Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
6Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Wolfgang Iser - Proces čitanja ( jedan fenomenološki pristup)

Wolfgang Iser - Proces čitanja ( jedan fenomenološki pristup)

Ratings: (0)|Views: 353|Likes:
Published by Jelena Nestorović

More info:

Published by: Jelena Nestorović on Dec 30, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/13/2014

pdf

text

original

 
Wolfgang Iser 
PROCES ČITANJA (JEDAN FENOMENOLOŠKI PRISTUP)*
 I.Fenomenološka teorija umjetnosti stavlja jak naglasak na ideju da se u razmatranjuknjiževnog djela u obzir mora uzeti ne samo stvarni tekst već u podjednakoj mjeri iradnje koje su uključene u reagiranje na taj tekst. Tako Roman Ingarden konfrontirastrukturu književnog djela s načinima na koje ona može biti konkretizirana. Tekstnudi različite “shematizirane aspekte” u kojim sadržaj djela izlazi na vidjelo, a taj činizlaženja na vidjelo predstavlja čin konkretizacije. Ako je tako, onda književno djeloima dva pola, koje možemo zvati umjetnički i estetski: umjetnički pol se odnosi natekst koji je kreirao autor, a estetski pol na konkretizaciju koju je izvršio čitalac. Iztog polariteta proizlazi da književno djelo ne može biti potpuno identično ni stekstom, ni s konkretizacijom teksta, već je ono negdje na sredini između toga dvoga.Djelo je više nego tekst, pošto tekst počinje živjeti jedino kad se konkretizira. Akonkretizacija ni u kom slučaju nije nezavisna od individualne dispozicije čitaoca,mada je usaglašena s različitim strukturnim obilježjima teksta. Konvergencija teksta ičitaoca dovodi književno djelo do postojanja, ali ta konvergencija se nikad ne možetačno odrediti i uvijek ostaje virtualna, pošto se ne može identificirati ni s realnošćuteksta, ni s individualnom dispozicijom čitaoca.Ta virtuelnost djela je osnova njegove dinamičke prirode, što je, opet, preduslov zaone efekte koje djelo proizvodi. Čitalac slijedi različite perspektive koje mu tekstnudi i međusobno usaglašava njegova različita strukturna obilježja i “shematiziraneaspekte”, a na taj način on sam stavlja djelo u pokret. Proces koji nastaje izazivanjegove reakcije. Tako sam čin čitanja čini da književno djelo očituje svoj imanentnodinamički karakter. Ovo, naravno, nije nikakvo novo otkriće, što pokazuju primjedbekoje su davane još u prvim danima razvoja romana. Tako Laurence Sterne uTristramu Shandiju primjećuje: “nijedan autor koji zna gdje su granice pristojnosti idobrog odgoja neće se osmjeliti da sve domisli do kraja: najiskrenije poštovanje kojemožete ukazati čitaočevoj sposobnosti razumijevanja u tome je da s njim svedrugarski dijelite, prepuštajući mu da i on sa svoje strane domišljava koliko i vi sasvoje. Što se mene tiče, ja mu neprestano na taj način komplimentiram, čineći sve što je u mojoj moći da njegovu imaginaciju održim isto toliko aktivnom koliko i moju.”Sterne shvata književni tekst kao neku arenu gdje se odvija igra imaginacije u kojoj podjednako učestvuju i čitalac i autor. Ako bi se čitaocu dala cijela priča i ne bi mu seništa ostavilo da sam čini, onda se njegova imaginacija ne bi ni aktivirala, a to birezultiralo dosadom, koja se nužno javlja kad sve dobivamo gotovo. Književni setekst zato mora tako koncipirati da aktivira imaginaciju čitaoca, kako bi i onučestvovao u domišljanju, jer čitanje pruža zadovoljstvo samo ako je aktivno ikreativno. U tom prizivanju čitaočeve kreativnosti tekst može ili ne ići dovoljnodaleko ili otići predaleko, pa se može reći da s jedne strane dosada, a s druge strane prevelika napregnutost predstavljaju one granice do kojih čitalac učestvuje u igri.1
 
