Misterija Dvadesetog Vijeka - NLO

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
NEIDENTIFIKOVANI LETEI OBJEKTI

MISTERIJA DVADESETOG VIJEKA [zbirka www dokumentacije]
SADRAJ
1. NEIDENTIFIKOVANI LETEI OBJEKTI ..................................................... 4. 1.1. Pojam NLO-a................................................................................ 4. 1.1.1. Poruke Skrivene U Vremenu............................................... 4. 1.2. Poetak Moderne Ufologije ............................................................. 6. 1.3. NLO I Veza Sa Hladnim Ratom ........................................................ 7. 1.3.1. Tehnologija Nacista .......................................................... 7. 1.3.2. Poslijeratna Klima I Poeci Dezinformisanja .......................... 9. 1.3.3. Project "Blue Book"........................................................... 9. 1.4. "Letei Tanjir" ............................................................................ 10. 1.4.1. Analiza ATIC-a ............................................................... 12. 1.4.2. Brojna Svjedoanstva ..................................................... 12. 1.4.3. Ludilo Na Nebu .............................................................. 13. 1.4.4. Tragina Mistifikacija....................................................... 13. 2. IZVJETAJI O NLO-ima ......................................................................... 2.1. Foo Figters................................................................................. 2.2. Prva rtva NLO-a ........................................................................ 2.3. Prva NLO Otmica ........................................................................ 2.4. Svjedoenje Jimmy Cartera .......................................................... 2.5. NLO U Rusiji............................................................................... 2.6. Dokaz O Postojanju NLO-a ........................................................... 2.7. Bliski Susreti .............................................................................. 2.7.1. Pozdrav Sa NLO-a .......................................................... 2.7.2. Roj Zujeih NLO-a .......................................................... 2.7.3. Sluaj Na Jezeru Moses ................................................... 2.7.4. NLO U kolskom Dvoritu, Macachussets ........................... 2.7.5. Razgovor Sa NLO-om ...................................................... 2.7.6. ivotinje Daju Upozoravajue Signale................................ 2.7.7. Doga aj Iz kotske......................................................... 2.7.8. Neobini Posjetioci Streljakog Kluba................................. 2.7.9. NLO Iznad Fabrike U Arizoni............................................. 2.8. NLO-i Nad Ex-Yugoslavijom .......................................................... 2.8.1. Svjedoenje Pilota .......................................................... 2.8.2. "Napad" Na Beograd ....................................................... 2.8.3. Demant Sa Kalamegdana ................................................ 2.8.4. NLO Nad Sarajevom ....................................................... 2.8.5. Oktobar, 1975. Godine .................................................... 2.8.6. Krater U Drenovi, Rijeka.................................................. 2.8.7. udna Pojava U Maloj Ruiki, Bosanski Novi ....................... 2.8.8. Velika Rupa U Vrtu oke Stojanovia, Gromirje .................. 2.9. Astronauti I NLO-i ....................................................................... 2.9.1. Ed Red & James Mcdivit................................................... 2.9.2. James Lovell & Frank Borman........................................... 2.9.3. Neil A. Armstrong & Edwin "Buzz" Aldrin ............................ 2.9.4. Donald Slayton .............................................................. 2.9.5. Maurice Chatelain, NASA ................................................. 2.9.6. Walter Schirra, Pilot ........................................................ 2.9.8. James Lovell .................................................................. 2.9.9. Pete Conrad & Richard F. Gordon ...................................... 16. 16. 16. 17. 18. 18. 18. 19. 19. 20. 20. 21. 21. 22. 22. 23. 23. 23. 24. 24. 24. 24. 25. 25. 26. 27. 27. 27. 28. 28. 30. 30. 30. 30. 30.
2 ___________________________________________________________
2.10. Fenomen Sakaenja Stoke.......................................................... 30. 2.11. Implantati ................................................................................ 31. 3. VELIKA 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6. 3.7. 3.8. 3.9. ZAVJERA, SLUAJ "ROSWELL".................................................. "Area 51"................................................................................... Disk Sa Neba.............................................................................. Indijansko Pismo Na Letjelici ........................................................ Prona eni Materijal ..................................................................... Skrivanje Istine .......................................................................... Bia Iz Svemira .......................................................................... Svemirska Letjelica ..................................................................... Javna Vojna Tajna....................................................................... Izvjetaj Autopsije Iz Roswell-a..................................................... 3.9.1. Vanjska Obiljeja............................................................ 3.9.2. Sekcija ......................................................................... 3.9.3. Zakljuak Autopsije ........................................................ 34. 34. 34. 35. 36. 37. 37. 38. 39. 40. 40. 40. 41.
4. TAJNA CRVENE PLANETE ...................................................................... 42. 4.1. Incident "Phobos 2"..................................................................... 42. 4.2. Baza Na Marsu !? ........................................................................ 46. 5. MISTERIOZNI ZNAKOVI........................................................................ 5.1. Nazca Linije ............................................................................... 5.2. Tragovi U itu ............................................................................ 5.2.1. Univerzalna Simbolika ..................................................... 5.2.2. Svijetlee Lopte ............................................................. 5.2.3. Snimljeni udni Tonovi.................................................... 5.2.4. Oni Nam Poruuju .......................................................... 5.2.4. Slike Piktograma, 1992. - 2001. ....................................... 6. POTRAGA ZA VANZEMALJSKOM INTELIGENCIJOM ................................ 6.1. "Bambi"..................................................................................... 6.2. "Coseti" ..................................................................................... 6.3. "Argus" ..................................................................................... 6.4. "Beta" ....................................................................................... 6.5. "Meta 2" .................................................................................... 6.6. "Phoenix"................................................................................... 6.7. "Serendip" ................................................................................. 6.8. "Seti@Home" ............................................................................. 6.9. "Southern Serendip".................................................................... 52. 52. 54. 55. 55. 56. 56. 57. 58. 59. 59. 59. 60. 60. 60. 61. 61. 61.
7. KONANI SUSRET................................................................................. 62. LITERATURA........................................................................................ 64.
Copyright [dzaHo] & AdiS, 2005.
3 ___________________________________________________________
1. UNIDENTIFIED FLYING OBJECTS UFO

