsolutna garancija izvrenja, prodavac se ne osloba|a odgovornosti ni kad doka`e svoje korektno postupanje, odnosno odsustvo krivice. Ukoliko klauzula subject to licence, ili sli~na, nije ni unesena u ugovor, sudovi }e po pravilu smatrati da je preduzeta apsolutna garancija i da prodavac, odnosno strana koja je bila du`na da pribavi dozvolu odgovara za neispunjenje ugovora.209 Tre}i sistem dominira u uporednom pravu, a usvojen je kroz sudsku praksu i kod nas. Uvozne ili izvozne dozvole ne uti~u na nastanak i punova`nost ugovora, ali djeluju na mogu}nost njegovog izvrenja. Nepribavljanje dozvole ili njeno neblagovremeno pribavljanje zna~e nemogu}nost ili zadocnjenje u izvrenju ugovora one strane koja je imala du`nost da obezbijedi dozvolu. Samim tim ona snosi i odgovaraju}u vrstu ugovorne odgovornosti.210 Nova rjeenja Nacrta ZOO, koja smo izlo`ili, nisu prepreka zadr`avanju postoje}e sudske prakse u BiH.
6.4.2. Pravo BiH

48. Osnovni princip Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju FBiH tako|er polazi od na~ela slobode izvoza i uvoza, a to zna~i i od slobode u zaklju~ivanju ugovora o me|unarodnoj prodaji.211 Mogu}a ograni~enja predvi|ena su u zakonima. Njihov cilj jeste zatita vitalnih interesa dr`ave i potrebe kontrole nad ekonomskim bilansima u razmjeni sa inostranstvom. Kako bi se postavljeni zadatak ostvario, sva roba je posebnom odlukom Vije}a ministara klasifikovana na onu koja se uvozi i izvozi slobodno re`im LB i onu za ~iji je spoljnotrgovinski promet potrebna dozvola re`im D.212 Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti u BiH se, pored doma}ih propisa, moraju pridr`avati i i GATT/ WTO Sporazuma za izdavanje uvoznih dozvola.213
207 Christian Richard: International Agency, Distribution and Licensing Agreements, Longman, London, 1986, str. 36-37. 208 Goldtajn dr Aleksandar, Dr`avni akti... str. 171. 209 Goldtajn dr Aleksandar, Dr`avni akti... str. 170; Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 114 116. 210 Draki} dr Mladen: Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. 211 Vidjeti ~lan 9 stav 1 Zakona (Dalje }e se citirati i kao ZVTP FBiH). 212 ^lan 1 Odluke o klasifikaciji roba na re`ime izvoza i uvoza (Sl. glasnik BiH, broj 22/98) 213 Sporazum je objavljen u Sl. list SFRJ Me|unarodni ugovori, broj 13/81, a primjenjuje se na osnovu odgovaraju}eg Zakona RBiH o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republi~ki zakoni (Sl. list RBiH, broj 2/92 i 13/94). Vidjeti i izlaganja o izvorima prava u ovoj knjizi.

93

Prema ~lanu 6, stav 2 ZVTP BiH, slobodan promet robe u izvozu i uvozu mo`e biti ograni~en ako to zahtijevaju razlozi javnog morala, javne politike ili javne sigurnosti. Ove kategorije su precizirane u daljem nabrajanju kao zatita: zdravlja i `ivota ljudi, `ivotinja ili biljaka, nacionalnog kulturnog bogatstva, te industrijsko-komercijalne svojine. Napokon, ove mjere se mogu primijeniti radi eliminacije droga i tetnih otpadnih materijala. Vije}e ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenja za uvoz i izvoz. Odobrenja za proizvode koji mogu biti tetni po ljude, `ivotinje ili biljke izdaju nadle`na ministarstva entiteta. Za ostale proizvode na re`imu dozvole nadle`na ministarstva samo daju miljenje, a dozvolu izdaje ministarstvo trgovine entiteta. Kontrolu potovanja ovog re`ima vre carinski organi.214 Zatita ekonomskih interesa nacionalne privrede usmjerena na ograni~avanje uvoza ure|ena je u ~lanu 31 ZVTP. Ako se neki proizvod uvozi u Bosnu i Hercegovinu u pove}anim koli~inama, apsolutno ili relativno u odnosu na doma}u proizvodnju i pod takvim uslovima pod kojima se prouzrokuje ili prijeti opasnost ozbiljnije povrede doma}e proizvodnje istih ili sli~nih proizvoda, Vije}e ministara mo`e, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine, donijeti neku od zatitnih mjera, uklju~uju}i i dozvolu za uvoz. Ista rjeenja vrijede i za zatitu od subvencioniranog uvoza (~lan 40). Zatitne mjere ekonomske prirode uspostavljaju se po prethodno pribavljanom miljenju nadle`nih organa entiteta. Potpisivanjem Sporazuma o CEFTA 2006. mogu}nost uvo|enja ovih mjera }e od 2010. godine biti znatno ote`ana. Budu}i da ZVTP FBiH jo nije formalno ukinut,215 u zakonodavstvu FBiH postoji pet instrumenata kojima se mo`e ostvariti uticaj dr`ave na robnu razmjenu: - odre|ivanje koli~ina koje se mogu uvesti ili izvesti (~lan 9, stav 2 i ~lanovi 14-16 ZVTP FBiH), - stavljanje robe na re`im dozvole (~lan 9, stav 3 ZVTP FBiH), - zabrana uvoza radi zatite zdravlja stanovnitva (~lan 11, stav 6), - regionalno usmjeravanje uvoza i izvoza (~lan 10) i - privremene mjere radi otklanjanja poreme}aja u spoljnotrgovinskoj razmjeni i platnom bilansu zemlje (~lan 57 ZVTP FBiH). Administrativni akt sa pravno-tehni~kim obilje`jima dozvole pojavljuje se u slu~ajevima b), d) i e), a za vrijeme ratnog stanja i u slu~aju a) kontingenti. Ispita}emo njihov pravni re`im u doma}oj legislativi.
214 Vidjeti ~lanove II, III i IV Odluke o klasifikaciji roba na re`ime uvoza i izvoza (Sl. glasnik BiH, broj 22/98). 215 RS je krajem 2006. godine ukinula svoj Zakon o vanjsko-trgovinskom poslovanju.

94

Ministarstva trgovine entiteta su du`na da do desetog dana teku}eg mjeseca dostave Ministarstvu vanjske trgovine izvjetaj o izdanim dozvolama sa precizno odre|enim podacima.216 Na ovaj na~in posti`e se objedinjavanje podataka i stvaranje osnove Vije}u ministara za vo|enje politike vanjskotrgovinske razmjene BiH. 49. Terminologija ZVTP FBiH je razli~ita: dozvola (~lan 9), prethodna saglasnost (~lan 10) i saglasnost (~lan 57). Zna~enje je u sutini isto. Radi se o dozvolama u pravno-tehni~kom smislu, tj. aktu koji djeluje ubudu}e (pro futuro). Terminoloka i nomotehni~ka preciziranja izvrena u nacrtu ZOO zahtijeva}e da se ubudu}e saglasnost tretira kao odobrenje u smislu ~lana 24 Nacrta. Prema publikaciji MTK Via sila i promijenjene okolnosti, ako nije druk~ije ugovoreno, nedobivanje dozvole ili drugog akta javne vlasti ne predstavlja viu silu.217 Sli~an stav zauzima i engleska sudska praksa, s tim da je njegovo va`enje uslovljeno okolnostima svakog konkretnog slu~aja.218 U doma}em zakonodavstvu nije izri~ito re~eno ko treba da pribavi dozvolu. Zbog toga se rjeenje najprije treba potra`iti u ugovoru. Ono mo`e biti stipulisano: izri~ito, ugovaranjem pojedinih transportnih klauzula219 i pre}utno - kada se utvr|uje tuma~enjem. Ukoliko ugovor uti o ovom pitanju, odgovor se mora potra`iti najprije u autonomnom MNPP. Publikacija MTK Via sila i promijenjene okolnosti upu}uje na ugovornu stranu koja ima sjedite ili boravite u zemlji ~ija javna vlast treba da izda dozvolu ili drugi administrativni akt.220 Isti zaklju~ak se mo`e izvu}i i tuma~enjem tipskih ugovora i optih uslova poslovanja EEK.221 Napokon, i princip pravi~nosti upu}uje na izlo`enu soluciju. Prakti~no, prodavac obezbje|uje izvozne, a kupac uvozne dozvole i druge administrativnim pravom predvi|ene dokumente. Usvajanje ovog zaklju~ka u engleskom pravu se ne pretpostavlja, nego zavisi od okolnosti slu~aja koje su podlo`ne dokazivanju.222 Nai zakoni ne sadr`e ni odredbe o posljedicama proputanja da se pribavi potrebna dozvola. Me|utim, i doktrina i ranija sudska praksa223 ~vrsto su stajale na poziciji da administrativni akti, uklju~uju}i i dozvole,
216 ^lan V Odluke o klasifikaciji na re`ime izvoza i uvoza (Sl. glasnik BiH, broj 22/98). 217 Publikaciju je bez navo|enja broja i godine izdavanja izdao Nacionalni odbor MTK bive SFRJ. Vidjeti ta~ku 3. 218 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 110-111 . 219 Vidjeti, na primjer, sljede}e klauzule INCOTERMS-a: EXW - A2; FCA - A2; FAS - A2; FAS - B2; CFR - A2 i B2 itd. 220 Vidjeti ta~ku 3. 221 Detaljnija analiza se nalazi kod Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 319-320. 222 Benjamins Sale of Goods, str. 1037-1038. 223 Vidjeti Goldtajn dr Aleksandar, Dr`avni akti... str. 87-92. Naro~ito su zna~ajne strane 71, te 91-92. Pregled je dat i kod Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 315-216 i 318-319.

95

ne uti~u na nastanak ili postojanje ugovora, nego samo na mogu}nost, odnosno nemogu}nost njegovog izvrenja. A to zna~i da strana na kojoj le`i obaveza obezbje|ivanja konkretne dozvole odgovara drugoj za tetu prouzrokovanu nemogu}no}u ispunjenja ili urednog izvrenja ugovora zbog nedostatka dozvole. Treba ista}i da su i nae pozitivno pravo i Nacrt ZOO tako koncipirani da njihovo sistemsko tuma~enje i ne dozvoljava druk~ije rjeenje, ukoliko stranke suprotno ne ugovore. Na kraju, valja dodati jo dvije napomene. Mora se razlikovati obaveza izvravanja radnji pribavljanja dozvole od pla}anja za to, tj. od snoenja trokova kako administrativnih, tako i komercijalnih. I dalje, izlo`eni sistem uticaja dr`ave na me|unarodnu prodaju predstavlja samo osnovni model. U praksi je on povezan sa nizom drugih dokumenata, a ~esto i sa koordiniranim djelovanjem dr`avnih i nedr`avnih subjekata privrednih komora na primjer. Drugi vid komplikovanja izlo`enog modela postoji onda kada se u njega uklju~i vie dr`ava. Karakteristi~an primjer za to je bila Prior Import Licence.224 50. Pribavljanje dozvola, odobrenja i drugih administrativnih akata koji prate me|unarodnu prodaju uvijek je vezano sa velikim brojem dokumenata koje treba obezbijediti.225 Neki od njih imaju privatni, a drugi javni karakter. Ukoliko ugovor sa stranim partnerom, prinudni propisi ili me|unarodni ugovori tra`e da ti dokumenti budu ovjereni od bh. vlasti, ZVTP BiH zahtijeva da Ministarstvo vanjske trgovine to u~ini suhim `igom i potpisom, a nadle`no ministarstvo Entiteta mokrim `igom i potpisom. Ministarstvo vanjske trgovine je ovlateno da donese i podzakonski akt kojim se utvr|uju subjekti, procedure i ovjera ovih dokumenata.226

7. Elementi ugovora
7.1. Bitni elementi ugovora
7.1.1. Predmet

51. Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju osobine bilo jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifi~ne karakteristike i sadr`aj koji odgovaraju zajedni~koj namjeri stranaka. Bitni elementi se
224 Odlukom Savjeta i Komisije EU br. 2656/92 od 8.9.1992. uvedena je dozvola za izvoz iz zemalja ~lanica Unije. Na podru~ju bive Jugoslavije odre|ena rezolucijama SB UN 757 i 820. Vlada RBiH je prihvatila ovu odluku aktom br. 05-054-40/92. Izdavanje Prior Import Licence je sa stanovita doma}ih uvoznika de facto bila uvozna dozvola. 225 Vidjeti, npr. Gildeggen R., isto djelo, str. 90 94. 226 ^lan 8 ZVTP BiH.

96

dijele na propisane, odre|ene sporazumom stranaka i one koje u odre|eni posao ulaze po njegovoj prirodi.227 Mi }emo se zadr`ati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o me|unarodnoj prodaji po Be~koj konvenciji. Analiza njenog teksta pokazuje da se bitni elementi odre|uju posredno. To je u~injeno prvenstveno kroz odredbe o oblasti primjene Konvencije, ponudi, isporuci i pla}anju. Zbog toga analiza bitnih elemenata po prirodi posla mora voditi ra~una i o rjeenjima uporednog prava, te o stavovima naeg Zakona o obligacionim odnosima.228 52. Prvi bitan element po prirodi posla je predmet. Za predmet Konvencija ve} u naslovu koristi termin roba, no on nema isto zna~enje kao roba u smislu opte ekonomske teorije. Pod robom se podrazumijeva tjelesna pokretna stvar. Sve tjelesne pokretne stvari nisu, me|utim, obuhva}ene Konvencijom. U predmet ugovora, pa ni u robu ne spadaju: - predmeti za li~nu i porodi~nu upotrebu, - stvari koje se prodaju na javnoj dra`bi ili pod drugim prinudnim administrativnim re`imom, - vrijednosni papiri i novac, - brodovi i vazduhoplovi, - elektri~na energija,229 - stvari koje tek treba da se proizvedu, izuzev ako naru~ilac ne daje bitan dio materijala, tj. ako se ne radi o investicionoj opremi, te - stvari kod kojih se prete`an dio obaveza isporu~ioca sastoji u pru`anju usluga ili izvravanju nekog rada.230 Predmet ugovora o me|unarodnoj prodaji je, dakle, tjelesna pokretna stvar odre|ena prema vrsti i koli~ini. Predmet je dovoljno definisan i ako su u ugovoru samo odre|eni kriteriji prema kojima se on mo`e odrediti (~lan 14 i ~lan 35 BK). Teorija ovo rjeenje veoma iroko interpretira: dovoljno je malo vie od puke indikacije, bilo od kupca, bilo od prodavca. Poto daljnjih konvencijskih odrednica nema, pravni re`im predmeta zavisi}e od ugovora, poslovnih obi~aja i, to je posebno va`no, od dr`avnog prava koje se prema pravilima me|unarodnog privatnog prava primjenjuje kao sekundarni izvor. Sli~nost rjeenja u uporednom pravu dozvoljava da se ovdje izlo`e neke karakteristike predmeta prodaje u pravnom smislu.231
227 Opirnije o ovome vidjeti Sultanovi} dr Aziz-Trifkovi} dr Milo-Simi} dr Mili}: Ugovor o prodaji robe u uporednom, doma}em i me|unarodnom pravu, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1990, str. 14-15. Dalje }e se citirati kao: Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... 228 Nacrt ZOO u ~lanovima 567 575 nije promijenio rjeenja va`e}eg Zakona o obligacionim odnosima 229 Do sada navedeni slu~ajevi sadr`ani su u ~lanu 2 BK. Isto i ~lan 4 KoZ. 230 Vidjeti ~lan 3 BK. ^lan 6 KoZ sadr`i isto rjeenje, kao i ~lan 2 BK. 231 Pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 15-18 i Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 29-30.

97

Predmet ugovora o me|unarodnoj prodaji mo`e biti tjelesna pokretna stvar: - koja se nalazi u slobodnom ili ograni~enom prometu (in commercio), shodno relevantnom dr`avnom pravu,232 - generi~ka ili individualizirana (~lan 31, 2 BK), - svoja ili tu|a, - postoje}a ili budu}a (~lan 31, 2 BK),233 - propala. Ugovori nastali povodom stvari izvan prometa, tu|e ili nepostoje}e stvari obavezuju prodavca. On je tada du`an da do vremena isporuke pribavi stvar shodno ugovoru. Ne u~ini li tako, smatra se da je posrijedi povreda ugovora za koju se odgovara u skladu sa Konvencijom.234
7.1.2.Cijena

53. Tretman cijene kao bitnog elementa po prirodi posla za Be~ku konvenciju proizlazi prvenstveno iz ~lana 14 koji definie dovoljnu odre|enost ponude. Sa njim je u kontradikciji, barem na prvi pogled, odredba ~lana 55 BK koja predvi|a na~in odre|ivanja cijene, ako ona nije u ugovoru fiksirana.235 Na ovaj na~in se, u stvari, na Konvenciji odr`avaju razli~iti po~etni stavovi nacionalnih zakonodavstava po rimskom principu po kome bez cijene nema prodaje (sine praetio non est venditio) i tendencije njihovog pribli`avanja putem sudske prakse.236 Cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno odre|ena u Konvenciji. Stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu, ili mo`e biti odre|ena u novcu i stvarima, odnosno samo u stvarima, zavisi od nacionalnog prava koje se primjenjuje kao sekundaran izvor.237 Kod nas je usvojen stav da se cijena mo`e odrediti u novcu i u stvarima, pod uslovom da vrijednost novca bude ve}a od polovine cijene. U suprotnom, ugovor o prodaji se pretvara u ugovor o razmjeni iz ~lanova 552 553 ZOO. Cijena je u principu naknada vrijednosti robe. No, slo`enost cijele
232 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 16-17. 233 U anglosaksonskim pravima se razlikuje ugovor o prodaji od sporazuma o budu}oj prodaji (Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 29-30. Vidjeti ~lan 2 (6) Zakona o prodaji robe Velike Britanije). 234 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 17. 235 Vidjeti Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema str. 233. 236 Pregled se nalazi kod Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema str. 33-35. O mogu}im rjeenjima i teorijskim stavovima povodom odnosa ~lanova 14 i 55 BK, Vidjeti Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 132-133. 237 Vidjeti Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema str. 231, 33-35.

98

transakcije u me|unarodnom prometu zahtijeva da se u nju uklju~e i drugi elementi.238 Me|u njima izdvajamo: - trokove robnog prometa (zavisni trokovi), na~elno do mjesta i vremena isporuke, - da`bine, uz vo|enje ra~una o mogu}em razli~itom tretmanu izvoznih i uvoznih da`bina, - carine, - ambala`a, pod odre|enim uslovima. O tome na koga padaju navedeni i drugi trokovi posebnu pa`nju treba posvetiti prilikom kalkulisanja cijene u spoljnotrgovinskom poslovanju.239 Ako je cijena utvr|ena prema te`ini robe, u slu~aju sumnje se uzima da ona va`i za netto te`inu (~lan 56 BK). U ovoj varijanti, dakle, cijena ne obuhvata vrijednost ambala`e. 54. Bez obzira na to u ~emu se izra`avala i ta sadr`avala, cijena mora biti odre|ena ili bar odrediva. Na~ini odre|ivanja cijene su raznovrsni. Prema pravnoj snazi na prvom mjestu nalaze se nacionalni prinudni propisi. Oni cijenu mogu odrediti fiksno, u rasponu ili samo kao minimalnu, odnosno maksimalnu.240 Treba imati na umu da ~lan 463 ZOO, odnosno ~lan 572 Nacrta ZOO, polaze od pretpostavke da je cijena propisana kao fiksna. Na drugom mjestu nalazi se ugovor. U njemu se mo`e primijeniti metod preciziranja svote ili koritenja razli~itih tehni~kih termina. Izrazi teku}a cijena, razumna cijena, cijena konkurencije, fabri~ka cijena i sli~ni interpretiraju se prvenstveno prema mjestu zaklju~enja ugovora. Za njih, kao i za druge elemente i na~ine odre|ivanja cijena nazna~ene u ugovoru bi}e relevantni mjerodavni nacionalni poredak,241 me|unarodni trgova~ki obi~aji i konkretna praksa izme|u stranaka u datom ugovoru (~lan 9 BK). Tre}i metod odre|ivanja cijene predstavlja dispozitivni propis sadr`an u ~lanu 55 Konvencije. Prema njemu, ukoliko cijena nije u ugovoru odre|ena ili odrediva u odsustvu bilo kakve indikacije o suprotnom, smatra}e se da su strane pre}utno pristale na cijenu koja se u trenutku zaklju~enja ugovora redovno napla}ivala u odnosnoj trgova~koj struci za takvu robu prodanu pod sli~nim okolnostima.
238 Opirnije o njima vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 19-21. 239 Vidjeti Trifkovi} dr Milo, Pravni aspekti kalkulacije u me|unarodnim ugovaranjima, Materijal za simpozij SRFR, Neum 7- 8.3.1987, str. 134-150. 240 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 22-23. 241 Na prijer, ~lan 464 ZOO (~lan 573 Nacrta ZOO) daje zakonsku definiciju teku}e cijene

99

Dogmati~ka analiza pokazuje da je u ~lanu 55 potrebno ista}i nekoliko momenata: - Ne zahtijeva se postojanje vie argumenata indicija protiv primjene ovog dispozitivnog rjeenja. Jedan element iz pregovora ili stav u ugovoru su dovoljni (upu}ivanje na ranije ugovore, prihvatanje cjenovnika);242 - Redovna trgova~ka cijena utvr|uje se objektivizirano. Barem dva elementa pri tome igraju klju~nu ulogu: stanje cijena u danoj trgova~koj struci i konkretna obilje`ja transakcije (koli~ina, mjesto isporuke, na~in pla}anja i sli~no); - Mjesto utvr|ivanja cijene nije odre|eno. U njegovoj konkretizaciji mora se voditi ra~una i o mjestu zaklju~enja ugovora. No, u slu~aju sumnje ili sukoba te cijene sa svjetskom cijenom, posljednja ima prednost.243 55. Utvr|ivanje zna~enja ~lana 55 je od po~etka rada na kodifikaciji bilo daleko manje sporno od njegovog odnosa sa regulativom odre|enosti ponude u ~lanu 14 BK.244 Rasprave jo traju. Ne ulaze}i u dublju analizu pojedinih doktrinarnih stavova, nave}emo samo sistemske odgovore koje smatramo prihvatljivim. Prvo, poto ~lan 55 va`i samo za ugovore koji su valjano zaklju~eni i ulaze u domen va`enja Konvencije, ve}u pravnu snagu nesumnjivo ima zahtjev za odre|eno}u ponude iz ~lana 14, 1 BK.245 A to, najprije, zna~i da }e ~lan 55 BK samostalno ure|ivati cijenu u onim ugovorima za koje ne va`e odredbe Dijela II Konvencije. Razlozi za to mogu biti: neratifikovanje Dijela II od strane relevantne dr`ave, njegovo isklju~ivanje na osnovu autonomije volje stranaka ili poslovnih obi~aja i prakse stranaka. Drugo, ukoliko konvencijska pravila o zaklju~ivanju ugovora va`e, sukob izme|u ~lanova 14 i 55 mora se rijeiti irokim tuma~enjem sadr`aja ugovora u skladu sa ~lanom 8 Konvencije. U odsustvu bilo kakve suprotne indicije, krajnji ishod interpretacije mo`e se svesti na preutni sporazum stranaka da se cijena odredi u skladu sa ~lanom 55.246 Ne manji sporovi od ve} izlo`enih postojali su povodom ~lana 55 BK i na pravno-politi~kom nivou. Usvojeno dispozitivno odre|ivanje cijene u Konvenciji predstavlja jedno od njenih najve}ih odstupanja u odnosu na haki Jednoobrazni zakon o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari. U ~emu je promjena? Polaze}i od principa novog me|unarodnog
242 Eorsi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 408-409. 243 Eorsi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 408. 244 Istorijat vidjeti kod Eorsi u Bianca-Bonell, isto djelo, 401-405 i Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 519-520. 245 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 520. Gabriel Henry, isto djelo, str. 44. Suprotan stav zauzima Eorsi u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 406-407: ^lan 55 va`i upravo za slu~ajeve gdje cijena nije odrediva. 246 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 521.

100

ekonomskog poretka, ~lan 55 BK zamjenjuje redovnu prodav~evu cijenu kao subjektivisti~ki postavljen kriterij sa objektiviziranim tr`inim mjerilom redovne cijene u odnosnoj trgova~koj struci. Interesi kupaca iz nerazvijenih zemalja time su dobili ve}u zatitu. Na kraju, treba napomenuti da je ~lan 55 BK u~inio ~lan 462, stav 2 naeg ZOO, koji je zasnovan na hakom Jednoobraznom zakonu, neusaglaenim sa me|unarodnim poslovnim pravom. Poto je Nacrt ZOO u ~lanu 571 zadr`ao redovnu prodav~evu cijenu, a ako nje nema razumnu cijenu kao dispozitivna rjeenja za odre|ivanje cijene, jasno je da }e BiH i dalje imati nejednak dispozitivni re`im cijene za doma}e i me|unarodne prodaje. 56. Konvencija ne rjeava ni pitanje ko odre|uje cijenu. Iz citiranih odredbi o ponudi jasno je da je primarno rjeenje ono po kome to ~ine prodavac i kupac zajedni~ki. Da li }e biti pravovaljan ugovor u kome je cijenu odredilo samo jedno lice, zavisi od nacionalnog prava koje slu`i kao supsidijaran izvor. U uporednom pravu postoje tri sistema. Prema prvome, ugovor ne postoji jer nema sporazuma stranaka o jednom od dva bitna elemenata posla. Po drugome, u koji spada poredak USA, strana kojoj je preputeno odre|ivanje cijene mora to urediti u granicama razumnosti i potenja.247 U naem sistemu, kao predstavniku tre}e grupe prava, smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba primijeniti pravila koja va`e za tu situaciju (~lan 466 ZOO).248 Konvencija ne sadr`i ni odredbe o tome ta }e biti ako tre}e lice koje su odredile stranke ne}e ili ne mo`e da utvrdi cijenu. Stoga i ovo pitanje mora biti rijeeno uzimaju}i u obzir nadle`no nacionalno pravo. A ono mo`e spadati u jednu od tri grupe sistema. Prema prvima, ugovor ne postoji. Po drugima, tre}e lice imenuje predsjednik suda,249 dok tre}i smatraju da se i tada imaju primijeniti dispozitivna pravila o odre|ivanju cijene. Nae pravo spada u posljednju grupu.250 Napokon, ugovorni metodi promjene cijene, kao to su klizna skala, indeksna skala i drugi su doputeni i zato ih treba koristiti u poslovima prodaje koji su podvrgnuti Konvenciji. Obrasci ovih klauzula sadr`ani u tipskim ugovorima i optim uslovima EEK pri tome mogu biti od znatne pomo}i. Ako se stranke nisu sporazumjele o promjeni cijene, ona se ravna prema doma}im propisima na koje upu}uje me|unarodno privatno pravo. Pri tome treba imati u vidu da romanska i anglosaksonska prava striktno potuju princip Pacta sunt servanda i da ne uva`avaju
247 ^lan 2-305 UCC. 248 Opirnije kod Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 36-38 i Sultanovi}-Trifkovi}Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 23-24. 249 ^lan 1473 talijanskog Codice civile. 250 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 24.

101

djelovanje promijenjenih okolnosti i prekomjernog ote}enja na cijenu. Germanski pravni sistemi, uklju~uju}i i na,251 priznaju dejstvo klauzule o promijenjenim okolnostima i u ugovorima poslovnog prava. 7.2. Nebitni elementi
7.2.1. Koli~ina

57. Nebitni elementi su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti radi definisanja ugovora shodno klju~nim ciljevima stranaka. Odre|ivanje nebitnih elemenata ipak je izuzetno zna~ajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Njima stranke posti`u potpunu prilago|enost ugovora svojim konkretnim potrebama. Pri ugovaranju treba imati na umu da najve}i broj sporova iz ugovora o prodaji nastaje upravo povodom nebitnih elemenata. Od nebitnih elemenata posebno }emo razmotriti: - koli~inu, - kvalitet, - transportne klauzule i - ambala`u. Pri tome }emo se pridr`avati sistema koji uspostavljaju nacionalna prava i teorija, uz posebno isticanje elemenata na koje ukazuje Be~ka konvencija. 58. Prvi nebitan element je koli~ina. U zakonodavstvu, pa i u Konvenciji, sporno je da li je koli~ina bitan ili nebitan sastojak ugovora. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvijek ulazi u bitne elemente (~lanovi 14 i 35 BK). No, u pravnom smislu, sa stanovita zna~aja za stranke i posljedica po ugovor, koli~ina mo`e da se odredi bilo kao bitan, bilo kao nebitan element. Koli~ina je bitan sastojak ako na to upu}uju: - priroda stvari, - okolnosti posla ili - sporazum stranaka. U svim ostalim slu~ajevima koli~ina je nebitan element. Kvalifikacija koli~ine je va`na za kvalifikaciju ove povrede ugovora kao nebitne ili bitne i za posljedice djelomi~nog ispunjenja. Koli~ina mora u ugovoru biti odre|ena ili odrediva. Odre|ivanje se vri izri~ito, pribli`no (circa, od - do
251 ^lanovi 133 136 ZOO. Nacrt ZOO u ~lanovima 176 179 zadr`ava ovaj institut, ali u njega uvodi izvjesne izmjene.

102

itd.) i pojedinim tehni~kim terminima (cisterna, vagon itd.).252


7.2.2. Kvalitet

59. Kvalitet je skup fizi~kih, hemijskih, funkcionalnih i drugih osobina robe koji je ~ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se roba uobi~ajeno upotrebljava, bilo za promet (merchantibility),253 bilo za svrhe koje su prodavcu izri~ito ili pre}utno stavljene do znanja u vrijeme zaklju~ivanja ugovora (~lan 35 (2) BK). Kada je izri~ito ugovoreno, ako na to ukazuju priroda stvari ili okolnosti posla, kvalitet je bitan element ugovora. U suprotnom - nebitan. Zna~aj kvalifikacije je isti kao kod koli~ine. 60. Kvalitet mo`e biti odre|en najprije prinudnim propisom nadle`nog nacionalnog prava.254 On tada obavezuje stranke bez obzira na pravnu tehniku kojom je to u~injeno (minimalni kvalitet, obavezni standardi, propisani izvozni standardi i sli~no). Treba imati na umu da je osnov obaveznosti ovdje doma}i propis, a ne sama Konvencija. Da bi postojala odgovornost prodavca za nesaobraznost robe sa prinudnim propisima, potrebno je da mu je kupac barem pre}utno (odre|ivanjem zemlje u kojoj }e se roba koristiti, na primjer) stavio do znanja i ovaj kriterij za utvr|ivanje kvaliteta.255 Drugi na~in odre|ivanja kvaliteta je ugovor. Postoji izuzetno veliki broj metoda na koje to mo`e biti u~injeno. Navodimo najva`nije: - uzorak ili model - odstupanje od uzorka ili modela ne smije biti osim ukoliko prodavac nije u ugovoru izri~it,256 ili nije u vezi sa pregovorima nesumnjivo ukazao kupcu da uzorak, odnosno model pokazuje samo radi pribli`nog odre|ivanja kvaliteta (~lan 35 (2) BK);257 - opis robe - u doma}em pravu opis ima prednost nad svim drugim na~inima sa kojima je u sukobu; prema Konvenciji uzorak ili model su pravno ja~i na~ini odre|ivanja kvaliteta ugovorom (~lan 35, stav 2, ta~ka c) BK); - specifikacija - i u nacionalnim pravima i u me|unarodnom saobra}aju ugovaranje kvaliteta specifikacijom vodi posebnoj vrsti prodaje specifikacionoj prodaji. U Be~koj konvenciji specifikacija je ure|ena
252 Neka pravna pitanja vidjeti kod Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 30-31, te Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 18-19. 253 Isto, Caemmerer /Schlechtriem, isto djelo, str. 321. 254 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 113. 255 Bianca u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 282-283. Vidjeti slu~aj Kadmium muula (BGHZ 129, S. 75 86) u kojoj je njema~ki kupac muula bio obavezan da plati vajcarskom prodavcu isporuku muula koje su sadr`avale koli~inu kadmijuma iznad propisanih u BRD zato to u ugovoru nije bilo nazna~eno gdje }e kupac dalje preprodavati robu (navedeno prema Gildeggen R., isto djelo, str. 59 60). 256 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 323. 257 Rjeenje naeg prava i teorijska razmatranja vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}. Ugovor o prodaji... str. 28-34.

103

posebnim ~lanom (~lan 65). Prema Konvenciji je odre|ivanje specifikacije ugovorna du`nost kupca ~ije neispunjenje u sporazumom utvr|enom roku ili u razumnom roku po prijemu zahtjeva prodavca za slanjem specifikacije vodi stvaranju prava prodavca da sam sa~ini specifikaciju. Ukoliko se desi, prodavac je du`an o svojoj specifikaciji obavijestiti kupca i ako on u razumnom roku ne dadne drugu - prodav~eva specifikacija postaje obavezna; - mustra - posebnu pa`nju treba posvetiti autenti~noj mustri i mustri koju kod sebe ~uva posrednik; - tip, - standard, - upotrebom razli~itih tehni~kih termina (kakva - takva, vi|eno - odobreno i sli~no). Zna~enje tehni~kih izraza odre|uje se prema mjestu i vremenu zaklju~ivanja. Pri tome posebnu pa`nju treba posvetiti ~lanovima 8 i 9 BK. Tre}i na~in ugovaranja kvaliteta jeste oslonac na dispozitivne propise. U nacionalnim pravima oni predvi|aju, naj~e}e, da se isporu~uje roba koja odgovora poznatoj svrsi za koju }e kupac koristiti stvar, a ako se to ne mo`e znati, onda - srednji kvalitet.258 Na ovakva rjeenja posredno upu}uje i ~lan 35 BK tra`e}i da kvalitet odgovara zahtjevima ugovora.259
7.2.3. Transportne klauzule i ambala`a

61. Tipi~no zna~enje transportnih klauzula je utvr|eno u INCOTERMS-u 2000 koji je ve} generalno obra|en u ovome materijalu.260 Be~ka konvencija ne sadr`i odredbu o trgova~kim terminima uopte, pa ni o INCOTERMS-u.261 Ipak, na osnovu va`enja obi~aja, nesumnjivo je da }e se ova pravila primjenjivati kad god je neka transportna klauzula unesena u ugovor uz naznaku INCOTERMS 2000. Ukoliko se samo navede skra}ena oznaka klauzule, potrebno je posebno utvr|ivati da li u skladu sa ~lanom 9 BK primjena INCOTERMS 2000 ujedno predstavlja i utvr|en poslovni obi~aj.262 Smatramo da }e to naj~e}e biti slu~aj. Izjedna~enost (harmonizacija) INCOTERMS-a sa Spoljnotrgovinskim definicijama SAD iz 1942. samo potvr|uju opravdanost ovog zaklju~ka.263
258 Draki} dr Mladen; Me|unarodna prodaja prema... str. 32. Isto i Bianca u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 274. Ipak, ovaj autor skre}e pa`nju da navedeni stav nije u Konvenciji izri~ito izra`en (str. 280-281). Zbog toga on mora biti koriten oprezno. 259 U prilog ovome rjeenju govori i ~lan 8 BK prema kome se izjave jedne strane interpretiraju po njenoj namjeri, ukoliko je ta namjera (upotreba robe u naem slu~aju) bila poznata drugoj strani. Vidjeti: Bianca u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 275. 260 Vidjeti izlaganja o izvorima me|unarodnog poslovnog prava. 261 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 344. 262 Profesor Piltz dr Burghard: INCOTERMS 2000-ein Praxisueberblick, Recht der Internationalen Wirtschaft (RIW) 7/2000, str. 487. 263 Vidjeti i izlaganja o sopstvenim izvorima me|unarodnog poslovnog prava.

104

62. Be~ka konvencija smatra obezbje|enje odgovaraju}e ambala`e samostalnom obavezom prodavca (~lan 35, (1) BK) Regulie je isklju~ivo u okviru nesaobraznosti robe (~lan 25 (2) BK). Ambala`a je zatitni omot robe. Pod kategorijom ambala`a mo`e se podrazumijevati i svaki drugi vid zatite robe. Na ovome posebno insistira ~lan 35 (1) BK. Ambala`a se u nacionalnim pravima samo izuzetno odre|uje prinudnim propisima. To se ~ini uglavnom onda kada tako tra`e razlozi zatite zdravlja i bezbijednosti.264 U ostalim slu~ajevima izvori su: ugovor, obi~aj i dispozitivna pravila. Ovakva situacija postoji i u naem pravu, s tim da odredbe Optih uzansi jo va`e. Sli~no postupa i ~lan 35(2) ta~ka d) Konvencije. Ako ambala`a nije ugovorena, prodavac treba da obezbijedi uobi~ajenu ambala`u, to se procenjuje prema ustaljenom na~inu pakovanja u konkretnoj grani trgovine.265 Ustaljeni na~in pakovanja procjenjuje se prema globalnim poslovnim obi~ajima, a ako njih nema prema obi~ajima u sjeditu prodavca..266 Ukoliko ni jedan obi~aj ne postoji,, onda prodavac mora da obezbijedi ambala`u koja je podobna da sa~uva i zatiti robu. Poto su u pitanju pravni standardi, realna obaveza prodavca zavisi od okolnosti slu~aja. Pri tome uvijek treba uzimati u obzir i zahtjeve transporta, kako u pogledu sigurnosti, tako i u pogledu cijene.267 Praksa stranaka mo`e i kod ovog elementa biti izvor za odre|ivanje na~ina na koji prodavac treba da ispuni svoju obavezu (~lan 9, stav 1 BK).268 Pla}anje ambala`e zavisi od toga ta je ugovoreno. Ako je koli~ina odre|ena po te`ini, a sporazum stranaka ne indicira druk~ije, po ~lanu 56 BK smatra se da ambala`a nije ura~unata u cijenu, budu}i da ona va`i za netto koli~inu robe. U ostalim slu~ajevima je obazbje|enje ambala`e u na~elu obaveza prodavca. Zbog toga se pretpostavlja da je ukalkulisana u cijenu, ako ugovorom nije druk~ije odre|eno. Time se odstupa od rjeenja koja vladaju u mnogim sistemima, pa i u naem.269 Ukoliko prodavac `eli vra}anje ambala`e, potrebno je da to izri~ito ugovori. Rjeenja nacionalnih prava, pa i naeg, ne primjenjuju se automatski.270

264 Isto Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 130-131. 265 Perovi} J., isto djelo, str. 138 266 Bianca Bonell, isto djelo, komentar uz ~lan 35 BK. 267 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 128 ne spominje cijenu transporta robe kao element za utvr|ivanje da li je pakovanje odgovaraju}e. 268 Uporedni pregled vidjeti kod Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 223-224, te kod Trifkovi} dr Milo, Pravni aspekt kalkulacije u me|unarodnim ugovaranjima, str. 144-146. 269 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 34-35. 270 Sulatnovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 35.

105

8. Obaveze prodavca 8.1. Isporuka robe


8.1.2. Pojam isporuke

63. ^lanu 19 hakog Jednoobraznog zakona o me|unarodnoj prodaji (ULIS) sadr`i slijede}u definiciju: Isporuka se sastoji u predaji stvari saobrazne ugovoru. Problemi koji su postojali u vezi sa ovakvim odre|enjem271 naveli su redaktore Be~ke konvencije da u tri zna~ajne ta~ke odstupe od hakog Jednoobraznog zakona. Najprije, ne daje se definicija isporuke, nego se ona samo navodi kao prva obaveza prodavca (~lan 30 BK). Drugo, odvojeno se reguliu distanciona i nedistanciona isporuka. I tre}e, iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra izvrenom i kad u svemu ne odgovora ugovoru. Kupac se tada mo`e koristiti odre|enim, u Konvenciji predvi|enim pravima.272 Poto Be~ka konvencija ne odre|uje pojam isporuke, potrebna je njena teorijska definicija.273 Ona predstavlja sistem fakti~kih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao ste}i posjed stvari i najja~e stvarno pravo na njoj.274 Tri momenta iz ove definicije treba posebno ista}i. Prvo, isporuka se mora sastojati barem iz jedne fakti~ke radnje i jedne pravne radnje - izjave volje date izri~ito ili pre}utno - koja objanjava razlog vrenja materijalnih ~inidbi. Drugo, fakti~ke radnje se naj~e}e sastoje u stavljanju robe u posjed kupcu, odnosno u stavljanju kupca u mogu}nost da preuzme posjed. No, isporuka se ne mo`e reducirati samo na tu vrstu ~inidbi.275 To posebno nije mogu}e kod me|unarodnih prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja.276 I tre}e, fakti~ke i pravne radnje moraju biti izvrene dobrovoljno.277 Predmet isporuke ne mora biti identi~an predmetu ugovora. Tako je prodavac du`an da prema naem pravu pored predmeta ugovora u ispravnom stanju preda i pripatke stvari, te plodove i koristi nastale od vremena u kome je trebalo izvriti isporuku (~lan 468 ZOO). Sli~no rjeenje postoji i u drugim sistemima.
271 Vidjeti Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 99-101. 272 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 130 i 131. 273 ^lan 31 BK kroz odre|ivanje mjesta isporuke posredno odre|uje i njen sadr`aj (Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 252). 274 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 40-41. 275 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 41. 276 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 127; ~lan 473 ZOO. 277 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 68-69.

106

64. U Konvenciji je izri~ito istaknuto da ona ne regulie dejstvo koje bi ugovor mogao imati na svojinu prodate robe (~lan 4 BK). Stoga primarna posljedica isporuke u doma}em i me|unarodnom poslovnom pravu jeste prelazak rizika sa prodavca na kupca.278 Prelaz svojine ure|uje se mjerodavnim nacionalnim pravom. No, poto odre|ivanje relevantnog prava zavisi dobrim dijelom od isporuke robe, opravdano je tvrditi da je isporuka centralna os celog sistema prava prodaje u me|unarodnim relacijama.279 Pravni karakter isporuke, a potom i neka pravno-tehni~ka rjeenja zavise od odnosa isporuke i prelaska svojine. U kontinentalnim pravima razlikuju se translativni, tradicioni i mjeoviti sistemi prelaska svojine sa prodavca na kupca. Kod translativnih (romanska prava) svojina prelazi na kupca zaklju~ivanjem ugovora o prodaji, pa isporuka ima karakter ostvarivanja vlasni~kih ovlatenja kupca. Kod tradicionalnih sistema (germanski i na), onih gdje je za prenos svojine potrebno i uru~enje stvari, isporuka je obaveza prodavca i sredstvo prenosa svojine, to je krajnji cilj ugovora o prodaji.280 Kod mjeovitih sistema (vajcarski) translativni sistem se primjenjuje na individualizirane, a tradicioni na generi~ke stvari. Zbog toga i isporuka u njima mo`e imati dvostruki pravni karakter. U common law sistemima se prelazak svojine ure|uje ugovorom i to na jedan od izlo`enih na~ina.281 Treba ista}i da su razlike u praksi daleko manje od konceptualnih, to omogu}uje relativno lako odvijanje me|unarodne trgovine.282
8.1.2. Mjesto isporuke

65. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje koje u konkretnom slu~aju ulaze u isporuku moraju biti zavrene. Za mjesto isporuke se vezuju: prelaz rizika, prelaz trokova i pravila koja reguliu modalitete isporuke, ukoliko nisu ure|ene ugovorom.283 Otuda je zna~aj mjesta isporuke veliki, naro~ito u me|unarodnom privrednom poslovanju. Mjesto isporuke odre|uje i tip prodaje. Shodno tom kriteriju one mogu biti: - prodaja u mjestu (nedistanciona), - prodaja sa otpremom (distanciona) i - prodaja u mjestu opredjeljenja (distanciona).284
278 Vidjeti ~lanove 66-71 Be~ke konvencije. 279 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 125. 280 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 125-126. 281 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 6. Vidjeti naro~ito ~lanove 17. i 18. britanskog Sale of Goods Act iz 1979. 282 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 5-7. 283 Opta rjeenja vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji ... str. 43-46. 284 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 127.

107

Mjesto isporuke odre|uje se prvenstveno ugovorom. Sporazumom stranaka to mo`e biti u~injeno izri~ito ili pre}utno. Izri~ito odre|ivanje naj~e}e se vri transportnim klauzulama. Bude li mjesto isporuke navedeno u posebnoj odredbi suprotno mjestu koje je dodano transportnoj klauzuli, ve}u pravnu snagu ima specijalni uglavak.285 Ako o mjestu isporuke u ugovoru nita nije re~eno, za njegovo odre|ivanje primijeni}e se najprije mjerodavni poslovni obi~aji i praksa konkretnih stranaka (~lan 9 BK), a potom dispozitivna pravila Konvencije. Ona zavise od vrste robe. 66. Individualizirane stvari, generi~ke stvari koje se moraju izdvojiti iz odre|ene mase i budu}e stvari moraju se isporu~iti u mjestu u kome se nalaze odnosno u kome }e se proizvesti ili izraditi (~lan 31, (b) BK). Uslov za to je da su stranke u trenutku zaklju~enja ugovora znale za to mjesto. Ovdje, dakle, nije dovoljna mogu}nost ili obaveza znanja. Ukoliko stranke nisu znale za to mjesto, primijeni}e se dopunsko (supletorno) pravilo - ono koje va`i za stvari odre|ene po rodu. Kod generi~ke robe razlikuje se distanciona od nedistancione prodaje. U slu~aju distancione prodaje mora se, na osnovu ~lana 31 (a) Konvencije, stvar predati u mjestu u kome djeluje, prvi samostalni prevoznik ukoliko to zahtijeva priroda transporta (`eljeznica, brodar) i ako ugovor ne upu}uje na neto drugo. U ostalim slu~ajevima distancione prodaje i kod nedistancione prodaje mjesto isporuke je mjesto u kome je prodavac u trenutku zaklju~enja ugovora imao svoje sjedite (~lan 31, (c) BK). Posljednje pravilo ujedno je i opte pravilo.286
8.1.3. Na~in isporuke

67. Na~in isporuke obuhvata sve vrste radnji i modalitete tih radnji koje prodavac treba da izvri da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu. Na~in isporuke zavisi od vrste robe i od ugovora. Za njega mogu va`iti i poslovni obi~aji, te poslovna praksa izme|u konkretnih subjekata me|unarodne prodaje, shodno ~lanu 9. Konvencije. Isporuke se prema na~inu izvrenja mogu razli~ito podijeliti. Sistematizacija ima teorijski karakter, a izvori prava, uklju~uju}i i Be~ku konvenciju je priznaju kroz regulisanje specifi~nih odnosa.287 Dajemo teorijsku podjelu: - Prema na~inu predaje stvari isporuka mo`e biti: realna, dokumentarna i simboli~ka; Be~ka konvencija od predaje dokumenata koji se
285 Caemmerer/Schleshtriem, isto djelo, str. 252. 286 Vidjeti i Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 104. 287 Vidjeti teorijska razmatranja kod Sultanovi}-Trifkovi}- Simi}, Ugovor o prodaji... str. 46-49.

108

odnose na robu ~ini posebnu obavezu prodavca i ve`e za njeno izvrenje i specifi~na rjeenja (~lan 34); - Prema vremenu predaje cijele koli~ine isporuke su: jednokratne i sukcesivne. 68. Na~in isporuke kod distancione prodaje sastoji se u predaji robe prvom prevoziocu u cilju dostavljanja kupcu (~lan 31 (a) BK). Prvi prevozilac mora biti transportno preduze}e nezavisno od prodavca. Da li pediter spada u prevoznike je i fakti~ko i pravno pitanje. Odgovor na njega zavisi od tuma~enja svih relevantnih okolnosti datog slu~aja,288 prvenstveno od toga da li pediter sam vri prevoz ili anga`uje druga lica da to u~ine. Radnje kojima }e se predaja prevozniku obaviti, kao i modaliteti tih postupaka zavise od vrste robe i na~ina transporta, prije svega. Predaja posjeda nad robom prevoznika je u svakom slu~aju minimum koji mora biti ispunjen. Ukoliko roba nije jasno identifikovana kao roba namijenjena za izvrenje konkretnog ugovora, prodavac je du`an poslati kupcu obavjetenje o otpremi kojim se bli`e odre|uje roba (~lan 32 (a) BK). Ovo obavjetenje je neopozivo289 zato da nesavjesni prodavac ne bi mogao da na teret kupca kalkulie u pogledu mogu}ih transportnih rizika.290 Ako je ugovorom izri~ito predvi|ena prodaja u mjestu opredjeljenja, onda }e pravila o predaji robe od strane vozara primaocu biti ujedno i izvor za odre|ivanje na~ina isporuke. Kod nedistancionih prodaja i u svim drugim slu~ajevima, osim prethodno izlo`enog, odre|ivanje na~ina isporuke je stvar obi~aja, prakse strana, te rjeenja mjerodavnog nacionalnog prava.
8.1.4. Vrijeme isporuke

69. Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba da budu zavrene.291 Vrijeme isporuke odre|uje se ugovorom, poslovnim obi~ajima i praksom ili dispozitivnim propisima. U poslovanju prevladavaju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke, a ta~no utvr|ivanje njihovog sporazuma vri se prema dispozitivnim pravilima. Ako se vrijeme odre|uje pravnim standardima, njihovo zna~enje se konstatuje i prema poslovnim obi~ajima. Opte je rjeenje uporednog i me|unarodnog poslovnog prava da se vrijeme isporuke ugovorom mo`e utvrditi:
288 Opirno kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 262-263, London u Binaca-Bonell, isto djelo, str. 253-255. Na str. 253 i ovaj autor insistira na nezavisnom prevozniku. 289 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 291. 290 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 128. 291 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 131 definie druk~ije rok isporuke. To je trenutak vremena po~evi od koga kupac mo`e zahtjevati izvrenje isporuke.

109

- fiksno odre|enim ili iz ugovora odredivim datumom (~lan 33 (a) BK) i - ta~no odre|enim ili iz ugovora odredivim vremenskim periodom (~lan 33 (b) BK). U prvom slu~aju datum se shva}a u kalendarskom smislu, mada poslovni obi~aji u mnogim strukama zahtijevaju da se sve potrebne radnje obave do kraja uobi~ajenog radnog vremena odre|enog datuma. Odre|ivanje perioda vri se izri~itim navo|enjem datuma koji determiniu period ili upotrebom tehni~kih termina (od-do, sredinom mjeseca itd.). Ukoliko ugovor i obi~aji ute o vremenu isporuke, primijeni}e se pravila dispozitivnih propisa. Ona se u uporednom pravu razlikuju.292 Be~ka konvencija je preuzela rjeenje common law sistema, usvojena u sutini ve} u hakom Jednoobraznom zakonu (~lan 22), po kome prodavac treba da izvri isporuku u razumnom roku poslije zaklju~enja ugovora (~lan 33 (c) BK). Razuman rok odre|uje se prema okolnostima posla i prirodi stvari,293 ali i prema obi~ajima. Ukoliko stranke stoje u trajnijem poslovnom odnosu, i njihova me|usobna praksa mo`e po Be~koj konvenciji da uti~e na utvr|ivanje du`ine razumnog roka. Iako u uporednom pravu i teoriji postoji spor oko toga od kada rok isporuke te~e, mo`e se smatrati da su rjeenja Be~ke konvencije jasna. Rok po~inje te}i od ugovorenog datuma po~etka perioda, ili od zaklju~enja ugovora. Jedino pravno pitanje se otvara u slu~aju u kome je vrijeme isporuke odre|eno periodom. Izuzev kada okolnosti posla (na primjer: obezbje|enje broda od strane kupca) ili ugovor ukazuju na to da je kupac ovlaten da odredi datum isporuke, pravo izbora pripada prodavcu (~lan 33 (b) BK). Bude li kupac ovlaten da odredi datum isporuke, on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca. Ne u~ini li tako, prodavac mo`e dokazivati da je zadocnio zbog smetnje van njegove kontrole i da stoga ne odgovara za docnju.294 Ova mogu}nost kupcu ne stoji na raspolaganju kada datum isporuke odre|uje prodavac. Za sukcesivne isporuke nema posebnih pravila, pa }e se izlo`ena rjeenja shodno primjenjivati i za pojedine obroke. Ako to nije mogu}e, va`i}e mjerodavno nacionalno pravo. 70. Sva izlo`ena pravila }e se primijeniti pod uslovom potovanja principa jednovremenosti isporuke i pla}anja. ^lan 58 (1) BK izri~ito predvi|a ovlatenje prodavca da uslovi predaju robe ili dokumenta pla}anjem cijene. U slu~aju distancione prodaje ovo svoje ovlatenje
292 Pregled vidjeti kod Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 133. 293 Sli~no je i rjeenje ~lana 470 ZOO. Za nae pravo vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 49-54. 294 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 107.

110

prodavac mo`e ostvariti zadr`avanjem predaje robe i dokumenata kupcu dok on ne plati cijenu.295 Postoji jo jedna situacija u kojoj prodavac ima pravo da bez tetnih posljedica odgodi izvrenje isporuke. Ona je zasnovana na optem pravilu o ovlatenju na zadr`avanje ispunjenja iz ~lana 71 BK. Prodavac mo`e zadr`ati isporuku (suspend the performance) pod slijede}im uslovima: - Obaveza je nastala na osnovu ugovora, ali jo nije dospjela; - Kupac ne}e mo}i da izvri bitan dio svojih obaveza. Dakle, predstoji fundamentalna, a ne neznatna povreda ugovora; - Budu}a povreda je o~ita, to zna~i nesumnjiva. Da bi izbjegla sporove oko tuma~enja ovog momenta, Konvencija taksativno navodi dio osnova po kojima se on utvr|uje. Prvi je ozbiljan nedostatak sposobnosti da se obaveza izvri ili kreditna nesposobnost (~lan 71 1 BK). Drugi je ponaanje kupca u pripremama za izvrenje ili u izvrenju ugovora (~lan 71, 1, b) BK). Prodavac je du`an da odmah (immediately) obavijesti kupca o zadr`avanju isporuke. Iz stava 3. ~lana 71 BK mo`e se zaklju~iti da je cilj obavjetavanja omogu}avanje kupcu da pru`i adekvatna sredstva obezbje|enja urednog izvrenja svojih obaveza. Teret dokazivanja svih relevantnih ~inioca le`i na prodavcu. Svoje pravo zadr`avanja isporuke prodavac mo`e izvriti najprije tako to isporuku ne}e izvriti. No, ukoliko je robu otpremio prije nego to je postala o~ita nesposobnost druge strane, prodavac mo`e svoje ovlatenje realizovati bilo zadr`avanjem robe u transportu, bilo spre~avanjem njenog uru~enja kupcu. Prodavac ova dva prava ima ~ak i onda kada kupac ve} dr`i dokumente koji ga ovla}uju da raspola`e robom. Pri tome prava tre}ih lica ne mogu biti ote}ena. 8.2. Predaja dokumenata 71. Ugovor o me|unarodnoj prodaji prati ve}i broj dokumenata od onih koji se sre}u u trgova~kim prodajama unutar zemlje. Oni se mogu podijeliti na dokumente koji proisti~u iz dr`avne intervencije i one koji interesuju samo stranke.296 Me|u javno-pravnim dokumentima najve}u ulogu imaju oni koje izdaju carinske vlasti, te uvjerenje o porijeklu robe i fitopatolka potvrda. Privatnopravne dokumente mogu}e je dalje klasifikovati na finansijske i robne. Me|u robnim razlikujemo tri osnovne vrste: - dokumenti koji u sebi sadr`e pravo vlasnitva na robi i slu`e njegov295 O jednovremenosti vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 53-55. 296 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 214.

111

om prenosu (teretnica, prenosivi tovarni list, skladinica i sli~ni),297 - transportni dokumenti koji ne daju vlasnitvo na robi (pediterska potvrda o prijemu robe, police transportnog osiguranja itd.) i - komercijalni dokumenti, ~iji je osnovni zadatak da omogu}e i olakaju promet robom bilo izme|u stranaka (potvrda o koli~ini i kvalitetu, razne vrste faktura, otpremnica itd.), bilo izme|u kupca i tre}ih lica (uputstva o upotrebi, garantni listovi za robu namijenjenu trajnoj upotrebi i drugo). Polaze}i od velikog broja, razli~ite pravne prirode i diverzificiranih funkcija dokumenata u me|unarodnoj prodaji, haki Jednoobrazni zakon je predaju dokumenata jasno izdvojio u posebnu obavezu prodavca.298 Stav Be~ke konvencije o ovom pitanju nije tako jasan.299 On je u izvjesnoj mjeri ~ak i protivrje~an. Obaveza predaje dokumenata ure|ena je u istom odsjeku sa isporukom,300 ali u posebnom ~lanu (~lan 34 BK). Dalje, odredbe o isporuci ne sadr`e posebna pravila o dokumentarnoj isporuci, ali je ona uzeta u obzir u dijelu koji govori o kup~evoj obavezi pla}anja (~lan 58 BK). Napokon, zbog toga to se nije napravila razlika izme|u tako va`nih dokumenata kao to su konosman, tovarni list i drugi sli~ni dokumenti, s jedne strane i ostalih,301 odredbe ~lana 34 BK mogu da se primijene kako u sklopu dokumentarne isporuke, tako i na predaju dokumenata kao samostalnu obavezu. Na to upu}uje i mogu}nost ispravke i dopune nesaobraznih dokumenata ukoliko su predani prije ugovorenog roka (~lan 34 BK). 72. Koje robne dokumente treba predati, nije precizirano u Konvenciji. To je preputeno najprije ugovoru. Strankama se preporu~uje da budu detaljne u ugovornom nabrajanju dokumenata.302 To }e biti naro~ito va`no onda kada je ugovoreno obezbje|enje pla}anja dokumentarnim akreditivom. Ugovorna rjeenja se dopunjuju trgovinskim obi~ajima303 i prinudno-pravnim re`imima vanjske trgovine koji su relevantni za konkretni posao. U tipskim ugovorima i optim uslovima EEK navo|enju dokumenata posve}ena je mnogo ve}a pa`nja.304 Mjesto i vrijeme predaje dokumenata se odre|uju ugovorom. Ukoliko to nije u~injeno, prodavac mora da vodi ra~una najprije o zahtjevima prin297 Gildeggen R., isto djelo, str. 91. isti~e da se u ovoj grupi prepli}u re`imi trgova~kog i prava vrijednosnih papira. 298 Vidjeti Glavu III, odsjek II, ~lanove 50 i 51 hakog akta. 299 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 308 smatraju da nema bitnih razlika izme|u hakog Jednoobraznog zakona o me|unarodnoj prodaji i BK. 300 Vidjeti Dio III, Glava II, Odsjek II Be~ke konvencije. 301 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 108. 302 Gildeggen R., isto djelo, str. 90. 303 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 215-216. 304 Pregled vidjeti kod Draki} dr Mladen; Me|unarodna prodaja prema... str. 216.

112

udnih propisa, a potom i o kriterijima uspostavljenim u ~lanu 8, stav 3 BK (okolnosti slu~aja, pregovori, me|usobna praksa i kasnija ponaanja obje stranke). Treba imati na umu da su u me|unarodnom poslovnom pravu rokovi za predaju dokumenata po pravilu veoma kratki.305 Dokumenti moraju biti predati saobrazno ugovoru. Ako su nesaobrazni dokumenti predati na vrijeme, u pitanju je povreda ugovora. Njen zna~aj, kao bitne ili nebitne povrede odre|uje se prema uslovima konkretnog slu~aja. Od ishoda ove analize zavise i pravne posljedice neispunjenja ili neurednog ispunjenja prodav~eve obaveze da preda dokumenta. Ukoliko nesaobrazni dokumenti budu predati prije roka za izvrenje ove obaveze, prodavac mo`e do tog roka da ispravi nedostatke. Ovo pravo nije bezuslovno. Njime se mo`e koristiti samo ako se time kupcu ne prouzrokuju ni nerazumne nepogodnosti ni nerazumni trokovi (~lan 34 BK). No, ~ak i kad je to slu~aj, kupac zadr`ava pravo na naknadu tete predvi|ene Konvencijom. Ipak, pravo na raskid ugovora mu ne pripada.306 8.3. Prenos svojine 73. U izlaganjima o izvorima prava i isporuci utvr|eno je da Konvencija ne regulie prenos svojine. Ipak, u ~lanu 30 BK se kao tre}a du`nost prodavca predvi|a prenos svojine na kupca. Ovako se moralo postupiti budu}i da je samo to osnovna obaveza prodavca zajedni~ka svim pravnim sistemima, a sve drugo se razlikuje.307 74. Kako shvatiti postojanje ove du`nosti u ~lanu 30 BK? Konvencija uspostavlja obavezu prenosa svojine na kupca, ali ne regulie na~in na koji }e se to izvriti. On je definisan mjerodavnim nacionalnim pravom.308 8.4. Garancije saobraznosti isporu~ene robe sa ugovorom
8.4.1. Uporednopravni pregled

75. Starije rimsko pravo po~ivalo je na principima neodgovornosti prodavca za osobine prodate stvari, osim ako druk~ije nije bilo utvr|eno ugovorom (Caveat emptor). U doba carstva se u trgovini stokom i robovima pojavljuje na pretorskom ediktu zasnovana odgovornost prodavca za skrivene mane. Justinijanovom kodifikacijom je ona protegnuta na sve dvostrano obavezuju}e, sinalagmati~ne ugovore.309 Dananje
305 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 310. 306 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 314. 307 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 102. 308 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 102. 309 Vidjeti Eisner dr Bertold - Horvat dr Marjan: Rimsko pravo, Zagreb, 1949, str. 425-429; ^ovi} dr efkija: Saobraznost isporuke robe sa ugovorom o me|unarodnoj prodaji, Svjetlost, Sarajevo 1977, str. 96-97.

113

stanje uporednog prava rezultat je razli~ite recepcije rimskih rjeenja i specifi~ne pravne tehnike svakog od sistema. Kontinentalni sistemi poznaju dva slu~aja neizvrenja, odnosno neurednog izvrenja ugovora o prodaji: docnju sa isporukom i isporuku stvari sa fizi~kim ili pravnim nedostacima. Fizi~ki nedostaci, mane, naj~e}e se manifestuje kao isporuka neodgovaraju}eg kvaliteta, ali se mo`e manifestovati i kao koli~inski nedostatak. Da bi prevaziao ove razlike i pribli`io doma}e pravo hakom Jednoobraznom zakonu o prodaji, ZOO uvodi kategoriju materijalnih nedostataka (~lan 479).310 Zadr`ava je i Nacrt ZOO311 Anglosaksonski sistemi slu~ajeve neizvrenja ili neurednog izvrenja ugovora ne dijele prema njihovim fakti~kim obilje`jima, nego prema zna~aju za ostvarivanje ciljeva ugovora. Odredbe koje su bitne za ostvarivanje namjere stranaka i ~ije krenje zadire u sam korijen sporazuma nazivaju se condition (uslov), a one koje nemaju taj zna~aj waranty (garancija). Svaki condition uklju~uje u sebe i warranty, obrnuto nije slu~aj. Ovako kruta podjela ne odgovara vie trgova~kim potrebama. Zbog toga je sudska praksa razvila i tre}i tip ugovornih elemenata neimenovane uslove (innominate terms ili intermediate terms). Oni se nalaze izme|u uslova i garancija, pa se stoga odgovornost za njihove prekraje mo`e procjenjivati prema fakti~kim okolnostima i te`ini povrede ugovora.312 Na ovaj na~in podjela prekraja ugovora prema njihovom zna~aju postaje jo va`nija. Na osnovu svega izlo`enog, jasno je da i koli~inski nedostaci uvijek predstavljaju prekraj ugovora. To podvla~e i ~lanovi 13. i 14. Sale of Goods Act.313 76. Podjela slu~ajeva neizvrenja ugovora uslovila je izgled sistema odgovornosti za nepotivanje ugovora. U kontinentalnim postoje dva: za docnju i za mane, a u anglosaksonskim samo jedan - isti za sve povrede ugovora. Ono to je zajedni~ko za obje grupe poredaka jeste postojanje garancije prodavca da }e ugovor ispuniti uredno. Ta garancija u kontinentalnim sistemima ima zakonski karakter, a u common law pravima ugovorni, budu}i da se pretpostavlja da su stranke klauzulu o garanciji unijele u ugovor i kada ona nije izri~ito ili posredno navedena (implied term). U obje velike grupe sistema rezultat povrede ugovora je i povreda te garancije i vodi odgovornosti prodavca. Da bi se prevazile razlike izme|u kontinentalnih i common law sistema, u me|unarodnoj regulativi prodaje je od samog po~etka rada pri310 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 62-64. 311 Vidjeti ~lan 587 i dalje. Naslov odsjeka je Odgovornost za materijalne nedostatke. 312 Prema Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 87-89. 313 Opirnije kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 62-64.

114

hva}en novi koncept - garancija za saobraznost (conformity of the goods).314 On je sadr`an i u ~lanu 35 Be~ke konvencije. Njegovo definisanje se indirektno bazira na common law sistemu, ali ono nije suprotno ni sistemu kontinentalnih prava, mada se u njima polazi od mana robe i njihove podele na vidljive i skrivene.315
8.4.2. Pojam saobraznosti u Be~koj konvenciji

77. Institut saobraznosti poti~e iz prava USA316 Njegov istorijat pokazuje da mu se zna~enje mijenjalo.317 Zbog toga je kategoriju saobraznost robe neophodno odrediti pozitivno pravno. To je u~injeno u ~lanu 35 BK. Zbog njihovog zna~aja u cjelini }emo citirati prva dva stava ovog ~lana. (1) Prodavac je du`an isporu~iti robu u koli~ini, kvalitetu i vrsti kako je to predvi|eno ugovorom i pakovanu ili zati}enu na na~in predvi|en ugovorom. (2) Izuzev ako su se strane druk~ije sporazumjele, smatra se da roba nije saobrazna ugovoru ukoliko: - nije podobna za svrhe za koje se roba uobi~ajeno koristi; - ne posjeduje kvalitete robe koje je prodavac kupcu predo~io u vidu uzorka ili modela; - nije pakovana ili zati}ena na na~in uobi~ajen za takvu robu, ili ako takav na~in ne postoji, na na~in koji je podoban da sa~uva i zatiti robu. Na osnovu stilizacije usvojene u Konvenciji jo se ne mo`e izvu}i definitivna sistematika slu~ajeva koji ulaze u nedostatak saobraznosti. Za to je potrebno i sistemsko tuma~enje Konvencije, njenih ~lanova 36 i 37 naro~ito. Koji se, dakle, nedostaci mogu svrstati u nesaobraznost isporuke? 78. Prvi je predaja druge stvari ili stvari drugog roda (aliud, lat). U ve}ini nacionalnih prava ovo se smatra neizvrenjem isporuke i ne povezuje se sa odgovorno}u za mane.318 I ~lan 35 BK se mo`e tuma~iti na isti na~in.319 To }e posebno biti slu~aj onda kada isporu~ena roba ne odgovara ni optem opisu predmeta u ugovoru.320 No, povezano tuma~enje ~lana 35, stava 1 i stava 2 daje osnova i za svrstavanje razmatranog slu~aja u nesaobraznost robe.321 Ovo utoliko prije to siguran kriterij za odre|ivanje granica izme|u mane i
314 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 110. 315 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 100. 316 Vidjeti Perovi} J., isto djelo, str. 134. 317 Pregled vidjeti kod ^ovi} dr efkija, Saobraznost isporuke... str. 17-36. U odnosu na haki Jednoobrazni zakon o prodaji, Be~ka konvencija ne predvi|a kao nesaobraznost nedostatke u koli~ini i predaju druge, umjesto ugovorene stvari (aliud). O tome vidjeti Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 111. 318 Vidjeti Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 163. 319 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 111. i Perovi} J., isto djelo, str. 135. 320 Raspravu o ovome testu vidjeti kod Bianca u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 273. 321 Isto i Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja... str. 164.

115

aliud nije utvr|en.322 U praksi je stoga korisno provjeriti da li se isporuka druge stvari ili stvari drugog roda iz ~lana 35, stav 1, mo`e kvalifikovati i kao neka od situacija navedenih u ~lanu 35, stav 2. Od rezultata toga postupka zavisi}e i pravna pozicija kupca u svakom konkretnom slu~aju. Drugi slu~aj su nedostaci u koli~ini ili kvantitativni nedostaci. Oni postoje bilo da je isporu~ena ve}a, bilo manja koli~ina od ugovorene.323 Ni kvantitativni nedostaci nisu izri~ito spomenuti u ~lanu 35, stav 2 BK. No, u prilog svrstavanju u nesaobraznost robe govore isti razlozi kao i kod aliud. Pored toga, razlika izme|u kvantitativnih i kvalitativnih nedostataka, koji nesumnjivo predstavljaju manu i ulaze u nesaobraznost robe je i u nacionalnim pravima relativna. Ako je koli~ina bitan element ugovora, onda je isporuka robe sa kvantitativnim nedostacima nesumnjivo i nesaobraznost robe iz ~lana 35, stava 2, ta~ka (b) BK. Tre}a manifestacija nesaobraznost robe jeste postojanje kvalitativnih nedostataka, odnosno fizi~kih mana robe. Ona je razra|ena u ~lanu 35, stav 2 BK, a njeno odre|ivanje je slo`eno. Tu spadaju: Nepodobnost stvari za uobi~ajene svrhe u koje se roba iste vrste upotrebljava (~lan 35, stav 2, ta~ka (a) BK). Pod njima se podrazumijevaju kako nepodobnost za redovnu upotrebu kontinentalnih sistema, tako i nemogu}nost iskoritavanja u trgovini (merchantibility) anglosaksonskih prava.324 Ovakvo odre|enje odgovara funkcionalnom i objektivnom pojmu mane.325 U teoriji se smatra da prodavac nije obavezan da poznaje imperativne propise kup~eve zemlje326 i da stoga ne odgovara za nepodobnost stvari, osim u slu~aju kada mu je kupac na imperativne propise skrenuo pa`nju; Nepodobnost za naro~itu, izri~ito ili pre}utno ugovorenu svrhu (~lan 35, stav 2, ta~ka (b) BK). Nesaobraznost, odnosno mana ne}e postojati ako se prema okolnostima slu~aja doka`e da se kupac nije oslonio niti se mogao osloniti na stru~nost i prosu|ivanje prodavca. Teret dokazivanja le`i na strani koja se poziva na oslanjanje kupca na prodav~evu stru~nost. On je u svakom slu~aju izuzetno te`ak i u tom smislu je odgovornost prodavca za ovaj slu~aj nesaobraznosti ograni~ena.327
322 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 163. 323 Isto Perovi} J., str. 135. 324 Vidjeti Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 168 i Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 111-112. Tako i Gabriel Henry, isto djelo, str. 106 pozivom na UCC 2-314. 325 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 167. 326 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str.169. 327 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 112. Perovi} J., isto djelo, govori o probatio diabolica. Opravdan je i stav da je formulacija ~lana 479, stav 2 Zakona o obligacionim odnosima bolja od one koja je usvojena u BK. Zato je va`no ista}i da se Nacrt ZOO u ovom slu~aju nije poveo za BK.

116

Svrha mora biti vidljiva iz ugovora, ne iz nekog drugog, jednostranog ili dvostranog akta stranaka;328 Nesaobraznost sa uzorkom ili modelom koje je prodavac predo~io kupcu (~lan 35, stav 2, ta~ka (c) BK). Roba u na~elu mora u svemu da bude podudarna uzorku ili modelu; izuzeci su doputeni ako je neto u ugovoru izri~ito promijenjeno,329 odnosno ako se radi o tipskom uzorku,330 te o uzorku koji je pokazan samo radi obavjetenja, a ne radi odre|ivanja kvaliteta. ^etvrti pojavni oblik kvalitativnog nedostatka jeste nesaobraznost u pakovanju ili zatiti robe (~lan 35, stav 2, ta~ka (d)). I on je porijeklom iz prava USA331 Nesaobraznost postoji ako roba nije upakovana ili zati}ena na ugovoreni na~in, na na~in koji je uobi~ajen ili onaj koji je podoban da sa~uva i zatiti robu (~lan 35, stav 2, ta~ka (d) BK). Tretman nedostataka u pakovanju kao posebnog slu~aja nesaobraznosti same robe rezultat je ~injenice da cijela Konvencija ima prvenstveno u vidu distancionu prodaju. U mnogim nacionalnim pravima ovaj propust predstavlja posebnu povredu ugovora. To je rjeenje usvojeno i kod nas.
8.4.3. Garancija saobraznosti robe

79. Garancija za postojanje saobraznosti robe ugovoru mo`e se definisati kao jam~enje prodavca savjesnom kupcu da }e isporu~ena roba biti saobrazna onome to je ugovoreno.332 Drugim rije~ima, prodavac jam~i kupcu za svaki nedostatak saobraznosti koji je postojao u trenutku prelaska rizika (~lan 36 BK). Nepotivanje ovoga jamstva povla~i za sobom odgovornost u skladu sa ~lanom 36 Konvencije, bez obzira na eventualno odsustvo krivice prodavca.333 Iako je sadr`ana u Konvenciji, garancija saobraznosti ima ugovorni karakter. Na ovakvo pribli`avanje anglosaksonskim sistemima upu}uje stilizacija ~lana 35 BK, koji se u odre|ivanju saobraznosti osvr}e isklju~ivo na ugovor. Mogu}nost prodavca u kontinentalnim sistemima, pa i u naem,334 da ugovorom isklju~i ili ograni~i svoju odgovornost za mane, tj. materijalne nedostatke po ZOO, pokazuje jo jednom da su prakti~ne razlike manje od konceptualnih.
328 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 171. O problemima vidjeti i str. 171-173 citiranog djela. 329 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 113. Suprotno Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja... str. 174. 330 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 174. 331 Perovi} J., str. 137. 332 Prema ~lanu 35 (3) BK nesavjestan kupac je onaj koji je u vrijeme sklapanja ugovora ...znao za tu neuskla|enost ili mu ona nije mogla ostati nepoznata. 333 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 326. 334 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 65.

117

80. Da bi obaveza garancije za saobraznost postojala, moraju biti ispunjeni uslovi predvi|eni Konvencijom. Njihov sustav veoma je sli~an onome koji postoji u pravu BiH kod garancije za materijalne nedostatke.335 Sastoji se od pet elemenata koji moraju postojati istovremeno. Uslovi, dakle, imaju kumulativan karakter. Oni su dijelom izri~ito navedeni u Konvenciji, a dijelom se dobijaju njenom sistemskom interpretacijom. Prvi uslov jeste da se radi o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje Be~ka konvencija. On je ve} detaljno ispitan. Drugo, nedostatak saobraznosti mora da postoji u ~asu prelaska rizika sa prodavca na kupca, ~ak i ako je nedostatak saobraznosti postao o~it kasnije (~lan 36, stav 1 BK). Teret dokazivanja le`i na kupcu. Ovdje je potrebno primijetiti dvije stvari. Najprije, posredno je uva`ena kontinentalna koncepcija mane i njene podjele na vidljive i skrivene. I dalje, pravilo identi~no izlo`enom postoji u svim dr`avnim pravnim porecima, uklju~ivo i na. U Be~koj konvenciji sadr`ane su, me|utim, i dvije dopunske varijante: - prodavac mo`e ugovorom dati posebnu garanciju da }e roba za neko vrijeme ostati podobna za njenu redovnu ili naro~itu svrhu ili da }e zadr`ati odre|ena svojstva ili karakteristike (~lan 36, stav 2 BK). Tada garantuje i za nedostatke koji se pojave nakon prelaska rizika. U ovom slu~aju ~etverogodinji rok zastarjelosti te~e od dana u kome je kupac obavijestio prodavca o postojanju nesaobraznosti kao osnova svog zahtjeva, ali ne kasnije od isteka garantnog roka (~lan 11 KoZ); - do datuma odre|enog za isporuku prodavac mo`e otkloniti nedostatke saobraznosti koji postoje na ranije ve} isporu~enoj robi. Vrenje ovog prava uslovljeno je na isti na~in kao i kod otklanjanja nesaobraznosti dokumenata. A to zna~i da ni otklanjanje nesaobraznosti robe ne smije kupcu prouzrokovati nerazumne nepogodnosti i trokove, s tim to kupac uvijek zadr`ava pravo na naknadu tete prema Konvenciji (~lan 37 BK). Pravo na raskid ugovora kupac nema ni u ovom slu~aju. Tre}i uslov jeste savjesnost kupca. Prodav~eva garancija saobraznosti robe sa ugovorom ne postoji ukoliko je kupac u vrijeme zaklju~enja ugovora znao za tu nesaobraznost ili mu ona nije mogla biti nepoznata (~lan 35, stav 3 BK). Navedeni standard je veoma blizu stvarnom znanju u pogledu postojanja nedostataka.336 Ovo pravilo se ne odnosi na situacije iz ~lana 35, stav 1 BK, tj. na osobine robe izri~ito predvi|ene ugovorom.337 Savjesnost prodavca, tj. njegovo znanje ili mogu}nost
335 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 65-67. Nacrt ZOO u Odsjeku II Odgovornost za materijalne nedostatke, (~lanovi 587 610) nije promijenio sistem iako su unesene neke pravno-tehni~ke novine. 336 Gabriel Henry, isto djelo, str. 108. 337 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 114.

118

znanja su pravo irelevantni. Prodavac je odgovoran za nedostatak saobraznosti i kad nije kriv za njihovo postojanje. Odgovornost prodavca za nesaobraznost je, dakle, objektivna. ^etvrti uslov ti~e se odr`avanja garancije saobraznosti robe sa ugovorom na snazi. On se mo`e ukratko izraziti kao postojanje urednog obavjetenja prodavca od strane kupca o postojanju saobraznosti (~lan 39 BK). Poto je u pitanju reklamacija, o njoj }e kasnije biti vie rije~i. I peto, potrebno je da garancija saobraznosti nije u ugovoru izri~ito ili pre}utno isklju~ena. Ovaj uslov nije eksplicitno sadr`an u Konvenciji, ali proizilazi iz njene dispozitivne prirode338 i ugovornog karaktera odgovornosti po BK. 8.5. Garancija za pravne nedostatke (za{tita od evikcije) 81. Zaklju~enjem ugovora kupac `eli da stekne mirnu i nesmetanu dr`avinu stvari i najja~e, vlasni~ko pravo na njoj, slobodno od bilo kakvih tereta. Zbog toga su za njega osobine primljenog prava isto tako va`ne, ako ne i va`nije od osobina stvari. Na ovoj osnovi, po~evi od rimskog prava, razvili su se u kontinentalnim i anglosaksonskim sistemima re`imi garancije za preneseno pravo veoma sli~ni onima koji postoje kod garantovanja za svojstva stvari.339 Razlike izme|u ove dvije grupe poredaka zahtijevale su da Konvencija posebno uredi i ovu obavezu prodavca. Prenos svojine na kupca jedna je od osnovnih obaveza prodavca prema Be~koj konvenciji (~lan 30). Zbog toga i garancija za pravne nedostatke mora biti prirodan sastojak ugovora. U Konvenciji, ona je priznata i postavljena kao specifi~an vid odgovornosti prodavca. Fakti~ke razlike izme|u ovog i drugih slu~ajeva neizvrenja ugovora dovele su do nekih specifi~nih rjeenja. Ona su koncentrisana u oblasti kategorijalnog aparata i uslova za nastanak obaveza po osnovu garancije, tj. odgovornosti za pravne nedostatke. 82. Pravni nedostaci ne spadaju u nesaobraznost robe.340 Pravni nedostaci se u Konvenciji se definiu kao prava ili potra`ivanja tre}ih lica na stvari koja je predmet ugovora. Razlikovanje subjektivnih
338 ^lan 6 Konvencije; Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 179. 339 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 71-74. 340 U teoriji su miljenja o ovom pitanju podijeljena (vidjeti Perovi} J., isto djelo, str. 201 203). Osnovne argumente za na stav vidimo u sistematici Konvencije i posebnom regulisanju pravnih nedostataka u ~lanovima 41-44 BK. Isti sistem odgovornosti za dvije povrede ugovora nije razlog za njihovo konceptualno izjedna~avanje.

119

prava (rights) i potra`ivanja (claims) je zna~ajno jer se njime proiruje domen zatite. Suprotno ve}ini nacionalnih prava, ne odgovara se samo za postoje}a subjektivna prava tre}ih lica ili za ta prava koja su tre}a lica uspjeno ostvarila prema kupcu. Ve} i samo ozbiljno potra`ivanje, koje za kupca mo`e da predstavlja zna~ajne probleme i tete, ~ini osnov za koritenje pravima iz garancije.341 Druga zna~ajna specifi~nost Konvencije, ~ak i u odnosu na haki Jednoobrazni zakon,342 jeste poseban tretman prava industrijske svojine u funkciji prava ili potra`ivanja tre}e strane. Shodno izlo`enim stavovima Konvencije, pravni nedostatak postoji onda kada se tre}e lice javlja sa stvarno-pravnim ili obligacionim pravom ili potra`ivanjem koji: - spre~avaju nastanak prava kupca, - spre~avaju nastanak prava kupca u predvi|enom obimu, - onemogu}avaju nastanak prava kupca shodno ugovoru i - spre~avaju nesmetano koritenje prava koja su prenesena u skladu sa ugovorom. Polaze}i od navedene sistematizacije slu~ajeva, garancija za pravne nedostatke se mo`e, definisati kao jam~enje prodavca kupcu da preneseno pravo nema ni jedan od spomenutih nedostataka. Procjena postojanja nedostataka vri se naj~e}e prema pravu zemlje prodavca.343 83. Uslovi za nastanak garancije za pravne nedostatke i za odgovornost prodavca za njih su odre|eni u Konvenciji zavisno od toga da li su u pitanju prava industrijske svojine344 ili druga prava. Ti uslovi su brojni i slo`eni. Za razliku od garancije za osobine stvari, prvi uslov za realizaciju garancije za neke vrste pravnih nedostataka je nesavjesnost prodavca. Ona to svojstvo ima isklju~ivo ako se radi o pravu industrijske svojine i ako su ispunjeni uslovi iz ~lana 42 Konvencije. Upravo na ovu situaciju odnosi se ~lan 10, 3 KoZ. Rok zastarjelosti u slu~aju nesavjesnog prodavca po~inje te}i od trenutka u kome se prevara (fraud) mogla razumno otkriti. Nesavjesnost se mora odnositi na pravni poredak zemlje u kojoj }e se roba dalje prodavati ili koristiti, ako su to stranke imale u vidu pri zaklju~ivanju ugovora, te na pravo dr`ave u kojoj kupac ima sjedite u svim drugim situacijama. Navedeni uslovi u stvari zna~e stvaranje
341 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 123; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 346 isti~u da sasvim neosnovana potra`ivanja, tzv. trivijalni zahtjevi, nisu obuhva}eni ~lanom 41 BK. 342 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 122. 343 Caemmerer/Schlechtrem, isto djelo, str. 346. 344 Analizu ovih prava iz ugla ~lana 42 BK vidjeti kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 353-357.

120

obaveze prodavca da se informie o stanju prava industrijske svojine povodom robe u navedenim zemljama. Ta obaveza mo`e ugovorom biti prenesena na kupca.345 Ovi uslovi se ne}e primijeniti ako je kupac znao za nedostatak ili ako je dao planove i naloge prodavcu koji su doveli do postojanja povrede industrijske svojine. U svim ostalim slu~ajevima i kod svih ostalih prava savjesnost prodavca je irelevantna (~lan 42 BK). Drugi uslov jeste nepostojanje pristanka kupca da stvar uzme sa pravnim nedostatkom (~lan 41). Dispozitivni karakter Konvencije je doao do izra`aja i u ovome rjeenju. Na tre}em mjestu je obavjetenje (reklamacija) na pravne nedostatke (~lan 43). Obavjetenje mora da se odnosi na prirodu nedostatka i da bude dostavljeno prodavcu u razumnom roku poto je kupac saznao ili morao da sazna za postojanje takvog prava ili zahtjeva (~lan 43). Konvencija ne postavlja nikakve zahtjeve u pogledu na~ina saznanja. To mo`e, ali ne mora da bude zahtjev tre}eg ili sudsko obavjetavanje o sporu. Reklamacija nije uslov za realizaciju obaveze iz ove garancije ako je prodavac bio nesavjestan (~lan 43 (2) BK). Kada kupac ima razumno opravdanje to nije poslao tra`eno obavjetenje, mo`e sniziti cijenu srazmjerno pravnom nedostatku ili zahtijevati naknadu stvarno pretrpljene tete, ali ne i izmakle dobiti (~lan 44 BK). Posljednje rjeenje je kritikovano kao i ista solucija kod nedostatka saobraznosti.346 ^etvrti zahtjev odnosi se na nepostojanje ugovornog isklju~enja ili ograni~enja garancije za pravne nedostatke. Taj uslov nije izri~ito predvi|en u Konvenciji, ali proisti~e iz njenog dispozitivnog karaktera. Dakle, i ova vrsta garancije prodavca ima ugovornu prirodu. 8.6. ^uvanje robe 84. ^uvanje robe je i u uporednom pravu347 i prema Be~koj konvenciji zajedni~ka du`nost ugovara~a. Sastoji se u obavezi o~uvanja stvari u na~elno nepromijenjenom stanju. Le`i na svakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snoenje rizika na njoj podijeljeni. Prodavac je prema Konvenciji du`an u dva slu~aja da ~uva stvari (custodia). Prvi je docnja kupca sa preuzimanjem isporuke. Drugi postoji kod jednovremene isporuke i pla}anja ako kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (~lan 85 BK). Bez obzira na razlog, prodavac je du`an da
345 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 356. 346 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 125. 347 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 217 ukazuje na skandinavska prava kao izvor ovih rjeenja. Ona postoji i u ~lanu 520 ZOO. Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 718.

121

preduzme razumne mjere za o~uvanje stvari. One se najprije odre|uju prema svim okolnostima slu~aja, a potom i od mogu}nosti koje pru`a mjerodavno dr`avno pravo. Da bi ova obaveza nastala i postojala, potrebno je da prodavac ima ili posjed robe ili da mo`e njome raspolagati svojim pravnim radnjama (~lan 85 BK). 85. Postoji vie na~ina na koje se ova du`nost mo`e izvriti. Prodavac mo`e najprije da robu ~uva sam pa`njom dobrog privrednika, na troak i rizik kupca.348 Roba se mo`e predati nekom tre}em na ~uvanje ako trokovi ~uvanja nisu nerazumno visoki (~lan 87 BK). Ko mo`e biti to tre}e lice, Konvencija izri~ito ne odre|uje. Iz stilizacije ~lana 87 se ipak mo`e zaklju~iti da se radi o subjektima koji u sklopu svoje redovne djelatnosti dr`e robna skladita. To }e na prvom mjestu biti javna skladita, ali se kao ~uvari mogu pojaviti pediteri, preduze}a luka i drugi sli~ni subjekti. Sudski depozit je malo vjerovatan, mada nije isklju~en.349 Obavjetenje kupcu da je roba uskladitena nije obaveza prodavca,350 ali je u praksi uvijek korisno. Deponovanje robe kod tre}eg ne zna~i izvrenje isporuke.351 Poto se ~uvanje vri za ra~un kupca, prodavac ima pravo na naknadu trokova za ~uvanje. Granicu naknade predstavlja razumnost tih trokova (~lanovi 85 i 87 BK). Ako su trokovi razumni, prodavac ima pravo zaloge i/ili retencije na ~uvanim stvarima sve dok njegovi izdaci ne budu namireni. S obzirom na stilizaciju ~lana 88, koja koristi termin da robu zadr`i, izbor prava }e zavisiti od mjerodavnog dr`avnog sistema.352 86. Sa obaveznom ~uvanja povezana je, pod odre|enim uslovima i du`nost prodaje robe koju prodavac ~uva. Ona postoji u dva slu~aja: - ako je roba podlo`na brzom kvarenju ili - ako bi njeno ~uvanje iziskivalo nerazumne trokove (~lan 88, stav 2 BK). Kada su uslovi ispunjeni, prodavac mora preduzeti razumne mjere da robu proda (~lan 88, stav 2 BK). Njihova konkretizacija zavisi od okolnosti slu~aja i od nadle`nog prava. U principu u obzir dolaze: javna sudska prodaja, prodaja preko privatnih aukcijskih firmi i neposredna prodaja.353 Ako je to mogu}e, prodavac je du`an obavijestiti drugu stranu o svojoj namjeri da robu proda (~lan 88, stav 2 BK). Konvencija ne
348 ^lan 85 BK. Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 169-170. 349 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji prema... str. 170. 350 Caemmerer/Schleschtriem, isto djelo, str. 728. 351 Caemmerer, Schlechtriem, isto djelo, str. 729. 352 Za sredstva obezbje|enja u naem pravu vidjeti Trifkovi} dr Milo: Sredstva obezbje|enja pla}anja, u Nastavne teme kole za samostalne ra~unovo|e, 2. knjiga, Sarajevo 1995, str. 43-67, naro~ito str. 52-57. 353 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 171-172.

122

govori o reakcijama kupca, ali je o~ito da je on ovdje, kao vlasnik, gospodar posla (dominus negotii) i da se prodavac mora pridr`avati njegovih uputstava, ukoliko ih blagovremeno dobije.354 Kada je prodaja tre}em licu izvrena, prodavac je ovlaten da od dobijene sume zadr`i iznos razumnih trokova koje je imao. On je du`an viak predati drugoj strani (~lan 88, stav 3 BK), odnosno staviti joj ga na raspolaganje. 8.7. Ostale obaveze 87. Pored navedenih, prodavac ima i niz drugih obaveza. Neke su sporadi~no obuhva}ene Konvencijom, dok druge proisti~u iz konkretnog ugovora i okolnosti posla. Naj~e}e se navode sljede}e: pakovanje robe, obavjetavanje druge strane o relevantnim ~injenicama, otprema robe i transportno osiguranje.355 Zadr`a}emo se samo na posljednje dvije, budu}i da su ostale ve} obra|ene na odgovaraju}im mjestima. Obaveza organizovanja transporta javlja se kod distancionih prodaja. Ako nije ure|ena izri~itim sporazumom ili navo|enjem transportne klauzule, primijeni}e se dispozitivna rjeenja sadr`ana u ~lanu 32, stav 2 BK. Prema njima postoje ~etiri obilje`ja ove obaveze: - Prevoz se organizuje do odre|enog mjesta, mjesta opredjeljenja. To je ujedno i mjesto u kome, po pravilu, rizik sa prodavca prelazi na kupca, mada to ne mora uvijek biti slu~aj; - Prodavac mora zaklju~iti sve potrebne ugovore za prevoz, a ne samo ugovor o prevozu. Tu }e naj~e}e biti uklju~eni: ugovor o pediciji, uskladitenju i osiguranju; - Ako nije ugovorena, vrsta prevoza se odre|uje prema okolnostima konkretnog slu~aja i to tako da bude odgovaraju}a. U faktore zna~ajne za odluku o izboru ulaze po pravilu: osobine robe, tehnoloke karakteristike pojedinih vrsta transporta i rokovi i - Uslovi ugovora moraju biti uobi~ajeni za tu vrstu prevoza. Pada u o~i veliki broj upotrijebljenih pravnih standarda. A to zna~i da }e u njenom konkretnom utvr|ivanju veliku ulogu imati interpretativni kriteriji iz ~lana 8. Konvencije. 88. Obaveza osiguranja robe le`i na prodavcu kada je to izri~ito ugovoreno ili ako na nju upu}uju transportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i relevantnim pravilima osiguranja. Zbog toga je Konvencija regulisala samo obaveze prodavca ako nije du`an da robu osigura. Tada mora na zahtjev kupca da mu dostavi sve raspolo`ive podatke koji su mu potrebni za izvrenje osiguranja (~lan 32,
354 Suprotno: Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 733. 355 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 171-172.

123

stav 3 BK). Na~elo potenja i savjesnosti, te standard pa`nje dobrog privrednika zahtijevaju da se dostave i podaci koji nisu izri~ito tra`eni, ali mogu biti od zna~aja za zaklju~ivanje ugovora o datom transportnom osiguranju.

9. Obaveze kupca
9.1. Davanje specifikacije 89. Obaveza kupca da prodavcu dostavi specifikaciju ~ini od posla prodaje opteg tipa posebnu vrstu - specifikacionu prodaju. Njen pravni re`im u Konvenciji i ZOO je gotovo identi~an.356 Zadr`a}emo se samo na rjeenjima Be~ke konvencije. Pod specifikacijom se podrazumijeva svaki ugovorni uglavak ili jednostrana izjava jedne od stranaka kojima se bli`e odre|uju oblik, mjere i druga obilje`ja robe (~lan 65, stav 1 BK). Generalna odredba da }e kupac specificirati poru~enu robu je bez ikakvih pravnih efekata.357 Iako Konvencija ne govori o obimu i tehnici odre|ivanja obilje`ja robe, o~ito je da oni moraju biti detaljniji od obi~ne ugovorne klauzule kojom se bli`e definie predmet posla. Svojstva robe koja nisu odre|ena specifikacijom ravna}e se prema mjerodavnom pravu. Uporedno pravo se sla`e u tome da nespecificirane osobine moraju odgovarati kako specifikaciji, tako i onome to je u prometu uobi~ajeno.358 90. Kupac je du`an da specifikaciju obezbijedi do ugovorenog datuma. Ako on nije ozna~en u ugovoru, specifikacija se mora dati do isteka razumnog roka od prijema prodav~evog zahtjeva za specifikaciju. Nepotovanje ove obaveze povla~i pravo prodavca da sam sa~ini specifikaciju u skladu sa kup~evim potrebama koje su mu mogle biti poznate (~lan 65, stav 1 BK). Poto znanje prodavca za potrebe kupca ne mora biti ni aktualno, ni precizno, Konvencija mu name}e obavezu da obavijesti kupca o pojedinostima specifikacije i da mu ostavi razuman rok u kome kupac ima pravo da sa~ini sopstvenu specifikaciju. Izjava prodavca djeluje od dana u kome ju je kupac primio. Ne odgovori li kupac u ostavljenom roku, specifikacija koju je u~inio prodavac je obavezna (~lan 65, stav 2 BK). U skladu sa ~lanom 64, 1 BK prodavac u ovom slu~aju ima i pravo na raskid ugovora.
356 ^lan 539 ZOO govori o specifikacionoj prodaji samo ako kupac ima pravo da kasnije odredi specifikaciju. 357 Knapp u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 477. 358 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 31.

124

9.2. Provjera saobraznosti


9.2.1. Pojam i zna~aj provjere

91. Provjera (ne)saobraznosti je sistem fakti~kih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi kupac doao do relativno sigurnog stava o tome da li isporu~ena roba odgovara onome to je ugovoreno. U uporednom pravu je provjera u najve}em broju sistema pravo kupca.359 Taj stav ne izuzima i ZOO.360 Regulativa Be~ke konvencije je takva da provjera saobraznosti predstavlja posredno konstituisanu obavezu kupca, uslov za valjano reklamiranje i jednu od pretpostavki o~uvanja prava na naknadu tete. Provjeru }emo izlo`iti tako da se dobije sistem sli~an doma}em. Pri tome }emo obuhvatiti sljede}e modalitete ove obaveze: vrijeme, mjesto, na~in i trokovi. 92. Zna~aj pregleda je po Konvenciji isti kao i u nacionalnim pravima. Prema ~lanu 58, stav 3 BK: Kupac nije du`an isplatiti cijenu prije nego to je imao mogu}nost da robu pregleda. Izuzeci su tako|er odre|eni. Obaveza pla}anja i prije pregleda postoji ako na to upu}uju dokumentarni na~in isporuke, ili ukoliko drugi na~in isporuke i pla}anja, o kojima su se stranke saglasile, isklju~uje mogu}nost pregleda robe. Pored navedenog, uredan pregled je i fakti~ka i pravna pretpostavka uspjene reklamacije.
9.2.2. Vrijeme provjere

93. S obzirom na to da je pregled obaveza kupca, on, prema Konvenciji, snosi i trokove pregleda. Ako se poka`e da je roba nesaobrazna, kupac mo`e trokove pregleda, prema optim pravilima Konvencije da zahtijeva u vidu naknade stvarno pretrpljene tete. Nacionalna prava ovdje imaju razli~ite pristupe. Na sistem, oli~en u Optim uzansama, tipi~an je primjer. Vrijeme provjere je najslo`eniji pravni modalitet ovog postupka. Ono mo`e biti odre|eno prinudnim propisom ili ugovorom, odnosno dispozitivnim propisom. Prinudni propisi velikog broja zemalja zahtijevaju da se roba koja }e se uvesti provjeri prije otposlanja (pre-shipment inspection). Modaliteti ove provjere ure|eni su posebnim Sporazumom o inspekciji prije otposlanja, koji je zaklju~en u okviru GATT/ WTO.361 U postupke obavezne kontrole robe spada i grani~na kontrola. Na me|unarodnom
359 Vidjeti Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 182. Tako i Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 91 naro~ito. 360 Vidjeti opirno kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 81-94; ^lan 481, stav 1 ZOO. 361 Vidjeti i Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 81.

125

planu je ure|ena Konvencijom o uskla|ivanju grani~nih kontrola robe.362 Vrijeme provjere privatnopravnog karaktera, koje se odre|uje ugovorom ili dispozitivnim propisom, tako|er ima dva osnovna slu~aja: kada je prodavac savjestan i kada nije savjestan. Posebno }emo ih izlo`iti. Kada je prodavac nesavjestan, tj. kada se nedostatak saobraznosti odnosi na ~injenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle biti nepoznate, a on ih nije otkrio kupcu (~lan 40 BK),363 vrijeme utvr|ivanja nesaobraznosti nije ni~im ograni~eno. Niko se ne mo`e pozivati na posljedice svojih nesavjesnih radnji (Nemo turpitudinem suam alegans!). Ako je prodavac bio savjestan, vrijeme utvr|ivanja se odre|uje zavisno od toga da li je nedostatak saobraznosti bio vidljiv ili skriven, tj. takav da se mogao utvrditi tek posebnim pregledom ili upotrebom stvari. U slu~aju vidljive nesaobraznosti, vrijeme provjere odre|uje se na dva na~ina: generalno i za neke posebne situacije. Slo`enost rjeenja zahtijeva da se posebno izlo`e. 94. Pregled (provjera) vidljivih nedostataka mora se izvriti u to je mogu}e kra}em roku zavisno od okolnosti (~lan 38 (1) BK). Iako se ocjena pravnih standarda uvijek vri i prema okolnostima konkretnog slu~aja, konkretne okolnosti su unesene u ~lanu 38 (1) BK da bi se ubla`ila strogost stilizacije i roka koju on sadr`i.364 Ovo je osnovno rjeenje. Pravilima o jednovremenosti isporuke i pla}anja iz ~lana 58 Konvencije u praksi se posti`e da se vrijeme provjere (ne)saobraznosti ve`e za vrijeme isporuke. Upravo zbog toga se u teoriji smatra da je i tih proba dovoljna za odr`avanje rokova pregleda.365 95. Posebna rjeenja za vrijeme provjere tako|er postoje u Konvenciji. Prvo se ti~e distancione prodaje. Pregled se mo`e odgoditi do stizanja robe u mjesto opredjeljenja (~lan 38 (2) BK). To zna~i da se vrijeme pregleda odga|a za period transporta i da kupac mora dokazivati da eventualna nesaobraznost nije nastala u toku prevoza, nego prije predaje za transport. U ovom kontekstu zna~ajno je nekoliko momenata: - razlikovanje pregleda radi izvrenje ugovora o prodaji od pregleda radi izvrenja ugovora o prevozu; - stranke mogu vrijeme pregleda uvijek posebno ugovoriti ne pridr`avaju}i se dispozitivnih rjeenja Konvencije; - ako nita nije ugovoreno, kupac ima pravo opcije u pogledu odre|ivanja (mjesta) vremena provjere i
362 Dodatak Sl. list SFRJ Me|unarodni ugovori od 5.4.1985 i Sl. list RBiH, broj 2/92. 363 Gabriel Henry, isto djelo, str. 120 smatra da je CISG i u ovom slu~aju uspostavila standard aktuelnog znanja za nedostatak saobraznosti. 364 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 117. Sli~no Gabriel Herny, isto djelo, str. 115. 365 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 333. i sli~no.

126

- u mjestu opredjeljenja kupac tako|er ima obavezu da u skladu sa okolnostima da robu na provjeru u to je mogu}e kra}em roku. Drugo specifi~no rjeenje se odnosi na reekspediciju (~lan 38(3) BK). Pod reekspedicijom se podrazumijeva promjena pravca ili destinacije robe bez postojanja razumne mogu}nosti da se roba prije toga pregleda, pod uslovom da je prodavac u trenutku zaklju~enja ugovora znao ili morao znati za dalju otpremu.366 U Konvenciji nema zahtjeva da se mjesto opredjeljenja mijenja bez pretovara, kao to to ~ine haki Jednoobrazni zakon i na ZOO. Kod reekspedicije pregled mo`e da se odgodi do prispije}a robe u novo mjesto opredjeljenja (~lan 38 (3) BK), a to prakti~no zna~i za vrijeme produ`enog transporta. U ovom slu~aju va`e i druga rjeenja iz prethodnog slu~aja. Tre}i slu~aj obuhvata jednovremenosti isporuke i pla}anja. On ugovorom mo`e biti isklju~en (~lan 58 (1) BK). Pregled se mo`e odgoditi dok prodavac kupcu ne stavi na raspolaganje dokumenta na osnovu kojih se mo`e raspolagati robom (~lan 58 (1) BK). 96. Kod skrivene nesaobraznosti (skrivenih nedostataka) provjera se mo`e izvriti u krajnjem roku od dvije godine ra~unaju}i od dana stvarne predaje robe kupcu, izuzev kada je taj rok nesaglasan sa ugovornim garantnim rokom (~lan 39 (2) BK). Ovaj zaklju~ak se dobija tuma~enjem, a po~iva na uslovljenosti provjere nesaobraznosti i reklamacije. Rok je objektivan i prekluzivan. Bio je predmet velikih sporova prilikom usvajanje Konvencije.367 Namijenjen je prvenstveno zatiti od skrivenih nedostataka, tj. od nesaobraznosti koja nije vidljiva prilikom prijema robe.
9.2.3. Mjesto provjere

97. Prema dispozitivnim odredbama Konvencije, mjesto provjere se odre|uje prema vremenu provjere. Primjenom ovog kriterija mo`e se dobiti sljede}a nomenklatura: - mjesto isporuke, - mjesto predaje prvom prevozniku radi prevoza kod distancionih prodaja, naro~ito ako su u pitanju generi~ke stvari,368 - mjesto opredjeljenja, - kona~na destinacija kod reekspedicije i - mjesto gdje se stvari nalaze, ako je u pitanju skrivena nesaobraznost.
366 Bianca u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 298. 367 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 119-120. Caemmerer/Schlechrtiem, isto djelo, str. 336. 368 Draki} dr Mladen; Me|unarodna prodaja prema... str. 184.

127

98. Analiza teksta Konvencije pokazuje da ona te`ite stavlja na mjesto opredjeljenja,369 bilo da se radi o primarnom mjestu upu}ivanja, bilo o sekundarnom, onom koje se pojavljuje kod reekspedicije. Ovo rjeenje odgovara dominiraju}em stavu u uporednom pravu.370 Me|unarodna prodaja ima prete`no distancioni karakter. Zbog toga je u praksi veoma prisutno i mjesto predaje robe prvom prevozniku kao lokacija na kojoj se vri provjera.
9.2.4. Na~in provjere

99. Na~in pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje kupac treba da izvri radi provjere saobraznosti isporuke. Na~in pregleda zavisi prvenstveno od vrste robe i sporazuma stranaka, pa mu Konvencija ne posve}uje posebnu pa`nju. Stoga, u slu~aju utnje ugovora, prema pojedinim autorima, va`i pravilo Hakog zakona o prodaji po kome se na pregled primenjuju pravila mesta na kome se kontrola vri.371 Drugo miljenje je zasnovano na irem tuma~enju Be~ke konvencije i zato nam se ~ini prihvatljivim. Za na~in pregleda su prvenstveno mjerodavni me|unarodni poslovni obi~aji, a ukoliko njih nema, kupac mora da ispita robu na razuman na~in.372 Takav na~in provjere mo`e, ali ne mora da bude podudaran sa pravilima provjere u mjestu isporuke. Zna~ajno je napomenuti da jedinstvena me|unarodna pravila za kontrolu jo ne postoje, a da se rjeenja uporednog prava me|u sobom zna~ajno razlikuju.373 Tako|er, valja ista}i da se prema ~lanu 20 naeg Zakona o sukobu zakona ne mo`e do}i do stava koji bi bio podudaran sa rjeenjima Konvencije. Ukoliko va`i pravo BiH, primijeni}e se odredbe Glave XXIII ZOO Ugovor o kontroli robe i usluga za situaciju u kojoj je provjera preputena tre}im licima.374 Ukoliko kontrolu saobraznosti robe vri kupac, va`i}e odredbe ZOO o provjeri materijalnih nedostataka. 100. U vezi sa na~inom provjere tri momenta su u praksi posebno zna~ajna. Prvo, kod na~ina provjere uvijek treba pa`ljivo razlikovati tehni~ke od drutvenih procedura. Drugo, ako su bilo tehni~ki, bilo drutveni postupci propisani prinudnim propisima ili fiksirani u ugovoru, rjeenja izvora prava se moraju striktno potovati. Samo rezultati dobi369 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 117. 370 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... st. 183. Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 89-90 naro~ito. 371 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 116. 372 Bianca u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 297-298. Posebno se isti~e da ovo pravilo va`i i kad lokalni obi~aji ne postoje. 373 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 186. 374 Vidjeti Vilus dr Jelena: Odre|ivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji, IUP, Beograd, 1970.

128

jeni na taj na~in su juridi~ki relevantni i mogu da poslu`e kao osnova za urednu reklamaciju. Sa ovoga stanovita se svi na~ini provjere i njihovi rezultati mogu podijeliti na one koji se ti~u utvr|ivanja standardnog kvaliteta i drugih zahtjeva vezanih za robu i one koji odgovaraju specifi~no ugovorenim klauzulama. U prvom slu~aju se izdaju standardni certifikati (in rem), a u drugom posebni (in personam).375 I tre}e, postupak provjere se danas u mnogim slu~ajevima (zlo)upotrebljava i kao na~in posrednog isklju~ivanja ili ograni~avanja odgovornosti prodavca.376 9.3. Prijem isporuke 101. Preuzimanje isporuke je sistem fakti~kih i pravnih radnji koje kupac prema ugovoru i drugim izvorima prava mora da izvri da bi omogu}io prodavcu da izvri isporuku (~lan 60 BK)377 i da bi on sam preuzeo robu. Sastoji se iz najmanje jedne fakti~ke i jedne pravne radnje i zato predstavlja pomo}ni pravni posao.378 Preuzimanje isporuke je pandan isporuci i ~esto se radnje ispunjavanja ove dvije obaveze prepli}u. No, to nimalo ne uti~e na njihovu pravnu samostalnost. U uporednom pravu je pravna priroda preuzimanja isporuke sporna. Interesantno je da linija podjele ne ide izme|u kontinentalnih i common law sistema. Ve}ina dr`avnih poredaka izri~ito smatraju da je u pitanju pravo kupca.379 ZOO je zauzeo stav da se radi o njegovoj obavezi i time se priklonio rjeenjima me|unarodnog poslovnog prava.380 102. Radnje preuzimanja isporuke odnose se na period prije i u toku isporuke. Njihovo navo|enje mo`e se izvriti u ugovoru ili drugim izvorima, shodno ~lanu 8 BK. Ukoliko to nije u~injeno, kupac mora obaviti sve radnje koje se razumno od njega o~ekuju (~lan 60 BK). Za me|unarodnu prodaju je va`no da svako preuzimanje robe ne mora da zna~i i njen prijem. Test za kvalifikovanje fakti~kog preuzimanja robe kao prijema isporuke je stanje volje kupca, odnosno postojanje ili nepostojanje pomo}nog pravnog posla kao elementa prijema. Ovakve situacije su ~este, naro~ito kod reekspedicije.381 Kada je isporuka izvrena, rizik je preao na kupca. Usprkos tome, Konvencija zahtijeva od
375 Vidjeti kod Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 7879. 376 Vidjeti Trifkovi} dr Milo: Analiza ugovornog regulisanja poslovne saradnje izvozne privrede ... Ekonomski institut Sarajevo, Sarajevo, 1988. 377 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 535. Kao primjere navode: slanje ambala`e, davanje instrukcija za otpremu robe, stavljanje robe na raspolaganje, zaklju~ivanje ugovora o prevozu i davanje specifikacije. 378 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 95. Ovo nije slu~aj sa pravom USA. ^lan 2-301 UCC sadr`i rjeenja koja su podudarna sa CISG. Opirnije vidjeti kod Gabriel Henry, isto djelo, str. 173-174. 379 ^lan 2 Sale of Goods Act; ~lan 2 -606 i 2-607 UCC, ~lan 91 ZO. Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 91-93. 380 ^lan 519 je smjeten u odsjek o obavezama kupca. Nacrt ZOO je u ~lanovima 630 632 prihvatio isto rjeenje. 381 Vidjeti Schmitthoff, X Ed, isto djelo, str. 9293.

129

kupca i da preuzme robu. Cilj ovakvog rjeenja je osloba|anje prodavca od obaveze da se o njoj stara, da je ~uva. 9.4. ^uvanje robe 103. Ve} je navedeno da je i u uporednom pravu i prema Be~koj konvenciji ~uvanje robe zajedni~ka du`nost obje stranke. Stoga za kupca na koga pada ova obaveza u principu va`i isti re`im kao i za prodavca. Specifi~nosti ipak postoje i vezane su za pravo kupca da robu odbije. Postoje dvije osnovne situacije. Prva ima opti karakter.382 Kad god je ovlaten da odbije robu koja se ve} nalazi u njegovom posjedu, fakti~ki ili posredstvom dokumenata, kupac je du`an da preduzme sve mjere za ~uvanje robe koje su prema okolnostima razumne (~lan 86, stav 1 BK). Kao i prodavac, kupac u ovom slu~aju ima pravo da zadr`i robu dok mu se ne naknade razumni trokovi koje je imao povodom ~uvanja. 104. Druga situacija postoji kod distancione prodaje. Kupac je u mjestu opredjeljenja du`an da preuzme robu za ra~un prodavca, ako su ispunjeni Konvencijom predvi|eni uslovi. Ima ih ukupno ~etiri: - u mjestu opredjeljenja prodavac nema lice ovlateno da preuzme brigu o robi, bilo da se radi o sopstvenom slu`beniku, bilo o ugovornom partneru (pediter, agent), - preuzimanje robe je mogu}e bez isplate njene cijene, - preuzimanje i ~uvanje robe ne prouzrokuju kupcu nerazumne trokove, - preuzimanje i ~uvanje robe ne stvaraju kupcu nerazumne nepogodnosti. Analiza teksta Konvencije pokazuje da prva tri uslova moraju biti ispunjeni kumulativno. ^etvrti uslov je samostalan i kupac ima pravo, ne i obavezu da se njime koristi. Mjere ~uvanja i zadr`avanja robe ure|ene su na isti na~in kao i u prvom slu~aju. 9.5. Pla}anje cijene
9.5.1. Pojam pla}anja i izvori prava

105. Pla}anje cijene je klju~na obaveza kupca. Ona, kao razlog, u kontinentalnim sistemima predstavlja kauzu (causa), a u common law sistemima razlog (consideration) za preuzimanje du`nosti prodavca uopte, a isporuke i prenosa vlasnitva posebno. Analogno isporuci
382 Caemmerer/Schlechtriem isto djelo, str. 723 smatraju da va`enje ~lana 86,1 BK za distancione poslove sporno mo`e biti.

130

pla}anje se mo`e definisati kao sistem fakti~kih i pravnih radnji koje kupac mora da preduzme u skladu sa ugovorom, prinudnim propisima i drugim izvorima, da bi prodavcu prenio odre|enu koli~inu novca i najja~e stvarno pravo na njoj.383 Be~ka konvencija u ~lanu 54 sadr`i sli~nu definiciju ove du`nosti: Kup~eva obaveza da isplati cijenu podrazumijeva preduzimanje mjera i ispunjavanje formalnosti predvi|enih ugovorom ili odgovaraju}im zakonima i propisima da bi se omogu}ilo izvrenje pla}anja. U predmet obaveza pla}anja ulaze cijena predmeta prodaje, izdaci robnog prometa i sami trokovi pla}anja. Da bi omogu}io prodavcu da do|e u posjed novca, kupac mora da izvri niz radnji ure|enih ugovorom, dispozitivnim i prinudnim propisima. Ako nita drugo nije izri~ito ili preutno ugovoreno, mjerodavni su najprije propisi zemlje iz koje se pla}anje vri, naj~e}e dr`ave kup~evog sjedita. Pored toga, kupac treba da zadovolji i propise zemlje u kojoj se pla}anje vri, ukoliko ih je znao ili morao znati. U teoriji se sa pravom isti~e da posljednja obaveza nije teka za kupca budu}i da su formalnosti prijema pla}anja znatno manje od onih koje postoje kod izvrenja nov~anih obaveza.384 Naj~e}e formalnosti vezane za ispunjenje du`nosti pla}anja su: pribavljanje dozvole za pla}anje, otvaranje akreditiva, obezbje|enje bankarske garancije, izdavanje i prenos mjenice. Obaveza pla}anja izvrava se u ugovorenoj valuti, ukoliko to nije suprotno mjerodavnim deviznim propisima.385 Ako valuta nije predvi|ena ni prinudnim propisima, ni sporazumnom stranaka, utvrdi}e se tuma~enjem u skladu sa ~lanovima 8 i 9 BK.386 Pravna priroda obaveze pla}anja u me|unarodnoj prodaji je dvostruka. Ona je najprije ugovorna du`nost kupca. No, sa stanovita javnog prava, ona kod nas ulazi u pla}anje po teku}im transakcijama sa inozemstvom.387 Isto stanje postoji i u uporednom pravu. 106. Od izvora me|unarodnog poslovnog prava za ure|ivanje ove obaveze na prvom mjestu se nalazi Be~ka konvencija, ukoliko nije isklju~ena ugovorom. Od prinudnih propisa ove grane najprije treba voditi ra~una o ratifikovanim bilateralnim ugovorima, a potom o deviznom zakonodavstvu i pridru`enim podzakonskim aktima.388 Poto ovdje ne postoji mogu}nost da se mjerodavno pravo odredi bilo sporazumom stranke, bilo kolizionom normom, za kupca }e biti mjerodavni
383 Opirnije vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 98-98. 384 Maskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 398. 385 Vidjeti Zakon o deviznom poslovanju FBiH 10/94. 386 Maskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 399-400. 387 Vidjeti Zakon o deviznom poslovanju FBiH. 388 Na podzakonske akte izri~ito upu}uje francuski original ~lana 54 BK. Engleski tekst govori samo o zakonima (laws).

131

propisi njegove zemlje, a za prodavca pravo dr`ave u kojoj se nalazi mjesto pla}anja. Pitanja koja nisu rijeena prethodno navedenim izvorima ure|uju se mjerodavnim doma}im pravom. Tada za njih va`e kako opta pravila o izvrenju nov~anih obaveza, tako i posebne odredbe o pla}anju cijene u ugovoru o prodaji.389
9.5.2. Na~in pla}anja

107. Na~in pla}anja obuhvata instrumente pla}anja, radnje koje se povodom njih moraju izvriti i modalitete tih radnji. Na~in pla}anja se po pravilu kombinuje sa instrumentima obezbje|enja pla}anja, ali obje pojave zadr`avaju svoju pravnu samostalnost.390 Na~in pla}anja u Be~koj konvenciji nije konkretno regulisan, pa }e se na ugovorna rjeenja primijeniti relevantna me|unarodna regulativa391 i pravila mjerodavnog dr`avnog prava. Naj~e}i instrumenti pla}anja su nalog banke kupca banci prodavca392 i izdavanje ~eka. U praksi se dokumentarni akreditiv, te izdavanje i prenos mjenice, tako|er smatraju instrumentima pla}anja, mada su oni po svojoj ekonomskoj funkciji i pravnoj prirodi instrumenti obezbje|enja pla}anja. Njihova sadr`ina odre|ena je posebnim propisima; na~in upotrebe tako|er. Zbog toga se ovdje na njima ne}emo zadr`avati. Ipak, potrebno je ista}i da Zakon o deviznom poslovanju (dalje i ZDP) zahtijeva da se platni promet sa inozemstvom obavlja preko banaka, ako samim tim zakonom nije druk~ije odre|eno. 108. Pla}anje robom otvara niz osjetljivih pravnih pitanja. Najprije, nacionalna prava nisu saglasna u tome da li se pla}anje mo`e uopte ili bar djelomi~no ugovoriti i izvriti u stvarima.393 Stilizacija ~lana 54 BK ne isklju~uje mogu}nost pla}anja robom. Dalje, ako je pla}anje unaprijed i u cjelini ugovoreno u robi, postoji specifi~an posao - razmjena,394 odnosno kompenzacija, countertrade ili barter.395
389 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 100-101. 390 Trifkovi} dr Milo: Sredstva obezbje|enja pla}anja u Nastavne teme kole za ra~unovo|e, knjiga 2, Sarajevo, 1995, str. 59-67 o bankarskim garancijama. 391 Uporedni pregled i rjeenja doma}eg prava vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 102-108 i Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 236-241. 392 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 525 isti~u da je pla}anje nalogom izjedna~eno sa pla}anjem u gotovini. 393 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 19-20, Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 231. 394 ^lanovi 552-553 ZOO. 395 Mlikotin-Tomi} dr Dea: Pravo me|unarodne trgovine, skripta, Zagreb 1994, str. 85-90; Markovi}Bajalovi} mr Dijana: Pravna forma me|unarodnih kompenzacionih poslova u Novi ugovori od zna~aja za privredni razvoj Jugoslavije, Zbornik sa Savjetovanja u Beogradu 16. i 17. 1995, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1995, str. 271 281. 1992. godine je UNCITRAL izradio Legal Guide on International Countertrade Transactions (vidjeti www.uncitral.org)

132

Kod nas je kompenzacioni posao definisan ~lanom 22 ZVTP BiH: Preduze}e mo`e zaklju~ivati ugovore o izvozu roba i usluga koje se pla}aju uvozom roba i usluga. Tuma~enje ove odredbe otvara neke dileme. Prva je da li se izvoz robe mora napla}ivati isklju~ivo uvozom robe ili se cijena mo`e naplatiti uvozom usluga? Sa stanovita vanjskotrgovinskog re`ima smatramo da su obje varijante dozvoljene. No privatnopravni posao bartera sa elementom inostranosti postoji samo onda ako se vri razmjena robe za robu. Drugo sporno pitanje se ti~e uslova pod kojim se ovaj posao mo`e obavljati. Povezano tuma~enje stava 1 sa stavovima 2 i 3 istog ~lana i sa generalnom odredbom o slobodi protoka robe iz ~lana 1, stav 2 jasno pokazuje da posao bartera nije vie podvrgnut re`imu administrativnih dozvola. Spoljnotrgovinski efekti barter aran`mana ipak su zahtijevali da se njihovo obavljanje organizovano evidentira. Zadatak je povjeren ministarstvima trgovine entiteta (~lan 22 ZVTP BiH), a postupak ure|en posebnim Uputstvom Vije}a ministara o evidenciji izvrenog kompenzacionog posla.396 Preduze}e je du`no u roku od 15 dana po izvrenju posla evidentirati kompenzaciju kod ministarstva trgovine entiteta. Dostavljaju se podaci o robi, naziv i tarifna oznaka, te vrijednost robe koja se izvozi i uvozi iskazana u DEM. Do desetog dana teku}eg mjeseca podaci za prethodni mjesec se moraju dostaviti Ministarstvu vanjske trgovine BiH, radi objedinjavanja evidencija. Ovo ministarstvo ima obavezu da sastavlja polugodinje i godinje analize o kompenzacionoj razmjeni sa inostranstvom.
9.5.3. Mjesto pla}anja

109. Mjesto pla}anja je lokacija na kojoj sve radnje pla}anja moraju biti zavrene, odnosno preciznije, lokacija na kojoj cijena mora biti stavljena prodavcu na raspolaganje. U uporednom397 i u naem pravu398 tri principa dominiraju odre|ivanjem mjesta pla}anja: obaveza je donosiva, nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i na~inu pla}anja i vezana je za na~elo uzajamnosti ispunjenja. Poto izme|u kontinentalnih i anglosaksonskih prava u ovom pogledu ne postoje bitne razlike, Be~ka konvencija nije imala razloga za stvaranje posebnih rjeenja. Trokove pla}anja u pravilu snosi kupac. Prodavac snosi pove}ane trokove pla}anja koji nastanu zato to je, nakon zaklju~enja ugovora, promijenio svoje sjedite (~lan 57, 2 BK). Smatramo da navedena rjeenja va`e i onda kada prodavac jednostrano promijeni mjesto pla}anja, a da
396 Sl. glasnik BiH, broj 22/98. 397 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 112-114 i Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 238-239. 398 ^lan 516, stav 2 ZOO.

133

pri tome ne mijenja svoje sjedite (mjesto poslovanja). Ostali rizici izvrenja nov~ane obaveze ostaju na kupcu.399 Cesija prava na naplatu, npr. kod faktoringa,400 ne mijenja sama po sebi mjesto pla}anja,401 niti uti~e na pravila o tome ko snosi trokove isplate. 110. Ukoliko prodavac treba da isporuku robe izvri kao svoju prethodnu obavezu, mjesto pla}anja je sjedite prodavca (~lan 57, stav 1, ta~ka (a) BK). Sistemskim povezivanjem ove odredbe sa stavom 2. istog ~lana dolazi se do zaklju~ka da je to mjesto u kome prodavac ima sjedite u trenutku zaklju~enja ugovora. Ovo mjesto pla}anja bi}e mjerodavno za prodaje kod kojih je ugovoreno slanje robe sa otvorenim ra~unom (na otvoreno), netto kasa, neto kasa po prijemu i provjeri, za prodaje putuju}e i plivaju}e robe, za prodaju uskladitene robe i za distancionu prodaju kod koje nije ugovoreno pouze}e.402 Kada je pla}anje ugovoreno uz isporuku robe ili predaju dokumenata, mjesto pla}anja je ono u kome se izvri uru~enje robe,403 odnosno dokumenata. Analiza pojedinih komercijalnih vrsta prodaje pokazuje da }e izlo`ena rjeenja ~lana 57, stav 1, ta~ka (b) biti primjenjiva kod nedistancione prodaje. Kod distancione prodaje }e pla}anje uz predaju robe ili dokumenata biti mogu}e samo ako prevoznik ima pravo da naplati cijenu od primaoca (pouze}e),404 te kod dokumentarnih isporuka u kojima papiri pru`aju kupcu dovoljno garancije o saobraznosti robe (skladinica, prenosivi tovarni list `eljeznice itd.). Ako se pla}anje vri dokumentarnim akreditivom, smatramo da je mjesto pla}anja ono u kome akreditivna, konfirmiraju}a ili banka platac ima svoje sjedite.405
9.5.4. Vrijeme pla}anja

111. Vrijeme pla}anja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje pla}anja moraju biti zavrene i dugovana cijena stavljena na raspolaganje prodavcu. Vrijeme pla}anja treba razlikovati od trenutka u kome
399 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 525; Moskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 415. 400 O mogu}nostima faktoringa u BiH vidjeti WB SEED projekt: On Establishment of a Factoring Company in Bosnia and Herzegovina, Sarajevo 2004. i Svjetska Banka i SEED projekt Faktoring - procjena pravnog okvira i njegovo unapre|enje, Sarajevo: 2005. Osnovni rezultati projekata su objavljeni. Vidjeti Trifkovi} dr. Milo Trivun dr Veljko: Pravni okvir faktoring posla u legislativi Bosne i Hercegovine, 6. me|unarodni simpozij JAFIS, maj 2005, str. 367 394 i Osnovni pravni aspekti faktoring posla, Prizma, juli-august 2005, str. 37 41. 401 Moskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 419. 402 Slu~ajevi su navedeni prema Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 524. Isto i Maskow u BiancaBonell, isto djelo, str. 413. 403 Ovo rjeenje postoji i u naem pravu. Vidi ~lan 516, 3 ZOO. 404 Vidjeti Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 526-527. 405 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 528 navode i sjedite aviziraju}e banke kao mjesto pla}anja. Ovo rjeenje se mo`e prihvatiti samo ako je avizo banka sporazumom stranaka odre|ena kao isplatno mjesto (platite).

134

se smatra da je pla}anje izvreno. Druga navedena kategorija je fakti~ke prirode i slu`i ocjeni urednosti pla}anja, odnosno utvr|ivanju da li docnja kupca postoji ili ne. U uporednom pravu nema bitnih razlika u pogledu vremena pla}anja. Osnovni princip je jednovremenost isporuke i pla}anja, ukoliko je zadovoljen uslov da je kupac mogao pregledati robu.406 Rjeenja Konvencije su analogna onim u nacionalnim pravima. Izuzetak ipak postoji. U ~lanu 59 Konvencije sadr`ano je jedno rjeenje koje odstupa od nekih nacionalnih prava.407 Kada se dan pla}anja utvrdi ne samo ugovorom nego i na osnovu izlo`enih rjeenja Konvencije, kupac je du`an platiti bez posebnog zahtjeva ili neke druge formalnosti od strane prodavca. Rimsko na~elo po kome rok opominje umjesto du`nika (Dies interpelat pro homine) ovdje je dosljedno primijenjeno. Teorija je kritikovala ovo rjeenje utoliko to ne sadr`i pozivanje na obi~aje,408 te zato to kupca stavlja u veoma te`ak polo`aj kada je pla}anje povezano sa isporukom ~ije vrijeme kupac ne mo`e da predvidi.409 112. Vrijeme pla}anja odre|uje se najprije ugovorom (~lan 58, stav 1 BK). Ono mo`e biti utvr|eno tako da pada prije isporuke. Naj~e}e klauzule kojima se to ~ini su pla}anje po pozivu (Zahlung bei Abruf), pla}anje po prijemu fakture (Kasse gegen Faktura), C.B.D. (Cash before Delivery),410 pla}anje uz dokumenta (Kasse gegen Dokumenten). Ako je ovo slu~aj, Zakon o deviznom poslovanju (dalje i ZDP)411 u ~lanu 39 zahtijeva od doma}ih pravnih lica da pla}enu robu uvezu u roku od 90 dana od dana kad je banka izvrila nalog za pla}anje prema inozemstvu. Kod izvoznih poslova naih firmi situacija je neto druk~ija. Ako pla}anje pada nakon isporuke, shodno naim deviznim propisima, ono mora biti ugovoreno i izvreno unutar perioda od 90 dana po isporuci. U suprotnom se smatra da se radi o davanju kredita stranom kupcu i tada se naplata mora izvriti u rokovima koji su predvi|eni ugovorom o kreditu (~lan 38 ZDP). U oba razmatrana slu~aja uobi~ajeno je tra`enje sredstava obezbje|enja pla}anja. Ukoliko vrijeme pla}anja nije ugovoreno, obaveza kupca dospijeva kad prodavac, u skladu sa ugovorom i ovom konvencijom, stavi kupcu na raspolaganje bilo robu, bilo dokumenta na osnovu kojih se robom mo`e
406 ^lan 1651 francuskog Code civile, ~lan 1489 talijanskog Codice civile, p. 1062 AGZ, ~lan 28 Sale of Goods Act, ~lanovi 2-511 UCC. 407 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 146. 408 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 146. 409 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 534. 410 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 238. 411 Sl. novine FBiH, broj 35/98

135

raspolagati (~lan 58, stav 1 BK). Stavljanje na raspolaganje obuhvata fakti~ke i pravne radnje prodavca kojima se kupcu omogu}ava preuzimanje posjeda robe, odnosno dokumenata. Obaveza kupca dospijeva ~im je za to saznao na bilo koji na~in. U praksi dominira primanje obavjetenja bilo od prodavca, bilo od njegovih punomo}nika. Vrste prodaje, primjenjene komercijalne tehnike i na~in transporta uti~u i ovdje na izgled konkretnih rjeenja. Prodaja uskladitene robe se tako realizira kao dokumentarna prodaja, a trgovina plivaju}om robom kao prodaja roba za novac s tim da brodar ima funkciju izvrioca isporuke.412 Sigurnost stranaka se ovdje posti`e uslovljavanjem isporuke, odnosno isplate. Prodavac mo`e usloviti predaju robe ili dokumenata pla}anjem cijene (~lan 85, stav 1 BK). S druge strane, kupac nije du`an isplatiti cijenu prije nego to je imao mogu}osti da robu pregleda, izuzev ako na~in isporuke ili pla}anja sa kojim su se strane saglasile isklju~uje takvu mogu}nost (~lan 85, stav 3). Ukoliko se radi o distancionoj prodaji, prodavac ima i jedan dodatni na~in obezbje|enja pla}anja. On mo`e zabraniti predaju dokumenata kupcu u mjestu opredjeljenja dok kupac ne isplati cijenu. Ovaj slu~aj se naziva i naplata pouze}em.

