VITOMIR BELAJ HRVATSKA ETNOLOGUJA I ETNOGENEZA 0K 204975) x Vom Be regeon tas Zagpeb Pn: 2 19.1998, Wana Lute 3 Gasbreno 15.10.1994, {ETNOLOGIIA JE ZACETA KAO 2NANOST KOIA SE IMA BAVITI PTANJIMA ETNOGENEZE (A F KOLLAR 1783), KAKO IE ETNOGENEZA DUGOTRAJAN PROCES SLOZEN OD NEKOLIKO SEGMENATA, ETNOLOGIA KAO JEDNA ‘00 ZNANOSTI KOIA Se BAVI ETNOGENETSKIM PITARUIMA, PROUCAVA RECENTNE POJAVE ONOGA SEGMENTA KULTURE KOI! NOSI ETNICKE ZNACAIKE |, PROUCAVAJUCI KULTUROGENEZU NARODA, PRIDONOS! SPOZNAVANIU ETNOGENETSKIH PROCESA POMODNA PITANIA, KOLA POSI2U 2A SAMIM POCECIMA POJAVA, NSU OZBILNO OBUKOVANA CIMEIM JE (ONEMOGUCEN 2NANSTVENI PRSTUP, PA ETNOLOGUA NA NIM NE MOZE DATI ODGOVORA eee ———————— rganizator skupa zamolio je refere1 Ginjenice da je sudionicima faktografija poznata, no svejedno moram ut uvodw podsjetiti na neke od bitnih znacajki etnoloske znanosti. Prva b bila ta da je upravo etnologiji bilo potkraj XVII. stolje¢a i imenom i definicijom namijenjeno da se bavi pitanjima emnogeneze: Ethnologia (..) est notisia gentium populorumaue, sive est id doctorum hominum Jluidurs, quo in variarum gentuum origines, idiomata, mores, argue insttuta, ac denique patriam vetustasque sedes eo consilio inguirunt, ut de gentibus populisque sut aevi rectius judicium ferre possint. (Kollar 1783:80-81) (Ona, dakle, proutavajuci govor, abiaje 1 uredbe pojedinih naroda, otkriva njthove iavore, prvotne postojbine, sjedista, Etnologija ima, u usporedbi s drugim povijesnim ‘znanostima koje se danas takoder bave etnogenezom, odredene prednosti i ograni¢enja uvjetovane gradivom koje proucava i metodom kojom se suai (Bela, 1989) Etnologija shvaca etnogenezu kao dugotrajan proces u kome se smjenjuju kratka ‘urna i duga latentna razdoblja, Etnogenetski proces slozen je od vise raznovrsnih segmenata. Poglavite sastavnice su mu: 1, Kontinuitet, kao sto je npr. — kontinuitet u etnonimu (npz. pitanje podrijetla imena Hrvat); — biolotki Kontinuitet (rasni tip); — kontinuitet u jezik, kao najprepoznatltivijoj i najdistinktivnijo} oznaci etnosa; — kontinuitet u kulturi 3, Konagno, kao najbitniji a éesto zanemaren, — kontinuitet svijesti o pripadnosti ‘odredenom etnosu; 2. MijeSanje dviju ili vise emnitkih komponenti, Gime nastaje novi etnos, 3. Djelovanje supstrata, superstrata i adstrata Gime se preoblikuju znabajke odredenog etnosa (sto se u metodickom pogledu ne razlikuje od prethodnoga); 4, Odvajanje jedne skupine od svoje matice i nastanak novoga etnosa; 5, Oblikovanje svijesti o etnickom (nacionalnom) identitetu. Pritom valja podsjetiti na to da etnologija ne identificira automatski etni¢ko s narodnim odnosno acionalnim, nego st jo} to dvije razliite kvalitativne kategorije. Tako Ge etnolog govoriti npr o Bunjeveima ili Medimurcima kao 0 posebnim etnitkim skupinama koje su u sastavu hrvatskoga naroda Pojedinim pojavnim oblicima etniciteta danas se bave odredene znanosti kao éto su lingvistika, arheologija, povijest umjetnosti, povijest, psihologija, etnologija Etnologija proucava recentne pojave (pojave iz tzv. ‘poluproslosti’, polpreteklost, da u svojim izlaganfima podu od us a ee ES oeHatovergangenhes!) predajne (puéke) kulture, dakle onoga segmenta kulture Koji ost etnicke znaéajke; etnologija je u stanju izvoditi retrospektivnw rekonstrukciju povijesti kulture (ito kako pojedinih kulearnth pojava, tako i ditavit kulturnih tipova). Dakle, etnologija moze otkrivati genezu predajne kulture otkrivati kulturogenetske procese. Etnologija, proucavajuéi kulewrogenezu naroda, pridonosi spoznavanju etnogenetskih proces kao kompleksnih pojava Emologija moze, polazeci od recentnoga etnograitkog gradiva, otkritirazicite genetski uyjetovane komplekse unutar jedne kulture; ona th moze unutar te kulture azurstati u povijesne slijedave (strata, slojeve), Sto dublje emologtja prodie u proslos, to