Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
5Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Heinz G. Konsalik -Sretan Brak

Heinz G. Konsalik -Sretan Brak

Ratings: (0)|Views: 250 |Likes:
Published by Nina Nikolić

More info:

Published by: Nina Nikolić on Jan 01, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/21/2013

pdf

text

original

 
^"9<Wi4<WCQHzO
<>
1hwi-JP5mcn>
1~^mUi?"<<<2M>Zo<MPQrl<NK c !- u ^ .0.^>m c =?J2X^tö ? Ö3:^"ö.2'>"töQ- «"zu> c/5"ao è «^ >0 c >o X mc 0) (U (D o On
4Z-ÖQ- c c Q.U_ !_  Naslov originalaHeinz G. KonsalikEINE GLÜCKLICHE EHEC. Bertelsmann Verlag, München, 1977Copyright © C. Bertelsmann Verlag GmbH,München, 1977Prevela Emina ÐerasimoviæLikovna oprema Ferdo BisTisak: NI
P Vjesnik
ZagrebMVHeinz G. KonsalikSRETAN BRAKSTVARNOST ZAGREB

4SIo»/ u drugima pronaði sebe...«Sprovod se konaèno zavr
io.Bio je oblaèan, vla
an dan, jedan od onih jesenskih dana, kada se sunce ne uspijeva probiti kroz izmaglicu vlage i gradskih isparavanja. Magla se lijepila po drveæu Ju
nog groblja, puteljci su svjetlucali od vlage, bare meðu grobovima
irile su hladnoæu koja je prodirala kroz d
onove do nogu. Ljudi su drhtureæi stajali naokolo, podignutih okovratnika, gologlavi, slu
ajuæi govor sveæenika, gomilu pohvalnih rijeèi dobrihprijatelja, predstavnika raznih dru
tava, jahaæeg kluba, Rotari--kluba, lovaèkog dru
tva, saveznog udru
enja njemaèkih farmaceuta, govor èlanova partije, golf-kluba i njemaèkogjahting kluba. Lovci su puhali u rogove, zastave su spu
tene preko lijesa od masivne hrastovine, na èijem je poklopcu umjesto kri
a bio samo bokor tamnocrvenih ru
a.Svi su znali tko je taj bokor tamo polo
io i dok je sveæenik u svom dirljivom i pone
to patetiènom govoru spominjao braènu sreæu, usporeðujuæi je s »himnom ne-presu
ive ljsvi su je od o
alo
æene skupine kriomice gledali.Vitka
ena srednje visine stajala je uspravno nad otvorenim grobom. Odjevena ujednostavnu crnu haljinu i ogrnuta crnom pelerinom. Udovièki veo zakrivao joj je usko lice, a ispod neupadne, okrugle, pustene toke na sve je strane izvirivala plava, Jcovrèava kosa. ^ Lijepa
ena, s pedeset tri godine jo
uvijek premlada da bi bila udovica. Ah svi su to veæ bili predvidjeli, a ovdje je kraj otvorenog groba sad iznenada svatko odnjih znao: lijepo je to zaraditi milijune, ali
to vrijede svi ti milijuni, ako nas strpaju u grob prije vremena?
Vi ste obièan idiot!
govorio je doktor Bernharts.Mogao si je to dopustiti, poznavao je porodicu vi
e od dvadeset godina, a u poslje
 