Do koje mjere “nenapisani” dio teksta stimulira čitaočevo kreativno učešće, govorizapažanje Virginije Woolf u raspravi o Jane Austen: “Jane Austen je autorica smnogo dubljim emocijama nego što to izgleda na površini. Ona nas podstiče da sami popunimo ono što nedostaje. Ono što nam ona nudi naizgled je trivijalno, a ipak sesastoji od nečega što se u čitaočevom duhu produbljuje i obogaćuje, zbog čega jedanživotni prizor koji izgleda trivijalno dobiva trajni oblik života. Naglasak se kod njeuvijek stavlja na karakter... A obrti i preokreti u dijalogu izazivaju napetuneizvjesnost. Naša pažnja se jednim dijelom veže za trenutak sadašnjosti, a jednimdijelom za budućnost... Uistinu, u toj njenoj ... priči nalazimo sve elemente njeneveličine.” Nenapisani aspekti prividno trivijalnih scena i neizgovoreni dijalog u“obrtima i preokretima” ne samo da čitaoca uvlače u radnju već ga navode dakonkretizira mnoge naznake koje su u datim situacijama samo sugerirane, tako da se ione u potpunosti konkretiziraju. A kad čitaočeva imaginacija oživi te “naznake”, one,sa svoje strane, počinju djelovati na napisani dio teksta. Tako otpočinje cijeli jedandinamički proces: napisani tekst postavlja izvjesna ogranenja nenapisanimimplikacijama, kako one ne bi bile odveć nejasne i maglovite; u isto vrijeme,implikacije koje aktivira čitaočeva imaginacija postavljaju određenu situaciju uokruženje koje joj daje više značenja nego što je izgledalo da ih ima. Na taj način onetrivijalne scene dobivaju “trajni oblik života”. Ali to što izgrađuje taj oblik nikad se usamom tekstu ne imenuje, akamoli da se objašnjava, jer je to, u stvari, krajnji proizvod interakcije teksta i čitaoca.II.Postavlja se pitanje u kojoj mjeri se taj proces može adekvatno opisati. U tom pogledu fenomenološka analiza sama sebe preporučuje, posebno zbog toga što sudosadašnja povremena zapažanja o psihologiji čitanja uglavnom bila psihoanalitička iograničena na ilustriranje predeterminiranih ideja koje se odnose na nesvjesno. A onekim od tih, pažnje vrijednih, psiholoških opažanja govorit ćemo kasnije.Kao početnu tačku fenomenološke analize mogli bismo razmotriti kako uzastopnerečenice djeluju jedna na drugu. To je posebno značajno u književnim tekstovima sobzirom na činjenicu da tu rečenice ne korespondiraju ni s kakvom objektivnomstvarnošću izvan njih samih. Svijet koji nam predočava književni tekst konstruiran jeod onoga što Ingarden naziva intentionale Satzkorrelate (intencionalni rečeničkikorelat):Rečenice se povezuju na različite načine da bi formirale složenije jedinice značenja,koje uspostavljaju raznovrsne strukture, koje se razvijaju u cjeline kao što su pripovijetka, roman, dijalog, drama, naučna teorija... U konačnom ishodu tu serazvija jedan osobeni “svijet”, sa sastavnim dijelovima koji su na ovaj ili onaj načinodređeni i sa bezbrojnim varijacijama koje se u tim dijelovima mogu pojaviti – a sveto čini čisto intencionalni korelat cijelog kompleksa rečenica. Ako taj kompleks na2
 
kraju formira književno djelo, onda sumu tih uzastopnih intencionalnih rečeničkihkorelata ja zovem “predstavljenim svijetom” djela.Taj “svijet”, međutim, ne izlazi pred čitaočeve oči kao na filmu. Rečenice su njegovi“sastavni dijelovi”, utoliko ukoliko sadrže iskaze, zahtjeve ili opažanja, ili prenosesaopćenja, a one u tekstu uspostavljaju različite perspektive. Ali one ostaju samo“sastavni dijelovi” i ne čine ukupni zbir cijelog teksta. Jer, intencionalni korelatiobjelodanjuju suptilnije veze, koje su individualno manje konkretne nego što su to pojedinačni iskazi, tvrdnje i opažanja, čak iako rečenice dobivaju svoju znakovitost jedino u interakciji svojih korelata.Kako shvatiti vezu između tih korelata? Ona označava one tačke na kojim je čitalac ustanju da se “ukrca” u tekst. On mora prihvatiti neke date perspektive, ali, čineći to,on samim tim neizbježno izaziva njihovu interakciju. Govoreći o intencionalnimrečeničkim korelatima u književnosti, Ingarden u izvjesnom smislu kvalificira iskazekoji su dati u rečenici ili saopćenja koja su njom prenesena: rečenica se ne sastojiisključivo od iskaza (što bi, uostalom, bilo apsurdno, pošto se iskazi mogu donositisamo o onome što već postoji), već teži nečemu što je s one strane rečenoga. To važiza sve rečenice u književnim djelima, i upravo kroz interakciju tih rečenica one postižu svoj zajednički cilj. To im i daje onaj specifičan kvalitet koje imaju uknjiževnim tekstovima. One mogu biti iskazi, opažanja, prenosioci informacija itd.,ali su one uvijek i indikacije nečega što tek treba da dođe, čija se strukturanagovještava njihovim specifičnim sadržajem.One pokreću jedan proces u kojem nastaje stvarni sadržaj teksta. Opisujući čovjekovounutarnje osjećanje vremena, Husserl je primijetio: “Svaki izvorno konstruktivni proces je inspiriran preintencijama, koje konstruiraju i skupljaju sjeme onoga što, kaotakvo, treba tek doći, pa ga tako dovode do ostvarenja.” Za to ostvarivanjeknjiževnom tekstu je potrebna čitaočeva imaginacija, koja i uobličava interakcijukorelata koji su u strukturi nagoviješteni slijedom rečenica. Husserlova primjedbaskreće nam pažnju na jednu tačku koja ne igra beznačajnu ulogu u procesu čitanja. Naime, pojedinačne rečenice ne samo da nagovještavaju ono što dolazi; one u tom pravcu formiraju i neko očekivanje. Husserl to očekivanje naziva “preintencijama”.Pošto je ovakva struktura karakteristična za sve rečenke korelate, njihovainterakcija neće voditi toliko ispunjenju tog ekivanja koliko njegovomkontinuiranom modificiranju.Iz ovog razloga u pravim knjevnim tekstovima ekivanja jedva da se ikadispunjavaju. Ako do toga i dođe, onda se takvi tekstovi svode na individualizacijudatog očekivanja, pa je umjesno pitati se šta se s takvom intencijom željelo postići.Začudo, mi osjećamo da je u književnim tekstovima defektan svaki efekt koji ima potvrdni karakter, što inače implicitno očekujemo od izvještajnih tekstova, koji nasupućuju na predmete o kojima izvještavaju. Što tekst više potvrđuje očekivanje koje je na početku izazvao, to mi postajemo svjesniji njegovih didaktičkih namjera, pa unajboljem slučaju možemo samo prihvatiti ili odbaciti tezu koja nam se nametnula.3

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Elma Redzic liked this
ljudevit1973 liked this
Milan Djordjevic liked this
dunja liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->