10. Prigovori zbog nesaobraznosti i pravnih nedostataka


10.1. Obavje{tenja i prigovori 113. Potreba za nesmetanim odvijanjem trgovine, zatita pravne sigurnosti i na~elo potenja i savjesnosti kreirali su i u uporednom pravu i u Be~koj konvenciji velike obaveze na davanje razli~itih obavjetenja drugoj strani. Njihova pravna kvalifikacija zavisi od sadr`aja, tj. od informacija koje nose i od pravnih posljedica vezanih za proputanje obavjetenja. Ako se one svode samo na obavezu naknade tete prouzrokovane proputanjem ili neblagovremenim davanjem obavjetenja, tada se mo`e govoriti o obavjetenju u u`em pravno-tehni~kom smislu. Neizvravanje obaveze davanja ovakvih obavjetenja je po svojoj pravnoj prirodi gra|anski delikt. Ukoliko je davanje obavjetenja uslov za o~uvanje i za ostvarivanje nekih prava davaoca, tada se radi o posebnom institutu, o prigovorima. Pod prigovorom podrazumijevamo izjavu ugovornog povjerioca kojom on ukazuje du`niku na ~injenicu da ugovor ne smatra izvrenim, odnosno uredno izvrenim i da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.413
412 Opirnije vidjeti Caemmerer-Schlechtriem, isto djelo, str. 530-532. 413 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 116

136

114. Be~ka konvencija poznaje vie slu~ajeva obavjetenja u u`em pravno-tehni~kom zna~enju. To su: - obavjetavanje kupca od strane prodavca da je roba otpremljena radi isporuke (~lan 32, stav 1 BK), - obavjetavanje jedne strane dato drugoj da }e odgoditi izvrenje svojih obaveza jer je jasno da druga strana ne}e izvriti bitan dio svojih obaveza (~lan 71, stav 1 BK), - obavjetenje jedne strane dato drugoj da ima namjeru da raskine ugovor, ako ne dobije dovoljno obezbje|enje za izvrenje obaveza druge strane (~lan 72, stav 2 BK) i - obavjetavanje jedne strane dato drugoj o nastupanju vie sile koja onemogu}ava izvrenje ugovora (~lan 79, stav 4 BK). Konvencija poznaje i dva slu~aja prigovora u pravno-tehni~kom zna~enju toga pojma: - prigovor zbog nesaobraznosti robe (~lan 32, stav 1 BK) i - prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka (~lan 43, stav 1 BK). Njih }emo posebno razmotriti. 10.2. Reklamacija/obavje{tenje o nesaobraznosti robe
10.2.1. Sadr`aj reklamacije

115. ^lan 39 (1) Konvencije govori o obavjetavanju koje kupac mora da poalje prodavcu o prirodi nedostatka ako `eli da se koristi nekim pravom koje mu po tom osnovu pripada. Obavjetenje je drugi termin za reklamaciju koju poznaju sva kontinentalna prava, mada sa razli~itim dejstvom.414 Reklamacija je pomo}ni pravni posao, pravna radnja kojom kupac obavjetava prodavca da isporu~ena roba ima po njegovom miljenju i nalazima konkretan nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja po tom osnovu ima.415 Na obavjetenje o nesaobraznosti po Be~koj konvenciji se primjenjuju najprije specijalna pravila o ovom institutu, a potom i opta pravila o svim obavjetenjima koje stranke daju jedna drugoj (~lanovi 8 i 9 BK). Po svojoj pravnoj prirodi reklamacija je obaveza kupca i neformalan pravni akt. 116. Sadr`aj reklamacije odre|en je Konvencijom. On mora da obuhvati
414 Vidjeti Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 188. U romanskim pravima reklamacija nije uslov za ostvarivanja prava na naknadu tete zbog vidljivih nedostataka, mada uti~e na rokove za tu`bu. 415 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 117-119.

137

prirodu nedostatka, a to zna~i da mora da bude dovoljno konkretan. U praksi to zna~i pozivanje na bitne rezultate izvrenog pregleda robe. Opta izjava o postojanju nedostatka nije dovoljna,416 jer bi na taj na~in kupac bio stavljen u povoljniji polo`aj. Ipak, trgova~ka praksa poznaje, a arbitra`e i sudovi uva`avaju i opte izjave o reklamaciji ukoliko su u razumnom roku potkrijepljene potrebnim konkretnim izjavama i dokumentima.417 U ovakvim slu~ajevima uoptena izjava slu`i prvenstveno obavjetavanju prodavca o problemima i o~uvanju kup~evih prava koja mu pripadaju po ugovoru i Konvenciji. Bude li sadr`aj reklamacije preciziran u ugovoru,418 mora se striktno potovati. U suprotnom, reklamacija je neva`e}a. Pored toga, u obavjetenju se mora nalaziti i ono to je uobi~ajeno bilo me|u konkretnim strankama, bilo u poslovnim obi~ajima uopte (~lan 9 BK). Be~ka konvencija ne tra`i da kupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka, kao to to ~ini na ZOO. Razlozi za ovaj propust su prakti~ne prirode i proizlaze iz potrebe prilago|avanja zakonskih rjeenja uslovima distancione prodaje. Be~ka konvencija ne zahtijeva ni odre|enje prava kojim kupac `eli da se koristi.419 Izuzetak je sadr`an u ~lanu 46 (3) Konvencije: Zahtjev za popravku mora da se u~ini bilo istovremeno sa obavjetenjem poslanim na osnovu ~lana 39. ili u razumnom roku poslije tog obavjetenja. Dokumenti se po pravilu prila`u reklamaciji, ali ona vrijede i bez njih. Kupac treba da sa~uva originale radi eventualnog sudskog, odnosno arbitra`nog spora. Svi prate}i papiri moraju biti legalizovani.420 Kod nas, vidjeli smo, na~in legalizacije shodno ~lanu 8 ZVTP BiH vre Ministarstvo vanjske trgovine i ministarstvo trgovine odgovaraju}eg entiteta.
10.2.2. Vrijeme reklamacije

117. Sistem odre|ivanja blagovremenosti reklamacije analogan je sistemu utvr|ivanja blagovremenosti provjere saobraznosti. Zbog toga se utvr|ivanje vremena uredne reklamacije mo`e izlo`iti bez pretjeranih ula`enja u detalje. Ako je prodavac nesavjestan, kupac mo`e obavjetenje o nedostacima saobraznosti poslati pravovaljano bez ikakvih vremenskih ograni~enja. U sutini, reklamacija tada nije ni potrebna.421 Kada je prodavac savjestan, vrijeme reklamiranja se odre|uje prema tome da li je nedostatak vidljiv ili skriven.
416 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 191. 417 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 191-192. 418 To mo`e biti u~injeno i u optim uslovima poslovanja (Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 338) 419 Tu spadaju isto~noevropska prava, Draki} dr Mladen, str. 192. 420 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 192. 421 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 188.

138

118. Vidljivi nedostaci se moraju reklamirati u razumnom roku od trenutka kada ih je kupac otkrio ili morao otkriti (~lan 39 (1) BK). Du`ina razumnog roka se odre|uje prema okolnostima slu~aja. Razuman rok se kvalifikuje u pravnoj teoriji kao rok koji je du`i od kratkog i koji treba da omogu}i kupcu da proceni svoje interese i donese odluku bez velike `urbe.422 Rok stvarno po~inje te}i od trenutka blagovremeno provedene provjere saobraznosti, ili od trenutka kada je ona prema okolnostima konkretnog slu~aja morala biti zavrena. Pri tome i vrsta prodaje ima veliku ulogu. Skriveni nedostatak mora se reklamirati u dva roka: - subjektivnom razumnom po otkrivanju ili nastanku uslova u kojima se nedostatak morao otkriti (~lan 39 (1)) i - objektivnom najkasnije u roku od dvije godine ra~unaju}i od dana stvarne predaje robe kupcu (~lan 39 (2) BK). Ovaj rok je prekluzivan, pa ne podlije`e produ`avanju ili prekidu.423 Ako je u skladu sa ~lanom 36 BK prodavac dao kupcu poseban garantni rok du`i od dvije godine, kupac mo`e reklamaciju izvriti, uz potovanje subjektivnog roka, sve do isteka garantnog perioda.424 Na protek objektivnog roka sud, odnosno arbitra`a paze po slu`benoj du`nosti. Zadocnjelo prispije}e obavjetenja o nesaobraznosti va`i ako su ispunjeni uslovi iz ~lana 27 Konvencije. A to zna~i da reklamacija koju prodavac primi nakon isteka konvencijskih rokova proizvodi pravna dejstva ako je kupac reklamirao u skladu sa odredbama Konvencije i na na~in koji se smatra odgovaraju}im u datim okolnostima. Pod istim uslovima vrijedi i obavjetenje koje prodavac uopte nije primio. Ovo prakti~no zna~i da rizici prenosa obavjetenja padaju na prodavca.
10.2.3. Mjesto, na~in i dejstvo reklamacije

119. Odredbe Konvencije o nesaobraznosti i obavjetavanju o njoj ne sadr`e rjeenja o mjestu na kome reklamiranje treba da bude izvreno. Prema tome, primijeni}e se dispozitivna odredba ~lana 27 istog akta. Poto je u njemu prihva}ena teorija odailjanja,425 jasno je da je po Be~koj konvenciji sjedite kupca odre|eno kao mjesto reklamiranja. 120. Ni na~in slanja obavjetenja o nesaobraznosti nije posebno regulisan. Shodno ~lanu 27 on se mo`e odrediti kao: neformalan i odgovaraju}i datim okolnostima. A to je fakti~ko pitanje. Odgovor je u
422 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 190. 423 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 339. 424 Sono u Bianca - Bowell, isto djelo, str. 312. 425 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 93.

139

velikoj mjeri determinisan vrstom prodaje i njenim komercijalnim modalitetima (npr. nedistanciona ili distanciona prodaja). Pored toga, odgovor na pitanje ta je uredan na~in reklamiranja zavisi i od poslovnih obi~aja, te prakse konkretnih ugovornih stranaka, ako se ona izme|u njih ve} razvila. Pa`ljivo ispitivanje obi~aja je potrebno i zato to je za reklamiranje na odgovaraju}i na~in predvi|ena pozitivna sankcija. Ona se sastoji u tome da se kupac mo`e pozivati na obavjetenje o nesaobraznosti ~ak i kad ga prodavac nije primio (~lan 27 BK). Bude li na~in reklamiranja odre|en u ugovoru, mora biti striktno potovan. Samo reklamacija data u skladu sa sporazumom stranaka vodi o~uvanju prava kupca po osnovu nesaobraznosti robe.426 121. Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije jeste o~uvanje prava kupca na popravljanje tete (~lan 44 BK). Proputanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje u principu zna~e gubitak prava na raskid ugovora i na popravljanje tete izazvane nesaobrazno}u, uz zadr`avanje obaveze kupca na pla}anje cijene.427 Izuzetak od ovog pravila unesen je u Konvenciju na samoj konferenciji o njenom usvajanju. I on je sadr`an u ~lanu 44. Ako kupac ima razumno opravdanje to nije poslao tra`eno obavjetenje, mo`e sniziti cijenu ili zahtijevati naknadu tete, izuzev izgubljene dobiti. U teoriji je ovo rjeenje kritikovano zbog reme}enja brzine prometa i pravne sigurnosti, te zbog pravnih problema u vezi sa protivzahtjevima prodavca.428 10.3. Prigovor/ obavje{tenje o pravnim nedostacima 122. Prigovor na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavjetava prodavca da pravo koje je trebalo biti preneseno nije uopte konstituisano, odnosno da nije konstituisano na na~in i u obimu predvi|enom u ugovoru i kojim mu daje na znanje da namjerava da se koristi nekim od prava koja proisti~u iz ovakve situacije.429 U nacionalnim sistemima se pravni re`imi prigovora na materijalne i pravne nedostatke donekle razlikuju. Osnov za to predstavlja ~injenica da tre}e lice dokazuje kupcu vjerodostojnost svoga prava. Upravo zbog toga na ZOO zahtijeva da se u sadr`aj ovog prigovora unese i pravo kojim kupac namjerava da se koristi.430 Be~ka konvencija odstupa od rjeenja poznatih u dr`avnim porecima. U osnovi njenog koncepta le`i izjedna~avanje prigovora zbog nesaobraznosti stvari sa prigovorom zbog nesaobraznosti prenesenog prava.431
426 Za nae pravo vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, str. 119-126. 427 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 338; Sono u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 326. 428 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 191; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 336. 429 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 1. 430 ^lan 509 ZOO; Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 120-121. 431 Isto i: Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 125; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 360.

140

123. Prema ~lanu 43, stav 1 BK, reklamacija mora da sadr`i prirodu pravnog nedostatka. Iako se Konvencija o tome izri~ito ne izjanjava, navedenu formulaciju ne treba shvatiti doslovno. Nedostatak mora biti ozna~en po vrsti, ali ne samo po njoj. Potrebno je navesti, ako je mogu}e, tre}e lice koje osporava kup~eva prava, na~in na koje ono to ~ini, eventualno pokretanje spora itd. U stvari, sadr`aj prigovora mora biti takav da omogu}ava prodavcu preduzimanje mjera protiv zahtjeva ili pretenzija tre}eg lica.432 Prigovor mora biti upu}en prodavcu u razumnom roku poto je kupac saznao ili morao da sazna za postojanje takvog prava ili zahtjeva. Razuman rok je pravni standard koji zavisi od okolnosti slu~aja i pravila tuma~enja Konvencije. Po~etak njegovog toka pokazuje da Konvencija zahtijeva pove}anu pa`nju kupca u pogledu sudbine prava koje je stekao ugovorom o me|unarodnoj prodaji. Izostavljanje prigovora ili njegovo neblagovremeno slanje zna~e gubitak prava kupca, ali samo prema savjesnom prodavcu, onome koji nije znao za pravo ili potra`ivanje tre}eg i njihovu prirodu (~lan 43, stav 2 BK). Nesavjestan prodavac odgovara za pravne nedostatke bez obzira na to to je reklamacija izostala. Za razliku od prigovora zbog nesaobraznosti robe, ovdje ne postoji dvogodinji prekluzivni rok. Polaze}i od ~injenice da se pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni433 i da se mnogi sastoje u apsolutnim pravima industrijske svojine tre}ih lica, odre|ivanje zastarjelosti preputeno je dr`avnom poretku na koji upu}uje me|unarodno privatno pravo. Konvencija sadr`i i jedno neuobi~ajeno ograni~enje dejstva prigovora na pravne nedostatke. ^ak i kada je prodavac savjestan, kupac proputanjem uredne reklamacije ne gubi sva svoja prava. Ako ima razumno opravdanje to nije poslao tra`eno obavjetenje, kupac mo`e sniziti cijenu srazmjerno nedostatku ili zahtijevati naknadu stvarne tete, ali ne i izgubljene dobiti (~lan 44 BK). I ovo je jedno od rjeenja na liniji ostvarivanja novog me|unarodnog ekonomskog poretka.434 Njime se uva`avaju fakti~ki organizacioni i kadrovski problemi privrednih subjekata u velikom broju nedovoljno razvijenih dr`ava.

11. Sistem odgovornosti u Be~koj konvenciji


11.1. Povreda ugovora 124. Kontinentalni sistemi, pa i na,435 dijele povrede ugovora prema fakti~kim obilje`jima. Najva`niji kriteriji su obim i na~in povrede, mada
432 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 361. 433 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 361. 434 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 126. 435 Vidjeti ~lan 262 ZOO. Nacrt ZOO nije promijenio na~in odre|ivanja nedostataka. Vidjeti ~lan 587 i dalje.

141

i zna~aj povrede ponekad igra va`nu ulogu.436 Teorijski posmatrano, povrede ugovora se mogu klasifikovati na sljede}i na~in: - potpuno neizvrenje ugovora, bilo proputanjem izvravanja svih obaveza, bilo izjavom du`nika da to ne}e u~initi, - djelomi~no neizvrenje ugovora, tj. proputanje da se izvre neke ugovorne obaveze, ili da se ugovorne obaveze izvre u cjelini, - zadocnjenje i - neizvrenje obaveza povredom ostalih modaliteta (mjesto izvrenja, docnja npr.), tj. neuredno izvravanje du`nosti ugovorne strane. Ako nastupi neka od navedenih povreda, osnovno je pravilo kontinentalnih sistema da nevina strana mo`e zahtijevati naknadno ispunjenje ugovora u primjerenom roku i naknadu tete zbog neurednog ispunjenja. Protekne li naknadni primjereni rok bez uspjeha, nevina strana mo`e raskinuti ugovor, ukoliko se on ve} po samom zakonu ne smatra raskinutim i tra`iti naknadu tete zbog raskida.437 125. Anglosaksonski sistemi istu sadr`inu izra`avaju na druk~iji pravno-tehni~ki na~in. Oni operiu sa kategorijom prekraj ugovora koji se deava onda kada stranka odbije ili propusti da izvri jednu ili vie obaveza koje su joj nametnute ugovorom.438 Prekraj ugovora se pojavljuje u jednom od tri na~ina: - neispunjenje ugovorne obaveze u roku, - izri~ita izjava du`nika da ne}e ispuniti ugovor i - dovo|enje du`nika u situaciju da ne mo`e ispuniti ugovor i to sopstvenim radnjama.439 U slu~aju prekraja ugovora nevina strana i u common law sistemima mo`e ostati pri ugovoru i tra`iti naknadu tete. Ako druga strana izjavi izri~ito ili preutno da ne}e ispuniti svoju obavezu, ili ako je prekraj vitalan, odnosno fundamentalan za ugovor kao cjelinu, nevina strana mo`e raskinuti ugovor. I u tom slu~aju povjerilac ima pravo na naknadu tete, ovaj put zbog raskida ugovora.440 Problem nastaje onda kada u odsustvu izri~ite izjave du`nika treba procijeniti da li je prekraj ugovora vitalan ili nije. Sudska praksa je razvila niz metafora,441 tj.
436 Primjeri su fiksni poslovi, oni kod kojih je rok bitan element posla. Vidjeti ~lanove 125 i 126 ZOO. 437 ^lan 124 ZOO. Evoluciju teorije o raskidu ugovora zbog neispunjenja u kontinentalnim pravima, francuskom naro~ito, vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 111 121. 438 Cheshire - Fifoot: The Law of Contract, 7-th Ed, Butterworths, London, 1969, str. 530. 439 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 530. 440 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 531. 441 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 531 navode: zadiranje u korijen i konsideraciju (consideration) ugovora, frustriranje cilja poduhvata, potpuna promjena izvrenja ugovora itd.

142

kriterija kojima se pokuava dati odgovor na postavljeno pitanje. Oni su u teoriji rezimirani na sljede}i na~in: ... prekraj koji spre~ava bitno izvrenje je razlog za raskid.442 Ostale povrede, prekraji ugovora smatraju se nebitnim i daju samo pravo na naknadu tete. 126. Be~ka konvencija je kao svoje osnovno polazite usvojila common law koncept.443 Ona sve povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne. Njihovo razlikovanje je od kardinalne va`nosti za sistem pravnih lijekova, jer mo`e da odlu~i o `ivotu ili smrti ugovora.444 Dakle, zavisno od karaktera prekraja ugovora razlikuju se na~ini odgovornosti stranaka, tj. sankcije kojima su izlo`ene i postupak kojim nevina strana ostvaruje svoja prava. Zato treba citirati ~lan 25 BK: Povreda ugovora koju ~ini jedna strana smatra}e se bitnom ukoliko se njome prouzrokuje takva teta drugoj strani da je sutinski liava onog to je opravdano o~ekivala od ugovora, izuzev ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja ~ini povredu, niti bi je predvidjelo razumno lice istih svojstava u istim okolnostima.445 Treba ista}i dvije zna~ajne karakteristike ovog rjeenja. Ono insistira na ugovoru kao cjelini, a ne na pojedinoj obavezi i njenoj povredi. I drugo, zna~aj povrede se procjenjuje kako objektivizirano, iz ugla razumne osobe, tako i subjektivno - prema shva}anju tetnika ili ote}enog.446 Unoenje subjektivnog kriterija kroz element predvidljivosti nastanka tete u teoriji je s pravom kritikovano.447 Primjedbe su utoliko opravdanije kada se zna da Konvencija ne odre|uje trenutak prema kome se predvidivost ocjenjuje.448 Zbog teko}a dokazivanja u praksi }e, ipak, prevladavati primjena objektiviziranog kriterija ocjene prekraja ugovora. 11.2. Pojam i principi odgovornosti 127. Relevantne povrede ugovora povla~e za sobom odgovornosti du`nika. Odgovornost je jednostrano obvezni obligacioni odnos u kome jedno lice, ote}eni ili povjerilac, ima pravo da od tetnika ili du`nika zahtijeva ljudsku radnju popravljanja tete u novcu i/ili naturi, a druga strana ima obavezu da te radnje u~ini. Ovako definisana imovinsko442 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 532. 443 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 209 opominje da doktrina Fundamental Breach u BK nema nita zajedni~ko sa istoimenim institutom u common law. Isto i Grabriel Henry, isto djelo, str. 74 za pravo USA, tj. UCC koji govore o Substantial Impairment. Detaljno vidjeti str. 74-79. Tako i Perovi} J, isto djelo, str. 124 125. 444 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 205. 445 Raspravu vidjeti kod Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 83-92 i Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 205-221. 446 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 206. 447 Vidjeti Perovi} J, isto djelo, str. 152 165. 448 Perovi} J., isto djelo, str. 160 navodi razli~ite momente na koje ukazuje doktrina: zaklju~enje ugovora, vrijeme povrede, obavjetenje druge strane itd. Ova autorica se opredijelila za vrijeme zaklju~enja ugovora. Mislimo da se kao kriterij mo`e uzeti i vrijeme izvrenja isporuke.

143

pravna odgovornost mo`e nastati povredom ugovora (ugovorna odgovornost) ili prouzrokovanjem tete bez postojanja prethodnog imovinskog odnosa izme|u strana (gra|anski delikt). Za svaku od ovih vrsta odgovornosti nacionalna prava imaju niz posebnih rjeenja. 128. Prvo principijelno rjeenje o odgovornosti prema Be~koj konvenciji jeste da ona ima ugovornu pravnu prirodu. Iako je po ugledu na common law sisteme Konvencija ovu odgovornost ~vrsto vezala za ugovor, ipak je uticaj kontinentalnih sistema jasno vidljiv u njenim dispozitivnim rjeenjima. Odgovornost za deliktne tete koje jedna strana nanese drugoj povodom ugovora uopte, a za one na stvarima posebno, ravna se prema pravilima mjerodavnog nacionalnog prava. Razlika izme|u ove dvije vrste odgovornosti nije samo akademska. Teret dokazivanja (onus probandi) kod ugovorne odgovornosti le`i na tetniku, a kod deliktne na ote}enom. Te`ina tereta dokazivanja naro~ito je zna~ajna kod konstituisanja osnova odgovornosti. Drugo, u osnovi sistema odgovornosti po Konvenciji nalazi se povreda ugovora, odnosno njegov prekraj shodno anglosaksonskoj terminologiji. Iako se povrede ugovora u principu dijele na bitne i nebitne, razlike izme|u pojedinih povreda, kako ih vide kontinentalni sistemi, dole su do izra`aja i u Konvenciji. To se u punoj mjeri odrazilo i u pojedinim rjeenjima. Zbog toga je primjena Konvencije mogu}a pred nacionalnim sudovima pojedinih dr`ava, bez obzira na to da li je njihov pravni poredak anglosaksonskog ili kontinentalnog tipa. Tre}e, Konvencija u posebnim odsjecima ure|uje sredstva kojim raspola`e kupac u slu~aju povrede obaveze od strane prodavca (~lanovi 4552), instrumente koji u analognoj situaciji stoje na raspolaganju prodavcu (~lanovi 61-65) i zajedni~ke odredbe za obje vrste subjekata (~lanovi 7184). Pored formalnog, jedinstvo sistema je obezbije|eno i na sutinskom nivou.449 Razlike u obavezama proisti~u iz fakti~kog karaktera povrije|ene du`nosti, a ne iz diferenciranja komercijalnih i pravnih pozicija prodavca i kupca.450 ^etvrto, u Konvenciji su posebno ure|eni najva`niji slu~ajevi povreda obaveza svake strane. Ovo je u~injeno kako zbog njihovog zna~aja, tako i zbog fakti~kih razlika u pojedinim slu~ajevima. Na ostale obaveze se primjenjuju opta pravila sadr`ana u zajedni~kim odredbama o odgovornosti obje strane. Na ovaj na~in je pravno pokriveno cijelo podru~je odgovornosti u oblasti me|unarodne prodaje.
449 Sli~no Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 379. 450 Tallon u Binaca-Bonell, isto djelo, str. 576 isti~e da je ovo u skladu sa globalnom koncepcijom Konvencije.

144

Peto, i kontinentalni i common law sistemi odgovornost ugovornog du`nika za nenov~ane obaveze zasnivaju na krivici. Krivica je psihi~ki odnos u~inioca povrede ugovora prema tetnoj radnji i teti kao njenoj posljedici. Sastoji se od elemenata svijesti i volje. Oba elementa cijene se objektivizirano - proputanjem pa`nje koja se o~ekuje od stru~njaka ili zanemarivanjem pa`nje koja se razumno o~ekivala od du`nika. Iako se standard razumnog o~ekivanja, predvi|anja i ponaanja ~esto spominje u Konvenciji, ona ipak bitno odstupa od rjeenja uporednog prava. Definisanje jedinog osnova osloba|anja od odgovornosti u ~lanu 79 BK451 odgovara pojmu vie sile u kontinentalnim i anglosaksonskim sistemima.452 A to zna~i da je Konvencija usvojila princip ili sistem objektivne odgovornosti. Pretpostavke za njen nastanak su: povreda, odnosno prekraj ugovora, teta kod povjerioca i uzro~na veza izme|u povrede ugovora i tete. Pri ocjeni postojanja povrede ugovora i uzro~ne veze treba imati u vidu da se du`nik ne mo`e koristiti neispunjenjem obaveza druge strane kao osloba|aju}im, ekskulpiraju}im osnovom, ukoliko je sam du`nik prouzrokovao neispunjenje (~lan 80 BK).453 Krivica du`nika - tetnika se ne zahtijeva kao pretpostavka odgovornosti.454 Dvije napomene su ipak neophodne. Najprije, sporadi~na rjeenja Konvencije koja putem usvajanja subjektiviziranih elemenata djelovanja ukazuju na usvajanje krivice kao osnova odgovornosti imaju prvenstveno ekskulpatornu funkciju i zadatak o~uvanja principa pravi~nosti.455 I drugo, formulacija ~lana 70 BK su tako date da se mogu primijeniti i u sistemima koji odgovornost ve`u isklju~ivo za krivicu. U takvim porecima }e procjena krivice biti svedena na elemente ~lana 79 i znatno objektivizirana.456 esto, vidjeli smo da se u slu~aju bilo kakve povrede ugovora on ne raskida po samoj Konvenciji. Na ovaj na~in je stepen pravne sigurnosti
451 ^lan 79. stav 1: Ako jedna strana ne izvri neku od svojih obaveza, ona ne}e biti odgovorna ako doka`e da je do neizvrenja dolo zbog smetnje koja je bila van njene kontrole i da od nje nije bilo razumno o~ekivati da u vrijeme zaklju~enja ugovora smetnju uzme u obzir, da izbjegne ili savlada takvu smetnju i njene posljedice; Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 104 i dalje u izlaganju povezuje klasi~nu common law doktrinu o frustration i kategoriju vie sile. Od elemenata se izri~ito spominju: spoljni doga|aj, odsustvo krivice bilo koje strane i nepredvidivost doga|aja (str. 104 i 106). Budu}i da je frustriraju}i doga|aj takvog intenziteta da efektivno ubija ugovor, (str. 104) i element njegove neotklonjivosti je posredno prisutan. 452 Vidjeti ~lan 177 ZOO. Teorijska razmatranja kod Trifkovi} dr Milo: Odgovornost prevoznika za neizvrenje obaveze iz opteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u doma}em transportu, IUP, Beograd, 1972, str. 51-68; Tallon u Binaca-Bonell, isto djelo, str. 578 isti~e da ovi elementi konstituiu tradicionalne elemente vie sile. 453 Opirnije kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 384-385 i 679-680. 454 Isto Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 383-384, 658. 455 Kao ilustraciju vidjeti izlaganje o povredi ugovora, te ~lan 49. (2), a) BK koji govori o pravu kupca da raskine ugovor u slu~aju da druga strana ne ispuni svoje obaveze i ~lan 64. (2) b), u kome su ure|ena prava prodavca kada kupac ne izvri svoje obaveze uredno. 456 Teorijsku raspravu vidjeti kod Caemmerer/Schlechtriem str. 654. Zna~ajna su i izlaganja na str. 655666. Na isti zaklju~ak upu}uje i analiza koju daje Tallon u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 578-584, te upore|ivanje CISG i UCC koje je izvrio Gabriel Henry, isto djelo, str. 240-242.

145

podignut u odnosu na pravne sisteme koji u slu~aju neispunjenja obaveza poznaju raskid ugovora ipso iure. Za raskid je uvijek potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane. Forma izjave nije propisana, ali se tra`i da ona bude data na na~in koji se smatra odgovaraju}im u danim okolnostima (~lan 27 BK). Poto izjava ima pravni u~inak ako je o njoj obavijetena druga strana (~lan 26 BK), teret dokazivanja u praksi dovodi do dominacije pisanih izjava o raskidu.457 Ukoliko je prekraj ugovora bitan, vitalan, za raskid nije potrebno prethodno dati naknadni rok za ispunjenje. Kod nebitnih povreda mora se dati naknadan razuman rok. Napokon, sedmo, obete}enje se vri kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidova naknade. Oni se mogu sastojati u novcu i/ili naturi - to je zna~ajan ustupak kontinentalnim sistemima.

12. Odgovornost prodavca


12.1. Odgovornost za docnju sa isporukom
12.1.1. Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom

129. Docnja sa isporukom je neizvrenje svih radnji predaje robe u ugovorenom ili u roku odre|enom Be~kom konvencijom.458 Docnja je ~injenica koja se sa stanovita odgovornosti kvalifikuje kao tetna radnja povrede ugovora. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje povodom radnji popravljanja tete izazvane vremenski neurednim ispunjenjem ugovora. Za nastanak odgovornosti je potrebno da se uz tetnu radnju ostvare i druge pretpostavke.459 Padanjem prodavca u docnju po~inje da te~e ~etverogodinji zastarni rok (~lanovi 8 i 10, 1 KoZ). Be~ka konvencija polazi od jedinstvenog pojma povrede, prekraja ugovora (breach of contract).460 Ona stoga docnju sa isporukom ne izdvaja u posebnu vrstu povreda. No, fakti~ka obilje`ja docnje zahtijevala su njeno posebno regulisanje i sa stanovita odgovornosti, barem na nivou izuzetaka.461 Sistem odgovornosti je, ipak, jedinstven. Utvr|en je ~lanom 45 Konvencije. Prema njemu, kupac za bilo koju povredu obaveze prodavca mo`e:
457 Teorijske dileme vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 300 308. 458 ^lan 33 BK predvi|a odre|ivanje roka isporuke ugovorom (datum i period), a ako toga nema, onda u razumnom roku poslije zaklju~enja ugovora. 459 Uporedni pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 131. Doma}e pravo je izlo`eno na str. 132-144. 460 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 115. 461 Vidjeti ~lanove 49 i 52 Konvencije na primjer; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 387.

146

- koristiti se pravom predvi|enim u ~lanovima 46 do 52; - zahtijevati naknadu tete predvi|enu u ~lanovima 74 do 77 i - zahtijevati naknadu tete i ako se poslu`io drugim sredstvom. 130. Razrada iznesenih rjeenja Konvencije daje rezultate koji su veoma sli~ni odgovornosti za docnju sa isporukom u uporednom pravu i kod nas. Kao i odgovornost, i osloba|anje od odgovornosti je postavljeno jedinstveno za sve povrede. Ono se u sutini svodi na odre|ivanje vie sile putem elemenata: smetnje kao spoljnog djelovanja, nepredvidivosti, neizbje`nosti i neotklonjivosti (~lan 79). Pored toga, osnov za osloba|anje uopte, pa i za ekskulpaciju za docnju je radnja druge strane, u ovom slu~aju kupca (~lan 80). Sistem prava kupca u slu~aju docnje sa isporukom zavisi od toga kakvi su: - vrsta isporuke i - karakter roka, odnosno karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom. Razmotri}emo razli~ite situacije koje nastaju kombinacijom prethodnih elemenata. Prema na~inu predaje stvari isporuka mo`e biti: realna, dokumentarna i simboli~ka. Poto se predaja dokumenata tretira kao jedna od osnovnih obaveza prodavca, u sistemu Be~ke konvencije nema potrebe za njenim posebnim razmatranjem sa stanovita odgovornosti za docnju. Ona je, naima izjedna~ena sa ostalim povredama ugovora, pa i sa docnjom. Po kriteriju vremena isporu~ivanja cijele koli~ine isporuka mo`e biti jednokratna i sukcesivna. Za ove dvije situacije u Konvenciji postoje posebna rjeenja. Napokon, prema zna~aju povrede ugovora docnjom sa isporukom, odnosno prema bitnom ili nebitnom karakteru roka, isporuka mo`e biti fiksna ili nefiksna. I za ovu varijantu Be~ka konvencija predvi|a posebne solucije.
12.1.2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom

131. Razmotri}emo najprije slu~aj odgovornosti za docnju sa jednokratnom isporukom. Iako tada nastaje slo`en sistem povezanih prava i obaveza obje stranke, u izlaganjima }emo po}i od osnovnih prava koje kupac ima u ovome slu~aju. Prava kupca mogu se svrstati u ~etiri osnovne grupe: - zahtjev za izvrenje isporuke u naknadnom razumnom roku, - raskid ugovora,
147

- popravljanje tete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom i - restitucija eventualno pla}enih iznosa, kada su za to ispunjeni uslovi Konvencije. 132. Zahtjev za izvrenje isporuke u dodatnom razumnom roku zasnovan je na ~lanu 47, stav 1 Konvencije.462 Ako se ne radi o bitnoj povredi ugovora, kupac ne mo`e zahtijevati raskid ugovora dok dodatni razuman rok ne protekne bez uspjeha.463 Ova mogu}nost stoga se ispoljava i kao privilegija i kao obaveza kupca. Njome je Konvencija pribli`ena velikoj grupi kontinentalnih prava koja imaju sli~an sistem.464 Dodatni razuman rok zavisi}e od okolnosti slu~aja.465 To ni u kom slu~aju ne}e biti novi cjelovit rok za isporuku, nego vrijeme koje je urednom prodavcu potrebno da isporu~i u osnovi ve} pripremljenu robu. 133. Raskid ugovora je veoma slo`en institut. Konvencija za sve obaveze, pa i za blagovremeno izvrenje isporuke, predvi|a dvije osnovne situacije. Prva je konkretna manifestacija opteg prava povjerioca na raskid ugovora prije dospjelosti obaveze du`nika (anticipatory breach): Ako je prije datuma izvrenja ugovora jasno da }e jedna strana izvriti bitan prekraj ugovora, druga strane mo`e izjaviti da ugovor raskida (~lan 72, 1 BK).466 Postoji vie uslova pod kojima izlo`ena mogu}nost va`i, kako generalno, tako i u slu~aju docnje sa isporukom. Tra`eni uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno: - Obaveza druge strane nije dospjela, - Predstoji bitna povreda ugovora. Pravo na prijevremeni raskid se ne mo`e vriti ako je u izgledu nebitna povreda; - Budu}a bitna povreda mora biti jasna. Prema stavu 3 istog ~lana, to je nesumnjivo slu~aj kada du`nik izjavi da ne}e izvriti svoju obligaciju. U drugim slu~ajevima se izvjesnost budu}e povrede i njena bitnost moraju utvr|ivati tuma~enjem ugovora i svih okolnosti konkretnog posla. Te okolnosti mogu biti objektivne i/ili subjektivne.467 Teret dokazivanja le`i na povjeriocu, tj. kupcu;
462 Opirna izlaganja o naknadnom roku nalaze se kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 446-451. 463 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 387: Ovo je jedini slu~aj u kome bezuspjean protok naknadnog roka automatski vodi pravu na raskid ugovora. 464 Pregled uporedno pravne prirode vidjeti kod Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 145; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 386 upu}uju na njema~ko pravo kao izvor spomenutog rjeenja. 465 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 132. 466 Pravo na raskid ugovora prije isteka roka za ispunjenje obaveze je motivisano zatitom povjerioca od sigurne budu}e povrede, osloba|anjem povjerioca od ispunjenja njegovih obaveza i umanjenjem tete koju predstoje}e neispunjenje mo`e da prouzrokuje (Perovi} J., isto djelo, str. 248). Zbog toga Glava V Konvencije ova prava u potpuno istom obliku daje i kupcu i prodavcu 467 Perovi} J., isto djelo, str. 251.

148

- Ako vrijeme dozvoljava (~lan 72, stav 2), povjerilac mora du`niku dati razumno obavjetenje o namjeri raskida, kako bi du`nik mogao da pru`i adekvatna sredstva obezbje|enja urednog ispunjenja. Smatramo da se razumnost obavjetenja odnosi isklju~ivo na njegov komercijalni sadr`aj, obzirom da je vremenska mogu}nost obavjetavanja ve} istaknuta u tekstu Konvencije.468 Ovim se ne titi samo du`nik, nego i princip realnog ispunjenja ugovora. Bez obzira na raspolo`ivo vrijeme, povjerilac ovu izjavu ne mora dati kada je du`nik ve} izjavio da ne}e ispuniti ugovor. Obavjetenje djeluje od trenutka u kome ga je du`nik primio; - Izjava povjerioca o raskidu. Ona je potrebna u svim slu~ajevima, pa i kad du`nik izjavi da ne}e ispuniti ugovor. Izjava djeluje od dana kada ju je du`nik primio. Ako je izjava o raskidu u~injena, rokovi zastare bilo kakvih zahtjeva po osnovu raskida ugovora po~inju te}i onoga datuma na koji je izjava o raskidu u~injena drugoj strani (~lan 12, 1 KoZ). Poto teorija prijema dominira Be~kom konvencijom, smatramo da je to datum u kome je du`niku i stiglo povjerio~evo obavjetenje o prijevremenom raskidu. Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopte, pa i zbog neblagovremenog ispunjenja isporuke, poto je obaveza ve} dospjela. Zastarjelost po~inje te}i od datuma u kome je obavezu trebalo izvriti (~lan 12, 1 KoZ). Dalja izlaganja koncentrisa}emo na odgovornost prodavca u slu~aju raskida ugovora zbog neblagovremene isporuke. I tu postoje dvije osnovne varijante. U prvoj varijanti se ugovor raskida prije nego to je prodavac isporu~io robu. Unutar nje postoje dvije situacije: - Ako docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid je mogu} tek poslije bezuspjenog proteka naknadnog razumnog roka za isporuku (~lan 49, 1, b) i ~lan 41, 1 BK). Dok dodatni rok te~e, kupac ne smije vriti nijedno svoje pravo po osnovu raskida ugovora, ali zadr`ava pravo na naknadu tete zbog zadocnjenja. Prije isteka naknadnog roka kupac mo`e izuzetno raskinuti ugovor i tra`iti popravljanje tete, kad ga prodavac obavijesti da ugovor ne}e ispuniti (~lan 47, 2 BK). Davanje dodatnog roka ne podrazumijeva i izjavu o raskidu ugovora; ona se uvijek mora posebno dati i to predstavlja obavezu kupca (~lan 49 u vezi sa ~lanom 26 BK). Izjava o raskidu ima pravno dejstvo jedino ako je o njoj obavijetena druga strana (~lan 26 BK), ~ime je jasno naglaeno da nema automatskog raskida ugovora;469
468 Teorijske dileme vidjeti kod Perovi} J., str. 254 255. 469 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 93.

149

- U drugoj situaciji docnja predstavlja bitnu povredu ugovora. To }e najprije biti slu~aj ugovaranja fiksnog roka isporuke. U nedostatku odgovaraju}e klauzule zaklju~ak o fiksnosti roka mora se izvu}i tuma~enjem ugovora i okolnosti u kojima je on zaklju~en.470 Ako docnja predstavlja bitnu povredu ugovora, davanje dodatnog roka nije potrebno, i ugovor se, analogno anglosaksonskim sistemima, mo`e odmah raskinuti davanjem izjave o raskidu.471 U situacijama u kojima mo`e biti sporno da li je rok isporuke bitan ili nebitan element ugovora, odnosno da li docnja predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora, logi~no bi bilo o~ekivati da }e kupac odrediti prodavcu naknadni rok razumne du`ine za izvrenje njegovih obaveza.472 Ukoliko je naknadni dodatni rok dat, polo`aj kupca je isti kao u prethodnom slu~aju.473 Drugi karakteristi~an i teorijski nesporan slu~aj bitne povrede ugovora predstavlja ozbiljna i kona~na474 izjava prodavca da ne}e izvriti isporuku. U svim ostalim slu~ajevima je neophodno prema konkretnim okolnostima kvalifikovati docnju kao bitnu povredu ugovora. Druga varijanta postoji onda kada je prodavac izvrio isporuku, mada sa zadocnjenjem. Kupac i tada mo`e raskinuti ugovor, ako izjavu o raskidu da u razumnom roku ra~unaju}i od trenutka kad je saznao da je isporuka izvrena (~lan 49, stav 2, ta~ka a). Primljenu robu mora ~uvati. 134. Popravljanje teta izazvanih bilo docnjom, bilo raskidom ugovora tako|er predstavlja slo`en podsistem obaveza prodavca, odnosno prava kupca. Sistem naknade je u Konvenciji postavljen u skladu sa optim pravilima reparacije koja postaje kako u anglosaksonskim, tako i kontinentalnim pravnim porecima.475 Usvojena rjeenja omogu}avaju premo}ivanje razlika koje postoji izme|u ove dvije grupe sistema. I kod naknade tete postoje dvije osnovne situacije: docnja i raskid. Ako isporuka bude izvrena u dodatnom razumnom roku, kupac ima pravo na naknadu tete. Ona se, shodno ~lanu 74 BK, sastoji u nadokna|ivanju proste tete i izgubljene dobiti. Granicu naknade predstavlja predvidivost tih teta kao mogu}ih posljedica povrede ugovora u trenutku zaklju~enja ugovora, s obzirom na ~injenice koje su... tada bile poznate ili morale biti poznate (~lan 74 BK). Naknada tete u novcu ovdje ima samostalan karakter i ne kumulira se sa drugim vidovima popravljanja tete koje
470 Isto i Perovi} J., isto djelo, str. 148. 471 Ne postoji automatski raskid ugovora, Vidjeti ~lan 87 BK. 472 Perovi} J., isto djelo, str. 191 473 Posredno se ovo mo`e zaklju~iti na osnovu izlaganja kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 458. 474 Perovi} J., isto djelo, str. 194. Iz komercijalnih razloga smatramo spornim stav citiranog autora, izra`en na str. 194. da prodavac ima pravo da povu~e svoju izjavu o odbijanju izvrenja isporuke prije nego to kupac izjavi da raskida ugovor. 475 Opiran pregled vidjeti kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 608-626.

150

Konvencija omogu}ava. Upravo zbog toga i postoji zahtjev u Konvenciji da se u periodu dodatnog roka kupac ne mo`e koristiti drugim sredstvima predvi|enim za povredu ugovora (~lan 47, stav 2 BK). Kada do|e do raskida ugovora, nastupaju najprije opte posljedice iz ~lana 81 BK. Prestaju da va`e prava i obaveze stranaka, osim onih koji se odnose na: na~in rjeavanja sporova (arbitra`ne klauzule npr.), odnose stranaka nakon raskida ugovora i na naknadu tete. I drugo, strana koja je ugovor izvrila u cjelini ili djelomi~no, ima pravo na restituciju. Ukoliko su obje strane izvrile ugovor barem djelomi~no, restitucija se vri istovremeno. U slu~aju da je jedna strana vratila vie, za razliku }e se primijeniti nov~ana restitucija po sistemu prebijanja koristi na osnovu ~lana 84.476 Dalje, kupac mo`e zahtijevati naknadu stvarne tete kao i izgubljene dobiti u svojstvu jedinog reparatornog zahtjeva. Ukoliko se vri druga prava koja sti~e raskidom ugovora, kupac mo`e zahtijevati naknadu tete u novcu samo da bi postigao potpuno obete}enje. Ostala prava koja stoje na raspolaganju kupcu su: - Naknada razlike u cijeni - ona se kao vid apstraktne tete477 utvr|uje tako da se od ugovorne cijene odbije teku}a tr`ina cijena u trenutku raskida ugovora u mjestu u kome je isporuka trebalo da bude izvrena, a ako tu nema cijene, onda u razumnom mjestu - supstitutu (~lan 76 BK). Bude li ugovor raskinut poto je isporuka ve} izvrena, primijeni}e se teku}a cijena u trenutku preuzimanja (~lan 76, stav 1 BK),478 ili - Kupovina radi pokri}a - kupovina radi pokri}a mora se izvriti u razumnom roku i na razuman na~in. U tom slu~aju pored razlike u cijeni kupac ima pravo i na naknadu tete (~lan 75 BK). Obaveza obavjetavanja o namjeravanoj kupovini ne postoji.479 135. ^etvrto pravo kupca u slu~aju raskida jeste vra}anje iznosa koje je po osnovu ugovora ve} platio prodavcu. Ako je dio isporuke primljen, kupac mo`e svoje pravo restitucije ostvariti samo istovremeno sa vra}anjem stvari koje je preuzeo po osnovu ugovora (~lan 81 BK). Kada su stvari nepotroene ili nepromijenjene, Konvencija ne predvi|a obra~un i prebijanje onoga to stranke moraju da vrate. Stoga }e se opravdanost ovakvog zahtjeva jedne strane cijeniti prema poslovnim obi~ajima i praksi partnera, te prema okolnostima konkretnog slu~aja.480
476 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 690. 477 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 634: obra~unava se na bazi hipoteti~ke kupovine radi pokri}a. Isto i Knapp u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 533. 478 Ova rjeenja su bila predmet velikih sporova na samoj Konferenciji u Be~u (vidjeti Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 633). 479 Obaveza obavjetavanja mo`e se ipak konstituisati na osnovu ~lana 77 BK. 480 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 690.

151

Sva do sada navedena prava kupca u slu~aju raskida ugovora po~inju te}i od dana u kome je izjava u~injena drugoj strani (~lan 12, 1 KoZ). Smatramo da ovu formulaciju treba tuma~iti u duhu teorije prijema koja dominira Be~kom konvencijom (~lan 24, npr).
12.1.3. Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom

136. Drugi veliki kriterij podjele posljedica docnje sa isporukom jeste postojanje obaveze na sukcesivnu isporuku. U na~elu, za ovu situaciju va`e osnovna rjeenja koja smo ve} izlo`ili kod jednokratne isporuke. No, ima i zna~ajnih specifi~nosti.481 Centar izlaganja bi}e upravo na njima. Posebna rjeenja koncentrisana su u pravu kupca da raskine ugovor. Ona se razlikuju prema tome da li je koli~ina nebitan ili bitan element ugovora, odnosno da li zadocnjenje sa isporukom obroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora. 137. Kada je koli~ina nebitan element ugovora, mogu u slu~aju docnje sa isporukom obroka nastati dvije situacije: - Docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora; kupac tada mo`e bez davanja dodatnog roka raskinuti ugovor, ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji. Izjava o odustanku je i ovdje potrebna; - Docnja sa isporukom obroka sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu ugovora, ali kupac mo`e osnovano zaklju~iti da }e do}i do bitne povrede ugovora u odnosu na budu}e isporuke (~lan 73, stav 2 BK). Kupac tada mo`e u razumnom roku izjaviti da ugovor raskida za ubudu}e, tj. i za jo nedospjele obroke. Za razliku od nacionalnih prava i od opteg rjeenja ~lana 72 BK, mogu}nost tra`enja garancija za dalju urednu isporuku obroka se i ne spominje. Smatramo da je tra`enje obezbje|enja za urednu isporuku budu}ih obroka pravo, a ne obaveza kupca. Shodno tome, kupac mo`e svojom izjavom raskinuti ugovor za budu}e obroke i bez insistiranja na dopunskim garancijama urednog izvrenja ugovora.482 Kada je koli~ina bitan element ugovora,483 tj. kada postoji me|uzavisnost svih obroka s obzirom na svrhu koju su stranke imale u vidu prilikom zaklju~ivanja ugovora (~lan 73, stav 3 BK), kupac mo`e izjaviti da
481 Specifi~nosti o kojima }emo govoriti prvi put su na me|unarodnom nivou ure|ene hakim Jednoobraznim zakonom o me|unarodnoj prodaji robe. BK je neznatno modifikovala njegova rjeenja. Detaljno upore|ivanje dva akta vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 274 275. 482 Perovi} J., isto djelo, str. 280 smatra da ovaj slu~aj de facto predstavlja jednu vrstu raskida ugovora pre isteka ugovornog roka anticipatory breach. Mislimo da izme|u dva razmatrana pod-instituta postoji suvie pravo-tehni~kih razlika da bi se oni mogli izjedna~iti. 483 Caemmerer/Schlechrtiem, isto djelo, str. 606: Ciljna zavisnost izme|u obroka procjenjuje se po objektivnim i subjektivnim elementima. Kriterij procjene je razuman ~ovjek.

152

ugovor raskida u cjelini. A to zna~i i za ve} primljene obroke i za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za budu}e obroke. U tom slu~aju kupac, uz pravo na naknadu tete, ima pravo i obavezu restitucije svega to je po osnovu raskinutog ugovora primljeno (~lan 82, (1) BK). Ni ovdje kupac ne mora tra`iti obezbje|enje uredne isporuke budu}ih obroka.
12.1.4. ^i}enje od zadocnjenja

138. Uva`avaju}i princip realnog ispunjenja ugovora, Konvencija predvi|a mogu}nost da se prodavac o~isti od zadocnjenja (purgatio morae), tj. da naknadno i bez zahtjeva kupca ispuni zadocnjelu isporuku (~lan 48 BK).484 S obzirom na princip Pacta sunt servanda, na prava kupca da raskine ugovor i na princip zatite opravdanih interesa kupca, za vrenje ovog prava prodavca predvi|eni su brojni i strogi uslovi: - naknadnu isporuku prodavac mora da izvri o svom troku; - potrebno je da kupac ve} nije raskinuo ugovor; - naknadna isporuka mora se izvriti bez nerazumnog odga|anja, - naknadna isporuka mora se izvriti bez nerazumnih nepogodnosti za kupca, - naknadna isporuka ne smije stvoriti neizvjesnost kod kupaca u pogledu mogu}ih budu}ih trokova. Svi ovi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. 139. Brojnost uslova pod kojim je naknadno izvrenje po inicijativi prodavca doputeno, njihova kumulativna primjena i iroko polje dejstva determinsano brojnim pravnim standardima, naveli su redaktore Konvencije da u nju unesu rjeenja koja }e doprinijeti izvjesnosti kod prodavca u pogledu po`eljnosti njegovog ~i}enja od zadocnjenja. Taj instrument je zahtjev prodavca kupcu da se izjasni da li prihvata naknadno izvrenje ugovora (~lan 48, stav 2 BK). Obavjetenje prodavca o namjeravanom naknadnom izvrenju ugovora sadr`i u sebi, po sili Konvencije, i zahtjev kupcu da prodavcu saopti svoju odluku. Zahtjev za obavjetenje djeluje samo ako ga je kupac primio. Odstupa se, dakle od teorije otposlanja koja kao opti princip va`i za druge akte obavjetavanja i zahtjeve (~lan 27 BK). Kupac mora u razumnom roku odgovoriti na zahtjev. Ne u~ini li to, ne mo`e se koristiti drugim sredstvima koja su suprotna izvrenju ugovora od strane prodavca (~lan 48, stav 2 BK).

484 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 461 isti~u da se ovo sredstvo koristi prvenstveno kod isporuke nesaobrazne robe.

153

12.2. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potra`ivanja tre}ih lica


12.2.1. Sistem odgovornosti za nesaobraznost i pravne nedostatke

140. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke isporu~ene stvari je u Be~koj konvenciji uklju~ena u iri institut odgovornosti za bitne povrede ugovora. Njegovo odre|enje dato je u ~lanu 25 Konvencije. Poto je teorijski ve} obra|en,485 ne}emo se na njemu ovdje zadr`avati. Isto va`i i za opte pretpostavke za nastanak odgovornosti u ovome slu~aju prekraja ugovora. Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti, rokovi zastarjelosti zahtjeva za popravljanje tete po~inju te}i od momenta isporuke, odnosno od trenutka u kome je roba ili stvarno uru~ena kupcu ili od onog u kome je kupac odbio da primi ponu|enu robu (~lan 10, stav 2 KoZ). Rok zastare u slu~aju skrivene nesaobraznosti te~e od momenta u kome se nedostatak mogao otkriti. Uslov za to je nesavjesnost prodavca (~lan 10, stav 3 KoZ). Nedostatak saobraznosti ili pravni nedostatak, kao i docnja, mo`e da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Zbog toga je i sistem odgovornosti u ovome slu~aju u principu podudaran onome koji postoji kod docnje. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti i pravne nedostatke su: uredno utvr|ivanje postojanja nesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija, obavjetenje. Ova dva uslova ve} su obra|ena.486 141. Fakti~ke razlike izme|u docnje sa isporukom robe saobrazne ugovoru i blagovremene isporuke nesaobrazne robe, opasnost od prekida kruga koji treba da slijedi roba, te sporost i neizvjesnost zahtjeva za naknadu tete zbog raskida487 navele su redaktore Be~ke konvencije da u nju unesu posebna rjeenja u pogledu odgovornosti za nedostatak saobraznosti, odnosno pravni nedostatak. Stoga ni Be~ka konvencija, u kojoj je te`nja za jedinstvenim regulisanjem sankcija protiv svih obaveza prodavca jedno od njenih osnovnih obele`ja, nije uspela da asimilira u potpunosti odgovornost za nesaobraznost sa odgovorno}u za neizvrenje drugih obveza prodavca.488 U daljim izlaganjima }emo te`ite staviti na specifi~nosti sistema sankcija za nedostatak saobraznosti bilo robe bilo prava svojine. Pri tome }emo nastojati
485 Vidjeti naslove Provjera saobraznosti, Reklamacija/ obavjetenja o nesaobraznosti i Pojam i principi odgovornosti u ovom tekstu. 486 Vidjeti naslov naveden pod 1. 487 Prema Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 194. 488 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str.193.

154

da ih izlo`imo analogno re`imu odgovornosti za materijalne nedostatke u doma}em pravu, uz razumljivo uva`avanje pravno-tehni~kih razlika.489
12.2.2. Prava kupca kada ostaje pri ugovoru

142. Prva opta mogu}nost koju kupac ima jeste da ostane pri ugovoru i da zahtijeva od prodavca izvrenje njegovih obaveza, ukoliko se ne koristi nekim sredstvom koje bi bilo suprotno takvom zahtjevu (~lan 46 (1) BK). Ako ostaje pri ugovoru, onda pod uslovima iz Konvencije kupac ima mogu}nost da bira izme|u sljede}ih prava: - zamjena robe, - otklanjanje nedostatka, - srazmjerno sni`enje cijene i - naknada tete koja nije pokrivena nekim od prethodnih ovlatenja. Prva tri prava se koriste alternativno. Naknadu tete u ovom slu~aju kupac mo`e zahtijevati samo kumulativno sa nekim od tri prva ovlatenja. Naknada tete se izra`ava u novcu i slu`i potpunom obete}enju kupca. 143. Pravo kupca da zahtijeva zamjenu nesaobrazne stvari je ograni~eno kako fakti~ki, tako i pravno. Zbog toga se u praksi koristi manje od ovlatenja da se tra`i popravak stvari.490 Zamjena se mo`e zahtijevati samo ako su predmet ugovora stvari odre|ene po rodu (genus). I kada je to slu~aj, Konvencija postavlja brojne uslove juridi~kog karaktera. Prvi uslov ima generalnu prirodu. Zamjena se ne mo`e tra`iti ako je kupac ve} po~eo da se koristi nekim drugim odtetnim pravom koje je nespojivo sa zamjenom (~lan 46, 1 BK). Ovdje je vidljiv uticaj anglosaksonskog instituta estoppel.491 Drugo, potrebno je da nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora (~lan 46, 2 BK). Osnovni pravno-politi~ki razlog za ovakvo rjeenje le`i u potrebi ograni~avanja ili izbjegavanja duplih transportnih trokova, kod CIF prodaja na primjer,492 onda kada su u pitanju manje ili nebitne povrede ugovora. Tre}e,
489 O uporednom i doma}em pravu vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 145-146. Analogno izlaganje o odgovornosti za pravne nedostatke nije mogu}e (vidi str. 159-164). Be~ka konvencija, na primjer, ne pravi razliku izme|u potpune i djelomi~ne evikcje, kao to to ~ini na ZOO i brojni drugi nacionalni poreci. Shodno tome, Konvencija ne poznaje ni raskid ugovora po samom pravu ukoliko je evikcija potpuna. 490 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 418; Gabriel Henry, isto djelo, str. 133 smatra da ~lan 46 CISG izra`ava kup~evo pravo da dobije specifi~no izvrenje (Specific performance). S obzirom na ovlatenje suda da u skladu sa ~lanom 28 CISG odbije ovaj vid naknade, jasno je da }e se on rje|e pojavljivati u common law sistemima. 491 Estoppel je pravilo dokazivanja ili materijalnog prava koje spre~ava osobu da pori~e istinitost izjave koju je sama dala ili da pori~e ~injenicu za koju je tvrdila da postoji (Oxford Dictionary of Law, Oxfords University Press, Oxford N.Y., 4 th ed. 1997, str. 169). U ovom slu~aju bi se radilo o estoppelu koji je izvren radnjama ili proputanjem nekih radnji koje je trebalo u~initi. Uvo|enje ovog ograni~enja Perovi} J., isto djelo, str. 212 smatra instrumentom zatite prodavca.

155

zahtjev mora biti postavljen blagovremeno. ^lan 46, 2 BK daje dvije alternativne mogu}osti ispunjenja ovog uslova: zamjena se mora tra`iti ili ve} u reklamaciji493 ili u razumnom roku poslije toga. Za odre|ivanje razumnog roka va`e opta pravila. Jasno je da je ovo rjeenje veoma povoljno za kupca. Pored toga, ono je i iz pravno-sistemskih razloga otro kritikovano u teoriji.494 Napokon, ~etvrto, kupac mo`e zahtijevati zamjenu samo ako stvari mo`e vratiti u sutinski istom stanju u kome ih je primio (~lan 82, 1 BK). Kao i u nacionalnim pravima495 i u Konvenciji su predvi|eni zna~ajni496 izuzeci od ovog uslova. To su prema stavu 2 istog ~lana: - nemogu}nost restitucije nije prouzrokovana radnjom ili proputanjem radnje od strane kupca, ovo zna~i da rizici slu~aja i vie sile le`e isklju~ivo na prodavcu;497 - roba je u cjelini ili djelomi~no propala ili ote}ena uslijed opravdanog pregleda,498 tj. onoga koji je izvren radi provjere saobraznosti; - prema normalnom toku poslovanja ili upotrebi stvari roba je dalje prodana, prera|ena ili potroena prije nego to je nesaobraznost otkrivena ili trebalo da bude otkrivena. Tri dalje napomene su potrebe uz prava kupca da tra`i zamjenu. Najprije, zamjena se mo`e tra`iti i kao sekundarno rjeenje - onda kada popravak stvari ne uspije.499 Dalje, vrenje ovog ovlatenja ne uti~e, na druga kup~eva prava koja nisu sa njim inkompatibilna. Tako kupac mo`e zahtijevati naknadu ostalih teta i kad zamjena bude uredno izvrena. Ukoliko zahtjev za zamjenu ne bude usvojen ili se ne mo`e postaviti jer nisu ispunjeni svi potrebni uslovi, kupac ima pravo da zahtijeva raskid ugovora (~lan 82 BK). Napokon, ako je ugovor raskinut, kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje je imao od stvari koja se djelimi~no ili u cjelini vra}a, odnosno ~ija restitucija nije mogu}a. Ista obaveza le`i na kupcu i onda kada se ugovor ne raskida nego uredno izvrava isporukom nove saobrazne stvari (~lan 84 BK). Na ovaj na~in se prvobitni zahtjev za vra}anje mo`e pretvoriti u prebijanje koristi i teta.500 Na~in njihovog obra~una utvr|uje se prema pravilima nadle`nog dr`avnog prava.501
492 Caemmer/Schlechtriem, isto djelo, str. 429. 493 Ovo je izuzetak od pravila uporednog prava po kome reklamacija ne mora sadr`avati izabrano pravo kupca. Vidjeti ZOO. 494 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 204. 495 Vidjeti ZOO i Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... 496 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 695-696. 497 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 697. 498 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 699. 499 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 426. 500 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 710-711. 501 Tallon u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 612.

156

144. I pravo kupca da zahtijeva popravak stvari je ograni~eno na isti na~in kao i ovlatenje na zamjenu.502 Popravak najprije treba da bude tehni~ki mogu} s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti. Kada fakti~ke pretpostavke postoje, moraju se ste}i i one iz Konvencije. Po ~lanu 46 (3) zahtjev za popravku mora biti razuman uzimaju}i u obzir sve okolnosti. Razumnost zahtjeva se cijeni sa stanovita prodavca. Naj~e}e }e se smatrati da je izbor kupca nerazuman ako je otklanjanje nedostatka nesrazmjerno skupo.503 Pored toga, ovaj zahtjev tako|er mora biti upu}en bilo u reklamaciji, bilo u razumnom roku poslije nje. Zbog toga je i ovo rjeenje Konvencije kritikovano. Pri tome ne treba izgubiti iz vida i ~injenicu da i prodavac ima pravo da izvri zamjenu ili da otkloni nedostatak ako je robu isporu~io prije roka, odnosno ako po isteku roka za isporuku kupac jo nije stekao pravo da raskine ugovor ili ga nije raskinuo premda pravo na raskid ve} ima. 145. Srazmjerno sni`enje cijene je tre}e mogu}e pravo kupca u ovom slu~aju. Ono je u Konvenciju ulo iz kontinentalnih, ne iz anglosaksonskih sistema koji posljedice neizvrenja saniraju gotovo isklju~ivo nov~anom naknadom tete.504 Koncipirano je tako da kupca stavlja u izrazito povoljan polo`aj, povoljniji ~ak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. Kupac ovo pravo mo`e vriti samostalno kako u odnosu na prodavca, tako i na sud. Ne postoje ni vremenska ograni~enja kojima se mora povinovati.505 Kupac ne mo`e da se koristi ovim pravom ako je prodavac prije ili poslije isporuke otklonio nesaobraznost (~lan 37 ili 48 BK), kao ni onda kada je odbio da primi isporuku (~lan 50). Ako su uslovi ispunjeni, kupac mo`e srazmjerno sni`enje cijene tra`iti za iroko shva}en nedostatak saobraznosti, onako kako je on ve} interpretiran,506 a to zna~i za isporuku druge stvari (aliud), djelomi~nu isporuku kvalitativna i kvantitativna odstupanja.507 Najve}i problem kod ovog prava predstavlja uspostavljanje kriterija po kojima }e se utvr|ivati srazmjernost sni`enja cijena. U uporednom pravu postoje tri metoda. Konvencija usvaja relativni metod508 i definie ga na sljede}i na~in: srazmjerno sni`enje jednako je razlici izme|u vrijednosti stvarno isporu~ene robe u vrijeme isporuke i vrijednosti koju bi
502 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 438-439: oba ovlatenja su sutinski zasnovana na stavu 1 ~lana 46. Specificiranje uslova je izvreno zato to institut popravka stvari, ne postoji u nekim nacionalnim pravima prodaje, njema~kom npr. 503 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 440. 504 Vidjeti pregled kod Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 198. Isto Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 498. 505 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 372. 506 Vidjeti temu Provjera saobraznosti u ovom tekstu. 507 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema ... str. 198. 508 Isto: Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 499; Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 370.

157

u to vrijeme imala roba saobrazna ugovoru (~lan 50 BK)509 Na ovo sni`enje cijene kupac ima pravo i kad je prodavac oslobo|en odgovornosti za neizvrenje ugovora i obaveze naknade tete. Utoliko je odre|ivanje relevantne cijene va`nije.510 Ako to nije tr`ina cijena, odluku }e u krajnjoj liniji donijeti sud, odnosno arbitra`a.511 Mjesto u kome se cijena odre|uje nije predvi|eno u Konvenciji. Poto se umanjenje vrijednosti robe procjenjuje sa stanovita interesa kupca, smatramo da se mjesto isporuke mo`e uzeti kao mjerodavno. Ovim se mjesto procjene ve`e za vrijeme isporuke na koje se poziva ~lan 50 BK. Treba ista}i da teorija o ovom pitanju nije jedinstvena.512 146. ^etvrto pravo je pravo na naknadu tete shodno odredbama ~lanova 74 -77 Konvencije. Ono je dopunsko pravo za slu~aj da se kupac koristio nekim od prethodnih ovlatenja. ^lan 74. Konvencije je tako stilizovan da se ovo pravo mo`e koristiti i samostalno. Njegovi pravni moraliteti ve} su izlo`eni kod odgovornosti za docnju.
12.2.3. Prava kupca kada raskida ugovor

147. Druga generalna mogu}nost koja stoji na raspolaganju kupcu jeste raskid ugovora (~lan 49, stav 1, (a) i stav 2 BK). Opte posljedice raskida iz ~lanova 82 i 84 Konvencije (prestanak obaveza, restitucija) va`e i ovdje. Pored toga, postoje i specifi~na rjeenja. Bitan kriterij za sistematizaciju polo`aja stranaka u ovom slu~aju je karakter povrede koja se sastoji u nesaobraznosti izvrenje, odnosno neizvrenje isporuke. Ako je nesaobraznost bitna povreda ugovora, primijeni}e se ~lan 49, stav 1 Konvencije. Po njemu, kupac koji je odbio da primi robu mo`e u bilo koje vrijeme i bez posebnih temporalnih ograni~enja izjaviti da
509 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 503 daju sljede}e formule za obra~un umanjenja cijene: smanjenje cijena vrijednost isporu~ene robe = x umanjena cijena ugovorna cijena hipoteti~ka vrijednost robe bez nedostatka ili vrijednost isporu~ene robe x ugovorna cijena smanjenje cijena = hipoteti~ka vrijednost robe bez nedostatka Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 200, daje sljede}u formulu: vrijednost isporu~ene robe x 100 Razlika u cijeni = vrijednost robe saobrazne ugovoru 510 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 501 smatraju da je va`nost ovog prava relativno mala. Naknada tete po optim pravilima se smatra va`nijim sredstvom u rukama kupca. 511 Draki} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema... str. 200. 512 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 137 isti~e da je mjesto utvr|ivanja razlike u cijeni relativno neva`no. Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 504 insistiraju na mjestu opredjeljenja (Bestimmungsort), imaju}i u vidu prvenstveno distancione prodaje.

158

raskida ugovor. Smatramo da kupac ima ovo pravo bez obzira na to da li je bitan nedostatak neotklonjiv ili otklonjiv513. Kupac mo`e izjaviti da odbija prijem i prije prispije}a robe, ako je iz okolnosti posla jasno da roba ne}e biti saobrazna ugovoru.514 Tada kupac mo`e da se koristi pravima za slu~aj raskida koja su ve} izlo`ena kod docnje. Ako je kupac primio isporuku, odnos se ravna prema stavu 2 istog ~lana.515 Tad, usprkos ~injenici da je izvrena bitna povreda ugovora, kupac mo`e odustati od ugovora samo pod uslovom da u razumnom roku izjavi da ugovor raskida. Taj razuman rok te~e: - poto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak (~lan 49, stav 2, ta~ka b); - od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za uredno izvrenje obaveze u skladu sa ~lanom 47 ili poto je prodavac izjavio da ne}e izvriti urednu isporuku; - po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu u skladu sa ~lanom 48, a koji se ti~e izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvrenja ugovora.516 U oba slu~aja rokovi zastarjelosti potra`ivanja po osnovu naknade tete po~inju te}i od dana u kome su potra`ivanja dospjela (~lan 9,1, KoZ), a to zna~i od dana u kome je izjava o raskidu stigla prodavcu. Bude li nesaobraznost nebitna povreda ugovora, kupac nema pravo da ga raskine. Tada se mo`e koristiti samo pravima na naknadu tete koju ima po osnovu nesaobraznog ispunjenja ugovora. 148. Bez obzira na to da li ostaje pri ugovoru ili ga raskida, kupac ima pravo na popravljanje tete jedino u onom dijelu koji nije saobrazan ugovoru. Raskinuti cijeli ugovor i zahtijevati naknadu neispunjenja u cjelini i onda kada nije saobrazan samo jedan dio robe, kupac mo`e samo onda ako djelomi~no neizvrenje ili nedostatak saobraznosti predstavlja bitnu povredu ugovora (~lan 51 BK).

513 Razlog za ovakav stav su ~injenice da ni ~lan 25, ni ~lan 49 BK ne spominju otklonjivost ili neotklonjivost nedostataka. Njihovo naknadno unoenje u Konvenciju putem interpretacije mo`e bitno da ote`a polo`aj kupca kao nevine strane. Raspravu o razli~itom polo`aju kupca kod neotklonjive i otklonjive bitne nesaobraznosti vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 196 198. 514 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 94. 515 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 493; ~lan 49,2 Konvencije ima najve}i zna~aj upravo u ovom slu~aju. 516 Opirnije kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 492-496.

159

13. Odgovornost kupca


13.1. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke
13.1.1. Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke

149. Odgovornosti kupca je u Konvenciji ure|ena ~lanovima 61-65. Oni uspostavljaju sistem koji je uglavnom analogan re`imu odgovornosti prodavca. Zbog fakti~kih okolnosti, pravna sredstva koja se priznaju prodavcu manje su komplikovana.517 On nema sljede}a prava: - na srazmjerno smanjenje cijene, - na djelomi~ni raskid ugovora i - da odbije prijevremenu isporuku.518 Rjeenja o odgovornosti kupca na~elno su ista za povrede svih obaveza. No, privredne osobine pojedinih du`nosti dozvoljavaju da se re`im odgovornosti izlo`i kroz dvije karakteristi~ne obaveze. Prva je docnja sa prijemom isporuke. 150. Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi od toga da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicione. Kod translativnih (romanska prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac mo`e osloboditi obaveze deponovanjem stvari kod tre}ih lica, sa ili bez dozvole suda.519 Sli~no je i u vajcarskom pravu. U tradicionim sistemima, uklju~ivo i na,520 prijem isporuke je obaveza kupca. Common law poreci tretiraju odbijanje prijema isporuke kao i svaki drugi prekraj ugovora. Njegove posljedice se procjenjuju prema tome da li je povreda bitna ili nebitna.521 Be~ka konvencija u osnovi usvaja anglosaksonski re`im. U slu~aju docnje sa prijemom isporuke, prodavac ima tri osnovne grupe prava:522 - ostati pri ugovoru i tra`iti njegovo uredno ispunjenje, tj. prijem isporuke,523 - raskinuti ugovor i - tra`iti naknadu tete.
517 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 147. 518 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 147. 519 ^lan 1264 Code civile, ~lan 1657 Codice civile 520 ^lan 519 ZOO. 521 Uporedni pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 167-169 i Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 255-256. 522 ^lan 61 BK 523 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 547, smatraju da docnja sa prijemom isporuke po pravilu nije bitna povreda ugovora. Okolnosti pojedinog slu~aja mogu ukazivati na suprotno.

160

Kada se prodavac koristi bilo kojim od navedenih sredstava, sud ili arbitra`a ne mo`e odobriti kupcu produ`enje roka za prijem isporuke (~lan 61, stav 3 BK). Razmotri}emo svaku od spomenutih mogu}nosti.
13.1.2. Pojedina prava prodavca

151. Ukoliko se prodavac nije ve} opredijelio za neko sredstvo suprotno zahtjevu za naknadni prijem isporuke, on mo`e odrediti kupcu dodatni rok razumne du`ine za izvrenje njegove obaveze (~lan 63 BK). Dok taj rok traje i/ili dok kupac unutar njega ne izjavi da ne}e primiti isporuku, prodavac ne mo`e izjaviti da odustaje od ugovora. Ovim se ne dira u pravo prodavca na naknadu tete zbog docnje kupca (~lan 63, stav 2 BK). Navedeno rjeenje je usvojeno zbog toga to se pretpostavlja da u toku razumnog roka prodavac jo nije siguran da li se radi o bitnoj povredi ugovora.524 Pored toga, njegovo vezuju}e dejstvo slu`i i zatiti kupca.525 152. Drugo prodav~evo pravo jeste raskid ugovora. I ono mo`e biti anticipativno, prije isteka roka za prijem isporuke (~lan 72 BK) ili naknadno, kada je rok za ispunjenje prodav~evih obaveza ve} proao. Poto za anticipativni raskid va`e opta pravila, ovdje }emo se zadr`ati samo na drugoj varijanti. Ona je determinisana sa dva faktora. Najprije, da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora, a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. Kod bitnih povreda prodavac ugovor mo`e raskinuti odmah, davanjem posebnog obavjetenja (~lan 64, 1 i ~lan 26 BK). U teoriji postoji stav da je definitivno odbijanje preuzimanja robe bitna povreda ugovora.526 Ako je docnja sa prijemom isporuke nebitna povreda ugovora, ugovor se mo`e raskinuti izjavom prodavca tek poto bez uspjeha protekne naknadni rok razumne du`ine (~lan 64, stav 1). Vrenje ovih prava nije ni~im uslovljeno ukoliko kupac nije platio cijenu. Me|utim, ako je cijena pla}ena (~lan 64,2 (a) BK), prodavac gubi pravo na raskid ukoliko to nije u~inio kod docnje sa prijemom isporuke prije nego to je saznao da je kupac ipak primio isporuku.527 Kod drugih povreda,528 recimo kod djelomi~nog prijema, pravo na raskid postoji dok prodavac ne sazna ili dok nije morao saznati za povredu, odnosno dok ne dobije izjavu kupca da svoju obavezu ne}e izvriti. Bitno je ista}i da prodavac ne gubi svoje pravo da raskine ugovor sve dok cena u celini ne bude pla}ena.529
524 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 149. 525 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 544. 526 Perovi} J. , isto djelo, str. 150 527 Perovi} J., isto djelo str. 152: Drugim re~ima, ~im kupac izvri svoju obavezu preuzimanja i ~im prodavac za to sazna, ugovor vie ne mo`e biti raskinut. Kritiku ovog rjeenja BK vidjeti na str. 235. 528 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 548 utvr|uju da se ~lan 64, stav 2 primjenjuje na sve povrede ugovora, a ne samo na docnju sa prijemom isporuke koja je ure|ena ta~kom a. 529 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 151.

161

153. Tre}e pravo jeste naknada tete prema optim i zajedni~kim pravilima ~lanova 74 do 77 BK. Ono postoji paralelno sa ostalim, do sada izlo`enim ovlatenjima i prodavac ga ne gubi time to koristi svoja prava u pogledu drugih sredstava (~lan 61, stav 2 BK). Posljedice raskida ugovora i pravila o naknadi tete zajedni~ka su za odgovornost prodavca i kupca. Poto su izlo`eni kod odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom, ovdje ih nema potrebe posebno izlagati. 13.2. Odgovornost za docnju sa pla}anjem
13.2.1. Sistem odgovornosti za docnju sa pla}anjem

154. Docnja sa pla}anjem postoji kada kupac ne izvri svoju dospjelu obavezu isplate cijene. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene razli~ito je ure|en u kontinentalnim sistemima. Ako je rok ugovoren, usvojen je princip Dies interpellat pro homine (rok opominje za ~ovjeka). Ako ugovor uti o ovom pitanju, translativni sistemi zahtijevaju sudsku opomenu za pla}anje.530 U tradicionim sistemima dovoljna je bilo kakva, pa i privatna opomena koju daje prodavac.531 U principu su dozvoljeni zahtjevi za raskidom ugovora,532 ili za urednim izvrenjem pla}anja i naknadom tete zbog docnje. Naknada tete u sebe uvijek uklju~uje i iznos zatezne kamate. U anglosaksonskim sistemima docnja sa pla}anjem se po pravilu ne smatra bitnom povredom ugovora.533 Mogu}nost raskida ugovora zavisi od toga da li je kupac ve} postao vlasnik ili nije. Treba podvu}i da su rjeenja prava USA u ovom domenu razra|enija od onih koja postoje u engleskom poretku.534 155. Be~ka konvencija u ovom domenu bitno odstupa od nacionalnih prava, kako kontinentalnih, tako i anglosaksonskih. Ona, najprije, izjedna~ava re`im odgovornosti za povredu ove sa na~inom odgovornosti za povrede ostalih obaveza kupca (~lan 61 BK). Ovo izme|u ostalog zna~i da u svakom konkretnom slu~aju nepla}anja treba utvr|ivati da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora. U teoriji se smatra da dilema ne postoji jedino onda kada je rok pla}anja bitan element posla.535 I drugo, ne pravi se nikakva razlika izme|u situacija u kojima kupac nije postao vlasnik robe i u kojima je to svojstvo ve} stekao.
530 Code civile, ~lan 1139; Codice civile, ~lan 1219 i 1183. Talijansko pravo dozvoljava i vansudsku opomenu. 531 ^lan 284 BKB, ~lan 102 SZO. 532 Njema~ko pravo ne dozvoljava raskid ugovora kada je kupac ve} postao vlasnik. Vidjeti Sultanovi}Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 176. 533 Stevens and Borrie, Mercantile Law, Stevens, London 76, st. 260. 534 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 174-175. 535 Perovi} J., isto djelo, str. 237.

162

Osnovni princip koji dominira obavezom pla}anja jeste jednovremenost isporuke i pla}anja. Po osnovu prigovora neispunjenja ugovora, prodavac mo`e odbiti da isporu~i robu ako postane jasno da kupac ne}e izvriti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditne sposobnosti. Ukoliko nemogu}nost kupca da izvri pla}anje postane jasna nakon otpreme robe, prodavac ima pravo da sprije~i njeno izru~enje, ako raspola`e potrebnim dokumentima za to. Tada mora obavijestiti kupca o odga|anju isporuke i zatra`iti od njega dovoljno obezbje|enja pla}anja. Obavjetenje se mora poslati nezavisno od toga da li je roba jo kod prodavca ili je ve} u transportu.536 Ni kupac ne odgovara za docnju ako na osnovu principa jednovremenosti pla}anja i isporuke ne izvri i svoju obavezu pla}anja onda kada je ona po ugovoru dospjela. I kod docnje za pla}anjem prodavac ima tri osnovna prava shodno ~lanu 61 BK: - ostati pri ugovoru i tra`iti njegovo uredno ispunjenje, tj. pla}anje cijene,537 - raskinuti ugovor i - zahtijevati naknadu tete kao dopunski ili samostalni vid obete}enja (~lan 61, 2 BK). Ako je prodavac po~eo sa koritenjem navedenih, prava, sud i arbitra`a ne mogu odobriti kupcu rok za produ`enje pla}anja. Ovlatenja prodavca u slu~aju docnje kupca sa pla}anjem cijene imaju neke specifi~nosti koje proisti~u iz karaktera nov~ane obaveze, pa }emo se na njih posebno osvrnuti.
13.2.2. Pojedina prava prodavca

156. Prvo, prodavac ima pravo na kamatu. Ovo je manifestacija opteg rjeenja Konvencije po kome svaka strana ima pravo na naplatu kamate za bilo koje dospjelo, a neispla}eno potra`ivanje. Ako jedna strana ne plati cijenu ili neki drugi iznos sa kojim je u zaostatku, druga strana ima pravo na kamatu na takav iznos, a da time ne gubi pravo da tra`i naknadu tete koja joj pripada na osnovu ~lana 74 (~lan 78 BK).538 Analiza citiranog ~lana pokazuje dvije stvari. Prvo, pravo na kamatu je potpuno samostalno, ono niti zavisi od naknade tete, niti uti~e na nju.539 I drugo, nije precizirano na koju vrstu kamate se misli. Iz pravila tuma~enja Konvencije sadr`ana u ~lanu 7 i iz ~injenica da ~lan 78 BK izri~ito spominje docnju sa pla}anjem, jasno je da se ovdje radi o zateznoj kamati. Budu}i da je zatezna kamata po svojoj pravnoj priro536 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 163. 537 Caemerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 546-547 isti~u da docnja sa pla}anjem u principu nije bitna povreda ugovora. Izuzetak predstavljaju fiskni rokovi pla}anja naro~ito ~esti kod jakih fluktuacija kurseva. 538 Prilikom usvajanja Konvencije ovo rjeenje je bilo veoma sporno. Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 644-645. 539 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 645.

163

di naknada apstraktne pretpostavljene tete, dobijeno rjeenje relativizira teorijski stav o punoj odvojenosti ovog instituta od naknade tete. Na prakti~nom nivou stanje je daleko jasnije. Kriteriji za odre|ivanje stope (zatezne) kamate nisu navedeni, pa se ona utvr|uju prema mjerodavnom nacionalnom pravu.540 Tek tako dobijen iznos je mjerodavan za ocjenu da li prodavcu pripada i dodatno pravo na naknadu proste tete i izgubljene dobiti koji je druga strana koja je povrijedila ugovor predvidjela ili morala predvidjeti u trenutku zaklju~enja ugovora, s obzirom na ~injenice koje su joj tada bile poznate ili morale biti poznate (~lan 74 BK). 157. Drugo, dejstva raskida su donekle specifi~na. Zbog na~ela jednovremenosti ispunjenja, restitucija, kao opte pravilo za sve dato i primljeno po osnovu ugovora, }e se ovdje rje|e primjenjivati (~lan 81 BK). Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim slu~ajevima. Tako na snazi ostaju klauzule o rjeavanju sporova, pravo/obaveza na naknadu tete i ostala prava i obaveze predvi|eni za slu~aj raskida (~lan 81).

14. Prelazak rizika


14.1. Pojam rizika i uporednopravni pregled 158. Teorijski posmatrano, ugovor o prodaji mo`e imati tri dejstva: nastanak prava i obaveza, prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. Prva dva dejstva ugovora su do sada ve} razmotrena. Budu}i da je u prodajama robe doma}eg i me|unarodnog poslovnog prava akcent upravo na prelasku rizika i da Be~ka konvencija ovome posve}uje posebnu pa`nju (~lanovi 66-70), obradi}emo ovo pitanje detaljnije. Neka nacionalna prava definiu rizik,541 dok druga to ne ~ine.542 Be~ka konvencija ne zauzima jasan stav o ovom pitanju. Spor postoji i u teoriji. Zna~ajna grupa pisaca slu~aj kao pravno-tehni~ku kategoriju koja predstavlja rizik ve`e samo za neskrivljenu radnju jedne od stranaka u poslu prodaje.543 Druga skupina autora, pojam rizika ve`e i za opti pojam slu~aja.544 Smatramo da rizik treba definisati polaze}i od opteg
540 Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 570 sugerie da se u nedostatku pravila u mjerodavnom sistemu sud osloni na pravila zemlje u kojoj povjerilac ima svoje mjesto poslovanja. Tako i Gabriel Henry, isto djelo, str. 237. 541 ^lan 1138 Code civile, ~lan 2-509 UCC. 542 ^lan 456 ZOO: Do predaje stvari kupcu rizik slu~ajne propasti ili ote}enja stvari snosi prodavalac, a s predajom stvari rizik prelazi na kupca. Isto i ~lan 565, stav 1 Nacrta ZOO 543 Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 323-324; Krulj dr Vrleta: Dejstva ugovora o kupoprodaji - Svojina, predaja, rizik, cena, IUP, Beograd, 1972, str. 121-122. Isto i Nicholas u BiancaBonell, isto djelo, str. 484. 544 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 556.

164

teorijskog koncepta slu~aja. Rizik je, dakle, mogu}nost nastupanja tete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom tetnom radnjom bilo kojeg lica ili tetnim doga|ajem za koji niko ne odgovara. Kra}a definicija rizika glasi: mogu}nost nastupanja tete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara.545 159. ^lan 66 BK pojam rizika vezuje isklju~ivo za propast ili ote}enje robe, dakle za stvari. Tu na prvom mjestu stoje oni koji su povezani s aktima javne vlasti.546 Drugim rije~ima, rizik obuhvata one doga|aje opasne za robu koji se mogu pokriti redovnim (transportnim) osiguranjem. Ostali poslovni rizici nisu uklju~eni u ovu kategoriju U uporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika i svi su dispozitivnog karaktera. U prvom rizik prelazi zaklju~enjem ugovora ~ak i onda kada se svojina sti~e isporukom.547 Drugu, i najve}u grupu predstavljaju prava u kojima se rizik prenosi zajedno sa svojinom (Res perit domino).548 U tre}u skupinu ulaze oni sistemi koji prelaz rizika ve`u sa isporukom.549 Tu spada i nae pravo (~lan 456 ZOO). Potrebno je ista}i da navedena klasifikacija sistema ne ide ni linijom razgrani~enja translativnih i tradicionalnih poredaka, niti granicom izme|u kontinentalnih i anglosaksonskih prava. Pored svih istaknutih razlika, Be~ka konvencija je morala voditi ra~una i o upotrebi INCOTERMS klauzula prema kojima, skra}eno izra`eno, rizik prelazi na kupca kada prodavac vie nema obavezu da ~uva robu.550 Sve to je rjeenja BK u~inilo slo`enim. Ona se mogu klasifikovati na opta rjeenja i pravila koja va`e za distancionu prodaju. 14.2. Op{ta pravila o prelasku rizika po Konvenciji 160. Be~ka konvencija zauzima stav po kome se dr`avina (posjed) i svojina potpuno odvajaju.551 Da bi rizik mogao da se prenese, roba mora biti jasno identifikovana kao roba namijenjena za izvrenje ugovora (~lan 69, stav 3 BK). Izraz identifikovana se koristi kako bi se istaknulo da se pravilo odnosi i na generi~ke i na individualizirane stvari. Identifikacija se mo`e izvriti u toku isporuke ili naknadno. Ako su okolnosti slu~aja takve da kupac ne mo`e sigurno znati koja roba je namijenjena isporuci, on mora biti i posebno obavijeten o izvrenoj identifikaciji robe.
545 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji, str. 56. Ovakav stav se sre}e i u sudskoj praksi Engleske, ali samo u slu~aju da je roba u tranzitu ote}ena usljed nenormalnih uslova prevoza. (Vidjeti Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 7778). 546 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 557. 547 ^lan 185 ZO. 548 ^lan 20 engleskog Sale of Goods Act iz 1979. 549 Pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 56-57. 550 Schmitthoff, isto djelo , X Ed, str. 77. 551 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 159.

165

Kada je roba identifikovana, rizik prelazi na kupca od ~asa kada je on preuzeo robu, ili ako to ne u~ini blagovremeno, u ~asu kada je roba stavljena na raspolaganje, a on ~ini povredu ugovora time to je ne preuzme (~lan 69, stav 1 BK). U osnovi ovakvog rjeenja, pored logi~nog vezivanja posjeda i rizika, le`i i ideja stavljanja neurednog kupca u nepovoljan polo`aj sa stanovita snoenja tetnih posljedica slu~aja propasti stvari.552 Tri momenta se ovdje moraju posebno ista}i. Prvo, citirana rjeenja Konvencije pretpostavljaju da se isporuka vri u sjeditu prodavca.553 Drugo, rizik prelazi u stvari sa preuzimanjem isporuke, odnosno sa momentom u kome kupac treba da preuzme isporuku. I tre}e, ako kupac ne preuzme isporuku, ~ime ~ini povredu ugovora, rizik prelazi na njega u ~asu kada mu je roba stavljena na raspolaganje. Postoji posebno ure|ena situacija u kojoj rizik prelazi na kupca u trenutku kad je isporuka trebalo da se izvri, iako on proputanjem preuzimanja ne ~ini povredu ugovora. Dva su uslova za va`enje ove norme. Najprije, mjesto isporuke nije i sjedite prodavca. Roba se naj~e}e nalazi kod tre}eg, u javnom skladitu na primjer.554 I drugo, kupcu mora biti poznato da mu je roba stavljena na raspolaganje u tom mjestu (~lan 69, stav 2 BK). Sama mogu}nost znanja kupca za mjesto u kome se roba nalazi nije dovoljna za primjenu ove odredbe. Bitno je ista}i da ova pravila va`e i kada je rije~ o generi~koj robi koja jo nije jasno identifikovana radi isporuke.555 161. Poto je rizik preao na kupca, ovaj je du`an platiti cijenu bez obzira na gubitke ili ote}enja robe, izuzev kad su gubitak ili ote}enje posljedica radnje ili propusta prodavca (~lan 66 BK). Drugim rije~ima, ako su gubitak ili ote}enje posljedica povreda ugovora ili bilo koje druge radnje556 koju u~ini prodavac, kupac ne snosi rizik za robu i ne mora platiti cijenu. Ako se gubitak ili ote}enje robe, pak, ne mogu pripisati prodavcu, sve tete snosi kupac i uz to mora da plati i cijenu.557 Ukoliko je prodavac u~inio bitnu povredu ugovora, a rizik je ipak preao na kupca bilo po optim, bilo po pravilima za distancionu prodaju, to ne spre~ava kupca da se koristi sredstvima koja mu stoje na raspolaganju u slu~aju takve povrede (~lan 70 BK). On bi, dakle, mogao da zahti552 Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 503 smatra da je ovaj stav orijentisan na prodavca. 553 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 568. 554 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 159; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 568 smatraju da je stav 2, ~lana 69 predvi|en upravo za prodaju robe koja se nalazi u javnom skladitu, ali da pokriva i slu~ajeve distancione prodaje. 555 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str, 77. 556 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 568. 557 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 153-150 o problemima u formulisanju ovog rjeenja.

166

jeva izvrenje ugovora ili bi mogao da raskine ugovor bez obzira na to to je rizik preao na njega.558 U obje situacije primijeni}e se zajedni~ka pravila o odgovornosti prodavca i kupca koja se ti~u povrede ugovora, raskida i njegovih posljedica. 14.3. Pravila za distancionu prodaju 162. Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvrenja ugovora. Da bi se posebna pravila o prelasku rizika u ovoj vrsti prodaje primijenila, potrebno je da roba bude jasno idnetifikovana kao roba namijenjena za izvrenje ugovora obilje`avanjem na njoj, dokumentima o prevozu, obavjetenjem koje je poslano kupcu ili na drugi na~in (~lan 67 BK). Zadr`avanje dokumenata na osnovu kojih se mo`e raspolagati robom ne uti~e na rjeenja o prelasku rizika (~lan 67, stav 1 BK).559 U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebno ure|ene Konvencijom. 163. Prva postoji kada je potrebno izvriti transport, a prodavac nije obavezan da robu preda prevozniku o u odre|enom mjestu. Tada je mjesto isporuke i prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru, a to zna~i skladite prodavca. Prema ~lanu 67, stav 1 BK rizik prelazi na kupca kada je roba predata prvom prevoziocu da je preveze kupcu u skladu sa ugovorom o prodaji. Da bi ovo pravilo va`ilo, roba mora biti predana nezavisnom prevozniku, a ne pediteru ili drugim agentima prodavca.560 Drugo, ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u odre|enom mjestu, razli~itom od sjedita prodavca, rizik prelazi na kupca tek kada je roba predata prevoziocu u tom mjestu (~lan 67, stav 1 BK). U`i lokalitet prelaska rizika i na~in predaje po pravilu se odre|uju transportnim klauzulama. Rizik prevoza do tog odre|enog mjesta snosi prodavac. I tre}e, ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu (plivaju}a, na vagonu ili sli~no), rizik... prelazi na kupca u trenutku zaklju~enja ugovora (~lan 68 BK). Okolnosti posla, me|utim, mogu da uka`u da je rizik preao na kupca u trenutku predaje robe vozaru koji je izdao transportne dokumente. U ovom slu~aju rizik prelazi sa prodavca na kupca retroaktivno. Navedeno rjeenje je usvojeno iz prakti~nih razloga, budu}i da je kod navedene vrste prodaje teko utvrditi stvarno mjesto nastupanja tetnog doga|aja.561 O~ito je da u ovakvim situacijama kupac preuzima znatan rizik na sebe. Zbog toga Konvencija sadr`i rezervno
558 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 160. 559 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 560 ukazuju na to da transportne klauzule imaju zna~aj ~lana 67 za praksu. 560 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 560-561; Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 490. 561 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo str. 564; Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 497.

167

pravilo. Ako je, pak, u trenutku zaklju~enja ugovora o prodaji prodavac znao ili morao znati da je roba izgubljena ili ote}ena, i tu ~injenicu nije saoptio kupcu, rizik za takav gubitak ili ote}enje snosi prodavac (~lan 68 BK). Nesavjestan prodavac se, dakle, ne mo`e pozivati na pravila o retroaktivnom prelasku rizika. Ovo jasno normativno rjeenje u praksi nosi sa sobom brojne probleme562 budu}i da se primjenjuje naj~e}e u situacijama u kojima posrednik organizuje prevoz i vri prodaju robe koja se nalazi u tranzitu.563

562 Vidjeti Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 499-500. 563 Gabriel Henry, isto djelo, str. 211-212.

168

III ZAKLJU^IVANJE UGOVORA ELEKTRONSKIM PUTEM564


1. Uvod
1. Elektronsko poslovanje je opti koncept koji obuhva}a sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode koritenjem informacione i komunikacione tehnologije, i to me|u kompanijama, izme|u kompanija i njihovih kupaca ili u okviru samih kompanija. Ono uklju~uje elektronsku trgovinu dobrima i uslugama. Elektronsko poslovanje mo`e se promatrati sa razli~itih aspekata. Sa stanovita komunikacija elektronsko poslovanje predstavlja elektronsku isporuku informacija, proizvoda i usluga, te elektronsko pla}anje koritenjem kompjuterskih i drugih komunikacijskih mre`a. Sa poslovne perspektive to je primjena tehnologije u svrhu automatizacije poslovnih transakcija i poslovanja. Sa stanovita usluga elektronsko poslovanje je alat koji omogu}uje smanjenje trokova poslovanja uz istovremeno pove}anje kvalitete i brzine pru`anja usluga. Elektronsko poslovanje ima korijene u sedamdesetim godinama, nastankom elektronskog prijenosa gotovine (engl. Electronic fund transfer, EFT) koji se odvija izme|u banaka putem sigurnih privatnih mre`a. EFT danas ima vie ina~ica, uklju~uju}i tu i pla}anje kreditnim karticama u maloprodaji. Procjenjuje se da je 1995. godine 55% svih pla}anja ameri~ke vlade napravljeno koritenjem EFT-a. Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih razvila su se i po~ela koristiti dva nova oblika elektornskog poslovanja, elektronska razmjena podataka (engl. Electronic data Interchange, EDI) i elektronska pota (engl. Email). Obje ove tehnologije omogu}ile su znatno smanjenje koli~ine papira u upotrebi (npr. ~ekova, narud`bi itd.) i pove}anje automatizaci564 Kao autori ovog poglavlja pojavljuju se mr Vedad Siljadzic i prof. dr Veljko Trivun. U ve}em dijelu radi se o prilago|enoj i a`uriranoj magistarskoj tezi mr Vedada Silajd`i}a na temu: Zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono-komunikacionih tehnologija u pravima Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Autori su se koristili i iskustvima ste~enim kroz rukovo|enje i u~estvovanje u projektu UNDP e-legislation.

169

je poslovanja. Elektronska razmjena podataka omogu}uje kompanijama slanje i primanje poslovnih dokumenata u standardizovanom elektronskom obliku, i to putem sigurnih privatnih mre`a, to zna~ajno unapre|uje poslovanje kompanija. Radi se o re`imu poslovanja pod poznatijim nazivom paperless. Devedesetih godina pojava World Wide Weba, u okviru Interneta, prvi je put omogu}ila jednostavan rad na mre`i i jeftino publiciranje i irenje informacija. Omogu}eni su raznovrsni oblici relativno jeftinog poslovanja. Male firme su tako dobile mogu}nost koritenja elektronskog poslovanja na isti na~in kao i veliki privredni subjekti. Pored ogromnih prednosti u elektronskom poslovanju postoji nekoliko barijera, za ~ije }e otklanjanje biti potrebni veliki napori i dugi vremenski period. Najve}i problem je sigurnost poslovanja na Internetu, tj. zatita podataka od neovlatenog pristupa i promjena sadr`aja, zatita kreditnih kartica prilikom kupovine putem mre`e i sl. Prvi korak u obezbje|enju sigurnosti predstavlja veoma slo`eno pitanje adekvatne pravne regulative ili tako zvane e-legislative. E-legislativa ozna~ava normativno ure|enje specifi~nosti koje upotreba Informaciono komunikacionih tehnologija (dalje: IKT) prouzrokuje u pojedinim pravnim institutima i granama. 2. Ugovorno pravo je osnov svakog privrednog sistema. Svaka prodaja robe ili usluga kao i prenos svojine su bazirani na ugovorima. Ugovorno pravo koje je tradicionalno vezano za ugovore u pisanoj formi materijalizovane na papiru i li~no potpisane od ugovornih strana stavljeno je pred novi izazov. To je izazov ugovaranja u novoj digitalnoj sferi razmjenom elektronskih poruka posredstvom IKT. U ovoj oblasti je posebno vidljiva zakonitost neprekidnog pove}anja slo`enosti i strogosti standarda elektronskog poslovanja. Tehnika zaklju~ivanja elektronskog ugovora postaje specifi~na naro~ito zbog medija u kojem se elektronski ugovor manifestuje (pojava Interneta), na~ina pregovaranja, kao i u upotrebi hardverskih i softverskih sredstava koji se koriste kod izjavljivanja volje za sklapanje ugovora (elektronske poruke, elektronski potpisi, elektronski pe~ati pravnih lica). 3. Zna~aj e-legislative za Bosnu i Hercegovinu se ogleda u tome da ona slu`i kao preduslov razvoja i prevazila`enja zaostajanja kome je Bosna i Hercegovina (dalje: BiH), sticajem istorijskih okolnosti, bila izlo`ena. Pravna regulativa primjene IKT ima izrazito povoljne efekte. U tome le`i njena propulzivna snaga i sinergi~nost. Razvojna uloga e-legislative je viestruka. Ona, najprije, treba da omogu}i nesmetanu percepciju i nadgradnju svjetskih dostignu}a ne samo u oblasti IKT, nego i kreiranju informati~kog drutva. Drugi i konkretniji rezultat razvoja e-legislative treba da bude percepcija rjeenja poznatih na svjetskom nivou i u
170

Evropskoj uniji (dalje: EU) posebno. Pored ekonomskih prednosti, ovakav ishod ima i zna~ajne pozitivne politi~ke posljedice: ubrzano pribli`avanje ka EU i prijem u ~lanstvo WTO. Tre}i, ali ne najmanje va`an rezultat razvoja e-legislative bi}e ja~anje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Globalni domet IKT i univerzalni karakter e-poslovanja, postojanje entitetskih i drugih parcijalnih tr`ita, kao npr. Distrikta Br~ko mogu da u~ine izlinim i skupim. Najva`niji problemi elektronskog poslovanja odnose se na: tehniku zaklju~ivanja ugovora putem elektronskih poruka uz primjenu IKT, identifikaciju potpisnika i potvr|ivanje vjerodostojnosti potpisanog elektronskog zapisa u slu~aju spora. Navedeni problemi postoje u pravu EU i BiH. Ugovor zaklju~en putem elektronskih poruka i primjenom IKT (dalje }e se koristiti izraz elektronski ugovor koji se naj~e}e koristi u uporednom pravu) ima sasvim posebnu tehniku zaklju~ivanja koja se razlikuje od tehnike standardnog zaklju~ivanja ugovora, kako u evropskom, tako i u ugovornom pravu BiH.

2. Izvori prava vezani za zaklju~ivanje ugovora


4. Izvori prava vezani za zaklju~ivanje ugovora mogu se podijeliti na razli~ite na~ine. Cilj je da se izvri njihova sistematizacija i podjela na me|unarodne i doma}e. Naravno, da se kao poseban izvor ugovornog prava javljaju pravila u okviru evropskog komunitarnog prava. Bez obzira na razlike koje postoje u pojedinim re`imima zaklju~ivanja ugovora cilj je da se uka`e na razlike koje egzistiraju izme|u tradicionalnih oblika zaklju~ivanja ugovora i zaklju~ivanja ugovora upotrebom IKT. S obzirom na postojanje razlika izme|u ova dva na~ina zaklju~ivanja ugovora poseban predmet obrade }e biti izvori prava vezani za elektronsko zaklju~ivanje ugovora. Pore|enjem ova dva na~ina bi}e jasno povu~ene granice i utvr|ene razlike koje postoje izme|u njih. Kroz prikaz prijedloga BiH legislative u ovoj oblasti posebno }e se prezentovati rjeenja koja namjeravaju da se u BiH legislativi implementiraju. Krajnji cilj je da se uka`e na rjeenja koja treba da omogu}e najsigurniji na~in zaklju~enja ugovora upotrebom IKT. Smanjenje rizika na najmanju mogu}u mjeru, kod zaklju~ivanja ugovora u elektronskom obliku, je jedan od osnovnih ciljeva. 2.1. Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji 5. Be~ka konvencija Ujedinjenih nacija o me|unarodnoj prodaji (dalje: Konvencija) je donesena 1980. godine. Stupila je na snagu 1988. godine. Ova konvencija primjenjuje se na ugovore o prodaji robe
171

zaklju~ene izme|u strana koje imaju sjedite na teritorijama razli~itih dr`ava, i to: kada su te dr`ave ugovornice ili kada je samo jedna dr`ava ~lanica Konvencije, a pravila me|unarodnog privatnog prava upu}uju na primjenu prava te dr`ave ugovornice. Poto je ve}ina evropskih dr`ava potpisnica ove konvencije njena primjena je zna~ajna u EU za ugovore o prodaji izme|u subjekata sa sjeditima u razli~itim dr`avama ~lanicama EU, kao i u poslovanju subjekata od kojih je jedan sa sjeditem u EU, a drugi sa sjeditem izvan EU.565 Ona se ne primjenjuje na ugovore o prodaji: robe za li~nu potronju, hartija od vrijednosti, novca, brodova i zrakoplova, te elektri~ne energije. 6. Osnovni ciljevi Konvencije su: integrisanje dva haka Jednoobrazna zakona u jedinstven akt; prevazila`enje razlika izme|u anglosaksonskih i kontinentalnih sistema u ovoj oblasti, stvaranje jedinstvenog sistema zaklju~ivanja ugovora koji mo`e da neutralie razlike u nacionalnim pravima, bez obzira kom sistemu pripadaju; prevazila`enje problema koji mogu nastati usljed toga to sukcesivnost ponude i prihvata nije nu`an uslov nastanka ugovora. 7. Be~ka konvencija dispozitivnim pravilima regulie obaveznu fazu zaklju~ivanja ugovora. Unutar njih su ure|ena tri glavna instituta: ponuda, prihvat i perfekcija ugovora. Pitanja koja nisu regulisana ovim odredbama rjeavaju se najprije prema optim principima Konvencije, a ako njih nema prema pravilima me|unarodnog privatnog prava. Sve ovo je potanje izlo`eno u prethodnom poglavlju. 2.2. Zaklju~ivanje ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava (Landova na~ela) 8. Rimskim Ugovorom o osnivanju Evropske ekonomske zajednice566 pred Zajednicu je postavljen, kao jedan od ciljeva i uskla|ivanje pravnih propisa u mjeri u kojoj je to potrebno za uspjeno djelovanje zajedni~kog tr`ita, a naro~ito u oblasti privatnog prava.567 U tom cilju Komisija Evropske zajednice je podr`ala osnivanje posebne Komisije za evropsko ugovorno pravo poznate kao Landova komisija. ^lanovi Komisije su u svom radu poli od pretpostavke da izme|u nacionalnih prava dr`ava ~lanica postoje zna~ajne sli~nosti. U skladu sa tim smatrali su da je njihov zadatak da komparativnom metodom otkriju podudarnosti i da nakon upore|ivanja iz zajedni~kog jezgra formuliu konkretne odredbe u Na~elima.
565 Vidjeti Larry A. DiMatteo, The Interpretive Turn in International Sales Law, Northwestern Journal of enc. 566 Vidjeti Nevenko Misita, Pravo EEZ, Sarajevo, (2001), str.7-63. 567 Vidjeti Hartley B., Pravo EEZ, Magistrat, Sarajevo, (2001), str. 9-30.

172

Rad komisije nije, me|utim, bio baziran samo na konstatovanju postoje}ih sli~nosti568, nego i na stvaranje novih pravila. Nova pravila su bazirana na rjeenjima iz prava evropskih dr`ava, a neka ~ak i na rjeenjima izvan evropskog pravnog kruga, na primjer na ameri~kom Jednoobraznom trgova~kom zakoniku ili na drugom izdanju Restatements of Contracts (sistematizovana zajedni~ka pravila zasnovana prvenstveno na sudskoj praksi a potom i na postoje}im propisima iz 1981. godine). Rezultati rada prva dva saziva ove Komisije su Na~ela evropskog ugovornog prava. Na~ela sadr`e devet djelova koji su naslovljeni kao: opte odredbe, nastanak ugovora, ovlatenja agenata, valjanost, tuma~enje, sadr`ina i dejstvo ugovora, neizvrenje i pravna sredstva uopte i posebna pravna sredstva zbog neizvrenja569. 9. Djelovi su podjeljeni u poglavlja, a ovi u ~lanove. Svrha Na~ela je viestruka i mogu slu`iti kao: - osnova za kasnije formulisanje jedinstvenog Evropskog zakona o privatnom pravu; - pravni vodi~ EU za pripremu sopstvenih zakona i drugih propisa; - osnova za budu}e kodifikacije gra|anskog prava u dr`avama ~lanicama; - pravo koje }e primjenjivati sudovi na ugovore u okviru EU; - izabrano pravo koje }e se primjenjivati na ugovore od strane i izme|u evropskih ugovornih strana. Na~ela predstavljaju set pravila koja nemaju snagu ni nacionalnog, ni me|unarodnog, ni komunitarnog prava. Ona izra`avaju savremeno lex mercatoria ili soft law. Njihova primjena se jedino preporu~uje, i kao takva ona predstavljaju polaznu ta~ku za usvajanje jedinstvenog Evropskog gra|anskog zakonika. Na~ela se mogu primjenjivati na sve ugovore. U njima se ne pravi razlika izme|u gra|anskih i trgovinskih ugovora kao ni na unutranje i me|unarodne ugovore. U tom pogledu Na~ela se primjenjuju kao opta pravila ugovornog prava EU. Ona }e se primjeniti u slu~ajevima kada su se ugovorne strane sporazumjele da ih u~ine sastavnim djelom ugovora ili kada su se sporazumjele da }e ta na~ela biti mjerodavna za ugovor. Na~ela se, dalje, mogu primjeniti i kad su ugovorne strane ugovorile da }e za ugovor biti mjerodavna opta pravna na~ela, lex mercatoria i sl.
2.2.1. Nastanak ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava

10. Ugovor je zaklju~en ako ugovorne strane imaju namjeru da se pravno obave`u i postignu dovoljnu saglasnost bez ikakvih daljih uslo568 Opirnije Irena Banov~anin, Da li je Evropa spremna za zakonik evropskog prava?, Revija za Evropsko pravo, Udru`enje za pravo Evropske unije, Beograd (2002), str. 41-63. 569 Vidjeti Radovan D. Vukadinovi}, Na~ela Evropskog ugovornog prava i jugoslovensko pravo, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001), str. 29-57.

173

va. On ne mora biti zaklju~en u pismenoj formi, niti postoje neki drugi zahtjevi u pogledu forme. Postojanje ugovora mo`e se dokazivati svim dokaznim sredstvima, uklju~uju}i i svjedoke (~lan 2:101).570 Namjera ugovorne strane da bude pravno vezana ugovorom utvr|uje se na osnovu izjava ili ponaanja te strane kao i smisla koje im druga strana razumno pridaje (objektivni princip tuma~enja). Dovoljna saglasnost postoji, ako su ugovorne strane u dovoljnoj mjeri odredile uslove ugovora da bi se ugovor mogao izvriti. Me|utim, ukoliko jedna od ugovornih strana izjavi da ne}e zaklju~iti ugovor ukoliko se ne postigne saglasnost o odre|enom pitanju, ugovor ne nastaje sve dok se ne postigne saglasnost o tom pitanju. Uslovi ugovora o kojima se nije pojedina~no pregovaralo mogu se ista}i u odnosu na drugu stranu koja za te uslove nije znala, samo ako je strana koja se na te uslove poziva preduzela razumne korake da o njima obavijesti drugu stranu u trenutku zaklju~enja ugovora ili prije toga. Ne smatra se da je drugoj strani na odgovaraju}i na~in skrenuta pa`nja na uslove ako se isprava u kojoj je sadr`an ugovor samo poziva na te uslove, ~ak i ako je druga strana potpisala ispravu. 11. Pismeno zaklju~eni ugovor sa klauzulom koja je bila predmet posebnih pregovora, a u kojoj se navodi da su svi uslovi ugovora obuhva}eni u tom pismenu (klauzula stapanja) sadr`i samo ono to je u tekstu izri~ito navedeno. Eventualne prethodne izjave, obaveze ili sporazumi koji nisu preto~eni u pismeno, ne ulaze u sastav ugovora.571 Ako klauzula stapanja nije bila predmet posebnih pregovora, ona samo stvara predpostavku da strane nisu imale namjeru da njihove prethodne izjave, obaveze i sporazumi postanu sastavni dio ugovora. Ugovorne strane ne mogu isklju~iti niti ograni~iti primjenu ove odredbe. Ova odredba preuzeta je iz ameri~kog Jednoobraznog trgova~kog zakonika. Prethodne izjave ugovornih strana mogu se koristiti za tuma~enje ugovora. Ugovorne strane mogu svojim kasnijim izjavama ili radnjama sebe liiti prava da se pozovu na klauzulu stapanja ukoliko se druga strana razumno oslonila na te izjave, odnosno radnje (~lan 2:105).572 Obe}anje koje je u~injeno u namjeri da pravno obave`e obe}avaoca i bez prihvatanja ponude, obavezuje ga kao jednostrani pravni posao. Ponuda predstavlja prijedlog ugovora ako je u~injena u namjeri da dovede do ugovora, ukoliko ga druga strana prihvati i ako sadr`i
570 Ibid, str. 257-330. 571 Ibid, str. 257-330. 572 Vidjeti Radovan D. Vukadinovi}, Na~ela Evropskog ugovornog prava i jugoslovensko pravo, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001), str. 257-330.

174

dovoljno odre|ene uslove da ugovor nastane ~inom prihvata. Ponuda se mo`e uputiti odre|enom licu, odnosno odre|enim licima ili javnosti. Prijedlog da se isporu~e robe ili usluge po odre|enoj cijeni u~injen u javnom oglasu ili katalogu, ili izlaganjem robe, smatra se kao ponuda za prodaju ili isporuku po toj cijeni, sve dok se zalihe robe ne iscrpe, odnosno dok isporu~ilac mo`e da pru`a navedene usluge. Ova odredba predstavlja posebno rjeenje Na~ela koja na sasvim druga~iji na~in rjeava pitanje ponude reklamiranjem, odnosno ponude u~injene u javnom oglasu ili katalogu, ili izlaganjem robe. Do sada je ponuda javnosti, u skoro svim pravnim kolama, predstavljalo poziv da se u~ini ponuda. Nastanak ugovora ne vezuju se za postojanje kauze. Potiskivanje zna~aja kauze predstavlja savremenu tendenciju u globalizaciji privatnog prava i prihva}ena je i u UNIDROIT na~elima.573 12. Slijede}a karakteristika Na~ela je da u pogledu opoziva ponude prihvata rijeenje iz anglosaksonskog prava prema kome ponuda mo`e biti opozvana ako opoziv stigne ponu|enom prije nego to je on otposlao svoj prihvat. U slu~aju ponude konkludentnim radnjama opoziv je mogu} prije momenta u kome se smatra da je ugovor zaklju~en. Ova rjeenja su identi~na ve} opte prihva}enim stavovima Be~ke konvencije o me|unarodnoj prodaji i UNIDROIT na~ela. Ponuda prestaje da va`i kada odbijanje ponude bude dostavljeno ponudiocu. Opozivanje ponude je identi~no rjeeno kao kod Be~ke konvencije. Prihvatanje ponude se sastoji od bilo koje izjave ili radnje ponu|enog kojom se izra`ava pristanak na ponudu. ^utanje ili ne~injenje ponu|enog samo po sebi ne zna~i prihvatanje ponude, ukoliko to ne proizilazi iz prakse ugovornih stranaka ili iz obi~aja. Za odre|ivanje vremena zaklju~enja ugovora prihva}ena je teorija prijema. Smatra se da je ugovor zaklju~en kada prihvat bude dostavljen ponudiocu. U slu~aju prihvatanja koje se sastoji u nekoj radnji, ugovor je zaklju~en kada obavjetenje o toj radnji bude dostavljeno ponudiocu ili ako na osnovu ponude, prakse koju su ugovornice me|u sobom uspostavile ili obi~aja, ponu|eni mo`e prihvatiti ponudu izvrenjem neke radnje bez slanja obavjetenja. Tada se smatra da je ugovor zaklju~en u momentu kada ponu|eni otpo~ne preduzimanje radnje. Da bi prihvat proizveo dejstvo on mora biti u~injen i dostavljen u roku koji je ponudioc odredio, a u slu~aju da takvog roka nema onda u razumnom vremenu. U slu~aju neblagovremenosti ako je ponu|eni zakasnio svojom krivicom ponudilac ima mogu}nost da i takav prihvat dozvoli, ali on mora o tome bez odlaganja da obavijesti ponu|enog. Ako je ponu|eni na vrijeme
573 Ibid, str. 27.

175

poslao svoj prihvat i ako nije kriv za njegovo prispje}e sa zadocnjenjem postoji predpostavka o blagovremenosti prihvata. Ona ne djeluje ako ponudilac bez odlaganja obavijesti ponu|enog o tome da smatra da se ponuda ugasila. Uslov urednosti prihvata je podudarnost njegovog sadr`aja sa ponudom. Na~ela evropskog ugovornog prava prihvataju elasti~no i komerecijalizovano rjeenje moderne teorije: odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje, a koji sadr`i dodatke, ograni~enja ili druge izmjene je odbijanje ponude i predstavlja kontraponudu.574 Prihvat, dakle, ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. Dopunski ili razli~iti uslovi koji sutinski ne mjenjaju ponudu ne mijenjaju karakter izjave o prihvatu. Izjava koja bitno ne mijenja uslove ponude ipak ne}e biti prihvat u nekim taksativno odre|enim slu~ajevima: - ponudilac je bez odlaganja usmeno ili pismeno obavjesti ponu|enog da ne prihvata nebitne izmjene elemenata ponude, - u ponudi je izri~ito navedeno da se mo`e prihvatiti samo pod uslovima koji su u njoj navedeni, - ponu|eni je uslovio svoje prihvatanje prijemom obavjetenja od ponudica da je saglasan sa dodatnim ili razli~itim uslovima, a ponudilac ne dostavi takvo obavjetenje u odre|enom ili razumnom roku. Ako su ugovorne stranke postigle saglasnost, osim u tome to se svaka od ugovornih strana poziva na druga~ije opte uslove poslovanja smatra se da je ugovor zaklju~en, izuzev ako je jedna ugovorna strana unaprijed izjavila da se ne}e smatrati obavezanom ugovorom ili ako bez odlaganja obavjesti drugu ugovornu stranu da se ne smatra obavezanom ugovorom. Budu li profesionalni trgovci zaklju~ili ugovor koji nisu sastavili u vidu kona~ne isprave, pa jedan od njih bez odlaganja poalje pismeno koje treba da bude potvrda ugovora, ali koje sadr`i dodatne ili razli~ite uslove, ti uslovi }e se smatrati sastavnim dijelom ugovora, izuzev u slu~aju, kada ti uslovi sutinski mjenjaju uslove ugovora ili kad primalac bez odlaganja stavi prigovor na te uslove. 2.3. Zaklju~ivanje ugovora po UNIDROIT principima 13. UNIDROIT principi me|unarodnih trgovinskih ugovora, predstavljaju rjeenja specijalno izra|ena za potrebe me|unarodnih trgovinskih transakcija. Oni imaju za cilj da uspostave set pravnih pravila koja }e omogu}iti pravi~nost i sigurnost u me|unarodnim transakcijama. UNIDROIT principi slu`e kao opta pravila za me|unarodne trgovinske ugovore.575 Ona se primjenjuju u slu~ajevima kada su se ugovorne strane sporazumjele da ih u~ine
574 Vidjeti Radovan D. Vukadinovi}, Na~ela Evropskog ugovornog prava i jugoslovensko pravo, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001), str. 257-330. 575 Vidjeti http://www.law.com, posljednji posjet 12.03.2005.

176

sastavnim djelom ugovora ili kad su stranke predvidjele da }e za ugovor biti mjerodavna opta pravna na~ela, lex mercatoria i sl. ili u situacijama u kojima nije izri~ito izabrano mjerodavne pravo ili sistem pravnih pravila. 14. Osnovne karakteristike ovih principa su: - autonomija ugovornih stranaka; - ja~anje zna~aja poslovne prakse izme|u ugovornih stranaka; - za valjanost ugovora nije predvi|ena posebna forma; - ugovor se mo`e dokazivati svim sredstvima, uklju~uju}i i svjedocima; - generalno je prihva}en princip prijema u svim vidovima komunikacije izme|u stranaka (ponuda, prihvat, obavjetenja itd.). Sutina principa koji se ti~u zaklju~ivanja ugovora su sljede}e: - ugovor se smatra zaklju~enim prihvatom ponude ili konkludentnim radnjama koje ukazuju na prihvat ponu|enog (~lan 2.1.); - prijedlog za zaklju~enje ugovora predstavlja ponudu ukoliko sadr`i sve bitne elemente i ukazuje na namjeru da se pravno obave`e ako druga strana prihvati te uslove ( ~lan 2.2.). U pogledu opoziva ponude prihva}eno je rijeenje iz anglosaksonskog prava prema kome ponuda mo`e biti opozvana ako opoziv stigne ponu|enom prije nego to je on otposlao svoj prihvat ili u slu~aju konkludentnih radnji, prije momenta kada se smatra da je ugovor zaklju~en.576 Opoziv ponude nije mogu} ako je u ponudi nazna~eno da je neopoziva ili ako je ponu|eni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponaao se u skladu s tim. Ovo rjeenje je tako|er preuzeto iz anglosaksonskog sistema. Ponuda se smatra odbijenom kada odbijanje ponude bude dostavljeno ponudiocu. Prihvat je izjava ili drugo ponaanje ponu|enog koje ukazuje na saglasnost s ponudom (~lan 2.6.). Da bi prihvat proizveo dejstvo on mora biti u~injen i dostavljen u roku koji je ponudioc odredio, a u slu~aju da takvog roka nema onda u razumnom vremenu (~lan 2.7.). Na usmene ponude prihvat se mora dati odmah, izuzev ako okolnosti slu~aja ukazuju druga~ije. Za pisani prihvat postoje dva alternativna rjeenja. Ukoliko je ponudilac izri~ito ili opisno odredio rok do kad se smatra vezanim ponudom, prihvat mora sti}i u tom roku. Ne bude li u ponudi odre|en rok prihvata, prihvat mora biti dostavljen ponudiocu u razumnom roku, to se odre|uje prema okolnostima posla. Ako sredstva otposlanja prihvata nisu odre|ena ponudom, ona moraju odgovarati brzini sredstava koje je koristio ponudilac. U praksi ovo zna~i
576 Vidjeti http://www.law.com, posljednji posjet 12.03.2005.

177

da ponu|eni mora prihvat poslati istim ili br`im sredstvom. Odr`avanje rokova koji se odnose na prihvat zavisi od odre|ivanja trenutka u kome oni po~inju te}i. Rok za prihvat usmenih ponuda ili ponuda u~injenih neposrednim sredstvima saoptavanja te~e od trenutka kada ponuda stigne ponu|enom. Vrijeme za prihvat telegramski upu}enih ponuda po~inje od trenutka u kome je telegram predat na odailjanje. Sli~no je i kod ponuda podnesenih pismom: rok te~e od datuma na pismu, a ako njega nema onda od datuma na koverti (~lan 2.8.). Zadocnjeli prihvat uzrokovan krivicom ponu|enog je rijeen na na~in da se mo`e smatrati kao blagovremen ako ponudilac takav prihvat dozvoli. Tada on mora bez odlaganja da obavijesti ponu|enog. Ako je ponu|eni na vrijeme poslao svoj prihvat i ako nije kriv za njegovo prispje}e sa zadocnjenjem postoji pretpostavka o blagovremenosti prihvata. Ponudilac je mo`e staviti van snage tako to }e bez odlaganja da obavijesti ponu|enog o tome da smatra da se ponuda ugasila (~lan 2.9.). Prihvat koji sadr`i dodatke, ograni~enja ili druge izmjene je odbijanje ponude i predstavlja kontraponudu (~lan 2.11.). Prihvat, dakle, ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. Dopunski ili razli~iti uslovi, koji sutinski ne mjenjaju ponudu, ne mijenjaju njen karakter prihvata. Ukoliko ponudilac bez odlaganja usmeno ili pismeno ne obavijesti ponu|enog da ne prihvata izmjene elemenata ponude sadr`ane u prihvatu, ugovor se smatra zaklju~enim sa sadr`ajem koji je naveden u prihvatu (~lan 2.11.). Ako je ugovor ve} zaklju~en, a jedan stranka bez odlaganja poalje pismenu potvrdu ugovora koja sadr`i dodatne ili razli~ite uslove, ti uslovi }e se u principu smatrati sastavnim dijelom ugovora. Izuzeci postoje kada uslovi iz pisane potvrde sutinski mjenjaju uslove ugovora ili kad primalac bez odlaganja stavi prigovor na te uslove (~lan 2.12.). Bude li u toku pregovara jedna od strana insistirala da se ugovor ne}e smatrati zaklju~enim sve dok se ne postigne saglasnost o specifi~nim stvarima ili u specijalnoj formi, smatra}e se da ugovor nije zaklju~en dok se takva saglasnost ne postigne (~lan 2.13.). 15. Kada ugovor zaklju~en u pismenoj formi sadr`i klauzulu koja je bila predmet posebnih pregovora, a u kojoj se navodi da su svi uslovi ugovora obuhva}eni u tom pismenu (klauzula stapanja), eventualne prethodne izjave, obaveze ili sporazumi koji nisu preto~eni u pismeno, ne ulaze u sastav ugovora. Klauzula stapanja koja nije bila predmet posebnih pregovora, predstavlja samo osnov za pretpostavku da strane nisu imale namjeru da njihove prethodne izjave, obaveze i sporazumi postanu sastavni dio ugovora. Ako su ugovorne stranke postigle saglasnost, osim u tome to se svaka od ugovornih strana poziva na druga~ije opte uslove poslovanja smatra se da je ugovor zaklju~en, osim ako je
178

jedna ugovorna strana unaprijed izjavila da se ne}e smatrati obavezanom ugovorom ili ako bez odlaganja obavjesti drugu ugovornu stranu da se ne smatra obavezanom ugovorom (~lan 2.22.). 2.4. Op{ti uslovi formularnih ugovora 16. Ugovori koji se zaklju~uju putem elektronskih poruka577 i primjenom IKT se naj~e}e sklapaju u re`imu formularnih ugovora.578 Zbog toga }e se ukratko izlo`iti opti uslove formularnih ugovora.579 Opti uslovi formularnih ugovora su svi uslovi ugovora unaprijed formulisani za ve}i broj ugovora koje jedna ugovorna strana (odre|iva~) postavlja drugoj ugovornoj strani kod zaklju~ivanja ugovora, bilo da su sadr`ani u ispravi ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva. Opti uslovi formularnih ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvr|ene me|u strankama i po pravilu obavezuju kao i ove. U slu~aju neslaganja optih uslova i posebnih pogodbi va`e posebne pogodbe. Opti uslovi formularnih ugovora postaju sastavni dio nekog ugovora samo onda ako odre|iva~ prilikom zaklju~ivanja ugovora: drugu ugovornu stranu izri~ito uputi ili, ako je izri~ita uputa zbog na~ina zaklju~ivanja ugovora mogu}a samo uz nesrazmjerne poteko}e, vidljivim oglaavanjem na mjestu zaklju~ivanja ugovora uputi na njih; obezbijedi mogu}nost drugoj ugovornoj strani da se na prihvatljiv na~in upozna sa njihovim sadr`ajem i ako je druga ugovorna strana saglasna sa njihovom primjenom. Ugovorne strane mogu za odre|enu vrstu pravnih poslova unaprijed dogovoriti va`enje odre|enih optih uslova formularnih ugovora, uz potovanje gore navedenih zahtjeva. 17. Odredbe u optim uslovima formularnih ugovora koje su prema okolnostima, a posebno prema vanjskom izgledu ugovora, tako neobi~ne da ugovorni partner odre|iva~a sa njima ne mora ra~unati, ne postaju sastavni dio ugovora. Nisu punova`ne ni klauzule formularnih ugovora koje ugovornog partnera odre|iva~a znatnije ote}uju, suprotno na~elima savjesnosti i potenja, te dobrim poslovnim obi~ajima. Smatra se da znatnije ote}enje postoji ako neka odredba optih uslova ugovornog partnera odre|iva~a: - dovodi u zna~ajno nejednak polo`aj u pogledu prava i obaveza ili - stavlja u situaciju koja znatnije odstupa od njegovog opravdanog o~ekivanja ili - tako ograni~ava bitna prava i obaveze koje proizilaze iz prirode ugov577 Opirnije Scott W. Pink, The Internet and E-Commerce Legal Handbook, Prima Lifestyles (2001), str. 373-431. 578 Vidjeti @eljko Panian, Izazovi elektroni~kog poslovanja, Narodne novine Zagreb (2002), str. 33. kao i Yee Fen Lim, Cyberspace Law, Oxford University Press (2002). 579 Vidjeti http://www.law.com, posljednji posjet 12.03.2005.

179

ora da je ugro`eno postizanje svrhe ugovora. U optim uslovima formularnih ugovora nisu punova`ne odredbe kojima odre|iva~: - pridr`ava pravo na neprimjereno duge ili nedovoljno odre|ene rokove za prihvatanje ili odbijanje neke ponude ili obavljanja neke ~inidbe; - odstupaju}i od pravnih propisa, pridr`ava pravo na neprimjereno dug ili nedovoljno odre|en dodatni rok za ~inidbu na koju je obavezan; - predvi|a da sebe bez stvarno opravdanog i u ugovoru navedenog razloga oslobodi od obaveze izvrenja; - predvi|a da obe}anu ~inidbu mo`e izmijeniti ili od nje odstupiti isklju~ivo uzimaju}i u obzir svoj interes; - utvr|uje da izjava ugovornog partnera odre|iva~a kod preduzimanja ili proputanja odre|ene radnje va`i kao da je od njega data ili kao da nije data, osim, ako je ugovornom partneru odobren primjereni rok za davanje izri~ite izjave i ako se odre|iva~ obavezuje da ugovornog partnera kod po~etka roka uputi na predvi|eni zna~aj njegovog ponaanja; - predvi|a da izjava odre|iva~a od posebnog zna~aja va`i kao da ju je druga ugovorna strana primila; - mo`e zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za koritenje ili upotrebu neke stvari ili nekog prava ili za izvrene ~inidbe ili mo`e zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za izdatke u slu~aju da druga ugovorna strana odustane od ugovora ili otka`e ugovor; - zadr`ava pravo da se oslobodi obaveze na ispunjenje ugovora kod nemogu}nosti raspolaganja ~inidbom, bez obaveze da bez odlaganja informie ugovornog partnera o nemogu}nosti raspolaganja i da nadoknadi protu~inidbe ugovornog partnera bez odlaganja; - predvi|a pove}anje nov~ane naknade za robe ili ~inidbe koje su trebale biti isporu~ene ili ispunjene u roku od ~etiri mjeseca nakon zaklju~enja ugovora; - isklju~uje ili ograni~ava pravo odbijanja ~inidbe ili pravo zadr`avanja, koje ugovornom partneru odre|iva~a pripada po pravilima o istovremenom ispunjenju obaveza; - oduzima ugovornom partneru ovlatenje da izvri prebijanje sa vremenski neograni~enim ili pravosna`no utvr|enim potra`ivanjem; - sebe osloba|a zakonske obaveze da drugu ugovornu stranu opomene ili da rok za ispunjenje ~inidbe; - ugovara paualni iznos naknade tete ili naknade umanjene vrijednosti, ako paualni iznos prelazi tetu koja se u propisanim slu~ajevima i prema uobi~ajenom toku stvari mo`e o~ekivati ili prelazi umanjenje vrijednosti koje uobi~ajeno nastaje, ili drugoj ugovornoj strani onemogu}ava dokaz o tome da teta ili umanjenje vrijednosti uopte nisu ni nastali ili da su znatno manji od pauala; - za slu~aj neprimanja ili zadocnjelog primanja ~inidbe;
180

- u slu~aju skrivljene povrede ugovorne obaveze odre|iva~a isklju~uje ili ograni~ava pravo druge ugovorne strane da raskine ugovor ili da zahtijeva naknadu tete zbog neispunjenja ugovora; - isklju~uje pravo druge ugovorne strane da zahtijeva naknadu tete zbog neispunjenja cijelog ugovora ili da raskine cjelokupni ugovor, ako djelimi~no ispunjenje ugovora za nju ne predstavlja nikakav interes, u slu~aju da je odre|iva~ djelimi~no odgovoran za povredu ugovorne obaveze; - od ugovora o isporukama novoproizvedenih stvari i ~inidbi svoju odgovornost za nedostatke u cjelini ili djelimi~no isklju~uje, odnosno ograni~ava prethodnim upu}ivanjem da se prava prema tre}im licima (proizvo|a~ima dijelova) ostvare sudskim putem; - ograni~ava zahtjeve protiv sebe samo na naknadno ispunjenje - otklanjenje nedostataka, ako ugovorom nije izri~ito druga~ije predvi|eno; - isklju~uje ili ograni~ava obaveza odre|iva~a da snosi potrebne trokove naknadnog ispunjenja - otklanjanja nedostataka; - uslovljava naknadno ispunjenje - otklanjanje nedostataka prethodnom isplatom cjelokupne ugovorene cijene ili njenog ve}eg dijela, nesrazmjernog nedostacima; - skrati rok za stavljanje prigovora zbog nedostataka stvari ili za prava na raskid ugovora odnosno smanjenja obaveze na rok kra}i od jedne godine; - kod nekog ugovornog odnosa, koji ima za predmet redovnu isporuku roba ili redovno obavljanje usluga ili proizvodnih ~inidbi od strane odre|iva~a, odredi da ugovor vezuje drugu stranu du`e od dvije godine; - ugovorni odnos koji drugu stranu vezuje pre}utno produ`ava za vie od godinu dana; - na teret druge ugovorne strane odredi otkazni rok du`i od tri mjeseca prije isteka ranije dogovorenog ili pre}utno produ`enog trajanja ugovora; - predvidi da neko tre}i umjesto odre|iva~a mo`e preuzeti prava i obaveze iz kupoprodajnih ugovora ili ugovora o djelu, osim ako je u toj odredbi tre}i naveden po imenu; - drugoj ugovornoj strani ne prizna pravo da raskine ugovor; - kojom odre|iva~ zastupniku druge ugovorne strane nametne vlastitu odgovornost ili obavezu preuzimanja posljedica, bez posebne izri~ite izjave koja je na to usmjerena, ili u slu~aju zastupanja bez punomo}i nametne odgovornost koja prelazi odgovornost propisanu ovim zakonom za takav slu~aj; - mijenja obavezu dokazivanja na tetu druge ugovorne strane, a naro~ito na taj na~in to nametne odgovornost za okolnosti za koje po zakonu odgovara odre|iva~, te name}e pretpostavku da je druga ugovorna strana potvrdila postojanje odre|enih ~injenica i bez njene izri~ite izjave; - stipulie da su izjave koje se imaju dati odre|iva~u ili nekom tre}em vezane za stro`iju formu od pismene ili od zakonom propisane za posebne slu~ajeve. Ako opti uslovi nisu potpuno ili djelimi~no postali sastavni dio ugovo181

ra ili su nepunova`ni, ugovor u preostalom dijelu ostaje punova`an. Zabranjeno je svo|enje neke nepunova`ne odredbe optih uslova na njen preostali doputeni sadr`aj (isklju~enje redukcije kojom se zadr`ava va`enje). Ugovor ne}e opstati ni kao djelimi~no punova`an ako bi to znatno ote`avalo polo`aj jedne od ugovornih strana ili se ne bi mogla ostvariti svrha ugovora. 2.5. Zaklju~ivanje ugovora po Zakonu o obligacionim odnosima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj 18. Ugovor predstavlja rezultat saglasnosti izjava volja koja proizvodi odgovaraju}e pravno i ekonomsko dejstvo. Zakon o obligacionim odnosima (dalje: Zakon) je kao polazno na~elo prihvatio sistem jedinstvenog ure|ivanja pojedinih odnosa izme|u fizi~kih i pravnih lica. Iste norme se va`e i za fizi~ka i za pravna lica, sa izuzetkom da se kod privrednih odnosa pojedina pitanja mogu urediti i na druga~iji na~in.580 Bitno obilje`je odredbi Zakona je i njihova dispozitivnost to zna~i da se primjenjuju ukoliko voljom ugovornih stranaka nije ta druga~ije utana~eno. Ovim je prihva}en princip autonomije volje, odnosno slobode ugovaranja i ona trpi jedino ograni~enja upravljena na zatitu javnog poretka, kao i potivanje osnovnog principa ugovornog prava pacta sut servanda.581 Poto su rjeenja entitetskih Zakona o obligacionim odnosima u pogledu zaklju~ivanja ugovora ista, nadalje su citirana i parafrazirana zajedno. 19. Ugovor je zaklju~en kada su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora (~lan 26 Zakona).582 Zaklju~ivanju ugovora obi~no prethode neke predradnje, kao npr. pregovori koji su neobavezna faza ugovaranja. Pregovori ne obavezuju, i svaka ih strana mo`e prekinuti kada to `eli. Ipak, to pravilo trpi odre|eno ograni~enje. Zakon je u ~lanu 30 predvidio da se ugovara~i u ovoj fazi zaklju~ivanja ugovora ponaaju u skladu sa na~elima savjesnosti i potenja. Iz ovog razloga postoji odgovornost za naknadu tete zbog vo|enje pregovora bez namjere da se zaklju~i ugovor ili odustajanja od pregovora bez opravdanog razoga. Radi se o tzv. negativnom ugovornom interesu. Ponuda i prihvat ponude predstavljaju tzv. nu`ne faze u postupku zaklju~ivanja ugovora. Ponuda predstavlja jednostranu izjavu volje koja obavezuje samo ponudioca da ostane pri ponudi u periodu vremena koji je sam odredio. Ponuda je prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen
580 Dubravka Alagi}, Tadija Bublovi}, Malik Had`iomerovi}, Zakoni Bosne i Hercegovine, Norstedts Juridik, (1999), str. 131. 581 Dubravka Alagi}, Tadija Bublovi}, Malik Had`iomerovi}, Zakoni Bosne i Hercegovine, Norstedts Juridik, (1999), str. 150. 582 Zakon o obligacionim obnosima FBiH (Slu`bene novine RBiH, broj 2/92).