1.1. POJAM NLO-a UFOlogija oznaava disciplinu koja se bavi prouavanjem i istraivanjem fenomena UFO-NLO (Unidentified flying objects - Neidentifikovani letei objekti). Radi se o fenomenima koji se mogu primijetiti u svemiru, unutar atmosfere naeg planeta, neposredno iznad ili na povrini Zemlje, te na povrini i ispod vode. Osnovno obiljeje tih fenomena je da ih u trenutku motrenja, posmatra ne moe objasniti i staviti u klasifikacije onoga to je poznato u komparaciji sa njegovim linim i optim iskustvom, iako moda u nastavku sam uzrok pojave ili objekta moe biti objanjen. Posljednjih godina naeg vijeka, ljudska bia koja nastanjiju treu planetu Sunevog sistema i koja imaju tendenciju da konstantno prate multimedijalni informacijski svjetski sistem, mogla su primjetiti da se poela doga ati velika prekretnica u ufologiji. Radio, televizija, kinematografija i Internet, sve vie svog medijskog prostora posveuju upravo ovoj tematici i novi materijali nemilosrdno pristiu svake sedmice. No, takav nivo situacije se sigurno nije odigrao preko noi. 1.1.1. Poruke Skrivene U Vremenu Tokom ljudske istorije, u ovjeku je postojala pritajena zadivljenost prema tajnovitim prirodnim i psiholokim pojavama. Prvi ljudi su bili oarani i uplaeni vatrom i munjama, dok te pojave nisu objanjenje. Kako je vrijeme odmicalo, a s tim rastao i razvoj naunih dostignua, tajne prolosti su polako dobijale svoja realna i shvatljiva objanjenja. Me utim, ipak mnoge od njih su ostale i dalje zapetljane u klupku prolih vremena i pitanje je, hoemo li ih uopte ikad uspjeti odgonetnuti. Stari kameni blokovi i savrene kugle od kamena nepoznate namjere, rasprostranjene su od Kostarike do Bliskog istoka. Da li je rije o funkcionalnim ukrasim starih naroda, odre enim oznakama ili neemu treem Iako nauka za neke od njih daje precizna objanjenja, ipak ona ne moraju biti uvijek precizna i tana, te ostaje dosta mjesta i za mnoge pekulacije. U tom sluaju kameni artifakti bi mogli biti predstavljati pokuaj starih civilizacija da zabiljee ili odaju poast "vanzemaljskim posjetiocima" i njihovoj civilizaciji. U Bibliji prema nekim istraivanjima, prorok Ezekiel opisao je NLO u etiri stiha (3-7) svoje prve knjige, kada se prisjetio vi enja "Jahvinih kola" : "Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, buktei oganj obavijen sjajem, usred njega, usred ognja, neto nalik na sjajnu kovinu." Jedan od najgovorljivijih zagovornika bogova-astronauta je Erich Von Dniken, no NASA-in konstruktor svemirskih brodova, njegove je navode jo govorljivije dokazao pomou savremene nauke. Naime, on je prouio Dnikenove knjige i temeljno iitao proroanstva u Svetom pismu koja se odnose na Ezekielov susret sa "Jahvinim kolima", svemirskim brodom (!?), u blizini rijeke Kebar 569. godine prije Krista. Cjelokupna zapaanja ovog proroka Blumrich je preveo na jezik moderne tehnologije otkrivi nezamislivo. Ezekielova "boja kola" bila su savrena za svemirska putovanja. On je pomou Ezekielovih stihova konstruisao svemirsku letjelicu do detalja, tako da na osnovu matematikih prorauna, ona moe odmah poletjeti. Njegov rad posijao je mnoge nedoumice, ali ipak ostaje jednim od najfascinantnijih dokaza o neobinim doga ajima u naoj dalekoj prolosti, a koji su skriveni pod velom legendi, mitologija i religija. Postoje i drugi pradavni tekstovi koje neki NLO intuzijasti interpretiraju u kontekstu ovog fenomena. Mada, najstariji od njih je svitak papirusa napisan za vrijeme vladavine egipatskog
4 ___________________________________________________________
faraona Tutmozisa III, a kojeg je otkrio profesor Albertu Tull, jedan od direktora egipatskog muzeja u Vatikanu. U tekstu stoji da je " krug vatre stigao sa neba Nije imao glavu, a zadah iz njegovih usta, bio je teak. Njegovo tijelo bilo je 5m dugako, 5m iroko Zatim se spustio na svoj trbuh Otili su do faraona rei mu Njegovo velianstvo je naredilo da se to istrai i tako je uinjeno Faraon je razmiljao o tom doga aju i nakon par dana, broj ovih stvari na nebu se poveao Sjajili su jae od samog Sunca i protezali se dalje od etiri potrornja nebesa Moan je bio poloaj ratnikih krugova. Faraonova vojska je s njim na elu gledala prema njima Zatim su vatreni krugovi otili vie u nebo" Ezekielov doga aj, opisan 900 godina kasnije, prilino je slian opisima iz Tutmozisovih svitaka, pa je bilo nekoliko pretpostavki da je prorok znao za faraonovu priu i prilagodio je za svoje religijske potrebe. Oba sluaja daju povoda razmiljanju, iako se mora biti vrlo paljiv, jer niti Tutmozisovi pisari, a niti Ezekiel nisu "ueni" za posmatranje nebeskih fenomena Ako se pogleda jo dublje u prolost, nai emo jo "dokaza" o slinim susretima. Sumerani, drevni narod koji je ivio u dolinama Mezopotamije, uz egipatsku kulturu koja skriva tajnu gradnje piramida, su jedna od najstarijih civilizacija ovjeanstva. Svoju istoriju su poeli biljeiti upravo u vrijeme kada su slavni faraoni sami ili uz "pomo sa strane" poeli graditi svoje piramidalne grobnice tj. 2500 godina prije Kristovog ro enja. Ne zna se tano odakle su Sumerani doli, ali je poznata njihova superiorna kultura koju su nametnuli divljim plemenima doavi do Eufrata i Tigrisa. Zanimljivo je da su svoje bogove traili u planinskim visinama, a kako je Mezopotamija uglavnom nizinsko podruje, gradili su umjetna brda tzv. zigurate, na koja su smjetali hramove. Astronomija kojom su vladali bila je vie nego napredna za vrijeme u kojem su ivjeli. Dniken tvrdi da su uspjeli izraditi proraun Mjeseevih kretanja, koji se od dananjeg razlikuje za samo 0.4 sekunde. Pored prastarog epa "Gilgame", uz ufologe i pristalice Dnikenovih teorija, najvea senzacija Sumera je zapisana na jednoj obinoj glinenoj ploici. Zapis je prona en na brdu Kujundik kraj starog grada Ninive, a radi se o proraunu u kojem se koristio 15-o cifreni broj. Ta vrijednost 195.955.200.000.000, senzacionalna je zbog toga to ak ni Grci, koji su imali veoma razvijenu matematiku, nisu prelazili brojku od 10.000, te su sve iznad toga smatrali za beskonanost Veina arheolokih nalaza sumerske civilizacije i danas je zagonetka. Da li je mogue da su se pojavili "bogovi", okupili oko sebe divljake Sumerane i prenijeli im jedna dio svog znanja ? Ti bogovi nisu imali ljudski oblik, kako se to vidi iz akadskih ploa i reljefa, a svaki je nosio neki simbol povezan sa zvijezdom. Zvijezde su prikazane na slian nain kako bi ih mi danas simboliki oznaili, no jesu li to zaista zvijezde !? Iako Dniken tvrdi da se oko tih zvijezda nalaze crtei koji podsjeaju na planete, rije je tek o jednostranom miljenju. Nismo, na alost, u stanju proniknuti u spoznajni kontekst tadanjeg ovjeka i procijeniti njegovu viziju svijeta za dovoljnom tanou. Znamo da nisu bili glupi i da je oduvijek bilo pojedinaca koji su bili ispred svog vremena, tako da neke neobinosti nuno i ne ukazuju na posjetioce iz svemira. Pitanje ipak ostaje Postoje mnogi navodi koje je Dniken naveo u knjizi "Sjeanje na budunost", a koji djeluju dovoljno uznemirujue : U Libanonu postoje staklasti komadii stijenja, tzv. tektiti, u kojima je doktor Stair, amerikanac, otkrio radioaktivne izotope aluminija. U Iraku i Egiptu prona ene su bruene kristalne lee, koje se danas mogu proizvesti samo primjenom celzijevog oksida, koji se dobiva jedino elektro-hemijskim putem.
5 ___________________________________________________________
U Heluanu postoji komad platna koji je izra en tako vjeto i fino da bi se danas mogao istkati samo u nekoj prvorazrednoj tvornici koja raspolae velikim iskustvom i strunim znanjem. Londonski univerzitet u svom egipatskom odjeljenju, posjeduje prastaru kost koja je deset centimetara iznad desnog zgloba struno i uredno amputirana pod pravim uglom. U bliskoistonom gorju Kohistan, jedan peinski crte pokazuje taan poloaj zvijezda koje su one zauzimale prije 1000 godina. Venera i Zemlja su me usobno povezane linijama. U grobu u-uu (Kina) na eni su dijelovi opasaa koji su izra eni od aluminijuma. U Delhiju postoji stari eljezni strop kojem ne mogu nauditi ni fosfor, ni sumpor, ni uticaj vremena.
Jeli mogue da su bogovi bili astronauti !? Zagonetke sa ovom teinom mogu se pronai i u bliskoj prolosti. Iz treeg stoljea prije Krista postoje zapisi vi enja "oltara" i slinih blijeteih objekata na nebu na Mediteranu. Slinih doga aja ima i iz Rimskog Carstva gdje su objekti primjeeni u blizini mjesta Arbi, dvjestotinjak kilometara jugoistono od Rima, a liili su na "brodove koji plove nebom" U okolini Apulje, me u oblacima, vi en je okrugli tit. 170. godine prije Krista u Lanopiumu na apijskoj cesti, dvadesetak kilometara od Rima "ugledan je nevjerovatan spektar flote brodova na nebu" Historiar Plinije mla i je zapisao : "U vrijeme konzula Luciusa Valeria i Gaja Valeria (oko 100. godine prije Krista), gorui tit je letio nebom od istoka prema zapadu, razbacujui iskre" 976. godine, ugledana su dva objekta kraj mjesta Sigisbur u Njemakoj : "slian dvjema velikim titovima crvenkaste boje, u letu je ostavio plameni trag iznad crkve" U XIII vijeku, 1270. godine, navodno se neko zrano vozilo zaplelo u zvonik crkve u Bristolu u Engleskoj. Ljudi su, putnika koji je pokuao osloboditi "letjelicu", kamenovali do smrti, te spalili njegovo tijelo. Carl Gustav Jung, poznati psiholog, otkrio je rukopis koji datira izme u 1561. i 1566. godine, u kojem se spominju crvene, plave i crne kugle i diskovi, vi eni u velikom broju iznad Nnberga, odmah u zoru. Padali su s neba u plamenu, a na kraju je sve bilo zahvaeno velikom i gustom izmaglicom.
Svjetla i-ili objekti na nebu, tokom XIX-og vijeka su bili uobiajena pojava. Veina su bili prirodnog porijekla, ali postoje i one neobjanjive. Kulminacija svega je bilo vi enje "ogromnog broda" kojeg je posmatralo stanovnitvo iznad itave Amerike izme u Novembra, 1869. i Aprila, 1897. godine. Ovaj doga aj nikad nije u potpunosti razjanjen. 1.2. POETAK MODERNE UFOLOGIJE Kao poetak moderne ufologije, kako ovu paranaunu disciplinu nazivaju pojedini istraitelji udnih nebeskih pojava, uzima se Juni, 1947. godine. Tada je biznismen Keneth Arnold, odmah po dolasku na aerodrom, izjavio da je njegov mali avion presrela cijela eskadrila "leteih tanjira". Sa dananje take gledita, mnogi psiholozi, sociolozi, ali
6 ___________________________________________________________
i astronomi tvrde da je ljudska populacija ovu priu ekala "otvorenih usta". Ideja o "leteim tanjirima" je bukvalno preko noi postala popularna, brzo se irila sve dok nije dobila svjetske razmjere. Normalno, o ovoj pojavi se najvie govorilo u Sjedinjenim Amerikim Dravama gde su pojedinci u vrijeme najeeg hladnog rata sumnjali da NLO stie iz tadanjeg Sovjetskog Saveza. Na Zapadu su se ra ali pravi kultovi oboavalaca ovih pojava, a formirane su i agencije koje su se vie-manje ozbiljno bavile prouavanjem ovih fenomena. Tako su nastali : NICAP - Nacionalni komitet za istraivanje vazdunih fenomena (SAD), APRO - Organizacija za istraivanje vazdunih pojava (SAD), BUFORA - Britansko istraivanje NLO-a, GEPA - francusko Udruenje za prouavanje vazdunih fenomena. Svaki novi sluaj koji bi dospio u novine podsticao je vjernike NLO-a da do u do novih injenica i podnesu izvetaj o njemu. Ti entuzijasti, amateri, bili su u veini sluajeva iskreni, ali im je obino nedostajalo nauno obrazovanje. Zato su poinili mnoge greke i unijeli veliku zbrku u itavu stvar. U prvim danima pojave "leteih tanjira", istraivanja koja je sprovelo ameriko ratno zrakoplovstvo bila su tako e prilino amaterska. Njihovi oficiri i struno osoblje nisu imali odgovarajue nauno obrazovanje za vrenje analize. Uplaeni i zbunjeni onim to su vidjeli, ili to su bar mislili da su vidjeli, armija je itavu stvar proglasila za strogo poverljivu, to je jo vie razbuktalo matu NLO vjernika. Istina je naravno imala i drugi kraj, pa je prema pobornicima teorije zavjere, amerika vlada bila vrlo dobro upoznata sa posjetiocima iz svemira. U Americi je stvoren itav kult vezan za ovu pojavu, to je u velikoj mjeri dovodilo u sumnju istraivanja amerikog ratnog zrakoplovstva. NLO-i su ustvari postali jedan od glavnih vojnih problema SAD-a, te je vlada pokrenula i niz projekata vezanih za istraivanja ovih nebeskih tijela. 1.3. NLO I VEZA SA HLADNIM RATOM Fenomen NLO-a je nesumnjivo, po svom ro enju, iskljuivo ameriko vlasnitvo. Amerika je ula u Prvi svjetski rat, 06. Aprila, 1917. te igrala veliku ulogu u Drugom, kao i u ratu u Europi i na Pacifiku. Ipak, uprkos Hollywoodskoj maineriji koja je ameriku vojsku prikazivala kao prvog osloboditelja, u vrijeme pada Berlina i Hitlerovog nacistikog reima, Amerikanci su prilino zaostajali. Sovjetska Crvena armija je bila ta koja je 02. Maja, 1945. zauzela grad, a tek nekoliko godina nakon toga Rusi su ispriali cijelu priu oko Hitlerove smrti i uklanjanju njegovog tijela. Prije toga, Zapad je samo mogao naga ati o smrti vo e Treeh Reicha. U prvim poslijeratnim godinama, brzina politikih i drutvenih promjena, bila je zapanjujua, naroito nain na koji je Sovjetski Savez iznenada postao novi neprijatelj. Hladni rat protiv Rusije, postao je stvarnom pozornicom za paranoju vladinih i vojnih istraitelja NLO-a. Strah da bi nepoznate letjelice mogle biti ruskog porijekla i da se njima eli destabilizirati ili "ne daj Boe" unititi SAD perjanicu demokratskog svijeta, uvukao se duboko u vladajue strukture. 1.3.1. Tehnologija Nacista Stari neprijatelj koji je nedavno bio potuen, tako er je igrao veliku ulogu u stvaranju prie o nepoznatim leteim objektima. Naravno, to se odnosilo na prilino naprednu tehnologiju koju je Njemaka razvila uoi i tokom Drugog svjetskog rata. Svoje vrhunsko naoruanje dokazali su raketama V1 i V2 kojma su devastirali London i druge britanske gradove, a u to vrijeme je bilo rasprave i o drugim, monijim projektima, na kojima rade nacisti kao to su bili mlazni avioni i atomska bomba. Unazad gledano, pokazalo se da to nije tek puko naga anje. Rusi, kao i Amerikanci, "oslobodili" su njemake naunike ije je znanje koriteno u stvaranju tehnologije za buduu svemirsku utrku. Jedan od projekata na kojem su nacisti radili bio je i poseban avion, udnog diskolikog oblika koji je eksperimentalno "poletio" 1942. godine, i iji je let zabiljeen kao impresivan, a konstruisao ga je Zimmerman, njemaki konstruktor aviona. Zimmermanova letjelica, koju je prezentirao pred najviim oficirima Luftwaffe, bila je u principu, letee krilo oblika
7 ___________________________________________________________
zrna lee i vie je liila disku nego konvencionalnom avionu. Prilikom demonstracije, oevici su zaprepateno gledali kako se prototip udne letjelice digao gotovo okomito, neko vrijeme lebdio, onda postigao horizontalnu brzinu od 750 km/h i najprostije sletio brzinom od jedva 60 km/h to je bilo fantastino. Tako er, njemaki konstruktor Miethe kojeg su "oslobodili" amerikanci i koji je nakon rata otiao raditi u Egipat, tvrdio je da je potkraj rata u Njemakoj, bio lan ekipe koja je radila na konstrukciji "V-7". Bio je to, po njegovim rijeima, projekt slian leteim tanjirima. On je u svojoj knjizi iznjeo fascinantne podatke o "V-7" iz kojih je vidljivo da je prvi pokusni let prototipa "V-7" izveden 17. Maja, 1944. godine. Na njegovoj konstrukciji, jo od Aprila, 1943. godine, je radilo nekoliko njemakih konstruktorskih ekipa u Stettinu, Dortmundu, Essenu i na Peenemundeu. Tako je nastao diskoidni helikopter nazvan "Vergektungsvraffe 7" ("Oruje odmazde 7"). Glavni konstruktor je isti dan poslao Hitleru izvjetaj pun zanimljivih tehnikih podataka. "Danas je, u prisutnosti trojice supotpisanih pukovnika Luftwaffe, izveden prvi pokusni let "V-7". To je, kao to znate, Fuhreru, nadzvuni helikopter koji pokree 12 turboreaktora BMW-028 autonomnim kompresorima. Postignuta je visina od 21.500 metara. Letjelica ima oblik lakoatletskog diska, s prenikom od 21 metar. Prilikom njenog usavravanja, poginulo je osam probnih pilota. Propulziju daje 12 turbomotora unutar jednog metalnog prstena, koji se, zajedno sa motorima, okree oko centralne mase letjelice. Letjelica ne isputa niti plamen, niti dim od plinova sagorijevanja, koji se hvataju sistemom kojeg je 1938. godine, konstruisao britanski inenjer. Pogon daje kompresovani helij, a akcioni prenik iznosi 40.000 kilometara, s brzinom od oko 2.500 km/h." Hitler je (navodno) naredio da se odma zapone serijska proizvodnja u divovskim podzemnim tvornicama u Bavarskoj, me utim bilo je kasno Kasniji pokuaji da se stvori slina letjelica odgovarajuih preformansi su bili prilino bezuspjeni. Naprimjer, Defence Production Department (odjeljenje za proizvodnju odbrambenih sistema) Kanade, potvrdio je da su pokuali sagraditi letei tanjir, ali je proraunato da ne bi opravdao trokove. U to vrijeme tj. ranih 50-ih, proraun za projekt je iznosio oko 100 milijuna dolara. "Projekt je naputen nakon 18 mjeseci rada, a vlada je potroila tek neznatan dio od predvi enog isnosa", izjavio je 03. Decembra, 1954. godine. C. D. Howe, tadanji kanadski ministar trgovine. Novine od 21. Aprila, 1953. godine, izvijestile su da je maral Montgomery pregledao "letei tanjir" tokom posjete proizvodnom pogonu u Maltonu u blizini Toronta. Ono to je Howe opisao gotovo je sigurno isto to je i Montgomery vidio. U lanku se dalje govori kako je maral bio zapanjen vi enim i kako je rekao da letjelica lii neemu upravo izalom sa stranica nauno-fantastinih asopisa. Me utim, tanjir nikada nije poletio. Brojne su teorije, neke vjerovatne, a neke prilino fantastine izrasle oko razvoja "zemaljskih leteih tanjira". Vjerovatno je tana tvrdnja da su njemaki naunici nastavili rad na razvoju diskolikih letjelica (u Americi) nakon rata i da su neki od izvedenih eksperimenata primjeeni kao prvi NLO-i. Ako je to tano i ako se ima na umu to da je veina svemirskih projekata razvijena i testirana u pustinjama Novog Meksika od strane zarobljenih njemakih strunjaka, vrlo se lako da objasniti zato se ba u tom podruju vidjelo toliko tanjirastih NLO-a, bilo u zraku, bilo da su se sruili. Mnogi dokumenti, otkriveni javnosti 1994. godine, pokazuju da je u to vrijeme na tom podruju bilo ispitivanja ovakvih i slinih letjelica. Prema zapisima iz tih dosijea se vidi da je od Oktobra, 1947. godine, u zranoj bazi Wright Patterson bilo u toku testiranje letjelice oblika diska u zranim tunelima. Manje je vjerovatna pria da su nacisti svoje diskolike letjelice gradili u saradnji sa vanzemaljcima, ili da su nastavili razvijati NLO-e sve do danas u tajnim bazama smjetenim na Junom i Sjevernom polu ili duboko u unutranjosti Zemlje. Ekstremnija verzija ove ideje je da su NLO-i tajno oruje preivjelih
8 ___________________________________________________________
nacista, finansirano zlatom koje su oteli idovima, trenutno u eksperimentalnoj fazi s ubrzanim pripremama za novo osvajanje svijeta. Uprkos ovakvim, danas rairenim vjerovanjima, u poslijeratnom vremenu ona su bila kratkog vijeka. Novi strah u Americi je rastao iz injenice da su njemaki naunici koje su amerikanci uzeli sebi iz Njemakog centra za raketna istraivanja u Peenemndeu na Baltikom moru, mogli biti manje sposobni od onih koje su Rusi oteli za sebe. U Rusiji je vladao reciproan strah. 1.3.2. Poslijeratna Klima I Poeci Dezinformisanja Njemaka je kapitulirala 07. Maja, 1945. godine, te ubrzo potom bila podijeljenja, a Churchill je situaciju opisao sputanjem eljezne zavjese koja je podijelila Europu. Dotadanji saveznici, Rusi, postali su neprijatelj, no nigdje nisu smatrani tako opasnim kao u SAD-u. Naravno, zbog straha od komunizma koji se prilino brzo irio. Istononjemaki socijaldemokrati povezali su se sa Komunistikom partijom Sovjetskog Saveza, Poljska i Ma arska su tako er prihvatili taj sistem. Uslijedila je ehoslovaka, a ubrzo zatim je u Kini na vlast doao Mao Zedong. Amerika je bila toliko uplaena, da je u Maju, 1947. godine, George Marshall, tadanji ministar vanjskih poslova, govorom na Harvardu predstavio Marshallov plan kojim se tokom sledee etiri godine, 13.000 milijardi dolara daje za obnovu onih europskih drava koje bi mogle pasti pod uticaj komunizma zbog loe ili nikakve ekonomske situacije. Hladni rat je irio svoj strah, a potom je doao i Keneth Arnold koji je primjetio letjelice koje su se kretale kako niti jedan ameriki avion ne moe. U Americi se odmah pomislilo da se tu u stvari radi o savremenom ruskom oruju. Od samog poetka, ove pojave su okarakterizirane kao fizike, pa se prema njima odnosilo kao prema materijalnim objektima. Isto su tako od samog poetka te letjelice mogle manevrisati na nain koji tadanja tehnologija nije bila u stanu ostvariti, niti jedan ovjek time letjeti. Logino zakljuivanje nije krenulo u smjeru da je moda rije o npr. posebnim oblicima energije koji se pojavljuju u vidljivom sprektru ili neem slinom, ve da je sigurno materijalno, pa samim tim vanzemaljskog porijekla. Tako je otvorena vjerovatnost da je vlada SAD-a namjerno lagala izjavama koje upuuju na mogunost vanzemaljske invazije, jer bi tako ujedinili ameriki narod, dok bi u sluaju ruske invazije moglo doi do podjela, uzimajui u obzir da su strahovali od komunizma unutar svojih granica. Takvo bi objanjenje bacilo jasnije svjetlo na dvosmislenu izjavu predsjednika Harryja Trumana na konferenciji za novinare odranoj 04. Aprila, 1950. godine. "Uvjeravam vas da letei tanjiri, ako pretpostavimo da postoje, nisu sagra eni od strane niti jedne sile na Zemlji." Obzirom da je veliki dio ljudske populacije bio usredotoen u nebo uoavajui u visinama brojne NLO-e, te uz veliku dozu poslijeratnog straha od komunizma u zemlji koja nikada nije bila okupirana, bilo je sasvim jasno da e vlasti uskoro pokrenuti brojna istraivanja NLO fenomena. Za mnoge je to bila potvrda da amerika vlada uzima "letee tanjire" za ozbiljno i posredno tezu o vanzemaljcima koji njima upravljaju. 1.3.3. Project "Blue Book" Prvi projekt koji se bavio istraivanjem NLO fenomena pri vladi SAD-a, a za koji se zna, bio je "Project Sign", koji je poznatiji pod nazivom "Project Saucer" (Projekt tanjir). Uzrok nastanka ovog istraivakog tijela bilo je pismo kojeg je poslao general Twining 23. Semptembra, 1947. godine, zranim snagama. "Komisija za tanjire" osnovana je tako 30. Decembra, 1947. godine, no pravi polet joj je dala smrt Thomasa Mantella. Komisiji se pridruio kao civilni savjetnik i astronom J. Allen Hynek, koji je ostao na tom mjestu tokom sledeih dvadeset godina. Vojska je od njega oekivala da bude njihov nauni razotkriva ovog problema. Me utim, on je bio uvjeren u vanost i realnost predmeta i tokom godina postao njihov vodei civilni istraiva postavi najistaknutijom figurom problema NLO-a. Hynek je unutar Projekta Sign (Znak), pronaao 237 sluajeva vrijednih da im se posveti posebna panja, iako nije vjerovao da potkrepljuju teoriju o
9 ___________________________________________________________
posjetiocima iz svemira. Me utim ono to je on nazvao jednom od frakcija unutar projekta Sign, bio je odgovor na za slanje procjene situacije 08. Augusta, 1948. godine, generalu Vandenbergu, tadanjem komadantu Zranih snaga, iz kojih se zakljuuje da NLO-i predstavljaju dokaz o postojanju vanzemaljskog ivota. Druge frakcije unutar projekta su takvo zakljuivanje odbacile, kao i sam Vandenberg. Situacija se zakomplikovala novim zakulisnim igrama kada je negdje izme u Decembra, 1948. godine, i Februara, 1949. godine, vlada pokrenula "Project Grunge" (Projekt "Gun anje"), ije je ime odgovaralo trenutnom raspoloenju unutar vlade vezanom za problematiku NLO-a. Hynek je kasnije komentirao kako je ispunio svoj izvjetaj za Project Sign, kada je saznao da je projekt misteriozno preimenovan u Grunge. to je jo znaajnije, novi projekat se vie oslanjao na slubenike zrakoplovstva, nego na civilne savjetnike. Hynekov vojni ekvivalent, porunik Edward Ruppelt, kasnije je tako er rekao kako su sve procjene bile bazirane na injenici da NLO-i ne mogu postojati. Kako se bliio kraj 1949. godine, vlada je ukazivala na to da je trenutni projekt podbacio te da ga nema svrhe dalje oravati, pa je i on zatvoren nekoliko dana prije Nove godine. Ali, prava injenica je bila ta da je projekt nastavio djelovati, daleko od oiju javnosti. Sve se to kasnije saznalo od samog porunika Ruppelta koji je 16. Septembra, bio pozvan da stane na elo Projecta Grunge, s tim da oslobodi zrane snage ovog problema koji je vlada jo uvjiek htjela istjerati na istac. Zatraio je dodatno osoblje i nova financijska sredstva to je u potpunosti bilo odobreno. U Aprilu, 1952. godine, projekt je dobio novo ime Project "Blue Book". Hynek je nastavio biti civilni savjetnik unutar projekta Blue Book (Plava Knjiga), koji je ostao javno nalije vladinih istraivanja NLO-a, prikupivi na hiljade svjedoanstava o istim, sve do ukidanja 1969. godine. Bez obzira na istinitost, odnosno neistinitost pojava vezanih uz NLO-e, vlada je bila uvjerena kako bi bilo kakve delikatne informacije vezane uz ovaj fenomen mogle prouzrokovati paniku nepredvi enih razmjera ako bi zavrile u civilnim rukama, a zatim i u javnosti. Najpoznatije komisije u SAD-u za pitanje NLO-a su bile :
IME KOMISIJE Sign (znak) Grudge (gun anje) Blue Book (plava knjiga) Robertsonova Komisija Colorado GODINA OSNIVANJA I UKIDANJA 1948. 1949. 1949. 1951. 1951. 1969. 1953. 1968. 1966. 1969.
1.4. "LETEI TANJIR" ovjek ije se ime neizostavno vezuje sa pojavu "leteih tanjira" je Keneth Arnold koji je i svojevrsni kum ove nesvakidanje pojave. Keneth Arnold je iv i danas, i stanovnik je malog gradia Bojs u amerikoj saveznoj dravi Idaho. Ovaj ovjek je uao u sve knjige i prirunike o NLO-ima jer se posle njegovog svjedoenja o dramatinim doga ajima nad nebom Washingtona, stav javnosti o neobinim vazdunim pojavama potpuno izmijenio. "Bio je 24. April, 1947. godine, i vraao sam se sa posla na aerodromu Cehalis u dravi Washington. Ostalo mi je nekoliko sati do kraja radnog vremena, pa sam odluio da svojim malim avionom potraim olupine jednog aviona pomorske avijacije koji se te godine sruio u podruju Mount Reinera. Bila je raspisana nagrada od 5.000 $ onom ko ga prona e", pria Arnold. "Neto prije 14 sati poletjeo sam sa aerodroma prema planini visokoj 3.600 metara. U prvom nadlijetanju lednika na jugo zapadnoj strani planine
10 ___________________________________________________________
nisam opazio nikakav trag izgubljenom avionu. Iznad gradia Mineral u dravi Washington, okrenuo sam se i polagano vraao da bi jo jednom detaljno pregledao podruje. Odjednom je strahovito bljetava svjetlost udarila u nebo, i osvjetljela unutranjost moga aviona i krila. Sve oko mene u kabini, kao u nekoj eksploziji, bilo je ispunjeno plaviasto bijelim blijeskom. Jo je bilo poslije podne, a ja sam letjeo prema planini sa Suncem u le ima, drugim rijeima vidljivost je bila savrena. Na toj visini svijet izgleda kao veliki bazen za kupanje. Dan je bio jako vedar i sunan. U prvi tren, bilo je to u djeliu skunde, pomislio sam da se neki vojni avion obruio nad mojim "nosom" i da se to sa njegovih krila odrazilo Sunce. Gledao sam na sve strane, ali nisam vidio nikoga", kae Arnold i nastavlja svoje svjedoenje. "Onda me jo jedan blijesak snano zaslijepljeo i ja sam pogledao na lijevu stranu prema planinama Mount Bakera. Odatle je dolazio niz vrlo neobinih aviona. Letjeli su krajnje neujednaeno, ali to sam dobro znao, strahovito velikom brzinom. Ocjenio sam da im je raspon najmanje 100 stopa, moda i vei, te da im je visina na kojoj lete otprilike 9.200 do 9.500 stopa, jer su letjeli prilino blizu planiskih vrhova, skoro na istoj visini kao i ja. Bilo ih je ukupno devet. Naglo su se pribliavali Mount Reineru. Mislim da ih je bilo pet u vodstvu, jer se inilo da izme u prvih pet i ostala etiri postoji mali razmak." Zbunjenom Arnoldu letjelice nisu liile ni na jedan vojni ili civilni avion koji je do tad vidio, pogotovo to se inilo da su okrugli i bez repa. Poto ih je jasno i precizno vidjeo, zakljuio je da je gornja polovina letjelice srebrnaste, a donja crne boje. Izvor blijeskova koji su u poetku privukli njegovu panju poticao je od oplata letjelice koje su liile na ogledalo. "I nain na koji su leteli bio je krajnje udan. Bili su u formaciji, nekakvoj dijagonalnoj lananoj liniji to se nije poklapalo ni sa jednom vojnom formacijom za koju sam znao. Poto sam poznavao topografiju lokalnog masiva mogao sam da izvedem dva zapanjujua prorauna : ne samo da je kolona letjelica bila duga skoro osam kilometara, nego su u vrijeme kada su avioni postizali brzinu od najvie 900 km/h, ove letjelice letjele blizu 2.000 km/h." Bojei se da je moda ugledao neko nepoznato sovjetsko oruje koje je upalo u ameriki vazduni prostor, odmah je javio ta je vidjeo kada je zbog goriva sletio na lokalni aerodrom. Kasnije kada je sletio u gradi Pendleton ekala ga je grupa ljudi. Ve se proula vijest da je Arnold saznao neto neverovatno, a svatko je elio da mu postavi po neko pitanje. Vijest me utim jo nije poela da obilazi svijet dok jedan mjesni novinar, kojem je Arnold ispriao ta je vidio nije alarmirao svoje kolege. Sazvana je konferencija za novinare koja je sa prekidima trajala tri dana. Kada je ef lokalnog biroa agencije "United Press International" upitao "Kako su letjeli !?", Arnold je odgovorio reenicom zbog koje ga i danas nazivaju kumom leteih tanjira. "Letjeli su kao tanjir koji kada uzmete i bacite tako da sklizne po povrini vode, a posle neujednaeno odskakuje. Samo, te stvari su avolski brzo ile", rekao je Arnold. Kada je sutradan lanak osvanuo u tampi, mogli su se vidjeti naslovi "Pilot vidio letee tanjire !", "Misteriozna eskadrila leteih tanjira na amerikom nebu", "Letei tanjiri pratili pilota", itd Uzalud je Arnold pokuavao da naglasi kako on nije opisao tako letjelice, ali te dvije rijei su osvojile matu ljudi i pokrenule maniju svjetskih razmjera. Danas je teko rei zato je izvetaj Kenetha Arnolda izazvao toliko uzbu enje. U svakom sluaju ovaj doga aj je postao mit, a od tada istorija neobinih vazdunih pojava pola je u sasvim drugom pravcu. Nakon Arnolda i njegovog istorijskog leta poelo je da se javlja stotine drugih svjedoka koji su svjedoili o pojavi neidentifikovanih leteih objekata kako iznad Amerike, tako i nad nebom irom planete. Ipak
11 ___________________________________________________________
1.4.1. Analiza ATIC-a Arnoldova pria je odmah poslana ATIC-u. Tamo je primljena sa skepsom, ali i sa odre enim strepnjama. ATIC (Air Technical Intelligence Center - Obavjetajni centar za vazdunu tehniku) bio je, kako sam naziv govori, tehnika obavjetajna sluba amerikog ratnog zrakoplovstva, kojem je glavni zadatak da prikupe tehnike obavijesti o svim stranim avionima i leteim projektilima. Komanda mu je u zranoj bazi Wright-Patterson, kraj Daytona u dravi Ohio. Tehniki strunjaci ATIC-a odmah su se podijelili na dva tabora. Jedni su smatrali da je Arnold, zapravo, vidio samo formaciju obinih mlaznih aviona : "U normalnim okolnostima, ljudsko oko ne moe vidjeti predmet kojem prividna veliina iznosi manje od dvije desetine sekunde luka" (luk 360 stepeni 360 sekundi). Rezoniranje Arnoldovih protivnika djeluje razumno. Budui da Arnold procjenjuje da su ti predmeti bili dugaki 15 metara, oni su zapravo bili mnogo blie nego to se njemu inilo, inae ih nebi mogao vidjeti na udaljenosti od petnaestak kilometara, a kamoli trideset ili etrdeset. Zato je i njegov proraun njihove brzine pogrean. Oni nisu letjeli brzinom od 2.700 km/h, ve brzinom od 650 km/h, a to je brzina kojom lako lete mlazni avioni. Zato se Arnoldu inilo da se ti predmeti kreu "poskakujui", poput tanjira koji se odbija od vodenu povrinu !? Zato to ih je vidio kroz nekoliko slojeva silno zagrijanog zraka (ljeto iznad kamenih planina). Rije je o deformaciji slinoj onoj koja nastaje ljeti na asfaltnim cestama. Ali, pripadnici suprotnog tabora gledaju na cijeli sluaj drugaije i ne skrivaju svoju uznemirenost. Naroito ih uznemiruju navodne sposobnosti tih letjelica : "Arnold je tano vidio njihovu poziciju kad ih je ugledao. Vidio je da su nepoznate letjelice nestale iza brda koje je on dobro poznavao. A budui da je tano znao gdje se nalazi njegov avion, znao je na kakvoj su udaljenosti od njega letjelice bile kad su nestale. Zato njegova procjena da su letjele 2.700 km/h mora biti tana. S druge strane, niti jedan avion ne moe onako vijugavo letjeti izme u brda kao to su to inile nepoznate letjelice. U jednom se Arnold ipak prevario, u procjeni veliine letjelice. Ako ih je mogao vidjeti na udaljenosti od 30 do 40 km i ako su mu se inile dugake 15 metara, onda to znai da su, zapravo, bile dugake ili iroke, ili da su imale promjer najmanje 60 metara." Zato su neki zakljuili da je Arnold vidio svemirske brodove, da su to bile letjelice neke vanzemaljske civilizacije. "Letjelice takvih dimenzija, sposobne za takvu brzinu i druge letne preformance, nadilaze daleko od nae ovozemaljske tehnike mogunosti." Istraga provedena u svim amerikim zranim bazama pokazala je u ostalom, da 24. Juna, niti jedna formacija vojnih aviona nije letjela na tom podruju niti blizu njega. 1.4.2. Brojna Svjedoanstva Iskaz Kenetha Arnolda dobio je neoekivanu potvrdu sutradan. Tada se vratio u bazu Fred Johnson, rudarski inenjer i profesor rudarstva na jednom amerikom univerzitetu, prospektor (traga za rudnim nalazitima) iz Portlanda, drava Oregon. On je 24. Juna, boravio u planinskom kraju iznad kojeg je Arnold vidio letjelice. im se vratio u bazu, potraio je svog efa i prijatelja, Rogera Bishopa, da mu ispria to je vidio : "Tog popodneva vidio sam formaciju nekakvih udnih letjelica, pet ili est diskova, koji su letjeli prema jugu. Iznad mene su preletjeli za samo deset do petnaest sekundi; pojavili su se iza jednog brda i nestali za drugim, ali dobro sam ih vidio. Vidio sam jo neto. Igla mog kompasa poskakivala je kao luda !" Johnson je vidio est, a Arnold devet letjelica, ali mogue je da se formacija razdvojila kad je izala iz Arnoldova vidokruga. Tokom iduih dana, broj osoba koji su vidjeli letjelice se poveao. 28. Juna, oko 15 sati i 15 minuta, pilot lovca tipa F-51, koji je letio nedaleko od jezera Meade u Nevadi, primijetio je sebi zdesna, formaciju od pet-est letjelica okruglog oblika koje su nestale letei nevjerovatnom brzinom. est sati poslije, kad se u zranoj bazi Montgomery Field, u Alabami, ve smrailo, dva pilota i dva oficira
12 ___________________________________________________________