su jo) zakljuéet nuémo opCeniei, alt upitniji, Sve teze moze identificrath neki kulturn kompleks s odzedenim etnosom, Poniruci u proslost, etnologija mora (kao uostalom i azheologija) pojam ‘etnitka skupina’ postupno mijenjati pojmom "ulturna skupina’ To je tebalo biti naglaseno kako se ne bi na podrudju etnogeneze gajila nerealna oekivanja od rezultata etnoloskih istrazivania. Na pomodna pitanja Koja posit za samim pocecima pojava (to su slavna “pitanja © prapotecima’, npr. tko sui odakle Prahrvati, odakle im ime i sto je ono prvotno znatilo, kakva je bila “izvorna hrvatska noSnja", koji su *pravi hrvatski obieai” is.) tetnologija ne samo da sama ne mote dati odgovora nego vecina takovih pitanja nije mi ozbiline oblikovana éto onda uopve onemogucuje znanstweni priscup. Hrvatska etnologija je na svome potetku (Matija Petar Katantié, Grgur Cevapovie)takoder tragala za hrvatskom etnogenozom, Kataneié je npr. 1795. godine u uvodu svoga Specimen philologiae et geograpi rem napisao, parafrazirajci Kollara, kako se na Slologiju nayute nadovezuie (..) Exhmol genta populorum nota, quae orginem, faa, sees, migratinis gentes pertrac doslovno ponoviti 1830. godine Gevapovié u svome katalogu (Belaj, 1989, 1990). Kasnjje,izgleda pod utjecajom slavenske filologie koja je, slijedeci Jagica, etnologija pokuéala utjerati uw rug filoloskih disciplina (Bela, 1986), ta su pitanja bila napustena Koliko god je spomenuto Jagicevo nastojanje bilo veé od potetka promaseno, ono je Inrvatsku etmologiju obdarilo anatnim stupnjem ozbiljnost i kritiénosti. Dovoljno je podsjetiti da su vodeci hrvatski povijesno usmjereni etnolozi — Antun Radié, Milovan Gavazzs, Branimir Bratani¢ — bili svojom primamom akademskora naobrazbora slavisti(Radié je suéao Jagiéa u Beéu), pa se lako mode zamisliti aamaénost ujecaja slavensiefilologije na hrvatskt emologij ‘Napustivit aspravijanja o etnogenezi, etnologija se posvetila prouéavanju hrvaske kulturogeneze. U skladu s prethodno izreéenom nemoguenosti rjedavania pitanja o prapocecima, hrvatska etnologije nije mola dati odgovora na pitanje tko su i odakle Hrvati, Ona npz nije mogla pronaéi iskjudivo iransko-hrvatske kulturne paralele (qj. sakive koje ne bi bile ujedno opeeslavenskowiranske) koje bt rmogle biti dokazom 0 iranskom podrijetlu Hevata; to isto vrijedi za hrvatsko-kavkaske paralele (te su brojne, ali opcebalkanske po rasprostranjenosti). No kad bi takvo stoi pronaila, pojava pojedinoga stranog kulturnog elementa, ih viée njth zajedno, sama po sebi nipotto jof ne upucuje na genetsku srodnost dvaju naroda. Zato sto mj gotovo sva naa djeca vole jest Cokoladu (pa je i zovu meksikanskom rijedju eokolada/ chocolat), nitko nas, njihove roditelje, ne smije proglasiti Indijancima. Svakom pojedinom primjeru valja posebice ispitati sve povijesne okolnosti da bi se ek tada na temelju njega smelt ievoditi povijesni zaklyuécs Etnologija je dokazala znatan kulturni kontinuitet na podruéju zapadnoga Aijela Balkansliog poluotoka (to je prvi pokusao vec Katantic), no to nista ne govorl 0 etnigkom,akamolio jezi¢nom kontinuitetu na tim prostorima (a na to je Katancié eiljao). Taj kontinuitet syjedoti samo o tome da w ipak pretedito slavenski obiljezenoj hrvatsko} pueko} kulturi postoi jak i razmjerno prepoznatljivilirski kuleurni supstrat. Gavazas e svojim analizama hrvatske puke kulture tjekom vige od Sezdeset godina (sa svojevsnom sintezom 1961.) prvo utvzdio tri osnovna kuleurna porutja, exografske areale: panonski, dinarski i jadranski, i zatim za svaki od njih posebice povijesne kultutne slojeve kos su u njima sadr2ani, To su npx slojevi paleobalkanski 1 Pannon 116mediteranski, slavenski, tursko-orijentalni, stednjocuropski itd, Dakako da se svaki od njih mofe i dalje raSélanjivat i otkrivati mu komponente od Kojih je sastavljen, pa se tako npr u