182

odre|enom licu, koje sadr`i sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaklju~iti ugovor (~lan 32 Zakona).583 Zakon poznaje i optu ponudu koja je definisana kao prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen neodre|enom broju lica, koji sadr`i bitne sastojke ugovora ~ijem je zaklju~enju namijenjen ukoliko drug~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja. Ovo predstavlja specifi~nost rjeenja Zakona jer u svim ostalim analiziranim izvorima ponuda u~injena neodre|enom broju lica smatra}e se pozivom da se u~ini ponuda. Prihvat ponude teko|er predstavlja izjavu volje ponu|enog da u svemu prihvata ponudu. Izmjena bitnih uslova u ponudi od strane ponu|enog predstavlja kontraponudu i on se tada nalazi u ulozi ponudioca, a ponudilac u ulozi ponu|enog (~lan 41 Zakona).584 Zna~aj kontraponude je u tome to se kao mjesto zaklju~enja ugovora, po dispozitivnim pravilima iz Zakona, uzima mjesto otposlanja ponude. 20. Vrijeme i mjesto zaklju~enja ugovora je definisano ~lanom 31 Zakona. U pogledu vremena zaklju~enja ugovora, uzima se momenat prijema izjave ponu|enog da prihvata ponudu (teorija prihvata ponude). Mjesto zaklju~enja ugovora je sjedite, odnosno prebivalite ponudioca u trenutku kad je u~inio ponudu. Zakon je u principu stao na stajalite da zaklju~ivanje ugovora ne podlje`e nikakvoj formi osim ako Zakon nije za pojedine ugovore druga~ije odredio (npr. ugovor o prometu nekretnina podlije`e pismenoj formi i ovjeri potpisa kod nadle`nog suda)585 ili ako same stranke nisu odredile posebnu formu.

3. Izvori prava relevantni za zaklju~ivanje ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT
21. Elektronsko poslovanje posljednjih godina uzima izuzetno veliki zamah. Kako se radi o globaloj trgovini koja ne poznaje granice, odmah su uo~ene brojne barijere, me|u njima i nepostojanje adekvatne pravne regulative.586 Da bi se otklonile pravne prepreke587 i ubrzao razvoj elektronskog poslovanja, veliki broj me|unarodnih organizacija je po~eo da regulatorno djeluje u ovome domenu.588 Najva`niji predmet normiranju su: komercijalni dokumenti; E-potpisi; E-ra~uni; E-ugovori; E-bankarstvo; E-pla}anje. Naravno da ovim nisu obuhva}eni svi pojavni
583 Ibid. 584 Ibid. 585 Dubravka Alagi}, Tadija Bublovi}, Malik Had`iomerovi}, Zakoni Bosne i Hercegovine, Norstedts Juridik, (1999), str. 152. 586 Opirnije @eljko Panian, Izazovi elektroni~kog poslovanja, Narodne novine Zagreb (2002), str. 22-130. 587 Vidjeti Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004). 588 Vidjeti Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), str. 5-56.

183

oblici elektronskog biznisa. Svaka od pobrojanih kategorija u sebi nosi posebnu sistematiku i podjelu prema pojedinim specifi~nim vrstama pojedinih poslova. Oblast E-pla}anja mo`emo razdvojiti na: pla}anje izme|u privrednih subjekata u zatvorenim bankarskim sistemima, pla}anje izme|u gra|ana, pla}anje putem kreditnih kartica usluga i roba, pla}anje korporativnim karticma od strane ovlatenih lica u privrednim drutvima, pla}anje dokumentiranim akreditivom, pla}anje otvaranjem bankarske garancije itd. 3.1. Op{te karakteristike rada me|unarodnih organizacija i njihove regulative elektronske trgovine 22. Od me|unarodnih organizacija koje djeluju u ovome domenu moraju se spomenuti naro~ito: Komisija UN za me|unarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL); Me|unarodna trgovinska komora (ICC); Me|unarodni pomorski komitet (CMI); Ekonomska komisija za Evropu RG.4 (CEFACT) i Evropska ekonomska zajednica- Evropska Unija. Najva`niji propisi vezani za elektronsku trgovinu na me|unarodnom i regionalnom planu su:589 Model zakona Uncitral-a o elektronskoj trgovini; Pravila Me|unarodnog pomorskog komiteta za elektronske konosmane; Direktiva EU o odre|enim pravnim aspektima elektronske trgovine na unutranjem tr`itu; Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru zajednice o elektronskim potpisima; Evropski kodeks ponaanja u oblasti elektronskih pla}anja; Model zakona Uncitral-a o me|unarodnom prenosu sredstava; Pravila Me|unarodne trgovinske komore o standby akreditivima i Model zakona Uncitral-a o elektronskim potpisima.
3.1.1. Komisija UN za me|unarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL)

23. UNCITRAL je osnovan Rezolucijom Generalne skuptine Ujedinjenih nacija broj 2205 (XXI) 1966. godine. Glavne oblasti rada UNCITRAL-a su: me|unarodna prodaja robe, me|unarodni instrumenti pla}anja, me|unarodni prevoz i me|unarodna arbitra`a.590 Pored ovih, od prije desetak godina, Komisija je usmjerila svoje aktivnosti i u druge oblasti od kojih je u kontekstu ovog rada svakako najinteresantnija unifikacija pravnih pravila u oblasti elektronske trgovine.591 Najzna~ajniji dokumenti kojima je to u~injeno su: Pravni vodi~ o elektronskom preno589 UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 590 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005. 591 Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

184

su sredstava i Model zakona UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini.592 3.1.1.1. Pravni vodi~ o elektronskom prenosu sredstava 24. Pravni vodi~ je objavljen kao posebna publikacija UNCITRAL-a 1987. godine. Sadr`i pet poglavlja koja se odnose na: opta pitanja elektronskog prenosa sredstava; sporazum o prenosu sredstava i uputstvo o prenosu; prevarama, grekama, nepravilnom rukovanju i postupanju po uputstvima o prenosu kao i odgovornost s tim u vezi; kona~nosti prenosa sredstava i pravna pitanja koja se javljaju u vezi sa prenosom. 3.1.1.2. Model zakona UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini 25. Model zakona o elekronskoj trgovini593 Komisija je usvojila 1996. godine i on bi trebalo da poslu`i nacionalnim zakonodavcima prilikom izrade propisa kojima bi se regulisala materija zaklju~ivanja ugovora kori}enjem elektronske tehnologije, odnosno ifriranih, struktuiranih kodova (UN/EDIFACT standarda).594 ^lanom 1 je istaknuto da se ovaj Zakon primjenjuje na sve informacije u obliku poruke koja se koristi u kontekstu trgova~kih aktivnosti. ^lan 2 je posve}en definicijama pojmova svojstvenih elektronskoj trgovini koje Model zakona koristi. Tako zna~enje pojedinih izraza izgleda: - Poruka ozna~ava informaciju koja je generisana, poslata, primljena ili sa~uvana elektronskim, opti~kim ili sli~nim na~inom i obuhvata, ali se ne ograni~ava na elektronsku razmjenu podataka (EDI), elektronsku potu, telegram, teleks ili faks; - Elektronska razmjena podataka (EDI) ozna~ava elektronski prenos informacije od ra~unara do ra~unara kori}enjem ugovornog standarda kojim je informacija struktuirana; - Nalogodavac poruke je lice ~ija je, ili u ~ije ime se smatra da je, poruka generisana prije nego to je eventualno sa~uvana, ali ne obuhvata lice koje je djelovalo kao posrednik u odnosu na tu poruku; - Adresat poruke je lice koje nalogodavac smatra da je primalac poruke, ali ne obuhvata lice koje je djelovalo kao posrednik u odnosu na tu poruku; - Posrednik u odnosu na konkretnu poruku je lice koje za ra~un drugog lica alje, prima i ~uva tu poruku ili obezbje|uje druge usluge u odnosu na tu poruku; - Informacioni sistem je sistem za generisanje, slanje, primanje, ~uvanje ili drugu obradu poruka.
592 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures With Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 593 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures Wth Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 594 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005.

185

26. Pravno priznanje poruka ure|eno je ~lanom 5 ovog akta. Predvi|eno je da se informaciji ne}e oduzeti pravno dejstvo, valjanost ili izvrnost koji se zasnivaju samo na tome to je data u obliku poruke, onako kako je definie Model zakona.595 Pored toga, ~lan 9 zabranjuje da se u bilo kojim pravnim postupcima predvide rjeenja koja bi zna~ila negiranje doputenosti poruke kao dokaza (isklju~ivo na osnovu toga to je poruka), te da }e se informaciji u obliku poruke dati odgovaraju}a dokazna snaga. Pismeni oblik informacije, potpisa i originala informacije Model zakona je rijeio u ~lanovima 6, 7 i 8.596 Kada se Zakonom zahtjeva da informacija bude data u pisanom obliku, poruka ispunjava taj uslov ako je informacija koja je u njoj sadr`ana pristupa~na i iskoristiva u kasnijim referencama. U slu~aju da Zakon zahtijeva potpis jednog lica, on se smatra pravovaljanim ukoliko je koriten metod kojim se identifikuje to lice i njegova saglasnost sa informacijom koju poruka sadr`i. Taj metod mora biti pouzdan u mjeri koja se smatra odgovaraju}om za svrhu za koju je poruka generisana ili komunicirana u svjetlu svih okolnosti, uklju~uju}i svaki relevantni sporazum. Ostala pitanja vezana za: slanje poruke, zaklju~enje i valjnost ugovora, vrijeme i mjesto slanja i prijema poruke, Model zakona je rijeio u svojim ~lanovima 11-15. Ako se poruka koristi prilikom zaklju~enja ugovora, takvom ugovoru se ne}e oduzeti valjanost ili izvrnost isklju~ivo na osnovu ~injenice to je za tu svrhu koritena poruka (~lan 11). Smatra se da poruka pripada nalogodavcu: - ako je on tu poruku li~no poslao ili - ako je poslata od strane lica koje je imalo ovlatenje da postupa u ime nalogodavca u odnosu na tu poruku ili - ako je poslata preko informacionog sistema koji je programirao nalogodavac ili neko drugi u njegovo ime da djeluje automatski. Adresat je ovlaten da smatra poruku kao da pripada nalogodavcu i da postupa u tom uvjerenju, ukoliko je pravilno primjenio postupak koji je u tom cilju prethodno ugovoren sa nalogodavcem ili je poruka koju je primio adresat rezultat djelovanja lica ~iji odnosi sa nalogodavcem ili sa bilo kojim zastupnikom nalogodavca omogu}avaju takvom licu da ima pristup metodu koji koristi nalogodavac da bi identifikovao poruku kao njegovu, osim u slu~ajevima kada u vrijeme ili prije slanja poruke, ili putem takve poruke, nalogodavac zahtjeva ili se slo`io sa adresatom da se prijem poruke potvrdi. 27. Vrijeme i mjesto slanja i prijema poruke Model zakona je rijeio
595 UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 596 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005.

186

~lanom 15.597 Ukoliko nije druga~ije dogovoreno izme|u nalogodavca i adresata, smatra se da je poruka poslata u trenutku kada je ula u informacioni sistem koji je van kontrole nalogodavca ili lica koje poruku alje u ime nalogodavca.598 Trenutak prijema poruke se utvr|uje na slijede}i na~in: - ukoliko je adresat odredio informacioni sistem u cilju prijema poruka, prijem nastupa u trenutku kad poruka u|e u odre|eni informacioni sistem, a ako poruka nije poslata preko odre|enog informacionog sistema, u trenutku kada je adresat poruku primio; - ako adresat nije odredio neki informacioni sistem, prijem je ostvaren u trenutku kada poruka u|e u informacioni sistem adresata. Re`im prevoznih isprava regulisan je ~lanovima 16 i 17 Model zakona. Ukoliko se Zakonom zahtjeva pismena forma bilo koje radnje ili koritenjem papirne isprave, taj zahtjev je ispunjen bude li radnja obavljena koritenjem jedne ili vie poruka. 3.1.1.3. UNCITRAL Model zakon o elektronskim potpisima 28. Model zakona o elektronskim potpisima usvojen je 2001.599 godine i sadr`i 12 ~lanova. Ovaj Zakon se primjenjuje kad se elektronski potpisi koriste u kontekstu trgova~kih aktivnosti (~lN .1). ^lanom 2 elektronski potpis je definisan kao poruka u elektronskom obliku koja je prilo`ena ili se logi~ki povezuje sa drugim elektronskim porukama i slu`i da identifikuje potpisnika poruke i njegovu saglasnost sa sadr`ajem poruke. Pored elektronskog potpisa istim ~lanom su definisani i drugih relevantni pojmovi kao to su: certifikat, elektronska poruka, potpisnik, certifikacioni servis provajder itd. 29. Klju~ne definicije utvr|ene Zakonom su: - Certifikat predstavlja elektronsku poruku koja potvr|uje vezu izme|u potpisnika i njegovog elektronskog potpisa; - Poruka ozna~ava informaciju koja je generisana, poslata, primljena ili sa~uvana elektronskim, opti~kim ili sli~nim na~inom i obuhvata, ali se ne ograni~ava na elektronsku razmjenu podataka (EDI), elektronsku potu, telegram, teleks ili faks; - Certificirani servis provajder predstavlja lice koje izdaje certifikate i obezbje|uje druge usluge koje se odnose na elektronske potpise;
597 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures Wth Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 598 Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45 599 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005.

187

- Potpisnik poruke je lice koje posjeduje elektronski potpis i djeluje u svoje ime ili u ime osobe koju predstavlja. 30. Pravno dejstvo elektronskog potpisa je ure|eno ~lanom 6 Model zakona.600 Ako se Zakonom zahtjeva potpis jednog lica, taj uslov se smatra ispunjenim u odnosu na datu poruku, ukoliko je koriten metod kojim se identifikuje potpisnik i njegova saglasnost sa informacijom koju poruka sadr`i. Ujedno se tra`i da taj metod bude pouzdan u mjeri koja se smatra odgovaraju}om za svrhu za koju je poruka generisana ili komunicirana u svjetlu svih okolnosti, uklju~uju}i svaki relevantni sporazum. Metod }e se smatrati pouzdanim kad je: - elektronski potpis povezan sa potpisnikom a ne nekom drugom osobom; - elektronski potpis u vrijeme potpisa bio pod kontrolom potpisnika, a ne nekog drugog; - obezbje|ena pouzdanost i integritet poruke na koju se odnosi. Obaveze potpisnika su sadr`ane u ~lanu 8 Zakona. One se sastoje prvenstveno u savjesnoj upotrebi i obavjetavanju certifikat servis provajdera da je certifikat kompromitovan, odnosno da postoji mogu}nost da je certifikat kompromitovan. Du`nosti certifikat servis provajdera su sadr`ane u ~lanu 9 Zakona. Ukratko, one se sastoje u djelovanju po pravilima struke i svojih propisa, obezbje|ivanju sigurnosti elektronskog potpisa i a`urnom unoenju u sistem svih relevantnih promjena.601 U cilju razvijanja povjerenja certifikat servis provajder mora da raspola`e sa odre|enim finansijskim i ljudskim resursima, te sa odre|enim kvalitetnim hardverskim i softverskim sistemima (~lan 10). Obaveza priznavanja stranih certifikata i elektronskog potpisa, bez obzira na geografsku lokaciju izdavanja ure|ena je ~lanom 12 Zakona. Obzirom na globalni karakter elektronske trgovine, ova odredba je izuzetno zna~ajna.
3.1.2. Me|unarodna trgovinska komora (ICC)

31. Me|unarodna trgovinska komora (dalje: MTK) je osnovana 1919. godine sa sjeditem u Parizu. Na planu elektronske trgovine MTK je pokrenula tzv. E-1000 projekat. Njime su obuhva}ene radne grupe (RG) o: elektronskom kreditu, elektronskom transportu, dokumentima, e-terms i digitalnoj autentikaciji. U okviru ovog projekta pa`ljivo se izu~ava praksa elektronske trgovine, informati~ka sigurnost i uloga tijela za izdavanje certifikata. Najva`niji doneeni dokument su Jednoobrazna
600 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures Wth Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 601 Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

188

pravila ponaanja za telekomunikacione prenose. Ovaj akt je doneen 1988. godine i sadr`i 11 pravila. Ure|eni su: definicije, primjene, potrebna pa`nja, poruka i prenos, potvrde prijema i prenosa, potvrde sadr`aja, zatite i ~uvanja podataka kao i tuma~enja. Jednoobrazna pravila upu}uju na protokole o primjeni razmjene trgova~kih poruka (APTDI-AP). ^lan 6 zahtijeva da poruka identifikuje poiljaoca i primaoca tehnikom koja se primjenjuje za sam prenos, ili na drugi na~in koji je predvi|en odnosnim TDI-AP koji sadr`i na~ine provjere formata o potpunosti i vjerodostojnosti formata prenosa. ^lanom 9 daje se strankama mogu}nost dogovora o primjeni posebne zatite, kada je to doputeno, ifrovanjem ili na drugi na~in. Ovlatenje postoji za neke ili sve podatke koji su me|usobno razmjenjuju. 32. Drugi dokument su Opte uzanse o bezbjednoj digitalnoj trgovini. Ovaj dokument je zasnovan na UNCITRAL-ovom Model zakonu. Donijet je u cilju stvaranja opteg harmonizovanog okvira za obezbje|enje sigurnih digitalnih poruka koje se baziraju na postoje}em pravu i praksi u razli~itim drutvenim sistemima. On se koristi javnim klju~em, kriptografijom za digitalne potpise i ulogom povjerljivih tre}ih lica koja se nazivaju certifikatori.602
3.1.3. Me|unarodni pomorski komitet (CMI)

33. Me|unarodni pomorski komitet je osnovan u Antverpenu 1896. godine kao me|unarodna nevladina organizacija u kojoj su zastupljeni trgova~ki interesi na polju pomorskog transporta. Njegova uloga na polju elektronske trgovine se najbolje ogleda u izradi pravila za elektronske konosmane. Pravila za elektronske konosmane su donesena 1990. godine i ona sadr`e jedanaest ~lanova. Njima se ure|uju: podru~je primjene, definicije, pravila postupka, oblik i sadr`aj poruke o prijemu, mjerodavno pravo, pravo raspolaganja i prijenosa, privatni klju~ i predaja, prava prijema pismenog dokumenta i konstataciju da elektronski podaci odgovaraju pismenom obliku. Zna~ajno je napomenuti da su ova pravila u potpunosti kompatibilna sa drugim dijelom UNCITRAL Model zakona o elektronskoj trgovini. Najzna~ajnija novina ovih Pravila je sadr`ana u ~lanu 4: U svim slu~ajevima u kojima zakon predvi|a obavljanje radnje u pismenoj formi ili kori}enjem papirne isprave, zahtjev je ispunjen ako je radnja obavljena koritenjem jedne ili vie poruka. Treba napomenuti da CMI pravila za elektronske konosmane nemaju snagu zakona i da se primjenjuju samo ukoliko se ugovorni partneri na njih pozovu.
602 Opirnije Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

189

3.1.4. Ekonomska komisija UN za EvropuRG 4CEFACT

34. Ekonomska komisija za Evropu jedna je od ~etiri regionalne ekonomske komisije UN-a koje su osnovane sa ciljem podizanja privredne djelatnosti u njihovim regijama i u~vr}enja ekonomskih odnosa na intraregionalnom i interregionalnom planu. Osnovana je 1947. godine. Na pravnom planu ECE je svoj najve}i doprinos dala izradom tipskih ugovora i optih uslova poslovanja kao i izradom pravila o arbitra`i. U domenu e-biznisa najzna~ajniji su standardi UN/EDI-FACT. Oni treba da omogu}e uspjeno funkcionisanje elektronske trgovine. Odnosi vezani za dokumentarni akreditiv ure|eni su Jednoobraznim pravilima i obi~ajima za dokumentarne akreditive (JOP 500) MTK. Dokumentarni akreditiv je pravni posao koji pretpostavlja postojanje papirnih dokumenta. Nove ICT i njima generisana ekonomska praksa su zahtijevale iznala`enje elektronskog ekvivalenta papirnim dokumentima. Zbog toga je ECE izradila sedam poruka u EDIFACT standardu.603 Zna~ajan broj drugih standarda je u pripremi. Do sada je prihva}eno est standarda: - DOCAPP (zahtjev za izdavanje dokumentarnog akreditiva); - DOCADV (avizo o dokumentarnom akreditivu); - DOCINF (informacija o dokumentarnom akreditivu); - DOCAMA (obavjetenje o izmjeni dokumentarnog akreditiva); - DOCARE (odgovor na izmjenu dokumentarnog akreditiva); - DOCAMI (informacija o izmjeni dokumentarnog akreditiva). Ovi standardi su usaglaeni sa JOP 500 MTK. 3.2. Izvori prava u Evropskoj Uniji 35. Evropska unija posvetila je veliki broj direktiva/smjernica vezanih za elektronsko poslovanje.604 One se mogu grubo podijeliti u tri oblasti: regulativa IKT, e-business i intelektualna svojina.605 Pravna filozofija koja stoji iza ove regulative je horizontalna unifikacija. Za razliku od pristupa koji postoji kod drugih me|unarodnih organizacija karakteristike ujedna~avanja nacionalnih prava na kojima insistira EU su: obaveznost, uspostavljanje minimalnog zajedni~kog sadr`aja, horizontalno dejstvo,
603 Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 604 Vidjeti: A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002. 605 Vidjeti: UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

190

sloboda u izboru metoda usaglaavanja i mogu}nost da se na osnovu direktnog dejstva na ove smjernice pozovu i privatni subjekti.606 Interesantno je napomenuti da se ni EU nije odrekla primjene soft law tehnike u ovom domenu.607 Najzna~ajniji primjer te vrste je Evropski EDI sporazum608 koji predstavlja preporuku Evropske komisije o ure|ivanju elektronske razmjene podataka, Akcioni plan e-Europe 2002, te Pripremni dokumenti Akcionog plana e-Europe 2005.609
3.2.1. Evropski model EDI sporazum

36. Evropski model EDI sporazum je donesen 1994. godine i predstavlja Preporuku Komisije EEZ o pravnim aspektima elektronske razmjene podataka (EDI). Sporazum sadr`i 14 ~lanova koji se odnose na sljede}a pitanja: predmet i obim, definicije, valjanost i sklapanje ugovora, dopustivost podataka kao dokaza, obradu i potvrdu prijema poruke, bezbjednost poruka, povjerljivost i zatitu li~nih podataka, operativne zahtjeve za EDI, tehni~ke specifikacije i zahtjeve, odgovornost, rjeavanje sporova, mjerodavno pravo i dejstvo, izmjene i djeljivost.610 Model sporazum ukazuje na koritenje UN/EDIFACT standarda. Definicija EDI-a data je u ~lanu 2 kao elektronski prenos od ra~unara do ra~unara trgova~kih i administrativnih podataka koritenjem kompjutera, te niz segmenata struktuiranih koritenjem dogovorenih standarda u kompjuterizovano ~itljivom formatu koji su podobni da budu automatski i nedvosmisleno obra|eni. 37. Bezbjednost EDI poruke je rjeena ~lanom 6: stranke }e primjenjivati i odr`avati postupke i mjere kojima se obezbje|uje zatita poruka od rizika neovlatenog pristupa, izmjene, docnje, unitenja ili gubitka. ^lanom 9 je predvi|eno da ni jedna strana ne}e odgovarati za bilo koji gubitak ili tetu nastalu drugoj strani, do koje je dolo usljed docnje ili propusta izvravanja, u slu~aju kad su takva docnja ili propust posljedice smetnje koja je van kontrole te stranke, a za koju nije razumno da o~ekuje da se uzme u obzir vrijeme zaklju~enja sporazuma i ~ije posljedice nije bilo mogu}e izbje}i ili prevazi}i. Ovo odre|enje odgovara kategoriji vie sile koja se koristi kao opti ugovorni osnov osloba|anja od odgovornosti.611 EDI sporazumi imaju i nedostataka, pa tako oni ne obavezuju tre}a lica koja nisu stranke u transakciji niti su u primjeni na Internetu.
606 Milo Trifkovi}, Me|unarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Izdava~ka djelatnost, Sarajevo, (2001), str. 60-70. 607 Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe , Hart Publishing (2004), 141-211. 608 Vidjeti http://english.vipgroup.net, posljednji posjet 12.02.2005. 609 Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing (2000). 610Opirnije Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe Hart Publishing (2004), str. 211-256. 611Vidjeti Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 223-311.

191

3.2.2. Direktiva o odre|enim pravnim aspektima elektronske trgovine na unutranjem tr`itu (E-Commerce Direktiva)

38. E-Commerce Direktiva (2000/31/EC) ne odnosi se na cjelovito elektronsko poslovanje ve} prevashodno na Pru`aoce usluga informacionog drutva. U njoj je obra|eno pet osnovnih problema: osnivanje informati~kog drutva, utvr|ivanje pojma trgova~ke komunikacije, zaklju~ivanje on-line poslovnih transakcija, odgovornost posrednika i primjena. Najva`nija novina prijedloga ove direktive je osnivanje Informati~kog drutva servis provajdera. Ovom Direktivom se pokuao urediti pravni okvir za odre|ene aspekte elektronskog pravnog i poslovnog prometa, koji prevashodno obuhvata preduzimanje i pru`anje usluga informacionog drutva, obaveze davaoca usluga u vezi informisanja, zaklju~ivanje ugovora i odgovornost davaoca usluga. Ovom direktivom se zahtijeva od dr`ava ~lanica da osiguraju u nacionalnim zakonodavstvima mogu}nost zaklju~ivanja i pravno priznavanje ugovora zaklju~enih elektronskim putem. Kod ugovora zaklju~enih elektronskim putem Pru`alac usluga informacionog drutva du`an je na jasan na~in informisati kupca, barem o: - pojedina~nim tehni~kim koracima koji vode zaklju~ivanju ugovora; - da li se nakon zaklju~ivanja ugovora tekst ugovora memorie i da li je on pristupa~an korisniku; - tehni~kim sredstvima za prepoznavanje i korekciju greaka kod unoenja podataka prije predaje narud`be; - jezicima koji stoje na raspolaganju za zaklju~ivanje ugovora i - pravilima ponaanja, kojima podlije`e poduzetnik, kao i o mogu}nostima elektronskog pristupa ovim pravilima. Prispje}e narud`be poduzetnik je du`an bez odlaganja potvrditi korisniku elektronskim putem.612 Korisniku treba na raspolaganje staviti uslove ugovora uklju~uju}i opte uslove poslovanja tako da ih mo`e memorisati i reprodukovati. Ova rjeenja se ne odnose na ugovore zaklju~ene isklju~ivo putem razmjene e-maila ili sli~ne individualne komunikacije.613 Ove odredbe se odnose na ugovore zaklju~ene preko web stranica.614
612 Vidjeti: Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 223-311. Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 613 Opirnije Steve Hedly, Tanja Aplin, Statutes on IT and E-Commerce, Oxford University Press (2002), str. 33-67. 614 Vidjeti A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002.

192

3.2.3. Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru Zajednice o elektronskim potpisima

39. Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru Zajednice o elektronskim potpisima usvojena je 1999. godine.615 Izra|ena je pod velikim uticajem Vodi~a Ameri~kog udru`enja pravnika vezanog za digitalne potpise i UNCITRAL Model Zakona o elektronskom potpisu.616 Ova Direktiva se temelji na tehnoloki neutralnim standardima u obezbje|enju uslova za sigurnost potpisa i certifikacionoj instituciji.617 Direktivom su utvr|ena dva oblika elektronskog potpisa: elektronski potpis i napredni elektronski potpis. Prema ovoj Direkivi elektronski potpis ozna~ava poruke u elektronskom obliku koje su prilo`ene ili se logi~ki povezuju sa drugim elektronskim porukama i slu`e kao metod za svrhe autentifikacije (utvr|ivanja vjerodostojnosti).618 Napredni elektronski potpis se definie funkcionalno, utvr|ivanjem zahtjeva koje elektronski potpis mora ispuniti da bi se kvalificirao kao napredni. Naprednom elektronskom potpisu priznat }e se u odnosu na podatke u elektronskoj formi u~inak jednak svojeru~nom potpisu na papirnom dokumentu (~lan 5 Direktive). Zahtjevi koje treba da ispuni napredni elektronski potpis odnose se na odnos potpisa i potpisnika i potpisa i podataka.619 ^lan 2 Direktive predvi|a da napredni, elektronski potpis ozna~ava elektronski potpis koji ispunjava slijede}e uslove: - da se na osnovu potpisa mo`e pouzdano utvrditi identitet potpisnika; - da je kreiran koriste}i sistem bez poznatih slabosti koje bi mogle ugroziti njegovu autenti~nost; - da postoje takve mjere zatite da se ne mo`e koristi bez volje potpisnika za ~iji je identitet povezan; - da se promjena na podacima za koje je potpis vezan mo`e otkriti i - da je ovjeren od strane ovlatenog davaoca usluge certificiranja. 40. Zbog uspostavljanja pravne sigurnosti u~esnika u elektronskoj trgovini kroz primjenu elektronskog potpisa uvodi se i tre}a strana koja se naziva provajderom certifikacione usluge (dalje certifikaciona institucija).620 Ona predstavlja entitet, pravno ili fizi~ko lice koje izdaje cer615 Vidjeti opirnije http://europa.eu.int, posljednji posjet 12.01.2005. 616 Vidjeti opirnije http://www.eurunion.org, posljednji posjet 10.11.2004. 617 Vidjeti A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002. 618 Vidjeti Chris Reed, John Angel, Computer Law, Oxford University Press (2003), str. 334. 619 Vidjeti Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing (2000), str. 123-211. 620 Opirnije Steve Hedly, Tanja Aplin, Statutes on IT and E-Commerce, Oxford University Press (2002), str. 33-67. Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing (2000), str. 123-211; Opirnije Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe Hart Publishing (2004), str. 211-256.

193

tifikate i obezbje|uje druge usluge koje se odnose na elektronske potpise. Da bi se certifikaciona institucija smatrala pouzdanom ona mora da ispuni odre|ene zahtjeve prije i nakon izdavanja certifikata. Obavezni uslovi se odnose na: odgovaraju}e osoblje, tehni~ku sigurnost, finansijske izvore dovoljne da pokriju rizik od odgovornosti za tetu. Certifikaciono tijelo izdavanjem certifikata postaje odgovorno za tetu koju bi imalo bilo koje pravno ili fizi~ko lice koje se oslonilo na certifikat (~lan 6 Direktive). 3.3. Izvori prava u Bosni i Hercegovini 41. Pravni okvir u BiH formirao se na ~etiri osnovna na~ina: preuzimanjem propisa ex-SFRJ, legislativnom djelatno}u entiteta, kantonalnim zakonodavstvom i donoenjem propisa dr`ave BiH. Preuzeti propisi nisu, zbog vremena nastanka, bili dizajnirani prema potrebama IKT. Novi propisi entiteta, kantona i BiH u pojedinim oblastima zahtijevaju upotrebu IKT.621 U BiH je donesen Zakon o elektronskom potpisu na dr`avnom nivou 14. novembra 2006. godine (Slu`beni glasnik BiH, broj 91/06), a stupa na snagu u roku est mjeseci od dana objavljivanja. Ovim Zakonom ure|uju se osnove formiranja i upotrebe elektronskog potpisa i pru`anja usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Prije donoenja ovog zakona Centralna banka je donijela dvije odluke koje se ti~u certifikacije i autorizacije potpisa. Povodom ovih odluka se u postoje}em pravnom okru`enju postavilo vie pitanja. Prvo pitanje se ti~e pravnog osnova, odnosno nadle`nosti Centralne banke za donoenje predmetnih Odluka. Drugi problem je materijalne prirode: da li su pitanja koja se ure|uju ovim odlukama uopte pitanja koja se mogu ure|ivati odlukom ili trebaju da se ure|uju zakonom, kao u drugim zemljama. Tre}e, domen primjene odluke mo`e biti sporan od trenutka kada se ona primijeni izvan domena poslovanja banaka.622 Napokon, ~etvrto pitanje je pravno-politi~ke i filozofske prirode. Donoenje ovih Odluka je ~esto pravdano sintagmom bolje je imati ikakav propis nego nikakav. Smatramo da se navedeno opravdanje ne mo`e prihvatiti. Ono mo`e otvoriti praksu donoenja ikakvih propisa od nenadle`nih organa. Imaju}i u vidu nejedinstvenost pravnog podru~ja BiH navedeni pragmatizam mo`e znatno ote`ati rad na izgradnji pravnog sistema koji je je pogodan za razvoj e-biznisa.

621 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str 7-45. 622 Ibid.

194

3.3.1. Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certifikaciono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis

42. Odluka o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati certifikaciono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis (dalje: Odluka) doneena je 27. marta 2002. godine.623 Ovom Odlukom propisuju se minimalni uslovi koje mora ispunjavati kvalificirano certifikaciono tijelo koje `eli izdavati certifikate za kvalificirani elektronski potpis, kojim se potpisuju nalozi za pla}anje izdati u elektronskoj formi prilikom obavljanja platnih transakcija u konvertibilnim markama i elementi koje mora sadr`avati kvalificirani elektronski certifikat.624 Ovom Odlukom reguliu se pitanja: kvalificiranog certifikacionog tijela, vezano za poslove platnog prometa, dok isto to pitanje vezano za komercijalne transakcije ostaje nerijeeno.625 Firma koja ima namjeru da obavlja poslove kvalificiranog certifikacionog tijela koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis, kojim se potpisuju nalozi za pla}anje izdati u elektronskoj formi prilikom obavljanja platnih transakcija u konvertibilnim markama je, shodno ~lanu 2 Odluke, du`na da: - Pouzdano obezbijedi sve potrebne elemente za izdavanje kvalificiranog elektronskog certifikata; - Pouzdano obezbijedi servis prikaza lista va`e}ih i povu~enih certifikata; - Obezbijedi neophodnu preciznost vezano za datum i vrijeme izdavanja ili povla~enja certifikata; - Pouzdano verifikuje identitet vlasnika certifikata i ako je potrebno bilo koji drugi specifi~an atribut vlasnika; - Zapoljava radnike koji posjeduju ekspertna znanja, iskustva i kvalifikacije neophodne za servise koje obezbje|uje. Posebno na upravnom nivou, ekspertizu u oblasti elektronskog potpisa i dobro poznavanje svih procedura kojima se propisuju mjere bezbjednosti i sigurnosti kojima se obezbje|uje zatita elektronskog potpisa; - Koristi provjerene sustave i proizvode koji obezbje|uju tehni~ku i kriptografsku bezbjednost procesa koji se podr`avaju primjenom ovih sustava; - Primjenjuju mjere protiv kompromitacije certifikata i garantira tajnost procesa kreiranja kvalificiranog elektronskog potpisa; - Ima dovoljno finansijskih sredstava koja obezbje|uju siguran i bezbjedan rad;
623 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 624 Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certificiono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis, (Slu`beni glasnik BiH, broj, 10/02). 625 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

195

- Ima evidenciju svih relevantnih informacija koje se ti~u certifikata u odgovaraju}em razdoblju (posebno za slu~ajeve kada se zahtjeva uvid u evidenciju certifikata u pravne svrhe). Ove evidencije mogu biti elektronske; - Ne ~uva ili kopira podatke za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa vlasnika certifikata za koje obezbje|uje servis upravljanja klju~evima; - Da precizno upozna osobu koja zahtjeva certifikat sa svim uvjetima koritenja certifikata; - Koristi provjerene sustave za ~uvanje certifikata u formi koja se mo`e verificirati sa sljede}im karakteristikama: - Isklju~ivo autorizovane osobe mogu pristupati sustavu i vriti izmjene; - Mogu}nost provjeravanja autenti~nosti informacija; - Javna dostupnost informacija o certifikatima; - Operater ne mo`e vriti bilo kakve tehni~ke promjene koje mogu uticati na - Kompromitaciju bezbjednosnih zahtjeva operatera. Kvalificirani elektronski certifikat mora sadr`avati sljede}e elemente: - Indikaciju da je elektronski certifikat izdat kao kvalificirani elektronski certifikat; - Indikaciju kvalificiranog certifikacionog tijela koje je izdalo dati certifikat i dr`avu u kojoj je to realizirano; - Ime i pseudonim vlasnika certifikata; - Obezbje|enje mogu}nosti uklju~ivanja specifi~nog atributa vlasnika certifikata koji mo`e biti relevantan za odre|enu svrhu za koju je dati certifikat namjenjen; - Podatke za verifikaciju kvalificiranog elektronskog potpisa koji odgovaraju podacima za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa pod punom kontrolom potpisnika; - Indikaciju po~etka i kraja validnosti certifikata; - Kvalificirani elektronski potpis svih podataka u certifikatu kreiran od strane kvalificiranog certifikacionog tijela; - Odre|ena ograni~enja za koritenje izdatog certifikata ako je potrebno; - Odre|ena ograni~enja vezano za vrijednost transakcija za koje izdati certifikat mo`e biti koriten ako je potrebno. Centralna banka vodi registar kvalificiranih certifikacionih tijela koja na teritoriji Bosne i Hercegovine izdaju kvalificirane certifikate i podatke o podobnosti takvih tijela. Registar se objavljuje na Web stranici Centralne banke.
3.2.2. Odluka Centralne banke BiH o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa

43. Odluka o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa (dalje: Odluka) donijeta je radi obezbje|enja
196

sigurnosti pri obavljanju platnih transakcija u unutranjem platnom prometu elektronskim sredstvima. Bez obzira na ~injenicu da se taj promet obavlja u okviru zatvorenih sistema zasnovanih na ugovorima izme|u odre|enog broja ugovornih strana, propisuju se uslovi kojima se ure|uje vjerodostojnost elektronskog potpisa na nalogu za pla}anje.626 Navodimo najva`nija rjeenja ove Odluke. Nalog za pla}anje izdat u elektronskoj formi mora biti potpisan kvalificiranim elektronskim potpisom.627 Elektronski potpis ima jednaku validnost kao i pisani potpis ovjeren pe~atom. Ne mo`e mu se pore}i pravosna`nost ili prihvatljivost u smislu dokaza samo iz razloga to je u elektronskoj formi ili to nije zasnovan na kvalificiranom certifikatu ili certifikatu izdatom od kvalificiranog certifikacionog tijela ili to nije kreiran putem sredstava za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa. Kvalificirani elektronski potpis, verificiran kvalificiranim certifikatom, jednak je autografskom potpisu i ima jednaku pravosna`nost i prihvatljivost kao dokaz. Fizi~ka lica ili pravni subjekti koji proizvode sredstva za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa, moraju odgovaraju}im tehni~kim i proceduralnim sredstvima, minimalno obezbjediti ili koritenjem infrastrukture osigurati da: - su podaci za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa unikatni i da je njihova tajnost obezbje|ena na odgovaraju}i na~in; - podatke za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa nije mogu}e u odgovaraju}e vrijeme i odgovaraju}im sredstvima izvesti ili falsfikovati na temelju raspolo`ive tehnologije; - se podaci za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa mogu pouzdano zatititi od neovlatenog pristupa; - se sredstvima za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa ne smiju mijenjati potpisani podaci, a potpisnik se obavezno mora upoznati sa podacima za potpisivanje prije procesa potpisivanja. Procedurama kojima se ure|uje verifikacija elektronskog potpisa mora se osigurati da: - podaci koriteni za provjeru elektronskog potpisa odgovaraju podacima pokazanim verifikatoru; - je potpis pouzdano verifikovan i da je rezultat verifikacije korektno prikazan; - verifikator mo`e, ako je neophodno, da pouzdano ustanovi sadr`aj potpisanih podataka;
626 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 31-45. 627 Odluka Centralne banke BiH o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa, (Slu`beni glasnik BiH, broj 10/02).

197

- je vjerodostojnost potpisnika pouzdano verifikovana i da je njegov identitet korektno prikazan; - je koritenje pseudonima jasno indicirano; - bilo koje promjene u podacima budu pouzdano detektovane.
3.3.3. Zakon o zatiti potroa~a u BiH

44. Zakon o zatiti potroa~a u BiH (Slu`beni glasnik BiH, br. 25/06 od 04.04.2006. godine) posvetio je du`nu pa`nju elektronskom poslovanju. U Glavi X, odnosno Glavi XIII Zakon o zatiti potroa~a u BiH (dalje: Zakon) utvrdio je mogu}nost prodaje na daljinu kao i mogu}nosti pla}anja nekim od elektronskih sredstava pla}anja. Kao ugovor o prodaji na daljinu definisan je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu,628 a zaklju~uje se izme|u trgovca i potroa~a. Kao sredstvo na daljinu ili daljinsku komunikaciju definiu se sva sredstva bez stvarnog fizi~kog prisustva trgovca i potroa~a. Kao primjer navode se: tampani materijali, pisma, tampana reklamna poruka, poruka sa narud`benicom, katalog, telefon, video telefon sa ekranom, telefaks, radio, tv, kablovska televizija, elektronska pota i drugo. O~igledno je da je zakonodavac prilikom definisanja sredstava za komunikaciju na daljinu koristio i mogu}nost da se ovakve vrste ugovora mogu zaklju~iti i nekim drugim sredstvima veze i komunikacije koja se mogu pojaviti u budu}nosti. Ovo je neovisno od miljenja da se prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~lan 40, stav 2) ugovor mo`e zaklju~iti i sredstvima veze tipa elektronske pote. 45. Odredbe Zakona vezane za zaklju~ivanje ugovora na daljinu ne odnose se na: ugovore zaklju~ene putem prodajnih automata, ugovore o prodaji nekretnina izuzev njihovog najma i ugovore zaklju~ene na licitacijama. Prilikom zaklju~enja ugovora na daljinu trgovac ima zakonsku obavezu da potroa~a, putem sredstava za komunikaciju, obavijesti o slijede}em: - svim podacima samog trgovca koji su relevantni za njegovu identifikaciju (mati~ni broj, poreski broj, adresa itd.), - imenu proizvoda koji se prodaje, odnosno usluge koja se koristi, - glavnim svojstvima robe, odnosno usluge koja se nudi, - cijeni, prate}im trokovima i porezu proizvoda tj. usluge koja se nudi, - na~in pla}anja, - rokovi isporuke, - uslovi ispunjenja i raskida ugovora,
628 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

198

- podatke o garancijama, garantnim rokovima i servisnoj mre`i, - pravu na odustanak od ugovora, - opciji ponude i cijene, - najkra}em trajanju ugovora i - sudskoj nadle`nosti i primjeni materijalnog prava u slu~aju rjeavanja spora. Svi gore navedeni podaci moraju biti, prije isporuke, dostavljeni potroa~u u trajnoj formi, a zakonska je obaveza da prije svake komunikacije trgovac treba da sopti svoj identitet i jasnu trgova~ku namjeru. Pravo je potroa~a da bez trokova i obrazlo`enja odustane od ugovora u roku 15 dana i tada je potroa~ u obavezi da samo nadoknadi trokove vra}anja proizvoda. Rok od 15 dana po~inje te}i od dana kada je potroa~ primio robu. Kod usluga ovaj rok po~inje te}i od dana zaklju~enja ugovora. Odustajanje od ugovora proizvodi i kontraobavezu kupca da vrati potroa~u kupoprodajnu cijenu najkasnije 15 dana od dana kada je primio obavijest o raskidu ugovora. Radi se o dosljednoj primjeni optih pravila obligacionog prava o vra}anju onog to je dato, odnosno primljeno u slu~aju raskida ugovora (~lan 132 Zakona o obligacionim odnosima). Iz stilizacije odredbi ~lana 48 Zakona proizilazi da potroa~ mo`e da odsutane od prava na raskid ugovora. Ovo bi moralo biti posebno ugovoreno i naravno da bi dejstvo ovakvog ugovornog utana~enja podrazumjevalo savjesnost ugovornih strana. Ako druga~ije nije ugovoreno potroa~ ne mo`e odustati od prava na raskid u vezi sa ugovorima: - o pru`anju usluga ako je uz njihov pristanak po~eo sa radom prije nego to je istekao rok od 15 dana za odustajanje od ugovora, - o uslugama igara na sre}u, - o prodaji proizvoda ili usluga ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom tr`itu na koje potroa~ ne mo`e uticati, - o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne mo`e vratiti, - kod isporuka audio i video snimaka ili ra~unarskog uputstva koje je potroa~ upotrijebio i - kod isporuke tampe, periodike i ~asopisa. Stilizacija i jezi~ko zna~enje gornjih odredbi Zakona (~lan 48) nije do kraja jasno. S obzirom na sadr`inu obaveza, koje su numerus clausus pobrojane, norma bi trebala da glasi da potroa~ u pobrojanim slu~ajevima nema pravo na odustanak od ugovora. Jezi~kim tuma~enjem sti~e se sasvim obrnut dojam. Obaveza je trgovca da isporuku naru~ene robe ili usluge izvri u roku od 15 dana od dana kada je potroa~ poslao narud`bu. Zabranjeno je isporu~ivan199

je roba ili usluga koje potroa~ nije naru~io iako takva isporuka zahtijeva pla}anje. Potroa~ koji primi proizvod ili uslugu koju nije naru~io ima prvo da ih zadr`i bez obaveze pla}anja ili obavjetavanja trgovca. utnja se ne mo`e tretirati kao pristanak potroa~a. Ujedno je zabranjeno da, bez prethodnog pristanka potroa~a, trgovac mo`e da prema potroa~u upotrijebi pojedina~na sredstva za daljinsku komunikaciju. 46. U poglavlju XIII ovog Zakona govori se o elektronskim instrumentima pla}anja (dalje: EIP). Kao EIP se smatraju instrumenti pla}anja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogu}uju pristup finansijskim sredstvima na njihovom ra~unu kod neke nov~ane ustanove, radi obavljanja prijenosa nov~ane vrijednosti (transakcije). Prilikom EIP transakcije redovno se tra`i identifikacijski broj i/ili sli~an dokaz identiteta. Prema ~lanu 71 Zakona, postoje tri vrste lica koji su u odnosu sa EIP-om, i to: - Izdavalac EIP-a je lice koje je drugom licu, u okviru svog poslovanja stavilo na raspolaganje EIP na osnovu me|usobno zaklju~enog ugovora u pisanoj formi; - Vlasnik EIP-a je osoba koja je, na osnovu ugovora s izdavaocem, zaklju~enog u pisanoj formi vlasnik EIP-a; - Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaklju~enog s vlasnikom u pisanoj formi raspola`e EIP-om, s tim to korisnik mo`e biti i sam vlasnik EIP-a. Interesantno je da je ~lanom 72629 propisano da izdavalac EIP treba, prilikom zaklju~enja ugovora, a u svakom slu~aju prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogu}nosti i u elektronskom obliku, zainteresiranoj stranci saoptiti veliki broj podataka: od opisa EIP-a, preko tehni~kih zahtjeva koji se odnose na primjenu odgovaraju}e komunikacione opreme, pa sve do prava koje se primjenjuje na ugovor.630 Ukoliko se EIP mo`e upotrijebiti za poslove s inozemstvom, izdavalac }e vlasniku ili korisniku EIP-a saoptiti iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva pla}anja, a po potrebi i devizni kurs, te referentni kurs za obra~un posla, uklju~uju}i i datum deviznog kursa. Zakon je predvidio obaveze vlasnika i korisnika EIP-a. Obzirom na poseban status izdavaoca EIP-a, zakonom su razdvojene obaveze od odgovornosti izdavaoca EIP-a. Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIPa mo`e u svako doba dana i no}i prijaviti gubitak ili kra|u EIP-a, a funkcionalne greke ure|aja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati tetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio. Nepostupanje na na~in kako je to predvidio ovaj Zakon predstavlja prekraj ka`njiv nov~anom kaznom.
629 Ibid 630 Ibid.

200

47. Radi ostvarenja pravne zatite, shodno odredbama u Glavi XIX, protiv trgovca se mo`e podnijeti tu`ba nadle`nom sudu kako bi sud svojim aktom naredio prestanak bilo kog ~ina ili prakse, koja je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji tete zajedni~kim interesima potroa~a. Na pokretanje spora su ovlateni subjekti pobrojani ~lanom 98 Zakona. To su slijede}e institucije i udru`enja: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ombdusman za zatitu potroa~a BiH, Vije}e za zatitu potroa~a BiH, Konkurencijsko vije}e BiH, nadle`ni organi entiteta i Br~ko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zatitu potroa~a u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Udru`enje potroa~a, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Postupak se smatra hitnim, a sud ima ovlatenje da nalo`i objavljivanje presude u cijelosti ili djelimi~no u medijima ili da zatra`i korektivnu izjavu od tu`ene strane. Sud ima ovlatenje da odlu~i o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan zakanjenja u izvrenju sudske odluke. Odre|enu dilemu i zabunu stvara nemogu}nost vo|enja spora vezano za zatitu potroa~a od strane samih potroa~a kao pojedinaca. Samim tuma~enjem odredbi Zakona nedvosmisleno je da aktvinu legitimaciju imaju samo pobrojani subjekti, odnosno institucije. Izgleda donekle nelogi~no da se zatita potroa~a, kao pojedinaca, prepusti samo institucijama koje za to nisu osposobljene ili pak institucijama koje jo ni ne postoje. U svakom slu~aju pravila vezana za pravo konkurencije, kao i opta pravila obligacionog prava, vezana za nadoknadu tete su ta koja omogu}uju individualnu zatitu potroa~a.
3.3.4. Zakon o elektronskom potpisu Bosne i Hercegovine

48. Zakon o elektronskom potpisu BiH doneen je 14. novembra 2006. godine (Slu`beni glasnik BiH, broj 91/06; dalje: Zakon), a stupa na snagu u roku est mjeseci od dana objavljivanja. Ovim Zakonom ure|uju se osnove formiranja i upotrebe elektronskog potpisa i pru`anja usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Odredbe ovog Zakona se mogu primjenjivati i u zatvorenim sistemima, koji su u potpunosti ure|eni govorima izme|u poznatog broja ugovornih strana, ako se njihova primjena ugovori.631 Odredbe ovog Zakona se primjenjuju i u otvorenoj elektronskoj komunikaciji sa sudom i drugim institucijama, osim ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno. 49. ^lanom 3 ovog zakona definisani su izrazi/pojmovi koji su upotrebljeni i to: - Eelektronski potpis su podaci u elektronskom obliku koji prate druge podatke u elektronskom obliku ili su s njima logi~ki povezani i omogu}avaju utvr|ivanje identiteta potpisnika;
631 ^lan 2 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

201

- Potpisnik je fizi~ko lice kojem su dodijeljeni podaci za formiranje potpisa i odgovaraju}i podaci za provjeru potpisa i kojem je, u njegovo ili u ime tre}eg lica, formiran elektronski potpis, ili ovjerilac koji koristi potvrdu za pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom ili ovjeravanjem; Siguran elektronski potpis je elektronski potpis koji je: - dodijeljen isklju~ivo potpisniku, - omogu}ava identificiranje potpisnika, - formiran upotrebom sredstava koja su u potpunosti pod kontrolom potpisnika, - povezan s podacima na koje se odnosi tako da se mo`e utvrditi svaka naknadna promjena tih podataka, - zasnovan na kvalificiranoj potvrdi i formiran upotrebom tehni~kih sredstava i postupaka koji su u skladu sa sigurnosnim zahtjevima ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa; - Podaci za formiranje potpisa su jedinstveni podaci, kao to su ifre ili posebni ifrirani klju~evi koje potpisnik koristi za formiranje elektronskog potpisa; - Sredstva za formiranje potpisa su software ili hardware koji se koristi za obradu podataka za formiranje potpisa; - Podaci za provjeru potpisa su jedinstveni podaci, kao to su ifre ili posebni ifrirani klju~evi koji se koriste za provjeru elektronskog potpisa; - Sredstva za provjeru potpisa su software ili hardware koji se koristi za provjeru elektronskog potpisa; - Potvrda je elektronska potvrda, s podacima za provjeru potpisa koji su dodijeljeni odre|enom licu ~iji je identitet utvr|en; - Kvalificirana potvrda je potvrda koja sadr`i slijede}e podatke:632 - oznaku da se radi o kvalificiranoj potvrdi, - ime ili firmu i naziv dr`ave prebivalita ili sjedita ovjerioca, - ime, odnosno pseudonim potpisnika, uz obavezno nazna~avanje da se radi o pseudonimu, - dodatne podatke o potpisniku, koji su propisani za namjenu za koju se potvrda upotrebljava, a koji ne smiju biti u suprotnosti s namjenom upotrebe pseudonima, - podatke za provjeru potpisa koji odgovaraju podacima za formiranje potpisa koji su pod kontrolom potpisnika, - podatke o po~etku i prestanku va`enja potvrde, - jedinstvenu oznaku potvrde, - ograni~enja u vezi s upotrebom potvrde, ako ih ima, - ograni~enja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se potvrda mo`e upotrijebiti, ako ih ima. Kvalificirana potvrda mora biti potpisana sigurnim elektronskim potpisom povjerioca, pri ~emu je:
632 ^lan 6 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

202

- Povjerilac fizi~ko ili pravno lice koje izdaje potvrde ili vremenski pe~at ili obavlja druge usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem; - Usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem su stavljanje na raspolaganje proizvoda i postupaka povezanih s elektronskim potpisom, izdavanje, obnavljanje i upravljanje potvrdama, registar potvrda, pru`anje usluga opoziva, vremenskog pe~ata, kao i ra~unarske i savjetodavne usluge u vezi s elektronskim potpisom; - Vremenski pe~at je elektronski potpisana potvrda ovjerioca koja potvr|uje da su odre|eni podaci bili prisutni u elektronskom dokumentu, u odre|enom momentu; - Proizvod je software ili hardware ~ije se specifi~ne komponente koriste za formiranje ili provjeru elektronskog potpisa, ili koje ovjerilac koristi za pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom i potvrdama; - Kompromitiranje je naruavanje sigurnosnih mjera ili sigurnosne tehnike, pri kojem ovjerilac ne mo`e zadr`ati osnovni zahtijevani nivo sigurnosti. 50. Ovim Zakonom je predvi|eno da se elektronski potpis mo`e koristiti u pravnom i poslovnom prometu koji je formiran postupcima razli~itih nivoa sigurnosti i zasnovan na potvrdama razli~itih klasa. Pravno djelovanje elektronskog potpisa i njegova upotreba kao dokaznog sredstva ne mo`e se isklju~iti zbog ~injenice da je elektronski potpis dostupan jedino u elektronskoj formi ili zbog toga to nije zasnovan na kvalificiranoj potvrdi, ili kvalificiranoj potvrdi akreditiranog ovjerioca, ili zbog toga to nije formiran upotrebom tehni~kih sredstava i postupaka iz ovog Zakona.633 ^lanom 5 ovog Zakona je predvi|eno da siguran elektronski potpis zadovoljava pravne zahtjeve za svojeru~ni potpis i naro~ito pisanu formu, ako posebnim zakonom ili sporazumom ugovornih strana nije druga~ije odre|eno. Ovo se mo`e smatrati jednom od najva`nijih odredbi ovog Zakona jer se ovim odredbom garantuje da }e sudovi prihvatati elektronske dokumente potpisane sigurnim elektronskim potpisom kao dokumente u pisanoj formi svojeru~no potpisane i time olakati dokazivost elektronskog ugovora, tj. ugovora zaklju~enog primjenom IKT u slu~aju sudskog spora. 51. Siguran elektronski potpis nema pravno djelovanje pisane forme kod: - pravnih poslova iz oblasti porodi~nog i nasljednog prava koji zahtijevaju pisanu formu ili ispunjavanje stro`ijih zahtjeva forme, - drugih izjava volje ili pravnih poslova za ~ije se va`enje zahtijeva slu`bena ovjera, sudska ili notarska provjera autenti~nosti ili notarska isprava, - izjava volje, pravnih poslova ili podnesaka koji zahtijevaju slu`benu ovjeru, sudsku ili notarsku provjeru autenti~nosti ili notarsku ispravu,
633 ^lan 4 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

203

radi unosa u zemljine knjige, ili drugi slu`beni registar, - izjava garancija koje su izdala lica iz oblasti svog zanatskog, poslovnog ili stru~nog svojstva. 52. Zakon je predvidio da za po~etak rada i pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem ovjeriocu nije potrebna posebna dozvola. Ovjerilac je du`an, bez odlaganja, obavijestiti nadzorni organ o po~etku rada, kao i dostaviti interna pravila o pru`anju usluga i sigurnosni koncept za svaku uslugu u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem koju pru`a, prilikom po~etka rada, kao i prilikom bilo koje promjene u vezi s pru`anjem usluga. Ako koristi postupke za siguran elektronski potpis du`an je u sigurnosnom konceptu utvrditi na koji }e na~in zadovoljiti sigurnosne zahtjeve propisane ovim zakonom i na osnovu ovog Zakona donesenim podzakonskim propisima. Ovjerilac je du`an, bez odlaganja, obavijestiti nadzorni organ o svim okolnostima koje ga spre~avaju ili mu onemogu}avaju obavljanje djelatnosti u skladu s internim pravilima o pru`anju usluga i sigurnosnim konceptom.634 Ako izdaje potvrde du`an je u sigurnosnom konceptu opisati u kojoj formi se vodi registar potvrda, a mo`e koristiti potvrde koje je sam izdao samo ako je to neophodno za pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Zakon je predvidio da je ovjerilac koji izdaje kvalificirane potvrde du`an: - demonstrirati pouzdanost koja se zahtijeva za pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem, - voditi brz i siguran registar potvrda i osigurati pru`anje neodgodive i sigurne usluge opoziva, - za kvalificirane potvrde, kao i za registar potvrda i pru`anje usluga opoziva, koristiti podatak o vremenu koji je nesumnjivo kvalitetan (npr. siguran vremenski pe~at) i osigurati za sve slu~ajeve da se datum i vrijeme izdavanja ili opoziva potvrde mogu ta~no utvrditi, - pouzdano provjeriti identitet i, gdje je to primjenjivo, bilo koja druga zna~ajna pravna obilje`ja lica koje tra`i potvrdu, - zapoljavati pouzdana lica, koja za pru`anje usluga imaju potrebna specijalisti~ka znanja, iskustvo i stru~ne kvalifikacije i naro~ito upravlja~ke sposobnosti i poznavanje tehnologije elektronskog potpisa i odgovaraju}ih sigurnosnih postupaka, i primjenjuju administrativne i upravlja~ke postupke i propise, u skladu s va`e}im pravilima struke, - imati finansijsku sposobnost za obavljanje djelatnosti u skladu s ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima, kao i za pokri}e eventualnih zahtjeva za naknadu tete, - evidentirati sve okolnosti i ~injenice zna~ajne za kvalificirane
634 ^lan 7 Zakona o elektronskom potpisu BiH (Slu`beni glasnik BiH, broj 91/06)

204

potvrde, tokom vremena njihove primjene, tako da se ovjeravanje mo`e dokazati, naro~ito u sudskom postupku, te ~uvati ove podatke trajno i u elektronskom obliku, - preduzeti odgovaraju}e mjere, tako da ovjerilac ili tre}a lica ne mogu ~uvati ili kopirati podatke za formiranje potpisa. 53. Ovjerilac koji izdaje kvalificirane potvrde du`an je, za pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem, kao i za formiranje i ~uvanje potvrda, koristiti pouzdane sisteme, proizvode i postupke koji su tehni~ki zati}eni od izmjena i koji pru`aju tehni~ku i kriptografsku sigurnost. Du`an je, tako|er, preduzeti odgovaraju}e mjere kojima se osigurava tajnost podataka za formiranje potpisa, da se podaci za kvalificirane potvrde ne mogu neopa`eno iskonstruirati ili falsificirati i da su ove potvrde, samo uz pristanak potpisnika, dostupne javnosti. Za generiranje i ~uvanje podataka za formiranje potpisa i za formiranje i ~uvanje kvalificiranih potvrda ovjerilac je du`an koristiti tehni~ka sredstva i postupke koji zadovoljavaju slijed}e uslove:635 - Za generiranje i ~uvanje podataka za formiranje potpisa te za formiranje sigurnog elektronskog potpisa moraju se koristiti tehni~ka sredstva koja omogu}avaju pouzdano otkrivanje falsificiranja potpisanih podataka i pouzdano spre~avaju neovlateno kori}enje postupaka formiranja podataka za elektronski potpis. - Tehni~ka sredstva i postupci koji se koriste za formiranje sigurnog elektronskog potpisa moraju osigurati da podaci koji se potpisuju nisu promijenjeni i da podaci koji se potpisuju budu prikazani potpisniku prije potpisivanja. Podaci za formiranje potpisa moraju biti osigurani, tako da se ne mogu izvesti, vjerovatno}a da }e se pojaviti samo jednom mora biti blizu sigurnosti, a njihova pouzdanost mora biti zagarantirana. - Za formiranje i ~uvanje kvalificiranih potvrda moraju se koristiti tehni~ka sredstva i postupci koji spre~avaju konstruiranje i falsificiranje potvrda. - Tehni~ka sredstva i postupci koji se koriste za provjeru sigurno potpisanih podataka moraju osigurati da: - potpisani podaci nisu promijenjeni, - elektronski potpis mora biti pouzdano provjeren i rezultati provjere korektno prikazani licu koje radi provjeru, - lice koje radi provjeru mo`e utvrditi podatake na koje se elektronski potpis odnosi, - lice koje radi provjeru mo`e pouzdano utvrditi potpisnika ~iji je elektronski potpis ostvaren, i da u slu~aju upotrebe pseudonima, njegova upotreba uvijek bude nazna~ena,
635 ^lan 14 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

205

- svaka promjena, koja, na bilo koji na~in, uti~e na sigurnost potpisanih podataka bude vidljiva. 54. Tehni~ka sredstva i postupci za formiranje sigurnog elektronskog potpisa moraju se, zavisno od stanja tehnike, sveobuhvatno i redovno provjeravati. Njihovo zadovoljavanje sigurnosnih zahtjeva ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa mora potvrditi posebno tijelo, a potvrde o zadovoljavanju sigurnosnih zahtjeva, koje su izdala tijela dr`ava ~lanica Evropske unije ili ~lanica Evropskog ekonomskog prostora iz ~lana 3 stav 4 Direktive 1999/93 EZ Evropskog parlamenta i Vije}a od 13. decembra 1999. o okviru Zajednice za elektronski potpis (Sl. list Evropskih zajednica, br. L 13 od 19. januara 2000, str. 12), prihvataju se kao i potvrde tijela iz ovog Zakona. Tehni~ka sredstva i postupci koje, na osnovu ~lana 3 stav 5 Direktive 1999/93 EZ Evropskog parlamenta i Vije}a od 13. decembra 1999. o okviru Zajednice za elektronski potpis, utvrdi Evropska komisija zadovoljavaju sigurnosne zahtjeve ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa. Na zahtjev suda ili druge institucije, ovjerilac je du`an provjeriti siguran elektronski potpis zasnovan na kvalificiranoj potvrdi. 55. Kod izdavanje kvalificiranih potvrda Zakon je predvidio, u ~lanu 9, da je ovjerilac du`an, pomo}u zvani~nog identifikacionog dokumenta s fotografijom za fizi~ka lica, ili uredno ovjerenim dokumentima za pravno lice, pouzdano utvrditi identitet i druge potrebne podatke lica koje tra`i kvalificiranu potvrdu. Zahtjev za kvalificiranu potvrdu mo`e biti podnesen pravnom licu koje ovlasti ovjerilac. Ovo pravno lice du`no je provjeriti identitet lica koje tra`i kvalificiranu potvrdu. Ovjerilac je du`an, u skladu s internim pravilima o pru`anju usluga, navesti u kvalificiranoj potvrdi podatke o ovlatenju za zastupanje ili druge va`ne pravne informacije, ako se to zahtijeva, i ako lice koje tra`i kvalificiranu potvrdu doka`e te podatke ovjeriocu. Na zahtjev lica koje tra`i potvrdu, ovjerilac mo`e u potvrdi, u skladu s internim pravilima o pru`anju usluga, navesti pseudonim umjesto imena potpisnika. Pseudonim ne smije biti uvrjedljiv ili o~igledno zbunjuju}i u vezi s imenom ili potpisom. 56. Opoziv potvrde je regulisan na na~in da je ovjerilac du`an, bez odlaganja, opozvati potvrdu ako: - opoziv potvrde zahtijeva potpisnik ili u potvrdi imenovani ovlatenik, - sazna da je potpisnik izgubio poslovnu sposobnost, umro, ili je prestao postojati ili da su se promijenile ~injenice potvr|ene u potvrdi, - je potvrda izdata na osnovu neta~nih podataka, - prestane obavljati djelatnost, a registar potvrda i pru`anje usluga opozi206

va nije preuzeo drugi ovjerilac, - opoziv naredi nadzorni organ, - postoji opasnost od zloupotrebe potvrde. Ako se gore navedene ~injenice ne mogu odmah nesumnjivo utvrditi, ovjerilac je du`an, bez odlaganja, suspendirati potvrdu. Suspenzija i opoziv moraju sadr`avati datum i vrijeme od kada proizvode djelovanje. Ako je postupak opoziva ili suspenzije proveden, djelovanje proizvode od momenta kad se unesu u registar potvrda. Opoziv i suspenzija s povratnim djelovanjem nisu dozvoljeni. Ovjerilac je du`an, bez odlaganja, obavijestiti potpisnika o suspenziji ili opozivu. 57. Nadzorni organ du`an je, bez odlaganja, opozvati potvrde ako: - ovjerilac prestane obavljati djelatnost, a njegov registar potvrda i pru`anje usluga opoziva nije preuzeo drugi ovjerilac ili - je ovjeriocu zabranjeno obavljanje djelatnosti, a njegov registar potvrda i pru`anje usluga opoziva nije preuzeo drugi ovjerilac. Ako ovjerilac pru`a usluge vremenskog pe~ata, du`an je u svojim internim pravilima o pru`anju usluga i sigurnosnom konceptu utvrditi na koji na~in }e zadovoljiti zahtjeve za pru`anje usluge utvr|ene ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima. Za pru`anje usluga sigurnog vremenskog pe~ata, ovjerilac mora koristiti tehni~ka sredstva i postupke koji osiguravaju da je navedeno vrijeme ta~no i autenti~no.636 Povjerilac je du`an dokumentirati sigurnosne mjere koje je preduzeo u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa, kao i izdavanje, suspenziju i opoziv potvrda. Podaci i njihova vjerodostojnost, te trenutak njihovog upisivanja u sistem protokola moraju biti uvijek dostupni provjeri. U slu~ajevima prestanka obavljanja djelatnosti ovjerilac je du`an, bez odlaganja, obavijestiti nadzorni organ o prestanku obavljanja djelatnosti. Ovjerilac je tako|er du`an, u trenutku prestanka obavljanja djelatnosti, opozvati va`e}e potvrde, ili osigurati da najmanje registar potvrda, i pru`anje usluga opoziva, preuzme drugi ovjerilac. Ovjerilac je du`an, bez odlaganja, obavijestiti potpisnike o prestanku obavljanja djelatnosti i opozivu ili preuzimanju, kao i osigurati da se usluga opoziva pru`a i ako su potvrde opozvane. Ako ovjerilac ne osigura pru`anje usluge opoziva, pru`anje usluge opoziva, na teret ovjerioca, osigura}e nadzorni organ. Izdavanje potvrda o ispunjavanju sigurnosnih zahtjeva mo`e izdavati javno ili privatno tijelo koje je za tu svrhu akreditirano kod Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine.
636 ^lan 11 Zakona o elektronskom potpisu BiH (Slu`beni glasnik BiH, broj 91/06)

207

58. Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine akreditirat }e javno ili privatno tijelo na njegov zahtjev, ako: - demonstrira pouzdanost potrebnu za obavljanje svojih aktivnosti, - zapoljava pouzdana lica, koja za obavljanje aktivnosti imaju specijalisti~ka znanja, iskustvo i stru~ne kvalifikacije, naro~ito poznavanje elektronskog potpisa i odgovaraju}ih sigurnosnih postupaka, kriptografije, komunikacionih i smart-card tehnologija i tehni~ke evaluacije ovih sredstava, - ima zadovoljavaju}a tehni~ka sredstva i ure|aje i finansijsku i ekonomsku sposobnost za obavljanje aktivnosti i - garantira potrebnu nezavisnost i nepristrasnost. Podnosilac zahtjeva za akreditaciju mora ispunjavati i kriterije koje utvrdi Evropska komisija, na osnovu ~lana 3 stav 4 Direktive 1999/93 EZ Evropskog parlamenta i Vije}a od 13. decembra 1999 godine o okviru Zajednice za elektronski potpis. Vije}e ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog ministra nadle`nog za informaciono drutvo, }e podzakonskim propisom objaviti ove kriterije. Zakon je kao opte obaveze ovjerioca naveo da je ovjerilac du`an upoznati lice koje tra`i potvrdu jasno i sveobuhvatno s internim pravilima o pru`anju usluga i sigurnosnim konceptom, u pisanoj formi ili upotrebom trajnog nosa~a podataka, prije zaklju~ivanja ugovora. Prilikom izdavanja kvalificirane potvrde ovjerilac je tako|er du`an upoznati imaoca potvrde s uvjetima upotrebe, kao to su ograni~enja u vezi s upotrebom ili ograni~enja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se potvrda mo`e upotrijebiti, i napomenuti dobrovoljnu akreditaciju, i bilo koje posebne postupke za rjeavanje sporova. Ovjerilac je nadalje du`an upoznati lice koje tra`i potvrdu o tome koja su tehni~ka sredstva i postupci podesni za potpisivanje, i gdje je to primjenjivo, koja tehni~ka sredstva i postupci i drugi ure|aji zadovoljavaju odredbe ovog Zakona o formiranju i provjeri sigurnog elektronskog potpisa, kao i upoznati lice koje tra`i potvrdu s mogu}im pravnim djelovanjem postupka za elektronski potpis koji je upotrijebljen, obavezama potpisnika i specifi~noj odgovornosti ovjerioca.637 Kao obaveze potpisnika Zakon je naveo da je potpisnik du`an ~uvati podatke za formiranje elektronskog potpisa, suzdr`ati se od njihovog proslje|ivanja i sprije~iti neovlaten pristup tim podacima u mjeri u kojoj je to mogu}e o~ekivati. On je du`an, bez odlaganja, ovjeriocu dostaviti sve potrebne podatke i informacije o promjenama koje uti~u ili mogu uticati na ta~nost utvr|ivanja potpisnika, kao i da bez odlaganja, zatra`i opoziv potvrde ako su podaci za formiranje elektronskog potpisa neta~ni ili ako postoji osnovana sumnja da su kopirani ili da su neovlatena lica dola u posjed ovih podataka, ili ako su se ~injenice potvr|ene u potvrdi promijenile.
637 ^lan 16 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

208

?lanom 18 Zakon je predvidio da ovjerilac mo`e koristiti samo one li~ne podatke koji su potrebni da bi se usluga pru`ila. Ovi podaci mogu se pribaviti samo neposredno od lica o kojem se radi ili uz njegovu saglasnost, od tre}e strane. A ako je koriten pseudonim, ovjerilac }e dostaviti podatke o potpisnikovom identitetu ako za utvr|ivanje identiteta postoji preovla|uju}i pravni interes u smislu odredbi propisa kojima se ure|uje zatita podataka. Ovjerilac je du`an dokumentirati dostavljanje. 59. to se ti~e odgovornosti ovjerilaca za prouzrokovanu tetu Zakon je predvidio da ovjerilac koji izdaje potvrde kao kvalificirane ili garantira za takve potvrde u skladu s ovim Zakonom odgovoran je za tetu svakom licu koje se pouzda u potvrdu, za sljede}e: - ta~nost podataka u kvalificiranoj potvrdi u trenutku njenog izdavanja, i da potvrda sadr`i sve podatke propisane za kvalificiranu potvrdu, - da je potpisnik, naveden u kvalificiranoj potvrdi, u trenutku izdavanja potvrde bio u posjedu svih podataka za formiranje potpisa, koji odgovaraju podacima za provjeru potpisa sadr`anim u potvrdi, - da su podaci za formiranje potpisa i s njima usaglaeni podaci za provjeru potpisa zajedno, prilikom primjene proizvoda i postupaka koje mu je ovjerilac stavio na raspolaganje ili, ekvivalentnih koje sam koristi, odgovaraju}i u komplementarnom smislu, - opoziv potvrde bez odlaganja, po ulaganju odgovaraju}eg zahtjeva, i da je postupak opoziva raspolo`iv, - da su zadovoljene odredbe ovog Zakona, i da su za generiranje i ~uvanje podataka za formiranje potpisa i formiranje i ~uvanje kvalificiranih potvrda koritena tehni~ka sredstva i postupci koji zadovoljavaju odredbe ovog Zakona. Ovjerilac koji koristi postupke za siguran elektronski potpis, tako|er je odgovoran da proizvodi, postupci i drugi ure|aji, koje koristi ili preporu~uje kao odgovaraju}e za formiranje elektronskog potpisa i prikaz podataka koji se potpisuju, zadovoljavaju odredbe ovog zakona. On je odgovoran, ako ne doka`e da je teta nastala bez njegove krivice. A ako je upotreba kvalificirane potvrde ograni~ena, ovjerilac se ne}e smatrati odgovornim za tetu koja je nastala u vezi s upotrebom potvrde izvan ograni~enja. Ako kvalificirana potvrda sadr`i ograni~enja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se mo`e upotrijebiti, ovjerilac se ne}e smatrati odgovornim za tetu nastalu u vezi s upotrebom potvrde za transakcije ~ija je vrijednost izvan ovih ograni~enja. Kao Nadzorni organ Zakon je odredio Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri ministarstvu nadle`nom za informaciono drutvo. Nadzorni organ u okviru inspekcijskog nadzora: - provjerava da li su interna pravila o pru`anju usluga i sigurnosni koncept ovjerilaca u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega
209

donesenih podzakonskih propisa; - provjerava da li ovjerilac, sve vrijeme obavljanja djelatnosti, zadovoljava odredbe ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa i svojih internih pravila o pru`anju usluga i sigurnosnog koncepta; - ako ovjerilac pru`a usluge u vezi sa sigurnim elektronskim potpisom, nadzire upotrebu tehni~kih sredstava i postupaka iz ovog Zakona; - provjerava da li tijelo akreditirano za izdavanje potvrda o ispunjavanju sigurnosnih zahtjeva ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa ispunjava organizacione kriterije iz ovog Zakona; - registrira ovjerioce koji podnesu obavjetenje o po~etku rada i akreditira ovjerioce u skladu s odredbama ovog Zakona; - utvr|uje ekvivalentnost izvjetaja o provjeri iz tre}ih dr`ava; - pru`a uslugu opoziva, ako je ovjerilac prestao pru`ati usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem ili mu je pru`anje usluga zabranjeno, a pru`anje usluge opoziva nije preuzeo drugi ovjerilac u smislu ovog Zakona. U ovim slu~ajevima ovjerioci su obavezni nadoknaditi trokove aktivnosti nadzornog organa u skladu s propisima donesenim na osnovu ovog Zakona. 60. Nadzorni organ vodi elektronski registar ovjerilaca sa sjeditem u Bosni i Hercegovini, akreditiranih ovjerilaca i ovjerilaca sa sjeditem u tre}im dr`avama za ~ije potvrde garantira ovjerilac sa sjeditem u Bosni i Hercegovini u skladu s odredbama ovog Zakona. Tako|er, nadzorni organ vodi registar potvrda ovjerilaca koji sadr`i kvalificirane potvrde ovjerilaca za pru`anje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Ovakve potvrde mo`e izdavati i Nadzorni organ. Ovi registri moraju biti, generalno, stalno dostupni upotrebom sredstava informacionih i komunikacionih tehnologija. Nadzorni organ stavlja svoj sigurni elektronski potpis na registre koje vodi. Potvrda Nadzornog organa objavljuje se u Slu`benom glasniku BiH. Prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, Nadzorni organ ovlaten je preduzeti mjere kojima se osigurava da su obaveze odre|ene ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima ispunjene. On mo`e zabraniti upotrebu neodgovaraju}ih tehni~kih sredstava i postupaka ili pru`anje svih ili pojedinih usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem, kao i izvriti opoziv potvrda ovjerioca ili potpisnika, ili narediti ovjeriocu opoziv potvrda638. Nadzorni organ }e ovjeriocu zabraniti pru`anje svih ili pojedinih usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem ako:
638 ^lan 21 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

210

- ovjerilac ili njegova zaposlena lica ne demonstriraju pouzdanost koja se zahtijeva za usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem koje pru`aju; - ovjerilac ili njegova zaposlena lica nemaju potrebna specijalisti~ka znanja, iskustvo i stru~ne kvalifikacije; - nema na raspolaganju potrebna finansijska sredstva; - ne pru`a usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem u skladu s internim pravilima o pru`anju usluga i sigurnosnim konceptom; - ne vodi registar potvrda u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa; - ne ispunjava obaveze u vezi s opozivom i suspenzijom, u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa; 61. Akreditiranje ovjerilaca regulisano je ~lanom 23 Zakona. Ovjerioce, koji koriste postupke za siguran elektronski potpis i koji doka`u da zadovoljavaju odredbe ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa, Nadzorni organ akreditirat }e na njihov zahtjev. Nadzorni organ mo`e, pod istim uvjetima, akreditirati i ovjerioce sa sjeditem izvan Bosne i Hercegovine, ako su ispunjeni uvjeti za priznavanje njihovih potvrda u Bosni i Hercegovini. Potvrde koje su izdali ovjerioci sa sjeditem u dr`avi ~lanici Evropske unije ili dr`avi koja je ~lanica Evropskog ekonomskog prostora i ~iju validnost Bosna i Hercegovina mo`e provjeriti tretiraju se isto kao i doma}e potvrde. Kvalificirane potvrde ovih ovjerilaca imaju isto pravno djelovanje kao doma}e kvalificirane potvrde. A potvrde koje su izdali ovjerioci sa sjeditem u tre}im dr`avama i ~iju validnost Bosna i Hercegovina mo`e provjeriti bit }e priznate u Bosni i Hercegovini.
3.3.5. Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu u entitetu Republika Srpska

62. Entitet RS donio je Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu (dalje: Zakon RS).639 Njime su ure|eni osnovni elementi elektronskog poslovanja. Iznije}emo najva`nije karakteristike ovoga zakona. Citiranim Zakonom RS ure|uje se elektronsko poslovanje, koritenje podataka u elektronskom obliku, primjena elektronskog potpisa u pravnom prometu, me|usobni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti subjekata koji u~estvuju u elektronskom pravnom prometu, kao i elektronsko poslovanje u sudskim, upravnim i drugim postupcima.640 Ve} iz sadr`aja Zakona RS vidljivo je da je primjena elektronskog poslovanja veoma iroko posmatrana.
639 Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS, broj 36/02). 640 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 31-45.

211

Za razliku od naprijed navedenih odluka Centralne banke, koje se primjenjuju samo na platni promet, ovaj Zakon se primjenjuje na sve vrste odnosa izme|u subjekata koji u~estvuju u elektronskom pravnom prometu. Smatrati neku odredbu u Zakonu manje ili vie va`nom je nezahvalno, ali je sigurno da je jedan od najzna~ajni~jih postulata elektronskog poslovanja sa stanovita zaklju~enja ugovora utvr|en u ~lanu 5. U njemu je nazna~eno da se elektronskim dokumentima i porukama nemo`e pore}i punova`nost ili dokazna snaga samo zato to su u elektronskom obliku.641 Na ovu odredbu se nadovezuje i odredba ~lana 8, koja utvr|uje da je elektronski oblik ravnopravan sa pismenom formom kada je zakonom ili drugim propisom odre|ena pismena forma. Osim ovoga, ugovoru zaklju~enom elektronskim putem ne mo`e se oduzeti valjanost ili izvrnost isklju~vo na osnovu ~injenice to je u elektronskom obliku. Razumije se da se citirana odredba ne primjenjuje na ugovore koji, u cilju njihove valjanosti, moraju da se registriraju kod organa sa javnim ovlatenjima, na ugovore iz oblasti porodi~nog prava i na ugovore iz nasljednog prava.642 Donoenjem dr`avnog Zakona o elektronskom potpisu rjeenja ovog entitetskog Zakona u segmentu regulisanja elektronskog potpisa prestaju da va`e.

4. Zaklju~ivanje ugovora elektronskim proukama, odnosno putem IKT u pravu Evropske unije
4.1. Novi trendovi u zaklju~ivanju ugovora 63. Ugovor je rezultat sporazuma stranaka do koga dolazi saglasno}u volja stranaka, ili preciznije saglasno}u njihovih izjava volja. Uslovi koji moraju da se ispune: stranke, objekt ugovora, osnov radi koga se posao stvara, te procedure postizanja saglasnosti regulisani su nacionalnim ugovornim pravom ili u slu~aju me|unarodnih ugovora mjerodavnim izvorima optih pravila ugovornog prava.643 Evolucija ekonomskih odnosa i komercijalnih tehnologija odra`ava se i na procesu nastanka ugovora.644 Ona je naro~ito prisutna u zaklju~ivanju ugovora645
641 Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS, broj 36/02). 642 Ibid. 643Vidjeti Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004). 644 Opirnije Steve Hedly, Tanja Aplin, Statutes on IT and E-Commerce, Oxford University Press, (2002), str. 33-67; Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 123-211; Opirnije Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe, Hart Publishing, (2004), str. 211-256. 645 Opirnije Mladen Draki}, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, Beograd, (1986), str. 8-111.

212

putem elektronskih poruka primjenom informaciono komunikacionih tehnologija.646 Zbog toga se u ovoj oblasti posebno jasno uo~avaju promjene u zna~enju pojedinih principa i pojava novih rjeenja.647 Nave}emo najva`nije me|u njima. Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje a ista se intrepretira objektivizirano, u skladu sa standardima koji se primjenjuju u poslovnom prometu. Autonomija volje ostaje fudamentalni princip ugovaranja uz imanentno uva`avanje principa pacta sunt servnda. Razvijaju se nova obligaciono pravna rjeenja: opoziva ponude, utnje kao prihvata, relativizacija pismene forme, uvo|enje elektronske forme ugovaranja itd. Razvijaju se i nove tehnike ugovaranja i dokazivanja: formularni ugovori i opti uslovi poslovanja na web stranicama ponudioca i sl. Afirmisane su nove procedure zaklju~ivanja ugovora: zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono komunikacionih tehnologija. Rezultat ukupnih promjena u procesu ugovaranja648 jeste i nova podjela radnji i faza ugovaranja. Ponuda i prihvat sa svim svojim modifikacijama danas tvore obaveznu fazu postupka zaklju~ivanja ugovora. Njoj predhodi eventualna ili fakultativna faza pregovaranja. Fakultativne faze se dijele na: preliminarne kontakte, pregovaranje, punktacije i ponekad pripremne ugovore. Primjena IKT otvorila je najvie novih pitanja u oblasti preliminarnih kontakata, pa }emo se dalje zadr`ati samo na njima. 4.2. Preliminarni kontakti (reklamiranje na Internetu) 64. Kao i samo zaklju~ivanje ugovora, tako se i preliminarni kontakti u novom mediju razlikuju od klasi~nog na~ina poslovanja.649 Najve}a promjena desila se u pravnom tretmanu reklamiranja. U klasi~nom na~inu poslovanja reklamiranje ne predstavlja preliminarne kontakte. Na Internetu reklamiranje to jeste. Vie razloga zahtijevalo je ovakvo rjeenje, ali su najva`niji interaktivnosti web stranica i e-pisama. Zahvaljuju}i njima poruke ne slu`e samo kao jednostrano reklamiranje nego i kao sredstvo, mjesto i na~in za dobijanje svih potrebnih informacija prije zapo~injanja pregovaranja i samog zaklju~ivanja ugovora.650 Mnoge kompanije su prepoznale navedene potencijale Interneta. Prema rije~ima renomiranog stru~njaka za marketing Seth Godina, marke646 Vidjeti Larry A. DiMatteo, The Interpretive Turn in International Sales Law, Northwestern Journal of International Law and Business, (2004), str. 1-28. 647 Vidjeti David Bender, Compjuter Law: Evidence and Procedure, Mathew Bender New York , (1982). 648 Vidjeti G.H. Treitel, Law of Contract, Sweet and Maxwell London, (1995), str. 23-47. 649 Vidjeti opirnije http://www.ebusinesslex.net, posljednji posjet 12.01.2005. 650 Vidjeti Scott W. Pink, The Internet and E-Commerce Legal Handbook, Prima Lifestyles (2001), str. 373-431.

213

tinke taktike mo`emo podijeliti u dvije kategorije.651 Prvu kategoriju ~ini nametljivo oglaavanje koje ima za cilj uhvatiti kupca sputena garda, prekinuti ga u njegovim aktivnostima, te neovisno o mediju skrenuti pa`nju na svoj oglas.652 Takav pristup u odre|enoj mjeri ostvaruje svoj cilj jer se oglaiva~i rukovode logikom prema kojoj je bolje ostaviti bilo kakav dojam nego ne ostvariti ga uopte. Problem se me|utim javlja kada se taj pristup primjenjuje do neu~inkovitosti zbog averzije koju razvija kod potroa~a, kao i od opasnosti od tu`bi zbog zabranjenog spam marketinga. Budu}i da ne djeluje na volju potencijalnih partnera ovom na~inu Internet oglaavanja se ne mo`e pridati dejstvo preliminarnih kontakata. 65. Drugu kategoriju ~ini oglaavanje koje se temelji na dobrovoljnom prihva}anju kao rezultatu izgradnje konstruktivnog odnosa izme|u oglaiva~a i klijenta.653 Taj se odnos ostvaruje prikupljanjem informacija o potrebama i `eljama klijentele, te tra`enjem doputenja da se te potrebe zadovolje. Na taj na~in izgra|uje se povjerenje koje predstavlja savrenu podlogu za dalje pregovore, a naj~e}e i za direktno (bez daljih pregovora) zaklju~ivanje ugovora. Umjesto uznemiravanja ne`eljenim ponudama ugovorne strane se me|usobno upoznavaju i zatim pristupaju daljnjim kontaktima. Tim pristupom se prema Godinu od stranaca stvaraju prijatelji, a od prijatelja klijenti. Poto potencijalni klijent dobrovoljno ulazi u razmjenu informacija o mogu}em ugovoru, ova se kategorija oglaavanja mo`e smatrati i preliminarnim kontaktima. Koncept mre`nog marketinga temelji se na komunikaciji, tj. irenju informacija o proizvodima, uslugama i prilikama za zaradu. Jeftina elektronska komunikacija osloba|a potrebe za fizi~kom prisutno}u u obavljanju marketing djelatnosti. Tako distributer sve potrebne informacije mo`e staviti na raspolaganje potencijalnim kupcima 24 sata dnevno, 7 dana tjedno (24/7).654 U odnosu na spori i nisko u~inkovit tradicionalni na~in prenosa informacija od osobe osobi, elektronsko poslovanje svakako predstavlja konkurentnu prednost u fazi preliminarnih kontakata. Affiliate marketing se mo`e definirati kao svojevrsni oblik zajedni~kog brandinga putem Interneta. U affiliate marketingu tvrtka dijeli profit od prodaje sa svojim posrednikom (affiliate) koji je oglaavanjem putem
651 Andrew Sparrow, E-Commerce and the Law: the Legal Implications of Doing Business Online (FT Managements Briefings), Financial Times Prentice Hall, (2003), str. 47-93. 652 Vidjeti opirnije http://highered.mcgraw-hill.com, posljednji posjet 21.12.2004. 653 Vidjeti Bakos Y., The Emerging Role of Eletronic Market places on The Internet, http.wu.wien.ac.at, posljednja posjeta 23.02.2005. 654 Henry Cheeseman, Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment, Prentice Hall, 2002.

214

bannera i linkova smjetenih na svojim web stranicama, newsletterima, e-mailu ili pla}enim oglasima na internetskim pretra`iva~ima, toj tvrtki usmjerio kupce i ostvario sa njima preliminarne kontakte655. Osim to sni`ava ulo`eni napor i troak posrednika, Internet omogu}uje pristup velikom broju potencijalnih kupaca, i to na globalnoj razini. Time se umanjuje problem mre`nog marketinga nesposobnost ili nemogu}nost tradicionalnih posrednika da osiguraju dovoljan broj osoba koje }e posluati njihovu prodajnu prezentaciju, a za vrijeme njenog trajanja poneto i kupiti. Zbog toga mnoge kompanije, u raznim tr`inim sektorima, provode affiliate marketing i pla}aju Internet posrednicima za dovo|enje kupaca na njihove web stranice.656 Affiliate program poslu`itelji omogu}uju sklapanje partnerstva kompaniji i posredniku. Partnerstvo funkcionira na na~in da posrednici postavljaju link kompanije ~ije proizvode oglaavaju, na svoje web stranice, newsletter izdanja ili pla}ene oglase na Internet tra`ilicama i na taj na~in usmjeravaju surfere na web stranice kompanije. Kada potencijalni kupci kliknu na takav link, odlaze na web stranicu kompanije. Ukoliko oni ispune `eljenu akciju od strane tvrtke (ispune neki formular, kupe neto, odgovore na anketu i sl.) posrednik zara|uje unaprijed ugovorenu proviziju. Affiliate program poslu`itelji upravljaju svim tim akcijama na na~in da prate klikove i sve elemente akcija putem sofisticiranih softvera i kodova smjetenih u linku.657 66. U Internet eri, tradicionalni na~ini tr`inog komuniciranja (poruke od uha do uha, lan~ana pisma i sl.) zamijenjeni su tzv. virusnim marketingom. Virusni marketing podrazumijeva marketinke strategije koje poti~u korisnike da proslje|uju dobivenu poruku tre}im osobama, stvaraju}i pri tome potencijal za eksponencijalni rast izlo`enosti marketinkoj poruci i njenom utjecaju na primatelje. Poput virusa, takve strategije imaju karakteristiku brzog multipliciranja daljnjim proslje|ivanjem poruke hiljadama i milionima drugih primaoca. Klasi~ni primjer primjene virusnog marketinga mo`emo vidjeti analiziraju}i strategiju Hotmail.com-a, jednog od prvih besplatnih pru`atelja besplatnih e-mail usluga na Internetu. Strategija je imala sljede}i koncept. Prvi korak je ponuditi besplatan web e-mail servis na http://www.hotmail.com. Na dno svakog poslanog e-maila sa njihovog besplatnog servisa automatski dodati re~enicu: Otvorite besplatni privatni e-mail na http://www.hotmail.com. Potrebno je sa~ekati da korisnici alju e-mailove svojim prijateljima i suradnicima, koji }e potom vidjeti poruku na dnu e-maila, kliknuti na link u poruci koji }e ih odvesti
655 Ibid, str. 321-509. 656 Henry Cheeseman, Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment, Prentice Hall, 2002, str. 321-509. 657 Vidjeti http://www.jus.uio.no/lm/electronic.commerce, posljednji posjet 12.02.2005.

215

na http://www.hotmail.com, gdje }e potom otvoriti svoj besplatni privatni e-mail i zatim alju}i e-mailove sa novootvorenog besplatnog web maila proslje|ivati poruke tre}im osobama. Prednost virusnog marketinga je u tomu to se lako komponuje u ostale marketinke Internet akcije658 i time postaje va`an dio ukupnog plana marketinga i ostvarivanja preliminarnih kontakata. Virusni marketing ima pozitivne rezultate kada korisnik razumije i prihva}a virusnu poruku i kada je motiviran da je proslje|uje dalje. 67. Jedan od na~ina preliminarnih kontakata, tj. promocije i ponovnog privla~enja posjetitelja na web stranice je i izdavanje redovnog newslettera.659 Izdavanje kvalitetnog newslettera, bilo dnevne, tjedne ili mjese~ne cirkulacije, osigurava povezivanje sa ~itateljima i stvaranje lojalnih posjetitelja web stranice, a istra`ivanja pokazuju da pove}ava i brand awereness (prisutnost trgova~kog `iga). Jasan cilj newslettera olaka}e proces osmiljavanja sadr`aja newslettera, te dati primaocima dodatnu vrijednost. Prvo va`no pitanje jeste, da li }e poiljalac poruke putem newslettera edukovati primaoce. Odnosno, da li }e se ostvariti svrha preliminarnog kontakta, pru`iti dovoljno potrebnih informacija i pota}i dobrovoljna reakcija primaoca ponude.. Kvalitetna izdanja newslettera osigura}e zadovoljstvo primaoca i njihovu lojalnost izdava~u newslettera. ^im su newsletter izdanja originalnija i informativnija to }e izdava~ lake pove}avati broj potencijalnih klijenata. Kompanija West Marine je vode}i ameri~ki dobavlja~ opreme i servisa za plovila. Ona nudi iroku paletu proizvoda i servisa kreiranih s ciljem promoviranja zabavne vo`nje plovilima.660 Njena marketing strategija se mo`e uzeti kao najbolji primjer razvijanja preliminarnih kontakta dobrom upotrebom newsletter-a, kataloga proizvoda i web stranica. Zbog toga }emo se kratko osvrnuti ovaj slu~aj. Ciljevi kampanje su: pove}anje online prazni~ne prodaje putem e-mail marketinga, prona}i jednostavan, trokovno nizak, na~in distribucije kompanijinih kataloga i pri tome ponuditi posjetiteljima web trgovine ugodno iskustvo pri kupnji i pretvoriti katalog kupce u online kupce. Strategija se sastoji u testiranju prihva}enosti prazni~nog e-maila koji sadr`i kompanijin e-katalog proizvoda i usluga. Kkampanja ima slijede}i tok. Kompanija West Marine poslala je e-mailom personaliziran newsletter (uklju~ivao ime, prezime i dr.) koji je sadr`avao u sebi i elektronski katalog. HTML oblikovan newsletter u~itao se u e-mail klijent primaoca za samo 5
658 Roger Miller, Law for E-Commerce, South Western College Publishing, 2001, str. 77-154. 659 Henry Cheeseman, Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment, Prentice Hall, 2002, str. 373-391. 660 Opirnije o ovom slu~aju Henry Cheeseman, Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment, Prentice Hall, 2002, str. 373-391.

216

sekundi (broadband Internet) iako je sadr`avao 64 stranice e-kataloga. Primaoci e-maila mogli su listati, pretra`ivati i kupiti `eljeni proizvod direktno iz njihovog e-mail klijenta sigurno i jednostavno. Nakon testnog e-maila i zadovoljavaju}ih rezultata, kompanija West Marine poslala je prazni~ni Newsletter email na vie od 250.000 adresa svojih kupaca i klijenata. Rezultati kampanje su bili vidljivi nakon dvije sedmice slanja ponuda-kataloga. Analizom rezultata utvr|eno je da je 5.600 osoba od ukupno poslanih emailova otvorilo email, te da je njih 900 kliknulo na `eljeni proizvod iz e-kataloga i kupilo proizvod. 4.3. Punktacije 68. Elektronsko ugovaranje je prevashodno bazirano na zaklju~ivanju ugovora putem formularnih tipiziranih ugovora gdje pregovaranje nije mogu}e. Ugovori se zaklju~uju automatizovano (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu), to tako|e isklju~uje preciziranje i posebno formulisanje pojedinih klauzula. Ako je preko web stranice u~injen poziv na slanje ponuda te ponude moraju biti u standardizovanoj formi koja nije nita drugo do tipizirani formularni ugovor koji se nalazi na web stranici i koju ponudilac mora da popuni. Pregovaranja i stvaranja punktacija je teoretski mogu}e i mo`e se pojaviti jedino kod zaklju~ivanja ugovora putem elektronske pote.661 4.4. Elementi zaklju~enja ugovora
4.4.1. Ponuda

69. Prijedlog za zaklju~enje ugovora upu}en jednom ili vie odre|enih lica predstavlja ponudu ako je dovoljno odre|en i ako upu}uje na namjeru punudioca da se obave`e u slu~aju prihvatanja.662 Ovom definicijom su odre|eni bitni elementi ponude kao jednostranog pravnog posla. Na prvom mjestu to je odre|enost ponu|enog ili ponu|enih. Mogu}e je ponudu dati i neodre|enom broju lica, ali se onda mora izri~ito naglasiti da se radi o ponudi jer u suprotnom smatra}e se da je dat poziv na davanje ponuda (prihva}ena rjeenja iz Be~ke konvencije). Sadr`aj ponude mora imati obilje`ja odre|enosti ili odredivosti. Kao ponuda se smatra svaka izjava ili ponaanje koje razumna osoba mo`e shva}atiti kao ponudu, bez obzira da li je ponudilac imao namjeru da njegovo ponaanje ili izjava budu tuma~eni na taj na~in.
661 Opirnije Andrew Sparrow, E-Commerce and the Law: The Legal Implications of Doing Business Online (FT Managements Briefings), Financial Times Prentice Hall, (2003), str. 44-190. 662 Opirnije John Bagby, The Legal and Regulatory Environment of E-Business Law for the Converging Economy, South Western College Publishing, 2002, str. 12-33.

217

Ono to je specifi~no za elektronsko zaklju~ivanje ugovora i u ~emu le`i njegova najve}a opasnost nije tuma~enje volje stranaka, ve} pitanje materijalizacije njihovih izjava volje u elektronskom obliku.663 Objavljivanje elektronskog dokumenta na web stranici, autentifikacija poruke i identifikacija poiljaoca kod elektronskih poruka poslatih elektronskom potom (otvoreni sistemi) ili na neki drugi na~in koji su stranke dogovorile za slanje i primanje elektronskih poruka (zatvoreni sistemi) su pitanja od zna~aja.664 Nepa`ljivo davanje izjava na ovaj na~in ili slabo konstruisana web stranica mo`e prouzrokovati stvaranje ne`eljenih ponuda upu}enih cijelom svijetu kod otvorenih sistema ili ve}em broju lica kod zatvorenih sistema. To dalje mo`e prouzrokovati obvezivanje ne`eljenim ugovorima koji su nastali kada ponu|eni da prihvat na u~injenu ponudu.665 70. Jedan od najboljih primjera ne`eljenih ugovora nastalih loom elektronskom materijalizacijom volje je slu~aj Argos.666 Kompanija Argos je na svojoj web stranici reklamirala prodaju televizora. Zbog tipografske greke cijena proizvoda je ozna~ena 2,99 umjesto 299 . Preko milion ponuda je dolo na njegovu stranicu. Poto nije bilo rije~i o ponudi ve} o pozivu na slanje ponuda, u klasi~nom na~inu komuniciranja ugovor jo ne bi bio zaklju~en. Shodno tome, Argos bi mogao odbiti zaklju~enje ugovora odbijanjem ponude koju mu je poslao svaki potencijalni kupac ili jednostavno utnjom. Ali, na web stranici Argosa je postojao softverski sistem koji je automatski obra|ivao primljene ponude, odnosno narud`be i automatski slao potvrde o prijemu narud`bi putem e-maila koje su imale sojstvo prihvata primljenih ponuda. Samim time je Argos postao obvezan za ispunjavanje na taj na~in zaklju~enih ugovora. Spor je na`alost zavren vansudskom nagodbom tako da nemamo presudu koja bi mogla biti korisna sudska praksa za druge sudove pri rjeavanju sporova u vezi sa elektronskim poslovanjem. Kao to smo vidjeli iz prethodnog primjera, zbog brzine i jednostavnosti zaklju~ivanja ugovora elektronskim porukama, kao i ~injenice da je mogu}e da takva ponuda bude u~injena cijelom svijetu, ponudilac mo`e biti obvezan ne`eljenim ugovorima. Da bi se izbjegla ta opasnost, za elektronske poruke sem bitnih elemenata ponude treba na jasan na~in odrediti: - distinkciju izme|u ponude i poziva na davanje ponuda;
663 Vidjeti John Bagby, E-Commerce Law: Issues for Business, South Western College Publishing 2002, str. 321-509. 664 Roger Miller, Law for E-Commerce, South Western College Publishing 2001, kao i Henry Cheeseman, Business Law: Legal, E-Commerce, Ethical and International Environments, Prentice Hall, 2003. 665 David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002), str. 7-9. 666 Vidjeti Sid L. Huff, Michael Wade, Michael Parent, Scot Schneberger, Peter Newson, Cases in Electronic Commerce, Irwin McGraw-Hill, US, (2000), 45-65.

218

- klauzulu o optim uslovima poslovanja; - klauzulu o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve; - mjerodavno pravo; - na~in zaklju~enja ugovora; - isporuku ili na~in izvrenja ugovorne obveze; - cijenu, valutu i na~in pla}anja; - geografska ograni~enja. 4.3.1.1. Distinkcija izme|u ponude i poziva na davanje ponuda 71. Internet koristi modernu digitalnu tehnologiju, naj~e}e telefonske linije. To nije zatvoreni sistem kao kod telefaksa, na primjer, ve} otvoreni sistem razli~itih mre`a i sistema. Svako ko ima moderni kompjuter, modem, odgovaraju}i program i konekciju na Internet putem jednog od pru`aoca Internet usluga (dalje: ISP) mo`e pristupiti sistemu.667 Pod tim se misli da korisnik mo`e pristupiti informacijama sa web stranice, poslati poruku elektronskom potom, naru~iti robu i usluge ili davanjem prihvata sklopiti ugovor razmjenom elektronskih poruka. Da bi se minimalizirao rizik od ne`eljenih sudskih presuda ponudilac mora jasno na svojoj elektronskoj poruci ili dokumentu, bilo putem elektronske pote ili web stranice nazna~iti da li se radi o ponudi ili pozivu na davanje ponuda.668 Ako sadr`aj elektronske pote ili web stranice ukazuje da je rje~ o ponudi, ponu|eni prostim prihvatom, u ovom slu~aju ispotovanom procedurom za zaklju~ivanje ugovora (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu) sklapa ugovor i ponudilac je obavezan na taj na~in zaklju~enim ugovorom. Ako je u pitanju poziv na slanje ponuda ili poziv na pregovaranje poiljalac zadr`ava pravo izbora ugovornog partnera. Za ovaj na~in elektronskog poslovanja naj~e}e se koristi elektronska pota. Pozivom na davanje ponuda smatra se slanje elektronskih kataloga proizvoda i usluga, slanje reklama i drugih promotivnih dokumenata. 4.3.1.2. Klauzula o optim uslovima poslovanja 72. Standardni uslovi poslovanja su skoro uvjek inkorporisani u sam ugovor, a samim tim moraju biti jasno vidljivi u ponudi. Poto su uvjek nametnuti od jedne strane, tj. nisu rezultat pregovaranja oni su pod strogom kontrolom vezanom za nefer klauzule, tako da sudovi, ako se doka`e da je rje~ o nefer klauzuli mogu da im oduzmu pravno dejstvo. Za ovo bi bilo potrebno izdejstvovati sudsku presudu.
667 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2003), str. 33-44. 668 Vidjeti opirnije John Bagby, E-Commerce Law: Issues for Business, South Western College Publishing, (2002).

219

Postoje tri tipizirana na~ina za prezentaciju standardnih uslova ponude na web stranici: - hiperlink prikazan na dnu stranice preko kojeg se jednostavnim klikom na njega dolazi do standardnih uslova iz ponude; - hiperlink u sentenci koja bi izgledala: klikom na dugme prihvatam potvrdili ste da ste upoznati i da prihvatate uslove iz ponude; - dio ponude koja se prvo mora pro~itati da bi se dolo do mogu}nosti da kliknete na dugme prihvatam i da tako zaklju~ite ugovor. 4.3.1.3. Klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve 73. Klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve je ugovoreni dozvoljeni na~in ograni~enja odgovornosti ponudioca za doga|aje koji se mogu desiti a bez krivice i odgovornosti ponudioca. Da bi klauzula proizvodila efekte ona mora proizi}i iz pregovora ugovornih strana, a ne nametanjem, tj. iskoritavanjem nekog oblika dominantnog polo`aja jedne od ugovornih strana.669 Ova pravila su opte prihva}ena, pa va`e i u situacijama elektronskog zaklju~ivanja ugovora. Internet i elektronsko poslovanje ne poznaju pojam dr`avnih granica. Zbog toga odre|ivanje mjerodavnog prava mo`e predstavljati veliku teko}u. Dodatnu komplikaciju unoenju klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti ~ini razli~itost pravnog regulisanja, klauzula egzoneracije u pravima dr`ava ~iji dr`avljani se mogu pojaviti kao ugovorne strane. Na primjer, ponudilac sa sjeditem u EU alje ponudu elektronskom potom klijentima u SAD, Japanu i Norvekoj. Zbog toga je preporu~ljivo da elektronska ponuda odredi mjerodavno pravo. Ukoliko to nije slu~aj, ponudilac mora znati da li nacionalna prava dr`ava u kojima njegovi potencijalni klijenti imaju sjedite dozvoljavaju klauzule egzoneracije, te u kojem obimu i za koji slu~aj se one eventualno mogu ugovoriti.670 Sem uobi~ajenih klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti u elektronskom poslovanju putem web stranica pojavljuju se klauzule isklju~enja odgovornosti za tetu pruzrokovanu:671 - napadima kompjuterskih virusa, crva, trojanskih konja i drugih destruktivnih programa;
669 Vidjeti Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004). 670 Ibid. 671 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2003), str. 33-44, kao i John Bagby, E-Commerce Law: Issues for Business, South Western College Publishing (2002).

220

- presretanjem primljenih poruka; - promjenama uslova na web stranici ili sadr`aja web stranice; - promjenama specifikacije robe u~injene na web stranici. Razmotri}emo svaku od ovih klauzula posebno budu}i da su one karakteristi~ne jedino za davanje ponuda i zaklju~ivanje ugovora elektronskim putem. 74. Internet kao medij u kojem se naj~e}e obavlja elektronsko poslovanje je baziran na koritenju kompjutera. Samim tim postoji opasnost da kompjuteri klijenata koji pristupaju web sajtu ponudioca usljed sigurnosnih propusta od strane ponudioca budu napadnuti bilo virusima bilo nekim drugim destruktivnim programima. Zbog toga ponudioci na svoje web stranice postavljaju klauzulu o isklju~enju rizika od napada kompjuterskih virusa, crva, trojanskih konja i drugih destruktivnih programa. Njena uobi~ajena formulacija glasi: Korisnik preuzima punu odgovornost za zatitu svog kompjutera i kompjuterskog sistema uklju~uju}i hardver i softver, zatitu baza podataka u svom sistemu, kao i zatitu hardvera i softvera tre}ih lica koji imaju pristup korisnikovom sistemu. Korisnik tako|er preuzima odgovornost za tete nastale zbog toga to snimljeni ili na drugi na~in primljeni dokumenti sa web stranice ponudioca sadr`e viruse ili druge destruktivne programe. Otvorenost poslovanja preko Interneta mo`e rezultirati presretanjem poruka i dostupno}u klijentovih podataka neovlatenim osobama na neki drugi na~in.672 Zbog toga ponudilac na svojoj web stranici po pravilu postavlja klauzulu o isklju~ivanju odgovornosti za tete nastale navedenim nedozvoljenim postupcima tre}ih lica. Jedna od standardizovanih verzija takve klauzule glasi: Kompanija }e preuzeti razumne mjere da obezbijedi da elektronske poruke primljene putem web stranice ne}e biti dostupne neovlatenim tre}im osobama. Korisnik prihvata rizik da poslata poruka kompaniji mo`e biti presretena prije primitka od strane kompanije kao i da njegova poruka koja je primljena od kompanije mo`e biti neovlateno iskoritena od tre}eg lica. Kompanija ne preuzima odgovornost za obezbje|enje poruka od postupaka neovlatenih tre}ih lica. Zbog dinami~nosti elektronskog poslovanja kao i specifi~nosti medija u kojem se pojavljuje potrebno je konstantno nadopunjavati i mjenjati sadr`aj web stranice. Pri tome se mogu potkrasti greke tipografske ili sadr`ajne prirode pogodne da dovedu korisnika u zabludu. Radi predupre|ivanja svoje odgovornosti za takve propuste ponudilac na svojoj web stranici postavlja klauzulu o isklju~ivanju odgovornosti zbog tete u~injene promjenama uslova na web stranici ili sadr`aja web stranice. Izdvajamo formulaciju iz prakse koja sintetizira egzonerativne napore ponudioca: Informacije sadr`ane na web stranici mogu sadr`avati odre|ene tehni~ke neta~nosti ili tipografske greke.
672 David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002), str. 7-9.

221

Informacije mogu biti promjenjene ili nadopunjene bez prethodnog obavjetenja. Sve informacije koje su dostupne na web stranici su date sa svrhom informisanja i ne sadr`avaju nikakvu garanciju za njihovu ta~nost. 75. Zbog velikog broja klijenata kojima se elektronska ponuda alje postoji realna mogu}nost da prodavac ne mo`e da odgovori svima onima koji su poslali prihvat. Ukoliko za robu postoji supstitut, ponudioci ~esto na svoje web stranice unose klauzulu kojom obezbje|uju pravo da ugovor izvre isporukom supstituta. Kao standardna mo`e se navesti sljede}a kaluzula: Sve robe prodaju su po specifikaciji koja se nalazi na web stranici. Kompanija zadr`ava pravo modifikacije specifikacije bilo kojeg proizvoda ako nije u mogu}nosti da nabavi taj proizvod, pravo da umjesto proizvoda isporu~i njegov supstitut ukoliko on po svojim materijalnim svojstvima odgovara upotrebi za koju je namjenjen, a po kvalitetu je isti ili bolji od specifikacije u~injene na web stranici. Ove kaluzule imaju osoba|aju}i efekat samo u pogledu predmeta obaveze. One ne osloba|aju ponudioca du`nosti da svoje obaveze izvri na vrijeme i uredno. 4.3.1.4. Mjerodavno pravo 76. Zbog toga to Internet ne poznaje geografske ni dr`avne granice, odre|ivanje mjerodavnog prava je va`nije u elektronskom, nego u klasi~nom na~inu poslovanja. Ukoliko mjerodavno pravo nije navedeno u samoj ponudi, prilikom eventualnog spora povodom ugovora, nastalog na ovaj na~in, kao prethodna pitanja }e se otvoriti sukob zakona i jurisdikcija.673 Zbog toga ponudilac naj~e}e na svojoj web stranici ili u poruci putem elektronske pote postavlja klauzulu o mjerodavnom pravu. U literaturi se kao dobar primjer navodi slijede}a formulacija: Ugovor zaklju~en preko ove web stranice je u potpunosti podlo`an pravu sjedita ponudioca-engleskom pravu i smatra se da je zaklju~en u Engleskoj; forma sadr`aj, ispunjenje i validnost ovog ugovora se procjenjuje po engleskom pravu i engleski sud }e imati isklju~ivu jurisdikciju za rjeavanje sporova povodom ugovora zaklju~enog putem ove web stranice, kao i spora nastalog koritenjem ove web stranice.674 4.3.1.5. Na~in zaklju~enja ugovora 77. Metod i procedura za prihvat ponude, va`enje i uslovi ponude su obavezni dio elektronske ponude. Zbog razli~itih stavova nacionalnih
673 Ulrich Magnus, Peter Mankovski, The Grean Paper on a Future Rome I Regulation-on the Road to Renewed European Private International Law of Contracts, Vergleichende Rechts-Wissenschaft, Hamburg, (2004), str. 133-187. 674 Opirnije, C. J. Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing (1999), str. 77-92.

222

prava o tome kada je ponuda primljena, zbog svojstava Interneta kao medija i sredstava (hardver i softver) putem kojih se ponuda alje, ponuda u~injena elektronski obavezno sadr`i i podatak, kada se smatra da je ugovor zaklju~en. Klauzula o na~inu zaklju~enja ugovora po pravilu odre|uje da sve narud`be moraju biti date u standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici (formularni ugovor). Dalje se utvr|uje da prihvat ne obavezuje kompaniju dok ga ona ne primi. Napokon, elektronske ponude sadr`e i objanjenja same procedure davanja prihvata (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu).675 Kada kompanija primi prihvat u ponudom nalo`enoj standardizovanoj formi sa web stranice, notifikacija }e biti poslana elektronski poiljaocu prihvata, odnosno poiljaocu narud`benice. 4.3.1.6. Isporuka ili na~in izvrenja ugovorne obveze 78. Virtualna elektronska forma ponude i prihvata, a realno ispunjenje ugovornih obaveza zahtijevaju da ponudilac u ponudi precizira i mjesto, vrijeme i na~in isporuke, odnosno izvrenja druge ugovorne radnje. Pri tome je poslovni standard da su modaliteti ispunjenja ponudio~evih obaveza povezani modalitetima pla}anja kao osnovnom obavezom prihvatioca. Primjer: Roba }e biti isporu~ena kupcu u prodav~evoj fabrici. Rizik i pravo vlasnitva nad robom }e prilikom isporuke u fabrici pre}i na kupca. Kupac }e snositi sve trokove doma}ih i inostranih poreza, kao i trokove transporta robe i njenog osiguranja. 4.3.1.7. Cijena, valuta i na~in pla}anja 79. Ponuda u~injena elektronskim porukama mora sadr`avati cijenu, valutu i na~in pla}anja kao i sve poreze koji su uklju~eni u cijenu proizvoda ili usluge. Jedna od karakteristika elektronskog poslovanja je i elektronsko pla}anje koje nekad ima i funkciju davanja prihvata konkludentnim radnjama, tj. smatra}e se da je dat prihvat kada ponudilac da nalog za elektronsko pla}anje.676 Kao naj~e}i instrument elektronskog pla}anja pojavljuje se digitalni novac. Digitalne nov~anice677 za razliku od tradicionalnih (papirnih i metalnih) sastoje se od izvesnog broja bitova, tj. elektronskih podataka. Predstavljanje realnog novca u elektronskom obliku nu`no zahtijeva pres675 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press.(2002), str. 6-26. 676 Opirnije,C. J. Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing (1999), str. 77-92. 677 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2003), str. 133-194, kao i John Bagby, E-Commerce Law: Issues for Business, South Western College Publishing (2002).

223

likavanje karakteristika realnog novca, kao to su anonimnost, autenti~nost i mogu}nost sitnih pla}anja. U sutini, postoje dvije razli~ite vrste novca zasnovanog na digitalnim nov~anicama. Prvi je upotrebom specifi~nih kriptografskih metoda ~ime se mo`e posti}i anonimnost digitalnog novca. U tom slu~aju ni finansijska institucija, ni trgovac, ne mogu uspostaviti vezu izme|u potroa~a i nov~anica koje je on koristio. Finansijska institucija zna kom potroa~u su nov~anice prenijete na po~etku. Drugi slu~aj su nov~anice sa mogu}no}u identifikacije potroa~a koje omogu}avaju finansijskoj instituciji da identifikuje potroa~a i da prati pla}anja u kojima je data nov~anica bila kori}ena. Postoji razlika izme|u online i offline pla}anja. Kada je u pitanju online pla}anje autenti~nost nov~anica mora biti provjerena odmah. To zna~i da se neka digitalna nov~anica koristi samo jednom. Finansijska institucija mora da provjeri autenti~nost kori}enjem spiska svih nov~anica koje su emitovane. U slu~aju offline pla}anja digitalne nov~anice se mogu koristiti vie puta. U cilju izbjegavanja dvostrukog troenja neophodno je smjestiti informacije o korisniku ili korisnicima na samu nov~anicu kako bi se provjera mogla obaviti kasnije. Anonimnost mo`e biti garantovana, a finansijska institucija }e koristiti ove informacije samo u slu~aju otkrivanja dvostrukog troenja. 80. Trenutno na Internetu postoji nekoliko sistema elektronskog novca zasnovanih na digitalnim nov~anicama (digitalni novac). Najpoznatiji online sistemi su E-Cash firme DigiCash i Net Cash.678 Najpoznatiji oflajn sistemi su Mondex i VisaCash. Osvrnu}emo se na njih. ECash je anonimni digitalni novac ~ija se ispravnost provjerava on-line, a od strane odgovaraju}e finansijske institucije. ECash sistem razvila je firma DigiCash, a od 1995. godine nudi ga Mark Twain Bank iz Sent Luisa. Pored toga, od oktobra 1997. u okviru pilot-projekta, ECash je ponudila i DeutsheBank AG iz Frankfurta.679 Potroa~i povla~e digitalni novac sa svog ECash ra~una upotrebom tzv. slijepe metode i skladite ga na fiksnom disku svog ra~unara. Slijepa metoda funkcionie na slijede}i na~in. Klijent alje digitalnu nov~anicu, sa ifriranim serijskim brojem, finansijskoj instituciji. Finansijska institucija ovjerava nov~anicu i alje je nazad klijentu. Klijent zatim deifruje serijski broj. Prema tome, serijski broj nije poznat finansijskoj instituciji, to garantuje anonimnost. Da bi se sprije~ila dvostruka potronja, finansijska institucija mora da evidentira serijske brojeve svih prispjelih digitalnih nov~anica. Pri svakoj kupovini preko Interneta, potroa~ daje digitalne nov~anice trgovcu. Trgovac odmah
678 Ibid. 679 Vidjeti poirnije http://www.swlearning.com, posljednji posjet 12.11.2004.

224

prebacuje ove nov~anice u svoju banku, kako bi provjerio da li su ispravne. Trgov~eva banka registruje brojeve emitovanih digitalnih nov~anica, bez mogu}nosti identifikacije potroa~a koji ih je utroio. Kona~no, ako je sve u redu, saldo na ra~unu trgovca pove}ava se za dati iznos, a trgovac isporu~uje proizvode/usluge. 81. Bezbjednost ECasha posti`e se upotrebom asimetri~nog kriptografskog algoritma.680 Pristup ra~unu mo`e dodatno biti zati}en upotrebom li~nih lozinki. Registrovanjem serijskih brojeva digitalnih nov~anica sprje~ava se dvostruko troenje digitalnog novca. Trokovi provjere autenti~nosti digitalnih nov~anica su relativno veliki, jer provjera treba da se obavi on-line. To zna~i da je pogodnost ovog sistema za mikro-pla}anja (pla}anja u veoma malim iznosima) pod znakom pitanja. Svaka osoba koja ima ECash ra~un mo`e da prima ECash nov~anice. Danas se ECashom obavlja velika ve}ina digitalnih transakcija na Internetu,681 ali je njegova budu}nost neizvjesna zbog odlu~nog insistiranja na potpunoj anonimnosti, ~ime je ukinuta bilo kakva mogu}nost pra}enja transakcija. 82. First Virtual (FV) je jedan od prvih platnih sistema na Internetu, a sa radom je otpo~eo oktobra 1994. godine. Glavni cilj kompanije First Virtual Holdings bio je da se stvori platni sistem na Internetu koji je jednostavan za upotrebu.682 Od kupaca i prodavaca ne zahtjeva se instaliranje novog softvera mada im je na raspolaganju softver za automatsku obradu prodaje. Ako imate pristup elektronskoj poti preko Interneta, mo`ete prodavati ili kupovati preko Interneta upotrebom First Virtual sistema. First Virtual platni sistem jedinstven je po tome to ne koristi enkripciju. Osnovna filozofija njihovog platnog sistema jeste da izvjesne informacije ne treba da putuju Internetom, zbog toga to je on otvorena mre`a. Umjesto kori}enja brojeva kreditnih/debitnih kartica, transakcije se obavljaju upotrebom First Virtual-ovog li~nog identifikacionog broja (FV PIN) koji se odnosi na kup~ev ra~un kod First Virtual-a. Ovi li~ni identifikacioni brojevi mogu da se alju preko Interneta jer, ~ak i kada nisu ifrirani, ne mogu da se koriste za zadu`ivanje kup~evog ra~una. Ra~un neke osobe se nikada ne zadu`uje dok ona, putem elektronske pote, ne potvrdi da prihvata zadu`enje. First Virtual platni sistem zasnovan je na postoje}im Internet protokolima, a okosnicu sistema ~ini Internet elektronska pota i MIME standard. First Virtual koristi elektronsku potu za komunikaciju sa kupcem, koji treba da potvrdi zadu`enje svog ra~una. Prodavci koriste elektronsku potu,
680 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 681 John Bagby, E-Commerce Law: Issues for Business, South Western College Publishing (2002), str. 134 -163. 682 Vidjeti http://www.netlitigation.com, posljednji posjet 23.02.2005.

225

Telnet ili automatizovane programe koji koriste First Virtual-ov SMXP protokol za provjeru ra~una i iniciranje transakcije pla}anja. First Virtual sistem ima dosta dobrih strana. Ni kupac ni prodavac ne moraju da instaliraju dodatni softver da bi koristili ovaj sistem.683 Kupci su skoro stoprocentno zati}eni od prevare jer se njihov ra~un ne zadu`uje bez njihovog odobrenja. Kupovina je, u sutini, anonimna budu}i da trgovac od First Virtual-a nikada ne dobija ime kupca. Veoma je lako postati trgovac, ili prodavac u First Virtual sistemu jer First Virtual ne provjerava trgovce, niti od njih zahtijeva da imaju posebne poslovne ra~une kod ove banke. Sve to je potrebno da bi neka osoba prodavala robu/usluge preko Interneta je obi~an ~ekovni ra~un. Kona~no, First Virtual ima vrlo male provizije u pore|enju sa drugim platnim modelima na Internetu, pa ~ak i u odnosu na direktnu obradu kreditnih/debitnih kartica.684 Osnovni nedostatak ovog sistema je taj to trgovac snosi sav rizik. Osim toga, period izme|u momenta prodaje i momenta deponovanja sredstava na ra~un trgovca iznosi 91 dan, to je izuzetno duga~ak period. 83. SET (Secure Electronic Tramnsaction) PAYMENT PROTOKOL je industrijski standard sponzoriran od strane MasterCarda i VISA za siguran (ifrovan) end-to-end proces pla}anja.685 SET je grupa protokola dizajniranih za sigurno pla}anje kreditnom karticom preko Interneta.686 4.3.1.8. Geografske limitacije 84. Posluju}i preko Interneta posluje se sa cijelim svijetom. Ukoliko su roba i usluge koji se nude dostupni samo u nekim dr`avama ponudilac u svojoj ponudi mora unijeti klauzulu geografske limitacije u kojoj }e odrediti za koje klijente i iz kojih zemalja se ponuda odnosi.687 Ako ova klauzula ne postoji, ponudilac rizikuje da bude obavezan ne`eljenim ugovorima, odnosno ugovorima koje ne mo`e izvriti i samim tim snosi naknadu tete zbog neizvrenja ugovora. 4.4. Prihvat 85. Prihvat je izjava ili drugo ponaanje ponu|enog koje ukazuje na saglasnost sa ponudom. Ukoliko je ponudilac u ponudi odredio na~in davanja prihvata on je obavezan za ponu|enog. Ovaj se na~in naj~e}e
683 Vidjeti Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 222-231. 684 Ibid, 222-231. 685 Vidjeti http://www.weblaw.co.uk zadni posjet 12.02.2005. 686 Vidjeti Andrew Sparrow, E-Commerce and the Law: The Legal Implications of Doing Business Online (FT Managements Briefings) Financial Times Prentice Hall, (2003), str. 178-190. 687 Opirnije Scott W. Pink, The Internet and E-Commerce Legal Handbook, Prima Lifestyles (2001), str. 53-59. kao i Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe Hart Publishing (2004), str. 123.

226

primjenjuje u elektronskom poslovanju. Ponudilac odre|uje na~in za davanje prihvata, tj. odre|uje softversku aplikaciju preko koje se daje prihvat (npr. dupli klik na kvadrati} na kojem pie da se prihvataju uslovi iz ponude i da ste u potpunosti saglasni sa elementima ponude ili prosto davanjem naloga za pla}anje to predstavlja prihvat konkludentnim radnjama). Davanje prihvata konkludentnim radnjama nije rijetkost u elektronskom poslovanju. Tehnoloka revolucija je ovu mogu}nost u~inila specifi~nom i ona se naj~e}e pojavljuje u obliku kup~evog davanja naloga za pla}anje preko web stranice prodavca koja se ima smatrati prihvatom. Dejstvo urednog prihvata je nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvojena je teorija prijema, odnosno kad elektronska poruka koja predstavlja prihvat u|e u informacioni sistem ponudica.688 4.5. Mjesto i vrijeme zaklju~enja ugovora 86. Ako nije dogovoreno druga~ije, smatra se da je slanje elektronske poruke izvreno iz mjesta gdje poiljalac ima svoje sjedite, odnosno prebivalite u vrijeme slanja elektronske poruke. Analogno tome, postoji i pretpostavka da je poruka primljena u mjestu gdje primalac ima sjedite ili prebivalite u vrijeme prijema poruke.689 U skladu sa prethodnim stavom rijeeno je i pitanje mjesta slanja i prijema elektronskih poruka u slu~aju da poiljalac ili primalac nemaju stalno prebivalite. Tada je, pravno posmatrano, elektronska poruka poslana iz mjesta u kome poiljalac ima boravite u vrijeme slanja poruke. Smatra se da je elektronska poruka primljena u mjestu u kome primalac ima boravite u trenutku prijema poruke.690 Ne bude li dogovoreno druga~ije, vrijeme prijema elektronske poruke je vrijeme kada elektronska poruka u|e u informacioni sistem primaoca.691 Ako je primalac odredio informacioni sistem za svrhu primanja elektronskih poruka, poruka je primljena u trenutku u kome elektronska poruka u|e u odre|eni informacioni sistem. Ukoliko je elektronska poruka poslana na informacioni sistem koji se razlikuje od odre|enog informacionog sistema, smatra se primljenom kada primalac elektronske poruke otvori poruku. Smatra se da elektronska poruka dolazi od poiljaoca ako je poslana od strane poiljaoca ili od strane osobe koju ovlasti poiljalac.
688 Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe Hart Publishing (2004), kao i Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 54. 689 Ibid. str. 56. 690 Ibid, str. 56 691 Ibid, str. 54.

227

87. Izlo`ena osnovna pravila dalje su precizirana, kako bi se pravna rjeenja prilagodila mogu}nostima IKT. Tako }e se pretpostaviti da elektronska poruka dolazi od poiljaoca i onda ako je poruka poslana od strane informacionog sistema kojeg je programirao sam poiljalac, odnosno koji je programiran nalogom poiljaoca da djeluje automatski ili ako je primalac utvrdio porijeklo poruke primjenom postupka ili tehnologije koja je unaprijed dogovorena izme|u poiljaoca i primaoca. Prethodno se ne odnosi na slijede}e slu~ajeve: - kada je primatelj primio obavijest od poiljaoca da elektronska poruka ne potje~e od poiljaoca i imao razumno vrijeme da djeluje u skladu sa tim ili - ako je primatelj znao ili je postupaju}i sa pa`njom koja se u prometu zahtijeva mogao znati da elektronska poruka ne potje~e od poiljaoca ili nije koristio dogovorenu tehnologiju ili postupke. Primalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i da djeluje na osnovu te pretpostavke. Izuzetak postoji ako je primatelj, postupaju}i sa pa`njom koja se u prometu zahtjeva, znao ili mogao znati, da se radi o ponovljenoj poruci. Smatra se da elektronska poruka ~ije je va`enje uslovljeno prijemom potvrde nije primljena dok poiljaoc od primaoca ne dobije tra`enu potvrdu o prijemu. Ukoliko poiljalac nije sa primaocem dogovorio odre|eni oblik potvrde prijema elektronske poruke, potvrda se mo`e dati na bilo koji na~in, uklju~uju}i i radnje koje su dovoljne da uka`u poiljaocu da je elektronska poruka primljena. Kada poiljalac dobije primao~evu potvrdu prijema, pretpostavlja se da je primalac primio odnosnu elektronsku poruku. Ova pretpostavka ne podrazumijeva da poslana elektronska poruka odgovara primljenoj elektronskoj poruci.692 Poiljalac, u svakom slu~aju, ima pravo da od primaoca u razumnom roku zatra`i potvrdu o prijemu poruke. Ako primalac u razumnom roku ne poalje potvrdu prijema, smatra}e se da elektronska poruka nikada nije ni bila poslana. Ovim rjeenjima pokuali su se rijeiti nesigurnost i strah od automatizovanog slanja poruka, gdje nekad bez krivice mo`e do}i do ponavljanja poruka i do obvezivanja ne`eljenim ugovorima. Slanje elektronske poruke je izvreno kada ona u|e u informacioni sistem koji je van kontrole poiljaoca, odnosno osobe koja je poslala elektronsku poruku u ime poiljaoca, osim ako druga~ije nije ugovoreno.