obavjetajne slube zranih snaga, opazili su jaku svjetlost. Dolazila je s juga, sa horizonta, letjela u cik-caku i postizala na trenutke zapanjujuu brzinu. Doletjevi iznad baze, zaustavila se na trenutak, a onda odletjela nazad prema jugu i za tren nestala. Te noi brojni stanovnici Milwaukeeja primijetili su nad gradom "deset plavkastih plamenova" (opis jednog od oevidaca). U Clarionu, drava Iowa, voza autobusa odjednom je opazio neki svijetlei predmet "kako para no". Izloen toj poplavi izvjetaja, ATIC nastavlja istragu. Iz dana u dan dosije nepoznatih letjelica raste, a 04. Jula, (ameriki nacionalni praznik) nastaje pravi "festival leteih tanjira" iznad Portlanda. 1.4.3. Ludilo Na Nebu U 11 sati prije podne, poela je "velika predstava". Prva letjelica je preletjela preko Mount Jeffersona. U 13 sati i 5 minuta, jedan policajac, koji je sjedio u automobilu na parkiralitu uprave policije, uletio je u sobu deurnog : "Ne znam kako da opiem ono to sam upravo vidio, ali to je nevi eno ! U jednom trenutku sam opazio da je neto preplailo gradske golubove i sluajno sam pogledao uvis. To to sam vidio potrajalo je samo nekoliko sekundi, jer sam mogao gledati samo kroz vjetrobran. Vidio sam pet golemih diskova koji su se kretali udesnom brzinom, dva prema jugu, tri prema istoku." Ni dvije minute nakon toga zazvonio je telefon. Dva policajca u patroli (obojica stariji i iskusni policajci) javljali su da su upravo na nebu vidjeli tri diska srebrenaste boje koji su letjeli jedan iza drugog, velikom brzinom. Poslije pet minuta, s istim izvjetajem javila su se etiri policajca stacionirana u luci. U 16 sati i 30 minuta, policiji je telefonirala gra anka i javila da je upravo na nebu vidjela predmet "nalik na novi politirani novi od etvrt dolara." Jedan prolaznik s periferije javio je da je neto poslije vidio dvije letjelice. U toku iduih dana, saznalo se da je tog podneva letjelice vidjelo nekoliko stotina gra ana Portlanda. Te noi, posada putnikog aviona kompanije United Airlanes, vidjela je iznad Emmela, drava Idaho, pet letjelica. "Te letjelice", pie u izvjetaju kapetana aviona "djeluju glatko i politirano na trbuhu, a hrapavo sa strane. Vidjeli smo ih dosta dobro, jer smo ih slijedili otprilike 70 kilometara, kad su odjednom, jednostavno nestale." Suoeni s tom lavinom izvjetaja, strunjaci ATIC-a bili su zbunjeni. Bili bi jo zbunjeniji da im je, poetkom tog Jula, doao u ruke izvjetaj o jednom doga aju iz Francuske, nedaleko od Rouena, ali mlada ena koja je to doivjela, priala je o tome tek poslije. Ona je, naime, kako je tvrdila, vidjela prvo ateriranje jednog "leteeg tanjira" i njegove humanoidne posade. Ta mlada ena, Madame Z, vozila se biciklom po cesti koja, slijedei tok rijeke Seirie, povezuje Rouen i mjesto Amfreville-la-Mi-Voie. Evo ta je ispriala. "Bilo je oko 15 sati, krasnog verdog ljetnog dana. Niti jednog oblaka nije bilo na nebu. Nalazila sam se oko dva kilometra od Amfre Villea. Na cesti, dosta daleko od mene spazila sam predmet, meni potpuno nepoznatog oblika. Nastavila sam voziti cestom prema jugu. Kad sam mu se pribliila na oko dvije stotine metara, vidjela sam da je to nekakav duguljasti stroj, ovalna oblika, mutnosive boje. Mislim da je bilo dugaak oko tri metra, a na najdebljem dijelu visok oko metar i pol. Na svoje veliko zaprepatenje, pored njega sam primijetila dva bia, visoka oko jednog metra. Neto su radili oko letjelice i nisu me vidjeli jer sam se neujno dovezla i zaustavila. Tako sam ih posmatrala nekoliko minuta, a onda sam, ni sama ne znam zato, zazvonila. uvi taj zvuk, bia su se okrenula, i ugledavi me, naglo uskoila u letjelicu kroz otvor u njenom boku irine oko pola metra. Otvor se odmah zatvorio i letjelica je poletjela te uzletila na visinu od oko stotinu metara. Tu je nekoliko sekundi lebdjela, obrui se oko osi, a onda je naglo poletjela prema Sottervilleu i za nekoliko sekundi nestala. Tek tada sam se sjetila da za cijelo to vrijeme, nisam ula nikakvu buku." 1.4.4. Tragina Mistifikacija 31. Jula, 1947. godine, obiljeen je jo jedan datum u istoriji "leteih tanjira", dan prvog pokuaja mistifikacije. Rije je o "sluaju sa ostrva Mauryja" i njegovom traginom zavretku. Taj dan, porunik Frank Brown je primio obavijest od oficra za vezu iz baze
13 ___________________________________________________________
Hamilton Field, Kalifornija, da ga je zvao jedan od njegovih informatora i ostavio poruku da mu se odmah javi. Kada mu je Brown telefonirao, ovjek je rekao : "Imam za vas zanimljivu obavijest. U vezi sam sa dvojicom policajaca koji rade u luci Tacome. Jedan od te dvojice je vidio est NLO-a iznad luke. Uspio je da se doepa nekoliko komada metala koji su ispali iz jednog od njih." Sat nakon toga, porunik Brown ve je letio avionom B-25 iz Hamilton Fielda, prema Tacomi, uz pratnju kapetana Davidsona. im su sletjeli u Tacomi, otili su u hotel koji je bio oznaen kao mjesto sastanka. "Urednik novina u ikagu, kojem sam priao o tome, zatraio je od mene da istraim taj sluaj i da sve to saznam dam ekskluzivno za njegov list. Dao mi je akontaciju od 200 dolara preko ovdanjeg dopisnika. Ali, ja sam shvatio da je posrijedi delikatan i kakljiv sluaj, pa sam zato pozvao vas." Neto poslije u sobu su ula ona dva policajca o kojima je govorio informator. Jedan od njih je uzeo rije : "To to u vam ispriati dogodilo se jo u Junu, ima tome otprilike, est sedmica. Patrolirao sam motornim amcem pokraj ostrva Mauryja, oko pet kilometara od Tacome. U amcu je bila uobiajena posada, a osim nje, tu su bili moj sin i njegov pas. Nebo je bilo oblano, ali nije padala kia. Plafon oblaka je bio nizak, najvie 700 metara. Odjednom smo opazili est leteih objekata kako jure tano prema nama. Kada su bili ravno iznad nas, na visini od oko 150 metara, zaustavili su se. Tako smo mogli vidjeti da su to diskovi s promjerom od oko 30 metara. Bili su srebrnasto-sjajni i imali su mnogo malih prozora. Zanimljivo je da letjelice nisu dizale nikakvu buku. inilo se da je jedan od diskova bio u neprilici. Drugi su se okretali oko njega, a u jednom trenutnu jedan od njih mu se tako pribliio, da su se doticali. Tako su ostali oko est minuta, a onda su se odvojili uz mukao um. U tom trenutku smo vidjeli kako se od onog "pokvarenog" diska odvojilo nekoliko komada metala i stalo padati prema nama. Pali su u vodu, po obali i na na amac. Jedan je ranio u ruku moga sina, a drugi je ubio njegovog psa. Za to vrijeme diskovi su odletjeli velikom brzinom. Brzo smo pristali uz ostrvo i iskoili na obalu da pokupimo one komade metala. Kada je na telegrafist pokuao uspostaviti vezu sa bazom, nije uspijevao zbog tekih smetnji u eteru." Kapetan Davidson i porunik Brown postavili su tada niz pitanja policajcu i njegovom kolegi, a onda su otili, bez ikakvog komentara; nisu thjeli ponijeti niti jedan komad metala. Doavi na aerodrom, gdje su ostavili svoj avion, telefonirali su u bazu i rekli obavjetajnoj sekciji da je posrijedi mistifikacija. Onda su sjeli u avion i odletjeli. Ali, nekoliko sati poslije, njihov se B-25 (bombarder tipa "letea tvr ava") sruio kod Kelosa, u saveznoj dravi Washington. To se dogodilo sasvim iznenada. Spasila su se samo dva lana posade koji su uspjeli iskoiti iz aviona sa padobranima, dok su ostali poginuli, pa tako i Brown i Davidson, u smrskanom avionu koji je odma nakon ruenja izgorio. tampa je dohvatila taj sluaj. Neznajui da su dvojica poginulih (Brown i Davidson) telefonirali prije polijetanja na fatalni put i rekli da je posrijedi mistifikacija i da nisu htjeli uzeti metalne predmete, novine su pisale da je avion ustvari sruen, jer je nosio tajni tovar komade spomenutog metala. Tako se rodila legenda o sluaju na ostrvu Mauryju. Kapetan zranih snaga Edward Ruppelt, koji je vodio istragu o NLO-ima kao predstavnik Amerikog zrakoplovstva napisao je : "Bio je to pokuaj prevare, moda najbolji u istoriji NLO-a, ali i najmraniji po posljedicama. Dva policajca su priznala da je posrijedi bila prevara. Zapravo, bila je to neslana ala. Razumije se da oni nisu mogli biti krivi za pad aviona, ali tragedija je bila neizbrisiva" I tako, kada je Juna, 1947. godine, mladi biznismen Keneth Arnold ugledao formaciju od devet diskova tanjirastog oblika, ljudi iz zranih snaga SAD-a, ve su bili pripremljeni za tu ideju. Ba u to vrijeme SAD su planirale famoznu ekspediciju "U2" aviona koji je bio upuen u pijunsku misiju iznad SSSR-a. "Da li je mogue da su nas Rusi tako brzo preduhitrili", pitali su se ameriki generali. Zato nije nimalo udno to su sva opaanja zagonetnih letjelica bila pomno klasifikovana i to ih je Pentagon proglasio najstroom tajnom. Snijena grudva poela je definitivno da se valja sa brda kada je i ugledni nedjeljnik "Life", 1952. godine, na naslovnoj strani najavio tekst pod naslovom "Imamo li posjetioce iz svemira !?". Tekst je bio potkrepljen brojnim sluajevima koje je Pentagon "propustio" u javnost. Nakon ovog teksta, brojne ozbiljne i ugledne revije i magazini poeli su da piu o NLO-ima na nain koji je do tada odlikovao samo senzacionalistiku tampu. Moderna era ufologije je poela
14 ___________________________________________________________
Z A N I M LJ I V O S T I
BIBLIJA SADRI DOKAZ O VANZEMALJCIMA Dugi niz godina mnogi ljudi pokuavaju dokazati da vanzemaljci postoje i da nas posjeuju. Po ovoj teoriji dokaz da su nas nekada posjeivali vanzemaljci nam se nalazi pred oima vie tisua godina, ako vjerujemo u istinitost Biblije. Polazna stavka je citat iz Starog Zavjeta (Danii), Prva knjiga Mojsijeva, glava esta : "A kad se ljudi poee mnoiti na zemlji, i keri im se narodie, Videi sinovi Boji keri ovjeije kako su lijepe uzimae ih za ene koje htjee. A bijae tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Boji sastajahu sa kerima ovjeijim, pa im one radjahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu."
Ovdje se spominju sinovi Boji o kojima uope nema ni rijei pri opisu stvaranja svijeta i ljudi, najvjerojatnije zato to Stvoritelj nije smatrao potrebnim svojim podanicima objasniti porijeklo i smisao boravka tih sinova me u ljudima, pa ti detalji nisu ni opisani, a autor tog dijela teksta se nije bavio pretpostavkama. Zanimljivo je da se ni kasnije tijekom opisa opeg potopa vie ne spominju ni sinovi Boji, a ni divovi, pa se moemo zapitati to je sve i zato potopom uniteno !? Jedan od moguih zakljuaka je da su to bili vanzemaljci koji su neko vrijeme boravili na naem planetu, a njihov utjecaj na razvoj ovjeanstva je izriito naglaen u citiranom djelu i to se po dananjoj znanstvenoj terminologiji zove genetski ininjering. Pravo pitanje je, da li su prilikom potopa uniteni i fosilni ostaci onoga to mnogi znanstvenici zovu "karika koja nedostaje" !? Osim toga, u Bibliji ima dosta opisanih udesa koja se ve i uz pomo dananjeg razvoja znanosti mogu opisati sasvim jednostavno i logino, a i vanzemaljci koji su mogli posjeivati Zemlju su imali jo napredniju tehnologiju. Mi smo npr. tek nedavno uz velike trokove nekako poslali ljude samo do Mjeseca.
15 ___________________________________________________________
2. IZVJETAJI O NLO-ima
2.1. FOO FIGHTERS Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi savezniki i nacistiki piloti prijavljivali su udne vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Objekti su nazvani "Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadanji avion. Iako ih je prouavala ak i NASA-a do danas nisu objanjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta mogunost odbaena poto objekti nisu inili nita to bi direktno ugroavalo sigurnost letjelice. Tako er su mogli biti neobini elektrini ili optiki efekt poput kuglaste munje ili samo privi anja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah me u pilote to se moe vidjeti i iz ove dvije prie. U Decembru, 1944. godine, savezniki pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10.000 stopa. Pretraujui nebo u potrazi za njemakim letjelicama, ugledao je dvije velike vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemakim avionima nego nisu bili slini niemu to je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odluio otii, ali objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se jo neko vrijeme na sve naine pokuao rijeiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali, a da nije ispaljen ni hitac. Jo jedan sluaj opisao je Major William D. Leet : Foo Fighteri B-17, letea tvr ava. Moju posadu B-17 i mene pratio je itavim putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora, Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo, kako se sjeam u Decembru, 1944. godine, za vrijeme nonog leta u misiji "Lone Wolf". Major Leet se prisjea da im je oficir tajne slube rekao kako se radilo o novom njemakom lovcu, ali nije mogao objasniti zato nije pucao na njih. 2.2. PRVA RTVA NLO-a "Ugledao sam stvar. Kao da je od metala i ogromnih je dimenzija Iznad mene je i kreem u potjeru." Bile su to posljednje rijei porunika Thomasa F. Mantella koje je izrekao putem radija s neba iznad Kentuckyja. Bio je 07. Januar, 1948. godine. Nekoliko ljudi iz grada Maysvillea nazvalo je policiju kako bi prijavilo let neega vrlo udnog nad njihovim glavama. Lokalna patrola je obavijestila oblinju vojnu bazu amerikih zranih snaga, Gotham Air Force Base, kako bi se savjetovala, me utim nije dobila pomo. U me uvremenu svjedoci su zvali iz Owensboroa i Irvingtona, neto udaljenijih gradova. ta god da je bilo, u veini sluajeva je opisano kao disk prenika 80-100 metara, kretalo se i to prilino brzo. Pola sata nakon poziva lokalne patrole, jedan od operatora u kontrolnom tornju baze zranih snaga, tako er je uoio nepoznati objekt. Konano, nekoliko starijih oficira posmatralo je udnu letjelicu. ini se kako je neko vrijeme trajala konfuzija oko toga ta bi se trebalo uiniti. Pasivno posmatranje je prekinuto kada su se pojavila etiri aviona Nacionalne garde. Glavni operator kontrole leta zrane baze uputio je vo u leta, Thomasa Mantella, da istrai sluaj. Jedan od aviona je imao malo goriva te je sletio na aerodrom Stanford, dok su preostala tri krenula u potragu za NLO-om. inilo se da je Mantell prilino ustro i uzbu eno krenuo u potragu, znatno se urei ispred svojih kolega pilota. Za preostalu dvojicu letaa koji su se tek penjali na visinu od 3.500 m, Mantellov avion je bio tek taka na nebu. Jedan od pilota je upitao "ta do vraga traimo ?" Mantell je bio taj koji je odgovorio i opisao objekt : "metalan ogromnih dimenzija" Ove rijei su priblian citat jednog od operatora leta, jer razgovor sa pilotima nije bio sniman.
16 ___________________________________________________________
Dvadesetpetogodinji iskusni pilot Thomas Mantell, rekao je kako se penje na visinu od 6.000 m u potjeri za ogromnom metalnom letjelicom. Dvojica kolega iz eskadrile su primijetili da se, to je inae za opreznog Mantela bilo neshvatljivo, primie maksimalnoj visini leta doputenoj bez koritenja kisika. Ubrzo nakon toga izgubili su s njim radio-vezu. Spustili su se nie i sletjeli na aerodrom Stanford. Jedan od pilota je ponovo napunio gorivo i poletio u potragu za Mantellom, a nedugo zatim je stigla vijest da je Thomas Mantell pogino kada se njegov avion sruio. Bila je to prva rtva leteih tanjira, odnosno masovne groznice koju je u ljudima izazvala medijska konstrukcija vi enja Kenetha Arnolda. 2.3. PRVA NLO OTMICA Naveer, 19. Septembra, 1961. godine, brani par Hill se vraao sa kratkog odmora iz Kanade kui u Portsmouth u SAD-u... Uavi u dravu New Hampshire, malo iza 22:00h, primijetili su svijetlei objekt koji se kretao neobinom putanjom. Na poetku su bili vrlo preplaeni, no nakon nekoliko minuta Barney je odluio zaustaviti automobil da vidi to se to doga a. Kada su zastali da ga bolje promotre, Barney je na tom valjkastom leteem objektu uoio red prozora i arena svjetla, koja su se kretala prema njima... Brzo su nastavili vonju i iako vie nisu vidjeli brod zauli su pitanje, koje su sledei put zauli iznenadno se naavi 60 km dalje na cesti, nakon vremena koje se inilo kao rupa od samo minute ili dvije. Niti jedno od Hillovih se niega udnog nije sjealo, samo su se loe osjeali. Kada je sutradan zbunjena Betty nazvala oblinu zranu bazu, obavijestili su je kako su i njihovi radari prethodne veeri zabiljeili posjet NLO-a. I dok je Barney samo elio zaboraviti i zatataki cijelo iskustvo, Betty su poeli muiti snovi u kojima su nju i njenog supruga, oteli svemirskim brodom. Nakon godinu i pol nonih mora, te detaljnijeg istraivanja psihijatara, Hillovi su se odluili obratiti poznatom Bostonskom psihijatru i neurologu, Johnu Simonu. Nakon est mjeseci brojnih i iscrpljujuih regresivnih hipnoza, struno miljenje Dr. Simona je bilo kako je Hillove, te udne noi, oteo nepoznati letei objekt i odveo ih u nepoznato. To je bio prvi sluaj takve otmice ljudi u istoriji. Iako su prouavani odvojeno, te niti jedno tokom procesa nije saznalo to je drugo govorilo o toj veeri, njihovi su se izkazi u potpunosti podudarali. Nakon to im se auto sam zaustavio, ispred njega je na cestu sletio svemirski brod. Jedno od tih bia im je na slabom engleskom objasnilo kako im nee nauditi, te kako ih samo ele medicinki pregledati. Nakon to su ih uveli u brod, Hillovi su bolje prouili svoje domaine, koje je Betty opisala kao sitna bia od 120 do 140 cm visine, krukolikih elavih glava bez usnih koljki, no s izrazito velikim oima i malim nosom, te posjekotinom umjesto usta. Svi su bili obueni u tamnu jednodijelnu odjeu, neki su nosili sakoe i kape, a ten im je bio udno sive boje. Kao dio testiranja, uzeti su im uzorci koze, kose i noktiju, dok su Barneyu uzeli uzorak sjemena. Betty su u pupak ugurali cjevicu objasnjivi joj kako e napraviti test na trudnou, no nakon to se ona poalila na bolove, testiranje je prekinuto. Prije putanja, nad Hillovima je provedena amnezija, koju je oito mogla ponititi jedino regresivna hipnoza koja se suoava sa samom biti problema. Nakon mnogobrojnih intervjua i ispitivanja koja su obavljali najbolji naunici i istraivai, svi su se sloili kako Hillovi nisu izmislili svoju priu, te kako su svi prepriani doga aji utemeljeni na nekom istinitom doga aju. Za mnoge skeptike, kljuan razlog za proglaavanje cijele prie apsurdnom, nalazio se u dijelu Bettynog iskaza. Naime, ona je u jednom trenutku pitala svoje otmiare odakle stiu, na to su joj oni pokazali trodimenzionalnu zvjezdanu kartu ispunjenu takama i crtama raznih velilina. Kada su je upitali da pokae gdje je ona na karti, Betty nije znala odgovor. 1964. godine, za vrijeme jedne hipnotike seanse, Betty je nacrtala prilino preciznu kartu, za koju se uspostavilo da niti jedan astronom nije
17 ___________________________________________________________
mogao nai niti sllino sazvije e u doba tadanjih teleskopa. To je bio prvi podatak koji ne samo da je poljuljao vjerodostojnost njihovih iskaza, ve je natjerao mnoge da ih proglase ludim laljivcima u potrazi za medijskom pozornou. No, 1969. godine, astronomi su otkirili zvijezde za koje se inilo da je nemogue da ih je Betty mogla sama otkriti osam godina prije. Naime, astornomi na univerzitetu u Ohaju, uz pomo raunara, doli su do slike poloaja duplog zvjezdanog sistema - "Zeta Reticuli 1 i 2", 37 svjetlosnih godina udaljenog od Zemlje, koji je okrenut u smjeru Zemlje, inio bezprijekornu kopiju karte Betty Hill. Otmica Hillovih, jedan je od najvjerovatnijih i naijstraivanijih ufolokih sluajeva. Niti jedna osoba, profesionalno umijeana u istragu, nije do danas uspjela opovrgnuti da se te noi u New Hampshireu, Hillovim dogodilo neto vrlo neobino. No, to tano, ne mogu ni dokazati... Istina je vani...
Lijevo : Slika koju je nacrtala Betty Hill za vrijeme regresivne hipnoze Desno : Sazvije e "Zeta Reticuli"
2.4. SVJEDOENJE JIMMY CARTER-a Jedan od najpoznatijih ljudi koji je vjernik NLO-a je svakako i nekadanji ameriki predsednik Jimmy Carter. On je u nekoliko navrata svjedoio da je vidio NLO, a jednom prilikom i iznad Bijele kue. On inae nije bio jedini predsjednik koji se aktivno zanimao za ovu pojavu, jer su i njegovi prethodnici u nekoliko navrata pred Kongresom i Senatom zahtijevali posebnu istragu i objelodanjivanje svih detalja o "leteim tanjirima". Me utim, njihove inicijative nikad nisu dobile "zeleno svjetlo". 2.5. NLO U RUSIJI Pojava "leteih tanjira" bila je esta i u Rusiji, to je jo vie raspalilo matu zapadnih NLO vernika koji su time odbacili teorije da su NLO-i proizvod ove zemlje. Jedan od najupeatljivijih primjera desio se 11. Oktobra, 1977. godine, za vrijeme leta kada su piloti tri aviona, Vijalkov, Lugin i Kvakin, na visini od oko 9.000 metara posmatrali gotovo est minuta elipsasti osvjetljeni objekat. Objekat se kretao upravno na pravcu leta aviona na oko 260 kilometara od grada Rjaanj u centralnom dijelu europske Rusije. elni dio objekta sijao je zaslijepljujue bijelom svjetlou. Kretao se ogromnom brzinom i imao je putanju nezamislivu za ijednu ovozemaljsku letjelicu. Uspeno je manevrisao izme u tri aviona ije posade nisu mogle da vjeruju svojim oima. Nakon sedam minuta je nestao, posle ega su sovjetski rukovodioci sproveli detaljnu i opsenu istragu. Rezultati nikada nisu saopteni javnosti. 2.6. DOKAZ POSTOJANJA NLO-a Najuveniji filmski snimak NLO-a je onaj iz 1978. godine. Tada je, 30. Decembra, australijska TV ekipa snimila NLO na South Islandu blizu New Zelanda, iji je snimak obiao svijet. Na njemu se vidio jarko osvijetljen objekat, sa jarko osvetljenom osnovom i neka vrsta prozirne kupole. im je film prikazan na televiziji razvila se estoka debata.
18 ___________________________________________________________
Astronomi su tvrdili da je meteor, dok su pristalice NLO-a govorile da jasniji dokaz od ovog filmskog snimka ne postoji. 2.7. BLISKI SUSRETI U pokuaju da uvede bilo kakav red u haotine izvetaje o vi enju neidentifikovanih leteih objekata, ameriki astronom Dr. Allen Hynek izmislio je posebne kategorije. Podijelio je osnovne parametre NLO vi enja u bliske susrete prve, druge i tree vrste, da bi se 60-ih godina pojavila potreba da se uvede i klasifikacija bliskih susreta etvrte i pete vrste.
BLISKI SUSRETI PRVE VRSTE BLISKI SUSRETI DRUGE VRSTE BLISKI SUSRETI TREE VRSTE BLISKI SUSRETI ETVRTE VRSTE BLISKI SUSRETI PETE VRSTE Odnose se na vi enje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti veoj od 150 metara. Odnose se na vi enje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti manjoj od 150 metara. Tako er se ovi susreti odnose i na vi enje fizikih tragova na tlu koje je ostavila letjelica. Odnose se na vi enje nekakvih udnih bia u blizini letjelice. Odnose se na fizike kontakte sa vanzemaljcima. Odnose se na direktnu komunikaciju ostvarivanje interaktivnog kontakta. sa vanzemaljcima i
Klasifikacija bliskih susreta tako postaje osnova naunog pristupa u prouavanju ufologije, a i sama injenica da je ista stvorena u okviru vojnog projekta, sigurno baca novo svjetlo na imbenike i ozbiljnost. Ozbiljni pristup u okviru vojne domene je istorijska injenica unutar proavanja ovoga kontroverznog fenomena, to mnogi u dananje doba jo uvijek diskriminacijski zaboravljaju. 2.7.1. Pozdrav Sa NLO-a Anglikanski svetenik, William Melkion Jill, je upravo veerao u svom misionarskom naselju Bojanai, u Papui, Nova Gvineja, i odluio da malo proeta po logoru. Pogledao je u pravcu neba, traei blistavu Veneru. Zastao je iznena en : "Kakvo je ovo novo svjetlo iznad same planete !?" Gledajui tako, primijetio je jarko osvjetljene objekte kako se uzdiu i sputaju kroz sve gui omota magle, emitujui svjetlee oreole u pravcu oblaka koji su lagano plovili nebom. Tada je zapazio neto jo udnije. Figure, nalik na ljudske, izale su iz jednog objekta i poele da se kreu oko njega. Najprije su bile samo dvije, onda tri, a zatim etiri. Radile su neto na palubi. Odrasli i djeca su dolazili da gledaju udne radnje na nekoliko stopa iznad zemlje. Ukupno 38 ljudi je vidjelo ove figure, u trajanju od oko tri sata, prije nego to se smrailo. Otac Jill je bio miran, savjestan i vrijedan ovjek. Briljivo je zabiljleio sve to se desilo, i prikupio potpise 25 odraslih svjedoka za svoj izvetaj. Predao ga je 26. Juna, 1959. godine. Naredne noi su se letjelice neobinog oblika vratile. Jedna domorotkinja je probudila oca Jilla u 18:02h, upravo kada je sunce zalazilo. Preostalo je jo samo 15 minuta dnevne svjetlosti da bi se jasno vidjela etiri stvorenja kako se vrzmaju oko palube neega to je liilo na "matini brod". Istovremeno dva manja NLO-a su lebdjela, jedan iznad broda, a drugi podalje od njega. "Izgledalo je da dva stvorenja neto posluju", zapisao je Jill. "Povremeno su se savijala, a zatim podizala ruke, kao da neto podeavaju". Kada je jedan vanzemaljac pogledao dole, svetenik je podigao ruku i mahnuo mu. Iznenadio se kada mu je ovaj uzvratio. Drugi posmatra je podigao obje ruke iznad glave. Dva stvorenja na palubi su uinila isto. Ubrzo su sva etvorica vanzemaljaca bila na vrhu letjelice i energino mahala. Jedan od djeaka iz naselja je donio baterijsku lampu, poto se ve bilo smrailo i uputio nekoliko morzeovih znakova u pravcu objekta. Moglo se vidjeti da stvorenja odmahuju "pravei pokrete poput klatna". NLO se spustio jo nie, a grupa posmatraa, sada ih je bilo 12, je poela da vie i rukama doziva doljake, da se spuste na zemlju. Ali, odgovora nije bilo. "Nakon dva do tri minuta, vanzmaljci su oigledno izgubili interovanje za nas, jer su nestali sa palube", priao je kasnije otac Jill. NLO je lebdjeo iznad naselja jo najmanje jedan sat, ali je vidljivost bivala sve slabija, kako su se oblaci gomilali. A onda, u 22:40h, snana eksplozija je probudila sve u Bojanaiju, koji su bili u
19 ___________________________________________________________
krevetu. Izletjeli su napolje, ali se na nebu vie nita nije vidjelo. Otac Jill je o ovome obavestio predstavnika australijske avijacije, koji je kasnije kontaktirao Ratno zrakoplovstvo SAD. Svetenik je priznao, kako je u jednom trenutku pomislio, da su nepoznati objekti, u stvari, "novi ameriki projektili". Me utim, Ratno zrakoplovstvo nije imalo letjelicu koja bi mogla lebdjeti na takvoj visini da bi je ljudi vidjeli, ili da lebdi neujno. Oni su imali svoje objanjenje : to su bile "zvijezde ili planete" govorili su. Astronom Dr. J. Allen Hynek, pisao je 15 godina kasnije, poto je posjetio teren : "I ja sam primjetio zvijezde ili planete koje su se probijale kroz oblake na visini od 600-700 metara, osvjetljavajui itavo nebo." Otac Jill je pisao prijatelju : "Prole smo noi u Bajanaiju skoro etiri sata prisustvovali aktivnostima NLO-a. Nema sumnje da njima rukuju neka razumna bia. Bilo je vie nego uzbudljivo..." Tog Juna je nad Papuom bilo oko 60 opaanja NLO-a. Trgovac Erni Everest je, vjerovatno, dao najupeatljiviji opis. On je vidio zelenkasti predmet kako isputa bijeli plameni trag. "Lebdio je na nekih 150 metara iznad mene", izjavio je. Svjetlost je emitovana iz 4-5 prozoria ipod prstena na sredinjem dijelu letjelice, i jasno, kao po danu, osvjetljavala itavu okolinu. Predmet je imao oblik lopte za ragbi". 2.7.2. Roj Zujeih NLO-a Tri djevojke iz Maldena, drava Masachussets, su vidjele itavu flotu NLO-a usred bijela dana, dok su provodile raspust na kampovanju, Augusta, 1965. godine. Dogodilo se to dok su urile iz svog logora u Junom Deriju, New Hempshir, da zahvate vodu sa izvora, poto se iz daljine pribliavao olujni oblak. Dorothi Dunn (13) je prva ugledala ono to joj se u poetku uinilo kao grupa niskoleteih aviona i pokazala ih svojoj drugarici Patrichi Wolton (12) i njenoj mla oj sestri Charlie. Dok su gledale kako se "avioni" pribliavaju, njihovo oduevljenje je preraslo u strah. Bilo je to devet predmeta, ali ni jedan nije imao krila, propeler ili oznake. "Liili su na velike, crne balone sa srebrnim repovima", prisjeale su se djevojice. "Prije nego to smo uspjele da pobjegnemo, proli su iznad polja gdje smo mi stajale. Zujali su poput roja pela. Zatim je sijevnula velika iskra izme u zadnja tri predmeta." Djevojice je najprije ispitivao njihov izvi aki starjeina, Dorothina majka, a potom i istraivai NLO-a, ali su one uporno tvrile da to to su vidjele nije bio ni avion ni helikopter. 2.7.3. Sluaj Na Jezeru Moses Jedan od sluaja bliskih kontakata se odigrao u podruju jezera Moses u amerikoj dravi Washington, te je uao u sve bitnije knjige o ovom neobinom fenomenu. Jedne noi tokom 1965. godine, gospo a Nancy Hues i njeni sinovi Phillip i Clif spavali su u kui udaljenoj nekoliko milja od gradia na jezeru. Suprug gospo e Hues bio je na poslovnom putovanju u Canadi, pa se ona ba zbog toga uplaila kada je u pola tri ujutro iznad glave zaula zvonjavu, glasno lajanje pasa i njitanje konja koji su bili na panjaku. Cijelu kuu je ispunilo udno, jako svjetlo. Nancy je otrala u sobu da provjeri da li djeca spavaju, poslije ega se vratila u postelju. Idueg jutra komijska djeca su dola da se poigraju sa njenim sinovima. Oni su najvie voljeli da se igraju na ogra enom panjaku na kojem su bili konji i gdje su kopali po zemlji traei vrhove indijanskih strijela zakopanih prije vie stotina godina. Me utim, kada je Nancin sin Philip stigao na polje, zaboravio je djeju igru jer je na zemlji ugledao velike otiske od gotovo 46 metara u obliku velike zdjele. U njegovoj okolini bilo je i drugih neobinih tragova koji su lokalno stanovnitvo odmah uzbunili i doveli do prie o posjeti leteih tanjira. Iako je zemlja bila prilino tvrda, otisci su bili duboki nekoliko centimetara. Zbunjena majka odmah je pozvala mjesne policajce, ali oni nisu mogli da daju nikakvo logino objanjenje, ni o tragovima u suhoj zemlji, ni o zvonjavi, ni o divljem ponaanju konja tokom noi, a ponajmanje o neobinoj svjetlosti koja je obasjala kuu. Osim gomile novinara i televizijskih ekipa na lice mjesta odmah je
20 ___________________________________________________________
stigla i ekspertska ekipa amerikog ratnog zrakoplovstva. Dugotrajna ispitivanja i rezultati nisu bili prihvatljivi sa dostupnog naunog stanovita, pa se ovaj sluaj vodi kao jedan od vrlo jasnih "bliskih susreta druge vrste". 2.7.4. NLO U kolskom Dvoritu, Masachussets Susret Brende Marije sa NLO-om je zaista bio bliske vrste. Odigrao se u dvoritu kole u Beverliju, Masachussets. U Petak, 22. Aprila, 1966. godine, oko deset sati navee, kerka njihovog susjeda, jedanaestogodinja Nancy Modunio, je uletjela u sobu u kojoj je otac gledao televizijski program. Tvrdila je da je pored prozora njene spavae sobe, upravo preletjeo ovalni predmet veline poveeg automobila, koji je svjetlucao zelenim, plavim, crvenim i bijelim svjetlima. Kada su stigle Brenda i druga kominica, Barbara Smith, Nancy je bila toliko uporna u tvrdnji da je vidjela neobian letei predmet, da je to na momente, prelazilo u histeriju. Da bi je smirile i dokazale da je vidjela obian avion, dvije ene su predloile da, zajedno sa njenom majkom, Kler, odu do kolskog dvorita odakle su svjetla jo dopirala. Me utim, stigavi u dvorite ugledale su neobino osvjetljene, ovalne, tanjiraste letee predmete, kako krue nebom. Jedan je lebdjeo iznad kolske zgrade, dok su ostali poeli da se udaljavaju. Iznenada je NLO poeo da im se pribliava. Kler i Barbara su pobjegle glavom bez obzira, ne shvatajui, u tom trenutku, da Brenda nije sa njima. Kada su se na kraju uzvienja zaustavile i okrenule, ugledale su zastraujui prizor. Brenda je vritala i pokrila glavu rukama, dok je predmet lebdjeo na samo 6-7 metara iznad nje. "Vidjela sam samo nejasne konture lebdeeg predmeta i jaku svjetlost koja je bljetala iznad moje glave", sjeala se kasnije. "Bila sam jako, jako uzbu ena, ne uplaena, ve vie radoznala. inilo mi se da e mi se sruiti na glavu." Dok je NLO ponovo letjeo prema koli, tri ene su pourile svojim kuama da obavijeste susjede, od kojih su, neki, i sami vidjeli letjelicu. Jedna od ena je pozvala policiju. Stigla su patrolna kola sa dvojicom policajaca i ula u kolsko dvorite, dok je iz stanice alarmirana vojna avijacija. Na zvuk dolazeeih aviona i helikoptera, tri NLO-a su odletjela. Susjedi su bili sigurni da objekti koje su vidjeli, sudei prema svjetlima i neujnom letu, nisu obini avioni. Jer, ovi su bili potpuno tihi, ak i dok su lebdjeli iznad glave Brende Marije. 2.7.5. Razgovor Sa NLO-om Gary Story, ufolog entuzijasta i oduevljeni pristalica vjerovanja u postojanje NLO-a, je tvrdio da je izmjenjivao poruke sa neidentifikovanim objektom, koji je letjeo iznad kue njegovog urjaka u Newtonu, New Hempshir u etvrtak 27. Jula, 1967. godine. Story je pomou teleskopa upravo posmatrao Mjesec, kada je neobian bljesak svjetlosti privukao njegovu panju. Promijenio je soiva i ugledao itav niz bljesaka po obodu neega to je liilo na ogroman disk. U taj mah je Storyjev urjak, instinktivno, zasvjetlio tri puta sa baterijskom lampom. Objekat je, iznenada, krenuo malo unazad a zatim tri puta oborio svjetla, kao odgovor na njegov signal. Dva ovjeka, inae bivi radio telegrafisti u vojsci, nisu mogla vjerovati svojim oima. Zasvjetjeli su jo etiri-pet puta svojom lampom i svaki put bi disk ponovio isti broj svjetlosnih signala, pomijerajui se naprijed-nazad. Iznenada su zauli mlazni avion kako se pribliava. "Objekat je ugasio sva svoja svjetla i saekao da avion pro e", priao je Story. "Pomislili smo da je otiao. Tada se bijeli, ovalni predmet iznova pojavio, svjetliji najmanje deset puta nego prije toga." Neobina svjetlosna konverzacija je nastavljena. udna letjelica je odgovarala jednim dugim i jednim kratkim signalom, tano ponavljajui broj i trajanje svake poruke. Zatim je NLO jo jednom zasvjetlio svojim svjetlima, i nestao iza umarka. Nekoliko naunika i organizacija za istraivanje NLO su razmatrali izjave dvojice ljudi, ali nisu uspjeli da prue zadovoljavajui odgovor na pitanje ta su oni vidjeli. Mjesni paroh je garantovao za Storyjevog urjaka i njegovu sestru, tvrdei da su oboje bogobojaljivi ljudi koji ne bi lagali, niti udjeli za kakvom popularnou.
21 ___________________________________________________________