dnje je vrijeme bio vi
e ispo-vijednik no porodièni lijeènik-
Svakim milijunom otkidate komadiæ vlastitog srca! Ne
urite toliko, Hellmuth ...Oko groba je pjevao mu
ki zbor. Ni Schuberta, ni Brahmsa, koje je pokojnik najvi
e volio, nego jedan prastari napjev o dobrom prijatelju. Pratila ih je limena glazba crkvene zajednice, Hellmuth Wegener im je jo
za
ivota poklonio instrumente.Hellmuthe Wegeneru ... dru
e, prijatelju, meceno,
efe, nikada te neæemo zaboraviti.Zatim cijela povorka kondolanata, u
asno, neprestano, neprekidno stiskanje ruku, tihe, drhtavim glasom pro
aptane rijeèi, ti pogledi, zamagljeni od suza i ispitujuæiistovremeno, dobro prostudirano jecanje, zagrljaji starih prijatelja, letimièni,mokri poljupci prijateljica, potresne rijeèi jo
potresnije gomile predstavnika raznoraznih dru
tava i klubova ... muèenje, odvratno muèenje, nepodno
ljivo muèenje, sa svakimstiskom ruke neprekidna bol spoznaje: sada si sama! On je mrtav! Ti si udovica.Stoji
tu kraj groba koji je samo u nekoliko trenutaka opustio i osiroma
io cijelitvoj
ivot, stoji
tu potpuno sama, a mora
slu
ati: Moje sauèe
æe! Bio je tako dobar èovjr je ba
morao tako rano umrijeti! Draga moja, mila moja, glavu gore,
ivot teèe dalje! Kako se to samo moglo dogoditi? Neutje
ni smo! Nikada ga neæemo zaboraviti..- nikada zaboraviti... nikada zaboraviti...Poput gramofonske ploèe s ogrebotinom. Zagrljaji. , Poljupci. Suze. Rijeèi. Rijeèi. Rijeèi. I stiskanje ruku.C'Debele ruke, mr
ave ruke, vla
ne ruke, tople ruke, ko
-èate ruke, ljigave ruke, tvrde ruke, meke ruke... Ruke, ruke, ruke ...
Bilo ih je sedam stotina osamdeset devet,mama.Sin. Stajao je kraj nje obgrliv
i je rukom, da je za
titi. Sin Peter, dvadeset sedam godina star, kemièar s diplomom magna cum laude. Za dvije glave vi
i od svoje majke, plavokos kao i ona. Nasljednik. S druge strane kæer. Smeðe kose kao i otac, nje
ne konstrukcije na majku, sada 23 godine stara, studentica medicine s ambicijamada postane pjevaèica. Rukom je obgrlila majku oko kukova, a drugom, ispru
enom, neprestano je stiskala ruke, kimala, zahvaljivala se i nije plakala,
to su svi uoèili.Sedam stotina osamdeset devet ruku! 
Svi su do
li, mama
tiho je pro
aptao Peter kraj njenog uha pokrivenog crnim velom.
Gotovo kao pogreb dr
avnika. Tata je zaista imao samo prijatelje u svom
ivotu. 
 
elim otiæi, sine
progovorila je mirnim glasom.
Je li sad gotovo?
 
to, mama?
Povorka kondolanata ... 
Da.
Peter pogleda sestru iza maminih leða. Vanessa Nina samo kimnu i neodreðeno slegnu ramenima. Na svom se imenu Vanessa Nina mogla zahvaliti nekom romanu, kojije njena majka èitala za vrijeme trudnoæe. Ime prepuno muzike ... Vanessa Nina Wegener ... a on nije imao ni
ta protiv toga, kao
to se nikada nièemu nije ni protivio, ako bi to ona
eljela. Kao dijete, kæerka je patila zbog tog imena, ali sada je bilagotovo sretna. Vanessa Nina... ba
pravo ime za umjetnicu. Dobro zvuèi. Ime je veæ pola karijere, smatrao je njen mened
er, koji se veæ zainteresirao za nju, iako je Vanessa Nina Wegener tek pola godine, onako usput, studirala pjevanje na konzervatoriju u Kolnu. 
Sami smo, mama
nastavi Peter.
Sveæenik nas èeka kod izlaza.Iza njih je
ljunak na stazi
kripao pod stotinama potplata. Zastave su smotane ispremljene u za
titne omotnice, èulo se udaranje instrumenata crkvenog duhaèkog zborai lovaèke kapele.Ki
obrani su se pootvarali, poèelo je tiho i blago ki
iti
gotovo nijedne kapi, kaoda se spu
tala izmaglica. Bit æe ovo gromoglasna prehlada, ljudi. Na njoj æe stari Wegener jo
i u grobu zaraditi. Njegov je rhino-perm najtra
enije sredstvo protiv hunjavice!
Tako su vjerojatno mnogi od prisutnih sad razmi
ljali...
Pusti me, sine. Mogu i sama stajati.
 
