Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
12Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
59231941-Stilistika

59231941-Stilistika

Ratings: (0)|Views: 606|Likes:
Published by Iva Rupcic
dokument stilistika
dokument stilistika

More info:

Published by: Iva Rupcic on Dec 27, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/17/2013

pdf

text

original

 
ANTOINE COMPAGNON,
Stil 
(u:
 Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor 
, Zg 2006.)-
izdvaja 7 pojmova koji se ĉine neizbjeţnim uporištima svakog govora o literaturi: knjiţevnost,autor, svijet, ĉitatelj, stil, povijest, vrednovanje
-
u ovom ĉlanku analizira odnos izmeĊu teksta i jezika. Knjiţevni jezik obiljeţen je stilom
- stil je
srednji pojam izmeĊu jezika i knjiţevnosti (stilistika je smještena izmeĊu lingvistike i kritike).
-
STIL (grĉ. stylos > pisaljka) je ĉinjenica koja legitimno pripada uvrijeţenim idejama oknjiţevnosti, a s druge strane stil je privid kojeg se nuţno valja osloboditi. (Po Blochu iWartburgu stil je naĉin izraţavanja vlastitih misli.)
 - 3 primjera o povratku stila kada mu se zaprijeti nestankom:1)
 
R. Barthes
 Nulti stupanj pisanja
(1953)2)
 
M. Riffaterre
Kriteriji za analizu stila
(1960)3)
 
N. Goodman
Status stila
(1975)-
dvoznaĉnost termina
stil
: denotira individualnost/posebnost nekog djela („Stil je sam ĉovjek“
-
Buffon), ali i klasu (ţanr, razdoblje…). Istovremeno upućuje na nuţnost i slobodu.
-
Stil je daleko od ĉistog koncepta: on je sloţen, bogat, dvoznaĉan, višestruk pojam:
 1)
 
STIL JE NORMA
- stilu se tradicionalno pridaje normativna i preskriptivna vrijednost.
Kao takav, nerazdvojan je od vrijednosnog suda. („dobar stil“ = kanon, imitacijski
model). Jedino kao takav stil nije rehabilitiran.2)
 
STIL JE ORNAMENT
-
ornamentalna koncepcija stila oĉituje se u retorici (Aristotel u
 Retorici
/3. knjiga/ iskazuje prijezir prema stilu).3)
 
STIL JE ODSTUPANJE
- Aristotel ga de
finira kao odstupanje u odnosu na uobiĉajenuuporabu („Zamjena jedne rijeĉi drugom elokuciji daje uzvišeniji oblik.“). Od Aristotelanadalje, stil se razumijeva kao formalni ornament odreĊen odstupanjem u odnosu na
neutralnu/normalnu uporabu jezika. Aksiom
stila: postoji više naĉina da se iskaţe isto, priĉemu stil razlikuje te naĉine. Stil u smislu ornamenta i odstupanja pretpostavlja
sinonimiju
.4)
 
STIL JE ŢANR ILI TIP
- prema staroj retorici stil je bio vezan za pojam
 prikladnost 
 (
aptum
). Tradicionalno su s
e razlikovale 3 vrste stila = tzv. „Vergilijev kotaĉ“
-
hijerarhija koja obuhvaća pozadinu, izraz i kompoziciju:
stilus humilis
 
(puĉki),
s.mediocris
(srednji) i
s. gravis
 
(uzvišeni) (B. Donat u komentaru Vergilija povezuje ih s
temama
 Bukolika
- pastoralnom poezijom,
 Eneide
- epopejom i
Georgika
-
didaktiĉkom poezijom). Ove tri vrste stila zovu se još
genera
 
dicendi
 
 jer su se ţanrovske razlike
promatrale kroz pojam stila. Prema Ciceronovu
Govorniku
tri stila odgovaraju trima
 
ciljevima koje govornik ţeli postići: dokazati (
 probere
), svidjeti se (
delectare
) i ganuti(
 flectere
).5)
 
STIL JE SIMPTOM
-
od 17. st. poĉinje povezivanje stila i osobe (L. Spitzer „detalj“ >simptom neke osobnosti). Kao izraţajni kôd stil je objektivan, a kao izraz jedinstvenosti
on je
subjektivan. Danas stil nije vezan za općenita makroskopska obiljeţja, već je pitanje
detalja. Stil je tijekom 19. st. postao temeljni koncept povijesti umjetnosti, a zatim se
vratio u knjiţevna prouĉavanja u obliku simptomatiĉnog detalja, posebno kod L. S
pitzera,
ĉija su prouĉavanja stila uvijek pokušavala opisati mreţu sitnih devijacija kojeomogućavaju karakterizaciju neĉijeg pogleda na svijet i traga koji on ostavlja u
kolektivnoj svijesti.6)
 