2.7.6. ivotinje Daju Upozoravajue Signale Gary Fletcher nije mogao da vjeruje svojim oima kada je pritisnuo konicu na svom kamionu. Put, ispred njega, je prelazila udna menaerija - sedam zeeva, rakun, oposum i nekoliko maaka. ivotinje su izlazile iz oblinjeg umarka. Fletcher je pogledao preko ivice, i odmah shvatio razlog njihovog neobinog ponaanja. U njega su buljile dvije srebrnasto odjevene prilike. Bilo je to 22. Oktobra, 1973. godine. Te godine su iz svih krajeva Amerike stizale vijesti o pojavi NLO-a. Fletcher je pozvao svoga prijatelja Edda Taunsenda, pomonika erifa, da do e na dravni put br. #26, blizu Hartford Citya, Indiana, gde su pred njim, na cesti, stajala udna stvorenja. Kada je ovaj stigao, put je bio prazan i erif se vratio nazag u grad. No, Fletcher je odluio da ostane i pogleda unaokolo. Uperio je svjetlost svoje depne lampe na bia i vidio da su visoke oko metar i dvadeset. Glava im je bila jajastog oblika i pokrivena kacigom. Nimalo zaplaena svjetlom, neobina stvorenja su poela da izvode svoju predstavu, skaui visoko u vazduh i lebdei. A onda su, odjednom, nestala u mraku, ostavljajui slab crvenkasti trag. Pet dana kasnije, i Paull Brown je ugledao dva bia koja su odgovarala Fletcherovom opisu, dok je vozio blizu Dannyelsvila, Georgia. Policiji je izjavio da je ispred njegovih kola preao irok snop svjetlosti, praen fijukom. Vidjeo je kako se, na nekih 100 metara ispred njega, na zemlju sputa kupasti predmet. Poto se zaustavio, iz njega su izale dvije siune figure. Zgrabio je svoj revolver iz pregarade za rukavice, i unuo pored vrata, spreman da reaguje. No, one se vie nisu pribliavale, vratile su se u letjelicu i uzletjele. Brown je tvrdio da je ispalio nekoliko metaka na odlazei NLO, ali da ga nije pogodio. Rex Snow je naredio svom psu da napadne dvije srebrnasto odjevene prilike, koje su skakutale po njegovom, dobro osvjetljenom, dvoritu u Gosftownu, New Hampshir, odmah iza ponoi, 04. Novembra, 1973. godine. Pas, njemaki ovar, dresiran da izvrava nare enja, je krenuo na uljeze. Me utim, kada im je priao na desetak metara, one su prestale sa igranjem i posmatrale psa svojim fiksirajuim pogledom. On se zaustavio, zalajao na njih, a onda se, pored iznena enog vlasnika, cvilei odunjao nazad u kuu i legao, oigledno uplaen. Snow je kasnije prizano da je i sam bio obuzet iznenadnim oseanjem straha. Imao je kod sebe pitolj kalibra 38mm, ali se toliko tresao da nije mogao da ga dri. Brzo je uao za psom u kuu i kroz prozor posmatrao neobina stvorenja. Izgledalo mu je da svijetle. Imala su velike ui, tamne, ovalne proreze za oi, i duge, iljate noseve. Glave su im bile prekrivene kapuljaama i bile su iste boje kao odjea. Izgledalo je kao da skupljaju uzorke tla, i druge predmete sa zemlje i stavljaju ih u srebrne torbe, laganim, opreznim pokretima. Nakon izvjesnog vremena su otili u pravcu oblinje ume. Snow je pozvao policiju, i prije no to je ona stigla, vidjeo je da uma sablasno svijetli, a zatim se opet sve smrailo. Policajci su bili ubije eni da je Snow zaista vidjeo neto udno, to ga je preplailo. Priali su da se tresao kao prut i da je sjedio dok im je priao svoju priu. 2.7.7. Doga aj Iz kotske Slian doga aj desio se i u kotskoj u Petak 09. Novembra, 1979. godine. Tada je umar Bob Tailor poao u uobiajeni pregled umskog podruja izvan grada. Kada je u umi krenuo stazom, ukoio se zbog prizora na koji je naletjeo : na istini usred ume stajao je nepoznati veliki metalni objekat. "Ostao sam prikovan kada sam ugledao tu letjelicu. Imala je veliki poklopac koji se okretao, irok otprilike 15 metara i isto toliko visok sa irokim obodom. Iz tog oboda virjela je velika motka sa elisom na vrhu i okruglim otvorima iza nje koji su prolazili pravo kroz kupolu", svjedoio je Tailor. Odjednom su iz leteeg tanjira prema njemu pojurile dvije lopte sa dugim, zailjenim nosaima. Onesvestio se, a kada se pribrao pantalone su mu bile pocjepane i imao je nepodnoljivu glavobolju. Oseao je, kako je kasnije rekao, kao da mu je istekla sva energija. Pantalone su mu bile pocjepane na neobian nain, dugakim rezovima odozdo
22 ___________________________________________________________
prema gore. I ovaj put je brzo pozvana policija, koja je snimila prsten i udne klinaste rupe promjera gotovo etiri metra, duboke 10 centimetara. Ni policija ni Bob Tailor nisu uspjeli da rijee ovu zagonetku. 2.7.8. Neobini Posjetioci Streljakog Kluba Kada su dva NLO-a 1980. godine, preletjela iznad terena streljakog kluba u Augusti, Virginia, William Blackbourn je doivjeo najtei ok u svome ivotu. Blackburn, koji je inae ivjeo u oblinjem Vainzoreu je tog dana bio sam u klubu, kada je primijetio dva udna predmeta na nebu. Gledao je kako se manji od njih, u pravilnim krugovima sputa prema zemlji. Aterirao je na samo petnaestak metara od mjesta na kojem je on stajao, irom otovrenih usta, od zaprepaenja. Iz njega su izala tri neobina stvorenja, visine oko jednog metra, obuena u svjetlucavu odjeu iste boje kao i letilica. Jedno je imalo izuzetno dugake, prste, a sva tri su imala prodorne oi, kao da "gledaju kroz vas". Vanzemaljci su napravili nekoliko koraka prema Blackbournu. Mada je u rukama drao sjekiru, skamenio se od straha, nesposoban da se pomjeri. "Ispustili su nekoliko nerazumljivih glasova, a onda se okrenuli nazad prema svojoj letjelici i proli kroz vrata koja se uopte nisu vidjela na trupu svemirskog broda", priao je Blackbourn. "Tada su uzletjeli i nestali." Blackburn je kasnije rekao istraivaima NLO-a da je sluaj odmah prijavio vladinoj agenciji, odbio je da kae kojoj, da je ispitivan, a potom upozoren da nikome ne pominje ta je vidjeo. 2.7.9. NLO Iznad Fabrike U Arizoni Radnici slube odravanja u livnici bakra Morensi, u Arizoni, su tvrdili da je dinovska vasionska letjelica napala fabriku Januara, 1981. godine. Izgledalo je kao da ispituje jedan od dva fabrika dimnjaka visoka 200 metara, usmjeravajui svoje svjetlosne zrake na njega. etvorica ljudi, koji su popravljali drugi fabriki dimnjak su tvrdili da je NLO liio na bumerang i bio veliki kao etiri fudbalska igralita. Imao je 12 malih crvenih svjetala na povrini, kao dodatak ogormnom bijelom izvoru svjetlosti na donjoj strani. "Zaustavio se iznad dimnjaka i usmjerio svjetlost pravo na njega", rekao je dvadesetogodinji radnik, Rendall Rodgers. Njegov drug, Lary Morutensen, je dodao : "Nikada nisam vidjeo da neka letjelica lebdi kao ova. Imao sam utisak da nije agresivna. Nije uinila nita to bi nas uplailo. Ko god da je bio, bio je miroljubiv." Trei lan druine, Kenth Davis, kae da je za vrijeme ispitivanja dimnjaka jedno crveno svjetlo sa strane "bumeranga" iznenada suknulo iz letjelice fantastinom brzinom, vraajui se posle nekoliko trenutaka. Cjeli objekat se onda okrenuo, bez upozorenja, i uzletjeo kao raketa. NLO je tako e vidjelo i stotinak lanova kolskog hora i orkestra, koji su vjebali na fudbalskom igralitu srednje kole u Morencyu, nepunu milju odatle. Direktor Bruce Smith je priao : "Pogledao sam gore i vidjeo sva ta svjetla u obliku slova "V". Nije bilo nikakvog zvuka. Nepoznati objekat je lebdjeo nekoliko minuta, a onda nestao visoko na nebu." 2.8. NLO-i NAD EX-YUGOSLAVIJOM Prostori bive Yugoslavije tako er nisu bili imuni na misteriozne nebeske pojave. Kako tvrde NLO fanovi iz cijelog svijeta, jo od najranijih vremena, prostor Balkana bio je zanimljiv posjetiocima iz svemira. U tom je naglasniji otac moderne "ufologije" kontroverzni vajcarac Erich Von Dniken, koji u svojim djelima esto navodi fresku iz manastira Studenica gdje iznad Hristovog raspea na zvjezdanom nebu plove
23 ___________________________________________________________
poluzvijezde-poluletjelice, u kojima su ljudske figure. Dniken tvrdi da je ovaj detalj autor freske sigurno naslikao rukovodei se sopstvenim iskustvima. 2.8.1. Svjedoenje Pilota Brojni su primjeri iz novije istorije koji pokazuju este "kontakte" misterioznim letjelicama. Jedan od najinteresantnijih primjera desio godine, kada je avionska posada ratnog zrakoplovstva Kraljevine Yugoslavije primjetila "neobinu svetlost koja ih prati". Oficiri tadanje pomorske avijacije su, nakon nonih letova, vie puta u svojim izvetajima navodili da ih u vazduhu neko vrijeme prati neobian svijetlei objekat. U to vrijeme, pred Drugi svjetski rat, svijetom jo nije kruio mit o "leteim tanjirima", pa je normalno to su svi odmah pomislili da su u pitanju pijunske letjelice Hilerove Njemake. Iako su se piloti zaklinjali da takve letjelice nisu napravljene ljudskom rukom jer putanja bila van svih pravila i zakona fizike, pretpostavljeni Gereraltabu su preporuili - utanje. 2.8.2. "Napad" Na Beograd I doajen Yugoslovenske astronomije Milivoj Jugin pisao je o "nepoznatim leteim tanjirima" nad Yugoslavijom. On sam pria o udnim pojavama nad Beogradom sredinom 1954. godine."Bilo je to 1954. godine, kada su u ranim satima nad Beogradom vi ene svjetlosne pojave, svojevrsne "vatrene kugle", koje su letjele visoko iznad nas po vedrom jutarnjem vremenu. Bio sam ak lan komisije oformljene da potrai objanjenje tog fenomena, ija se slika ve sutradan pojavila u jednom od naih dnevnih listova kao prvorazredna senzacija", pria Jugin. Komisija koja je ispitala itav sluaj ubijedila je brojne Beogra ane da je u njihovom oku dolo do takozvanog "stroboskopskog efekta". Na nebu su, po njima, bili isprekidani gomilasti oblaci. Oni su se u jednom trenutku slili u jednu dugaku neprekidnu liniju koja se usljed komplikovanih optikih varki, posmatraima na zemlji uinila kao famozni "letei tanjir". Misteriji oko "leteih tanjira" nad Beogradom jo vie su doprinijela naknadna objanjenja koja su se razlikovala od izvjetaja dravne komisije. Po tim, kasnijim saznanjima, nisu bili u pitanju oblaci, ve niz meteora koji su velikom brzinom uleteli u atmosferu. Sa takvim miljenjem nisu se me utim sloili brojni svjedoci koji su ovakvo objanjenje nazvali naivnim, pa je itav sluaj ostao tajna do dananjih dana. 2.8.3. Demant Sa Kalamegdana Slian sluaj desio se i 1965. godine, nad Kalemegdanom. Brojni etai primjetili su nad starom beogradskom tvr avom neidentifikovane letee objekte. Sline, misteriozne letelice primjeene su i nad Sremom, a ove vijesti ubrzo su stigle i na naslovnice svjetske tampe. Ponovo su se uzbudili duhovi, kako me u obinim narodom tako i u partijskom i dravnom vrhu. Nekoliko dana kasnije stie zvanino saoptenje Ratnog zrakoplovstva Jugoslovenske narodne armije u kojem se tvrdi da nisu u pitanju "letei tanjiri", ve probni letovi novih nadzvunih lovaca. 2.8.4. NLO Nad Sarajevom I nebo nad Sarajevom bilo je poprite zanimljivih nebeskih fenomena. Nekoliko puta je Savezna uprava kontrole leta izvjetavala o neobinim objektima koji su letjeli nad glavnim gradom tada centralne Yugoslovenske republike. Ove vijesti procurile su i do tampe koja je izvjestila o neobinim "svetleim kuglama" pozivajui se podjednako kako obinih gra ana sa se poetkom 1938.
je njihova brzina i u Yugoslovenskom
24 ___________________________________________________________
na izjave oevidaca tako i na povjerljive izvore iz Savezne uprave kontrole leta. Tada je drava hitro reagovala tvrdei da su u pitanju "jedrei meteoroloki baloni na visini od 24 kilometra". 2.8.5. Oktobar, 1975. godine 07. Oktobar, 1975. Radari Dubrovakog aerodroma zabiljeili su oko 22:00h nepoznati letei objekt. Prema izjavama svjedoka bio je plave boje i kretao se relativno sporo. Primjetila ga je i posada aviona JAT, u Maju te godine.
28. Oktobar, 1975. U 14:55h vi en je NLO iznad Zadra, letio je na visini od 10.000 metara. Zabiljeen je i na radarskim monitorima, a slubeno objanjenje je bilo da je to bio avion. U 17:48h vi en je NLO iznad Klanjca. Mnogi su ga povezivali sa onim u Zadru zbog njegova izgleda. Bio je uto-crvene boje, a letio je u smjeru SII, na visini od 5000 metara. U 18:20h pojavio se NLO nad Pantovakom (dio Zagreba). Svjedoci tvrde da je letio sporo, ali da je prilino lelujao. Zagrebaki aerodrom nije primjetio nita neobino. U 19:10h, nad Velikom Goricom primjeena je nepoznata letjelica na visini od samo 1000 metara, vidjeli su je i dva pilota prilikom slijetanja na oblinji aerodrom. U predveerje dogodio se jedan od najzapaenijih NLO incidenata te godine. Avion JAT-a, kojim je pilotirao A. H., naao se tokom leta iz Beograda za Pulu u 19:55h iznad Naica. Najprije je primijetio jednu, a kasnije tri nepoznate letjelice. Jedna letjelica mu se pribliila sa desne strane, te ga pratila sve do Pisarovine, avion je letio na 3500 metara. U 20:55h tako er JAT-ov avion imao je gotovo identian bliski susret. Avion DC 9, kojim je pilotirao S. R. letio je iznad Senjske Mitrovice u smijeru Beograd-Zagreb, kada je kapetan uoio nepoznati objekt naranaste boje. Napustio ga je est kilometara od Zagrebakog aerodroma.
2.8.6. Krater U Drenovi, Rijeka Svakakva tumaenja postoje oko nastanka udnog kratera u vrtu na rijekoj Drenovi, dok strunjaci ne ispitaju sluaj i dalje postoje verzije o padu meteora, udaru specifinog groma ili propadanju tla. Posljednja pekulacija to, iako "stidljivo", izbija sve vie u prvi plan vee se i za mogunost vanzemaljskog posjeta. Krater se, naime, dovodi u vezu s jednim zasad neobjanjenim doga ajem koji se desio na crikvenikom podruju nekoliko sati ranije prije nego je u dolcu u Kablarskoj ulici prona ena velika rupa. Postoje svjedoci koji su u umi iznad Triblja nou vidjeli veliki broj pravilno raspore enih svjetala u jednom dolcu, nakon to su na tom podruju vi ene i dvije velike svijetlee kugle. Najintrigantniji je sluaj to se desio u umi ponad hidrocentrale Tribalj u noi od Ponedjeljka na Utorak, kada su u dolcu vi ena pravilno raspore ena svjetla, a zasad za to nema razumnog objanjenja, osim pekulacije da bi se moglo raditi o nekakvoj svemirskoj letjelici. "Pouzdano znam da je grupa mladia te noi vidjela dvije svijetlee kugle u umi
25 ___________________________________________________________
i kasnije jo vie udnih svjetala u magli, to ih je jako prestrailo, pobjegli su nakon svega iz ume", pria jedan Crikvenianin, koji je elio ostati anoniman. "Najprije su vidjeli dvije velike svijetlee kugle, dosta iznad tla, a i previe razmaknute, tako da se sigurno ne radi o farovima nekog vozila. U tom dijelu ume nema nikakvog drugog izvora svjetla. Te kugle jake svjetlosti su se kasnije ugasile, pa opet upalile. Mladii su ak "provocirali" paljenjem farova svog automobila, nakon ega bi se i kugle "upalile". To ih je s vremenom uplailo, svakakve misli su im padale na pamet, pa su odluili otii kui. No, u jednom dolcu iznad hidrocentrale Tribalj doekalo ih je jo vee iznena enje. U vrtai su vidjeli jo vie svjetala, njih dvadesetak, ali manjih... Nakon toga su od straha brzo pobjegli odatle... Nisu oni jedini koji su to vidjeli", nastavlja Crikvenianin, "s tom priom obratili su se dvojici mukaraca u Crikvenici, kojima nije bilo teko ii provjeriti ima li istine u tome. I oni su doivjeli isto... I njima su se ukazale u umi dvije velike svjetlee kugle, iako je tada bila gusta magla, nije se kroz nju pruao nikakav snop svjetla. Kugle su bile pravilnog oblika, unato tome to su bile me u stablima. Ta dvojica mukaraca, koje znam kao staloene ljude i koji inae ba ne vjeruju u vanzemaljsko, otila su nakon toga do dolca. "Vidio sam dvadesetak svjetala, sve u istoj ravni, neke kugle, ali manje od onih ranije vi enih, bile su bijele, a druge plaviaste svjetlosti", priao mi je nakon svega jedan od te dvojice. Kae mi da su kratko vrijeme to gledali s nemalim u enjem, ali da su nakon toga odluili otii. Bilo ih je strah... Suoili su se s neim to se ne moe objasniti... Potpuno shvaam tog ovjeka koji mi je rekao da je poslije jedva ekao trenutak da do e kui. Ipak, rekao mi je da e taj dolac pokuati obii po danu, da je ipak znatieljan jesu li ostali moda kakvi tragovi. Eto, to je pria o udnim svjetlima u umi, a vi sami zakljuujte da li je to bila kakva svemirska letjelica (NLO), udesna prirodna pojava ili neto tree", kae Crikvenianin, dodajui da mu je i pomalo nelagodno od samog razmiljanja o tome. Druga pria, je pria porodice nastanjene u kui me u najbliima krateru. Oni su se prisjeali neobinog doga aja u noi od Subote na Nedjelju. "Najprije nam je u kui izbacilo sklopku, a onda smo suprug i ja legli u krevet", pria ena. "Nisam mogla odmah zaspati, bila sam budna, kada se odjednom pojavila velika svjetlost u sobi. Bila je to izuzetna svjetlost, ne samo kao dan, ve i jae od toga. Nevjerojatan bljesak. Nakon toga se uo prasak, suprug i ja smo iskoili iz kreveta od iznena enja. Onda se opet pojavila svjetlost. Znam, netko e rei da je to bila grmljavina i munja, ali nije, to je bilo mnogo, mnogo jae. A svjetlost je bila tako jaka, za ne vjerovati. Suprug je odmah izaao iz kue, da pogleda gori li to, ali nije nita vidio", prisjea se ena. "Moda je to bio udar meteora, moda i nije, ne bih nita tvrdila, neka to ispitaju strunjaci. Ali, ne bi me iznenadilo da se utvrdi da je pao meteor", zakljuila je ena nastanjena u kui udaljenoj stotinjak metara od kratera. U me uvremu, dok strunjaci koji bi ispitali mjesto doga aja ne daju jasan odgovor, i dalje postoje svakakve verzije o emu se zapravo radi. S druge strane, neki ljudi koji se pozivaju na pojavu udnih kugli u umi iznad Triblja, navode da bi, nastavi li se ovako, razvoj sluaja mogao Tribalj uzdignuti u "hrvatski Roswell", najpoznatije mjesto na kugli zemaljskoj po "navodnoj" pojavi vanzemaljaca. 2.8.7. udna Pojava U Maloj Ruiki, Bosanski Novi Imanje Dragana Liine iz Male Nove Ruike, mjesta udaljenog od Bosanskog Novog dvadesetak kilometara, preko noi je postalo poznato. Jedni ga obilaze iz znatielje, a drugi bjee kilometrima od njega. Naime, prije nekoliko dana na penicom zasijanoj njivi, iznenada se preko noi pojavila ogromna rupa prenika deset i dubine est metara. Dragana Liinu, koji na ovom imanju boravi od 1992. godine, pojava kratera je
26 ___________________________________________________________
iznenadila, ali i prestraila. Plai se da se krater ne proiri do dvadesetak metara udaljene kue, ime bi uz zemlju koju vie ne moe i ne smije obra ivati, ostao i bez krova nad glavom. "Zemlju sam obiao pred spavanje i sve je bilo u redu. Ujutro kada sam se probudio, u pramenovima snijega sam ugledao ovu udnu pojavu. to je najgore, ona je svakim danom sve vea i dublja i iri se neloguno. Umjesto prema dnu, iri se prema vrhu uzvienja. Nisam silazio dolje, niti to iko smije. Do emo svi iz sela, gledamo u nju i udimo se, a istovremeno nas i strah da se zemlja na kojoj stojimo odjednom ne obrui i padnemo u krater za koji mislim da nema dna", pria Liina dok s komijom obilazi oko "progutane zemlje". Ono to je najinteresantnije vezano za ovaj sluaj, jeste to to zemlja na mjestu ovog velikog kratera kao da je nestala, kao da je progutana. Drago tvrdi da ispod kratera najvjerovatnije postoji neto to "zemlju jede". Pojavu kratera jedni pripisuju nadnaravnoj moi, pa ak idu tako daleko da tvrde da su tog jutra kada se pojavio krater na imanju Drage Liine, vidjeli dvije crvene kugle. 2.8.8. Velika Rupa U Vrtu oke Stojanovia, Gromirje
Dva su velika uda, za mnoge, ali ne i za nau novinarsku ekipu, jo nevi ena, u vrtu oke Stojanovia u Gomirju. Jedno je staro tridesetak godina, a rije je o najveem stablu jabuke u Gorskom kotaru, visokom ak 15, a irokom 20 metara koja godinje daje 20 kotlova rakije. S tog je uda od jabuke oko Stojanovi ugledao drugo udo. "Popeo sam se na drvo i brao jabuke, kadli ugledam kako se ondje neto dimi, ma ne znam pravo je li bio dim ili para, ali neto je izlazilo iz zemlje. Odmah sam si'o s jabuke i krenuo prema toj pari, eto tu, desetak metara od stabla ugledam ovu rupetinu. Ne znam je li to Boja volja ili kakav zakon prirode, ali svatko zdravh oiju moe vidjeti da se zemlja otvorila. Je li togod palo s neba, je li se zemlja povukla, vrag e ga znati zato", pripovijeda nam oko Stojanovi. I zaista, u njegovom dvoritu zjapi rupetina promjera oko 3 metra, i to pravilnog kruga, kao da ga je netko estarom napravio. Pogled unutra je zastraujui, pa je oko, da nam pokae koliko je duboko, bacao unutra jabuke, a njihovo kotrljanje iz utrobe zemlje odzvanja sigurno tridesetak sekundi. "Obratio sam se gradonaelniku Vrbovskog i zvao sam policiju, ali nitko jo uvijek nije poeo nita istraivati. Svakako bi bilo nuno da do u speleolozi, da odgonetnu o emu se zapravo radi", kae oko, "jer zemlja se poela otvarati." okina supruga, otkako je ugledala rupetinu, boji se hodati dvoritem. "Zemlja se poela otvarati, ali to ako pone i gutati", kae nam Nedjeljka Stojanovi. I ima pravo, dola su vremena da ovjeku prijeti opasnost da ga proguta zemlja. 2.9. ASTRONAUTI i NLO-i Prie da su se astronauti prilikom posjete svemiru esto susretali sa NLO-ima, podigle su puno praine u javnosti, jer su u veini sluajeva bile zatakivane i opovrgavane. 2.9.1. Ed Red & James McDivit U Junu, 1965. godine, astronauti Ed Red (prvi Amerikanac koji se etao u svemiru) i James McDivitt su prolazei iznad Havaja u svemirskoj letjelici "Gemini" vidjeli udan metalni objekt. Iz NLO-a su virile dugake "ruke". McDivitt ga je snimio svojim kamerom. Te slike, do sada, nikada nisu bile objavljene u javnosti.
27 ___________________________________________________________
2.9.2. James Lovell & Frank Borman U Februaru, 1965. godine, astronauti iz projekta "Gemini 7", James Lovell i Frank Borman su tako er vidjeli NLO tokom druge orbite njihovog rekordnog 14-dnevnog leta. Borman je javio da na odre enoj udaljenosti od kapsule vidi neidentifikovanu letjelicu. "Gemini 7" kontrola, u Cape Kennedy-u mu je rekla da vidi posljednji stepen njihove vlastite Titan potisne rakete. Borman je rekao da na desnoj strani vidi potisnu raketu, ali da tako er vidi neto sasvim drugaije. Za vrijeme Lovellovog leta na "Gemini-u 7" :
Lovell NASA Lovell NASA Lovell NASA Lovell udan objekt na 10 sati. Ovdje Houston. Ponovi "Gemini 7". Kaem da imamo udan objekt na 10 sati. "Gemini 7", da li je to potisna raketa ili zaista neto vidi ? Ima ih vie... stvarno vidim neto. Procjeni udaljenost i veliinu ? Tako er vidim i potisnu raketu...
Slika dva neobina letea objekta iznad zemlje koju je napravio Frank Borman, lan misije "Gemini 7"...
2.9.3. Neil Armstrong & Edwin "Buzz" Aldrin Prema rijeima NASA-inog astronauta Neil Armstronga vanzemaljci na Mjesecu imaju bazu i rekli su nam da odbijemo i da se klonimo Mjeseca. Prema, do ovog trenutka nepotvr enim izvjetajima, i Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin su vidjeli NLO-e kratko nakon istorijskog slijetanja na mjesec "Apollom 11", 21. Jula, 1969. godine. "Sjeam se kako je jedan astronaut upozorio na "svjetlo" u ili na krateru za vrijeme televizijskog prijenosa, nakon kojeg je kontrola traila podrobnije informacije. Nita se vie o tome nije ulo." Prema rijeima biveg NASA-inog radnika Otta Bindera, nepoznata radio stanica je vlastitim VHF prijemnikom presrela NASA-in signal i uhvatila sledei razgovor :
Neil A. Armstrong Edwin Aldrin - beep NASA ta je to ? Imate razlog za javljanje ? Ne brinite, drite se programa !
28 ___________________________________________________________
Neil A. Armstrong - beep NASA - beep Neil A. Armstrong Edwin Aldrin NASA - beep Neil A. Armstrong - beep NASA - beep Neil A. Armstrong NASA
Moj Boe, nemogue, to je fantastino, ne bi nikada zamislili ! Znamo za to, po ite na drugu stranu ! ta je to za jednu stvar ? Nemogue Bog ta je to ? Recite ta je to ? Zemijenite frekvenciju, upotrijebite tango, tango ! Konano je to oblik ivota ! Zamijeni frekvenciju, upotrijebi bravo tango, bravo tango, izaberi jezbel, jezbel ! ja . to je nemogue ! Pre i na bravo tango, bravo tango !!!
Tako er su uspjeli razbiti sigurnosne sisteme i sluati sledei razgovor, kojeg je NASA cenzurirala za ostalu javnost :
NASA Neil A. Armstrong ta je tamo ? Kontrola misije poziva "Apollo 11" Ta, ta "Djeca" su velika, Gospode ! O MOJ BOE ! Nebiste mi vjerovali Kaem vam, ovdje ima i drugih svemirskih letjelica, poredanih na drugom kraju kratera. Oni su na Mjesecu, gledaju nas !
Stanoviti profesor, koji je elio ostati anoniman, bio je ukljuen u diskusiji sa Neil Armstrongom za vrijeme NASA-inog simpozija.
Profesor Neil A. Armstrong Profesor Neil A. Armstrong Profesor Neil A. Armstrong ta se STVARNO dogodilo gore sa "Apollom 11" !? Bilo je nevjerovatno, naravno uvijek smo znali da postoji mogunost, injenica je, da smo bili upozoreni ! Svemirska stanica ili grad na Mjesecu nikad nije bio upitan. Kako mislite "upozoreni" !? Ne mogu ii u detalje, osim kazati kako su njihovi brodovi bili daleko superiorniji nad naima i po veliini i po tehnologiji. Ej, bili su veliki ! i prijetei Ne, nema sumnje o postojanju svemirske postaje. Ali NASA je imala i druge misije poslije "Apolla 11" !? Naravno NASA je morala to uiniti, i nije mogla riskirati paniku na Zemlji. Bilo je to stvarno brzo grabljenje i brzo povlaenje.
Prema rijeima Dr. Vladimira Azhazha "Neil Armstrong je poslao poruku Kontroli Misije da su ih dva velika, misteriozna objekta promatrala nakon to su se spustili nedaleko od mjeseeva modula. Ali ova poruka nikada nije predoena javnosti jer ju je NASA cenzurirala". Prema rijeima Dr. Aleksandra Kasantseva - Buzz Aldrin je filmom u boji snimio NLO iz modula i nastavio ih snimati nakon to su on i Armstrong izali vani. Armstrong je potvrdio priu ali je odbio ii u detalje, vie nego to je NASA dozvolila.
Slike NLO-a koje su napravili Neil A. Armstrong i Buzz Aldrin prilikom posjeta Mjesecu...
29 ___________________________________________________________
2.9.4. Donald Slayton Astronaut programa "Mercury", Donald Slayton otkrio je u intervjuu da ja vidio NLO-e 1951. godine : "Testirao sam lovac P-51 u Minneapolisu kada sam primjetio objekt. Bio sam na visini od oko 1.000 stopa lijepog, jasnog, sunanog poslijepodneva. Pomislio sam da je objekt zmaj, onda sam shvatio da nijedan zmaj ne leti tako visoko. Kada sam se pribliio izgledao je poput meteorolokog balona, siv i oko tri stope u preniku. Ali im sam doao iza te proklete stvari nije vie liio meteorolokom balonu. Izgledao je poput tanjira, diska. U isto vrijeme, otkrio sam kako se udaljava od mene, i tada sam ga pratio jurei 300 milja na sat. Tako sam ga pratio manji dio puta, i onda je ta prokleta stvar jednostavno odletjela. Poeo se ubrzano penjati pod uglom od 45 stepeni i jednostavno nestao." 2.9.5. Maurice Chatelain, NASA Godine, 1979. Maurice Chatelain, bivi ef NASA-inih komunikacijskih sistema potvrdio je da je Armstrong doista prijavio dva NLO-a na vrhu kratera. Chatelain smatra da neki NLO-i moda dolaze iz naeg sunevog sistema - posebno sa Titana. "Susreti su u NASA-i bili poznati, ali nitko nije govorio o tome do sada." - "... sve Apollo i Gemini letove su pratili, na udaljenosti, a ponekad i prilino blizu, svemirska vozila vanzemaljskog porijekla, letei diskovi, ili NLO-i, ako ih elite pravilno zvati. Svaki puta se desilo, da astronauti obavijeste kontrolu misije, koja onda naredi apsolutnu utnju." 2.9.6. Walter Schirra, Pilot Walter Shirra koji je bio u "Mercury 8", bio je prvi astronaut koji je upotrijebio ifru "Santa Clause" (Djed Mraz) da bi prijavio prisutnost leteeg diska pokraj kapsule. Me utim, njegove izjave su jedva zapaene u iroj javnosti. 2.9.7. James Lovell Bilo je malo drugaije kada je James Lovell koji se nalazio u komandnom modulu "Apolla 8" izaao iza Mjeseca i rekao svima da ga uju : "Budite obavijeteni da je ovdje Djed Mraz." Iako je to bilo na badnju no 1968. godine, mnogi ljudi su shvatili skriveno znaenje u tim rijeima. 2.9.8. Pete Conrad & Richard Gordon
Ova fotografija nikada nije objavljena u javnosti. Snimljena je na svemirskom letu "Gemini 11", 13. Septembra, 1966. godine...
2.10. FENOMEN SAKAENJA STOKE Prvi sluajevi sakaenja stoke poeli su ranih 70ih godina prolog stoljea u amerikim saveznim dravama Minessoti i Kanzasu. Do danas se ovaj fenomen oituje u hiljadama sluajeva, gdje je stoka prona ena unakaena i mrtva u vrlo udnim okolnostima. U incidentima su dominirale strvine goveda. Istrage su pokazale da im je bila isisana krvi, a ponekad su im izva eni i unutranji organi. Najee se radilo o reproduktivnim
30 ___________________________________________________________
organima, koji su bili odstranjeni hirurkom preciznou. U poetku se pretpostavljalo da sakaenje izvode sotonski kultovi za vrijeme svojih rituala, me utim, broj ovakvih sluajeva sakaenja stoke raste i pojavljuje se irom svijeta, pa je ova teorija odbaena, jer se procjenjuje da niti jedna grupa sotonista u svijetu, nije tako ekipirana i organiziranja za izvo enje takvih postupaka. Teorija koja se odnosila na eksperimente obavjetajnih agencija imala je vie smisla. Crni neoznaeni helikopteri sa zamraenim prozorima i velikim reflektorima, esto su bili vi ani na nebu u vrijeme sakaenja stoke. No, ni ova teorija nije potvr ena niti jednim fizikim ili materijalnim dokazom. Naga anja oko poinitelja, vrtila su se u krug bez rezultata. Zbog sve veeg broja incidenata, 1978. godine, poinje prijekt "STIGMA", ija je svrha praenje i prouavanje ovog fenomena. Projekt je predvodio istraiva Tom Adams. Analizom tkiva stoke, utvr eno je da je tkivo rezano pod veoma visokom temperaturom. Tako er, prona eni su i oiljci na udovima ivotinja, koji su upuivali na zakljuak da je stoka bila odvuena iz svog okruja, a samo sakaenje izvreno na nekom drugom mjestu, nakon ega je stoka vraena na izvorno podruje. Priroda fenomena upuivala je na to da je cijeli postupak posljedica organizirane vanzemaljske inteligencije. Ova hipoteza je vrlo zanimljiva, jer su u virjeme sakaenja stoke na tim podrujima, esto vi ani NLO-i, a s obzirom na karakter rana, neki teoretiari su predloili objanjenje da stoku otimaju i sakate vanzemaljci, iskoritavajui njihovo tkivo i krv. Ovoj teoriji priklonila se i najpoznatija istraivaica fenomena sakaenja stoke, Linda Moltom. Tokom dugogodinjeg terenskog istraivanja, dola je i do nekolicine oevidaca koji su pod regresivnom hipnozom ispriali kako stoku sakate mala udna bia uz pomo sofisticiranih ure aja koji reu tkivo. Prema njihovim svjedoenjima, stoka je prebaena u vanzemaljsku letjelicu gdje je proces sakaenja i izvren, a zatim je vraena nazad na tlo. Prema procjenama, do sada je stradalo nekoliko hiljada grla stoke, to ovom fenomenu daje globalnu dimenziju. Sve vie suvremenih istraivaa i naunika, podupire ovu najnoviju vanzemaljsku teoriju, iako jo uvijek nije poznat pravi razlog ovih doga aja... 2.11. IMPLANTATI Implantati predstavljaju sitne predmete koji se nalaze u tijelu osoba koje tvrde da ih je otela vanzemaljska inteligencija, a neki ih istraivai smatraju fizikim dokazom tog fenomena. Procjenjuje se da svaka sedma rtva otmice u sebi nosi takav usadak. Najee se nalaze u stopalu, aci i mrenici oka. O njihovim svojstvima neto vie se saznalo kada su prvi puta hirurkim putem, izva eni iz tijela. Vodei istraivai ovog fenomena su Dr. Roger Leir i Dr. Darrel Sims. "Najprije smo odstranili objekt u obliku slova T, koji je bio prekriven svjetlucavo-sivom opnom. Naravno, eljeli smo vidjeti ta ima u njemu. Uzeo sam hirurki skalpel sa vrlo otrom otricom i pokuao zarezati opnu, kako bi smo vidjeli to ima unutra. Na nae veliko iznena enje, opnu nismo mogli zarezati", kae Dr. Leir. Dr. Leir i njegov hirurki tim do danas su odstranili vie od deset usadaka, koji su poslani u specijalizirane laboratorije na hemijsku analizu. Rezultati pokazuju da su implantati uporedivi sa uzorcima meteorita. Navodno emitiraju zraenja elelktro-magnetnog polja jaine 2 do 3 mili gausa, a iglu kompasa pomiu za 3 do 4 stepena. Zanimljivo je da implantati ova svojstva pokazuju dok se nalaze u tijelu domaina, a dok nakon odstranjivanja iz tijela, prestaju zraiti kao da su iskljueni. Pojedini izvjetaji govore da su se tokom same operacije va enja implantata, doga ale vrlo udne i teko shvatljive situacije, poput pomicanja samog implantata u tijelu. Iako slubena nauka takve sluajeve uglavnom odbacuje, Dr. Roger Leir i njegovi saradnici, vrsto stoje iza svojih iskustava iz prakse. Prirodu i svrhu implantata danas objanjava nekoliko teorija. Neki ih smatraju repetitorima za prenos podataka i kontrolu uma nad domainom koji ga nosi u tijelu, dok neki idu i korak dalje tvrei da su implantati detektori genskih promjena u ljudskoj vrsti, kojima je glavni cilj stvoriti me uvrstu
31 ___________________________________________________________
izme u ljudskih i vanzemaljskih bia. Ove teorije su nastale na osnovu iskaza samih rtava otmice, koje su se pod regresivnog hipnozom, prisjeale samog doga aja otmice. Neki naunici tvrde da se takve mogue intervencije u ljudskoj vrsti ogledaju u fenomenu "indigo djece". Za sada su implantati jo uvijek daleko od toga da pruaju konanu argumentaciju konanog dokaza vanzemaljskih otmica. Istraivanja napreduju jako sporo, a rezultati nikada nisu potpuno dostupni javnosti. Ipak, Dr. Roger Leir i Dr. Darrel Sims, nastavljaju prikupljati podatke i razvrstavati izva ene objekte, nadajui se da e vrijeme i strpljenje ponuditi konaan odgovor...
Implantati prona eni u ljudskom tijelu...
32 ___________________________________________________________
Z A N I M LJ I V O S T I
NLO-i IZNAD MEKSIKA [Izvor, www.iskon.hr] Meksike zrane snage se objavile snimku za koju ufolozi kau da prikazuje 11 nevidljivih leteih objekata "uhvaenih" infracrvenom kamerom u "zujanju" oko aviona. Dugogodinji zagovornik NLO-a, novinar Jaime Maussan je na konferenciji za novinare rekao da su objekti bili pravi i da su djelovali "inteligentno" jer su se nakon nekog nekog vremena okrenuli i okruili zrakoplov koji ih je "progonio". "Ovo je povijesna vijest", kae. "Postoje stotine snimaka NLO-a, ali objavljivanje nijedne nije dopustilo ministarstvo odbrane bilo koje zemlje." "Bili su nevidljivi za ljudsko oko, ali su bili tamo, o tome nema spora. Imali su masu, imali su energiju i kretali su se naokolo", rekao je nakon prikazivanja 15-minutne snimke koje mu je odobrilo Ministarstvo obrane Meksika. Ministar obrane, general Ricardo Vega Garcia, potvrdio je agenciji Reuters da je izdao doputenje za javno prikazivanje materijala snimljenog infracrvenom opremom 05. Marta, 2004. iznad istone obale savezne drave Campeche. "Susret" se dogodio na 3.500 metara visine i od 11 svjetala radar je prikazivao samo tri objekta. Na snimci se uje jedan od pilota kako vriti : "Mi nismo sami. Ovo je tako ludo", nakon to je posada ukljuila infracrvenu kameru kako bi pratili objekt, koji je najprije uoio radar. Snimka, napravljena za vrijeme rutinskog zadatka potrage za krijumarima droge blizu Meksikog zaljeva, prikazuje 11 objekata nalik svjetlosnim kuglama kako lete u formaciji, povremeno iezavajui u oblacima. Najpopularniji meksiki noni ou emitirao je snimku kasno u ponedjeljak. U drugom dijelu snimke, Mausson razgovara s pilotima koji su potvrdili da je "nervoza naglo porasla" kada su se objekti, k tome ljudskom oku nevidljivi, okrenuli i okruili zrakoplov. "To je trenutak kada... kada su ekrani prikazali da su iza nas, da su ispred nas, da su oko nas. To je trenutak kada sam osjetio prilinu napetost i vjerujem da su osjetili kako ih progonimo", priznaje bojnik Magdaleno Castanon, kapetan zrakoplova. "Jesam li se bojao !? Jesam. Malo sam se bojao jer nam se dogodilo neto to se nije dogodilo nikada prije", kae porunik German Marin. A njihov kolega iz posade, porunik Mario Adrian Vazquez, dodaje : "Ne mogu rei to je to bilo... ali mislim da je bilo potpuno stvarno." Kao strunjak koji upravlja infracrvenom opremom, kategorino tvrdi da na snimci nije mogue napraviti nikakve intervencije, te da je apsolutno autentina.
33 ___________________________________________________________
3. VELIKA ZAVJERA, SLUAJ "ROSWELL"