692 Opirnije Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 96-123.

228

4.6. Tehnologija zaklju~ivanja ugovora 88. Zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom IKT uklju~uje procese pretra`ivanja (npr. pretra`ivanje web stranice ponudioca),693 davanja ponude, odnosno prihvata, autorizaciju pla}anja i samo pla}anje kao na~in prihvat konkludentnim radnjama.694 Kupac pristupa web stranici prodavaca, pretra`uje podatke o proizvodima i uslugama i priprema narud`bu koja mora biti u standardizovanoj formi sa web stranice (formularni ugovor). Nakon toga daje narud`bu, koju zavisno od formulacije na web stranici prodavca mo`e dati u obliku ponude ili prihvata (u zavisnosti da li je data ponuda ili je u~injen poziv da se daju ponude). Softver instaliran na web stranici prodavca prima informaciju o narud`bi, uklju~uju}i opis proizvoda ili usluga i ukupnu cijenu, prevoz i isporuku. Kad prodavac primi prihvat u propisanoj standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici, obavjetenje o primljenoj narud`bi (notifikacija) }e biti poslana elektronski poiljaocu prihvata, odnosno poiljaocu narud`benice i dati instrukciju pla}anja. 89. Proces zaklju~ivanja ugovora po~inje kada kupac prodavcu poalje zahtjev iniciranja (PINIT). Prodavac prima ovaj zahtjev i alje odgovor. Odgovor uklju~uje certifikate prodavca koji }e se kasnije koristiti za enkripciju poruka. Kupac prima certifikate i generie zahtjev za kupovinu koji }e poslati prodavcu. Zahtjev za kupovinu je elektronska poruka koja se sastoji iz dva dijela, uklju~uju}i dvostruki potpis. Dva dijela poruke su instrukcija narud`be (O), koju zahtijeva trgovac i instrukcija pla}anja (PI), koju zahtjeva kupac. Softver kupca kreira zahtjev za iniciranje kupovine (purchase initiate), koji sadr`i naziv kreditne kartice (dalje kartice) koju vlasnik koristi.695 Ovaj zahtjev tra`i kopiju prodav~evog certifikata koji sadr`i njegov javni klju~ i kopiju certifikata provjerava~a koji sadr`i njegov javni klju~ klju~ razmjene. Zahtjev za iniciranje kupovine kupac alje prodavcu. Prodavac prima zahtjev kupca za iniciranje kupovine i vra}a odgovor koji sadr`i certifikate. Certfikat provjerava~a bit }e koriten za zatitu informacije pla}anja koja mu se alje. Prodavac je spojen sa sistemom provjerava~a i taj sistem obezbijedit }e mu kopiju certifikata provjerava~a. Certifikat prodavca bit }e koriten za zatitu instrukcije narud`be koja mu se alje. Potom prodavac prima zahtjev za iniciranje kupovine. Prodavac generie poruku, odgovora i digitalno je potpisuje provla~e}i odgovor kroz hash funkciju
693 C. J. Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing, (1999). 694 Vidjeti A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July, 2002. 695 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004).

229

(funkcija koja poruku melje, tj. pretvara u algoritam). Kratak prikaz, izvod poruke koji se dobije na ovaj na~in, ifruje se privatnim klju~em prodavca, to kao rezultat daje elektronski potpis. Prodavac kupcu alje odgovor, elektronski potpis, svoj certifikat koji sadr`i javni klju~ i certifikat provjerava~a koji sadr`i javni klju~ - klju~ razmjene.696 90. Slijede}i je korak da kupac prodavcu alje zahtjev za pla}anje. Ova poruka se sastoji iz dva dijela: instrukcija narud`be, koju procesira prodavac i instrukcija pla}anja, koju procesira provjerava~.697 Ova dva dijela su povezana koritenjem dvostrukog potpisa, kao to je ranije objanjeno. Prodavac procesira poruku zahtjeva za kupovinu.698 Kupac prima odgovor od prodavca, koji mu govori da je zahtjev za kupovinu prihva}en, te da on mo`e o~ekivati isporuku proizvoda, ukoliko na ra~unu ima dovoljno novca.699 Ukoliko je transkacija odobrena, kupljeni proizvodi }e biti dostavljeni ili }e naru~ene usluge biti izvrene. Autorizacija pla}anja obezbje|uje odobrenje transkacije od strane izdava~a kreditne kartice (finasijske institucije vlasnika kartice). Ovo odobrenje garantuje prodavcu da }e primiti novac za naru~ene proizvode ili usluge i on onda mo`e nastaviti sa isporukom proizvoda ili izvo|enjem usluga koje je tra`io kupac. Proces za ostvarivanje autorizacije pla}anja po~inje kada prodavac poalje zahtjev za autorizaciju. Ovaj zahtjev se sastoji iz dva dijela. Poruka pla}anja koju je prvobitno poslao kupac u okviru zahtjeva za kupovinu i poruka autorizacije koju je kreirao prodavac. Kada provjerava~ primi zahtjev za autorizaciju, on verificira konzistentnost izme|u dva dijela zahtjeva koriste}i dvostruki potpis i idenetifikator transakcije. Provjerava~ odabire odgovaraju}u mre`u bankovne kartice (private bank card network) za odre|enu kreditnu karticu i alje zahtjev za autorizaciju koriste}i protokol odgovaraju}i za tu mre`u. Ako je zahtjev odobren, provjerava~ prodavcu alje odgovor za autorizaciju, koji sadr`i capture token koji }e prodavac koristiti za zahtjev izvrenja pla}anja. Prodavac ~uva ovaj capture token sve dok naru~eni proizvodi ili usluge ne budu isporu~eni. 4.7. Elektronski potpis - problemi primjene elektronskog potpisa 91. U tradicionalnom okru`enju transakcije se obavljaju direktno licem u lice. U~esnici koji su uklju~eni u transakciju mogu identitet drugog
696 Vidjeti Dickson K.W. Chiu,A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004). 697 Vidjeti Angelov S., Grefen P., B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands, 2003. 698 Vidjeti Angelov S., Grefen P.,B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands, 2003. 699 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004). Kao I. Angelov S., Grefen P., B2B eContract Handling.

230

partnera verificirati na razli~ite na~ine (npr. putem li~ne karte, voza~ke dozvole, putne isprave i sl.).700 Samim tim sigurnost se podrazumijeva. U elektronskom poslovanju, jo uvijek se moraju izvravati tradicionalni zadaci, ali se oni moraju raditi na druga~iji na~in.701 Elektronsko okru`enje zahtijeva isti nivo sigurnosti, no tra`i neke druga~ije tehnike. Izazovi sigurnosti e-commerca su: prepoznati u~esnike u transakciji, zatiti baze podataka i aplikacije, te obezbijediti objekte organizacije.702 Implementacija i odr`avanje sigurnog elektronskog poslovanja jedan je od najizazovnijih zadataka dananjice. U~esnici u pravnom prometu `ele biti sigurni da njihovi podaci (npr. broj kreditne kartice, identitet i sli~no) ne mogu biti otkriveni ili koriteni od strane neautorizovanih osoba. Prema tome, esencijalno je da se u vo|enju elektronskog poslovanja fokusiramo na centraliziranu autentifikaciju i autorizaciju.703 Elektronsko poslovanje mora jam~iti sigurnost i zatitu za infrastrukturu i aplikacije, uklju~uju}i sisteme,704 mre`e i podatke, a sve sa aspekta povjerljivosti i integriteta.705 To uklju~uje zatitu mre`e i sistema kompnije od razli~itih oblika napada.706 Tako|er se zahtjeva da su komunikacije izme|u kupca i aplikacije sigurne i povjerljive.
4.7.1. Elektronski potpis i enkripcija

92. Pojam elektronskog potpisa je generi~ki pojam koji u sebi obuhvata razli~ite na~ine na koji se elektronski dokument707 mo`e potpisati. Pojam obuhvata: otipkano ne~ije ime na kraju elektronskog pisma; ocrtavanje ne~ije e-mail adrese na vrhu elektronskog pisma; ne~iji kompjuterom skenirani potpis; elektronski potpis koji u sebi uklju~uje postupak enkripcije i digitalnog certifikata i biometri~ki potpisidentifikaciju koja se sastoji u sposobnosti kompjutera odnosno kompjuterskog sistema da prepoznaje DNK o~nu mre`nja~u ili drugu li~nu osobinu potpisnika.

700 Vidjeti Angelov S., Grefen P., B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands, 2003. 701 Vidjeti opirnije David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002). 702 Opirnije, C. J. Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing, (1999), str. 77-92. 703 Vidjeti Adapting E-business Policies in a Changing Environment - The Lessons of the Go Digital Initiative and the Chalenges Ahead, Communication from The Commission to The Council, The European Parliament, The European Economic and Social Committee and The Committee of the Regions, Brussels, (2003). 704 Vidjeti http://www.nytimes.com, posljednji posjet 22.03.2005. 705 Vidjeti Legal barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004) 706 Vidjeti opirnije David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002). 707 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36.

231

Trenutno, pojam elektronski potpis se naj~e}e koristi za ozna~avanje elektronskog potpisa koji u sebi uklju~uje postupak enkripcije i digitalnog certifikata.708 Ispitat }emo ih posebno. 4.7.1.1. Kriptografija 93. Internet je otvorena javna mre`a dostupna svima. Uvijek postoji mogu}nost da neko neovla}eno prati komunikaciju korisnika i to kasnije zloupotrebi.709 Zbog toga se u cilju ozbiljne primjene Interneta u savremenom poslovanju mora prona}i mehanizam koji }e obezbediti zatitu tajnosti informacija (spre~avanje otkrivanja njihovog sadr`aja);710 integritet informacija (spre~avanje neovla}ene izmjene informacija)711 i autenti~nost informacija (definisanje i provjera identiteta poiljaoca).712 Kriptografija je nauka koja se bavi metodama o~uvanja tajnosti informacija i koja pru`a rjeenje ovog problema.713 Prije nego to se pre|e na prikaz i objanjenje razli~itih sistema ifrovanja podataka koji su danas u upotrebi, potrebno je objasniti osnovne elemente kriptografije.714 ifrovanje je postupak transformacije ~itljivog teksta u oblik ne~itljiv za onoga kome taj tekst nije namjenjen.715 Deifrovanje je postupak vra}anja ifrovanog teksta u ~itljiv oblik716 i klju~ je za po~etnu vrijednost algoritma kojim se vri ifrovanje. 94. Prvi sistem je metod ifrovanja tajnim klju~em. ifrovanje tajnim klju~em (Simetri~no ifrovanje) je ifarski sistem kod koga je klju~ za ifrovanje identi~an klju~u za deifrovanje.717 To zna~i da i poiljalac i primalac poruke koriste isti tajni klju~.718 Ako npr. osoba A `eli da poalje osobi B poruku (fakturu, ra~un, podatke o kreditnoj kartici) on }e je ifrovati svojim tajnim klju~em. Kada primi poruku B je mo`e deifrovati
708 Opirnije, C.J.Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing, (1999), str. 77-92. 709 Vidjeti opirnije David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002). 710 Vidjeti Angelov S., Grefen P., B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands, 2003. 711 Ibid. 712 Ibid. 713 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 714 Vidjeti http://canada.justice.gc.ca, posljednji posjet 23.03.2005. 715 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004). 716 Ibid. 717 Vidjeti Schulze C., Dont Panic, Do e-commerce, European Commission Electronic Commerce Team, www. Internetpolicy.net, posljednja posjeta 22.03.2005. 718 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004).

232

samo ako posjeduje kopiju tog klju~a. Tajnost i autenti~nost poruke kod ovog sistema zasnivaju se na tajnosti klju~a. Ako se A i B nalaze na fizi~ki udaljenim lokacijama javlja se problem obezbje|enja sigurnog kanala za distribuciju tajnog klju~a. Svako ko na bilo koji na~in sazna njegovu algoritamsku vrijednost mogao bi da ~ita i modifikuje sve poruke koje me|usobno razmjenjuju A i B, a da to ostane neprimje}eno. Postoji jo jedan problem. Ukoliko A `eli da komunicira sa vie poslovnih partnera mora da obezbjedi razli~it klju~ za svakog primaoca, kako bi se izbjegla mogu}nost da bilo koji primalac ~ita poruke koje mu nisu namjenjene. Rjeenje ovih problema je prona|eno u vidu sistema ifrovanja javnim klju~em (Asimetri~ni ifarski sistem). U njemu svaki u~esnik u komunikaciji koristi dva klju~a. Jedan klju~ je javni i mo`e se slobodno distribuirati, dok je drugi tajni i dostupan je samo njegovom vlasniku. Iako su razli~iti, klju~evi su me|usobno povezani odre|enim transformacijama. Poznavanje jednog klju~a i algoritma transformacije ne omogu}ava dobijanje drugog klju~a. Najbitnije je da se tajni klju~ u cjelom postupku komunikacije nigde ne alje jer ne postoji potreba da bilo ko sem njegovog vlasnika bude upoznat s njim.719 To zna~i da poiljalac mo`e bilo kome da poalje ifrovanu poruku ako zna javni klju~ osobe kojoj dokument alje, a samo primalac, svojim tajnim klju~em mo`e da deifruje poruku. Ako ponovo pogledamo prethodni primjer sada je situacija bitno druga~ija. A ifruje poruku B upotrebom njegovog javnog klju~a,720 koji je svima dostupan (mogao ga je dobiti putem email-a, preuzeti sa njegovog web sajta i sl). Bilo ko, ko presretne ovu komunikaciju i pored toga to poznaje javni klju~ osobe B ne mo`e otkriti sadr`aj poruke. Poruku mo`e deifrovati samo B kori}enjem svog tajnog klju~a. Ovaj sistem predstavlja rjeenje za prva dva zahtjeva koja smo na po~etku postavili - zatitu tajnosti informacija i o~uvanje njihovog integriteta. Ostaje otvoreno pitanje kako da B bude siguran da je poruka koju je primio zaista poslao A. Obezbje|enje autenti~nosti informacija, tj. definisanje i provjera identiteta poiljaoca posti`e se upotrebom digitalnih potpisa i digitalnih certifikata.721
4.7.2. Digitalni potpis

95. Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autenti~nost sadr`aja poruke (dokaz da poruka nije promjenjena na putu od poiljaoca do primaoca),
719 Vidjeti opirnije David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002), str. 22. 720 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 721 Opirnije.C.J.Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing, (1999), str. 77-92.

233

kao i da obezbijedi garantovanje identiteta poiljaoca poruke.722 Osnovu digitalnog potpisa ~ini sadr`aj same poruke. Poiljalac primjenom odre|enih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne du`ine stvara zapis fiksne du`ine (pr. 512 ili 1024 bita) koji u potpunosti oslikava sadr`aj poruke.To prakti~no zna~i da svaka promjena u sadr`aju poruke dovodi do promjene potpisa. Ovako dobijen zapis on dalje ifruje svojim tajnim klju~em i tako formira digitalni potpis koji se alje zajedno sa porukom. Primjer: poiljalac A kreira digitalni potpis na osnovu poruke koju `eli da poalje primaocu B. ifruje ga svojim tajnim klju~em i alje zajedno sa porukom. Primalac B po prijemu poruke deifruje potpis poiljaoca A njegovim javnim klju~em. Zatim primjenom istog postupka kao i poiljalac A i primalac B kreira potpis na osnovu poruke koju je primio i upore|uje ga sa primljenim potpisom. Ako su potpisi identi~ni, primalac B, mo`e biti siguran da je poruku zaista poslao poiljalac A(jer je njegovim javnim klju~em uspjeno deifrovao potpis) i da je ona stigla do B nepromjenjena (jer je utvrdio da su potpisi identi~ni). I pored velike sigurnosti koju pru`a ovaj metod zatite, i dalje postoji mogu}nost prevare. Neko je mogao poslati primaocu B svoj javni klju~ tvrde}i da je od poiljaoca A, a zatim slati poruke za koje bi on mislio da ih alje poiljalac A. Rjeenje ovog problema pru`a upotreba digitalnih certifikata.723 96. Digitalni certifikat mo`emo nazvati i digitalnom li~nom kartom, jer on to zaista i jest - digitalna li~na karta u syber prostoru, sredstvo kojim }e poiljalac i osoba sa kojom se komunicira dokazati identitet na Internetu.724 Poto na Internetu nema policije koja bi provjerila podatke i izdala li~nu kartu, pojavile su se kompanije koje imaju ulogu tre}e strane - Certificate Authority - Certifikacioni autoritet (CA). Zadatak CA je da provjere i utvrde ne~iji identitet i nakon toga mu izdaju digitalni certifikat.725 Kako to funkcionie u praksi? Lice A podnosi zahtjev za izdavanje certifikata CA kompaniji. CA provjerava njegov identitet na osnovu li~nih dokumenata koje im je prikazao pri podnoenju zahtjeva. Ako je sve u redu, lice A kompaniji, koja je certitikacioni autoritet, proslje|uje svoj javni klju~ za koji CA kreira digitalni potpis. Nakon toga CA izdaje certifikat kojim se potvr|uje da taj javni klju~ zaista pripada licu A. Ako
722 Schulze C., Dont Panic, Do e-commerce, European Commission Electronic Commerce Team, www.Internetpolicy.net, posljednja posjeta 22.03.2005. 723 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 724 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004). 725 Vidjeti opirnije David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002), str, 25.

234

lice A kasnije `eli da komunicira sa drugim subjektom pri prvom kontaktu mu alje digitalni certifikat i svoj javni klju~. S obzirom da svi poznatiji komunikacioni programi u sebi ve} imaju uklju~ene javne klju~eve CA kompanija kojima se vjeruje, primalac po prijemu ove poruke lako utvr|uje validnost tog certifikata. Ovdje je opisan samo jedan dio primjene digitalnih certifikata. Postoje i drugi na~ini koji se koriste. 97. Ako privredni subjekt `eli da na svojoj web stranici (prodavnici) omogu}i kupcima pla}anje kreditnim karticama ili prodaju i pru`anje povjerljivih informacija, njegov web server (server na kome se nalazi prezentacija) mora imati mogu}nosti da radi kao Secure Web Server.726 Neophodan uslov za sve ovo je da privredni subjekt zatra`i i dobije digitalni certifikat za svoj server od nekog Certifikacionog autoriteta (CA).727 Digitalni certifikat servera izdat od strane CA mora da sadr`i sljede}e: naziv organizacije; dodatne podatke za identifikaciju; javni klju~; datum do koga va`i javni klju~; ime CA koji je izdao digitalni certifikat i jedinstveni serijski broj. Svi navedeni podaci formiraju certifikat koji se na kraju ifruje koriste}i tajni klju~ CA. Ako korisnik ima povjerenja u CA i ima CA javni klju~, mo`e biti siguran u ispravnost certifikata. Veoma je vjerovatno da Web browser koji korisnik posjeduje ve} sadr`i javni klju~ CA jer su Netscape i Microsoft procijenili kojim se CA mo`e najvie vjerovati tako da su njihove javne klju~eve uklju~ili u svoje browsere. Naj~e}e kori}eni standard za digitalne certifikate je X.509.728 Sva opisana rjeenja vezana za kriptografiju i digatilni potpis nisu bila dovoljna za punu sigurnost e-businessa. Zbog toga }emo u nastavku spomenuti jo neke na~ine obezbje|enja e-businessa. Prvi je osiguranje e-businessa koritenjem filtriranja paketa i aplikacijskih firewalla. Sigurnosni zahtjevi i upravljanje uklju~uju: - skrivanje adrese da se obezbijedi nivo povjerljivosti; - zatita integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; - dostupnost komponenti preko redudantnosti, beckup/recovery-a, fault tolerance-a i - jedinstven sign-on za autentifikaciju koritenjem listi za kontrolu pristupa. 98. Postoje dvije sigurnosne komponente firewalla koje se koriste za zatitu aplikacija i baza podataka kompanije od potencijalnih vanjskih kradljivaca preko Interneta.729 Screening routers su programi koji obavl726 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, (2004). 727 Ibid. 728 Vidjeti opirnije Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 729 Vidjeti opirnije David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education, (2002), str. 45.

235

jaju efektivno filtriranje paketa. Aplikacijski proxy su programi koji proiruju zatitu analiziraju}i pakete da bi zatitili podatke i aplikacije kompanije od neautorizovnih pristupa. Drugi metod je osiguranje e-businessa koritenjem SET-a (Secure Electronic Transactions). Sigurnosni zahtjevi i upravljanje su: sna`na enkripcija da se osigura povjerljivost; zatita integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; dostupnost komponenti preko redudantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-a i digitalni certifikati za autentifikaciju. Sigurnosne komponente corporate firewall-a bazirane su na SET protokolu.730 Komponente firewall-a koritene su da obezbijede sigurno okru`enje i uklju~uju sreening routere, aplikacijske proxyje i circuitlevel gateway. Corporate Web server obavlja ulogu autentificiranja klijenata preko digitalnih potpisa i certifikata. Postoji Certificate Authority koji vodi ra~una da su u~esnici u transakciji zaista oni za koje se predstavljaju, a kako bi se izbjegli nesporazumi. Tre}i na~in osiguranja e-businessa posti`e se koritenjem VPN-a (Virtual Private Network). Sigurnosni zahtjevi i upravljanje uklju~uju: sna`nu enkripciju i IP tuneliranje da bi se osigurala povjerljivost; zatitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; dostupnost komponenti preko redudantnosti, back/recovery-a, fault tolerance-a; kontrolu pristupa uklju~uje filtriranje paketa, aplikacijski gateway i listu kontrole pristupa.731 U ovom scenariju, IP tuneliranje uvedeno je izme|u dvije intranet mre`e ili gatewaya. Mre`ni saobra}aj je jedostavno tuneliran izme|u klijenta i destinacijskog gatewaya. Na ovaj na~in je host adresa (adresa doma}ina) uvijek zati}ena od vanjskih u~esnika jer se vidi samo adresa gatewaya. Kada udaljeni korisnici zahtjevaju pristup aplikacijama i bazama podataka kompanije, oni koriste IPSec transport mode, kao tip koritene operacije. 4.8. EDI ugovori 99. Najrazvijeniji i najsigurniji na~in elektronskog ugovaranja je postizanje sporazuma putem elektronskog trgova~kog partnerskog sporazuma (TPA).732 Ova vrsta sporazuma specificira termine i uslove pod kojima }e
730 Opirnije, C. J. Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing (1999), str. 77-92. 731 Vidjeti Schulze C., Dont Panic, Do e-commerce, European Commission Electronic Commerce Team; www.Internetpolicy.net, posljednja posjeta 22.03.2005. 732 Vidjeti Hsieh C., Lin B., Impact of Standardization on EDI in B2B Development, Industrial Management-Data Systems, Volume 104, Number 1, (2004).

236

ugovorne strane zaklju~ivati elektronske ugovore, odnosno elektronski poslovati. Ti sporazumi su zasnovani na primjeni EDI-a (Electronic Data Interchange/Elektronske razmjene poruka) koja omogu}ava automatske elektronske tranasakcije.733 EDI sistem omogu}ava da ponudilac i ponu|eni elektronskim porukama na siguran na~in u okviru zatvorenog sistema alju ponudu i prihvat, tj. da zaklju~uju ugovore.734 Ovaj na~in poslovanja dominira u B2B poslovanju, odnosno elektronskom poslovanju izme|u kompanija. Najrasprostanjeniji EDI standardi su: - UN/EDIFACT standardi Ujedinjenih Nacija735 za elektronsku razmjenu poruka u administraciji, trgovini i transportu. Ovi standardi su uspostavljeni radi elektronske razmjene poruka izme|u kompjuterizovanih informacionih sistema i prevashodno se koriste u trgovini robom, finasijama i osiguranju; - ANSI ASC X12 standardi (American National Standards Institute Accredited Standards Committee X12) je jedan od utemeljitelja UN/EDIFACT. On u sebi obuhvata standarde koji se koriste u obrazovanju, finansijama, administraciji, vladi, osiguranju, transportu, distribuciji i skladitenju; - SWIFT (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications) je set standardizovanih elektronskih poruka za me|unarodna pla}anja, izjave, naloge i ostale transakcije koji se vre u bankarstvu. Ovaj sistem koristi preko 7.000 bankarskih institucija. Svaki dan se transmituje vie od 3.000.000 ovih poruka; - EAN (European Article Numbering) predstavlja sistem standardizovanih elektronskih poruka koji je baziran na UN/EDIFACT standardima. Svaki proizvod u EU mora da ima EAN robni kod; - IATSA (International Air Transport Association) je standardizovani sistem razmjene elektronskih poruka koji se primjenjuje u avio transportu, naro~ito u segmentu rezervacija i kupovine avio karata. 100. TPA (Trade Partner Agreements), kao zatvoreni sistemi elektronskog poslovanja obuhvataju mnoge razli~ite forme EDI-a.736 Ti sporazumi moraju regulisati:737
733 Ibid. 734 Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 735 Ibid. 736 Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 737 Vidjeti Steve Hedly, Tanja Aplin, Statutes on IT and E-Commerce, Oxford University Press, (2002).

237

- Obuhvat sporazuma (stranke, vrstu transakcija koju obuhvata, kao i vrijeme trajanja sporazuma); vrstu EDI standarda koje se odnose na transakcije (UN/EDIFACT ANSI ASC X12, IATSA itd); potrebni hardver i softver (svaka strana mora imati zahtjevani softverski i hardverski sistem koji je kompatibilan sa sistemom druge strana); - Odre|ivanje provajdera (poto se EDI transakcije vre preko tre}eg lica provajdera, sporazumom se odre|uje preko kojeg tre}eg lica provajdera }e se to vriti); - Komunikacione protokole kojima se odre|uje koje vrste dokumenata i poruka se mogu slati ovim sistemom, kao i odre|ivanje kad se poruka smatra primljenom; - Odre|ivanje na~ina za obavjetavanje o primljenoj poruci i na~ina arhiviranja tih poruka); - Sistem identifikacije i autentifikacije (uspostavljanje ifri, enkripcije, kao i odreivanje elektronskog potpisa); - Vlasnitvo nad podacima (koji podaci koji su primljeni ovim sistemom se mogu koristiti i na koji na~in zbog problema poslovne tajne); ispravljanje greki. EDI poznaje dvije vrste greki. Prva je ljudska greka, tj. greke kod unosa podataka ili kod transmisije, a druga vrsta pogreki su kompjuterske greke. Svaka strana je odgovorna za greke u svom sistemu ili u sistemu svog provajdera; - Sigurnosni protokoli (odre|ivanje sigurnosnih mjera koje mora da poduzme svaka strana radi obezbje|enja sigurnog slanja i primanja poruka); - Opte uslove poslovanja (sve uslove i ograni~enja koji se odnose na ovaj sistem poslovanja). 4.9. XML standard 101. Kako je Internet postao osnova elektronskog poslovanja, bilo je potrebno prona}i na~in da se razmjenjuju podaci izme|u razli~itih platformi, programskih jezika i programskih koncepcija. Taj razvoj je omogu}io razvoj novog formata i jezika web-a, tzv. XML.738 Razvoj XML-a po~eo je 1994. godine pod pokroviteljstvom World Wide Web konzorcijuma s ciljem rjeavanja problema razmjene podataka na Internetu.739 Tako je nastao novi standard za opisivanje podataka koji se prenose Internetom.740 XML rjeava dva klju~na problema web-a: razmjenu informacija Internetom i pronala`enja odgovaraju}eg formata u kojem su iskazane informacije. Primjenom XML-a omogu}ava se obrada informacija pomo}u programa za pretra`ivanje Interneta (web browsera), klijentovog browsera ili bilo koje klijentove aplikacije.
738 Vidjeti Chris Reed, John Angel, Computer Law, Blackstone Press, London, UK, (2001), str. 134-176. 739 Vidjeti Chen R.S., Developing an XML Framework for an eletronic document delivery system, The Electronic Library, Volume 19, Number 2, (2002). 740 Vidjeti XML - Temelj svih temelja, Magazin INFO, juni 2004.

238

5. Zaklju~ivanja ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT u pravu BiH


5.1. Struktura budu}e e-legislative BiH 102. Pravno regulisanje elektronskog poslovanja treba da bude na dr`avnom nivou.741 To je razlog zbog koga je Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojni program Ujedinjenih nacija) izradilo nacrte kompletne e-legislative Bosne i Hercegovine. Nju sa~injavaju: sada ve} usvojeni Zakon o elektronskom potpisu BiH, te nacrti zakona i podzakonskih akata: Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH; Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa; Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata; Nacrt Uredbe o registru davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate i Nacrt Uredbe o evidenciji davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa.
5.1.1. Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH

103. Nacrtom ovog zakona ure|uje se pravni okvir za odre|ene aspekte elektronskog pravnog i poslovnog prometa, koji obuhvata preduzimanje i pru`anje usluga informacionog drutva, obaveze davaoca usluga u vezi informisanja, zaklju~ivanje ugovora i odgovornost davaoca usluga.742 ^lanom 2 ovog Nacrta zakona je predvi|eno da se odredbe ovog zakona, koje se odnose na usluge informacionog drutva, ne primjenjuju na sljede}e usluge informacionog drutva: - djelatnost javnog bilje`nika ili ekvivalentnih profesija, u mjeri u kojoj je uklju~ena direktna i specifi~na veza sa obavljanjem funkcija javnih organa, - zastupanje stranaka i odbrana njegovih interesa pred sudovima, - nagradne igre i igre na sre}u, za koje se pla}a ulog sa nov~anom vrijedno}u, uklju~uju}i lutrije i kla|enje. Ovim zakonom se ne mijenjaju propisi iz oblasti oporezivanja, zatite podataka, te propisi koji se odnose na sporazume izme|u preduze}a,
741 Strategija razvoja informacionog drutva Bosne i Hercegovine, Vije}e ministara BiH i Razvojni program Ujedinjenih nacija BiH, dokument usvojen na 69 sjednici Vije}a ministara BiH, str. 27-30. 742 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

239

odluke koje donose udru`enja preduze}a ili praksu uskla|enu sa sporazumima u svrhu podjele tr`ita ili fiksiranja cijena (cartel law). 104. Definicije su sadr`ane u ~lanu 3 istog nactra i u smislu ovog zakona zna~e: - podaci u elektronskom obliku: podaci koji su formirani, sa~uvani, poslani, primljeni ili izmjenjivi na elektronski na~in; - elektronska poruka: niz podataka, koji su poslani ili primljeni na elektronski na~in, to uklju~uje prije svega elektronsku razmjenu podataka i elektronsku potu; - poiljalac elektronske poruke: lice, koje je samo poslalo elektronsku poruku ili je poruka bila poslana u njeno ime, u skladu sa njenom voljom; posrednik elektronske poruke se ne smatra za poiljaoca ove elektronske poruke; - naslovnik elektronske poruke: lice, kojem je poiljalac namijenio elektronsku poruku; - primalac elektronske poruke: lice koje je primilo elektronsku poruku; posrednik elektronske poruke se ne smatra za primaoca ove elektronske poruke; - posrednik elektronske poruke: lice koje za drugo lice poalje, primi, sa~uva elektronsku poruku ili nudi druge usluge u vezi sa elektronskom porukom; - informacioni sistem: programska, mainska, komunikacijska i druga oprema koja djeluje samostalno ili u omre`ju i namijenjena je sakupljanju, procesovanju, distribuciji, upotrebi i drugoj obradi podataka u elektronskom obliku; - usluga informacionog drutva: usluga koja se uobi~ajno obavlja za naknadu, na daljinu, elektronskom opremom za obradu (uklju~uju}i i digitalnu kompresiju) i pohranjivanje podataka, na pojedina~ni zahtjev korisnika, a naro~ito: on line prodaja roba i usluga, on-line nu|enje informacija, on-line reklamiranje, elektronski pretra`iva~i i mogu}nosti tra`enja podataka, kao i usluge kojim se prenose informacije putem elektronskog omre`ja i omogu}ava pristup takvom omre`ju, ili ~uvaju informacije korisnika; - davalac usluga: svako fizi~ko ili pravno lice koje pru`a usluge informacionog drutva; - osnovani davalac usluga: davalac usluga koji uspjeno vodi ekonomsku aktivnost koriste}i odre|eno ure|enje, na neodre|eni vremenski period, pri ~emu prisustvo i koritenje tehni~kih sredstava i tehnologija koje se tra`e radi nu|enja usluge, ne ~ine, sami po sebi, osnivanje davaoca usluga; - korisnik: svako fizi~ko ili pravno lice koje, u svrhu profesionalnih rezultata ili druga~ije, koristi usluge informacionog drutva, naro~ito u svrhu da dobije informacije ili ih u~ini dostupnim;
240

- potroa~: svako fizi~ko lice koje djeluje u svrhu koja ne spada u njegovu ili njenu, trgovinsku, poslovnu ili profesionalnu aktivnost; - komercijalna komunikacija: reklamiranje i druge forme komunikacije koje promoviu, direktno ili indirektno, robe i usluge, ili ugleda kompanije (poduzetnika), organizacije ili lica koje vri komercijalnu, industrijsku ili zanatsku djelatnost, ili se bavi regulisanom profesijom, osim: - podataka koji omogu}avaju direktan pristup radu poduzetnika, kao to su domain name ili e-mail adrese, kao i - slobodnih, i naro~ito, bez finansijske protivusluge ura|enih podataka, koji se odnose na robe, usluge ili ugled kompanije (poduzetnika), organizacije ili lica. 105. Zakonom je predvi|eno da lica mogu urediti svoje odnose pri stvaranju, slanju, prijemu, ~uvanju ili drugoj obradi elektronskih poruka druk~ije nego to je ovim zakonom odre|eno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona, ili iz njenog smisla, ne proizilazi ta drugo.743 U odjeljku koji govori o porijeklu elektronske poruke zakon je odredio da }e se smatrati da elektronska poruka poti~e od poiljaoca elektronske poruke (u daljem tekstu: poiljalac): - ako je poalje poiljalac, li~no, ili - ako je poalje lice koje je poiljalac ovlastio, ili - ako je poalje informacioni sistem kojim upravlja sam poiljalac ili neko drugi po njegovom nalogu da djeluje samostalno, ili - ako je naslovnik elektronske poruke, za potvrdu izvora elektronske poruke, upotrijebio, izme|u poiljaoca i primaoca elektronske poruke (u daljem tekstu: primalac), u tu svrhu unaprijed dogovorenu tehnologiju i postupak. Ove odredbe se ne primjenjuju u slu~aju: - ako je poiljalac obavijestio primaoca da elektronska poruka nije njegova, i primalac imao razumno vrijeme da djeluje u skladu s tim, ili - ako je primalac znao ili je mogao znati, da je postupio sa pa`njom dobrog doma}ina, odnosno dobrog privrednika, ili da je upotrijebio dogovorenu tehnologiju i postupak, da elektronska poruka nije poiljao~eva. 106. Zakon je tako|e naveo da primalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i da postupa u skladu s tim, osim ako je znao ili je mogao znati, da je postupio sa pa`njom dobrog
743 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

241

doma}ina, odnosno dobrog privrednika, ili da je upotrijebio dogovorenu tehnologiju i postupak, da se radi o ponovljenoj elektronskoj poruci. Ako poiljalac primi od primaoca potvrdu o prijemu, smatra se da je naslovnik elektronske poruke primio tu elektronsku poruku, ali se ne smatra da je poslana elektronska poruka jednaka primljenoj elektronskoj poruci. Ako je poiljalac prije ili prilikom slanja elektronske poruke ili u samoj elektronskoj poruci zahtijevao, ili je sa primaocem dogovorio da se potvrdi prijem elektronske poruke, i naveo da elektronsku poruku uslovljava potvrdom o prijemu, smatra se da elektronska poruka nije bila poslana dok poiljalac ne primi potvrdu o prijemu. A u slu~ajevima da poiljalac ne navede da elektronsku poruku uslovljava potvrdom o prijemu i ne primi potvrdu o prijemu u odre|enom, dogovorenom roku ili razumnom roku, ako rok nije odre|en ili dogovoren, poiljalac mo`e obavijestiti primaoca da nije primio potvrdu o prijemu i odrediti primjeren naknadni rok u kojem mora primiti potvrdu o prijemu. Ukoliko poiljalac ni u tom roku ne primi potvrdu o prijemu, po prethodnom obavjetenju primaoca, smatra se da je elektronska poruka neposlana. Ako poiljalac sa primaocem nije dogovorio formu potvrde o prijemu, potvrdom o prijemu se smatra bilo koja samostalna ili druga potvrda primaoca, odnosno ponaanje primaoca koje je dovoljno da poiljalac zna ili mo`e znati da je elektronska poruka primljena.744 107. Ako nije druk~ije dogovoreno, smatra se da je elektronska poruka poslana u momentu kad u|e u informacioni sistem koji je izvan kontrole poiljaoca ili lica koje je elektronsku poruku poslalo u ime poiljaoca i u skladu sa voljom poiljaoca (~lan 9 Nacrta zakona). Kao momenat prijema elektronske poruke smatra se momenat kada elektronska poruka u|e u informacioni sistem primaoca. Ako je primalac odredio poseban informacioni sistem za prijem elektronskih poruka, bez obzira na gore navedeno, ako nije druk~ije dogovoreno, momenat prijema elektronske poruke je momenat: - kada elektronska poruka u|e u taj informacioni sistem, ili - ako je elektronska poruka poslana na drugi informacioni sistem, momenat kada primalac preuzme elektronsku poruku. 108. Mjesto slanja i mjesto prijema elektronske poruke regulisano je ~lanom 11 Nacrta zakona i navedeno je da se, ako nije druk~ije dogovoreno, za mjesto iz kojeg je elektronska poruka poslana, smatra
744 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

242

mjesto sjedita ili prebivalita poiljaoca u momentu slanja elektronske poruke. Kao mjesto prijema elektronske poruke, ako nije druk~ije dogovoreno, smatra se mjesto sjedita ili prebivalita primaoca u momentu prijema elektronske poruke.745 Kao najva`nije rjeenje ovog Nacrta zakona je zasigurno ~lan 12 u kome je regulisano pravno dejstvo podataka u elektronskom obliku i njihova upotreba kao dokaznog sredstva, i to na na~in da se istina ne mo`e isklju~iti zbog ~injenice da su u elektronskom obliku.746 Ovom odredbom obezbje|uje se da }e sudovi prihvatati elektronske dokumente potpisane sigurnim elektronskim potpisom kao dokumente u pisanoj formi svojeru~no potpisane i time olakati dokazivost elektronskog ugovora, tj. ugovora zaklju~enog primjenom IKT u slu~aju sudskog spora. 109. Kada zakon ili drugi propis odre|uje da se odre|eni dokumenti, zapisi ili podaci ~uvaju, mogu se ~uvati u elektronskom obliku: - ako su podaci sadr`ani u elektronskom dokumentu ili zapisu, dostupni i podesni za kasniju upotrebu, - ako su podaci sa~uvani u obliku u kojem su bili formirani, poslani ili primljeni ili u drugom obliku koji vjerodostojno predstavlja formirane, poslane ili primljene podatke, - ako je iz sa~uvane elektronske poruke mogu}e utvrditi od koga poti~e, kome je poslana, te vrijeme i mjesto slanja ili prijema elektronske poruke i - ako upotrebljena tehnologija i postupci u dovoljnoj mjeri onemogu}avaju izmjenu ili brisanje podataka, odnosno daju pouzdanu garanciju u pogledu nepromjenjivosti poruke. Obaveza ~uvanja dokumenta, zapisa ili podataka se ne odnosi na podatke ~ija je jedina namjena da omogu}e prijem ili slanje elektronske poruke (komunikacioni podaci). Kada zakon ili drugi propis odre|uje da se odre|eni podaci predstavljaju ili ~uvaju u izvornom obliku, smatra se da je elektronski oblik odgovaraju}i, ukoliko su zadovoljeni gore navedeni uslovi. Ove odredbe se ne primjenjuju za podatke za koje ovaj zakon propisuje stro`ije ili posebne uslove ~uvanja. Glavom III Nacrta zakona regulisani su pravni aspekti preduzimanje i pru`anje usluga informacionog drutva i to na na~in da za preduzimanje i pru`anje usluga, davaocu usluga nije potrebna posebna slu`bena
745 Ibid. 746 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

243

dozvola, saglasnost, odobrenje ili koncesija, ili zadovoljavanje drugih zahtjeva jednakog pravnog dejstva.747 Pravni propisi kojima se ure|uje izdavanje dozvola za preduzimanje ili obavljanje poslovne, obrtni~ke ili strukovne djelatnosti, a koji ne vrijede isklju~ivo za usluge informacionog drutva, ostaju nepromijenjeni. Isto vrijedi i za pravne propise koji se odnose na obaveze objave ili koncesione obaveze telekomnikacionih usluga.748 110. Davalac usluga je du`an korisnicima obezbjediti, lako i neposredno, stalno dostupne za raspolaganje, najmanje sljede}e informacije: - svoje ime ili svoju firmu; - geografsku adresu na kojoj je osnovan; - podatke, na osnovu kojih korisnik mo`e s njim brzo i neposredno stupiti u kontakt, uklju~uju}i svoju elektronsku potansku adresu; - ako je registrovan u sudskom, trgova~kom ili sli~nom javnom registru u kojem su uneseni njegovi podaci, svoj registarski broj, ili ekvivalentno sredstvo identifikacije u navedenom registru, kao i podatke o tom registru; - ako djelatnost podlije`e administrativnom nadzoru, podaci o nadzornom organu nadle`nom za davaoca usluga; - ako davalac usluga podlije`e pravnim propisima o regulisanim profesijama, podatke o profesionalnom udru`enju ili drugoj instituciji kod koje je registrovan, profesionalni naziv i dr`avu u kojoj je naziv dodijeljen, kao i obavijest o pravnim propisima o regulisanim profesijama koji se primijenjuju, kao i pristupu ovim propisima; - ako postoji, identifikacioni broj koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost. Ako usluga informacionog drutva sadr`i cijene, one se prikazuju tako da ih prosje~ni posje}uju}i gledalac mo`e lako razumjeti i dodijeliti. Tako|e, mora biti nedvosmisleno prepoznatljivo, da li su u cijenu uklju~eni porez na dodanu vrijednost, kao i drugi porezi i dodaci, te trokovi dostave. Informacije koje mora sadr`avati komercijalna komunikacija sadr`ane su u ~lanu 16 i predvi|aju da je davalac usluga du`an obezbjediti, da komercijalna komunikacija, koja je dio usluge informacionog drutva ili predstavlja takvu uslugu, jasno i nedvojbeno:

747 Ibid 748 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

244

- bude prepoznatljiva kao takva; - nazna~i fizi~ko ili pravno lice na ~iji zahtjev je sa~injena komercijalna komunikacija; - promotivne ponude, kao to su sni`enje cijena, premije i nagrade, nazna~i kao takve, kao i uslove koji se moraju ispuniti za njihovo koritenje; - promotivna takmi~enja ili igre, nazna~i kao takve, kao i uslove koji se moraju ispuniti da bi se u njima u~estvovalo. 111. Ostale obaveze informisanja u vezi sa komercijalnom komunikacijom, kao to su pravni propisi o dopustivosti promotivne ponude, promotivnih takmi~enja i igre, ostaju nepromijenjeni. Netra`ena komercijalna komunikacija regulisana je na na~in da davalac usluga koji, sredstvima elektronske pote, alje komercijalne komunikacijske poruke, bez prethodne saglasnosti primaoca, du`an osigurati da je komercijalna komunikacija, prilikom njenog prijema kod korisnika, kao takva, jasno i nedvosmisleno prepoznatljiva. Regulatorna agencija za komunikacije du`na je voditi listu u koju se, bez naknade, mogu upisati sva fizi~ka i pravna lica koja su isklju~ila opciju da im se dostavlja komercijalna komunikacija putem elektronske pote. Davaoci su du`ni potovati ovu listu. Pravni propisi o dozvoljenom i nedozvoljenom dostavljanju komercijalne komunikacije putem elektronske pote ostaju neizmijenjeni. 112. Komercijalna komunikacija u vezi regulisanih profesija ure|ena je na na~in da je davaocima usluga, koji podlije`u pravnim propisima o regulisanim profesijama, dozvoljeno komercijalno komuniciranje, koje je sastavni dio njihove usluge informacionog drutva, ili predstavlja takvu uslugu. Pravni propisi o regulisanim profesijama, koji ograni~avaju komercijalnu komunikaciju za pripadnike ovih profesija, naro~ito u cilju o~uvanja nezavisnosti, ugleda i ~asti zvanja, zatim u cilju osiguranja poslovne tajne i pridr`avanja jasnijeg odnosa prema klijentima i drugim pripadnicima profesije, ostaju neizmijenjeni. 113. Zaklju~ivanje ugovora regulisano je ~lanovima 19 do 23 Nacrta zakona i to na na~in da je davalac usluga du`an korisnika, prije davanja njegove ugovorne izjave volje (ponuda za zaklju~ivanje ugovora ili izjava o prihvatanju ponude), jasno, razumljivo i nedvosmisleno informisati o: - razli~itim tehni~kim koracima koji slijede u postupku davanja njegove ugovorne izjave volje i zaklju~ivanja ugovora; - podatak, da li }e tekst ugovora koji se zaklju~uje, od strane davaoca usluga biti pohranjen, kao i mogu}nost pristupa takvom tekstu ugovora; - tehni~kim sredstvima za prepoznavanje i ispravljanje unesenih greaka prije davanja ugovorne izjave volje; - jezicima, na kojima se ugovor mo`e zaklju~iti.
245

114. Davalac usluga du`an je nazna~iti dobrovoljne kodekse poslovanja koje primjenjuje i obezbjediti informacije o elektronskom pristupu ovim kodeksima. Obaveze informisanja, gore navedene, ne mogu se isklju~iti na tetu potroa~a. One ne vrijede za ugovore koji se zaklju~uju isklju~ivo putem elektronske pote ili njoj jednake individualne komunikacije. Davalac usluga je du`an korisniku staviti na raspolaganje adekvatna, efikasna i dostupna tehni~ka sredstva, pomo}u kojih mo`e, prije davanja svoje ugovorne izjave volje, prepoznati i ispraviti unesene greke. On je du`an, bez odlaganja, elektronskim putem, potvrditi korisniku prijem elektronske ugovorne izjave volje. Ove obaveze davaoca usluga ne mogu se isklju~iti na tetu potroa~a. One ne vrijede za ugovore zaklju~ene isklju~ivo putem elektronske pote ili njoj jednake individualne komunikacije. Davalac usluga je du`an staviti korisniku na raspolaganje ugovorne odredbe i opte uslove poslovanja, tako da ih mo`e sa~uvati i reprodukovati. Ove obaveze se ne mogu isklju~iti na tetu potroa~a. Elektronske ugovorne izjave volje, druge pravno zna~ajne elektronske izjave i elektronske potvrde o prijemu, smatraju se primljenim, kada ih strana, kojoj su odre|ene, pod uobi~ajenim okolnostima, mo`e primiti. Ove odredbe se ne mogu isklju~iti na tetu potroa~a. 115. Odgovornost davaoca usluga regulisana je ~lanovima 23 do 28 Nacrta zakona i to na na~in da davalac usluga koji, od strane korisnika obezbje|ene (unesene) informacije, prenosi u komunikacijskoj mre`i, ili obezbje|uje pristup do komunikacijske mre`e, nije odgovoran za informacije koje prenosi, ako on: - ne inicira prenos, - ne izabere naslovnika prenesenih informacija i - ne izabere, niti promijeni prenesene informacije. Prenos informacija i osiguravanje pristupa, uklju~uje i automatsko, privremeno, prolazno pohranjivanje informacija koje se prenose, ako ovo privremeno pohranjivanje slu`i jedino za proslje|ivanje prenosa u komunikacijskoj mre`i, i ako se informacije ne ~uvaju du`e nego to je to uobi~ajeno potrebno za prenos. Davalac usluga koji korisnicima stavlja na raspolaganje mainu za pretrage i druga elektronska pomagala u cilju tra`enja informacija tre}ih lica, nije odgovoran za informacije dobivene na upit, ako on: - ne inicira prenos tra`enih informacija, - ne izabere naslovnika tra`enih informacija i - ne izabere niti promijeni tra`ene informacije.
246

116. Davalac usluga koji, od strane korisnika obezbje|ene (unesene) informacije, prenosi u komunikacijskoj mre`i, nije odgovoran za automatsko, privremeno, prolazno pohranjivanje, koje slu`i jedino formiranju u~inkovitijeg prenosa informacija drugim korisnicima, na njihov zahtjev, ako on: - ne promijeni informacije, - postupi u skladu sa uslovima za pristup informacijama, - postupi u skladu sa propisima za a`uriranje informacija, utvr|enim optepriznatim industrijskim standardima u upotrebi, - nije postupio suprotno dopustivoj upotrebi tehnologije za sakupljanje podataka o koritenju informacija, utvr|enoj optepriznatim industrijskim standardima u upotrebi, - bez odlaganja ukloni informacije koje je pohranio ili onemogu}i pristup do njih, ~im dobije pouzdano saznanje o tome, da je informacija kod prvog izvora prenosa uklonjena iz mre`e ili je pristup do nje bio onemogu}en, ili da je sud ili drugi nadle`ni organ nalo`io uklanjanje ili onemogu}avanje pristupa. 117. Davalac usluga koji, od strane korisnika obezbje|ne (unesene) informacije, pohrani, nije odgovoran za informacije pohranjene na zahtjev korisnika, ako on: nema pouzdano saznanje o protivpravnoj aktivnosti ili informaciji, i iz zahtjeva za naknadu tete, tako|e, nije upoznat sa ~injenicama ili okolnostima iz kojih je o~igledna protivpravna aktivnost ili informacija, ili ~im je dobio ova saznanja ili je upoznat, bez odlaganja pristupi uklanjanju ili onemogu}avanju pristupa informaciji. Davalac usluga koji, sredstvima elektronskog povezivanja, omogu}ava pristup informacijama tre}ih lica, nije odgovoran za takve informacije, ako: - nema pouzdano saznanje o protivpravnoj aktivnosti ili informaciji, i iz zahtjeva za naknadu tete, tako|e, nije upoznat sa ~injenicama ili okolnostima iz kojih je o~igledna protivpravna aktivnost ili informacija, ili - ~im je dobio ova saznanja ili upoznat, bez odlaganja pristupi uklanjanju elektronske veze. Prethodna rjeenja se ne primjenjuju, ako je lice od kojeg informacije poti~u podre|eno davaocu usluga ili je pod njegovim nadzorom, ili davalac usluga informacije tre}ih lica predstavlja kao svoje. 118. Obim obaveza davaoca usluga regulisan je ~lanom 28 i to na na~in da davaoci usluga, gore navedeni, nisu obavezni generalno nadgledati informacije koje su pohranili, prenijeli, ili u~inili dostupnim, ili
247

samoinicijativno tra`iti oklonosti koje ukazuju na protivpravne radnje. Oni su du`ni, na osnovu odgovaraju}eg akta za to zakonski ovlatenog suda, dostaviti ovom sudu sve informacije, pomo}u kojih se korisnici njihovih usluga sa kojima su zaklju~ili sporazume o prenoenju ili pohranjivanju informacija, mogu istra`ivati, u cilju da se sprije~i, istra`i, rasvijetli ili procesuira sudski ka`njivo djelo. Du`ni su i na osnovu odgovaraju}eg akta organa uprave, dostaviti imena i adrese korisnika svojih usluga, sa kojima su zaklju~ili sporazume o pohranjivanju informacija, ako znanje ovih informacija ~ini zna~ajnu pretpostavku za izvravanje obaveza tog organa. Davaoci usluga, gore navedeni, du`ni su, na zahtjev tre}ih lica, dati ime i adresu bilo kojeg korisnika svojih usluga, sa kojim su zaklju~ili sporazum o pohranjivanju informacija, ako tre}a lica imaju preovla|uju}i pravni interes za utvr|ivanje identiteta korisnika i odre|enog protivzakonitog ~injeni~nog stanja, te u~ine vjerovatnim da znanje ovih informacija, ~ini zna~ajnu pretpostavku za pravno procesuiranje. Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona obavljaju inspektori ministarstva nadle`nog za informaciono drutvo. Davalac usluga je du`an odrediti lice koje }e, na zahtjev inspektora, omogu}iti pristup u poslovne prostorije u toku radnog vremena. Davalac usluga je du`an dostaviti ili pripremiti za inspekciju relevantne poslovne knjige i dokumentaciju i obezbjediti potrebne informacije, omogu}iti pristup ra~unarskoj opremi i ure|ajima i pru`iti bilo koju drugu potrebnu pomo}.
5.1.2. Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa

119. Nacrtom ove uredbe ure|uju se uslovi i postupak izdavanja elektronskih certifikata u BiH. Uredbom je predvi|eno da davalac usluga certifikovanja mo`e obavljati usluge certifikovanja ako ima: - organizaciju rada koja garantuje kvalitet izvo|enja usluge certifikovanja; - finansijska i druga materijalna sredstva potrebna za trajnije izvo|enje usluga certifikovanja i pokrivanje mogu}ih teta, naknada na ime osiguranja i sli~no; - lica koja su kvalifikovana za obavljanje odgovaraju}ih stru~no-tehni~kih poslova davaoca usluga certifikovanja, vo|enje registra potpisnika i zatite li~nih podataka; - tehni~ku i programsku osnovu koja podr`ava me|unarodne standarde za provo|enje usluga certifikovanja; - sistem fizi~ke zatite ure|aja, opreme i podataka i
248

- bezbjedonosna rjeenja zatite od neovlatenog pristupa i ote}enja informacija. Pored navedenih, davalac usluga izdavanja kvalifikovanih certifikata mora ispunjavati i slijede}e uslove:749 - dokazanu sposobnost bezbjednog provo|enja usluge certifikovanja; - ostvarene pretpostavke za djelovanje bezbjednog i a`urnog registra potpisnika, te provo|enje bezbjednog i trenutnog prekida, odnosno opoziva usluge certifikovanja na zahtjev potpisnika; - obezbje|eno ta~no utvr|ivanje datuma i vremena (minute i sata) izdavanja ili opoziva certifikata; - instrumente za propisanu provjeru identiteta i, ako je potrebno, bilo kojih dodatnih obilje`ja lica za koja se izdaje certifikat; - zaposlena lica, naro~ito na rukovodnom nivou, sa specijalisti~kim stru~nim kvalifikacijama, znanjima i iskustvima koja su potrebna za pru`anje usluge certifikovanja, primjenu tehnologija elektronskog potpisa i odgovaraju}ih procedura bezbjednosti, te za provo|enje odgovaraju}ih administrativnih i upravlja~kih postupaka u skladu sa priznatim standardima; - pouzdane proizvode i sisteme koji su zati}eni od neovlatenih promjena i osiguravaju tehni~ku i kriptografsku bezbjednost procesa; - pouzdane mjere protiv krivotvorenja, a u slu~ajevima u kojima generie podatke elektronskog potpisa - zati}en i povjerljiv proces generisanja takvih podataka; - finansijske resurse za rad u saglasnosti sa zahtjevima postavljenim za djelovanje finansijskih institucija, naro~ito za pokrivanje rizika odgovornosti za tete. Najni`i osigurani iznos sa kojim davalac usluga osigurava odgovornost od teta je 50.000,00 KM;750 - sistem ~uvanja relevantnih informacija o kvalifikovanim certifikatima za odre|eno vrijeme, posebno za pru`anje evidencije certifikata za potrebe odre|enih postupaka; - bezbjedonosni sistem koji onemogu}uje snimanje i kopiranje podataka za izradu potpisa za lica u ime kojih se pru`a uluga certifikovanja; - sistem informisanja lica koja tra`e uslugu certifikovanja o ta~nim uslovima koritenja usluga, uklju~uju}i bilo koja ograni~enja u koritenju, kao i o postupcima za rjeavanje pritu`bi i `albi; - tehni~ke sposobnosti koje dozvoljavaju da informacije, koje mogu biti dostavljene elektronski, budu napisane i pripremljene u razumljivom obliku, na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku i }irili~nim/latini~nim pismom;
749 Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH. 750 Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

249

- dostupnost releventnih dijelova informacija na zahtjev tre}ih lica koja koriste certifikat i - pouzdan sistem pohranjivanja certifikata koji omogu}ava provjeru kako bi: unose promjene radila samo ovlatena lica, informacije mogle biti provjerene u cilju utvr|ivanja autenti~nosti, certifikat bio javno raspolo`iv za pretra`ivanje samo u onim slu~ajevima za koje je registrovani potpisnik dobio ovlatenje i bilo koja tehni~ka promjena koja bi mogla naruiti zahtjeve bezbjednosti i bila poznata davaocu usluga certifikovanja. Certifikaciska institucija }e posebnim pravilnikom propisati vrstu, sadr`aj i na~in dostave dokumentacije o ispunjavanju uslova iz ove uredbe.
5.1.3. Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa

120. Nacrtom ove uredbe utvr|uju se tehni~ka pravila i mjere vezane za osiguranje zatite elektronskog potpisa. Tehni~ka pravila i mjere zatite, u skladu sa odredbama ove Uredbe, pored hardverskih i softverskih, obuhvataju i posebne mjere.751 Predvi|eno je da su svi ovlateni davaoci usluga certificiranja u obavezi da se pridr`avaju pravila i tehni~kih normativa utvr|enih ovom Uredbom. Davalac usluga je po ovoj Uredbi u obavezi da primjenjuje sve postupke, mjere i procedure propisane od strane Nadzornog organa ili nadle`nog ministarstva za informaciono drutvo (dalje: Nadzorni organ). Smatra}e se da su hardver, softver i procedure u skladu sa ovom Uredbom ako su u skladu sa standardima, kriterijima ili uslovima prihva}enim u Evropskoj uniji i objavljenim u Slu`benom glasniku Evropske zajednice. Davalac usluga certificiranja koji izdaje kvalifikovane certifikate (dalje: DU) mora primjenjivati smjernice Evropske unije, te Evropske norme (dalje: EN) koje se odnose na postupke osiguravanja i zatite opreme i prostora, kako fizi~ke tako i elektronske zatite. Smatra se da su me|unarodno priznati standardi i preporuke oni koji su objavljeni i usvojeni od strane IETF, ITU i Evropske unije ili koji su u upotrebi dugi niz godina. DU koristi sigurnosne metodologije bazirane na upravljanju rizikom. To uklju~uje realnu procjenu vjerovatno}e da se incident dogodi kao i tete koje bi taj incident mogao prouzrokovati. Na osnovu procjene rizika za svaki objekat uklju~en u procesu stvaranja elektronskog potpisa posebnim pravilima DU moraju biti definisane odgovaraju}e mjere tehni~ke zatite. Pravila DU, iz prethodnog stava ovog ~lana, moraju biti u skladu sa: Odlukom i odredbama Agencije za zatitu podataka BiH i me|unardno priznatim preporukama i sigurnosnim principima.
751 Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

250

121. Odgovorna osoba za sprovo|enje sigurnosnih pravila mora biti identifikovana i mora imati ovlatenja i sredstva da sprovodi propisana sigurnosna pravila.752 Predvi|eno je da redovna provjera potovanja propisanih pravila mora biti sprovo|ena od strane ovlatenog organa pri Nadzornom organu. DU mora da koristi slijede}e principe pri razvoju sigurnosne politike: - Princip Treba-da-zna osigurava da su informacije dostupne samo onim licima koje treba da ih imaju; - Princip Najmanje privilegije obezbje|uje da svaki korisnik sistema treba da ima samo privilegije neophodne da obavlja povjerene zadatke; - Princip Sigurnog pada zahtijeva da, u slu~aju greke u sistemu ili prestanka rada nekih funkcija, sistem ne smije dozvoliti da njegova sigurnost bude kompromitovana ~ak i po cijenu davanja usluga. Sistem mora automatski prestati da radi ukoliko se otkrije neka neispravnost koja mo`e kompromitovati sigurnost; - Princip Dubinske zatite tra`i da fizi~ke i elektronske mjere sigurnosti budu implementirane na svim nivoima sistema. Sve mjere sigurnosti zajedni~ki ~ine sigurnosni sistem, - Princip Podjele odgovornosti name}e razdvajanje izvrne i kontrolne funkcije, u slu~ajevima gdje je procijenjeno da su tete koju bi incident mogao prouzrokovati velike. Pri ovome je potrebno osigurati saradnju dvije ili vie osoba razli~itih profila i ovlatenja kako bi se sprije~ila zloupotreba sistema ili da bi se isprovocirao incident. Uredbom je predvi|eno da svi sistemi uklju~eni u izradu elektronskog potpisa, uklju~ujivo i backup sistem, moraju pro}i sigurnosnu ovjeru od strane Nadzornog organa.753 Agencija za zatitu podataka BiH }e izdavati ovla}enja privrednim subjektima da obavljaju poslove sigurnosne ovjere. Tokom procesa sigurnosne ovjere moraju se kreirati dokumenti koji detaljno opisuju na~in implemetirane fizi~ke i elektronske zatite sistema. Taj dokument se naziva: sigurnosni zapis sistema (dalje: SZS). 122. Sigurnosna ovjera va`i samo za dati SZS. Sigurnosna ovjera se mora ponavljati svaki put kada se promjeni stanje sistema, odnosno kada postoje}i SZS nije adekvatan postoje}em stanju sistema. Sistem fizi~ke sigurnosti mora koristiti principu dubinske zatite. Fizi~ka zatita ne smije biti bazirana na samo jednom parametru i ona mora biti organizovana na bazi koncetri~nih krugova zatitite. Svi pristupni putevi objektu moraju biti adekvatno fizi~ki i elektronski osigurani. Na~in i mjere fizi~ke zatite bi}e propisane posebnim Pravilnikom od strane Direktora Nadzornog organa.
752 Ibid. 753 Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH

251

Predvi|eno je da }e Nadzorni organ propisati posebnim pravilnikom ostale mjere sigurnosti koje najmanje treba da obuhvate slijede}e oblasti: sigurnost okoline; vanjsku sigurnost zgrade; unutranja sigurnost zgrade, pravila ponaanja ovlatenih radnika i pravila ponaanja posjetilaca. Informaciono-telekomunikacijska infrastruktura Nadzornog organa mora zadovoljavati brojne sigurnosno-funkcionalne zahtjeve. Sistem mora: - dozvoliti ovlatenom korisniku da koristi samo funkcije sistema za koje korisnik ima ovlatenja, a bez nenajavljenih prekida u servisu; - dopustiti ovlatenom administratoru da upravlja elementima sistema i sigurnosnim funkcijama; - posjedovati na~ine da dozvoli ili onemogu}i protok paketa na nivou aplikacije na osnovu definisane sigurnosne politike; - onemogu}iti koritenje ve} koritenih podataka za utvr|ivanje identiteta; - zatiti povjerljivost senzitivne komunikacije izme|u sebe ili sa vanjskim svijetom; - jedinstveno identifikovati svakog korisnika sistema i provjeriti deklarisani identitet prije nego mu dozvole pristup sistemu; - kreirati zapis o akcijama svih korisnika sistema i sve sigurnosno osjetljive doga|aje i taj zapis mora biti osiguran od promjena ili unitavanja. 123. Elementi sistema moraju posjedovati na~in detekcije pokuaja eskaliranja privilegije ili neovlatenog isklju~ivanja ili mijenjanja sigurnosnih mehanizama. Pored toga, u sistem moraju biti uklju~eni elementi sposobni da otkriju gubitak integriteta podataka ili fajlova.754 Svi dokumenti, bilo u elektronskoj ili papirnoj formi, koji nisu vie potrebni za redovno funkcionisanje sistema moraju se unititi na na~in koji eliminie rizik od neovlatenog koritenja zapisanih informacija. Infrastruktura za izradu i dstribuciju certifikata i klju~eva mora u sebi sadr`avati slijede}e funkcije: - registracija korisnika kojima je odobreno da koriste servise; - dodjelu kriptografskih klju~eva ili certifikata; - generisanje kriptografskih asimetri~nih klju~eva; - generisanje certifikata na osnovu narud`be i asimetri~nog klju~a; - sigurnu dostavu klju~eva i certifikata korisnicima; - kontrolisanje i pra}enje certifikata i klju~eva i njihov status; - sigurno povla~enja klju~eva koji su kompromitovani ili su izgubljeni; - bezbjednu zamjenu klju~eva i certifikata kojima je istekao rok va`enja; - sigurno unitavanje tajnih klju~eva kada se za to uka`e potreba;
754 Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

252

- sigurnosni zahtjevi u oblasti sigurnosti elektronskog potpisa moraju biti postavljeni visoko. 124. Implementacija sigurnosnih rijeenja mora posti}i slijede}e ciljeve: - zatitu cijelokupnog sistema i svih dijelova sistema koji se koristi za izradu elektronskog potpisa od neovlatenog koritenja i specijalno od neovlatenog potpisivanja; - onemogu}avanje nedozvoljenog objavljivanja informacija koje su koritene za kreiranje ili utvr|ivanje identiteta vlasnika e-potpisa, uklju~uju}i kriptografske klju~eve, biometrijske informacije, li~ne podatke, PINove i pasvorde; - potpuno dokumentovanje informacija o stanju svih komponenata sistema koji se koriste da kreiraju ili utvrde identitet elektronskog potpisa ili potpisnika; - pravno funkcionisanje u uslovima redovne eksploatacije svih dijelova sistema, koji se koriste za kreiranje, stvaranje ili utvr|ivanje identita elektronskog potpisa ili potpisnika, - otkrivanje greke u eksploataciji dijelova sistema i preduprije|ivanje kompromitovanje senzitivnih podataka koritenih za kreiraje e-potpisa ili utvr|ivanje identiteta potpisnika koje ta greka mo`e prouzrokovati. 125. Sistem za kreiranje kriptografskih asimetri~nih klju~eva mora zadovoljavati me|unarodno priznate standarde radi kompatibilnosti sa ostalim sistemima i radi izbjegavanja slabih algoritama koji se mogu lako kompromitovati. Sistem za kreiranje klju~eva i certifikata mora omogu}iti izdvajanje podataka elektronskog potpisa i certifikata u formi koja zadovoljava me|unarodno priznate standarde radi kompatibilnosti sa ostalim sistemima. Isto va`i i za sistem pohranjivanja certifikata i klju~eva, uklju~uju}i ra~unarsku memoriju ili smart kartice. Ispunjavanjem prethodnih zahtjeva obezbje|uje se da certifikat i kvalifikovani certifikat posjeduju atribute koji su kompatibilni sa me|unarodno priznatim standardima, a time i sa ostalim sistemima. DU }e svojim internim procedurama utvrditi standarde na osnovu kojih }e raditi i generisati klju~eve, certifikate, atribute certifikata, atribute kvalifikovanih certifikata i ostale elektronske proizvode. Ove procedure ~ini}e sastavni dio SZS. Elektronski potpis koriste potpisnik i primalac u skladu s utvr|enom politikom upotrebe elektronskog potpisa. Politika upotrebe potpisa mora se iskazivati u dokumentu ~itljivom korisnicima elektronskog potpisa. Oni moraju imati mogu}nost uvida u obaveze i prava koja proizlaze iz sadr`aja koji se potpisuje. 126. Korisnik elektronskog potpisa du`an je slijediti sve upute vezane za ispravno koritenje certifikata i kriptografskih klju~eva, a posebno je
253

du`an da titi senzitivne podatke od neovlatenog modifikovanja ili koritenja.755 Da bi se to postiglo prema korisniku sistema certificiranja moraju se omogu}iti najmanje slijede}e pretpostavke: - slanje i primanje elektronski potpisanih sadr`aja; - provjeravanje primljenih certifikata putem liste opozvanih cerifikata; - provjeravanje primljenih certifikata putem najmanje tri nivoa; - primanje i slanje kriptiranih zapisa; - upotrebu i provjeru kvalifikovanih certifikata; - upotrebu smart kartica ili drugih medija za kriptografsku obradu. Predvi|eno je da Nadzorni organ provodi konstantnu kontrolu sigurnosnih sistema fizi~ke i elektronske zatite DU. Nadzorni organ je obavezan voditi evidenciju o svemu to ustanovi u toku kontrole, o poduzetim intervencijama i izre~enim kaznama zbog neispunjavanja uslova iz ove Uredbe. Kontrole sigurnosti uklju~uju provjeru da li je infrastruktura sigurna, da li svi sistemi funkcioniu neometano i da li je u me|uvremenu bilo upada ili pokuaja upada u sistem od strane neovlatenih osoba koje su pokuale pristupiti opremi ili podacima DU izdavanja certifikata.756
5.1.4. Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata

127. Nacrtom ove uredbe utvr|uju se tehni~ka pravila za osiguranje povezanosti evidencija izdanih i opozvanih certifikata u Bosni i Hercegovini. Navedene su najzna~ajnije karakteristike ove uredbe.757 Postupak povezivanja sistema certificiranja bazira se na primjeni dogovorenih obrazaca za slijede}a podru~ja: certifikati; poruke; razmjena certifikata i poruka i prenos certifikata i poruka. Davalac usluga certificiranja mora obezbijediti jedinstvenost podataka za ovjeru elektronskog potpisa na na~in koji obezbje|uje nedvosmislenu identifikaciju potpisnika. Predvi|eno je da lice koje tra`i uslugu certificiranja (potpisnik) mora li~no u odgovaraju}oj slu`bi Nadzornog organa podnijeti zahtjev za dobrovoljnu registraciju. Za ta~nost i ispravnost podataka u zahtjevu potpisnik odgovara materijalno i pravno. Zbog toga je davalac usluga certificiranja, koji je ovlaten za izdavanje certifikata du`an razmotriti podatke koje je potpisnik predao u zahtjevu za izda755 Nacrt Uredbe o mjerama zatite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH 756 Ibid. 757 Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

254

vanje certifikata te provesti, u prisustvu potpisnika, fizi~ku identifikaciju potpisnika na osnovu relevantnog dokumenta kojim se potvr|uje istinitost podataka sadr`anih u zahtjevu za izdavanje certifikata. Podaci ispravnih i odobrenih zahtjeva za izdavanje certifikata arhiviraju se u informacionom sistemu davaoca usluga certificiranja. Sadr`aj certifikata se upisuje u Registar izdatih certifikata. Potpisnik kojem je odobreno izdavanje certifikata mora li~no, kod davaoca usluga certificiranja ili na drugom za te poslove odre|enom mjestu, preuzeti certifikat. Vremensko va`enje izdatog kvalifikovanog certifikata je 3 godine za pravna lica registrovana na teritoriji BiH, a za sve ostale subjekte taj rok je 2 godine. 128. Osnovi za prestanak va`enja certifikata su: - istekom roka na koji je izdat, odnosno na dan prestanka va`enja; - na zahtjev potpisnika; - na slu`beni zahtjev suda, odgovaraju}eg tijela dr`avne uprave, odnosno pravnog lica kod kojeg je potpisnik zaposlen u momentu podnoenja zahtjeva za opoziv certifikata; - na zahtjev davaoca usluga certificiranja u slu~ajevima neispunjavanja tehni~kih uslova, odnosno ako se pri upotrebi elektronskog potpisa ne postupa na propisani na~in. Kada su uslovi za prestanak va`enja ispunjeni, davalac usluga donosi rjeenje o opozivu certikata. Opozvani certifikati moraju se upisati u listu opozvanih certifikata. Ona mora biti dostupna svim subjektima koji imaju pristup sistemu certificiranja. Lista opozvanih certifikata mora se trenutno obnoviti kod svake nastale izmjene, odnosno ako nije bilo promjena u roku ne du`em od 30 dana.758 Svaki sistem certificiranja mora omogu}iti trenuta~an i nesmetani uvid u listu opozvanih certifikata kod potvr|ivanja valjanosti (od strane primaoca elektronski potpisanog sadr`aja) certifikata koji je izdao. 129. Lista opozvanih certifikata mora sadr`avati najmanje slijede}e elemente: - redni broj radne verzije liste; - kriptografski algoritam koriten pri izradi elektronskog potpisa davaoca usluga certificiranja; - elektronski potpis davaoca usluga certificiranja; - ime davaoca usluga certificiranja; - datum izrade liste.
758 Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH

255

Svaki opozvani certifikat u listi opozvanih certifikata obavezno sadr`i serijski broj dodijeljen certifikatu prilikom izdavanja i datum opoziva. Evidencija izdanih i opozvanih certifikata vodi se pri Nadzornom organu u obliku Registra izdatih i Liste opozvanih certifikata. Podaci o potpisnicima, izdati certifikati, liste opozvanih certifikata kao i tehni~ki podaci nastali bilje`enjem rada sistema certificiranja moraju se arhivirati na medije koji obezbije|uju trajnost zapisa od najmanje 10 godina.759 U svrhu obezbje|enja ~uvanja ovih zapisa izra|uju se i bezbijednosne kopije koje se smjetaju na drugu lokaciju, izdvojeno od sistema certificiranja u upotrebi. Arhivirani podaci se moraju zatiti od neovlatenog pristupa i mogu}ih gubitaka u zapisu. Potpisnik mo`e zatra`iti kod davaoca usluga certificiranja povremeno provjeravanje podataka za izradu kao i podataka za ovjeru elektronskog potpisa. Svi potpisnici i subjekti sistema certificiranja upisuju se u elektroni~ke imenike. Nazivi subjekata u elektroni~kom imeniku moraju sadr`avati slijede}e podatke: ime subjekta u imeniku fizi~ko ili pravno lice; naziv organizacione jedinice; naziv pravnog lica; mjesto i adresa, dr`ava. Predvi|eno je da sadr`aj elektroni~kog imenika mora biti izra|en primjenom obrasca kodiranja ISO/IEC 10646-1:2000 Universal Multiple Octet Coded Character Set Basic Multiple plane, odnosno u skladu sa adekvatnim obrascem u okru`enju i srodnih operacijskih sistema. Svaki elektroni~ki imenik mora sadr`avati dvije grupe podataka, i to: - jedini~ni skup podataka o davaocu usluga certificiranja, njegovo jednozna~no ime, njegov certifikat i podatke o listi opozvanih certifikata i - jedini~ni skup podataka o potpisniku, njegovo jednozna~no ime i njegov certifikat.
5.1.5. Nacrt Uredbe o ustrojstvu i vo|enju evidencija davaoca usluga certificiranja

130. Nacrtom ove uredbe je predvi|eno da se pri Nadzornom organu i nadle`nom ministarstvu za informaciono drutvo (dalje: Nadzorni organ) ustanovljavaju i vode slijede}e evidencije: - evidencija izdatih certificiranih elektronskih potpisa, - evidencija opozvanih certificiranih elektronskih potpisa, - evidencija izdatih elektronskih pe~ata, - evidencija opozvanih elektronskih pe~ata, - evidencija pravnih lica kojima su izdati certificirani elektronski potpisi,
759 Ibid.

256

- evidencija pravnih lica kojima su opozvani certificirani elektronski potpisi, - evidencija fizi~kih lica kojima su izdati certificirani elektronski potpisi, - evidencija fizi~kih lica kojima su opozvani certificirani elektoronski potpisi, - evidencija subjekata kojima su izdati elektronski pe~ati, - evidencija subjekata kojima su opozvani elektronski pe~ati, - evidencija subjekata kojima su izdata ovlatenja za izdavanje certificiranih elektronskih potpisa, - evidencija subjekata kojima su opozvana ovlatenja za izdavanje certificiranih elektronskih potpisa i - evidencija subjekata kojima su izre~ene kaznene sankcije. Sve ove evidencije Nadzorni organ vodi i u elektronskoj i u hard copy formi, uz obavezu njihovog trajnog ~uvanja. Nabrojane evidencije, kao i njihove izmjene, imaju karakter javnih registara i iste su dostupne svim pravnim i fizi~kim licima. Rukovodilac Nadzornog organa760 propisuje Pravilnikom procedure vo|enja evidencija. Njegovim odredbama se omogu}uje nesmetano vo|enje svih evidencija iz ove Uredbe, kako u elektronskom, tako i u papirnom mediju. Procedure treba da omogu}e slijede}e: - preglednost svih podataka vezanih za vo|enje bilo kog oblika evidencija; - a`urnost evidencija i podataka; - povezanost evidencija i podataka izme|u Nadzornog organa i od njega ovlatenih subjekata, - ta~nost i istinitost svih evidencija; - pristupa~nost odgovaraju}im evidencijama i podacima koji se vode kod Nadzornog organa ili od nje ovlatenih subjekata; - povezanost svih evidencija; - zatitu tajnosti evidencija i podataka kada je to propisano pravnim propisom ili normativnim aktom u Nadzornog organa ili od nje ovlatenih subjekata. Monitoring nad sprovo|enjem i potivanjem propisanih procedura vri rukovodilac Nadzornog organa ili od njega ovlateno lice. 5.2. Elektronsko poslovanje u Nacrtu novog Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH i Republike Srpske 131. Ne samo nacrt nove e-legislative, nego i Nacrt budu}eg Zakona o obligacionim odnosima nagovjetava bitne promjene u domenu e-poslo760 Nacrt Zakona o Ceritfikacionoj instituciji BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH

257

vanja. Nacrt Zakona o obligacionim odnosima za oba entiteta izradio je GTZ. Koristi}emo se verzijom koja je datirana na 16.06.2003. Pri tome }emo se zadr`ati jedino na odredbama koje se odnose na elektronsko zaklju~ivanje ugovora. Izme|u va`e}eg Zakona o obligacionim odnosima i Nacrt novog Zakona (dalje: Nacrt ZOO) bitna razlika postoji u ~lanu 33 Nacrta ZOO koji regulie narud`be elektronskim putem.761 Po ovom ~lanu Nacrta ZOO poduzetnik koji se radi zaklju~enja ugovora o isporuci roba ili pru`anja usluga poslu`i telekomunikacijskim ili medijskim uslugama (ugovor o elektronskom poslovanju), du`an je svojim kupcima staviti na raspolaganje primjerene, djelotvorne i pristupa~ne tehni~ke mogu}nosti, uz ~iju pomo} kupac mo`e uo~iti i otkloniti greke unoenja podataka prije predaje narud`be. Poduzetnik je du`an prije predaje takve narud`be informisati kupca barem o: - pojedina~nim tehni~kim koracima koji vode zaklju~ivanju ugovora; - tome da li se nakon zaklju~ivanja ugovora tekst ugovora memorie i da li je on - pristupa~an korisniku; - tehni~kim sredstvima za prepoznavanje i korekciju greaka kod unoenja podataka prije predaje narud`be; - jezicima koji stoje na raspolaganju za zaklju~ivanje ugovora i - pravilima ponaanja, kojima podlije`e poduzetnik, kao i o mogu}nostima elektronskog pristupa ovim pravilima. 132. Prispje}e narud`be poduzetnik je du`an bez odlaganja potvrditi elektronskim putem.762 Naru~iocu treba na raspolaganje staviti uslove ugovora uklju~uju}i opte uslove poslovanja tako da ih mo`e memorisati i reprodukovati. Ova rjeenja ne va`e ako je ugovor zaklju~en isklju~ivo putem razmjene e-maila ili sli~ne individualne komunikacije, ili ako se izme|u poduzetnika dogovori neto drugo.

6. Zaklju~ci
133. Elektronsko poslovanje je op}i koncept koji obuhva}a sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode koritenjem i upotrebom IKT. Elektronsko poslovanje obuhvata elektronsko trgovanje dobrima i uslugama. Mo`e se obavljati me|u kompanijama (B2B), izme|u kompanija i njihovih kupaca (B2C), unutar samih kompanija, kao i izme|u kompanija i vlada (B2G i G2B).
761 Nacrt Zakona o obligacionim odnosima za oba entiteta, izra|en od strane GTZ, koriten sa stanjem Nacrta zakona sa danom 16.06.2003. 762 Ibid.

258

134. U principu, ugovaranje izme|u stranaka je izraz njihove usaglaene volje, iz ~ega proizilazi da su osnovna pitanja u poslovanju primjenom IKT, odnosno preko web stranice (Interneta), kako dati pravno valjane i relevantne izjave volja u procesu ugovaranja, kako izvriti identifikaciju potpisnika, ta je sadr`aj ugovora, kako se izvravaju obaveze i kako, u slu~aju spora, potvrditi vjerodostojnost potpisanog elektronskog zapisa. 135. Nacionalna prava svih razvijenih zemalja su veoma rano po~ela da tra`e odgovore na pravna pitanja koja IKT i elektronsko poslovanje postavljaju. Nasuprot trendu u me|unarodnom i uporednom pravu, u BiH se nije, na adekvatan na~in, pratilo kretanje u oblasti elektronskog poslovanja i njegovo pravno regulisanje. Dosadanja legislativa predstavlja samo parcijalno rjeavanje goru}ih problema. U BiH, na dr`avnom nivou postoji jedino Zakon o elektronskom potpisu koji je nedavno donesen. Na entitetskom nivou Republika Srpska je donjela Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu. Na `alost, ovaj zakon je ostao samo mrtvo slovo na papiru jer do danas u RS nije izdat niti jedan elektronski potpis, niti je formirana institucija koja bi mogla da izdaje, tj. da certificira elektronske potpise. 136. Da bi se otklonile prepreke i ubrzao razvoj elektronskog poslovanja, veliki broj me|unarodnih organizacija po~eo je regulatorno da djeluje u ovom domenu. Najva`niji predmet normiranju su: komercijalni dokument; e-potpisi; e-ra~uni; e-ugovori; e-bankarstvo; e-pla}anje. 137. Standardi elektronskog poslovanja postaju sve slo`eniji i stro`iji. Ta zakonitost va`i i u sferi zaklju~ivanja elektronskog ugovora. Tehnika zaklju~ivanja elektronskog ugovora postaje sve specifi~nija zbog medija u kojem se elektronski ugovor manifestuje, prvenstveno zbog Interneta. Ta se specifi~nost ogleda prvenstveno u identifikaciji lica, na~inu pregovaranja, odre|ivanju i autentifikaciji sadr`aja ugovora, upotrebi hardverskih i softverskih sredstava koji se koriste kod izjavljivanja volje za sklapanje ugovora (elektronske poruke, elektronski potpisi, elektronski pe~ati pravnih lica), perfekciji ugovora i pravnom re`imu koji za njega va`i. Time je potvr|ena hipoteza da se, pravna rjeenja vezana za zaklju~ivanja elektronskih ugovora razlikuju od standardnih na~ina zaklju~ivanja ugovora, samo u tehnici zaklju~ivanja ugovora,nacionalnim pravima i u me|unarodnoj regulativi. 138. Osnovne, opte karakteristike tehnike zaklju~ivanja elektronskih ugovora se navode pojedina~no. Pravni re`im potpisa davaoca izjave ili ugovorne strane, kao uslov za nastanak ugovora i za o~uvanje dokazne snage pisanog dokumenta, nije promijenjen. U tu svrhu u virtualnom svijetu se koristi elektronski po259

tpis. On je sredstvo za identifikaciju ugovornih strana i autentifikaciju, tj. nepromjenjenost sadr`aja poruke koja je poslata elektronskim putem. Tehni~ka, tehnoloka i proceduralna slo`enost davanja, autentifikacije i verifikacije elektronskog potpisa su toliki da su doveli do niza posrednika u izra|ivanju ovog pravnog ~ina. I ne samo to! Potpis kao bivi privatno-pravni akt u~esnika u transakciji sada je podvrgnut veoma sna`noj intervenciji dr`avne sfere oli~ene u administrativnom pravu. U elektronskom poslovanju kontakti se uspostavljaju Internet marketingom, tj. reklamiranjem putem Interneta. Iako reklamiranje u klasi~nom na~inu poslovanja ne predstavlja preliminarne kontakte, ono na Internetu to jeste. Razlog le`i u interaktivnosti web stranica i e-pisama koji ne slu`e samo reklamiranju nego i kao mjesto i na~in za dobijanje svih potrebnih informacija prije zapo~injanja pregovaranja i samog zaklju~ivanja ugovora. Ovo je jedna od najve}ih komercijalnih i pravnih novina koju donosi primjena IKT. Ugovori se zaklju~uju razmjenom elektronskih poruka (ponude i prihvata) u~injenih elektronskom potom ili putem elektronskih poruka u~injenih primjenom XML standarda na web stranici jedne od ugovornih strana. Zbog razli~itih rjeenja u pojedinim nacionalnim pravima i unutar me|unarodnih izvora poiljalac elektronske poruke ili dokumenta mora jasno nazna~iti da li se radi o ponudi ili pozivu na davanje ponuda. Isto va`i i za lice koje reaguje na eletronsku ponudu ili poziv. Ako uopte postoje uslovi za to, subjekat koji odgovara mora da nazna~i da li se radi samo o daljem tra`enju informacija ili o prihvatu. Za razliku od klasi~nog prava, elektronsko ugovaranje je prevashodno bazirano na zaklju~ivanju ugovora putem formularnih tipiziranih ugovora. Izuzetak je postalo pravilo! Zbog toga pregovaranje u principu nije mogu}e. Ugovori se zaklju~uju automatizovano (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu). Eventualne faze zaklju~ivanja ugovora su ovim izgubile na zna~aju. Nacionalna prava i me|unarodni izvori usvajaju razli~ite teorije o vremenu i mjestu prijema ponude i prihvata. Uzimaju}i u obzir karaktreristike Interneta kao medija kojim se alju, elektronska ponuda obavezno sadr`i i podatak kada se smatra da je ugovor zaklju~en. Time na~ela autonomije volje i slobode ugovaranja nisu formalno povrije|ena, ali je njihov zna~aj u elektronskom ugovaranju bitno ograni~en. Sem uobi~ajenih klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti u elektronskom poslovanju putem Web stranica pojavljuju se klauzule isklju~enja odgovornosti za tetu prouzrokovanu: napadima destruktivnih programa (kompjujterski virusi, crvi itd), presretanju primljenih
260

poruka promjenama uslova na web stranici ili sadr`aja web stranice, promjenama specifikacije robe u~injene na web stranici itd. Klasi~na rjeenja o isklju~enju i ograni~enju odgovornosti su izdr`ala zahtjeve novih tehnologija, ali su u eri elektronskog poslovanja dobila potpuno nove tipizirane sadr`aje. Kao sredstvo pla}anja pojavljuje se digitalni novac, tj. digitalne nov~anice, koje se za razliku od tradicionalnih (papirnih i metalnih) sastoje od izvjesnog broja bitova, tj. elektronskih podataka. Sistem elektronskog pla}anja nije nita manje slo`en od na~ina zaklju~ivanja elektronskih ugovora. Ono to je karakteristi~no za pla}anje kod elektronskih ugovora jeste praksa da je ~in pla}anja uz svojstvo konkludentne radnje dobio i karakateristike uslova za zaklju~ivanje ugovora. U sklopu tradicionalnog na~ina privre|ivanja, poslovni odnosi su naj~e}e uspostavljani na lokalnom nivou, te nije ni bilo dileme koji propis }e se primjeniti. U principu je va`ilo pravo mjesta obavljanja posla. U prodaji putem Interneta situacija je bitno razli~ita. U trenutku kontaktiranja, naru~ivanja i zaklju~ivanja ugovora o prodaji robe ili usluge se ne zna dr`avna teritorija sa kojih potencijalna ili aktualna stranka djeluje. Zbog toga drugu veliku grupu pravnih problema predstavljaju oni koji se ti~u odre|ivanja mjerodavnog prava za predmetni ugovorni odnos. Izbor nadle`nog prava potencijalno ote`ava ~injenica da jedna ugovorna strana mo`e imati sjedite u jednoj zemlji, prezentaciju na web-sajtu izvriti u drugoj zemlji, primiti robu iz tre}e zemlje, a pla}anje izvriti u ~etvrtoj zemlji. Ova situacija ne zahtijeva promjenu postoje}ih pravila me|unarodnog privatnog prava, ve} prilogo|avanje postoje}ih pravila novim tehnikama poslovanja. 139. Pregled najva`nije regulative koja se bavi elektronskim poslovanjem i elektronskim potpisom jasno pokazuje zakonitost harmonizacije rjeenja na me|unarodnom nivou. Prva oblast u kojoj se harmonizacija ogleda jeste tehnika zaklju~ivanja ugovora elektronskim putem. Drugo polje harmonizacije ti~e se pravne sigurnosti. Ona se ostvaruje najprije standardizacijom tehni~kih i tehnolokih zahtjeva i rjeenja, a potom i pravnim tretmanom dokazne snage elektronske forme ugovora. Ona je u svim izvorima izjedna~ena sa drugim dokaznim sredstvima, tako da sudovi vie ne mogu odbijati kao dokaz dokument samo zato to je zaklju~en u elektronskom obliku. Ova regulativa ni na koji na~in nije promjenila opta rjeenja ugovornog prava tako da ona va`e i za ugovore koji su zaklju~eni primjenom IKT. Kao krajnji zaklju~ak se name}e stav da izme|u zaklju~ivanja ugovora razmjenom elektronskih poruka i primjenom IKT i na klasi~an na~in razlika postoji samo u tehnici zaklju~ivanja ugovora i mediju u kojem se to ~ini.
261

140. Tehnoloke osobine Interneta kao medija preko koga se zaklju~uju ovi ugovori, ~ine tehniku zaklju~ivanje elektronskog ugovora specifi~nom unutar svih pravnih sistema i pravnih tradicija prisutnih u Evropskoj uniji. Zna~aj EU kao partnera Bosne i Hercegovine i proces njenog pribli`avanja Evropskim integracijama name}u potrebu harmonizacije prava BiH sa Acquis communautaire. Nacrti Zakona i uredbi o elektronskom poslovanju, koji su ura|eni u okviru UNDP zadovoljavaju upravo ovu potrebu ne samo pravnog poretka, nego i cjelokupnog BiH drutva. 141. Prate}i opti razvoj pravne regulative elektronskog poslovanja i potrebe otpo~injanja pregovora o SAA sa Evropskom unijom, Vije}e ministara BiH u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojni program Ujedinjenih nacija) je izradilo kompleksan skup zakona i uredbi koje predstavljaju budu}u e-legislativu BiH. Nju sa~injavaju ve} usvojeni Zakon o elektronskom potpisu BiH: Nacrti Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH; Uredbe o mjerama i postupcima upotrebe i zatite elektronskog potpisa i naprednog elektronskog potpisa, sredstava za izradu elektronskog potpisa i naprednog elektronskog potpisa i sistema certificiranja i obaveznog osiguranja davatelja usluga izdavanja kvalificiranih certifikata; Uredbe o tehni~kim pravilima i uvjetima povezivanja sistema certificiranja elektronskih potpisa; Uredbe o registru davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate; Uredbe o evidenciji davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa. Opravdano je o~ekivati da }e usvajanjem i primjenom ove legislative u BiH ubrzati pridru`ivanje ne samo Evropskoj uniji, nego i razvijenim zemljama. Razloge za to vidmo u ~injenici da u modernom svijetu samo ure|ena upotreba IKT i solidno konstituisano informati~ko drutvo mogu pojedincu obezbijediti bolji i humaniji `ivot. E-legislativa je, pri tome, nezaobilazan instrument na tom putu.

262

IV PRAVNA ZA[TITA POTRO[A^A763


1. Uvod
1. Bosna i Hercegovina izabrala je rjeenje da osnovi materije zatite potroa~a budu regulisani na dr`avnom nivou. Naravno da ovakav koncept ne isklju~uje potrebu postojanja entitetskog zakonodavstva. On podrazumijeva njihovo postojanje ali u skladu sa dr`avnim zakonodavstvom. Prvi korak ka ovom cilju je u~injen donoenjem Zakona o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini, pri ~emu pojedini zakoni koji determiniu ovu materiju tako|er egzistiraju kao dr`avni. Slijede}a faza }e biti uskla|ivanje entitetskih zakonodavstava u razli~itim sferama: inspekcijski nadzor, formiranje udru`enja za zatitu potroa~a, postupanje sudova, svi oblici zatite potroa~a po~ev od krivi~no-pravne pa do civilne, odnosno gra|ansko-pravne zatite. Nezaobilazna je i oblast prava konkurencije, te u tom kontekstu posebno za`ivljavanje funkcija, ovlatenja i rada Konkurencijskog vije}a Bosne i Hercegovine i entitetskih Ureda za konkurenciju i zatitu potroa~a. Bli`e i ire dr`avno i privredno okru`enje, mjere za zatitu potroa~a u okviru svojih ekonomija, posmatra i u svjetlu mjera ekonomske politike, kao i interesa vezanih za zatitu vlastitih nacionalnih ekonomskih interesa. Prakti~no su sve oblasti privre|ivanja, uklju~ivo i prometnu i sferu pru`anja razli~itih vrsta usluga, postale jedan svojevrstan poligon u okviru koga se vodi borba vezana ne samo za zatitu vlastitih nacionalnih i dr`avnih ekonomskih interesa, ve} i samih potroa~a. Potroa~i, na globalnom planu, postaju sve vie kategorija koja opredjeljuje izbor roba i usluga. Borba za potroa~e sve vie postaje i mjerilom ekonomske uspjenosti. U cilju zatite potroa~a, kao ciljane marketinke kategorije, instrumentarij njihove zatite postaje sve razu|eniji, kompleksniji i u sebi nosi razli~ite oblike organizovane zatite. Javnopravni aspekti ove zatite su sve zastupljeniji, a naro~ito u kontekstu sve
763 Autori ovog poglavlja su mr Jasmin Hoo i prof. dr Veljko Trivun. I ovdje se radi, u jednom dijelu, o a`uriranoj verziji magistarskog rada mr Jasmina Hoe na temu: Sistem zatite potroa~a u pravu Evropske Unije i pravu Bosne i Hercegovine. Pravne aspekte zatite prava potroa~a obradio je prof. dr Veljko Trivun.

263

ve}eg uticaja dr`ave na nacionalne ekonomije, kao i zatite potroa~a koji se kategorijalno javljaju kao najve}i konzument nacinalnih dobara. Ovo je opredjeljeno i izabranim ekonomskim pristupom zatiti potroa~a, kao i ~injenicom da su potroa~i, kao krajnji konzumenti pojedinih dobara i usluga, kategorija koja snosi zna~ajan dio ve} spomenutih poreskih optere}enja. Svjedoci smo stvaranja jedne zasebne ekonomske, pravne i marketinke discipline koja se naziva konzumerizam. 2. Pravo zatite potroa~a, kao nova pravna i ekonomska disciplina u nastajanju, predstavlja jedno od efikasnih sredstava zatite ove zna~ajne kategorije. Potroa~i i njihova zatita na svom zna~aju, svakim danom dobivaju sve vie. Pravo zatite potroa~a predstavlja i jednu od poluga i sredstava ekonomije kako bi se u ovoj sferi ispotovali sve slo`eniji zahtjevi vezani za zatitu ekonomskih interesa pojedinih dr`ava, a u slu~aju Evropske unije i jednog jedinstvenog tr`ita. Nesumnjivo je da }e ova oblast dobivati sve vie na svome zna~aju, a posebno kada se posmatra u funkciji ostvarivanja vie razli~ito definisanih ekonomskih i drugih ciljeva. Nesporno je postalo da i Bosna i Hercegovina, na dr`avnom nivou, treba da usvoji i primjeni moderne obrasce ponaanja u oblasti zatite potroa~a. Ostvarenje ovog zahtjeva ne}e biti samo u funkciji naeg pristupanja Evropskoj uniji i drugim regionalnim i irim integracijama, ve} }e biti i u funkciji ostvarenja pojedinih privrednih i ekonomskih ciljeva, a prije svega mjera ekonomske politike.

2. Istorijski razvoj prava za{tite potro{a~a


3. Ako se zanemare pokuaji da se tragovi prate unazad sve do Hamurabija,764 ali i one suzdr`anije koji ne idu dalje od kraja prolog i po~etka ovog stolje}a, izgleda da se sve bitno povodom prava zatite potroa~a, shva}enog u uobi~ajenom zna~enju tog pojma, desilo u proteklih nekoliko desetlje}a. Rimsko pravo je poznavalo postojanje stvarnih ili fakti~kih nedostataka na prodanoj stvari. Radilo se o onim manama kada prodana roba nije imala svojstva za koja se, prilikom sklapanja ugovora, tvrdilo da ih ta roba i ima. Moralo se raditi o takvim svojstvima da ih kupac, ni uz uobi~ajenu pa`nju, nije mogao uo~iti. Pisani izvori se susre}u u Lex duodecim tabularum.765 Vremenom su se razvila i pravila tzv. kurilskih edila vezanih za potrebu javnog objavljivanja mana prodatih robova i stoke.
764 Hamurabijev zakonik, 1780. godine p. n. e. 765 Pobli`e vidjeti kod: Prof. dr. Ante Romac, Rimsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1989, str. 310311.

264

Srednji vijek nije donio neta zna~ajno u ovoj sferi. Ako izuzmemo, u okviru kanonskog prava, konstituisanja pravnog institua ote}enja preko polovine (leasio enormis), nita se zna~ajnije nije deavalo. Ovdje je potrebno spomenuti shvatanja pisaca kanonista o uticaju promijenjenih okolnosti (rebus sic stantibus) na dejstvo ugovora. Ova shvatanja su se zasnivala na tuma~enju osnovnih normi hri}anskog morala da je nedoputeno da se, putem ugovora, jedna strana bogati na ra~un druge strane. Pod ovim uticajem, izme|u ostalog, zahtijevalo se da za svaku stvar i uslugu bude odre|ena pravi~na cijena (justum pretium). Razvoj ove teorije doveo je i do toga da se s vremenom po~elo vriti i administrativno tarifiranje robe i usluga.766 Tek na tragu ekonomskog poleta nakon II svjetskog rata stvorena je ono to bi se moglo nazvati ekonomsko-socijalnom kriti~nom masom koja je neposrednu pravnu intervenciju, u cilju zatite potroa~a, na tr`itu u~inila neophodnom i po`eljnom. U tom smislu pravo zatite potroa~a je prvenstveno dio onog to se naziva socijalnim in`injeringom u okvirima dr`ave blagostanja. Dakle, premda su razlozi njegovog postojanja vezani za nedostatke imanentne kapitalisti~kom proizvodnom i tr`inom odnosu, tek posljednjih nekoliko desetlje}a svjedo~e akciju, prije svega zakonodavaca, na posebnoj pravnoj zatiti potroa~a kao slabijeg partnera u procesu tr`ine razmjene. Re~eno prije svega vrijedi za pravo SAD, gdje ga sublimira ~uvena poslanica predsjednika J.F.Kennedya ameri~kom Kongresu s po~etka ezdesetih godina u kojoj su interesi potroa~a dobili prominentno mjesto.767 Ilustrativne su i smjernice Ujedinjenih nacija, kao i smjernice Me|unarodne organizacije saveza potroa~a.768 Pri tome su jasno uo~ljive i odre|ene razlike, uslovljene kako osobenim pravnim tradicijama, tako i socijalnim, politi~kim i kulturnim specifi~nostima. Dok su u nekim zemljama akcentirani metodi i tehnike privatnog prava, u drugima je ire koriteno upravno, prekrajno i krivi~no pravo. U pojedinim pravnim sistemima efikasnost zatite je posredovana dr`avnim i paradr`avnim organima i naglaskom na kolektivnoj zatiti. U drugim je ta uloga preputena raznim vidovima tzv. autonomne pravne regulacije (soft law) i samoorganizovanju potroa~a. U skladu s tim, lepeza pravnih instrumenata kojima se vri intervencija na strani potroa~a je izuzetno iroka i raznolika. Ona uklju~uje: ustavne odredbe, relativno obuhvatnu kodifikaciju u ovoj oblasti tzv. potroa~ke zakonike (Consumer code), posebne zakone
766 Pobli`e vidjeti kod: David Oughton & John Lowry, Consumer Law, Balckstoun Press Limited, Second edition, London 2000, str. 12 i 13. 767 U poslanici je posebno istaknuto nekoliko osnovnih prava potroa~a. Pitanje u kojoj je mjeri poslanica iz 1962. g. artikulacija neo-liberalnog konzumerizma, i utoliko retorika potroa~kih prava, a u kojoj dio socijalne pravde, a to je ovdje u drugom planu. 768 Smjernice Ujedinjenih nacije Rezolucija br. 39/248; International Organization of Consumers Union-IOCU.

265

koji pokrivaju zna~ajnije segmente zatite potroa~a, tzv. zakone o zatiti potroa~a, te pojedina~ne zakone ili intervenciju u postoje}e opte propise kojima se regulie ponaanje na tr`itu. U obzir treba uzeti i brojne podzakonske akte kao i uvijek ilustrativnu sudsku praksu. S obzirom na osnovnu koncepciju rada istorijski razvoj zatite potroa~a dalje }e se posmatrati isklju~ivo u okvirima njegovog razvoja u pravu Evropske unije.

3. Za{tita potro{a~a u pravu Evropske unije - istorijski razvoj


4. Evropska unija je po mnogo ~emu osobena, nadnacionalna tvorevina grupe dr`ava, a samim tim i njen pravni poredak predstavlja me|unarodno pravni fenomen. Zbog toga ne postoji jedinstven stav o njegovoj pravnoj prirodi.769 Pod pojmom evropskog prava ili komunitarnog prava podrazumjevamo korpus pravnih pravila koji ure|uje drutvene odnose u okviru Evropske zajednice, odnosno Evropske unije.770 Drutveni odnosi koji se ti~u zatite potroa~a nisu oduvjek bili dio izvorne nadle`nosti komunitarnog prava. Specifi~na nadle`nost za donoenje propisa iz ove oblasti nije bila sadr`ana u osniva~kom ugovoru, ali to ne zna~i da nije bila razmatrana na Savjetu Ministara i da oni nisu donosili propise koji se ti~u zatite potroa~a. Sve te mjere su bile sporadi~ne i slu`ile su kao sredstvo za ostvarenje cilja stvaranja zajedni~kog tr`ita Unije.771 Slobodno se mo`e re}i da se politika zatite potroa~a razvijala uporedo sa razvojem zajedni~kog tr`ita Evropske zajednice. Potroa~evo pravo na informisanje, obrazovanje i samoorganizovanje su sadr`ani u ~lanu 153, ex. ~lan 129a i u ~lana 95, ex. ~lan 100a, Ugovora o osnivanju Evropske Unije, te direktivi Evropske unije vezanu za zatitu potroa~a, kao i u propisima sadr`anim u Zelenoj knjizi o zatiti potroa~a.772 Tek Amsterdamskim novelama komunitarna nadle`nost, u ovom polju, je specificirana i u~injena manje spornom i najzad uzdignuta na ustavni
769 Vidjeti opirnije, Hartley T.C.: Osnovi prava Evropske zajednice - Uvod u ustavno i upravno pravo Evropske zajednice, Pravni centar, Sarajevo 1998. g.; prof. dr Milo Trifkovi} i doc. dr Sanjin Omanovi}: Me|unarodno poslovno pravo i arbitra`e, Ekonomski fakultet u Sarajevu- Izdava~ka djelatnost djelatnost, Sarajevo 2001. 770 Vidjeti opirnije, Nigel Foster: EC Law, Blackstone press limited, London 1998. g.; Wyatt DerickDashwood Alan: The Substantive Law of the EEC, Sweet and Maxwell, London 1987. 771 Vidjeti opirnije: Dennis Swann: The Economics of the Common Market, Penguin Books, 1995, str. 346. 772 Green Book on Consumers Protection in the European Union, www.jussemper.org; Comments to the Green Book, www.cl.cam.ac.uk.

266

nivo.773 Mo`e se re}i da je to posljedica drutvene stvarnosti jer su ove promjene proistekle nakon niza skandala vezanih za proizvodnju hrane, odnosno nepotivanje elementarnih zahtjeva odr`ive i `ivotnoj okolini primjerene proizvodnje hrane, transparentnosti tr`ine distribucije i marketinga.

4. Faze razvoja politike za{tite potro{a~a u Evropskoj uniji


5. Zemlje ~lanice Evropske zajednice su u ezdesetim i sedamdesetim godinama prolog stolje}a po~ele da razvijaju koncept za poboljanje prava potroa~a. Radi se o politi~kom i pravnom odgovoru na specifi~ne uslove djelovanja i rizike individua, odnosno potroa~kog kolektiva u tzv. potroa~kom drutvu. Ugovor o osnivanju Evropske ekonomsku zajednice (dalje: EEZ) iz 1957. g. bio je prije svega proizvodno orijentisan. U njegovim institucionalnim i pravnim strukturama radilo se primarno na stvaranju slobodno-tr`inih odnosa ~ime se `elio stvoriti veliki jedinstven prostor za proizvodnju i distribuciju.774 Osnovni cilj EEZ bio je uspostavljanje zajedni~kog tr`ita.775 Rezolucijom 39/248776 iz 1985, Generalna skuptina Ujedinjenih nacija donijela je smjernice o zatiti potroa~a kojima je potaknula zemlje ~lanice na zakonsko ure|ivanje ovog podru~ja, kao i razvoj institucija koje }e potroa~e obavjetavati i pou~avati, te tititi njihova prava. est zemalja777 potpisnica Ugovora o osnivanju EEZ potpisanog u Rimu 1957. godine, donijele su krajem 1973. godine Evropsku povelju o obavjetavanju i zatiti potroa~a s njihovim pravima, a koja se sastoje od: prava na zatitu ekonomskih interesa; prava na zatitu od opasnosti za `ivot, zdravlje i imovinu prilikom stjecanja proizvoda i usluga na tr`itu; prava na pravnu zatitu i podrku dr`ave; prava na obavjetavanje i kolovanje potroa~a; prava na udru`ivanje sa svrhom zatite njihovih interesa; kao i prava na predstavljanje u tijelima koja odlu~uju o stvarima od interesa za potroa~e. Od tada do danas, na tim principima, u EEZ je nastalo bogato i razu|eno zakonodavstvo za zatitu potroa~a. 6. Cilj politike zatite potroa~a je ja~anje pozicije potroa~a kroz izjedna~avanje tr`ino politi~ke podre|enosti potroa~a i kroz pove}anje transparentnosti na tr`itu. Ja~anje pozicije ne odnosi se samo na potroa~a kao individuum, ve} i na ukupno ja~anje kolektivne mo}i
773 Vidjeti opirnije: Nevenko Misita, Osnovi prava Evropske unije, Sarajevo: Magistrat, 2002., str. 64. 774 Reich, Norbert, EU Verbraucherrecht. Baden Baden: Nomos Verlagsgesellschaftstr, 4 Auflage, 2003, str. 14. 775 Misita, Nevenko. op. cit. , str. 18. 776 Vilus, Jelena, Pravna zatita potroa~a i uporednopravna studija sa posebnim osvrtom na prava potroa~a u Evropskoj uniji, Beograd - Sremska Mitrovica: Eco Tech d.o.o., 1996, str. 3. 777 Njema~ka, Italija, Francuska, Holandija, Belgija i Luxemburg

267

potroa~a.778 Zajedni~ko obilje`je svih modernih demokratskih dr`ava je zatita interesa ekonomski slabije strane u poslovnim transakcijama na tr`itu. Stoga se u tim zemljama zakonima o zatiti potroa~a tite potroa~i na tr`itu proizvoda i usluga koje kupuju za svoje li~ne ili porodi~ne potrebe. Ostvarivanje prava potroa~a, kao individue i kao kolektiva, je centralno pitanje politike zatite potroa~a. Kroz materijalno pravo obezbje|ena zatitna pozicija ostaje bezuspjena, sve dok se ne obezbjedi efikasan pravni okvir. Access to justice svoj je vrhunac do`ivio u sedamdesetim godinama, i odnosi se ne samo na interese potroa~a, ve} i na ostale difuzne interese u podru~jima kao to su polna diskriminacija, zatita okolia i ograni~avanje stranaca u ostvarivanju njihovih prava. Dakle, access to justice prevazilazi politiku zatite potroa~a. Od EEZ inicirane aktivnosti slijede mogu}nost ostvarenja pristupa pravu potroa~a kao individue i kao grupe. Do kraja osamdesetih godina Evropska komisija nije uspjela razviti stvarnu politiku zatite potroa~a.779 Me|utim, uvo|enjem akcionih planova, koji sadr`e konkretne mjere, situacija se zna~ajno mijenja.

5. Odnos potro{a~kog prava Evropske unije i ostalih pravnih sistema ~lanica


7. Kada je po~etkom sedamdesetih godina Evropska komisija stupila na scenu i postepeno po~ela preuzimati politiku zatite potroa~a, nala je u zemljama ~lanicama EEZ dosta heterogeno razvijeno pravo zatite potroa~a.780 Krajem ezdesetih i po~etkom sedamdesetih godina EEZ se sastojala od devet ~lanova. Takozvani skandinavski element bio je zastupljen sa Danskom, tako da su se ve} tada mogla odrediti dva pravna sistema i ~etiri razli~ite pravne kole: sistem i kola common law; evropsko-kontinentalni sistem i u okviru njega pravne kole: romanska, germanska i skandinavska. Zemlje common law pravnog kruga reaguju na potroa~ko-politi~ka pitanja pragmati~no. Oni se zala`u za precizno regulisanje u usko ograni~enim djelatnim poljima i vjeruju osim toga u samoregulaciju.781 Sprovo|enje prava je u rukama dr`avnih ustanova. Korporacijske strukture su slabo
778 Zischka, Ulrike, Die Rechtsetzungkompetenzen der Europaeischen Gemeinschaft auf dem Gebiet des Verbraucherschutzes, unter besonderer Beruecksichtigung des Werberechtes. Disseldorf, 1997, str. 12. 779 Reich, Norbert. op. cit., str. 1085. 780 O tome pobli`e: Fontaine/Bourgoignie, Consumer Legislation in Belgium and Luxembourg, 1982; Reich/Micklitz, Consumer Legislation in The EC Countries, 1979. 781 Korisno: Teubner, Legal Irritants: Good Faith in Brits Law or How Unifying Law Ends Up in New Divergentes, 61(1998) Modern Law Review, str. 11.

268

izgra|ene i to predstavlja razlog to potroa~ke organizacije imaju podre|enu ulogu u promjenama. Input zemalja comon law pravnog kruga u kojima je zatita potroa~a bila i ostvarena uglavnom se ograni~avao na oblasti prava na sigurnost proizvoda i prava na natjecanje.782 Sa svojim politi~kim na~elima, a vezano za kaznene odredbe, romanske zemlje se dvoume izme|u principa liberalnog kapitalizma (laisses-faire) i intervencionizma. Potroa~ka politika je izlo`ena jakim politi~kim previranjima i usko je vezana sa razli~itim drutvenim strujama. Sprovo|enje politike zatite potroa~a organizovano je centralnobirokratski. Akcije francuske vlade rezultirale su preuzimanjem vode}e uloge romanskih zemalja na poljima informisanosti potroa~a i ugovornog prava potroa~a. Zemlje njema~ke pravne tradicije vjeruju u dugoro~no postavljanje politi~kih polja. Pravno intervencionisti~ka zatita potroa~a orijentie se na sistemati~nosti i koherenciji u pravnom sistemu. Sprovo|enje prava je koncentrisano na sudskoj zatiti. Dominiraju korporacijske strukture u kojima udru`enja za zatitu potroa~a imaju vode}u ulogu. Njema~ka, odnosno prostori koji su pod pravno-njema~kim uticajem, zauzeli su u sedamdesetim godinama samo djelove potroa~kog prava i bavili se uglavnom vru}om diskusijom o adekvatnoj kontroli optih uslova poslovanja, a koja se`e jo od Vajmarske republike. Skandinavske zemlje koncipiraju pravo zatite potroa~a kao samostalno pravo ponaanja na tr`itu. Regulacijski zahvati se mijenjaju izme|u privatizacije i etatizacije. Kod sprovo|enja dominiraju dr`avno-centralne agencije koje nastaju}a konfliktna polja rjeavaju primarno putem kooperacije. Potroa~ke organizacije osiguravaju dr`avno podre|eno pravo zatite potroa~a. Izra|eni sistem pravnih odredbi pod vodstvom potroa~kog ombdusmena brinuo se za visoki stepen pravila pravne zatite ne samo u oblasti zatite proizvoda nego i u oblasti zatite ekonomskih interesa. Gusta mre`a izvansudskih ustanova garantuje efikasnu pravnu zatitu. 8. Sa izdavanjem prvog programa za zatitu potroa~a 1975 godine drasti~no su se promijenili po~etni uslovi izme|u zemalja ~lanica i Evropske komisije. Diskusija o pravnom na~elu jemstva na proizvode ovdje mo`e biti paradigmati~na. Naime, ova tema se od estdesetih godina nalazila na dnevnom redu svih zemalja ~lanica EEZ. Sa izdavanjem prvog programa o zatiti potroa~a stvoreno je uvjerenje da se mora na}i rjeenje o problematici jemstva na nivou ~itave EEZ. Unutar nekoliko godina Komisija je preuzela politi~ku inicijativu i pokuala putem jedne
782 Whindcup, Consumer Legislation in The United Kingdom and The Republic of Ireland, 1980.

269

politi~ke maksimalizacije da ve`e razli~ite pokuaje ure|enja. Zemlje ~lanice su bile politi~ki rastere}ene jer su mogle da predaju Evropskoj komsiji nacionalno, kompleksno, heterogeno i vrlo konfliktno polje potroa~ke politike. Me|utim, desilo se neto to se nije moglo predvidjeti. Komisija je preuzela zadatak da oblikuje ne samo politiku i pravo zatite potroa~a nego je vodila i aktivnu politi~ku akciju usmjerenu ka procesu evropske integracije.783 Name}e se pitanje, da li EZ reprezentira sopstveni pravni sistem koji potiskuje spomenute pravne sisteme i pravne kole, odnosno da li je i u kolikoj mjeri sopstveno evropsko komunitarno pravo komplementarno sa nacionalnim pravnim kulturama i tradicijama svojih ~lanica. Hipoteza je da nacionalni pravni sistemi sa svojim razli~itim pravnim kulturama i tradicijama opstaju u sprovo|enju prava dok se komunitarno pravo zatite potroa~a etablira kao samostalni pravni sistem. Pod vode}im principom strategije maksimalizacije, evropsko pravo zatite potroa~a ujedinjuje pragmatizam common-law zemalja, centralizam romanskih, njema~ki perfekcionizam, te eficijenciju i efikasnost skandinavskih zemalja.784 Formiranjem Evropskog biroa potroa~kih udru`enja (BEUC) zaokru`en je sistem organizovanja potroa~a na nivou Evropske unije. Slijedilo je formiranje zasebnih evropskih organizacija vezano za pojedina potroa~ka dobra, kao i zasebne organizacije koja koordinira potroa~ke akcije na planu standardizacije (Secretariate de Coordination pour la Normalization-SECO).785 Naravno da uticaja imaju i nevladine organizacije od kojih se sa svojom aktivno}u posebno isti~e Grupa za evropsko pravo potroa~a (ECLG) sastavljena od stru~njaka i univerzitetskih profesora. Ova Grupa, izme|u ostalog, publikuje i svoje stavove u eminentnom Journal of Consumer Policy.

6. Istorijat i izvori prava za{tite potro{a~a u pravu Bosne i Hercegovine


9. U zemljama bive Jugoslavije potroa~ki pokret i njegov uticaj nisu bili posebno izra`eni. Dr`ava se nametala kao institucija koja zna i mo`e podjednako pravi~no da titi interese svih: proizvo|a~a i trgovaca, potroa~a i naravno dr`ave. Za vrijeme trajanja tzv. administrativnog
783 Hans.- W. Miklitz, Zur Notwendigkeit eines neuen Konzepts fuer die Fortentwicklung des verbraucherrechts in der EU; http://www.vur-online.de/beitrag/36.html 784 Ibid; http://www.vur-online.de/beitrag/36.html 785 Pobli`e vidjeti kod: Nevenko Misita, Osnove prava zatite potroa~a Evropske zajednice, Sarajevo: Pravni centar Fond otvoreno drutvo Bosne i Hercegovine, 1997, str. 103-109.

270

socijalizma borba protiv nelojalne utakmice, a time i zatita potroa~a, ne samo da nije bila aktuelna ve} se smatralo da nije ni mogu}a. Osnovni razlog za to je bilo nepostojanje roba, kao i nepostojanje konkurencije me|u preduze}ima. U tom periodu postoje tragovi institucionalnog potroa~kog organizovanja kroz savjete potroa~a koji su bili jedan od organa Saveza socijalisti~kog radnog naroda na republi~kom nivou. Njihovo djelovanje bilo je marginalno, kao i djelovanje Zavoda za doma}instvo. U zakonodavnom pogledu zatita potroa~a je bila normirana putem pravila o suzbijanju nelojalne utakmice i suzbijanju zaklju~ivanja sporazuma u cilju sticanja monopolskog ili drugog povlatenog polo`aja na tr`itu.786 Na istom stanovitu je bila i sudska praksa.787 Kasnijim donoenjem Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma788 pitanje zatite potroa~a se potencira u okviru materija nelojalne utakmice. Raspadom SFRJ djelovanje organizacija potroa~a je u potpunosti zamrlo i svelo se samo na ulogu pojedinaca. Izuzetak su Republika Slovenija i Republika Makedonija koje su imale izvjestan napredak u razvoju potroa~kih organizacija, a koje su izrasle upravo iz republi~kih Zavoda za doma}instvo. Istorijat prava zatite potroa~a na naim prostorima mo`e se posmatrati kroz dvije etape. Prva se odnosi na zatitu prava potroa~a u okviru pravnog re`ima ex Jugoslavije,789 a druga na poslijeratni razvoj ove pravno-ekonomske discipline u okvirima Bosne i Hercegovine kao samostalne dr`ave. Ova druga faza razvoja limitirana je i oskudna sama po sebi iz vie razloga. Pobroja}u samo neke: politi~ke prilike, su`en ustavni a time i pravni okvir, socioloki i kulturoloki razlozi itd. U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko neformalnih i formalnih grupa koje rade sa potroa~ima i pokuavaju ostvariti uticaj potroa~a (Tuzla, Mostar, Banja Luka, Sarajevo). Rad ovih grupa je jo uvijek marginalan, neprepoznatljiv, institucionalno su nepovezani, a bez programa rada na nivou Bosne i Hercegovine. Na pitanje jesu li udru`enja potroa~a u BiH u dovoljnoj mjeri uklju~ena u formulisanje politike koja se bavi zatitom potroa~a u BiH, ili su pak miljenja da bi ova udru`enja trebala uzeti ve}e u~e}e u tom pogledu, potroa~i u BiH pokazuju najve}i
786 Zakon o prometu roba i usluga sa inostranstvom (Sl. list FNRJ, br. 27/62) i Zakon o regulisanju poslovnih odnosa na tr`itu (Sl. list FNRJ, br. 30/62). 787 Za postojanje djela nelojalne utakmice nije dovoljno da je po~injena radnja protivna dobrim poslovnim obi~ajima i na~elima zdrave utakmice, ve} ista mora da bude podobna da oteti drugog takmi~arakonkurenta ili da kroz takmi~arski odnos i posredno potroa~a ili privredu zemlje. Presuda Vrhovnog privrednog suda Pk`-88/65 od 17. 01. 1966. g. Citat prema: Zoltan Biro, Komentar Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma, Privredna tampa, Beograd 1976. 788 Sl. list SFRJ, br. 24/74. 789 O pojedinim etapama pobli`e vidjeti: Milo dr Trifkovi}, Pravo konkurencije, Sarajevo: Svjetlost, 1981, str. 41-44.

271

stupanj uniformnosti miljenja. Naime, ~ak 82,3% ispitanih gra|ana smatra da udru`enja potroa~a u BiH nisu dovoljno uklju~ena u formuliranje politike zatite potroa~a, te da bi se u tom pogledu trebala vie anga`ovati. U pore|enju sa zemljama ~lanicama Evropske unije, u BiH je za oko 25% ve}i postotak onih koji su ovog miljenja.790 10. Sasvim je vjerovatno da bi evidentni zastoj na razvoju ove discipline i dalje bio prisutan da se kroz potrebu harmonizacije naeg pravnog sistema sa pravom Evorpske unije nije pojavila i potreba pravnog ure|enja ovog pitanja. Harmonizacijom pravnog sistema Bosne i Hercegovine sa komunitarnim pravom Evropske unije do}i }e do pojave organizacionih formi koje }e baviti zatitom potroa~a. Nesumnjivo je da }e i uloga dr`ave biti nezaobilazan podsticajni faktor. Sistem izvora za zatitu potroa~a bavi se kroz: krivi~no pravo, pravo konkurencije, administrativno pravo, gra|ansko pravo, pravo zatite okoline i pravo za zatitu potroa~a.

7. Pojedina prava i pojam potro{a~a


11. Pojedina prava potroa~a dalje }e biti razmatrana na dva na~ina. Prvi je izlaganjem osnovnih obilje`ja pojedinih prava potroa~a. Drugi na~in je izlaganjem koje se odnosi na pojedine potroa~ke direktive. Ovaj pristup usvajamo zbog toga to se kroz pojedine direktive prepli}e materija vie potroa~kih prava. Posebno }e biti rije~i o rjeenjima u naem pravnom sistemu kako bi se komparativnom metodom ukazalo koje smo institute preuzeli iz evropskog prava zatite potroa~a. Pojam potroa~ je prvenstveno dio ekonomskog diskursa i njegovo prenoenje u pravni kontekst podrazumjeva niz kontroverzi. Jedni autori generalno dovode u pitanje mogu}nost pravne definicije potroa~a,791 odnosno upozoravaju da potraga za njom vodi krajnje neprimjerenoj simplifikaciji problema impliciranih ovom pravnom regulativom. Pojedini autori potroa~e smatraju samo krajnjim potroa~ima, ali ipak idu}i tragom doktrinalnih i pozitivnopravnih stavova, jasno su uo~ljivi iri i u`i pristup definisanju potroa~a. Osnovna karakteristika ovog prvog, ireg pristupa je liberalan stav naspram ekstenzije pojma potroa~a na tzv. male i srednje firme, zanatlije, profesionalne djelatnike i razli~ita pravna lica.792 Tako|er, da bi se sagledala ova definicija mora se posmatrati i kroz subjektivni i kroz objektivni pristup, s tim da je u prvom slu~aju naglasak na pravnom statusu subjekata, a u drugom na predmetu pravnog odnosa. I kona~no, za pojmovno odre|enje potroa~a bitnu ulogu igra i kolektivna
790 Detaljan izvjetaj na str. 85-95. 791 Definiranje potroa~a je gotovo nemogu}e, Goldring, 1990. g.; p. 116; Indetermination de la notion de consommateur, Cas/Ferrier. 792 Hodges izra`ava ~u|enje da jo ne postoji kona~na definicija potroa~a, Hodges, 1995, str. 51.

272

dimenzija. U ovom smislu tipi~an je nordijski pravni krug u kojem je uo~ljiv naglasak na kolektivnim pravima potroa~a i kolektivnim vidovima zatite potroa~a potroa~ki Ombudsman.793 Po~etna ta~ka i ograni~avaju}a znamen mjesta djelovanja direktive je potroa~. Ovdje ne}emo govoriti o tome ta je evropski (i njema~ki, francuski, italijanski i drugi; ali i bosanski i hrvatski) pojam potroa~a, jer se spoznajna vrijednost takve diskusije za ovaj rad ~ini manje zna~ajnom. Pojam potroa~a je ionako, u skoro svim direktivama EZ isti: potroa~ je quasi subtraktivno definisan kao ne-poduzetnik. Evropski sud polazi u di Pinto odluci794 od jednog uskog, apstraktnog pojma potroa~a.795 Zakon o zatiti potroa~a Bosne i Hercegovine796 (dalje: ZZP BiH) potroa~a definie na slijede}i na~in: potroa~ je svako fizi~ko lice koje kupuje, sti~e ili koristi proizvode ili usluge za svoje li~ne potrebe i za potrebe svoga doma}instva (u daljem tekstu: potroa~). 797 Kao to se vidi sama definicija potroa~a u naem zakonodavstvu je zapravo u`a definicija potroa~a, opteprihva}ena u komunitarnom pravu Evropske unije. 7.1. Pravo potro{a~a na informisanje i obrazovanje 12. Na~elo informisanja i obrazovanja potroa~a jedno je od temeljnih na~ela prava zatite potroa~a Evropske unije. U Bosni i Hercegovini to pitanje nije posebno ure|eno. Zakonom o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini, u nae se zakonodavstvo preuzima Direktiva 84/450/EEZ i Direktiva 97/55/EEZ o prevarnoj reklami, te Direktiva 98/6/EEZ o zatiti potroa~a pri ozna~avanju cijena proizvoda. Tim se direktivama ure|uje pravo potroa~a na potpuno i ta~no informisanje o proizvodu. to se ti~e obrazovanja potroa~a Zakon o zatiti potroa~a u BiH, za razliku od Zakona o zatiti potroa~a Republike Hrvatske,798 ne sadr`i takve odredbe. Naime, prema odredbama ~lana 104 Zakona o zatiti potroa~a Republike Hrvatske odre|uje se da programi osnovnog i srednjeg kolovanja trebaju sadr`avati i osnovna znanja o obavezama, pravima i zatiti potroa~a. Prema tome, bi se obrazovanje o pravima, obavezama i zatita potroa~a trebalo bi se provoditi na nekoliko nivoa.
793 Otud u ovim zemljama potroa~ke organizacije imaju gotovo marginalnu ulogu na onu koja im je data, na primjer u Njema~koj ili Francuskoj. Tim povodom: Wilhelmsson 1996. 794 EuGH od 14. 03. 1991. g.; Rs C-361/89 Slg. 1991 I-1189. 795 Opirnije: Remien, Oliver, AGB-Gesetz und Richtlinie ueber Verbrauchervertragsklauseln, ZEuP 1994, str. 34, 39ff. 796 Sl. glasnik BiH, br. 25/06 797 ZZP Opte odredbe, ~lan 1. 798 Zakon o zatiti potroa~a Republike Hrvatske, Narodne novine, broj 96/03

273

Po~etak ostvarivanja edukacije nalazi se svakako u koli to zahtijeva anga`man prosvjetnih radnika. Potrebno je imati vie znanja o navedenoj problematici. Ukoliko ne bi bili propra}eni adekvatnim akcijama, edukativni programi dali bi samo ograni~ene rezultate. U izvrenju takvih akcija potrebno je anga`iranje svih drutvenih faktora od porodice, kole, drutvene zajednice, sredstava javnih komunikacija, omladinskih i sportskih organizacija. Upravo tu dolazi do izra`aja odgojna uloga, koja je okrenuta djeci i mladima, a manifestuje se u podizanju opte kulture, razvijanju smisla za zatitu potroa~a, drutvenoj disciplini i odgovornosti za svoje postupke. 13. Pravo na infomisanje se danas smatra sastavnim djelom slobode informisanja. Klasi~ni oblici informisanja potroa~a su izdavanje stru~nih ~asopisa, letaka i broura za potroa~e. Sadr`aj takvih ~asopisa, letaka i broura obuhvata teme bitne za potroa~e. Uz izdavanje stru~nih ~asopisa za potroa~e, va`ni su i drugi oblici informisanja potroa~a, a tu spadaju izdavanje informativnog materijala za potroa~e, seminari, radionice kojima je cilj podizanje nivoa svijesti potroa~a. Zna~aj informisanja potroa~a danas je tako veliki da se u nekim zemljama, kao i u me|unarodnim organizacijama, donose posebni propisi kojima se pitanje infofrmisanja detaljno regulie.799 7.2. Pravo potro{a~a na za{titu zdravlja i sigurnosti potro{a~a 14. U podru~ju zatite zdravlja i sigurnosti potroa~a postoji niz propisa EZ, koji su ve}inom tehni~kog karaktera. Pravo je potroa~a da bude zati}en od proizvoda, proizvodnih procesa i usluga koji su tetni po njegov `ivot i zdravlje. Uskla|ivanje na ovom podru~ju usko je vezano sa uskla|ivanjem tehni~kog zakonodavstva. Od 1985. godine u pravu EEZ postoji tzv. novi pristup tehni~kom ujedna~avanju, prema kojem se direktivama utvr|uju samo opti ciljevi i osnovni sigurnosni standardi, a detaljna se specifikacija provodi pravilima Zajednice o zajedni~kim standardima. Temelj su zatite zdravlja i sigurnosti potroa~a Direktive 92/59/EEZ i 2001/95/EZ o optoj sigurnosti proizvoda. Kao posebne propise o sigurnosti proizvoda potrebno je jo navesti Direktivu 89/109/EEZ o ujedna~avanju prava dr`ava ~lanica u pogledu materijala i proizvoda koji dolaze u dodir s prehrambenim proizvodima, Direktive 76/768/EEZ i 94/32/EZ o ujedna~avanju prava dr`ava ~lanica u pogledu kozmeti~kih proizvoda, Direktivu 88/378/EEZ o ujedna~avanju prava dr`ava ~lanica u pogledu sigurnosti igra~aka, Direktivu 87/357/EEZ o ujedna~avanju
799 Vidjeti opirnije: Vilus, Jelena. op. cit., str. 39.