STIL JE KULTURA
-
u sociološkom i antropološkom smislu. Stil j
e dominantna
vrijednost i naĉelo jedinstva koje je svojstveno ukupnosti simboliĉkih manifestacija nekezajednice, tj. kulturi. U najširem smislu stil je cjelina sastavljena od uoĉljivih formalnihznaĉajki, a istodobno i simptom neke osobnosti (pojedinca, perioda…).
- Stilistika je nestabilna zbog polisemije stila: kolektivni (sociolekt) i individualni (idiolekt)aspekt stila.-
Charles Bally
 Pregled stilistike
(1905) -
 pokušao je utemeljiti stilistiĉku znanost razdvajajućistil i od pojedinca i od knjiţevnosti (po tome je iznimka jer je stilistika inaĉe išla prema njima). Njegova je stilistika popis izraţajnih sredstava usmenoga jezika.
 -
R. Barthes
 Nulti stupanj pisma
(1953) - razlikuje jezik 
kao društvenu ĉinjenicu kojoj se pisac
mora prilagoditi, stil k 
ao neotuĊivu jedinstvenost koja je dio pišĉeva bića i uvodi još
pismo kao
opći izbor tona,
etosa
, ono što je retorika nazivala stilom (u retoriĉkom smislu kroz pismooţivljava stil). Postoje tri pisma: uglaĊeno, neutralno i govorno =
genera dicendi
- dokaz
neminovnosti retoriĉkog pojma stila.
 -
Stil pretpostavlja referencu (reći nešto) i intenciju (izbor izmeĊu razliĉitih naĉina da se to kaţe)
-
sinonimija. Usponom lingvistike, stil je bio diskreditiran zbog te svoje dvoznaĉnosti i teorijskeneĉistoće.
-
Riffaterre, ĉiji su prvi radovi bili objavljeni pod okriljem „strukturalne stilistike“, ne govori višeo stilistici već je zamjenjuje „semiotikom poezije“.
-
Prema S. Ullmannu i S. Fisheru stilistiĉke varijacije nisu ništa drugo do semantiĉke razli
ke. I
dok Fish tvrdi kako je moguće reći isto u razliĉitim oblicima, jedan britanski teoretiĉar kaţe kakodva pojma nikad nemaju posve isto znaĉenje; stoga bi stil, kad mu se oduzme supstanca, bioništavan i uzaludan, a stilistika osuĊena na stapanje s lin
gvistikom. Fishovi protivnici tvrde da
 prouĉavanje stila poĉiva na dvama pretpostavkama:
 
1)
 
razdvajanju forme od pozadine -
to omogućuje izdvajanje neke formalne sastavnice
(njezino opisivanje)2)
 
organskoj pozadini -
omogućuje interpretaciju neke stilistiĉke ĉinjenice (1+2 = otudadualizam sadrţaja/misli i forme/izraza; opće mjesto zapadne misli, npr. Aristotel
mythos
i
lexis
, Bally suprotstavlja
spoznaju
i
emociju
: „Stilistika prouĉava izraţajna s
redstva
 jezika koji je organiziran u pogledu njihova afektivnog sadrţaja, tj prouĉava izraţavanjesenzibilnosti jezika i djelovanje jezika na senzibilnost.“, Benveniste (1958) tvrdi da jemisao bez jezika toliko nejasna i neodreĊena da postaje neizreciva; jeziĉna forma uvjet jeostvarenja misli…)
 -
Prema Fishu problem stilistike je njena kruţnost: interpretacija je pretpostavljala opis, a opis
interpretaciju -
rješenje: sve iscrpno opisati, a ništa interpretirati (ĉlanak o „Maĉkama“ Jakobsona
i Levy-Straussa iz 1962. -
obvezatna referenca svakog jeziĉnog opisa knjiţevnog teksta).Riffaterre kaţe kako je ta metoda bespredmetna jer kategorije jeziĉnog opisa nisu nuţnorelevantne s knjiţevnoga stajališta („Nijedna gramatiĉka analiza pjesme ne moţe dati više odgramatike pjesme.“). Kod Jakobsona nestaje pojam stila, a s njim i par norma
- odstupanje. Po
njemu, stil se raspršio izmeĊu emotivne/ekspresivne funkcije jezika (koja stavlja naglasak na
govornika) i poetske funkcije (koja ustraje na poruci). (Compagnon zato tvrdi da je strukturalnalingvistika namjeravala ukinuti stilistiku.)-
Riffaterre
 Kriterij za analizu stila
(1960) -
„spašava“ pojam stila: „Stil je (ekspresivno,afektivno ili estetsko) naglašavanje koje se pridodaje informaciji koju prenosi jeziĉna
struktura
 bez promjene njezina smisla“; on je dodatak koji pridonosi kognitivnom smislu ne mijenjajući ga,ornamentalna varijacija na semantiĉku invarijantu, naglašavanje znaĉenja drugim (izraţajnim)
sredstvima. Stil je, prema Riffaterreu, odstupanje u odnosu na kontekst, a ne u odnosu na normu,
on je (kao što je i bio u tradicionalnom smislu) racionalizacija nekog uĉinka ĉitanja. Stil jeiznevjereno oĉekivanje. S Riffaterreom više ne izranja stari retoriĉki smisao stila („Vergilijevkotaĉ“), već klasiĉni i
 
tradicionalni u kojem se TROP i FIGURA probijaju nauštrb podjele stilovana 3 skupine. Kasnije će i Riffaterre izbjegavati govoriti o stilu koji ubrzo postaje tabu
-
„strukturalna stilistika“ prepušta mjesto „semiotici poezije“. Stil kao odstupanje odreĊe
no
kontekstom bit će preimenovano u „agramatiĉnost“.
 -
Molinié
 
redefinira pojam stilistike uz pomoć Hjelmsleva: stil se ne odnosi na supstancu sadrţaja(pišĉevu ideologiju), ali se ponekad odnosi na supstancu izraza (zvuĉni materijal), a uvijek na
formu sa
drţaja (argumentacijska mjesta) te formu izraza (figure, distribucija teksta). Tako se stilnalazi u temi (formi sadrţaja), a tema je u stilu (forma izraza). Ovo je lukav naĉin da se stilistika
uspostavi izvan lingvistike.

Activity (12)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
TinyCar liked this
antibarbarus liked this
Mirnesa Komarica liked this
iseestupidpeople liked this
Suryani Chu liked this
goblin1313 liked this
Saban Redzepovic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->