3.1. "AREA 51" "Area 51", je dio vladine zemlje otprilike 95 milja sjeverno od Las Vegasa. Oko nje se nalaze "Nevada Test Site" i "Nellis Air Force Range". Ime "Area 51" vjerovatno potie od oznake koja se nalazila na staroj karti "Nevade Test Site"-a. Unutar "Area 51" se nalazi velika baza zranih snaga ije postojanje za javnost vlada negira. Zrani prostor oko baze je strogo kontrolisan i nedostupan ak i veini vojnih pilota. Baza "Groom Lake" je tradicionalno testno podruje za gotovo sve najmodernije Amerike tajne letjelice. Puno prije nego to su prikazani javnosti tu su bili testirani "U-2", "A-12", "SR-71" i "F-117A". Prema nekima tamo se i dalje testiraju nove letjelice kao to je "B-2" koji bi trebao zamjeniti "F-117A". Drugi ipak imaju mnogo interesantnije teorije. Prema njima "Groom Lake" je poligon za mnogo "opasnije i zanimljivije igre". U bazi se nalazi ono o emu mnogi poklonici NLO-a sanjaju. Uhvaeni vanzemaljci, njihove letjelice i tehnologija. Oni najsmioniji ak spominju i "Alien-government", neku vrstu vanzemaljske vlade, izaslanstva. Izjave nekih bivih pilota i ininjera poput Las Vegana i Boba Lazara, koji tvrde da su u "Papoose Lake" ("Papoose Lake" se nalazi na podruju "S-4" juno od "Groom Lake"-a) radili na letjelicama vanzemaljskog porijekla djelimino potvr uju ta naga anja. Nakon Lazarove prve izjave na lokalnoj televiziji u to podruje poeli su stizati mnogi turisti i zaljubljenici u NLO-e koji su se nadali vidjeti neku od vanzemaljskih letjelica. Oko 130 milja od Las Vegasa, kod oznake LN 29.5 na zabaenoj Nevada Highway 375, nalazi se osamljeni potanski sandui lokalnog ranera. Poto je to jedina oznaka na tom dijelu autoceste, mjesto je postalo okupljalite pravih NLO zaljubljenika. Zanimljivo je da oni tvrde kako su puno puta vidjeli NLO iako ih lokalni raner nikada nije vidio. Do Aprila, 1995. godine, kada je zabranjen pristup i tom podruju, bazu se moglo jasno vidjeti sa dva mjesta u blizini "Black Mailboxa". Danas jo uvijek postoji jedno mjesto na "Tikaboo Peak"-u sa kojega se moe vidjeti baza ali je do tamo potrebno oko 90 minuta napornog hoda od najblie ceste. Uz samu granicu patroliraju takozvani "Commo Dudes", privatne snage osiguranja. Obueni su u maskirne uniforme bez oznaka i koriste se bijelim Cherokee Jeep-ovima sa vladinim registarskim tablicama. Paljivo posmatraju svakoga tko se priblii granici, ali imaju zapovjest da izbjegavaju svaki kontakt. No, prelaenje granice neovlatenih lica moglo bi i skupo stajati ! Odmah bi bili uhapeni, a kazne su i do 600$. Na mjestima gdje lokalne ceste ulaze u zabranjeno podruje nalaze se uveni "Restricted Area" oznake koje se nebi smjele proi. 3.2. DISK SA NEBA Pria poinje 02. Jula, 1947. godine, nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico, SAD). Vili V. Brasel bio je na ranu te veeri sa dvoje mla e djece. Iznenada je poela snana oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno udaraju u jedno mjesto, kao da ih je ba tamo neto privlailo. Pomislio je da se moda odmah ispod povrine nalaze naslage nekog minerala ili slino, te da je to uzrok. Me utim, o tome nije mnogo razmiljao sve dok nije zauo neku udnu podmuklu eksploziju koja ga je podsjetila na neki jai udar groma, ali s obzirom na zvuk, u tu svoju
34 ___________________________________________________________
pretpostavku nije bio suvie siguran. Sutra je otiao do panjaka da pregleda svoje stado ovaca, ali je pronaao neto sasvim neoekivano o emu nije mogao ni sanjati. Na prostoru dugom oko etvrt milje i irokom nekoliko stotina stopa pronaao je gomile razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potie od nekog predmeta koji se raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zakljuio je da se taj predmet kretao prema Socorru, jugozapadno od njegova rana. O tome to je pronaao na svom ranu nije razmiljao kao o neemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odluio je da sluaj prijavi mjesnom erifu. Kao to se to u ustaljenoj praksi doga a, erif je o tome obavijestio najbliu vojnu bazu, a zahvaljujui tome Vili Brasel je zavrio u - zatvoru u vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome priao o onome to je pronaao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti moe se potraiti u prii koju je ispriao inenjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet. Ona otprilike glasi ovako : "Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra panju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju ipo. Potrao sam u tom pravcu mislei da je u toku noi dolo do neke avionske nesree. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, ve jedan golemi disk irok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokuavao da na neki nain odredim to bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheoloke grupe sa sveuilita u Pennsylvaniji, te da su i oni u prvi tren pomislili kako se radi o sruenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko neega na zemlji. Priao sam i ugledao to im je to privuklo panju. Na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomino je lealo tijelo nekog udnog bia. Pogledao sam unutar objekta i ugledao jo nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobini, glave su im bile velike i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je krljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najvie 130 cm. Liili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvuene i blago iskoene oi, to znai da su usta, nos i ui bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopa ili dugmad. Sva bia (njih oko est) bila su mrtva i mislim da su svi bili mukarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokuao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesree. Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala itavo podruje. Bilo je mnogo naoruanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je priao jedan oficir i rekao da se to prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadlena vojska. Naredio nam je da o tome to smo vidjeli nikome ne priamo ni po kojim uslovima. Rekao nam je da je to naa patriotska dunost i da je od velike vanosti za sigurnost drave." Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, ukljuujui i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki prona eni djeli materijala. Svakome od sluajnih svjedoka je napomenuto da je nepatriotski priati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih lanova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog, 07. Jula, 1947. godine. 3.3. INDIJANSKO PISMO NA LETJELICI Na nau sreu, Barni Barner je prekrio rije koju je dao vojnim vlastima, te je u Februaru, 1950. godine, svoj doivljaj ispriao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih se za ovo i saznalo. Mnoge detalje vezane za ovaj sluaj saznali su se na ovakav indirektan nain, jer su se svjedoci ipak pribojavali (s punim pravom) da e imati posla s vojskom ako neto procuri u javnost. Najbolji
35 ___________________________________________________________
primjer za tu tvrdnju moe pruiti porunik Walter Hout, koji je u to doba u vojnoj bazi Roswell bio zaduen za informacije i objavljivanje u lokalnoj tampi. Naime, on je sutradan (08. Jula, 1947.) u lokalnim novinama objavio kratak lanak koji je izgledao otprilike ovako : "Mnoge prie o udnim leteim diskovima koje se pojavljuju u posljednje vrijeme, juer su konano potvr ene. Obavjetajna sluba roswellske vojne zrakoplovne oblasti imala je sreu da do e do jednog takvog objekta, koji je prona en na jednom ranu nedaleko od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebaen u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opirniji podaci o letjelici jo uvijek nisu poznati." Iz samog izvjetaja je oito da se porunik Hout zaletio svojim lankom. To se moe zakljuiti i iz toga to se napominje da je objekt prona en na ranu u blizini Roswella, to se u stvari odnosi na ran Vilija Brasela. Materijal koji je on pronaao tako er je odmah prebaen u vojnu bazu na identian nain kao i materijal i objekta iz Magdalene (to znai uz temeljito pregledavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina). Nakon tog lanka nastala je opta uzbuna u javnosti. itavu no u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta. Vojnim je vlastima postalo "gusto" i morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono to se spasiti moe. Slijedeeg dana novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne slube obavjetenja. Da demant ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je prona eni predmet u stvari meteoroloki balon. Tolika zainteresovanost vojske ne bi nas trebala zauditi ako obratimo panju na strukturu materijala koji je prona en. Opis prona enog materijala dao nam je Braselov sin Bill koji je u vrijeme doga aja ve bio oenjen. Bill kae da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je prona en na ranu, ali to i nije bilo potrebno, jer je i on sam imao dio tog materijala. Otac mu je pokazao mjesto na kojem je bio materijal i svaki bi put poslije jaeg pljuska neke krhotine bile otkrivene na povrini, jer bi se zemlja s njega isprala. Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjeala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala liila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve mogue naine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zguvati, ali im bi bio isputeni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bill napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da taj materijal ne potjee s naeg planeta !!! Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bill tako er napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjea da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronaao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka koje su ga podsjeale na petroglife koji su stari indijanci ucrtavali na stijene !!! 3.4. PRONA ENI MATERIJAL Me utim, dvije godine nakon tog doga aja (1949) saznalo se za kolekciju Billa Brasela. Odmah su ga posjetila etiri vojna lica. Nakon to im je Bill pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objanjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga jo su jednom svi zajedno pretraili, sigurno taj najposjeeniji dio Braselova rana. Nisu nita pronali. Bill je morao obeati da e im, ako jo neto prona e, hitno predati. Me utim, to se vie nikada nije dogodilo. Taj put je ran potpuno bio oien od tog materijala i vie se nikada nije pronaao ni najsitniji djeli.
36 ___________________________________________________________
Slubeni stav vojnih vlasti je da je prona eni predmet u stvari meteoroloki balon. Na dan demanta preko tampe 09. Jula, 1947. godine, nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiu prona eni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. Nisu ga smjeli dodirivati, jer je straa uvala pristup. Zatim je taj materijal odnesen i donesen je drugi koji je zaista pripadao meteorolokom balonu. Tek su ga tada novinari smjeli drati u rukama i opipavati. Mnogi e priznati, veoma naivna igra. Oficiri zadueni za taj sluaj, na eni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmiljeno da bi se smirila javnost. Porunik Hout je nakon onog lanka "hitno uutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i vie nitko za njega nije uo. Nakon dva dana materijal je hitno prebaen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mohave u Kaliforniji (poznata je po tome to je u toj zranoj bazi vreno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmjetaj je bio nuan jer materijal vie nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vren uz pomo velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomo bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji vie nisu pod uticajem vojske. Oni su pristali dati svoje izjave, pod uslovom da ostanu anonimni (intervjui s njima vreni su u periodu izme u 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve sluajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu drave. Materijal i leevi posade tada su postali dobro osigurani i istraivanje na njima je moglo poeti. 3.5. SKRIVANJE ISTINE Iako je materijal brzo, paljivo i u to je mogue veoj tajnosti razmjeten po vojnim bazama irom drave, plamen znatielje i interesa jo uvijek je buktio. Vojne vlasti su imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prainu i oni koji su bili zadueni za to nastojali su postii svoj cilj na sve mogue naine, i to u to kraem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvjetaji rekonstruirali su taj doga aj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugaiji nain. Spominjao se raner iz Roswella koji je obavijestio erifa da mu je jedan NLO preletio kuu i udario u oblinje drvo prilikom ega je eksplodirao. Jo je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala itavo podruje. Nikome nije bio doputen pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama dri djeji zmaj za iji rep je privrena aluminijska ploa veliine oko pola etvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih ure aja, na taj nain to bi se radarski signali odbijali od ploe i vraali u radarsku antenu. Zbog "neke greke" zmaj je pao na ran nedaleko od Roswella. Me utim, nije objanjeno na koji je to nain ta papirnato-metalna spravica mogla-eksplodirati ! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja itavo podruje bilo okupirano i zabranio se pristup ? Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmanu sposobnost pronalaenja "pronicljivih" objanjenja oko problema vezanih za NLO-e. 3.6. BIA IZ SVEMIRA Ista je situacija i ako se uzme da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorolokom balonu. Zbog obinog meteorolokog balona desilo se ovo : Raner Brasel je sedam dana zadran u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome priao o onome to je pronaao na svom posjedu.
37 ___________________________________________________________
itavo je podruje oko mjesta gdje je dolo do pada NLO-a blokirano jakom straom i nikome nije bio dozvoljen pristup. Novinarima kojima je sutradan (nakon to je prona eni materijal dopremljen u bazu) dozvoljen pristup nije doputeno da materijal dodirnu i opipaju ga, ve samo da ga snimaju. Sretna okolnost (ako se uopte moe nazvati "sretnom") jest ta to je prilikom udara objekta o zemlju, nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih sluajni oevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati.
Taj je njihov izvjetaj vaan da bi se mogao uporediti s izvjetajem o tim biima koji su sastavili medicinski strunjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon to je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono to je "procurilo" u javnost), smjeten je u hangar br. #27. Naravno, u slubenim izvjetajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao to je sluaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B. Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki izvjetaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smjetena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerovatno su zatiena od raspadanja i nekom odgovarajuom hemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", ve je predano timu strunjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od vie ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj lijenici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako : Visina oko tri ipo do etiri stope (od 115cm do 130 cm). Glava je, prema naim standardima, velika u odnosu na grudni ko i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo vei od onoga kojim raspolau ljudska bia. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvjetajima, opaene su njene malje na tjemenu. Oi su velike i duboko utonule, razmaknute i blago iskoene. Ni s jedne strane glave nisu opaene une koljke. Postoje samo nezatieni otvori. Nos je bezoblian, dok su nozdrve istaknute blagim izboinama. Usta su veoma mala. Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze po etiri prsta od kojih su dva vea. Nokti na prstima su malo dui. Izme u prstiju nalazi se njena koica. Koa je sivkaste boje. Kod nekih bia koa je bila tamno-mrka, oito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. to se tie organa za razmnoavanje, bilo je dosta razilaenja. Prema nekim izvjetajima, ne postoji razlika me u spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike izme u dva spola koje su sline onima kod ljudi. Izvjetaji o unutranjim organima nisu bili dostupni. 3.7. SVEMIRSKA LETJELICA Bil Dawllin je u proljee 1952. godine, saznao jo neke zanimljive podatke vezane za taj doga aj. Bill se sasvim sluajno u vozu upoznao s jednim vojnikom. Nakon kraeg razgovora otpoeli su razgovor o NLO-ima. Taj vojnik mu je priznao da je on bio jedan od trojice vozaa kamiona koji su prevozili ostatke NLO-a u Fort Riley u Kansasu. Tamo je poiljku preuzela druga posada vozaa i odvezla je dalje, vjerojatno u Ohio. Za vrijeme te operacije vojnici su vidjeli tijela vanzemaljaca i zapazili su da su to veoma mala bia, obuena u iste kombinezone, koji su bili sasvim pripijeni uz tijelo. Imali su sve, kao i ljudi, pa ak i zube. Koa im je bila ukasta - boje breskve. Bili su to mukarci, ali bila je i jedna ena. To su zakljuili po tome to je to bie imalo ispupenje u predjelu grudi. On je izbrojio esnaest takvih tijela, no, uvjeren je da ih je bilo jo. Vojnik koji je bio na
38 ___________________________________________________________
strai, vidio je poiljku koja je stigla. On je bio odre en da je uva kao i nekoliko drvenih sanduka. Bila su to bia visoka oko etiri stope i neobina izgleda. Dok je uvao strau, uao je general s nekoliko oficira i rekao mu : "Pucaj na svakoga tko pokua ui neovlateno." Straar nije znao o kakvim se biima radi, ali je uo da su vanzemaljska koja su nastradala prilikom pada NLO-a u Novom Meksiku. A materijal i letjelice !? Evo to je ispriao Rally Crab : "Jedan vojnik mi je rekao svoj doivljaj dok je radio u vojnoj bazi Edwards, 1967. godine. Dok je boravio u bazi, on se sprijateljio s jednim pilotom, ije ime nije htio spomenuti. Jednom su poveli razgovor o NLO-ima, kada mu je odjednom pilot rekao : "Po i sa mnom, htio bih ti pokazati neto. Ne postavljaj mi nikakva pitanja jer ti ne mogu na njih odgovoriti, a da i znam odgovor, ne bih smio to povjeriti." Poveo ga je u oblinji hangar. Taj ulaz nije bio pod strogom straom. Bila je dovoljna pilotova propusnica. Poli su na gornji sprat gdje se nalazio direktan ulaz na donji sprat hangara. Pilot je rekao vojniku da ga tu prieka jer dalje ne smije, ali da obrati panju na hangar kroz malo razmaknutu zavjesu koju e on "sluajno" ostaviti za sobom. Pilot je proao kroz strogo kontrolisan ulaz, zahvaljujui posebnoj dozvoli koju je imao. Straari nisu primijetili da je ostavio razmaknutu zavjesu. Tako je vojnik mogao vidjeti to se nalazilo iza tih tekih zavjesa i to je to toliko vano uvano u unutranjosti. Ugledao je jednu letjelicu u obliku "leteeg tanjira" na posebnom postolju. Bila je diskolikog oblika, otrih rubova, s kupolom na sredini gornjeg trapa. Nekoliko je ljudi u plavim uniformama radilo neto oko letjelice. Objekt je imao oko deset metara u preniku. Pilot se vratio i izali su iz hangara. Napomenuo mu je da nikome ne pria ono to je vidio, jer e on sve porei. Poslije je od nekih straara uo da se s tom letjelicom izvode testni letovi u bazi, i to iskljuivo nou." No, ti letovi su bili zaista nevjerojatni i zaprepaujui. Ali ne u pozitivnom ve u negativnom smislu. Taj ameriki NLO bio je originalan dokaz koliko su ljudi nemoni da objasne kako se NLO-i kreu. Testiranje tog "fantastinog proizvoda amerike avijacije" doivjelo je apsolutan neuspjeh. Ne samo da to "udo od tehnike" (koje je inae u projektnim nacrtima imalo nesluene mogunosti i osobine) nije moglo posluiti ama ba niemu, ve je predstavljalo izvor novih opasnosti, u prvom redu za osobu koja je u "tome" izigravala pilota, a zatim za sve ostale koji su u blizini promatrali kako se odvija "let". Taj golemi ventilator (to je ustvari i bio) uspio je uzletjeti najvie oko metar i neto, s tim da je prethodno "razrovao" nekoliko stotina metara piste po kojoj je "rulao" prije "uzlijetanja". O stabilnosti, tj. apsolutnoj nestabilnosti toga objekta u zraku ne bi trebalo ni razgovarati. Nakon ruenja na zemlju (to je uljepan naziv za slijetanje) konstatovno je da je ovo najjednostavniji nain da se, ubije pilot. 3.8. JAVNA VOJNA TAJNA Naravno, ni najkolovaniji strunjaci nisu uspjeli otkriti od kojih je elemenata sastavljen materijal od kojeg se sastoji objekt (ili objekti) koji su prona eni na teritoriju SAD. Konstatovano je da sadrava odre ene koliine magnezija, nikla, kalaja i jo itavo udo materija koje su ovjeanstvu potpuno nepoznati. Sastav, kao i tehnoloki postupak izrade, jo e dugo ostati velika i nerjeiva tajna. Zanimljivo je da su sve raspoloive snage u bazi Edwards u stanju stalne pripravnosti. Razlog je za to - neprekidna pojava NLO-a iznad baze koja traje od trenutka kada je materijal prebaen u bazu. Razlog !? Vjerojatno se moe naslutiti ! Tako to izgleda kad se djeca igraju ibicama, i stalno strepe kada e ih roditelji kazniti. Nedavno je jo jedna stvar skrenula panju ufolozima. Prije nekoliko godina snimljen je dobro poznati film "Bliski susreti tree vrste" autora Stevena Spielberga. Iznena ujua je injenica da likovi ufonauta iz spomenutog filma u potpunosti odgovaraju izgledu posade koja se uva u bazi Edwards (kao i jo nekim). Sve je bilo u redu dok nije dolo do novih bliskih susreta tree vrste irom svijeta. Na pitanje
39 ___________________________________________________________
u vezi s izgledom, odgovor je redovno glasio : "Potpuno su identini likovima iz - Bliskih susreta tree vrste". Izjave svjedoka zabrinule su Ratno zrakoplovstvo. Takva slinost ne moe biti sasvim sluajna kada su opisi identini. Odgovorne su se osobe vjerojatno zapitale : "Ako se neto hitno ne poduzme, moglo bi se pomisliti (ili moda OTKRITI !?) da je Spielberg imao dozvoljen pristup najuvanijim hangarima amerike avijacije !?" Rezultati !? Novi film Stevena Spielberga iste tematike "E.T." !!! Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana ! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo nemoguem roku. Razlog za takvu uurbanost se moe samo pretpostaviti. A isto tako moe se postaviti pitanje da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatini vanzemaljac ipak zadrao neke "standardne" karakteristike - visinu od oko 130 cm, tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu glavu. Zato je takav i zato je film snimljen ? Da bi se, moda, "spustila praina" na "Bliske susrete tree vrste" ? 3.9. IZVJETAJ AUTOPSIJE IZ ROSWELLA UPOZORENJE !!! Ovaj dokument sadri informacije koje mogu uticati na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Drava. Dokument podlijee uredbi o protuzakonitom djelovanju na podruju pijunae, lan 50. Ustava SAD, take 31 i 32. Predaja na upotrebu ili otkrivanje sadraja u bilo kojem obliku neovlatenim osobama je kanjivo po zakonu. Koritenje ovog dokumenta je pod ovlastima Vojnog Zakona 380-5, te je autorizirana za vojne agencije Sjedinjenih Drava. 3.9.1. Vanjska Obiljeja Tijelo je u stanju znakovnog raspadanja. Bilo je zatieno formaldehidnom otopinom. Nikakvi drugi zahvati na tijelu nisu vreni. Le je dugaak 111.759 centimetara, a teak 12.247 kilograma nakon to je isuena tekuina. Vanjskim izgledom le je nalik na ljudski embrio sa poveanom lubanjom bez dlaka. Ruke i noge su normalne. Prsti i nokti su upareni. Otisci prstiju su virovitog izgleda i nalaze se na lijevoj strani prstiju. Otisci su uzeti. Svih deset prstiju i nonih prstiju je prisutno. Izme u prvog i drugog prsta na rukama i nogama postoji tvorba nalik na tkanje. Seksualni organi su, zakljueno je, muki, iako je tijelo u embrionalnom stadiju, te nema znakova spolne zrelosti. Ui su djelimino formirane. Postoje znakovi ranije obavljene hirurke intervencije, kojom su skinuti dijelovi konog pokrova kako bi se stvorio dojam razvijenijeg uha nego li je stvarno stanje. Usne su rudimentarne, a usta ne sadre razvijene zube. Nos je tako er u nezavrenom stadiju razvoja. Primjetni su znakovi ranije obavljene hirurke intervencije kojom je kreiran vrlo tanak i osjetljiv organ. Oi su razdvojene obimnom hirurkom intervencijom. Bademastog su izgleda i najdominantniji organ lica. Zjenice su umjetno nainjene od lea nepoznate vrste i porijekla. Zbog krajnje neobinog stanja, izgleda i izrade oiju, nije se prilo sekciji.
3.9.2. Sekcija Nainjen je rez od prsnog koa do monji. Koa je odvojena od potkonog tkiva. Analizom je utvr eno da odgovara nerazvijenom mukarcu. Sekcijom unutranjih organa zakljueno je slijedee :
40 ___________________________________________________________
Srce je u okomitom poloaju, po strukturi identino stadiju ranog fetusa, prije isteka etiri mjeseca trudnoe. Teina organa je 1/70 teine tijela. Sekcijom je ustanovljeno da postoji direktna veza izme u dvije klijetke kroz nerazvijenu stijenku. Eustahijeva valvula je izuzetno velika. Ductus arteriosus (arterija) spaja plunu arteriju i silaznu aortu. Duktus je otvoren u silaznu aortu odmah ispod lijeve subklavne arterije. Veza sa krvoilnim sistemom upuuje na zakljuak da je organizam hirurki korigiran i doveden u funkciju iz stanja ovisnosti o placenti. Trbuh je otvoren i nisu prona eni nikakvi tragovi hrane. Kardijalni otvor je zakrljao. Unato isuivanju organizma prije pregleda bilo je teko odrediti otvor. Postoji mogunost da osoba nije uzimala hranu. Jetra je istaknuta, te je ustanovljeno da krv prolazi njome prije ulaska u sekundarnu kavernu. Umbilikalna vena je bila odstranjena s placentalne krune i vraena u krvotok na nain koji nije bilo mogue ustanoviti. Plua nisu razvijena. S obje strane sredinjeg dijela grudnog koa nalaze se vreice otvorene u bronhije i dalje u grlo. Grlo je hrskavo, glasnice su razvijene. Mogue je da osoba nije disala. Nain odravanja ivota nije mogue ustanoviti, ukoliko je osoba, u praktinom smislu, uopte ivjela. Lubanja je otvorena te je ustanovljeno da je sagra ena od posebno tankog i mekog materijala, koji je na svojevrstan nain okoten. Mozak je iznena ujue razvijen, prekriven nepoznatom formom koja je prolazila cijelom duinom od prednjeg dijela do ua kraljenice. S obzirom na potpuno nepoznatu formu nije obavljena daljnja sekcija mozga, ve je izva en i konzerviran radi daljnjih istraivanja.
Ukupno se moe zakljuiti da se radi o ljudskom embriju starom oko etiri mjeseca nad kojim su, djelimino kirurkim putem, obavljene znaajne modifikacije. Ostale modifikacije, poput one na mozgu, je teko objasniti. Ukoliko se uzmu u obzir i ostali elementi, poput stanja u kojem su prona eni prsti i nokti, jedini je zakljuak da je ovo tijelo, izvan tijela majke dovedeno u polufunkcionalno stanje. 3.9.3. Zakljuak Autopsije Ovo je ljudski fetus doveden u stanje funkcioniranja izvan tijela majke. Funkcionalnost, te nivo na kojem je ivio, ukoliko je ikad ivio, je nepoznata.
Slike vanzemaljskog bia, snimljene tokom autopsije...
41 ___________________________________________________________
4. TAJNA CRVENE PLANETE

