Welcome to Scribd. Sign in or start your free trial to enjoy unlimited e-books, audiobooks & documents.Find out more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
7Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Judith Krantz - Do ponovnog susreta

Judith Krantz - Do ponovnog susreta

Ratings:
(0)
|Views: 872|Likes:
Published by Nina Nikolić

More info:

Published by: Nina Nikolić on Dec 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/26/2014

pdf

text

original

 
JUDTTH KRANTZDO PONOVNOG SUSRETAUvodZar je moguće da joj je danas već šezdesetirođendan, upitala se Eve, vikontesa de Lancel,prva dama pokrajine Champagne. Još od jutraduša joj je bila obuzeta osjećajem uzbudljivazanosa, svečanog kao što je voćnjak u punomcvatu kad mu vjetar raznosi latice prazničkimnebom.Prije doručka iskrala se, kao i svakog jutra,da pregleda vinograde nadomak dvorca Valmont,sjedišta Lancelovih. Toplo proljeće travnja1956. probudilo je iz pupoljaka neobično mnogogrozdova. Posvuda diljem plodne krajine, odmalih seljačkih vinograda do velikih posjedaznamenitih proizvođača šampanjca kao što sutvrtke "Lancel", "Moet et Chandon" i"Bollinger", glas novog obilja širio se odjednog zelenog brežuIjka do drugog.Njezina današnja sreća nije imala nikakve vezes mogućnošću obilate berbe, pomislila je Eve deLancel, kad se kasnije počela odijevati zasvečanu večeru u čast njezina rođendana. Berbesu oduvijek neizvjesne, obilje proljeća nijebilo jamstvo za jesen. Dan je otpočela plešućimkoracima zato što se cijela obitelj okupila uValmontu radi njezine proslave.Još sinoć, minutu prije ponoći, bilo joj jepedeset devet. Minutu kasnije navršila ješezdeset. Zašlo danas nije imala pedesetdevet godina i još nekoliko sati? Eve se pitalamora li čovjek napuniti šezdeset da bi doznao,apsolutno, kako on nema nikakva posebna smislabez obzira na to kakve sve besmislenostisimbolizira svijetu? Je li to bila tajna s
 
kojom će se upoznati svi kad dosegnušezdesetu-" da se osjećaju kao da imaju...možda trideset dvije? Ili se Eve osjećala jošmladom... možda u dvadeset petoj? Da, dvadesetpet godina, to bi bilo baš zgodno, zaključi Evekad se suočila sa sobom u dobro osvijetljenomzrcalu svog toaletnog stolića- Brzo Jeizračunala. Kad je bila u dvadeset petoj,njezin je suprug služio kao Prvi tajnikfrancuskog veleposlanstva u Australiji, njezinakći Delphine imala je tri godine, mlađa kćiFreddy" krštena kao Marie-Frederique navršilaje tek godinu i pol. Bila je to godina materin-skih briga koje nikad više ne bi sebipoželjela, zaključila je zahvalno.Freddv i Delphine bile su sad u Valmontu, kaoudane žene s vlastitom djecom. Prispjele su udvorac jutros, Delphine iz Pariza, a Freddy izLos Angelesa, okružene svojim muževima, djecomi dadiljama, pa se moglo očekivati da sujamačno tek sada sredile svoju prtljagu- Zetovisu obećali Evi da će djecu zadržati u igri,vani, što je dulje moguće. Ovaj čas boravile suu zamku samo žene Lancelovih, pa je Eveosjetila neodoljivu želju da se pozabavikćerima. Ona pozvoni i na vratima njezinespavaonice pojavi se sobarica."Josette, hoćete li, molim vas pozvati mojekćerke da mi se pridruže u salonu. 1 zamoliteHenrija da donese čaše i šampanjac, naravnoonaj ružičasti, godište 1947."Kćerima nije bilo posve Poznato da je ružičastišampanjac iz te glasovite berbe bio najrjeđipjenušac ikad proizveden ali Evinu jeraspoloženju odgovaralo ponuditi ga bezobjašnjenja. Večera će biti posluženaneuobičajeno rano, budući da su za nju bili
 
predviđeni " svi njezini unuci- Siltla u PctP"P"dnc, okrepljujuća čaša Sjimp""K" tlobro čc""Punili ptw"Ntiilih polu l, |""l|c- burnog,*>V"llk" u ku^ mulklMC" 1 cljrrr.Eve je obukla široki ogrtač s dubokim volanimau osobitoj nijansi ružičastog tafta; možda jeto donekle - ali ne posve -bila ružičasta bojaplamenca na kojoj se odražavalo ukošenoproljetno svjetlo i zamalo vraćalo njezinojkosi onaj plavi ton kakav je imala još prijekoju godinu.Ostarjela je... Eve je uviđala da se ne smijestidjeti te uznemirujuće ali neizbježne riječi- ali upravo sjajno. Njezino fino saz-danotijelo kretalo se otmjenošću i prirođenomdražesti žene koja je izrasla do djevojaštva uposljednjim godinama edwardi-janske ere, kad jedržanje bilo gotovo jednako važno kao i ne-poreciva ljepota koju joj njezini strogiroditelji ipak nisu osobito hvalili. Eve jepodigla visoko obrve u času kad joj je jedanskrovit, pomalo prijetvoran smiješak prešaousnicama kad se prisjetila odavno izgubljenenevinosti u onim gorko-slatkim danima prijePrvoga svjetskog rata."Majko?" začu se glas Delphine na vratimasalona."Uđi, draga", Eve pozva stariju kćerku dok jesama žurila iz spavaonice u salon. Delphine jeuplovila u nj, noseći raskošnu opravu od bijelesvile, nabavljenu, kao i sva njezina garderoba,kod Diora. Utonula je u doboki naslonjač odbrokata."Tako je divno biti ovdje", uzdahnu, pomaložalobno."Čini se kao da si izmorena na rubovima,