274

prava dr`ava ~lanica u pogledu proizvoda koji, zbog toga to izgledaju kao ono to nisu, ugro`avaju zdravlje i sigurnost potroa~a, te Uredbu Evropske komisije 1873/97 o podacima koji moraju postojati na etiketama prehrambenih proizvoda koji su proizvedeni od sastojaka genetski modificiranih organizama. 7.3. Pravo potro{a~a na zdravu okolinu 15. ^ovjek ima osnovno pravo na slobodu i jednakost u zadovoljavaju}im uslovima `ivota, u okolini ~iji kvalitet treba da mu omogu}i da `ivi u dostojanstvu i blagostanju. Iz ovog proizilazi pravilo humanog koritenja `ivotne okoline prema kome ~ovjek ima pravo na zdravu `ivotnu sredinu. Ovo pravo se svrstava u tzv. tre}u generaciju prava ~ovjeka i kao takvo je ve} razra|eno u mnogim me|unarodnim instrumentima globalne i regionalne prirode.800 Posljednjih decenija potroa~i zahtjevaju od proizvoda ne samo kvalitet u pogledu funkcionalnosti i izdr`ljivosti ve} i ekoloki kvalitet. Kupnju ekoloki prihvatljivih proizvoda potroa~i prihvataju onda kada im to donosi neposrednu korist, ali u rijetkim slu~ajevima iz razloga posredne koristi. Potroa~i su ona ciljna skupina koja u kona~nici odlu~uje o potra`nji proizvoda, budu}i da potroa~i tako|er moraju brinuti za kvalitetu okolia, posebno za kvalitetu zdravlja i kvalitetu `ivljenja. Nivo ekoloke svijesti mogu}e je podi}i ve}om prisutno}u ekolokih tema u medijima, te aktivnostima povezanim sa odgojno obrazovnim procesom. 7.4. Pravo potro{a~a na glas i zastupljenost 16. Potroa~i treba da budu zastupljeni kako u procesu donoenja i sprovo|enja politike vlade, tako i u organima koji se bave razvojem novih proizvoda i usluga. Ova potroa~ka prava proizilaze iz Smjernice 5 Generalne skuptine Ujedinjenih nacija. U zemljama sa visokim `ivotnim standardom, potroa~i su zastupljeni u samim vrhovima vlasti, dok u mnogim dr`avama potroa~i nisu ni svjesni da im Ujedinjene nacije ova prava priznaju. Svjesni mo}i potroa~kih organizacija, nacionalne, regionalne i me|unarodne organizacije koje se bave pitanjima zatite potroa~a sve vie insistiraju da se potroa~i uklju~e u procese koji su za njih od interesa. Potroa~i se u ove procese uklju~uju preko svojih udru`enja, asocijacija ili organizacija koje su po pravilu, nevladine, neprofitne i nepoliti~ke organizacije.
800 Villus, Jelena. op. cit., str. 141.

275

7.5. Pravo potro{a~a na organizovanje 17. U dr`avama koje su donijele posebne propise o pravnoj zatiti potroa~a naj~e}e se predvi|a pravo potroa da se udru`uju. Neovisne potroa~ke organizacije imaju jedinstvenu ulogu u identificiranju i koherentnom izra`avanju problema s kojima se potroa~i susre}u, te u zastupanju interesa potroa~a. Sposobne su pridobiti povjerenje potroa~a savjetima, educiranjem, usmjeravanjem i reprezentacijom. Nevladino organizovanje potroa~a karakteristika je modernog civilnog drutva, koje u pravilu nema nametnutih institucionalnih oblika. U ve}ini dr`ava, a posebno SAD, te u dr`avama Evropske unije interese potroa~a zastupaju sna`ne udruge potroa~a koje su va`an faktor u razvoju zatite prava potroa~a. U savjetodavnoj grupi za zatitu potroa~a kod Evropske komisije zastupljeno je pet evropskih udru`enja za zatitu potroa~a. Djelovanje dviju organizacija (BEUC i ANEC) finansijski podupire Evropska komisija. BEUC ( Bureau Europaen des Unions dde Consommateurs) je evropska krovna organizacija. ^lanstvo u toj organizaciji je eksluzivno, to zna~i, da njena ~lanica mo`e biti samo jedna od nacionalnih potroa~kih organizacija iz svake dr`ave Evropske unije. Glavna uloga BEUC-a je lobiranje kod Evropske komisije za zakonodavstvo, koja titi i ja~a polo`aj potroa~a na tr`itu. 7.6. Pravo potro{a~a na nadoknadu {tete 18. Kada je rije~ o pravu potroa~a na naknadu tete treba razlikovati proizvode koji su uslijed nekog nedostatka pri~inili tetu `ivotu ili zdravlju potroa~a i proizvoda koje uslijed nedostatka potroa~ ne mo`e da koristi na na~in kako je pretpostavljao, pa otud trpi imovinsku tetu. Da bi potroa~ imao pravo na obete}enje potrebno je utvrditi ta obuhvataju pojmovi kao to su teta, naknada, opravdani zahtjevi, reklamacije i sl. Iako su ovo u velikoj mjeri teorijska pitanja, ona imaju izuzetno zna~ajne pravne implikacije jer predstavljaju uputstvo sudiji kako da obeteti potroa~a. U zavisnosti od pravnog sistema ova pitanja se razli~ito tuma~e. Me|utim, praksa pokazuje da je sudija gotovo uvijek u stanju da procjeni obim tete i povredu koju je potroa~u nanio proizvod ili usluga, jer pored propisa koji u tom pogledu postoje, sudija uzima u obzir i sve okolnosti slu~aja. 7.7. Ostala prava potro{a~a 19. Ovdje se, tako|er, `eli prikazati kako i u kojim oblastima je evropski zakonodavac putem direktiva ure|ivao pojedina prava potroa~a. Potrebno je napraviti pregled do sada izdatih direktiva u okviru EZ, a koje pokrivaju spektar onoga to je do sada ure|eno, odnosno normira276

no. Samo na ovaj na~in mo`e se odrediti trenutno mjesto direktive, kao pravno obavezuju}eg akta, u evropskom potroa~kom pravu. Direktiva je najprikladniji instrument uskla|ivanja prava EZ,801 to se izvodi iz ~lana 95, i ~lana 94, ex. ~l. 100 Ugovora o osnivanju EEZ. To ne podrazumijeva da se ujedna~avanje prava vri isklju~ivo putem direktiva. Direktive EZ upu}uju se zakonodavcu zemalja ~lanica i obavezuju iste u pogledu implementacije unutar vremenskog okvira koji je ~esto odre|en samom direktivom. Obaveza implementacije se objanjava odgovaraju}im ograni~enjima suvereniteta zemalja ~lanica EZ. Zemlje ~lanice su svojim pristupom u EZ, odnosno saglasno}u sa promjenom osniva~kih ugovora prihvatile ovo ograni~enje. Bosna i Hercegovina je do svog pristupa EZ jo djelimi~no suverena u svojim odlukama koje se ti~u implementacije direktiva i pri implementaciji imaju ve}u slobodu. Ve}ina pravno-potroa~kih direktiva i time evropsko pravo zatite potroa~a polaze od premise da je potroa~ strukturalno podre|en. Direktive namjeravaju da usklade pretpostavljenu specifi~nu podre|enost potroa~a. Osim toga evropsko pravo zatite potroa~a treba da doprinese pravednijoj raspodjeli rizika i jemstva, da osigura pouzdanu informisanost potroa~a, da titi njegovo zdravlje, te da osigurava njegov pristup pravu. Prva direktiva koja se mo`e pripisati zatiti potroa~a je Direktiva o prevarnoj reklami802 iz 1984. godine. Prema ~lanu 1 i ~lanu 4 stav 1 svrha Direktive je da titi potroa~a od zavaravaju}e reklame i njenih tetnih posljedica. Druga, direktiva je ona o jemstvu proizvoda iz 1985. godine,803 a koju pravni propisi zemalja ~lanica u oblasti jemstva proizvoda proiruju sa jednim specifi~nim jemstvom rizika kod feleri~nih proizvoda kako bi time povisili sigurnost proizvoda. Nakon toga je uslijedila Direktiva o prodaji na vratima stana iz 1985. godine804 koja je, izme|u ostalog, uvela pravo opoziva kod ugovora, koji je npr. zaklju~en sa kupcem pri posjeti zastupnika u vlastitoj ku}i ili na radnom mjestu.805 Cilj direktive je bio da titi potroa~a u jednoj tipi~noj situaciji od zaklju~ivanja nepromiljenih poslova.
801 Grundmann, Stefan, Europaeisches Schuldvertragsrecht, Das europaeische Recht der Unternehmensgeschaefte, 1999, str. 89ff. 802 Direktiva 84/450/ EWG za uskla|ivanje pravnih i upravnih propisa zemalja ~lanica o prevarnoj reklami od 10. 09. 1984. godine, AB1. Nr. L 250/17. 803 Direktiva 84/374/ EWG za uskla|ivanje pravnih i upravnih propisa zemalja ~lanica o jamstvu feleri~nih proizvoda od 25. 07. 1985. godine, AB1. Nr. L 210/29. 804 Direktiva 85/577/EWG koja se ti~e zatite potroa~a u slu~aju sklopljenih ugovora izvan poslovnih prostorija od 20. 12. 1985. godine, AB1. Nr. L 371/31 805 Vidi opirno: Grundmann, Stefan. op. cit., str. 206ff.

277

Slijede}a Direktiva o potroa~kom kreditu iz 1987. godine806 ima za cilj da titi potroa~a pri zaklju~ivanju ugovora o kreditiranju, tako to je uvedena obaveza za davaoce kredita da primaoca kredita ta~no informie o njegovim ugovornim obavezama npr. da ga upozna sa kamatnim stopama i sl.807 Direktiva o paket turisti~kim uslugama iz 1990 godine808 regulie, kao i Direktiva o potroa~kom kreditu, odre|eni tip ugovora kod kojeg se empirijski pokazalo da je prosje~ni potroa~ bio u podre|enoj ulozi, te da je bio iskoriten od strane putni~kih agencija.809 Odgovaraju}i tome ova Direktiva obavezuje turisti~kog agenta da informie potroa~e, a potroa~u daje dodatna prava. Direktiva o nepravi~nim ugovornim odredbama810 ne regulie neki specijalni tip ugovora nego va`i za sve ugovore gdje sudjeluje potroa~ sa upotrebom prethodno formulisanih klauzula.811 Tako|er, ova direktiva tretira ugovornu neravnote`u izme|u potroa~a i prodava~a, koji name}e uslove ugovora i to naj~e}e u svoju korist. Odatle proizilazi problem da potroa~ nemo}no stoji naspram sitno kucanog, te da to naj~e}e nepromijenjeno prihvati zato to ne prepoznaje, kao prvo potencijalno loe svojstvo uslova ugovora, a kao drugo mora sklopiti ugovor jer ga prodava~ samo pod tim uslovima zaklju~uje. Direktiva o time sharing ugovorima iz 1994. godine812 regulie tipi~an ugovor o pravu koritenja nepokretne imovine u odre|enom vremenu tokom godine i to naj~e}e u zemljama sredozemlja gdje je velika koncentracija turisti~kih objekata. Direktiva o distancionoj prodaji od 20. 05. 1997. godine813 treba da titi potroa~a kod ugovora koji su zaklju~eni izme|u prodavca, odnosno davaoca usluge814 i potroa~a, a kada obje ugovorne strane nisu bile prisutne pri zaklju~ivanju ugovora. Zatita potroa~a se posti`e tako to se prodavac obave`e na opirno informisanje potroa~a, a potroa~u se omogu}i otkazni rok od sedam dana815 nakon dostavljanja dobara, bez
806 Direktiva 87/102/EWG za uskla|ivanje pravnih i upravnih propisa zemalja ~lanica o potroa~kom kreditu, od 22. 12. 1986. godine, AB1. Nr. L 42/48, promijenjeno sa Direktivom 90/88/EWG od 22. 02. 1990. godine, AB1. Nr. L 61/14 807 Grundmann, Stefan. op. cit., str. 655ff. 808 Direktiva 90/314/EWG o paket turisti~kim aran`manima od 13. 06. 1990. godine, AB1. Nr. L 158/59 809 Grundmann, Stefan. op. cit., str. 602ff. 810 Direktiva 93/13/EWG o nepravi~nim odredbama u potroa~kim ugovorima od 05. 04. 1993. godine, AB1, 1993 L 95/29. 811 Grundmann, Stefan. op. cit., str. 246ff. 812 Direktiva 94/47/EWG za zatitu stjecatelja s pogledom na odre|ene aspekte ugovora o stjecanju prava djelomi~nog koritenja nekretnina od 26. 10. 1994. godine, AB1. Nr. L 280/83. 813 AB1. EG Nr. L 144/19 814 Prema rije~ima direktive (unesre}en, Bodewig Theo, Nova evropska Direktiva za tr`ite na daljinu, DZWir 1997, s.447 Fn. 3); u engleskom izdanju je koriten pojam Supplier. 815 Misita, Nevenko. op. cit., str. 251.

278

navo|enja razloga i bez mogu}ih posljedica. Oblasti djelovanja direktiva su iskoritavanjem tehnike obavjetavanja, kao e-mail, teleshoping-a, interneta, videotexta, telefaxa itd. zaklju~eni ugovori, ali i ugovori koji se zaklju~uju na tradicionalan na~in (trgovina poiljkom, pismena pota i sl.), a da dostavlja~ i potroa~ nisu imali direktan kontakt.

8. Za{tita potro{a~a kao sredstvo i mjera ekonomske i ekolo{ke politike


20. Odsustvo generalne suglasnosti o mjestu i ulozi kapitalisti~kog tr`inog mehanizma u postindustrijskom okru`enju svoj refleks ima i u pravno-doktrinalnoj analizi potrebe, na~ina i ciljeva institucionalne podrke potroa~ima. Lepeza miljenja iznijetih ovim povodom je krajnje razu|ena i kre}e od negiranja posebne zatite potroa~a kao neprihvatljive intervencije u kapitalisti~ko tr`ino tkivo, preko vjere da se s njom mo`e ispravljati ono to se naziva nedostatkom kapitalisti~kog tr`ita, do nastojanja da se zatita potroa~a iskoristi kao jo jedan povod za radikalnu kritiku ovog posljednjeg i njegovog pravnog okvira. Iako na specifi~an na~in isto vrijedi i povodom komunitarnog prava i tu je mogu}e tvrditi da smo ve} svjedoci acquis communautaire de consommation, i utoliko posebnog evropskog prava zatite potroa~a, odnosno da su se elementi ovog posljednjeg ve} dovoljno jasno uo~ljivi kao dio neizbje`nog common law EZ, odnosno evropskog ius commune. Postavlja se pitanje da li isticati da to vrijedi samo na normativnom planu, odnosno da je komunitarno pravo zatite potroa~a tek hirovito koncipirana skupina komunitarnog pravnog materijala. Savremeno tehnoloko drutvo karakterie sve ve}a zavisnost od sigurnosti funkcionisanja raznih kategorija proizvoda. Ova konstatacija va`i kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Dok su prije samo dva vijeka globalne katastrofe, uzrokovane tehni~kom neispravno}u proizvoda, bile skoro nemogu}e, dananje stanje je mnogo druga~ije. Ipak, u jedno mo`emo biti sigurni, da upravo svjesni mogu}ih katastrofalnih posljedica najve}i broj proizvo|a~a slo`enih tehni~kih sistema u njih ugra|uje ~itav niz zatitnih sklopova i ure|aja koji zna~ajno podi`u stepen sigurnosti. Na taj na~in se stepen rizika pokuava svesti na minimum. Da li je situacija na mikro planu neto druga~ija? Koji mehanizmi zatite stoje na raspolaganju obi~nom gra|aninu, grubo i obezli~eno nazvanim potroa~em koji svakog dana rukuje nizom potencijalno opasnih proizvoda, konzumira potencijalno opasnu hranu i koristi proizvode sumnjivog porijekla? Kako da se nadoknadi gubitak u slu~aju da ipak pretrpi tetu ili povredu?
279

Rezultati sprovedenog istra`ivanja jasno ukazuju na to da se ve}ina gra|ana BiH ne osje}e dovoljno zati}enima sa stanovita potroa~a. Naime, ~ak svih ispitanika potvrdilo je da kao potroa~i u BiH ne osje}aju visok nivo zatite. 21. Da bismo u ovom kontekstu mogli razaznati polo`aj BiH, u odnosu na neki referentni okvir, ove smo podatke usporedili sa stavovima gra|ana zemalja ~lanica Evropske unije o istom pitanju. U tom pogledu, jasno je da se gra|ani BiH, u usporedbi sa gra|anima razli~itih zemalja ~lanica Evropske unije, osje}aju znatno manje zati}enima sa stanovita potroa~a, budu}i je broj onih koji se osje}aju zati}enima kao potroa~ima u svojoj zemlji oko 4 puta ve}i me|u ispitanicima u istra`ivanju koje je sprovedeno od strane European Opinion Research Group (EEIG), nego me|u ispitanicima u istra`ivanju sprovedenom u BiH. Uo~avaju}i va`nost ovog pitanja, mnoge dr`ave svijeta donose propise kojima se tite potroa~i, ograni~avaju rizici upotrebe slo`enih tehni~kih sredstava i obezbje|uju mehanizmi za nadoknadu tete, a koje su izazvane defektnim proizvodima i uslugama. Za nas u BiH odbrana od proizvoda neodgovaraju}eg kvaliteta predstavlja problem ~ije rjeenje ne trpi odlaganje. Veliki pad kupovne mo}i najve}eg dijela stanovnitva potisnuo je pitanje kvalitete proizvoda u drugi plan, dok je cijena postala gotovo jedini faktor koji odlu~uje o kupovini. Na taj na~in je otvoren put za proizvode sumnjivog porijekla i jo sumnjivijeg kvaliteta, ali zato za proizvode koji su jeftiniji. Prosje~an kupac naj~e}e ne zna ~ime je ta jeftino}a pla}ena. Opte politi~ko ekonomsko stanje u BiH uslovilo je, poslednjih godina, velike promjene na tr`itu. Te promjene se ogledaju prije svega u osiromaenju irokih slojeva potroa~a i svo|enje zahtjeva kod kupovine na pokrivanje elementarnih `ivotnih potreba sa cijenom u prvom planu, cvjetanju verca i preseljenje prodaje irokog spektra roba na pijace, ulice i male privatne prodajne jedinice sa neodgovaraju}im uslovima za primjenu propisa iz oblasti prometa; ponudi robe ~esto nepoznatog i sumnjivog porijekla i kvaliteta gdje je u prvom planu li~na korist na ra~un drutvenih interesa i interesa potroa~a, a sve je to pra}eno padom poslovnog morala. Ovakva situacija uslovila je i drasti~an pad ionako minimalnih standarda vezanih za zatitu potroa~a. Intervencija dr`ave }e biti neophodna, organizovanje potroa~a tako|er, kao i neodlo`na primjena usvojenih standarda. Harmonizacija potroa~kog prava sa komunitarnim pravom Evropske unije samo je prvi korak na tom putu.
280

9. Sociolo{ki, kulturolo{ki i politi~ki aspekti za{tite potro{a~a


22. Individualnost odluka potroa~a je konstitutivni element modernog, demokratskog i pluralisti~kog drutva, to se ne osporava u scenarijima trajnog na~ina `ivota.816 Ipak na odluke potroa~a danas i ubudu}e uti~u okvirni uslovi. U njih se ubrajaju politi~ko postavljanje granica, cijene, dostupne tehnologije, nivo i podjela prihoda, drutvene norme i grupno specifi~ne slike vodilje, kao i uticaj reklame i marketinga. Pored ~esto citirane ekoloke dimenzije okvirni uslovi koji uti~u na odluke potroa~a, sadr`e tako|er i socijalnu dimenziju sa zahtjevom za osiguranje sklada drutva u najirem smislu; ekonomsku (osiguravanje privredne sposobnosti i funkcionisanja kao osnove) kao i institucionalnu dimenziju (ne samo zadovoljavanje potreba oblikovanja drutvenih organizacija nego i neformalnih institucija, kao to su navike, predstave vrijednosti i sl.).817 U svakoj od ove ~etiri dimenzije mogu se oblikovati glavni ciljevi koji ne mogu i ne trebaju dati detaljne upute djelovanja, ali mogu dati pravce u smjeru ve}e trajnosti. Radi se dakle o normativnom konceptu, tj. o jednom konceptu u kojem se na osnovu drutveno definiranih ciljeva zaklju~uju mjere koje se trebaju poduzeti. Drugim rije~ima, ne postoji trajni model potronje, nego zajedni~ki pravac za mnoge razli~ite kulture i `ivotne stilove. Upravo ova razli~itost strategijskih po~etaka, kao i oblici sprovo|enja zahtijevaju s jedne strane postavljanje prioriteta, a s druge strane sposobnost da se `ivi sa suprotnostima, to tako|er spada u trajni `ivotni stil. Potronja, ovdje shva}ena kao potronja doma}instava je tek onda trajna kada tome pridonese da se gore navedeni kompleksni ciljevi sprovedu onoliko koliko je to u mogu}nosti doma}instava i njihovih odluka. Trajna potronja, dakle, nije tetna za okoli, socijalna je, ekonomska i participativna. Zna~aj doma}instava u odnosu prema kvaliteti okolia ne ogleda se samo u njihovom direktnom uticaju na okoli, ve} i u uticaju na druge privredne grane u smislu izbora potroa~kih dobara. Potroa~i na stanje okolia utje~u stepenom i na~inom potronje, te odabirom proizvoda i usluga. Skoro sve to ljudi u svojoj svakodnevnici kupe od dobara ili usluga ima posljedice na okoli. Ove posljedice po~inju sa proizvodnjom dobara, nastavljaju se kroz upotrebu istih i djeluju nakon toga jo dugo vremena nakon to je proizvod izgubio svoju svrhu. Ali, kako }e se obuhvatiti relevantnost okolia kod potronje iznad pojedina~nih primjera? Koje posljedice za okolinu se mogu pripisati potroa~u, a koje ostalim privrednim akterima?
816 Oughton/Lowry, Consumer law, London: Blackstone Press Ltd., 2000. 817 David A. Aker/ George S. Day, Consumerism Search for the Consumer Interest. 4th Edition, New York: The Free Press, 1982.

281

23. Ekologizacija potronje se odnosi na objektivno optere}enje okolia integrisano preko svih kategorija optere}enja. Po|e li se od toga da se i budu}e koritenje zdravstveno i za okoli tetnih pojedinih materijala mora kratkoro~no pravno regulisati, onda je smanjivanje osnovnog optere}enja dugoro~ni zadatak trajne potronje, a vezano za unapre|enje ekolokih zahtijeva. Kako bi se potencijalne tete za okolinu i time optere}enje za ~ovjeka odr`ale na najmanjem nivou nudi se da se ve} smanjivanjem iskoritavanja okoline na input-strani cjelokupnog optere}enja tako smanji i ugro`avanje na output-strani. Odgovaraju}i tome sve vie se uzima potronja resursa radi ocjenjivanja i mjerenja optere}ivanja okoline.818 Svaka ljudska aktivnost zahtijeva materijal za konkretizaciju, energiju za njeno sprovo|enje, kao i mjesto gdje }e se sve to odr`ati kao tzv. klju~ni resursi. U scenarijima razvijenih tr`inih privreda obuhva}ene su strategije koje pri razli~itom oblikovanju pojedina~no predstavljaju, kako sa ekolokog tako i sa ekonomskog i radno-znanstvenog-sociolokog stajalita strateka polja djelovanja. Neka od stratekih polja djelovanja mo`emo identificirati. Svakom od ovih polja pripada jedan broj klju~nih strategija bez kojih jedna sveobuhvatna socijalno-ekoloka reforma nije mogu}a, pri ~emu ipak postoji bitan stepen slobode od konkretnog politi~kog oblikovanja. Centralna polja djelovanja su: ekoloko oblikovanje strukturnog preokreta putem fiskalnih instrumenta i informacija; socijalno oblikovanje strukturalnog preokreta putem ja~anja socijalne sigurnosti, razgradnja spolne diskriminacije;819 kvalifikacijske mjere; podr`avanje inovacija putem obrazovanja, istra`ivanja i razvoja, izvan i unatar pogonske participacije, obu~avaju}ih organizacija i preokret potronje koji prije svega nastaje putem ekolokih i socijalnih posljedi~nih trokova sa izra`enim oblikovanjem cijena, kao i obilje`avanjem i ponudom alternativa. Za jednu tako integrisanu trajnu strategiju nije dovoljno da se osloni na jedno politi~ko polje (bilo to potronja ili neko drugo) ili na jedan ograni~eni instrument (npr. eko-porez). Umjesto toga je potreban jedan politi~ki i metodi~ki pluralizam, ali tako|er mogu} i isplativ, koji }e se obratiti razli~itim grupama drutva na odgovaraju}i na~in. Kako bi se postigli uspjesi u smislu jedne trajne potronje specifi~ni problemi razli~itih grupa moraju biti ciljano obra|ivani.
818 Neosporno je da opasni materijali zahtijevaju pravnu regulaciju, to zna~i da su prije obuhva}eni dr`avnim djelovanjem nego putem doma}instava. Ipak redukcija potronje resursa pridonosi i u ovakvim slu~ajevima rjeavanju problema, jer manji kvanititet sumnjivog materijala nosi manji potencijal tete. 819 Reich, Norbert. op. cit., str. 425.

282

24. Da bi pojedinci kao potroa~i mogli ispuniti svoje zada}e moraju biti ispunjneni slijede}i uslovi. Potrebno je da se dobro dostupna ponuda ekoloko, i koliko je mogu}e socijalno optimiziranih dobara i usluga, izgradi sa ekonomski opravdanim cijenama, npr. aktuelni prehrambeni proizvodi iz ekoloke proizvodnje. Za one koji sumnjaju va`ne su, prije svega, pouzdane informacije koje mogu slu`iti kao osnova za potroa~ke odluke, kao npr. standardiziranim, trajno vezanim i neovisno kontrolisanim oznakama.820 Drugi primjer je savjetovanje potroa~a koje ukazuje na mogu}nost zamjene dobara. Za one koji su neodlu~ni i koji se ne mogu pridobiti samo argumentacijom (iako obrazovanje korisnika igra va`nu ulogu), moraju se rezultati jedne odgovaraju}e oblikovane ekoloke financijske reforme za to pobrinuti, kako bi se ekoloki smisao pokazao i ekonomski povoljnijim. Ukoliko su ova tri uslova ispunjena onda se mo`e ubrzo ra~unati na ja~u ekologizaciju potronje. Jedan daljnji uslov takvog preokreta potronje nije samo postojanje informacija nego i njihov pristup (ovdje nadaleko nisu iscrpljene mogu}nosti novih medija), kao i vrijeme potrebno da se one prerade i sprovedu.

10. Aspekti pravne za{tite potro{a~a putem pravila o nelojalnoj konkurenciji i op{tih pravila obligacionog prava
25. Iako mnogi pravo zatite potroa~a tretiraju kao posebnu granu, odnosno disciplinu prava, ili bar kao novo podru~je prava, status ove pravne regulacije jo uvijek je predmet spora. Sa jedne strane rije~ je drutvenom i pravnom fenomenu novijeg datuma, a sa druge izdvajanje pojedinih segmenata iz onog to prete`an dio kontinentalne pravne tradicije jo uvijek tretira kao pitanje jedinstva privatnopravnog tkiva, odnosno jedinstvenog gra|anskog zakonika. Po prirodi stvari ne mo`e se ra~unati na doktrinarni konsenzus. Slijede}e, to se vie udaljavamo od kontinentalnog kodifikatorskog i pravno-sistemskog epicentra, tj. od Francuske i Njema~ke, pristup pravu zatite potroa~a, ta~nije njegovoj legislativnoj obradi, sudskoj interpretaciji i doktrinarnoj analizi, postaje mnogo le`erniji. Skandinavski pravni realizam je i u tom smislu plasti~na ilustracija. Otud je mogu}e dokazivati da je pravo zatite potroa~a dio trgova~kog prava, da je rije~ o amalgamu Markt-und Verbraucherrecht, odnosno o tematskom okviru koji obuhvata propise opeg trgova~kog prava, da je pravo zatite potroa~a vie proces nego koherentan skup pravila, da se radi o pravilima koja mogu biti nazvana pravom zatite potroa~a.
820 Reich, Norbert. op. cit. str. 413.

283

Kona~no, na tragu common law tradicije, mogu}e je negirati potrebu bilo kakve teorije u ovom kontekstu, protive}i se tako onom to ve}ina common law pravnika smatra nepotrebnim stegama pravno sistemske obrade, a koje dovode u pitanje slobodu ugovora. Ipak, kada je rije~ o common law tradiciji, sti~e se dojam da mnogima kao da vie smeta na~in, forma, a ne sutina. Ovo vrijedi za one koji povodom prava zatite potroa~a brane common sence i slobodu ugovora od neprimjerenog upada onog to, gotovo sa nipodatavanjem, nazivaju evropskim pravnim teoriteziranjem, nesvjesni da i sami de facto elaboriraju teoriju821 prava zatite potroa~a, uklju~uju}i i njenu ideoloku artikulaciju. Ovako posmatrano, pravno sistemski status zatite potroa~a i njegovo mjesto u okviru pravnog studija dijeli sudbinu mnogih segmenata prava. A to zna~i da ovisi o doktrinarnom i vrijednosnom polazitu. 26. Pravo konkurencije, ne samo u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, predstavlja jedan od osnovnih izvora prava vezano za zatitu potroa~a. Donoenjem Zakona o trgovini822 u odnosu na raniju verziju ovog Zakona pitanje zatite potroa~a se podi`e na kvalitativniji nivo. Tako se ZOT-om ure|uje: obavljanje i uslovi za obavljanje trgovine i trgovinskih usluga, zatita potroa~a, naruavanje konkurencije, mjere privremenog ograni~avanja tr`ita, nadzor i druga pitanja koja su od zna~aja za obavljanje trgovine na teritoriji Federacije BiH. Zakon o trgovini RS823 nudi sli~na rjeenja tako da }e se u nastavku izlaganja koristiti rjeenja Zakona o trgovini FBiH. ZOT uvodi novine vezane za: obavljanje i uslove za obavljenje trgovine, osnivanje i prestanak rada trgova~kih radnji, obavljanje i uslove za pru`anje trgovinskih usluga. Posebno se, u okviru odjeljka vezanog za obavljanje i uslove za pru`anje trgovinskih usluga, tretiraju pitanja vezana za: posredni~ke usluge, zastupni~ke usluge, komisione usluge, franizing, usluge skladitenja, usluge otpremanja i dopremanja robe, usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta robe, marketing usluga; rad tr`nica na veliko, tr`nica na malo, trgovinskih centara, sto~nih pijaca, vaara i sajmova. Istina da se vie radi samo o definisanju pojedinih oblika i vrsta trgovinskih usluga, ali i propisivanju uslova vezano za obavljanje istih. 27. Pojedina od ovih pitanja regulisana su i Zakonom o obligacionim odnosima, posebno pojedine vrste ugovora, ali ono to je zna~ajno je propisivanje osnovnih pretpostavki za obavljanje pojedinih vrsta usluga vezano za organizacione oblike. Slijedom ZOT-a, a u cilju njegove implementacije, uslijedi}e donoenje ve}eg broja podzakonskih akata,
821 Sve to je potrebno u~initi da bi se dolo do nje jeste zaviriti ispod povrine, Atiyah, 1987, str. 143; o engleskim pravnicima koji pravo zatite potroa~a shvataju ...as a distinct subject. 822 Zakon o trgovini FBiH (Slu`bene novine Federacije BiH, br. 64/04; dalje }e se citirati kao: ZOT). 823 Zakon o trgovini RS (Sl. glasnik RS, br. 16/96).

284

posebno na kantonalnom nivou u Federaciji BiH, a kako bi se pristupilo njegovoj potpunoj implementaciji. Radi se, prije svega, o potrebi donoenja propisa koji su tehni~ke prirode, odnosno koji treba da propiu tehni~ke, sanitarne i druge uslove za obavljanje pojedinih djelatnosti. Cilj svih njih je dalje usavravanje sistema i mjera zatite potroa~a. Nije samo donoenje podzakonskih akata simptomati~no i potrebno za implementaciju ZOT-a. Brojni su i drugi zakonski projekti i akti koji su karakteristi~ni za ovu oblast, a sve u ovisnosti od vrste materije koja se ure|uje. Ova materija se, u svom esencijalnom pogledu, sve vie izdi`e na dr`avni nivo, donoenjem zajedni~kih zakona.824 Zajedni~ko ure|ivanje oblasti zatite potroa~a, ne samo u sferi koritenja prehrambenih proizvoda, ve} i tehi~kih roba postaje imanentno naem pravnom sistemu, uklju~ivo i ~injenicu da ova materija ne mo`e da trpi entitetske granice. Ovo posebno kada se, iz samih zakonskih tekstova, vidi standardna upotreba termina koji se koriste u okviru prava zatite potroa~a Evropske unije.825 Sam ZOT, u vezi sa zatitom potroa~a, daje samo naznaku da sve to je u vezi sa zatitom potroa~a, a ono to nije regulisano ovim Zakonom, primjenjiva}e se Zakon o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini.826 Oblast zatite potroa~a, kroz primjenu odredbi Zakona o zatiti potroa~a, odnosila bi se na sektore pru`anja komunalnih usluga, gra|anima kao potroa~ima, ali u obzir dolazi i pru`anje drugih vrsta usluga, vezanih posebno za: deklarisnje proizvoda, garancije i garantne rokove, oglaavanje, prodaju od vrata do vrata (direktna prodaja), prodaja na daljinu, potroa~ke kredite, prodaju na kredit, usluge osiguranja, elektronske instrumente pla}anja, turisti~ke paket aran`mane i vremenski zakup turisti~kih objekata (time sharing). Ono to je interesantno, dalja poglavlja ZOT-a ure|uju materiju prava konkurencije kroz pravne institute: monopolisti~kog djelovanja, nelojalne konkurencije, pekulacije i ograni~avanja tr`ita.827 Ne ulaze}i u enumeraciju pojedinih instituta prava konkurencije, ili posebo u generalne klauzule, kao i imenovane slu~ajeve nesporno je da je jedan od osnovnih ciljeva ove, danas zasebne grane prava, i zatita potroa~a kao pojedinaca.
824 Tako: Zakon o optoj sigurnosti proizvoda (Sl. glasnik BiH, br. 45/04); Zakon o tehni~kim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje uskla|enosti (Sl. glasnik BiH, br. 45/04); Zakon o nadzoru nad tr`item u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 45/04) i Zakon o flairanim pitkim vodama Bosne i Herecgovine (Sl. glasnik BiH, br. 45/04). 825 Tako ~lanom 3 Zakona o tehni~kim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje uskla|enosti vri se pozivanje na harmonizirane evropske standarde neke od evropskih organizacija za standardizaciju (CEN) ili standarde Evropskog komiteta za elektrotehni~ke standarde (CENELEC), kao i Evropskog telekomunikacionog instituta (ETSI). 826 Zakon o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 17/02; dalje }e se citirati kao: ZZP). 827 Ovdje je potrebno napomenuti da su svi pobrojani pravni instituti u potpunosti preuzeti iz ranijeg Zakona o trgovini (Sl. novine Federacije BiH, br. 2/95 i 19/96).

285

28. U odnosu na materiju ZOT-a, Zakon o konkurenciji828 unosi odre|ene novine. Radi se o slijede}im kategorijama: monopolskom djelovanju, konkurenciji i ugovorima ili pojedinim odredbama ugovora izme|u privrednih subjekata kojim se, prije svega, dovode u neravnopravan polo`aj korisnici roba i usluga (potroa~i). 829 Specifi~nost pojedinih od pobrojanih pravnih instituta jeste njihovo regulisanje na dr`avnom nivou, kao i eksplicitno spominjanje zatite potroa~a na prvom mjestu. Svi pojedina~ni instituti usmjerni su, i na me|unarodnom planu, na zabranu restriktivne poslovne prakse. Ovakva praksa je, u po~etku, bitna i vezana, za privredne entitete, a potom i za sve potroa~e.830 Bosna i Hercegovina i na ovom planu prati intencije koje su prisutne i u ranije pobrojanim propisima, a odnose se na usaglaavanje ove materije sa brojnim me|unarodnim konvencijama. Osnovni ciljevi brojnih me|unarodnih konvencija usmjereni su, prije svega, na ostvarivanje osnovnih, bitnih ili optih preptostavki ove grane prava, a to su: sloboda organizovanja privrednih subjekata, sloboda ugovaranja i sloboda utakmice.831 Ove se pretpostavke odnose na inostrane privredne subjekte tako da je konzistentno ure|ivanje materije zatite potroa~a i pretpostavke zatite potroa~a od nelojalnog nastupanja inostranih subjekata, naspram ove ciljane kategorije, izuzetno bitna. Osnove ovog usaglaavanja ugra|ene su u Zakon o vanjskotrgovinskoj politici,832 ali i u sve, do sada pobrojane zakonske akte, bez obzira da li su isti doneeni na dr`avnom ili entitetskom nivou. 29. Pravo konkurencije karakterie izuzetno slo`en sistem sankcija, kao i njihova kumulacija.833 Radi se o posebnim obilje`jima metoda prava konkurencije koje, u pogledu re`ima sankcija, a time i zatite prava potroa~a, karakterie: uklju~enost drutvenih i pravnih sankcija, mogu}nost kumulativne primjene pojedinih vrsta sankcija za isto po~injeno djelo, prete`no represivan karakter sankcija i postojanje specifi~nosti u podsistemu sankcija za svaki institut prava konkurencije ponaosob.834 Pravo konkurencije ne poznaje postojanje posebne tu`be o nitavosti
828 Zakon o konkurenciji (Sl. glasnik BiH, br. 30/01; dalje }e se citirati kao: ZOK). 829 Poglavlje II; ~lan 3-8 ZOK-a. 830 Pobli`e vidjeti kod: Trifkovi} dr Milo i Omanovi} dr Sanjin, Me|unarodno poslovno pravo i arbitra`e, Sarajevo: Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdava~ka djelatnost, 2001, str. 459-503. 831 Trifkovi} dr Milo...; op. cit. str. 460 832 Zakon o vanjsko-trgovinskoj politici Bosne i Herecgovine (Sl. glasnik BiH, br. 12/97). 833 Pobli`e o ovom pitanju vidjeti kod: Prof. dr. Milo Trifkovi}, prof. dr. Mili} Simi} i doc. dr. Veljko Trivun; Poslovno pravo - ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u SarajevuIzdava~ka djelatnost, Sarajevo, 2004, str. 444-450. 834 Citat prema: Prof. dr. Milo Trifkovi}... Poslovno pravo, op. cit. str. 444.

286

pravnih akata vezanih za nedoputena konkurencijska djela. To ne isklju~uje mogu}nost primjene optih pravila obligacionog prava. Radilo bi se o primjeni pravila vezanih za apsolutnu nitavost pojedinih pravnih akata ili obligacija u konkretnom slu~aju, a s obzirom da se radi o nedoputenim obligacijama.835 Umjesto primjene optih pravila obligacionog prava sa novim zakonodavstvom mogu}a je primjena pravila prema ZZP-u, prema kome se protiv trgovca mo`e podnijeti tu`ba nadle`nom sudu ako: u pravnom prometu sa potroa~ima primjenjuje naprihvatljive opte uslove poslovanja ili prilikom zaklju~enja ugovora ponudi formularne ugovore koji sadr`e odredbe nepovoljne za potroa~a ili su u suprotnosti sa dobrim poslovnim obi~ajima i odredbama ovog zakona. Presude doneene u ovim slu~ajevima imaju dejstvo erga omnes. Ovu tu`bu mo`e da podnese svako pravno lice u ~ijoj je nadle`nosti zatita prava i interesa potroa~a, a koje posluje najmanje godinu dana prije pokretanja sudskog spora. Za podnoenje tu`be ovlateno je poslovno udru`enje ili komora kod koje je trgovac u~lanjen. Dometi ove tu`be nisu upotrebljivi u punoj mjeri u pravu konkurencije tako da se i dalje treba zadr`ati mogu}nost pozivanja na opta pravila obligacionog prava, posebno sa stanovita podnoenja tu`be od strane potroa~a kao pojedinca, odnosno fizi~kog lica. 30. Ni ZOT, a ni ZZP ne poznaju postojanje posebnih konkurencijskih tu`bi koje je poznavalo zakonodavstvo ex SFRJ.836 ZOT poznaje samo mjere iz upravnog postupka koje mogu da preduzimaju tr`ini inspektori i to u okviru obavljanja svoje nadzorne funkcije nad primjenom odredbi zakona. Mjere koje se mogu primjeniti kre}u se od: zabrane obavljanja trgovine do otklanjanja nepravilnosti, zatvaranja poslovnog prostora, oduzimanju robe, stavljanje robe van prometa i njeno unitenje, pa do podnoenja prijave Uredu za konkurenciju i zatitu potroa~a.837 Neovisno od ovih rjeenja, a koja su u nadle`nosti inspekcijskih dr`avnih organa, posebno nas interesuju tu`be - pravna sredstva sa kojima raspola`u potroa~i.838 Na prvom mjestu se nalazi zahtjev da se otkloni izvor opasnosti.839 Zna~i da bi konkretan tu`beni zahtjev bio usmjeren na zabranu daljnjeg vrenja djela protivnog pravilima vezanim za pravo konkurencije. Odgovornost za ova djela bi bila objektivne prirode,
835 Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, ~lanove 47 i 51. 836 Pobli`e o ovome vidjeti kod: Trifkovi} dr. Milo, Pravo konkurencije, Sarajevo: Svjetlost, 1981, str. 131-142 i 150-152. Zakon o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma iz 1974. g. poznavao je postojanje tri specifi~ne konkurencijske tu`be, i to: zabrana daljnjeg vrenja djela nelojalne utakmice i/ili monopolisti~kog sporazuma; otklanjanje stanja stvorenog tim djelima i objavljivanje presude u sredstvima javnog informisanja. 837 ^lanovi 54-60 ZOT-a. 838 O ovome posebno vidjeti: Prof. dr. Milo Trifkovi}...Poslovno pravo, op. cit. str. 447-448. 839 ^lan 154 ZOO.

287

samo to bi se teret dokazivanja nalazio na tu`iocu. Drugi zahtjev bi se odnosio na prestanak povrede prava li~nosti.840 Radi se o irenju i pronoenju neistinitih navoda tako da bi se ova tu`ba, najprije, odnosila na imenovane slu~ajeve nelojalne konkurencije. Posebna je tu`ba za naturalnom restitucijom. Radilo bi se o tu`bi kojom bi se tra`io povrat u pre|anje stanje, a to podrazumijeva da je djelo protivno pravilima lojalne konkurencije ve} u~injeno, te da je i proizvelo negativne posljedice.841 ^etvrta tu`ba bi se odnosila na nadoknadu nov~ane tete.842 Ova teta, a u ovisnosti od fakti~kog stanja i konkretnog tu`benog zahtjeva bi se, opet, mogla deifinisati kao obi~na teta i izmakla dobit. Posljednja bi bila posebna konstitutivna tu`ba koja bi bila upravljena na utvr|ivanje postojanja izvrenog djela.843 Posebno, uz svaku od tu`bi, mo`e se tra`iti i izricanje privremene mjere, a sve do okon~anja sudskog postupka. Pravila vezana za privremene mjere }e se prosu|ivati po pravilima vezanim za parni~ni i izvrni postupak. 31. Iz ovog dijela izlaganja vidljivo je zato se o modalitetima zatite prava potroa~a govori kroz pravila vezana za pravo konkurencije. Razlog le`i u ve} izlo`enoj ~injenici da pravo konkurencije vie ne poznaje postojanje posebnih konkurencijskih tu`bi. Nepostojanje posebnih konkurencijskih tu`bi dovodi do toga da se ova pitanja ure|uju kroz opta pravila obligacija ~ime se, na taj na~in, jedinstveno posmatraju i pravna sredstva vezana za zatitu po optim pravilima obligacionog prava, a koja u sebi uklju~uju opti re`im zatite, kao i zatitu od nelojalnog postupanja kako trgovaca tako i potroa~a. Ovdje u obzir mogu do}i i pravila vezana za eksteritorijalnu primjenu antitrustovskog prava, a kada se na doma}em tr`itu pojave inostrani subjekti. Ovo je posebno interesantno sa stanovita direktnih stranih ulaganja.844 Me|utim, radi se o pitanju koje, u tom slu~aju, u sebi inkorporie vie problema. To bi zaslu`ivalo pa`nju posebnog rada, a ovdje se ovo pitanje spominje iz razloga to bi, prema pravilima me|unarodnog privatnog prava, u slu~aju spora dolo do sukoba zakona, ali i primjene principa lex loci delicti commisi. Zna~i u obzir bi dola primjena doma}eg, odnosno naeg nacionalnog prava. 32. Djela nelojalne konkurencije u sebi nose poseban stepen drutvene opasnosti. To je jedan od razloga to ova djela u sebi mogu da nose i elemente bi}a pojedinih krivi~nih djela. Radi se o devijantnim oblicima
840 ^lanovi 157 i 198 ZOO; u obzir bi dola i primjena odredbi ~lanova 199-205 ZOO, a u vezi sa pravilima oko nadoknade nematerijalne tete. 841 ^lanovi 165 i 185 ZOO. 842 ^lanovi 154 i 185 ZOO. 843 Za razliku od prethodnih tu`bi u ovom slu~aju osnov za podnoenje iste ja Zakon o parni~nom postupku ~lan 187. Ova tu`ba ima opte dejstvo. Njen domaaj }e ovisiti od na~ina preciziranja konkretnog tu`benog zahtjeva. 844 Posebno vidjeti kod Trifkovi} dr Milo, Me|unarodno...op. cit. str. 503.

288

ponaanja u~esnika u privrednom prometu. Krivi~na djela su posebno taksativno pobrojana i ova materija je ure|ena na dr`avnom i entitetskom nivou.845 Radi se o krivi~nim djelima protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa. Prema Krivi~nom zakonu Federacije BiH846 zaprije~ena je povreda ravnopravnosti u vrenju privredne djelatnosti. Radi se o krivi~nom djelu gdje se susre}emo sa zloupotrebom slu`benog ili uticajnog polo`aja kojim se ograni~ava slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala na teritoriji Fedracije BiH. Zaprije~ena je zatvorska kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Skoro istovjetnu stilizaciju sadr`i i ~lan 204 Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine.847 Ograni~avanje slobodnog kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala ovdje se odnosi na privredni saobra}aj izme|u entiteta i Distrikta Br~ko. Od daljnjih sankcija ZOT tako poznaje privredne prestupe za povrede pravila vezanih za lojalno konkurisanje pri ~emu su zaprije~ene nov~ane sankcije.848 Novinu predstavlja uvo|enje pojma prekraja na dr`avnom nivou.849 Radi se o pandanu privrednih prestupa, odnosno o povredi pravila materijalnog i finansijskog poslovanja. Zaprije~ene su nov~ane sankcije, kako za pravna lica, tako i odgovorna lica u pravnom licu. S obzirom na specifi~nost materije pitanja zatite potroa~a se ~esto posmatraju izvan konteksta klasi~nih pravila obligacionog prava. U nedostatku pojedinih zakonodavnih rjeenja ostaje otvorena mogu}nost koritenja instituta ove grane prava. Kao osnovni izvor prava pojavljuje se Zakon o obligacionim odnosima.850 Cijelo obligaciono pravo se zasnivalo na ugovoru, odnosno u obligacionom pravu je vladao svojevrstan monizam. Vremenom se struktuiraju razlike izme|u ugovornog i vanugovornog prava ~ime u obligacionom pravu dolazi do cijepanja prava u tzv. dualizam. Ova koncepcija je zadr`ana do danas i istu je usvojio i ZOO. Primjena ZOO bi, kod zatite potroa~a, u obzir dolazila na dva polja. Prvo se odnosi na re`im ugovorne odgovornosti, dok drugo polje obuhvata opti re`im odgovornosti za naknadu tete. U ovom drugom slu~aju se mora povu}i razlika izme|u deliktne subjektivne odgovornosti naspram objektivne odgovornosti, odnosno njenih posebnih slu~ajeva. Odgovornost za prouzrokovanu tetu ima svoje i drutveno i zatitno zna~enje. tete se deavaju kako pravnim licima tako i pojedincima. Kada zajednica ne bi dr`ala u ruci odgovornost za tete, tete bi se
845 Pobli`e kod: Prof. dr Milo Trifkovi}...Me|unarodno...op. cit.; str. 448. 846 Krivi~ni zakon Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH, br. 47/03); ~lan 241. 847 Krivi~ni zakon Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 37/03). 848 ^lan 55 ZOT-a. 849 Zakon o prekrajima Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 20/04). 850 Zakon o obligacionim odnosima preuzet je u pravni re`im Bosne i Hercegovine (Sl. novine R BiH, br. 3/03; u daljem tekstu: ZOO).

289

pretvorile u nasilje i pravo ja~ega.851 Istorijski posmatrano odgovornost za tete je, prvobitno, imala isklju~ivo ugovorni karakter. 33. Kako se, prema ZOO, manifestuje teta i odgovornost za istu, a sa stanovita zatite potroa~a? Osnovi te zatite nalaze se u osnovama obligacionih odnosa i to u okviru osnovnih na~ela, kao i dijelova koji se odnose na: zaklju~ivanje ugovora i opta dejstva ugovora.852 Ovo je, ujedno, i polazni osnov za odre|ivanje ugovorne odgovornosti. Zajedni~ko, za oba oblika odgovornosti jesu osnovna na~ela obligacionog prava. Radi se o principima i pravilima koja se danas mogu posmatrati kao univerzalna. Ovo posebno s obzirom na princip jedinstvenosti pravnih normi iz ZOO na postupanja pravnih i fizi~kih lica. U okviru ovih na~ela potroa~ se, kao zasebna kategorija isti~e u ~lanu 8 i ~lanu 9 ZOO gdje se u~esnicima u prometu name}e obaveza da ne smiju da nanose tetu drugim u~esnicima na tr`itu, potroa~ima i drutvenoj zajednici u cjelini. Od ostalih na~ela, a koja su u funkciji zatite potroa~a, treba posebno izdvojiti slijede}a: ravnopravnost u~esnika u obligacionim odnosima; savjesnost i potenje; zabrana zloupotrebe prava; zabrana stvaranja i iskoritavanja monopolskog polo`aja; jednaka vrijednost uzajamnih davanja; zabrana prouzrokovanja tete; du`nost ispunjavanja obaveza i ponaanje u~esnika na tr`itu u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava. Na~ela obligacionog prava svoj zna~aj imaju u ~injenici da ista uvijek mogu da predstavljaju pravni osnov za podizanje tu`benog zahtjeva, odnosno realizaciju svog subjektivnog prava prinudnim putem. Ona su primjenljiva i na potroa~e, kao u~esnike u prometu, a u smislu krajnjih konzumenata potroa~kih dobara i usluga. Time se, kao prvi osnov zatite potroa~a, u obzir uvijek treba uzeti i potivanje osnovnih principa obligacionog prava. Naime i dalje se zadr`ao stav da se kao kriterij ponaanja u~esnika u prometu, pored propisa mogu upotrebljavati i: dobri poslovni obi~aji; pravna nauka; sudska i arbitra`na praksa, opti principi i pravna na~ela itd. Ugovorna odgovornost zatite potroa~a definisana je u okviru odjeljka vezanog za zaklju~ivanje ugovora. Radi se, tako|er, o optim postulatima ugovornog prava koji su, kao takvi, primjenljivi i na potroa~e. Osnovni instituti su: sposobnost ugovornih strana, na~in zaklju~enja ugovora, opta obilje`ja ugovora kao izvora obligacije, obilje`ja predmeta obaveze, mane volje i forma za pojedine vrste ugovora. Odsjek 2 ZOO posebno tretira pitanja: zastupanja; punomo}stva; poslovnog punomo}ja; ovlatenja trgovinskog putnika i ovlatenja lica koja oba851 Mihajlo Vukovi}, Odgovornost za tete, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 9. 852 ZOO; Glava I Osnovna na~ela; Glava II Nastanak obaveza - Odsjek 1. Zaklju~ivanje ugovora; Odsjek 4. Neva`nost ugovora; Odsjek 5. Dvostrani ugovori i Odsjek 6. Opta dejstva ugovora.

290

vljaju odre|ene poslove. Poseban zna~aj imaju pravila vezana za nitave i ruljive ugovore. Mimo posebnih odredbi ZOO, koje se odnose na pojedine imenovane ugovore obligacionog, a time i poslovnog prava, poseban zna~aj imaju odredbe vezane za: odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja ugovorne obaveze; prigovor neispunjenja ugovora; raskidanje ugovora zbog njegovog neispunjenja; nemogu}nost ispunjenja; dejstvo promijenjenih okolnosti, prekomjernog ote}enja, zelenakih ugovora, kao i optih uslova ugovora. Svaka od pobrojanih pravnih kategorija, odnosno pravnih instituta, mogao bi biti predmet posebne obrade, ali to cilj ovog rada ne zahtjeva. U pogledu posebnih odredbi ZOO poseban interes zaslu`uju odredbe vezane za slijede}e imenovane ugovore: prodaja; zajam; djelo; prevoz; licenca; ostava; kontrola roba i usluga; organizovanje putovanja; osiguranje i bankarski ugovori. Ve}ina ovih ugovora su posebno obra|eni i u Zakonu o zatiti potroa~a Bosne i Hercegovine kao lex specialis. Njegova pravila }emo detaljno ishoditi.853 Bez obzira to materija vanugovorne odgovornosti sistematikom ZOO svoje mjesto nalazi u okviru iste Glave II - nastanak obaveza, nesporno je da se radi o posebnim pravnim institutima.854 Zakonodavac je iao logikom da se i ugovor i delikt tretiraju kao posebni izvori obligacije. Sljedstveno tome, u okviru ove glave svoje mjesto su nali i ostali izvori obligacija, odnosno obaveza. Radi se o klasi~nim pravilima obligacionog prava gdje se odgovornost dijeli na: subjektivnu ili odgovornost po osnovu krivice za tete prouzrokovane namjerno ili nepa`njom i odgovornost objektivne prirode za tete od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Sa stanovita pravne zatite potroa~a u obzir bi dolazila subjektivna koncepcija kada je proizvo|a~ i/ili pravno lice koje pru`a usluge tetu prouzrokovalo namjerno ili nekim od oblika nepa`nje. Kod objektivne odgovornosti u obzir bi dolazila primjena posebnih pravila vezanih za odgovornost proizvo|a~a stvari sa nedostatkom. Od posebnih oblika odgovornosti pa`nju zavrje|uje odgovornost preduze}a i drugih pravnih lica prema tre}em, kao i odgovornost u vezi sa vrenjem poslova od opteg interesa.855 34. U pogledu nadoknade tete zadr`a}emo se na osnovnoj podjeli na nadoknadu materijalne i nematerijalne tete. Materijalna teta se definie na razli~ite na~ine i obi~no se tretira kao umanjenje postoje}e
853 Izuzeci bi se odnosili na: prodaju, zajam i djelo. 854 Odjeljak 2. Prouzrokovanje tete; Odsjek 1. Opta na~ela; Odsjek 2. Odgovornost po osnovu krivice; Odsjek 4. Odgovornost preduze}a i drugih pravnih lica prema tre}em; Odsjek 5. Odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i Odsjek 6. Posebni slu~ajevi odgovornosti. 855 ^lanovi 179 i 184 ZOO.

291

imovine (prosta teta) ili nenastupanje njenog pove}anja koje se redovno moglo o~ekivati (izgubljena dobit). I prva i druga situacija su primjenljive na zatitu potroa~a. Nematerijalna teta bi bila ona teta koja ne poga|a pojedinca u imovini ili tijelu.856 Nematerijalna teta uvijek egzistira u onim situacijama kada naknada u naturi ili nov~ana nadoknada nisu adekvatne teti, odnosno kada naturalna restitucija ili ispla}eni novac nisu dovoljan ekvivalent za prouzrokovanu tetu. Vezano za nematerijalnu tetu, kod zatite potroa~a, najprimjernija bi bila primjena: objavljivanja presude o troku tetnika; nov~ana naknada za pretrpljene fizi~ke bolove i umanjenje `ivotne aktivnosti; nov~ana naknada za slu~aj smrti, kao i naknada budu}e predvidljive tete. Iz ovog dijela izlaganja jasno je da su klasi~ni instituti obligacionog prava nezaobilazan obrazac ponaanja u svim oblastima `ivljenja pa tako i na polju pravne zatite potroa~a. Brojni su pravni osnovi, kao i paleta rjeenja koja nam daje ZOO. U slu~aju nepostojanja legislativnih rjeenja lex specialis priorode uvijek nam na raspolaganju ostaje koritenje nekog od pravnih instituta obligacionog prava. U slu~aju postojanja posebnih rjeenja obligaciono-pravni postulati }e uvijek na}i svoje mjesto za primjenu bilo kao principi, bilo kao supsidijarna rjeenja.

11. Institucionalna organizacija za{tite prava potro{a~a u pravu Bosne i Hercegovine


35. Razvojem robne proizvodnje i razvojem agresivnih metoda prodaje, razvijaju se razli~iti oblici organizovanja potroa~a i razli~iti instrumenti zatite potroa~a. Visokorazvijene zemlje i tr`ine ekonomije, imaju jako razvijene, mo}ne i uticajne, organizacije i udru`enja za zatitu potroa~a. Pored toga, sud potroa~a i miljenje javnosti vrlo je bitno i odre|uje tr`inu poziciju proizvo|a~a i distributera svih proizvoda, a posebno prehrambenih. Potroa~i imaju svijest o mo}i kojom raspola`u. Njihova mo} normirana je u propisima i institucionalizirana u organizacijama za zatitu potroa~a. Danas postoje razvijeni i usaglaeni parametri i instrumenti kontrole kvaliteta proizvoda i usluga, kao i kodeksi ponaanja proizvo|a~a, odnosno davalaca usluga. U isto vrijeme, komunitarno pravo zatite potroa~a, koliko god da je posebna cjelina, neminovno je i refleks ne samo nacionalnih pravnih rjeenja, nego i osobenog na~ina na koji se elemenat zajednitva iskazuje u komunitarnom pravu, kao nad i transnacionalnoj tvorevini. Kao to }e se vidjeti, to prije svega vrijedi za princip subsidijarnosti, ali i doktrinu supremacije komunitarnog prava i njegove izravne primjene i izravnog dejstva povodom nadle`nosti EZ i efe856 Pobli`e o vrstama teta i njihovoj nadoknadi kod: Obren Stankovi}, Naknada tete, Beograd: Nomos, 1998, str. 23-39.

292

kta komunitarnog prava. Kada je rije~ o njegovom sadr`inskom oblikovanju, ostvarivanju jedinstva komunitarnog prava i prava u EU slu`e principi negativne i minimalne harmonizacije. Brojnost instituta u okviru prava potroa~a, slo`ena dr`avna struktura Bosne i Hercegovine, brojnost pozitivnih propisa, kako zakonskih tako i podzakonskih, glavni su od razloga postojanja velikog broja kontrolnih i regulatornih organa u ovoj oblasti. Neki od njih djeluju na lokalnomoptinskom planu, drugi na kantonalnom, potom postoje entitetski, kao i oni koji egzistiraju na dr`avnom nivou. 36. Subjekti odgovorni za zatitu potroa~a u Bosni i Hercegovini prema ZOK su: Konkurencijsko vije}e na nivou Bosne i Hercegovine i Uredi za konkurenciju i zatitu potroa~a na entiteskom nivou. Prema odredbama ZZP-a to su: organi prema odredbama ZOK-a i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine; Vije}e za zatitu potroa~a Bosne i Hercegovine; Ministarstvo trgovine Federacije BiH; Ministarstvo trgovine i turizma RS; udru`enja potroa~a; obrazovne institucije, mediji i tampane publikacije; inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Prema odredbama Zakona o optoj sigurnosti proizvoda to su: dr`avno i entitetska ministarstva trgovine. Prema odredbama Zakona o trgovini to su: Ministartsvo trgovine Federacije BiH i tr`ini i inspekcijski organi organizovani prema posebnim zakonima. Misli se na entitetske zakone, kao i na kantonalne propise u Federaciji BiH. Posebnim propisima, kao organi koji se nalaze direktno u slu`bi zatite interesa potroa~a, ali i drugih u~esnika u poslovnim odnosima su: nadle`ni redovni sudovi, tu`ilatva kod postojanja obilje`ja krivi~nog djela i arbitra`e kao nedr`avni sudovi.

12. Harmonizacija pravne za{tite potro{a~a prema pravilima komunitarnog prava


37. Sa iznimkom mjera koje je obuhvatila EZ kako bi ostvarila pravo potroa~a na zatitu zdravlja i sigurnosti, sva pravna na~ela za zatitu ekonomskih interesa potroa~a, za informisanje i obrazovanje i za pravo na predstavljanje etabliraju samo minimalnu zatitu. Posebno mjesto zauzima pravo za naknadu pretrpljene tete jer pravno na~elo jemstva za proizvode cilja na potpunu harmonizaciju, a zemljama ~lanicama ostavlja samo ograni~eni prostor djelovanja. Pravnopoliti~ki gledano formula minimalne harmonizacije ima kompromisni karakter. Komisija je dobila sa Jedinstvenim evropskim aktom nadle`nosti u oblastima potroa~kog prava koje su bile oja~ane
293

ugovorima iz Mastriha i Amsterdama. Zemlje ~lanice brane svoje nacionalne, pravne i kulturne tradicije pozivaju}i se na na~ela minimalne harmonizacije. Uz pomo} ovog principa se odr`avaju nacionalne tradicije i kulture naspram pristupa komunitarnog prava. Vjerovatno se zna~aj principa o minimalnoj harmonizaciji pravno teoretski, kao i pravno dogmatski precjenjuje. Dosadanja diskusija se previe koncentrie na nivo materijalnog prava. Ona zanemaruje da se ~ak i jednaki pravni standardi, u razli~itim pravnim krugovima i razli~itim pravnim kulturama, nejednako upotrebljavaju. Ako je to tako, onda se treba razjasniti, da li razli~itosti u sprovo|enju prava izazivaju daleko ve}e posljedice nego razli~iti materijalni pravni standardi. Razvijena pravna ure|enja, kao u SAD, `ive sa divergentnim pravnim odredbama, odnosno sa razli~itim intenzitetom upotrebe. 38. Evropska komisija se programski prebacuje na novi politi~ki cilj potpune harmonizacije.857 Potpuna harmonizacija pretpostavlja i gaenje nacionalnih prava zatite potroa~a zemalja ~lanica. O~igledno da na taj na~in, Komisija vie ne}e dozvoljavati da zemlje ~lanice i dalje njeguju svoje potroa~ke batice. to intenzivnije EZ bude forsirala jedinstveno tr`ite utoliko }e manje trpiti samostalne akcije. Evropska komisija se, do sada, bazirala na direktive kao najprikladnije sredstvo ujedna~avanja prava Zajednice, pa tako i u oblasti potroa~kog prava. Iako odredbe ~lana 95, ex. ~l. 100a, UEZ, govore o mjerama, a ne samo direktivama, Komisija ni u jednom momentu nije ozbiljno razmotrila mogu}nost da putem uredbi zadire u pravno ure|enje zatite potroa~a zemalja ~lanica. Pored pravno obavezuju}ih akata ~lana 249 stav 5, ex. ~l. 189 stav 5 poznaje preporuke kao pravno neobavezuju}e akte. Komisija je vjerovala fleksibilnijim pravilnicima, sa kojima je zemlje ~lanice, odnosno sudjeluju}e krugove, pozivala na djelovanje, a bez direktnih sankcija za njihove prestupe. Kao uistinu novi pravni instrument pojavljuje se u diskusiji o evropskom pravu koregulacija. U sutini, rije~ je o spajanju obligacionih prava sa neobavezuju}im pravilima.858 Naj~e}e mjere politike zatite potroa~a, temeljene na stvaranju
857 COM (2002) 208 final, 08. 06. 2002. 858 KOM (2002) 278, 05. 06. 2002.

294

jedinstvenog tr`ita, nalaze svoje uporite u ~lanu 95 UEZ. Ova nadle`nost nije neograni~ena, to potvr|uje Evropski sud Tabak-presudom od 05. 10. 2000. godine.859 Evropski sud je otkrio sa tabak-presudom krhku osnovu strukture nadle`nosti u pravu zatite potroa~a.860 Dakle, do sada je Komisija koristila ~lan 95, kako bi sprovela pravna na~ela za zatitu potroa~a. Diskusija dobija oblike u raspravi oko nosivosti i dalekose`nosti strukturne nadle`nosti po pitanju da li i dokle se mo`e podr`avati evropsko ugovorno pravo sa ~lanom 153, odnosno ~lanom 95. Iza visokog nivoa ustavne podjele nadle`nosti krije se daljnji problem koji nastaje iz rastu}e prakti~ne va`nosti komunitarnog prava. Nacionalni sudovi sve ~e}e pozivaju Evropski sud, kako bi im pomogao pri tuma~enju komunitarnog prava. Unutar njemu odre|ene jurisdikcije Evropskom sudu preostaje samo, ako se na to ograni~ava, da odre|enom zajedni~ko-pravnom stanju regulacije nacionalnom sudu da pravce koje u budu}nosti mo`e samostalno slijediti.

13. Harmonizacija pravne za{tite potro{a~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine


39. Na osnovu ~lana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavni~kog doma, odr`anoj 20. juna 2002. godine i na sjednici Doma naroda, odr`anoj 25. juna 2002. godine usvojila je Zakon o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini. Nova verzija Zakona o zatiti potroa~a usvojena je 04.04.2006. godine na sjednici Pralamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. U nastavku izlaganja vezanog za sam ZZP napravi}e se kratak osvrt na zna~ajnije detalje, jer radi se o modernom zakonu zasnovanom na direktivama Evropske unije o zatiti potroa~a. Sam sadr`aj je jako sli~an sadr`aju prethodno navedenih i pojanjenih direktiva. Poto nam je ZZP temeljni zakon dalje se nedaje samo pregled pojednih instituta, nego i tehni~kih rjeenja vezano za usaglaavanje ove materije sa pravom Evropske unije. Posebno }e biti rije~i o pravnim sredstvima vezanim za zatitu prava potroa~a. To izlaganje }e indirektno uputiti i na rjeenja u okviru prava konkurencije i klasi~nih pravila obligacionog prava o kojima je ve} bilo rije~i. U ~lanovima 1- 4 ZZP-a potroa~ se definie na ve} opisani na~in. Dalje, u tekstu optih odredbi se daju definicije: trgovca, odnoso davaoca usluga, proizvo|a~a, kao i pojam proizvoda. Posebno su pobrojana
859 EuGH, 5.10.2000, Rs. C-376/98. 860 Reich, Norbert. op. cit., str. 33.

295

pojedina osnovna prava potroa~a. Radi se o slijede}im pravima: - pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, - pravo na obrazovanje o pitanjima potroa~a, - pravo na sigurnost i zatitu zdravlja ljudi, - pravo na informisanje, - pravo na izbor, - pravo da bude sasluan i zastupan, - pravo na naknadu tete i kompenzaciju, - pravo na `ivot i rad u zdravoj i odr`ivoj okolini. Odgovornost za promovisanje i implementaciju prava potroa~a odgovorni su nadle`ni organi u Bosni i Hercegovini. O njima }e biti rije~i kod poglavlja vezano za sudsku zatitu prava potroa~a. 40. Drugi dio je vezan za obavezu obavljanja trgovinske djelatnosti na poten na~in. Prodaja proizvoda i pru`anje usluga mora se odvijati u skladu sa dobrim poslovnim obi~ajima. Zabranjena je diskriminacija potroa~a po bilo kom osnovu, a prodaja roba i pru`anje usluga mora da se odvija pod istim uslovima prema svim potroa~ima. Ovo poglavlje definie i pojam rasprodaja i na~in oglaavanja i sprovo|enja iste. 41. Tre}i dio ZZP je posve}en prodaji proizvoda i pru`anju usluga. Ovo poglavlje definie: isticanje cijene proizvoda, ozna~avanje svojstava proizvoda, ambala`iranje roba, te nedostataka proizvoda. 42. Deklarisanju proizvoda je posve}ena posebna ~etvrta glava ZZP. Nala`e se, ovim poglavljem da proizvodi moraju imati deklaraciju u skladu sa Zakonom, tehni~kim i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od slu`benih jezika u upotrebi u BiH. 43. Glava peta samo jednim ~lanom regulie pojam odgvornosti za proizvod. ZZP regulie da }e proizvo|a~ biti odgovoran za tetu prouzrokovanu grekom u njegovom proizvodu u skladu sa odredbama zakona kojim se ure|uju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. Nesumnjivo je da se, u ovom slu~aju, radi o entitetskim zakonima o obligacionim odnosima. O kom obliku odgovornosti }e se raditi u ovisnosti je od slu~aja da li se radi o odgovornosti za putanje u promet tehni~kog proizvoda sa nedostatkom ili drugih potroa~kih dobara. U svakom slu~aju radi}e se o primjeni pravila o objektivnoj i subjektivnoj odgovornosti. Ova odredba ZZP je, tako|er, u kontekstu tvrdnje da zatita potroa~a pred sudovima mo`e da se odvija i po osnovu individualnih zahtjeva potroa~a, a ne samo institucija pobrojanih u ZZP.

296

44. Glava esta je posve}ena garanciji za proizvod ili uslugu. Prema ovim odredbama prodavac je odgovoran za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prenosa rizika na potroa~e. Posebno se nala`e za tehni~ki slo`ene proizvode da se u tehni~kom uputstvu navede rok osiguranja servisa i snabdjevanje tr`ita rezervnim dijelovima. Ovaj rok ne smije biti kra}i od 3 godine za ku}anske aparate, odnosno 5 godina za druge slo`ene tehni~ke proizvode. Rok za osiguranje rezervnih dijelova za tehni~ki slo`ene proizvode ne mo`e biti kra}i od 10 godina od prestanka proizvodnje predmetnih proizvoda. 45. Oglaavanju proizvoda i usluga posve}ena je sedma glava ZZP. Pod oglaavanjem se podrazumijeva bilo koji oblik komunikacije u vezi sa trgovinom, poslovanjem, zanatom ili profesijom kako bi se promovisala nabavka roba i usluga uklju~ivo i sve oblike prometa nekretninama. Samo oglaavanje proizvoda ili usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, ne smije da kri osnovna ljudska, privredna, drutvena i kulturna prava. Oglasi ne smiju dovoditi potroa~e u zabludu, nedoli~no upotrebljavati rezultate istra`ivanja, ne smije biti prevarno, dvosmisleno i treba potivati dobre poslovne obi~aje. Posebno se propisuju uslovi vezani za uporedno oglaavanje i uslove pod kojim je istim dozvoljeno. Samo uporedno oglaavanje je svako oglaavanje koje eksplicitno ili implicitno identifikuje konkurenta ili robe ili usluge ponu|ene od konkurenata. Novinu predstavlja i uvo|enje odgovornosti za oglaiva~e i njihove agencije za oglaavanje u slu~ajevima prevarnog oglaavanja, nezakonitog uporednog oglaavanja ili u slu~ajevima nekorektnog oglaavanja. 46. Ispunjavanje osnovnih potreba potroa~a, tj. isporuka energije (struja, plin, grijanje), vode, telekomunikacione usluge, potanske usluge i javni transport se defini~u kao ekonomske usluge od opteg inetersa. Ovim uslugama je posve}ena glava osma ZZP. Ovom glavom su utvr|ene osnovne obaveze davaoca pobrojanih usluga, kao i prava potroa~a kao korisnika usluga. Radi se o pokuaju da se na jednom mjestu utvrde prava i obaveze potroa~a i davaoca usluga koji na tr`itu BiH i dalje imaju legalno formirani dominantan polo`aj. Ugovori zaklju~eni izvan poslovnih prostorija predstavljaju ugovore koje trgovac zaklju~i tokom poslovnog puta ili tokom posjete ku}i potroa~u ili na njegovom radnom mjestu ili je pak rezultat neo~ekivanog pristupa trgovca potroa~u u sredstvima javnog prevoza ili na bilo kom drugom javnom mjestu. 47. Kao ugovor o prodaji na daljinu, kome je posve}ena glava X ZZP, definisan je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na
297

daljinu,861 a zaklju~uje se izme|u trgovca i potroa~a. Kao sredstvo na daljinu ili daljinsku komunikaciju definiu se sva sredstva bez stvarnog fizi~kog prisustva trgovca i potroa~a. Kao primjer navode se: tampani materijali, pisma, tampana reklamna poruka, poruka sa narud`benicom, katalog, telefon, video telefon sa ekranom, telefaks, radio, tv, kablovska televizija, elektronska pota i drugo. O~igledno je da je zakonodavac prilikom definisanja sredstava za komunikaciju na daljinu koristio i mogu}nost da se ovakve vrste ugovora mogu zaklju~iti i nekim drugim sredstvima veze i komunkacije koja se mogu pojaviti u budu}osti. Ovo je neovisno od miljenja da se prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~lan 40, stav 2) ugovor mo`e zaklju~iti i sredstvima veze tipa elektronske pote. Odredbe Zakona vezane za zaklju~ivanje ugovora na daljinu ne odnose se na: ugovore zaklju~ene putem prodajnih automata, ugovore o prodaji nekretnina izuzev njihovog najma i ugovore zaklju~ene na licitacijama. Prilikom zaklju~enja ugovora na daljinu trgovac ima zakonsku obavezu da potroa~a, putem sredstava za komunikaciju, obvijesti o slijede}em: - svim podacima samog trgovca koji su relevantni za njegovu identifikaciju (mati~ni broj, poreski broj, adresa itd.), - imenu proizvoda koji se prodaje, odnosno usluge koja se koristi, - glavnim svojstvima robe, odnosno usluge koja se nudi, - cijeni, prate}im trokovima i porezu proizvoda, tj. usluge koja se nudi, - na~in pla}anja, - rokovi isporuke, - uslovi ispunjenja i raskida ugovora, - podatke o garancijama, garantnim rokovima i servisnoj mre`i, - pravu na odustanak od ugovora, - opciji ponude i cijene, - najkra}em trajanju ugovora i - sudskoj nadle`nosti i primjeni materijalnog prava u slu~aju rjeavanja spora. Svi gore navedeni podaci moraju biti, prije isporuke, dostavljeni potra~u u trajnoj formi, a zakonska je obaveza da prije svake komunikacije trgovac treba da sopti svoj identitet i jasnu trgova~ku namjeru. Pravo je potroa~a da bez trokova i obrazlo`enja odustane od ugovora u roku 15 dana i tada je potroa~ u obavezi da samo nadoknadi trokove vra}anja proizvoda. Rok od 15 dana po~inje te}i od dana kada je
861 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

298

potroa~ primio robu. Kod usluga ovaj rok po~inje te}i od dana zaklju~enja ugovora. Odustajanje od ugovora proizvodi i kontra obavezu kupca da vrati potroa~u kupoprodajnu cijenu najkasnije 15 dana od dana kada je primio obavijest o raskidu ugovora. Radi se o dosljednoj primjeni optih pravila obligacionog prava o vra}anju onog to je dato, odnosno primljeno u slu~aju raskida ugovora (~lan 132 Zakona o obligacionim odnosima). Iz stilizacije odredbi ~lana 48 Zakona proizilazi da potroa~ mo`e da odsutane od prava na raskid ugovora. Ovo bi moralo biti posebno ugovoreno i naravno da bi dejstvo ovakvog ugovornog utana~enja podrazumijevalo savjesnost ugovornih strana. Ako druga~ije nije ugovoreno potroa~ ne mo`e odustati od prava na raskid u vezi sa ugovorima: - o pru`anju usluga ako je uz njihov pristanak po~eo sa radom prije nego to je istekao rok od 15 dana za odustajanje od ugovora, - o uslugama igara na sre}u, - o prodaji proizvoda ili usluga ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom tr`itu na koje potroa~ ne mo`e uticati, - o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne mo`e vratiti, - kod isporuka audio i video snimaka ili ra~unarskog uputstva koje je potroa~ upotrijebio i - kod isporuke tampe, periodike i ~asopisa. Stilizacija i jezi~ko zna~enje gornjih odredbi Zakona (~lan 48) nije do kraja jasno. S obzirom na sadr`inu obaveza koje su numerus clausus pobrojane norma bi trebao da glasi da potroa~ u pobrojanim slu~ajevima nema pravo na odustanak od ugovora. Jezi~kim tuma~enjem sti~e se sasvim obrnut dojam. Obaveza je trgovca da isporuku naru~ene robe ili usluge izvri u roku od 15 dana od dana kada je potroa~ poslao narud`bu. Zabranjeno je isporu~ivanje roba ili usluga koje potroa~ nije naru~io iako takva isporuka zahtijeva pla}anje. Potroa~ koji primi proizvod ili uslugu koju nije naru~io ima prvo da ih zadr`i bez obaveze pla}anja ili obavjetavanja trgovca. utnja se ne mo`e tretirati kao pristanak potroa~a. Ujedno je zabranjeno da, bez prethodnog pristanka potroa~a, trgovac mo`e da prema potroa~u upotrijebi pojedina~na sredstva za daljinsku komunikaciju. 48. Poglavlje XI posve}eno je kategoriji potroa~kih kredita. Pod ugovorima o kreditu se smatra ugovor kojima kreditor dodjeljuje ili obe}ava da }e dodijeliti potroa~u kredit u formi odgo|enog pla}anja, zajma ili sli~ne finansijske pogodnosti. Specifi~nost ovih odredbi je to se, po prvi put, jednim zakonskim aktom utvr|uje pojam realne godinje kamate na kredit. Zakonodavac uvodi niz obaveza za kreditore u pogle299

du obavjetavanja potroa~a o: uslovima kreditiranja, svakoj promjeni kamatne stope i trokova, kao i na pravne lijekove. 49. Novom verzijom ZZP osiguranju su posve}ena samo dva ~lana glave dvanaeste. Utvr|eno je samo da ovi ugovori moraju biti u skladu sa propisima kojima su regulisani obligacioni odnosi u BiH, kao i sa posebnim propisima o osiguranju. Kao zasebno definisano je samo pravo potroa~a na raskid ugovora, bez navo|enja razloga, u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora. Jedini uslov koji se mora ispotovati je pismena notifikacija osiguravatelja. 50. U poglavljem XIII ovog zakona govori se o elektronskim instrumentima pla}anja (dalje: EIP). Kao EIP se smatraju instrumenti pla}anja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogu}uju pristup finansijskim sredstvima na njihovom ra~unu kod neke nov~ane ustanove, radi obavljanja prijenosa nov~ane vrijednosti (transakcije). Prilikom EIP transakcije redovno se tra`i identifikacijski broj i/ili sli~an dokaz identiteta. Prema ~lanu 71 Zakona, postoje tri vrste lica koji su u odnosu sa EIP-om, i to: - Izdavalac EIP-a je lice koje je drugom licu, u okviru svog poslovanja stavilo na raspolaganje EIP na osnovu me|usobno zaklju~enog ugovora u pisanoj formi; - Vlasnik EIP-a je osoba koja je, na osnovu ugovora s izdavaocem zaklju~enog u pisanoj formi vlasnik EIP-a; - Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaklju~enog s vlasnikom u pisanoj formi raspola`e EIP-om, s tim to korisnik mo`e biti i sam vlasnik EIP-a. Interesantno je da je odredbom ~lana 72862 propisano da izdavalac EIP treba prilikom zaklju~enja ugovora, a u svakom slu~aju prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogu}nosti i u elektronskom obliku, zainteresiranoj stranci saoptiti veliki broj podataka: od opisa EIP-a, preko tehni~kih zahtjeva koji se odnose na primjenu odgovaraju}e komunikacione opreme, pa sve do prava koje se primjenjuje na ugovor.863 Ukoliko se EIP mo`e upotrijebiti za poslove s inozemstvom, izdavalac }e vlasniku ili korisniku EIP-a saop}iti iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva pla}anja, a po potrebi i devizni kurs, te referentni kurs za obra~un posla, uklju~uju}i i datum deviznog kursa. Zakon je predvidio obaveze vlasnika i korisnika EIP-a. Obzirom na poseban status izdavaoca EIP-a, zakonom su razdvojene obaveze od odgovornosti izdavaoca EIP-a. Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIP-a
862 Ibid 863 Ibid.

300

mo`e u svako doba dana i no}i prijaviti gubitak ili kra|u EIP-a, a funkcionalne greke ure|aja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati tetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio. Nepostupanje na na~in kako je to predvidio ovaj Zakon predstavlja prekraj ka`njiv nov~anom kaznom. 51. Radi ostvarenja pravne zatite, shodno odredbama u Glavi XIX, protiv trgovca se mo`e podnijeti tu`ba nadle`nom sudu kako bi sud svojim aktom naredio prestanak bilo kog ~ina ili prakse, koja je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji tete zajedni~kim interesima potroa~a. Na pokretanje spora su ovlateni subjekti pobrojani ~lanom 98 Zakona. To su institucije i udru`enja: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ombdusman za zatitu potroa~a BiH, Vije}e za zatitu potroa~a BiH, Konkurencijsko vije}e BiH, nadle`ni organi entiteta i Br~ko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zatitu potroa~a u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, udru`enje potroa~a, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Postupak se smatra hitnim, a sud ima ovlatenje da nalo`i objavljivanje presude u cijelosti ili djelimi~no u medijima ili da zatra`i korektivnu izjavu od tu`ene strane. Sud ima ovlatenje da odlu~i o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan zakanjenja u izvrenju sudske odluke. Odre|enu dilemu i zabunu stvara nemogu}nost vo|enja spora vezano za zatitu potroa~a od strane samih potroa~a kao pojedinaca. Samim tuma~enjem odredbi Zakona nedvosmisleno je da aktvinu legitimaciju imaju samo pobrojani subjekti, odnosno institucije. Izgleda, donekle nelogi~no da se zatita potroa~a kao pojedinaca prepusti samo institucijama koje za to nisu osposobljene ili, pak, institucijama koje jo ni ne postoje. U svakom slu~aju pravila vezana za pravo konkurenicje, kao i opta pravila obligacionog prava vezana za nadoknadu tete su ta koja omogu}uju individualnu zatitu potroa~a. 52. Glava ~etrnaesta ZZP je posve}ena turisti~kim paketima-aran`manima, a glava XV vremenskom zakupu turisti~kih objekata. Ova poglavlja daju: pojam ugovora, uslove pru`anja usluga, informisanju potroa~a, raskidu ugovora, odustajanju od ugovora, kao i optim uslovima formularnih ugovora. 53. Nepravedne odredbe u potroa~kim ugovorima su regulisane odredbama glave esnaeste ZZP. Tao odredbe ugovora obavezuju potroa~a samo ako je bio upoznat sa istima prije zaklju~enja ugovora, odnosno ako su mu ugovoreni uslovi trebali biti poznati prije zaklju~enja ugovora. U slu~aju nedoumice vezano za zna~enje pojedinih odredbi ugovora ide se sa zna~enjem koje je povoljnije za potroa~a. Odredbe ugovora koje su nepravedne ili koje bi prouzrokovale etu potroa~u nitave su. Posebno je ~lanom 96 ZZP definisano koje odredbe optih uslova formularnih
301

ugovora nisu punova`ne. Domaaji odredbe ~lana 96 po prvi put detaljno definiu uslove i klauzule formularnih ugovora koje nisu punova`ne. Odredbe ovog ~lana su primjenljive na vie vrsta ugovora. Ugovori o osiguranju, sve vrste bankarskih usluga, sve vrste trgova~kih ugovora, ugovori o isporuci elektri~ne enrgije, ugovori o pru`anju telefonskih i potanskih usluga i drugi ugovori imaju karakter formularnih ugovora. 54. Glave sedmnaest i osmnaest posve}ene su nosiocima zatite potroa~a, odnosno nadzoru nad tr`item i upravnim mjerama koje se preduzimaju u postupku zatite potroa~a. Ono to je specifi~no to je situacija u kojoj se javlja jako irok krug organa vezanih za nadzor i zatitu potroa~a. Radi se o organima od dr`avnog do optinskog nivoa. Vrste mjera su brojne i kompleksne. Sigurno je da }e se sa~ekati sa njihovom punom implementacijom s obzirom na to da pojedini organi nisu ni formirani. 55. Radi ostvarenja pravne zatite, shodno odredbama u Glavi XIX, protiv trgovca se mo`e podnijeti tu`ba nadle`nom sudu kako bi sud svojim aktom naredio prestanak bilo kog ~ina ili prakse, koja je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji tete zajedni~kim interesima potroa~a. Na pokretanje spora su ovlateni subjekti pobrojani ~lanom 98 Zakona. To su institucije i udru`enja: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ombdusman za zatitu potroa~a BiH, Vije}e za zatitu potroa~a BiH, Konkurencijsko vije}e BiH, nadle`ni organi entiteta i Br~ko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zatitu potroa~a u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, udru`enje potroa~a, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Postupak se smatra hitnim, a sud ima ovlatenje da nalo`i objavljivanje presude u cijelosti ili djelimi~no u medijima ili da zatra`i korektivnu izjavu od tu`ene strane. Sud ima ovlatenje da odlu~i o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan zakanjenja u izvrenju sudske odluke. Odre|enu dilemu i zabunu stvara nemogu}nost vo|enja spora vezano za zatitu potroa~a od strane samih potroa~a kao pojedinaca. Samim tuma~enjem odredbi zakona nedvosmisleno je da akitvnu legitimaciju imaju samo pobrojani subjekti, odnosno institucije. Izgleda, donekle nelogi~no da se zatita potroa~a kao pojedinaca prepusti samo institucijama koje za to nisu osposobljene ili, pak, institucijama koje jo ni ne postoje. U svakom slu~aju pravila vezana za pravo konkurencije, kao i opta pravila obligacionog prava vezana za nadoknadu tete su ta koja omogu}uju individualnu zatitu potroa~a. Kaznene odredbe su utvrdile brojne oblike krenja pojedinih odredbu ZZP, odnosno prava potroa~a, te za to predvidjele samo nov~ane sankcije. 56. Kao to se moglo vidjeti iz prethodnih elemenata, ZZP je jedna moderna tvorevina, potpuno zasnovana na direktivama i savremenim rjeenjima iz uporednih pravnih sistema. ZZP je koristio tehniku kojom je
302

definisao osnovna prava potroa~a pri ~emu je ostavio mogu}nost uvo|enja i drugih instituta. Drugim dijelom ZZP utvr|ena su prava potroa~a kod pojedinih vrsta ugovora, a posebno su utvr|eni uslovi u vezi sa formularnim ugovorima. Ovo je bitno iz razloga to se formularni ugovori danas javljaju kao naj~e}i oblik ugovora prilikom prodaje proizvoda i/ili pru`anja usluga. Tre}im dijelom utvr|ena je slo`ena struktura organa i mjera koje se mogu preduzeti u cilju zatite pojedinih potroa~kih prava. 13.1. Pravna za{tita potro{a~a u okviru trgovine na daljinu i sa aspekta kori{tenja informaciono - komunikacionih tehnologija 57. Svjedoci smo, brzog razvoja elektronske trgovine. Poslovanje na ovaj na~in brie granice, uklanja razne vrste barijera, te istovremeno doprinosi br`em i sigurnijem obavljanju poslova po principu paperless. Istina ova vrsta trgovine i saobra}aja dominantnija je u oblasti rada privrednih drutava, ali je sve prisutnija i kod potroa~a kao fizi~kih lica. Bez obzira na zna~ajne prednosti trgovine elektronskim putem ona u sebi nosi i brojne zamke i prepreke. Elektronska trgovina se ne javlja samo u trgovinskoj sferi. Sektor koji je interesantan sa stanovita zatite potroa~a je i sektor pru`anja bankarskih usluga i obavljanja transakcija pla}anja roba i usluga elektronskim putem.864 Va`nost ove oblasti doveo je do toga da se najve}i broj pravila vezano za elektronsko poslovanje unificira na me|unarodnom planu. Najve}i doprinos tome daje UNCITRAL - Komisija Ujedinjenih nacija za me|unarodno trgovinsko pravo.865 Pored nje isti~u se i: ICC - Me|unarodna trgovinska komora; CMI - Me|unarodni komitet za pomorsko pravo; ECE - Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu i Evropska ekonomska zajednica sa svojim brojnim tijelima. Bez obzira to nema zna~aja za ovaj rad kao ilustracija se mo`e spomenuti postojanje mogu}nosti i obavljanja trgova~ke arbitra`e putem interneta.866 58. Internet nudi potroa~ima bezbroj mogu}nosti za brzo i jednostavno sticanje roba i usluga svake vrste neovisno o vremenu, mjestu, radnom vremenu i geografskoj lokaciji. Me|utim statistike pokazuju da 80% E-commerce aktivnosti potje~u iz Business-to-Businness (B2B) podru~ja, a samo preostalih 20% iz podru~ja Business-to-Consumer (B2C). I dalje se o~ekuje dominacija prvog. Broj Online-sklopljenih ugovora izme|u potroa~a je jo na niskom nivou, ali je u stalnom porastu.
864 O pojedinim aspektima elektronske trgovine pobli`e: Prof. dr. Jelena Vilus, Elektronsko trgova~ko pravo, Beograd: Evropski centar za mir i razvoj, 2000. 865 Model Zakona UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini jedan je od najzna~ajnih akata u ovoj oblasti. 866 Radi se o mre`i GAMA - Global Arbitrationand Mediation Assocation; pobli`e na site: http://www.gama.com/

303

Za potroa~e, elektronskim putem sklopljeni poslovi, donose sa sobom mnoge rizike. Osnovni razlog le`i u tome to ne postoji mogu}nost prethodnog razgledavanja i isprobavanja robe. Zato zatita potroa~a u elektronskom trgovanju predstavlja jedno od najva`nijih podru~ja pravne zatite na globalnoj mre`i. Ovdje se posebno misli na trgovanje na daljinu, gdje preduze}a ne navode cijene svojih proizvoda samo na papiru, nego i na Web-stranicama svojih Online-kataloga. Ovakav oblik naru~ivanja je isproban i ne predstavlja ve}e probleme u praksi koritenja Interneta. Ako neki proizvod koji je kupac izabrao iz kataloga, u stvarnosti ne ispunjava njegova o~ekivanja, mnoga preduze}a mu odobravaju pravo povrata unutar 14 dana, odnosno pravo zamjene. Problemi koji se ovdje ~esto javljaju su zakanjelo pla}anje naru~ene robe i sa tim povezani visoki trokovi opomena. Navo|enje na nepromiljenu narud`bu na temelju dojmljivog predstavljanja proizvoda u nekom Web-katalogu ne razlikuje se bitno od narud`be na uobi~ajen na~in u trgovanju na daljinu kao npr. naru~ivanje robe telefonom ili preko TV-a. Me|utim, to pitanje postaje problemati~no u slu~aju kad posjetilac neke Web-stranice ponu|enu robu mo`e kupiti jednostavnim pritiskom na dugme i time se ugovor smatra sklopljenim. Neka spretna prezentacija proizvoda na monitoru, koja je povezana s mogu}no}u trenutnog naru~ivanja, mo`e zavesti potroa~a na nepromiljeno sklapanje ugovora. U takvim se slu~ajevima lako mo`e zamisliti da se potroa~ tek nakon pritiskanja tipke kupiti pita, da li on taj proizvod uopte `eli imati. Zbog toga je potrebno zatititi potroa~e od takve opasnosti posebnim pravnim normama. Prije toga je bitno napomenuti, da je za uobi~ajeno trgovanje na daljinu i za naru~ivanje preko kataloga karakteristi~no da se ugovor sklapa s odre|ene prostorne udaljenosti, to zna~i da se ugovorne strane ne susre}u neposredno i li~no. Upravo kod trgovanja na daljinu, stoga, postoji problem da potroa~ u pravilu nema mogu}nosti stvoriti objektivnu sliku o proizvodu prije davanja svoje ugovorne izjave. Prezentacije na televiziji ili PC-u potroa~a su izvrsno prikazane s naglaenim pozitivnim osobinama, dok su negativne naj~e}e skrivene. U praksi }e potroa~ mo}i odustati od takvog ugovora samo ako je E-commerce-preduze}e takav odustanak ve} ugovorom predvidjelo ili ako na njega naknadno pristane. Pitanje koje se ovdje javlja je, da li se potroa~ mo`e pozvati na neku zakonsku podlogu za takvo pravo odustanka. Posljednjih godina je, od ve}ine nacionalnih pravnih poredaka, op}enito priznato da potroa~ kod svakog oblika pravnog trgovanja (bilo elektronskog ili uobi~ajenog) s nekim preduze}em, treba u`ivati odre|enu pravnu zatitu. Svim do sada donesenim nacionalnim zakonima na tom podru~ju su zajedni~ka neka
304

odre|enja, npr. pravo opoziva, zatita od zloupotrebe i od neprikladnih, odnosno prevarnih klauzula, obaveza garancije i sl.867 Postojanje brojnih prednosti i izazova dovelo je do toga da je u Evropskoj uniji jo 1998. godine doneena Direktiva o pravnim aspektima elektronske trgovine na unutranjem tr`itu. Ono to je za nas interesantno je da ova direktiva obezbje|uje da: svi gra|ani Evropske unije, a posebno potroa~i, treba da ostvare pove}ani pristup robama i uslugama boljeg kvaliteta; da se uka`e na cijene i njihov kvalitet, kao i da se obezbijedi bolji kvalitet `ivota. 59. Mogu}nosti prevara i zloupotreba su brojne u ovoj sferi. I u BiH postoje razli~ite inicijative da se navedeni slu~ajevi preduprijede, odnosno da se otkriju i sankcioniu kada ve} nastupe.868 Tako je nae krivi~no zakonodavstvo pretrpilo zna~ajne izmjene i u ovoj oblasti. Entitetskim krivi~nim zakonima zaprije~ena su posebna djela protiv elektronske obrade podataka.869 Pored trgovinske sfere elektronski prenos novca i oblici elektronskog pla}anja su, tako|er, izuzetno osjetljiva oblast. Greke i prevare posebno su vrlo ~este. Elektronsko bankarstvo postaje sve vie interesantno za krajnje potroa~e. Ovdje su, u velikoj mjeri, prisutni tzv. zatvoreni sistemi u okviru pojedinih poslovnih banaka, odnosno investicionih grupacija. Na niovou Evropske unije, i u ovoj oblasti, postoji posebna Direktiva iz 1997. godine o zatiti potroa~a u vezi sa distancionim ugovorima. U Bosni i Hercegovini, za~eci elektronske trgovine se nalaze u ZZP i to u okviru odredbi o: prodaji na daljinu870 i elektronskim instrumentima pla}anja.

867 Usp. Francuski zakon od 10. 01. 1978. g. o zatiti potroa~a od pru`anja usluga, Art 1641-1645 Code civil; u Engleskoj: Sale of Goods Act 1979: http://www.jus.uio.no/lm/england.sale.of.goods.act.1979/index.html, Consumer protection Act 1987: http://www.tradingstandards.net/pages/safety.htm#two; u SAD-u: Consumer Credit Protection Act: http://www4.law.cornell.edu/uscode/15/ch41.html. 868 Tako je interesantna inicijativa WIPO - Svetske organizacije za zatitu intetelektualne svojine o izradi digitalne agende koja bi promovisala razvoj elektronske trgovine ali i utvr|ivala odgovornost On-line service provajdera u slu~aju sporova oko prava intelektualne svojine. 869 Krivi~ni zakon Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH, br. 36/03) posve}uje Glavu XXXII - Krivi~na djela protiv sistema elektronske obrade podataka. Tako su kao krivi~na djela zaprije~ena: ote}enje ra~unarskih podataka i programa; ra~unarsko krivotvorenje; ra~unarska prevara; ometanje rada sistema i mre`e elektronske obrade podataka; neovlateni pristup zati}enom sistemu i mre`i elektronske obrade podataka i ra~unarska sabota`a. Ilustrativno je da za neke vrste ovih krivi~nih djela zaprije~ena i zatvorska kazna u trajanju do 12 godina. Ovo se posebno odnosi na ra~unarske prevare ako pribavljena protivpravna imovinska korist prelazi 50.000,00 KM. Ujedno pojedine nov~ane sankcije idu i do 500.000,00 KM. Naravno da postoje i mjere bezbjednosti, a koje se sastoje u oduzimanju predmeta kojima je po~injeno predmetno krivi~no djelo. 870 Posebno vidjeti ~lan 51 ZZP-a koji kao sredstvo daljinske komunikacije spominje i elektronsku potu.

305

13.2. Perspektive razvoja prava potro}a~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine 60. Kao zasebna pravna disciplina u nastajanju, u razvijenim zemljama, se konstituie tzv. pravo zatite potroa~a kao zasebno pravo ili se pak prou~ava u okviru prava konkurencije. Ova vrlo zna~ajna materija je ure|ena jedinstvenim zakonom za teritoriju BiH, a istim se na jednom mjestu na moderan na~in ure|uju sva pitanja vezana za uslove i na~in pod kojim se prodaju potroa~ima ili isporu~uju proizvodi, prodaju ili pru`aju usluge u okviru registrovane djelatnosti, bez obzira na njihov pravni, organizacioni ili vlasni~ki oblik.871 Prema zahtjevima savremenog poslovanja zakonodavna materija je podjeljena po pojedinim oblastima, i to: prodaja proizvoda i pru`anje usluga; deklarisanje (ozna~avanje proizvoda); odgovornost za proizvod; garancija za proizvod ili uslugu; garantni list; garancija za zdravstvenu ispravnost `ivotnih namirnica i predmeta opte upotrebe; oglaavanje proizvoda i usluga; rasprodaje; prodaja energije, vode, telekomunikacijskih, komunalnih i drugih usluga; prodaja od vrata do vrata (direktna prodaja); prodaja na daljinu; potroa~ki krediti; osiguranje; elektronski instrumenti pla}anja; turisti~ki paket aran`mani; vremenski zakup turisti~kog objekta (time sharing); ugovorne odredbe; nosioci zatite potroa~a; inspekcijski nadzor i upravne mjere i pravna zatita potroa~a. Pozivaju}i se na zatitu svih potroa~a u BiH, bez dijeljenja kantonalno, entitetski, nacionalno ili vjerski, Zakon o zatiti potroa~a Bosne i Hercegovine obavezuje i tjera i entitetske i dr`avne zakonodavne organe da ubrzaju sa procesima donoenja ostalih zakona kojima bi bio uokviren jedinstven ekonomski prostor Bosne i Hercegovine. Sam ZZP u sebi sadr`i odredbe koje svojim sadr`ajem odre|uju obligacione odnose izme|u kupaca potroa~a i prodavaca, kao i potroa~a naspram pojedinih davaoca usluga. Potrebno je podvu}i da je, po prvi put, jednim pravnim propisom, uveden oblik zatite potroa~a naspram javnih korporacija koje na monopolskoj osnovi pru`aju pojedine vrste usluga. Misli se, prije svega, na prodaju energije, vode, telekomunikacione, komunalne i druge usluge. Za ostvarivanje ZZP-a potrebno je kontinuirano pratiti njegovu primjenu kao bi se isti, ukoliko se poka`e potrebnim, pravovremeno novelirao. Implemenatcija samog ZZP-a, pri tome, nije samo u nadle`nosti dr`avnih, na prvom mjestu inspekcijskih organa, ve} i u sferi interesa
871 O me|unarodnim izvorima za oblast potroa~kog prava pobli`e vidjeti: Vilus, Jelena, Pravna zatita potroa~a, Beograd: Eco-Tech, 1996, str. 3-38.

306

samih potroa~a. U mjeri u kojoj potroa~i budu organizovani uveliko }e ovisiti i krajnji efekti primjene ovog pravnog propisa. Naravno da organizovanost potroa~a kroz udru`enja ne}e biti mogu}a bez jasne i nedvosmislene podrke institucija BiH. Na`alost, jo nisu doneeni odgovaraju}i podzakonski akti koji bi sa ve} pobrojanim zakonima ~inili set pravnih propisa kojima se regulie prostor jedinstvenog tr`ita Bosne i Hercegovine. Donoenje ovih zakona je samo zakonodavna strana odre|ivanja tr`ita, ali implementacija tih zakona je mnogo te`a i ozbiljnija obaveza pred kojom se nalazimo. Evropska unija ula`e posebne napore da se ubrza proces donoenja ovih zakona, kao i da se podignu institucije za njihovu implementaciju.

307

V PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE872


1. Uvod
1. Pravni sistem Bosne i Hercegovine (dalje: PS BiH) determinisan je specifi~nostima koje sa sobom nosi nae ustavno ure|enje, odnosno ustavna rjeenja koja proizilaze iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na prvom mjestu radi se o vrsti slo`enog dr`avnog ure|enja gdje je BiH dr`ava sastavljena od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske, a sama Federacija BiH objedinjuje deset kantona sa zna~ajnim nivoom zakonodavnih ovlatenja. Iz ovako zadatog oblika slo`enog dr`avnog ure|enja proistekle su i brojne specifi~nosti u pogledu raspodjele zakonodavnih ovlatenja. Tako egzistiraju zakoni koji su jedinstveni za cijelu teritoriju BiH, zakoni koji postoje na nivou Republike Srpske, Federacije BiH i u deset kantona zasebno, a u okviru same Federacije BiH. Ne ulaze}i u brojnost propisa, ono to je bitno za ovaj rad su zajedni~ki zakoni na nivou BiH, kao i njihova uskla|enost sa zahtjevima me|unarodne zajednice, odnosno razli~itih me|unarodnih organizacija i asocijacija, a to se sve name}e kao jedan od preduslova za pristup me|unarodnim integracijama. Posebnu pa`nju zaslu`uje ste~ajno zakonodavstvo koje egzistira na entitetskom nivou, ali predstavlja pozitivan primjer uskla|enosti zajedni~kih rjeenja. 2. Daljnja specifi~nost ure|enja PS BiH je u tome to je broj pravnih propisa jedinstvenih za teritoriju cjelokupne BiH i dalje minoran, a to implicira druge poteko}e vezane za zajedni~ki nastup naspram me|unarodne zajednice. Tek sa donoenjem novog Zakona o vije}u ministara broj zajedni~kih ministarstava, na nivou BiH, je pove}an sa tri na osam. Bez obzira na tendencije me|unarodne zajednice da se ovlatenja Vije}a ministara proire, njegove kompetencije su i nadalje ograni~ene. Kako bi se ovakva situacija prevazila bi}e potrebno jo mnogo rada na daljnjoj dogradnji PS BiH. Pored ovoga, kao posebnu specifi~nost, treba ista}i i ulogu Visokog predstavnika za BiH, a u pogledu zakonodavnih kompetencija, bez koje ne bi postojao ni sadanji nivo zajedni~kog ure|enja pojedinih vitalnih pitanja privrednog i poli872 Autor ovog poglavlja je u cijelosti prof. dr Veljko Trivun.

309

ti~kog `ivota. Predmet ovog rada time je ome|en postoje}om pravnom i fakti~kom situacijom i odnosi se na dva ve} istaknuta problema: zajedni~ki pravni propisi na nivou BiH kao dr`ave i uskla|enost ovih propisa sa zahtjevima koji su u vezi sa pristupanjem me|unarodnim integracijama.

2. Zajedni~ki pravni propisi na nivou Bosne i Hercegovine i ravni osnov za zajedni~ko zakonodavstvo na nivou BiH
3. S obzirom da je ova materija postala aktuelna tek u 2002. godini ovdje }emo za po~etak samo pobrojati sve zajedni~ke propise koji su doneseni na nivou Bosne i Hercegovine u 2002, kao i one koji su doneeni ranije, a imaju zna~aja za privredne tokove. Tako su u 2002. godini doneeni ili proglaeni od strane Visokog predstavnika slijede}i zakoni: Zakon o me|unarodnom i me|uentitetskom drumskom prevozu (Sl. glasnik BiH, br. 1/00); Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 3/02); Zakon o industrijskom vlasnitvu u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 3/00); Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 7/00); Zakon o prenosu, regulatoru i operateru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 7/00); Zakon o dr`avnoj slu`bi u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 12/00); Zakon o osnovama Javnog radio televizijskog sistema i o Javnom radio televizijskom servisu u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 13/00 ); Zakon o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 17/02); Zakon o koncesijama u Bosni i Hecegovini (Sl. glasnik BiH, br. 32/02); Zakon o vazduhoplovstvu u BiH (Sl. glasnik BiH, br. 32/02) i Zakon o savjetu ministara BiH (Sl. glasnik BiH, br. 38/02). Od zna~ajnijih zakona u periodu do 2002. g. treba spomenuti: Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 1/97); Zakon o vanjsko trgovinskoj politici (Sl. glasnik BiH, br. 7/98) i Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 21/98).873 4. Pored pobrojanih pravnih propisa- zakona na nivou Bosne i Hercegovine egzistira i odgovaraju}i broj zakonskih i podzakonskih akata usvojen i proglaen od strane Vije}a ministara, a koji su u funkciji provedbenih akata ve} pobrojanih zakona. Kao posebno interesantni zakoni izdvajaju se: Zakon o politici direktnih stranih ulaganja (dalje: ZDSU); Zakon o slobodnim zonama (dalje: ZOS); Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje: ZAP), Zakon o industrijskom vlasnitvu (dalje: ZIV), Zakon o zatiti potroa~a u BiH (dalje: ZOP), Zakon o
873 Izvori: Slu`bene novine FBiH i Slu`beni glasnik BiH, NIO JP Slu`beni list.

310

javnim nabavkama i Zakon o elektronskom potpisu. Naravno, kao jedan pravni okvir i osnov posebno mjesto zauzimaju Ustav BiH i Zakon o vije}u ministara BiH. Ovaj zakon je time i polazna osnova za sve ostale pobrojane zakone doneene na nivou Bosne i Hercegovine.874 5. Prvi i najvii pravni osnov za zajedni~ko zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine (dalje: BiH) predstavlja Ustav BiH iz 1995. godine kao sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. ^lanom III.1 Ustava BiH kao nadle`nost institucija BiH utvr|ena su slijede}a pitanja: vanjska politika, spoljnotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, finansiranje institucija i pla}anje me|unarodnih obaveza BiH; imigracija, izbjeglice i azil, provo|enje me|unarodnih i me|uentiteskih politika, uspostavljanje i funkcionisanje zajedni~kih i me|unarodnih komunikacija, regulisanje me|uentitetskog transporta i kontrola zra~nog prometa. Pod ta~kom 5 ~lana III Ustava BiH predvi|ene su dodatne nadle`nosti, a u cilju o~uvanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politi~ke nezavisnosti i me|unarodnog subjektiviteta BiH. Ujedno je drugim stavom ovog ~lana predvi|eno uklju~ivanje i drugih pitanja unutar nadle`nosti institucija BiH, kao to su koritenje energetskih resursa i zajedni~ki ekonomski projekti.875 6. U pogledu proceduralnih ovlatenja Parlamentarna skuptina BiH je ovlatena ~lanom IV.4 za donoenje zakona za sprovo|enje odluka Predsjednitva BiH ili za sprovo|enje nadle`nosti skuptine po Ustavu BiH. Kao zasebna egzistiraju ovlatenja Visokog predstavnika za BiH u pogledu njegove zakonodavne nadle`nosti. Zasebnim Zakonom o vije}u ministara BiH kao zna~ajna novina uvodi se institucija pod nazivom Direkcija za EU integracije (~lan 23 Zakona), a koja naro~ito vri poslove koji se odnose na uskla|ivanje aktivnosti tijela vlasti u BiH, u~estvovanje u aktivnostima ili izradi nacrta i prijedloga politika, zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na izvrenje poslova koje je BiH du`na poduzimati kako bi se uklju~ila u procese evropske integracije. Pored ovog Direkcija obavlja i druge poslove koji se odnose na pokretanje inicijativa i savjetovanje o pitanjima uskla|ivanja ukupnih procesa i aktivnosti tijela vlasti u BiH na ispunjenju obaveza prema evropskim integracijama.876 Zasebnim pravnim propisom Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 5/03) za svako od resornih ministarstava u okviru njegovih nadle`nosti propisan je i odgovaraju}ni nivo me|unarodne saradnje. Tako je za Ministarstvo vanjskih poslova, izme|u ostalog, utvr|ena obaveza saradnje sa me|unarodnim organizacijama i pra}enje stanja i razvoj me|unarodnih odnosa BiH sa
874 Izvori kao pod 1. 875 Izvori kao pod 1. 876 Pobli`e o harmonizaciji pravnih sistema u okviru Evropske unije vidjeti: Cristopher Bovis, Business Law in the European Union, Sweet and Maxwell Ltd, 1997, str. 17-19.

311

drugim dr`avama, ma|unarodnim organizacijama i drugim subjektima me|unarodnog prava. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je nadle`no za odnose sa me|unarodnim organizacijama i institucijama iz oblasti vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Ministarstvo finansija i trezora nadle`no je za odnose sa me|unarodnim finansijskim institucijama, a ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice za pra}enje i provo|enje me|unarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ministarstvo pravde BiH ima obavezu obezbje|ivanja da zakonodavstvo BiH i njegova provedba na svim nivoima budu u skladu sa oabvezama BiH koje proizilaze iz me|unarodnih sporazuma. Nadle`nost Direkcije za evropske integracije ovim Zakonom je pobli`e definisana tako to je utvr|eno da je Direkcija nadle`na za koordiniranje poslova na uskla|ivanju pravnog sistema BiH sa standardima za pristupanje Evropskoj uniji (komunitarno pravo), provjeru uskla|enosti svih nacrta zakona koje Vije}u ministara dostavljaju ministarstva i upravne organizacije sa direktivama Bijele knjige Pripreme pridru`enih zemalja Centralne i Isto~ne Evrope za integraciju u unutranje tr`ite Unije i procedurama zadovoljavanja zahtijeva relevantne direktive. Dalje je ustanovljena i obaveza uskla|ivanja aktivnosti organa i institucija u BiH koje se odnose na odgovaraju}e aktivnosti potrebne za evropske integracije. Ova Direkcija je zadu`ena, kao tehni~ko operativno tijelo, za kontakte sa Evropskom komisijom. Direkcija za evropske integracije je nadle`na i za koordinaciju nad provo|enjem odluka koje donose nadle`ni organi i institucije BiH, entiteta i Br~ko Distrikta BiH u odnosu na sve aktivnosti potrebne za evropske integracije; potom u~estvovanje u aktivnostima ili izradi nacrta zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na poslove koje je BiH du`na preduzimati u procesu uklju~ivanja u evropske integracije; djelovanje kao glavni operativni partner institucija Evropske komisije u procesu stabilizacije i pridru`ivanja, kao i koordinacija pomo}i Evropske unije BiH. Na osnovu citiranog vidimo da je ovaj posljednji pravni propis u potpunosti zaokru`io pravni okvir vezan za uvo|enje obaveze na uskla|ivanju pravnih propisa BiH sa zahtjevima me|unarodne zajednice. Naravno da je za sprovo|enje ovog postupka osnovna pretpostavka donoenje zajedni~kih propisa na nivou BiH, kao i me|usobna uskla|enost entitetskih propisa. 3. Zajedni~ki pravni propisi u oblasti autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine 7. Oblast autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine jedna je od najinteresantnijih vezano za temu ovog rada, a s obzirom na ~injenicu da u oblasti prava intetelektualne svojine postoji visok stepen unifikacije rjeenja na me|unarodnom planu. Prava
312

intelektualne svojine jedna su od temeljnih ljudskih prava koja su neodvojivo vezana uz li~nost ~ovjeka i kao takva zati}ena su po najviim me|unarodnim standardima o ljudskim pravima.877 Reforma BiH zakonodavstva u ovoj oblasti je bila neophodna kao preduslov pristupanja BiH Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i potpisivanju TRIPS sporazuma, kao sporazuma o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasnitva. Jedinstveno regulisanje prava intelektualne svojine dobija na va`nosti zbog njihove velike uloge i u~e}a u svjetskoj trgovinskoj razmjeni, kao i iz razloga suzbijanja nezakonitog umno`avanja i stavljanja u promet pojedinih prava intelektualne svojine, a posebno autorskih prava. Reforma BiH zakonodavstva, u ovoj oblasti, izvrena je na taj na~in da su doneena dva ve} citirana zakona jedinstveno za prostor BiH, odnosno oni su time inkorporisani u dio jedinstvenog PS BiH. 8. Prema ZAP osnovna pitanja koja su ure|ena prema zahtjevima me|unarodne zajednice su slijede}a: - Uvedeno je pravo iznajmljivanja kako to nala`e TRIPS, - Uvedena su i regulisana sva prava srodna autorskim pravima prema Rimskoj konvenciji, i to prava proizvo|a~a fonograma i organizacija za radio difuziju, - Uvedena je zatita baza podataka, kao zbirki autorskih djela, a kompjuterski programi sada su svrstani u posebno zati}eno djelo koje se tretira kao pisano knji`evno djelo, - Izvreno je uskla|ivanje kaznenih sankcija prema novim oblicima povrede autorskih prava i prava srodnih autorskom pravu, - Izvreno je uskla|ivanje prekrajnih sankcija prema novim oblicima povrede autorskih prava i prava srodnih autorskom pravu, - Izvreno je preciziranje civilne, odnosno gra|ansko pravne zatite, - Uvedene su zasebne mjere carinskog nadzora nad uvozom autorskih djela, - Produ`eni su rokovi trajanja prava umjetnika izvo|a~a, kao i nosilaca ostalih srodnih prava, - Ukinuto je pravo na prevo|enje djela bez odobrenja autora, - Ukinuto je pravo emitovanja autorskih djela bez odobrenja autora i izvedbi bez odobrenja izvo|a~a, - Produ`eno je trajanje autorskih imovinskih prava na 70 godina, - Adekvatnije su formulisana osnovna imovinska prava autora, pravo umno`avanja, pravo stavljanja u promet, pravo javnog saoptavanja i pravo emitovanja, - Na adekvatniji na~in se tretira autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, a posebno kada se radi o ra~unarskim programima i bazama podataka, - Kao zasebne uvedene su kaznene sankcije i to za krivi~na djela prema fizi~kim licima i posebno sankcije za prekraje prema pravnim lici877 Pobli`e o me|unarodno-pravnoj zatiti vidjeti: Prof.dr. Vesan Besarovi}, Intelektualna svojina, ^igoj tampa, Beograd 2000, str. 218-232 i 350-365.

313

ma i odgovornim licima u pravnom licu i - Uvedena je nadle`nost Suda BiH za krivi~na djela i prekraje utvr|ena ovim zakonom. 9. U pogledu prava industrijske svojine, kao druge kategorije prava intelektualne svojine, ZIS-om su prihva}ena savremena rjeenja. Za autorska prava i srodna prava i za prava industrijske svojine sticanje i zatita ovih prava vri se putem jedinstvene institucije na nivou BiH, a to je Institut za standarde, mjere i intelektualno vlasnitvo BiH (dalje: Institut). Izuzetak se odnosi na autorska prava i prava srodna autorskim kod kojih se problemima vezanim za njihovu zatitu mo`e baviti i ovlatena agencija registrovana za te poslove. Jedini uslov, postavljen prema ZAP, je da se radi o agenciji koja je za te poslove dobila ovlatenje, odnosno odobrenje Instituta. ZIS je u znatnoj mjeri redizajnirao pojedina prava industrijske svojine, tako da su predmet zatite slijede}e kategorije: - Pronalazak koji se titi patentom, odnosno patentom sa skra}enim trajanjem, - Znak koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga titi se `igom, - Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela titi se industrijskim dizajnom i - Oznaka koja ozna~ava geografsko porijeklo proizvoda titi se geografskom oznakom. 10. Prava koja se sti~u, prema ZIS, dijele se na materijalna i moralna prava i ista se sti~u priznanjem, odnosno registracijom prava industrijskog vlasnitva. Materijalna prava industrijskog vlasnitva obuhvataju isklju~iva prava privrednog iskoritavanja i raspolaganja u skladu sa zakonom. Moralna prava pronalaza~a, odnosno autora industrijskog dizajna, su prava da bude nazna~en u prijavi i u svim ispravama koje se odnose na patent, odnosno industrijski dizajn. Strana pravna i fizi~ka lica, u pogledu zatite prava industrijskog vlasnitva u BiH, u`ivaju ista prava kao i doma}a fizi~ka i pravna lica i sa njima izjedna~ena lica, ako to proizilazi iz me|unarodnih konvencija i ugovora kojima je pristupila, odnosno koje je ratifikovala BiH, ili uz primjenu reciprociteta ~ije se postojanje pretpostavlja dok se protivno ne doka`e. Novinu u ZIS predstavlja definisanje industrijskog dizajna kojim se titi izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i ~iji je individualni karakter rezultat posebnih obilje`ja, linija, kontura, boja, oblika, odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Pod proizvodom, u smislu prethodne definicije, podrazumjeva se bilo koji industrijski ili zanatski proizvod, uklju~uju}i dijelove za sastavljanje u kompleksan proizvod, grupe ili kompozicije proizvoda, ambala`u, modne krojeve, grafi~ke simbole i topografske oznake, isklju~uju}i ra~unarske programe i poluprovodne proizvode. I raniji pojam oznake porijekla proizvoda je redefinisan i sada se ozna~ava kao geografska oznaka, a pod istom se podrazumjevaju oznake koje ozna~avaju da roba poti~e sa odre|ene teritorije, regije ili mjesta na toj teritoriji, na kojoj se odre|eni kvalitet, reputacija ili
314

neka druga karakteristika robe mo`e dovesti u vezu sa njenim geografskim porijeklom. Geografska oznaka, se mo`e, tako|er, registrovati za naziv robe koji je dugom upotrebom u privrednom prometu postao poznat kao znak da roba poti~e sa odre|enog lokaliteta ili regije. Pored pobrojanog, geografska oznaka se mo`e upotrebljavati za ozna~avanje prirodnih proizvoda, uklju~uju}i poljoprivredne, industrijske ili zanatske proizvode. Posebna novina kod prava industrijske svojine, isto kao i kod autorskih i srodnih prava, jesu posebni i poja~ani oblici zatite ovih prava. Pored klasi~ne civilne, odnosno gra|ansko pravne zatite, posebno se predvi|ene privremene mjere i mjere vezane za osiguranje dokaza, kao i mjere carinskih organa vezane za oduzimanje, isklju~enje iz prometa ili unitavanje uvezene robe a kada se u~ini vjerovatnim da bi uvozom odre|ene robe u dr`avu bila povrije|ena isklju~iva prava nosioca prava industrijske svojine. Kao zasebna grupa kaznenih mjera zaprije~ena su krivi~na djela i to kao blanketna krivi~na djela s obzirom da ista nisu sadr`ana u krivi~nom zakonodavstvu. Pored krivi~nih djela posebno egzistira i zasebna kategorija kaznenih djela, a to su privredni prestupi, koji uvode nov~ane kazne za prekrioce, odnosno za pravna lica i odgovorna lica u pravnom licu. Za ovu grupu prava industrijske svojine jedinstveno je i rjeenje da je za vo|enje postupka za krivi~na djela utvr|ena ovim zakonom, kao i za donoenje rjeenja u drugom stepenu za prekraje nadle`an Sud BiH. U pogledu vo|enja postupka za prekraje, utvr|ene ovim zakonom, nadle`ni su entitetski sudovi. Svojim prelaznim odredbama ZIS je zadr`ao validnost prava industrijske svojine koja su priznata odlukama Saveznog zavoda za patente bive SFRJ do 01.03.1992. g. pod uslovom da je upravni postupak okon~an pred Institutom ili da je u skladu sa Madridskim sporazumom o me|unarodnom registrovanju `igova pred Svjetskom organizacijom za intelektualno vlasnitvo.

4. Postoje}a zakonodavna regulativa/pravna vrela i pristup


11. Autorska i njima srodna prava su jedne od rijetkih pravnih disciplina koje su pravno ure|ene jedinstveno za prostor BiH. Osnovni doma}i izvor prava za ovu nau~nu disciplinu je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 7/02) koji je stupio na snagu 18.04.2002. godine. Kao doma}i izvori prava javljaju se jo Zakon o radu (Sl. Novine F BiH, br. 43/99), Zakon o trgovini (Sl. novine F BiH, br. 2/95 i 14/97), Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga (Sl. novine F BiH, br. 6/95 i 14/97), Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list R BiH, br. 2/92, 23/93 i 13/94), Zakon o tr`inoj inspekciji (Sl. novine F BiH br. 2/95), kao i odgovaraju}i procesni propisi koji se primjenjuju u slu~aju spora i/ili vo|enja odgovaraju}eg postupka vezano za zatitu autorskih prava. Kao autonomni izvori prava za ovu nau~nu disciplinu javljaju se svi normativni akti pravnih lica kojima se regulie postupak zatite autorskih prava uklju~ivo i pojedina~ne autorske i izdava~ke ugovore, kao i ugovore o radu sa zaposlenicima.
315

Na me|unarodnom planu kao izvori prava za ovu nau~nu disciplinu javljaju se Bernska konvencija za zatitu knji`evnih i umjetni~kih djela iz 1886. god., Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952. god., Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine iz 1994. god. i Ugovor o autorskom pravu koji je usvojila Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu 1996. god., a u cilju osavremenjavanja Bernske konvencije.878 Kao ilustrativna za ovu nau~nu disciplinu, je i regulativa iz oblasti autorskog prava u okviru Evropske unije. Na nivou Evropske unije ovaj proces se odvija u dva smjera, i to: - unifikacija nacionalnih prava zemalja ~lanica u cilju stvaranja nadnacionalnog prava u ovoj oblasti i - harmonizacija postoje}ih nacionalnih propisa zemalja ~lanica.879 12. U sferi autorskog prava pravna regulativa, na nivou Evropske unije, ima karakter harmonizacije nacionalnih propisa, a putem odgovaraju}ih direktiva. Za oblast autorskog prava doneseno je pet direktiva. Radi se o slijede}im direktivama: - direktiva o pravnoj zatiti ra~unarskih programa, - direktiva o pravu davanja u zakup i na poslugu primjeraka autorskih djela i primjeraka prava srodnih pravima industrijske svojine, - direktiva o uskla|ivanju odre|enih autorskih i srodnih propisa koji se odnose na satelitsko emitovanje i kablovsku reemisiju, - direktiva o harmonizaciji roka trajanja autorskog prava i odre|enih srodnih prava i - direktiva o pravnoj zatiti baze podataka. Zna~aj ovih direktiva je u tome to je njihova sadr`ina na odgovaraju}i na~in inkorporisana i u na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini. 13. Za razliku od evropsko-kontinentalnog prava gdje u`ivanje autorskih prava ne podlije`e nikakvim formalnostima, u pravu SAD
878 Tekst konvencija vidjeti prema: Igor Gliha, Pravni propisi autorsko pravo, Informator, Zagreb 2002, i pobli`e Ivan Henneberg, Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001. Izdavanje knjiga postaje privredna aktivnost s kraja 15-og vijeka. Tako su vladari odobravali privilegije u cilju stimulacije ove privredne aktivnosti, ali su dobijali i nadoknadu od izdava~a i imali su mogu}nost uvida u izdava~ku djelatnost uklju~ivo i pravo na cenzuru. Ove privilegije su bile uvedene u cilju zatite izdava~a, a autori su ostvarivali samo pravo na nov~anu naknadu. Kao zna~ajan korektiv u ovoj oblasti bio je rad Martina Lutera iz 1525. god. Opomena tamparima. Koriste}i povod kra|u jednog njegovog manusskripta iz tamparije u Vitembergu i njegovog izdavanja u Nirnbergu Martin Luter se zala`e za zatitu rada i trokova izdava~a, ali i za zatitu autora od saka}enja njihovih djela. 879 Podrobnije vidjeti: dr. Vesan Besarovi}, Intelektualna svojina industrijska svojina i autorska prava, ^igoj tampa, Beograd 2000, str. 365-366.

316

zadr`ane su formalnosti koje se ogledaju u: obavezi stavljanja oznake copyright, depozit i registracija djela. Autor mo`e objaviti djelo i bez ispunjavanja formalnih uslova i djelo u`iva zakonsku zatitu (statutary protection) za period od 5 godina. Ako se po proteku ovog roka ne ispune zakonom tra`eni uslovi djelo pada u javni domen. Predmet interesa su nam doma}i, nacionalni propisi, i to su zakonski i podzakonski pravni akti koji definiu pojedine pravne institute ove nau~ne discipline. Potom pravni obi~aji (npr. pravo autora na odre|eni broj besplatnih autorskih primjeraka ili ~asopisa u kom je objavljen autorski prilog i sl.), sudska praksa i pravna nauka koji tako|er imaju znatan uticaj na stvaranje, izmjenu i primjenu odgovaraju}ih pravnih propisa u ovoj oblasti.880 Kao posebno interesantna oblast javljaju se autorska djela stvorena u radnom odnosu, po narud`bi i kolektivno autorsko djelo (~lanovi 24-28 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH (u daljem tekstu: ZAP). Radi se o odnosima koji moraju biti regulisani autorskim i izdava~kim ugovorom. 14. Pojmovi koji }e se dalje koristiti imaju slijede}e zna~enje: Autorsko djelo predstavlja individualnu duhovnu tvorevinu iz oblasti knji`evnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralatva bez obzira na vrstu, na~in i oblik izra`avanja (~lan 6 stav 1 ZAP-a). Vrste autorskih djela su naro~ito: - pisana djela (knjige, broure, knji`evni tekstovi, ~lanci i ostali natpisi i kompjuterski programi); - govorna djela (predavanja, govori i druga djela iste prirode); - dramska i dramsko-muzi~ka djela; - koreografska i pantomimska djela; - muzi~ka djela, s rije~ima ili bez rije~i; - filmska djela i djela stvorena na na~in sli~an filmskim djelima; - djela iz oblasti slikarstva, vajarstva, arhitekture i grafike, bez obzira na materijal od kojeg su na~injena, te ostala djela likovnih umjetnosti; - djela svih grana primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja; - fotografska djela i djela proizvedena postupkom sli~nim fotografskom; - kartografska djela (geografske karte, topografske karte i sl.) i - planovi, skice i plasti~na djela, koja se odnose na geografiju, topografiku, arhitekturu ili drugu nau~nu ili umjetni~ku oblast. Predmet autorsko-pravne zatite ne mogu biti: - ideje, koncepti, postupci, radne metode, matemati~ke operacije, na~ela, otkri}a; - zvani~ni tekstovi iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva;
880 U izdava~koj praksi je obi~aj da autoru pripada odre|eni broj besplatnih primjeraka i taj broj se kre}e u rasponu od 5 do 15 primjeraka. Izuzetak bi bila kolektivna djela (npr. enciklopedije, zbornici i sli~no) gdje je taj broj autorskih primjeraka manji. U svakom slu~aju ovo pitanje treba urediti izdava~kim ugovorom.

317

- stru~ni izvjetaj, referat, slu`beni akt ili sli~an rad nastao u vrenju radnih obaveza u privrednoj ili drugoj djelatnosti. - Autor djela je fizi~ko lice koje je stvorilo djelo i ~ije je ime i prezime ili pseudonim ozna~en na djelu dok se suprotno ne doka`e (~lanovi 12 i 13 ZAP-a). - Autorskim djelom se smatraju i zbirke autorskih djela, kao to su: enciklopedije, zbornici, antologije, muzi~ke zbirke, fotografske zbirke i sl., kao i baze podataka bilo da su ~itke mainski ili u drugoj formi, koje, s obzirom na izbor ili raspored gra|e, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Autorskim djelom smatraju se i zbirke narodnih knji`evnih i umjetni~kih tvorevina, dokumenata, sudskih odluka, ili zbirke druge sli~ne gra|e, koje same po sebi ne predstavljaju zati}ena autorska djela ako te zbirke, s obzirom na izbor ili raspored i na~in izlaganja gra|e, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Prijevodi, prilago|avanja, muzi~ke obrade i druge prerade izvornih autorskih djela koja predstavljaju samostalnu individualnu tvorevinu, zati}eni su kao i autorsko djelo.881 - Kaoautori su tvorci autorskog djela kao nedjeljive cjeline koje je stvoreno saradnjom dva ili vie fizi~kih lica i gdje svim koautorima pripada nedjeljivo autorsko pravo (~lan 15 ZAP-a).882 - Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu je ono djelo koje je stvorio posloprimac u izvravanju svojih obaveza ili po uputstvima poslodavca (~lan 24 ZAP-a).883
881 Zbirka propisa, ukoliko predstavlja uobi~ajen na~in sre|ivanja odre|enog zakonskog materijala, koji se tampa kao jedna cjelina u cilju olakavanja upotrebe istog, nije stvarala~ki rad, ve} tehni~ki posao, i ne mo`e se smatrati originalnom tvorevinom, pa prema tome to nije autorsko djelo i pored toga to je za isti rad potrebna odre|ena stru~nost. Odluka Vrhovnog privrednog suda Sl. 631/61 od 05.04.1961. god. Sastavljanje obrazaca je stru~no tehni~ki posao, pa po pravilu ne predstavlja duhovnu tvorevinu koja bi se mogla smatrati autorskim djelom. Obrasci mogu predstavljati autorsko djelo samo ako se pomo}u njih, zahvaljuju}i stvarala~koj aktivnosti sastavlja~a, na originalan na~in rjeavaju odre|eni problemi. Odluka Vrhovnog privrednog suda Sl. 823/66 od 14.07.1966. god. Zbirka odluka Vrhovnih sudova 1963, knjiga 7, str. 190. 882 Da bi se radilo o koautorstvu potrebno bi bilo da postoji zajedni~ko intelektualno stvaranje koje je potaknuto zajedni~kom inspiracijom, te da je spomenuto djelo iz oblasti arhitekture rezultat zajedni~ke zamisli koja bi dovela do njihove tijesne saradnje u kojoj bi svaki od njih dao svoj doprinos. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske Rev-17/84 od 11.06.1985. god. Pregled sudske prakse br. 29/86, str. 115. Koautorima objavljene drame pripada nedjeljivo autorsko pravo, pa je tu`ena izdava~ka organizacija u obavezi da svakom od njih isplati polovinu od odre|enog iznosa po autorskom tabku. Odluka Vrhovnog suda Srbije Rev-1678/81. Bilten sudske prakse br. 13-14/81, str. 53. 883 Kada je autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, onda organ, privredna i drutvena organizacija u ~ijoj slu`bi je autorsko djelo stvoreno, ima isklju~ivo pravo da to djelo iskoritava u okviru svojih zadataka, bez tra`enja posebne dozvole od autora i bez pla}anja naknade za koritenje, dok autor djela zadr`ava na tom djelu ostala autorska prava ukoliko ta prava Zakonom nisu ograni~ena. Odluka Vrhovnog suda Jugoslavije Rev-2825/64 od 30.12.1969. god. Bilten sudske prakse br. 14/65, str. 9. Radnik autor djela stvorenog u radnom odnosu, zadr`ava autorska moralna prava na tom djelu, to zna~i i pravo da bude priznat i ozna~en kao tvorac djela. Presuda Okru`nog suda u Beogradu P-4461/79.