Mama ...
Molim!Oboje su je pustili i pre
la je ona tri koraka
to su je dijelila od otvorenog groba bez pomoæi. Zurila je u dubinu. Lijes se vi
e nije vidio, prekrivalo ga je cvijeæeizmije
ano sa zemljom koju su s malom lopaticom kao posljednji pozdrav bacali u raku.Zgnjeèili su moje ru
e, razmi
ljala je. Ali on zna, da one le
e na njemu. Svake mi jegodine za roðendan poklanjao bokore, posljednji put pedeset tri, a uvijek su meðu tim tamnocrvenim ru
ama bile i dvije bijele. Za Petera i Vanessu Ninu.
A gdje si ti?
pitala bi ga svake godine. Nasmijao bi se samo onim svojim djeèaèkim smijehom, u koji se jo
onda, odmah zaljubila
smijeh
to nije izvirao samo iz njegovih usta, negoje istovremeno zraèio i iz njegovih plavih oèiju.
Nisam ja ru
a, Irmi. A jedan bi èièak pokvario cijelibuket.Iza sebe zaèu
aptanje. Peter je zadr
ao Vanessu Ninu, koja je htjela priæi majci.
Pusti je sad samu
tiho joj je govorio.
Sad mora biti sama. Mislim dane postoji nijedna druga
ena koja je nekog mu
karcatako voljela kao na
a mama tatu. Nini, sad budi tiho!Zastala je potpuno blizu rake okiæene jelovim granama. Ruke je sklopila preko krila zureæi u grob. Nije molila. Gledala je u gomile cvijeæa, grumenje zemlje i nekoliko svjetlosmeðih mrlja
to su izvirivale izmeðu toga. Lijes od hrastovine. HellmuthWegener.Dvadeset sedam godina, razmi
ljala je. Dvadeset sedam godina ruku za ruku. A sad me ostavlja
samu. Svijet se ispraznio, Hellmuthe, usprkos djeci. Odrasla su i skoro æe krenuti svojim putevima.
to ostaje meni? Farmaceutski pogoni, vila na rubugradske
ume, ljetnikovac u Tirolu, chalet u Wallisu, ladanjska kuæa na Cote d'Azur,novac, da sav taj silni novac...
to je to10sve bez tebe? Naravno da
ivot teèe dalje, postoje milijuni udovica na svijetu, a vrijeme ispravlja sve bore u na
oj du
i. Uvijek se ide dalje... Ali samo oni dva- v deset sedam godina provedenih s tobom znaèilo je istinski
ivot.Nije se presjekla kad joj je Peter ponovno pri
ao i uhvatio je pod ruku. Iza sebe je èula jecanje Vanesse Mine, malene Nini, kako ju je Hellmuth nazivao, njegovog vrapèiæa sa srebrnim glasiæem. 
Moramo iæi, mama
tiho progovori Peter. Trudio se da saèuva mir, da mu se ni u glasu ne osjeti podrhtavanje. Nepomièni opro
taj njegove majke od njene jedine, velikeljubavi ugro
avao je njegovu mu
ku samokontrolu. 
Idemo? Kuda?
Polako je okrenula glavu i pogledala ga kroz gustu, crnu koprenu. Pogledom, koji kao da je jo
uvijek bio potpuno otsutan.
U »Vrt ru
a«, mama.
Vrt ru
a? 
Tako se zove lokal, u kojemu se odr
ava prijem kondolanata poslije sprovoda. Pazna
, mama: obavezni
ampanjac, hladni bife, slu
bene izjave sauèe
æa. Oèekujemo vi
e odtotina gostiju! 
Pustite me da idem kuæi
odgovori ona i ponovno okrenu lice prema grobu.
Mama, ali svi ti gosti... 
Molim te, Peter! Zamijeni me ti. I ti, Vrapèiæu,pomozi mu. Znam, da vas dvoje to mo
ete i bez mene.Ja... ja bih sad
eljela ostati sama. Ne mogu vi
e nikoga vidjeti. To razumijete, valjda?
Za jedan sat je sve gotovo, mama.
I taj jedan sat mi je previ
e. Molim vas!Peter se pogledom sporazumi sa sestrom. Oboje ob-grli
e majku i blago je odvuko
eod groba. Iza jednog velikog nadgrobnog spomenika veæ su èekala dva grobara, gradski slu
benici najni
eg ranga, nestrpljivi da konaèno poènu zatrpavati grob. Oslanjali suse na svoje lopate i pu
ili za
tiæujuæi cigarete dlanovima zbog ki
e koja nije prestajala

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->