jadranskom sloju mogu utvrditi paleomediteranska (npr znatni tragovi mogaliticke kulture uz istoénu obalu Jadrana), pa zatim starogréka, rimskodobaa, rmiletaéka, talijanska itd. komponenta, a mogu se maci i Spanjolski wtjecaji, pa Eak i tragovi npr. drevaih dodira dubrovackih pomoraca s indijskim kulturama. Studije ove ‘iste otkrivaju genezu kultura koje eu tijekom tisuljeca nastajale na nasim prostorima, kultura koje su bez sumnje u svojim potecima bile etniéki odredene, no diji su pojedini clementi, prilagodujuci se prirodnom okoliSu, postupno postali znatajkama odredenih ckologkih cjelina Vet je Gavazzi naslutio (1935), a 2a njim Bratanié na temelju studija ora¢ih sprava (2951) veoma uvjerjivo pokaeao da kod juinsh Slavena valja ratunati s dva velika, vremenski odvojena vala doseljavanja. Svaki od njih nosio je vlastiti, neosporno slavenski, a ipak medusobne prepoznatljivo racligit tip kulture. Uvjerijivost zakijutaka bitno je pojatana upotrebom posebne tzv. etnokartografske tehnike pomotu koje se na ‘temelju prostornoga razmjedtaja odabranih kulturnih elemenata mote i8citavati njfhova vremenska dubina. Gavazzi je utvrdio postojanje dugotrajnih kulturnih strujanja od kojih jedno teée iz srednje Europe preko istoénih Alpa na Balkanski poluotok (1961), a drago iz ‘moravsko-slovatkog podruéya teve istoénim ruborn Panonije Kajkaveima i Slovencima (1960). Daljnjom raéélambom mode se utvrditi i vremenski slijed pritjecanja pojedinihy kkulturnih elemenata na tim dvama pravcima (Belaj, 1970). Nedavno je na primjeru bunjevatkih svadbentih obiéaja potvrdena vet odavna slucena veoma diva i snazna Komponenta u jednome dijelu hrvatskoga naroda, po starini predslavenska (vla8ka, irska7) (Cemnelié, 1991) PokuSat Gu saZeti: hrvatska je etnologija napustila ideju da sama istrabuje etnogenezu Hrvata, no zato ona, proucavajuei genezu predajne kulture hrvatskost naroda, otkriva one kulturogenetske procese koji su kultura hrvatskoga naroda oblikovali takvom kakva je do¢ekala nae dane, i tako pridonosi spoznavanju etnogenetskih procesa koji su doveli do oblikovanja hrvatskoga naroda ovakvim kakvim ga mi danas tvorimo. Etnologka istraaivanja uvjerljivo su pokazala da je u nastanku hrvatske pucke ‘kulture na nagem tlu presudnu ulogu odigralo interferiranje dvaju kulturnih ompleksa (od kofih ni jedan nije ni sam zasebice bio kultarno jedinstven), ito ‘kulture (ili toémije: kultura) zateCenoga zapadnobalkanskoga (ilirskoga, keleskoga, rimskoga ili romaniziranoga, grékoga) Ziteljstva s jedne, i kulture novopridosloga slavenskoga puéanstva s druge strane, U tom su smislu tvrdnje jednoga dijela starijin povjesnika, naime da su Hrvati potomei drevnih Thra, dijelom toéne. Etnologija zasad (osim nekih slutnji koje je izrekao Bratani¢) nije mogla utvrditi udio kulture prvotnih (ali veé poslavenjenih) nositelja imena Hrvat u genezi hrvatske kulture kakva se oblikovala po doseljavanju na jug nakon Sto je zateveno neslavensko Ziteljstvo bilo jeziéno asimilirano ‘Kao npr. lingvistika, i etnologija se danas dijeli u dvije grane: dok jedna, “Klasina’, i dalje njeguje povijesni pristup, druga, ‘moderna’, traga za odgovorima na fankeijska i strukturalna pitanja. [2iiino je naglasiti da se valjani rezultati mogu dobivati samo ako se uzmu u obsir svi relevantni timbenici koji su utjecali na prouvavani aspekt konkretne kulturne pojave, tako da se dakle u konatnici potiru sgranice izmedu "klasiéne” i “moderne” struje, a rasprave o tome Koja je *pravija" jalov su utrotak vremena. Povijesno usmjereni ogranak hrvatske etnologije i dalje ée istrativati kulturni aspeXt etnogeneze Hrvata (J. njihovu kulturogenezu), pri Cem ée velikus pomoé pruditi emokartografska tehnika, Literatura: V, BELAJ: Neki eoloski problemi sjeveroistodne Slovenije, u: Radovi XI savjetovanja EDJ, Zenica, 1970,, str. 105-119,