Dugo se naga alo da su Mars i njegov mjesec Phobos, vanzemaljske kolonije. Povrina Marsa je prekrivena objektima, u najmanju ruku udnog izgleda, a koji su malo vjerovatno prirodna pojava. Tu se mogu nai piramide, pravougaone "gra evine", piste, itd. Da li je mogue da su sve to jednostavno prirodne pojave !? Jedna struktura je nalik na lice ovjeka s kacigom koji gleda u svemir. Originalna fotografija nosi naziv "HEAD" ili u prijevodu "glava". Fotografije je obradio inenjer i strunjak za fotografije Vincent DiPetro zajedno sa naunicima iz Lockheada. Prema njima, "glava" vjerojatno nije prirodnog porijekla, no da li je to dovoljan dokaz da postoji neto vie u svemu tome !? 4.1. INCIDENT "PHOBOS 2" Dana 04. Oktobra, 1957. godine, Sovjetski Savez je lansirao "Sputnik 1", prvi umjetni satelit sa Zemlje i uputio ovjeanstvo pravcem koji e povesti ovjeka na Mjesec, a njegove letjelice do ruba Sunevog sistema, pa i dalje. 12. Jula, 1988. godine, Sovjetski Savez je lansirao automatsku svemirsku letjelicu pod nazivom "Phobos 2" i vjerovatno izazvao prvi sluaj rata zvijezda (pri tome "rat zvijezda" nije nadimak amerike Strateke obrambene inicijative, Strategic Defense Initiative, SDI), istinskog sukoba s biima iz nekog drugog svijeta. "Phobos 2" je bio jedna od dvije automatske letjelice poslane sa Zemlje (drugi je bio "Phobos 1") u Julu, 1988. godine, u pravcu Marsa. Dva mjeseca kasnije "Phobos 1" je izgubljen, navodno zbog greke u radijskim komandama. "Phobos 2" je sretno stigao na Mars u Januaru, 1989. godine, i uao u njegovu orbitu, to je predstavljalo prvi korak na putu prema odreditu, njegovom konanom cilju, prebacivanju u orbitu kojom bi letio gotovo zajedno sa prirodnim satelitom Marsa, Phobosom (odakle i ime letjelice) i istraivanju satelita veoma sloenom opremom, ukljuujui tu i dva paketa instrumenata koje je trebalo postaviti na njegovu povrinu. Sve je bilo dobro do trenutka kada se "Phobos 2" poravnao sa istoimenim Marsovim satelitom. A onda je (28. Marta, 1989.) kontrolni centar sovjetske misije potvrdio iznenadne "probleme" u komunikaciji sa letjelicom. Slubena novinska agencija TASS je izvijestila : "Phobos ne uspijeva ostvariti komunikaciju sa Zemljom kako je planirano nakon to je juer zavrio s operacijom oko Marsovog prirodnog satelita Phobosa. Naunici u kontroli misije nisu u mogunosti uspostaviti stabilnu radio-vezu." Ovo priznanje ostavilo je dojam da problem nije nerjeiv i bilo je popraeno uvjeravanjima kako se naunici u kontroli misije bave pokuajima ponovnog uspostavljanja veze sa letjelicom. Dunosnici sovjetskog svemirskog programa kao i mnogi strunjaci sa Zapada, bili su svjesni injenice kako misija "Phobos" predstavlja ogromnu investiciju u smislu financija, planiranja, uloenog truda i ugleda. Iako su je lansirali Sovjeti, misija je ustvari predstavljala me unarodni pothvat bez presedana u kojem je slubeno bilo ukljueno vie od trinaest europskih zemalja (me u njima i Europska svemirska Agencija, te najvanije francuske i zapadnonjemake naune institucije) dok su britanski i ameriki naunici sudjelovali "lino" (uz blagoslov svojih vlada). Stoga je bilo razumljivo da je u poetku "problem" predstavljen kao prekid komunikacije koji se moe prevladati za nekoliko dana. U izvjetajima sovjetske televizije i tampe nije isticana ozbiljnost situacije ve su naglaavana nastojanja da se ponovno uspostavi veza sa letjelicom. U stvari ameriki naunici povezani s programom, nisu dobili slubenu obavijest o prirodi problema ve su ih uvjeravali kako je prekid komunikacije nastao zbog kvara na slabijoj popratnoj jedinici za prijenos koja se koristila nakon to je glavni odailja prestao raditi neto ranije. No, sljedeeg dana, dok se
42 ___________________________________________________________
javnost i dalje uvjeravalo kako je mogue ponovno uspostaviti kontakt sa letjelicom, visoki dunosnik sovjetske svemirske agencije Glavkosmos je nagovijestio da uistinu nema nade. "Postoji vjerovatnost od 99% da je "Phobos 2" izgubljen zauvijek", rekao je Nikolai A. Simyonov. Ali toga dana nitko nije posebno mario za njegov izbor rijei. On nije rekao da je izgubljen kontakt sa letjelicom, ve je sama letjelica bila "izgubljena zauvijek". U posebnom izvjetaju iz Moskve za The New York Times od 30. Marta, Esther B. Fein je spomenula kako su u Vremya, glavnim veenjim vijestima na sovjetskoj televiziji "loe vijesti o Phobosu bile izgovorene na brzinu", dok je glavnina izvjetaja bila usmjerena na uspjena istraivanja koja je letjelica do tada obavila. U programu su se pojavili sovjetski naunici i "pokazali su nekoliko slika iz svemira te rekli kako jo nije jasno kakve nam indicije nude za bolje razumijevanje Marsa, Phobosa, Sunca i me u planetarnog prostora." O kakvim se "slikama" i kakvim "indicijama" radilo ? To je pojanjeno sljedeeg dana kada su izvjetaji objavljeni u europskoj tampi (ali iz nekog razloga ne i u amerikim medijima) progovorili o "neidentificiranom predmetu" koji se mogao vidjeti "na posljednjoj slici snimljenoj sa letjelice", a koja je prikazivala "neobjanjiv" predmet ili "eliptinu sjenu" na Marsu. panski dnevnik La Epoca, na primjer, slubenu vijest moskovskog dopisnika za Europsku novinsku agenciju EFE je objavio pod naslovom "Phobos 2, snimio neobine fotografije Marsa prije gubitka kontakta sa svojom bazom". Slijedi prijevod teksta slubene vijesti : U emisiji TV vijesti Vremya juer je objavljeno kako je svemirska letjelica "Phobos 2" koja je kruila oko Marsa kada su sovjetski naunici u ponedjeljak s njom izgubili kontakt, nekoliko sekundi prije toga fotografirala neidentificirani predmet na povrini planeta. Dui termin u TV vijestima bio je posveen neobinim fotografijama koje je letjelica snimila prije gubitka kontakta i prikazane su dvije najvanije fotografije na kojima se moe vidjeti dugaka sjena. Naunici kau kako je posljednja fotograflja na kojoj se jasno vidi uska elipsa "neobjanjiva". Izjavili su kako ta pojava ne moe biti optika varka jer je jednako jasno snimljena kamerama u boji kao i infrafilmovima. Jedan od lanova Stalnog Svemirskog Povjerenstva koji je neumomo radio na ponovnom uspostavljanju kontakta s izgubljenom letjelicom izjavio je na sovjetskoj televiziji da prema miljenju naunika Povjerenstva predmet "izgleda kao sjena na povrini Marsa". Prema proraunima sovjetskih strunjaka "sjena" sa posljednje fotograflje snimljene sa "Phobosa 2" je dugaka otprilike dvadeset kilometara (oko 12.5 milja). Nekoliko dana ranije letjelica je zabiljeila identinu pojavu osim to je u tom sluaju duina "sjene" iznosila izme u 26 i 30 kilometara (otprilike 16 do 19 milja) !!! Reporter Vremya upitao je jednog od lanova posebne komisije da li ga oblik "pojave" podsjea na raketu na to je naunik odgovorio : "Mogli bi o tome razmisliti."
Nije potrebno posebno naglaavati kako ovaj zaudni izvjetaj, doslovno "izvan ovog svijeta", potie jednako toliko pitanja koliko nudi odgovora. Gubitak kontakta s letjelicom povezivao se, ako ne rijeima onda implikacijama, s opaanjem "predmeta na povrini Marsa nekoliko sekundi prije". Optueni "predmet" se opisuje kao "uska elipsa" i naziva se "pojavom" i "sjenom". Bio je vi en barem dva puta (u izvjetaju se ne kae da li se radilo o istoj lokaciji) i moe mijenjati veliinu : u prvom navratu duina je iznosila otprilike 12.5 milja, a drugi, sudbonosni puta otprilike 16 do 19 milja. A kada se reportet Vremya pitao radi li se o raketi, naunik je odgovorio : "O tome se moe razmisliti." to je to bilo, odnosno to to jest !? Mjerodavni sedmini magazin "Aviation Week & Space Technology" u svom broju od 03. Aprila, 1989. godine, objavio je izvjetaj o tom sluaju koji se zasnivao na nekoliko
43 ___________________________________________________________
izvora iz Moskve, Washingtona i Pariza (tamonji su strunjaci bili ozbiljno ukljueni jer bi se kvar na opremi loe odrazio na francuski doprinos misiji, dok bi "Boje djelo" skinulo krivnju sa francuske svemirske industrije). Prema verziji objavljenoj u AW&ST doga aj se smatrao "problemom u komunikaciji" i ostao je nerijeen unato sedmodnevnim nastojanjima ponovnog uspostavljanja kontakta. Izvjetaj je sadravao izjavu slubenika sovjetskog Instituta za svemirska istraivanja kako se problem pojavio "nakon snimanja i prikupljanja podataka", nakon ega je "Phobos 2" trebao promijeniti smjer svoje antene. "Samo prikupljanje podataka je oigledno proteklo prema planu, no nakon toga nije vie bilo mogue uspostaviti pouzdan kontakt s "Phobosom 2". U to vrijeme letjelica je gotovo krunom orbitom letjela oko Marsa i bila je u fazi "konanih priprema za susret s Phobosom" (prirodnim satelitom). I dok je ova verzija sluaj pripisivala "gubitku komunikacije", izvjetaj koji je nekoliko dana kasnije objavljen u asopisu Science (07. Aprila, 1989.) govorio je o "oiglednom gubitku Phobosa 2", gubitku same letjelice, a ne samo komunikacijske veze s njom. U tom uglednom asopisu se kae kako se to dogodilo "27. Marta, kada se letjelica okrenula iz svog normalnog poloaja prema Zemlji kako bi slikala maleni satelit Phobos, primami cilj misije. Kada je dolo vrijeme da se letjelica i njene antene automatski okrenu natrag prema Zemlji vie se nita nije ulo." Tekst se nastavlja reenicom koja je jednako neobjanjiva kao i cjelokupni sluaj i "uska elipsa" na povrini Marsa : Nekoliko sati kasnije primljen je slabi prijenos, ali kontrolori nisu mogli uhvatiti signal. Tijekom slijedeeg tjedna vie nita se nije ulo. Kao to e potvrditi ponovno itanje svih prethodnih izvjetaja i izjava, sluaj se opisivao kao iznenadni i potpuni gubitak "komunikacijskih veza". Kao razlog se navodi kako letjelica, okrenuvi svoje antene prema Phobosu nije uspjela automatski okrenuti antene natrag prema Zemlji iz nekog nepoznatog razloga. No, ukoliko je antena ostala okrenuta u poloaju suprotno od Zemlje, kako je bilo mogue primiti "slab prijenos nekoliko sati kasnije" ? A ako se antena ustvari sama okrenula natrag prema Zemlji, to je uzrokovalo nenadanu tiinu u trajanju od nekoliko sati, nakon koje je uslijedio signal nedovoljno jak da bi ga se moglo uhvatiti ? Pitanje koje se javlja je doista jednostavno : je li u letjelicu "Phobos 2" udarilo "neto" to ju je stavilo izvan funkcije, osim tog posljednjeg izdisaja u obliku slabog signala emitiranog nekoliko sati kasnije ? Postojao je jo jedan izvjetaj iz Pariza, objavljen u "AW&ST" 10. Aprila, 1989. godine. Prema tom izvjetaju sovjetski naunici pretpostavljaju da se "Phobos 2" "nije stabilizirao u pravom smjeru kako bi njegova visokodometna antena pokazivala prema istoku". To je oigledno zbunjivalo urednike asopisa jer, kako kae izvjetaj, letjelica "Phobos" je bila "stabilizirana s tri osovine" tehnologijom konstruiranom za sovjetske letjelice upuivane na Veneru i u tim misijama su savreno funkcionirale. to je bio uzrok destabilizacije letjelice ostaje tajnom. Je li to bio kvar ili neki vanjski uzrok !? Moda sudar !? Francuski izvori pribavili su ovaj primamljiv detalj : Jedan od kontrolora u kontrolnom centru u Kaliningradu, rekao je kako su ogranieni signali koje je primio nakon to je snimanje zavreno stvarali dojam kao da "slijedi preslicu". Drugim rijeima, izgledalo je kao da se "Phobos 2" vrtio. to je to Phobos "snimao" kada se zbio neoekivani doga aj ? Ve smo dobili jasnu predodbu iz Vremya i izvjetaja Europske novinske agencije. Evo to se navodi u izvjetaju parikog AW&ST, citirajui Alexandra Dunayeva, predsjedavajueg sovjetske svemirske administracije : "Izgleda da jedan snimak prikazuje predmet neobinog oblika koji se nalazi izme u letjelice i Marsa. To su moda ostaci u orbiti Phobosa, a moe biti nezavisan pogonski podsustav "Phobosa 2" koji je letjelica odbacila nakon to je ula u orbitu Marsa, jednostavno, ne znamo." Ova izjava je vjerojatno svjesno izgovorena neozbiljno. Letjelice "Viking" nisu ostavile ostatke u orbiti Marsa, a nije nam poznato postojanje nekih drugih ostataka nastalih kao posljedica aktivnosti sa Zemlje. Drugu mogunost, da je predmet koji je kruio oko Marsa izme u letjelice "Phobos 2" i planeta bio odbaeni dio letjelice, moemo odmah otkloniti ako pogledamo oblik i strukturu "Phobosa 2". Niti jedan njegov dio nema oblik "uske elipse". tovie, u programu Vremya
44 ___________________________________________________________
je objavljeno kako je "sjena" bila dugaka 12.5, 16 iii 19 milja. Tano je da predmet moe bacati sjenu mnogo duu od svoje duine, ovisno o uglu upadanja Sunevih zraka, ali ipak, dio "Phobosa 2" koji je dugaak samo nekoliko stopa teko moe bacati sjenu koja se mjeri u miljama. togod se nalazilo zabiljeeno na snimci nije bio niti ostatak niti odbaeni dio. Televizijski insert, snimke za Phobosa, koji je bio prikazan na jednoj od Europskih TV stanica, a tako er i veini TV stanica irom svijeta, se usredotoio na dvije anomalije. Prva je bila mrea ravnih linija na podruju Marsovog ekvatora. Neke linije bile su kratke, a druge duge, neke tanke, a druge toliko iroke te su izgledale poput pravougaonih oblika "ispupenih" na povrini Marsa. Ure en u paralelnim nizovima uzorak je prekrivao podruje od nekih est stotina kvadratnih kilometara (vie od 230 kvadratnih milja). Ova anomalija uope nije izgledala kao prirodna pojava. Ove snimke bile su popraene komentarom u ivo Dr. Johna Becklakea iz engleskog Naunog muzeja. On je opisao pojavu kao veoma zagonetnu, jer uzorak koji se moglo vidjeti na povrini Marsa nije bio snimljen optikom kamerom sa letjelice ve infra filmovima koji snimaju predmete sluei se toplinom koju oni zrae, a ne igrom svjetla i sjene na njima. Drugim rijeima, uzorak paralelnih linija i pravougaonika koji je prekrivao podruje od gotovo 230 kvadratnih milja, bio je izvor toplinskog zraenja. Gotovo je nemogue da bi prirodni izvor toplinskog zraenja (poput gejzira ili koncentriranih radioaktivnih ruda ispod povrine), mogao stvoriti tako savren geometrijski uzorak. I nakon ponovnih posmatranja, uzorak definitivno djeluje umjetno. No, na pitanje o emu se radi naunik je odgovorio : "Ja zaista ne znam." Budui da koordinate kojima bi tano locirali ovu "anomaliju" nisu bile javno objavljene, nemogue je procijeniti njenu povezanost s jo jednim zagonetnim obiljejem na povrini Marsa koje se moe vidjeti na snimku 4209-75 "Marinera 9". Ono se tako er nalazi na podruju ekvatora (na geografskoj duini 186.4) i opisuje se kao "neobini utisci s radijalnim kracima koji se pruaju iz sredinje glave kotaa" nastali (prema rijeima naunika NASA-e) otapanjem i lomljenjem trajno smrznutih slojeva. Crte tog obiljeja, koje podsjea na strukturu modernih zranih luka s krunom glavom kotaa iz koje se ire dugake strukture, nastambe avionskih prilaza, moe se bolje predoiti kada se snimak okrene (prikazujui udubljenja kao izboine). Sada dolazimo do druge "anomalije" prikazane u televizijskom insertu. Na povrini Marsa moe se vidjeti jasno odre en tamni oblik koji se zaista moe opisati, kao to je bilo uinjeno u prvoj slubenoj vijesti iz Moskve, kao "uska elipsa". Ona se uistinu razlikuje od sjene Phobosa snimljene jedanaest godina ranije sa "Marinera 9". Naime, on baca sjenu koja ini okruglu elipsu nejasnih rubova kakvu samo moe bacati neravna povrina prirodnog satelita. "Anomalija" koja se vidi na prijenosu sa "Phobosa 2" imala je oblik uske elipse vrlo otrih, a ne zaobljenih vrhova (taj oblik je poznat u trgovini dijamantima pod nazivom "markiz"), a njeni rubovi nisu nejasni ve otro stre naspram neke vrste aureole na povrini Marsa. Dr. Becklake opisuje predmet kao "neto to se nalazi izme u letjelice i Marsa, jer ispod njega moemo vidjeti povrinu planeta" i naglaava da se predmet mogao zabiljeiti i optikim kamerama i infra filmovima (toplinsko djelovanje). Ovo objanjava zato Sovjeti nisu spominjali mogunost da tamna "uska elipsa" predstavlja sjenu satelita. Dok je slika bila na ekranu, Dr.Becklake je objanjavao kako je snimljena dok se Ietjelica prikljuivala Phobosu (prirodnom satelitu). "Dok je posljednja slika jo bila u nastajanju oni (Sovjeti) su vidjeli neto to se tamo
45 ___________________________________________________________
nije trebalo nalaziti. Oni jo nisu objavili tu posljednju fotografiju i neemo naga ati to ona prikazuje." Budui da posljednji kadar ili kadrovi nisu bili objavljeni ak niti godinu dana nakon doga aja, moemo samo naga ati, slutiti ili vjerovati glasinama, prema kojima posljednji kadar, samo polovino prenesen, prikazuje "neto to se tamo ne bi trebalo nalaziti" kako juri prema "Phobosu 2" i sudara se s njim, iznenada prekidajui prijenos. Zatim je, prema ranije spomenutim izvjetajima, uslijedilo slabo javljanje prijenosa nekoliko sati kasnije, previe zbrkano i nejasno. (Ovaj izvjetaj sluajno opovrgava poetno objanjenje kako letjelica nije uspjela okrenuti svoje antene natrag u poloaj prijenosa na Zemlju.) U asopisu "Nature", od 10. Oktobra, 1989. godine, sovjetski naunici su objavili niz tehnikih izvjetaja o eksperimentima koje je "Phobos 2" uspio provesti. No od 37 stranica teksta, samo se tri odlomka odnose na gubitak letjelice. Izvjetaj potvr uje da se letjelica vrtila, bilo zbog kvara na kompjutoru ili zato to je "Phobos 2" bio "pogo en" nepoznatim predmetom (u izvjetaju se odbacuje teorija da se sudarila sa "esticama praine"). to se to onda sudarilo ili udarilo u "Phobos 2", to "neto to se tamo nije trebalo nalaziti" !? to prikazuje posljednji kadar ili kadrovi koji se jo uvijek uvaju u tajnosti ? Predsjedavajui sovjetskog ekvivalenta NASA-e biranim se rijeima izraavao o tom posljednjem kadru, objanjavajui za AW&ST iznenadni gubitak kontakta : "ini se da jedan snimak ukljuuje predmet neobinog oblika koji se nalazi izme u letjelice i Marsa." Ukoliko se ne radi o "ostacima", "praini" ili "odbaenom dijelu "Phobosa 2", kakav je to "predmet" bio koji se prema svim izvjetajima o nenadanom doga aju sudario s letjelicom, predmet toliko snanog djelovanja daje zavrtio letjelicu, predmet snimljen na posljednjim fotografijama !? "Mi jednostavno ne znamo", rekao je voditelj sovjetskog svemirskog programa. No dokaz o drevnoj svemirskoj bazi na Marsu i o "sjeni" neobinog oblika na njegovom nebu vodi nas do zakljuka koji nas ispunjava strahopotovanjem. Tajni kadrovi skrivaju dokaz da nestanak "Phobosa 2" nije bio nesretan sluaj ve incident. Moda se radi o prvom incidentu rata zvijezda. Vanzemaljci sa druge planete oborili su letjelicu sa Zemlje koja je nezvana stigla do njihove baze na Marsu. Pada li ikome na pamet, da je sovjetski svemirski strunjak, odgovorivi "Mi jednostavno ne znamo to je taj predmet neobinog oblika izme u letjelice i Marsa", uinio isto kao da ga je imenovao NLO-om, neidentifikovanim leteim objektom !? 4.2. BAZA NA MARSU !? Nakon posjeta Mjesecu Zemljani su poeljeli stupiti nogom na tlo Marsa. Prilikom proslave dvadesete godinjice prvog sputanja ovjeka na Mjesec, predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, George W. Bush, je izloio planove svoje zemlje vezane uz Zemljin najblii planet. Govorei u Nacionalnom muzeju avionautike i svemirskih letova u Washingtonu, okruen astronautima "Apolla 11", Neil A. Armstrongom, Edwin E. Aldrinom ml. i Michael Collinsom, predsjednik Bush je izloio etape amerikog putovanja na Mars. Prvi korak bi bilo napredovanje od programa svemirskih letjelica do postavljanja u stalnu orbitu oko Zemlje orbitalne stanice, na kojoj bi se okupljale vee letjelice predvi ene za dalja putovanja. Sljedei korak bi bilo uspostavljanje svemirske baze na Mjesecu gdje bi se razvijali i ispitivali materijali, oprema i gorivo potrebno za dua svemirska putovanja i stjecalo iskustvo o ivotu i radu ovjeka u vanjskom svemiru kroz due vremensko razdoblje. I na kraju, ekspedicija na Mars. Sveano obeavi da e Sjedinjene Amerike Drave uiniti "narodom koji putuje svemirom", predsjednik je rekao da e cilj biti "natrag na Mjesec, natrag u budunost... a zatim, putovanje u sutranjost, na drugi planet; misija na Mars s ljudskom posadom". "Natrag u budunost". Moda je izbor rijei sluajan, ali ne mora biti tako. Moda premisa, da odlazak u budunost ukljuuje povratak u prolost, predstavlja vie nego
46 ___________________________________________________________
samo slogan osobe zaduene za pisanje govora. Jer, postoje dokazi kako se naslov ovog poglavlja, "Baza na Marsu", moe primijeniti, ne samo na razgovor o buduim planovima, ve i na razotkrivanje neega to se ve dogodilo u prolosti. Dokazi da je nekada davno na Marsu postojala svemirska baza koja je, jo zanimljivije, moda ponovno aktivirana upravo pred naim oima. Ukoliko e se ovjek odvaiti na putovanje sa Zemlje u svemir, logino je i tehnoloki opravdano da upravo Mars bude prvi planet na tom putovanju u nepoznato. Na putovanju do drugih svjetova potrebne su usputne stanice, zbog zakona nebeskog kretanja, ogranienja teine i energije, opreme za preivljavanje ljudske posade i ogranienja koje postavlja fizika i mentalna izdrljivost ovjeka. Da bi svemirska letjelica mogla prenijeti ekipu astronauta na Mars i natrag, trebala bi teiti gotovo dva milijona kilograma. Za podizanje tako masivnog vozila sa povrine Zemlje (planete sa solidnom gravitacijom, u usporedbi s njenim najbliim susjedima) bila bi potrebna prilino velika koliina goriva koja bi, zajedno sa rezervoarima za njegovo dranje, jo vie poveala teinu i onemoguila uzlijetanje (kapacitet nosivosti amerikih svemirskih letjelica danas iznosi 30.000 kilograma). Problemi uzlijetanja i goriva bili bi znatno manji kada bi se letjelica sklapala u besteinskoj orbiti oko Zemlje. Ovakav scenarij predvi a postojanje orbitalne stanice s posadom, na koju bi svemirsko transportno vozilo prenijelo veliku svemirsku letjelicu. U me uvremenu bi astronauti u stalnoj svemirskoj bazi na Mjesecu razvijali tehnologiju opstanka ovjeka u svemiru. Nakon toga, ovjek i letjelica bi zajedniki krenuli na putovanje na Mars i pitanje je, na ta bi tamo naili... !!! Eskperimenti koji su 1980. godine provo eni u svemirskom biolokom laboratoriju na Moskovskom Univerzitetu, pokazali su da, kada bi se zemaljski oblici ivota uvodili u simulirane uslove Marsa, ptice i sisari bi ugibali za nekoliko sekundi, kornjae i abe su ivjele nekoliko sati, insekti su preivjeli sedmicama. Me utim, gljivice, liajevi, alge i mahovina su se brzo prilagodili novoj okolini. Zob, ra i grah su proklijali i rasli, ali se nisu mogli razmnoavati. Prema tome, ivot na Marsu bi se mogao odrati. No, da li je !? Ako je evolucija na Marsu Prema tome, ivot na Marsu bi se mogao odrati. No, je li? Ako je evolucija na Marsu imala na raspolaganju 4.6 milijarde godina, gdje su onda, ne samo mikroorganizmi (koji mogu i ne moraju postojati), nego i vii oblici ivota !? Ili su Sumerani bili u pravu kada su govorili kako je ivot na Zemlji proklijao tako brzo nakon stvaranja samo zato to je na nju doneseno "Sjeme ivota" sa Nibirua (Zecharia Sitchin - Revizija Postanka, Dvanaesti Planet) !? I dok tlo Marsa jo uvijek uva tajnu o tome jesu li ili ne reakcije na ispitivanja bile hemijske i beivotne ili bioloke, uzrokovane ivim organizmima, stijene Marsa za naunike predstavljaju mnogo vee zagonetke. Me u hiljadama meteora prona enih na Zemlji, njih osam, otkrivenih u Indiji, Egiptu i Francuskoj u periodu izme u 1815. i 1865. godine (poznatiji kao skupina SNC, prema poetnim slovim lokacija na kojima su prona eni), bili su jedinstveni po tome to je njihova starost bila samo 1.3 milijardu godina, dok su meteori openito stari 4.5 milijarde godina. Kada je jo nekoliko takvih stijena prona eno na Antarktiku 1979. godine, ve je bio poznat plinoviti sastav atmosfere Marsa. Uspore ivanjem je otkriveno, kako SNC meteori sadre tragove izotopa duika-14, argona-40 i 36, neona-20, kriptona-84, i ksenona-13, to je gotovo identino zastupljenosti ovih rijetkih plinova na Marsu. Kako su ti meteori ili stijene stigle na Zemlju !? Zato su stare samo 1.3 milijardu godina !? Jesu li se one, nakon katastrofalnog sudara s Marsom, nekako oduprle njegovoj gravitaciji i odletjele na Zemlju !? Jo su zagonetnije stijene otkrivene na Antarktiku. Fotografija jedne od njih, koju je NASA objavila u "The New York Timesu", 01. Septembra 1987. godine, pokazuje da stijena nije "veliine nogometne lopte" kao to su ju opisivali, ve vie nalikuje odlomljenom bloku (slika) sastavljenom od etiri umjetno oblikovana, spojena kamena oblika cigle, neto to bi se prije moglo pronai u ruevinama iz razdoblja prije Inka, u Svetoj Dolini u Peruu nego na Marsu. A ipak, sva ispitivanja stijene svjedoe o njenom porijeklu sa Marsa.
47 ___________________________________________________________
Kako bi tajna postala jo sloenijom, fotografije sa povrine Marsa otkrivaju osobine koje su astronomi, vidjevi ih, nazvali "Grad Inka". Oni se nalaze na junom dijelu planeta i predstavljaju niz strmih zidova nainjenih od etvrtastih i pravougaonih dijelova. John McCauley, NASA-in geolog, primijetio je kako su "izbojci neprekinuti, na njima se ne nalaze prijelomi, i me u dolinama i malenim breuljcima koji ih okruuju, istiu se poput zidova drevne ruevine." Ovaj ogromni zid ili niz povezanih, oblikovanih kamenih blokova nevjerovatno je slian divovskim i zagonetnim gra evinama na Zemlji, kao to je ogroman zid od divovskih kamenih blokova, koji ine osnovu velike terase u Baalbeku u Libanonu. Ili, ne toliko savreni, ali jednako dojmljivi krivudavi paralelni kameni zidovi u Sacsahuamanu iznad Cuzcoa u Peruu. Osobine na Marsu moda bi se mogle objasniti kao prirodne pojave, ali veliina blokova, od tri do pet milja u duinu, mogla bi ukazivati na djelo prirode, a ne ljudi, kakvog god porijekla bili. S druge strane, budui da nije prona eno nikakvo uvjerljivo prirodno objanjenje, mogu se smatrati ostacima umjetnih gra evina...
inilo se da je ideja o "kanalima" na Marsu bila naputena kada su, nakon desetljea ismijavanja, naunici pretpostavili da su linije to su ih Schiaparelli i Lowell posmatrali i ucrtali u kartu, bili u stvari kanali isuenih rijeka. Me utim, na povrini Marsa su prona ene i druge osobine koje se ne mogu jednostavno objasniti. Me u ostalima, tu su bijele "pruge" koje se proteu u ravnim linijama kolometrima daleko. Ponekad su paralelne, ponekad pod uglom, a ponekad se sijeku sa drugim, uim "brazdama". Jo jednom su ekipe NASA-e navodile na zakljuak, da su ovi oblici mogli nastati djelovanjem pjeanih oluja. Moglo bi biti, iako izgleda da pravilnost, a posebno presijecanje linija ukazuju na njihovo umjetno porijeklo. Linije sa slinim osobinama se mogu pronai i na Zemlji, a to su poznate Nazca linije u junom Peruu, ije se porijeklo pripisuje "bogovima". I Bliski istok i Ande su poznate po svojim brojnim piramidama; goleme i jedinstvene piramide u Gizehu, stepenaste piramide ili zigurati u Mezopotamiji, i piramide ranih civilizacija u Americi. Na snimci 4205-78, snimljenoj 08. Februara, 1972. godine, sa letjelice "Mariner 9" i snimci 4296-23, nastaloj est mjeseci kasnije, po prvi puta je primijeeno neto to izgleda kao trostrana piramida u Elysiumu, visoravni u podruju pod nazivom "Trivium Charontis". Panja je usmjerena na dva para "tetrahedron piramidalnih tvorevina"; jedan par su inile velike piramide, a drugi par su inile mnogo manje piramide, naizgled organizirane u obliku romba. injenica da su te osobine bile snimljene u razmaku od est mjeseci, pod razliitim uglovima i sunevom svjetlou, a ipak pokazuju njihove precizne tetrahedral oblike, uvjerila je mnoge kako se radi o umjetnim tvorevinama, iako je njihova veliina neshvatljiva. "Budui da trenutno ne postoji nikakvo lako prihvatljivo objanjenje", napisao je Chandler, "ne postoji niti razlog zbog kojeg ne bismo razmotrili najoigledniji zakljuak - da su ih izgradila inteligentna bia".
48 ___________________________________________________________
Istraivai koji su ispitivali fotografije Marsa opazili su jo neke "piramide" s razliitim brojem glatkih stranica. Zanimanje i polemika usredotoili su se uglavnom na podruje pod nazivom "Cydonia", zbog toga to se ini da se tamo nalaze grupe neega to bi mogle biti umjetne tvorevine, poravnate s objektom kojeg neki nazivaju "sfingom" Marsa, a koja se nalazi istono od ovih tvorevina, kao to se lako moe vidjeti na panoramskoj NASA-inoj fotografiji 035-A-72. Lako je uoiti stijenu koja prikazuje crte skladnog ljudskog lica, izgleda mukarca, koji nosi neto poput kacige, lagano otvorenih usta i oiju koje gledaju ravno u promatraa, ukoliko se dotini gledatelj nalazi na nebu iznad Marsa. Poput ostalih "spomenika" na Marsu, obiljeja koja podsjeaju na umjetne tvorevine, i ova je tako er, velikih razmjera. Visina Lica iznosi gotovo 1.6 kilometara od vrha do dna, i prema njegovoj sjeni je procijenjeno, da se uzdie neto vie od pola kilometra, iznad visoravni koja ga okruuje. Iako se prialo da je naunik NASA-e koji je ispitivao fotografije pristigle sa Orbitera "Vikinga 1", 25. Septembra, 1976. godine, "gotovo pao sa stolice", vidjevi ovu snimku i prikladno izgovorio "O, moj Boe !!!" ili neto slino, injenica je da je ta fotografija odloena u kartoteku s hiljadama drugih fotografija sa "Vikinga", bez neke daljnje reakcije. Slinost sa ljudskim licem smatrala se samo igrom svjetla i sjene na stijeni, izloenoj djelovanju prirodnih sila kao to su voda i vjetar. I zaista, kada su neki novinari koji su sluajno vidjeli taj snimak pitali da li ona zaista prikazuje ljudsko lice, glavni naunik misije je izjavio kako se to obiljeje uopte nije moglo vidjeti na drugoj fotografiji, snimljenoj nekoliko sati kasnije. Tri godine kasnije Vincent DiPietro, inenjer i specijalist za snimanje, prisjetio se da je u nekom populamom asopisu vidio "Lice" i listajui kroz arhivu Nacionalnog centra za podatke svemirskih nauka, naao se licem u lice sa slikom Marsa. Fotografija sa "Vikinga", pod katalokim brojem 76-A-214, nazvana je jednostavno "GLAVA". Zainteresiran odlukom da se fotografiju sauva u centru naunih podataka (pod tako drakavim naslovom "Glava" ije je postojanje opovrgnuto), on se upustio, zajedno sa Greg Molenaarom, kompjutorskim naunikom sa Lockheeda, u potragu za izvorom NASA-inom slikom. Nali su dvije, a ne samo jednu. Ta druga je nosila broj 070-A-13. U kasnijim traenjima, otkrivene su jo neke fotografije iz podruja Cydonia, snimljene razliitim kamerama sa Orbitera "Viking", s razliitih strana (do sada ih je prona eno jedanaest). Na svim fotografijama moe se vidjeti "Lice" i neke druge gra evine sline piramidama, te druga zagonetna obiljeja. Koristei se sofisticiranom kompjutorskom tehnikom uveanja i snimanja, DiPietro i Molenaar su dobili uveane i jasnije slike, koje su ih uvjerile da je "Lice" bilo umjetno isklesano. Naoruani svojim otkriima, 1981. godine, prisustvovali su konferenciji "Sluaj Mars". Me utim, umjesto da ih bodre klicanjem, okupljeni naunici su se prema njihovim izjavama odnosili hladno, vjerovatno zato to bi, da su postupili drugaije, morali zakljuiti da je "Lice" djelo inteligentnih bia, "Marsovaca" koji su ivjeli na planetu, to je bio potpuno neprihvatljiv prijedlog. DiPietro i Molenaar su privatno objavili svoja otkria (Unusual Mars Surface Features) i trebali su se silno truditi ne bi li se odijelili od "divljih naga anja" u vezi porijekla neobinih obiljeja. U epilogu knjige napisali su kako oni samo tvrde da ta "obiljeja ne izgledaju prirodno i daljnja ispitivanja smatraju opravdanim". Me utim, naunici NASA-e, estoko su odbacili bilo kakav prijedlog da bi budue misije trebale ukljuiti i posjet "Licu", budui da se oigledno radilo samo o stijeni koju su prirodne sile oblikovale tako da podsjea na lice ovjeka.