318

- Kolektivno autorsko djelo je djelo stvoreno na podsticaj i u organizaciji fizi~kog ili pravnog lica, u ~ijem stvaranju je u~estvovao ve}i broj lica i koje se koristi pod imenom naru~ioca, kao enciklopedije, zbornici, ra~unarski programi, baze podataka (~lan 28 ZAP-a). - Autorsko djelo po narud`bi je ono djelo koje se stvoreno na osnovu ugovora o djelu i gdje sva autorska prava pripadaju autoru ako ugovorom druga~ije nije odre|eno (~lan 27 ZAP-a). - Autor zbirke autorskih djela je fizi~ko lice koje je tu zbirku sa~inilo (~lan 14 ZAP-a). - Autorska prava su imovinsko pravna ovlatenja autora (imovinska prava) i li~no-pravna ovlatenja (moralna prava), ~lan 29 ZAP-a. - Imovinska prava autora su isklju~ivo ovlatenje autora na ekonomsko i drugo iskoritavanje (upotrebu) djela (~lan 30, stav 1 ZAP-a) kao: - davanje odobrenja za objavljivanje, - stavljanje u promet originala ili umno`enih primjeraka, uklju~uju}i njihov uvoz, - javno predstavljanje, - javno izvo|enje, emitovanje, saoptavanje javnosti, - prevo|enje, - prilago|avanje ili iskoritavanje u bilo kom drugom obliku, - povla~enje iz prometa i uskra}ivanje daljeg koritenja djela ako za to postoje ozbiljni moralni razlozi (~lanovi 33 i 34 ZAP-a).884 - Moralna prava autora su neotu|iva i neprenosiva ovlatenja da mo`e: - biti priznat i ozna~en kao stvaralac djela pod svojim imenom, pod pseudonimom ili na njegovo ime ili anonimno, - odlu~iti kada }e i u kojoj formi njegovo djelo biti prvi put objavljeno, - suprotstaviti se svakom deformisanju, saka}enju ili drugom mijenjanju djela, - suprotstaviti se svakoj upotrebi djela koja bi vrije|ala njegovu ~ast ili ugled (~lan 31 ZAP-a).
Bilten Okru`nog suda u Beogradu br. 11-12/81, str. 75. Radnik koji u izvrenju svojih obaveza izradi stru~ni izvjetaj, referat ili stru~ni rad, ne sti~e nikakva autorska ovlatenja na tim radovima. Odluka Vrhovnog suda Srbije G`-1695/81. Bilten sudske prakse br. 15-16/82, str. 43. Kada je tu`ilac, kao lice u radnom odnosu sa tu`enikom, izradio uputni eleborat i kada je tu`eni za rad u saglasnosti sa tu`iocem primio izradu tog elaborata za ra~un naru~ioca, tu`ilac nema pravo na isplatu naknade na ime autorskog honorara jer poslodavac u ~ijoj je slu`bi autorsko djelo stvoreno od strane tu`ioca u radnom odnosu, ima isklju~ivo pravo da to djelo iskoritava. Odluka Vrhovnog suda Jugoslavije Rev-814/62 od 22.08.1982. god. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}: Autorsko pravo i pravo industrijske svojine kroz sudsku praksu, Savremena administracija, Beograd, 1976. god., str. 25. 884 Autor mo`e u svako doba povu}i iz prometa odnosno otkupiti primjerke svog objavljenog djela (pravo pokajanja). Proizilazi iz dikcije norme da je rije~ o pravu pokajanja droit de repentir autora, a ne o du`nosti izdava~a da o tome vodi ra~una na to ukazuje izravno i tekst norme da je autor du`an prethodno naknaditi tetu korisniku, odnosno vlasniku djela. Odluka Privrednog suda Hrvatske P`-2460/87 od 12.01.1988. god. Pregled sudske prakse br. 40/89, str. 149.

319

- Citiranje autorskog djela je doslovno navo|enje odlomaka iz djela koje je na zakonit na~in postalo pristupa~no javnosti uz uslov da bude u skladu sa dobrim obi~ajima i u mjeri opravdanoj svrhom koja se ima posti}i, te da se prilikom citiranja nazna~i izvor i ime autora ako se njegovo ime nalazi u izvoru (~lan 51, stav 1, ta~ka g) ZAP-a).885 - Koritenje autorskog djela bez dozvole autora na teritoriji BiH je mogu}e u slijede}im slu~ajevima: - reprodukovanje nau~nog djela ili takvog djela manjeg obima u ~itankama i ud`benicima u svrhe nastave i nau~nog rada (~lan 29, stav 1, ta~ka a) ZAP-a), - objavljivanje izvjetaja o objavljenim nau~nim djelima u kojima se sadr`aj tih djela reprodukuje na originalan i skra}en na~in (~lan 51, stav 1, ta~ka 3 ZAP-a). - doslovno navo|enje odlomaka citata (vidi ta~ku 13.), - objavljivanje putem tampe i radio-televizije radi obavjetavanja o teku}im doga|ajima, govori namijenjeni javnosti, te objavljivanje na javnim sastancima i slu`benim sve~anostima (~lan. 53, stav 1 ZAR-u.), - davanje kra}ih izvjetaja o predavanjima u dnevnoj i povremenoj tampi i putem radio difuzije. (~lan 53, stav 2 ZAR-a).886 - Izdava~ je pravno lice kome je izdavanje autorskih djela djelatnost ili pravno lice koje je ovlateno na izdavanje autorskog djela (npr. fondacija, udru`enje, dr`avno tijelo, zadu`bina i sl.) - Izdava~ka djelatnost je osnovna ili sporedna djelatnost registrovana prema va`e}im propisima kod nadle`nog suda, a koja je upravljena na objavljivanje autorskog djela tampanjem, odnosno umno`avanjem (npr. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu - organizaciona jedinica Izdava~ka djelatnost). - Izdava~ki ugovor je vrsta autorskog ugovora zaklju~enog u pismenoj formi kojim autor prenosi na izdava~a pravo objavljivanja autorskog djela tampanjem, odnosno umno`avanjem (~lan 64, stav 1 ZAP-a). - Autorski ugovor je ugovor kojim autor svoja prava na iskoritavanje djela prenosi na drugo lice. Obavezno se zaklju~uje u pismenoj formi u pro885 U autorskom pravu SAD ovo pitanje je ure|eno na specifi~an na~in. Radi se o doktrini fer koritenja djela (fair use doctrine). Fer koritenje autorskog djela nije povreda autorskog prava ali se za tu ocjenu, u svakom konkretnom slu~aju, u obzir uzimaju slijede}i kriteriji: svrha i priroda koritenja autorskog djela, veli~ina i zna~aj koritenja dijelova autorskog djela i posljedice koritenja na tr`itu. Ovakav fleksibilan stav, koji je naao mjesto i u Zakonu o autorskom pravu SAD (~lan 107) nije uvijek potvr|en i u sudskoj praksi. Tako Vrhovni sud SAD (Odluka od 20.05.1985. god.) u sporu Horper & Raw v. Nation Enterprises nije prihvatio doktrinu o fer koritenju djela u tom smislu da se dozvoli neovlateno koritenje memoara Predsjednika Geralda Forda. Njema~ka doktrina poznaje teoriju nadzakonskog stanja nu`de po kojoj je u odre|enim slu~ajevima mogu}e pozivanje na javni interes u vezi sa slobodom informisanja ili nau~nog istra`ivanja da bi se isklju~ila protivpravnost koritenja predmeta zatite. 886 Postoji povreda autorskog moralnog prava iz Zakona o autorskom pravu i u slu~ajevima kada se tu|e autorsko djelo koristi sa manje od 1/4 djela, ali se ne ozna~e ime i prezime autora izvornog djela i porijeklo pozajmice. Rjeenje Vrhovnog suda Srbije G`- 585/92 od 13.10.1992. god. Citat prema Dimitrije Mili}: Komentar zakona o autorskom pravu i srodnim pravima sa sudskom praksom, Nomos, Beograd, 1998, str. 82.

320

tivnom ne proizvodi pravno dejstvo. Bitni elementi su mu: ugovorne strane, naziv autorskog djela, na~in koritenja autorskog djela i naknada, ako se djelo koristi uz naknadu. (~lanovi 57-63. ZAP-a).887

5. Autorsko- pravna/gra|ansko - pravna za{tita autorskih prava


15. Gra|ansko-pravna zatita autorskih prava predstavlja najobuhvatniju zatitu autorskih prava a do koje dolazi zbog povrede imovinskih ili moralnih prava autora. Povreda autorskog prava mo`e nastati zbog povrede zakona ili autorskog, odnosno izdava~kog ugovora, kao podvrste autorskog ugovora. Postupak za zatitu autorskog prava pokre}e se tu`bom kod nadle`nog suda. Nadle`nost suda u Federaciji BiH odre|ena je Zakonom o parni~nom postupku (Sl. novine F BiH, br. 42/98) i s obzirom na kantonalno ustrojstvo Zakonom o redovnim sudovima nekog od Kantona. U prvom stepenu u Federaciji nadle`ni su optinski ili kantonalni sudovi. U slu~aju da autorski spor ima karakter privrednog spora (npr. u sporu se nalaze pravno lice kao nosilac autorskih prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu naspram drugog pravnog lica koje ima svojstvo izdava~a) nadle`nost suda }e ovisiti i od vrijednosti predmeta spora. I ovo pitanje se u Federaciji BiH rjeava odgovaraju}im Zakonom o redovnim sudovima na nivou Kantona. U drugom entitetu, Republici Srpskoj, s obzirom na druga~iji sitem teritorijalnog ustrojstva, ovo pitanje nadle`nosti redovnih sudova rjeava se Zakonom o parni~nom postupku (Sl. glasnik RS, br. 32/94). U pogle887 Zakonodavac nije propisao tira`, niti broj izdanja kao bitan elemenat ugovora. Deava se da se ovo pitanje rjeava u praksi. Tako ako broj izdanja nije odre|en ugovorom, onda se smatra da se mislilo samo na jedno izdanje djela, a ako nije odre|ena visina tira`a onda je to 500 primjeraka. Naravno da ovo pitanje ovisi i od vrste i namjene djela. Tako, ako su u pitanju nastavni ud`enici za osnovne i srednje kole uobi~ajeni tira` }e biti znatno ve}i. Primjera radi u skandinavskim zemljama predvi|ena je maksimalna visina tira`a za knji`evna djela 2.000 primjeraka; ili npr. u Njema~koj jednim izdanjem se smatra tira` od 1.000 primjeraka. U pogledu broja izdanja ilustrativani su i primjeri iz sudske prakse. Istovremeno tampanje monografije na srpskom i engleskom jeziku bez promjene, predstavlja dva izdanja pa autor ima pravo na autorsku naknadu za svako izdanje posebno. Odluka Vrhovnog suda Srbije G` 167/88, citat prema Jezdimir Mitrovi}, op.cit.str. 83. Tu`eni Kosmos iz Beograda obavezan je da isplati tu`itelju Agati Kristi, knji`evnici iz Londona na ime autorskog honorara po osnovu pismeno zaklju~enog ugovora po kom je tu`eni na osnovu ovlatenja tu`itelja objavio na srpskohrvatskom jeziku djela pod imenom Five Litle Pigs u jednom izdanju uz pla}anje ugovorenog autorskog honorara. Kako je djelo objavljeno tokom 1959. godine pod naslovom Pet svjedoka a autorski honorar nije pla}en tu`itelju, Sud donosi odluku i obavezuje tu`enog da tu`itelju isplati sa kamatom i trokovima spora tra`eni autorski honorar. Odluka Okru`nog suda u Beogradu P 873/61 od 11.04.1961. god. Citat prema Dimitrije Mili}, op. cit., str. 164. Jednovremeno umno`avanje i stavljanje u promet jednog broja primjeraka na }irilici i jednog broja primjeraka na latinici predstavlja dva izdanja. Odluka Vrhovnog privrednog suda Gs 2/56 od 26.05.1956. god. Zbirka sudskih odluka knjiga I str. 373.

321

du ostalih na~ina zatite, nadle`nost sudova i postupak pokretanja zatite, bit }e izlo`en posebno za svaki oblik autorsko-pravne zatite. 16. Izvori prava za gra|ansko-pravnu zatitu autorskih prava, pored procesnih propisa, su materijalni propisi i to: ZAP i Zakon o obligacionim odnosima (dalje: ZOO). Zakonodavac je, tako, predvidio da lice ~ije je autorsko pravo povrije|eno mo`e zahtijevati zatitu tog prava zahtjevima predvi|enim ZAP-om i naknadu tete predvi|enu zakonom koji regulie obligacione odnose. ZAP-om su jedinstveno nomirane povrede autorskih, imovinskih i moralnih prava (Glava XIV ~lan 112 ZAP-a), s tim to postoje odre|ene specifi~nosti kod zatite autorskih moralnih prava (~lan 113) i kod postupanja prekrioca iz namjere ili krajnje nepa`nje (~lan 113 ZAP-a). Posebno su odre|ene privremene mjere koje sud mo`e izre}i u slu~ajevima kada ovlateno lice u~ini vjerovatnim da je neko njegovo isklju~ivo pravo povrije|eno. Ova mogu}nost izricanja privremene mjere postoji i kada se povreda isklju~ivog prava u~ini vjerovatnom (~lan 113 ZAP-a). Zna~i ZAP predstavlja propis kojim su utvr|ene mjere koje nadle`ni sud mo`e preduzeti u pogledu zatite autorskih prava, a ZOO propis kojim se utvr|uje vrsta tete, dok obim naknade predstavlja fakti~ko pitanje i visinu tete utvr|uje nadle`ni sud u ovisnosti od okolnosti slu~aja. Izuzeci su predvi|eni ZAP-om pa tako u slu~aju povrede autorskog imovinskog ili drugog prava koja je izvrena namjerno ili iz nepa`nje, tu`ilac mo`e zahtijevati pla}anje ugovorenog ili za tu vrstu koritenja uobi~ajenog honorara ili naknade za tu vrstu koritenja uve}anu do 200% bez obzira da li mu je zbog u~injene povrede nastala imovinska teta ili nije (~lan 113, stav 1 ZAP-a). Prilikom odlu~ivanja o pla}anju i visini nadoknade tete sud }e u obzir uzeti naro~ito stepen krivice, visinu ugovorenog ili uobi~ajenog honorara, kao i preventivnu svrhu civilne kazne (~lan 113, stav 2 ZAP). U odnosu na pravilo da se vrsta tete utvr|uje putem ZOO postoji izuzetak u ~lanu 114 ZAP-a koji normira da sud autoru, pored naknade imovinske tete, mo`e zbog povrede njegovih moralnih prava dosuditi i pravednu nov~anu naknadu u smislu odredbi ZOO o nov~anoj naknadi nematerijalne tete. Sud na zahtjev tu`ioca, kao ovlatenog lica za tra`enje autorsko-pravne zatite, mo`e presudom narediti slijede}e: - da se tu`enom zabrane radnje kojima se priprema povreda, izvri povreda, kao i budu}e povrede prava; - da tu`eni ukloni stanje nastalo izvrenom povredom i uspostavi stanje koje je bilo prije nego to je povreda izvrena; - da uniti ili preina~i protupravno proizvedene primjerke i ambala`u djela, primjerke izvo|enja ili drugih predmeta zati}enih ovim zakonom;

322

- da se unite ili preina~e matrice, negativi, plo~e, kalupi ili druga sredstva kojima je po~injena povreda; - da se unite ili preina~e sprave koje su isklju~ivo ili prete`no namijenjene za provo|enje prava zati}enog zakonom, a koje se nalaze u vlasnitvu prekrioca; - da se objavi presuda na troak tu`enog u javnim glasilima na na~in i u obimu koji odredi sud.888 Izuzetak predstavlja mogu}nost tu`ioca da, umjesto zahtjeva za unitavanjem ili preina~avanjem protiv-pravno proizvedenih primjeraka i ambala`e djela zahtijeva i da se unite ili preina~e matrice, negativi, plo~e, kalupi ili druga sredstva kojima je po~injena povreda, te da zahtijeva da mu tu`eni ili vlasnik ustupi primjerke djela ili sprave uz naknadu trokova proizvodnje. Pored pobrojanih zahtjeva prema sudu, koji mogu biti postavljeni bilo pojedina~no bilo kumulativno, tu`ilac mo`e tra`iti i izricanje spomenutih privremenih mjera.889 U slu~aju da se izreknu ove mjere }e va`iti do pravosna`nog okon~anja sudskog spora parnice. Postupak izricanja privremenih mjera je hitan, a kao suspidijaran propis u njihovom izricanju, pored ZAP-a, koriste se i pravila izvrnog postupka, odnosno primjenjuju se odredbe Zakona o izvrnom postupku (Sl. list R BiH, br. 16/92). Sud mo`e izre}i slijede}e privremene mjere: - da se privremeno oduzmu ili isklju~e iz prometa predmeti, odnosno sredstva kojima se povre|uje autorsko ili srodno pravo ili koja slu`e za povredu prava ili koja su nastala kao posljedica povrede autorskog
888 Ako neko koristi autorsko djelo izvan ili iznad okvira iz autorskog ugovora sklopljenog u autorskom djelu, ili bez ikakvog ugovora, autor ima pravo zahtijevati da sud takvom neovlatenom korisniku djela zabrani svaku dalju neovlatenu upotrebu autorskog djela i da se takva sudska odluka javno objavi na tu`enikov troak. Odluka Privrednog suda Hrvatske P`-632/85 od 05.09.1985.god. Pregled sudske prakse br. 44/90 str. 174. Osnovano je objavljivanje sudske odluke zbog povreda nanijetih tu`iocu kao prire|iva~u i isplata moralne tete, i presuda se ima objaviti u dnevnim listovima koji izlaze u mjestima gdje se nalaze sjedita tu`enika, poto se jedino na takav na~in mo`e u potpunosti zatititi autorsko pravo tu`ioca. Presuda Vrhovnog suda Srbije, G`-449/91 od 15.05.1991. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 226. 889 Prema Zakonu o autorskom pravu sud mo`e na zahtjev lica koje u~ini vjerovatnim da je njegovo autorsko pravo povrije|eno, privremenom mjerom isklju~iti iz prometa predmetne povrede ili zabraniti nastavljanje zapo~ete radnje povrede. Prvostepeni sud je postupio po ovoj odredbi kada je osporenim rjeenjem zabranio tu`enom dalju distribuciju XVI-og izdanja Zbirke propisa, a pri tome je dao razlog koje ovaj sud prihvata. Odluka Vrhovnog suda Srbije, G`-67/95 od 19.09.1995. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 235.

323

ili srodnog prava ili predmeti, odnosno sredstva koja mogu slu`iti kao dokazi o u~injenoj povredi autorskog ili srodnog prava; - da se zabrani nastavljanje zapo~etih radova kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskom ili srodnom pravu ili da se zabrani nastavljanje radnji kojima se povre|uje autorsko ili srodno pravo.890 U slu~aju da postoji opasnost da bi kasnije izvo|enje dokaza o povredi autorskog prava moglo biti ote`ano ili onemogu}eno ili ako postoji opasnost nastupanju teko nadoknadive tete ili ako postoji opasnost da izre~ene privremene mjere ne}e biti djelotvorne, sud mo`e da odredi takve mjere i bez obavjetavanja tu`enog. 17. U pogledu legitimacije za pokretanje i vo|enje parnice zbog povrede autorskih prava pasivno legitimisana je svaka osoba, bilo pravna, bilo fizi~ka, koja je prouzrokovala povredu. Povredu autorskog prava mo`e u~initi bilo koje lice s obzirom da su autorska prava aspolutna i djeluju prema svima. Izuzetak od ovog pravila predstavlja povreda izdava~kog ili nekog drugog oblika autorskog ugovora, gdje povredu mo`e da u~ini samo ugovorna strana. Radi se o povredi ugovorne discipline koja se prosu|uje po odredbama ZAP-a i ZOO i radi se o ugovornoj odgovornosti a u pogledu nadoknade tete u obzir se uzima pozitivni ugovorni interes nadoknada obi~ne tete i izgubljene dobiti. Posebno bi moglo biti govora u vezi sa predugovornom odgovorno}u (~lan 45 ZOO), kao i vo|enjem pregovora bez namjere da se zaklju~i ugovor ili kada se od vo|enja pregovora odustane bez osnovanog razloga (~lan 30 ZOO). U prvom slu~aju, odustanku ili raskidu zaklju~enog predugovora, radi se o predugovornoj odgovornosti koja je u pogledu vrste tete izjedna~ena sa ugovornom odgovorno}u. Nadokna|uje se i obi~na teta i izgubljena dobit pozitivni ugovorni interes. Kod odustanka od pregovora, bez osnovanog razloga ili njihovog vo|enja bez namjere da se zaklju~i ugovor, nadokna|uje se samo obi~na tetanegativni ugovorni interes. Odgovornost tetnika zbog nezaklju~ivanja glavnog ugovora, a kada postoji zaklju~en predugovor, ili odustanka od pregovora na jedan od opisanih na~ina, presu|uje se po optim pravilima obligacionog prava.891
890 Vrlo akutelan je problem neovlatenog umno`avanja fotokopiranjem autorskih djela. U uporednom pravu ovo se naziva reprografsko umno`avanje. Interesantno rjeenje sadr`i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima SRJ (~lan 35) koji ustanovljava obavezu naknade na osnovu prodatog ure|aja za fotokopiranje od strane proizvo|a~a, uvoznika i prodavca kao solidarnih du`nika i naknadu od pravnog ili fizi~kog lica koje uz naplatu pru`a usluge fotokopiranja. Ova naknada se od strane autora mo`e ostvariti samo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnog prava. Tako i u Njema~koj prodaja svakog fotokopir aparata podlije`e obavezi pla}anja autorske naknade, dok su vlasnici kopirnica, kao i sve ustanove koje imaju fotokopir aparate du`ne da pla}aju odre|enu nadoknadu za svaku na~injenu kopiju. 891 Imaju}i u vidu ~injeni~no stanje Okru`ni sud je pravilno zaklju~io da se tu`ilac po datoj ponudi ponaao u dobroj vjeri i da je preduzeo sve potrebne mjere da do|e do zaklju~enja ugovora i izdavanja njegovog djela, ali da do toga nije dolo krivicom tu`enika, te da je tu`enik du`an da shodno pravilima gra|anskog prava o predugovornoj odgovornosti tu`iocu naknaditi tetu. Presuda Vrhovnog suda Srbije G`-333/81 od 25.06.1981. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 127.

324

U pogledu pokretanja parnice kao aktivno legitimisano lice javlja se autor djela li~no ili njegov zastupnik. Ako se radi o koautorskom djelu svi koautori su aktivno legitimisani i mogu svi zajedno da vode spor, pri ~emu imaju svojstvo odgovaraju}ih suparni~ara, ili da ovlaste jednog od koautora ili tre}e lice da istupa pred sudom u njihovo ime i za njihov ra~un na osnovu posebne pismene punomo}i. Posebna punomo} je potrebna i ako se zatita autorskih prava ostvaruje putem specijalizovanih organizacija autora za zatitu autorskih prava. Radi se o posebnoj vrsti specijalizovanih organizacija koji za djelatnost imaju ostvarivanje autorskih prava, a uz odobrenje Instituta za standarde, mjere i intelektualnu svojinu BiH (~lanovi 87-90 ZAP-a). Ako se radi o autorskom djelu koje je stvoreno u radnom odnosu kao aktivno legitimisan za vo|enje parnice javlja se poslodavac, s obzirom da je pravo iskoritavanja autorskog djela na njega preneseno ex lege (~lan 27 ZAP-a). Ovo pravo poslodavca je vremenski ograni~eno i ono isti~e protekom vremenskog perioda od 5 godina od dana zavretka ove vrste autorskog djela (~lan 25, stav 2 ZAP-a). Specifi~nost i izuzetak se susre}e kod ra~unarskih programa i baza podataka kao posebne vrste autorskih djela. Ra~unarski programi i baze podataka stvoreni u radnom odnosu daju poslodavcu pravo na ostvarivanje imovinskih prava bez vremenskog ograni~enja (~lan 26 ZAP-a). Kod autorskih djela stvorenih po narud`bi, odnosno po osnovu ugovora o djelu sva imovinska ovlatenja pripadaju autoru (~lan 27, stav 1 ZAP-a) s tim to i ovdje postoji izuzetak u odnosu na ra~unarske programe gdje autorska imovinska prava pripadaju naru~iocu djela, ako ugovorom nije odre|eno neto drugo (~lan 27, stav 2 ZAP-a). Rokovi u kojim se mo`e podi}i tu`ba, odnosno tu`beni zahtjev za zatitu autorskih prava, su razli~iti u ovisnosti da li se radi o zatiti imovinskih ili moralnih autorskih prava. ZAP-om je propisano da autorska prava traju za `ivota autora i 70 godina nakon njegove smrti (~lan 84, stav 1 ZAP-a). Ovaj rok se ra~una od 1-og januara naredne godine od godine u kojoj je umro autor. U slu~aju da se radi o koautorskom djelu rok od 70 godina se ra~una od smrti koautora koji je umro posljednji. Izuzetak, u pogledu ra~unanja rokova, odnosi se na anonimna autorska djela i djela objavljena pod pseudonimom, kod kojih rok od 70 godina po~inje te}i od dana objavljivanja autorskog djela. Na prethodni na~in, zna~i od dana objavljivanja autorskog djela, ra~una se rok zatite ako je nosilac autorskog prava pravno lice ali samo za ra~unarske programe i baze podataka koji su stvoreni u radnom odnosu (~lan 26 ZAP-a) i na osnovu ugovora o djelu (~lan 27, stav 2 ZAP-a). Ovaj izuzetak se odnosi i na djela stvorena na podsticaj i u organizaciji fizi~kog ili pravnog lica, u ~ijem stvaranju je u~estvovao ve}i broj lica i koje se koristi pod imenom naru~ioca. Radi se o kolektivnom autorskom djelu kao to su enciklopedije, zbornici, ra~unarski programi i baze podataka (~lan 28, stav 1 ZAP-a). Istekom zakonskog roka trajanja autorsko-pravne zatite za pla}anje
325

nadoknade od strane izdava~a mo`e se posebnim zakonom uvesti poseban doprinos (~lan 85 ZAP-a). to se ti~e situacije poslije smrti autora, autorska imovinska prava se prenose na nasljednike, a u skladu sa odredbama Zakona o naslje|ivanju (Sl. list SR BiH, br. 7/80). U pogledu samog roka za zatitu imovinskih prava, u okviru generalnog roka od 70 godina post mortem auctoris, zatita se mo`e tra`iti u rokovima koji su odre|eni ZOO (~lanovi 360-393 Odjeljak 4 Zastarjelost). Radi se o roku od 5 godina kao optem roku zastarjelosti (~lan 371 ZOO), posebnom roku od 3 godine za potra`ivanja naknade tete (~lan 376 ZOO); posebnom roku od 3 godine izme|u pravnih lica po osnovu ugovora o prometu roba i usluga (~lan 374 ZOO). Ovaj rok je specifi~an, ali je iz stilizacije odredbi Zakona vidljivo da se kao predmet javljaju i ugovori o pru`anju usluga. U hipoteti~koj situaciji ovaj bi se posebni rok zastare imao primijeniti kada se kao nosilac autorskih imovinskih prava javlja pravno lice (npr. autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu ili ra~unarski programi i baze podataka) a njihovo iskoritavanje se prenosi posebnim ugovorom na izdava~a. Poseban rok je desetogodinji rok za potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog dr`avnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom (~lan 379 ZOO). Svi ovi rokovi se ra~unaju od dana nastupanja tetnog doga|aja, odnosno od dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze.892 U pogledu ostalih pravila vezanih za institut zastare (npr. zastoj, prekid, pravne posljedice proteka roka zastare itd.) primjenjuju se klasi~na pravila obligacionog prava, odnosno odredbe ZOO. Ovi se rokovi primjenjuju kod ostvarivanja zatite imovinskih autorskih prava s obzirom da se radi o obligacionim-relativnim pravima koja zastarjevaju. Istekom roka od 70 godina post mortem auctoris imovinsko-pravni zahtjevi bi se mogli postavljati jedino u slu~aju da su u skladu sa odredbama ~lana 85. ZAP-a uvede posebna nadoknada doprinos za imovinsko iskoritavanje autorskih prava. 18. to se ti~e zatite autorskih moralnih prava radi se o apsolutnim pravima koja djeluju prema svima tako da ista ne zastarjevaju. Tu`ba za zatitu ovih prava mo`e se podi}i i poslije isteka roka od 70 godina. Kao aktivno legitimisani, kod ovog vida autorsko-pravne zatite, javljaju se autor za `ivota, odnosno nasljednici poslije smrti, te organizacija autora kojoj je umrli autor pripadao ili kojoj bi pripadao s obzirom na vrstu autorskog djela (~lan 83. ZAP-a). Posebno bi se moglo govoriti o vreme892 Zastarjelost zahtjeva za naknadu tete ravna se prema propisu ~lanovi 376 i 377 ZOO, bez obzira da li se naknada zahtijeva za ve} nastalu tetu ili za tetu za koju je po redovnom toku stvari izvjesno da }e sukcesivno nastojati u budu}nosti. Na~elni stav 17-te zajedni~ke sjednice Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, Bilten sudske prakse br. 9-10/81, str. 7-8.

326

nskom trajanju zatite autorskih moralnih prava kada se i po isteku roka od 70 godina pojavi imovinski zahtjev za naknadu nematerijalne tete zbog povrede autorskih moralnih prava. Autorska prava se, u pravilu, ve`u za li~nost autora i smatraju se neodvojivim od njegove li~nosti. Zna~i da su apsolutna i da djeluju erga omnes prema svima.893 Jo u vrijeme liberalnog kapitalizma nastala je teorija svojine, a koje je predstavljala reakciju na dotadanje privilegije izdava~a. Polazite za ovu teoriju je u~enje D`ona Loka o svojini kao posljedici rada. Prema ovoj teoriji i autor djela, kao njegov tvorac ima na njemu apsolutno i isklju~ivo pravo svojine. U ostvarivanju gra|ansko-pravne zatite autorskih prava mogu se koristiti svi oblici tu`benih zahtjeva koje poznaje procesno pravo. Ovo iz razloga to je obim i predmet zatite autorskih prava postavljen dosta ekstenzivno, a u skladu sa zahtjevima i obavezama preuzetim po osnovu me|unarodnih konvencija. 19. Tri su osnovna modela gra|ansko-pravnih tu`bi: - deklaratorna tu`ba upravljena: - na utvr|ivanje odre|enog lica kao autora autorskog djela, - na utvr|ivanje odre|enih autorskih prava ili - na utvr|ivanje povrede autorskog prava. - kondemnatorna tu`ba upravljena: - na zabranu daljnje povrede autorskih prava, - na naknadu materijalne i nematerijalne tete i - na naturalnu restituciju. - konstitutivna tu`ba radi ostvarivanja prava autora: - na zaklju~enje glavnog ugovora po predugovoru, - na raskid ili izmjenu ve} zaklju~enog ugovora zbog postojanja okolnosti
893 Za svako iskoritavanje autorskog djela od strane drugog lica, autoru, odnosno njegovim nasljednicima, dok ovo pravo traje, pripada naknada. Odluka Vrhovnog suda Srbije G`-635/84. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}, op.cit. str. 94. Izdava~ autorskog djela du`an je da nasljednicima autora naknadi tetu u visini autorskog honorara, ukoliko je djelo izdao bez ugovora sa njima. Presuda Vrhovnog suda Makedonije, G`-16/86. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}; op.cit. str. 80. Poslije smrti autora, zahtjev za obnovu copyright-a za novi rok od 28 godina mo`e podnijeti bra~ni drug ili djeca autora, a ako oni nisu u `ivotu, onda izvrilac autorskog testamenta, a ako testament ne postoji onda najbli`i srodnici. Howell H. The copyright law, Vaington 1948. god., str. 138. Citat prema: Vesna Besarevi}; op.cit. str. 323. Moralna prava autora, odnosno njegovog nasljednika vezana su za li~nost pa ne mogu pre}i na drugog ugovorom o iskoritavanju, odnosno prenosu iskoritavanja autorskog djela. Pravo na naknadu tete nastale povredom autorskih moralnih prava prelazi na nasljednike i kad u momentu smrti autora nije utvr|eno pravosna`nom odlukom ili pismenim sporazumom. Odluka Vrhovnog suda Srbije, Rev. 87/94 od 01.09.1994. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 97.

327

koje su utvr|ene Zakonom (npr. promijenjene okolnosti, ote}enje preko polovine, zelenaki ugovor, nemogu}nost ispunjenja). U odnosu na tri osnovna modela tu`bi tu`beni zahtjevi se mogu definisati ire. Tako tu`beni zahtjevi mogu biti upravljeni prema: - tu`beni zahtjev za utvr|ivanje da je odre|eno lice autor odre|enog autorskog djela, - tu`beni zahtjev za utvr|ivanje postojanja povrede autorskog prava, - tu`beni zahtjev za prestanak vrenja povrede prava, - tu`beni zahtjev za zabranu radnje kojom se priprema povreda autorskog prava, - tu`beni zahtjev za naturalnom restitucijom, odnosno uspostavljanjem stanja koje je postojalo prije povrede autorskog prava, - tu`beni zahtjev za unitenje sprava i opreme ili preina~enje predmeta kojim je u~injena povreda autorskih prava, - tu`beni zahtjev za objavljivanje presude na troak tu`enog u javnim glasilima, - tu`beni zahtjev za naknadu tete i - tu`beni zahtjev zbog neosnovanog boga}enja. Pored pobrojanih kao posredni tu`beni zahtjevi vezani za ostvarivanje i adekvatnu zatitu autora i autorskih prava mogu se pojaviti i: - tu`beni zahtjev za zaklju~enje glavnog ugovora, a po osnovu zaklju~enog predugovora, - tu`beni zahtjev za raskid zaklju~enog autorskog ugovora i - tu`beni zahtjev za izmjenu-reviziju zaklju~enog autorskog ugovora. 20. U vezi sa pitanjem nadoknade tete postavljaju se dva osnovna pitanja: vrsta tete i utvr|ivanje visine tete. Vrste teta su kao takve utvr|ene odredbama ZOO (~lanovi 154-209 ZOO), dok visina njene naknade predstavlja za svaki konkretan slu~aj fakti~ko pitanje. Svaka skrivljena povreda autorskog prava povla~i za sobom odgovornost tetnika za naknadu materijalne tete nosiocu autorskog prava. Skrivljeno ponaanje podrazumijeva povredu autorskog prava namjerno ili iz nepa`nje. Osnov odgovornosti za povredu autorskih prava je krivica (~lanovi 158-163. ZOO), tako da }e se i u ovom slu~aju odgovarati za oba stepena krivice: i namjeru i nepa`nju. Jedino treba razlikovati kod nepa`nje njena dva pojavna oblika: krajnju i obi~nu nepa`nju. Ovu razliku podvla~i zakonodavac (~lan 191, stav 2 ZOO) daju}i mogu}nost, uz ispunjavanje ostalih pretpostavki koje tra`i zakonodavac, da tetnik isplati manju naknadu nego to je visina utvr|ene tete. U pogledu vrste krivice zakonodavac je usvojio sistem pretpostavljene krivice (~lan 154, stav 1 ZOO), to zna~i da tu`ena strana trpi teret dokazivanja. tetnik treba da doka`e da teta nije prouzrokovana njegovom krivicom. Dalje
328

je potrebno da se ispune opte pretpostavke obligacionog prava da bi se pristupilo utvr|ivanju visine tete: - tetnik, odnosno lice koje je povrijedilo autorsko pravo, o ~emu je bilo rije~i kod pasivne legitimacije, i to mo`e biti svako fizi~ko i pravno lice, a u odre|enim situacijama samo pravno lice, - tetna radnja ili gra|anski delikt koji se mo`e sastojati bilo u povredi zakona i/ili u povredi ugovornog odnosa i ugovorne discipline, - teta kao promjena u spoljnjem svijetu u vidu imovinske tete koja opet mo`e biti obi~na teta i izgubljena dobit i kao nematerijalna teta usljed povrede autorskih moralnih prava, - uzro~na veza kao veza izme|u tetne radnje i prouzrokovane tete, tako da teta treba da bude posljedica tetne radnje koju je preduzeo tetnik, - protivpravnost tetne radnje je sadr`ana u krivici samog tetnika i povredi pravne norme i to zakonske i/ili ugovorne. 21. U pogledu osloba|anja od odgovornosti za prouzrokovanu tetu va`e, tako|er, opta pravila obligacija sadr`ana u ZOO. Razlozi za osloba|anje od odgovornosti kod gra|anskih delikta su vrlo specifi~ni u odnosu na oblast autorskog prava. To su: godine `ivota (~lan 160 ZOO), poslovna nesposobnost (~lan 159 ZOO), nu`na odbrana, stanje nu`de, otklanjanje tete od drugog (~lan 161 ZOO), dozvoljena samopomo} (~lan 162 ZOO) i pristanak ote}enika (~lan 163 ZOO). Teko je pretpostaviti da bi se neki od tetnika, u slu~aju povrede autorskog prava, mogao pozivati na neki od pobrojanih razloga za osloba|anje od odgovornosti, a s obzirom da i nosilac autorskog prava i pretpostavljeni tetnik, u pravilu, posjeduju posebna svojstva u odnosu na druga bilo fizi~ka, bilo pravna lica. Kod povrede ugovorne discipline do osloba|anja od odgovornosti mo`e, tako|er, da do|e uslijed razli~itih okolnosti koje su utvr|ene zakonom. Razlozi za tra`enje izmjene (revizije) ugovornih odredbi ili raskidanja ugovora su: promijenjene okolnosti (~lanovi 133-136 ZOO), nemogu}nost ispunjenja (~lanovi 137-138 ZOO), prekomjerno ote}enje (~lan 139 ZOO), zelenaki ugovor (~lan 141 ZOO) i via sila (~lan 177, stav 1 ZOO). Radi se o specifi~nim pravnim situacijama koje mogu biti predmet posebnog projekta, a njihov uticaj treba da se procjenjuje od slu~aja do slu~aja. Ujedno to su one okolnosti koje se uva`avaju jedino uz intervenciju nadle`nog suda, izuzev nastupanja doga|aja koji se kvalifikuje kao nemogu}nost ispunjenja i via sila.894
894 Mijenjaju se odredbe autorskog ugovora o djelu koji se odnosi na visinu autorskog honorara i obavezuje tu`ena izdava~ka organizacija da tu`iocima, autorima, za redigovanje i dopunu teksta knjige Vase Pelagi}a Narodni u~itelj koja je do`ivjela vie izdanja, umjesto ugovorenog autorskog honorara u 1969. god. po jednom autorskom tabaku od dinara 500 isplati po jednom autorskom tabaku po dinara 8.000 za izdanje iz 1980. godine i za naredna izdanja. Presuda Okru`nog suda u Beogradu P-904/82-84 od 21.11.1985. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 115-118.

329

Visina naknade tete obuhvata obi~nu tetu i izmaklu dobit, kao i pripadaju}e kamate. Visina naknade tete se utvr|uje, u pogledu vremena, u vrijeme donoenja sudske odluke. U slu~aju da se potra`uje nov~ani iznos (npr. neispla}eni autorski honorar) kamata se ra~una od dana kada se isplata odre|ene sume novca trebala izvriti, a u slu~aju da se radi o tu`benom zahtjevu za naknadu tete, kamata }e se obra~unavati od dana podnoenja tu`be sudu. Nosiocu autorskog prava pripada pravo na potpunu naknadu tete (~lan 190 ZOO), a radi se o iznosu koji je potreban da se ote}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo tetne radnje ili proputanja.895 Zakonodavac, pored potpune naknade tete, propisuje i obavezu naturalne restitucije, odnosno uspostavljanja stanja koje je postojalo prije nego to je teta nastala. Naturalna restitucija je, kod povrede autorskih prava, mogu}a u odre|enim situacijama a to }e ovisiti od vrste autorskog djela i vrste protivpravne radnje. Kada naturalna restitucija ne mo`e da dovede do potpunog otklanjanja tete, odgovorno lice je u obavezi da ostatak tete nadoknadi u novcu. U slu~aju, da, prema okolnostima slu~aja, naturalna restitucija nije mogu}a, na ime naknade tete isplatit }e se odgovaraju}i iznos novca.896 Prilikom odre|ivanja visine naknade tete mogu se koristiti razli~ite metode. Diferencijalna metoda podrazumijeva da se utvrdi i nov~ano iska`e razlika u imovini tu`ioca koja postoji kada se uporedi stanje u kom bi se njegova imovina nalazila da nije dolo do povrede autorskog prava sa stanjem u kome se njegova imovina nalazi poslije povrede autorskog prava. Ovdje se radi o tzv. konkretnoj teti. Drugi metod se sastoji u utvr|ivanju tzv. apstraktne tete i on se mo`e koristiti kod povrede autorskog prava uslijed povrede ugovorne discipline. Ovaj vid tete se sastoji u razlici vrijednosti ugovorne obaveze u vrijeme zaklju~enja ugovora i vrijednosti u vrijeme neispunjenja ugovora. Naravno da se metoda prisutna kod utvr|ivanja konkretne tete mo`e, tako|er, koristiti i u slu~aju povrede ugovorne discipline. Posebna je metoda koja se zasniva na premisi da dobit koju je ostvario tetnik povredom autorskog prava, pripada ote}enom, odnosno autoru. Ujedno se mo`e koristiti metoda putem koje se obra~unava iznos
895 Tako se kao trokovi mogu pojaviti i trokovi otkrivanja povrede autorskog prava i po~inioca povrede, trokovi informisanja saradnika i poslovnih partnera i drugo. 896 Osoba ~ije je autorsko pravo povrije|eno mo`e zahtijevati isplatu naknade tete kako po pravilima o uzrokovanju tete tako i po pravilima o sticanju bez osnova ako su ispunjeni uslovi za podnoenje oba zahtjeva, s tim to se naknada za isti gubitak ne mo`e po oba zahtjeva kumulirati. Na~elni stav 39-te zajedni~ke sjednice svih sudova od 26.09.1988. godine. Pregled sudske prakse br. 41/98, str. 93. Autor ~ije je autorsko pravo povrije|eno na na~in koji kodi njegovom ugledu ili ~asti, ima pravo na naknadu tete i po ovom osnovu (nematerijalna naknada tete). Presuda Vrhovnog privrednog suda br. 506/55 od 08.10.1955. god. Citat prema: Vesna Basarovi}, op.cit., str. 289.

330

uobi~ajene naknade koju bi tu`eni platio tu`iocu da je legalno iskoritavao autorsko djelo. Ova posljednja metoda utvr|ivanja konkretne tete ~ini se najpribli`nijom i najadekvatnijom za primjenu u pogledu obra~unavanja visine prouzrokovane tete, s obzirom da iste najvie odgovaraju zahtjevu zakonodavca iz ~lana 190 ZOO, a u vezi sa potpunom naknadom tete.

6. Krivi~no - pravna i administrativno-pravna za{tita autorskih prava


22. Autorska prava, gledano komparativno, u`ivaju odgovaraju}i stepen krivi~no-pravne zatite, s tim to se isti regulie na dva na~ina. Prvi na~in je da se u postoje}em krivi~nom zakonodavstvu reguliu, kao posebna grupa krivi~nih djela, ona djela koja se odnose na povredu prava autora i autora srodnih prava. Ovim se metodom direktno sankcioniu odre|ene radnje, a koje imaju obilje`je bi}a krivi~nog djela.897 Drugi pristup ide za tim da se samim zakonom koji regulie materiju autorskih i srodnih prava utvrde krivi~na djela koja predstavljaju povredu autorskih i srodnih prava. Radi se o tzv. blanketnim krivi~nim djelima koja su utvr|ena putem lex specialis (u ovom slu~aju i ZAP), i pri ~emu ta krivi~na djela predstavljaju sastavni dio krivi~nog zakonodavstva.898 Ovaj drugi metod je prisutan u naem pravnom sistemu, s tim da slo`enost pravnog sistema na nivou cijele BiH uzrokuje odre|ene specifi~nosti. Tako je materija krivi~nog zakonodavstva regulisana na entitetskom nivou, a materija autorskih i srodnih prava jedinstveno za cijelu teritoriju BiH. Poto se ZAP primjenjuje jedinstveno na teritoriji BiH onda u svakom slu~aju treba prihvatiti rjeenje da blanketna krivi~na djela, utvr|ena u ZAP-u, predstavljaju i sastavni dio entitetskih krivi~nih zakonodavstava. Kaznene odredbe ZAP-a su sadr`ane u 16-oj glavi (~lanovi 120-123) i iste se odnose na zatitu i autorskih i srodnih prava. Zadr`a}emo se samo na autorskim pravima. Zakonodavac je kao krivi~no djelo povrede autorskih prava predvidio slijede}a ponaanja: - kod pod svojim imenom ili pod imenom drugog objavi, prika`e, izvode, prenese ili na drugi na~in saopti javnosti tu|e djelo, koje se u skladu sa ZAP-om, smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to u~ini (~lan 120, stav 1, ta~ka a) - ko bez navo|enja imena ili pseudonima autora objavi, prika`e, izvode, prenese ili na drugi na~in saopti javnosti tu|e autorsko djelo na kojem je ozna~eno ime ili pseudonim autora ili na nedozvoljen na~in
897 Tako Kazneni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine br. 110/98) govori o Povredi prava autora ili umjetnika izvo|a~a, ~lanovi 229-231. 898 Isti pristup ima i SRJ u Zakonu o autorskim i srodnim pravima (Sl. list SRJ, br. 24/98).

331

unese dijelove tu|eg djela u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to u~ini (~lan 120, stav 1, ta~ka b) i - ko uniti, izobli~i, nagrdi ili na drugi na~in bez odobrenja autora, izmijeni tu|e djelo (~lan 120, stav 1, ta~ka c). Za ovu grupu krivi~nih djela zakonodavac je zaprije~io nov~anu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM do 50.000,00 KM ili kaznu zatvora do 3 godine. Te`i, odnosno kvalifikovani oblik ovih djela }e postojati u slu~aju da se njihovim izvrenjem pribavi znatna imovinska korist ili se prouzro~i znatna teta, a po~inilac je postupao sa ciljem pribavljanja te imovinske koristi ili prouzrokovanju te znatne tete. Za ovaj kvalifikovani oblik protivpravnog ponaanja predvi|eno je izricanje kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina. Nov~ane sankcije za kvalifikovani oblik pobrojanih krivi~nih djela nisu predvi|ene. U oblasti autorskih prava zakonodavac je kao krivi~no djelo predvidio jo jedno ponaanje (~lan 121, stav 1, ta~ka a). Ono se odnosi na lica koja bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskog prava, odnosno lica koje je ovlateno dati odobrenje kada je to odobrenje potrebno, suprotno njihovoj zabrani, reprodukuje, umno`i, stavi u promet, iznajmi, uveze, u~ini dostupnim javnosti, prevede, prilagodi, obradi ili na drugi na~in upotrijebi autorsko djelo. Za ovaj oblik protivpravnog ponaanja zaprije~ena je sankcija u vidu nov~ane kazne od 5.000,00 KM do 50.000,00 KM ili kazna zatvora do 3 godine. Za ovo krivi~no djelo zakonodavac je predvidio i sankciju za lice kod koga se zateknu predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za izvrenje ili su nastali izvrenjem opisanog krivi~nog djela, a koje je to znalo, moglo ili bilo du`no da zna. Kao sankcija predvi|ena je nov~ana kazna u rasponu od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM. Kvalifikovani oblik opisanog krivi~nog djela postoja}e u onim slu~ajevima kada je izvrenjem krivi~nog djela pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna teta, a po~inilac krivi~nog djela je postupao sa ciljem pribavljanja imovinske koristi ili prouzrokovanja tete. Za ovaj kvalifikovani oblik protivpravnog ponaanja zaprije~ena je kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci (~lan 121, stav 3). Kao posebnu posljedicu, kod izvrenja ovog krivi~nog djela, zakonodavac je predvidio da }e se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za izvrenje krivi~nog djela, ili su nastali izvrenjem krivi~nog djela, oduzeti i unititi (~lan 121, stav 4). Posebna grupa zaprije~enih i sankcionisanih djela su prekraji.899 Njihova pravna priroda je sporna s obzirom da ih jedni smatraju specijalnim krivi~nim djelima ili najlakom vrstom krivi~nih djela, dok su po drugima to upravno-kaznena djela. Prekraj predstavlja vrstu posebnog deli899 Pobli`e vidjeti: Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1979, str. 1085-1091.

332

kta koji su propisani odgovaraju}im zakonom i za koje su predvi|ene prekrajne kazne i zatitne mjere. Prekraji se od krivi~nih djela razlikuju po tome to je za njih zaprije~ena isklju~ivo imovinska sankcija (nov~ana kazna kao bud`etski prihod u korist dr`ave) i u pojedinim slu~ajevima zatitne mjere. Razlika u odnosu na krivi~na djela je i u tome to se kod krivi~nih djela kao odgovorna, javljaju isklju~ivo fizi~ka lica, dok su to kod prekraja pravno lice i fizi~ko lice, kao odgovorno lice u pravnom licu. Razlike se ogledaju i u stepenu drutvene opasnosti, sistemu odgovornosti i funkciji gonjenja. Radi se o specifi~noj vrsti kaznenih djela koje se uvode kako bi se i u sferi autorskih prava postigla adekvatna zatita, a u slu~ajevima kada se kao prekrioci javljaju pravna lica. Ovakav zaklju~ak proizilazi i iz same stilizacije odredbi ZAP-a, odnosno opisa bi}a ove vrste kaznenih djela. Tako }e se za prekraj kazniti pravno lice ako: - bez odobrenja autora pod svojim imenom ili imenom drugog lica objavi, prika`e, izvede, prenese ili na drugi na~in saop}i javnosti tu|e autorsko djelo ili dopusti da se to u~ini;900 - bez odobrenja autora uniti, izobli~i, nagrdi ili na drugi na~in izmijeni autorsko djelo ili upotrijebi djelo na na~in kojim se vrije|a ~ast ili ugled autora;901 - bez navo|enja imena ili pseudonima autora, osim ako autor `eli ostati nepoznat, objavi, prika`e, izvede ili na bilo koji drugi na~in saop}i javnosti njegovo autorsko djelo; - bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskih prava organizacije autora ili drugog pravnog lica specijalizovanog za ostvarivanje autorskih prava iz ~lana 87., kada je takvo odobrenje prema odredbama ovog zakona potrebno ili, suprotno njihovoj zabrani, objavi, reprodukuje ili umno`i, uveze ili stavi u promet original ili umno`ene primjerke djela, prika`e, izvede, snimi, emituje, saop}i sredstvima javnog saop}avanja, prevede, prilagodi, obradi ili na drugi na~in preradi autorsko djelo ili iskoristi djelo u bilo kojem drugom obliku; - bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskih prava, organizacije autora ili drugog pravnog lica specijalizovanog za ostvarivanje autorskih prava iz ~lana 87., kada je takvo odobrenje prema odredbama ovog zakona potrebno ili suprotno njihovoj zabrani, iznajmi
900 Osoba koja je objavila djelo bez dozvole autora i bez oznake autorova imena povrijedila je time autorsko pravo bez obzira na to to je to u~inila na temelju ugovora sklopljenog sa osobom na koju je autor prenio pravo iskoritavanja djela. Odluka Privrednog suda Hrvatske P` 782/90. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}, op.cit. str. 95. 901 Autorska prava ~ine pravo autora da se usprotivi svakom deformisanju, skra}enju ili drugom mijenjanju djela. Kada je nesporno da je tu`enik sa`etak objavio bez dozvole i znanja autora, bez autorizacije i u skra}enom obliku po~inio je takvim postupanjem povredu autorskih moralnih prava. Dosljedno tome tu`iteljica ima pravo na naknadu tete zbog tako u~injene povrede u smislu ~lana 200 stav 1 ZOO. Presuda Vieg privrednog suda Hrvatske P`-478/85 od 23.04.1985. god. Pregled sudske prakse br. 29/86, str. 155.

333

original ili umno`ene primjerke ra~unarskog programa, filmskog ili s njime izjedna~enog djela ili djela ugra|enog na fonogram. Sankcije su za opisana protivpravna ponaanja razdvojene, i to: - nov~ana kazna za pravno lice u rasponu od 5.000,00 KM do 50.000,00 KM, - nov~ana kazna za odgovorno lice u pravnom licu u rasponu od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM, - a ako prekraj po~ini fizi~ko lice nov~ana kazna u rasponu od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM. Kvalifikovani oblik prekraja }e postojati kada je neko od opisanih kaznenih djela u~injeno radi sticanja imovinske koristi (~lan 133 ZAP-a). U ovom slu~aju zaprije~ene su slijede}e sankcije: - nov~ana kazna za pravno lice u rasponu od 20.000,00 KM do 200.000,00 KM, - nov~ana kazna za odgovorno lice u pravnom licu u rasponu od 20.000,00 KM do 50.000,00 KM i - za fizi~ko lice je zadr`an isti iznos nov~ane kazne i za ovaj kvalifikovani oblik protivpravnog ponaanja. Zakonodavac je predvidio i izricanje zatitinih mjera (~lan 129 ZAP-a) koje se sastoje u oduzimanju predmeta koji su bili namijenjeni ili koji su bili upotrijebljeni za izvrenje prekraja ili su nastali izvrenjem prekraja i njihovom unitavanju bez obzira u ~ijem se vlasnitvu nalaze. Poto je oblast autorskih i srodnih prava o~igledno oblast od posebnog drutvenog interesa kao prekraj je sankcionisano i sprovo|enje zatite autorskih i srodnih prava bez odobrenja Instituta (~lan 132 ZAP-a). Izricanje nov~ane kazne za ovakvo ponaanje predvi|eno je u jedinstvenom rasponu od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM za odgovorno lice u pravnom licu i za fizi~ko lice. 23. Pojam odgovornog lica se posmatra dvojako. Ako je prekrilac pravne norme fizi~ko lice, u tom slu~aju odgovorno lice je to fizi~ko lice ili lice koje odgovara za to lice u slu~aju da to fizi~ko lice nema odgovaraju}u sposobnost (npr. godine `ivota, ograni~ena poslovna sposobnost, starateljstvo i sl.). S obzirom na prirodu autorskih djela mala je vjerovatno}a da se kao prekrioci jave lica koja nemaju poslovnu sposobnost. U slu~aju da je prekrilac pravne norme pravno lice, odgovorno lice }e biti statutarni, odnosno zakonski zastupnik tog pravnog lica. U svakom slu~aju radi se o direktoru u pravnom licu, odnosno predsjedniku uprave i, eventualno izvrnim direktorima, ako su imali odgovaraju}a ovlatenja, pa u okviru datih ovlatenja izvrili povredu nekog autorskog prava. Ako je povredu autorskog prava prouzrokovao radnik na radu u pravnom licu, za takve delikte }e odgovarati pravno lice, s tim to }e ostvarivati pravo na regres prema pravilima obligacionog prava. Ista situacija }e postojati i u slu~aju da
334

je povreda autorskog prava izvrena na osnovu odluke nadle`nog organa u pravnom licu.902 Zakonodavac je u pogledu nadle`nosti suda za vo|enje postupka za krivi~na djela i prekraje uveo jednu novinu. Za ova dva vida protivpravnog ponaanja utvr|ena je, u prvom stepenu, nadle`nost Suda Bosne i Hercegovine (~lan 134 ZAP-a). Ovakvo rjeenje govori i u prilog tvrdnje da su privredni prestupi samo jedna vrsta kaznenih djela koja se uvodi da bi se postigla i odgovornost pravnih lica za povredu autorskih prava. Sam postupak se pokre}e na osnovu prijave lica koje ima pravni interes, a podnesene nadle`nom tu`ilatvu, inspekcijskom ili nekom drugom kontrolnom organu ili nadle`nom ministarstvu unutranjih poslova. Dalji postupak se vodi po slu`benoj du`nosti u skladu sa odredbama Zakona o krivi~nom postupku (Sl. novine F BiH, br. 47/98), ZAP i optih (kao zajedni~kih) odredbi Krivi~nog zakona (Sl. novine F BiH, br. 43/98).

7. Upravno - pravna za{tita autorskih prava


24. Upravno-pravna zatita autorskih prava je onaj vid zatite koji preduzimaju organi uprave. Ovaj vid zatite se preduzima i preventivno i represivno, a u cilju zatite autorskih prava. Ovu zatitu obezbje|uju nadle`ni inspekcijski organi na optinskom i kantonalnom nivou. Nadle`nost ovih organa i mjere koje poduzimaju odre|eni su Zakonom o tr`inoj inspekciji. Radi se specijalnim zakonima u pogledu njihove primjene poto je na nivou BiH ZAP-om predvi|eno preduzimanje odgovaraju}ih imovinskih mjera (~lanovi 116-119 ZAP-a). Pored ZAP-a i ovdje se primjenjuje specijalni zakon, Carinski zakon. Carinske mjere se preduzimaju u slu~aju sumnje da predstoji uvoz ili izvoz robe proizve902 Interesantan stav se sre}e kod Slobodan Markovi} Autorsko pravo i srodna prava, Slu`beni glasnik, Beograd 1999, str. 363. Primjera radi pasivno su legitimisani kod izdavanja plagijata: lice koje je sa~inilo plagijat, tampar i izdava~; kod neovlatenog izvo|enja: izvo|a~i i organizator izvo|enja; kod neovlatenog umno`avanja filmskih djela na videotrake: lice koje je naru~ilo kopiranje, lice koje je izvrilo kopiranje; kod neovlatenog objavljivanja i izdavanja autorskog djela u novinama: izdava~, urednik i glavni i odgovorni urednik. u principu smatra se da prodavac bioskopskih ili pozorinih karata, razvodnik u pozoritu ili bioskopu, operater projektora u bioskopu nisu po~inioci povrede prava koja je po~injena protivpravnim predstavljanjem djela ili prikazivanjem filma. Ista va`i i za slovoslaga~a u tampariji, raznosa~a novina, prodavca na kiosku i sli~no, a kada je rije~ o povredi prava protivpravnim ponaanjem i stavljanjem u promet autorskog djela. Uopteno govore}i, vjerovatno}a postojanja pasivne legitimacije zaposlenog proporcionalna je stepenu njihove samostalnosti u donoenju odluka prilikom izvravanja njegovih radnih zadataka. U tom smislu, jasno je da postoji ogromna razlika izme|u npr. televizijskog urednika i kamermana, novinskog urednika i slovoslaga~a, vlasnika knji`are i prodavca. Bitno je da se razumije da nedostatak pasivne legitimacije raznosa~a novina u slu~aju povrede autorskog prava stavljanjem u promet primjeraka novina nema veze s pitanjem vinosti, tj. pitanjem da li je on znao ili bio du`an da zna da rastura primjerke novina kojima se vrije|a tu|e autorsko pravo. Odgovornost za povredu autorskih i srodnih prava nije uslovljena krivicom. Ovdje je nedostatak pasivne legitimacije zasnovan isklju~ivo na terenu doktrine o adekvatnoj uzro~nosti.

335

dene protivpravno. Predmetna roba se mo`e zadr`ati od strane nadle`nog carinskog organa pod uslovom da nosilac autorskog prava u~ini vjerovatnim da bi uvozom ili izvozom robe bilo povrije|eno isklju~ivo autorsko pravo. U slu~aju da se prednje u~ini vjerovatnim, nadle`na carinarnica }e izvriti pljenidbu zadr`ane robe. Postupak sa zaplijenjenom robom je regulisan odredbama Carinskog zakona (Sl. novine F BiH, br. 2/95, 3/95 i 9/96). Takva roba podlije`e prodaji putem javne licitacije, a ostvarena sredstva od prodaje predstavljaju bud`etski prihod. Kaznene odredbe Carinskog zakona spadaju uopte me|u najbrojnije i odnose se na krivi~na djela (~lanovi 334-338), privredne prestupe (~lanovi 339341) i prekraje (~lanovi 342-369). Sam postupak i procedure vezane za prodaju zaplijenjene robne regulisan je posebnim propisom Odlukom o na~inu prodaje carinske robe i rasporedu sredstava dobijenih prodajom te robe (Sl. novine F BiH, br. 5/96). Upravno-pravne mjere u vezi sa zatitom autorskih prava najefikasnije treba da sprovode inspekcijski organi. Zakon o tr`inoj inspekciji je propisao inspekcijski nadzor od strane tr`inih inspekcija i u oblasti zatite autorskih prava (~lan 1). Subjekti koji mogu biti kontrolisani odre|eni su u najirem obimu, i to kao: privredna drutva, samostalne radnje i druga pravna i fizi~ka lica. Nadzor, odnosno kontrolu obavljaju tr`ine inspekcije, kao organi uprave koje se formiraju na svim nivoima dr`avnog entitetskog organizovanja, i to u optini, gradu, kantonu i Federaciji. Koji organ bi konkretno bio zadu`en za zatitu autorskih prava, Zakonom nije odre|eno, ali je propisano da Federalni organ tr`ine inspekcije obavlja neposredni nadzor i u oblasti zatite i izuma, tehni~kih unapre|enja i znakova kvaliteta (~lan 5, stav 1). Za pretpostaviti je da se radi o nadzoru nad radom Instituta, a analogijom se mo`e zaklju~iti da se pod ovim podrazumijeva i nadzor nad radom organizacija koje su dobile odobrenje Instituta da se bave zatitom autorskih prava u skladu sa odredbama ZAP-a. U svakom slu~aju, kod povrede autorskih prava, zahtjev bi se mogao uputiti bilo optinskom, bilo kantonalnom inspekcijskom organu u formi prijave. Ovlatenja inspekcijskih organa su brojna pa, izme|u ostalog, ostvaruju pravo na: - izricanje upravnih i drugih mjera (~lan 7, stav 1), - uvid u rjeenje o upisu u sudski registar, odnosno odobrenje za rad (~lan 11, stav 1) - pregled poslovnih i pripadaju}ih prostorija, ure|aja i opreme, poslovnih knjiga, diskova sa informacijama, isprava, dokumenata i ugovora, zate~ene predmete i robu. (~lan 11, stav 1, alineja 2) - uvid u dokaze o pravu na koritenje autorskih prava, prava industrijske svojine i drugih potencijalnih i licencnih prava (~lan 11, stav 1, alineja 7) - uvid i u sve druge objekte i dokumenta koji su po ocjeni tr`inog inspektora od zna~aja za inspekcijski nadzor (~lan 11, stav 1, alineja 10).
336

U slu~aju da se prilikom vrenja kontrole utvrdi da je povredom propisa u~injen prekraj, privredni prestup ili krivi~no djelo, tr`ini inspektor je u obavezi da odmah, a najkasnije u roku 3 dana podnese zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, odnosno prijavu za pokretanje postupka zbog privrednog prestupa, odnosno krivi~nog djela (~lan 21, stav 1). Tr`ini inspektori su ovlateni i na privremeno oduzimanje predmeta kojim je po~injeno krivi~no djelo, privredni prestup ili prekraj (~lan 22, stav 1 Zakona). Iz ovih ovlatenja tr`inih inspektora vidljivo je da se, u svakom slu~aju, ona odnose i na ona djela koja su upravljena na povredu autorskih prava. U pogledu nov~anih kazni Zakon propisuje kazne za prekraje ako se tr`inom inspektoru ne omogu}i nadzor i ako se uskrati davanje tra`enih podataka, odnosno ako se radi o davanju neta~nih podataka (~lanovi 28-31). Kazne su zaprije~ene u raspon od 2.000,00 do 8.000,00 KM, odnosno u drugom slu~aju od 1.000,00 4.000,00 KM. Pod upravno-pravne mjere zatite autorskih prava mogu se podvesti i mjere i aktivnosti koje je ovlatena da preduzima i Finansijska policija, a u skladu sa odredbama Zakona o finansijskoj policiji (Sl. novine F BiH, br. 2/95). Tako su inspektori Finansijske policije ovlateni da: - privremeno oduzmu robu (~lan 9, stav 1, alineja 1), - privremeno zatvore radnju (~lan 2, stav 1, alineja 2), - izvre pregled prostorija, robe, ure|aja i opreme (~lan 9, stav 1, alineja 6), - zabrane vrenje odre|enih radnji (~lan 9, stav 1, alineja 8), - privremeno oduzmu novac, vrijednosne papire, predmete i drugu dokumentaciju koja mo`e u prekrajnom ili krivi~nom postupku poslu`iti kao dokaz (~lan 11, stav 1), - privremeno zabrane obavljanje djelatnosti (~lan 12, stav 1) Pored pobrojanog inspektori Finansijske policije su ovlateni i na podizanje krivi~ne prijave u slu~aju, da prilikom vrenja kontrole utvrde da uo~ene protivpravne radnje imaju obilje`je krivi~nog djela (~lan 17). I ovaj vid upravno-pravnih mjera mo`e biti direktno upravljen na zatitu autorskih prava. Vrlo irok dijapazon mjera i ovlatenja inspektora Finansijske policije daje mogu}nost vrlo efikasne zatite isto kao u slu~ajevima postupanja tr`inih inspektora.

8. Radno- pravna za{tita autorskih prava


25. Radno-pravna zatita autorskih prava mo`e se posmatrati u dva pravca. Prvi se odnosi na zatitu koja se ostvaruje u okviru pravnih lica, a vezano za ostvarivanje imovinsko-pravnih ovlatenja za autorska djela stvorena u radnom odnosu. Drugi pravac se odnosi na preduzimanje
337

odgovaraju}e zatite u okviru specijalizovanih pravnih subjekata, a vezano za zatitu autorskih prava. Radi se, obi~no, o onim pravnim subjektima koji se bave stavljanjem u promet autorskih djela (npr. izdava~i), s obzirom da u takvoj situaciji postoji pove}an stepen opasnosti da do|e do neovlatene upotrebe autorskih djela. Ovaj aspekt radnopravne zatite autorskih prava odnosio bi se i na ona pravna lica koja se bave poslovima umno`avanja (kopiranja), tampanja i sli~nog, a nemaju svojstvo izdava~a, a s obzirom da postoji realna mogu}nost da se vri neovlateno umno`avanje autorskih djela i njihovo stavljanje u promet. Ovaj problem se posmatra neovisno od problema kada se samo pravno lice, ili neki drugi oblik uslu`nog organizovanja, javlja kao subjekt koji neovlateno umno`ava i stavlja u promet autorska djela. U pogledu ovakvog postupanja od strane fizi~kih lica, ono je zaprije~eno kao krivi~no djelo (~lan 121 ZAP-a) o ~emu je ve} bilo govora. Prvi aspekt radno-pravne zatite odnosi se na autorska djela stvorena u radnom odnosu, pri ~emu se radi o djelu koje je stvorio posloprimac u izvravanju svojih radnih obaveza ili po uputstvima poslodavca. Mnoga autorska djela se stvaraju u radnom odnosu, i takvo djelo je stvoreno za pravno lice kod koje je autor u radno-pravnom statusu (odnosu) i koje ga za to pla}a. Pod ovom vrstom djela se ne podrazumijevaju djela koja su stvorena po osnovu ugovora o djelu. Imovinska prava po osnovu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu pripadaju poslodavcu, ali vremenski ograni~eno za period od 5 godina od dana kada je autorsko djelo zavreno. Radi se o zakonskoj pretpostavci ukoliko ugovorom o radu nije neto druga~ije ure|eno. to se ti~e autorskih moralnih prava ona ostaju nepromijenjena. Izuzetak od prethodnih pravila predstavljaju dva specifi~na autorska djela. Tako je poslodavac nosilac imovinskih prava, i po preteku roka od 5 godina, na ra~unarskim programima i bazama podataka. Ovakva mogu}nost se mo`e isklju~iti ugovorom o radu. Ovakav zaklju~ak proizilazi iz odredbi Zakona (~lan 27, stav 2 ZAP-a), a na osnovu analogije, s obzirom da je propisano da i kod ugovora o djelu autorska imovinska prava pripadaju naru~iocu, ako to ugovorom nije isklju~eno. Kod ostalih autorskih djela, koja su stvorena po osnovu ugovora o djelu, sva autorska prava pripadaju autoru, ako to ugovorom nije druga~ije utvr|eno. Drugi izuzetak ide u prilog autora i on se odnosi na sabrana djela, pa autor djela koje je stvoreno u radnom odnosu, pri objavljivanju svojih sabranih djela, mo`e da koristi to djelo i bez saglasnosti poslodavca. Imovinska autorska ovlatenja poslodavca prestaju protekom roka od 5 godina od dana kada je djelo stvoreno. U vezi sa ra~unanjem roka od 5 godina, kao momenat stvaranja autorskog djela mo`e se uzeti momenat kada je autor predao djelo poslodavcu, a pod uslovom da su ispunjene sve pretpostavke za njegovo izdavanje. Kod ovoga vida radno-pravne
338

zatite zakonska je pretpostavka da je autorsko djelo stvoreno na osnovu rada u okviru radnog odnosa, materijalnim sredstvima poslodavca, tako da poslodavcu za period od 5 godina pripadaju sva imovinska prava. Ugovorom o radu taj bi se rok, odnosno dejstvo ove zakonske odredbe, mogli isklju~iti, tj. rok skratiti. Predmetni rok se ugovorom o radu ne bi mogao produ`iti i takva odredba ne bi proizvodila pravno dejstvo. Generalno posmatrano ne postoji zakonska smetnja da se autor odrekne svojih imovinskih prava u korist poslodavca ili izdava~a; kao to i ne postoji smetnja, bez obzira na zakonsku formulaciju, da autor ostvaruje dio svojih imovinskih prava, u okviru roka od 5 godina. Posmatrano striktno poslodavac ima pravo na sva imovinska ovlatenja u periodu od 5 godina tako da mu na raspolaganju stoje sva zakonska sredstva zatite njegovih prava. Radi se o autorsko-pravnim (gra|ansko-pravnim), krivi~no-pravnim i upravno-pravnim ovlatenjima a u pogledu zatite imovinskih prava. Ova sredstva stoje na raspolaganju naspram autora i svih tre}ih lica. to se ti~e radno-pravnih mjera iste trebaju biti normirane u pojedina~nom ugovoru o radu zaklju~enom izme|u poslodavca i autora (zaposlenika). Ugovor o autorskom djelu ne bi mogao sadr`avati takvu odredbu, poto za zaklju~enjem istog nema potrebe. Radi se o autorskom djelu stvorenom u radnom odnosu, pa je pretpostavka da je to djelo stvoreno u izvravanju redovnih radnih obaveza. U protivnom radilo bi se o ugovoru o djelu, a koji bi, prema zakonskim odredbama, potpadao pod drugi re`im ostvarivanja imovinskih autorskih prava. Drugi aspekt radno-pravne zatite odnosio bi se na mjere koje treba da se preduzimaju u okviru specijalizovanih pravnih lica koja se bave poslovima izdavatva, tampanja i drugih oblika umno`avanja pisanih materijala. Pretpostavka je da ta pravna lica raspola`u sa tehni~kim mogu}nostima koje im omogu}avaju da izvre neovlateno umno`avanje autorskog djela. U slu~aju da se takvom nedozvoljenom aktivno}u bavi samo pravno lice postoja}e prekrajna odgovornost i upravno-pravna odgovornost pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu. Odgovorno lice u pravnom licu bi, ukoliko se ispune zakonske pretpostavke, moglo da podlije`e i krivi~no-pravnoj odgovornosti. Druga je situacija ako radnik u takvom pravnom licu, neovlatenom upotrebom opreme, povrijedi autorska prava. U tom slu~aju opet }e postojati opisana odgovornost pravnog lica i odgovornog lica, jer se radi o specifi~nom djelu koje je nastalo uslijed proputanja, a od strane pravnog lica. Pravno lice }e imati pravo regresa prema svom radniku, a sam radnik, u ovisnosti od karaktera djela mo`e da odgovara u krivi~nom ili prekrajnom postupku, odnosno radno-pravno prema pravnom licu u kome je bio zaposlen. U pogledu prava regresa pravnog lica prema odgovornom radniku primjenjivat }e se klasi~na pravila obligacionog prava vezano za odgovornost i naknadu tete.
339

9. Primjeri pojedinih klauzula o zabrani povreda autorskih prava


26. Ni`e se daju primjeri pojedinih vrsta klauzula vezano za upozorenje, odnosno zabranu neovlatene upotrebe autorskih prava. - Sva autorska prava po ovom djelu su zadr`ana. Niti jedan dio ove publikacije ne mo`e biti reprodukovan u bilo kom obliku bez prethodne pismene dozvole autora. - Sva imovinska autorska prava po ovom djelu pripadaju izdava~u. Niti jedan dio ove publikacije ne mo`e biti reprodukovan u bilo kom obliku bez prethodne pismene dozvole izdava~a. - Reprodukcija, umno`avanje i stavljanje u promet ovog djela bez saglasnosti autora predstavlja krivi~no djelo. - Reprodukcija, umno`avanje i stavljanje u promet ovog djela bez saglasnosti izdava~a predstavlja krivi~no djelo. - Bilo koji oblik neovlatene upotrebe ovog autorskog djela predstavlja krivi~no djelo. - Svaka neovlatena upotreba ovog djela (kopiranje, umno`avanje, tampanje, neozna~avanje autora, stavljanje u promet bez saglasnosti autora) predstavlja krivi~no djelo. - Autor zadr`ava sva prava po osnovu ovog djela. Bilo koji oblik upotrebe ovog djela bez saglasnosti autora predstavlja krivi~no djelo. - Iskoritavanje ovog autorskog djela bez saglasnosti autora predstavlja krivi~no djelo, izuzev pod uslovima iz ~lan 50, stav 1 ta~ka a) i ~lan 51, stav 1, ta~ka g). Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH.

340

VI TIPOVI PRIVREDNIH DRU[TAVA I OBLICI KORPORATIVNE ODGOVORNOSTI903


1. Pravo privrednih dru{tava
1. Obavljanje bilo kog oblika organizovane aktivnosti koja za posljedicu ima potrebu pravnog ure|enje obavljanja takve aktivnosti povla~i za sobom potrebu normiranja takvog ljudskog djela. Postojanje organizovanih oblika obavljanja ljudske aktivnosti je i istorijska kategorija. Pravni poredak mo`e nekoj drutvenoj tvorevini priznati svojstvo pravnog subjekta, tj. nositelja prava i obaveza, iako je takva tvorevina potpuno razli~ita od ~ovjeka, od fizi~ke osobe.904 Priznavanje svojstva pravnog lica pojedinim ljudskim tvorevinama i kreacijama je rezultat zahtjeva privredne prirode, ali i zahtjeva koji se mogu okarakterisati kao sociloki jer su vezani za potrebu politi~ke vlasti da stavi pod kontrolu sve ove oblike organizovanja kako bi se isti posmatrali i tretirali i sa fiskalnog aspekta. U vezi sa pravnom prirodom pravnih lica postoje brojne teorije.905 Sa stanovita ove pravne discipline nisu nam tako interesantne. Ono to se doima bitnim jeste potreba da se u tr`inoj privredi pojedini poslovni poduhvati ne mogu izvesti sa svojstvom fizi~kog lica. Samo fizi~ko lice nije sposobno da izvede takve poduhvate. Ovo se odnosi na sve oblike vo|enja biznisa, a posmatrano istorijski ni socijalisti~ki oblici drutvenog i dr`avnog ure|enja nisu mogli zaobi}i ovaj na~in organizovanog vo|enja privrednih aktivnosti. Sutina pravnog lica sastoji se u tome to su to drutvene organizacije u kojima u~estvuje vie ljudi koji vre izvjesna ovlatenja i du`nosti, ali tako da odre|ene pravne posljedice nisu ura~unate njima nego cijeloj organizaciji koja se naziva pravno lice.906 2. Naputanjem koncepcije organizovanja privredne aktivnosti u re`imu drutvene svojine putem organizacija udru`enog rada stvorile su se pre903 Autor ovog poglavlja je u cijelosti prof. dr Veljko Trivun. 904 Martin Vedri i Petar Klari}, Gra|ansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1998, str. 37. 905 Pobli`e vidjeti, Ibidem, str. 40-47. 906 Radomir Luki}, Budimir Kouti}, Dragan Mitroiv}: Uvod u pravo, Slu`beni list SR, Beograd 2001, str. 437.

341

tpostavke da se pravo privrednih drutava tretira kao zasebna pravna disciplina. Reforma privrednog zakondavstva koja je zapo~ela s kraja prolog vijeka dovela je do toga da su se po~eli konstituisati novi pravni instituti, a koji su na ovim prostorima u periodu iza drugog svjetskog rata bili nepoznanica. Period razvoja prava drutava je dosta kratak da bi mogli govoriti o njegovoj ekstenzivnosti, ali brojna zakonska rjeenja, stavovi, doktrine, sudske prakse govore nam u prilog tvrdnje da su sasvim opravdani napori da se pravo drutava tretira kao jedna zasebna pravna disciplina ne u nastajanju nego u njenom punom razvoju.907 Najburniji razvoj do`ivjela je zakonodavna meterija. Pojedina rjeenja se pojavljuju, a da se ne pozna ni osnovni ratio donoenja pojedinih zakonskih i podzakonskih akata, odnosno rjeenja. Izdvajanje iz materije poslovnog ili privrednog prava, odnosno razdvajanje pojedinih pravnih materija uslovilo je potrebu sveobuhvatnog tretiranja isklju~ivo privrednih drutava. Razli~itost pojavnih oblika privrednih drutava, razvoj berzanskog poslovanja, pojava privatizacionih i investicionih fondova, egzistiranje posebnih oblika organizovanja koji se podvode pod re`im lex speicalis su samo neki od razloga koji daju za pravo da ova meterija zavrje|uje zasebnu obradu. Sve ve}a internacionalizacija poslovanja name}e nu`nu potrebu da se posebno analiziraju, odnosno da se da osvrt na uporednopravna rjeenja. Poznavanje osnovnih rjeenja u zakonodavstvu poslovnog okru`enja postalo je jedan od imperativa svih onih koji se danas bave, ili, pak, imaju namjeru da se bave vo|enjem nekog oblika biznisa. 1.1 Pojam prava privrednih dru{tava 3. Pravo privrednih drutava ure|uje sistem i re`im normi kojim se propisuju na~in organizovanja i zatite interesa lica koja su se organizovala u formi privrednog drutva radi obavljanja zakonom doputene djelatnosti. Ova konstatacija se odnosi i na slu~ajeve kada se organizovanje vri i u formi tzv. jedno~lanog drutva. Razlog le`i u ~injenici da i jedno~lana drutva prilikom njihovog organizovanja prolaze sve faze, kao i pravila vezana za organizovanje drutava sa vie ~lanova. Pravo privrednih drutava time obuhvata skup pravila kojima se ure|uju: pravila vezana za njihovo organizovanje, rad, organizaciju, re`im odgovornosti, kao i uslovi i na~in prestanka njihovog postojanja. 4. Vrste privrednih drutava su odre|ene principom numerus clausus, i to kao: - dioni~ko drutvo, - drutvo ograni~ene odgovornosti,
907 O pojedinim istorijskim aspektima prava drutava pobli`e vidjeti u: Jaka Barbi}, Pravo drutava, knjiga prva, Op}i dio, Organizator, Zagreb, 1999.

342

- drutvo neograni~ene solidarne odgovornosti i - komanditno drutvo koje mo`e biti obi~no komanditno drutvo i komanditno drutvo na dionice ako mu je osnovni kapital izdjeljen na dionice. Postojanje ili uvo|enje nekog drugog tipa drutva izvan onih koji su kao takvi utvr|eni Zakonom908 nije mogu}e. U Republici Srpskoj909 Zakonom je predvi|eno postojanje dva oblika preduze}a i to: privredno drutvo i javno preduze}e. Privredna drutva se osnivaju kao drutva lica ili kao drutva kapitala. Drutva kapitala se osnivaju kao: - akcionarsko drutvo i - drutvo sa ograni~enom odgovorno}u, a drutva lica kao: - orta~ko drutvo i - komanditno drutvo. Sistematika entitetskih zakona je ista samo to je orta~ko drutvo u ZOP-u pandan drutvu neograni~ene solidarne odgovornosti910 prema ZOPD i razlika je u tome to ZOP ne poznaje postojanje komanditnog drutva na dionice, odnosno akcije. Klasifikacija privrednih drutava bi}e posebno izlo`ena u okviru odjeljka vezano za pojam javnog preduze}a, kao i posebnih oblika organizovanja. 5. Poseban je slu~aj organizovanje privrednih drutava prema posebnim propisima, zakonima koji se imaju smatrati za lex specialis. No, bez obzira na postojanje lex specialis i ti oblici moraju biti organizovani u jednoj od ~etiri pobrojane forme. Radi se, prije svega, o finansijskom sektoru, i to o depozitnim organizacijama-bankama, sektoru osiguranja i investicionim fondovima. Posebni zakoni su, ~ak, propisali i njihov obavezni oblik organizovanja u formi dioni~kog drutava. Zato ba dioni~kog drutva bi}e posebno rije~i. Za ove oblike organizovanja zna~i postoje posebni propisi.911 Pojam privrednog drutva treba razlikovati od pojma drutva koji je puno iri pojam koji u sebi uklju~uje i druge oblike organizovanja vie ljudi u formi pravnog lica kako bi se
908 Zakon o privrednim drutvima; bi}e citiran kao: ZOPD (Sl. novine Federacije BiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03), Zakon opreduze}ima; bi}e citiran kao: ZOP (Sl. glasnik RS, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03) 909 Zakon o preduze}ima; bi}e citiran kao: ZOP (Sl. glasnik RS, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03), 910 Pored ovog pojma koristi se i pojam javno trgov~ako drutvo. 911 Zakon o bankama (Sl. novine Federacije BiH, br. 39/98, 32/00, 48/01 i 58/02), Zakon o mikrokreditnim organizacijama (Sl. novine Federacije BiH, broj 24/00); Zakon o drutvima za osiguranje u privatnome osiguranju (Sl. novine Federacije BiH, br. 24/05), Zakon o privatizacionim investicionim fondovima (Sl. novine Federacije BiH, br. 41/98, 36/99, 36/00, 27/02, 44/02, 50/03, 70/04)

343

zadovoljili odre|eni interesi.912 6. Cilj ili misija zbog kog se osniva pojedino drutvo je osnov razlikovanja privrednih od ostalih vrsta drutava.913 Osnovni cilj organizovanja privrednih drutava je sticanje profita dok je kod ostalih tipova drutava cilj zadovoljavanje odre|enih interesa koji nemaju karakter sticanja zarade. U`e poimanje privrednih drutava je opravdano iz vie razloga. Njegova misija, motivi osnivanja, na~in organizovanja, pravila vezana za finansijsko poslovanje, iskazivanje i obra~un dobiti, poreske obaveze, pravila vezana za ste~aj i redovnu likvidaciju su neki od razloga koji opravdavju distinkciju. Obavljanje privredne djelatnosti na komercijalnoj osnovi je dodatni razlog koji je prisutan i kod onih oblika organizovanja koji u svojoj vlasni~koj strukturi imaju dominantan dr`avni kapital. Radi se o tzv. javnim preduze}ima914 koja su organizovana radi zadovoljavanja odre|enih javnih servisa ili su organizovana zbog potrebe jedinstvenog funkcionisanja odre|enih tehnolokih i tehni~kih sistema ili se, kod tre}e kategorije, radi o preduze}ima koja jo nisu privatizovana. I ova preduze}a posluju u formi privrednog drutva samo to imaju i posebnu odrednicu da se radi o javnim preduze}ima samo u jednoj od formi tzv. drutava kapitala. Iskazivanje dobiti se time name}e kao jedan od osnovnih i temeljnih kriterija njihove distinkcije u odnosu na ostala drutva. Ova drutva time imaju dvostruko ozna~avanje: javno preduze}e dioni~ko drutvo ili drutvo ograni~ene odgovornosti. Njihovo organizovanje u nekom od oblika personalnih drutava je neprihvatljivo s obzirom na osnovnu filozofiju osnivanja ovih drutava i njihov dominantno personalni karakter. Prvo obilje`je da se radi o javnom preduze}u govori nam da se radi o takvom obliku organizovanja sa dominantno dr`avnim kapitalom, dok drugo odre|enje govori u kojoj organizacionoj formi je to preduze}e organizovano i registrovano.915 7. Bez namjere da se ve} sada ulazi u sisematizaciju privrednih drutava mo`e se zaklju~iti da pravo privrednih drutava predstavlja samostalnu pravnu disciplinu kojom se ure|uju sva bitna pitanja za osnivanje, rad i prestanak privrednih drutava. Materija treba da obuhvati sva relevantna pitanja. Predmet ove pravne discipline su pravila vezana za: organizovanje, ustrojstvo organa, na~in funkcionisanja i nadle`nosti pojedinih organa, prava i obaveze ~lanova, odgvornost za obaveze, korporativno upravljanje, statusne promjene i na~in prestanka postojanja privrednih drutava. Svi ovi elementi bi}e izlo`eni posebno.
912 Vidjeti kod Jaka Barbi}, op. cit. strana 5 koji pod drutvima podrazumijeva: ortakluk prema Zakonu o obligacionim odnosima, trgova~aka drutva prema Zakonu o trgova~kim drutvima, tajno drutvo prema Zakonu o trgova~kim drutvima, drutvo za uzajamno osiguranje i njegovo preddrutvo prema Zakonu o osiguranju i zadruga i zadru`ni savez i njihova preddrutva prema Zakonu o zadrugama. 913 O osnovnim kriterijima za odre|ivanje subjekata u doma}em pravu vidjeti kod prof. dr Mili} Simi} i prof. dr Milo Trifkovi}, Poslovno pravo - osnovi prava i obligacija, privredna/trgova~ka drutva, Ekonomski fakultet u Sarajevu, 1999, str. 95. 914 Zakon o javnim preduze}ima u Federaciji BiH (Sl. novine Federacije BiH, br. 8/05) 915 O oblicima privrednih drutava vidjeti kod profesor efkija ^ovi}, Poslovno pravo, Pravni faklutet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 39.

344

2. Privredno dru{tvo
2.1. Pojam privrednog dru{tva 8. Privredno drutvo je subjekt prava koji je organizovan po posebnim pravnim propisima, koji su organizovani radi obavljanja privredne djelatnosti i sticanja profita. Ona mogu biti organizovana kao privatno pravna ili javno pravna privredna drutva u ovisnosti od ~injenice ko im se javlja kao osniva~ te koju vrstu djelatnosti obavljaju.916 Pojam privrednog drutva mo`emo posmatrati u u`em i u irem smislu. U u`em smislu, privredno drutvo je takav oblik organizovanja koji je organizovan radi obavljanja privredne djelatnosti. Ovakvo poimanje pojma privrednog drutva je danas prevazi|eno s obzirom da je klasi~na podjela na privredne i neprivredne djelatnosti prevazi|ena. U tom kontekstu je mo`da prijem~ljiviji pojam trgova~kog drutva, kao opti pojam naspram pojma privredno drutvo. Opredijeljenost terminu privredno drutvo je vie posljedica koritenja legislativne terminologije nego sutinskog opredjeljenja. S toga je, o~igledno, danas prihvatljivije koritenje pojma privrednog drutva u njegovom irem smislu. ta sve podrazumijeva ovaj iri pojam ovisno je od vie faktora. Osnovni od njih su: vrsta djelatnosti, vrsta osniva~a, karakter osniva~kog kapitala i ciljevi osnivanja privrednog drutva. 9. Da bi odre|eni subjekt prava dobio karakter privrednog drutva irelevantno je koju vrstu djelatnosti obavlja. Lege artis posmatrano bitno je jedino da li je upisana djelatnost u skladu sa nomenklaturom djelatnosti.917 Da bi dobili svojstvo privrednog drutva subjekt prava se mo`e baviti i djelatno}u koja se mo`e smatrati kao proizvodna, uslu`na ili neka druga vrsta. U obzir mogu do}i npr. konsalting usluge, obrazovanje, predkolski odgoj, pru`anje usluga javnog prevoza itd. ^injenica je da se danas, npr. poslovima visokog obrazovanja mo`ete da se bavite kao privredno drutvo tipa npr. dioni~ko drutvo ili drutvo ograni~ene odgovornosti, a u cilju sticanja profita, ili da to radite kao javno pravna ustanova organizovana sa svojstvom pravog lica ali ne radi sticanja profita. Pru`anjem npr. komunalnih usluga se mogu baviti javne kompanije ili privatna privredna drutva kojima su ti poslovi povjereni na osnovu koncesije ili u re`imu javnih nabavki. Naravno, da se takve vrste poslova, u ovom drugom slu~aju, obavljaju radi sticanja profita. Posebno je pitanje tzv. javnih kompanija koje imaju tzv. doputeni dom916 Postoje razli~ite definicije i shvatanja pojma privrednog drutva. Tako Jaka Barbi}, op. cit. strana 107 pod pojmom drutva podrazumijeva privatno pravnu zajednicu za koje moraju biti ispunjene tri kumulativne pretpostavke: da je posrijedi udru`enje osoba kao pravna zajednica; da se temelji na pravnom poslu kao osnovi udru`ivanja i da je usmjerena postizanju zajedni~kog cilja. 917 Pobli`e vidjeti Nomenklaturu djelatnosti u Federaciji BiH (Sl. novine Federacije BiH, broj 6/95, 22/04).

345

inantni polo`aj.918 One tako|er posluju kao i ostala privredna drutva a radi sticanja profita. Na njihov rad i poslovanje primjenjuju se istovjetni pravni propisi vezani za iskazivanje rezultata poslovanja i oporezivanje kao i kod ostalih privrednih drutava. ZOPD je drutvo definisao kao pravno lice koje samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vrenja usluga na tr`itu radi sticanja dobiti.919 ZOP to ~ini na kra}i na~i definiu}i da je preduze}e pravno lice koje obavlja djelatnost radi sticanja dobiti, a pod djelatno}u se podrazumijeva proizvodnja i promet robe i vrenje usluga na tr`itu.920 10. Ovim se cilj osnivanja pojavljuje kao osnovno pravno obilje`je privrednog drutva. Njihov osnovni cilj je sticanje profita, odnosno dobiti. Pitanje profitabilnosti poslovanja mo`e biti predmet posebnog razmatranja iz razloga postojanja sve ve}eg broja tzv. javnih privrednih drutava koji posluju kao bud`etske institucije. Naime, njihov osnovni cilj je zadovoljenje odre|enih potreba stanovnitva i dr`avne zajednice, a ne profitabilnost. No, bez obzira na tu ~injenicu ovi pravni subjekti sve ~e}e dio svojih aktivnosti obavljaju i za potrebe tr`ita, odnosno za tre}a lica. Ono to je jo interesantno da i ovi subjekti posluju i rade pod istim pravnim propisima kao i kod ostalih privrednih drutava.921 Postojanje organizacije, samostalnosti i imovinskog supstrata su ostala pravna obilje`ja pojedinog privrednog drutva. Naravno, da se postojanje ovih oblika organizovanja subjekata prava ne mo`e zanemariti. Oni, o~igledno, imaju isti tretman kao i ostala privredna drutva. O~igledno je da se radi o optim elementima pravnog lica kao subjekta prava. Osnovno obilje`je razlikovanja je cilj njegovog osnivanja. Privredno drutvo je subjekt prava organizovan radi obavljanja zakonom doputene djelanosti u cilju sticanja dobiti. Iz ovih obilje`ja proizilaze ona koja su imanentna za sve subjekte prava koji imaju svojstvo pravnog lica. To su: organizacija i imovinski supstrat. Ova obilje`ja moraju biti ispunjena kumulativno. 11. U svemu poseban tretman i mjesto zauzima i jedan poseban pravni odnos izme|u ~lanova, odnosno osniva~a privrednog drutva. Ovaj odnos je donekle specifi~an kod jedno~lanih drutava, ali bez obzira na ~injenicu sve ~e}eg osnivanja jedno~lanih drutava radi se o odnosu korporativne prirode kada se rad, poslovanje i uopte ponaanje odvija pod posebnim pravnim propisima i pravilima u odnosu na rad i ponaanje fizi~kih lica.
918 Radi se poslovima proizvodnje i distribucije elektri~ne energije, potanskim uslugama i uslugama telekom operatera. 919 ^lan 2 ZOPD 920 ^lan 1, stav 1 i 5 ZOP. 921 Ovo se posebno odnosi kod iskazivanja rezultata poslovanja i kod obra~una i izmirivanja poreskih obaveza. Isto je i sa ve} pomenutim tzv. javnim kompanijama koje imaju dominantno doputeni polo`aj.

346

12. Uporedno posmatrano u zemljama germanskog pravnog kruga koriste termine gesellschaft i verein za trgova~ko, odnosno privredno drutvo. Osnov razlikovanja od ostalih oblika organizovanja pravnih lica jeste cilj njihovog osnivanja. Profitni karakter, odnosno postojanje lukrativnog cilja osnivanja je osnov i njihovog razlikovanja. U slu~aju da ovi oblici organizovanja nemaju lukrativni cilj osnivanja onda se radi o gra|ansko pravnim drutvima. Romanski sistem za postojanje trgova~kog drutva pretpostavlja postojanje udru`ivanja vie pravnih i/ili fizi~kih lica radi obavljanja trgovinske djelatnosti, i to pod realnim ili personalnim imenom sa ciljem ostvarivanja dobiti. Romanski sistem, prije svega francuska pravna kola, podrazumijeva postojanje ugovora o osnivanju trgova~kog drutva. Za trgova~ko drutvo se koristi termin societe, dok se za gra|ansko pravna drutva koristi termin association. Ono to nedostaje gra|ansko pravnim drutvima jeste lukrativni karakter, tj. cilj osnivanja. U anglosaksonskom pravnom krugu ne postoji jedinstveno definisanje pojma trgova~kog drutva. Tako zakonodavstvo Velike Britanije koristi tri zakonska akta radi definisanja osnivanja i rada razli~itih oblika trgova~kih drutava. Prvi pojam koji se koristi je pojam partnership, a koji najvie odgovara pojmu javnog trgova~kog drutva ili kako se u naem pravnom sistemu ovaj oblik organizovanja naziva drutvo neograni~ene solidarne odgovornosti. Cilj ovakvog oblika organizovanja mora biti lukrativne prirode. Za ovaj oblik privrednog organizovanja mo`e se susresti i naziv unlimited partnership poto izme|u njegovih ~lanova nema razlike u pogledu vrste i obima odgovornosti za obaveze ovog tipa privrednog drutva. Pojmu company odgovara pojam corporation s tim to ovi oblici organizovanja mogu, ali i ne moraju da imaju lukrativni cilj osnivanja. I tre}i pojam koji se korisiti u anglosaksonskom pravnom krugu je pojam limited partnership. Ovaj pojam najvie odgovara kontinentalnom pojmu drutva ograni~ene odgovornosti i dioni~kog drutva kao drutava kapitala. I za ove oblike privrednog organizovanja se podrazumijeva da je cilj njihovog osnivanja isklju~ivo lukrativne prirode. Iz ovog zakonskog akta proizilaze i dva naj~e}a oblika organizovanja.

3. Sistematika privrednih dru{tava


13. Na prvi pogled sistematika privrednih drutava bi trebala biti dosta ujedna~ena ili jednoobrazna. Ve} smo spomenuli podjelu privrednih drutava koja postoji u doma}em-entitetskom zakonodavstvu. One se kre}u od razlike u nazivu zakona do razlike u poimanju privrednog drutva od pojma preduze}a. Razlika mo`e biti samo jezi~ke prirode, ali u sutini ona bi se sastojala od toga da je pojam preduze}a ipak iri od pojma privrednog drutva. Pojam preduze}a obuhvata svaki pojavni oblik preduzetnitva, ukulju~ivo i privatnog preduzetnika, privrednih
347

drutava, javnih preduze}a i pojavnih oblika povezanih ili zavisnih drutava. U samoj pravnoj teoriji preduze}e nema svojstvo subjekta prava ve} predstvalja oblik preduzetnitva pri ~emu je veoma blizak sa ekonomskom kategorijom.922 U svom irem smislu preduze}e bi obuhvatilo sve objektivne elemente koji se nalaze u vlasnitvu samog preduze}a. Kod ovoga se razvio u pravnoj teoriji i pojam tzv. nosioca preduze}a. Ba iz razloga nepostojanja pravne sposobnosti na strani preduze}a u pravne i poslovne odnose sa tre}im licima ulazi nosilac preduze}a. Nosioci preduze}a nisu nita drugo nego preduzetnici kao trgovci i fizi~ka lica, privredna drutva i javna preduze}a. Sistematika ZOPD je ograni~ena samo na privredna drutva u u`em smislu rije~i. Pojam preduze}a treba uzimati kao generi~ki pojam prema kome bi npr. privredna ili trgova~ka drutva bila samo jedna vrsta preduze}a.923 U osnovi sve ih povezuje obavljanje privredne ili trgova~ke ili gospodarske djelatnosti. Kod ovih pojmova radi se o sinonimima. Preduze}e predstavlja zakonom organizovani oblik koji slu`i za obavljanje zakonom doputene djelatnosti i koji je istim pravnim aktom konkretizovan. O kojoj bi se djelatnosti radilo obi~no se definie zakonskim ili podzakonskim aktima kojima se odre|uje nomenklatura djelatnosti. U svakom slu~aju pod pojmom koji se nekada nazivao privredna djelatnost podrazumijeva se kako proizvodnja tako i promet proizvoda, kao i vrenje usluga. Stoga je danas mogu}e da se u obliku preduze}a na tr`itu bavite pru`anjem usluga pedicije ili obrazovanja i isto tako da se bavite nekim oblikom proizvodnih aktivnosti. Klasi~ni pojam preduze}a koji je podrazumijevao obavljanje privredne djelatnosti je odavno prevazi|en. Pored objektivnih elemenata odre|enih zakonom, a kao to su: visina osnovnog kapitala, broj osniva~a, tehni~ki uslovi preduze}a imaju i svoje subjektivne elemente. U subjektivne elemente bi spadali motivi i ciljevi osnivanja preduze}a, ali i potrebna kvalifikaciona svojstva ukoliko osniva~i obavljaju i neku odgovornu funkciju u posebnim oblicima organizovanja. O posebnim objektivnim i subjektivnim elementima kod posebnih oblika privrednih drutava bi}e posebno govora. Ono to je osnovni cilj svih pojavnih oblika preduze}a na tr`itu jeste obavljanje zakonom doputene djelatnosti radi sticanja dobiti. Dalje }emo se ograni~iti na izlaganje o privrednim drutvima uz nezaobilazno razgrani~enje pojma privrednih drutava od ostalih pojavnih oblika preduze}a koja, tako|er, svoju djelatnost obavljaju sa ciljem sticanja dobiti na odre|enom tr`itu.

922 Pobli`e kod: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo...op. cit. strana 26-27. 923 O ovome posebno vidjeti kod: Jaka Barbi}, Pravo drutava, op. cit. strana 189-204.

348

3.1. Razlikovanje privrednih dru{tava od drugih oblika organizovanja 14. Povu}i razliku izme|u privrednih drutava i drugih oblika organizovanja nije teko. Pod ovim se misli na razliku koja postoji izme|u profitabilnih i neprofitabilnih oblika organizovanja. Osnov njihovog razlikovanja je u motivima osnivanja, kao i ciljevima koji se `ele posti}i. Motivi osnivanja privrednih drutava su ostvarenje zacrtanih ciljeva u smislu udru`ivanja kako bi se na zajedni~koj osnovi i razli~itim doprinosom ostvario osnovni cilj, a to je sticanje dobiti. Neprofitabilni oblici organizovanja imaju sasvim druge motive njihovog organizovanja. Oni se sastoje u `elji i namjeri da se grupa ljudi ili osniva~a na organizovan na~in bave odre|enim aktivnostima. Za preduzimanje odre|enih akcija njima je potrebno i da imaju svojstvo pravnog lica. Ciljevi kod ovih oblika pravnih lica nisu ostvarivanje zarade nego prosto zadovoljenje odre|enih potreba koje mogu biti razli~ite vrste. Mo`e se raditi o intencijama ekoloke naravi, karitativnim aktivnostima, zatitom ineteresa odre|ene populacije, npr. penzionera, a bez namjere da se ostvari dobit. Ovi oblici organizovanja svoje aktivnosti obvaljaju prema sasvim drugoj vrsti pravnih propisa. Iskazivanje njihovih rezultata rada je zakonska obaveza, ali se to radi na sasvim drugi na~in i na drugim osnovama. Tako ovi oblici organizovanja, izme|u ostalog, ne iskazuju dobit, a obra~un poslovanja vre po drugim pravilima u odnosu na privredna drutva. Njihovi organi su organizovani na druga~iji na~in, a na~in kontrole rada i poslovanja obavljaju drugi organi.
3.1.1. Privredno drutvo i javno preduze}e

15. Javna preduze}a predstavljaju onaj oblik privrednog organizovanja u ~ijoj vlasni~koj strukturi je dominantan dr`avni kapital. Radi se o kapitalu koji je u vlasnitvu nekog dr`vanog organizacionog oblika. O ovim oblicima organizovanja bi}e posebno rije~i kada se budu obra|ivala drutva kapitala, te }e se kroz ukazivanje na razlike povu}i paralela i ukazati na neke specifi~nosti njihovog organizovanja. O kojem }e se organizacionom obliku i nivou dr`avnog organizovanja raditi ovisi od njene komunalne organizacije. Mo`e biti govora o preduze}ima na optinskom, kantonalnom, entitetskom, kao i dr`avnom nivou, kao to je to slu~aj u Bosni i Hercegovini. To, nadalje, ovisi i od vrste privredne aktivnosti koja se obavlja. Radi se o djelatnostima tzv. javnog sektora, odnosno djelatnostima koje se tretiraju kao djelatnosti koje se obavljaju u interesu svih gra|ana. Ovdje se radi i o djelatnostima koje treba, u pravilu, da se obavljaju na jedinstvenim tehni~ko-tehnolokim osnovama. Bez ovog zahtjeva ni njihovo adekvtano obavljanje ne bi dolazilo u obzir. Ovo pravilo se, donekle, pokazalo prevazi|enim posebno u
349

dananjim uslovima kada tehnoloki progres omogu}uje tehni~ka dostignu}a koja nam do unazad desetak godina nisu bila poznata. Naj~e}i oblici tzv. javnih djelatnosti ili javnih servisa kako se jo nazivaju su u oblastima proizvodnje i distribucije elektri~ne enrgije; javni transport, posebno u gradovima, distribucija gasa i vode; razli~ite komunalne usluge, usluge telefonskih operatera, `eljezni~ki transport, infrastrukturni radovi i sli~no. U ovoj oblasti su, tokom ekonomske istorije, postojali razli~iti trendovi. Tako je, u prolom vijeku, postojao prvo period velikih nacionalizacija da bi iza toga nastupila sasvim druga ekonomska politika koja je ila ka sveobuhvatnoj privatizaciji. Naravno, da se radilo o krajnostima od kojih ni jedna nije mogla dati optimalne rezultate. Danas je nesumnjivo to da dr`ava ima nezobilaznu ulogu u kreiranju pravila tr`ine utakmice, a bez obzira ~iji se kapital iza toga nalazio, privatni ili dr`avni. Danas je najprisutnije shvatanje o simbiozi javnog i privatnog sektora ili ideja o njihovom partnerstvu. Dr`ave, i one ekonomski najmo}nije, nisu vie u mogu}nosti da udovolje brojnim potrebama i zahtjevima njenih podanika, a pri ~emu se fiskalna izdvajanja samo uve}avaju. Nesumnjivo je da }e naredne godine obilje`iti partnerstvo dr`ave i privatnog preduzetni~kog sektora tako da }e i pravna nauka i legislativa morati dati odgovore na njihove zahtjeve.924 16. Javno preduze}e se u bh. legislativi definie na slijede}i na~in. ZOP, kako je ve} re~eno, pored posebnog zakonskog akta sadr`i norme kojima se vri opte odre|enje pojma javno preduze}e.925 Javno preduze}e je preduze}e koje obavlja djelatnost od opteg interesa, a koje osniva dr`ava, odnosno jedinica lokalne samouprave. Djelatnosti od opteg interesa mogu da obavljaju i drugi oblici preduze}a utvr|eni ZOP-om, to zna~i oni oblici privrednog organizovanja koje nazivamo privredna drutva. Osnivanje javnih preduze}a se vri dvojako, i to: prema odredbama ZOP-a i odredbama posebnog zakonskog akta kojim se definiu uslovi i na~in obavljanja djelatnosti od opteg interesa. Vidimo da privredno zakonodavstvo u Republici Srpskoj ostavlja mogu}nost da tzv. poslove od opteg interesa obavljaju privredna drutva, odnosno preduze}a u privatnoj svojini. To se mo`e raditi na dva na~ina. Prvi na~in je dodjelom koncesije za odre|eni vremenski period, a drugi na~in je dodjeljivanjem pojedinog javnog preduze}a na upravljanje privatnom preduze}u. 17. U Federaciji BiH javno preduze}e se definie posebnim zakonskim aktom, Zakonom o javnim preduze}ima. ZOPD ne sadr`i odredbe vezano za pravni status javnog preduze}a. Prema odredbama ZJP pod javnim preduze}em se podrazumijeva preduze}e, odnosno pravno lice
924 Iskustvo javnog sektora u Engleskoj je kreiralo razli~ita rjeenja u ovoj oblasti. Tako privatizovanim dijelom javnog sektora upravljaju tzv. registrovane kompanije. One kompanije koje nisu privatizovane povjeravaju se privatnim kompanijama na upravljanje putem posebnih upravlja~kih ugovora. 925 ^lanovi 386 i 387 ZOP-a.

350

upisano u sudski registar kao privrendo drutvo definisano kao takvo posebnim propisom, koje obavlja djelatnsoti od javnog drutvenog interesa (energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima) i druge djelatnosti od javnog drutvenog interesa. Nadalje, Zakon postavlja i posebne uslove, a to je da takvo javno preduze}e upoljava najmanje 50 radnika, kao i preduze}e u kojem optina, grad, kanton ili Federacija BiH ima udio u vlasnitvu u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica, odnosno udio, nezavisno od toga kojom se djelatnosti bavi.926 Javna preduze}a se mogu organizovati samo kao drutva kapitala i to kao dioni~ko drutvo ili kao drutvo ograni~ene odgovornosti. Iz ove odredbe ~lana 3 ZJP nedvosmisleno proizilazi da je pojam preduze}e samo teorijske prirode i generi~ki pojam za sve pojavne oblike obavljanja neke preduzetni~ke aktivnosti. 18. Posebnima zakonskim aktom na dr`avnom nivou Zakonom o javnim nabavkama (dalje: ZJN) definisani su tzv. ugovorni organi. Radi se o dr`avnim organima koji troe}i bud`etski novac prikupljen od fiskalnih prihoda imaju zakonsku obavezu da taj novac troe transparentno i po posebnim pravilima. Radi se o dodjeli ugovora o kupovini roba, pru`anju usluga i ustupanju gra|evinskih radova.927 Zato se ovdje spominje kategorija javnih nabavki. Razlog je u ~injenici to se pod pojmom ugovornih organa podrazumijevaju i pojedini privredni subjekti koji imaju svojstvo javnog preduze}a. Tri su kategorije ugovornih organa. Na prvom mjestu to su organi na dr`avnom ili lokalnim nivoima uprave definisani ~lanom 3 stav 1 ZJN i koji nam nisu interesantni sa stanovita prava privrednih drutava. Radi se o obliku organa dr`avne uprave tipa: ministartstva, gradovi, optine itd.928 Drugi su javni subjekti definisani u ~lanu 3 stav 2
926 ^lan 2 ZJP. 927 Zakon o javnim nabvakama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj 49/04). 928 Lista ugovornih organa je dodatni instrument za ugovorne organe koji su du`ni da primjenjuju ZJN. Lista sadr`i samo primjere kategorija ugovornih organa. Ako dati organ nije definisan u listi, to ne isklju~uje obavezu ugovornog organa da primjenjuje ZJN ako ispunjava uslove definisane ~lanom 3 ZJN. Prema listi, javni organi dijele se na sljede}e kategorije: Obrazovanje univerziteti, osnovne i srednje kole, gimnazije, centri za obuku i sli~ne obrazovne institucije; Nauka, istra`ivanje i razvoj subjekti koji se bave istra`ivanjem, istra`iva~ka, nau~na drutva i udru`enja, institucije koje promoviu nauku, tehnologiju i inovacije; Poslovanje i ekonomija poslovna, bankarska i trgova~ka udru`enja, industrijske i trgova~ke komore, poljoprivredna i zanatska udru`enja, profesionalna udru`enja, organizacije koje promoviu poduzetnitvo i ekonomski razvoj, organizacije koje promoviu turizam i sli~ne organizacije; Socijalno osiguranje fondovi za zdravstveno osiguranje, osiguranje prilikom nezgoda, penziono osiguranje i druge institucije za socijalno osiguranje; Zdravstvo bolnice, medicinski centri, institucije za medicinsko istra`ivanje i druge zdravstvene, zooloki i botani~ki vrtovi i zatita prirodnog i kulturnog naslije|a, Socijalna skrb jaslice, obdanita, domovi za djecu, rekreacioni centri, centri zajednica i gra|ana, stara~ki domovi, centri za nezbrinute, Sport sportski centri i objekti, Sigurnost vatrogasne brigade, drugi spasila~ke i hitne slu`be, Odlagalita sme}a ~i}enje ulica, odlaganje otpada i kanalizacija, Zatita okolia odr`avanje parkova i zelenih povrina, nacionalni parkovi i sl.

351

ZJN koji kumulativno zadovoljava slijede}e uslove: - Osnovan je u posebnu svrhu zadovoljavanja potreba od opteg interesa, a nema industrijski ili komercijalni karakter, - Ima svojstvo pravnog lica i - Ve}inskim dijelom ga finansiraju organi na dr`avnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu; ili u kome nadzor nad upravljanjem vre organi ili subjekti definisani u ovom stavu; ili koji ima upravni, upravlja~ki ili nadzorni odbor u kojem su vie od polovine ~lanova imenovali organi na dr`avnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu. Iza ove kategorije se nalaze privredna drutva koja obavljaju djelatnosti u obliku nekog od drutava kapitala. Takva se drutva susre}u u pravu Federacije BiH na kantonalnom nivou. Tre}a kategorija su djelatnosti koje obavljaju javna drutva prema odredbama ~lana 3, ZJN. Radi se o djelatnostima koje obavljaju javna drutva (preduze}a), a prema odredbama ZJP, predmetne djelatnosti se sastoje od: - osiguranja ili rada fiksnih mre`a sa ciljem pru`anja javnih usluga u vezi sa proizvodnjom, transportom ili distribucijom: vode, elektri~ne energije ili plina ili toplotne energije ili snabdjevanja takvih mre`a vodom, elektri~nom energijom, plinom ili toplotnom energijom; - eksploatacije geografske lokacije sa svrhom: istra`ivanja ili crpljenja nafte, plina, uglja, ili drugih ~vrstih goriva ili smjetaja zra~ne, morske ili rije~ne luke ili drugih terminala za prevoznike u zra~nom, morskom ili rije~nom saobra}aju; - rada mre`a koje pru`aju usluge javnog prevoza putem `eljeznice, metroa, tramvaja, trolejbusa, autobusa ili `i~are. I ove djelatnosti se zna~i obavljaju u nekom od kapitalnih oblika privrednih drutava. 19. Vidimo da su javna preduze}a nezaobilazan privredni faktor. Ona }e, sasvim zasigurno, egzistirati i u doglednoj budu}nosti. Dr`ava se, ni u kom slu~aju, ne}e odre}i barem svoje regulatorne uloge u pobrojanim sektorima. Ovo su i uporedna rjeenja i iskustva. Dalje je prisutna tendencija
Odr`avanje puteva odr`avanje i popravka puteva, umarstvo ustanove za gazdovanje umama; Vodoprivreda objekti za regulaciju vode, gra|evinski radovi odvodnjavanja i navodnjavanja, Zatita potroa~a Udru`enje potroa~a; Izgradnja, gra|evinarstvo i stambena pitanja urbano planiranje, urbani razvoj, agencije za izgradnju stambenih jedinica. Vidljivo je i iz ove liste da se u ovim slu~ajevima pod pojmom ugovornog organa mogu na}i privredna drutva. Postala je sasvim uobi~ajena stvar da se npr. neke komunalne usluge, gazdovanje umama ili pak odr`avanja javnih cesta vri od strane komunalnih javnih preduze}a organizovanih bilo kao dioni~ko drutvo bilo kao drutvo ograni~ene odgovornosti.

352

uvo|enja mehanizama kod onih preduze}a koja treba da onemogu}e bilo koji oblik politizacije kod obavljanja ovih djelatnosti. Pojedine ekonomske i tehni~ke funkcije prelaze, na osnovu zakona, na razli~ite oblike regulatornih organa. Njihova uloga sve vie dobiva na zna~aju i najzamjetnija je u sektorima energije i svih oblika komunikacija. 20. U kom obliku }e se obavljati, prije svega uslu`ne, ali i privredne funkcije ovisi od vie faktora. U svakom slu~aju to }e biti kapitalni oblici organizovanja: dioni~ka drutva i drutva ograni~ene odgovornosti. Koji }e se od ova dva oblika izabrati ovisi}e i od ciljeva koje sebi postavlja ve}inski vlasnik kapitala. Kod onih javnih preduze}a koja su organizovana na dr`avnom nivou sasvim je zasigurno da je dioni~arski oblik organizovanja mnogo prihvaljiviji. Razloga je vie. Osnovni je u tome to dr`ava mo`e da ostvaruje dodatne koristi na tr`itu kapitala posebno kada se radi o profitabilnim javnim preduze}ima. Dodatni razlog le`i u ~injenici da dr`ava mo`e da licitira sa svojim kontrolnim paketom dionica, posebno u slu~aju ukoliko ima `elju da izvri njegovu prodaju, uvede novog operatera ili, pak, dovri proces privatizacije prodajom svog paketa dionica. 3.2. Dru{tva kapitala 21. Podjela privrednih drutava na drutva kapitala i personalna drutva predstavlja tradicionalnu podjelu. Drutva kapitala predstavljaju poseban oblik organizovanja privrednih drutava kod kojih su izra`eni imovinski interesi ili elementi. Interesi kapitala su dominantniji u odnosu na personalna obilje`ja ~lanova, odnosno osniva~a privrednog drutva. Imovinski interesi su izra`eni i kod privrednih drutava personalnog tipa samo to je kod njih veza izme|u ~lanova samog personalnog drutva znatno tjenja. Ona se obi~no zasniva na rodbinskim ili u`im porodi~nim odnosima. Ovaj element nedostaje kod drutava kapitala, to ne zna~i da kod pojedinih od ovih oblika organizovanja ne mogu postojati i ovi elementi. Kao drutva kapitala postoje: dioni~ko ili akcionarsko drutvo i drutvo ograni~ene odgovornosti. Ovdje je nu`an jedan osvrt. Naime, drutvo ograni~ene odgovornosti se nalazi negdje ne sredini izme|u drutva kapitala i personalnog drutva. To je bio povod da se ova tradicionalna klasifikacija privrednih drutava dovodila u sumnju, ali se ona zadr`ala i do danas. 3.3. Personalna dru{tva 22. Personalna drutva su: drutvo neograni~ene solidarne odgovornosti, komanditno drutvo i komanditno drutvo na dionice, odnosno akcije. Ovo je sistematika koja je primjenjena u ZOPD. ZOP koristi termi353

nologiju orta~ko drutvo za drutvo neograni~ene solidarne odgovornosti. Pored ovog termina za ovaj oblik personalnog organizovanja koristi se i pojam javno trgova~ko drutvo. Bez obzira na razli~ite nazive za ovaj tip privrednih drutava karakteristi~no je postojanje personalnih elemenata koji su preovla|uju}i. Postojanje personalnih elemenata ne zna~i da je cilj osnivanja ovih privrednih drutava razli~it od ciljeva koji su prisutni kod privrednih drutava kapitalnog tipa. I ovdje egzistira osnovni cilj, a to je sticanje dobiti. Osnovna razlika, u odnosu na privredna drutva kapitalnog tipa, je u re`imu odgovornosti za obaveze u pravnom, odnosno poslovnom prometu. 3.4. Posebni organizacioni oblici privrednih dru{tava 23. Pored pobrojanih podjela koje obuhvataju 5 razli~itih oblika privrednog organizovanja poznate su i neke druge podjele. Ovo su opte forme privrednih drutva, a pojavljuju se i posebni organizacioni oblici. Me|utim, bez obzira na njihove posebnosti oni se ipak klasifikuju u neki od pobrojanih pet oblika privrednih drutava. U ove specijalizovane oblike bi spadali svi oni oblici organizovanja na koje se primjenjuje neki lex specialis. Tu spadaju: poslovne banke, mikrokreditne organizacije, osiguravaju}a drutva, investicioni fondovi, berze, javna preduze}a. Ono to je za ove oblike organizovanja specifi~no je to da je ZOPD, odnosno ZOP opti pravni akt koji se primjenjuje na re`im njihovog osnivanja i rada. U slu~aju da ZOPD, odnosno ZOP na razli~it na~in tretiraju pojedino pitanje primjeni}e se lex speicialis. I ako neko pitanje nije ure|eno sa lex specialis, analogijom }e se primjenjivati odredbe ZOPD, odnosno ZOP.

4. Odgovornost privrednih dru{tava za obaveze


24. Odgovornost privrednog drutva za obaveze podrazumijeva vie pravnih i ekonomskih aspekata. Odgovornost podrazumijeva vie pojavnih oblika kako s obzirom na vrste drutva tako i za pojedine faze njegovog egzistiranja. Odgovornost je imanentna za cjelokupan rad drutva i to po~ev od njegovog osnivanja pa sve do prestanka postojanja. Sam prestanak postojanja mo`e da dovede i do posebnog oblika odgovornosti osniva~a, odnosno bivih vlasnika privrednog drutva. Da li }e za obaveze privrednog drutva odgovarati samo drutvo, njegovo odgovorno lice ili }e postojati i kumulativna odgovornost ovisi}e od vie faktora. To }e ovisiti od tipa privrednog drutva, polo`aja ~lana drutva, kao i samih fakti~kih okolnosti pod kojima je nastupila odgovornost privrednog drutva za obaveze. Odgovornost privrednog drutva za obaveze je njemu imanentna kategorija s obzirom da ono u cilju
354

sticanja dobiti stupa u poslovne odnose sa tre}im licima, odnosno drugim privrednim drutvima, kao i fizi~kim licima, pri ~emu preuzima razli~ite obaveze. Pojam i elemente odgovornosti treba odvojeno posmatrati u odnosu na poslovni rizik i gubitke koji se ostvare tokom poslovanja privrednog drutva, a koji su rezultat tr`inih okolnosti, kao i li~ne uspjenosti u vo|enju poslovanja. Razlika postoji izme|u odgovornosti privrednog drutva za obaveze od odgovornosti za obaveze njegovih ~lanova, odnosno osniva~a. Poseban re`im odgovornosti postoji kod kapitalnih drutava u odnosu na drutva personalnog karaktera, a kod personalnog drutva tipa komanditnog drutva opet postoji razlika u odgovornosti izme|u dvije vrste njegovih ~lanova. I postoji pomenuta razlika u pogledu odgovornosti privrednog drutva u njegovim razli~itim fazama egzistiranja. 4.1. Odgovornost za obaveze u osniva~koj fazi privrednog dru{tva 25. Da bi se osnovalo jedno privredno drutvo potrebno je da se prije samog ~ina registracije preduzme niz obaveza koje su nu`ne da bi se uopte moglo osnovati samo privredno drutvo. Mo`e se raditi o podizanju zajmova, nabavci odre|ene opreme, zaklju~ivanju ugovora npr. o zakupu poslovnog prostora itd. Ovakvo postupanje neminovno dovodi do toga da se neko u prakti~nim slu~ajevima i primjerima legitimie, da istupa ispred privrednog drutva koje }e se tek regostrovati, odnosno osnovati. Ovom pitanju ZOPD ne pridaje potrebnu va`nost. Jedino je normirano da drutvo sti~e svojstvo pravnog lica danom upisa u registar drutava, te da prije upisa u registar drutava niko ne mo`e istupati u ime drutva. Posljedi~no ovome rjeenju ZOPD posebno propisuje da lice koje postupi suprotno ovoj odredbi odgovara za stvorene obaveze cjelokupno svojom imovinom, a ako nastupa vie lica za preuzete obaveze odgovaraju neograni~eno solidarno.929 Poto za preuzete obaveze prema tre}im licima neko mora da odgovara ZOPD je izabrao jedno logi~no rjeenje, ali koje je ipak u uporednim pravnim re`imima rjeeno na druga~iji na~in. Rjeenje ZOPD ide logikom da ako jo nemate svojstvo pravnog lica nemate ni pasivnu legitimaciju za rjeavanje odre|enog sudskog spora. Nadle`ni sud bi odabcio tu`bu poto tu`ena strana jo nije upisana u registar privrednih drutava, te samim tim ne mo`e ni biti tu`ena poto jo ne egzistira. Stoga je zakonodavac i pribjegao opisanom rjeenju. Posmatrano u u`em smislu, domaaj ove odredbe bi mogao imati negativno dejstvo u tom smislu da bi se zbog strogog oblika odgovornosti izbjegavalo preuzimanje obaveza koje su nu`ne kako bi se privredno drutvo registrovalo. Odredbe ZOPD ipak govore o ovoj mogu}nosti.930 ZOPD kod osniva~kog akta dioni~kog
929 ^lan 5 ZOPD. 930 ^lan 110, stav 1 ta~ka 14 ZOPD.

355

drutva govori da osniva~ki ugovor sadr`i i odredbu o imenu i prezimenu lica koje predstavlja dioni~ko drutvo u postupku njegovog osnivanja. Analogijom ova odredba se mo`e primijeniti i na osnivanje drutva ograni~ene odgovornosti.931 ta bi, u ovom slu~aju, predstavljao pojam predstavljanja. Predstavljanje se tretira kao postupanje u ime i za ra~un privrednog drutva u odnosima neimovinske prirode, a za razilku od pravnog posla zastupanja. S obzirom na strog re`im odgovornosti za obaveze koje se preuzimaju u osniva~koj fazi privrednog dutva skloniji smo u`em tuma~enju ovog pojma. Radilo bi se o licu koje je ovlateno od strane drugih osniva~a da se legitimie da postupa i u njihovo ime, te da tre}a lica upoznaje sa ~injenicom da se pojedine aktivnosti vre kako bi se privredno drutvo registrovalo i time steklo pravni subjektivitet. Zastupstvo bi postojalo kada bi se tre}em licu na osnovu posebne punomo}i povjerilo obavljanje pojedinih pravnih poslova usmjerenih isklju~ivo na registrovanje privrednog drutva. Bilo bi nelogi~no da samo odre|eno lice na sebe preuzima cjelokupnu odgovornost, a posebno kada se zna da zastupnik postupa u tu|e ime i za tu|i ra~un. Ovdje bi se radilo o zajedni~kom predstavniku koji mo`e biti i zastupnik ukoliko raspola`e sa sposobnostima da preduzima pravne radnje pred sudovima i eventualno drugim dr`avnim organima koje su isklju~ivo upravljene ka registraciji privrednog drutva. U praksi je neizvodljivo da se izvri registracija privrednog drutva i stekne pravna i poslovna sposobnost, a de se ne preduzmu odre|ene radnje preduzete od strane osniva~a, a koje su preduzete u ime i za ra~un privrednog drutva koje }e tek ste}i svojstvo pravnog lica. Problem }e se, u ovim situacijama javiti kada ne bi dolo do registracije privrednog drutva ili se ne bi izvravale preuzete obaveze. U tom slu~aju problem bi se rjeavao primjenom optih pravila obligacionog prava vezanim za ispunjenje ugovornih obaveza. Poto se radi o odgovornosti fizi~kih lica onda je spominjanje u samom tekstu ZOPD neograni~ene solidarne odgovornosti nepotrebno. Fizi~ko lice }e uvijek za preuzete obaveze odgovarati svom svojom imovinom. Poto se radi o poslovima i obavezama koje se preuzimaju u ime budu}eg pravnog lica onda bi bila dovoljna i samo odredba da osniva~i odgovaraju, za preuzete obaveze, solidarno. 26. ZOP sadr`i posebno rjeenje za odgovornost u osniva~koj fazi preduze}a. Propisano je da preduze}e sti~e svojstvo pravnog lica upisom u sudski regsitar, a da upisom preduze}a u sudski registar prava i obaveze koje su stekli, odnosno preuzeli osniva~i prelaze na preduze}e bez saglasnosti povjerioca, a osniva~i odgovaraju saglasno odredbama ugovora sa tre}im licem.932 Zna~i da se kod ovog rjeenja radi o prostoj sukcesiji obaveza koje, poslije registracije, privrednog drutva, moraju
931 Radi se primjeni ~lana 310 ZOPD koji predvi|a da se odredbe ZOPD o dioni~kom drutvu primjenjuju na drutvo sa ograni~enom odgovorno}u ako posebnim odredbama Zakona nije druga~ije odre|eno. 932 ^lanovi 5 i 6 ZOP-a.

356

biti evidenitrane kao poslovne promjene koje su preuzete u ime i za ra~un preduze}a. Mo`e se re}i i da je ovo oblik cesije koji nastaje na osnovu zakona. Nesaglasnost vremena nastanka obaveze ili prava sa njenim poslovnim evidentiranjem, odnosno knji`enjem nema prakti~nog zna~aja u smislu pravnih posljedica. Kako bi se ovo realizovalo u praksi. Mogu}e je zaklju~iti ugovor kojim se recimo iznajmljuje poslovni prostor i da se u istom navede de se ovo radi u ime preduze}a koje }e tek biti osnovano. Registracijom preduze}a taj bi se ugovor ex lege smatrao ugovorom kod koga su ugovorne strane preduze}e i zakupodavac. Ovakvi i sli~ni ugovori mogli bi se zaklju~ivati i pod suspenzivnim uslovom tako da bi proizvodili pravno djestvo tek po registraciji preduze}a. Ovo rjeenje izgleda prakti~nije i ono se nalazi na sredini izme|u rjeenja iz ZOPD i rjeenja koje je u uporednom pravu poznato kao pravni institut preddrutva. I ovdje se postavlja pitanje ta }e se deavati ako se preduze}e iz nekog razloga ne registruje. Situacija bi se rjeavala na isti na~in kao i u prethodno opisanom slu~aju. Primjenjivala bi se opta pravila obligacionog prava vezano za odgovornost kod neizvravanja ugovornih obaveza. 27. Uporedni pravni sistemi poznaju jednu posebnu pravnu formu koja se naziva preddrutvo.933 Postoje brojna i razli~ita pravna shvatanja o tome o kakvoj se pravnoj konstrukciji radi. Tako ima govora da se radi o gra|anskom ortakluku, predugovoru ili privrednom drutvu u osnivanju ili, pak, o ugovoru koji se zaklju~uje u korist tre}eg lica.934 Mo`e se govoriti i da se radi o jednoj posebnoj pravnoj konstrukciji ili, pak, vidu pravne fikcije gdje se fingira postojanje drutva koje je gra|anskog karaktera i koje nastaje momentom zaklju~enja pravnog posla koji predstavlja zakonsku osnovu za registrovanje privrenog drutva. Drutvo koje postoji od sklapanja pravnog posla na kojemu se temelji drutvo do njegovog upisa u sudski registar, odnosno do prestanka drutva odgovaraju}om primjenom odredbi o prestanku onog drutva koje tek treba nastati kao pravna osoba, naziva se preddrutvo.935 Preddrutvo nastaje zaklju~enjem ugovora o osnivanju privrednog drutva, odnosno donoenjem osniva~kog akta u slu~aju da se radi o jedno~lanom privrednom drutvu. Osniva~kim ugovorom potrebno je urediti, bez obzira koja se koncepcija kod ovog oblika odgovornosti prihvata, me|usobne odnose izme|u samih osniva~a. Ovo je naro~ito zna~ajno u onim uporednim pravnim sistemima u koji933 Tako Zakon o trgova~kim drutvima Republike Hrvatske, francusko pravo, njema~ko pravo, austrijsko pravo i razlike izme|u njih postoje samo u tome kojim se zakonskim aktom definie pravni status preddrutva. Za razliku od ovog englesko pravo poznaje fiducijarnu du`nost osniva~a u odnosu na privredno druvo koje }e tek biti registrovano. Pravo SAD govori o li~noj odgovornosti ~lanova budu}eg privrednog drutva ukoliko se ugovor sa tre}im licem zaklju~i prije upisa druva u registar. 934 O pojedinim pravnim shvatanjima vezano za pravni re`im preddrutva pobli`e vidjeti kod: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo...op. cit. strana 38 i 39. 935 Jaka Barbi}, Pravo drutava, op. cit. strana 148.

357

ma se poznaje zakonska forma preddrutva. Ukoliko ovo pitanje nije ure|eno ili se radi o jedno~lanom privrednom drutvu na odgovornost }emo primjenjivati na ve} opisani na~in, opta pravila obligacionog prava o ugovornoj odgovornosti. Osnovni cilj postojanja forme preddrutva je regulisanje pitanja preuzimanja prava i obaveza u osniva~koj fazi privrednog drutva, te konsekventno tome rjeavanja pitanja odgovornosti za preuzete obaveze. Ovo posebno dolazi do izra`aja kada se u budu}e privredno drutvo unose osniva~ki ulozi, a bez obzira o kojoj se formi uloga radi. Posebno bi se moglo govoriti o brojnim obavezama kod sukcesivnog osnivanja dioni~kog drutva. Prema tre}im licima bi se, u ovom slu~aju, preuzele brojne obaveze nov~ane prirode. Ako se kao ulaga~ pojavljuje strano pravno ili fizi~ko lice koje unosi, vrlo ~esto, odre|enu opremu u privredno drutvo, nu`no je sprovesti carinski postupak vezan za osloba|anje pla}anja carinskih pristojbi, a po osnovu re`ima direktnih stranih ulaganja. Posmatrano na ovaj na~in proizilazi da je egzistencija preddrutva neophodna kako bi privredno drutvo ili preduze}e steklo ~inom upisa u sudski registar i pravnu sposobnost, odnosno svojstvo pravnog lica. Postojanje preddrutva daje mogu}nost da ono u~estvuje u pravnom i poslovnom prometu. Prava i obaveze koja se steknu tokom egzistencije preddrutva predstavlja njegovu imovinu, a ne odvojenu imovinu pojedinih ~lanova budu}eg privrednog drutva.936 Ono to je jo specifi~no za pravni re`im predrutva jeste da ono u pravnom prometu istupa u ime i za ra~un privrednog drutva koje }e se tek osnovati, odnosno koje je u osniva~koj fazi. Ovi pravni poslovi, u pravnim sistemima koji poznaju preddrutvo su pravno valjani. U pogledu obaveza koje se preuzmu odgovaraju ona lica koja su preuzela konkretnu obavezu, a ako je obavezu preuzelo vie lica onda oni za preuzete obaveze odgovaraju solidarno. Posebno se razgrani~ava odgovornost preddrutava kod privrednih drutava kapitala, odnosno privrednih drutava personalnog tipa. Iz izlo`enog proizlazi da ni preddrutvo, poto nema svojstvo pravnog lica, ne mo`e u slu~aju vo|enja sudskog spora, imati svojstvo parni~ne stranke poto ne mo`e ni biti pasivno legitimisano. Posljedi~no, sada se postavlja pitanje zato uopte postoje preddrutva kada im se ne priznaje svojstvo pravnog lica. Razlozi se nalaze u potrebi davanja pravne valjajnosti pravim poslovima koji se zaklju~e u osniva~koj fazi privrednog drutva, te potrebi evidentiranja svih ste~enih prava, kao i preuzetih obaveza. Preddrutvo prestaje da postoji upisom privrednog drutva u sudski regsitar, odnosno odustankom od njegovog osnivanja ili, pak, odbijanjem suda da izvri registraciju privrednog drutva zbog neispunjavanja zakonom propisanih uslova.
936 O posebnim aspektima svojine preddrutva vidjeti kod: Jaka Barbi}, Pravo drutava, op. cit. strana 156-169.

358

4.2. Odgovornost dru{tava kapitala za obaveze 28. Sva privredna drutva, bez ozira na tip, za svoje obaveze odgovaraju cjelokupnom imovinom drutva. Osniva~i dioni~kih drutava i drutava ograni~ene odgovornosti za obaveze privrednih drutava odgovaraju do visine vrijednosti svojih dionica, odnosno udjela.937 Ovo se odnosi i na one ~lanove koji su naknadno pristupili privrednom drutvu. Izuzetak je primjena pravila vezanih za pravni institut probijanja pravne li~nosti. Odgovornost se prote`e na sve vrste obaveza koje su nastale bez obzira da li im je osnov ugovorne prirode ili se radi o vanugovornoj odgovornosti. Odgovornost se odnosi na sve vrste obaveza bez obzira na njihovo prorijeklo i osnov. Od odgovornosti iz obaveze privrednog drutva treba odvojiti poslovni rizik osniva~a privrednog drutva koji je ve} spomenut. Bez obzira to vlasnici privrednog drutva za obaveze odgovaraju samo do visine svojih kontribucija posredno }e biti pogo|en i njihov imovinski udio u cjelokupnoj knjigovodstvenoj vrijednosti imovine privrednog drutva. Naime, bez obzira to vlasnici privrednog drutva posjedovanjem dionica ili udjela ne sti~u vlasnitvo nad privrednim drutvom ta kontribucija je, ipak, izraz veli~ine njihovog u~e}a u imovini privrednog drutva. 29. Pojam imovine je dosta slo`ena kategorija i zavrje|uje posebnu pa`nju. Ova konstatacija se odnosi na cjelokupnu imovinu. Nju obuhvataju ne samo stvari pokretne i nepokretne nego i nov~ana sredstva, nenapla}ena potra`ivanja, potra`ivanja po osnovu hartija od vrijednosti, kao i udjeli ili dionice u drugim privrednim drutvima. Nadalje, imovinu obuhvataju i prava intelektualne svojine: autorska prava i prava industrijske svojine. Na kraju dolazi tzv. pojam nedodirljive aktive ili good-will kojim se izra`ava najvie tr`ina pozicija pojedinog privrednog drutva. I sve se ove pravne i ekonomske kategorije izra`avaju se nov~ano u poslovnim knjigama koje se vode po posebnim zakonskim i podzakonskim aktima. Imovina je vidimo jedna ukupnost prava koja pripadaju jednom bilo pravnom bilo fizi~kom licu. Imovina ima obilje`je jedinstvenosti tako da ona predstavlja jedinstvo prava i obaveza. Ona se mo`e pove}avati i smanjivati, ali je uvijek vezana zajedno subjekta prava, bilo fizi~ko, bilo pravno lice. Poslovanjem privrednog drutva i njegova imovina mo`e da se smanjuje ili pove}ava. Njeno smanjenje ili pove}anje ima}e reperkusije i na knjigovodstvenu i tr`inu vrijednost kontribucija ~lanova privrednog drutva. Imovina time ne mo`e pripadati ve}em broju lica. Izuzetak se odnosi kod susvojine i zajedni~ke svojine kao posebne pravne kategorije gra|anskog prava. Ovdje je potrebno razlikovati odre|ene pojmove. ZOPD na nekoliko mjesta koristi pojam
937 ^lan 6 ZOPD i ~lan 53 ZOP-a koji dodatno regulie da preduzetnik za svoje obaveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom.

359

knjigovodstvene imovine privrednog drutva.938 Ova kategorija obuhvata cjelokupnu imovinu privrednog drutva na opisani na~in koja je knjigovodstveno evidentirana i koja je evidentirana i u drugim poslovnim dokumentima. Vrijednost knjigovodstveno iskazane imovine treba razlikovati od njene stvarne ili tr`ine vrijednosti. Stvarna ili tr`ina vrijednost mo`e biti via ili ni`a u odnosu na vrijednost izra`enu u poslovnim knjigama. Kakva }e vrijednost imovine biti uvijek je fakti~ko pitanje i ovisi}e od tr`inih okolnosti. Tako neka imovina koja je amortizovana i mo`e, prema stanju u poslovnim knjigama, da se otpie na tr`itu mo`e, usljed dejstva razli~itih okolnosti, imati sasvim drugu vrijednost. ^esta je i obrnuta situacija da, bez obzira na izmjenu vrijednosti npr. neke opreme u poslovnim knjigama na tr`itu ista nema pro|u. Sve dok postoji imovina egizstira i samo privredno drutvo. Kada se imovinski supstrat smanji ispod minimuma odre|enog zakonom nala`e se da se sprovede likvidacioni postupak ili ste~ajni postupak a u ovisnosti od stanja u poslovnim knjigama. O ovome }e se odlu~ivati odlukom nadle`nog redovnog suda, a u ovisnosti od stanja u poslovnim knjigama. Radi se o tzv. principu integriteta osnovnog kapitala. Osnovni kapital se, u toku poslovanja privrednog drutva, mo`e smanjivati i pove}avati, ali nikada ne smije da se spusti ispod minimuma odre|enog zakonom. Privredno drutvo se, u ovom kontekstu, ~esto posmatra kao neki predmet ili stvar kojim raspola`u njegovi vlasnici. Ne radi se o stvarnom pravu gra|anskog prava bez obzira na ulo`eni kapital. Uplata udjela ili kupovina dionica, bez obzira u kojoj fazi egzistiranja privrednog drutva se desila ne mo`e da vodi stvaranju identiteta izme|u li~ne i imovine privrednog drutva. Ta imovina se sada nalazi u sasvim drugom pravnom, ekonomskom i fiskalnom re`imu. Stoga je identifikovanje vlasnitva nad dionicama ili udjelima sa pravom svojine na imovinom privrednog drutva nespojivo. Razloga za ovakav stav je vie. Jedina situacija koja bi se pribli`avala ovakvom stavu jeste situacija koja se javlja prilikom sprovo|enja privatizacije dr`avnih preduze}a. U ovom slu~aju, ako prepostavimo da je cjelokupna imovina dr`avnog preduze}a bila u dr`avnoj svojini, onda se njena knjigovodstveno izra`ena vrijednost dijeli sa odre|enom nov~anom vrijedno}u (naj~e}e sa 10 ili 100) kako bi se dobio ukupan broj dionica. Poslije ovoga slijedio je upis dionica na jedan od zakonom propisanih na~ina. Upisnici su time pravno tehni~ki kupovinom odre|enog broja dionica postajali vlasnici i alikvotne protivvrijednosti cjelokupne imovine sada ve} dioni~kog drutva. No ova tehnika im ne daje za pravo da smatraju da su vlasnici idealnog dijela preduze}a. Vrijednost njihovih dionica je neto sasvim drugo u odnosu na imovinu privednog drutva. Prodajom dionica na tr`itu kapitala oni ne prodaju dio imovine nego samo odre|eno obligaciono ili tra`beno pravo. Prodajom dionica ne sti~e novi vlasnik pravo stavrnopravne prirode. Jedino stvarno pravo koje on sti~e
938 Tako ~lan 246 ZOPD.

360

jeste pravo svojine nad dionicom kao prostom hartijom od vrijednosti. Ono to on sti~e u sutinskom pogledu jeste potra`ivanje odgovaraju}eg iznosa novca, a u ovisnosti od tr`ine vrijednosti te dionice. Dionica, kao korporativna hartija od vrijednosti, u sebi nosi i ~lanska prava ali o tome posebno. Ista situacija je i sa udjelima u drutvu ograni~ene odgovornosti. Ako uzmemo drugu situaciju da recimo uplatimo odre|eni broj dionica na osnovu javnog poziva za upisom dionaca npr. naredne emisije. Uplatom tog iznosa mi zasnivamo ~lansko pravo u tom dioni~kom drutvu i ostvarujemo pravo da trgujemo sa tim dionicama. Naravno, da ni u kom slu~aju ne raspola`emo sa mogu}no}u da nam emitent, na na zahtjev, izvri povrat novca. Novac je investiran i mi mo`emo da sa njime raspola`emo samo na na~in odre|en zakonom. Kada ne bi bilo ove logike onda bi vlasnici dionica i udjela mogli da tra`e civilnu diobu i da se upie njihov idelani dio vlasnitva npr. na nekretninama koje su u vlasnitvu isklju~ivo privrednog drutva. Cjelokupna imovina privrednog drutva se u svim poznatim registrima evidentira isklju~ivo na njegovu firmu. Dionice i udjeli u privrednim drutvima kapitalnog tipa dio njihove imovinske mase kao fizi~kih lica samo to se sa njom upravlja po posebnim propisima koji se odnose na rad i poslovanje privrednih drutava. U slu~aju prodaje dionica, odnosno udjela, pove}at }e se vrijednost imovinske mase bivih ~lanova privrednog drutva, ali sada kao fizi~kih lica. Da li }e takav prihod biti oporeziv drugo je pitanje. Vlasnitvo nad dionicama i poslovnim udjelima u privrednom drutvu je nasljedna kategorija. U slu~aju smrti njihovog vlasnika dionice i poslovni udjeli ulaze u ostavinsku masu. Da su ~lanovi privrednog drutva vlasnici njegove imovine govore i odredbe npr. kod istupanja ~lana drutva ograni~ene odgovornosti iz drutva. Drutvo je u obavezi da isplati adekvatnu protivvrijednost njegovog udjela. Radi se o tr`inoj protivvrijednosti udjela na dan prestanka ~lanstva u drutvu ograni~ene odgovornosti.939 Sli~no je rijeeno i pitanje kod obaveze dioni~kog drutva da obavezno otkupi dionice zaposlenih (radni~ke dionice) isplatom po pravi~noj tr`inoj vrijednosti na dan prestanka svojstva zaposlenog.940 Postoji u ZOPD jo jedno specifi~no rjeenje koje u potpunosti ide u prilog prednjih shvatanja. Radi se o rjeenju po kome dioni~ar koji je nadzornom odboru dao pisanu izjavu da se protivi prijedlogu odluka skuptine koje prouzrokuju zna~ajne promjene u drutvu ili pravima dioni~ara, drutvo ima obavezu da otkupi njegove dionice. Ova obaveza se ima realizovati u roku od tri mjeseca od dana prijema zahtjeva uz isplatu po pravi~noj tr`inoj vrijednosti.941 U sklopu odredbi o zatiti prava manjine i ZOP sadr`i jedno rjeenje. Naime akcioniari koji imaju ili predstavljaju najmanje jednu desetinu osnovnog kapitala mogu od upravnog odbora zahtijevati sazi939 Tako ~lan 342 ZOPD. 940 ^lan 218 ZOPD. 941 ^lan 255 ZOPD.

361

vanje skuptine uz navo|enje razloga za njeno sazivanje. Ukoliko se, po ovom zahtjevu, skuptina ne sastane u roku od 15 dana akcionarsko drutvo ovim akcionarima ima obavezu da otkupi akcije u skladu sa odredbama ZOP-a.942 Skoro identi~na odredba, tako|er u vezi sa zatitom prava manjine, postoji i odredba vezano za rad i poslovanje drutva ograni~ene odovornosti.943 Do protivvrijednosti imovine privrednog drutva, ali samo u vidu novca, mo`emo do}i kada prodamo svoje dionice ili svoj udio. Imovinu privrednog drutva jo u jednom slu~aju mo`emo prenijeti u na li~ni imovinski supstrat kao fizi~kog lica. Radi se o slu~aju sprovo|enja postupka redovne likvidacije. Ukoliko, po izmirenju svih obaveza, preostane neka imovina, u naturalnom obliku, vlasnici je mogu preuzeti i prenijeti u svoj imovinski supstrat, ali pod uslovom da se izmire eventualne fiskalne obaveze. Isto se odnosi i u slu~aju da poslije sprovo|enja ste~ajnog postupka neto preostane u imovinskoj masi ste~ajnog du`nika. Istina, ovo je je samo teoretski mogu}e, bez obzira to zakon predvi|a ovu mogu}nost, s obzirom da se ste~aj sprovodi zbog nelikvidnosti ili prezadu`enosti privrednog drutva. Jedan poseban vid analogije se mo`e, posebno kod privrednih drutava kapitalnog tipa, odnositi na sprovo|enje izvrenja na imovini ~lana drutva kao fizi~kog lica. Kada bi postojalo jedinstvo imovine privrednog drutva sa imovinom njenih ~lanova, onda bi se sam izvrni postupak mogao sprovoditi i nad imovinom privrednog drutva. Ujedno privredno drutve ne mo`e ni odgovarati za obaveze svog ~lana koje je on preuzeo kao fizi~ko lice. I iz ovog je sasvim jasno i nedvosmisleno vidljiva imovinska razdvojenost ~lanova kao osniva~a privrednog drutva od ~lanova kao fizi~kih lica. Pored pobrojanih razloga i ~injenica egzistira jo jedna mogu}nost. Dionice i poslovni udjeli se mogu zalagati. Mogu se zalagati npr. radi uzimanja kredita. U slu~aju neredovne otplate kredita nastupi}e posljedice koje su ure|ene zakonom. Tako se dionice mogu prodati ili, ukoliko je to ugovoreno ili predvi|eno zakonom, davalac kredita mo`e da na sebe, ex lege, prenese vlasnitvo nad istim. 30. Prilikom osnivanja privrednog drutva njegovi budu}i ~lanovi se slobodno opredjeljuju da li }e osnovati privredno drutvo, koji tip drutva }e odabrati, te koju }e djelatnost obavljati. ^lanovi, vlasnici privrednog drutva, u granicama odre|enim zakonom, slobodno odlu~uju i o upravljanju drutvom. Mogu to da ~ine sami, posebno se to radi u po~etnoj fazi poslovanja, ili pak mogu da poslove upravljanja i rukovo|enja povjere tre}im licima. To se, danas, radi po osnovu posebnih menad`erskih ugovora. Pri tome zadr`avaju svoju svojinsku ulogu ~ime uvijek, kroz odlu~ivanje u organima, mogu da izmijene uslove i re`im upravljanja i rukovo|enja. ^lanovi privrednog drutva imaju slobodu i
942 ^lan 247 ZOP-a. 943 ^lan 371 ZOP-a.

362

da izmijene po~etne uslove vezane za obavljanje djelatnosti, vrstu djelatnosti, organizacionu strukturu i drugo. U ovisnosti od tipa privrednog drutva ovisi}e i na~in povjeravanja funkcija upravljanja i rukovo|enja. Ove pravne kategorije prati i poseban re`im odgovornosti za ~lanove uprave i nadzornog odbora. Koji }e re`im odgovornosti postojati, tako|er, ovisi od tipa privrednog drutva kao i od ~injenice da li postoji zakonska obaveza formiranja pojedinih organa. 31. U pogledu u~e}a ~lanova privrednog drutva u rezultatima njegovog poslovanja slobodni su u izboru podjele dobiti i pokri}u gubitaka. Da li }e se dobit podijeliti ili }e dio podijeliti, a dio reinvestirati ili }e se cjelokupna dobit reinvestirati ovisi od njihove odluke. Da li }e pokriti gubitke ili }e i}i u ste~aj tako|er im je ostavljeno na volju. Time sami vre izbor zakonskih, fiskalnih i ostalih ekonomskih i pravnih posljedica. U ovoj imovinskoj sferi ~lanovi privrednih drutava kapitalnog tipa ostvaruju svoja prava u privrednom drutvu na osnovi vlasnitva nad dionicama, odnosno udjelima. Preko ovoga se ne mo`e i}i izuzev ako se ne dobije punomo} od strane drugih ~lanova da zastupaju njihove interese u odre|enim stvarima. Koje }e to posljedice proizvesti po samo privredno drutvo i ovdje }e ovisiti od volje njegovih ~lanova. ^lanovima privrednog drutva je na volju ostavljeno da drutvo i likvidiraju ukoliko ne `ele vie da se bave nekom privrednom djelatno}u. Koji su motivi i razlozi donoenja njihove takve odluke sasvim je irelevantno. Ta odluka samo treba da je rezultat njihove slobodno izra`ene volje. U slu~aju nesaglasnosti ~lanova oko ove odluke pitanje }e se rjeavati na na~in odre|en osniva~kim ugovorom, a u slu~aju da isti ne sadr`i takve odredbe onda po optim pravilma sadr`anim u privredno pravnim zakonskim aktima, kao i po optim pravilima obligacionog prava. 4.3. Odgovornost personalnih privrednih dru{tava za obaveze 32. Privredna drutva personalnog tipa za svoje obaveze odgovaraju svom imovinom drutva, a ~lanovi ovih drutava za obaveze samog drutva odgovaraju i svom svojom li~nom neuneenom imovinom u drutvo. Ovaj oblik odgovornosti se jo naziva i neograni~ena solidarna odgovornost. Kod ovog oblika odgovornosti izjedna~eni su svi ~lanovi drutva neograni~ene solidarne odgovornosti, odnosno orta~kog drutva. Razlika postoji kod komanditnog drutva s obzirom da njegovi ~lanovi imaju razli~it polo`aj u drutvu. Tako koplementari, kao javni drugari, za obaveze drutva odgovaraju kao i ~lanovi drutva neograni~ene solidarne odgovornosti, neograni~eno solidarno, dok komanditori, kao tajni drugari, odgovaraju samo do visine svog uloga. Ovaj strogi re`im odgovornosti svoje opravdanje nalazi u ~injenici da kod ovog tipa privrednog drutava preovla|uju persona363

lni elementi, a to predstavlja i glavni razlog da se za obaveze odgovara na ovaj na~in. Zato su izuzeti komanditori od ove odgovornosti? Razlog le`i u ~injenici da su oni tajni drugari, da se ne upisuju u sudski regsitar, te ne istupaju pred javno}u niti u poslovnim odnosima. Bez obzira to postoji zakonska mogu}nost da im se povjeri funkcija zastupanja, uz saglasnost svih komplementara, oni i dalje, u formalnom smislu, ne postoje za zakonodavca. Ovdje je jedino mjerodavna ~injenica njihovog upisa u registar privrednih drutava. Od ovih pravila postoje i odre|eni izuzeci. Oni se odnose na imovinu koja po pravilima izvrnog postupka ne mo`e biti predmet izvrenja. Drugi izuzetak je zajedni~ka imovina bra~nih drugova. Ona ima poseban re`im i mo`e biti predmet izvrenja tek u dvije situacije. Prva je situacija kada bra~ni drugovi imaju svojstvo ~lanova drutva neograni~ene solidarne odgovornosti, a druga je situacija kada bra~ni drugovi imaju svojstvo komplementara ili javnih drugara. Zajedni~ka te~evina bra~nih drugova, kada bra~ni drugovi nisu oba ~lanovi nekog privrednog drutva personalnog tipa, postojala bi kada bi se izvrilo razvrgnu}e zajedni~ke imovine. Tek na tako podijeljenoj imovini moglo bi se sprovoditi izvrenje. 33. Kako }e se povjerioci namirivati u slu~aju sprovo|enja izvrenja ili ste~ajnog postupka? Redosljed namirenja bi iao prvo sa naplatom iz imovine privrednog drutva, a u slu~aju ako ta imovina ne bi bila dostatna onda bi se ilo na namirenje i iz li~ne neuneene imovine ~lanova ovog drutva. Njihova odgovornost je solidarna, a s obzirom na ~injenicu da su oni ravnopravni u svemu od zajedni~kog upravljanja, zastupanja, predstavljanja, uloga, podjele dobiti, pa do podjele rizika izme|u njih postoji pravo na regres. Regresno pravo bi se aktiviralo u slu~aju kada bi jedan ili neki od ~lanova platio neto vie u odnosu na druge, a prilikom izmirenja neke obaveze ili u slu~aju sprovo|enja ste~ajnog postupka ili nekog oblika izvrenja u izvrnom postupku. 4.4. Odgovornost privrednih dru{tava za obaveze drugih pravnih subjekata 34. Osnovni oblik odgovornosti za obaveze je odgovornost za sopstvene obaveze. To je imperativna sopstvena odgovornost koja se jo naziva i potpuna odgovornost. ^esta je praksa da se u sami naziv firma stavlja i oznaka privredno drutva sa potpunom odgovorno}u. I kada ne postoji ova naznaka poto se radi o imperativnoj normi ovo se, samo po sebi podrazumijeva. Ova odgovornost obuhvata cjelokupnu imovinu izuzev sredsatva koja su po pravilima izvrnog postupka izuzeta od izvrenja. Ste~ajni postupak poznaje samo izuzimanje od izvrenja res publice, odnosno dobra u optoj upotrebi.
364

35. Samostalna odgovornost privrednog drutva za sopstvene obaveze mo`e biti poja~ana na taj na~in da se odgovara i za obaveze drugih subjekata prava. Ko bi sve obuhvatao pojam drugih subjekata prava? Na prvom mjestu radilo bi se o tzv. povezanim licima ili drugim privrednim drutvima koja imaju svojstvo zavisnog privrednog drutva. Radi se odgovornosti tzv. mati~nog preduze}a ili preduze}a koje ima ve}inski paket dionica u dioni~kom drutvu ili ve}inski udio u drutvu ograni~ene odgovornosti. U slu~aju sprovo|enja ste~ajnog postupka nad zavisnim preduze}em, ukoliko se povjerioci ne namire za ostatak obaveza odgovara ve}insko drutvo. Povratne sprege, u slu~aju sprovo|enja ste~aja nad ve}inskim privrednim drutvom, nema.944 Kako odgovara ve}insko privredno drutvo? Odgovara neograni~eno solidarno, to zna~i cjelokupnom imovinom privrednog drutva. Preduslov za postojanje ovog strogog oblika odgovornosti je ako je ste~aj prouzrokovan izvravanjem obavezuju}ih pisanih uputstava ve}inskog privrednog drutva. Pored ove odgovornosti u ste~ajnom postupku ve}insko drutvo odgovara neograni~eno solidarno i za ostale obaveze koje su preuzete u pravnom i poslovnom promet.945 U procesnom pogledu ovo bi zna~ilo da se tu`ba mo`e podnositi alternativno i to protiv supsidijarnog drutva i drugotu`enog ve}inskog drutva. Ili da se u izvrenom postupku, ako supsidijarno privredno drutvo nema nov~anih sredstava na ra~unu da se izvrenje upravi ka sredstvima ve}inskog privrednog drutva. Kod ovih pitanja nema nekih posebnih teorijskih stavova niti sudske prakse. Kao prvo se postavlja pitanje kada }e se aktivirati ovi strogi mehanizmi odgovornosti. Zakon je izri~it kada govori da ovaj oblik odgovornosti postoji samo onda kada je zavisno privredno drutvo izvravalo obavezuju}a pismena uputstva ve}inskog drutva. ta bi sve moglo da se podvede pod pojam obavezuju}ih pismenih uputstava? Ako bi se ire tuma~io ovaj pojam onda bi se pod njim podrazumijevali i npr. razvojni planovi i programi, komercijalne i marketinke aktivnosti, proizvodna i uslu`na orjentacija, pa gubici nastupe kao rezultat loe tr`ine procjene. Me|utim u ovom slu~aju radi se o poslovnom riziku koji je imanentan poslovanju na tr`itu. Ve} je napomenuto da svako sam snosi posljedice loeg poslovanja koje mogu da nastupe iz razli~itih razloga. Poslovni rizik se ne mo`e pokriti nekim oblikom odgovornosti bilo sopstvene bilo odgovornosti za obaveze drugog subjekta. Sigurno je da se kod procjenjivanja ovog oblika odgovornosti treba i}i za restriktivnim tuma~enjem pravne norme te njenu primjenu usloviti sa slu~ajem kada se doka`e da postoji direktna veza izme|u obavezuju}ih pisanih uputstava i prouzrokovane tete ili ste~aja. U obzir ne treba uzimati poslovni rizik. Kao interesantno bi se moglo pojaviti ire shvatanje ovog pojma. Naime, ukoliko je ve}insko drutvo
944 ^lan 50 ZOPD. 945 ^lan 48 ZOPD.

365

i ve}inski vlasnik onda zasigurno uprava supsidijarnog drutva radi po nalozima vlasnika. Me|utim i u ovoj situaciji dolazimo u sferu poslovnog rizika pa bi se i ovaj dio ovog problema morao rjeavati kao fakti~ko pitanje, odnosno od slu~aja do slu~aja. 36. Kao poseban slu~aj odgovornosti za obaveze drugih subjekata mo`e se javiti odgovornost za obaveze koje su preuzete u poslovnom prometu prema drugim privrednim drutvima. Pozitivno zakonodavstvo dozvoljava da se daju jemstva i mjeni~ni avali za druga privredna drutva. Radi se o solidarnoj odgovornosti i u slu~aju aktiviranja obaveza pravna pitanja }e se rjeavati po optim pravilima obligacionog prava o solidarnoj odgovornosti. Ovo isto se odnosi i na slu~ajeve preuzimanja mjeni~nog jemstva samo to je odgovornost stro`ija u smislu br`e i naplate potra`ivanja. 37. Odgovornost za drugog postoji i u slu~aju preduzimanja statusnih promjena. Ova odgovornost, a bez obzira na vrstu statusne promjene, nastaje po osnovu pravnog sljednitva ili univerzalne sukcesije. Ovaj oblik odgovornosti obuhvata samo one obaveze koje su nastale do momenta statusne promjene. Ova odgovornost je solidarna i neograni~ena i predstavlja oblik odgovornosti utvr|ene zakonom tako da bi ugovorna odredba koja bi istu isklju~ila bila apsolutno nitava. Kod statusne promjene spajanja novo drutvo preuzima sve obaveze privrednih drutava koja se spajaju. Kod statusne promjene pripajanja obaveze pripojenog drutva prelaze na ono privredno drutvo prema kome je izvreno pripajanje. I kod statusne promjene podjele nova privredna drutva odgovaraju neograni~eno solidarno za obaveze privrednog drutva koje se ovom statusnom promjenom gasi. ZOPD je kod statusnih promjena unio jednu novinu. Naime, odluka o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika privrednog drutva donosi se na osnovu plana reorganizacije koji priprema uprava i nadzorni odbor ili drugi organ svakog u~esnika ako je ovlaten osniva~kim aktom. Poto se radi o planu koji po svojoj sadr`ini zahtijeva posebne vjetine naro~ito iz ekonomske sfere po`eljno bi bilo da ovaj plan izra|uje neovisna revizorska ku}a koja je specijalizovana i za ove vrste poslova. Stvar je ovlatenog organa u privrednom drutvu kome }e povjeriti izradu plana reorganizacije.946 Zakon propisuje obaveznu sadr`inu ovog plana. U vezi sa njegovom sadr`inom, usvajanjem, kao i dometima bi}e posebno govora kod statusnih promjena kod privrednih drutava. 38. Odgovornost za drugog mo`e biti i po osnovu promjene oblika privrednog drutva. Radi se o svojevrsnoj transformaciji privrednog drutva iz jednog u drugi organizacioni oblik. Naj~e}i oblik ove transformacije
946 ^lanovi 64-68 ZOPD.

366

susre}emo kod transformisanja dioni~kih drutava u drutva ograni~ene odgovornosti. Razloga za ovo je vie. Osnovni su jednostavniji re`im upravljanja, fakultativnost obrazovanja organa i manji trokovi koji su potrebni za finansiranje rada obaveznih organa u dioni~kom drutvu. Kod ove transformacije novo privredno drutvo preuzima u potpunosti sve obaveze prethodnog drutva koje se gasi, odnosno brie iz sudskog registra. Novo privredno drutvo je univerzalni pravni sljedbenik prethodnog privrednog drutva. Ranije privredno drutvo se ne likvidira poto njegov cjelokupan imovinski supstrat u cijelosti prelazi na novoformnirano privredno drutvo. 39. Poseban oblik odgovornosti je i odgovornost privrednog drutva za tete koje prouzorkuju njegovi radnici i organi samog privrednog drutva. Organi, njegovi ~lanovi, kao i sami zaposlenici rade u ime i za ra~un privrednog drutva. Za tete koje nastupe po tre}a lica na osnovu njihovih nezakonitih odluka ili recimo nestru~nog rada zaposlenika odgovara privredno drutvo. Tre}e lice tu`beni zahtjev upravlja prema privrednom drutvu kome ostaje mogu}nost regresiranja prema zaposleniku i ~lanovima organa, ali ne i prema organu privrednog drutva. Koje }e posljedice snositi zaposlenik ili ~lan nekog organa ovisi}e od njegovog radno pravnog statusa. Zaposleniku se mo`e otkazati, odnosno raskinuti ugovor o radu dok se ~lanu organa, ako nije zaposlenik, mo`e otkazati ugovor o njegovom anga`ovanju za mandatni period. Oblik odgovornosti ~lana organa privrednog drutva ovisi}e od vrste i na~ina prouzrokovane tete. Pitanje naknade tete posebno je ure|eno. 40. Odgovornost za drugog mo`e postojati i u onim slu~ajevima kada se izda jemstvo za fizi~ko lice kao subjekta prava. Ova mogu}nost nije isklju~ena pozitivnim zakonodavstvom izuzev za javna preduze}a. O kojim se oblicima jemstava radi? To mogu biti jemstva po osnovu kredita, avala po mjenicama i drugo. Privredno drutvo }e za ove obaveze odgovarati kao solidarni jemac i opet }e se primjenjivati opta pravila obligacionog prava. 4.5. Odgovornost osniva~a za obaveze privrednih dru{tava 41. Osniva~i za obaveze privrednog drutva odgovaraju na ve} opisani na~in. Razdvojena je odgovornost osniva~a kod privrednih drutava kapitalnog tipa u odnosu na privredna drutva personalnog tipa. Kod odgovornosti privrednih drutava kapitalnog tipa, bez obzira na ~injenicu da osniva~i odgovaraju samo do visine svojih uloga, oni uporedno snose cjelokupan rizik na taj na~in to }e cjelokupna imovina privrednog drutva biti predmet generalne egzekucije. Ovo rjeenje samo podcrtava razdvojenost li~ne imovine od imovine privrednog drutva. Bilo kakvo stvaranje privida ili identiteta izme|u ove dvije imovinski i pravno odvojene kategorije vodilo bi ka mogu}oj primjeni
367

pravila vezanih za pravni institut probijanja pravne li~nosti. Pod prednjim se mislilo na odgvornost fizi~kih lica za obaveze privrednog drutva ~iji su oni osniva~i. Ukoliko je osniva~ privrednog drutva privredno drutvo onda }e ono na ve} opisani na~in odgovarati za obaveze supsidijarnog ili zavisnog privrednog drutva. Ukoliko je osniva~ privrednog drutva dr`ava, a to mo`e biti optina, grad, kanton, entitet, distrikt ili sama dr`ava, onda je ona odgovorna za njegove obaveze s obzirom da ima svojstvo pravnog lica i svojstvo osniva~a. U slu~aju da osniva~ privrednog drutva dolazi iz drugog suvereniteta on je odgovoran za obaveze privrednog drutva na ve} opisani na~in i bez obzira da li se radi o fizi~kom ili pravnom licu. 4.6. Probijanje pravne li~nosti 42. Probijanje pravne li~nosti predstavlja zaseban pravni institut koji iz vie razloga zaslu`uje posebnu pa`nju. Njegova uska veza sa drugim pravnim institutima, prije svega, vezanim za odgovornost osniva~a za obaveze privrednih drutava kapitalnog tipa pove}ava zaniteresovanost za njegovim podrobnijim i obaveznim izu~avanjem.947 Odgovornost za obaveze je jedan od osnovnih obilje`ja privrednog drutva, a privrednici dominantno, prilikom odabira tipa privrednog drutva, se opredjeljuju za kapitalna drutva. Motiv se nalazi i u ~injenici da je re`im odgovornosti mnogo povoljniji. Odgovara se samo do visine vrijednosti uloga, odnosno dionica. Imovina ovog tipa privrednih drutava ima se smatrati odvojenom od li~ne imovine osniva~a. Me|utim kada se privredno drutvo
947 Ovaj pravni institut se joa naziva i lifting the veil ili piercing the corporate veil poto poti~e iz anglo saksonskog pravnog kruga. Porijeklo ovog pravnog instituta poti~e iz sudske prakse i vezan je za slu~aj Salomon v. Salomon Co. Ltd. iz 1897. godine. Industrijalac Salomon je bio trgovac ko`om i proizvo|a~ ~izama. Odlu~io je da svoje svojstvo trgovca transformie u dioni~ko drutvo. Poto su tadanji engleski propisi zahtijevali za osnivanje dioni~kog drutva najmanje sedam osniva~a on je u to drutvo pored sebe uklju~io suprugu i njihovo petoro djece. Stvarni osniva~ je bio samo industrijalac Salomon poto su ostali osniva~i imali samo po jednu dionicu nominalne vrijednosti po jednu funtu. Unosom dotadanje imovine u dioni~ko drutvo dobio je 20.000 otpla}enih dionica od po jednu funtu, a od novog drutva primio je 9.000 funti u gotovini i 10.000 funti obezbje|enih tzv. lebde}om zalogom. Ve} slijede}e godine drutvo je zapalo u krizu i pokrenut je ste~ajni postupak. Povjerioci koji nisu imali obezbje|ena potra`ivanja zahtijevali su od suda da pored drutva odgovara i stvarni osniva~ Salomon budu}i da se radi samo o takozvanim kompanijama, te da je ona radila samo kao Salomonov agent. U ovom sporu Salomon se pojavio kao zalo`ni povjerilac prema kompaniji po osnovu svojih obveznica koje su bile obezbje|ene lebde}om zalogom tra`e}i pri tom prvenstveno namirenje za iznos od 10.000 funti to su mu ostali neobezbeje|eni povjerioci osporavali. Imovina dioni~kog drutva bila je procijenjena na 6.000 funti dok su potra`ivanja neobezbje|enih potra`ivanja iznosila 8.000 funti. U prvom stepenu sud je dao za pravo povjerioicma uz obrazlo`enje da je dioni~ko drutvo samo punomo}nik Salomona kao stvarnog osniva~a. @albeni sud je potvrdio prvostepenu presudu, ali sa drugim osnovom i obrazlo`enjem da se radilo o prevarnom postupanju. Me|utim, Dom lordova, u funkciji Vrhovnog suda, zauzeo je stav da je registrovano dioni~ko drutvo sa svojom imovinom odvojeno od imovine osniva~a, te da osniva~ ne odgovara za obaveze drutva. Salomonu je dato i pravo da se prioritetno naplati. Nadalje zaklju~eno je da Salomon nije prevario povjerioce poto su se ve} naplatili povjerioci koji su imali obezbje|ena potra`ivanja. Neobezbje|eni povjerioci su, na kraju, bili tretirani kao povjerioci dioni~kog drutava, a ne povjerioci industrijlalca Salomona. Citat prema: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo...; op. cit. strana 54.

368

koristi za postizanje nezakonitih ciljeva dolazi do aktiviranja pravnog instituta probijanja pravne li~nosti. U ovom slu~aju prestaje djelovanje prednosti vlasnika kapitalnih privrednih drutava, te se ulazi na teren neograni~ene solidarne odgovornosti. Oni odgovaraju isto kao i vlasnici drutava personalnog tipa. U uporednim zakonodavstvima ovo se pitanje rjeava u pravilu na dva na~ina. Prvi je slu~aj koritenjem metoda generalne klauzule ili, drugi slu~aj, da se ide metodom numerus clausus. U nekim zemljama ovaj pravni institut se uopte ne tretira ve} se njegovo rjeavanje preputa sudskoj praksi. Privredno drutvo, kao subjekt prava, odvojen je od pravnog subjektiviteta svojih ~lanova. ?injenica razdvojenosti odgovornosti ne mora da zna~i da se mogu vriti radnje koje imaju za cilj prikrivanje pravih namjera vlasnika privrednog drutava ili, pak, izigravanje zakonskih akata, te posebno preduzimanje radnji koje u sebi imaju obilje`ja bi}a nekog krivi~nog djela. Ovakve radnje ne bi mogle da dovedu do ekskulpacije u smislu odgovornosti, odnosno da se u pobrojanim i sli~nim slu~ajevima odgovara samo do visine kontribucija u privrednom drutvu. Ovo se, u praksi, naj~e}e javlja kod privrednih drutava kapitalnog tipa koja su jedno~lanog karaktera. Ona predstavljaju najpogodniji oblik manipulacije tako da nije bezrazlo`no uporedno pravno rjeenje i sudska praksa da se kod jedno~lanih drutava za preuzete obaveze u pravnom i poslovnom prometu odgovara neograni~eno solidarno cjelokupnom li~nom imovinom. Probijanje pravne li~nosti je mnogo jednostavnije u jedno~lanim drutvima nego u izraslim korporacijama koje posluju du`i vremenski period na legalnoj osnovi i gdje postoji su~eljavanje poslovnih interesa i sli~no. Podizanje pravnog vela je mnogo lake kod jedno~lanih drutava. Ono je, u principu mnogo lake, kod drutava ograni~ene odgovornosti, nego to je to slu~aj sa dioni~kim drutvima. Osnovni razlog le`i u ~injenici to je upravlja~ka struktura dioni~kih drutava sa obligatornim postojanjem organa mnogo slo`enija, te samim tim ~inom garantuje i ve}i stepen zakonitosti prilikom odlu~ivanja. Stroga pravila i posebni podzakonski akti rada regulatornih dr`avnih organa koji regliu rad i poslovanje dioni~kih drutava vode ka zaklju~ku da su mogu}nosti zloupotrebe znatno su`ene. Nepostojanje iole ozbiljnih oblika kontrole rada drutava ograni~ene odgovornosti doprinosi potvrdama ovakvog stava. Misli se na oblike kontrole u smislu revizijskih izvjetaja i obavezne revizije poslovanja od strane ovlatenih revizijskih ku}a. Ni u kom slu~aju se ne misli o redovnim radnjama koje preduzimaju nadle`ne dr`avne institucije nadle`ne za kontrolu, prije svega, ispunjavanja fiskalnih obaveza. Naravno, da ako se i kod ovih vidova kontrola zakonitosti poslovanja utvrde nezakonitosti da postoji obaveza procesuiranja istih. Osnovni cilj je da se sprije~e prevare tre}ih savjesnih lica, te da se sprije~e zloupotrebe kod vjeta~ki postavljenih ili instaliranih privrednih drutava. Mogu}nost eventualnih pojavnih obilika probijanja pravne li~nosti ne mo`e se eksplicitno odrediti. Ovo je ve} pitanje fakti~kih okolnosti, te stvar procjene suda, od slu~aja do slu~aja. Kao
369

primjer se mo`e uzeti vrlo ~est slu~aj koritenja privrednog drutva da bi se zadobili odre|eni privatni ciljevi. Ovo je naj~e}i slu~aj u kome se vri svojevrsna simbioza privatne sa korportivnom imovinom. Naj~e}e se radi o slu~ajevima koritenja firme i imena privrednog drutva kako bi se postigli samo li~ni ciljevi, odnosno ciljevi koji nisu kompatibilni sa ciljevima privrednog drutva. U naoj praksi dominira stanovite po kome uvijek postoji identitet izme|u privatne i korporativne imovine. Razlozi su neracionalni, a posljedice razli~ite i uglavnom negativne. ta se deava sa tzv. subjektivnom zloupotrebom ovlatenja ili zloupotrebom pojedinih prava vezanih za zastupanje? 43. Pojavni oblici vezani za primjenu instituta probijanja pravne li~nosti su brojni. Da spomenemo samo neke. Ovdje u obzir dolaze svi razlozi na koje se odnosi primjena pravnog instituta pobojnih radnji u ste~ajnom postupku. U obzir potom dolaze svi oblici davanja bilo kog oblika jemstva za osniva~e ili sa njima povezana lica, davanje nekog oblika pozajmica ~lanovima drutva ili povezanim licima.948 U obzir dolazi i primjena mogu}nosti vezane za stavljanje u ugovor klauzule vezane za isklju~ivanje odgovornosti za pravne i materijalne nedostatake. Bez obzira to se, u ovom slu~aju radi o odredbama ugovora o prodaji, one se analogijom legis mogu primijeniti i na prodaju udjela i dionica sa koritenjem ove klauzule. Izuzeci se mogu koristiti jedino u slu~aju kada je druga strana bila nesavjesna, odnosno kada je znala ili mogla znati za pravo stanje stvari. Poseban je slu~aj iz sfere ste~ajnog zakonodavstva vezan za ~inidbu ~lana drutva koja nadomjeta kapital privrednog drutva. Ova situacija je tako|er vezana za sprovo|enje ste~ajnog postupka kada }e se posebno elaborirati. Ina~e ste~ajno zakonodavstvo je zoran primjer vezan za prakti~ne aspekte ovog posebnog pravnog instituta. Poseban primjer mo`e biti i koritenje pozicije ve}inskog vlasnika u pojedinom privrednom drutvu kapitalnog tipa kako bi se dio ili cijela imovina otu|ila; prenijela na drugog privrednog subjekta ili na fizi~ko lice kako bi se postoje}a imovina umanjila ili svela na neku ni`u vrijednost. Ova situacija je vrlo ~esto u praksi. Ona se praktikuje u slu~ajevima kada se nabavka roba i opreme mogla vriti bez obaveze pla}anja poreza na promet. Uvo|enjem jedinstvene obaveze pla}anja poreza na dodanu vrijednost mogu}nosti vezane za manipulacije su znatno su`ene. Ina~e pojavnih oblika je ima vie. O svakom bi moglo biti posebno rije~i. Svaki od njih treba da podlije`e pored sudske provjere i provjeri suda javnosti. Kakve }e krajnje posljedice biti sasvim je drugo pitanje. 44. Privredno drutvo ima za jedan od ciljeva da se zadovolje interesi njegovih osniva~a, odnosno ~lanova. Ovi interesi ne mogu biti u suprotnosti sa interesima tre}ih savjesnih lica, kao i dr`ave koja se pojavljuje
948 Ovo je naro~ito prisutno kod tzv. komisionih kredita.

370

i sa svojstvom povjerioca naspram privrednog drutva. Vie je odredbi pozitivnog zakonodavstva koje idu u prilog ovih tvrdnji. Neke zaslu`uju da se spomenu. Na prvom mjestu postoji odgovornost osniva~a za unoenje uloga u privredno drutvo na na~in utvr|en osniva~kim aktom. Neunoenje uloga mo`e imati razli~ite posljedice. One se mogu kretati od obaveze naknade tete po optim pravilima obligacionog prava pa sve do isklju~enja ~lana iz ~lanstva u privrednom drutvu. Isto se ne odnosi samo na obavezu uplate novca nego i unoenja stvari, prava kao i dodatnih ~inidbi kod drutava ograni~ene odgovornosti. Jedan od osnovnih principa kod rada i poslovanja dioni~kih drutava javlja se princip nemogu}nosti povla~enja uplata po osnovu dionica. Jednom upla}eni novac po onovu kupovine dionica ne mo`e biti predmet povrata od strane emitenta. Dionice mogu samo biti predmet prometa. 45. Tek poslije opisanog slu~aja Salomon v. Salomon ovaj pravni institut je na mala vrata polako uao u sudsku praksu i primjenu. Iskustva Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti su pionirske prirode. Sudovi se ustru~avaju da koriste postulate ovog pravnog instituta, ~ak i u o~iglednim slu~ajevima prevarnog postupanja. Inostrana sudska praksa je bogatija posebno u zemljama ~ija privreda ima dugu tradiciju tr`ine orjentacije. Ubjedljivo je najbogatija sudska praksa Engleske i SAD. Uvo|enje re`ima neograni~ene solidarne odgovornosti uvodi se iz vie razloga. Prvo, poseban tretman imaju jedno~lana drutva, a koja posluju du`e od est mjeseci odgovornost osniva~a je neograni~ene solidarne prirode. Posebni su slu~ajevi prevarnog postupanja, odnosno nekog drugog oblika nezakonitog postupanja. Teret dokazivanja na postojanju prevarne radnje je na onome ko tvrdi da postoji prevarno postupanje. To ne mora uvijek biti slu~aj. Primjer za to je sprovo|enje ste~ajnog postupka. Prilikom otvaranja ste~ajnog postupka postoji zakonska obaveza ste~ajnog suda, odnosno sudije pojedinca, da primjerak rjeenja o otvaranju ste~ajnog postupka dostavi i nadle`nom javnom tu`ilatvu. Zato je uvedeno ovakvo rjeenje? Razlog le`i u ~injenici da je, vrlo ~esto, prouzrokovanje ste~aja rezultat nezakonitih radnji.949 Ova obaveza postoji i u slu~aju kada se ste~ajni postupak ne otvara iz razloga nepostojanja imovinske mase. Ovdje treba spomenuti i jednu specifi~nu odredbu Zakona o ste~ajnom postupku. Radi se o odredbi koja propisuje da ste~ajni povjerioci mogu nakon zaklju~enja ste~ajnog postupka ostvarivati svoja preostala potra`ivanja prema optim pravilima gra|anskog prava.950 Dometi ove odredbe jo nisu poznati u naoj sudskoj praksi. Pored pobrojanih razloga u obzir u uporednoj sudskoj praksi dolaze i slu~ajevi: po~etak poslovanja prije dobivanja rjeenja o registraciji privrednog drutva, odgovornosti za supsidijarna drutva kod
949 ^lan 48, stav 4 Zakona o ste~ajnom postupku. 950 ^lan 127, stav 1 Zakona o ste~ajnom postupku.

371

tzv. nefer postupanja, djelovanje putem drutva koje predstavlja samo zastupnika, stvaranje privida pravne li~nosti, mijeanja privatne sa korporativnom imovinom, evazija poreza, ostaci primjene postulata pravnog instituta ultra vires, djelovanje diskvalifikovanih ~lanova uprave privrednog drutva, kao i neotkrivanje ~injenice da se postupa u ime i za ra~un privrednog drutva. 46. U pogledu zakonskog okvira ZOPD je ovo pitanje uredio koritenjem principa numerus clausus. Istovrsno rjeenje postoji i u Zakonu o trgova~kim drutvima Republike Slovenije. ^ak je i numeracija ~lana ista.951 ZOPD jednim ~lanom ure|uje odgovornost ~lanova privrednih drutava kapitalnog tipa, kao i ~lanove privrednih drutava personalnog tipa. Normirano je da svaki ~lan drutva sa neograni~enom solidarnom odgovorno}u i komplementar u komanditnom drutvu odgovara za obaveze drutva neograni~eno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Podrazumijeva se da }e se potra`ivanja prvenstveno namirivati iz imovine privrednog drutva, a tek onda iz li~ne imovine. Dioni~ar u dioni~kom drutvu, vlasnik udjela u drutvu sa ograni~enom odgovorno}u i komanditor u komanditnom drutvu ne odgovaraju osim kada: - koristi drutvo za postizanje li~nog cilja koji nije saglasan ciljevima drugih ~lanova i drutva u cjelini; - upravlja imovinom drutva kao sa svojom imovinom; - koristi drutvo za prevaru ili ote}enje svojih povjerilaca; - uti~e na smanjenje imovine drutva u svoju korist ili korist tre}ih lica, ili uti~e da drutvo preuzme obaveze iako je znao ili morao znati da drutvo nije ili ne}e biti sposobno da izvrava svoje obaveze. Rjeenja koja su primjenjena u ZOPD se mogu smatrati kao moderna rjeenja. Bez obzira to se radi o primjeni rjeenja da se ide sa pobrojavanjem razloga za primjenu pravnog instituta probijanja pravne li~nosti svaki od pobrojanih slu~ajeva mo`e se ire tuma~iti na taj na~in da svaki od njih ~ini, sam za sebe, generalnu klauzulu. Pa ako uzmemo za primjer i komentar slu~aj pod ta~kom d) on u sebi mo`e imati razli~tih elemenata, odnosno povoda. To mo`e biti rezultat prevarnog postupanja, drugog oblika nezakonitog postupanja, prikrivanja stvarnog stanja u privrednom drutvu, stvaranja privida pravne li~nosti, la`nog prikazivanja pojedinih ~injenica i sl. Posebno bi se moglo govoriti o preuzimanju obaveza za koje ne postoji dovoljan imovinski supstrat. Ovdje imovinski supstrat ne treba procjenjivati prema visini osnovnog kapitala nego prema ukupnoj knjigovodstvenoj vrijednosti imovine privrednog drutva.
951 ^lan 6 ZOPD i ~lan 6 Zakona o trgova~kim drutvima Rebuplike Slovenije.

372

47. Posebni vidovi zloupotrebe mogu da se jave u onim slu~ajevima koji su odre|eni posebnim zakonskim aktima. Ovdje u obzir dolaze, prije svega, odredbe ste~ajnog i likvidacionog zakondavstva, a posebno dijelovi koji se odnose na pobojne radnje ili radnje koje su preduzete prije otvaranja ste~ajnog postupka bez naknade ili uz neznatnu naknadu. Interesantna su i pojedina rjeenje vezana za konstituisanje razlu~nih prava, te odredbe koje se odnose na radnje proputanja preduzete od strane ovlatenih lica kod ste~ajnog du`nika. Od posebnih propisa mo`e se spomenuti Zakon o preuzimanju dioni~kih drutava kao i svi podzakonski akti i pravila vezana za rad dioni~kih drutava koje propisuje Komisija za hartije od vrijednosti.

373

VII STE^AJNO PRAVO952


1. Uvod
1. Donoenjem novih Zakona o ste~ajnom postupku i Zakona o likvidacionom postupku u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije BiH, nastupile su izmjene u oblasti ste~ajnog i likvidacionog prava koje }e zahtijevati i zna~ajne promjene u privrednom `ivotu, pravosu|u, kao i brojnim institucijama koje neizbje`no prate normalno odvijanje privrednih tokova. Izradu predmetnih zakona su pratile i odgovaraju}e izmjene, odnosno usvajanje novih zakona u materiji parni~nog i izvrnog postupka, s obzirom da se radi o pravnim disciplinama ~ija se pravila supsidijarno primjenjuju u materiji ste~ajnog prava. Jedan od ciljeva svih ovih izmjena je pove}anje efikasnosti u sprovo|enju ste~aja, kao i uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva prema zahtjevima me|unarodnih institucija i integracija, a to je opet jedan od preduslova za pristup Bosne i Hercegovine ovim integracijama. Zbog postojanja nesaglasnosti ranijeg Zakona o ste~aju i likvidaciji u odnosu na rjeenja iz Zakona o privrednim drutvima izvrene su i odgovaraju}e izmjene Zakona o privrednim drutvima, a posebno odredbe procesnog karaktera koje se odnose na sprovo|enje likvidacije privrednih drutava. Izmjene Zakona o privrednim drutvima (u daljem tekstu: ZOPD) vrene su i iz drugih razloga. 2. U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine 1992. g. Preuzet je Zakon o ste~aju i likvidaciji iz pravnog sistema SFRJ. Odgovaraju}e izmjene, odnosno izrada novog zakona je izvrena 1998., a u toku 2002. g. pristupilo se izradi potpuno novih zakona. Sada je u potpunosti razdvojena materija ste~aja i likvidacije, tako da su usvojena dva potpuno nova zakona: Zakon o ste~ajnom postupku (u daljem tekstu: ZOS) i Zakon o likvidacionom postupku (u daljem tekstu: ZOL).953 U pogledu procesnih pravila za pitanja koja nisu ure|ena ZOS-om supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku (u daljem tekstu: ZPP). Pored ovog u obzir dolazi i primjena pojedinih ex specialis po na~elu lex specialis
952 Autor ovog poglavlja je u cijelosti prof. dr Veljko Trivun. 953 Slu`beni list Federacije BiH broj 29/03; 32/04 i 42/06.

375

derogat legis generali. Radi se, prije svega, o primjeni nekih posebnih pravila vezanih za sprovo|enje ste~ajnog i/ili likvadaiconog postupka poslovnih banaka i osiguravaju}ih drutava.954 3. S obzirom da je materija ste~ajnog prava u entitetskoj nadle`nosti postavlja se pitanje uskla|enosti ovih zakona na nivou entiteta. Ovaj problem je rijeen kroz izbor medijatora i nosioca aktivnosti u izradi ovih zakona. Njihova izrada je tekla u organizaciji njema~kog privrednog drutva GTZ zajedno sa lokalnim ekspertima iz oba entiteta i predstavnicima njema~kih advokata specijalista za ste~ajno pravo. Takav sistem rada doveo je do visokog stepena uskla|enosti ve}ine pravnih instituta u zakonodavstvu oba entiteta. Predmetni zakoni su u drugom entitetu usvojeni u toku 2002. g. Pored ovoga, treba napomenuti da su u oblasti ste~ajnog prava usvojena osnovna rjeenja i principi germanske pravne kole.

2. Ste~ajno pravo i njegove posljedice


4. Ste~ajno pravo predstavlja slo`enu pravnu kategoriju, s obzirom da u sebi uklju~uje pravne norme i institute iz vie pravnih disciplina i grana prava. Pored normi materijalno-pravnog karaktera tu su i norme koje su imaju procesni karakter, a sadr`ane su isklju~ivo u okviru ste~ajnog prava. Poto zasebna procesna pravila, u okviru ste~ajnog prava, nisu dovoljna to se u okviru materije ste~ajnog prava supsidijarno primjenjuju i odredbe parni~nog i izvrnog postupka, opet kao zasebnih pravnih disciplina. Pored toga susre}emo se sa primjenom pravnih propisa vezanih za osnivanje i rad privrednih drutava, kao i sa svim propisima finansijske prirode. Ovo su samo neki od razloga koji govore u prilog ~injenice da ste~ajno pravo predstavlja jednu od najslo`enijih pravnih disciplina koja u sebi neizbje`no uklju~uje i ekonomske discipline. Nerijetko ova materija zadire i u sferu krivi~nog prava, obzirom da je ste~aj, u velikom broju slu~ajeva je i posljedica razli~itih oblika nezakonitosti koje imaju obilje`ja bi}a krivi~nog djela. Samo sprovo|enje ste~ajnog postupka zahtijeva visoku stru~nost i profesionalnost ne samo od strane ste~ajnog suda, ve} i svih onih drugih subjekata ste~ajnog postupka koji u~estvuju u njegovom sprovo|enju. Misli se, prije svega, na ste~ajnog upravnika i stalne sudske vjetake, kao i one zaposlenike sa kojima je ste~ajni upravnik zaklju~io ugovor o radu, a u cilju realizacije ste~ajnog postupka. 5. Sam ste~aj predstavlja oblik tzv. generalne egzekucije nad imovinom ste~ajnog du`nika koji je plate`no nesposoban, u vremenu odre|enom zakonom, a u cilju namirenja povjerilaca na na~in i po postupku
954 U obzir bi se kao lex specialis uzela pravila iz Zakona o bankama i Zakona o osiguranju imovine i lica.

376

utvr|enom zakonom. Ste~aj treba razlikovati od izvrnog postupka, s obzirom da se kod izvrnog postupka sprovodi izvrenje samo na dijelu imovine du`nika, a radi realizacije odre|enog potra`ivanja. Sprovo|enjem izvrenja ne dolazi u pitanje daljnji rad i opstanak privrednog drutva kao pravnog lica, odnosno subjekat prava. Ste~aj se sprovodi kada prezadu`eni privredni subjekt ne mo`e vie da ispunjava svoju privrednu funkciju uopte, a izvrenje se sprovodi kada se radi o prinudnoj naplati samo odre|enog potra`ivanja iz okvira redovnog privrednog poslovanja. 6. Ste~aj treba razlikovati i od postupka likvidacije s obzirom da se ovi termini ~esto mijeaju u svakodnevnom govoru, ali i u praksi. Likvidacija predstavlja takav na~in prestanka rada i postojanja privrednog drutva gdje u obzir ne dolazi pitanje i problem namirenja povjerilaca. Kod likvidacije procijenjena vrijednost imovine privrednog subjekta je ve}a od povjerila~kih potra`ivanja. Ukoliko se u toku sprovo|enja likvidacije privrednog drutva poka`e da imovina ne mo`e da podmiri obaveze, postupak }e se nastaviti po pravilima koja va`e za ste~aj. Likvidacija se, zna~i, sprovodi iz nekih drugih razloga, utvr|enih zakonom, i ne javlja se problem plate`ne nesposobnosti, odnosno prezadu`enosti privrednog subjekta. Ovo je bio i jedan od razloga za razdvajanjem materije ste~aja od materije likvidacije u dva odvojena zakonska projekta. 7. U pogledu pravnih i ekonomskih posljedica sprovo|enja ste~aja i/ili likvidacije nekog privrednog drutva, krajnji cilj je prodaja, odnosno unov~avanje, cjelokupne imovine ste~ajnog du`nika, odnosno subjekta koji se likvidira, kako bi se, u prvom slu~aju, namirili povjerioci, odnosno u drugom slu~aju da se namire povjerioci, a ostatak imovine da preuzme vlasnik ili vlasnici tog subjekta. Cilj oba ova postupka je prestanak postojanja pravnog lica, ~ime se ono brie iz sudskog registra, a po njihovom okon~anju. Same ekonomske posljedice kod ste~aja se ogledaju u prodaji cjelokupne imovine prezadu`enog i insolventnog ste~ajnog du`nika i naplati njegovih eventualnih potra`ivanja radi namirenja povjerilaca putem isplatnih redova koji su utvr|eni zakonom. Ekonomski cilj likvidacije je tako|er prodaja imovine privrednog subjekta radi podmirenja eventualnih potra`ivanja povjerilaca. Predmet prodaje po pravilima izvrnog postupka ne mora biti cjelokupna imovina likvidacionog subjekta te }e obim izvrenja ovisti od vrijednosti imovine naspram dospjelih i nepla}enih potra`ivanja. Ukoliko dio imovine preostane ista }e pripasti osniva~ima, odnosno vlasnicima privrednog drutva koje se likvidira. Posebna materijalna pravila vezana za sprovo|enje likvidacionog postupka propisana su, za svaki pojedini oblik privrednog drutva, odredbama ZOPD, tako da se u pogledu razloga, odnosno osnova za sprovo|enje likvidacionog postupka supsidijarno primjenjuju i odredbe ovog zakona.
377

3. Ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerioci i vo|enje ste~ajnog postupka955


8. Zakon ste~ajnog du`nika definie kao pravno lice nad ~ijom se imovinom sprovodi ste~ajni postupak, odnosno kao du`nika pojedinca pod kojim se podrazumijeva komplementar, odnosno javni drugar u komanditnom drutvu i osniva~, odnosno vlasnici udjela u drutvu neograni~ene solidarne odgovornosti. Prema terminologiji ZOPD radilo bi se o sva ~etiri oblika privrednih drutava, ali se tu svrstavaju i drugi oblici organizovanja (npr. razni oblici zadruga, individualni trgovci i sl.) koji se registruju sa svojstvom pravnog lica po posebnim propisima. Ranije se ste~ajni du`nik definisao kao preduze}e i drugo pravno lice koje obavlja registrovanu privrednu djelatnost na teritoriji Federacije BiH prema propisima o standardnoj klasifikaciji djelatnosti. O~igledno da je pojam ste~ajnog du`nika sada ire odre|en, pogotovu kada je uvedena i novina da se ste~aj mo`e sprovoditi i nad javnim korporacijama, odnosno javnim preduze}ima. Ste~ajni postupak se ne mo`e sprovoditi nad imovinom Federacije BiH, optina, gradova i javnih fondova koji se djelimi~no ili u cjelini finansiraju iz bud`eta. Pod prednjom definicijom subjekata nad kojima se ne mo`e sprovoditi ste~ajni postupak treba podrazumjevati i kantone u Federaciji BiH. to se ti~e odnosa naspram ste~ajnog du`nika koji proizvodi predmete naoru`anja i vojnu opremu za sprovo|enje ovog postupka potrebna je prethodna saglasnost federalnog ministra odbrane. Saglasnost koja se ne da u roku 30 dana, od dana dobivanja obavijesti od strane ste~ajnog sudije, smatra}e se kao izdata saglasnost. Posebno je definisana situacija kada federalni ministar odbrane odbije davanje saglasnosti, u tom slu~aju za obaveze ste~ajnog du`nika solidarno odgovara Federacija BiH. Radi se zakonskom obliku solidarne odgovornosti koja se uvodi na osnovu posebnog propisa, u ovom slu~aju to je ZOS. U ovom dijelu ovo je preuzeto rjeenje iz ranijeg zakonodavstva, jedina izmjena se odnosi na to to je, za sprovo|enje ste~ajnog postupka nad ovim subjektima, bila potrebna saglasnost Federalnog ministarstva odbrane, a sada se ova odgovornost prenosi na imenovanog funkcionera. Izmjenama ZOS-a, a u okviru reforme u oru`anim snagama Bosne i Hercegovine, ovo pravo je preneeno u nadle`nost federalnog ministra energije, rudarstva i industrije. Bez obzira na vrstu i oblik organizovanja ste~ajnog du`nika ste~ajni postupak }e se, u pogledu unov~avanja imovine, sprovoditi po pravilima izvrnog postupka, odnosno u skladu sa odredbama Zakona o izvrnom postupku (u daljem tekstu: ZIP). Kao razlog za otvaranje ste~ajnog postupka uzima se plate`na nesposobnost ste~ajnog du`nika, kao i tzv. prijete}a plate`na nesposobnost. Plate`na nesposobnost po955 Pobli`e o ovim pojmovima kod: Zdravko Juna~ko; Ste~ajni zakon- Komentar i sudska praksa, Zagreb, mart 2004. godine, strana 14-65.

378

stoji kada ste~ajni du`nik nije u stanju izvravati svoje dospjele nov~ane obaveze u neprekidnom trajanju od 30 dana. Prijete}a plate`na nesposobnost postoji kada ste~ajni du`nik prema predvi|anjima ne}e, u vrijeme dospjelosti, mo}i da izvrava svoje obaveze. Iz ovog razloga ste~ajni postupak mo`e da pokrene samo ste~ajni du`nik. 9. Vidimo da se kao novina u ZOS-u javlja iri krug subjekata nad kojima se mo`e sprovoditi ste~ajni postupak. Postojala je inicijativa i prijedlog u~esnika u izradi ZOS-a da se krug ste~ajnih du`nika proiri i na fizi~ko lice kao pojedinca. Radi se o jednom zasebnom pravnom institutu koji poznaju zemlje tr`ine ekonomije i koji ima svoju istorijsku tradiciju u instituciji du`ni~kog zatvora. Zaklju~eno je da bi ovakvo rjeenje bilo preuranjeno tako da nije ni nalo svoje mjesto u prijedlogu ZOS-a. Radilo bi se o prodaji imovine prezadu`enog fizi~kog lica, koje nije u mogu}nosti da izmiruje svoje dospjele obaveze po raznim osnovama. Ovaj problem se u naem pravu rjeava kroz pravila izvrnog postupka, a na osnovu pravosna`nih sudskih odluka, odnosno drugih isprava koje imaju svojstvo izvrne isprave. Me|utim, ono to je uvedeno kao novina jeste rjeenje iz ZOS-a po kom poslije zaklju~enja ste~ajnog postupka ste~ajni povjerioci mogu ostvarivati svoja preostala potra`ivanja prema du`niku pojedincu prema optim pravilima gra|anskog prava. Radi se o davanju mogu}nosti da se osniva~i, odnosno vlasnici kroz parni~ni postupak tu`e kako bi se pljenidbom njihove privatne imovine namirila potra`ivanja ste~ajnih povjerioca. Ova mogu}nost je postojala i ranije i njenu primjenu je omogu}avala odredba ~lana 6 ZOPD gdje se kroz dokazivanje postojanja tzv. probijanja pravne li~nosti moglo tra`iti i izvrenje na privatnoj imovini vlasnika privrednog drutva. Nije poznato da je ovo rjeenje do sada koriteno u naoj sudskoj praksi. Novim rjeenjem ZOS-a otvara se mogu}nost za primjenu ovog pravnog instituta, pogotovu kada je posebno izvreno definisanje ta se sve podrazumjeva pod pojmom tzv. povezanog lica. Pored ovoga i dalje je zadr`ana mogu}nost pobijanja pravnih radnji ste~ajnog du`nika koje je on preduzeo radi ote}enja povjerilaca, odnosno radi pogodovanja pojedinih povjerilaca. Rok za preduzimanje pobojnih radnji za raspolaganja bez naknade ili uz minimalnu naknadu produ`en je na 5 godina unazad, a od dana podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka. to se ti~e novog rjeenja iz ZOS-a naspram izvrenja na imovini komplementara u komanditnom drutvu i vlasnika uloga u drutvu neograni~ene solidarne odgovornosti radi se samo o dodatnom pojanjenju primjene odredbi ZOPD vezano za imovinsku odgovornost vlasnika u drutvima lica, odnosno tzv. orta~kim drutvima. Jednoobrazno je rjeenje i u uporednom pravu da oni odgovaraju za obaveze drutva i svom svojom neunesenom imovinom u drutvo, tj. neograni~eno solidarno. Od ovog oblika odgovornosti izuzeta je zajedni~ka te~evina, odnosno zajedni~ka imovina bra~nih drugova, izuzev ako je bra~ni drug pristao da i ta imovina bude
379

predmet izvrenja ili ako je bra~ni drug i sam ~lan takvog drutva. U pogledu obima izvrenja nad privatnom neunesenom imovinom u neko drutvo lica, odnosno posebnu vrstu ortakluka, te granice i pravila su odre|eni pravilima izvrnog postupka, odnosno utvr|ena su putem ZIP-a. U obzir bi dolazila primjena na~ela socijalnosti kako bi du`nik, kao fizi~ko lice, mogao da zadr`i odre|eni nivo nov~anih primanja i imovine dovoljne za njegovo izdr`avanje i izdr`avanje njegove porodice. U svim ovim slu~ajevima radi se o pravnom dejstvu zasebnih pravnih instituta, tako da svaki od njih zaslu`uje posebno elaboriranje. 10. Kao lica ovlatena za podnoenje prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka mogu se javiti ste~ajni du`nik i svaki povjerilac ste~ajnog du`nika koji ima pravni interes za provo|enje ste~ajnog postupka. Prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka obavezno se podnosi u pismenoj formi sa odgovaraju}im obrazlo`enjem, odnosno podnoenjem odgovaraju}ih dokaza. Ovim je zadr`ano rjeenje iz ranijeg zakona, to nije prakti~no iz razloga to bi trebalo ovaj krug proiriti i na druge subjekte koji imaju i iska`u pravni i ekonomski interes za sprovo|enjem ste~ajnog postupka nad prezadu`enim privrednim drutvom. Misli se, prije svega, na odgovaraju}e nadle`ne dr`avne organe, npr. uprava prihoda, finansijska policija, drugi organi ovlateni za kontrolu zakonitosti rada i poslovanja, kao to je npr. Komisija za hartije od vrijednosti kod dioni~kih drutava, kao i poslovne banke putem kojih se obavlja platni promet. Ne vidi se valjan razlog da sud ne uva`i inicijativu, odnosno prijedlog ovih organa za otvaranjem ste~ajnog postupka, pogotovu kada se isti u~ini opravdanim. 11. Kao ste~ajni povjerioci i u novom zakonu se javljaju samo oni povjerioci koji pismeno prijave svoja potra`ivanja u zakonom odre|enom roku. U prijavi potra`ivanja obavezno se navode identifikacioni podaci o povjeriocu, pravni osnov i visina potra`ivanja koje se prijavljuje kao i broj transakcionog ra~una povjerioca. Potra`ivanja u stranoj valuti moraju se iskazati u doma}oj valuti. Cilj ove odredbe koja je i ranije egzistirala je dosljednije sprovo|enje na~ela monetarnog nominalizma, kao i regulisanje obaveza u pogledu valute za naplatu u ste~ajnom postupku kada se radi o slu~ajevima sprovo|enja me|unarodnog ste~aja, odnosno njene primjene u slu~ajevima kada se u ste~ajnom postupku sprovodi izvrenje priznatih sudskih odluka i izvrnih naslova koji dolaze iz drugog suvereniteta, odnosno dr`ave. Novinu predstavlja obaveza privremenog ste~ajnog upravnika da namiri potra`ivanja zaposlenika, kao i doprinose, ali samo ako su zaposlenici ostali u radnom odnosu. Dejstvo ove odredbe u pogledu prava ranijih zaposlenika je ograni~enog karaktera s obzirom da se zaposlenici ste~ajnog du`nika, koji nisu ostali u radnom odnosu, namiruju sa svojim potra`ivanjma iz radnog odnosa najdu`e za posljednih 8 mjeseci do dana otvaranja ste~ajnog postupka, ali samo u visini zakonom utvr|ene najni`e plate. Ograni~enost dejstva ove odredbe je u
380

tome to se prije ovih zaposlenika namiruju potra`ivanja koja poti~u iz perioda privremene uprave. Ujedno, prije ove kategorije zaposlenika, treba da se namire, bez obzira to su ovi zaposlenici svrstani u povjerioce viih isplatnih redova, tzv. povjerioci ste~ajne mase iz perioda sprovo|enja ste~ajnog postupka. Radi se o tome, da se kao i u ranijem zakonu prije svih ostalih povjerioca namiruju povjerioci ste~ajne mase, a to su trokovi ste~ajnog postupka i dugovi ste~ajne mase. U daljnjem postupku prijavljivanja potra`ivanja posebno se evidentiraju izlu~ni i razlu~ni povjerioci s obzirom da isti imaju prema novom zakonu poseban polo`aj. Rjeenja iz ZOS-a vezano za ove dvije kategorije povjerilaca su nepovoljnija u odnosu na ranije zakonodavstvo. Sva prijavljena potra`ivanja se unose u posebnu tabelu koja sa prijavama i ispravama predstavlja zvani~ni dokument koji se izla`e u slu`benim prostorijama suda i daje na uvid svim u~esnicima najmanje 8 dana prije odr`avanja ro~ita za ispitivanje prijava. ZOS daje i mogu}nost naknadne prijave potra`ivanja pod uslovom da to predlo`i ste~ajni upravnik. Naime, odre|enom krugu povjerilaca nije u svakom momentu dostupna informacija o otvaranju ste~aja, pa je usvojeno ovo rjeenje iz prakti~nih razloga. Naknadne prijave bi bile sve one prijave koje su opravdane, a u slu~ajevima kada, eventualni ste~ajni povjerilac, nije imao mogu}nosti da pravovremeno prijavi svoje opravdano potra`ivanje. Ukoliko se na ispitnom ro~itu pojedino prijavljeno potra`ivanje ospori povjerilac se upu}uje na parnicu radi utvr|ivanja tog spornog potra`ivanja. Dioba ste~ajne mase se mo`e vriti tek poto odluka kojom se utvr|uju potra`ivanja i njihov isplatni red postane pravosna`na. Jedino je kao izuzetak dozvoljeno da ste~ajni upravnik, po vlastitoj procjeni, mo`e vriti djelimi~ne diobe, ali ne i prema povjeriocima ni`ih isplatnih redova. O uvo|enju novog rjeenja vezano za isplatne redove bi}e posebno rije~i. 12. Poto posebnu novinu u ZOS-u predstavlja zasebno regulisanje me|unarodnog ste~aja to treba re}i da je nadle`ni ste~ajni sud u Federaciji isklju~ivo nadle`an za sprovo|enje ste~ajnog postupka protiv ste~ajnog du`nika ~ije je sjedite na podru~ju Federacije BiH. Ukoliko se doka`e da se sredite poslovnog djelovanja ste~ajnog du`nika nalazi u inostranstvu, a poslovno sjedite mu je upisano u Federaciji BiH za sprovo|enje ste~ajnog postupka bi}e nadle`an sud u Federaciji BiH ako se prema pravu dr`ave u kojoj ste~ajni du`nik ima stvarno sjedite ne mo`e da otvori ste~ajni postupak po tom osnovu. U obrnutoj situaciji, kada je sjedite ste~ajnog du`nika upisano u inostranstvu, a sredite njegovog poslovnog djelovanja je u Federaciji BiH, bi}e isklju~ivo mjesno nadle`an ste~ajni sud na ~ijem se podru~ju nalazi sredite poslovnog djelovanja ste~ajnog du`nika. Novina koja je spomenuta u novom ste~ajnom zakonodavstvu odnosi se na to da se ukida ste~ajno vije}e kao obavezni organ sprovo|enja ste~ajnog postupka, te da se kao obavezni organ, u ovom postupku uvodi skuptina povjerilaca. Ste~ajno vije}e stvarno nadle`nog
381

suda je ranije bilo obavezni dr`avni organ, a skuptina, odnosno odbor povjerilaca, fakultativni organ. Zna~i da je zadr`an jedan od osnovnih principa ste~ajnog prava, a to je da ste~ajni postupak sprovode i vansudska tijela, a to su, u ovom slu~aju, ste~ajni upravnik, skuptina povjerilaca i odbor povjerilaca. U ranijem zakonodavstvu odnos sudskih i vansudskih organa za sprovo|enje ste~ajnog postupka je imao hijerarhijsku prirodu iako je svaki organ u ste~ajnom postupku za sebe imao zakonom odre|enu nadle`nost. Samo postojanje ste~ajnog vije}a je imalo svoje opravdanje, pogotovu u primjeni procesnih pravila i pravila vezanih za `albeni postupak na odluke, tj. rjeenja ste~ajnog sudije. Prema ZOS-u, izuzev ste~ajnog upravnika, nad ~ijim radom ste~ajni sudija vri pravni nadzor, odnos organa ste~ajnog postupka nije hijerarhijske prirode. Nadle`nost svakog od organa ste~ajnog postupka proizilazi neposredno iz zakona. Prema ZOS-u organi za sprvo|enje ste~ajnog postupka su: ste~ajni sud, ste~ajni sudija pojedinac, privremeni ste~ajni upravnik, ste~ajni upravnik, skuptina povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca. Privremeni ste~ajni upravnik i privremeni odbor povjerilaca nisu obavezni organi, a da li }e se pojaviti u ste~ajnom postupku ovisi}e od odluke ste~ajnog sudije. Vidje}emo iz stilizacije odredbi zakona da je ostavljen prostor da se ne imenuje ni odbor povjerilaca poto zakon na vie mjesta govori da pojedine odluke donosi skuptina povjerilaca u slu~aju da nije izabran odbor povjerilaca. 13. U pogledu nadle`nosti vezane za sprovo|enje likvidacionog postupka ZOL-om je regulisano da ovaj postupak sprovodi sud koji je, prema ZOS-u, nadle`an za sprovo|enje ste~ajnog postupka, zna~i nadle`ni Kantonalni sud u svemu prema izlo`enim pravilima. Organi, za sprovo|enje ovog postupka, su likvidacioni sud i likvidator. Kod likvidatora, ako bi pravili pore|enje u odnosu na ste~ajnog upravnika, postoje neka zasebna pravila o ~emu }e biti posebno rije~i, a ista proizilaze iz specifi~nosti i razlika likvidacionog postupka u odnosu na ste~ajni postupak.

4. Organi za sprovo|enje ste~ajnog postupka


14. ZOS uvodi sasvim novi koncept vezano za nadle`nost organa koji treba da sprovedu ste~ajni postupak. U pogledu nadle`nosti suda zadr`ana je bila nadle`nost Kantonalnog suda, kao stvarno nadle`nog suda, za sprovo|enje ste~ajnog postupka prema sjeditu pravnog lica ili prebivalitu du`nika pojedinca. Izmjenama propisa vezanih za nadle`nost redovnih sudova sprovo|enje ste~ajnog postupka je sada u nadle`nosti optinskih sudova, a koji su sada nadle`ni i za sprovo|enje postupka registracije privrednih drutava. Ukida se ste~ajno vije}e kao obavezan dr`avni organ u sprovo|enju ste~ajnog postupka, a zadr`ava se samo ste~ajni sudija, kao sudi382

ja pojedinac. Ste~ajni sudija vodi i upravlja ste~ajnim postupkom, i to od podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, pa do njegovog zavretka. Ovlatenja ste~ajnog sudije su sada reducirana, tako da mu ZOS u nadle`nost daje pravo na: imenovanje vjetaka u ste~ajnom postupku, imenovanje privremenog ste~ajnog upravnika, imenovanje ~lanova privremenog odbora povjerilaca, imenovanje ste~ajnog upravnika i vrenje pravnog nadzora nad radom privremenog ste~ajnog upravnika i ste~ajnog upravnika u skladu sa odredbama ZOS-a. Naravno da je najva`nija funkcija vrenje pravnog nadzora s obzirom na pretpostavku stru~nosti ste~ajnog sudije, ali ne samo u okvirima odre|enim ZOS-om, nego i u pogledu primjene svih ostalih pravnih propisa, a s obzirom na ve} ukazani problem slo`enosti i multidisciplinarnosti ste~ajnog postupka. 15. Jedna od najzna~ajnijih novina sada se pojavljuje znatno proirenje nadle`nosti i ovlatenja ste~ajnog upravnika u sprovo|enju ste~ajnog postupka. Ste~ajni upravnik je sada gospodar ste~ajnog postupka, pogotovu kada se tra`i mnogo ve}i stepen stru~nosti u njegovom radu, odnosno polo`en stru~ni ispit propisan prema posebnom programu Ministra pravde. Kao obaveza federalnog ministra pravde utvr|eno je i donoenje propisa o naknadama i nagradama vjetaka, privremenog ste~ajnog upravnika, ste~ajnog upravnika i ~lanova odbora povjerilaca. 4.1. Ste~ajni sudija 16. Ste~ajni sudija je sudija pojedinac, odre|en godinjim ili nekim drugim rasporedom poslova pri ste~ajnom sudu, koji vodi i upravlja ste~ajnim postupkom od momenta podnoenja prijedoga za otvaranje ste~ajnog postupka pa sve do njegovog okon~anja. Ste~ajni sudija je jedini dr`avni organ koji sada u~estvuje u sprovo|enju ste~ajnog postupka, izuzev slu~ajeva rjeavanja prigovora na odluke ste~ajnog sudije, a od strane drugostepenog suda. On vri prava i obaveze u skladu sa odredbama ZOS-a, ali to ne zna~i da je njegova nadle`nost iscrpljena samo u okviru ovog osnovnog zakona za materiju ste~ajnog prava. Bilo je govora da se, u materiji ste~ajnog prava, radi o jednoj slo`enoj pravnoj disciplini koja u sebi uklju~uje ne samo specifi~na pravna, nego i ekonomska znanja. Pored ostalog, u ste~ajnom postupku, se primjenjuju i pravila parni~nog i izvrnog postupka, osnove obligacionog, kao i poslovnog prava. Tu bi, naravno, spadala i temeljna znanja iz ekonomskih disciplina od materijalno-finansijskog poslovanja pa do pravila vezanih za razli~ite ra~unovodstvene iskaze bilanse stanja i uspjeha. Ste~ajni sudija ostvaruje slijede}e zakonom utvr|ene nadle`nosti: - vodi i upravlja ste~ajnim postupkom od podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka pa do zavretka ste~ajnog postupka,
383

- imenuje vjetake u ste~ajnom postupku, - imenuje privremenog ste~ajnog upravnika, - imenuje ~lanove privremenog odbora povjerilaca, - imenuje ste~ajnog upravnika i - vri pravni nadzor nad radom ste~ajnog upravnika u skladu sa odredbama ZOS-a. Pored taksativno pobrojanih zakonskih ovlatenja ste~ajnog sudije postoje i druga ovlatenja koja proizilaze iz odredbi ZOS-a, pa tako ste~ajni sudija: - utvr|uje da li postoje razlozi za otvaranje ste~ajnog postupka, - odre|uje i ukida mjere obezbje|enja budu}e ste~ajne mase, - odre|uje upise u odgovaraju}e javne registre, - donosi odluke o direktnom otvaranju ste~ajnog postupka bez sprovo|enja prethodnog postupka i bez istra`ivanja razloga za otvaranje ste~ajnog postupka, - imenuje privremeni odbor povjerilaca do imenovanja odbora povjerilaca od strane skuptine povjerilaca u cilju zatite interesa povjerilaca, - saziva skuptinu povjerilaca, - ispituje prijavljena potra`ivanja na ro~itu za ispitivanje potra`ivanja, - daje saglasnost za glavnu diobu i odre|uje ro~ite za glavnu diobu, - donosi odluku umjesto odbora povjerilaca kada su njegovi glasovi podijeljeni, - po okon~anju glavne diobe donosi rjeenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka, - mo`e, na prijedlog ste~ajnog upravnika, ste~ajnih povjerilaca ili po slu`benoj du`nosti, da odredi ro~ite za naknadnu diobu, - potvr|uje usvojeni ste~ajni plan, odnosno plan reorganizacije ste~ajnog du`nika, - mo`e, iz zakonom utvr|enih razloga, da uskrati potvrdu ste~ajnog plana, - donosi rjeenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka ~im rjeenje o potvrdi ste~ajnog plana postane pravosna`no i - donosi rjeenje o ukidanju nadzora nad ste~ajnim du`nikom. U ste~ajnom postupku ste~ajni sudija odluke donosi u obliku rjeenja, s tim to je na ove odluke `alba doputena u onim slu~ajevima kada je to odredio ZOS. @albeni rok iznosi 8 dana i te~e od dana objavljivanja ili od dana dostavljanja odluke ako odluka nije objavljena. Ukoliko ste~ajni sudija smatra da je `alba osnovana mo`e i sam istoj da udovolji. Ukoliko ste~ajni sudija ne udovolji `albi ista se proslje|uje drugostepenom sudu u roku od 15 dana od dana prijema iste, a sam drugostepeni sud po istoj mora da odlu~i u daljnjem roku od 15 dana. Pravilo je da `alba odla`e izvrenje rjeenja ukoliko zakonom nije druga~ije odre|eno.

384

4.2. Privremeni ste~ajni upravnik 17. U okviru mjera obezbje|enja ste~ajni sudija mo`e, izme|u ostalog, da postavi privremenog ste~ajnog upravnika. Ste~ajni sudija je zakonom ovlaten da naredi privremenom ste~ajnom upravniku da mo`e preduzimati pravne radnje i pravne poslove potrebne za nastavak poslovanja u ime i za ra~un ste~ajnog du`nika uz uslov da to ne teti du`niku niti povjeriocima, te da pravne radnje ste~ajnog du`nika postanu pravno valjane samo uz prethodnu saglasnost privremenog ste~ajnog upravnika. Privremeni ste~ajni upravnik raspola`e sa slijede}im ovlatenjima i du`nostima: - du`an je da obezbijedi imovinu ste~ajnog du`nika, te da se stara o njoj, - du`an je da ispita da li }e imovina ste~ajnog du`nika pokriti trokove postupka i da li postoji razlog za otvaranje ste~ajnog postupka, - du`an je da podnosi izvjetaje ste~ajnom sudu o svome radu, - da izvri procjenu da li se poslovanje ste~ajnog du`nika u cjelini ili u pojedinim dijelovima mo`e nastaviti, - podnosi prijedlog ste~ajnom sudiji za obustavu daljnjeg poslovanja ste~ajnog du`nika, - du`an je da namiri potra`ivanja koja zasnuje on ili ste~ajni du`nik uz njegovu saglasnost, - du`an je da namiri potra`ivanja zaposlenika, kao i doprinose po osnovu rada zaposlenika pod uslovom da su zaposlenici ostali u radnom odnosu, - ima ovlatenje da u|e u poslovne prostorije ste~ajnog du`nika i sprovede neophodne radnje, - du`an je da ste~ajnom sudiji polo`i ra~un o svome radu, - nema obavezu da izmiri poreska i druga javna davanja koja nastanu u periodu privremene uprave. Privremeni ste~ajni upravnik, kao i ste~ajni upravnik, za svoj rad prima nadoknadu prema pravilniku koji propisuje federalni ministar pravde. U pogledu njegove odgovornosti vezano za preduzete pravne radnje u vrijeme privremene uprave primjenjuju se odredbe ZOS-a koje se odnose na rad ste~ajnog upravnika o ~emu }e biti rije~i. Slu`ba privremenog ste~ajnog upravnika prestaje danom otvaranja ste~ajnog postupka, a s tim danom njegova prava i obaveze prelaze na ste~ajnog upravnika. Naravno da privremeni ste~ajni upravnik mo`e biti imenovan i za ste~ajnog upravnika. Ukoliko se to ne desi du`an je da izvri primopredaju du`nosti ste~ajnom upravniku te da mu preda svu imovinu kojom je upravljao, kao i poslovnu dokumentaciju koju je dobio i sa~inio. Analogijom se mo`e zaklju~iti da i privremeni ste~ajni upravnik treba da ispunjava uslove u
385

pogledu stru~ne spreme, poslovnog iskustva i polo`enog stru~nog ispita isto kao i ste~ajni upravnik. ZOS poznaje jedan izuzetak u pogledu prestanka slu`be privremenog ste~ajnog upravnika. U slu~aju da ste~ajni sudija ukine privremenu upravu du`nost privremenog ste~ajnog upravnika prestaje tek kada on iz imovine kojom upravlja izmiri nastale trokove i obaveze koje je zasnovao bilo on ili ste~ajni du`nik uz njegovu saglasnost ili kada obezbijedi osiguranje za isplatu namirenja nepla}enih ili osporenih obaveza koje je on zasnovao. U pogledu odgovornosti privremenog ste~ajnog upravnika, a i ste~ajnog upravnika u slu~aju da svojom krivicom povrijede obaveze koje su prema zakonu du`ni izvravati konstituie se obaveza nadoknade prouzrokovane tete u~esnicima u ste~ajnom postupku. Kao novina javlja se i posebna obaveza da se neposredno nakon preuzimanja slu`be zaklju~i kod osiguravaju}eg drutva osiguranje od odgovornosti za sve rizike koji su povezani sa djelatno}u ste~ajnog du`nika. Visinu osigurane sume odre|uje ste~ajni sudija, s tim to ste~ajni sudija ima pravo da u opravdanim slu~ajevima oslobodi ste~ajnog upravnika ove obaveze. Otvaranjem ste~ajnog postupka prava i obaveze privremenog ste~ajnog upravnika prelaze na ste~ajnog upravnika. 4.3. Ste~ajni upravnik 18. Ste~ajni upravnik je najva`niji vansudski organ u sprovo|enju ste~ajnog postupka. U ste~ajnom postupku ostvaruje dvostruku ulogu. Pored toga to je organ ste~ajnog postupka, on je ex lege i zakonski zastupnik ste~ajnog du`nika. Za ste~ajnog upravnika se mo`e imenovati samo fizi~ko lice koje raspola`e odgovaraju}im stru~nim kvalifikacijama i odgovaraju}im poslovnim iskustvom. Ste~ajni upravnik ne mo`e biti pravno lice. ZOS je propisao da }e se na listi ste~ajnih upravnika u stvarno nadle`nom sudu mo}i nalaziti samo ona fizi~ka lica koja imaju polo`en stru~ni ispit po posebnom pravilniku koji }e propisati federalni ministar pravde. U prelaznom periodu postoji obaveza da u sudovima postoji dovoljan broj ste~ajnih upravnika koji }e voditi ste~ajne postupke bez obzira da li }e se isti voditi po starom ili novom zakonu. Ovu listu utvr|uje federalni ministar pravde do zavretka stru~nog obrazovanja i polaganja stru~nog ispita. Listu ste~ajnih upravnika utvr|uje federalni ministar pravde i ista se objavljuje u Slu`benim novinama Federacije BiH. Posebnim normativnim aktom bi}e propisana i nadoknada za rad ste~ajnog upravnika, kao i svih ostalih vansudskih organa u sprovo|enju ste~ajnog postupka. ZOS je posebno propisao ko ne mo`e biti imenovan za ste~ajnog upravnika. Tako za ste~ajnog upravnika ne mogu biti imenovane osobe koje:
386

- bi morale biti izuzete kao sudija u ste~ajnom postupku, - su bliski srodnici ste~ajnog sudije, - su odgovorne za obaveze u ste~aju ili su ~lanovi organa za zastupanje ste~ajnog du`nika, - su povjerioci ste~ajnog du`nika ili koje su u konkurentskom odnosu sa ste~ajnim du`nikom, - po posebnom zakonu ne bi mogle biti imenovane za ~lana nadzornog organa ili tijela za zastupanje ste~ajnog du`nika, - su bile ili jesu zaposlene kod ste~ajnog du`nika ili su bile ili jesu ~lan nekog njegovog organa, - su za ste~ajnog du`nika radile savjetodavno ili su sudjelovale u poslovima vezanim za imovinu i kapital ste~ajnog du`nika. U kategoriju lica koja ne bi mogla biti imenovana za ste~ajnog upravnika spadaju i sva ona lica koja imaju status povezanog lica ste~ajnog du`nika pojedinca i ste~ajnog du`nika pravnog lica. Bez obzira to se odredbe ZOS-a, vezano za polo`aj povezanog lica, odnose na podnoenje zahtjeva za pobijanje pravnih radnji ste~ajnog du`nika smatramo da njihova primjena sigurno ima mjesta i u slu~ajevima imenovanja ste~ajnog upravnika. ZOS pod povezanim licem ste~ajnog du`nika pojedinca smatra: - bra~nog druga ste~ajnog du`nika, srodnike ste~ajnog du`nika ili bra~nog druga u prvoj liniji, bra}u i sestre ste~ajnog du`nika kao i bra~ne drugove tih lica i - lica koja `ive u doma}instvu sa ste~ajnim du`nikom. Povezanim licem ste~ajnog du`nika kao pravnog lica smatraju se: - ~lanovi upravnih i nadzornih tijela i li~no odgovorni ~lanovi ste~ajnog du`nika, kao i lica koja u kapitalu ste~ajnog du`nika u~estvuju sa vie od 10%, - lice ili drutvo koje zbog svoje polo`ajno-pravne ili radno-ugovorne veze sa ste~ajnim du`nikom imaju priliku biti upoznati sa privrednim polo`ajem ste~ajnog du`nika i - tre}a lica koja su fakti~ki u poziciji da na ste~ajnog du`nika vre uticaj koji je izjedna~en sa uticajem ~lana drutva sa ve}inskim udjelom ili organa za zastupanje, a u slu~aju da je tre}e lice pravno lice ovo vrijedi i za organe ovlatene za zastupanje tre}ih lica. 19. Ovlatenja ste~ajnog upravnika su brojna i ista se mogu poistovjetiti sa ovlatenjima zakonskog zastupnika, pa i ire u onim slu~ajevima kada je potrebna saglasnost odbora povjerioca i odluka skuptine povjerilaca u slu~aju izglasavanja plana reorganizacije, a u slu~aju da je isti predlo`io ste~ajni du`nik. Prava i obaveze ste~ajnog upravnika su odre|ena njegovom pozicijom obavljanja funkcija poslovodstva i zas387

tupstva tako da odredbe ZOS-a, vezano za ovlatenja ste~ajnog upravnika, nisu sistematizovana samo na jednom mjestu nego se prote`u kroz cijelu zakonodavnu materiju. Zakonodavac je ste~ajnom upravniku dao slijede}a ovlatenja i obaveze: - da bez odlaganja u|e u posjed imovine koja pripada ste~ajnoj masi, - da upravlja imovinom koja pripada ste~ajnoj masi, - da, po mogu}nosti, nastavi sa poslovanjem ste~ajnog du`nika, sve do izvjetajnog ro~ita, pod uslovom da to ne teti ste~ajnim povjeriocima, - da unov~i imovinu ste~ajnog du`nika u skladu sa odlukom skuptine povjerilaca, - da unov~i pojedine predmete iz ste~ajne imovine, a naro~ito robu, i prije odluke skuptine povjerilaca, a u okviru teku}eg poslovanja, - da unov~i pokretne stvari na kojima postoji razlu~no pravo javnim nadmetanjem ili slobodnom pogodbom, ako tu stvar ili stvari ima u svom posjedu, - da zahtijeva izru~enje stvari koje se nalaze u posjedu ste~ajnog du`nika, - da zahtijeva izru~enje poslovne dokumentacije koja se nalazi u posjedu tre}ih lica, - daje prijedlog za diobu ste~ajne mase, - izmiruje obaveze ste~ajne mase prema redosljedu uvtr|enom zakonom, - ako naplati potra`ivanja koja je ostvario privremeni ste~ajni upravnik du`an je iz napla}enog potra`ivanja prethodno izmiriti obaveze koje je privremeni ste~ajni upravnik zasnovao, a eventualni viak }e u}i u ste~ajnu masu, - izjanjava se o ste~ajnom planu, odnosno planu reorganizacije, ako je isti podnio ste~ajni du`nik, - obavlja nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana prema odluci ste~ajnog suda, - da zahtijeva od ste~ajnog sudije da donese rjeenje da se odre|ene ili sve potanske poiljke dostavljaju njemu, te da iste otvara kako bi se razjasnile ili sprije~ile pravne radnje ste~ajnog du`nika koje su tetne za povjerioce, - mo`e umjesto ste~ajnog du`nika da ispuni neki dvostranoobavezni ugovor, ako ste~ajni du`nik ili njegov saugovara~ u vrijeme otvaranja ste~ajnog postupka isti nisu ispunili ili ga nisu ispunili u potpunosti, - mo`e da zahtjeva ispunjenje dvostrano obaveznog ugovora od druge ugovorne strane, - da bez odlaganja izvri detaljan popis ste~ajne mase i taj popis preda ste~ajnom sudiji najkasnije u roku od 45 dana od dana imenovanja, - da uz svaki predmet, odnosno dio imovinske mase ste~ajnog du`nika, navede o~ekivani iznos iz unov~avanja, kao i njihovu knjigovodstvenu vrijednost, - da sastavi popis svih povjerilaca ste~ajnog du`nika za koje je saznao i do kojih je doao po osnovu uvida u poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju ste~ajnog du`nika,
388

- da nakon preuzimanja slu`be zaklju~i kod osiguravaju}eg drutva osiguranje od odgovornosti za sve rizike odgovornosti koji su povezani sa njegovom djelatno}u, s tim to visinu osigurane sume odre|uje ste~ajni sudija uzimaju}i u obzir o~ekivanu ste~ajnu masu i posebne okolnosti ste~ajnog postupka, nadalje ste~ajni sudija raspola`e, u ovoj situaciji, sa ovlatenjem da u opravdanim slu~ajevima oslobodi ste~ajnog upravnika ove obaveze, - du`an je da vodi poslovne knjige, a naro~ito da sa~ini po~etni bilans po osnovu inventarisanja prema stanju na dan otvaranja ste~ajnog postupka, - da podnosi potrebne uzvjetaje nadle`nim dr`avnim organima, - da bez odlaganja obavijesti zaposlenike ste~ajnog du`nika o nastupanju pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka- prestanku ugovora o radu, - da zaklju~i nove ugovore o radu sa licima koja su mu potrebna prema svojim stru~nim znanjima za sprovo|enje ste~ajnog postupka, - da pokrene postupak pobijanja pravnih radnji ste~ajnog du`nika kojima su pojedini povjerioci ote}eni, odnosno drugi pojerioci ili tre}a lica pogodovani, - da sara|uje sa upravnikom ste~ajnog postupka otvorenog kod suda u drugoj dr`avi nad istim ste~ajnim du`nikom, - da izradi ste~ajni plan po nalogu skuptine povjerilaca. 20. Pojedine pravne i druge radnje na ~ije je preduzimanje ovlaten ste~ajni upravnik mogu se preduzimati samo uz saglasnost odbora povjerilaca. Radi se pravnim radnjama koje su od posebne va`nosti za ste~ajni postupak, a u slu~aju da odbor povjerilaca nije formiran saglasnost daje skuptina povjerilaca. Saglasnost je potrebna naro~ito: - ako se namjerava otu|iti preduze}e ili neki pogon, robno skladite u cjelini, nekretnina, brodovi, avioni, udio ste~ajnog du`nika u nekom drugom privrednom drutvu koje treba da slu`i za uspostavljanje trajne veze sa tim privrednim drutvom ili ako se namjerava otu|iti pravo na privremena primanja, - ako se namjerava uzeti zajam kojim bi ste~ajna masa bila znatno optere}ena, - ako se namjerava pokrenuti ili preuzeti parnica znatne vrijednosti predmeta spora, ako se preuzimanje takve parnice namjerava odbiti ili se radi rjeavanja ili izbjegavanja takve parnice namjerava sklopiti nagodba ili ugovor o izbranom sudu, odnosno arbitra`i, - za izradu nacrta ste~ajnog plana prije njegovog podnoenja ste~ajnom sudu ili ste~ajnim povjeriocima, - prijedloge za prekid poslovanja ste~ajnog du`nika i - za odluke koje imaju znatan uticaj na obim imovine kojom se upravlja. ZOS je nadalje propisao da krenje ovih odredbi ne uti~e na pravnu valjanost radnje ste~ajnog upravnika. Pored ovog iz stilizacije odredbi
389

ZOS-a proizilazi da se, pored pobrojanih radnji, mogu odrediti i neke druge pravne radnje od posebne va`nosti za ~ije se preduzimanje mo`e tra`iti saglasnost odbora povjerilaca, odnosno skuptine povjerilaca u slu~aju da odbor nije ni formiran. ZOS propisuje i slu~ajeve kada se mo`e utvr|ivati i odgovornost ste~ajnog upravnika. Radi se o onim slu~ajevima kada ste~ajni upravnik svojom krivicom povrijedi obaveze koje je du`an izvravati po ZOS-u. teta se nadokna|uje svim u~esnicima u ste~ajnom postupku pod uslovom da su istu pretrpili. U pogledu oblika odgovornosti radi se o subjektivnoj odgovornosti po osnovu krivice koja }e se prosu|ivati po klasi~nim pravilima obligacionog prava. Od ovog pravila vezano za nadoknadu tete izuzete su obaveze ste~ajne mase koje nisu u potpunosti ispunjene iz mase, ako ste~ajni upravnik prilikom zasnivanja te obaveze nije mogao predvidjeti da ste~ajna masa ne}e biti dovoljna za njeno ispunjenje. Slu`ba ste~ajnog upravnika prestaje po okon~anju ste~ajnog postupka, odnosno po prestanku nadzora nad sprovo|enjem ste~ajnog plana. ZOS je posebno predvidio i sankcije za ste~ajnog upravnika ukoliko ne obavlja svoje du`nosti. Tako su zaprije~ene: opomena, nov~ane sankcije, te smjenjivanje sa du`nosti ste~ajnog upravnika i imenovanje novog ste~ajnog upravnika. 4.4. Skup{tina povjerilaca 21. Skuptina povjerilaca predstavlja obavezni organ prema ZOS-u koju saziva ste~ajni sudija u okviru svoje odluke o otvaranju ste~ajnog postupka. Skuptinu povjerilaca ~ine svi oni povjerioci ste~ajnog du`nika koji su pravovremeno prijavili svoje potra`ivanja i ~ije potra`ivanje nije osporeno od strane ste~ajnog upravnika. Sazivanje narednih skuptina povjerilaca mogu da izvre ste~ajni upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno zastupaju najmanje petinu prijavljenih iznosa potra`ivanja. Radom skuptine rukovodi ste~ajni sudija, a odluke se donose ve}inom glasova prisutnih povjerilaca, s tim da suma iznosa potra`ivanja povjerilaca koji su glasali za odluku mora biti ve}a od polovine sume iznosa potra`ivanja prisutnih povjerilaca. U pogledu prava glasa nemaju svi povjerioci sa prijavljenim potra`ivanjem pravo glasa. Povjerioci ni`ih isplatnih redova nemaju pravo glasa, a tu spadaju potra`ivanja: kamata koje teku od dana otvaranja ste~ajnog postupka na potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca, trokovi koji su pojedinim ste~ajnim povjeriocima nastali po osnovu njihovog u~e}a u ste~ajnom postupku, nov~ane kazne i prekrajne nov~ane kazne, imovinsko pravna teta nastala kao posljedica izvrenog krivi~nog djela ili prekraja, potra`ivanja koja
390

se odnose na neku besplatnu ~inidbu ste~ajnog du`nika i potra`ivanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomjeta kapital nekog osniva~a ili potra`ivanja koja su sa tim izjedna~ena. Ujedno je pravo glasa razlu~nih povjerilaca ograni~eno na iznos s kojim se oni pojavljuju kao ste~ajni povjerioci. Zakonodavac ne navodi eksplicitno nadle`nost skuptine povjerilaca, ali njena osnovna funkcija je izbor odbora povjerilaca koji, de facto, predstavlja njeno delegirano operativno i ovlateno tijelo ~ija je osnovna funkcija zatita interesa povjerilaca. Pored izbora odbora povjerilaca skuptina povjerilaca mo`e na svom prvom zasjedanju da izabere drugog ste~ajnog upravnika kome je potrebno postavljenje od strane ste~ajnog sudije, s tim to izbor drugog ste~ajnog upravnika mo`e predlo`iti najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje petinu prijavljenih iznosa potra`ivanja. U pojedinim naknadnim fazama, a po otvaranju ste~ajnog postupka, u~estvuju povjerioci, individualno i skupno, ali ne u svojstvu skuptine povjerilaca, kao vansudskog tijela u ste~ajnom postupku. Tako u~estvuju u radu na ro~itu za ispitivanje prijava, u razmatranju prijedloga za glavnu diobu, davanju saglasnosti na obustavu ste~ajnog postupka itd. Skuptina povjerilaca se javlja u jo jednoj zna~anoj fazi sprovo|enja ste~ajnog postupaka, a to je usvajanje ste~ajnog plana, odnosno plana reorganizacije ste~ajnog du`nika s tim to se izjaanjavanje ne vri u zvani~noj fromi skuptine povjerilaca nego se glasanje vri po pojedinim grupama povjerilaca. Radi se o takozvanom glasanju po grupama gdje svaka grupa povjerilaca odvojeno glasa o ste~ajnom planu. Smatra}e se da su povjerioci prihvatili ste~ajni plan ako je u svakoj grupi glasala ve}ina povjerilaca za plan i ako zbir potra`ivanja povjerilaca koji su glasali za plan premauje zbir potra`ivanja povjerilaca koji su glasali protiv prihvatanja plana. Izradu ste~ajnog plana ste~ajnom upravniku mo`e da nalo`i i sama skuptina povjerilaca. U tom slu~aju ste~ajni upravnik je du`an da taj plan podnese ste~ajnom sudu u roku od 30 dana od dana odr`avanja skuptine povjerilaca. 4.5. Odbor povjerilaca 22. Odbor povjerilaca, tako|e predstavlja obavezni nedr`avni organ ste~ajnog postupka koji bira skuptina povjerilaca. ZOS je propisao da skuptina povjerilaca bira odbor povjerilaca, ali istovremeno na vie mjesta se spominje da }e u slu~aju da nije izabran odbor povjerilaca odluke iz njegove nadle`nosti donositi skuptina povjerilaca. Zakonodavac je time uveo i mogu}nost da se odbor povjerilaca ne bira. Opravdana je pretpostavka da do ove situacije mo`e do}i u slu~ajevima kada ne bi bilo ekonomski opravdano birati ovaj organ zbog nedovoljnosti ste~ajne mase. Pored njega, a u cilju zatite interesa povjerilaca ste~ajni sudija mo`e do njegovog izbora odrediti i privremeni odbor povjerilaca. ZOS propisuje da u sastav odbora povjerilaca obavezno ulaze predstavnici: ste~ajnih povjeri391

oca sa najviim potra`ivanjima, ste~ajnih povjerioca sa malim potra`ivanjima, zaposlenika ste~ajnog du`nika i razlu~ni povjerioci. U sastav odbora povjerilaca mogu da u|u i lica koji nisu povjerioci, ali bi svojim stru~nim znanjem mogli da doprinesu rad odbora povjerilaca. Propisano je i da se odbor povjerilaca sastoji najvie od 7 ~lanova, te da broj uvijek mora biti neparan. Svoje odluke donosi prostom ve}inom glasova prisutnih ~lanova, a radom rukovodi predsjednik koji se bira na prvoj sjednici odbora povjerilaca. U situaciji kada su glasovi odbora povjerilaca podijeljeni odluku }e donijeti sam ste~ajni sudija. U radu odbora povjerilaca mo`e da u~estvuje i ste~ajni upravnik i ste~ajni sudija koji mora biti pozvan na njegove sjednice. Odbor povjerilaca za svoj rad prima nadoknadu, a iznos te nadoknade, kao i za ostale organe u ste~ajnom postupku, propisuje Federalni ministar pravde. Odbor povjerilaca ima slijede}a ovlatenja: - nadzire ste~ajnog upravnika u njegovom poslovodstvu, - zahtijeva od ste~ajnog upravnika podnoenje izvjetaja i polaganje ra~una i vri neposrednu kontrolu, - daje saglasnost na pravne poslove ste~ajnog upravnika koji imaju znatan uticaj na obim imovine kojom se upravlja s tim to ovu saglasnost mo`e dati i ste~ajni sudija kad ista nije donesena na dvije uzastopne sjednice odbora povjerilaca, odnosno skuptine povjerilaca ako odbor povjerilaca nije imenovan i - vri nadzor nad sprovo|enjem ste~ajnog plana zajedno sa ste~ajnim upravnikom, ukoliko je utvr|ena obaveza sprovo|enja nadzora. Odbor povjerilaca je odgovoran za svoj rad na taj na~in to je propisano da su ~lanovi odbora povjerilaca du`ni nadoknaditi tetu u~esnicima u ste~ajnom postupku ako su svoje obaveze koje proizilaze iz zakona povrijedili svojom krivicom. I u ovom slu~aju, kao i kod odgovornosti ste~ajnog upravnika, osnov odgovornosti je subjektivni sistem odgovornosti po osnovu krivice.

5. Organi za sprovo|enje likvidacionog postupka


23. Razdvajanjem materije sprovo|enja ste~ajnog i likvadicionog postupka izvreno je i uskla|ivanje odre|enih protivrje~nosti koje su postojale kod likvidacionog postupka u odnosu na rjeenja iz Zakona o privrednim drutvima. Ovaj zakon je sadr`avao posebne odredbe vezane za sprovo|enje likvidacije za svaki oblik, odnosno tip privrednog drutva. S tim u vezi ZOL je propisao da sa danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da va`e odredbe o likvidacionom postupku iz Zakona o privrednim drutvima koje su u suprotnosti sa ZOL-om. S obzirom da je i Zakon o privrednim drutvima pretrpio izmjene vidje}emo o kojim se to odredbama radi u odnosu na osnovnu verziju Zakona o privrednim
392

drutvima. U vezi sa dioni~kim drutvom to su odredbe ~lana 301-308 s obzirom da iste govore o pravilima postupka sprovo|enja likvidacije dioni~kog drutva. Odredbe Zakona o privrednim drutvima koje se odnose na likvidaciju drutva ograni~ene odgovornosti su ~lanovi 369374 poto iste ure|uju pravila sprovo|enja likvidacionog postupka. Izmjene Zakona o privrednim drutvima nisu donijele novine kod rada drutva neograni~ene solidarne odgovornosti, odnosno kod komanditnog drutva. Poto kod ova dva tipa privrednog drutva nisu ni bila propisana posebna pravila vezano za njihovu likvidaciju to u ovom dijelu Zakona o privrednim drutvima ne}e ni biti izmjena. 24. I u ranijem re`imu ste~ajnog prava, odnosno postojanja jedinstvenog zakona, na sprovo|enje likvidacionog postupka primjenjivala su se analogijom pravila vezana za sprovo|enje ste~ajnog postupka. Ovaj koncept je zadr`an s obzirom da je odmah propisano da likvidacioni postupak provodi sud koji je prema ZOS-u nadle`an i za sprovo|enje ste~ajnog postupka, odnosno kantonalni sud prema sjeditu privrednog drutva u likvidaciji. Organi u likvidacionom postupku su likvidacioni sudija i likvidator. Likvidacioni sudija je sudija pojedinac koji je godinjim ili nekim drugim rasporedom poslova odre|en za njihovo obavljanje. U pogledu imenovanja likvidatora postoje odre|ene specifi~nosti ako bi pokuali da povu~emo analogiju u odnosu na rad ste~ajnog upravnika. Ta razlika proizilazi iz osnovne razlike u razlozima za sprovo|enje ova dva postupka. Poto kod sprovo|enja likvidacionog postupka postoji opravdana pretpostavka da je imovina privrednog drutva u likvidaciji ve}e vrijednosti u odnosu na potra`ivanja, to u sumnju ne dolazi naplata eventualnih potra`ivanja povjerilaca. Iz tog razloga ne postoji potreba za obavljanje niza radnji i du`nosti koje se odnose na rad ste~ajnog upravnika u ste~ajnom postupku. Jedini izuzetak je situacija kada se u toku sprovo|enja likvidacionog postupka utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sprovo|enje ste~ajnog postupka, tada je likvidator u obavezi da u roku od 15 dana podnese prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka. Dalji postupak }e se, u tom slu~aju, sprovoditi prema odredbama ZOS-a. 25. Pravilo je da se za likvidatora postavlja ~lan dotadanjeg organa za zastupanje privrednog drutva. Radi se predsjedniku uprave, odnosno o direktoru ako je inokosan, a s obzirom da su to njegovi zakonski zastupnici. Postoji mogu}nost da sud postavi i neku drugu osobu pogodnu za likvidatora, a u onim slu~ajevima kada postoje naznake da uredna likvidacija putem dotadanjih ~lanova uprave ne bi bila osigurana. ZOL daje likvidatoru slijede}a ovlatenja i du`nosti: - du`an je da izvri popis imovine i obaveza privrednog drutva u likvidaciji i predo~i ga likvidacionom sudiji,
393

- du`an je da pred nadle`nim sudom zajem~i ta~nost i potpunost podataka koje prezentuje, - du`an je da sara|uje sa likvidacionim sudijom, - preuzima imovinu u posjed bez odlaganja, - unov~ava imovinu likvidacionog subjekta, - du`an je da iz imovine likvidacionog subjekta unaprijed izmiri trokove i takse suda, takse i izdatke svoje uprave i ostale nu`ne trokove uprave, - da izvri namirenje potra`ivanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u potra`ivanjima, a ~im bude imao na raspolaganju dovoljno sredstava za raspodjelu, - du`an je da likvidacionom sudu polo`i ra~un o svojim radnjama, kao i da sudu preda pismene potvrde na provjeru. I u slu~aju likvidatora zakonodavac je propisao da likvidator li~no odgovara za skrivljenu povredu svoje obaveze da imovinu unov~i na najbolji mogu}i na~in, te da prikupljeni nov~ani iznos ravnomjerno rasporedi. Sam likvidacioni postupak se smatra okon~anim kada se likvidacionom sudu podnesu dokazi o potpunoj diobi imovine. Likvidacioni sud, u tom slu~aju, zaklju~uje likvidacioni postupak i ujedno razrjeava likvidatora njegove slu`be i du`nosti. Zaklju~enje likvidacionog postupka, isto kao i ste~ajnog postupka, javno se oglaava u Slu`benim novinama Federacije BiH.

6. Otvaranje ste~ajnog postupka


26. Ro~ite za otvaranje ste~ajnog postupka zakazuje ste~ajni sudija nakon to primi izvjetaj privremenog ste~ajnog upravnika zajedno sa miljenjem sudskog vjetaka, a u slu~aju da su isti imenovani. Na ovo ro~ite se pozivaju predlaga~, ste~ajni du`nik, privremeni ste~ajni upravnik i sudski vjetaci ukoliko je to neophodno. Ste~ajnom sudiji je ostavljen rok od tri dana da donese odluku o otvaranju ste~ajnog postupka ili o odbijanju prijedloga. Da bi se otvorio ste~ajni postupak nad imovinom ste~ajnog du`nika potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijede}i uslovi: - da je prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka doputen, - da postoji ste~ajni razlog i - da }e imovina ste~ajnog du`nika, prema predvi|anju, biti dovoljna da pokrije trokove postupka. U slu~aju da imovina ste~ajnog du`nika ne mo`e da pokrije trokove sprovo|enja ste~ajnog postupka, a prijedlog za njegovim otvaranjem je doputen i osnovan, ste~ajni sudija mo`e otvoriti ste~ajni postupak pod uslovom da zainteresovano lice predujmi dovoljan nov~ani iznos. O kojem }e se iznosu raditi to }e se procjenjivati kao fakti~ko pitanje od slu~aja do slu~aja, a u ovisnosti od procjene potrebnih sredstava za njegovo spro394

vo|enje. Ono to predstavlja novinu jeste da se iznos predujma uklju~uje u obaveze ste~ajne mase. Novinu predstavlja i rjeenje predvi|eno za slu~aj da je imovina ste~ajne mase nedovoljna za vra}anje upla}enog predujma za sprovo|enje ste~ajnog postupka. U ovom slu~aju povrat predujma se mo`e zahtijevati od svakog lica koje je bilo obavezno da podnese prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka, a svojom krivicom je propustilo da to u~ini. Takozvani nedostatak ste~ajne mase postoji u slu~aju kada ste~ajna masa nije dovoljna ni za pokri}e trokova ste~ajnog postupka. U tom slu~aju ste~ajni sudija raspola`e sa ovlatenjem da zaklju~i ste~ajni postupak. Prije zaklju~enja ste~ajnog postupka ste~ajni sudija ima obavezu da saslua predstavnika skuptine povjerilaca, ste~ajnog upravnika i povjerioce ste~ajne mase. U slu~aju da u ste~ajnoj masi postoje gotovinska sredstva ste~ajni sudija je u obavezi da, prije zaklju~enja ste~ajnog postupka, namiri trokove ste~ajnog postupka. Za ste~ajnog upravnika ne postoji daljnja obaveza na unov~avanje predmeta ste~ajne mase. Nedovoljnost sredstava u ste~ajnoj masi da se izmire ostale dospjele obaveze ste~ajne mase ste~ajni upravnik treba da prijavi ste~ajnom sudu. Kada postoji dovoljnost sredstava ste~ajne mase obaveze se izmiruju slijede}im redom: - trokovi ste~ajnog postupka, - dugovi ste~ajne mase koji su zasnovani nakon prijave nedovoljnosti ste~ajne mase, a koji ne ulaze u trokove ste~ajnog postupka i - ostali dugovi ste~ajne mase. Pod ostalim dugovima ste~ajne mase, u smislu odredbi ZOS-a smatraju se: - dugovi iz dvostranoobavezuju}eg ugovora ~ije je ispunjenje izabrao ste~ajni upravnik nakon to je podnio prijavu o nedovoljnosti ste~ajne mase, - dugovi iz trajnog obligacionog odnosa nakon prvog termina u kojem je ste~ajni upravnik nakon prijave nedovoljnosti ste~ajne mase mogao otkazati taj trajni obligacioni odnos i - dugovi iz trajnog obligacionog odnosa ako je ste~ajni upravnik nakon prijave nedovoljnosti ste~ajne mase zahtijevao protiv~inidbu za ste~ajnu masu. 27. ^im je izvrena dioba ste~ajne mase prema gornjim pravilima ste~ajni sudija }e zaklju~iti ste~ajni postupak, a ste~ajni upravnik ima obavezu da posebno polo`i ra~un ste~ajnom sudiji. Jedna od specifi~nosti ZOS-a, a u slu~aju zaklju~enja ste~ajnog postupka zbog nedovoljnosti ste~ajne mase, je u tome to ste~ajni du`nik ponovno sti~e pravo da slobodno raspola`e imovinom koja je ~inila ste~ajnu masu. Ali, u ovom slu~aju, ste~ajnim povjeriocima se daje mogu}nost pozivanja na primjenu ~lana 127 ZOS-a o ~ijim posljedicama je govoreno u ranijim prilozima. Radi se o jednoj novoj pravnoj mogu}nosti da ste~ajni povjerioci mogu nakon zaklju~enja
395

ste~ajnog postupka ostvarivati svoja preostala potra`ivanja prema du`niku pojedincu prema optim pravilima gra|anskog prava. Domaaj ove odredbe ne odnosi se samo na komplementare u komanditnom drutvu i vlasnike uloga u drutvu neograni~ene solidarne odgovornosti ve} i na vlasnike udjela u drutvu ograni~ene odgovornosti, kao i vlasnike dionica u dioni~kom drutvu. U ova dva posljednja slu~aja radilo bi se o primjenjivanju odredbi Zakona o privrednim drutvima vezano za pravni institut probijanja pravne li~nosti kada se za obaveze ne odgovara samo do visine uloga ve} i neograni~eno solidarno cjelokupnom svojom li~nom imovinom. 28. Samo rjeenje o otvaranju ste~ajnog postupka treba da sadr`i podatke o firmi nad kojom se otvara ovaj postupak, kao i o ste~ajnom upravniku koji }e upravljati ste~ajnim postupkom. U rjeenju o otvaranju ste~ajnog postupka ste~ajni sudija ima obavezu da odredi slijede}a ro~ita: - ro~ite za skuptinu povjerilaca na kojoj se na osnovu izvjetaja ste~ajnog upravnika odlu~uje o daljnjem toku ste~ajnog postupka tzv. izvjetajno ro~ite i - ro~ite za skuptinu povjerilaca na kojoj se ispituju prijavljena potra`ivanja tzv. ro~ite za ispitivanje. Oba ova ro~ita se mogu, u skladu sa na~elom ekonomi~nosti u parni~nom postupku, odr`ati istovremeno. Na odr`avanje ovih ro~ita supsidijarno se mogu primjeniti odredbe Zakona o parni~nom postupku ukoliko pojedino od procesnih pitanja nije ure|eno ZOS-om. Rjeenje o otvaranju ste~ajnog postupka javno se oglaava na oglasnoj tabli suda i u Slu`benim novinama Federacije BiH. Ste~ajni sud je, po otvaranju ste~ajnog postupka, ovlaten da naredi i slijede}e upise u javne registre: - upis otvaranja ste~ajnog postupka, - upis odbijanja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka usljed nedostatka ste~ajne mase a u slu~aju da je ste~ajni du`nik pravno lice koje odbijanjem usljed nedostatka ste~ajne mase prestaje postojati i - upis okon~anja ste~ajnog postupka. Danom otvaranja ste~ajnog postupka prestaju prava ste~ajnog du`nika da upravlja i raspola`e imovinom koja ulazi u ste~ajnu masu.

396

7. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka956


29. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka su, prema ZOS-u, podijeljene u slijede}e, ~etiri grupe: - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje imaju opte dejstvo na otvaranje ste~ajnog postupak, - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka sa dejstvom na ispunjenje pravnih poslova, - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za preduzimanje pravnih radnji prebijanja i - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za preduzimanje pravnih radnji pobijanja. 7.1. Op{te pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka 30. Osnovna pravna posljedica, a iz koje proizilaze i ve}ina ostalih, odnosi se na ukidanje osnovnih obilje`ja jednog privrednog drutva, a odnose se na njegovu pravnu i poslovnu sposobnost. Otvaranjem ste~ajnog postupka ukidaju se ova dva atributa privrednog drutva bez obzira to ste~ajni du`nik jo nije brisan iz sudskog registra. Ste~ajni du`nik, po otvaranju ste~ajnog postupka, gubi slijede}a prava: - da raspola`e i upravlja sa svojom imovinom, - prestaju sva ovlatenja organa u privrednom drutvu, - prestaju sva ovlatenja prokurista, - prestaju sva ovlatenja zakonskih i statutarnih zastupnika, - prestaju sva ovlatenja punomo}nika ste~ajnog du`nika i - nakon otvaranja ste~ajnog postupka ne mogu se valjano sticati prava na dijelovima imovine koja ulazi u ste~ajnu masu ~ak i kada se to sticanje ne temelji na raspolaganju ste~ajnog du`nika niti na prinudnom izvrenju ili osiguranju u korist ste~ajnog povjerioca, izuzev kada je takvo sticanje zasnovano na povjerenju u zemljine knjige ili neke druge javne registre. Sva ova ovlatenja prelaze na ste~ajnog upravnika, a ista se gase po okon~anju ste~ajnog postupka, kada prestaje i du`nost ste~ajnog upravnika. Sva raspolaganja ste~ajnog du`nika nad imovinom, koja ulazi u ste~ajnu masu, nemaju pravno dejstvo, odnosno ne proizvode pravni u~inak. Ukoliko je neko raspolaganje ste~ajnog du`nika preduzeto na sami dan otvaranja ste~ajnog postupka isto }e se smatrati da je izvreno nakon otvaranja ste~ajnog postupka. Time ni ova raspolaganja ne}e proizvesti pravno dejstvo. Izuzetak predstavljaju ona raspolaganja za koja vrijede opta pravila o zatiti povjerenja u zemljine knjige, kao i u druge javne
956 O pravnim posljedicama otvaranja ste~ajnog postupka sa sudskom praksom pobli`e kod: dr. Vladimir ^olovi} i Nedeljko Milijevi}, Ste~ajni postupak, Banja Luka, 2004. godine, strana 194-207.

397

registre. Ovlatenja ste~ajnog upravnika, u slu~aju nedozvoljenih raspolaganja, su da mo`e zahtijevati povrat imovine, odnosno predmeta raspolaganja, a druga strana ima pravo na povrat izvrene protiv~inidbe ukoliko ta ~inidba jo postoji u ste~ajnoj masi. Specifi~nost je u tome da negativne posljedice ovakvih raspolaganja ne mo`e da trpi ono pravno lice koje se pouzdalo u stanje, odnosno izvrene upise u zemljinim knjigama, ali i u drugim javnim registrima, kao to su registri brodova, vazduhoplova, kao i registri koji treba da se vode za pokretne stvari u onim slu~ajevima kada se vri zalaganje pokretnih stvari radi obezbje|enja potra`ivanja na osnovu odobrenog zajma, kredita, pozajmice i sli~no. 31. Izvrenje ~inidbe, poslije otvaranja ste~ajnog postupka, nekog od du`nika ste~ajnog du`nika ima za pravnu posljedicu da se isti osloba|a svoje obaveze prema ste~ajnom upravniku. Uslov za njegovo osloba|anje od obaveze je da nije znao, u momentu izvrenja svoje obaveze, da je ste~ajni postupak otvoren. Na strani du`nika ste~ajnog du`nika postoji pretpostavka da nije znao za otvaranje ste~ajnog postupka ako je svoju obavezu izvrio prije javnog oglaavanja otvaranja ste~ajnog postupka. Razlozi za ovo rjeenje le`e u ~injenici da se po otvaranju ste~ajnog postupka obaveza mo`e izvriti samo prema ste~ajnom upravniku, a ne i prema privrednom drutvu nad kojim je otvoren ovaj postupak. Tehni~ki gledano, s obzirom na promjenu ra~una, kod otvaranja ste~ajnog postupka, du`nik ste~ajnog du`nika ni ne bi mogao da svoju obavezu izvri, a da to ne u~ini prema ste~ajnoj masi, odnosno, u slu~aju da izvri pla}anje, ne bi se mogao pozivati na okolnost da nije znao za otvaranje ovog postupka. Svrha ovog rjeenja je i u tome da se izbjegne dvostruko pla}anje, odnosno neosnovano boga}enje. Pla}anje dospjele obaveze po otvaranju ste~ajnog postupka, a koja se izbjegavala platiti moglo bi u sebi sadr`avati i elemente prevare kao krivi~nog djela. 32. Udio ste~ajnog du`nika u nekoj suvlasni~koj ili bilo kojoj drugoj pravnoj zajednici ili ortakluku dio je ste~ajne mase. Iz tog razloga slijede}a pravna posljedica otvaranja ste~ajnog postupka je razvrgnu}e te zajednice koje se, naravno, sprovodi izvan ste~ajnog postupka. Razvrgnu}e te pravne zajednice }e se vriti po pravilima koja propisuje vanparni~ni postupak, ali i uz primjenu odgovaraju}ih materijalnih propisa. Razvrgnu}e pravne zajednice se vri na prijedlog ste~ajnog upravnika, a cilj je de se izvri uve}anje ste~ajne mase. Otvaranjem ste~ajnog postupka gube pravnu snagu odredbe ugovora kojima se u pravnoj zajednici isklju~uje trajno ili za odre|eno vrijeme pravo na razvrgnu}e zajednice ili ako se za to razvrgnu}e odre|uje poseban otkazni rok, a bez obzira na du`inu njegovog trajanja. U nekom konkretnom slu~aju radilo bi se o izradi testamenta, sporazumu nasljednika, ili kod privrednih drutava o nekim posebnim vrstama ortakluka, bez obzi398

ra to ortakluk u pravu Bosne i Hercegovine i Federacije BiH nema svojstvo pravnog lica, a kao zajednica imovine i /ili dobara. 33. U pogledu sudskih i arbitra`nih postupaka otvaranjem ste~ajnog postupka isti se prekidaju ako se odnose na ste~ajnu masu. U slu~aju da ste~ajni du`nik ima ulogu tu`ioca ste~ajni upravnik i tu`ena strana mogu nastaviti spor u onom stanju u kojem se predmetni spor nalazi. Sporovi, u kojima je ste~ajni du`nik tu`ena strana, mogu se nastaviti ako se odnose na: - izlu~enje nekog ili nekih predmeta, odnosno imovine iz ste~ajne mase, - slu~ajevi odvojenog namirenja ili - kod dugova ste~ajne mase. Ostala pravni sporovi vezani za ste~ajna potra`ivanja mogu se nastaviti ako su ista osporena od strane ste~ajnog upravnika. to se ti~e trokova ste~ajnog postupka, za potra`ivanja koja nisu osporena, ti trokovi tako|er ulaze u potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca. Sam prekid nekog sudskog postupka traje do okon~anja ste~ajnog postupka i poslije se mo`e nastaviti. I ovdje se misli na primjenu odredbi ~lana 127 ZOS-a koji regulie prava ste~ajnih povjerilaca nakon okon~anja ste~ajnog postupka, a prema du`niku kao fizi~kom licu. 34. Po otvaranju ste~ajnog postupka ste~ajni povjerioci ne mogu ostvarivati pravo na prinudno izvrenje, uklju~ivo i izvrenja za koje je izvrni naslov ste~en 60 dana prije otvaranja ste~ajnog postupka, a ste~eno je, po tom osnovu, neko razlu~no pravo, ili pravo obezbje|enja. Izvrni postupci koji su u toku prekidaju se. Izuzetak se odnosi na razlu~ne povjerioce koji mogu da pokrenu postupak protiv ste~ajnog du`nika da bi izvrili svoja prava izvrenja i osiguranja po optim pravilima izvrnog postupka. Slu~ajevi koji se odnose na dugove ste~ajne mase, a nisu zasnovani pravnom radnjom ste~ajnog upravnika, ne mogu se prinudno ostvarivati u roku od 6 mjeseci od otvaranja ste~ajnog postupka izuzev: - obaveza ste~ajne mase iz dvostranoobaveznog ugovora ~ije je ispunjenje izabrao ste~ajni upravnik, - obaveza iz trajnog obligacionog odnosa po isteku prvog roka u kom je ste~ajni upravnik mogao da otka`e ugovor u skladu sa ZOS-om i - obaveze iz radnog odnosa, ili drugog trajnog obligacionog odnosa, ukoliko je ste~ajni upravnik tra`io ispunjenje protiv~inidbe u korist ste~ajne mase. Ste~ajni postupak predstavlja oblik generalnog izvrenja, odnosno generalne egzekucije nad imovinom ste~ajnog du`nika sa ciljem namirenja ste~ajnih povjerioca, pa je iz tog razloga razumljivo da, po otvaranju
399

ste~ajnog postupka, inidividualna izvrenja nisu ni doputena. Naravno, da ove odredbe ne isklju~uju mogu}nost supsidijarne primjene odredbi Zakona o izvrnom postupku, a ~ija je primjena vezana za unov~avanje imovine radi formiranja ste~ajne mase. Ukoliko se poka`e ili se u~ini potrebnim da bi se razjasnile ili sprije~ile pravne radnje ste~ajnog du`nika koje su tetne za povjerioce, ste~ajni sudija mo`e, na zahtjev ste~ajnog upravnika ili po slu`benoj du`nosti, da donese rjeenje da se sve ili odre|ene potanske poiljke moraju dostavljati ste~ajnom upravniku. Ste~ajni upravnik raspola`e i sa ovlatenjem da otvara poiljke koje su mu dostavljene, a ako im se sadr`aj ne odnosi na ste~ajnu masu iste se bez odlaganja moraju dostaviti ste~ajnom du`niku. 35. Jedna od pravnih posljedica otvaranja ste~ajnog postupka je i obaveza ste~ajnog du`nika da daje sva obavjetenja o ste~ajnom postupku svim organima u ste~ajnom postupku i posebno po nare|enju ste~ajnog sudije. Ova obavjetenja se mogu koristiti i u krivi~nom i prekrajnom postupku ne samo protiv ste~ajnog du`nika nego i protiv njemu bliskih srodnika, ali u tom slu~aju samo uz njegov pristanak. Posebno je uvedena i obaveza predaje cjelokupne dokumentacije, zna~i, ne samo poslovne ve} i ostale dokumentacije koja mo`e koristiti u radu ste~ajnog upravnika i drugih organa ste~ajnog postupka. Ste~ajni sudija, sada, raspola`e i sa ovlatenjem da od ste~ajnog du`nika, na zapisnik, uzme izjavu da je tra`ene informacije dao ta~no i potpuno, prema najboljem znanju i savjesti. U cilju izvravanja prednjih obaveza ste~ajni sudija raspola`e sa mogu}no}u da protiv ste~ajnog du`nika odredi prinudne mjere prislinog privo|enja i nov~ane kazne u slu~aju da: - ste~ajni du`nik odbija davanje informacija ili izjave o potpunosti datih podataka ili saradnju sa ste~ajnim upravnikom, - uprkos nalogu suda izbjegava ili namjerava izbje}i davanje obavjetenja i saradnju, a naro~ito ako i pored zabrane udaljavanja vri pripreme za bjekstvo i - ako je potrebno da bi se sprije~ile radnje ste~ajnog du`nika koje su protivne njegovoj obavezi obavjetavanja i saradnje, a naro~ito radi obezbje|enja ste~ajne mase. Prednje odredbe se primjenjuju i na ~lanove organa uprave ili nadzornog organa, kao i na ~lanove koji za svoje obaveze u pravnom licu, odgovaraju i svojom li~nom imovinom. O obavezi saradnje i obavjetavanja mo`emo govoriti i za lica koja imaju svojstvo zakonskog ili statutarnog zastupnika, punomo}nicima, prokuristima, kao i o svim zaposlenicima koji bi mogli da raspola`u sa nekim od informacija zna~ajnim za vo|enje i uspjeno okon~anje ste~ajnog postupka. Dejstvo ove odredbe ZOS-a ne prote`e se na lica koje su pobrojane funkcije obavljala, odnosno napusti400

la dvije godine prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka. Obaveza saradnje i obavjetavanja je sada dosta iroko odre|ena s obzirom da su ure|ena pitanja: osoba koje imaju tu obavezu, subjekata koji imaju pravo da zahtijevaju saradnju, predmet obaveze saradnje i obavjetavanja, kao i sankcije za nepostupanje po ovoj obavezi. 7.2. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za ispunjenje pravnih poslova 36. Dvostrano obavezne ugovore koji nisu ispunjeni ili su ispunjeni djelimi~no mo`e, po svom izboru, da ispuni ste~ajni upravnik, kao i da zahtijeva ispunjenje od druge ugovorne strane. Izjanjenje ste~ajnog upravnika mora da uslijedi bez odlaganja, u protivnom se ne mo`e tra`iti ispunjenje. U situaciji kada ste~ajni upravnik odbije ispunjenje drugoj strani preostaje samo mogu}nost da svoje potra`ivanje prijavi u ste~ajnu masu. Ispunjenje se ne mo`e tra`iti kod obaveza iz fiksnog posla ako je obaveza nastupila po otvaranju ste~ajnog postupka. U ovom slu~aju ste~ajni povjerilac mo`e da tra`i naknadu zbog neispunjenja koja se sastoji u razlici izme|u ugovorene i tr`ine cijene u mjestu ispunjenja na dan otvaranja ste~ajnog postupka. Kada je predmet obaveze djeljiva ~inidba, a ste~ajni du`nik je ve} ispunio dio obaveze, ste~ajni povjerilac mo`e da ostatak svog potra`ivanja ostvari samo kao ste~ajni povjerilac. Pri tome ne postoji mogu}nost da se tra`i povrat onoga to je ve} u~injeno. 37. Kod posebnog oblika kupoprodaje, sa pridr`ajem prava vlasnitva, gdje se kao prodavac pojavljuje ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerilac zadr`ava pravo da tra`i izvrenje takvog ugovora. Isto vrijedi i u obrnutoj situaciji kada je, na ovaj na~in, ste~ajni du`nik pribavio stvar, a daljnje obaveze nije u potpunosti izvrio. Kod obje situacije ste~ajni upravnik zadr`ava pravo izbora na opisani na~in kod dvostranoobaveznih ugovora. 38. Specifi~na je situacija kod najamnih i zakupnih odnosa ste~ajnog du`nika. Ovi odnosi ostaju i dalje na snazi, s tim to se potra`ivanja, po osnovu najamnina i zakupnina, ostvaruju kroz ste~ajnu masu, a to predstavlja nepovoljno rjeenje za vlasnika predmetne nekretnine. Nepovoljnost ovog rjeenje je u tome to vlasnik predmetne nekretnine ne}e mo}i da istu eksploatie pod ekonomskim uslovima za izvjesno vrijeme, a eventualno i do okon~anja ste~ajnog postupka. Ste~ajni upravnik raspola`e sa ovlatenjem da otka`e najamninu, odnosno zakupni odnos, bez obzira na ugovoreno trajanje predmetnog ugovora, a po isteku svakog mjeseca uz otkazni rok od dva mjeseca. U ovom slu~aju druga ugovorna strana, kao ste~ajni povjerilac, mo`e da zahtijeva naknadu tete koja je
401

nastala prijevremenim prestankom ugovornog odnosa. Kada ste~ajni du`nik, u vrijeme otvaranja ste~ajnog postupka, nije stupio u posjed nekretnine ili poslovnog prostora, ste~ajni upravnik i ta druga ugovorna strana mogu da odustanu od ugovora. Ako to uradi ste~ajni upravnik, isto kao i u prethodnom slu~aju, druga ugovorna strana ima pravo da zahtijeva naknadu tete, ali samo kao ste~ajni povjerilac. U slu~aju da je ste~ajni du`nik najmodavac ili zakupodavac nekretnine ili poslovnog prostora, pa raspola`e sa potra`ivanjima iz tog odnosa, ista su relevantna samo ako se odnose na najamninu, odnosno zakupninu za kalendarski mjesec koji te~e u vrijeme otvaranja ste~ajnog postupka. U dvije situacije, najamni ili zakupni odnos, koji je ste~ajni du`nik zasnovao, druga strana ne mo`e otkazati nakon podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, i to: - zbog docnje u pla}anju najamnine ili zakupnine koja je nastupila u vrijeme prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili - zbog pogoranja imovinskih odnosa ste~ajnog du`nika. 39. Sa danom otvaranja ste~ajnog postupka prestaju svi ugovori o radu svih zaposlenika ste~ajnog du`nika, bez obzira koje poslove obavljaju. Ste~ajni upravnik ima zakonsku obavezu da o ovoj pravnoj posljedici otvaranja ste~ajnog postupka pismeno obavijesti sve zaposlenike. Radi se o pravnoj posljedici koja nastupa ex lege. Ste~ajni upravnik raspola`e sa pravom na zaklju~enje novih ugovora o radu sa bivim zaposlenicima koji su mu potrebni radi okon~anja ste~ajnog postupka ili eventualni nastavak poslovanja. Zna~i mogu se zaklju~iti samo novi ugovori o radu, a koje }e zaposlenike odabrati ste~ajni upravnik ovisi}e od potreba, kao i prirode, odnosno vrste djelatnosti koju je obavljao ste~ajni du`nik kao pravno lice. U obzir bi najprije doli zaposlenici na poslovima finansija i ra~unovodstva, poslovo|e, rukovodioci gradilita, nadzorni organi, komercijalisti, rukovodioci u proizvodnji, skladitari, radnici na poslovima obezbje|enja i sli~no. Nove ugovore o radu ste~ajni upravnik mo`e sklapati samo na odre|eno vrijeme iako to nije propisano ZOS-om. Zaklju~enje novih ugovora o radu na neodre|eno vrijeme trajanja je isklju~eno s obzirom na samu svrhu ste~ajnog postupka. Ovi ugovori se mogu zaklju~iti alternativno: ili do okon~anja odre|enog posla zbog kojeg je neki od radnika i anga`ovan ili, ako to priroda posla nala`e, do okon~anja ste~ajnog postupka. Danom zaklju~enja ste~ajnog postupka, ex lege, }e prestati da va`e i svi novozaklju~eni ugovori o radu. Eventualni zahtjevi bivih zaposlenika na naknadu tete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa, kao ugovornog odnosa, mogu se ostvarivati samo sa svojstvom ste~ajnog povjerioca prema ste~ajnoj masi i to u okviru opteg isplatnog reda. 40. Sve punomo}i koje se odnose na imovinu ste~ajnog du`nika, koja ulazi u ste~ajnu masu, tako|er prestaju danom otvaranja ste~ajnog postupka. Mo`e se raditi o razli~itim oblicima punomo}i, a to su naj~e}e
402

advokatske punomo}i za vo|enje pojedinih sporova, preuzimanje pojedinih pravnih radnji, zaklju~enje pravnih poslova i sli~no. Domaaj ove odredbe se odnosi i na sve ostale oblike i vrste punomo}i, bez obzira na svojstvo lica kome je punomo} izdata. Punomo}nik koji doka`e da nije znao za otvaranje ste~ajnog postupka bez svoje krivice, ne odgovara za prouzrokovanu tetu, ako zakonom nije neto druga~ije odre|eno. Pored ovoga nalozi ste~ajnog du`nika koji se odnose na imovinu, koja ulazi u ste~ajnu masu, prestaju sa danom otvaranja ste~ajnog postupka. Nalogoprimac je u obavezi da i dalje nastavi sa obavljanjem posla, i nakon otvaranja ste~ajnog postupka, sve dok ste~ajni upravnik ne preuzme svoju du`nost. Za takav nalog }e se smatrati da i dalje postoji. U ovoj situaciji smatra}e se da i dalje postoji punomo} koja je data po osnovu tog ugovornog odnosa. Nalogoprimac svoje potra`ivanje, nastalo daljnjim obavljanjem naloga, mo`e da prijavi u ste~ajnu masu, kao ste~ajni povjerilac. Smatra}e se da je predmetni nalog i dalje na snazi, u slu~aju kada nalogoprimac, bez svoje krivice, nije znao za otvaranje ste~ajnog postupka. I u ovakvoj situaciji nalogoprimac }e svoje eventualno potra`ivanje mo}i da ostvari jedino sa svojstvom ste~ajnog povjerioca prema ste~ajnoj masi. 41. Sve predbilje`be koje su upisane u zemljine knjige, kao i druge vrste javnih registara, a radi osiguranja zahtjeva za sticanje ili ukidanje nekog prava na du`nikovoj imovini, povjerilac mo`e da namiri jedino kao ste~ajni povjerilac kroz ste~ajnu masu. Ova pravna posljedica ima dejstvo ne samo prema nekretninama ste~ajnog du`nika, ve} i prema pokretnim stvarima za koje se vode posebni javni registri, a kao to je slu~aj npr. za brodove i vazduhoplove. 42. Zakonodavac posebno propisuje da su nitavne sve odredbe, bilo koje vrste ugovora, kojima se unaprijed ograni~ava ili isklju~uje primjena bilo koje od gore pobrojanih pravnih posljedica otvaranja ste~ajnog postupka, a koje se odnose na ispunjenje pravnih poslova. Analogijom ova bi se odredba mogla primijeniti i na sve ostale pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka pogotovu to se radi o imperativnim normama. 7.3. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na prebijanje 43. Otvaranje ste~ajnog postupka nema uticaja na postojanje prava na prebijanje koje je zasnovano na ugovoru ili zakonu. Ako je prebijanje bilo vezano za neki odlo`ni uslov do prebijanja mo`e do}i tek kada se taj uslov ispuni. Ste~ajni povjerilac ~ije je pravo na prebijanje vezano za odlo`ni uslov mo`e da sprije~i realizaciju protivpotra`ivanja ste~ajnog upravnika ako pru`i odgovaraju}e obezbje|enje. Prebijanje koje glasi na razli~ite valute tako|er se mo`e realizovati ako se te valute mogu slo403

bodno mijenjati u mjestu pla}anja potra`ivanja. Obra~un, odnosno prera~unavanje, se vri prema kursu koji vrijedi u mjestu pla}anja u vrijeme dobijanja izjave o prebijanju. Prebijanje potra`ivanja je nedoputeno u slijede}im slu~ajevima: - ako je obaveza ste~ajnog povjerioca prema ste~ajnoj masi nastala tek nakon otvaranja ste~ajnog postupka, - ako je ste~ajni povjerilac svoje potra`ivanje, nakon otvaranja ste~ajnog postupka, stekao od nekog drugog povjerioca, - ako je ste~ajni povjerilac stekao mogu}nost prebijanja pravnom radnjom koja se mo`e pobijati, - ako je povjerilac ~ije potra`ivanje treba biti ispunjeno iz imovine ste~ajnog du`nika koja ne ulazi u ste~ajnu masu duguje neto ste~ajnoj masi i - ako je povjerilac povezano lice u smislu ZOS-a, a ste~ajnom du`niku prema tom licu pripada neko potra`ivanje koje je nastalo ili dospjelo u periodu 6 mjeseci prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, osim ako povjerilac ne doka`e da u trenutku nastanka mogu}nosti prebijanja nije znao za prijete}u plate`nu nesposobnost ili nastalu plate`nu nesposobnost ste~ajnog du`nika.

8. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na pobijanje957


44. Povjerioci ste~ajnog du`nika mogu njegovim odre|enim pravnim i fakti~kim radnjama biti ote}eni, a na taj na~in to su izvrena odre|ena raspolaganja u korist tre}ih lica i to prije otvaranja ste~ajnog postupka.958 Radi se o onim pravnim i fakti~kim radnjama koje su imale tetne posljedice po imovinu i imovinsko stanje privrednog drutva. Te radnje ne moraju biti samo radnje koje su preduzete prema tre}im licima ve} se mo`e raditi i o radnjama koje su preduzete prema nekom od povjerilaca sa ciljem njegovog pogodovanja, odnosno dovo|enja u povlateni polo`aj u odnosu na ostale povjerioce. U pogledu ostvarivanja prava na pobijanje pojedinih pravnih radnji pobijati se, zna~i, mogu samo one pravne radnje ste~ajnog du`nika koje su preduzete prije otvaranja ste~ajnog postupka, a kojima se remeti ravnomjerno namirenje povjerilaca tzv. ote}enje povjerilaca, odnosno kojima se pojedini povjerioci stavljaju u povoljniji polo`aj, tzv. pogodovanje povjerilaca. Smatra se da je pravna radnja preduzeta u trenutku u kom nastupaju njena pravna dejstva. U slu~aju da je pravna radnja ograni~ena rokom ili uslovom ne
957 O pobojnim ste~ajnim radnjama posebno kod M. Dika i drugi, Tre}a novela Ste~ajnog zakona, Narodne novine, Zagreb 2003. godine, strane 145-213. 958 O pravnim posljedicama otvaranja ste~ajnog postupka prema Zakonu o ste~ajnom postupku u Fedearciji Bosne i Hercegovine posebno kod: efkija ^ovi}, Poslovno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2003, str. 138-147.

404

uzima se u obzir nastupanje roka ili uslova. Sa gore opisanim pravnim radnjama izjedna~eno je proputanje, kao i mjere prinudnog izvrenja. Predmet pobijanja mogu biti pravne radnje koje su dale ili omogu}ile ste~ajnom povjeriocu osiguranje ili namirenje pod slijede}im uslovima: - ako je predmetna pravna radnja preduzeta u posljednjih 6 mjeseci prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, pod uslovom da je ste~ajni du`nik, u vrijeme preduzimanja te radnje, bio plate`no nesposoban ili ako je povjerilac u to vrijeme znao za plate`nu nesposobnost ili to iz grube nepa`nje nije znao ili - ako je pobojna radnja preduzeta nakon podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka i ako je povjerilac u vrijeme radnje znao za plate`nu nesposobnost ili za prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka ili to iz grube nepa`nje nije znao. Predmet pobijanja mogu biti i pravne radnje koje su dale ili omogu}ile ste~ajnom povjeriocu neuobi~ajeno osiguranje ili namirenje kao to je namirenje koje on nije ili na taj na~in ili u to vrijeme nije imao pravo zahtijevati, a pod slijede}im uslovima: - ako je pravna radnja preduzeta u posljednjem mjesecu prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon podnoenja ovog prijedloga ili - ako je pravna radnja preduzeta u toku tre}eg ili drugog mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, a ste~ajni du`nik je u vrijeme preduzimanja te radnje bio plate`no nesposoban. Pretpostavlja se da je povjerilac znao za plate`nu nesposobnost ste~ajnog du`nika ili za prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka ako je znao za okolnosti iz kojih se nu`no moralo zaklju~iti da postoji nesposobnost za pla}anje ili da je podenesen prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka. Isto tako, za lice koje se, u smislu odredbi ZOS-a, smatra povezanim licem sa ste~ajnim du`nikom, se pretpostavlja da je znalo za nesposobnost za pla}anje ili prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka. Radi se o krugu osoba koje su bliske sa ste~ajnim du`nikom pojedincem, te se za njih pretpostavlja da su morale biti informisane o njegovom poslovanju, odnosno njegovom imovinskom stanju uopte. 45. Posebno mjesto zakonodavac je posvetio pobijanju pravnih radnji koje su preduzete bez naknade ili uz neznatnu naknadu. One su tako|er predmet pobijanja osim ako je pobojna radnja preduzeta 5 godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka. Rok od 5 godina je uzet analogijom iz Zakona o obligacionim odnosima kao opti zastarni rok. Pod pravnom radnjom koja je preduzeta bez naknade ili uz neznatnu naknadu
405

smatra se ona radnja kod koje je ste~ajni du`nik odustao od neke imovinske vrijednosti, a da za to nije primio odgovaraju}u protiv~inidbu kao naknadu. Predmet pobijanja ne mo`e biti pravna radnja koja je preduzeta kao uobi~ajeni prigodni poklon neznatne vrijednost. Pretpostavka je da se, u ovom slu~aju, radi o uobi~ajenim i prigodnim poklonima poslovne prirode bilo u neke komercijalne, marketinke, promotivne svrhe, jubileje i sli~no, a takve su vrijednosti da to nema bitnijeg uticaja na obim ste~ajne mase. 46. Predmet pobijanja mo`e biti i pravna radnja ste~ajnog du`nika koja je preduzeta u posljednjih 5 godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon tog roka, a koja je preduzeta sa namjerom da se oteti neki od povjerilaca. Uslov za pobijanje ovih radnji je da je ste~ajni povjerilac znao za tu namjeru ste~ajnog du`nika, s tim to se pretpostavlja da se znalo za tu namjeru ako se znalo da ste~ajnom du`niku prijeti nesposobnost za pla}anje i da se tom radnjom ote}uju povjerioci. 47. Davanje zajma koji nadomjeta kapital je pitanje koje je posebno regulisano, a radi se o jednoj novini koja u sebi nosi odre|ene specifi~nosti. U skladu sa jednim od osnovnih principa vezano za osnovni kapital nekog od oblika privrednih drutava, a to je o~uvanje njegovog integriteta, mo`e se pojaviti i situacija da je neki od ~lanova privrednog drutva putem zajma nadomjestio nedostaju}i zakonski minimum osnovnog kapitala kako se ne bi dolo u situaciju da se pokre}e postupak redovne likvidacije, a eventualno i ste~ajni postupak. Ovaj takozvani zajam koji nadomjeta kapital postoji onda kada neki ~lan drutva u odre|enom vremenu, kada je nastupila poslovna i finansijska kriza u drutvu, odobri zajam, a ponaanje prema pravnom standardu, postupanja pa`njom dobrog privrednika, je nalagalo da se unese vlastiti kapital, a ne da se uzima zajam. Ovo va`i i za sve pravne radnje koje u ekonomskom pogledu odgovaraju uzimanju zajma, odnosno odobravanju kredita. Cilj ove odredbe je da se sprije~e eventualne zloupotrebe koje vlasnici jednog drutva mogu da preduzmu kako bi stekli odre|ene pogodnosti naspram ste~ajnih povjerilaca, ili bi `eljeli iste da izigraju. Zakonodavac govori o uzimanju zajma ili preduzimanju neke druge pravne radnje koja odgovara uzimanju zajma. Mo`e se, u ovom slu~aju govoriti, analogijom u odnosu na rjeenje iz Zakona o obligacionim odnosima, da se kod zajma radi o zadu`ivanju fizi~kog lica, a kod kredita o zadu`ivanju pravnog lica, odnosno privrednog drutva. Ovakve pravne radnje tako|er su predmet pobijanja ako su bile preduzete u posljednjih 5 godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon tog roka. Pobijati se mo`e i pravna radnja kojom je, potra`ivanje nekog ~lana drutva na povrat zajma koji nadomjeta kapital, osigurano namirenje, ako je ta radnja preduzeta u posljednjoj godini prije podnoenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon tog roka.
406

48. U pogledu pokretanja postupka pobijanja va`e, tako|er posebna pravila. Ovlatenjem za preduzimanje pobojnih radnji raspola`e ste~ajni upravnik u ime ste~ajnog du`nika. Ovim ovlatenjem raspola`u i ste~ajni povjerioci pod uslovom da ste~ajni upravnik, na poziv povjerioca, ne pokrene parnicu u roku od 30 dana od dana prijema poziva od povjerioca. Tu`ba za pobijanje pravnih radnji mo`e da se podnese u roku od 2 godine od dana otvaranja ste~ajnog postupka. Pobijanje pravne radnje mo`e se preduzeti i isticanjem protivtu`be ili prigovora u parnici i u tom slu~aju ne va`i rok od 2 godine. Pasivno legitimisana strana je lice prema kome je ili u ~iju korist je pobijana radnja preduzeta. U slu~aju prihvatanja zahtjeva za pobijanje pravne radnje pobijana pravna radnja ostaje bez u~inka prema ste~ajnoj masi i protivna strana je u obavezi vratiti u ste~ajnu masu sve imovinske koristi koje su ste~ene na osnovu pobijane radnje. Podrazumijeva se da se vrati glavnica, ako se primjera radi radi o novcu, sa pripadaju}im insteresom, odnosno kamatom za taj period njegovog koritenja. Primalac ~inidbe bez naknade ili uz neznatnu naknadu mora da vrati ono to je primio pod uslovom da je time bio oboga}en po optim pravilima obligacionog prava o neosnovanom boga}enju. I u ovom slu~aju analogijom se mo`e govoriti o vra}anju svih ste~enih koristi. U slu~aju da protivnik pobijanja vrati ono to je stekao na osnovu pobijane pravne radnje njegovo potra`ivanje ponovno o`ivljava i isti se mo`e prijaviti kao ste~ajni povjerilac sa potra`ivanjem prema ste~ajnoj masi. Ova protiv~inidba se mo`e isplatiti i iz ste~ajne mase ako je ona jo prisutna u ste~ajnoj masi i tada se mo`e iz nje izdvojiti. Isto ovo se mo`e u~initi i ako je ste~ajna masa oboga}ena za vrijednost te ~inidbe.

9. Namirenje povjerilaca
49. Prema ranijem zakonodavstvu ste~ajni postupak se sprovodio radi skupnog namirenja povjerilaca ste~ajnog du`nika unov~avanjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Povjerioci su se namirivali po principu srazmjernosti, odnosno u ovisnosti od visine njihovih potra`ivanja u sklopu cjelokupne mase prijavljenih i odobrenih potra`ivanja. Prema rjeenju ZOS-a ste~aj se sada sprovodi radi grupnog namirenja povjerilaca ste~ajnog du`nika unov~avanjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Ono to predstavlja novinu jeste uvo|enje isplatnih redova, koje ranije zakonodavstvo nije poznavalo. ZOS poznaje slijede}e isplatne redove: - ste~ajni povjerioci viih isplatnih redova u koje spadaju sva potra`ivanja nastala iz perioda privremene uprave, a koja nije mogao namiriti privremeni ste~ajni upravnik, spomenuta potra`ivanja zaposlenika ste~ajnog du`nika najdu`e za posljednjih 8 mjeseci do dana otvaranja ste~ajnog postupka samo u visini zakonom utvr|ene najni`e plate i
407

nadoknade teta za povrede na radu koje se ispla}uju u punom iznosu, - ste~ajni povjerioci opteg isplatnog reda kao povjerioci koji u trenutku otvaranja ste~ajnog postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema ste~ajnom du`niku ukoliko ne spadaju u vie ili ni`e isplatne redove, - ste~ajni povjerioci ni`ih isplatnih redova koji se namiruju iza ostalih potra`ivanja zakonom navedenim redosljedom srazmjerno njihovom iznosu i to: kamate koje teku od otvaranja ste~ajnog postupka na potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca, trokovi koji su pojedinim ste~ajnim povjeriocima nastali njihovim u~e}em u postupku, nov~ane kazne i prekrajne nov~ane kazne i imovinsko-pravna teta nastala kao posljedica izvrenja krivi~nog djela ili prekraja, potra`ivanja koja se odnose na neku besplatnu ~inidbu ste~ajnog du`nika i potra`ivanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomjeta kapital nekog osniva~a ili potra`ivanja koja su sa tim izjedna~ena. 50. Bez obzira na postojanje isplatnih redova i dalje je, kao i u ranijem zakonodavstvu, zadr`ano rjeenje, da se prije svih namiruju tzv. povjerioci ste~ajne mase. Radi se o trokovima ste~ajnog postupka i dugovima ste~ajne mase koji se namiruju prije svih isplatnih redova. Svi ostali povjerioci se svrstavaju u pobrojane isplatne redove i namiruju se tek ako neto preostane od tzv. slobodne ste~ajne mase. 51. Redosljed namirenja ste~ajnih povjerilaca se ostvaruje na taj na~in to svaki povjerilac mora da prijavi svoje potra`ivanje i to prema ste~ajnom sudu. Potra`ivanja izra`ena u stranoj valuti prijavjuju se u doma}oj valuti. Popis svih potra`ivanja vri ste~ajni sud s tim to popis potra`ivanja zaposlenika i ranijih zaposlenika vri ste~ajni upravnik. Svako prijavljeno ste~ajno potra`ivanje se unosi u posebnu tabelu koja se izla`e u slu`benim prostorijama suda na uvid svim u~esnicima. Prijavljena potra`ivanja ispituje ste~ajni sudij na posebnom ro~itu za ispitivanje potra`ivanja. Odluku o priznavanju prijavljenog potra`ivanja donosi ste~ajni upravnik. Upis u tabelu, u pogledu iznosa i rang priznatih potra`ivanja, ima dejstvo prvosna`ne presude. Osporena potra`ivanja se upu}uju na parni~ni postupak. Namirenje ste~ajnih povjerilaca se mo`e vriti tek nakon sprovedenog ro~ita za ispitivanje.959 Glavna dioba se sprovodi na ro~itu za glavnu diobu. Glavna dioba se mo`e izvriti tek to ste~ajni sudija da saglasnost na prijedlog glavne diobe. Po sprovedenoj glavnoj diobi ste~ajni upravnik podnosi izvjetaj ste~ajnom sudu o izvrenoj glavnoj diobi.

959 O diobi ste~ajne mase posebno kod Mihajlo Dika i drugi autori u: Tre}a novela ste~ajnog zakonodavstva, Narodne novine, Zagreb, 2003, str. 229-259, autor: Mario Vukeli}, sudac Visokog trgova~kog suda Republike Hrvatske.

408

52. Ve} je re~eno da je zadr`ano rjeenje po kome se, prije svih, namiruju povjerioci ste~ajne mase, a to su: trokovi ste~ajnog postupka i dugovi ste~ajne mase. U trokove ste~ajnog postupka spadaju: - sudski trokovi ste~ajnog postupka, - nagrade i izdaci vejtaka, privremenog upravnika, ste~ajnog upravnika i ~lanova privremenog odbora i odbora povjerilaca i - drugi trokovi za koje je ZOS-om ili drugim zakonom odre|eno da }e se namirivati kao trokovi ste~ajnog postupka. 53. Dugovi ste~ajne mase obuhvataju: - obaveze koje budu zasnovane radnjama ste~ajnog upravnika ili na drugi na~in upravljanjem, unov~avanjem i raspodjelom ste~ajne mase, a koje ne spadaju u trokove ste~ajnog postupka, - obaveze iz dvostranoobaveznih ugovora, ukoliko se njihovo ispunjenje zahtijeva za ste~ajnu masu ili ako njihovo ispunjenje mora da uslijedi nakon otvaranja ste~ajnog postupka i - obaveze iz neosnovanog boga}enja ste~ajne mase.

10. Uvod - plan reorganizacije u ste~ajnom postupku960


54. Ranije ste~ajno zakonodavstvo poznavalo je jedan poseban institut vezano za pokuaj ozdravljenja insolventnog privrednog subjekta, odnosno privrednog subjekta nad kojim je otvoren ste~ajni postupak. Radilo se o mogu}nosti da se u toku sprovo|enja ste~ajnog postupka zaklju~i posebna vrsta sporazuma i to izme|u ste~ajnog du`nika i povjerioca ~ija potra`ivanja prelaze 50% prijavljenih potra`ivanja povjerioca koji imaju pravo glasa. Prijedlog za zaklju~enje prinudnog poravnanja mogli su da daju povjerioci kao i sam ste~ajni du`nik.961 Da bi prinudno poravnanje proizvelo pravno dejstvo potrebno je bilo odobrenje ste~ajnog vije}a ste~ajnog suda u obliku rjeenja, a samo prinudno poravnanje je imalo pravno dejstvo prema svim povjeriocima bez obzira da li su isti u~estvovali u izjanjavanju i bez obzira kako su se isti izjasnili, odonosno glasali. Radilo se o jednoj posebnoj vrsti oprosta, odnosno otpisa dijela potra`ivanja ste~ajnih povjerioca prema ste~ajnom du`niku, ali samo u okviru odnosa utvre|enih zakonom. U slu~aju da du`nik ne izvri svoju obavezu utvr|enu sporazumom o prinudnom poravnanju povjerioci su ostvarivali pravo da u izvrnom postupku naplate smanjeno a ne puno
960 O reorganizaciji ste~ajnog du`nika vidjeti kod: Trivun dr Veljko: Plan reorganizacije u ste~ajnom postupku, FEB Ra~unovodstvo i poslovne finansije, Sarajevo, septembar 2003. g. str. 55-65. 961 Posebno vidjeti kod: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1999, str. 315-317 i Simi} dr Mili} i Milo dr Trifkovi}, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1999, str. 279-280.

409

potra`ivanje od ste~ajnog du`nika, ali i neposredno i od njegovih jemaca. Odobravanjem prinudnog poravnanja ste~ajni postupak se obustavljao, a ujedno su prestajale i sve pravne posljedice otvaranja istog. 55. Pored prinudnog poravnanja ranije zakonodavstvo je poznavalo jo dvije mogu}nosti koje nisu ile u direktnom pravcu za eliminisanjem privrednog drutva iz poslovnog okru`enja. Radi se o pravnim institutima konverzije dugova i prodaje ste~ajnog du`nika. Tako je ste~ajno vije}e, po prethodno pribavljenoj saglasnosti ste~ajnih povjerioca i miljenja ste~ajnog du`nika moglo da odlu~i da se: - izvri pretvaranje potra`ivanja ste~ajnih povjerioca u osniva~ke uloge u privrednom drutvu nad kojim je otvoren ste~ajni postupak ili, - da se ste~ajni du`nik proda kao pravno lice javnima nadmetanjem ili neposrednom pogodbom ali samo uz uslov ako se na taj na~in posti`u povoljniji uslovi za namirenje ste~ajnih povjerilaca. 56. Novo ste~ajno zakonodavstvo uvodi jednu sasvim novu kategoriju koja do sada nije bila poznata u naem pravnom sistemu, a radi se o reorganizaciji ste~ajnog du`nika na osnovu ste~ajnog plana. Ovaj pravni institut, u okviru ste~ajnog postupka, daje mnogo ire i ve}e mogu}nosti koje se odnose na mogu}nost ekonomskog oporavka ste~ajnog du`nika. Mjere koje se utvr|uju ste~ajnim planom u sebi uklju~uju i one mogu}nosti koje su kao takve bile utvr|ene ranijim ste~ajnim zakonodavstvom. Ono to predstavlja kvalitetnu novinu jeste mnogo iri krug mjera koje se mogu preduzeti, kao i ve}a ovlatenja ste~ajnog upravnika u tom pravcu. Pored toga zakonodavac je dao mogu}nost, u ovisnosti od okolnosti slu~aja, da se odstupi i od zakona u cilju sprovo|enja reorganizacije ste~ajnog du`nika koja je utvr|ena ste~ajnim planom. Jedan od ciljeva sprovo|enja ovog postupka je da se ste~ajni du`nik namirenjem ste~ajnih povjerilaca, a na osnovu sprovo|enja ste~ajnog plana, osloba|a svih svojih preostalih obaveza prema ste~ajnim povjeriocima, da se uvede nadzor nad sprovo|enjem ste~ajnog plana, kao i da se ukinu sve pravne posljedice do kojih je dolo otvaranjem ste~ajnog postupka kako bi ste~ajni du`nik stekao to povoljnije uslove za normalan nastavak svoga poslovanja.

11. Priprema reorganizacije ste~ajnog du`nika


57. Po otvaranju ste~ajnog postupka ste~ajni upravnik i ste~ajni du`nik mogu ste~ajnom sudu da podnesu ste~ajni plan u cilju reorganizacije rada i poslovanja ste~ajnog du`nika, a najkasnije do zavrnog ro~ita za diobu ste~ajne mase. Ste~ajni plan koji bude podnesen nakon odr`anog zavrnog ro~ita ne}e se uzimati u obzir. Ste~ajni du`nik raspola`e sa mogu}no}u da ste~ajni plan podnese zajedno sa prijedlogom za otvaranje ste~ajnog postupka. Pored
410

ovoga skuptina povjerilaca raspola`e sa ovlatenjem da nalo`i ste~ajnom upravniku izradu ste~ajnog plana, a isti je du`an da ste~ajnom sudu podnese ste~ajni plan u roku od 30 dana od dana odr`avanja skuptine povjerilaca. Ovaj rok se, u ovisnosti od okolnosti slu~aja, mo`e produ`iti za jo 30 dana. Produ`enje roka mo`e da odobri jedino ste~ajni sud. Kao savjetodavno tijelo u izradi ste~ajnog plana sa ste~ajnim upravnikom u~estvuje odbor povjerilaca, ako je osnovan, kao i du`nik pojedinac. 58. Re~eno je da ste~ajni plan daje mogu}nost da se u cilju reorganizacije ste~ajnog du`nika odstupi i od odredbi ZOS-a koje se odnose na unov~avanje i raspodjelu ste~ajne mase, pa se tako ste~ajnim planom naro~ito mo`e: - ostaviti ste~ajnom du`niku cjelokupna ili dio njegove imovine radi nastavljanja daljnjeg poslovanja ste~ajnog du`nika, - prenijeti dio ili cjelokupna imovina ste~ajnog du`nika na jedno ili vie postoje}ih lica ili lica koja }e tek biti osnovana s tim to se pretpostavlja da se u ovom slu~aju radi o pravnim, a ne fizi~kim licima, - da ste~ajnog du`nika pripoji drugom pravnom licu ili da ga spoji sa jednim ili vie pravnih lica pri ~emu bi, u ovom slu~aju, bila potrebna saglasnost tih drugih pravnih lica, - da proda svu ili dio imovine ste~ajnog du`nika sa ili bez razlu~nih prava, - da raspodijeli svu ili dio imovine ste~ajnog du`nika izme|u ste~ajnih povjerilaca, - da izvri pretvaranje, odnosno konverziju potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca u ~lanske udjele ili uloge u ste~ajnom du`niku kao privrednom drutvu, - da odredi na~in namirenja ste~ajnih povjerilaca, - da namiri ili izmijeni razlu~na prava, - da smanji ili odgodi isplatu obaveza ste~ajnog du`nika, - da obaveze ste~ajnog du`nika pretvori u kredit, - da preuzme jemstvo ili da osiguranje za ispunjenje obaveza ste~ajnog du`nika, - da uredi odgovornost ste~ajnog du`nika nakon zavretka ste~ajnog postupka, - da izda nove akcije i sli~no. Iz ovog pregleda mogu}nosti koje se daju u cilju reorganizacije ste~ajnog du`nika vidljivo je da je zakonodavac samo numerus clausus pobrojao koje su to mogu}nosti ali je ostavio i slobodan prostor za u~esnike u ste~ajnom postupku da proire krug ovih mogu}nosti. Koje bi to ostale mogu}nosti bile ovisi}e od okolnosti konkretnog slu~aja s tim to nije isklju~ena mogu}nost da se izvri i kombinovanje dvije ili vie pobrojanih mjera. Na ovaj na~in dat je mnogo iri dijapazon pravnih i ekonomskih mogu}nosti koje treba da idu u pravcu reorganizacije ste~ajnog du`nika kako bi se isti ekonomski oporavio i u dogledno vrijeme po~eo da privre|uje i pozitivno posluje. Svaka od ovih mjera sigurno sama za sebe zavrje|uje svoj komentar, ali }e tek njihova
411

primjena i sudska praksa pokazati da li }e iste biti djelotvorne i koje su im posljedice njihove primjene. 59. Sam ste~ajni plan se sastoji od pripremnog osnova i osnova za sprovo|enje sa odgovaraju}im prilozima, odnosno ispravama vezanim za imovinsko stanje ste~ajnog du`nika. Tako ako se predvi|a da }e se povjerioci namiriti iz prihoda od poslovanja ste~ajnog du`nika, koje }e nastaviti voditi ste~ajni du`nik ili tre}e lice, uz ste~ajni plan se prila`e pregled imovine uz navo|enje njene vrijednosti sa svim dijelovima i obavezama koje bi se trebale ispuniti, ako ste~ajni plan stupi na snagu. Ujedno je potrebno prikazati o~ekivane prihode i rashode u vremenskom periodu u kom treba namiriti ste~ajne povjerioce, te kojim redosljedom prihoda i rashoda se jem~i sposobnost ste~ajnog du`nika za pla}anje u utvr|enom vremenskom periodu. U slu~aju da je ste~ajnim planom predvi|eno da ste~ajni du`nik nastavi poslovanje, odnosno da vodi privredno drutvo, ste~ajnom planu je potrebno prilo`iti izjavu ste~ajnog du`nika da je spreman nastaviti sa vo|enjem privrednog drutva u skladu sa obavezama iz ste~ajnog plana. U slu~aju da se radi o ste~ajnom du`niku koji je organizovan kao komanditno drutvo ili kao drutvo neograni~ene solidarne odgovornosti ste~ajnom planu je potrebno prilo`iti odgovaraju}u izjavu li~no odgovornih ~lanova tog drutva, a radi se o vlasnicima uloga u ova dva tipa privrednih drutava. Kada je ste~ajni plan podnio sam ste~ajni du`nik prilikom otvaranja ste~ajnog postupka nije potrebno podnoenje gornjih izjava. Kada je ste~ajnim planom predvi|eno da pojedini ste~ajni povjerioci dobiju udjele u ste~ajnom du`niku ili da postanu njegovi ~lanovi ili da steknu odre|ena prava u poslovnoj djelatnosti ste~ajnog du`nika ste~ajnom planu je potrebno prilo`iti izjavu o saglasnosti svakog od tih povjerilaca. U slu~aju preuzimanja obaveze tre}eg lica prema ste~ajnim povjeriocima odobrenom ste~ajnom planu treba prilo`iti i izjavu tog tre}eg lica koje se ovdje javlja u ulozi jemca. Pretpostavlja se da se radi o solidarnom jemstvu koje se po Zakonu o obligacionim odnosima pretpostavlja kod pravnih lica, s tim to se obaveza solidarnog jemstva mo`e ugovorom o jemstvu isklju~iti. Radi se o supsidijarnoj primjeni odredbi Zakona o obligacionim odnosima. U slu~aju da ste~ajni plan predvi|a sprovo|enje statusnih promjena kod ste~ajnog du`nika, ste~ajnom planu je potrebno prilo`iti i izjave pravnih lica koja treba da u~estvuju u tim statusnim promjenama. Radilo bi se o statusnim promjenama spajanja ili pripajanja ili podjele, a prema odredbama Zakona o privrednim drutvima koji bi se, u ovom slu~aju, tako|er primjenjivao supsidijarno. 60. Ste~ajni plan u sebi mora da uklju~uje one elemente koji su kao takvi propisani zakonom, i to: - posljedice koje }e izazvati primjena ste~ajnog plana, a u vezi sa izmjenom pravnog polo`aja ste~ajnog du`nika, kao i drugih u~esnika u ste~ajnom postupku,
412

- opis na~ina, vremena i iznosa do kog povjerioci sa osiguranim pravima, kao i ostali povjerioci, trebaju biti ispla}eni ili namireni na neki drugi na~in, - u kom dijelu se potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca smanjuju, na koje vrijeme se odga|a njihovo namirenje, kako se osiguravaju, kao i druge odredbe ste~ajnog plana koje imaju dejstvo prema njima, - konverzije potra`ivanja povjerilaca u kapital ste~ajnog du`nika, - nova zadu`ivanja ste~ajnog du`nika i vrste garancija koje }e biti ponu|ene svakoj od kategorija povjerilaca i novih investitora, - na~in na koji }e novi investitori, kao i davaoci garancija biti ispla}eni u cijelosti ili biti zati}eni od teta koje mogu nastati kao rezultat primjene ste~ajnog plana, - plan prihoda i rashoda koji se mogu o~ekivati u vremenskom razdoblju u kom je potrebno povjerioce namiriti, kao i kojim se redosljedom prihoda i rashoda jem~i sposobnost privrednog drutva za pla}anjem u tom vremenskom periodu, - stepen do koga se du`niku mo`e oprostiti njegov dug, - na~in kompenzacije koji se nudi svim kategorijama povjerilaca, kao i eventualne razlike u smislu raspodjele imovine ste~ajnog du`nika u slu~aju njegove eventualne likvidacije, - finansijske prognoze i vrste mjera koje treba da se poduzmu kako bi se povratila profitabilnost ste~ajnog du`nika, - na~in izvrenja, odnosno realizacije reorganizacije ste~ajnog du`nika, - vrste mjera koje }e se preduzeti u vezi sa organizacijom, upravljanjem, finansijskim mjerama, tehni~kim mjerama, kao i mjerama vezanima za smanjenje broja zaposlenih kod ste~ajnog du`nika, - izvori finansiranja i finansijski plan vezan za primjenu ste~ajnog plana uklju~uju}i i pove}anje osnovnog kapitala, kao i pove}anje zadu`enja ste~ajnog du`nika i - druge mjere koje prizilaze iz zakona. 61. Sam osnov za sprovo|enje ste~ajnog plana je tzv. pripremni osnov koji u sebi mora da uklju~uje sve podatke o osnovama i posljedicama ste~ajnog plana, a koji su od zna~aja za donoenje odluke ste~ajnih povjerilaca o ste~ajnom planu i za donoenje odluke ste~ajnog suda o njegovoj potvrdi. U~esnici u ste~ajnom planu se razvrstavaju u grupe, a sve u ovisnosti od njihovog pravnog polo`aja. Tako se formiraju grupe povjerilaca koje }e se izjanjavati odvojeno o ste~ajnom planu, a istu grupu ste~ajnih povjerilaca }e ~initi svi oni povjerioci koji imaju isti pravni polo`aj. Ste~ajni povjerioci koji imaju isti pravni polo`aj mogu se svrstavati u grupe i prema istovrsnosti njihovih privrednih interesa uz obavezno navo|ene razloga, odnosno kriterija za razvrstavanje. Razlikujemo slijede}e grupe povjerilaca, a u vezi sa izjanjavanjem o ste~ajnom planu:
413

- povjerioci sa pravom odvojenog namirenja, ako ste~ajni plan zadire u njihova prava, - ste~ajni povjerioci ni`eg isplatnog reda, - ste~ajni povjerioci pojedinih ni`ih isplatnih redova ako njihova potra`ivanja ne prestaju prema uslovima utvr|enim ZOS-om, a s obzirom da je zakonodavac propisao da }e prava ste~ajnih povjerilaca ni`ih isplatnih redova prestati prihvatanjem ste~ajnog plana ako istim nije neto drugo odre|eno, - posebna grupa zaposlenika ako u~estvuju sa potra`ivanjima koja nisu neznatna i - posebne grupe koje mogu da se obrazuju od ste~ajnih povjerilaca sa malim potra`ivanjima. Pravilo je da ste~ajni plan ne smije da zadire u prava razlu~nih povjerilaca na njihovo namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenog namirenja. U slu~aju da je ste~ajnim planom odre|eno neto drugo potrebno je posebno navesti u kom se dijelu smanjuju prava razlu~nih povjerilaca, na koje vrijeme se odga|a njihovo namirenje i eventualno druge odredbe ste~ajnog plana koje imaju dejstvo prema razlu~nim povjeriocima. 62. Zakon propisuje da se svim u~esnicima u sprovo|enju ste~ajnog plana moraju osigurati ista prava po pojedinim grupama. Razli~ito postupanje prema u~esnicima, a su okviru iste grupe, dozvoljeno je samo uz saglasnost svih u~esnika koje te mjere poga|aju. U ovoj situaciji potrebno je da se uz ste~ajni plan prilo`e pisane izjave o njihovoj saglasnosti. Pored toga zabranjeno je praviti posebne pogodbe mimo ste~ajnog plana kojima se pojedinim u~esnicima u sprovo|enju ste~ajnog plana jam~e neke pogodnosti. Ovakvi dogovori su nitavni. U slu~aju da se ste~ajnim planom trebaju zasnivati, mijenjati, prenositi ili ukidati prava na stvarima i pravima ste~ajnog du`nika potrebne su izjave volje u~esnika u tim promjenama, a ako se te izjave moraju upisati u neke od javnih knjiga, upisi moraju biti u skladu sa odgovaraju}im propisima koji reguliu tu materiju. Ste~ajni sud raspola`e i sa ovlatenjem da na prijedlog ste~ajnog du`nika ili ste~ajnog upravnika naredi obustavu unov~avanja i diobe ste~ajne mase ukoliko je time ugro`eno sprovo|enje ste~ajnog plana koji je podnesen. Ova mjera, od strane ste~ajnog suda, ne}e se preduzeti ukoliko bi zbog takvog rjeenja mogla da nastupi znatna teta za ste~ajnu masu ili ukoliko ste~ajni upravnik, uz saglasnost odbora povjerilaca ili skuptine povjerilaca, zatra`i unov~avanje i diobu ste~ajne mase.

414

12. Prihvatanje i potvrda plana


63. Kada je, u rokovima utvr|enim zakonom, izra|en ste~ajni plan, isti se sa svim svojim prilozima i prispjelim izjanjenjima mora izlo`iti u sudskoj pisarnici na uvid svim u~esnicima u njegovom sprovo|enju. Ste~ajni sud je obavezan da, po slu`benoj du`nosti, odbaci ste~ajni plan u slijede}im slu~ajevima: - ako nisu potovani propisi o pravu na podnoenje i o sadr`aju ste~ajnog plana, te ako podnosilac ste~ajnog plana taj nedostatak ne mo`e da otkloni ili ga ne otkloni u primjerenom roku koji mu odredi ste~ajni sud, - ako je o~igledno da ne postoje izgledi da }e ste~ajni plan, koji je podnio ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerioci prihvatiti ili ste~ajni sud potvrditi, - ako se prava koja bi u~esnici trebali ste}i prema osnovi za sprovo|enje plana, koji je podnio ste~ajni du`nik, o~ito ne mogu ostvariti, - ako je ste~ajni du`nik u ste~ajnom postupku, ve} podnio ste~ajni plan koji su ste~ajni povjerioci odbili ili koji ste~ajni sud nije potvrdio ili koji je ste~ajni du`nik povukao nakon javnog zakazivanja ro~ita za raspravljanje o tom ste~ajnom planu, pa potom podnese novi ste~ajni plan, a njegovo odbacivanje zatra`i ste~ajni upravnik uz saglasnost odbora povjerilaca, ako je taj odbor osnovan. Kada ste~ajni sud nije odbacio ste~ajni plan zatra`i}e, u roku od 30 dana, da se o istom izjasne: odbor povjerilaca ako je osnovan, ste~ajni du`nik ako je ste~ajni plan podnio ste~ajni upravnik i ste~ajni upravnik ako je ste~ajni plan podnio ste~ajni du`nik. Ste~ajni sud mo`e da pozove i organe uprave nadle`ne za predmet poslovanja ste~ajnog du`nika, kao i nadle`nu privrednu komoru da se izjasne o predlo`enom ste~ajnom planu. Ro~ite za raspravljanje o ste~ajnom planu zakazuje ste~ajni sud, a isto se mora odr`ati u roku od 30 dana od dana donoenja rjeenja o zakazivanju ro~ita. Radi se o jednom ro~itu na kome se vri raspravljanje i glasanje o ste~ajnom planu. Ovo ro~ite mora biti javno objavljeno i u javnoj objavi je potrebno ista}i da se u ste~ajni plan i prispjele stavove o ste~ajnom planu uvid mo`e izvriti u pisarnici ste~ajnog suda. Poseban poziv za ovo ro~ite mora se uputiti: ste~ajnim povjeriocima koji su prijavili svoja potra`ivanja, razlu~nim povjeriocima, ste~ajnom upravniku i ste~ajnom du`niku. Uz poziv je potrebno prilo`iti kopiju ste~ajnog plana ili izvod iz njegovog bitnog sadr`aja. Ro~ite za raspravljanje i glasanje o ste~ajnom planu ne smije se odr`ati prije odr`anog ro~ita za ispitivanje prijavljenih potra`ivanja, s tim to je ostavljena mogu}nost da se ta dva ro~ita spoje. 64. Pravo glasa ste~ajnih povjerilaca utvr|uje ste~ajni sudija koji pravi popis ste~ajnih povjerilaca sa pravom glasa, a na osnovu rasprave na
415

ro~itu. Pravo glasanja o ste~ajnom planu nemaju oni ste~ajni povjerioci na ~ija potra`ivanja ste~ajni plan nema uticaja. Ovo pravilo se odnosi i na razlu~ne povjerioce. Razlu~ni povjerioci imaju pravo glasa, kao i ostali ste~ajni povjerioci, samo ako im je ste~ajni du`nik li~no odgovoran i ako se odreknu svoga prava na odvojeno namirenje ili ako ne budu odvojeno namireni. Pravo glasa imaju i oni razlu~ni povjerioci ~ija razlu~na prava nije osporio ni ste~ajni upravnik niti neko od razlu~nih povjerilaca niti neko od ste~ajnih povjerilaca. U toku odr`avanja ro~ita za glasanje o ste~ajnom planu podnosilac ste~ajnog plana mo`e u bitnom da izmijeni pojedine njegove odredbe, odnosno dijelove. O tim izmjenama se mo`e glasati na istom ro~itu. Za glasanje o ste~ajnom planu ste~ajni sud mo`e da odredi posebno ro~ite i u tom slu~aju ste~ajni povjerioci mogu da glasaju i pismenim putem. Pismeno glasanje ste~ajnih povjerilaca }e se uzeti u obzir samo ako bude primljeno na sudu najkasnije 3 dana prije odr`avanje ro~ita za glasanje. 65. Ste~ajni povjerioci sa pravom glasa glasaju odvojeno po grupama. Smatra}e se da su ste~ajni povjerioci prihvatili ste~ajni plan ako je u svakoj grupi ste~ajnih povjerilaca ve}ina povjerilaca glasala za ste~ajni plan i ako zbir potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca koji su glasali za ste~ajni plan premauje zbir potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca koji su glasali protiv prihvatanja ste~ajnog plana. U slu~aju da ste~ajni povjerioci imaju neko zajedni~ko pravo ili ~ija su prava, do nastanka ste~aja, ~inila jedinstveno pravo prilikom glasanja o ste~ajnom planu ra~unaju se kao jedan povjerilac. Zakonodavac je predividio i mogu}nost usvajanja ste~ajnog plana i u onim slu~ajevima kada za isti nije, u okviru neke od povjerila~kih grupa, glasala potrebna ve}ina ste~ajnih povjerilaca. U tom slu~aju, i kada nije postignuta potrebna ve}ina, smatra}e se da je ste~ajni plan prihva}en: - ako ste~ajni povjerioci te grupe ste~ajnim planom nisu stavljeni u loiji polo`aj od polo`aja u kom bi bili da ste~ajni plan nije usvojen, - ako primjereno u~estvuju u privrednim koristima koje bi u~esnicima trebala pripasti na osnovu sprovedbe ste~ajnog plana, - ako je ve}ina glasa~kih grupa ste~ajni plan prihvatila sa potrebnom ve}inom. U ovom slu~aju radi se o primjeni posebnog pravnog instituta tzv. zabrane opstrukcije, a gdje se radi o slu~ajevima opstruiranja usvajanja ste~ajnog plana iz razloga koji mogu biti razli~ite prirode. Posebno je definisan pojam tzv. primjerenog u~estvovanja nekog od ste~ajnih povjerilaca u privrednim koristima. Smatra}e se da ova kategorija postoji u slijede}im slu~ajevima: - ako ni jedan drugi povjerilac prema ste~ajnom planu ne bi trebao primiti imovinsku korist koja bi prelazila puni iznos njegovog potra`ivanja,
416

- ako imovinsku korist ne bi primio povjerilac koji bi u slu~aju da nema ste~ajnog plana bio u isplatnom redu povjerioca grupe, kao i da imovinsku korist ne bi primio ni ste~ajni du`nik ili lice koje u njemu ima ~lanskih udjela, - ako se niti jedan od povjerilaca, koji bi u slu~aju da nema ste~ajnog plana bio u istom isplatnom redu sa povjeriocima te grupe, ne stavlja u povoljniji polo`aj od onoga u kome se nalaze ti povjerioci. 66. to se ti~e povjerioca ni`ih isplatnih redova, odnosno onih ste~ajnih povjerilaca koji potra`uju kamate koje teku nakon otvaranja ste~ajnog postupka, i povjerilaca koji potra`uju naknadu trokova zbog svog u~estvovanja u ste~ajnom postupku, smatra}e se da su prihvatili ste~ajni plan ako je prema istom ste~ajni du`nik oslobo|en tih obaveza. Postoji zakonska pretpostavka da je ste~ajni du`nik oslobo|en tih obaveza ako prema ste~ajnom planu ne}e biti podmirena potra`ivanja ste~ajnih povjerilaca u cijelosti. Ako postoji grupa povjerilaca koja potra`uje nov~ane kazne, smatra}e se da su isti pristali na ste~ajni plan ukoliko nijedan ste~ajni povjerilac ste~ajnim planom nije stavljen u bolji polo`aj u odnosu na povjerioce tih grupa. Poseban slu~aj je situacija ako glasanju nije prisustvovao niti jedan ste~ajni povjerilac te grupe. U ovom slu~aju postoji zakonska pretpostavka da je ta grupa ste~ajnih povjerilaca pristala na ste~ajni plan. U pogledu pristanka ste~ajnog du`nika na ste~ajni plan postoji zakonska pretpostavka da je ste~ajni du`nik pristao na ste~ajni plan ako istom ne prigovori najkasnije na ro~itu za glasanje usmeno ili u pismenoj formi na zapisnik. Prigovor ste~ajnog du`nika ste~ajni sud ne}e uzeti u obzir ako ste~ajni du`nik ste~ajnim planom nije stavljen u te`i polo`aj od onog polo`aja u kom bi bio da nema ste~ajnog plana, te ako nijedan povjerilac ne dobiva privrednu korist koja prelazi puni iznos njegovog potra`ivanja. Ove odredbe ZOS-a analogno se primjenjuju i na dioni~are, vlasnike udjela, kao i nosioce drugih osniva~kih prava u privrednim drutvima. 67. Kada su ispunjene sve zakonske pretpostavke vezane za usvajanje ste~ajnog plana kona~nu odluku donosi ste~ajni sud koji treba da odlu~i da li }e potvrditi ste~ajni plan. Prije donoenja svoje odluke, u vidu rjeenja, ste~ajni sud je u obavezi da saslua ste~ajnog upravnika, odbor povjerilaca ako je isti osnovan, kao i samog ste~ajnog du`nika. Ste~ajni sud raspola`e sa ovlatenjem da odbije usvajanje ste~ajnog plana u slijede}im slu~ajevima: - ako su pri njegovoj izradi bitno povrije|eni propisi o njegovoj sadr`ini, obradi i prilozima, o prihvatanju od strane povjerilaca i o pristanku ste~ajnog du`nika, osim ako su se ti nedostaci mogli otkloniti ili - ako je prihvatanje ste~ajnog plana postignuto na nedoputen na~in, a naro~ito stavljanjem pojedinih povjerilaca u povoljniji polo`aj ili - ako je ste~ajni povjerilac prigovorio ste~ajnom planu najkasnije na
417

ro~itu za glasanje usmeno ili pismeno na zapisnik ili - ako je ste~ajni povjerilac ste~ajnim planom stavljen u loiji polo`aj od onog u kom bi bio da nema ste~ajnog plana. Rjeenje ste~ajnog suda kojim se potvr|uje ste~ajni plan proglaava se na ro~itu za glasanje ili na posebnom ro~itu koje mora biti odr`ano najkasnije u roku od 15 dana od dana donoenja rjeenja. Protiv ovog rjeenja ste~ajni povjerioci i ste~ajni du`nik imaju pravo na `albu koja odla`e njegovo izvrenje.

13. U~inci potvr|enog ste~ajnog plana


68. Rjeenje ste~ajnog suda kojim se potvr|uje ste~ajni plan ima pravno i ekonomsko dejstvo prema svim u~esnicima u istom. Sve posljedice sprovo|enja ste~ajnog plana proizvode svoje dejstvo od dana pravosna`nosti rjeenja. Rjeenje o potvrdi ste~ajnog plana nema pravno dejstvo na prava ste~ajnih povjerilaca protiv sadu`nika i du`nikovih jemaca, te na prava tih povjerilaca nad dijelovima imovine koji ne spadaju u ste~ajnu masu. Sam ste~ajni du`nik se na osnovu rjeenja o potvrdi ste~ajnog plana osloba|a od obaveze prema svojim sadu`nicima, jemcima ili drugim regresnim ovlatenicima na isti na~in kao i ste~ajni povjerioci. U slu~aju da na osnovu potvr|enog ste~ajnog plana, neki ste~ajni povjerilac bude namiren u ve}oj mjeri nego to ima pravo na to prema ste~ajnom planu, isti nema obavezu da vrati ono to je primio. Kada je rjeenjem o potvrdi ste~ajnog plana predvi|eno zasnivanje, izmjena, prenos ili ukidanje prava nad dijelovima imovine ili prenos poslovnih udjela u nekom dutvu neograni~ene solidarne odgovornosti postoji zakonska pretpostavka da su u rjeenju ste~ajnog suda sadr`ane izjave volja u~esnika date u propisanom obliku. Ovo isto vrijedi i za izjave o preuzimanju obaveza na kojima se temelji zasnivanje izmjena, prenos ili ukidanje prava nad dijelovima imovine ili prenos poslovnih udjela i dionica, a u ovisnosti od tipa privrednog drutva. U pogledu odlaganja namirenja ste~ajnih povjerilaca ili djelimi~nog osloba|anja obaveze na namirenje sa donoenjem rjeenja o potvrdi ste~ajnog plana ove njegove odredbe prestaju vrijediti. Smatra}e se da je ste~ajni du`nik znatno zakasnio sa ispunjenjem ste~ajnog plana ako nije platio dospjelu obavezu iako ga je povjerilac pismeno opomenuo i pri tome mu odredio naknadni rok za izmirenje te obaveze u namanjem trajanju od 15 dana. U slu~aju da se, prije potpunog ispunjenja ste~ajnog plana, nad imovinom ste~ajnog du`nika otvori novi ste~ajni postupak odlaganje i otpust duga prestaju vrijediti prema svim povjeriocima. Ne}e se smatrati da ste~ajni du`nik kasni sa ispunjenjem ste~ajnog plana ako je neko potra`ivanje osporeno na ispitnom ro~itu ili ako visina potra`ivanja razlu~nog povjerioca koje }e se odovojeno namiriti nije utvr|ena, ako ste~ajni du`nik to potra`ivanje, do kona~nog utvr|ivanja njegove visine,
418

uzima u obzir za namirenje u onom obimu koji odgovara odluci ste~ajnog suda o pravu glasa povjerioca prilikom glasanja o ste~ajnom planu. Ako ste~ajni sud nije donio odluku o pravu glasa sud }e na prijedlog ste~ajnog du`nika ili ste~ajnog povjerioca naknadno utvrditi obim u kom ste~ajni du`nik mora privremeno uzeti u obzir ovu vrstu potra`ivanja. Ako se pri kona~nom saldiranju pla}enog potra`ivanja utvrdi da ste~ajni du`nik nije platio dovoljan iznos bi}e u obavezi da svaki manjak namiri. Tek kada se ne izmiri eventualni manjak smatra}e se da ste~ajni du`nik znatno kasni sa ispunjenjem ste~ajnog plana premda postoji pismena opomena ste~ajnog povjerioca, kao i naknadno odre|eni rok za pla}anje u trajanju od najmannje 15 dana. U obrnutoj situaciji ako se utvrdi da je ste~ajni du`nik platio vie nego to je to njegova obaveza mo`e da potra`uje pretpla}eno samo u slu~aju kada taj viak prelazi i nedospjeli dio potra`ivanja na koje ste~ajni povjerilac ima pravo na osnovu ste~ajnog plana. 69. Kada rjeenje o potvrdi ste~ajnog plana postane kona~no svi ste~ajni povjerioci ~ija su potra`ivanja utvr|ena mogu da pokrenu postupak prinudnog izvrenja protiv ste~ajnog du`nika kako bi naplatili svoje potra`ivanje. Ovaj postupak }e se voditi u skladu sa odredbama Zakona o izvrnom postupku koji se, u ovom slu~aju, primjenjuje supsidijarno. Ovo zna~i da stupanjem na snagu ste~ajnog plana prestaje da gubi svoje pravno djestvo jedna od pravnih posljedica ste~ajnog postupka, a to je da se po otvaranju ste~ajnog postupka ne mo`e sprovoditi izvrenje nad imovinom ste~ajnog du`nika, odnosno da se obustavljaju izvrenja, kao i izvrni postupci koji su u toku. Istina, u ovom slu~aju, radi se o potra`ivanjama koja su nastala u toku redovnog poslovanja ste~ajnog du`nika pa ista nisu bila pravovremeno izmirena, dok se osnov kod druge vrste potra`ivanja nalazi u usvojenom i potvr|enom ste~ajnom planu. U osnovi, i za jedna i za druga potra`ivanja postoji isti osnov, poto proisti~u iz prijavljenih potra`ivanja prema ste~ajnoj masi iz okvira i vremenskog perioda redovnog poslovanja ste~ajnog du`nika. Prinudno izvrenje se mo`e sprovoditi i protiv tre}eg lica ako je rjeenjem o potvrdi ste~ajnog plana utvr|eno da je to tre}e lice preuzelo obavezu jemstva za ispunjenje ste~ajnog plana, izuzev slu~aja kada je to tre}e lice zadr`alo pravo prigovora u vidu prethodne tu`be. Pravo na prinudno izvrenje potra`ivanja koje je utvr|eno ste~ajnim planom ste~ajni povjerilac mo`e ostvariti uz prethodan uslov, a to je da mora da u~ini vjerovatnim da je ste~ajnog du`nika propisno opomenuo, kao i da je protekao rok koji mu je naknadno odredio u cilju izmirenja ove vrste potra`ivanja. Dovoljno je dokazati postojanje opomene, kao i da je dat naknadan rok koji nije odre|en zakonom, ali se pretpostavlja da se mislilo na naknadni primjeren rok koji je uobi~ajen u poslovnoj praksi, a koji ne bi mogao biti du`i od 15 dana. Naravno da ste~ajni povjerilac mo`e dati i du`i naknadni rok ako iz okolnosti slu~aja proizilazi da }e povjerilac u tom du`em naknadnom roku uspjeti da u cjelosti izmiri
419

svoju dospjelu obavezu. Ste~ajni povjerilac nema obavezu da dokazuje samo zakanjenje ste~ajnog du`nika. 70. Po samoj pravosna`nosti ste~ajnog plana ste~ajni sud donosi rjeenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka. Prije zaklju~enja ste~ajnog postupka ste~ajni upravnik ima obavezu da namiri nesporne obaveze ste~ajne mase, a da za sporne obaveze ste~ajne mase pru`i odgovaraju}e osiguranje, odnosno obezbje|enje. Radi se o obavezi prioritenog namirenje svih obaveza koje se proistekle iz samog vo|enja ste~ajnog postupka, a to su u stvari tzv. povjerioci ste~ajne mase koji se uvijek namiruju prioriteno u odnosu na sve ostale povjerioce koje sada zajedni~ki mo`emo nazvati kao povjerioce ste~ajnog du`nika. U svome rjeenju kojim se zaklju~uje ste~ajni postupak ste~ajni sud }e 15 dana unaprijed obavijestiti ste~ajnog du`nika, ste~ajnog upravnika, kao i ~lanove odbora povjerilaca o tome da }e nasupiti pravne posljedice zaklju~enja ste~ajnog postupka. 71. Donoenjem rjeenja o zaklju~enju ste~ajnog postupka nastupaju slijede}e pravne posljedice: - prestaje slu`ba ste~ajnog upravnika, - prestaje slu`ba ~lanova odbora povjerilaca ako je isti bio obrazovan, - ste~ajni du`nik sti~e ponovno pravo slobodnog raspolaganja sa ste~ajnom masom, odnosno svojom imovinom, - parnice koje su u toku mogu se voditi i dalje nakon zaklju~enja ste~ajnog postupka ako je to predvi|eno ste~ajnim planom, i u tom slu~aju }e se parnica voditi u ime i za ra~un ste~ajnog du`nika, ako ste~ajnim planom nije odre|eno neto drugo. Pravne posljedice zaklju~enja ste~ajnog postupka u pogledu prestanka slu`be ste~ajnog upravnika i odbora povjerilaca ne gube dejstvo u onom dijelu koji se odnosi na nadzor nad njegovim radom u odre|enom vremenskom periodu. Naravno da ovo vrijedi samo u slu~aju ako se nadzor uvede kao obaveza. Sude}i po njegovom zna~aju on bi, u ve}ini slu~ajeva, trebao da predstavlja obavezu kako bi se zadr`ao jedan oblik kontrole nad daljnjim radom ste~ajnog du`nika, odnosno kako bi se i dalje na adekvatan na~in titili interesi ste~ajnih povjerilaca.

14. Nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana


72. Nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana, a po zaklju~enju ste~ajnog postupka, ne predstavlja obaveznu mjeru, ali zakonodavac ka`e da se u pravilu za sprovo|enje ste~ajnog plana mo`e predvidjeti da }e se njegovo ispunjenje nadzirati. Svrha ustanovljavanja nadzora nad ste~ajnim du`nikom je da se prati li }e ste~ajni du`nik ispunjavati svoje obaveze
420

prema ste~ajnim du`nicima u skladu sa usvojenim i odobrenim ste~ajnim planom. Mjere nadzora se prote`u i na ispunjenje potra`ivanja koja povjerioci ostvaruju prema privrednim drutvima koja su osnovana nakon otvaranja ste~ajnog postupka radi preuzimanja ili daljenjeg vo|enja pravnog lica ili organizacionog dijela ste~ajnog du`nika. Ova privredna drutva nazivaju se drutvo preuzimalac i ovdje se ne radi samo o jednom od u~esnika u sprovo|enju ste~ajnog plana ve} i o privrednom drutvu, ili jednom njegovom dijelu, koje je u svojstvu jemca preuzelo odre|ene obaveze odre|ene ste~ajnim planom a prema ste~ajnim povjeriocima. 73. Poslove nadzora, prema ZOS-u, obavlja ste~ajni upravnik i odbor povjerilaca kao i sam ste~ajni sud na na~in kako je to utvr|eno odobrenim ste~ajnim planom. U ovom slu~aju, a to bi trebalo da bude u ve}ini slu~ajeva i pravilo, slu`ba ste~ajnog upravnika i odbora povjerilaca ne}e prestati u smislu nastupanja pravnih posljedica odobravanja ste~ajnog plana. Ste~ajni upravnik je taj koji neposredno obavlja pojedine mjere vezane za ovu posebnu funkciju nadzora. Iako to nije izri~ito propisano isto proizilazi iz stilizacije odredbi ZOS-a koji propisuje da je ste~ajni upravnik u obavezi da jednom godinje izvjetava odbor povjerilaca i ste~ajni sud o ispunjenju ste~ajnog plana, kao i o daljnjim perspektivama njegovog ispunjenja. Ovo ovlatenje ste~ajnog upravnika ne uti~e na pravo odbora povjerilaca i ste~ajnog suda da u svako doba zahtijevaju pojedina~na objaenjenja ili podnoenje periodi~nih izvjetaja vezanih za sprovo|enje ste~ajnog plana. Daljnja obaveza ste~ajnog upravnika sadr`ana je u tome da ako utvrdi da se potra`ivanja ne ispunjavaju, ili se ne mogu ispuniti, o tome, bez odlaganja, obavijesti ste~ajni sud i sve povjerioce kojima prema ste~ajnom planu pripadaju zahtjevi protiv ste~ajnog du`nika ili tzv. drutva preuzimaoca. Posebna mjera koja se mo`e uvesti prema ste~ajnom du`niku je davanje prethodne saglasnosti ste~ajnog upravnika u cilju valjanosti odre|enih pravnih poslova ste~ajnog du`nika ili drutva preuzimaoca. Kada je za odre|enu pravnu radnju ste~ajnog du`nika ili drutva preuzimaoca potreban prethodni oblik saglasnosti, na te radnje preduzete bez saglasnosti ste~ajnog upravnika, primjenjuju se odredbe ZOS-a o pravnim radnjama ste~ajnog du`nika preduzetim nakon otvaranja ste~ajnog postupka, a bez znanja ste~ajnog upravnika. Radi se o pravnim radnjama koje ne proizvode dejstvo prema ste~ajnoj masi, a u ovom slu~aju prema imovinskoj masi ste~ajnog du`nika ili drutva preuzimaoca. U slu~aju sumnje ovdje bi bilo mjesta i analognoj primjeni optih pravila obligacionog prava vezano za zaklju~enje pravnih poslova pod uslovom. U slu~aju uzimanja kredita od strane ste~ajnog du`nika, a za vrijeme trajanja nadzora, pravilo je da }e ste~ajni povjerioci biti u redu za naplatu svojih potra`ivanja iza povjerilaca po osnovu kredita ili zajmova. Za takav slu~aj je potrebno da se utvrdi tzv. kreditni okvir, a to predstavlja ukupan planirani iznos za kredite te vrste. Ograni~enje se sastoji u tome to taj iznos kreditnog okvira ne mo`e da pre|e vrijednost imovine ste~ajnog du`nika navedenu u pregledu imovine. Prakti~no ovo ni ne bi bilo mogu}e s obzirom na propise iz oblasti bankarst421

va vezano za vrijednost kolaterala naspram visine plasiranog kredita. Prvenstveno namirenja kreditora u obzir dolaze i pod uslovom da odobreni kredit ne prelazi kreditni okvir, kao i da je takav dogovor ste~ajni upravnik pismeno potvrdio. Iza kreditora se namiruju i ona potra`ivanja povjerilaca koja su zasnovana na osnovu ugovornih odnosa zasnovanih tokom trajanja nadzora. U istom rangu su i potra`ivanja iz trajnih obligacionih odnosa zasnovana ugovorom prije uvo|enja nadzora, a za vrijeme nakon prvog roka u kom je povjerilac mogao izjaviti otkaz tog trajnog obligacionog odnosa nakon po~etka nadzora. Svrha favorizovanja kreditora je u tome da se na njihovoj strani uspostavi ekonomski interes i zainteresovnost za plasman kreditnih sredstava kod ste~ajnog du`nika koji se nalazi u fazi odobrenog ste~ajnog plana i nadzora, a sve u cilju njegovog kona~nog ekonomskog i privrednog oporavka. 74. Rjeenje ste~ajnog suda o uvo|enju nadzora nad ste~ajnim du`nikom objavljuje se zajedno sa rjeenjem o zaklju~enju ste~ajnog postupka. Obavezno se objavljuje i lista poslova za koje je potrebna prethodna saglasnost ste~ajnog upravnika, visina planiranog kreditnog okvira, kao i da li je planirano sprovo|enje mjera nadzora i nad drutvom preuzimaocem. Ovi podaci se obavezno upisuju u javne knjige i to po slu`benoj du`nosti. Cilj ovih upisa, u javne registre, nije samo notifikacija tre}ih savjesnih lica ve} i postizanje ve}eg stepena sigurnosti ne samo ste~ajnih povjerilaca ve} i potencijalnih kreditora. Nadzor nad ste~ajnim du`nikom se ukida na osnovu odluke ste~ajnog suda u vidu rjeenja, a u slijede}im slu~ajevima: - ako su potra`ivanja ~ije se ispunjenje nadzire ispunjena ili je njihovo ispunjenje osigurano, odnosno obezbje|eno ili - ako je od zaklju~enja ste~ajnog postupka prolo 3 godine, a nije podnesen prijedlog za otvaranje novog ste~ajnog postupka. Rjeenje o ukidanju nadzora nad ste~ajnim du`nikom javno se objavljuje, a istim se odre|uje i brisanje u javnim knjigama upisa nadzora i svih ograni~enja u vezi sa nadzorom. Vezano za trokove nadzora iste snosi sam ste~ajni du`nik, a drutvo preuzimalac samo snosi svoje trokove nadzora.

15. Zaklju~enje ste~ajnog postupka


75. Po okon~anju glavne diobe ste~ajni sudija donosi rjeenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka koje se objavljuje u Slu`benim novinama Federacije BiH. Ukoliko se, po otvaranju ste~ajnog postupka, utvrdi da ste~ajna masa nije dovoljna za pokri}e trokova ste~ajnog postupka ste~ajni sudija }e zaklju~iti ste~ajni postupak.
422

U slu~aju da su trokovi ste~ajnog postupka pokriveni, a ste~ajna masa nije dovoljna da se ispune ostale dospjele obaveze ste~ajne mase, ste~ajni upravnik }e prijaviti ste~ajnom sudu tzv. nedovoljnost ste~ajne mase. Prijava nedovoljnosti ste~ajne mase se objavljuje javno. Ste~ajni upravnik je u obavezi da za svoju djelatnost nakon prijavljivanja nedovoljnosti ste~ajne mase polo`i poseban ra~un ste~ajnom sudiji. Po zaklju~enju ste~ajnog postupka ste~ajni pvjerioci mogu svoja potra`ivanja ostvarivati na pomenuti na~in, a to je prema optim pravilima gra|anskog postupka, odnosno prema optim pravilima obligacionog prava. Posebna su pravila vezana i za naknadnu diobu ste~ajne mase. Uslovi za naknadnu diobu su: - ako se ispune uslovi da se zadr`ani iznosi podijele ste~ajnim povjeriocima, - ako se iznosi koji su pla}eni iz ste~ajne mase vrate nazad u ste~ajnu masu i - ako se naknadno prona|e imovina koja ulazi u ste~ajnu masu. Samo zaklju~enje ste~ajnog postupka ne sprje~ava sud da se izvri naknadna dioba. Poto se odredi naknadna dioba raniji ste~ajni upravnik vri podjelu na osnovu diobenog popisa, a o ~emu podnosi ra~un ste~ajnom sudu. Samo zaklju~enje ste~ajnog postupka vri se rjeenjem i po pravosna`nosti istog ste~ajni sudija nare|uje brisanje ste~ajnog du`nika iz sudskog registra.

423

VIII KOMUNITARNO PRAVO EVROPSKE UNIJE963


1. Izvori evropskog prava
1. U osnove Evropske ekonomske zajednice ugra|ene su sve osnovne ideje i vrijednosti: garancija mira, jednakost, sloboda, solidarnost, li~na i kolektivna sigurnost. Da bi se takva, uoptena na~ela ostvarivala, morala su biti stavljena u okvir vladavine zakona. U najirem smislu, ve} od osnivanja Evropske unije (dalje: EU) moglo bi se, uslovno, govoriti o svojevrsnim ustavnim aktima ove neobi~ne tvorevine: od Parikog i Rimskih ugovora, preko Jedinstvenog evropskog akta, do Ugovora o Uniji i u kona~nici do prvog zajedni~kog Ustava. Sve ovo ~ini evropsko primarno zakonodavstvo. Na osnovu ove regulative, proizilaze brojni drugi propisi koji ~ine sekundarno zakonodavstvo EU. 2. Evropska komisija, kao najvie izvrno tijelo EU, predstavlja opte interese Unije i djeluje kao pokreta~ka snaga cjelokupnog integracionog procesa. Osim to priprema zakonske prijedloge i druge evropske akte o kojima odlu~uju resorna vije}a Evropske unije, Parlament i Evropsko vije}e, tako|er primjenjuje na~ela zajedni~kih politika EU i nadgleda njihovo sprovo|enje. 3. Najbrojnija skupina pravnih pravila EU sadr`ana je u aktima koje donose institucije Evropske unije na osnovu ovlatenja koja su im dodijeljene Osniva~kim ugovorom. Prilikom donoenja ovih akata problem Unije se sastoji u tome to njene glavne institucije nisu u klasi~nom smislu preuzele niti precizno razgrani~ile zakonodavnu, izvrnu, upravnu i sudsku vlast. U svakoj od njih ostalo je poneto od tih funkcija. Zbog toga je i postupak odlu~ivanja mnogo slo`eniji nego u nacionalnim institucijama dr`ava ~lanica. 4. Osniva~ki ugovor predvi|a postojanje pet vrsta akata kojima se pravno ure|uju politike za koje je nadle`na EU. Tri vrste pravno obvezuju}ih akata uredbe, direktive i odluke, a dvije vrste akata koji ne obvezuju su preporuke i miljenja. Svi ovi pravni akti se me|usobno isprepli}u u svom djelovanju na
963 Autor ovog poglavlja u cijelosti je prof. dr Veljko Trivun.

425

zakonodavstvo zemalja ~lanica EU, o }emu }e biti rije~i u narednim poglavljima, no pravna narav spomenutih akata se razlikuje u smislu da pojedini slu`e za pribli`avanje, a neki za potpuno ujedna~avanje prava dr`ava ~lanica. 5. Direktive obavezuju dr`ave ~lanice na ciljeve koji se moraju posti}i primjenom evropskih propisa, a svakoj od ~lanica je u stvari preputena sloboda izbora na~ina i metoda realizacije. Dakle, dr`ave EU ne mogu primjenjivati stare i uvoditi nove propise koji bi bili u suprotnosti sa direktivama Evropske unije. Ako bi bilo koja od ~lanica odbila slijediti evropsko zakonodavstvo, takvim ~inom bi prekrila potpisane ugovore i time bi bila podlo`na sudskom nadzoru i kazni. 1.1. Primarno i sekundarno pravo EU 5. Acquis communautaire je termin koji poti~e iz francuskog jezika i prevodi se kao ukupno pravno naslije|e/ste~evina/postignu}e Zajednice.964 Sam termin aquis naj~e}e se koristi kao sinonim za pojmove pravo EU, komunitarno pravo i sl. U formalnom smislu aquis uklju~uje: primarno pravo (Osniva~ke ugovore, me|unarodne ugovore, me|unarodno obi~ajno pravo i op}e pravne principe EU), sekundarno pravo (legislativu koju donose institucije EU, praksu Suda EU). 1.2. Primarni izvori prava 6. Primarne izvore ~ine pravne norme koje imaju primat nad ostalim pravom EU. Primarno pravo ~ine Osniva~ki ugovori, njihovi aneksi i protokoli koji, zajedno sa op}im pravnim principima EZ, ~ine tzv. tvrdo jezgro EU. Unutar kategorije Osniva~kih ugovora mo`emo razlikovati tri vrste ugovora: originalne ugovore, ugovore o izmjenama koji su unijeli velike institucionalne, proceduralne promjene i politika u oblastima odgovornosti zajednica i Unije, te ugovore o pristupanju. To su: Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i ~elik (EZU 1952.), Ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EZZ 1957.), Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (Euratom 1957.), Ugovor o spajanju (1965), Jedinstveni evropski akt (JEA - 1987.), Ugovor o Evropskoj uniji (EU - 1992.), Ugovor iz Nice (2001.).

2. Me|unarodni sporazumi i me|unarodno obi~ajno pravo


7. U hijerarhiji pravnih normi, me|unarodni sporazumi i me|unarodno obi~ajno pravo zauzimaju mjesto izme|u primarnih i sekundarnih izvora. Me|unarodno prvo ~ini integralan dio pravnog poretka EU, to
964 O pojmu i pravnoj prirodi komunitarnog prava vidjeti posebno kod dr Radovan Vukadinovi}, Pravo evropske unije, Megatrend, Beograd, 2001. godine, Glava I.

426

podrazumijeva da propisi koje donose institucije EU moraju biti sa~injeni u saglasnosti sa principima me|unarodnog prava. Ovo uklju~uje: sve me|unarodne sporazume zaklju~ene izme|u Zajednice sa drugim dr`avama ili me|unarodnim organizacijama koji obavezuju kako Zajednicu, tako i dr`ave ~lanice, me|unarodne sporazume koje su zajedni~ki zaklju~ile EU i dr`ave ~lanice ili samostalne dr`ave ~lanice i me|unarodno obi~ajno pravo. 8. Kao poseban izvor pojedini autori uzimaju i opte principe. Me|u njima se javljaju slijede}i: princip nediskriminacije koji podrazumijeva jednakost gra|ana u njihovim pravima i obavezama; princip pravne sigurnosti koji tra`i od nacionalnih i institucija EU da svoje propise u~ine dostupnim gra|anima i pravnim licima; princip zatite ste~enih prava u smislu da se jednom ste~ena prava vie ne mogu ukiniuti; princip zabrane retroaktivnosti u smislu da pravni akt ne mo`e imati retroaktivno djelovanje; princip zatite legitimnih o~ekivanja u smislu da ukoliko pravni sistem uvjeri lice da mo`e posti}i neki specifi~an rezultat kada se ponaa u skladu sa normama, takva o~ekivanja moraju biti zati}ena i princip proporcionalnosti koji obavezuje organe vlasti da ~uvaju proporcionalnost izme|u ciljeva koje trebaju posti}i i sredstava potrebnih za njihovo postizanje. 2.1. Sekundarni izvori prava 9. Sekundarno pravo EU obuhvata pravne akte tijela EU koje ona donose na osnovu ugovora zajednica ili na temelju ovlatenja koje im je dodijeljeno nekim drugim pravnim aktom.965 Sekundarni izvori prava dijele se na: uredbe (regulation, rglement, Verordnung); direktive (directive, Richtlinie); odluke (decision, dcision, Entscheidung); preporuke (recommendation, Empfehlung) i miljenja (opinion, avis, Stellung).966 Ve} je re~eno da su uredbe, direktive i odluke pravno obvezuju}i akti, a preporuke i miljenja su pravno neobavezuju}i akti. U pravno obvezuju}im aktima moraju se navesti razlozi i osnov za donoenje, kao i prijedlozi i miljenja koji su pribavljeni u postupku usvajanja. Proputanje navo|enja ovih elemenata predstavlja osnov za ponitenje akta. Obvezuju}i akti institucija EU u prvom stepenu moraju sadr`avati obrazlo`enje u kojem se navode razlozi za njihovo usvajanje i pravni osnov. Obvezuju}i akti EZ se obavezno objavljuju u Slu`benom listu EU, u seriji L (~lan 254 Ugovora o EZ).

965 Mattthias Herdegen, Evropsko pravo, Pravni fakultet Sveu~ilita u Rijeci, Rijeka, 2003, str. 120. 966 Priru~nik za uskla|ivanje propisa Bosne i Hercegovine sa propisima Evropske unije; http://www.dei.gov.ba/pdf/prirucnikBA.pdf

427

2.2. Uredbe 10. Uredbe su akti ~ija je svrha ujedna~avanje prava dr`ava ~lanica, tj. zamjena postoje}ih nacionalnih pravnih normi u svim dr`avama zajedni~kom evropskom. Zbog toga uredbe ne treba ugra|ivati u nacionalno pravo, ve} se one primjenjuju direktno kao evropski akti osnovom objave u Slu`benom listu. Uredbe su u pravilu cjeloviti pravni akti, no ako same predvi|aju nu`nost donoenja dodatnih provedbenih mjera, dr`ave su obavezne tra`ene mjere i usvojiti. Budu}i da uredbe zamjenjuju nacionalne pravne norme, dr`ave su obavezne ukinuti do tada postoje}e norme svog pravnog poretka koje su u koliziji s uredbama. Uredbe postaju dio nacionalnog pravnog sistema automatski nakon njihovog stupanja na snagu. Ona vrijedi neposredno u svim dr`avama ~lanicama i utoliko za pojedince proizvodi direktno pravno dejstvo. Uredbe se razlikuju od direktiva prema tome to su obavezuju}e u cjelosti, a direktive su obavezuju}e u pogledu ciljeva koji se trebaju posti}i. Osim toga, uredbe se neposredno primjenjuju, to zna~i da se ne preuzimaju u nacionalno pravo, za razliku od direktiva koje se moraju implementirati. 2.3. Direktive 11. Direktiva ~ini drugi oblik ure|enja me|u pravnim propisima. Direktive ili smjernice su usmjerene prema dr`avama ~lanicama i obvezuju ih da sadr`aj direktive implementiraju u doma}e pravo.967 Prije svega se mora utvrditi na~in na koji }e se direktiva u cjelosti primjeniti na doma}e zakonodavstvo. Najva`nije je donijeti program ure|enja koji je obavezan za sve dr`ave ~lanice, dok je slijede}a razina obilje`ena implementiranjem sadr`aja direktive u doma}e pravo putem dr`avnih zakonskih i podzakonskih akata. Za razliku od uredaba, direktiva predstavlja manje strogu mjeru budu}i da dr`avama ~lanicama ostavlja izbor oblika propisa prilikom implementiranja. To implicira isto tako da doma}im tijelima prilikom implementiranja i nije ostavljeno ba mnogo prostora za manevrisanje. O direktivama }e biti jo rije~i. 2.4. Odluke 12. Odluke se koriste za obvezuju}e regulisanje u pojedina~nim slu~ajevima. U pravilu Komisija je ta koja donosi odluke. Odluke predstavljaju onu vrstu propisa koji nemaju optu primjenu u svim ~lanicama, ve} se odnose na ta~no poznatu adresu i kao takve su u cijelosti obvezuju one kojima su upu}eni. Odluke EU su namijenjene pojedinim vladama zemalja ~lanica, privrednim organizacijama i gra|anima. Onaj na koga se odnosi, du`an ih je potivati i ponaati se
967 Matthias H., Evropsko...op. cit., str. 122.

428

po istim. Kada se odluka upu}uje dr`avi ~lanici ona mora donijeti odgovaraju}i pravni akt sa ciljem implementacije odluke. Kada se odluka upu}uje pravnom ili fizi~kom licu, dr`ava ~lanica je obavezna osigurati da lice kojem je upu}ena izvri odluku, ili stvoriti uslove kako bi se ostvarila prava dodijeljena odlukom. Ako samim aktom nisu predvi|ene mjere provo|enja odluke, tada je to obaveza dr`ave. 2.5. Preporuke i mi{ljenja 13. Preporuke i miljenja nisu pravno obvezuju}i akti.968 Preporukama se, snagom argumenata, iskazuje stanovite organa EU o pojedinim pitanjima, a miljenjima se, snagom autoriteta `eli posti}i `eljeni efekat u provo|enju zajedni~ke politike. Iako su preporuke i miljenja pravno neobavezuju}i akti, nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir preporuke u postupku tuma~enja i primjene nacionalnih propisa donesenih s ciljem njihovog provo|enja ili s ciljem dopune mjera Zajednice. Kada prethode donoenju obavezuju}ih pravnih akata, imaju neposredno pravno djelovanje. Kada se u direktivi npr. poziva na preporuku, pri tuma~enju direktive u obzir se uzima navedena preporuka. 2.6. Uloga Evropske komisije u provedbenom postupku 14. Evropska komisija (dalje: Komisija) se brine kako o primjeni Osniva~kog ugovora tako i o provedbi propisa donesenih na osnovu Ugovora u svim dr`avama ~lanicama. To se posebno odnosi na pravilnu primjenu direktiva koje upravo donosi Komisija. Ukoliko dr`ava ~lanica ne izvrava svoje obaveze u skladu sa direktivama koje su donesene na osnovu Ugovora, Komisija kao ~uvar Ugovora mo`e pokrenuti postupak pred Sudom EU. Prije obra}anja Sudu EU prethodi postupak u kojem Komisija pokuava rijeiti spornu situaciju, daju}i dr`avi dodatne rokove za ispunjenje obaveze. Ukoliko Komisija smatra da neka dr`ava ~lanica ne ispunjava svoje obaveze u skladu sa direktivom konkretno }e upozoriti dr`avu ~lanicu i dati joj rok u kojem dr`ava treba dostaviti izjanjenje o povredi. U slu~aju da dr`ava ne dostavi izjanjenje, Komisija dostavlja dr`avi obrazlo`eno miljenje prema kojem dr`ava treba postupiti u ostavljenom roku i ako dr`ava ~lanica ne postupi prema tom miljenju, tek tada Komisija mo`e pokrenuti sudski postupak povodom neizvrenja obaveze.969 Ono to Sud odlu~i u slu~aju neizvrenja obaveza, je obvezuju}e za dr`avu ~lanicu koja odmah mora poduzeti odre|ene mjere da popravi novonastalu situaciju.

968 Matthias H., Europsko pravo, str. 128. 969 http://www.dei.gov.ba/pdf/prirucnikBA.pdf

429

3. Pojedine slobode u okviru komunitarnog prava EU


3.1. Sloboda kretanja i boravka 15. Odredba ~lana 18 Osniva~kog ugovora stvara obimno pravo dr`avljaninu Unije da se u suverenom podru~ju dr`ava ~lanica mo`e slobodno kretati i boraviti. Ovo pravo slobode kretanja vrijedi direktno, ne tra`i nikakve daljnje pravne akte koje donose tijela Zajednice ili, pak, dr`ava ~lanica. Tri direktive predvi|aju opse`no pravo boravka, koje je ovisno o trenutnom zaposlenju u doti~noj dr`avi boravka. To su: Opta direktiva o boravku 90/364/EEZ, Direktiva 90/365/EEZ o pravu boravka nezaposlenih, umirovljenika i samostalnih privrednika (Sl. gl. 1990., br. L 180, str. 28) i Direktiva 93/96/EEZ o pravu boravka studenata (Sl. gl. 1993., br. L 317, str. 59). 3.2. Sloboda poslovnog nastanjivanja970 16. Sloboda poslovnog nastanjivanja je ure|ena pobli`e u ~lanu 43. Osniva~kog ugovora. Radi se o slobodi obavljanja preduzetni~ke djelatnosti i o slobodi izbora sjedita preduzetnika. Europski sud pojam poslovnog nastanjivanja shvata kao stvaranje mogu}nosti da se na stabilan i kontinuiran na~in sudjeluje u privrednom `ivotu dr`ave koja nije dr`ava njegovog porijekla, te iz toga mo`e izvu}i korist, ~ime se poti~e privredno i socijalno preplitanje unutar EU, a na podru~ju samostalnih djelatnosti. Sloboda pravnog nastanjivanja ne sadr`i pravo da neko privredno drutvo koje je osnovano u jednoj dr`avi ~lanici, premjesti sjedite svoje uprave bez prestanka dosadanjeg statusa drutva i bez ispunjavanja drugih ograni~enja koja proizilaze iz prava dr`ave u kojoj je osnovano drutvo. 17. Direktive o koordinaciji pravnih i upravnih propisa za pojedine grane zanimanja se uglavnom oslanjaju ne samo na ~lan 47, stav 2 Osniva~kog ugovora ve} i na ovlatenja harmonizacije slobode kretanja radnika i za podru~ke usluga. Opta Direktiva o visokokolskim diplomama 89/48/EEZ harmonizaciju nadovezuje na opte standarde obrazovanja za zanimanja koja regulie dr`ava. Ova Direktiva o visokom kolstvu nastoji nametnuti pravilo o priznavanju visokokolskih diploma iz druge dr`ave ~lanice, tj. prihva}anje nacionalnih standarda kvalifikacije. 3.3. Sloboda pru`anja usluga 18. Sloboda pru`anja usluga ima vie ulogu popunjavanja praznina nego sloboda kretanja osoba. Pojedini slu~ajevi primjene slobode pru`anja usluga jesu: aktivna sloboda pru`anja usluga pri pru`anju usluga u nekoj
970 O slobodi poslovnog nastanjivanja kod dr Radovan Vukadinovi}; Pravo...op. cit. strana 184-206.

430

drugoj dr`avi ~lanici; pasivna sloboda pru`anja usluga pri primanju usluga putem primatelja u nekoj drugoj dr`avi ~lanici i kada granicu prelazi samo usluga (npr. radio i televizijske emisije). Radi liberalizacije prometa usluga donesen je niz direktiva za me|usobno priznavanje stru~nih diploma i dokaza o osposobljenosti, ali i onih direktiva koje slu`e kao koordinacija pri obavljanju profesije. Naravno, neke dr`ave ~lanice su htjele izbje}i liberalizaciju prometa usluga, sve u interesu tr`inog natjecanja u okviru doma}eg tr`ita, ~emu se usprotivio Evropski sud. 3.4. Sloboda kretanja kapitala i pla}anja 19. Sloboda kretanja kapitala kao ~etvrta tr`ina sloboda odnosi se na prekograni~ni transfer kapitala u novcu i stvarima u svrhu ulaganja i investiranja. Direktiva 88/361/EEZ je ta koja je dovela do odlu~uju}eg koraka u potpunom ostvarenju slobodnog kretanja kapitala. Direktiva obavezuje dr`ave ~lanice na uklanjanje ograni~enja pri kretanju kapitala izme|u stanovnika dr`ava ~lanica.971 Ograni~enja dr`ava ~lanica su doputena radi sprije~avanja prekraja protiv njihovih pravnih propisa, ali i da bi se postupkom prijavljivanja dobile administrativne ili statisti~ke informacije, posebno u oblasti poreznog prava ili prava nadzora nad bankama. Sloboda kretanja pla}anja ili peta tr`ina sloboda se, prije svega, odnosi na o~uvanje slobodnog unutranjeg tr`ita kod pu`anja protu~inidbi u vezi s prometom roba i prometom usluga. 3.5. Slobodan promet roba 20. Slobodan promet roba jedan je od principa jedinstvenog evropskog tr`ita. Njegovo glavno na~elo jeste da proizvo|a~i ne moraju proizvodnju prilago|avati razli~itim zahtjevima doma}eg tr`ita i tr`ita EU, te da proces uskla|enosti moraju provesti samo jednom. Me|usobno priznanje je na~elo na kojem se zasniva uklanjanje tehni~kih zapreka u trgovini me|u zemljama ~lanicama. To zna~i da proizvo|a~i ako su udovoljili zakonskim propisima vlastite zemlje ~lanice EU, teoretski imaju pravo plasmana svojih proizvoda u svim zemljama ~lanicama pod istim uslovima. Ovo na~elo se primjenjuje na sve proizvode i usluge koji ne podlije`u zakonskim odredbama uskla|enim na nivou EU. Zakoni o industrijskim proizvodima su uskla|eni na nivou EU u slu~ajevima kada je neophodno osigurati visoki nivo sigurnosti proizvoda u cijeloj EU i kada se razilaze politike i privredni ciljevi nacionalnih mjera zemalja ~lanica.

971 Matthias H., Evropsko....op. cit. str. 225.

431

4. Direktive po pojedinim oblastima


4.1. Direktive o energetskoj politici 21. Osnovni ciljevi energetske politike EU su: osiguranje opskrbe energijom, integracija energetskih tr`ita u EU, osiguranje uskla|enosti energetske politike s ciljevima odr`ivog razvoja racionalnim koritenjem energije i razvojem obnovljivih izvora, te promicanje istra`ivanja i tehnolokog razvoja u energetici. Energetska politika obuhvata koritenje ugljena, nafte, plina, elektri~ne energije, obnovljivih izvora energije i nuklearne energije, te upravljanje potra`njom za razli~itim oblicima energije. Razvoj jedinstvenog tr`ita elektri~ne energije i plina se razvija prema na~elima pravila razvoja konkurencije, kojima se liberaliziraju tr`ita opteg ekonomskog interesa. Direktive Komisije o razvoju energetske politike su definisane Zelenom knjigom o strategiji za sigurnost opskrbe energijom. Zelena knjiga predvi|a provedbu mjera za smanjivanje ovisnosti o uvozu energije, o~uvanju okolia, harmonizaciju na nivou EU i razvoj zajedni~kog tr`ita. Na onosnu Zelene knjige razvija se aquis EU, a njegova primjena u dr`avama ~lanicama podrazumijeva slijede}e: usvajanje energetske politike sa jasnim rokovima za restruktuiranje sektora; sudjelovanje u jedinstvenom energetskom tr`itu putem prihva}anja relevantnih direktiva za elektri~nu energiju, plin i obnovljive izvore; unapre|enje energetskih mre`a radi stvaranja energetskog tr`ita; priprema za krizna stanja, posebno uspostavom rezervi nafte dovoljnih za 90-dnevnu opskrbu; rjeavanje socijalnih, ekolokih i regionalnih posljedica restruktuiranja sektora; pove}anje efikasnosti, smanjivanje gubitaka energije i poticaj upotrebe obnovljivih izvora; ja~anje nuklearne sigurnosti i sigurnosti nuklearnih elektrana i osiguranje upravljanja nuklearnim otpadom. 4.2. Direktive o cestama i sigurnosti saobra}aja 22. Osnovna na~ela zajedni~ke saobra}ajne politike EU utvr|ena su u Glavi V (~lanovi 70-80) Osniva~kog ugovora. Ciljevi zajedni~ke saobra}ajne politike su: utvrditi zajedni~ka pravila koja se primjenjuju na me|unarodni prevoz na teritorij ili sa teritorija dr`ava ~lanica, odnosno na prevoz preko podru~ja jedne ili vie njih, utvrditi uslove pod kojima prevoznici koji nemaju sjedite ili prebivalite na podru~ju neke dr`ave ~lanice mogu unutar te dr`ave obavljati usluge prijevoza; te usvajati mjere za poboljanje sigurnosti prevoza. Nakon mnogobrojnih najava o uspostavi zajedni~ke saobra}ajne politike, to se tek desilo 1985. godine kad je postignut kona~an dogovor. Zahvaljuju}i ukidanju granica, te ve}oj liberalizaciji i uskla|ivanju propisa, stvaranje jedinstvenog tr`ita ozna~ilo je prekretnicu u razvoju zajedni~ke politike u domenu saobra}aja. Prekretnica u dugoro~nom razvoju zajedni~ke saobra}ajne politike se desila u septembru 2001. godine kada je Komisija
432

usvojila dokument pod nazivom Bijela knjiga o zajedni~koj saobra}ajnoj politici. Ovaj dokument sadr`i niz direktiva i mjera radi poboljanja kvalitete i u~inkovitosti evropskog saobra}aja. Da pobrojimo samo neke od mjera koje se predla`u ovim dokumentom: obnavljanje `eljeznica, promovisanje transporta morskim putem, te kontrola rasta transporta putem zraka. 4.3. Direktive o okoli{u 23. Jedinstveni evropski akt uveo je u EU poseban dio koji regulie politiku okolia (glava XIX, ~lan 174. i dalje). Prema ~lanu 174 Osniva~kog ugovora politika EU u podru~ju okolia pridonosi postizanju slijede}ih ciljeva: o~uvanju, zatiti i poboljanju kvalitete okolia; zatiti ljudskog zdravlja, razboritom i racionalnom koritenju prirodnih bogatstava; te promovisanju mjera na me|unarodnom nivou kojima se rjeavaju regionalni ili svjetski problemi okolia. Pri oblikovanju politike zatite okolia vodi se ra~una o dostupnim nau~nim i tehni~kim podacima, stanju okolia u razli~itim regijama EU, mogu}im koristima i trokovima djelovanja odnosno nedjelovanja, privrednom i socijalnom razvoju EU u cjelini i uravnote`enom razvoju njenih regija. EU je intenzivnim donoenjem propisa obuhvatila razli~ita podru~ja pravnih standarda, i to: zatita voda (Direktiva 75/440/EEZ, Sl. gl. 1975., br. L 194, str. 34 unaprije|enje kvalitete povrinskih voda za dobivanje pitke vode; Direktiva 76/464/EEZ, Sl. gl. 1976., br. L 129, str. 23 one~i}enje voda isputanjem tetnih tvari); o~uvanje ~isto}e zraka (Direktiva 70/220/EEZ, Sl. gl. 1970,. br. L 76., str. 1 emisije koje poti~u iz motornih vozila; Direktiva 80/779/EEZ, Sl. gl. 1980., br. 229, str. 30 grani~ne vrijednosti koncentracije sumpordioksida i smoga; Direktiva 84/360/EEZ, Sl. gl. 1984., br. 188, str. 20 emisije koje poti~u od industrijskih postrojenja); zatita od buke Direktiva 84/538/EEZ, Sl. gl. 1984., br. L 300, str. 171 vrtne kosilice) ili gospodarenje otpadom i od opteg zna~aja za pravo okolia jeste Direktiva za ispitivanje stanja okolia (Direktiva 85/337/EEZ, Sl. gl. 1985., br. L 175, str.4).972 4.4. Direktive o o~uvanju ~isto}e zraka 24. Zakoni i politike EU koji imaju za cilj poboljanje kvaliteta zraka sadr`e irok niz elemenata. To su slijede}i elementi: upravljanje kvalitetom zraka, standardi kvaliteta zraka, industrijske emisije, emisije iz motornih vozila, standardi za goriva, skladitenje goriva, dr`avne gornje granice emisija. Upravljanje kvalitetom zraka se vri kroz razvoj lokalnih planova upravljanja u skladu s okvirnom direktivom o zraku iz 1996. godine (96/92). Ovom direktivom se zahtijeva monitoring mjesta i podru~ja u kojima kvalitet zraka ne odgovara standardima EU, obavjetavanje javnosti i preduzimanje mjera kako bi se ovi standardi ispotovali. Zemlje ~lanice mogu preduzeti razli~ite mjere kako bi ovo postigle, na primjer prostorno
972 Matthias H., Evropsko...op. cit. str. 276

433

planiranje ili kontrola kretanja motornih vozila. Ova direktiva je uspostavila standarde kvalitete zraka za sumpordioksid, azotdioksid, olovo i za suspendovane ~estice u cilju zatite zdravlja ljudi. Industrijske emisije su rijeene Direktivom o integrisanom sprije~avanju i kontroli zaga|ivanja (96/61). Sadr`aj ove direktive govori o tome da se kontrola emisija zasniva na konceptu najboljih raspolo`ivih tehnologija; grani~ne vrijednosti emisija moraju biti uspostavljene za niz zaga|uju}ih materija ukoliko se one emituju u zna~ajnim koli~inama; ostala pitanja, kao to su efikasna upotreba energije, minimalizacija produkovanja otpada i sl. tako|er moraju biti uzeti u obzir. Emisije iz motornih vozila odnose se na emisije olova, sumpora, ugljenvodika ~estica iz razli~itih vrsta vozila. Standardi za goriva (npr. oni koji se odnose na sadr`aj sumpora ili olova u benzinu ili dizelu) doprinose smanjenju emisija uklju~uju}i i emisije iz starijih vozila koja mo`da ne moraju ispunjavati standarde emisija. Skladitenje goriva je ure|eno u Direktivi 94/63. Kontrolne mjere se primjenjuju u 4 oblasti instalacije za skladitenje na terminalima; oprema za utakanje i istakanje pokretnih kontejnera na terminalima; standardi za pokretne kontejnere; utakanje benzina u rezeorvare za skladitenje na pumpnim stanicama. 4.5. Direktive o za{titi voda 25. Direktive donesene po pitanju zatite voda su slijede}e: Direktiva o vodi za kupanje, Direktiva o povrinskim vodama namijenjenim za ekstrakciju vode za pi}e, Direktive o vodama za ribe, Direktiva o podzemnim vodama itd. Sadr`aj ovih direktiva je uglavnom baziran na kvalitativnoj, kvantitativnoj i hemijskoj kakvo}i vode. Posljednaj aktivnost Komisije u vezi sa ovim direktivama jeste dopuna Direktive o podzemnim vodama kojom se ove vode tite od zaga|enja. Korak naprijed je taj da se pootravaju sistemi nadzora nad zatitom vode od zaga|enja sve na sistemu zajedni~kih kriterija zemalja ~lanica. Prijedlog ove direktive predvi|a uvo|enje mjeovitog re`ima, koji }e s jedne strane osigurati potivanje standarda kvalitete, a s druge strane propise mjera kojim se sprije~ava, odnosno ograni~ava isputanje zaga|iva~a u podzemne vode. 4.6. Direktive o upravljanju otpadom 26. Otpad predstavlja, prema amandmanima iz 1991. godine, a koji se odnose na Direktivu 75/442 o otpadu, sve materije ili predmeti koje vlasnik odla`e, namjerava odlo`iti ili se tra`i da budu odlo`ene u skladu sa jednom od kategorija navedenih u Aneksu I, a nalaze se na listi otpada. Direktiva ima za cilj rjeavanje 5 stratekih ciljeva: sprije~avanje, recikla`u i ponovno koritenje, optimizalizacija kona~nog odlaganja, regulisanje transporta i sanacione mjere.

434

4.7. Direktive o za{titi potro{a~a 27. Ugovorom iz Mastrihta u EU su izri~ito unesene nadle`nosti EU u oblasti zatite potroa~a. Doneen je niz direktiva koje se oslanjaju na ~lanove 94 i 95 Osniva~kog ugovora, a koje se ti~u zatite potroa~a: Direktiva o odgovornosti za proizvod, Direktiva o poslovima na ku}nim vratima, Direktiva o potroa~kim kreditima itd. Evropski sud je, pak, razjasnio da odredba ~lana 153 UEZ-a ne mijenja pravilo po kojemu direktive nemaju direktan u~inak na odnose izme|u privatnih osoba. O ovome je vie bilo rije~i u okviru poglavja o zatiti prava potroa~a. 4.8. Direktive o javnim nabavkama 28. Javne nabavke u Evropskoj unije predstavljaju zna~ajno tr`ite. Prema procjenama Evropske komisije, ukupna vrijednost javnih nabavki u npr. 2002. godini je iznosila 1,500 milijardi eura, to predstavlja 16,3 % bruto nacionalnog proizvoda EU. Poznato je da javni organi troe dosta novca na javnu nabavku. Uskla|ivanje dr`avnih sistema javnih nabavki zemalja ~lanica jedan je od najbitnijih instrumenata za postojanje internog tr`ita i uklanjanje prepreka za slobodnu trgovimu unutar EU. Ono to tako|er podr`ava pozitivnu i zdravu konkurentnost me|u firmama u domenu javnih nabavki jesu otvoreni, nediskriminatorski i transparentni postupci. No, ~injenica je da samo one firme koje su sposobne da se natje~u sa stranim kompanijama na stranom tr`itu, mogu da se odupru stranoj konkurenciji na doma}em tr`itu. Sporazum EZ iz 1957. god. pru`a osnovne principe na kojima je i izgra|en re`im javnih nabavki. Osnovni principi ovog Sporazuma, koji se uveliko primjenjuju u javnim nabavkama su: zabrana diskriminacije na osnovu dr`avljanstva (~lan 12), slobodna razmjena roba- zabrana poreza, obaveza, kvantitativnih restrikcija na uvoz i izvoz (~lan 28), sloboda formiranja (~lan 43) i sloboda pru`anja i primanja usluga (~lan 49). Specifi~ni propisi EU o javnim nabavkama su obra|eni kroz niz detaljnih direktiva, koje sadr`a detaljne zahtjeve za reguliranje postupaka javnih nabavki. I o ovome je vie bilo rije~i u okviru poglavlja vezano za zaklju~ivanje ugovora i pravo javnih nabavki.

5. Harmonizacija legislative Bosne i Hercegovine sa komunitarnim pravom Evropske unije


29. O ovom pitanju je bilo djelimi~no govora kod poglavlja o pravima intelektualne svojine. Ve} je ukazano na osnovne postulate kao i zahtjeve vezano za potrebu harmonizacije doma}e legislative sa komunitarnim pravom EU. Pribli`avanje EU te potpuno i ravnopravno uklju~ivanje BiH u savremeni evropski integracioni proces strateki je prioritet. BiH nije obavezna uskla|ivati svoje zakonodavstvo sa zakonima EU, me|utim
435

doma}e vlasti su ovaj proces ve} po~ele. Naime, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridru`ivanju, BiH }e svoje propise i zakone morati uskla|ivati s evropskim. Sam proces stabilizacije i pridru`ivanja se vremenski dijeli u dvije faze. Prva faza je procjena opih uslova unutar dr`ave (ekonomskih, socijalnih, pravnih i politi~kih), kao i priprema administrativnih struktura (stvaranje i ja~anje nadle`nih dr`avnih institucija). Ova faza zapo~inje u trenutku kada dr`ava izrazi zainteresovanost za uspostavljanje Sporazuma o stabilizaciji i pridru`ivanju sa EU, a okon~ava se objavljivanjem Studije o izvodljivosti od strane Evropske komisije. Zna~aj ove studije jeste u tome to njen zaklju~ak izra`ava stav EU, o tome da li je zainteresovana dr`ava u stanju sprovoditi obaveze za koje }e se vezati potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridru`ivanju. U slu~aju da je procjena pozitivna od strane EU, otpo~inje druga faza procesa stabilizacije i pridru`ivanja koja podrazumijeva pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridru`ivanju, njegovo potpisivanje i efikasno sprovo|enje. SAA (Stabilisation and Association Agreement) je me|unarodni ugovor izme|u dr`ave potpisnice i EU koji uspostavlja pravni okvir za uzajamnu saradnju i postepeno pribli`avanje evropskim standardima. 30. Obaveza uskla|ivanja zakonodavstva BiH sa aquisem nastaje potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridru`ivanju. Me|utim, bez obzira na tu ~injenicu Vije}e ministara BiH je donijelo Odluku o procedurama u postupku uskla|ivanja zakonodavstva BiH sa aquis communautaire ~ime je potaknuto stvaranje novog zakonskog okvira neophodnog za proces uskla|ivanja zakonodavstva. Predmetnom odlukom se utvr|uju procedure u postupku pripreme nacrta i prijedloga normativnih akata koje donose ministarstva BiH, upravne organizacije, institucije i druga tijela uprave BiH. S tim u vezi, institucije BiH su se du`ne brinuti o usaglaavanju normativnih akata sa odredbama aquisa. Prema odredbama Odluke, institucije Bosne i Hercegovine su obavezne da osiguraju u~e}e Direkcije za evropske integracije u procesu izrade normativnog akta koji se uskla|uje sa aquisem. Osim ovog postoje}eg, institucionalnog okvira za uskla|ivanje zakonodavstva sa aquisem, vije}e ministara BiH je donijelo i Odluku o formiranju radnih grupa za uskla|ivanje. 31. Pribli`avanje nacionalnog pravnog poretka zahtjevima aquisa tako|er podrazumijeva i odre|ene izmjene u vezi sa pravilima i procedurama donoenja pravnih propisa, tj. izgradnju savremenog pravnog poretka koji }e mo}i odgovoriti zahtjevima ~lanstva. Pravni akti Parlamentarne skuptine BiH i Vije}a ministara, te pojedinih ministarstava i drugih organa uprave imaju potrebnu obvezuju}u snagu i efektivnost koja ih ~ini podobnim za preuzimanje legislative EU. Takvu podobnost imaju i kolektivni ugovori, te drugi opti pravni akti, to isklju~uje upravne akte kao pojedina~ne. Na izbor odgovaraju}eg pravnog instrumenta uti~u prije
436

svega karakter i sveobuhvatnost politike EU, te forma propisa kojim je ve} regulisana predmetna oblast. Zakonom }e se preuzimati: uredbe (zakon se zamjenjuje originalnom uredbom na datum pristupanja), direktive koje uklju~uju opte principe za specifi~na podru~ja ili horizontalne direktive, direktive kojima se konstituiraju prava i obaveze pravnim i fizi~kim licima, pravni akti ~ija implementacija podrazumijeva dopunu postoje}ih zakona. Aktima resornog ministarstva }e se preuzeti: tehni~ke direktive i direktive podlo`ne ~estim izmjenama. 32. EU u sklopu svjih aktvinosti osigurava i adekvtanu tehni~ku pomo}. TAIEX je skra}enica za Tehni~ku pomo} i razmjenu informacija, jedinice Opte uprave za proirenje u Komisiji. Cilj TAIEX-a je da novim dr`avama-~lanicama, dr`avama kandidatima i dr`avama Zapadnog Balkana osigura kratkoro~nu tehni~ku pomo} u skladu sa optim ciljevima Komisije u oblasti pribli`avanja, primjene i provo|enja legislative EU. Jedan od osnovnih ciljeva TAIEX-a jeste da dr`avama korisnicama osigura bazu podataka legislative EU, a sa ciljem olakavanja procesa uskla|ivanja i monitoringa napretka u ovom procesu, kao i definiranje potreba za daljnju tehni~ku pomo}. Za tu funkciju jedinica TAIEX je kreirala software Progress Editor kao efikasno sredstvo razmjene informacija o legislativi EU i nacionalnim propisima donesenim u postupku uskla|ivanja zakonodavstva.

437

IX KORI[TENA LITERATURA
- A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive) Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002. - Alagi} Dubravka, Bublovi} Tadija, Had`iomerovi} Malik, Zakoni Bosne i Hercegovine, Norstedts Juridik, 1999. - Angelov S., Grefen P., B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands, 2003. - Ante Romac, Rimsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1989. - Bagby John, The Legal and Regulatory Environment of E-Business Law for the Converging Economy, South Western College Publishing, 2002. - Banov~anin Irena, Da li je Evropa spremna za zakonik evropskog prava, Revija za Evropsko pravo, Udru`enje za pravo Evropske unije, Beograd, 2002. - Barbi} Jaka, Pravo drutava, knjiga prva, Op}i dio, Organizator, Zagreb, 1999. - Benjamins Sale of Goods, general editor Guest A.G., Sweet and Maxwell, 4 ed. London 1992. - Buklja dr Ivo, Pravne norme i trgova~ki obi~aji za ambala`u, Progres, Zagreb 1962. - C. J. Armstrong, Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing (1999). - Caemmerer/Schlechtriem, Kommentar zum Einheitlichen UNKaufrecht, Verlag C.H. Beck, Muenchen, 1990. - Chen R.S., Developing an XML Framework for an eletronic document delivery system, The Electronic Library, Volume 19, Number 2, (2002). - Chris Reed, John Angel, Computer Law, Blackstone Press, London, UK, (2001). - Chris Reed, John Angel, Computer Law, Oxford University Press (2003). - Christian Richard: International Agency, Distribution and Licensing Agreements, Longman, London, 1986. - Cristopher Bovis, Business Law in the European Union, Sweet and Maxwell Ltd, 1997.
439

- ^olovi} Vladimir i Milijevi} Nedeljko, Ste~ajni postupak, Banja Luka, 2004. - ^ovi} dr efkija, Saobraznost isporuke robe sa ugovorom o me|unarodnoj prodaji, Svjetlost, Sarajevo 1977. - ^ovi} dr efkija, Zaklju~ivanje kupoprodajnog ugovora putem javne licitacije i prikupljanja ponuda, Ekonomski glasnik br. 29-30, godina 1981. - ^ovi} efkija, Poslovno pravo, Pravni faklutet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2003. - Dariusz Piasta, Evropski sud pravde o javnim nabavkama-Izvod iz prakse, EUPPP, Sarajevo, 2006. - David B. Canton, John E., Legal Landmines in E-Commerce, McGrawHill Education, 2002. - David Bender, Compjuter Law: Evidence and Procedure, Mathew Bender New York , 1982. - David Oughton & John Lowry, Consumer Law, Balckstoun Press Limited, Second edition, London 2000. - Dennis Swann, The Economics of the Common Market, Penguin Books, 1995. - Dickson K.W. Chiu, A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment, IEEE, 2004. - Dika dr Mihajlo, Kne`evi} dr Gao, Stojanovi} dr Sr|an, Komentar Zakona o me|unarodnom privatnom i procesnom pravu, Nomos, Beograd, 1991. - Dika Mihajlo i drugi autori u Tre}a novela ste~ajnog zakonodavstva, Narodne novine, Zagreb, 2003, autor: Mario Vukeli}, sudac Visokog trgova~kog suda Republike Hrvatske.- Draki} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu, Exportpress, Beograd, 1987. - Draki} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, CRS, Beograd, 1986. - E.Jayme u Bianca C.M. - Bonell M.J.: Commentary on the International Sales Law, the 1980. Vienna Sales Convention, Giuffre, Milan 1987. - Eisner dr Bertold - Horvat dr Marjan: Rimsko pravo, Zagreb, 1949. - Electronic Commerce Team, www.internetpolicy.net, . - Fontaine/Bourgoignie, Consumer Legislation in Belgium and Luxembourg, 1982. - Foster Nigel: EC Law, Blackstone press limited, London 1998. - G.H. Treitel, Law of Contract, Sweet and Maxwell London, 1995. - Gabriel Henry: Practicioners Guide to Convention on Contracts for International Sale of Goods (CISG) and the Uniform Commercial Code (UCC), Oceana Publications, New York - London - Rome, 1994. - Gildeggen Reiner: Internationale Handeslgeschaefte Eine Einfuerung in das Reecht des grenzueberschreitenden Handels, Franz Vahlen,
440

Muenchen, 2000. - Goldtajn Aleksandar, Triva Sinia, Me|unarodna trgova~ka arbitra`a, Informator, Zagreb, 1987. - Goldtajn dr Aleksandar, Me|unarodno trgova~ko pravo, Informator, Zagreb, 1970. - Goldtajn dr Aleksandar, Uvod za Komentar Konvencije UN... autora Vilus dr Jelene, Informator, Zagreb, 1981. - Grundmann, Stefan, Europaeisches Schuldvertragsrecht, Das europaeische Recht der Unternehmensgeschaefte, 1999. - Hans.- W. Miklitz, Zur Notwendigkeit eines neuen Konzepts fuer die Fortentwicklung des verbraucherrechts in der EU - Hartley B., Pravo EEZ, Magistrat, Sarajevo, 2001. - Hartley T.C., Osnovi prava Evropske zajednice - Uvod u ustavno i upravno pravo Evropske zajednice, Pravni centar, Sarajevo 1998. - Henry Cheeseman, Business Law: Legal, E-Commerce, Ethical and International Environments, Prentice Hall, 2003. - Henry Cheeseman, Contemporary Business and E-Commerce Law: the Legal, Global, Digital and Ehical Environment, Prentice Hall, 2002. - Hoo Jasmin, Sistem zatite potroa~a u pravu Evropske Unije i pravu Bosne i Hercegovine - Hsieh C., Lin B., Impact of Standardization on EDI in B2B Development, Industrial Management-Data Systems, Volume 104, Number 1, 2004. - Ian Walden, Julia Hornie, E-Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, 2000. - Igor Gliha Pravni propisi autorsko pravo, Informator, Zagreb 2002, i pobli`e Ivan Henneberg Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001. - Internationales Privat-und Verfahrensrecht, Herausgegeben von Jayme Erik/ Hausmann Reiner, Verlag C.H. Beck, Muenchen , 7- Aufl. - Krulj dr Vrleta: Dejstva ugovora o kupoprodaji - Svojina, predaja, rizik, cena. IUP, Bgd, 1972. - Krulj dr Vrleta, Promijenjene okolnosti i ugovorna odgvornost, Beograd 1967. - Lake Ralph Draetta Ugo: Letters of Intent and Other Precontractual DocumentsComparative analysis and Forms, Butterworths, London; - Larry A. DiMatteo, The Interpretive Turn in International Sales Law, Northwestern Journal of International Law and Business, 2004. - Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, 2004. - Lillian Edwards, The New Legal Framework for E-Commerce in Europe Hart Publishing 2004. - Luki} Radomir, Kouti} Budimir, Mitrovi} Dragan, Uvod u pravo, Slu`beni list SR, Beograd 2001. - Marian Lemke, Direktive Evropske unije o javnim nabavkama,
441

EUPPP, Sarajevo 2006. - Markovi} - Bajalovi} mr Dijana: Pravna forma me|unarodnih kompenzacionih poslova, Zbornik sa Savjetovanja u Beogradu 16. i 17. 1995, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1995. - Martin Vedri i Petar Klari}, Gra|ansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1998. - Mati} @eljko: The Hague Comention on the Law Applicable to Contracts for the International Sale of Goods - Rules on the Applicable Law u International Contracts and Conflicts of Law ed: P.ar}evi}, Graham and Trotman/ M.Nijhoff, London Dordrecht - Boston, 1990. - Mattthias Herdegen, Evropsko pravo, Pravni fakultet Sveu~ilita u Rijeci, Rijeka 2003. - Merkt dr Hano: Internationaler Unternehmenskauf, RWS Verlag Kommunikationsforum GmbH, Koeln, 2003, 2 neubearbeitete Auflage. - Mili} Dimitrije: Komentar zakona o autorskom pravu i srodnim pravima sa sudskom praksom, Nomos, Beograd, 1998. - Miller Roger, Law for E-Commerce, South Western College Publishing, 2001. - Misita Nevenko, Osnovi prava Evropske unije, Sarajevo, Magistrat, 2002. - Misita Nevenko, Pravo EEZ, Sarajevo, 2001. - Mitrovi} Jezdimir, Autorsko pravo i pravo industrijske svojine kroz sudsku praksu, Savremena administracija, Beograd, 1976. - Mlikotin-Tomi} dr Dea: Pravo me|unarodne trgovine, skripta, Zagreb 1994, str. 85-90. - Mlikotin-Tomi} dr Dea: Ugovor o me|unarodnoj prodaji, Ra~unovodstvo i financije br. 4, travnja 1994. - Panian @eljko, Izazovi elektroni~kog Poslovanja, Narodne novine Zagreb, 2002, kao i Yee Fen Lim, Cyberspace Law, Oxford University Press 2002. - Panian @eljko, Izazovi elektroni~kog poslovanja, Narodne novine Zagreb, 2002. - Perovi} dr Jelena: Bitna povreda ugovora - Me|unarodna prodaja robe, Slu`beni list SCG, Beograd 2004. - Perovi} dr Slobodan: Formalni ugovori gra|anskog prava, Savez udru`enja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, - Piltz dr Burghard: INCOTERMS 2000-ein Praxisueberblick, Recht der Internationalen wirtschaft (RIW) 7/2000. - Popov dr Danica: Ugovor o kupoprodaji investicione opreme, Nau~na knjiga, Beograd, 1989. - Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1979. - Priru~nik za uskla|ivanje propisa Bosne i Hercegovine sa propisima Evropske unije;
442

- Reich, Norbert, EU Verbraucherrecht. Baden Baden: Nomos Verlagsgesellschaftstr, 4 Auflage, 2003. - Reich/Micklitz, Consumer Legislation in The EC Countries, 1979. - Remien Oliver, AGB-Gesetz und Richtlinie ueber V erbrauchervertragsklauseln. ZEuP 1994. - Schmitthoff Clive: The Law and Practice of International Trade, Stevens, London, 9-th Ed. - Schulze C., Dont Panic, Do e-commerce, European Commission - Scott W. Pink, The Internet and E-Commerce Legal Handbook, Prima Lifestyles, 2001. - Sid L. Huff, Michael Wade, Michael Parent, Scot Schneberger, Peter Newson, Cases in Electronic Commerce, Irwin McGraw-Hill, US, (2000). - Silajd`i} mr Vedad, magistarska teza na temu: Zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono-komunikacionih tehnologija u pravima Evropske unije i Bosne i Hercegovine. - Simi} dr Mili} i Trifkovi} dr Milo, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1999. - Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, 2002. - Simmons&Simmons, Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, 2003. - Slobodan Markovi}, Autorsko pravo i srodna prava, Slu`beni glasnik, Beograd 1999. - Steve Hedly, Tanja Aplin, Statutes on IT and E-Commerce, Oxford University Press, 2002. - Stevens and Borrie, Mercantile Law, Stevens, London 76. - Sue Arrowsmith, John Linarelli, Don Wallace Jr.; Rregulating Public Procurement; Kluwer Law International, 2000. - Sue Arrowsmith, The Law of Public and Utilities Procurement; Thomson Sweet Mawwell, 2005. - Sultanovi} Aziz, Trifkovi} dr Milo, Simi} dr Mili}, Teorija dr`ave i prava, statusnog i obligacionog prava, V. Maslea, Sarajevo, 1984. - Sultanovi} dr Aziz, Trifkovi} dr Milo, Simi} dr Mili}, Ugovor o prodaji robe u uporednom, doma}em i me|unarodnom pravu, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1990. - Teubner, Legal Irritants: Good Faith in Brits Law or How Unifying Law Ends Up in New Divergentes, 61(1998) Modern Law Review. - Trepte Peter, Regulating Procurement, Oxford University Press; 2004. - Trifkovi} dr Milo , Pravo konkurencije. Sarajevo: Svjetlost, 1981. - Trifkovi} dr Milo i Sanjin Omanovi}: Me|unarodno poslovno pravo i arbitra`e, Ekonomski fakultet u Sarajevu- Izdava~ka djelatnost djelatnost, Sarajevo 2001.
443

- Trifkovi} dr Milo, Simi} dr Mili} Trivun dr Veljko, Poslovno pravo, ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurenicje, Sarajevo, Ekonomksi fakultet Univerziteta u Saraejvu, Sarajevo, 2004. - Trifkovi} dr Milo: Aktuelna pitanja pravne i samoupravne regulative spoljnotrgovinskih odnosa organizacija udru`enog rada, Opredjeljenja 9/1987. - Trifkovi} dr Milo: Pregled, principi i problemi pravne regulative vanjske trgovine, Materijal za savjetovanje, PKBiH, Sarajevo, oktobar 1995. - Trifkovi} dr Milo: Sredstva obezbje|enja pla}anja, u Nastavne teme kole za samostalne ra~unovo|e, 2. knjiga, Sarajevo 1995. - Trifkovi} dr. Milo, Trivun dr. Veljko, Osnovni pravni aspekti faktoring posla, Prizma, juli-august 2005. - Trifkovi} dr. Milo, Trivun dr. Veljko: Pravni okvir faktoring posla u legislativi Bosne i Hercegovine, 6. me|unarodni simpozij JAFIS, maj 2005. - Trivun dr Veljko: Plan reorganizacije u ste~ajnom postupku; FEB Ra~unovodstvo i poslovne finansije, Sarajevo, septembar 2003. - Ulrich Magnus, Peter Mankovski, The Grean Paper on a Future Rome I Regulation-on the Road to Renewed European Private International Law of Contracts, Vergleichende rechts-wissenschaft, Hamburg, 2004. - UNDP ICT- Forum, (2003) Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society, Conference material, Sarajevo. - Vasiljevi} Mirko, Poslovno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1999. - Vesan Besarovi}: Intelektualna svojina industrijska svojina i autorska prava, ^igoj tampa, Beograd 2000. - Vilus dr Jelena, Elektronsko trgova~ko pravo, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, 2000. - Vilus dr Jelena, Pravna zatita potroa~a i uporednopravna studija sa posebnim osvrtom na prava potroa~a u Evropskoj uniji, Beograd Sremska Mitrovica: Eco Tech d.o.o., 1996. - Vilus dr Jelena: Komentar Konvencije UN o me|unarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb, 1981. - Vilus dr Jelena: Odre|ivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji, IUP, Beograd, 1970. - Vilus dr Jelena: Opti uslovi formularnih ugovora, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. - Vukadinovi} D. Radovan, Na~ela Evropskog ugovornog prava i Jugoslovensko pravo, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001). - Vukadinovi} Radovan, Pravo Evropske unije, Megatrend, Beograd, 2001.
444

- Vukmir dr Branko: Ugovori o zajedni~kim ulaganjima, Informator, Zagreb 1995. - Vukovi} Mihajlo, Odgovornost za tete, Zagreb: Prosvjeta, 1971. - Zbirka Me|unarodno trgova~ko pravo-Konvencije-Pravila-Op}i uvjeti poslovanja, Informator, Zagreb, 1970. - Zeller Bruno: The parole evidence rule and the CISG a compartive analysis , The Comparative and International Law Journal of Southern Africa, Vol XXXVI, No 3, 2003. - Zischka, Ulrike. Die Rechtsetzungkompetenzen der Europaeischen Gemeinschaft auf dem Gebiet des Verbraucherschutzes, unter besonderer Beruecksichtigung des Werberechtes, Disseldorf, 1997. - Whindcup, Consumer Legislation in The United Kingdom and The Republic of Ireland, 1980. - Wyatt Derick-Dashwood Alan: The Substantive Law of the EEC, Sweet and Maxwell, London 1987. - XML - Temelj svih temelja, Magazin INFO, juni 2004.

ODLUKE; UREDBE; UZANSE I ZAKONSKI PROPISI


- Kazneni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 110/98) - Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojni program Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH - Nacrt Zakona o Ceritfikacionoj instituciji BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojn program Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH - Nacrt Zakona o obligacionim odnosima za oba entiteta, izra|en od strane GTZ, koriten sa stanjem Nacrta zakona sa danom 16.06.2003. - Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH u projektu e-legislativa BiH. - Nomenklaturu djelatnosti u Federaciji BiH (Sl. novine Federacije BiH, broj F BiH 6/95, 22/04). - Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certificiono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis (Slu`beni glasnik BiH, broj, 10/02). - Opte Uzanse za promet robom Glavne dr`avne arbitra`e iz 1954. godine (Sl. list FNRJ, broj 15/54). - Opti uvjeti poslovanja Evropske ekonomske komisije, br. 188,
445

188A, 188B, 188D, 574, 574B, 574D. - SRJ u Zakonu o autorskim i srodnim pravima (Sl. list SRJ, br. 24/98). - Strategija razvoja informacionog drutva Bosne i Hercegovine, Vije}e ministara BiH i Razvojni program Ujedinjenih nacija BiH, document usvojen na 69 sjednici Vije}a ministara BiH. - Zakon o bankama (Sl. novine Federacije BiH, br. 39/98, 32/00, 48/01 i 58/02) - Zakon o drutvima za osiguranje u privatnome osiguranju (Sl. novine Federacije BiH, br. 24/05) - Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS, 36/02). - Zakon o javnim nabvakama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH broj 49/04). - Zakon o javnim preduze}ima u Federaciji BiH (Sl. novine Federacije BiH, br. 8/05) - Zakon o konkurenciji (Sl. glasnik BiH, br. 30/01). - Zakon o mikrokreditnim organizacijama (Sl. novine Federacije BiH, broj 24/00); - Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list R BiH, broj 2/92, 13/93 i 13/94) - Zakon o opte upravnom postupku (Sl. glasnik BiH, br. 29/02, str. 783; 12/04, str. 1191). - Zakon o preduze}ima (Sl. glasnik RS, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03) - Zakon o preduze}ima(Sl. glasnik RS, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03), - Zakon o privatizacionim investicionim fondovima (Sl. list Federacije BiH, br. 41/98, 36/99, 36/00, 27/02, 44/02, 50/03, 70/04) - Zakon o privrednim drutvima (Sl. novine Federacije BiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03), - Zakon o prometu robe i usluga sa inostranstvom (Sl. list SFRJ 66/85) - Zakon o trgovini (Sl. novine Federacije BiH, br. 2/95 i 19/96). - Zakon o trgovini FBiH (Slu`bene novine Federacije BiH, br. 64/04) - Zakon o trgovini RS (Sl. glasnik RS, br. 16/96). - Zakon o vanjsko-trgovinskoj politici Bosne i Herecgovine (Sl. glasnik BiH, br. 12/97). - Zakon o zatiti potroa~a Republike Hrvatske, (Narodne novine, 96/03 - Zakon o zatiti potroa~a u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 17/02). - Zakona o trgovini (Sl.novine FBiH, 2/95).

446

WEB
- http://www.dei.gov.ba/pdf/prirucnikBA.pdf - http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=31 - http://www.vur-online.de/beitrag/36.html - www.uncitral.org - www.unidroit.org/english/implement/i-64ulis.htm - www.uncitral.org/english/status/status-e.htm - http://www.law.com - http://www.eurunion.org - http://www.ebusinesslex.net - http://www.jus.uio.no/lm/electronic.commerce, - http://www.swlearning.com - http://www.netlitigation.com - http://www.weblaw.co.uk - http://www.nytimes.com - www.internetpolicy.net - www.jussemper.org - http://www.gama.com

447

448

You might also like