49 ___________________________________________________________
Porijeklom "Lica" na Marsu nakon toga se bavio prvenstveno Richard C. Hoagland, pisac naune fantastike i nekadanji savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard. On je organizovao kompjutersku konferenciju pod nazivom "Neovisna ekipa za istraivanje Marsa", s ciljem da reprezentativna grupa naunika i specijalista, proui ta obiljeja i uz njih vezane podatke. U tu ekipu na kraju su se ukljuili Brian O'Leary, naunik-astronaut i David Webb, lan Amerike predsjednike svemirske komisije. Oni su se u zakljuku sloili sa stajalitem da su "Lice" i "piramide" umjetne tvorevine, a osim toga su dali naslutiti da bi i ostale tvorevine na Marsu, mogle biti djelo inteligentnih bia koja su nekada posjetila planetu. Publicitet otkria DiPietra, Molenaara i Hoaglanda naveo je NASA-u da ih uporno proglaava netonim. Neobian je bio potez Nacionalnog Centra za svemirske letove u Greenbeltu, Maryland, koji je javno objavio kopije NASA-inih podataka, kada je, zajedno s fotografijama "Lica" priloio i kopije tekstova koji su pobijali neortodoksna tumaenja ovih snimaka. Me u ostalim, tu se naao i rad na tri stranice (06. Juna, 1987. godine) Paula Butterwortha, planetologa iz samog Centra. On izjavljuje kako "nema razloga vjerovati da upravo ova planina, slina desecima hiljada drugih planina na planetu, nije nastala kao rezultat prirodnih geolokih procesa koji su stvorili sve ostale oblike na Marsu. Me u brojnim planinama na Marsu nije neobino da neke od njih podsjeaju na bliske nam predmete, a nita nije toliko blisko i poznato kao ljudsko lice. Nema razloga vjerovati kako ta tvorevina nije nastala drugaije nego prirodnim putem. Ipak, istina je da na Zemlji postoje brda i planine koje izgledaju poput ljudske ili ivotinjske glave, iako se radi iskljuivo o djelu prirode. Po miljenju mnogih, ovaj bi argument mogao biti valjan to kada je rije o "piramidama" na visoravni Elysium ili "Grada Inka". Me utim, "Lice" i jo neke gra evine u njegovoj blizini, posebno one ravnih stranica, ostaju i dalje zagonetkom. U Majskom broju uglednog asopisa "Applied Optics", 1988. godine, objavljena je nauna studija koju je proveo Mark J. Carlotto, naunih s podruja optike. Koristei se tehnikama kompjuterske grafike razvijenim u svrhu optike, Carlotto je upotrijebio etiri NASA-ine snimke sa Orbitera letjelice "Viking", snimljene razliitim kamerama za trajanja etiri razliite orbite, kako bi ponovno prikazao "Lice" u tri dimenzije. U studiji su iznesene detaljne informacije o kompleksnim optikim postupcima i matematikim formulacijama trodimenzionalne analize, a Carlotto je zakljuio da "Lice" zaista prikazuje simetrino ljudsko lice, kojem se u zasjenjenom dijelu nazire jo jedna ona duplja, a "istanana struktura usta daje naslutiti zube". Ovdje se radi, izjavio je Carlotto, o "crtama lica, a ne o kratkotrajnoj pojavi" ili igri svjetla i sjene. Iako podaci sa Vikinga nemaju dovoljno veliku rezoluciju koja bi omoguila prepoznavanje moguih mehanizama nastanka ovih objekata, dosadanji rezultati navode na zakljuak kako ti objekti moda nisu nastali prirodnim putem. U Applied Optics su ovu studiju smatrali dovoljno znaajnom da bi ju objavili na naslovnoj strani, a nauni asopis "New Scientist" je posvetio poseban izvjetaj objavljenom radu i intervjuu s njegovim autorom. U asopisu je ponovo objavljena njegova sugestija da "ovi zagonetni objekti (Lice i susjedni piramidalni oblici koje su neki nazvali "Grad"), zasluuju barem daljnje istraivanje sondama koje e biti poslane na Mars, poput sovjetske misije na Phobos, ili amerikog Promatraa Marsa". U lancima Vladimira Avinskog, istaknutog istraivaa s podruja geologije i mineralogije, u kojima se podrava ne-prirodno porijeklo ovih spomenika, se istiu dvije tvrdnje koje to argumentiraju. U objavljenim lancima i privatno odranim predavanjima, on navodi da bi se u razmatranju divovskih razmjera formacija na Marsu trebalo imati na umu kako bi na Marsu, uslijed njegove niske gravitacije, ovjek mogao obavljati zadatke velikih razmjera. Osim toga, on pridaje veliki znaaj tamnom krugu koji se jasno vidi na ravnom podruju izme u Lica i piramida. Dok naunici NASA-e tu pojavu smatraju "kapljicom vode na lei Orbitera letjelice Viking", Avinski ju smatra "sreditem cjelokupne kompozicije kompleksa na Marsu" i njegovog rasporeda.
50 ___________________________________________________________
Osim ako se ne tvrdi da su Zemljani prije nekoliko desetaka hiljada ili ak pola milijuna godina imali visoko razvijenu civilizaciju i sofisticiranu tehnologiju, koja im je omoguavala polazak na svemirska putovanja, sputanje na Mars i, izme u ostalog, postavljanje spomenika na njemu (ukljuujui i Lice), ostaju samo dvije logine alterntive. Prva - da su se na Marsu razvila inteligentna bia koja su, osim to su se mogla upustiti u megalitske konstrukcije, sluajno bila slina ovjeku. Me utim, budui da u tlu Marsa ne postoje niti mikroorganizmi, niti dokazi o postojanju biljnog i ivotinjskog svijeta koji bi izme u ostaloga mogli opskrbljivati hranom ovjekolike Marsovce, postojanje stanovnika na Marsu koji bi bili srodni Zemljanima i koji bi mogli izgraditi gra evine dvostruko vee od onih na Zemlji ini se prilino nevjerojatnim. Jedina preostala uvjerljiva altemativa je postojanje bia (koja nisu bila niti sa Zemlje niti sa Marsa) koja su prije pola milijuna godina mogla kretati na svemirska putovanja, posjetiti ovaj dio Sunevog sistema i u njemu ostati, a zatim ostaviti za sobom spomenike i na Zemlji i na Marsu. Jedina bia ije je postojanje dokazano u sumerskim i biblijskim tekstovima i svim drevnim "mitologijama", jesu Anunnaki sa Nibirua. Izme u neobinih osobina zabiljeenih kamerama na povrini Marsa, dvije od njih gotovo sigurno izgledaju umjetno i kao da oponaaju gra evine prona ene na obalama Jezera Titicaca u Andama. Jedna od njih, srodna Kalasasayi, je znaajka koja se nalazi odmah do "Lica" na Marsu na zapadnoj strani, tono iznad tajnovitog tarnnog kruga. Kao to se moe vidjeti na poveanju, njegov sauvani juni dio sastoji se od dva udaljena divovska zida, savreno ravna, koja se susreu pod uglom, naizgled iljastim zbog ugla fotografisanja, ali u stvari ine pravi ugao. ini se da je sjeverni dio gra evine, koja nikako ne moe biti prirodna, ma koliko bili matoviti, uruen pod padom ogromnog kamena u okolnostima neke strahovite katastrofe. Druga osobina koja nikako nije mogla nastati djelovanjem prirodne erozije prona ena je juno od "Lica", na podruju neobinih karakteristika, od kojih neke imaju neobino ravne strane. Odvojena neim nalik plovnom kanalu ili vodenom putu (opto je miljenje da je ovo podruje nekada bila obala drevnog mora ili jezera na Marsu), strana te strukture, okrenuta prema kanalu, nije ravna ve je opremljena nizom "utisaka". Treba imati na umu da su sve ove fotografije snimljene s visine od otprilike 1.200 milja iznad povrine Marsa.
Osim toga, na povrini Marsa se moe vidjeti neto to nalikuje pravim brazdama. Iz zraka one izgledaju poput tragova urezanih zailjenim predmetom na linoleumu; manje-vie ravne "brazgotine" u nizini Marsa. Ove oznake su smatrane geolokim osobinama tj. prirodnim pukotinama na povrini Marsa. Me utim, kao to se moe vidjeti na NASA-inom snimku 651-A-06, te "pukotine" ili brazde izgleda vode od uzdignute tvorevine geometrijskog oblika, ravnih strana i stupova nalik "zubima" na jednoj strani (ova je tvorevina danas uglavnom zatrpana vjetrom nanesenim pijeskom) do obala nekadanjeg jezera. Ostale fotografije iz zraka prikazuju brazde na kosini nasipa iznad velikog kanjona u Valles Marineris, u blizini Marsovog ekvatora; ove brazde, ne samo da slijede obrise terena, ve se tako er me usobno kriaju u uzorku koji se teko moe smatrati prirodnim...
51 ___________________________________________________________
5. MISTERIOZNI ZNAKOVI
5.1. NAZCA LINIJE Kamene pustinje s juga Perua su zaslune da se nauna terminologija obogati novim pojmom : geoglifi. Poelo je s egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima na kamenim tabletima), nastavilo s petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi uvene Nazca linije oznaile potrebu da se da poseban termin slikama na kamenom pustinjskom tlu. Dodue, termin se jo uvijek ne moe nai u rjenicima. Ali za koje desetljee e prei iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu. Vjeno razapeto izme u neba i zemlje, ovjeanstvo pokuava odgonetnuti kakva ga budunost eka. Istovremeno smo okrueni s toliko misterioznih i mistinih ostataka drevnih civilizacija da nam se i prolost ini jako uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako bismo uspjeli kreirati vezu s naom drevnom prolou onda bi razumjeli to se deavalo u povijesti i to nas eka u budunosti. Niti naa nauka, a pogotovo religija, sa svojim vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se deifrirale tako kompleksne strukture kao, na primjer, Nazca linije.
Izme u visokih Anda i pacifike obale sjevernog ilea i junog Perua, nalaze se suhe visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek nekoliko kapi kie padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom smatraju najsuhijim predjelom na svijetu. I tako je ve hiljadama godina. Povrina pustinja je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem veliine ake. Uklanjanjem povrinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen. Promatrajui iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje kontrastno i lako je uoljiv. Na povrini od preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je uklonila vulkanske stijene u ukupnoj duini od 1.300 kilometara. Gledajui iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaestak centimetara iroke, a neke su iroke nekoliko stotina metara. Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi, trokuti, cik-cak linije i spirale. I, na koncu, najuzbudljivije su svakako biomorfne figure : ivotinje, biljke i ljudi. Njihov broj jo nije definitivan : vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Me utim, nekoliko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide samo u odre eno doba dana (ovisno od suneve svjetlosti i sjene). Do sada je otkriveno 70 figura ija se veliina kree od 25 do 275 metara. Najpoznatiji me u njima su pauk, majmun, kit, zmija, pas, guter, cvijet, 18 ptijih figura i... astronaut. Figure su vidljive samo (!) iz zraka. Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija "Nazca linije, ruke - "manos", pokazuje da ova figura moda oznaava neto drugo umjesto ruku). Deniken je privukao svjetsku panju tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj gradia Nazca-e, trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Toku na i je stavio s tvrdnjom da je figura ovjeka s izmama i ljemom na glavi, zapravo slika posjetioca iz svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije vie od 25 godina. U me uvremenu je "astronaut" prozvan "ovjekom s glavom sove"; brojnim trapezoidima
52 ___________________________________________________________
su se pridruili trokuti i spirale... Dnikenove teze su se razvodnile. Mnogi istraivai ne vide smisla da netko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle poletjeti !? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nikakvi dokazi o drevnim "sletanjima" nisu prona eni na samoj "pisti". Me utim, zahvaljujui Dnikenu, duna panja se poela posveivati i ovom nerazjanjenom ostatku prolosti. Miljenje mnogih UFO istraivaa je da Dniken nije daleko od istine, ova kompleksna struktura je djelo ovjejih ruku, ali inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla (Od svoje knjige "Koije Bogova", Dniken se etvrt stoljea kasnije javio s redigiranim "Dolaskom Bogova" u kome, s 140 novih fotografija iz Nasce, tvrdi da su domai Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili "Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira). Istoriari uporno pokuavaju da na u rjeenje za kreatore Nazca linija koje e zadovoljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajua slubena teorija kae da je u ovom kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina ivjela kultura Nazca (pravo ime im ne znaju). Prona eni su ostaci keramike, alata, hrane... Me utim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokuaj ne izdrava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama prona enim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina. Drugim rijeima, linije su iscrtavane prije najmanje etiri hiljade godina. Tu pada u vodu ideja da je takozvana Nazca civilizacija tvorac ovih figura. Niz teorija koje pokuavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana od 1920-ih godina, kada su figure prvi put primijeene u preletima aviona. Toliko su razliite da ih vrijedi spomenuti. Nijemac G. von Breunig je 1980. godine, sugerirao da su linije koritene kao trkae staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna takmienja. Postoji samo jedan argument koji ide u prilog njegovoj tezi. Naime, sve Nazca linije su povuene iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni jedne ukrtene linije. Me utim, Breunigova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine razliitih trkalita od kojih bi najdua dostizala 65 kilometara... ba ne impresionira. William H. Isbell je 1978. izaao s idejom da se kultura Nazca takmiila s graditeljima piramida na drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu da izgrade impozantne komplekse. Usput, po Isbellu, ovo je i bio nain reguliranja broja stanovnika (spreavanja demografskog buma). I njegova se ideja djelomino moe razumjeti, obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo potrebno organizirati rad 20.000 radnika u periodu od 50 godina. Me utim, ako bi se toliko ljudi bavilo samo ceremonijalnim gra evinskim aktivnostima, koliko bi onda trebalo ljudi da njih prehrani (ukljuivo njihove porodice) !? Dvjesto hiljada, pola milijuna !? Na ovom naputenom prostoru, koje je krto prirodnim resursima, nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u prolosti egzistirala. Arheolog Paul Kosok je, prije 75 godina, promatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija i zapazio da se sunce kree tono po jednoj od linija. To ga je ponukalo da prave linije proglasi "najveom astronomskom knjigom na svijetu". Njegov rad je nastavila njemaka matematiarka Maria Reiche, koja je, poevi od 1947. godine, provela 50 godina svog ivota prouavajui figure. Njen rad je legendaran i poznati su njeni napori u zatiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatieljnike koji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadrala i u starosti kada je ve bila u invalidskim kolicima. Njeni napori su doveli do UNESCO-ve zatite ovog kompleksa (neto ranije je, ipak, auto-put Panamericana presjekao ovu lokaciju na dvije polovine). Uglavnom, nakon pet desetljea marljivog rada i mjerenja, gospo a Reiche je zakljuila da linije predvi aju pozicije Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda... i da su one pokazivale kada treba ii sa sjetvom, kada e se pojaviti voda u rijekama, kada treba obavljati etvu... Ona je i otkrila tri razliite jedinice za mjeru koje su stalno koritene u formiranju figura : 32.6 metara, 26.7 metara i 32.5 centimetra. Za figure i geometrijske oblike nala je ekvivalent na nebu zvjezdanih konstelacija... Slijedea teorija se zasniva na znaaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda najznaajniji resurs u ivotu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su
53 ___________________________________________________________
postojali podvodni izvori i rijeni tokovi, Anthony Aveni je izaao s teorijom da linije idu du podzemnih tokova vode. Ova teorija ima tako er prihvatljivih stavova, jer je radiestezija dokazala da se uz niz linija zbilja poklapaju vodeni tokovi (Dodue, ovo objanjava pojedinane linije, ali ne i geometrijske i ivotinjske figure). Slijedea teorija je ona o funkciji linija kao - puteva. Po njima se, dakle hoda (Naravno, najkompliciranija pitanja u ivotu imaju najee vrlo jednostavne odgovore. Ovo lii na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objanjenje linija). Slijedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hoda po liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugaiji osjeaj nego kada se ta figura ptice promatra iz zraka. Jer, hodajui po zemlji, u glavi se formira imid ivotinje i slike se poinju ra ati. I, na koncu, rad nekoliko astronoma je, u novije vrijeme i uz pomo satelitskih snimaka, potvrdio da se linije Nasce poklapaju s kretanjem Sunca, izlascima, zalascima, solsticijima, ekvinocijima. Naravno, markirani su i identini datumi za kretanje Mjeseca. Zvjezdani sustav Plejada i njihov izlazak na zvjezdanom nebu je tako er zabiljeen u postojeim linijama. Mi se suoavamo s limitom kada pokuavamo drugu civilizaciju protumaiti naim vrijednostima i nainom ivota. U ovom sluaju to nije dovoljno. S jedne strane, ove linije podsjeaju na rovokopa koji je proao po suhoj zemlji. S druge strane, stvoren je takav gra evinski kompleks koji trai multidisciplinarno objanjenje. Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i irigaciju, infrastrukturu i novu, viedimenzionalnu umjetnost. Potrebna je nova teorija koja e povezati dva svijeta : spiritualni i materijalni. Za objanjenje vie nije dovoljno ljudsko trodimenzionalno vi enje svijeta. Sedamdesetak biomorfnih figura i preko 300 geometrijskih figura dominiraju kamenom pustinjom Nasce i ine je "najveom astronomskom knjigom na svijetu". 5.2. TRAGOVI U ITU Niti jedna tema tokom posljednje decenije nije toliko okupirala (i istovremeno zbunjivala) svjetsku javnost i medije kao pojava misterioznih krugova-piktograma, u itnim poljima u oblasti june Engleske (a potom i u mnogim drugim krajevima svijeta). Ovaj fenomen je u svjetskoj javnosti poznat jo od polovine sedamdesetih godina prolog stoljea, a kada je jedan britanski sportski pilot tokom leta, u itnim poljima ugledao krugove neobine ljepote i simetrije, tada je po prvi put javljeno o postojanju tajanstvenih krugova (koji su kasnije nazvani piktogramima) ije su neobine forme nastajale na neobjanjiv nain... Naime, gotovo u pravilu trava ili itarica (u poljima) bi bila polegnuta na zemlju (u lijevo ili desno) u rotirajuoj galaktikoj krunoj formi, bez da je i jedna vlat trave ili stabljika itarice prelomljena ili otrgnuta, na mjestu na kojem je tajanstveni piktogram nastao. Ono to je tokom brojnih, vrlo detaljnih istraivanja nepobitno utvr eno jeste to da su biljke (najee stabljike penice) doivjele snaan spoljanji pritisak (ne fiziki), te da u stabljici nastaju jo nedovoljno rastumaeni bioloki procesi kakvih nema u okolnim bljkama koje se nalaze izvan piktograma. Naime, stie se utisak da su biljke unutar "misterioznog znaka" bile izloene djelovanju neeg to je najblie nainu rada tj. efektu dananjih mikrovalnih penica... Osim toga u unutranjosti formacija se javlja izrazito pojaano magnetno polje te kompas uneen u prostor piktograma jednostavno "poludi", dok sve tehnike stvari (radio-aparati, kamere, kasetofoni...) uglavnom prestaju da funkcioniraju. Fenomen sam po sebi nije tako nov, jer je pojavljivanje misterioznih krugova u itnim poljima zabijeeno u Engleskim analima iz daleke 1600. godine, zatim 1920. i 1940. godine. Tanije, po miljenju brojnih istraivaa, prvo svjedoanstvo o ovom fenomenu je zabiljeeno na jednom letku iz 1678. godine, pod nazivom "The Moving Devil" (Pokretni
54 ___________________________________________________________
avo), a radilo se o jednom seljaku koji je vidjevi svoje itno polje nou osvjetljenim "nekom vatrom", sutradan ustanovio da mu je " avo tj. Lucifer pokosio penicu u savrenim krugovima." Ovaj se doga aj oigledno desio ranije, a "gravura" nosi datum, 22. August, 1678. godine. Inae, u ovom periodu, misteriozni krugovi su se najee pojavljivali na podrujima Australije i Engleske. U poetku su to bili jednostavni primjerci, zatim grupe od 4-5 krugova simetrino poredanih ili otro ogranienih. Me utim, tokom posljednje decenije (tanije od 1990. godine) kao da je dolo do "kvantnog skoka" ovih misterioznih pojava u itu... Naime, iznenada se umjesto jednostavnih krunica, poinju pojavljivati nevjerovatno "komplicirane mustre" koje su nazvane piktogrami ili agroglifi, ali ovaj put ne samo u pokrajnama Wiltshiru i Hampshiru, nego u cijeloj Engleskoj i mnogim drugim zemljama svijeta (Njemaka, Francuska, Rusija, SAD, Brazil, Austrailja itd). 5.2.1. Univerzalna Simbolika Jedan od pionira danas vo enih istraivanja ovog fenomena je Colin Andrews, inae glavni inenjer Britanskog udruenja elektrinih centrala - "Test Valley Borought Council". Jedan dio njegove izjave vezan za fenomen misterioznih znakova u itu glasi ovako : "Moram da kaem da taj fenomen pratim ve 15 godina, prouavam podatke koje sakuplja tim inenjera kao to sam ja. Plodove tog istraivanja predao sam britanskoj vladi koja je pokazala veliko interesovanje. Ja lino mislim da imam posla sa inteligentnim fenomenom, s nekim ko zna ta radi i ko slijedi neki sloeniji program. to je vie krugova, to imamo vie naunih informacija. U piktogramima se nalaze detalji univerzalne simbolike, kao da fenomen reaguje na nae znanje. Osim toga, prouavanjem geometrijskih oblika u piktogramima otkrivamo, doista, precizne matematike relacije, brojke i podatke." Ovo svjedoenje pokazuje koliko su misteriozni znakovi u itu komplikovani, da zadiru u veoma sloena podruja, od "klasine" i takozvane svete geometrije do fraktalne geometrije i teorije haosa... Tako er, neke od njih je nemogue kreirati bez pomoi kompjutera, kao "Mandelbort-diagram" koji je otkriven (13. Augusta, 1991. godine) u polju blizu Kembrida, a dugaak je 56 metara. Ako ih posmatramo izbliza, primijetit emo da su krugovi i piktogrami napravljeni sa hirurkom preciznou, njihovi rubovi kao da su povueni estarom, isti su i izuzetno jasni i otri. Prenici krugova se kreu od 50 centimetara do 45 metara, a velike formacije dostiu i do 180 metara (duine) i pokrivaju povrinu 10.000 kvadratnih metara. 5.2.2. Svijetlee Lopte Inae, istraivai piktograma raspolau i nizom provjerenih (vjerodostojnih) video snimaka na kojima je lako primijetiti svijetlee lopte (kugle) koje se sa izuzetnom lakoom i jednostavnou kreu iznad itnog polja, dok u isto vrijeme ispod njih (u roku od par sekundi), nastaju najkoplikovaniji piktogrami. Predjeli june Engleske zasigurno spadaju u najljepe i najtajanstvenije regione nae planete koji nikog ne ostavljaju ravnodunim (to su arobni predjeli, kraljevstvo mitova i legendi, tajanstvenih i u priama opjevanih breuljaka, izvora i usamljenih stabala). Tu je stolovao kraj Arthur, tu je njegova druina tragala za svetim Gralom, tu je ivio Merlin, arhetim svih magova. Stonehange Avaburi - Glastonburi, ine najtajanstveniji trokut u ovom dijelu svijeta, a u samom njegovom centru se nalazi Warminister, koji je do pojave tajanstvenih piktograma bio nepoznat i uspavan gradi. U pomenutom trouglu, poev od daleke 1964. godine, neobjanjive "pojave" su bile sve uestalije. Gotovo svakodnevno na nebu su se mogla vidjeti "bljetava, raznobojna svjetla" koja su izvodila nevjerovatne manevre. Ljudi su masovno javljali o mistinim iskustvima i spiritualnim vizijama, da bi sve to, na kraju, rezultiralo prvim mistinim "crteima" u itnim poljima (u blizini navedenih mjesta i svetita). Zasigurno, taj nevjerovatni talas NLO vi enja iz
55 ___________________________________________________________
Warministera predstavlja uvod-uvertiru u neto to e bez daha ostaviti svakog, sluajnog ili namjernog posjetioca, laika ili strunjaka. Jedan od istraivaa ovog fenomena, George Wingfield (inae zaposlen u IBM-u), u noi Augusta, 1987. godine, namjeravao je da izbliza pogleda jedan piktogram koji se pojavio u blizini Warministera. Zajedno sa svojom suprugom bio je fasciniran "bliskim susretom" sa loptastom svijetleom formom koja je odjednom izronila iz centra kruga. Prisjeajui se ovog doga aja Wingfield kae : "Iznenada se, niotkuda, pojavila plavkasta loptasta forma, koja se rotirajui i pulsirajui sa zemlje usmjerila ka nama... Zasigurno, piktogrami su proizvod jedne vie inteligencije iju prirodu jo tek imamo istraiti, naravno, koliko je mogue !" 5.2.3. Snimljeni udni Tonovi Do jedne od spektakularnih manifestacija neobjanjivih fenomena dolo je pri dnevnom svjetlu (Jun, 1989. godine), u jednom 35-metarskom "misterioznom krugu", koji se pojavio u blizini Beckhomptona (podruje Aveburija). Naime, jedan od istraivaa, Part Delegado, zajedno sa snimateljem BBC-jeve ekipe stao je u centar kruga da bi odgovarao na novinarska pitanja. Delgado je drao mikrofon u ruci, i tada, prema njegovom svjedoenju, odjednom se neto desilo... "Odjednom sam se naao unutar snanog, kompaktnog, u sebe zatvorenog energetskog polja. Ta energija je bila neto to sam, imao sam osjeaj, mogao opipati prstima neto kao tanka plastina folija. Imala je opipljiv rub unutar kojeg se nalazila koncentracija, sredite te energije iz kojeg je dolazio onaj isti udni ton, um, koji smo hvatali i snimali na nae vrpce. Bilo je to neto... neto zaista ivo i inteligentno, iako je za nae tjelesne oi bilo nevidljivo i neprepoznatljivo." Tonski inenjer pomenute snimateljske ekipe, u isto vrijeme je postao jako uzbu en, jer je u slualicama koje je drao na uima, zauo isti zvuk, prema njegovim rijeima "neto kao pucketanje i cvranje." Neposredno nakon toga desilo se da je u potpunosti zakazala BBC-jeva kamera. Zvuk koji je snimljen na vrpcu, poslije je detaljno analiziran u laboratoriju za propulziju NASA-e i identificiran je kao "neprirodni, umjetni zvuk od 5.0-5.2 Khz, koji je neko, ili neto proizvodilo." U ljeto 1992. godine, a zatim i 1993. godine, britanski fiziar Omar Fowler je, na osnovu ispitivanja provedenih u oblasti vie piktograma, ustanovio elektrostatike promjene i injenicu da unutranjost svakog od misterioznih znakova "proizvodi" visokofrekventna zraenja. Otkriveno je tako er, da su stabljike itarica u jednoj formaciji, nabijene statikim elektricitetom. Na samim sjemenkama itarica, unutar piktograma, dolo je do znaajnih promjena : poveanje prenika sjemenke, nagli razvoj klice u sjemenci, a u nekoliko sluajeva ugljenisana je vanjska opna stabljike. 5.2.4. Oni Nam Poruuju... Piktogrami zaista "ugroavaju" naunu i racionalnu sliku svijeta, ugroavaju onaj materijalistiki pogled koji je uzrokom dananjih mnogobrojnih kriza (kako me uljudskih odnosa, tako i unutar ljudskog bia). Oigledno, neko ili neto nam eli putem misterioznih znakova neto saoptiti, tako da se logino ovjek zapita "koja je naa uloga u svemu tome ?" Posmatrajui piktograme, jedan od najpoznatijih historiara umjetnosti, John McEwen iz Londona kae : "Svaki ovjek bi trebao vidjeti piktograme da bi uhvatio barem dio njihove velianstvenosti, i da bi barem malo razumio njihovu bit i poruku. Takva ljepota i preciznost, geometrijsko i matematiko savrenstvo, njihova pozicija, a iznad svega zau ujue blagotvorno djelovanje na ljude. To su nenadmaiva umjetnika djela. Ko god da ih je napravio, najvei je umjetnik naeg vremena genije." I zaista, mnogi koji su ih ve vidjeli, slikali, geografisali, "opipali" (neki su ak meditirali unutar piktograma), od skeptika do najozbiljnijih istraivaa, svima su zajednike dvije
56 ___________________________________________________________
stvari... Prvo, to to niko nije mogao ostati ravnodunim, a drugo, svi su svjedoili o jednome : "o promjeni i tihoj toplini u njihovim srcima dok gledaju te divne slikarije." Naime, niko nikada niije posvjedoio o tome da ih je, u vezi sa misterioznim znakovima, neto uplailo ili ugrozilo. Dapae, veina je u tom neposrednom "kontaktu" sa piktogramima osjeala prisutnost neeg veoma dobronamjernog i prijateljskog. Pa, iako su o misterioznim simbolima u itnim poljima napisane brojne studije, jo uvijek se malo zna o tome kako su oni nastali i ta se njima eli saoptiti !? Ipak, zasad je jedno sigurno : sve upuuje na zakljuak da piktogrami nisu djelo ljudskih ruku, a ono to nije produkt ljudske kreativnosti (a ima takvu ljepotu i svjesno usmjereno poruku), moe biti samo vanzemaljskog porijekla. To znai iz svijeta viih duhova, svijeta po hijerarhiji visoko iznad zemaljskog. Moda najbolje objanjenje prua izjava jednog od brojnih istraivaa ovog fenomena, Dr. Roberta Pinottia, naunika iz Firence koji kae : "Otvoreni, nagli kontakt sa vanzemaljcima, mogao bi izazvati svojevrsni kulturni ok za cijelo ovjeanstvo koje se nalazi u procjepu izme u izrazite krize morala i opteprisutnog nedostatka cilja. Zbog toga, svijest ovjeka mora biti postepeno pripremljena za kontakt sa njima. Imam dobar razlog za vjerovanje, da su uopravo piktogrami dio njihove strategije u naem pripremanju za to." 5.2.5. Slike Piktograma, 1992. - 2001.
57 ___________________________________________________________
6. POTRAGA ZA VANZEMALJSKOM INTELIGENCIJOM

Interes za druge civilizacije u svemiru potakao je naunike da pokuaju detektovati vanzemaljski signal neke napredne civilizacije u svemiru prenesen radiovalovima. Koritenje radiovalova u me uzvjezdanoj komunikaciji opravdano je s vie razloga. Radiovalovi mogu prenositi informacije u binarnom obliku (putem nula i jedinica), lako se generiraju, lako otkrivaju i ne smeta im magnetsko zraenje okolnih zvijezda. To je ustvari najbri nain da se otkrije neka civilizacija koja je ovladala radiotehnikom, jer radio valovi putuju brzinom svjetlosti. Unato velikoj brzini svjetlosti, me uzvjezdana komunikacija je jako spora zbog velike udaljenosti izme u zvijezda. Naprimjer, najblia zvijezda "Alfa Centauri" udaljena je od Zemlje 4.3 svjetlosne godine, i ako bi se poslao signal vanzemaljcima (pod uvjetom da tamo postoje) najkrae vrijeme odgovora iznosilo bi 8.6 godina. Zbog rapidnog smanjivanja NASA-inog budeta za "SETI" istraivanja (SETI, Search for Extraterrestrial Inteligence), ideju o isnivanju organizacije koja e se primarno baviti potragom za vanzemaljskom civilizacijom, radioastronom Frank Drake, uz podrku bliskih saradnika, osnovao je 1984. godine u Sjedinjenim amerikim dravama, Institut "SETI". SETI-Institut, je neprofitabilna organizacija za vo enje istraivakih i obrazovnih projekata koji se odnose na ekstraterestrijalni ivot. Organizacija provodi istraivanja na mnogobrojnim nivoima, ukljuujui nauni i tehnoloki aspekt astronomije i drugih planetarnih nauka, hemijsku i bioloku evoluciju, porijeklo ivota i druge. Sponzorirana je sredstvima NASA-e, NSF-a (National Science Fundation), JPL-a (Jet Propulsion Laboratory) i drugim mnogobrojnim privatnim donacijama. Institut trenutno radi aktivno na dvadesetak projekta, dok ih je ve, zahvaljujui donacijama, od 1984. ostvario 63. Pionirski program je bio Frank Drakeov projekt OZMA iz 1960. godine. Bio je neuspjean, kao i idui projekti koji su koristili sofisticiraniju opremu i za mete odabirali vie zvijezda. Za mikrovalne frekvencije (1-10 GHz, tj. talasne duine od 3-30 cm) se smatra da su najpogodnije za prouavanje : prirodni izvori uma u naoj atmosferi i u me uzvjezdanom prostoru su minimalni u ovom talasnom podruju i neke este molekule imaju jaka mikrovalna zraenja. Me u njima su i neutralni Hidrogen, na 1.42 GHz, i hidroksilni Radikal na 1.7 GHz. Najdugotrajniju full-time potragu je 1970. godine zapoeo Robert Dixon sa amerikog dravnog sveuilita Ohio, ona sada pokriva frekvencijski raspon od 1.4 do 1.7 GHz. Drugu dugoronu potragu je 1983. godine zapoeo Paul Horowitz, pretpostavljajui da umjetni signali pokrivaju vrlo uski frekvencijski pojas, u usporedbi sa prirodnim radio zraenjima, vrlo osjetljivi prijemnici su bili koriteni za oslukivanje odre enih frekvencija koje se razdvajaju u uske bandove (trenutno, irine 0.05 Hz). Posljednji i najambiciozniji SETI projekt je NASA-in 10-godinji "Microwave Observing Program", koji je zapoeo u Oktobru, 1992. Ciljana pretraga koju izvodi AMES Research Center istrauje, pri visokoj osjetljivosti, otprilike 1000 bliih suncolikih zvijezda. Specijalno dizajniran prijemnik se koristi sa radio teleskopima, Arecibo (305 m promjer antene), Parkes (64 m), i Green Bank (43 m). Oprema analizira frekvencijski pojas 1-3 GHz, razdvajajui ga u 2 milijarde kanala irine 1 Hz, dok software trai razliite uzorke umjetnih signala. Drugi dio programa, pregled neba (Sky Survey), koji je poduzela ekipa iz JPLa, sistemski pretrauje cijelo nebo pri nioj osjetljivosti. Dva prijemnika za ovaj dio projekta e biti koritena sa 34 m teleskopom u Goldstone-u i slinim NASA-inim teleskopom u junoj hemisferi, od 1996. krajnji sistemi e pokrivati frekvencije od 1-10 GHz i analizirati 32 miliona kanala.
58 ___________________________________________________________
Osim "Microwave Observing Programa" i "Sky Surveya", SETI Institut je pokrenuo i niz drugih programa za istraivanje svemira, me u kojima su najznaajniji : 6.1. "BAMBI" "BAMBI", (Bob And Mike's Big Investment) je par radio-teleskopa koji paralelno posmatraju i analiziraju 3.1 milion kanala. Jedan se nalazi u Kaliforniji, a drugi u Koloradu. Njihova me usobna udaljenost od 1000 milja se koristi kao filter za odstranjivanje lokalnih smetnji. Bob Lash i Mike Fremont koriste svoju opremu za istraivanje frekvencija blizu 4 GHz, vie od ostalih SETI projekata. 6.2. "COSETI" "COSETI", (The Columbus Optical SETI) koristi neto drugaiji pristup traenju ETI signala. Koristei 10" amaterski teleskop i komercijalnu opremu, Stuart Kingsley, pokreta "COSETI" projekta, pretrauje odabrane zvijezde tragajui za uskopojasnim kontinuiranim i pulsirajuim laserskim signalima u vidljivom i infra-crvenom dijelu elektromagnetskog spektra. Kratki laserski pulsevi (duine trajanja od samo nekoliko nano-sekundi), bili bi vrlo privlaan nain interstelarne komunikacije - laseri kakvi se danas mogu izgraditi, mogli bi svakog dana odaslati kratak rafal signala na milione zvijezda ! Poslani signali bi se mogli detektovati veim optikim teleskopima na udaljenostima od 1000 svjetlosnih godina. Kada bi odailjaka civilizacija koristila jai laser, signal bi se mogao detektovati i amaterskim teleskopom opremljenim jeftinim hi-speed foto-multiplikatorom. Jako dobra stvar je i to to bi se ETI signal mogao detektovati bez potekoa posmatranjem jednog irokopojasnog kanala, koji bi se protezao kroz vidljivi i dio infracrvenog dijela EM spektra. 6.3. "Argus" Projekt "Argus", vodi SETI League. Ime projekta dolazi iz grke mitologije. Argus je bio div koji je imao 100 oiju po itavom tijelu. Osjetljivost radio-teleskopa i irina njegovog snopa su obrnuto proporcionalne vrijednosti. Npr. veliki radio-teleskopi imaju veliku osjetljivost, ali je njihov snop vrlo uzak. Za pregled neba i obradu primljenih podataka pri vrlo velikoj osjetljivosti, bilo bi potrebno na milione ogromnih antena i snanih raunara koji e obra ivati podatke. S druge strane, male antene nisu toliko osjetljive, ali zato pokrivaju znatno vei dio neba. Vea osjetljivost omoguava detektiranje vrlo udaljenih signala, ali nemogunost pokrivanja cijelog neba bez ogromnih ulaganja ini ovakav sistem gotovo neizvedivim. Ako se koristi mali broj velikih antena, anse da pojedina antena bude okrenuta u pravo vrijeme i na pravo mjesto, su minimalne. Kompromis izme u osjetljivosti i irine promatranog neba je projekt Argus. Ideja je da irom svijeta bude razbacano 5000 relativno malih SETI stanica sa antenama promjera od 3-5 metara, i da tako cijelo nebo bude pokriveno. Civilizacije udaljene nekoliko desetaka hiljada svjetlosnih godina nee moi biti detektovane, ali zato ako signal stigne iz sistema udaljenog nekoliko stotina svjetlosnih godina, nee biti proputen zbog antene koja nije bila okrenuta u pravom smjeru. Sa ezdesetak stanica i vie od 1000 lanova irom svijeta, projekt je jo uvijek u svojoj ranoj fazi, no to ne umanjuje njegovu vrijednost. SETI League se aktivno bavi razvojem prijemnika, nisko-umnih pojaala i programske podrke, kao i planovima za samogradnju SETI stanica. Do sada razvijena oprema omoguava pokretanje vlastite SETI stanice znatno povoljnije nego prije nekoliko godina. Ovisno o tome koliko opreme korisnik posjeduje, koliko iskustva ima u samogradnji, i kakvu stanicu ima u vidu, ulaganja mogu varirati od $500 do nekoliko hiljada dolara.
59 ___________________________________________________________
Projekt Argus je samo dio aktivnosti SETI League, i vlastita SETI stanica nije obavezna. Pomoi moe svatko, i na mnogo naina. 6.4. "BETA" Projekt "BETA", (The Billion-Channel Extraterrestrial Assay) kroz godinu sistematski pretrauje cijelo nebo od -30 do +60 deklinacije koristei 26-metarski radio-teleskop smjeten u Harvardu, Massachusetts. Paul Horowitz sa Harvardskog Univerziteta i njegov tim postdiplomskih studenata, od Oktobra, 1995. godine pretrauje do 250 miliona kanala koji pokrivaju frekvencijski pojas od 1.40 do 1.72 GHz, tzv. "water hole", uz frekvencijsku rezoluciju od 0.5 Hz. Glavni sponzor je "Planetary Society", neprofitabilna organizacija koja podrava i projekte "META 2" i "SERENDIP". 6.5. "META 2" Projekt "BETA", je nasljednik projekta "META", pokrenutog 1985. godine pod vodstvom Paula Horowitza i njegovog tima. Argentinski institut radio-astronomije je kopirao opremu projekta "META" i pokrenuo projekt "META 2", koji od 1990. godine koristi 30-metarsku antenu "IAR Antenna #2" kraj Buenos Airesa, za neprekidan pregled neba od -90 do -10 stepena deklinacije. Analizira se 8 miliona kanala blizu frekvencije vodikove linije i njegovih drugih harmonika (1.42 i 2.84 GHz), uz frekvencijsku rezoluciju od samo 0.05 Hz. Projekt sponzorira "Planetary Society". 6.6. "Phoenix" Projekt "Phoenix", vodi SETI Institut iz Moutain View-a u Kaliforniji. Ime dolazi od mitoloke egipatske ptice koja je nakon smrti ustala iz vlastitog pepela. U sluaju SETI Instituta, pepeo predstavlja odluka kongresa o prestanku financiranja NASA-inog "HRMS Targeted Search" SETI projekta. Nakon otkazivanja projekta Institut je zadrao glavne naune i injinjerske timove, i uz pomo svojih izvo aa radova, obnovio i proirio elektroniku i software "Targeted Search" projekta. Ta oprema se sada koristi za osjetljivo pretraivanje 1000 odabranih meta (uglavnom starih zvijezda solarnog tipa, udaljenih manje od 200 s.g.). Pored projekta "Phoenix", SETI Institut podstie paralelna nastojanja da se dizajniraju i razviju sistemi veih mogunosti, a podrava i ostale istraivake i edukativne projekte. Od Februara, 1994. godine, sav rad financiraju privatne donacije. Za prikupljanje podataka se koriste najvei svjetski radio-teleskopi, sa antenama prenika od 40 do 300 metara. Koristei dio mikrovalnog podruja el-magnetskog spektra, odabrane "suncolike" zvijezde se pregledavaju jedna po jedna, u nastojanju da se detektuju umjetno proizvedeni signali. "Targeted Search System" trai signale u rasponu od 1000 MHz do 3000 Mhz, sa rezolucijom frevencije od 1 Hz. Mogunost detektovanja "sporo-putujuih" signala i gotovo istovremena obrada podataka ine danas "Project Phoenix" najopsenijom i najosjetljivijom SETI potragom u svijetu. Oekuje se da e se promatraki dio projekta izvravati sve do 2004. godine. Koliko e vremena zaista biti potrebno, ovisiti e o dostupnosti radio-teleskopa, nivou zemaljskih radio-frekvencijskih smetnji, brzini kojom e se moi usavravati oprema za prijem signala, i naravno, da li je u me uvremenu ETI signal detektovan. Jill Tarter, direktor SETI Instituta, nada se izgradnji "100-meter square" radio-teleskopa za vlastite potrebe projekta "Phoenix". Radio-teleskop bi se nalazio kod Hat Creek-a u Kaliforniji, a odmah bi se koristio i kao prototip predloenog 1-km radio-teleskopa koji bi se sastojao od naprednog niza malih antena.
60 ___________________________________________________________
6.7. "SERENDIP" "SERENDIP", (Search for Extraterrestrial Radio Emissions from Nearby Developed Intelligent Populations) je u funkciji ve 19 godina. Za prikupljanje podataka koristi indirektnu metodu tj. kada god je radio-teleskop usmjeren u bilo koji dio neba (za potrebe drugih radio-astronomskih istraivanja), "SERENDIP" pregledava podatke traei usko-pojasne ETI signale. Na taj nain odabiranje vlastitih meta nije mogue, no zato "SERENDIP" ne ometa ostala istraivanja, ne mora se boriti za dragocijeno vrijeme radio-teleskopa, i novi podaci dolaze kontinuirano. Glavni instrument projekta "SERENDIP 1", pokrenutog 1979. godine, sastojao se od 100-kanalnog analizatora spektra smjetenog u Hat Creek opservatoriju kalifornijskog Univerziteta Berkeley. Od tada, "SERENDIP" je proao kroz seriju postepenih poboljanja. "SERENDIP 2" koji je trajao od 1986. do 1988. godine, bio je 1000 puta moniji od svog prethodnika. Instrument druge generacije mogao je posmatrati 65000 kanala u sekundi. Bio je smjeten uglavnom na NRAO-ovom 91-metarskom radio-teleskopu kod Green Bank-a, i neto manje, na etiri vrlo kvalitetna radio-teleskopa irom svijeta. "SERENDIP 3", je svoje operacije zapoeo 15. Aprila, 1992. godine kod "Areciba", radioteleskopa sa antenom prenika 305 metara. Kraj 4-god. pregleda poklopio se sa poetkom velikog poboljavanja opreme i osjetljivosti "Areciba". Kada je i to zavrilo, sve je bilo spremno za "SERENDIP 4". "SERENDIP 4" je najnoviji "SERENDIP" instrument i sastoji se od 40 analizatora spektra koji rade paralelno, i posmatraju 168 miliona uskih kanala uz rezoluciju od 0.6 Hz, svake 1.7 sekunde. "SERENDIP 4" je ustvari superraunar koji izvrava 200 milijardi instrukcija u sekundi. Od 11. Juna, 1997. godine kada je instaliran na "Arecibu", svake etiri minute primi 1 MB neobra enih podataka ! 6.8. "SETI@Home" "SETI@home", je nauni eksperiment koji e za obradu podataka prikupljenih 305-metarskim radio-teleskopom "Arecibo", iskoristiti snagu stotine hiljada raunara spojenih na Internet. Podatke sa mree skida i obra uje "Screen-Saver" koji se moe downloadirati sa "SETI at Home" stranica, uz vezrije za PC, MAC i UNIX. 6.9. "Southern SERENDIP" "Southern SERENDIP" je jedini profesionalni SETI eksperiment u Australiji. Vodi ga "SETI Australia Centre", smjeten na fakultetu informatike, nauke i tehnologije Macarthur Univerziteta Zapadnog Sydneya. Podatke sakuplja za vrijeme "obinih" radio-astronomskih posmatranja 64-metarskim radio teleskopom Parkes, najveim radio teleskopom june hemisfere. Rad je zapoeo u Martu, 1998. godine kao kopija 4.2 milionskog "SERENDIP 3" projekta. Trenutno pregleda 8 miliona kanala svake 1.7 seknude. U bliskoj budunosti se oekuje poveanje na 58 miliona kanala. Tehnologiju je u "Space Sciences Lab-u" razvila "SERENDIP" grupa sa kalifornijskog Univerziteta Berkeley. Izgradnja jo dvije 4-milionske verzije "SERENDIP 4" ure aja je u toku. Jedna kopija je za Univerzitet Zapadnog Sydneya, a druga za Institut Radioastronomije u Bologni, Italiija.
61 ___________________________________________________________
7. KONANI SUSRET
U svijetu danas postoje dvije kole miljenja o "leteim tanjirima". Oni koji veruju u njih i oni koji ocjenjuju da na nebu ima neeg udnog i neobjanjenog, ali to ne moraju biti letjelice iz svemira. Skoro 50 godina nakon leta Kenetha Arnolda bitka ove dvije kole traje i danas. Postoji neto to se zove "zeleni pojas" (Green belt), to je pojas unutar kojeg bi planet trebao kruiti oko zvijezde da bi imao uvjete prikladne za ivot kakav se razvio na Zemlji. Sama ideja pojasa poprilino je nepotrebna, a moda i umiljena. To to zemljani ne bi mogli ivjeti izvan njega ne znai da netko drugi ne bi. Uostalom postoje i podruja na Zemlji koja nikako ne spadaju u "za ivot mogu okoli", pa su u njima prona eni ivi organizmi. Primjer su i trenutno najmanji organizmi na planetu koji ive u vodi koja gotovo kljua. Neposredno uz izvore vrueg plina na dnu okeana, na temperaturi i pritisku koji teko podnose i najmodernije istraivake podmornice, ivot buja. takori i korpioni toliko su otporni na zraenje da bi nakon nuklearnog rata na Zemlji bez ikakvih problema preivjeli, samo je pitanje to bi jeli. Neki pauci toliko su lagani i otporni da ih vjetar die visoko u atmosferu gdje se zamrznu i nakon ponovnog vraanja na zemlju nastavljaju ivjeti. Neke vrste zmija preko zime su zamrznute, a u proljee gmiu kao da im se nita nije dogodilo. Ovakvih primjera ima stotine, ak i ako se izbace oni Ericha Von Dnikena o muicama prona enim u nuklearnom reaktoru. ovjek nije bio prvo bie koje je hodalo zemljom, nije ni prvi plivao vodom, letio zrakom, pa vjerovatno nije ni prvi putovao svemirom. Prije njega sve su to uinili milijoni drugih ivotinja, a mnoge su i dan danas u tome uspjenije. Kada se razmilja o ivotu u svemiru misli se na planete, minijaturne take u njemu. Zato "itav" svemir ne bi mogao biti ivotni prostor nekih bia ? Kao to je okean prikladniji prostor za velike organizme od kopna tako je i svemir prikladan za ivot bia ovjeku nepojmljivih dimenzija. Divovi od nekoliko desetaka ili stotina kilometara mogli bi vijekovima ploviti me u zvijezdama u potrazi za partnerom ili hranom. Temelj ivota na Zemlji je Ugljik. Teoretski, tako raznolik ivot mogao bi se razviti na bazi, tako er 4-valentnog, Silicija. ivot na Zemlji kakvog poznajemo samo je jedan od miliona moguih oblika. Ako se to shvati, puno e se lake prihvatiti injenica da su anse za njegov nastanak velike. Koliko je svemir velik, nitko ne zna, te se kako primjer moe uzeti podatak od "10 milijardi bilijona zvijezda", koji je spomenuo Carl Sagan. I njegov broj je samo procjena ali vrlo je vjerovatno da nije znatno manji, te sama rasprava o postojanju drugih civilizacija u svemiru bi ila u nedogled. Ono to paralelno dolazi s veliinom svemira je i njegova starost. Einstein je bio pametan ovjek i ako je vjerovati njegovim pretpostavkama nita se ne moe kretati veom brzinom od svjetlosti, te se tako ni svemir ne bi smio iriti brzinom veom od 300.000km/s. Procijenjena veliina svemira je negdje oko 15 milijardi svjetlosnih godina te uz najveu moguu brzinu irenja svemir mora biti star barem isto toliko milijardi godina. Prema nekim pretpostavkama vijek trajanja jedne civilizacije ne bi trebao trajati vie od 100.000 godina. Ljudska je tek prevalila par postotaka ove brojke. Ono to bi ljudsku civilizaciju moglo unititi su razliite svemirske katastrofe, poput npr. kometa. Takve stvari su se dogodile i dinosaurusima, te uvijek postoji mogunost da se to dogodi i ovjeanstvu. Postavlja se pitanje, kolike su anse da se trajanja dviju civilizacija preklope u periodu od 15 milijardi godina ? Naravno, veoma male. Ako se kao dodatni uslov stavi i to da te dvije civilizacije moraju nastati u bliskom susjedstvu od nekih 1000
62 ___________________________________________________________
svjetlosnih godina rezultat je jo porazniji. Broj vanzemaljskih civilizacija koje se "slubeno" pominju je negdje izme u 50 i 100 civilizacija. Nakon svega izneenog dobija se jednostavan zakljuak da ivot izvan naeg planeta vjerojatno postoji i to u mnotvu razliitih oblika o kojima moda nikada nismo ni razmiljali. Ako ve postoje, mogue je i da nas posjeuju. Skeptici e rei da je to neto manje vjerojatno, ali ipak mogue
63 ___________________________________________________________
LITERATURA
Zecharia Sitchin - Revizija Postanka Dave R. Heineck - UFO, Mit Ili Stvarnost http://www.misterije.org http://www.borja.org http://www.galaksija.com http://www.arka.com.ba CroCafe Forum
64 ___________________________________________________________

Misterija Dvadesetog Vijeka - NLO

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Misterija Dvadesetog Vijeka - NLO

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NEIDENTIFIKOVANI LETEI OBJEKTI

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

7. KONANI SUSRET................................................................................. 62. LITERATURA........................................................................................ 64.

Copyright [dzaHo] & AdiS, 2005.

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

1. UNIDENTIFIED FLYING OBJECTS UFO

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

je njihova brzina i u Yugoslovenskom

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

Implantati prona eni u ljudskom tijelu...

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

3. VELIKA ZAVJERA, SLUAJ "ROSWELL"

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

Slike vanzemaljskog bia, snimljene tokom autopsije...

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

4. TAJNA CRVENE PLANETE

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka