Naslov izvornika Marie Louise Fischer MIT DEN AUGEN DER LIEBE Urednik IVAN KUNCA Likovna oprema

IVAN BALA2EVI Marie Louise Fischer MARIE LOUISE FISCHER OIMA LJUBAVI S njemakoga prevela ANA MA2I 1981 OTOKAR KERSOVANI - RIJEKA

32>. 962 - Wigand - izgovori mlada djevojka nestrpljivo i spusti pogled na bijelu kapicu sestre koja je iz najvi eg pretinca malog pisaeg stola upravo izvukla karticu za k artoteku da bi je ispunila. - Wi-gand, s jednostavnim i. - Hvala - ree sestra Karla - a ime? - Gunhild. - Koliko vam je godina? - Devetnaest. - Zanimanje? - Studentica. - Od kojih ste bolesti do sada bolovali? - Ako mislite da li sam ve imala problema s oima.... da. Kao dijete esto sam imal a ko-njunktivitis. Zapi ite to ako vas je volja, mada ne vidim emu sve to! elim zapr avo samo da mi se prepi u naoale. Nato sestra Karla podigne glavu i pogleda Gunhild Wigand. - Mogu shvatiti da vam se sve to ini veoma ... - razmi ljala je o prikladnoj rijei - birokratskim - ree nasmije iv i se - no profesor Bergmeister je tako naredio. Uosta lom, ne zanimaju me samo va e tegobe s oima ve uope sve o va em zdravstvenom stanju. Ko je ste bolesti dosad preboljeli? Gunhild VVigand baci brz pogled na svoj uski sportski runi sat i zabaciv i jednim p okretom smee kovre s ela upita: - Zar je to doista potrebno? Miran pogled sestre Karle nije odavao ljuti-nu, ve tovi e divljenje i neku tihu zavi st. Ah, pomisli, kad bih bar jo jednom mogla biti tako mlada, tako bezbri na i puna za htjeva. - To emo zaas obaviti - rekla je osmjeh-nuv i se - ionako su dvije pacijentice pred vama, gospoice Wigand. to?! Ta ja sam..... majka me je najavila! Jo prije pet dana! A ja sam zakasnila jedva koju minutu. - Znam. Ali na onoj klinici treba biti strpljiv. Ako budete imali sree, ii e br e. Gunhild Wigand uzdahne. - Iz va ih ustiju u bo je u i, sestro! Dakle, to vas ono jo zanima? Ah, da, imala sam o spice, vodene kozice, e e anginu, a pro le su mi godine izvaeni krajnici. Sestra Karla je zapisivala, a onda upita ne podigav i pogled: - Je li to sve? - ao mi je, to je, na alost, sve. Ali, obeajem da u prije nego idui put doem k vama vakako dati da mi izvade barem slijepo crijevo. Dr Norman Hilpert je ve s vrata ekaonice prepoznao svoju iduu pacijenticu jer je pr ije toga bio bacio pogled na karton Gunhild Wigand. Meutim, Gunhild sada nipo to ni je vi e djelovala tako odre ito kao to ju je netom do ivjela sestra Karla, ve gotovo mal o zapla eno. Ustala je naglo i pri la mu, jo prije nego to ju je dr Hilpert pozvao. Kretala se gi pko i ljupko i dr Hilpert ju je s u ivanjem promatrao: vitka, dobro graena mlada dj evojka u svijetloplavim tijesnim hlaama i irokom puloveru, kratko o i ane, tamne, navlas ra upane kose, vrlo svijetli oiju, irom otvorenih kao u kratkovidnih ena koje se trude da svladaju instinktivno mirkanje. Pru io joj je ruku, a ona je po la za njim u ordinaciju u koju je kroz vrlo iroki pro zor ulazilo hladno svjetlo zimskog popodneva.

- No, konano, gospodine profesore - ree Gunhild, ali njezina veselost nije ba zvual a sasvim prirodno. - Mislila sam ve ... Dr Hilpert nije joj dao da zavr i. - Ja nisam profesor - rekao je - ve njegov asistent... dr Norman Hilpert. Pogledala ga svojim iroko otvorenim oima. - To sam mogla misliti - rekla je - vi i ne izgledate kao profesor. On se nasmije i. - No, jo ste ipak u stanju da to uoite? - Naravno! Ta nisam slijepa! - Ali su vam potrebne naoale. - Svakako. Zato sam i do la. - No, da vidimo! Poveo ju je do mjesta za ispitivanje vida, i pokazujui rukom na stolicu za pregle de, ree: - Izvolite sjesti... smjestite se udobno. Po ao je k ormaru s naoalima. - Jeste li ve ranije nosili naoale? - Da - odgovori Gunhild s osjeajem neugode. - Kada? - Kad mi je bilo dvanaest godina. Nisam vi e mogla tono vidjeti na veliku plou. Jo j e gore bilo sa zemljopisnim kartama. Majka me onda odvukla okulisti. Za utjela je. - Ali vi naoale niste nosili? - htio joj je pomoi da nastavi. - Jesam, u poetku. Meutim, nisam se mogla na njih privii. I bila sam presretna kad su se konano razbile. - Aha' razumijem! Dr Hilpert pritegne dr ae naoala za mjerenje i pa ljivo joj ih namjesti. - A kako ste se onda sna li u koli? - Zamolila sam da me stave u prvu klupu. Onda je bilo dobro. Dr Hilpert se smje kao. - No, u svakom sluaju estitam vam to ste se ipak odluili na pregled. - Iskreno govorei... da me majka nije natjerala! Ali u posljednje vrijeme postal o je i meni samoj sve to preglupo. Dodu e, na daljinu nisam nikada dobro vidjela. Ali unatrag nekoliko mjeseci pojavile su se uz to jo i neke udne sjene. - Sjene? Na oba oka? - Samo na lijevom. Smatrate li da sam oko suvi e naprezala? Morala sam prilino uiti za maturu. - Ne, ne mislim da bi to moglo biti razlogom. Dr Hilpert stavi u naoale pred lij evo oko tamnu ploicu, a pred desno konkavno sferno staklo. Zatim poka e na plou za ispitivan je koja se nalazila na udaljenosti od pet metara. - itajte sada! - E - rekla je brzo. - Vrlo dobro! - C, B! - Izvrsno! Dalje! - I tu je kraj - ree Gunhild Wigand i slegne rezignirano ramenima. - Ne smeta. Zapoeo sam najslabijim staklom. Samo as, odmah e biti bolje. Dr Hilpert je morao jo pet puta mijenjati stakla pred desnim okom Gunhild Wigand. - Tako, sada je dobro - rekla je napokon -TPCTZBDEFO! - Vrlo dobro. A ovaj red ispod toga? Gunhild se trudila. - Sve je..... jo malo iskrivljeno. - Vjerojatno se kod vas radi jo i o astigma-tizmu - ree dr Hilpert. - A to je to? - Posljedica iskrivljenja ro nice. Ali to emo odmah vidjeti. Poku ajmo malo s cilind rinim staklima..... Sada je u okvir naoala stavio drugi umetak pred njezino desno oko i upitao: - Je li sada u redu? - Da, ve je bolje. - A sada?

- Odlino! - No, sada znamo na emu smo! Dr Hilpert izvadi sferno cilindrino staklo iz okvira i umjesto toga stavi tamno o bojeno staklo koje se dosad nalazilo ispred njezina lijevog oka. - Znate, gospoice VVigand, vi ste jo jedan ivi primjer rtve koju je ena spremna podn ijeti samo radi svoje ljepote. Vi ste ve godinama vidjeli samo napola... - Ljepota je va na - promrmlja Gunhild VVigand - a naroito za djevojku. Nemojte se samo praviti da to niste znali. Nasmijao se i stavio joj staklo pred lijevo oko. - Ovaj u put zapoeti odmah s ne to veim dioptrijama. to vidite sada? - Ni ta! - odgovori Gunhild i najednom kao da je nestalo onog lakog tona kojim je do sada govorila. U njezinu se glasu osjeala panika. - Ni ta? - upita dr Hilpert iznenaeno. - Ta to nije mogue! - Ipak - odvrati ona - zaista... mislim, ne to i vidim, naravno. Ali nisam u stan ju da i ta stvarno razaberem. Sve je tako.....mutno, puno nekih sjena. Glas je izda. On izvadi staklo iz okvira i upita: - A sada? - Isto tako. Dr Hilpert je trenutak utio, a onda zapita: - Vi, dakle, lijevim okom vidite samo obrise, ako sam vas dobro razumio? Ona samo nijemo kimnu. Poku avao je jo dobrih desetak minuta fe-rinim i cilindrinim staklima. Meutim, rezulta i to ih je na taj nain postizavao bili su beznaajni. Tada joj skine naoale za mjerenje. - Dosta - ree - neu vas dalje muiti. Uinit emo sada ne to drugo. Njeno je mlado zdravo lice izgubilo svu boju. Pre la je rukom preko bolesnog oka k ao da bi time mogla izbrisati sve one sjenke. - Mo e li se tu... uope jo i ta uiniti? -upita. Nije dobila odgovor. - Da vidimo, mo emo li sada odmah do gospodina profesora - ree dr Hilpert - i prit isne dugme kunog telefona. Kad su u li, profesor Bergmeister je stajao usred prigu eno osvijetljene prostorije bez prozora. Bio je to vitak, vrlo visok pedesetogodi njak, malo pognuta dr anja, ta ko da su mu prsa ispod bijelog ogrtaa djelovala usko i gotovo upalo. Oi su mu bile skrivene iza debelih stakala naoala, 10 ali je smije ak kojim je pozdravio mladu djevojku bio toliko ljubazan da je Gunhil d odmah osjetila povjerenje prema tom ovjeku. Pru io joj je svoju usku, vrlo bijelu ruku, no stisak te ruke bio je iznenaujue sna an. - Do la sam zapravo samo da mi se prepi u naolae - ree Gunhild poku avajui se osmjeh-nu i. Ali, usne su joj drhtale. - Miopija i astigmatizam desnog oka - objasni dr Hilpert - na lijevom oku ne mo e se postii o trina vida. - No, onda emo sve to pogledati mikroskopom za pregled ro nice - ree profesor Bergm eister. - Doite, gospoice Wigand, i sjednite ovdje pred svjetiljku, polo ite bradu na oslon ac ... priekajte, mislim da to moramo malo dublje postaviti ... tako! Sjeo je nasuprot Gunhild Wigand uz stol na kojem je bio instaliran taj vrlo komp licirani instrument. - Trebate li me jo , gospodine profesore? -upita dr Hilpert. - Pa, bilo bi mi drago kad biste ostali! Profesor Bergmeister podesi osvjetljen je i poveanje te nakon nekog vremena ree: - Prednji dijelovi oka ne pokazuju nikakvih anomalija. Pogledajte malo, kolega. .. - Molim! - Dr Hilpert sjedne na profesorovo mjesto. - Izgleda da su lea i prednj a staklovina potpuno u redu. - U redu? - upita Gunhild.

- Da. Ali to, na alost, jo ni ta ne znai. Sad mo ete opet odmaknuti glavu... da, tako. Profesor Bergmeister se opet obrati dru Hil-pertu. .. 11 - Postavite, molim, Hrubvjevu leu, kulisu i svjetiljku za fiksiranje slike. Htio bih malo pogledati fundus u midrijazi. Dok je profesor Bergmeister stavljao Gunhild kapljice u oko, obavljao je dr Hilp ert neke izmjene na svjetiljci. - Gotovo, gospodine profesore - javio se nakon nekog vremena. - Mi smo takoer spremni! Molim, nagnite glavu opet prema naprijed, gledajte u ov aj otvor, ovdje na bijelom dugmetu ... uvijek u smjeru ove male arulje, da! On sjedne s druge strane stola, podesi sliku pomou poluge za upravljanje na sredi nu zjenice, usmjeri ravninu o trine na arenicu. Za prvu orijentaciju namjestio je v rlo malu jainu osvjetljenja i esterostruko poveanje. Polako i vrlo pa ljivo pomicao j e polugu za upravljanje prema naprijed, upravio ravninu o trine na onu pozadinu. Tada je ugledao! Mre nica se u donjem stra njem dijelu bila odvojila i ispupila u staklovinu poput svj etlucavog jedra. Pri svakom pokretu oka pacijentice istovremeno se pomicala i mr e nica. Ispod mjesta odvajanja mogla se vidjeti pukotina, veliine promjera glavice vidnog ivca koji se isticao svojom svjetlinom u arkocrvenoj slici. Profesor Bergmeister ustane. - Molim, kolega, pogledajte - ree. - Vidi li se ne to? - Ni ta suvi e opasna - uvjeravao ju je profesor - radi se o maloj povredi. Priekao je dok se i dr Hilpert uvjerio o nalazu one pozadine, a onda upita: - Jeste li se mo da nedavno o ne to udarili? Ili dobili kakav udarac u glavu? Uosta lom, glavu mo ete opet podignuti. Aparat emo sada iskljuiti. - Ne - ree Gunhild - udarac? Pa ne tuem se ni s kim! Jedino ... Ona zastade. - No, to ste htjeli rei? - Jedanput me lopta udarila u oko. Ali to je bilo jo prije nekoliko mjeseci. - Mo da je bilo upravo to - ree profesor Bergmeister. - Ali ne treba razbijati gla vu. Meutim, dobro bi bilo da va otac doe to prije do nas. - Tata? - Gunhild VVigand bila je sada ustala i stajala pred obojicom: vrlo mla da i vrlo lijepa, ali nipo to vi e bezbri na. - To e biti te ko. Moji su roditelji rastavljeni. 2ivim s majkom. - No, onda bih rado govorio s majkom, i to to prije. - Sutra? - upita Gunhild nesigurno. - To bi bilo vrlo dobro. Ostanimo, dakle, pri tome. Ugovorite odmah sa sestrom Karlom vrijeme dolaska kako majka ne bi morala ekati. - Stra no! - ree profesor Bergmeister, kad je Gunhild Wigand izi la. Zavukao je ruke u d epove svog bijelog ogrtaa i podigne ramena kao da mu je hladno. - Ablatio retinae. Jadno dijete! Dr Hilpert se smje kao. - No, prije svega, ona doista nije vi e dijete, a drugo ... ta do la je jo pravovrem eno. Ako se operacija odmah izvr i, mo e joj se spasiti vid. - Mo e! Tono kao to ka ete..... mo e! Profesor Bergmeister izvati iz d epa kutiju cigareta, razmisli malo pa ree: 12 13 - Doite, Normane..... idemo preko k meni! Rijetko se dogaalo da profesor Bergmeister oslovi svog asistenta imenom i uvijek bi onda dr Hilpert bio gotovo bolno svjestan injenice koliko mu taj ovjek znai... k ao uzor, stariji prijatelj, kao ovjek. - Znam, to zvui smije no - rekao je profesor Bergmeister kao da se brani od nekog predbaci-vanja, mada mu nitko nije ni ta predbacio - operirao sam tisue pacijenata ... nikad nisam ni pomislio da ih brojim. A ipak ... kad god se nalazim pred ope racijom, obuzme me ne to poput... poput tjeskobe. Mo ete li to razumjeti? Toliko tog a o tome ovisi. Mo da srea, mo da sudbina, cijeli ivot jednog ovjeka. U ao je ispred svog asistenta kroz vrata s mljenim staklom u svoju radnu sobu, veli

ku prostoriju posve nalik sobi dra Hilperta. Samo su sagovi i zastori bili malo skupocjeniji, pisai stol ne to dekorativniji, a u uglu je stajao nizak stol s dubok im naslonjaima, kojih nije bilo u sobi dra Hilperta. Profesor Bergmeister pripali cigaretu, a zatim pru i kutiju svom asistentu. - Stvar je u tome to ste vi pravi lijenik, gospodine profesore - ree dr Hilpert ma lo promuklo jer se stidio uzbuenja to su ga u njemu izazvale profesorove rijei. - V i ne vidite samo bolesni organ ve cijeloga ovjeka. - Uzeo je ibicu, pripalio cigare tu i duboko povukao dim. - Vjerojatno i sami objektivno vrlo dobro znate da su s ve va e bojazni neosnovane. Nema boljeg onog kirurga od vas ... takav jednostavno ne postoji. Profesor Bergmeister stane uz iroki prozor i leima okrenut prema sobi ree, gotovo k ao da govori sam sebi: 14 - Onaj strah da bi ruka mogla zadrhtati! Jedan neznatni krivi pokret... - Vama se to nikada nee dogoditi, gospodine profesore - odvrati dr Hilpert poseb no to istiui. - Uostalom, smijem li ne to predlo iti? - Ali molim, kolega! Ostavite se tog okoli anja. Inae u jo sam sebe smatrati neuviavn im tiraninom. Dr Hilpert se nehotino uspravi. - Mo da bi upravo ovaj sluaj bio prikladan za primjenu fotokoagulacije. Mislim - n astavi urno prije nego to ga je profesor Bergmeister mogao prekinuti - da smo ovu metodu ve dovoljno temeljito ispitali. Tri godine obavljali smo pokuse na psima . .. kad ka em obavljali smo mislim zapravo samo vas, gospodine profesore, ja sam vam jedino mogao biti pomonik u radu ... A k tome ste vi jo i cijeli niz pokusa izvr il i na samom sebi... Sada mu profesor Bergmeister upadne u rije. - Nekoliko pokusa, to bi bilo tonije reeno. Taj niz pokusa o kojemu govorite jo ni po to nije zakljuen. - Vi dakle, elite, dalje ... eksperimentirati? - Svakako. - Gospodine profesore ... - Znam, znam, vi me elite upozoriti na opasnosti. To ste ve dovoljno esto inili, dr agi moj! Zar ne mo ete konano uvidjeti da je to to ja inim samo moja du nost? Dr Hilpert je utio. Profesor Bergmeister mu pristupi. - Poslu ajte me sad malo, Hilperte. Ta obojica smo se slo ili u tome da koagulacija svjetlosti, ukoliko je bude mogue primjenjivati bez opasnosti za pacijenta, pred stavlja ogroman napredak u onoj kururgiji, zar ne? Umjesto no em mo e15 mo tada raditi pomou svjetlosti... pomou ... da tako ka emo ... svjetlosti u snopovi ma, koncentrirane svjetlosti, moi emo izazvati ak sterilnu upalu, kao mo da kod ablac ije retine, a sve to bez operativnog zahvata koji nam sada tek omoguuje pristup s tra njem dijelu oka! Znate i sami da nam to uvijek iznova zadaje posebne pote koe. - Da, gospodine profesore - odvrati dr Hil-pert - i upravo zato smatram ... Profesor Bergmeister mu nije dopustio da zavr i. - Upravo je zato neophodno da se ova nova metoda potpuno usavr i. U tu svrhu potr ebno mi je ljudsko oko. Od kojeg bih ovjeka mogao zahtijevati da mi bude pokusni kuni? Jedino od samog sebe. - To nije tono, gospodine profesore - suprotstavi se dr Hilpert - vi vrlo dobro znate da ja sam... - Znam da biste vi to uinili. Jer ste dobar mladi. Mo da i mene radi. Ili zato jer se ne elite pokazati kukavicom. Ali ja ne mogu i neu primiti va u ponudu. Vi ste vrl o sposoban lijenik, mlad ovjek na poetku karijere. Va e je oko va najvredniji instrume nt. Ne, nemojte mi sad opet doi s tim prijedlogom. To jest i ostaje potpuno isklj ueno. - Profesor ugasi cigaretu. - A va prijedlog da metodu koja jo nije potpuno is ku ana primijenimo upravo na tom stvorenju u cvijetu mladosti bio je vjerojatno sa mo ala. Na mojoj klinici ova se metoda svakako nee primjenjivati prije nego to bude m potpuno siguran ... stopostotno siguran da nee uslijediti popratno tetno djelova nje! I time smo, vjerujem, ovu temu zakljuili. Zahvaljujem vam, gospodine dok

tore. Posvetimo se opet svojim pacijentima. Dr Hilpert se okrene i ode. Osjeao se ukorenim poput aeta. Nije bio ni ljut, niti p ostien, ve jedino duboko zabrinut. Znao je da bi opasnost kojoj se izlagao profesor Bergmeister mogla imati nesagle dive posljedice. Spavaa soba dra Hilperta nalazila se na najvi em katu one klinike; bila je to vrlo j ednostavno namje tena prostorija kojoj je on poku ao dati ne to ugodniju atmosferu nek im svojim osobnim predmetima: te kim ko natim naslonjaem u kojem bi naveer pu io svoju p osljednju lulu, arenim, rukom vezenim sagom iz Lime s udesnim likovima iz bajki ko je su mu postavljale stalno nove zagonetke, zatim nekoliko alica, pepeljara, stol nih garniturica i jastuia to su mu ih darovale zahvalne pacijentice. Kao to je to inio svake veeri, tako se i veeras, nakon posljednjeg obilaska privatno g i opeg odjela, popeo u svoju sobu, skinuo bijeli ogrta, oprao ruke i etkom zaglad io gustu, tamnu kosu. Upravo se spremao izai... kad netko zakuca. Zastade i oklij evajui, ree glasno: - Slobodno! Vrata su se otvarala prema hodniku i tako je pro lo nekoliko sekundi dok nije u po sjetiocu prepoznao Gabrijelu Zerling. Gabrijela Zerling bila je nje na i ljupka dj evojka, studentica medicine osmog semestra, a sada je hospitirala na onoj klinici profesora Bergmeistera. Ugledav i je, lice dra Hilperta se razvedri. - Halo! - rekao je iznenaeno. - Lijepo od vas da ste me posjetili. Smijem li vam ponuditi jedan konjak? Po ao je prema ormaru. 16 2 - Oima ljubavi 17 - Hvala, ne - ree Gabrijela. - Moram s vama razgovarati, doktore Hilpert... hit no je! - Ali, molim, bez daljega. Uite samo ... - Ne ovdje - odvrati ona. Dr ei ve bocu u rukama, on podi e pogled i tek onda primijeti da ona jo uvijek stoji u otvorenim vratima. - No, to je? - upita. - Predrasude? Ali, to ne bi bilo nalik na vas. - To nema nikakve veze s predrasudama -odvrati Gabrijela naglo - no, vi i sami znate kolikih govorkanja ima na klinici. Ne bih voljela da i ja budem predmet og ovaranja. - U redu, govorite, molim! Mada ne smatram ba osobito ugodnim voditi razgovore p ri otvorenim vratima i jo k tome stojei. No, i bez obzira na to, upravo sam se spr emao sii na veeru. Bilo je to prvi put da se Gabrijela smela. - Mislila sam - rekla je oklijevajui - da bismo mogli vani ne to pojesti... Pogleda ga upitno. Dr Hilpert je u ivao u njenoj smetenosti, trudio se da djeluje zami ljeno. - Mislim, naravno, ukoliko nemate kakav drugi plan - brzo je dodala. On nije vi e mogao ustrajati u svojoj ozbiljnosti. - Pa da i imam sastanak sa samom engleskom kraljicom - odvrati - bilo bi mi i s uvi e te ko odbiti tako armantnu kolegicu. Spremio je bocu s konjakom, izvadio svoj lagani sportski ogrta iz ormara i dok se oblaio ree: - Doite, djevojice, po urimo ... inae e nas na koncu jo uhvatiti sestra Hilda i pri iliti da pojedemo onu njenu dosadnu salatu. Spustili su se liftom, dr Hilpert izmijeni na brzinu jo nekoliko rijei s doktorom Boninge-rom, de urnim lijenikom, dok je Gabrijela obukla svoj kaput od devine dlake . Iza li su kroz iroki portal one klinike u prednje dvori te. Pomalo je snije ilo: tanke, spore pahuljice rastapale bi se im bi dodirnule tlo. Dr Hilpert je uhvatio Gabrijelu ispod ruke da bi je poveo do ve e. Ali ona se opir ala. - Povezimo se radije - rekla je - preko su moja kola. On zastane i ree uzdignutih obrva:

- Ah, potpuno sam zaboravio da imam pred sobom ker kapitaliste. No, Gabrijela mu spremno odvrati: - Smatrate li mo da da je bogatstvo sramota? Bila je veoma ljupka pri blijedom sjaju svjetiljke na ulaznim vratima, dok su pa huljice, jedna za drugom, padale na njezinu tamnu, glatku kosu. U tom trenutku d r Hilpert nije bio ni najmanje raspolo en za prepirku. - Jasno da ne mislim tako - rekao je pomirljivo. Meutim, nije ba bilo tako jednostavno umiriti Gabrijelu. - Ja se nipo to ne stidim to je moj otac stekao milijune - rekla je izazovno. A za tim, okre-nuv i se i prekapajui po svojoj studentskoj torbici da bi na la kljueve auto mobila, doda prkosno: - Ne stidim se ni toga to je moja majka bila radnica ... posve obina radnica u staroj tvornici prije nego to ju je o enio. Pogledao je njen nje ni, malo prkosni profil i nije mogao odoljeti elji da je izazi va. - Pa to je sve vrlo zanimljivo, moja draga gospoice Zerling - odvratio je dobroh otno - ali, ako , ;: 18 19 dopustite jedno pitanje... je li to bio razlog e elje da razgovarate sa mnom? Da mi ispripovijedate povijest svoje obitelji? U meuvremenu bili su u li u kola i ukljuili se u rijedak promet predgraa. - Oprostite to sam vam dosaivala - rekla je hladno - to se vi e nee dogoditi. - Nema ni govora o dosaivanju. To to ste, eto, gotovo udarili o stablo, bilo je o tprilike ne to najuzbudljivije to sam do ivio u posljednje vrijeme. Ona nije htjela prihvatiti taj ton zadirkivanja. - Zaista moram s vama razgovarati - ree, i kako je on nije ni ta upitao, doda nako n male stanke - o profesoru Bergmeisteru. - Ah - bilo je sve to je izustio. - Vi znate o emu se radi... - Ne, doista ne znam. Nemam pojma. - Mo da ja o svemu tome ne bih trebala ni ta znati... moram vam odmah i rei da vam neu odati odakle to znam. Ali ovi pokusi s foto-koagulacijom to ih profesor obavl ja na samome sebi po mom su mi ljenju upravo ubitani! - A za to vi to meni pripovijedate? - I jo pitate? Vi to ne smijete dopustiti, vi to morate sprijeiti! - Moja draga gospoice Zerling, kako vi to zami ljate? - Va a je stvar kako ete to izvesti... no, u svakom sluaju on mora s tim prestati. Ako su pokusi zaista prijeko potrebni, za to si ne odabere druge objekte za to? Bo lesnike, na primjer! Da, to bi bila ideja! Neizljeive bolesnike. - Ne bi to bilo dobro rje enje, ak kad bi se oni sami dobrovoljno ponudili - rekao je dr Hil-pert umorno. - Nije li vam palo na pamet da i ja s tim ve mjesecima ra zbijam glavu? 20 - Zar i vi? - A to ste mislili? Upravo sam mu se jutros ponudio za pokuse. - Ne! - uzvikne Gabrijela u asnuto. Dr Hilpert je s uenjem pogleda. - Molim, pribli ite kola malo rubu plonika... da, tako! A sada zaustavite. to ste o no bili rekli? Mislio sam da vam je stalo do toga da za titite vid profesora Bergm eistera? - Da, svakako. - Gledala je mimo njega, njene su se ruke nervozno grile. - Samo ... ako biste vi... ta time se ne bi ni ta postiglo. - Pa, ipak. Moje su oi zdrave, mlai sam ... rizik kojemu se time izla em bio bi sva kako znatno manji. Gabrijela podigne glavu i pogleda ga, oi su joj plamtjele od uzbuenja. - Zaklinjem vas ... nemojte to initi! Molim, molim vas ... nemojte! On se nagne nad nju, zagrli je i poljubi. Ljubio ju je dugo, pomamno i sa sve vei m uzbuenjem. Kad se konano odvojio od nje, osmjehivao se, ali mu je glas zvuao promuklo: - Odavno sam to elio, Gabrijela! Ona nije bila zbunjena!

- To ti ak i vjerujem - rekla je i pre la rukom preko svoje kratko o i ane glatke kose - a ipak bih se mogla kladiti da e mi jednog dana predbaciti da sam te ja do toga dovela. - Pa onda? Ili mo da nije tako? - Bezobraznie! - odvrati Gabrijela i radosno se nasmije. Michael Bergmeister se lijeno podigne iz dubokog, ko om presvuenog naslonjaa; bio je to vitak mladi, visok i pomalo nespretnih kretnji, a 21 kratka poput etke pod i ana kosa jo je pojaavala njegov djeaki izgled. - Dopustite mi sada da se udaljim - ree, na-kloniv i se lako i nespretno svojoj mae hi. Sjedjeli su poslije veere u salonu uz alicu kave, profesor Bergmeister, Vera, njeg ova ena i njegov dvadesetdvogodi nji sin, student medicine estog semestra. - Zar mora ii? - Vera nije mogla prikriti svoje razoaranje. - Upravo danas kad je na programu zanimljiva televizijska drama. Pogledao ju je, osmjehujui se. - Da, moram. A ne bih ak mogao ustvrditi da mi je ao zbog toga. Ti zna dobro da ni sam prijatelj unaprijed pro vakanih u itaka. - Michael! - zazove ga njegov otac prijekorno. Michaelov smije ak pre ao je u cerekanje. - Zao mi je, stari moj, to mi se samo izmaklo. Nisam htio povrijediti va e osjeaje . - E, ba si nas utje io! - Profesor Bergmeister pripali cigaretu. - Bio netko i uvj eren da je jedino njegov vlastiti nain ivota onaj pravi, ne bi pritom nikada smio zaboraviti na po tovanje to ga duguje mi ljenju ljudi oko sebe. - Bacio je ibicu u pep eljaru. - Uostalom, ako mora raditi, to ti je dovoljna isprika. - ak ni to - priznao je Michael - danas se u studentskom klubu opet prireuje vee d e za... - Je li to doista toliko va no? - zapita Vera. - Pa, jasno. Ta, ne mogu drugove ostaviti na cjedilu. Bez mene se oni se mogu n i maknuti. Nakon Michaelova odlaska kao da je mali salon najednom postao neobino tih. utnju j e prekinuo profesor Bergmeister. 22 - Ne misli li - upita - da se Michael u posljednje vrijeme ne to mnogo zadr ava iz van kue? Jedva da ga i vidim za vrijeme obroka, pa ak ni tada redovito. Vera slegne svojim punakim, okruglim ramenima. - Mlad je, poduzetan. Ne udi me to se s nama dosauje. - Mo da ima pravo. Ali meni se katkad ini... kao da me upravo izbjegava. - To si ti samo umi lja ... Vera ustane, istrese pepeo iz punih pepeljara u jednu, stavi prazne alice za kavu , kutiju za eer i posudicu za slatko vrhnje na areni lakirani poslu avnik. - Nisam siguran da si ba u pravu. - Ako Michael zaista nekoga izbjegava, tada sam to ja. On me ne prihvaa. Vjeroja tno ga moja prisutnost tjera od kue. - Zar to misli ozbiljno? Ta smatrao sam uvijek da se vas dvoje dobro razumijete ... - Reci radije da je uvijek samo pravio lijepo lice! Kad sam do la u kuu, bilo mu j e dvanaest godina... vrlo samosvjestan momi. Ve je tada znao kontrolirati svoje osj eaje. Dodu e, nije se nikada prema meni odnosio neprijateljski ili grubo, ako misli na to ... Jednako tako mi se nikada nije obraao drugaije nego zovui me samo imenom. Profesor Bergmeister se smje kao. - No, ti bi tada bila vjerojatno mlada majka za dvanaestogodi njaka... pa i dan as jo . Kad vas se promatra jedno kraj drugoga moglo bi vas se prije smatrati braom ! - Ti si kratkovidan. Inae ti tako ne to nikada ne bi palo na pamet! 23 Ali usprkos onome to je rekla, Vera uspravi svoje mladenako, puna no tijelo, te ljep ota njena stasa u tijesnoj kunoj haljini doe do punog izra aja. Bila je to lijepa ena , kosih zelenih oiju, besprijekorne nje ne puti, svijetloplave svilenkaste kose koj

u je veeras poe ljala tako da joj je slobodno padala na ramena. On se sve vi e osmjehivao. - U mome je zvanju bitno da se o tro vidi, a ja te uvjeravam da ti ak ni na jkritiniji promatra ne bi ni danas dao vi e od ... no, recimo ... dvadeset i dvije godine. Sada vi e nije mogla prikriti da je njegov kompliment raduje. - Poku avam, eto, da se odr im u formi -odvrati bez pretjerane skromnosti. Najednom profesor Bergmeister pomisli kako ona za to ima i dovoljno vremena, i p rilike, i novaca ... Meutim, nikada si ne bi dopustio da takvu misao glasno izrek ne. Vera odlo i poslu avnik na stoli i poe prema prozoru. Uz put baci pogled na svoj mali, bri-ljantima optoen runi sat, poklon supruga za de-setogodi njicu braka. - Vjerojatno vijesti jo nisu zavr ene, ali ja bih ipak ve ... On joj upadne u rije. - Vera! - Da, molim? - Zar bi ti to bila velika rtva kad veeras ne bismo gledali televizijsku dramu? N emoj me, molim te, sada gledati tako kao da zahtijevam ne to stra no ... Radi se jed nostavno o tome da bih danas umjesto toga mnogo radije popio bocu vina i malo br bljao s tobom. Napuila je usne. - Pa ti dobro zna koliko sam se veselila upravo ovoj inscenaciji! - Da, znam. Oprosti, molim te, to sam predlo io ne to tako glupo. Ako ti je toliko s talo do toga, onda to u miru pogledaj... - Profesor Bergmeister ustane. - Samo t e molim, nemoj se ljutiti ako se povuem u svoju sobu. Njene zelene oi zabljesnu. - Ostavit e me samu? On joj htjede rukom podii bradu, no ona se trgne. - Ta nee biti sama. Bit u u susjednoj sobi... Osim toga, sama e drama, nadajmo s e, biti toliko zabavna da ti ja uope neu nedostajati. - Za to, ta za to si takav? Pa ti dobro zna da nemam ni ta od ivota ... ni ta, ba ni ta dim tu i ekam da doe kui, a onda ... onda ... Za utjela je. - Zar doista ne mo e shvatiti da nakon dugog napornog dana ne elim suvi e naprezati oi . - Suvi e naprezati!? - gotovo je kriknula. -Sad znam to se s tobom dogaa... sada to znam. Opet jedan od onih tvojih groznih pokusa na samome sebi! Nemoj mi lagat i! Znam to! On se okrenu u namjeri da bez rijei napusti sobu, ali ona stane pred njega. - Ne mo e me samo tako ostaviti! Ja sam tvoja ena i imam pravo ... - Molim te, Vera - ree on, preklinjui... -molim te! Ta neemo valjda na ovaj nain ra zgovarati. Ona prigu i glas, ali i sada, dok je govorila tiho, rijei joj nisu zvuale manje uzne mireno. - Ne radi se samo o tvojem zdravlju o koje se ogre uje ... Nije to tvoja privatna stvar, sve ono Jfe. 24 25 to ti radi ! Ti ima obaveza prema meni. Da, da, znam, sve ti to radi za znanost, za d obro ovjeanstva koje pati... ve naizust znam sve te fraze! Ja sam ovjek koji bi ti m orao biti najbli i, ja, tvoja ena. Za to bar jedanput, jedan jedincati put, nema obzir a prema meni? - Ti kao da ima potpuno krivu predod bu ... Ona mu upadne u rije. - Ne, time me nee obrlatiti. Nisam glupa guska koju se mo e zavaravati. Mo e li mi se zakleti da pokusi ni u kojem pogledu ne tete tvojim oima? - Vera, ja... - Dakle, ne mo e . A mora mi priznati da e morati prestati s radom kad ni s najjaim na oalima ne bude vi e mogao vidjeti. Bilo, pa pro lo. Svakako, tvoja djelatnost kirurga.

Da, mo da e ... mo da... svoju profesuru jo moi zadr ati. Bar izvjesno vrijeme. Dok se poka e da mlade ljude vi e ne mo e dr ati dovoljno vrsto u svojim rukama. Tada e te eme irati. To fino zvui. Ali ne znai ni ta drugo do injenice da ostajemo samo na jednoj b ijednoj penziji. Zavr eno je tada s privatnim pacijentima, honorarima ... Michael e morati prekinuti studij... Sada mu je konano uspjelo da je prekine. - Ali, Vera, pa to je besmislica! Ta to ti je odjednom? Sve su to silna pretjera vanja koja... Ali ona je uporno nastavljala. - A ja - ree, dok se njezino lijepo tijelo treslo od jecaja - ja sam sve za tebe rtvovala ... svoju karijeru glumice, sve! Uinila sam to iz ljubavi. Da sam samo s lutila da ti je toliko malo stalo do mene... 26 On je zagrli i usprkos njezinu opiranju dr ao ju je vrsto zagrljenu. - Ta ja te volim, Vera ... volim te danas kao prvoga dana! Za to ne eli uvidjeti da za mu karca postoje du nosti koje ... Jednim se pokretom otrgla od njega. - Ako tako misli - ree izobliena glasa -kako si se usudio vezati uza se enu poput mene... 27 2. Operacija mre nice Gunhild Wigand bila je zakazana za devet sati prije podne. Vee p rije toga dobila je jako sredstvo za spavanje. Malo prije no to su je odvezli u o peracijsku dvoranu dr Hesse, anestetiar one klinike, dao joj je injekciju za umire nje koja je vrlo brzo poelo djelovati. Gunhild je bila potpuno sabrana. Kad je na kolicima pro la kraj svoje majke, elega ntne, ne to previtke dame koja je ekala ispred operacijske dvorane, smogla je ak i s lab osmijeh koji je gospoa Wigand grevito uzvratila. Tada su je odvezli u prostori ju za pripremu i dvokrilna vrata su se zatvorila. Sestra Ethel, punaka, vrlo mirna ena, bri ljivo joj je dezinficirala dio lica oko li jevog oka, vrstom vrpcom joj je povezala kovre, a glavu pokrila bijelom sterilnom maramom s okruglim izrezom, koji je ostavljao otkrivenim samo dio lica oko lijev og oka. Zajedno sa sestrom Gerdom, koja je pomagala pri operaciji, odvezla je pa cijenticu u dvoranu za operacije. Sestra Gerda polo ila ju je na operacijski stol, i to tako da joj je glava opu teno le ala na osloncu. Dvorana je bila jarko osvijet ljena. Dr Hesse ue ve potpuno odjeven za operaciju, u bijelom ogrtau, s bijelom kapom i za t itnom gazom na ustima. Primijetiv i strah u Gun-hildinom otvorenom oku, nastojao j e da je umiri. 28 - Ne treba se bojati... Uvjeravam vas da neete ni ta osjetiti. - On uzme trcaljku z a injekcije koju mu je pru ila sestra Ethel te zabode igu brzo i vje to desno od oka . Nakon to je ne to omam-ljujue tekuine isteklo, izvue iglu i zabode je jo jedanput li evo ispod oka. U trcaljki je bila mje avina novokaina, sredstva za omamljivanje, i cor-basila, sredstva za su avanje krvnih ila i smanjenje priliva krvi. - To je bilo sve - ree umirujui je - gore od toga nee biti. - Priekao je jo pet minu ta kako bi se uvjerio da je osjetljivost oka ve vrlo smanjena, a onda uzme drugu injekciju. Ovoga puta zabode iglu iznad oka, tono u onu spojnicu. Dok su se obavljale sve te pripreme za operaciju, profesor Bergmeister i njegov asistent dr Hilpert ve-su bili u li u prostoriju za umivanje i sterilizaciju. Opral i su ruke tekuinom za dezinfekciju. Nakon propisanih pet minuta pru ila im je sestr a Ethel sterilne runike, a zatim pomogla najprije profesoru, pa onda doktoru Hilp ertu da obuku haljetke za operaciju koji su se straga vezivali. vrsto su namjesti li svoje kape, a na usta vezali za titne gaze. Na jedan znak profesora donijela je sestra Gerda jo jedanput na uvid sliku ablati o retinae, na kojoj je kamerom za snimanje one pozadine snimljeno oko pacijentice . Mjesto pukotine mre nice bilo je utvreno tono na milimetar. Dr Hesse ue u umivaonicu. - Sve pripreme obavljene, gospodine profesore - javio je - supkonjunktivalne in jekcije primijenjene prije pet minuta. Djelovanje potpuno.

- Puls? - Zadovoljavajui. inilo se da profesor Bergmeister oklijeva djeli sekunde, no tada ree: 29 - Dakle ... mislim da mo emo zapoeti. Sestra Gerda, molim eono povealo. Jedan za drugim u li su u operacijsku dvoranu. Dr Hilpert se nagne nad pacijenticu te namjesti aparat za otvaranje vjea koji mu je pru ila sestra Ethel. Oko pacijentice bilo je sada irom otvoreno, a svako trepta nje ili trzanje onemogueno. - Molim, pogledajte sada prema gore - zamoli dr Hilpert -jo vi e, ako je mogue ... tako, da. Hvala! Bile su to posljednje rijei koje e biti izgovorene do kraja operacije. Radilo se u potpunoj ti ini jer je pacijentica primila samo lokalnu anesteziju te je ipak bil a donekle pri svijesti, iako ne potpuno. Profesor Bergmeister, dr Hesse, dr Hilp ert i sestra Ethel bili su dobro uigrani tim. Dovoljan je bio samo jedan mig ili tek mala kretnja da bi se sporazumjeli. Svi su radili golim rukama kako bi ouval i punu osjetljivost. Sestra Gerda pru ila je doktoru Hilpertu tanku sterilnu iglu s perlonskom niti. S dva-tri uboda u spojnicu privrstio je dr Hilpert nit i tako fiksirao oko. Kraj ni ti zadr ao je za sve vrijeme operacije u ruci. Profesor Bergmeister pogleda upitno anestetiara koji je dr ao prst na bilu pacijentice. Dr Hesse neprimjetno kimne. Dr ei u desnoj ruci vrlo tanak i vrlo o tar skalpel, nagnuo se profesor Bergmeister n ad otkriveno oko pacijentice. Bez oklijevanja zarezao je i nainio vrlo fini rez k roz spojnicu. Istoga je asa, neoekivano, oko poelo jako krvariti. Skalpel je bio za hvatio malu ilicu. Dr Hilpert podigne glavu i upre pogled u anestetiara. Zar je mog ue da je zaboravio injicirati corbasil za spreavanje krvarenja? Ali dr Hesse stajao je potpuno mirno, tek gotovo neprimjetno slegne ramenima. Ne ekajui na znak profesora, sestra Ethel ve mu je pru ila siu nu srebrnu tipaljku. Svi su netremice gledali u uske, pokretljive ruke profesora, i s olak anjem vidjeli kako je prona ao prerezane krajeve ile, te ih jeda n za drugim odvojio tipaljkom. Zatim je oba kraja povezao pomou niti te uklonio tip aljku. Prvi je rez sada le ao pred njim, otvoren i bez krvarenja. Dr Hilpert s divljenjem utvrdi kako bri ljivo profesor Bergmeister prodire kroz or bita no tkivo i one mi ie sve do mjesta gdje je do lo do odvajanja. Tada profesor odlui a primijeni skle-ralnu eksciziju, uzme dijatermijsku iglu i stavi u pogon no ni pr ekida. Sitnim ubodima op io je pukotinu izvana i iznutra i time je blokirao, tako d a se ne mo e dalje iriti. Pri tome je krajnjim oprezom nastojao izbjei da pincetom d otakne mre nicu koja je izvanredno osjetljiva. Znao je da e mre nica sama od sebe ope t prilegnuti. Kako bi mre nica koja je sada slobodno le ala poslije dobro prilegla, uinio je oko pukotine niz sitnih uboda i tako izazvao upalna ari ta. Trebalo bi da n a taj nain mre nica sraste s podlogom. Na njegov znak sestra Ethel mu ponovo doda tanki skalpel. Dugim, brzim rezom izv r io je sr-pastu eksciziju sklere. Ovoga je puta do lo samo do slabog krvarenja koje je odmah prestalo. Profesor Bergmeister odstrani pincetom izvaeni djeli usmine. S estra Ethel mu pru i vrlo tanku iglu u koju je bila udjenuta sterilna vlas enske ko se. Sada je profesor laganim ubodima sa io oba mjesta reza na usmini i tako skrati o bulbus. Smanjivanjem one jabuice trebalo bi oslabiti napetost kojoj je bila izlo e na mre nica. 30 31 ^k/vap*-*1" Profesor odstrani niti kojima je bio povezao prerezanu ilicu, a zatim se uspravi odahnuv i. Svi su znali da je operacija zavr ena. Profesor Bergmeister se okrenu i bez rijei n apusti operacijsku dvoranu. Nekoliko je trenutaka dr Hilpert gledao za njim: inio mu se jo pognutijim nego inae ... uska pojava prignuta pod bremenom odgovornosti. Dr Hilpert se sada okrene pacijentici, nje no joj iz spojnice izvadi nit kojom je bio fiksirao oko u njegovu neprirodnom polo aju i ukloni dr a vjea. Pacijentica promrm

lja ne to nerazumljivo, malo trepnu i zatvori oko. ulo se jo samo njeno duboko disan je. - Zaspala je - ustanovi dr Hesse - puls je zadovoljavajui. - Izvrsno! - Dr Hilpert prieka jo trenutak, promatrajui kako sestra Ethel skida st erilnu maramu s glave pacijentice. Pojavilo se Gunhildino opu teno, sada u snu got ovo djeje lice. Sestra koja je asistirala pri operaciji stavila je spretnim pokre tima tanak pamuni zavoj preko operiranog oka. - Mislim da je sada mo emo prenijeti gore -ree dr Hesse - ali netko mora ostati kr aj nje dok se ne probudi. - Naravno, gospodine doktore! - odvrati sestra Ethel ne trudei se da sakrije kak o tu napomenu upuenu njoj, iskusnoj sestri, smatra potpuno suvi nom. Dr Hilpert poe u umivaonicu gdje je sestra Gerda upravo pomagala profesoru Bergme isteru da skine ogrta. Profesor je izgledao vrlo umorno. Skinuo je naoale s eonim povealom i pre ao rukom pr eko oiju. Obrati se doktoru Hilpertu. 32 - Koliko mi je poznato, danas vas oekuju jo dva zahvata? - upita profesor. - Da, gospodine profesore. Jedno vaenje truna i jedan glaukom. - Rado bih s vama razgovarao ... Dr Hilpert i nehotice pogleda na veliki bijeli sat u udubljenju zidnih ploica. - Ne sada - doda brzo profesor Bergmeister - ne bih vas nikako htio zadr avati. - Nadam se da u biti gotov poslije jedanaest sati. Ako vam to odgovara ... - Da, naravno - odgovori profesor osmje-hnuv i se blago - oekujem vas u svojoj rad noj sobi. Malo zatim i dr Hilpert krupnim koracima napusti prostoriju. U sobi za sestre mlada sestra Gerda ve mu je pripravila alicu kave. - Konano, gospodine doktore - nestrpljivo e sestra Gerda - imate svega jo pet minu ta od ekstrakcije. - Smje kala se dok mu je ulijevala kavu. - Tako vam bar kava ni je prevrua. Dr Hilpert pripali cigaretu. - Kako je lijepo gledati vas dok se smje kate - ree. - Vi ste svijetla toka mog ivota! Ona malo porumeni i odvrati: - Ne biste se trebali tako aliti, doktore ... Jednoga dana mogla bih va e rijei shv atiti ozbiljno, a onda bih vam utjerala lijepi strah! - Mislite?! To znai da ste me potpuno krivo ocijenili! - ree i podraga je po poti ljku. - Oprostite ... ao mi je ako smetam! - ree Gabrijela Zerling o tro. Bila je gurnula pritvorena vrata i u la u prostoriju. - Ali ne, nipo to - odgovori dr Hilpert i otpi gutljaj kave. 3 - Oima ljubavi 33 Sestra Gerda porumenje jo jae, brzo promrmlja da mora hitno u operacijsku salu i i zie. - Dakle, zato ti se toliko urilo! - Gabrijela e ironino. - 0, da! A kad i ti jednom postane prava lijenica, shvatit e da je i lijeniku katkad a potrebna mala okrepa. - Flert? - Ne, tek alica dobre kave ... Ali, uostalom taj tvoj mali ljubomorni ispad upra vo je dra es-tan. - Ah, nemoj si samo umi ljati nekakve slabosti - odvrati mu bijesno i okrene se. - Kamo tako urno - uzviknu on - sada kad si mi ve i onako potjerala sestru Gerdu, o h, svu moju sreu, mo e mirne du e jo malo ostati. - Zar me ba uvijek mora ljutiti?! On se nasmije: - Pa, ne ba uvijek. Ali katkada je to pravo osvje enje! - Ah, ti! - najednom pobijedi njen smisao za alu, morala se nasmijati. - Ti si najarobnija ena koju sam ikada sreo - ree on ozbiljno. - Tako bih te rado sada poljubio ... Ali, na alost... - ugasi cigaretu i nadu ak ispije ostatak kave na alost, du nost zove.

Dva sata kasnije sjedili su profesor Bergmeis-ter i njegov asistent za niskim st olom u profesorovoj svijetloj radnoj sobi. Profesor je sebi i svom mladom kolegi natoio a icu konjaka, a zatim izvadio cigaretu iz srebrom okovane kutije. Dr Hil-pe rt po uri da mu pripali cigaretu. 34 - Moram znati istinu - odluno ree profesor Bergmeister. - Nemojte me niega po tedjeti... elim potpunu istinu, razumijete li me?! - Da, gospodine profesore - odvrati dr Hil-pert oklijevajui. Nije mogao sakriti svoju nelagodnost. Profesor Bergmeister ga pogleda kroz plavi-astu koprenu dima sa smije kom punim raz umijevanja. - Znam da vas postavljam pred veoma te ak i neugodan zadatak, Normane! - ree - Ali , kome bih se drugome i mogao obratiti ako ne vama? - Ako doista elite da vas pregledam - odvrati dr Hilpert nastojei da svlada uzbuen je - ja sam, naravno, spreman. - Nije mi toliko stalo do samog pregleda koliko do tone i iskrene dijagnoze. Dak le, zaponi-mo odmah. Htio bih se toga rije iti. - Profesor Bergmeister ugasi svoju tek maloas pripaljenu cigaretu i ustade. I dr Hilpert ustane. - Jeste li u posljednje vrijeme imali nekih tegoba, gospodine profesore? - upit a. - Bolove u oima, da. Danas, nakon one operacije mre nice, ponovo sam ih naroito jak o osjetio. No, vi e me zbunjuje injenica da sam u posljednjih est mjeseci dva puta m orao pojaati dioptrije svojih naoala. Dr Hilpert je utio. - Pretpostavljam da vam to nije izmaklo -doda profesor Bergmeister pomalo gorko . - Kako li se samo duboko moram nagnuti nad pacijenta pri operiranju ... Dr Hilpert je osjeao potrebu da ka e ne to umirujue ... - Siguran sam, gospodine profesore, da su va a strahovanja u najmanju ruku pretje rana. 35. - No, vidjet emo - ree profesor sa smije kom kojemu se njegov asistent morao upravo diviti. Jedan za drugim u li su kroz vrata s mljenim staklom, u tamnu komoru s optikim apara tima. - Mislim da bismo si prije svega mogli u tedjeti svjetiljku - rekao je profesor B ergmeister -bio bi dovoljan oftalmoskop - i sjedne u stolicu za preglede. - Mo emo zapoeti, kolega. Aparat je spreman. Dr Hilpert privue svoju stolicu sasvim blizu stolici svog prominentnog pacijenta, uzme ogledalo za pregledavanje oiju i pritiskom dugmeta ukljui osvjetljenje. - Molim, skinite naoale! - ree. - No, tako ne to! - profesor se nervozno nasmije. - Sto puta sam to ve rekao svoji m pacijentima, a kad je ovjek sam na redu, onda to potpuno zaboravlja. - On skine naoale i polo i ih na ormari s lijenikim instrumentima koji mu je bio na dohvat ruke. Dio njegova lica, oko oiju, djelovao je sada, bez naoala, upalo. U sumraku radne sobe inio se sada mnogo starijim. Dr Hilpert je najprije pomou ogledala pregledao lijevo oko. - Mre nica prilino tanka - ree - ali inae nema nikakvih bolesnih promjena. - Iz njeg ova glasa moglo se razabrati koliko se on sam, ustanoviv i to, osjeao olak anim. - Izvrsno! - Profesor Bergmeister je govorio kao da se ne radi o njemu samome. - Moglo se i oekivati da e se mre nica pri mojoj jakoj kratkovidnosti vremenom izliz ati. Budui da je bul-bus du i, to je, na alost, mre nica stalno izlo ena prejakom razvla nju. - Dobro poznat simptom - potvrdi dr Hilpert. 36 - Dakle, nikakav tjelesni napor - nastavi profesor - ukoliko elim izbjei opasnost da se mre nica razdere. - Tiho se nasmije. - No, to me nee stajati mnogo svladavan ja. Sporta nisam nikada bio. Dr Hilpert je pre ao na pregled desnog oka. Dugo, bri ljivo je pregledavao pomou ogle dala ne govorei ni ta.

- Dakle, to je? - upita profesor Bergmeister nestrpljivo. - Da, na alost - odvrati dr Hilpert oklijevajui - ovdje je stanje ve lo ije. - to to znai? Ne biste li se, molim, tonije izrazili? - plane profesor. - Oprostit e - doda ti e - ali morate shvatiti da sam ipak malo nervozan. Dakle, o emu se radi ? Dr Hilpert iskljui svjetlo u ogledalu i ukloni aparat. - Gospodine profesore ... - Bez okoli anja! Hou potpunu istinu! to ste otkrili? - profesor Bergmeister nestrp ljivo, nervoznom kretnjom, potra i svoje naoale i opet ih stavi. - Neznatno krvarenje u mre nici i... dege-nerativno ari te u podruju makule. Profesor Bergmeister ustane tako naglo kao da odjednom vi e nije u stanju podnijet i prisustvo svog asistenta. I dr Hilpert je ustao i gledao kako profesor krupnim koracima hoda po polumranoj prostoriji. - Dakle, ipak je tako kao to sam mislio -ree profesor Bergmeister konano i njegov glas je ponovo zvuao potpuno smireno. - Naeta je, dakle, makula, mjesto najo trijeg vida. To znai... osljepljenje. Prije ili kasnije. - Smijao se bez 37 vedrine. - Ipak, imam barem to zadovoljstvo da sam dobar dijagnostiar. - Mo da bismo mogli proces usporiti, zaustaviti ... - poku ao je dr Hilpert potaknu ti profesora na razmi ljanje. - Vitaminom A? Kapljicama priscola? Repla-serolom? - Da. - Oh, bilo bi pravo udo kad bi to pomoglo! Ali, naravno, imate pravo. Poku at u. Profesor Bergmeister zastade tik pred dr Hilpertom. - Zahvalan sam vam to ste mi rekli istinu, kolega. - Neizmjerno mi je ao to ta istina nije bila povoljnija. - Tako? Doista vam je ao? Ili... ne smatrate li mo da i vi da sam sam kriv za to o boljenje? Dr Hilpert je bio doista zapanjen: - Ali kako uope dolazite na tu pomisao, gospodine profesore?! - No, zar me niste upravo vi stalno odvraali od tih pokusa s koagulacijom svjetl osti? I upozoravali me na opasnost kojoj se izla em? Pa, valjda neete rei da to ne s matrate uzrokom mog os-ljepljenja? Dr Hilpert nije mogao odmah nai odgovor. Nakon to je nekoliko trenutaka oklijevao, ree: - Smatram moguim ... ak i vjerojatnim da su ti pokusi tetno djelovali na va u mre nicu , ili bolje reeno da su upravo oni pospje ili taj dege-nerativni proces. No, ni u k ojem sluaju ne smatram to jedinim razlogom. Sigurno je ve i ranije postojala stano vita predispozicija. - Smatrate, dakle, teoretski moguim da bi stanje mojih oiju i bez utjecaja fotoko agulacije razvilo na isti nain? - Sto se toga tie, gospodine profesore, ne bih se usudio iznijeti bilo kakvo mi lj enje. Meu38 tim, kao va lijenik, va uenik i va suradnik moram svakako osobito naglasiti... Vi, ap solutno, morate smjesta prestati s tim pokusima! - Tako? Zar bih to morao uiniti? Mo da ste i u pravu u svemu to ste dosada rekli, m eutim, ja ipak jo nipo to ne mogu prekinuti s pokusima. Nedostaje mi svega jo jedan j edini pokus. Najva niji. - Iskapio je a icu nadu ak. - Poku at u izazvati upalno ari te sve odreenom, tono fiksiranom mjestu, u onoj pozadini. Ali, obeavam vam da u se u tu svrhu poslu iti svojim intaktnim, zdravim okom. - A ako pri tom i to oko bude povrijeeno? Ako i ono zataji? Gospodine profesore, jeste li potpuno svjesni to bi to znailo? - Da. Znailo bi da se fotokoagulacija uope ne smije primjenjivati ili da ju je mo gue primjenjivati samo u ogranienoj mjeri. - Da, svakako. Meutim, ne mislim na to. Naime, sve dokle god bar jedno oko mo e u dovoljnoj mjeri ispunjavati funkciju mo ete raditi kao oni kirurg, bar jo nekoliko g odina ... Meutim, ako i to oko zataji... - ... tada ste jo uvijek vi ovdje da nastavite moj rad. A onda, tu je jo i Michae

l. Dovoljno je da izdr im tako dugo dok on zavr i studij. - Ako stavite na kocku i svoje drugo oko, sumnjam da e vam to uspjeti, gospodine profesore ... Profesor Bergmeister nije svom asistentu dao da zavr i: - Vi biste kao lijenik morali shvatiti od kolike je ogromne va nosti da li u uspjet i zavr iti ovu seriju pokusa ... i s kakvim rezultatom ... I od kojeg je to znaenja za sve one bolesnike ... A to onda znai, u usporedbi s tim, sudbina jednog pojedin ca kao to sam ja?! 39 Michael Bergmeister preuo je u prvi as lako kucanje na vratima svoje sobe. Sjedio je prekri enih nogu, nasred saga, s gramofonom ispred sebe, slu ajui s punom pa njom kr atku, ali vrlo efektno instrumentiranu melodiju. Tek kad se kucanje ponovilo, po digao je glavu, naglom kretnjom zaustavio gramofon i viknuo: - Slobodno! U la je njegova maeha i Michael je polako ustao, ne skidajui pogleda s nje. Bila je privlana, kao i uvijek, u haljini od zelenog d erseja koja je jo vi e isticala udesnu b oju njenih kosih oiju. Svoju svilenkastu i sjajnu plavu kosu uvila je na tjemenu. - Zao mi je ako smetam - ree i naglo ue u malu prostoriju - ali moram svakako s t obom govoriti. I nehotice Michael ustuknu ... - Da, izvoli? - upita nesigurno. - Ta sjedni! - nestrpljivo e Vera. - to stoji tako bez veze! - Sjela je na rub nje gova pisaeg stola i prekri ila lijepe vitke noge. On privue stolicu, opkorai je i sjede oslo-niv i bradu i ruke o naslon. Netremice je gledao u nju. - No, ni ta ne pita ? - ree ona nervozno. -Zar te nimalo ne zanima to hou od tebe? - Da, zanima me. ak me i neobino zanima - odgovori s osmijehom, koji je najednom podsjeao na njegova oca - ali pretpostavljam da e mi i sama rei. Dakle, to eli ? - Razgovarati o tvom ocu! - Ah! - Michael podigne svoje tamne, izra ajne obrve. - Sto je u tome tako neobino? - upita ona uzrujano. - Pa, ako ba eli da budem potpuno iskren, smatram da si prisvaja i suvi e prava ... - Prisvajam si suvi e prava? Ta ja sam njegova ena, a ti njegov sin i mislim da ob oje imamo potpuno pravo ... - ... da se upliemo u oeve najintimnije stvari? - Pa ti ak jo uope i ne zna o emu imam namjeru govoriti! Zna li ti da je tvoj otac n najboljem putu da upropasti samog sebe?! Naravno, to vjerojatno jo nisi ni primi jetio ... Uostalom, to me ne bi ni zaudilo. Ta ti ve odavno ne mari ni za to u ovoj kui... Ali njegov vid se doista iz dana u dan pogor ava. On, naravno, poku ava da to predamnom sakrije ... i ne samo preda-mnom, ve pred svima ... ali kako dugo e j o u tome uspijevati? Onoga asa kad njegovi pacijenti to primijete, gotovo je s nji m. - Slabo poznaje oca - ree Michael mirno. -Kad on vi e ne bude u stanju da operira, sam e se toga odrei. On jo nikada, u cijelom svom ivotu, nije uinio ni ta neodgovorna. - Ali u tome nema ba nikakve razlike! - gotovo je viknula Vera. - Oti ao on dobrov oljno ili ga netko prisilio da to uini... rezultat ostaje uvijek isti! S njim je gotovo. - Pretjeruje ! Nitko mu zbog toga ne bi oduzeo profesuru ... a ja ti osobno mogu jamiti da ga na faksu svi veoma cijene. - Kakva korist od toga - odvrati Vera puna gorine. - Ta to misli kako bismo ivjeli s jednom profesorskom plaom? - Ti bi svakako morala ivjeti malo tedljivije - ree on malo podrugljivo. - Znam, t o bi, naravno, bilo grozno za tebe ... - Da budem tedljivija? Kad bi to bar bilo sve! - uzviknu Vera bijesno. - Zar si zaista ne mof'J 40 41 e predstaviti to bi za nas sve ... to bi za njega samog znailo kad vi e ne bi mogao vi jeti? Tek sada prvi put, Michael obori pogled.

- Da. Naravno. U pravu si - izusti. - To bi doista bilo u asno. - Konano! - Vera se spusti s pisaeg stola, poravna suknju. - Dakle, i ti se sla e sa mnom da do toga ne bi smjelo doi. Razgovaraj s njim o svemu tome ... objasni mu ... - 0 emu da razgovaram s njim? - upita Michael ne shvaajui. - Da konano prestane s tim prokletim pokusima! Ta ti zna o emu se radi... Ona fot o-koagulacija ili kako se to ve zove! To je ono to mu upropa tava oi. Ti ga mora uvjer iti da prestane s tim. Michael je skoio sa stolice i zabiv i ruke u d epove izlizanih traperica koraao po sob i gore--dolje. - Ne mogu, Vera - ree i prijee rukom preko svoje kratko pod i ane kose - i uz najbolj u volju ... to je nemogue. Ona stane pred njega. - A za to, ako smijem pitati? - Poslu aj me malo, Vera ... Ta ti zna kako otac sa mnom uvijek postupa. Otkako je majka umrla, ostavio mi je potpunu slobodu. Uvijek je smatrao da svatko mora poi niti izvjesne gluposti u ivotu kako bi sam prona ao svoj ivotni put... ali emu ti ja to sve priam! Ta ti sve to i sama vrlo dobro zna ! - Pa ta? Ne razumijem kakve veze sve to ima s ovom situacijom. - Prestani, molim te, da izigrava . Ta zakljuak je bar jasan. Otac koji svom sinu daje slobodu da sam odluuje o svemu to se tie njegova vlastita ivota ... takav otac mo e oekivati da e sin u najmanju ruku to isto pravo prizna ti njemu. - Ti mi, dakle, nee pomoi? Izbjegavajui odgovor, Michael nastavi svoja prea nja razmi ljanja: - Gledaj, na primjer ... Kad mi je bilo deset godina htio sam pod svaku cijenu uiti glasovir. Dobio sam glasovir. Kad mi je bilo petnaest godina, bilo mi je gla sovira navrh glave i otac me oslobodio te gnjava e. Sa sedamnaest godina arko sam el io saksofon. Dobio sam ga. Pa i onda kad sam poeo svirati u studentskom d ez-orkest ru, on se i s tim slo io ... - Ali, Michael, molim te - prekine ga ona nestrpljivo - emu sve to? Ta sve su to beznaajne stvari! Otac ... Ovaj put upadne joj on u rije: - Ti, dakle, moju glazbu smatra potpuno beznaajnom? - Ali ne, Michael, nisam tako mislila. - Nisi? A ipak si mislila tono onako kao to si to i rekla. I vjerojatno bi bila s ilno iznenaena kad bi saznala da ima ljudi, strunjaka, koji su posve drugog mi ljenj a. - Tako? A koji su to ljudi? - Pa, na primjer, gospodin Winterstein, ef proizvodnje jedne poznate diskografsk e kue. - Pa da - odvrati Vera ne mogav i sakriti osmijeh - takvi ljudi puni su hvale sve dok ih to ni ta ne ko ta. - Ali njega to stoji novaca. Snimio je sa mnom jednu plou. to ka e na to? Vera nije mogla prikriti iznenaenje. - Zar zaista? - A sada se udi , ha? - djeaki se nasmijao. - eli li je uti? ali se? # 42 43 - Ne, uope se ne alim. Upravo sam slu ao tu plou kad si u la. Sjeo je na pod, nagnuo se nad gramofon i pa ljivo spustio iglu na plou. Zaula se tem peramentna muzika nabijena ritmom. - to je to? - upita Vera. - Twist? - Ma ni govora, madison. Slu aj, sad dolazim ja! Gotovo istoga asa zauo se s ploe glas Michaela Bergmeistera, glas stran, a opet tak o poznat... muzikalan, neusiljen, gotovo opor glas. Vera je slu ala. Tekst je bio banalan. Hvalospjev pomodnom plesu madisonu, svuda p rihvaenom; u skija koj kolibi, u hotelu, na pla i, na svadbenoj sveanosti. udei se samo

sebi, Vera osjeti da je se ta muzika na neki neobian nain doimlje... I ona osjeti da ta muzika budi u njoj sjeanja na ne to lijepo, davno, gotovo zaboravljeno ... Posve neoekivano, drugu je strofu pjevao topao djevojaki glas. Vera se naglo trgnu iz svog snatrenja. - Tko je to? - upita. Melodija se odjednom prekinu. Michael je bio iskljuio gramofon. Ustao je i rekao gotovo odbojno: - Jedna kolegica. Monika Ebers. - Zar i ona pjeva? On slegnu ramenima i ree podrugljivo: - Pa, ini se da je tako. - Zar ba stalno moram trpjeti te tvoje drske ispade? - povie Vera bijesno i krenu prema vratima. No, zastav i na pragu jo mu dobaci: - Oekujem, dakle, da razgovara sa svojim ocem! - Gospode! - Michael se uhvati za glavu. - A ja sam mislio da sam ti potpuno ja sno dao do zna44 nja da to niti mogu, niti elim. Ta zar ti nikako ne ide u glavu da je otac sam po tpuno sposoban da odluuje o svojim postupcima?! Vera izie, tresnuv i vratima. Michael se baci na kau i zabaciv i ruke iznad glave zagleda se u strop. vrsto stisnu usne... Pogled mu je potamnio od boli. Od samog poetka braka profesor Bergmeis-ter i njegova mlada ena spavali su u odvoj enim sobama. Vera je ujutro voljela dugo le kariti, do-rukovati u krevetu i bilo jo j je mnogo stalo do toga da se pred svojim mu em uvijek pojavi besprijekorno dotje rana i lijepa. Profesoru Bergmeis-teru je u poetku bilo ao to sa svojom mladom supr ugom ne dijeli istu spavau sobu, no u meuvremenu se ve sasvim s tim pomirio, dapae, bilo mu je ugodno to u kui ima svoj kutak, jednu sobu u kojoj je potpuno nesmetan. Ve godinama je lo e spavao i ne bi mu bilo drago da smeta Veri svojim nemirnim sno m. Katkad bi ustajao ve u est, pa i u pet sati i odlazio dolje, u svoju biblioteku , da bi se pripravio za predavanja ili za operacije. U tim ranim jutarnjim satima obavljao je i pokuse koje je uzalud poku avao dr ati u tajnosti. Aparat za fotokoagulaciju nalazio se u malenoj prostoriji, nekada njoj tamnoj komo ri koju je uvijek bri ljivo zakljuavao. Bio ga je konstruirao sam, u suradnji s teh nikim efom jednog poduzea optikih aparata, ugraujui stalno nova konstrukcijska rje en Bio je to njegov pronalazak, njegovo dijete, aparat koji treba da poslu i ovjeastvu. 45 I tog jutra, dok je pode avao aparat za posljednji pokus, dodir s tim sitnim vijci ma i polugama ispunjavao ga je nekim posebnim uzbuenjem, gotovo uzvi enim osjeajem. Nije bilo ba jednostavno namjestiti aparat tako da svjetlo u snopovima pada uprav o na ono mjesto u pozadini njegova lijevog oka koje je on bio odredio. Bilo bi m u mnogo lak e da je bar taj dio posla prepustio asistentu. Ali, bio je odluio jo od samog poetka da radi potpuno sam, jer nije elio doktora Hil perta opteretiti odgovorno u. Sna ao se tako da je po njegovu nactru konstruiran spec ifian oslonac za glavu, poput metalne polumaske s ovalnim otvorima u visini oiju. U lijevi otvor polo io je sad profesor Bergmeister plastinu kuglu veliine one jabuice koja je propu tala svjetlo, a slu ila mu je kao model za pode avanje. Trebalo mu je do sta vremena da upravi zrake svjetlosti tako da se sastaju u jednoj posve maloj, poput vr ka igle sitnoj toki na tono fiksiranom mjestu u onoj pozadini. Kad mu je to konano uspjelo, srce mu je ludo udaralo od uzbuenja, od tjeskobe, od ponosa... Malena prostorija u kojoj se nalazio, bila je bez prozora, zrak u asno z agu ljiv. Profesor izvadi kuglu iz upljine maske, iskljui optiki aparat i sjedne polo iv i bradu na oslonac za glavu. Njegove su oi sada bile tono u visini otvora na maski. U ruci je dr ao sklopku na produ nom kablu i aktivirao je. Svjetiljka zasja. Snop zraka ud ari u njegovo lijevo oko. Zaslijepljen, i nehotice stisne oi. Zatim se prisili da ih opet irom otvori. Gleda o je ukoeno u toku koju je na optikom aparatu bio oznaio bijelom kredom. Oko je dr ao rom otvoreno 46

kako bi svjetlo kroz zjenicu moglo prodrijeti u onu pozadinu. Mune sekunde sporo su prolazile ... Odjednom, u grudima osjeti nepoznat pritisak, te ak poput olova. Polako je postaja o svjestan bolne, jasne, ak i suvi e jasne predod be da on, upravo sada, izla e svoje oi nemilosrdnim zrakama, zrakama koje e mu uni titi vid. Sve dosada, kad god bi ga njegova ena ili njegov asistent upozoravali na tu opasn ost, osjeao bi se nadmoan, gotovo herojski... A sad? Sada, odjednom suoen s tom opa sno u, on shvati da mu sve do ovog trenutka nije bilo jasno da si zapravo i nije mo gao predoiti to mu prijeti ... Osljepljenje ... Osljepljenje ... bila je to sudbin a, koja je mogla zadesiti nekog drugog ... svakog, ali nikad njega samoga. Zapra vo, sve to vrijeme varao je samog sebe! Opasnost je bila tu. Pred njim. Osjeao ju je. Bila je opipljiva, ekala ga je ... Bio joj je izlo en. Bespomoan ... uhvaen kao vlastita rtva u zamku koju si je sam is-pleo. I sada, ta okrutna, hladna svjetlos t nemilosrdno je prodirala u jabuicu njegova oka ...! - Ne! Profesor Bergmeister se kasnije vi e nije mogao prisjetiti da li je doista viknuo ili je taj bolni usklik ugu io jo u sebi. Htio je iskljuiti taj mlaz svjetlosti, ali vi e nije mogao vladati prstima ... A onda, tek silnim naporom, poe mu za rukom istrgnuti kabel! Svjetla nestade. Obavila ga je tama. Spasonosna tama. Uzdahne olak ano i pritisnu ake na bolne oi. Za tim spusti ruke i poku a oima prodrijeti kroz tamu ... Uzalud. Obuze ga u as ...! Oko njega mrak je bio potpun. 47 Razum mu je grozniavo radio ... Kako je to mogue? Pa inae, kad bi iskljuivao aparat, mala bi prostorija ostajala prigu eno osvijetljena ... Kako je onda mogue ... ? Nije bio u stanju da do kraja slijedi svoju misao ... Odjednom, postao je svjestan u asne injenice: oslijepio je! 3. - Stidim se - prizna profesor Bergmeister. Glave oslonjene na ruku, sjedio je z a svojim pisaim stolom nasuprot doktoru Hilpertu. Ispostavilo se, naime, da ona tama to ga je bila toliko upla ila nije bila posljedi ca zatajenja njegovih oiju, nego tek banalan tehniki kvar. Jer kad je istrgnuo ele ktrini kabel iz fotokoagu-lacijskog aparata, do lo je do kratkog spoja koji je prou zroio nestanak struje na cijelom katu. Skinuo je ruku s oiju i pogledao doktora Hilperta. - Ne, nije me stid pred vama, Normane. Ne stidim se iz ta tine... Stidim se sam oga sebe. ini mi se da sam se ponio poput generala koji svoje ljude tjera u heroj sku smrt a da ni okom ne trepne ... a tek mu u trenutku stvarne opasnosti dopre u svijest spoznaja da je on sam kukavica. - Oprostite, gospodine profesore, ali... Profesor Bergmeister umorno odmahnu ru kom. - Ne, ne, kolega, nemojte ni poku avati diskutirati sa mnom o neem to sam ipak samo ja sam do ivio. Ja sada znam to to znai biti slijep. Kad bi mi prije dolazio kakav pacijent, za kojeg sam bio siguran da mu se vid vi e ne mo e spasiti, govorio sam se bi: Pa dobro, on vi e nee moi vidjeti... To je alosno, ali ipak podno ljivo sve dok se o mo e uti, govoriti, osjeati, hodati, do48 4 - Oima ljubavi 49 dirivati. - Profesor Bergmeister gurne svoju stolicu i naglo ustane. - Ali nije t o tako, Hilperte ... To je posve, posve drugaije! Biti slijep, znai... ah, da mi j e bar nai rijei kojima bih vam to objasnio. Biti izlo en na milost i nemilost... D a, tako je. Upravo tako. Imati osjeaj da vas je netko stavio u prazan prostor pos ve sama, u tmini... mraku, beskrajnom kao svemir. Dr Hilpert se naka lja i upita, pomalo nesigurna glasa: - Zar ne mislite, gospodine profesore, da je ovaj osjeaj tako sna an mo da samo u pr vom trenutku oka? Da se ovjek uskoro naui snalaziti se i bez vida? Da se ovjek privi kne na stanje sljepoe? - Privii se? Da, mo da. Ali ja ne bih elio da se moram na to privikavati... ne elim

oslijepiti, Hilperte ... Ja to neu! - Vi ste, dakle, spremni da svoje pokuse ... - Zavr eni su, kolega. To jest, ukoliko je ovaj posljednji uspio. - A ako nije? Profesor Bergmeister je utio. - To je pitanje na koje sada ne bih elio odgovoriti. Danas ne. - On se lagano os mjehnu. -Vjerujem da razumijete kako trenutno nisam u stanju donositi meritorne odluke. Biste li me jo jedanput pregledali? Samo desno oko. Lijevo oko, mo da, u ov om trenutku, ne bi... - Naravno, gospodine profesore. - U redu. Izvrsno. Znate, kolega, zanimalo bi me kako je dosad djelovala konzer vativna terapija priscolom i drugim lijekovima ... Mislim, da li je uope djeloval a? Dr Hilpert je po ao za profesorom u tamnu komoru s optikim aparatima. 50 - Kada smo ono zapoeli? Pred otprilike tjedan dana, zar ne? Prema tome, bilo bi prerano raunati s potpunim uspjehom. Profesor i njegov asistent sjednu. Dr Hilpert uzme oftalmoskop u ruke, upali svj etlo i zapone pregled lijevog oka zrcalom. U tamnoj komori bilo je tako tiho da se moglo uti nervozno disanje obojice. / - Kao to sam i pretpostavljao - ree napokon dr Hilpert - nepromijenjeno. - Zar nema pobolj anja u krvarenju mre nice? - Ne - odgovori dr Hilpert oklijevajui. - Dakle, pogor anje? - glas profesora Berg-meistera zvuao je posve sabrano. Ne, ne bih rekao ... No, naravno, ne mogu to sa sigurno u ustvrditi. Mo da bi bilo do bro uiniti snimku s kamerom za snimanje one pozadine? - Snimku? emu? Kakvog bi to uope smisla imalo? Znate li koliko sam takvih snimaka sam uinio za sve vrijeme mojih pokusa? Bezbroj! Ta morao sam to uraditi kako bi moji eksperimenti uope imali smisla. Dr Hilpert pogleda asak profesora zaprepa teno, a onda lupi dlanom o elo. - Naravno! Pa to je potpuno jasno ... a ja se toga nisam sjetio. - Udahne dubok o. - Ali... ta vi ste to onda znali? Jo i prije no to sam vas prvi puta pregledao? - Da, znao sam. Ali nisam htio sam sebi priznati da je tako. Mo da sam se bio ve i suvi e priviknuo na to da snimanja oiju smatram neim to se mene ne tie, neim to uop a veze sa mnom. Gotovo neim to je od interesa samo za znanost i nema prave realnos ti... nema svrhe. - Shvaam. 51 Profesor Bergmeister ustane. - Ali, eto, postoje istine pred kojima se ovjek ne mo e sakriti. Pa, budui da konze rvativna terapija ne daje nikakve efekte ... kako po svemu izgleda... Dobro sam vas razumio, kolega. Da. Niste mi ak sa sigurno u mogli rei niti da li je razvoj bole sti stagnirao... Sada bih poku ao s otopinom kuhinjske soli. Supkonjunktivalno. to vi mislite o tome? - Pa, kako nam dosad jo nije poznata nikakva efikasna terapija za ovu vrst degen erativnih promjena... - Veoma ispravno ... Mo emo, dakle, poku ati gotovo sa svakim sredstvom, htjeli ste rei. Smijem li vas, dakle, zamoliti za tu injekciju? Mogao bih to, dodu e, uiniti i sam, ali... - Ma jasno, to u ja uraditi. Kad je u devet sati zapoela vizita, na profesoru Bergmeisteru nije se moglo primi jetiti ni traga one strahote koju je tog jutra pro ivio. Djelovao je mirno i stalo e no, kao i uvijek. Samo je Gabrijela Zerling primijetila da je ne to bljei no inae. I dok je zajedno s ostalim lijenicima koraala za profesorom dugim bolnikim hodnicima , tiho zapita doktora Hilperta: - Normane, to se dogodilo s profesorom? On odgovori i ne pogledav i je: - Ni ta. uti! U prvi mah pozlijedio ju je ton kojim joj je odgovorio, i ve joj je na jeziku bio o tar odgovor, no kad je podigla glavu i ugledala njegov profil koji je djelovao napeto, na neki udan nain ozbiljno i gotovo tragino, pobijedio je u njoj razbor.

- Oprosti, molim te! - pro aputa. 52 On je pogleda, zauen tom neoekivanom krotko u. - Dobra si ti djevojica - promrmlja. Ljutila se na samu sebe to joj je ta opora p ohvala natjerala rumenilo u obraze. Stigli su pred vrata sobe u kojoj je le ala Gun-hild Wigand. - Gospodine profesore - ree glavna sestra Hilda - pacijentica oekuje da ete joj da nas dozvoliti da prvi put poku a gledati. Dr Hilpert stane pred profesora. - Da, gospodine profesore. Juer sam izvadio niti. - Pa? - Izvana, kao da je sve u redu. Profesor Bergmeister je oklijevao, dr ei ve ruku na kvaki. - No, poku ajmo onda - ree, svladavajui se, i otvori vrata. Cijela svita lijenika, sestara i hospitanata u la je za njim u sobu i okru ila krevet pacijentice. Gunhild se uspravi na jastucima i iskljui tranzistor na nonom ormariu. Djelovala je veoma dra esno i njegovano u svijetloplavoj spavai-ci ukra enoj ipkama. Njena kratko o i ana kosa bila je lijepo zae ljana, a usne blago narumenje-ne. Jedino je tanki zavoj na lijevom oku ometao taj sklad. - elim vam dobro i lijepo jutro, gospoice Wigand - pozdravi je profesor Bergmeist er i pru i joj svoju usku, hladnu ruku - vas bar, vidim, ne moram pitati kako ste ... Izgledate sjajno! - Ah, zapravo si to ne mogu predstaviti odvrati Gunhild drhtavim, lakim smije k om. - to se mene tie, osjeam se grozno! - Jeste li lo e spavali? 53 - Nisam ni oka stisnula! - Pacijentica je sino dobila dva pra ka za spavanje - izvijesti glavna sestra. Kretnjom ruke dao je profesor Bergmeister glavnoj sestri znak da uti; bila je to suvi e energina, ali vrlo vrijedna i stoga gotovo nezamjenljiva ena. - Ima situacija - ree i blago uzme pacijentici ruku da joj izmjeri puls - kad ni najjai lijekovi vi e ne poma u. Za du evne patnje nema lijeka. Zdravo oko Gunhild Wigand zasuzi. - Kako vi to dobro razumijete, gospodine profesore! - Pa, ne treba biti osobito pametan da bi se shvatilo koliko vas je strah ovog trenutka koji je pred vama. - Profesor Bergmeister privue stolicu do ruba postelj e. - Sestro Gerda, molim vas, poravnajte malo jastuke pacijentici kako bi joj bi lo lak e uspravno sjedjeti. A vi, glavna sestro, skinite, molim, zavoj... - Okrenu v i se prema Gunhild profesor nastavi: - Zatvorite, molim, oba oka. Da, oba, sve d ok vam ne ka em da ih otvorite. I nemojte se upla iti, ako mo da operiranim okom budet e ispoetka samo nejasno vidjeli. To ni ta ne znai. Sestra Gerda poe prema prozoru i navue zlatno ute zavjese. U bolesnikoj sobi bio je s ad polumrak. Glavna je sestra zapoela vrlo polako i bri ljivo odmatati tanki zavoj s glave pacijentice. Gunhild zagriznu donju usnu ... vidjelo se na njoj kako str epi, sva napeta u tom trenutku. - kare! - ree o tro dr Hilpert. Glavna sestra ga je samo naas pogledala kao da bi se htjela suprotstaviti, ali se onda pokori naredbi, uzme velike kare koje joj je pru ila sestra Gerda i jednom kr etnjom prereze sve slojeve za54 voja. Zatim skine tampon od gaze, koji je do sada prekrivao oko. - Trenutak! - profesor Bergmeister umiruju-e polo i ruku na drhtave prste pacijent ice. - Jeste li zamijetili kakvu razliku kad vam je skinut zavoj? - upita. - Da. Postalo je svjetlije. A mo da mi se samo inilo da je tako ... Profesor Bergmeister izmijeni brz pogled sa svojim asistentom koji je stajao kra j njega. - Sada, molim, otvorite oba oka... istovremeno i sasvim polako - zamoli dr Hilp ert. Pacijentica ga poslu a. Ali tek to je napola otvorila oi, u asnuta, odmah ponovo spust

i vje-e. - Ja kiljim! - povika oajno. - Ni ta vi e pravo ne vidim ... stra no kiljim! Profesor Bergmeister se nasmije. - Dobar znak, draga moja djevojice. Vrlo dobar znak! To je nama dokaz da i operi ranim okom opet vidite. Vi e od tjedan dana bili ste naviknuti gledati samo jednim okom i sad morate opet nauiti da koordinirate slike oba oka. - Poku ajte jo jedanput, bez straha - ohrabri je doktor Hilpert. Pacijentica ponovo otvori oba oka i pogleda po sobi. Bilo je oigledno da se obje one jabuice jo ne pomiu u istom smjeru. - kiljim - ponovi Gunhild tiho - ja ... - Ali tad zastane usred reenice i njeno m lado lice zablista ... - Ja vidim! Opet je sve dobro! - kliknu presretna. - Opet mogu dobro vidjeti! - No, sjajno! - ree profesor Bergmeister. -Dakle, znai da je operacija uspjela. - Ogledalo - zamoli Gunhild i obrati se sestri Gerdi - da li bih mo da mogla ... 55 Sestra Gerda joj pru i runo ogledalo s nonog ormaria. Gunhild Wigand promatrala se sv a zapanjena... - Ali, pa to je... - Spustila je ogledalo i gledala sad profesora Bergmeistera, sad doktora Hil-perta ... - Pa uope se ni ta ne primjeuje! Zar ste me doista operir ali? Profesor Bergmeister je ustao i osmjehnuo joj se kimnuv i glavom. - Pa to je neshvatljivo! - uzviknu Gunhild. -Poludjet u! A kad je profesor ve bio stigao do vratiju, Gunhild, sva zanesena, doda tiho: - Mislim da jo nikad u ivotu nisam bila tako sretna... mo da zbog toga to sam do sad smatrala da je tako prirodno da sve uvijek bude u redu ... Vani, na hodniku, profesor Bergmeister ree doktoru Hilpertu: - To su oni trenuci zbog kojih toliko volimo svoje zvanje, zar ne? Ponovo podar iti nekome vid, svjetlo ... zar to nije udesno! Mladi Michael Bergmeister upravo je izlazio s grupom svojih kolega iz dvorane za seciranje kad ugleda Moniku Ebers. Potrala je k njemu. Crvene kovre lepr ale su joj oko glave, obrazi za-rumenjeli od uzbuenja. - Mike - viknula je ve izdaleka - konano! Tra im te ve cijeloga dana! Ta gdje si bio ? Michaelovi prijatelji su se nasmijali, a i on se veselo nasmije io. - Bio sam s le evima - odgovori. - teta to i ti nisi bila s nama. Bio je danas meu n jima jedan osobito lijep. Dodu e, ve malo u raspadanju, ali inae ... 56 - Prestani s tim! - vikne Monika i udari nogom o pod. - Tvoje prie iz dvorane za seciranje me uope ne zanimaju. Bilo vi ve vrijeme da to shvati . Konano, ja sam filo log, a ne jedna od va ih otupjelih medicinarki! - Ljutito ga osinu svojim modrim, neobino tamnim, gotovo ljubiastim oima. - teta! - ree Michael. - Pa, onda mogu ii. - On pogleda na svoj sportski runi sat. - Za deset minuta imam fiziologiju. - Ti me ba uvijek mora ljutiti... a zna i suvi e dobro da elim s tobom razgovarati. - Za to to nisi odmah rekla? - Michael Bergmeister se okrenu svojim kolegama koji su s oitim zadovoljstvom pratili ovu malu prepirku. -Poite samo bez mene ... Vidi te da imam jo posla. - On uhvati Moniku za ruku i povue je u jednu od irokih ni a. No, to je, makice? - upita. - to veli na ugovor? - izlanu Monika. On zaueno podi e obrve. - Nemam pojma o emu govori ... - Ali... ugovor! Ma nemoj se pretvarati! Ta sigurno si ga i ti dobio! - Uzbueno je poku avala otvoriti patentni zatvara svoje tanke studentske torbice. - Stigao je po tom. S pismom od Gram-mole. VVinterstein pi e da ... - konano uspije otvoriti tor bicu, izvadi omotnicu, pridr i nogama torbicu i izvue pismo iz omotnice - prodaja n a e ploe ide, zaudo, tako dobro ... Neobino dobro, pi e VVinterstein .. .pa je odlu ti s nama ugovor. No, da bismo stekli sigurnost nastupa na pozornici, morali bis mo najprije poi malo na turneju po Njemakoj. - Ona pru i Michaelu pismo i pogleda ga sva ozarena. - Imam osjeaj da je netko ispao iz njegova programa ... Ali to je n a a srea! Sad smo mi u li u program. 57

Michael Bergmeister je itao pismo. Pritom je instinktivno nabrao elo. - A ugovor? - zapita napokon. - Ostavila sam ga u svojoj sobici. Zna , tako lako gubim stvari. Upravo uvijek on o to je osobito va no. - Pa, dobro - ree Michael i vrati joj pismo. - Vjerojatno u doma nai isto takvo pismo i isti ugovor. Oti ao sam ve u osam sati od kue. - Moramo to prije odmagliti - ree Monika. - Jo veeras u telefonirati svojim starcima. Naravno, na njihov raun. On je pogleda. - Ti si stvarno odluila ... - Pa jasno! To je na a ivotna ansa! Zamisli samo... tisuu maraka garantirano! Uz to jo i tro kovi, a i s ploama emo, naravno, jo zaraditi. - Ne znam - odvrati on. - Mene sve to ba osobito ne privlai. Pjevati lagere ... Da se bar radi o d ezu ... - Pa d ez emo jednostavno prokrijumariti - ree ona uvjerljivo. - ekaj samo dok postanemo slavni... tada emo snimati ono to eli mo. - Samo da se ti tu ne prevari ? Ne, makice, ao mi je to te moram razoarati. U to se n e elim upu tati. - Ti nee ? - povie ona razoarano. - Zar samo zato to se ne radi o d ezu? - Ne, ne samo zato - odgovori Michael. - Da budem iskren ... Ja volim muziku. ak je upravo prokleto volim! A osobito volim svirati s tobom. Ti stvarno ima ne to u sebi, ali unato svemu tome sve je to za mene ipak uvijek bio samo hobi. I mislim da je bolje da tako i ostane. Ona se nije mogla tako lako s tim pomiriti: - Ali za to zapravo? - Zato jer se spremam za jedno zvanje. Razborito zvanje. Ako pak ti svoj studij ne uzima ozbiljno ... - Nemoj to rei. Dobro zna da sam prilino marljiva. Ali ima toliko djevojaka koje b i u najmanju ruku mogle postati isto tako dobre uiteljice kao i ja... a i kod teb e se radi o istoj stvari. tovi e, uiteljica ima premalo, a lijenika i previ e. Tako se bar uvijek ka e ... Ali, reci mi, za to si se ba zaina-tio i tako olako sasvim odbaci o tu ansu? - To ti ne mo e shvatiti. - Oh, ipak! - povie Monika i jednim pokretom glave zabaci svoje sjajne kovre s ela . - Mo da ak i bolje no to bi ti bilo drago! Jer je tvoj otac primarius, jer ti mo e u tabati sve puteve, jer su ti svi putevi otvoreni, jer ... - Sada mi je dosta! - u Michaelovu se glasu odjednom osjeti opasan prizvuk. - N e dopu ta li si ti malo suvi e? No, ali ako eli ba znati... da, bit u lijenik jer je tac lijenik, jer je to bio i moj djed, i jer od malena nisam nikad ni pomi ljao da bih mogao postati ne to drugo. Da, to je istina, odgovaralo to tebi ili ne. - A za tim doda ne to bla e: - Ali sve to, naravno, ne bi smjelo tebe sprijeiti da prihvati p onudu tog gramofond ije. Njene lijepe oi bile su pune suza. Zagrcnu se. - Bez tebe? - izusti napokon. - A za to ne? Winterstein e sigurno lako nai drugog partnera za tebe. Gledala ga je sva u suzama ... otvori usta kao da bi ne to htjela rei, ali onda vrst o stisnu usne, okrenu se i odjuri. Michael je gledao za njom, malo smeten i ni ta ne shvaajui. Zatim, baciv i pogled na svoj runi sat, brzim koracima poe prema predavao nici za fiziologiju. 58 59 - Ovo stanje je jednostavno nepodno ljivo! -Direktor Oskar Binagel, stisnuv i mesna tu ruku u pesnicu, udarao je nestrpljivo o koljeno. Bio je to sna an mu karac irokih ramena i da nije nosio naoale s crnim staklom na jednom oku, reklo bi se da puca od zdravlja. Profesor Bergmeister nije reagirao na taj nervozni ispad. - Naravno da dobro znam da takva izrazita kljenutna kiljavost nije ba naroito ugod na -ree mirno.

- Ni ta vi ne znate! - iroko se elo direktora Binagela zacrveni. - Inae biste ve odav no ne to poduzeli... bilo to! - Bilo to poduzeti ne bi ba imalo mnogo smisla. Ipak moramo uiniti upravo ono to e v as izlijeiti, zar ne? - Ta uinite to ve jednom! Ve su pro la tri mjeseca od one proklete automobilske nezg ode, i meni je sada dosta, potpuno dosta da me se i dalje tje i i zavarava iz dana u dan. Pa to je odvratno! Ako elim itati... ako samo elim bilo to vidjeti, moram bo lesno oko stisnuti. O vo nji automobilom nema ni govora! Pa kako vi uope zami ljate d a obavljam svoj posao? Ili mo da da poem u mirovinu? S etrdeset i tri godine?! - Dragi moj direktore Binagel - ree profesor Bergmeister dok mu je glas zvuao mir no, gotovo hladno - morate mi vjerovati da je i meni veoma stalo da vas po tedim s vih tih tegoba. Meutim, nisam mogao preuzeti odgovornost da se odluim za operaciju prije no to budem potpuno siguran da je kirur ki zahvat neizbje an. Sve do sada mogl i smo se jo uvijek nadati da e se kli-jenut onih mi ia mo da sama od sebe ispraviti... li ako sam vas dobro razumio, dosad niste primijetili nikakvih znakova pobolj anja ? - Eto, ta pogledajte sami! - direktor Binagel naglo skine naoale i izazovno se z agleda u profesora. - ak i kad gledam ravno preda se, vidim sve dvostruko! Profesor Bergmeister je pa ljivo promatrao svog pacijenta. - Pogledajte, molim, malo ulijevo ... - Direktor Binagel poslu a. - Sada polako p rema sredini... - Binagel poku a, ali je u tome uspio samo lijevim okom. Desno se oko nije ni pomaklo. - Dalje ulijevo ... - Zjenica lijevog oka okrenula se do kr ajnjeg kuta vjea, dok je desno oko samo nepomino zurilo preda se. - Hvala, to je d ovoljno -ree profesor. - Mo ete opet staviti naoale. - Hoete li me sad konano operirati? - nestrpljivo upita pacijent. - Morat ete, naravno, nekoliko tjedana ostati na klinici. - To mi je ba svejedno! - I gotovo u istom dahu doda: - No, nije mi ba potpuno sv ejedno, ali to mora, neka bude. Dakle, kad mogu doi? - Povezat u se zaas s glavnom sestrom da vidim da li je koja privatna soba slobod na. - Profesor Bergmeister je ve dr ao slu alicu kunog telefona u ruci: - Mislim, da s te sporazumni s tim da vas operira moj prvi asistent dr Norman Hil-pert. Odlian j e kirurg! Direktor Binagel namr ti elo. - Ali ja sam vjerovao da ete vi osobno ... - Nadam se da to neete ba uporno zahtijevati - profesor Bergmeister se osmjehnu, ispriavajui se. - Naime, upravo danas sam odluio da do daljega operiram samo u posv e izuzetnim sluajevima, jer se moram posvetiti jednom znanstvenom radu. - Primije tiv i zlovolju na licu direktora Binagela, doda brzo: - Uostalom, ne bih vam prepo ruio dr Hilperta da nisam potpuno 60 61 uvjeren da e tu operaciju izvr iti isto tako uspje no kao i ja... mo da ak i bolje! Te veeri donio je profesor Bergmeister svojoj eni dvanaest prekrasnih utih ru a. Dao je zaustaviti auto pred cvjearnicom i sam ih je odabrao. Meutim, Vera se nije ak ni nasmije ila kad ih joj je pru io. - Hvala - rekla je samo i pozvonila djevojci. - Zar je istina da e tvoj asistent operirati direktora Binagela? - Odakle to zna ? - upita profesor zateen. - Edith Binagel me nazvala. Njenom mu u uinilo se tvoje pona anje prilino neobinim. Ht jela je znati o emu se radi. - Djevojka se pojavi, a Vera joj u ruke utisnu ru e i ne pogledav i ih. - Molim vas, stavite ih u vazu, Gitta. - Gdje je Michael? - upita profesor Bergmeister i, zavaliv i se u svoj najdra i nas lonja, otvori dnevne novine. - U jednom od svojih klubova - odgovori Vera nehajno. Priekala je da djevojka iz nese cvijee, a onda upita: - to se dogodilo, Klaus? Molim te, nemoj izbjegavati od govor... On je pogleda preko ruba novina. - Otkada te moj posao toliko zanima? - Je li to predbacivanje? Profesor je ve ponovo sakrio glavu iza novi-

na. - Ne, samo se udim tvom pitanju - promrmlja. - Klaus! - naglim pokretom istrgne mu novine iz ruku. - Nemoj itati dok s tobom razgovaram! Profesor Bergmeister se sagnu da bi sakupio listove novina s poda. - Ne vjerujem da bi bilo kakav razgovor imao smisla sve dok si tako uzrujan a - izjavi mirno. - Uzrujana? Bijesna sam! Da, sva sam izvan sebe! Za to ne eli operirati direktora B inagela? Dobro zna da je Binagel bogata . Kad bi samo htio mogao bi ovom operacijom zaraditi more novaca! A umjesto toga... - ona zajeca i pritisnu svoj bijeli rupi od batista na oi. - Vera - ree profesor. - Molim te, Vera, du o moja! Ta ni ta se nije dogodilo ... ba ni ta! - On ustane, poe k njoj, zagrli je i ona mu se prepusti bez opiranja. - Ti dobro zna kakva je blebetu a Edith Binagel - jecala je. - Ona e pro iriti najbes misleni-je glasine o tebi. Svi e se zapitati: to je to s profesorom Bergmeisterom? Zar odjednom misli da mu vi e nije nu no operirati? Ili je izgubio povjerenje u seb e? Ili se mo da vi e ne pouzdaje u sebe? - Ali, ljubavi moja, sve je to besmislica - odvrati profesor. - Dr Hilpert e doi sta isto tako dobro operirati Binagela kao to bih to ja uinio. Njena zabrinutost je opet pre la u oajanje. - Ta ne radi se o tom! - povie gu ei se u suzama. - Radi se o neem posve drugom! Za to si uope odbio da operira Binagela? - Ma, zapravo, uope i nisam odbio. Ja sam mu samo preporuio da to uradi dr Hilper t. A ako ba eli tono znati za to... ta zar si ve sasvim zaboravila kako se esto tu i m premalo vremena za tebe? Da si cijeloga dana, itave veeri ponaje e sama? Ti bi se sa d zapravo morala radovati... Ona ga prekine: - Zbog mene? Ti si to zaista uinio radi mene? 62 63 ,,# - Radi nas, Vera - rekao je ozbiljno. - Preda mnom stoji te ak znanstveni rad, mo j rad o foto-koagulaciji. Zavr io sam sada s nizom pokusa ... Ona mu se naglim pokretom istrgne iz zagrljaja. - Ti si, dakle, unato svemu nastavio s tim eksperimentima? Iako sam te toliko molila ... iako sam te zaklinjala da to vi e ne ini ?! - Odjednom je nestalo njenih suza, lice joj je poprimilo izgled ukoene maske. Profesor Bergmeister spusti ruke. - Morao sam tako postupiti, Vera. Ja sam znanstvenik. Ti si znala za koga se ud aje , zar ne? - Za znanstvenika, da. Ali ne i za samoubojicu! - Vera! - Mo e li mi se zakleti da ovi pokusi nisu kodili tvojim oima? Mo e li mi se zakleti? On je utio. - Znala sam to - ree ona muklo. - Znala sam, od samog poetka. Sad je, dakle, gotovo. Zbog toga si i zazirao od Binagelove operacije ... Jer tvoje oi za kazuju! Oh, gospode! Ta ne dr i se tako ... pogledaj me ...! On udahne duboko. - Pa ak i kad bi ti bila u pravu, Vera, jesi li zaboravila na to si mi se zaklela ? Da e biti uza me u dobru i zlu, i u dobrim i u te kim danima ... A ja sam ti vjero vao. - Da je tvoja sudbina bila da oslijepi - ree Vera nemilosrdno - ne bih ni trepnul a. Tje ila bih te, njegovala. Pomirila bih se s tim da do kraja svog ivota budem ve zana uz... uz slijepca. Ali to nije tako. To nije isto. Ti si svoj vid uni tio iz puke obijesti! Neprestano sam te upozoravala na opasnost ... A to e sada biti sa m nom? Ah, prema tome, ti si bio i ostaje posve ravnodu an. - Ja te volim, Vera. - Ne, to nije istina! Ti voli samo sebe, svoje pacijente, svoj rad. Pru io je ruku za njom, ali se ona odmaknu kao da pred sobom ima kakvog odvratnog gmaza. - Ne, ne dodiruj me! - vikala je histerino. -Nikad vi e!

- Zar to znai da me eli napustiti? - Pa da cijeli grad upire prstom u mene? Ne, nee tek tako lako proi. Morat e me jo n ko vrijeme podnositi. Ali, voljela bih ... doista bih voljela da nikad nisam pri stala da se udam za tebe! Michael Bergmeister vratio se kui usred noi. Sve do ponoi svirao je u studentskom d e z-or-kestru u kojem je Monika Ebers pjevala. Poslije toga su lanovi orkestra popi li jo nekoliko a a piva jer je i ovoga puta vruina u studentskom klubu bila nesnosna. Michael je bio veoma dobro raspolo en dok se pribli avao kui svog oca. Zvi dao je Bodv and Soul, pjesmu koju je te veeri morao tri puta otpjevati. Kad je otvorio vrtna vrata, primijeti da u velikoj dnevnoj sobi jo gori svjetlo. Bio je iznenaen. Dogaal o bi se vrlo rijetko da su njegovi roditelji bili na nogama u to kasno doba. Raz mi ljao je kako mu ne preostaje ni ta drugo no da im za eli laku no. U trijemu zastade trenutak oslu kujui, ali ne zauje ni glasa iz sobe. Otvori vrata i ugleda Veru. Sjedjela je pred poluugaslim kaminom, rukama je obuhvatila koljena i zurila u po sljednje pla-mike. Tek kad joj se pribli io, ona podigne glavu i pogleda ga. Njene velike, zelene oi bile su oteene i crvene od suza, a njena srebrnastoplava kosa vi sjela je u pramenovima. On je stajao zurei 64 5 - Oima ljubavi 65 u nju. Jo nikada je nije vidio takvu. Taj prizor ga se duboko dojmio. - Ako eli govoriti s ocem - ree Vera, a i glas joj je bio nekako stran, slomljen, kao napu-kao... - on je ve oti ao na spavanje. Tek sad je konano uspio ne to izustiti: - Vera, to se dogodilo s tobom? - zapita i zatim doda vrlo nesigurno. - Jeste li se svaali? Ona se nasmije. Bio je to smijeh bez radosti, pun oaja. - Pa, moglo bi se to i tako nazvati... - Zar mi ne eli rei to se dogodilo? Ona slegnu svojim punakim ramenima. - A za to i ne bih? Svaa, kako ti to naziva sastoji se u tome da je rezultat... jed nostavno ... moj ivot je razoren. Nikad se nisam smjela udati za tvog oca. Michaelu srce jae zakuca. - A ja sam mislio ... da ga voli ? - Ljubav! Ljubav! to je ljubav? Ta moji osjeaji nisu va ni. Ni za koga, a ponajmanj e za tvog oca. Ta to sam ja njemu znaila? Za sve te godine... Lijepa lutka koju se mo e maziti... koja se dovoljno elegantno oblai... dobro izgleda za pokazivanje. I od koje se oekuje da se smje ka... uvijek samo smje ka, smje ka, smje ka. - Vera - izusti s mukom Michael - siguran sam da si nepravedna prema mom ocu. Ona ga pogleda, gotovo s mr njom. - Upravo sam ove rijei od tebe i oekivala. Ti i tvoj otac! Ta bili ste uvijek slo n i. Tebi znaim isto tako malo kao i njemu. A toliko sam se trudila da steknem tvoj e prijateljstvo ... Otkako sam stupila u ovu kuu, borila sam se za tvoju ljubav! Ali ti... ti mi nisi nikada i ao ususret. Nikada u meni nisi gledao majku. - Majku? - ree Michael. - Zar si to ozbiljno mogla oekivati? - Da, da - ree ona estoko i naglo ustane -toliko sam eljela da ti ne to znaim. Sada s i odrastao ... i to se dogaa? Danas si ti za mene jo vei tuinac no ikada. Zar misli d ne primjeujem da me izbjegava ? Pa to sam ja to tebi uinila? - Ni ta - ree Michael promuklim glasom -ba ni ta ... Stajala je sasvim blizu njega, tako blizu da je mogao vidjeti tragove suza na nj enim obrazima. Odjednom se vi e nije mogao svladati. Naglo je zagrli. - Vera - mucao je prigu eno - volim ... volim te! Zar to doista nisi znala? Volim te ludo! 66 67 4. Idueg jutra, odmah poslije osam, zazvonio je Michael Bergmeister na kunim vratima obitelji Pielsticker, u ijem je skromnom stanu Monika Ebers iznajmila sobu. Otvorila mu je mala djevojica, zaueno se u njega zagledala i, prije no to je Michael uspio ne to rei, potrala je natrag u stan zazivajui: - Mama, mama! Jedan ovjek!

Odmah zatim pojavila se iz kuhinje gospoa Pielsticker. Kad je ugledala sina profe sora Berg-meistera odmah joj se inae mrzovoljno lice razvedrilo. - Ah, gospodin doktor - ree. - Ali, ne znam ... gospoica Ebers jo spava. - Onda je, molim vas, probudite. Michael se ugurao u malo predsoblje u kojem se osjeao miris vla nih pelena, luka i jeftine kave. - Ali, doista ne znam ... Gospoa Pielsticker nervozno je cupkala svoj areni kuni haljetak i bilo je oito da jo j je vrlo neugodno to se jo nije uredila. - Va no je, milostiva gospoo, veoma je va no! Moram odmah govoriti s gospoicom Ebers ... sad odmah! Prije no to je gospoa Pielsticker stigla i ta odgovoriti, otvore se jedna vrata i Mo nika Ebers pomoli svoje pospano li e. 68 - Zar si to stvarno ti, Mike? - zaudi se Monika i protrlja oi. - Ve sam bila pomis lila da sanjam ... priekaj trenutak, odmah dolazim! Gospoa Pielsticker povede gosta u dnevnu sobu. - Zao mi je, gospodine doktore - ispriavala se - nisam jo stigla pospremiti... Ona namjesti stolice oko stola, podigne jedan par rukavica s poda ... - A jo nism o ni nalo ili sobu. Ali, sad u ja odmah ... - Nemojte se truditi - stade je uvjeravati Michael - ja u se ionako zadr ati svega nekoliko minuta! Tada se pojavi Monika. Na nogama je imala izga ene papue, pamuna kuna haljina nije dj elovala ba isto, ovratnik pid ame joj je bio raskopan, a njene crvene kovre ra upane k da je samo prstima pro la kroz kosu. No, unato svemu bila je veoma dra esna sa svojim tamnopla-vim oima, nje nom puti i svje im mladim li em. Ali, Michael Bergmeister i ne z amijeti svu tu ljupkost. - Slu aj, Monika ... - zapone. - Zar se ne to dogodilo? Nije gledao u nju dok joj je odgovarao: - Zapravo ni ta od onoga to misli . Samo sam jo jednom razmislio o svemu tom ... ta z na , o ponudi Grammole. I do ao do zakljuka da to zapravo i nije ba tako ... tako lo e. Ona iskolai oi. - Nije lo e? - Ne. Potpisao sam. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati tu neoekivanu novost. - Mike, ovjee! - uzviknu tad odu evljeno. -Pa to je fantastino! Tek sad se odva io da je pogleda. 69 - Dakle, sla e se? - Da li se sla em? Ta nemam rijei! Presretna sam! Sva je srea da jo nisam Winterstei nu javila da odbijam tu sjajnu ponudu. - Pa, onda je sve u redu. Eto, to je sve. to se mene tie, ja jo danas odlazim. - P o ao je prema vratima. Ona potri za njim i uhvati ga za rukav. - Mike - ree bez daha - kako to ... mislim, jo neki dan bio si tako odluno protiv toga...? - Pa, predomislio sam se - odvrati tvrdoglavo. Monika ga ispitivaki pogleda. - Da se nisi s nekim posvadio? - Glupost! - A zatim, kako nije skidala pogled s njega, doda izmijenjenim glaso m: - Ako ba hoe tono znati... da. Jesam. - S ocem? - S Verom, kad ve insistira - odvrati gorko - s mojom maehom. Monika namr ti elo. - Ah! - Nadam se da nee tra iti od mene da ti svu tu... neprijatnu priu ispripovijedam ... injenica jest da vi e ne mogu ostati kod kue. A ne mogu ni dopustiti da me otac dal je izdr ava.

- Shvaam - ree Monika, a da nije bila ni svjesna kako u biti ni ta od svega tog ne razumije. - Tu Veru sam oduvijek smatrala stokom bez imalo srca! On htjede planuti, no pogledav i joj u bezazlene plave oi, zakljui da je bolje ostav iti je u tom uvjerenju. - Do kada mo e spremiti svoje prnje? - upita. - To je najmanji problem. Samo, moji roditelji nemaju jo ni o emu pojma. Kako ti nisi htio pristati, naravno nisam ... 70 On joj upadne u rije: - Onda ih nazovi. I to odmah. - Jesi li ti ve razgovarao sa svojim ocem? - Nije odmah odgovorio. - Pisat u mu. - Otkopa kaput i pone prekapati po d epu hlaa. to tra i ? Cigarete? - upita Monika. -Imam ih ja! - Izvue paketi iz d epa svoje i no- ene kune haljine i pru i mu ga zajedno s malim enskim upaljaem. - Mike - ree, dok je on pripaljivao cigaretu - ipak bi trebalo da govori sa svoji m ocem. Napokon, on ti nije ni ta uinio. Nije nu no da se rastanete kao ... neprijate lji. On povue dubok dim. - Vjerojatno si u pravu - odgovori - samo, do avola, sve mi je to tako prokleto neugodno! Sestra Karla zastane kraj vrata i znaajno pogleda profesora Bergmeistera. Profeso r se bio pozdravio sa svojim pacijentom prije no to joj se obrati: - No, sestro, to je? - Michael... hou rei, mladi gospodin doktor eka vani! - Ako govorite o mom sinu, moram vas upozoriti da je on jo uvijek samo student, a nipo to doktor. - Da, naravno znam, ali... - sestra Karla je bespomono podigla ruke u snje nobijel im man- etama svoje svijetloplave uniforme. - Pa, obiaj je da se mlade medicinare o slovljava nekom titulom ... to svi ine! - I kad svi to ine, mislite, dakle, da to morate i vi? Vi, tako korektna djevojk a ... - Znam, to nije sasvim u redu - prizna sestra Karla - ali, to je, napokon samo pitanje vre71 mena dok mladi gospodin doktor... - ona se ispravi - dok mladi gospodin Bergmeis ter polo i sve ispite. Profesor Bergmeister pogleda na svoj runi sat. - Dakle, to hoe moj sin? - On eli hitno s vama govoriti, gospodine profesore. - Pa, zar on ne zna da upravo, u ovo vrijeme primam pacijente? - Zna. Ja sam ga na to ve upozorila. Meutim, on veli da je zaista veoma va no. Profesor Bergmeister je trenutak oklijevao: - Pa, dobro. Neka ue taj mrkavac. Dok je sestra Karla polazila prema vratima, profesor pripali cigaretu. Bilo je v e pro lo mnogo vremena otkako je jednom prilikom sa sinom povjerljivo razgovarao. S toga se sada ve unaprijed radovao. Ali, im je Michael u ao, profesor osjeti da ne to n ije u redu, a to mu je govorio neuobiajeno ozbiljan i napet izraz lica njegova si na. - to se dogodilo? - upita. - Ima li nekih problema? - Problema? Ne. Zapravo ne - ree Michael nelagodno. - Treba ti novaca, zar ne? - Odakle ti to? Profesor Bergmeister ga je pogre no razumio. - Pa, to nije te ko pogoditi - ree nasmije iv- i se s olak anjem. - Mladim ljudima novac uvijek dobro doe. - Odlo iv i cigaretu na rub pepeljare, profesor izvadi ekovnu knji ic u iz lisnice. - Dakle, koliko ti treba? No, Michael, kojega je ne to bilo steglo u grlu, konano uspije izustiti: - Ne, oe, vara se. Novac mi nije potreban. Radi se o neem drugom. Profesor Bergmeister spremi ekovnu knji icu i ponovo uze cigaretu.

- Dakle? - Nije mi ba jednostavno objasniti ti to ... -Michael je nervozno stezao prste. - Ta valjda me se ne boji ? - Ne, ne, samo... - Michael zamukne. - Hajde, sjedni lijepo ovamo, mladiu, pripali cigaretu... - profesor Bergmeister ustade, zaobie pisai stol i poe prema Michaelu. - eli li jedan konjak? - Ne. Htio sam ... hvala. Radije bih se svega toga to prije rije io - Michael dubo ko udahnu. -Do ao sam da se oprostim od tebe oe. Profesoru Bergmeisteru je bilo potrebno nekoliko sekundi da se pribere. eli otii? - izusti. - Da. U Munchen. - Sad? Usred semestra? - Oe, ja... - Zar ti nije dobro kod kue? Da, da, razumijem, ti bi elio voditi neki svoj stude ntski ivot. Ali, Michael... - profesor mu polo i ruku na rame. - Zar ti dosada nisi imao svu s' obodu koju si samo mogao po eljeti? - Ne radi se o tome - s naporom izusti Michael. - Nije krivica na vama. - Je li kakva djevojka posrijedi? Ljubav? - Ne, ne! Molim te, ne pitaj me ni ta! Ne mogu ti to objasniti. Profesor Bergmeister se okrenu, ugasi cigaretu. - Pa, dobro. Neu te dalje ispitivati. U Miin-chenu e ti, naravno, biti potrebno z natno vi e novca. Koliko misli da e ti trebati? 72 73 - Ne trebam ni ta, oe ... ja... - Michael skupi svu hrabrost. - Ne mislim nastavit i studij, oe. Profesor Bergmeister se morao pridr ati za naslon stolice da bi prikrio drhtanje r uku. - Ti nee vi e ... Molim te, ponovi to! - Napustit u studij, oe. Molim te, ne uzimaj to suvi e tragino. Vjeruj mi, dobro sam razmislio o svemu. Uostalom, danas ima toliko lijenika da doista nije bitno hoe l i biti jo jedan vi e ili manje. - Sada, kad je izgovorio ono najte e, Michael je pono vo postao razgovorljiv. - Ta, raunaj malo, oe - ree. - Meni su sad dvadeset i dvije godine, a imam jo tri klinika semestra do zavr nog ispita. Onda jo dolazi promocija, da bih tek tada postao doktor. A to sam time dobio? Jo uvijek ni ta! Jer do prava z a polaganje strunog ispita potrebne su mi jo dvije godine lijenikog sta a. No, onda jo uvijek nisam okulist. Oftalmolo ka specijalizacija na internoj klinici traje jo naj manje godinu dana, pa zatim jo tri godine ... pune tri godine, oe, na onoj klinici! Dakle, kad konano budem mogao sam zaraivati, bit e mi gotovo trideset godina! Profesor Bergmeister umorno klone u naslonja. - A emu mi sve to pripovijeda ? - upita. -Zar misli da ja to ne znam? Pa i ti sam . .. ta zar to nisi oduvijek znao? - Da, oe, znao sam, ali meni sve to do sada nije bilo posve jasno. Profesor Bergmeister ga pogleda. - Michael, skriva mi ne to ... - a kako nije dobio odgovor, doda umorno: - No, to s i, dakle, odluio? Postoji li kakvo drugo zvanje koje bi radije odabrao? Pretposta vljam da ve ima ne to u vidu. 74 - Postat u pjeva, oe. A da ne misli da se radi o neem nesigurnom ... ugovor mi je ve u d epu. Profesor Bergmeister podi e obrve. - Opera? - Odakle ti ta ideja? Toliko nadaren ipak nisam. Radi se o zabavnoj glazbi... t o uope nije ne to nedostojno, oe. Ti u tom pogledu ima vjerojatno zastarjela shvaanja koja ... Profesor Bergmeister ga prekine. - Za mog jedinog sina izigravanje zabavljaa irokih masa predstavlja ... zvanje?! - Oe, ja... - Sad ja govorim! Uostalom, ja sam tebe mirno saslu ao, nije li tako? - profesor Bergmeister stane tik pred svog sina. - Nije mi poznato da li si razgovarao sa s

vojom majkom ... - on pogleda upitno Michaela. - Tad bi, naime, znao, da ... - o n zastade i zapoe reenicu iznova: - Moje oi zakazuju, Michael. Mioptina degeneracija . Ti zna to to znai. Mre nica je izlizana, pa i najneznatniji uzrok mo e dovesti do kid anja. Kad ta destrukcija zahvati makulu, gubi se sposobnost vida. Pri tom treba raunati s krvarenjima na fundusu. Mo da u, ako budem imao sree, moi operirati jo kojih pet- est godina ... Ali, nema svrhe da se zavaravamo. Vrijeme koje je jo preda mnom ogranieno je. Michael je nastojao svladati svoje uzbuenje. - Zar je to posljedica onih pokusa? - upita uzdrhtalim glasom. Profesor Bergmeister stavi naoale. - Ovaj je zakljuak dodu e logian - ree -ali nipo to jo dokazan. Meutim, injenica je m veoma kratkovidan jo od najranije mladosti, a posljedica produ enog bulbusa bila je trajna prenapetost mre nice. Naravno, ne mo e se pore75 i, pokusi s fotokoagulacijom pridonijeli su da se stvar br e razvije, ali ni ta vi e. - A to e sada? - A to bih? Zar mogu i ta uiniti? Moram se s tim pomiriti - on se lako osmjehne. Nastavit u s radom i, nadam se, izdr ati sve dok ga ti ne bude mogao nastaviti. - Pr imijetiv i kako se Mi-chaelovo lice smrailo, doda rezignirano: - Tako sam to bar sv e do danas zami ljao. - Michael je utio. - Zar mi doista hoe zadati taj udarac? -upit a profesor. - Svatko je odgovoran za svoj vlastiti ivot -odvrati Michael tvrdoglavo. - Misli li to ozbiljno? Zar sam sebi ne postavlja neke zahtjeve? Ne, ne, sine moj , ti to uzima isuvi e olako ... Ne snosimo mi odgovornost samo prema sebi samima ve i prema svojim bli njima, svojim pacijentima, prema ljudima oko sebe, prema svojoj obitelji... - Nema svrhe, oe. Ma to ti meni sad govorio, mada mo da ima i pravo u svemu to ka e . Ipak, sve je to besmisleno. Ja moram poi svojim putem. Ne mogu drugaije. - A ja sam vjerovao da te u du u poznajem ... - Zbogom, oe - ree Michael, okrenu se i brzim koracima, gotovo bje ei, izie iz sobe. Profesor Bergmeister je gledao za njim, ali nije vidio ni ta. Trgnuo se tek kad je sestra Karla u la i ne to ga upitala. - Da ... to je? - Samo sam htjela pitati da li idui pacijent mo e ui, gospodine profesore. - to? Ah, da, naravno. Dr Norman Hilpert i mladi dr Boninger, koji mu je trebao asistirati, prali su ru ke u dezinfekcij76 skoj otopini kad je Gabrijela Zerling u la u umivaonicu. - Oho? - zaudi se dr Hilpert. - emu mo emo zahvaliti tu ast?! - Dopustio si mi da prisustvujem operaciji mi ia. Zar si zaboravio? - Tako? Zar sam to doista rekao? Pa, to se mene tie ... u redu. Ali, dr i se podalj e i da ni ta nisi dirala! - Pa to ti zapravo misli o meni? - odvrati Gabrijela hladno. Dr Boninger se nasmije. - Vidio sam ve i konje kako povraaju ... Gabrijela Zerling bila je ve kao medicina rka navikla na grubosti, pa na dosjetku nije ni trep-nula. - Neobino ste duhoviti, gospodine doktore - ree mirno. - Ako doista eli prisustvovati operaciji, onda se po uri - obrati joj se dr Hilpert. - Mora si jo dezinficirati ruke i na lice staviti za titnu gazu. - Dr Hilpe rt obri e ruke sterilnim runikom koji mu je pru ila sestra Gerda i obue, uz njezinu po mo, ogrta za operaciju. S vratiju operacijske dvorane javi se dr Hes-se: - Lokalna anestezija provedena, ona jabuica neosjetljiva. - Vrlo dobro. - Dr Hilpert se obrati doktoru Boningeru: - Jeste li spremni, kol ega? - Samo jo ne to, ne svia mi se srce pacijenta - objasni dr Hesse. - Na elektrokardi ogramu nisam mogao ni ta utvrditi, ali kao da se radi o stanovitoj slabosti. Nekoj nepravilnosti.

- Poku at u to br e zavr iti operaciju -obea dr Hilpert. 77 Jedan za drugim u li su u operacijsku dvoranu. Zidovi oblo eni svijetloplavim ploicam a blistali su pod jarkim osvjetljenjem. Pacijent Oskar Binagel le ao je na operacijskom stolu. Glava mu je bila pokrivena sterilnom maramom, tako da se u okruglom isjeku vidjelo samo desno oko. Bilo je g otovo nemogue zamisliti tog uspje nog ovjeka u takvoj situaciji... djelovao je tako bespomono ... Dr Hilpert tupom lopaticom provjeri osjetljivost oka, a tek onda postavi dr a vjea. Podigao je ruku i ispru eni ka iprst pomicao pred okom pacijenta. - Pogledajte ulijevo - naredi - sasvim ulijevo... prema korijenu nosa. Da, tako. - Tada dade znak Boningeru: - Tako, vrlo dobro! Ne treba se bojati. Sasvim sigu rno neete ni ta osjetiti. S dva brza uboda dr Boninger je fiksirao polo aj oka, a krajeve niti je zadr ao u ru ci. Dr Hilpert uzme tanki skalpel to mu ga je pru ila sestra Ethel i zapone s prepariran jem onih mi ia. Bio je to krvav i te ak posao. Neprestano je morao prekidati rad da bi povezao krvne ilice i time smanjio krvarenje ... Konano je mogao zapoeti s pravim zahvatom. Bri ljivo je odvojio dijelove tkiva s gornjeg glatkog onog mi ia, privrstio i h sitnim ubodima na vanjski glatki mi i uslijed ije je klijenuti do lo do nepokretnost i oka. Najednom dr Hilpert osjeti da mu dr Hesse daje znak. Podigne pogled i opazi kako anesteti-ar polagano spu ta desnu ruku, koju je sve do tada dr ao u vodoravnom polo aj u. Dr Hilpert smjesta shvati to to znai: krvni pritisak Oskara Binagela opasno se spustio. Kako je pacijent za vrijeme operacije bio pri punoj svijesti, pa da ga ne bi upla io, dr Hesse nije htio rijeima izraziti 78 svoju zabrinutost, ali izraz njegova lica pokazivao je to jasnije nego rijei. - Osjeam se ... tako udno - mrmljao je pacijent. Na znak doktora Hessea pripravila je sestra Ethel injekciju sa sredstvom za posp je ivanje op-toka krvi. Dr Hilpert munjevito razmisli: treba li prekinuti ili nastaviti operaciju? No, jo prije no to je sestra Ethel zabola injekcijsku iglu u venu na Binagelovoj r uci, dr Hilpert je vrsto odluio: mora poku ati zavr iti zahvat! Nije bio siguran u to da li bi se tako prekinuta operacija mogla jo jednom iznova zapoeti. Morao se pouz dati u svoju sreu i sretnu zvijezdu pacijenta. Ne di ui pogled, nastavio je skidati djelie tkiva s donjeg ravnog onog mi ia i pri- ivati ih na ukoeni mi i. Pacijent je stenjao. Dr Hilpert nije na to obraao pa nju. Bilo je potpuno sigurno d a Binagel nije mogao osjeati bolove ... bar ne to se oka tie. Ipak, doktorovo elo bi lo je oro eno znojem kad je zavr io s posljednjim ubodom i dao znak doktor Boningeru da izvue niti kojima je bi fiksirao oko. Dr Hilpert se uspravi i oi mu se sretnu s pogledom Gabrijele Zerling - bio je to umirujui pogled pun razumijevanja. Dr Hilpert se okrenu i napu tajui operacijsku dvo ranu osjeti da ga Ga-brijela slijedi. - Hrabra si ti djevojica - ree, smije ei se, dok mu je pomagala da svue ogrta. - Pa nije to bilo ni ta stra no - odvrati ona i pru i sestri Gerdi krvlju poprskani h aljetak - promatrati operaciju. Pa nije to ni ta... Ali, bio si izvanredan. 79 - To e se tek vidjeti. Ako pre ivi, dobro sam radio ... ako umre, tad ... - on sle gnu ramenima. - To bi mi bilo doista veoma te ko. - Ali... - zapoe Gabrijela. Nije dospjela izrei svoje misli, Boninger je u ao u umi vaonicu. - Sve O.K. - ree djeaki se smijuljei. - Op-tok krvi kao da se popravlja. Bio je to ludi podvig! Dr Hilpert odahnu. - To ja najbolje znam. Stra no mi je potreban jedan veliki konjak. Smijem li vas pozvati? - Oprostite, gospodine doktore - ree sestra Gerda - zamalo bih bila zaboravila ... Gospodin profesor bi elio s vama razgovarati. Oekuje vas. Kad je profesor Bergmeister te veeri do ao kui, ena mu je ve u predvorju dotrala ususr

t. - Michael je oti ao! - ree usplahireno. -Spremio je kovege i... - Znam - odvrati profesor, preda djevojci e ir i aktovku te poe skidati ogrta. - Ti to zna ? - upita Vera iznenaeno. - Da. Bio je jutros kod mene, na klinici, da se oprosti. Vera zagrize svoju lijepu, punu donju usnu. Grevito je razmi ljala to je to Michael mogao rei svom ocu... Da li mu je ispripovijedio o svojoj neobuzdanosti? Umalo bi bila poela priati profesoru Berg-meisteru o ljubavnoj izjavi njegova sina , ali nije vi e stigla. - Jednostavno ne razumijem to se to dogaa s njim? - prekinu profesor tok Verina r azmi ljanja. - Ima li ti mo da pojma otkuda mu odjednom ideja da prekine studij? 80 Vera je bila zahvalna sudbini to nije brzopleto izdala Michaela. - Vjerojatno to i nije do lo ba tako iznenada - odgovori. - Sigurno se ve du e bavio tom mi -Iju. - Misli ? A mi to nikad i ni po emu nismo primjeivali? - A kako smo i mogli? - ree Vera pomalo gorko. - Ta ve odavno nam se nije povjera vao. -Zatim doda oprezno: - Uostalom, nedavno mi je dao da slu am neku njegovu plou . Bio je to snimak nekog bezveznog lagera to ga on pjeva s jednom djevojkom ... - Zar on uope zna pjevati? - upita profesor, ali ne saeka odgovor ve odmah nastavi : - No, valjda u tome nije gori od veine ostalih... - Zavidim mu - izazovno e Vera. U la je ispred svog mu a u veliku dnevnu sobu, zaval ila se u duboki naslonja, ispru ila svoje duge noge, uzela cigaretu i ekala da joj j e mu pripali. Meutim, profesor je u svojim mislima bio i suvi e daleko a da bi primi jetio elju svoje ene. - Govorio sam sa svojim asistentom - ree. - S Normanom Hilpertom? - upita ona i nehotice zainteresirano. - Da. Moram ti rei, pregledao mi je oi. On je zaista vrlo sposoban lijenik. - Pa onda ga mo e adoptirati... mislim, sad kad je Michael oti ao ... - ironino dobac i Vera. No, vidjev i alosni pogled njegovih oiju, iznenada se postidi. - Oprosti - p romrmlja - znam, bilo je to nelijepo od mene. Profesor sjede nasuprot njoj. - elio sam ti predlo iti ne to to e te mo da obradovati, Vera. Htio sam te zamoliti da o-e sa mnom u Pariz. Ona nije mogla prikriti iznenaenje. 6 - Oima ljubavi 81 - Kada? - upita, a zatim e s nekim nepovjerenjem: - Da se ti ne ali ? - Ne, Vera. Doista bih elio otputovati. I to to prije. Danas sam jo jedanput potan ko razgovarao s Hilpertom. On mi savjetuje pregled oiju kod Lejeunea. Ako mi jo uo pe itko mo e pomoi, onda je to on. Nekoliko dana po odlasku profesora Berg-meistera i njegove ene u Pariz na onu klin iku je do ao bankar von Scholler. Bio se ve pred nekoliko tjedana povezao s profeso rom Bergmeiste-rom i najavio mu se radi pregleda svoje ene. Meutim, klinika ga nij e pravovremeno obavijestila o odsutnosti profesora, pa je stoga bio veoma povrij een i uzrujan. Te kom mukom uspjelo je doktoru Hilpertu da ga umiri. - Mi imamo ovdje povijest bolesti va e supruge, gospodine von Scholler - ree on. Iz toga je vidljivo da va a supruga boluje od iridociklitisa. - No, da bismo samo to uli, nije imalo smisla poduzimati tako naporan put! - Potpuno ste u pravu. No, slu ajte me dalje. Naime, da bi se objasnio uzrok te b olesti, a vi znate da se radi o upali arenice, zrakastog tijela i mre nice, potrebn o je da pacijentica ostane ovdje, na klinici, da bi se prona lo ari te upale, prije n o to se zapone s terapijom. Meutim, dok pronaemo ari te upale mo e proi i nekoliko tj ... a gospodin profesor se vraa najkasnije za deset dana. - Ostajem pri svom zahtjevu da profeso. Bergmeister osobno preuzme lijeenje . - Na to imate pravo. No, traganje za ari tem bolesti ionako moraju provesti i drug i specijali82 sti... lijenik za uho-grlo-nos, stomatolog, ginekolog...

- A moju enu ne mo ete po tedjeti svega toga? Bankar von Scholler je bio blijed, debeo ovjek, sitnih oiju, utonulih u podbule ob raze. Doktoru Hilpertu taj ovjek od samog poetka nije bio nimalo simpatian. No, sad a mu je ne to u bankarevu glasu odalo koliko je taj ovjek zapravo vezan uz svoju enu ... i da sva ta njegova uz-rujanost potie zapravo od silne zabrinutosti za njenu sudbinu. - Ta vi elite da va a supruga opet ozdravi, zar ne? - upita dr Hilpert suosjeajno. - Ako ba elite znati... - bankar je nervozno trljao svoje mlohave ruke - ja zapra vo to i ne elim. Mene ne smeta to je ona slijepa. Naprotiv. Da to Ksenija tako upo rno ne zahtijeva... Ksenija! To ime probudi u doktoru Hilpertu neka davna, zapretana, udesno nje na sjea nja... Nije vi e pratio rijei bankara von Scholle-ra, njegove su se misli vratile d aleko unatrag ... arobnom biu, oiju jasnih poput bistroga gorskog jezera. - Kada su se ono pojavili prvi simptomi bolesti kod va e supruge? - Mislim da joj je onda bilo oko osamnaest godina. Kad sam je upoznao, bila je ve potpuno slijepa. Poelo je sa smetnjama vida i stalno upaljenim oima. Dr Hilpert se uspravi. - Moramo pronai ari te bolesti. Ovisi samo o vama hoe li va a supruga ostati na na oj k inici. - Pitat u Kseniju - bankar von Scholler ustade. - Neka ona sama odlui. - Kad vas, dakle, mogu ponovo oekivati? 83 - Za dvije minute ili nikada vi e. Moja supruga eka vani. Dr Hilpert je gledao bankara kako, gegajui se, izlazi. Osjeao je napetost. Tako bi rado bio popu io cigaretu ... Bilo je tome ve mnogo godina otkako je nastojao da p otisne iz svog sjeanja poni avajuu uspomenu na Kseniju, Kseniju, svoju prvu ljubav i sve do danas njegovu jedinu pravu ljubav... a ona ga je izdala. Ostavila ga je posve iznenada, bez ijedne rijei obja njenja. Njegova pisma i telefonski pozivi ost ajali su bez odgovora... a prilikom jednog sluajnog susreta na ulici pro la je pokr aj njega kao da ga nema, kao da ne postoji. Jo i danas, nakon svih tih godina, sj eanje na to izazivalo je u njemu istu staru bol. Uto bankar otvori vrata i u ordinaciju ue njegova supruga. Nije vi e bila mlada. Ne stalo je one njene nekada nje blistave ljepote ... no, jo uvijek je bila privlana. D r Hilpert ju je odmah prepoznao - bila je to Ksenija. Njegova Ksenija, iako su j oj oi bile skrivene tamnim naoalima. Osjeao je kako mu krv navire u glavu dok je s mukom poku avao rei bilo to... No, ona ga preduhitri: - Pregledat ete me, gospodine doktore? -upita s nesigurnim osmjehom skidajui naoal e s ro natim okvirom. Dr Hilpert ugleda njene oi izmuene bole u, pocrvenjele od upale... i osjeti kako ga o bli-jeva ledeni znoj. Ksenija, gotovo izusti, no u taj as mu dopre do svijesti da ona i ne sluti tko je o n. Bila je slijepa. 84 5. Srijedom popodne nisu se primali pacijenti. Ve tjednima provodili bi dr Norman Hi lpert i hospitantica Gabrijela Zerling to poslijepodne zajedno. Spontano, bez po sebnog dogovora. Ali, te srijede, po dolasku pacijentice Ksenije von Scholler, Gabrijela je uzalu d ekala. Bez urbe, trudei se da ne svrati niiju pozornost, obilazila je ona mjesta n a klinici gdje je pretpostavljala da bi ga mogla sresti. Nije ga na la. I iduih dan a jedva da ga je i viala... i brzo je shvatila da se vi e ne radi o sluajnosti. Izbj egavao ju je svjesno. Njegovo ju je pona anje iritiralo. Bila bi se tako rado s nj im objasnila, ali ponos i razboritost nisu joj dozvoljavali da se namee i povede otvoren razgovor, koji on oito nije elio. Uspjelo joj je ak prikriti iznenaenje kad joj se jednog dana posve neoekivano opet pribli io. Bila je upravo naruila kavu poslije ruka u klinikoj kantini kad joj je dr Hilpert p ri ao. - Ali, Gaby, ta valjda nee piti ovaj bukuri ? Ona podigne glavu.

- Ne - odvrati mirno - htjela sam samo oprati zube. On se nasmije da bi prikrio nesigurnost. - Hajdemo u moju radnu sobu. Sestra Karla e nam skuhati dobru kavu. Umalo da je hladno odbila njegov poziv, ali tada u njoj pobijede znati elja i simp atija prema 85 njemu, koja je, unato njenoj srd bi i tuzi posljednjih dana, ostala nepromijenjena. Ustala je i po la s njim prema vratima. Dok su zajedno prolazili dugim hodnikom, on je veselo avrljao, preveselo po njeno m mi ljenju. Bilo je vi e nego jasno da je zbunjen, nesiguran, da mu je neprijatno. Otvorio je vrata radne sobe profesora Bergmeistera koju je koristio za vrijeme n jegove odsutnosti i poveo Gabrijelu do udobnog kuta s naslonjaima. - Konjak? - upita. - Cigaretu? - pru io joj je otvoreni paketi. Ona uze cigaretu i ree: - Hvala. Konjak radije ne bih. Alkohol, iz principa, pijem tek nakon posla. Pripaliv i joj cigaretu, on e: - Ali, ako dopu ta , ja bih ipak... - i on poe prema pisaem stolu, te otvoriv i jedna vrata ca, izvadi bocu. - Ne dopu tam - ree Gabrijela mirno. On se okrenu i zaueno je pogleda. - Dobro si me razumio - ree ona promatrajui ga pomalo podrugljivo. - Ne elim da sada pije . Osim a ko ti je to ba neophodno da bi mi mogao rei to to ima da mi ka e . - Ali... kako dolazi na to da imam ne to ... - dr Hilpert s treskom spusti bocu na stol. - Ima . Du an si mi obja njenje - prekine ga Gabrijela. On je pogleda i, oito se obuzdavajui, ree posve izmijenjena glasa: - Gaby, u pravu si. Imam ti ne to rei... Srce joj je ludo udaralo, zarila je nokte u dlan kako bi pred njim prikrila svoje uzbuenje i strepnju. - Da ... ? - upita s hinjenom ravnodu no u. On joj prie, uhvati je za ruku. 86 - Gaby... bi li se udala za mene? Olak anje to njegove rijei nisu donijele rastanak bilo je toliko da joj je obraze ob lilo jarko rumenilo. Zadrhtala je... a ipak, glas joj je bio vrlo hladan kad ga je upitala: - Za to? On se lako, malo neprirodno nasmije. - Kakvo pitanje! Za to se ljudi ene? Da bi bili zajedno. Da meusobno dijele radost i tugu... - Pogre no si razumio moje pitanje - ree ona. - Nisam te pitala za to se ljudi ene. On to me zanima jest za to se ti eli sa mnom o eniti? I za to bih ja, prema tvom mi ljenju orala biti s tim sporazumna? Sestra Karla ue tiho pokucav i i nakon kratkog, radoznalog pogleda obori oi, stavi p oslu av-nik s kavom na stol i urno izie s izrazom saues-nikog razumijevanja. - Jesi li primijetila - ree dr Hilpert - ta dobra du a se dr i kao da... Gabrijela mu upade u rije: - Nisi jo odgovorio na moje pitanje. - Pa dobro. Ti eli uti da te volim. - On stavi mlijeko i eer u svoju kavu i ree joj, ne pogledav i je pri tom. - Volim te i ne mogu ivjeti bez tebe! Jesi li sad zadovol jna? - Presretna sam! - odvrati Gabrijela sarkastino. - Samo ti, na alost, moram otvor eno rei da ja tebe ne volim, i da mogu sasvim dobro ivjeti i bez tebe. - To, dakle, znai... ne? - Tono. Namr tiv i se, on poe mije ati kavu. - Normane - ree ona izmijenjena glasa - za to mi ne ka e istinu? Za to sam te tako rije tko viala u posljednje vrijeme? to se dogaa s to87 bom? - Kako je on utio, ona nastavi nestrpljivo: - Je li to u vezi s pacijenticom u sobi broj sedamnaest? On se trgne.

- Kako dolazi na to? - Samo izvodim logian zakljuak. Poku avam zbrojiti dva i dva: tvoja pretjerana zabr inutost za nju, uestalost tvojih posjeta gospoi von Scholler, nisu samo meni upali u oi. - Ta prokleta govorkanja! - uzviknu on razjareno. - Upravo je nemogue uiniti i je dan korak a da to odmah ne izazove sveope olajavanje! Ona prijee preko njegove provale bijesa. - Da se nisi zaljubio u nju, Normane? - Ah, glupost! - A to je onda po srijedi? - Slu aj, Gaby, eli li doista saznati istinu? - Bilo bi mi veoma drago, ako ima toliko povjerenja u mene. On otpije gutljaj kave i polako pripali cigaretu. Gabrijela je shvatila da on sv e to ini kako bi dobio na vremenu, pa je zatomila svoje nestrpljenje. - Bio sam jednom zaljubljen u Kseniju - ree on napokon. - Ima tome ve mnogo godin a. Bilo mi je tad ne to vi e od dvadeset godina, a ona ... jedva da je napunila seda mnaestu. - Dakle ... fatalna prva ljubav. On nastavi, ne odgovoriv i joj: - Bila je prekrasna mlada djevojka, vrlo bogata i razma ena, centar itavog mog svi jeta. Mo e li to razumjeti? - I kako je do lo do rastanka? - Napustila me. Iznenada. Bez obja njenja. - Jadni moj Normane - ree Gabrijela nasmi-je iv i se - zar to jo uvijek boli? - Sad vi e ne. Ali, neizmjerno je alim... mo e li to shvatiti? Slijepa, unaka ena i uza sve to jo i udata za onog groznog, debelog tipa. - Sve to zvui stra no. Ali mo da i nije tako nesretna kao to se to ini? Prema svemu to si mi do sad o njoj ispriao ini se da ba nije osobito ugodna osoba. Ali unato tome , ovjeku doe da se sa ali nad njom. - Gabrijela se nagnu prema njemu obgrliv i koljen a rukama. - Taj iznenadni, ponovni susret mora da ju je potresao, zar ne? On je tako dugo utio da Gabrijela shvati da ga je svojim posljednjim pitanjem pog odila u izuzetno osjetljivo mjesto. - Ona ak i ne zna tko sam ja - izusti on napokon prigu ena glasa. Gabrijela je bila zgranuta. - Ti joj to nisi rekao? - uzrujano je kr ila ruke. - Ne. Shvati, bilo bi to... suvi e muno. - Pa, munije nego to jest te ko da i mo e biti - razborito e ona. - Hoe li da joj to ka em? - To nikako! Ona i nehotice uzdahnu. - Ti je, dakle, jo uvijek voli . On nabra elo. - Vjeruj mi, Gaby ... ne znam da li je volim. Doista ne znam. Ono to znam jest d a je beskrajno alim. - Tim gore. Ta je samilost nezdrava, Normane. Ti si lijenik. I sam dobro zna da s i suosjeanje i samilost smije dopustiti samo u vrlo ogranienoj mjeri. U suprotnom, to je lo e, kako za tebe tako i za tvog pacijenta. - Kako si ti mudra! - odvrati on usiljenom ironijom. 89 - Ako si osobno toliko pogoen - nastavi Gabrijela neumoljivo - ne smije je dalje lijeiti. A ni u kom sluaju ako ona pri tom ne zna tko si i to se s tobom dogaa. - Kao da je jedino to eli samo to da je vi e ne viam! - To bi odista bilo najbolje za tebe! Kad ena dovede mu karca tako daleko da on po nudi brak drugoj eni samo da bi se za titio tad je ta prva ena opasna. - Ti si ljubomorna! - Da. Ne tajim to. A to mi se ini i prirodnim. Svakako je to zdravije, negoli tv oja luda ljubav prema eni koja te tako bestidno izigrala, a sad je ve odavna vezan a uz drugog mu karca! - Stala je tik pred doktora Hilperta. - Obeaj mi da e joj to rei , Normane! Ona to mora znati, zar ti to, Normane, ne shvaa ? to onda ako ona to sluaj no sama otkrije? Ne smije se upu tati u taj rizik. Na kraju krajeva, radi se o tvoj oj profesionalnoj asti. U Parizu je ki ilo, bila je to sitna ledena ki a koja je plonike i kolnike prekrila b

listavim sjajem. Nije bilo vrijeme za etnju, ali Veri Bergmeis-ter se nije ostajalo u neurednoj i pomalo pljesnivoj atmosferi malog hotela u blizini crkve St Ma-deleine. Mu joj ni je dopustio da ga prati na konzultaciju s profesorom Lejeuneom. Nemir i nestrplj ivost natjerali su je da izie u grad. Hodala je brzim koracima, s rukama u d epovima ogrtaa, malo uzdignutih ramena, podi gnuta ovratnika. Bujnu kosu bila je podigla visoko na tjeme, tako da se jedva vi djela ispod irokog oboda e ira za ki u. 90 Gotovo je jurila strmim uliicama Montmart-rea, mimo malih romantinih duania i nonih l kala, koji kao da su izgubili sav svoj primamljivi ar u sivilu ki nog dana. Dvije d ebele ene koje su se s velikim ko arama sklonile u jedan trijem da bi malo proavrlja le, radoznalo su je promatrale. S desne strane uskog kolnika polako joj je dolazio ususret crni francuski automo bil. Vera se nije na to osvrtala. Nije ni primijetila da je voza automobila iza n je, na Place de la Concorde, okrenuo kola i ponovo se vratio. Tek kad se automob il zaustavio tik pred njom, a iz njega izi ao visok, mlad mu karac, obratila je pa nju . Mladi je ovjek bio bez e ira i dok joj se obraao ki a mu se slijevala niz glatku crnu kosu. Pozvao ju je da je poveze svojim kolima. Vera stisnu usne i odreno odmahnu glavom. - Non, monsieur, non! - jedva izusti. - C est impossible! - maknu se u stranu i brzim koracima poe dalje. Tek kad je bila sigurna da joj stranac vi e ne mo e vidjeti lice, nasmije ila se. Srce joj je sna no udaralo. Najednom vi e nije osjeala ni ki u niti hladnou ... Kao da ju je iznutra ogrijao neki topao plamen. Bo e, jedan mladi ju je oslovio! Bilo je to nep ristojno, prosto, primitivno, ali ipak, godilo joj je ... Kao i ona Michaelova l jubavna izjava ... Prvi put je sebi priznala da ju je Michaelovo udvaranje manje okiralo nego to je p oku ala samu sebe u to uvjeriti. Znala je da je lijepa i privlana, pa kako bi se on da mogla ljutiti to se Michael u nju zaljubio? Sjetila se da je svom mu u u bijesu rekla kako zavia Michaelu. On nije na to obrati o pa nju, a ona se poslije gotovo zastidjela svojih o trih rijei. A ipak je to bila i stina. Zavidjela je Michae91 lu jer je bio slobodan, jer je mogao otii kad su mu prilike u kojima je ivio posta le nepodno ljive ... I oti ao je. Nekamo. U slobodu. Ona sama nikada ne bi smogla odva nosti za to. Doista, tokom godina to ih je provel a u tom malom sveuili nom gradiu postala je pravom malograankom. Bilo je upravo nevje rojatno koliko se izmijenila. Sto je njoj znaila konvencio-nalnost u vrijeme dok je jo bila slobodna, mlada djevojka? Ni ta. Ba ni ta! ivjela je svoje dane bez razmi lja ja. Samo je sanjarila ... sanjarila o ljubavi i uspjehu, o srei i slavi. A kad se dobro razmisli, ti su joj snovi bili prijeko potrebni. Jer, njen stvarn i ivot ba nije bio ru iast. Zavr ila je glumaku kolu upravo gladujui. Mala stipendija koju je dobivala nikada joj nije bila dovoljna ni da se do sita najede, a kamoli za jo ne to drugo. Ali, bila je puna radosti, mlada, razdragana, okru ena mladim i razdraganim ljudima. Tad su do li i prvi anga mani i prve avanture, zabavne i lijepe, ali i ru ne. I sve su one go rko zavr avale ... Vera je jo i sada osjeala neku neprijatnost pri pomisli na te do iv ljaje. A onda je u njen ivot stupio Klaus Bergmeis-ter, interesantni profesor, ozbiljni udovac, otac jednog malog djeaka ... prvi mu karac koji je bio u stanju pru iti joj v i e od darova, nekog kratkog putovanja, puke zabave. U profesoru Klausu Bergmeisteru na la je sigurnost. Ali to nije bio pravi razlog z bog kojeg je Vera prihvatila njegovu ponudu. Nain njegova udvaranja, njegova tank outnost i mudrost bilo je ono to je se toliko doimalo. Onda je, Vera se gorko osmi jehnu kad se sad toga sjetila, vjerovala da e je on povui sa sobom, u svoj svijet. Bila je duboko uvjerena da se nalazi na pragu zanimljivog 92 ivota, prepunog sree ... Ni ta se od toga nije obistinilo. Toliko se trudila da sudj eluje u onom to njega zanima, ali uskoro je primijetila da njemu do toga uope nije

stalo. O znanstvenim i lijenikim pitanjima razgovarao je s kolegama i suradnicima , a kad bi ga ne to upitala, uslijedio bi njegov stereotipni odgovor: Ah, to bi doi sta bilo suvi e komplicirano da ti objasnim!. Drugo razoaranje za nju bilo je to to nisu imali djece. Vera je bila toliko eljna p ravog, sretnog obiteljskog ivota. Povrijedilo ju je to njen mu , po svemu sudei, uope ne mari to ona ne mo e imati dijete. Ta imamo Michaela, govorio bi... Kao da bi joj M ichael ikada mogao nadomjestiti njeno vlastito dijete! Ne, ni ta nije bilo onako kao to je to ona zami ljala. Jedino to je ostalo od tih sjaj nih ma tanja bile su lijepe haljine, stanovito mjesto u dru tvu i... osamljenost. Ta za to je zapravo nastavljala takav ivot? emu? Morat e poku ati da se u miru raziu. B la je jo dovoljno mlada da zapone nov ivot ... a on bi bio isto tako sretan i bez n je. Ukoliko on ne izgubi vid. Da, to je bila ona toka o kojoj je sada sve ovisilo. Ako oslijepi, ne mo e ga ostav iti samog ... No, mo da e on imati sree. Zacijelo ne bi bio po ao na taj put u Pariz d a u njemu jo nije tinjala nada. Ona se okrenu i urno vrati istim putem kojim je i do la. Mo da je ve sve pro lo, mo da mu je profesor Lejeune ve rekao da ono najgore nije ba neumitno. I nehotice Vera steg nu svoje uske ruke u pesnice: ako bude tako, ako bi joj odmah rekao da je sve op et u redu, tad e mu smjesta rei da eli otii. Olak anje to e ga osjetiti u vezi 93 s Lejeuneovim saopenjem bit e toliko da ga njena neoekivana odluka nee gotovo ni pog oditi. Stigav i do ulaza u hotel, Vera ugleda taksi koji se upravo zaustavio. U mu karcu ko ji je izi ao iz kola, prepoznala je svog mu a. Upravo je plaao vozau i vidjela je samo njegova lea, malo pognuta kao uvijek. - Klaus! - uzviknu uzbueno. On se naglo okrenu i, dr ei jo uvijek novarku u ruci, poku a da joj se osmjehne. No, u istom tom trenutku nestade njenog uzbuenja. Bilo je dovoljno da baci samo jedan p ogled na njegovo lice ... shvatila je sve. Profesor Lejeune nije mogao njenom mu u dati nikakvu nadu. Dr Norman Hilpert tiho otvori vrata bolesnike sobe pacijentice Ksenije von Scholl er. Bila su dva sata, vrijeme podnevnog odmora, pa je nije htio smetati ukoliko upravo spava. Ali njenom uvje banom uhu slijepe ene nije izmakao laki um: - Tko je tu? - upita odmah. Pogledala je prema vratima, ali on je isuvi e dobro z nao da ona ni ta ne vidi. Ba ni ta. - Vrlo mi je ao ako sam vas upla io, milostiva gospoo... Ksenija ponovo spusti glavu na jastuke, i s izrazom olak anja obrati se svom posje tiocu: - Ah, to ste vi, gospodine doktore! - ona mu pru i svoju nje nu, blijedu ruku. - Mo lim vas, sjednite do mene ... - Dakle, ne smetam? - Nikada! - odvrati ona impulsivno. - Doktor Schniep nije bio ba naroito zadovoljan va im krajnicima. Mislim da vam je to ve rekao? 94 - Da, rekao mi je. A morat u rtvovati i nekoliko zubi. - Eto, milostiva gospoo, pote koa u va em sluaju je upravo u tome to postoji jedno ar bolesti koje mi jo ne mo emo, a moramo pronai. Mo da se ono nalazi ba u jednom od zubi. - Mo da. Ali ne bezuvjetno, to i sami ka ete. Ne bih ba eljela da ubudue hodam po svij etu poput stare vje tice. - Ali ne, to ne biste nikad mogli biti - ree on uvjereno. - Postoji ljepota koju ni ta ne mo e uni titi. Rumenilo koje joj je taj kompliment natjerao u obraze uinilo ju je odjednom ponov o vrlo mladom. - Vrlo je lijepo to to ste mi rekli... Uostalom, vi ste uope veoma ljubazni. Sam o, ao mi je ... - ona za uti. - Sto? - to vas ne mogu vidjeti. Kod veine ljudi me to i ne smeta naroito ... pa, ovjek si

ve i prema glasovima mo e toliko toga predstaviti. - A kad sam ja u pitanju... zar vam to nije mogue? - O, da. Smijem li pogaati? - Molim - odgovori dr Hilpert - veoma sam radoznao. - Visoki ste - ree Ksenija - imate glatku, crnu kosu ... - ... koja na sljepooicama ve pomalo i sijedi - dopuni je on. - Ravan nos, odluna usta... jamica na bradi... - ona se plaho nasmije i. - Da li j e dosad sve tono? - Da - odvrati on iznenaeno - zaista... - Plave oi... 95 Odjednom dr Hilpert sve shvati. I zastidi se to mu je za to trebalo toliko vremen a. - Vi, dakle, znate? - ree. - Ti zna ? A ja sam mislio... - Nisi me htio upla iti - odvrati ona mirno. Njena je ruka tra ila put k njegovoj... i on je zadr i u svojim rukama. Oboje su dugo utjeli. - Moralo ti je biti stra no - ree ona napokon drhtava glasa. - Nisi li sada, pri p onovnom susretu pomislio ... kazna sudbine? - Ksenija! Ta kako mo e doi na tako u asnu pomisao?! - Oprosti. Znam, uvijek si bio tako dobar ... isuvi e dobar za mene. Nikad nisam zaslu ivala tvoju ljubav. - Molim te... Znam da je to glupo pitanje poslije svih tih godina... Ali za to, reci mi za to si me onda onako napustila? Bez ijedne rijei? Bez opro taja? - Zar doista nisi nikad pomislio to bi moglo biti razlog? - Ona se zagrcnu, bilo je oigledno da joj je veoma te ko otvoreno govoriti. - Drugi mu karac je u ao u moj ivo t... drugi, koji je imao vi e novaca, mnogo vi e no ti, i koji mi je mogao pru ati sve o emu sam sanjala. - Von Scholler? - Otto? Ne, naravno ne. Netko drugi. - Ona uzdahnu. - Ali njegovo ime nije bitn o. Naravno, povukao se kad sam oboljela. - Osjetila je njegovo uzbuenje i brzo do dala: - Ali, priaj mi o sebi! On je prekine: - Jesi li sretna? - brzo se ispravi: - Mislim, je li tvoj brak u redu? Njeno lice se smrknu, izraz joj postade opor. - Zar sad oekuje da ti se potu im? - Ali, Ksenija! 96 - Nemam prava na to. Vjerojatno bih morala biti zahvalna to me Otto uope o enio. Zn am dobro da nije lako biti o enjen slijepom enom. - Zar ti on to predbacije? - Oh, ne. Slabo ga poznaje . Odlino se u ivio u ulogu zabrinutog supruga, punog ljub avi. - I ja sam imao taj dojam, meutim ... On za uti. - to si htio rei? - Pa - odvrati pokajav i se to je uope naeo tu temu - zaudilo me samo ... kao da tvom mu u nije mnogo stalo do toga da ti se ponovo vrati vid. - Ah, pa posve je prirodno da mu nije stalo do toga - potvrdi ona s mirnoom koja ga je upla ila. - Za njega bi vjerojatno bilo vrlo nezgodno kad bih progledala. - Ali... ne razumijem ... - ree on, sav zbunjen. - Normane, molim te, razmisli malo. Kad me Otto upoznao, bila sam ve slijepa ... kao danas. to misli , za to me o enio? - Mo da ga tvoja bolest nije smetala... - Mo da. Ili je pak upravo tom bole u dobio ne to to na neki nain izravnava tu manu. Dok je on utio, ne shvaajui, ona potiho dopuni: - Tebi je dobro poznato da su moji roditelji bogati. Bila sam beskrajno razma ena . Tata je uvijek inio sve da me vidi sretnom, ispunjavao mi je svaku elju i eljicu. Moja srea predstavljala mu je sve na svijetu. - Ti, dakle, nisi voljela svog mu a? - Pa kako sam ga i mogla voljeti kad ga nikad nisam vidjela? Ali on se brinuo z a mene. Iz-

7 - Oima ljubavi 97 vodio me u restorane, na koncerte, itao mi, poklanjao gramofonske ploe ... udvarao mi. I, naravno, to mi je mnogo znailo. Osjeati se voljenom eni veoma mnogo znai. A za bolesnu enu, Normane, vjerojatno je taj osjeaj jo znaajniji negoli za zdravu. - Razumijem. - Bila sam potpuno sigurna da me Otto voli i stoga sam, naravno, rado pristala da se udam za njega. Tek mnogo kasnije sam uvidjela... ah, toliko je lako obmanu ti slijepu enu! - Ali Ksenija - ree on - ta to uope ne mora tako biti, to si ti samo umi lja . - Ne, ja to znam. Potpuno sam sigurna u to. O enio me radi mog novca. Jedino radi toga. -Nervozno je gu vala pokrivae. - A za to bi mi inae branio da posjeujem svoje ro ditelje? - Zar ti on to brani? - dr Hilpert e zaueno. - Da. A ni oni ne dolaze k nama. Ima tome ve godinu dana. Svemu tome mo e biti sam o jedan razlog... on naprosto ne eli da nas ostavi zajedno, da ne bih doznala is tinu. On se, naime, posvadio s mojim ocem. Vjerojatno ga je tata prozreo. Mada p rekasno. - Ali tvoji ti roditelji mogu bar pisati! - Da, to dodu e mogu. Mamina pisma mi on ita... ta mogu li znati da li su to ona p rava pisma? A odakle da znam da li on moja pisma doista oda ilje? Normane, zapravo ti to nisam eljela rei, to zvui tako nevjerojatno ... ali, on me dr i zarobljenom. Dr Hilpert je bio toliko potresen da nije mogao izustiti ni rijei. Ona to osjeti. - Nisam ti smjela sve to ispripovijedati - ree - ali ti si prvi ovjek... jedini ov jek nakon to98 liko godina pred kojim sam se mogla odva iti da otvoreno razgovaram. On se opet pr ibrao. - Ksenija - ree - sutra ili prekosutra vraa se profesor Bergmeister. On e te pregl edati... on e... Ona odmahnu svojom lijepom glavom. - Ne, Normane. Meni nije potreban profesor Bergmeister. Ako i ta znam, onda je to ovo: ti si jedini, koji mi mo e pomoi... i kao ovjek, i kao lijenik. Molim te, molim te, pomozi mi! Mala Gerti Hellmer do la je, kao i uvijek, tog popodneva na onu kliniku jer je dopo dne imala nastavu. Radosnim smije kom pozdravila je doktora Hilperta i pru ila mu sv oju malu ruku. - Sestra Karla mi je rekla da je gospodin profesor otputovao... - Da, a pogodi kamo? U Pariz! - 0, fino! I ja bih rado onamo! Gerti je poznavala sve lijenike i sestre na klinici. Od roenja je bolovala od buft almusa, zelene mrene, i sa svojih etrnaest godina imala je za sobom ve niz operaci ja. Kad je imala etiri godine primijetili su roditelji da joj se jedno oko znatno poveava i da tim okom mnogo slabije vidi. Okulist je utvrdio povi enje onog tlaka i uputio je na kliniku. Operacija radi sni avanja tlaka uspje no je izvr ena, ali je to pobolj anje potrajalo sv ega dvije godine i tad je unutarnji oni tlak poeo ponovo rasti, te se ukazala potr eba za novom operacijom. Vid bolesnog oka stalno se pogor avao. Unato svim tim velikim tegobama Gerti je uvijek bila hrabra i dobro raspolo ena, lj ubimica svih lijenika i sestara na klinici. 99 - Daj da opet malo pogledamo to zloesto oko - ree dr Hilpert. Gerti je ve sve bilo poznato. Poslu no je po la za lijenikom, i, ne tu ei se ni na to, vila sve preglede. Dr Hilpert je bio zadovoljan. - No, zasad je sve u redu - obrati joj se. - Nagovori samo to tvoje oko da i da lje ostane tako dobro! - Hou, svakako - odvrati Gerti veselo - u to mo ete biti sigurni. Gotovo za danas? - Da. I mnogo ti hvala to si do la. Dolazi li tvoja majka po tebe? - Ta to vi mislite o meni? - Gerti se nasmija. - Pa nisam vi e bebica! Uostalom, d o la sam biciklom.

- Onda, sretan put do kue! Dr Hilpert se pozdravio s Gerti. Bio je zavr io s primanjem pacijenata, ali htio j e jo posjetiti direktora Binagela koji je s njim elio razgovarati. Glavna sestra H ilda prenijela mu je daje direktor Binagel vrlo lo e raspolo en te se dr Hilpert po ur io k njemu. Direktor Binagel nije bio samo lo e volje, bio je zapravo bijesan. im je dr Hilpert u ao u sobu, poeo je vikati na njega tvrdei uporno da je, po njegovom mi ljenju, ta o peracija na desnom oku ili bila besmislena, ili pak lo e izvedena. Tog prijepodneva skinut mu je povoj s oka, pa je s razoaranjem i u asom ustanovio d a se ki-ljenje uslijed klijenuti uope nije popravilo. Prijetio je da e se obratiti lijenikoj komori, tu iti onu kliniku, a posebice doktora Hilperta, i izazvati ogroman skandal. Dr Hilpert mirno prieka dok si je Binagel olak ao du u, a onda ree: 100 - Ako mi sad dozvolite, dragi direktore, da i ja doem do rijei... - Da biste me opet tje ili i zavaravali... Ne, upravo to ne elim! - A za to ste me onda pozvali? - upita dr Hilpert posve mirno. Oskra Binagel je ostao bez daha. Konano se doktoru Hilpertu ukazala prilika da doe do rijei. - Slu ajte me sad dobro, gospodine direktore. Vi dobro znate o emu se radilo pri o peraciji. Budui da je uslijed udesa do lo do klijenuti desnog vanjskog onog mi ia, skin uo sam djelie tkiva s gornjeg i donjeg onog mi ia i pri io ih na ukoeni mi i. To presa ivo treba postupno preuzeti funkciju ukoenog mi ia ... Meutim, sada o vama ovisi, po t ovani direktore, da li ete opet nauiti ispravno vidjeti ili pak ne. A to znai da sa d morate vje bati, vje bati i opet vje bati, i to na sinoptoforu. Jeste li me razumjel i? - Da, ali - odgovori Oskar Binagel odjednom prilino pokunjeno - za to ... Nije uspio dovr iti reenicu. U sobu je u la glavna sestra. - Jedan as, molim, gospodine doktore! Iako je govorila sasvim mirno, ak niti glasnije no obino, dr Hilpert odmah shvati da se moralo ne to dogoditi. Poznavao ju je ve godinama, nikad je nije vidio tako b lijedu, tako oajnog izraza u oima... Smjesta je po ao za njom u hodnik. - to se dogodilo? - Gerti Hellmer... - bilo je oito da se sestra Hilda te kom mukom svladava. - Ima la je udes. 101 - S biciklom? - Da. Tako je nesretno pala, da... okom je pala ravno na ogledalo. - Kojim okom? - upita dr Hilpert, uputiv i se ve u pravcu traumatologije. - Zdravim! - ree sestra Hilda. Tad se vi e nije mogla svladati. Zaplakala je, jeca la je od uzbuenja ... - dr Boninger ka e da je oko potpuno razmrskano ... Bo e, to d ijete! To jadno dijete! 102 6. Profesor Bergmeister i njegova ena stigli su rano uvee u Miinchen-Riem jednim od n ajnovijih mla njaka Lufthanse. Mogli su jo istog dana produ iti kui, meutim, odluili su prenoiti u Miinchenu. Odsjeli su u hotelu Tri lava, gdje je profesor ve godinama bio poznat gost. Uzeli su odvojene sobe. Vrijeme to su ga zajedno provodili na putovanju posljednjih im je dana postajalo sve mu-nije. Kad su kasnije si li u predvorje hotela, profesor Bergmeister je na recepciji kupi o novine. Vera je a to vrijeme u hodniku koji je vodio u restoran s dosadom i nez ainteresirano promatrala propagandne plakate. Odjednom ne to privue njenu pa nju ... - Idemo li? - pozva je profesor pri av i joj. Po to nije odmah reagirala, doda: - Ako veeras eli nekamo izai... Nije ga slu ala. - Zar je to mogue? - izusti najzad. - Veeras nastupa Michael! U Deutsches Theater l to ka e na to? - obrazi su joj se zarumenjeli od uzbuenja, oi blistale. Profesor Bergmeister je hladno pogleda. - Kako uope mo e doi na pomisao da bih se tome trebao radovati?!

- Ali, Klaus... ta Michael je ipak tvoj sin! 103 - To nimalo ne utjee na moj negativni stav prema onome to on sada radi i prema nai nu ivota koji sada vodi. - Ti si katkad... - zapoe ona razdra eno, ali se prekide i ree: - Oprosti, molim t e. Vjerojatno ti to uope nisam trebala rei. I nehotice profesor Bergmeister pristupi bli e, uperiv i svoj kratkovidni pogled u p lakat koji je pobudio pa nju njegove ene. - ini mi se da ima privienja - ree on na-smije iv i se s olak anjem - pa tu nigdje nem ichaelova imena! - Naravno da ga nema. Ta on pjeva pod imenom Mike Masters ... vidjela sam to n a jednoj ploi to ju je ostavio kod kue. - Mike Masters! - profesor Bergmeister raz-vue lice u prezirnu grimasu. - No, bi o je bar toliko obazriv da po tedi vlastito po teno ime. Oti li su u blagovaonicu, jeli utke, bezvoljno i oboje udubljeni u vlastite misli. Tek pri desertu Vera ponovo zapodjenu razgovor o toj neugodnoj temi. - Ti, dakle, nee poi? - upita. Odmah je znao o emu ona govori. - Mislim da sam ti to dovoljno jasno dao do znanja. A osim toga, to je sigurno priredba za huligane. - Mo da bi ipak bilo zanimljivo ... - poku a ona oprezno, ali uporno. - Ako si eli dopustiti taj u itak, budi bez brige, ja te u tome neu ometati. Polo iv i svoju ruku na njegovu, s nekada njom, gotovo zaboravljenom nje no u, Vera uini edan poku aj: - Klaus ... zar mu doista ne mo e oprostiti? 104 - Ta uope se ne radi o tome. Michael je odrastao ovjek. Ne osporavam mu pravo da svoj ivot oblikuje onako kako sam eli... - Ali? - Za mene to nije zvanje, nego ... - tra io je odgovarajuu rije - potcjenjivanje vl astite linosti! - izusti napokon. - Kako mo e o tome suditi kad ga jo uope nisi uo - ona pojaa stisak svoje uske ruke d gih, crveno lakiranih noktiju. - Za to ne eli shvatiti? elim ti rei... Michael ipak os taje tvoj sin, ma to on uinio. Ta tebe mora zanimati to se de ava s tvojim sinom, ma t o to bilo. ak i onda kad se s tim ne sla e . - Moja kua e uvijek Michaelu biti otvorena ... uvijek i u svako doba, vratio se o n slavan ili izjalovljenih nada, ali sve dokle god se bavi tim poslom, sve dok g od ide tim putem koji ga odvodi sve dalje od mene... za mene je mrtav. - Klaus! - uzvikne Vera zaprepa teno. - Mo da sam izabrao krivu rije - dopusti on - mo da sam trebao rei... Za sve to vrije me, za mene, on e ivjeti u jednom drugom svijetu, na drugoj planeti. Za mene tu ne ma kompromisa! On pozva konobara da plati. Nabrana ela, Vera ga je promatrala kako, dr ei novanik po sve blizu oiju, prekopava po njemu. Tada ustade i poe s profesorom u predvorje. - A to emo sada? - upita profesor. - Bi li voljela sa mnom popiti bocu vina u nek om zgodnom lokalu ... ? Ona je oklijevala. - Pa, ne znam, zapravo ... - Uope te vi e ne mogu prepoznati... - poku avao je da djeluje dobro raspolo en. - Ta inae si se uvijek tu ila da rijetko odlazimo u velegrad. Mo da bi ti bilo dra e da se o dvezemo u Schvvabing? 105 - Vrlo si drag - Vera mu uzvrati smije ak -ali, doista sam vrlo umorna ... - Ta nee valjda ve na spavanje? Pa tek je pro lo osam! - Ipak. Upravo itam jedan krimi, pa nemam volje ni za to dok ne saznam tko je uboj ica. On je udno pogleda. - Pa, dobro. Ne elim te prisiliti da izae sa mnom. - A to e ti raditi? - Pa, i ja u poi u svoju sobu. Mo da u jo malo sreivati svoje bilje ke. Ili napisati vo pismo.

Uzev i kljueve, uspeli su se liftom na kat i usiljenim smije kom rastali pred vratima svojih soba. Ostav i sama, Vera odahnu. Podigne telefonsku slu alicu i zatra i vezu s portirom. - Gospodine Kirmavr - ree uti av i i nehotice glas - molim vas... da li biste mi mog li nabaviti ulaznicu za Deutsches Theater? Da, za veeras. Znam da je priredba ve p oela, ali... da, budite tako ljubazni! Ne, nemojte me nazvati. U svakom u sluaju od mah sii. Spusti slu alicu, stane pred ogledalo pa ljivo promatrajui svoje blijedo lice sa iroko razmaknutim zelenim oima. Na brzinu popravi svoj make-up, zatim raspusti svoju p lavu kosu i stade je pomno etkati sve dok joj nije poela padati na ramena u dugim svilenkastim uvojcima. Skupiv i uvojke na zatiljku, privrsti ih kopom od kornjaevine. Konano je bila zadovoljna svojim izgledom. Htjela je obui bijelu haljinu od brokat a, no odmah odbaci tu ideju. Vjerojatno je u kazali tu prete no mlada, jednostavno o djevena publika. Nije eljela biti upadljiva, njen svijetlosivi elegantni kostim bio je najprikladniji z a tu priliku. Bilo je ve pro lo devet sati kad je Vera Berg-meister u la u lo u na prvom katu, odmah iznad pozornice. Lo a je bila prazna, no Veru to nije zaudilo. Mjesto u ovoj lo i bil o je vrlo skupo, pa ak ni oni mladi ljudi koji su dobro zaraivali obino nisu bili v oljni previ e potro iti za takve priredbe. Po la je sve do ograde lo e, tiho je sjela, n o ubrzo je primijetila da je njena obazrivost bila posve suvi na. Buka koja je s p ozornice dopirala iz brojnih zvunika vjerojatno bi nadjaala ak i prasak pucnjave. Otvorila je program i, promatrajui kaubojski odjeven trio, nastojala razabrati ko ja se to toka upravo izvodi. S olak anjem ustanovi da Mike i Moni Masters jo nisu nast upili. Vera osjeti kako joj krv u ilama odjednom br e struji, koljena su joj klecala ... t rebalo joj je vremena da shvati to se to s njom de ava: uhvatila ju je trema. Osjeal a se upravo kao u ono nezaboravno vrijeme kad je jo sama nastupala. Opet se pojav ilo ono udno uzbuenje, ona slatka paralizirajua slabost... onaj predosjeaj pun silne radosti, a istovremeno i strah, u asan strah. Imala je tremu zbog Michaela. Program se odvijao bez zastoja, a da ga Vera nije pravo ni pratila. Za velike pa uze nije se makla sa svog mjesta. Ledeni prsti grevito su stezali program. Znala je da je prva toke nakon pauze Michaelova... No, najprije je konferansje najavio Mikea i Moni kao brau koja pjevaju tvist, a z atim iznio kratak pregled programa trudei se da bude du106 107 hovit. Meutim, Vera na sve to nije obraala pa nju. Tada su na pozornicu konano stupili Moni-ka i Michael, oboje u tijesnim hlaama i ir okim puloverima s visokim ovratnikom. Publika je suzdr ano pljeskala. Vera osjeti da joj je elo oblio ledeni znoj. Osupnuta, ona shvati koliko je Micha el ostao neizmijenjen, onaj isti pomalo svojeglavi djeak kojeg je ona tako dobro poznavala. Pomalo nespretan, ali le eran stajao je na pozornici i svojim oporim, vrlo muzikal nim glasom pjevao jednu tvist-melodiju, koja se sastojala samo iz o trog ritma i n ekoliko smjelih sinkopa. Nimalo se nije trudio pridobiti publiku. inilo se, tovi e, kao da publiku odbija od sebe, a da se i on sam dosauje. Monika, s jarko crvenim, neuredno poe ljanim kovrama koje su blistale u svjetlu reflektora, gledala ga je za divljeno. Oboje su se njihali u bokovima, pratei muziku pokretima ruku i nogu ... U istom ritmu, a ne dodirujui se, neusiljeno ... kao da se produciraju vlastite zabave radi ili, jo bolje, tek toliko da im proe vrijeme. Vera postade bolno svjesna injenice da je ta mala Monika zapravo linost, a ne bezn aajna djevojica kakvom ju je dotad smatrala ... i, postade svjesna da voli Michael a. Samu toku smatrala je lo om, u asno lo om, upravo odbojno primitivnom. Nije joj bilo ja sno kako ono dvoje na pozornici i sami toga nisu svjesni... i kako pristaju da t ako, bez ikakva sustezanja, pokazuju svu svoju osrednjost. Ako je Michaelu ne to n edostajalo, bio je to svakako glumaki talent. Tad muzika naglo prestade, tako naglo kao to je i zapoela... i prolomi se buran a

plauz! 108 Vera se zaprepa teno trgnu. Uspravila se, sjela ravno poput svijee, zurei dolje u pu bliku. Nije vjerovala svojim oima i u ima ... Mladi ljudi u dvorani bili su izvan s ebe od odu evljenja. Monika se zahvaljivala blistajui od zadovoljstva, dok se Micha el svega nekoliko puta nezgrapno i nevoljko poklonio. Vera uope ni ta vi e nije shvaala. Odjednom se osjetila u asno starom, iskljuenom iz svi eta koji joj se dosad inio tako bliskim. Na znak iza zastora Monika i Michael se odlue na dodatak. Ovaj put su izveli jedn u bosa novu. Tu se jasno osjeala njihova muzikalnost, njihova ljubav prema d ezu. N o, ipak, Vera jo i sada, nakon to je svemu tome prisustvovala, nije mogla vjerovat i da ne to takovo mo e izazvati toliko odu evljenja. Bilo je oito da je upravo Mi-chael ovo odbojno dr anje, njegov mrzovoljni arm, bilo ono ime je osvajao srca djevojaka i o no to ga je uinilo idolom mladia. Vera nije pljeskala. Ukoeno je gledala dolje u Michaela, u njegovo ozbiljno, mrzo voljno lice, kratko o i anu tamnoplavu kosu ... i odjednom, kao da je osjetio njen p ogled, on podignu glavu. Pogledali su se, no trajalo je to samo djeli sekunde, onda Monika povue svog partn era iza zastora. Vera naglo ustade, pograbi torbicu i kao u bijegu napusti lo u, gotovo istrav i iz ka zali ta. Onih stotinjak metara do hotela, trala je. Njene tanke potpetice odzvanjal e su plonikom. Bila je sva zadihana. Pred ulazom u hotel zastade, s mukom nastojei da se pribere prije no to e ui. Po la je do recepcije, uzela klju, mehaniki se zahvalila i uspela se liftom. U trenutku ka d je zakrenula za 109 ugao hodnika koji je vodio u njenu sobu, zastade kao ukoena. Vrata sobe njena mu a su se otvorila. Profesor je izi ao u hodnik s pismom u ruci. G ledala je u njega ne mogav i izustiti ni rijei. U njegovim oima nije bilo ni predbac ivanja niti uenja. - Ve si se vratila? - samo je upitao. - Da - odvrati Vera promuklo. - Pa, kako je bilo? - U asno! - Vidi , rekao sam ti. Htio je proi mimo nje, ali ona se odjednom vi e nije mogla svladati; zagrli ga nagl o prisloniv i lice uz njegove grudi. - Klaus - mucala je - o, Klaus! Za to je ivot tako okrutan? - Vara se, Mike ... posve sigurno se vara , - bez daha izusti Monika Ebers. - Tvoj a meeha u Miinchenu! I upravo ovdje, u Deutsches Theater? Ma to je nemogue! Trali su u svoje garderobe kroz pra njavi, lo e osvijetljeni hodnik ispunjen mirisom pudera, minke, raznih parfema... i zadahom znoja. S pozornice i iz gledali ta za nj ima se talasao um pljeska, pomalo se sti avao ... da bi na kraju sasvim utihnuo. - Nisam ni slijep, a niti budala! - odvrati Mi-chael razdra eno. - Naravno da nisi, Mike ... Ali, katkad ovjek ima tako neke ... neke halucinaci je ... On zastade i zagleda se u nju. - to si rekla? Ona slegnu ramenima u svom tamnozelenom puloveru. - Pa, tako ... kad stalno na nekoga misli , odjednom ti se mo e uiniti da ga stvar no i vidi . - Nisam uope mislio na Veru otkako sam oti ao od kue. Ona hrabro proguta odgovor koji joj je ve bio na jeziku i umjesto toga ree: - Pa ak da je i bila ovdje ... to onda? Odmjerio ju je tako hladno kao da mu je potpuno strana, kao da je ovog trenutka prvi put vidi. Tada se okrenu i poe, ne udostojiv i je ni rijei odgovora. Monika potri za njim, uhvati ga za ruku. - Mike, za to nee ... On je grubo odgurnu od sebe. - Ostavi me! - odbrusi ledeno.

Trenutak je ostala ukoena. Onda odjednom osjeti kako joj se srce ste e ... bila je to neobino sna na bol... ludi, bolni vrtlog bijesa, povrijeenosti i arke ljubavi! - Ti si u pravu - ree borei se upravo herojski da prikrije podrhtavanje usana. - e mu se uope i brinem za tebe? Ta trebala sam ve odavno primijetiti da sam ti dojadi la! - Zabacila je glavu, a njene plave oi inile su se gotovo crnima od patnje - Uo stalom, idi ti do avola! Mogu ja ivjeti i bez tebe ... bez tebe i tih tvojih prokl etih obiteljskih zavrzlama! Michael je lakim smije kom nastojao prikriti svoje zaprepa tenje. - No, slu aj... - zapoe. - Ali ja neu ni ta vi e da ujem! - Bijesno, naglom kretnjom otvori vrata svoje garder obe. -Dosta mi te je! Dosta mi je i tebe i tvog prenemaganja! Gubi se! On otvori usta kao da bi jo ne to htio rei... ali se onda predomisli, okrenu se i o de 110 111 hodajui na onaj svoj karakteristini nain; nekako nespretno i pomalo grevito istovrem eno. Ona za njim tresnu vratima i spusti se na sto-liicu pred stolom za minkanje. Samo n e plakati, ne zaplakati... mislila je, dok je grevito, raz-rogaenih oiju promatrala svoj lik u zrcalu, samo nikako ne plakati sada! Profesor Bergmeister je s kolodvora otpratio svoju enu taksijem kui, ali nije imao vremena da i sam ue u kuu i da se malo osvje i. Odmah se odvezao na kliniku. Ba kao i uvijek, kad god bi bio odsutan nekoliko dana, bio je sav nemiran iz svoga pret jeranog osjeaja odgovornosti. Uzalud je sam sebi stalno ponavljao kako je dr Hilpert odlian lijenik i kako se mo e potpuno pouzdati u svakog pojedinog svog asistent a. Sestra Karla naglo ustane kad je stupio u garderobu i pomogne mu odlo iti e ir i ogrt a. - No, je li sve u redu, sestro? - upita smije ei se, protrljav i svoje duge, uske ru ke. Tek tada primijeti njen zabrinuti izraz lica. - to se dogodilo? - Njegova smi je ka nestade. - Ta nadam se da nitko nije uinio kakvu glupost! - Ne, ni govora, gospodine profesore. - Pa emu onda takvo lice? to je bilo? - Ne to vrlo... - sestra Karla tra ila je pogodnu rije - ne to vrlo alosno. Gerti Hellm er... - Ona mala s buftalmusom? - Da, pala je s bicikla. Njeno zdravo oko ... gospodin dr Hilpert ga je morao i zvaditi. - Sestra Karla je grcala. - Da ste vi bili ovdje, gospodine profesore.. . - Gluposti! - grubo e profesor Bergmeister. - Nemojte tako govoriti. Mislim da s te ve i suvi e dugo ovdje i da biste ve mogli shvatiti kako ima 112 takvih udaraca sudbine protiv kojih je lijenik, pa i onaj najbolji, bespomoan. Uos talom, siguran sam da je dr Hilpert uinio sve to se moglo uiniti. - Oprostite, gospodine profesore, - mucala je sestra Karla zapanjeno - nisam ti me htjela aludirati na... - Je li dr Hilpert ve rekao roditeljima? - Da. Bili su u asno potreseni. To je doista stra no. Jadno dijete... A osim toga, stra no si predbacuju to su uope dozvolili Gerti da vozi bicikl. Jo ranije su bili z bog toga zabrinuti, ali Gerti je tako arko eljela bicikl... Profesor Bergmeister uo je samo agor rijei sestre Karle ... smisao rijei nije razumi jevao ... Kako li je ovjek bijedan - mislio je -kako sam i ja sam bijedan! Imam etrde set i devet godina i bogat ivot za sobom. Bilo mi je dano da sudjelujem u velikoj avanturi znanosti i u ogromnom zadatku da poma em ljudima. Imao sam sve to ovjek mo e po eljeti... A ipak sam se smatrao najjadnijim biem pod suncem kad sam shvatio da u izgubiti vid, oslijepiti. A pri tom, to je moja sudbina u usporedbi sa sudbinom ovog jadnog djeteta! etrnaest godina i slijepa... i ne mo e joj se vi e pomoi... Slije pa zauvijek. On se trgnu i upravi pogled u sestru Karlu, poku avajui da razumije to m u ona govori. - Nitko se ne usuuje da joj ka e istinu - govorila je sestra. - Roditelji ka u da to

naprosto ne mogu, a dr Hilpert veli da bi to trebala uiniti ena... Profesor Bergmeister bio se ve sasvim sabrao. - Ja idem k njoj... gdje le i Gerti? Ja u joj rei ako budem smogao hrabrosti. 8 - Oima ljubavi 113 Kad je profesor Bergmeister otvorio vrata, Gerti se uspravi u krevetu. - Dr Hilpert? - upita. - Ne, nije to on. Mo e li pogoditi tko sam? - Oh, pa to je sasvim lako ... Vi ste profesor Bergmeister! Nasmije ila se puna povjerenja, zurei u tamu oko sebe. S naporom je usmjerila svoje bolesno oko s pro irenom zjenicom prema vratima. Debeli bijeli zavoj prekrivao je operirani dio lica. - Sto mu gromova! - ree profesor Bergmeister i uhvati njenu usku, djetinju ruku. - Ta kako si to uspjela pogoditi? Gerti se smijala. - Po glasu. - udno, zar ne? Izgleda, kao da se i bez oiju mo e vidjeti. - Ali ipak je ljep e gledati oima, gospodine profesore - Gerti se odva i. - Hoete li mi sad opet skinuti zavoj? - S tim emo se jo malo strpiti, je li? - On sjedne na rub njena kreveta. - Kako dugo jo ? - O tome moram najprije razgovarati s doktorom Hilpertom. Nisam ga jo ni vidio o tkako sam se vratio. Najprije sam do ao k tebi. Htio bih ti, naime, ne to ispriati... - O Parizu? - Gerti se vragoljasto nasmije i. - I to si, dakle, pogodila! No, tako ne to ... Pred tobom uope ne mo e biti tajni. - Ako hoete, neu nikome o tome ni ta rei - obea Gerti velikodu no. - Molim vas, priaj mi. Jeste li bili na Pigalleu? Bilo mu je jasno da joj je to ime poznato iz jednog lagera. - Ne - ree - Ja ... zna ... nisam bio u Parizu da bih se zabavljao ... 114 - Zar se niste zabavljali? - Njen je glas zvuao razoarano. - Ne, bio sam kod jednog poznatog lijenika za bolesti oiju. - Ali... pa vi ste i sami... - Da, ima pravo. Ali ovjek te ko mo e lijeiti sama sebe. Naravno, ve me je dr Hilpert rije toga pregledao, ali... ukratko, uobrazio sam si da e mi profesor u Parizu m o da moi vi e pomoi. - I? - upita Gerti znati eljno i nestrpljivo kad je profesor napravio stanku. - Ne, ni on mi nije mogao pomoi. Samo je potvrdio ono to sam ve znao: da e se moj v id sve vi e pogor avati i da u za nekoliko godina sasvim oslijepiti. - Pa to je grozno! - Da, nije to ba nimalo lijepo. Eto, ispriao sam ti to jer sam se nadao da e nai koj u rije utjehe za mene. Ti si uvijek bila vrlo hrabra djevojica. - Ne vidjeti vi e ... nikada vi e vidjeti... -ree Gerti zami ljeno - pa to je doista g rozno. Sve oko tebe tamno... - Ona podigne glavu. - Ali ipak, ne to se vidi. Sasv im duboko u sebi uvijek vidim. I onda kad imam zavoj na zdravom oku. - A to to onda vidi ? - Sve mogue! Ono to si zami ljam... A onda - nastavi trudei se da ga utje i - kad se ba ni ta ne vidi prema van, hou rei... tad se ne vidi ni ono to je ru no, zar ne? A i a toliko ru nih stvari. - Ima pravo. Ja imam, na primjer, sada bu-buljicu na nosu. Kad bi je ti samo mog la vidjeti... Gerti se smijala. - Kad jednom vi e ne bih mogla vidjeti, zami ljala bih sigurno uvijek samo lijepe s tvari. 115 - No, pa to u i ja poku ati. - Mo e se i uti - nastavi Gerti - osjeati, mirisati, dodirivati i... - njeno se lic e smrkne - Ali itati se vi e ne mo e. - Pa postoji pismo za slijepe, Gerti. Zna li to? - Oh, pa morali biste onda samo to nauiti. On je blago pomiluje po ruci.

- Ti zaista zna lijepo tje iti, Gerti... Kad sam prvi put shvatio to se sa mnom d ogaa, stra no me to potreslo. Ali ima stvari s kojima se jednostavno mora pomiriti. Jednostavno ih mora prihvatiti. - Da - ree Gerti ozbiljno - ta Bog zna to radi. Pa on nas voli, je li? I stoga ini uvijek samo ono to je za nas dobro. - Gerti, - s mukom upita profesor Bergmeis-ter - jesi li sasvim sigurna da te B og voli? - Da - odvrati ona, ni ta ne slutei - naravno... - A kad bih ti ja sada, na primjer, morao rei da se s tobom de ava isto to i sa mno m? Da nee vi e vidjeti? Gerti je le ala posve tiho, gledajui ukoeno svojim bolesnim okom, okom bez pogleda, u prazno, ne videi ni ta. ekao je tiho, strpljivo i tek kad mu se inilo da ni on sam vi e ne mo e podnijeti te n ijeme trenutke, izusti: - Gerti, molim te ... - Je li to istina? - pro apta. - Da. - Onda ste mi, znai, lagali! Neete vi oslijepiti, nego ja. - Ne, Gerti - odvrati on brzo, osjeajui se tako olak ano to sada vi e ne mora lagati i ja 116 u oslijepiti. Oboje emo oslijepiti. Stoga i mogu razumjeti koliko trpi . - Prokleti bicikl! - zajeca Gerti uzdahnuv i duboko - da bar nikad nisam ... Opet je za utjela, ovaj put utjela je jo du e, a profesor Bergmeister osjeti kako se t o dijete bori da svlada u sebi u as koji je ta netom izreena neminovna istina u njo j izazvala. - Moramo smoi hrabrosti, zar ne? - pro apta ona napokon. - Da, upravo to je ono to sam ti htio objasniti. Ali, mislim da to uope nije bilo potrebno, jer ti si, Gerti, mnogo hrabrija od mene ... ti si divna djevojica! Vrata su se otvorila i sestra Hilda uvede Ger-tinu majku. Oi gospoe Hellmer bile s u oteene od plakanja. Sva prepla ena, upitno pogleda profesora Bergmeistera. - Ona zna sve - ree on. - Molim vas, poku ajte ... Ali gospoa Hellmer ga prekine i uini upravo ono to je on toliko elio sprijeiti: s bol nim jecajem baci se na Gertin krevet. - Dijete moje ... jadno moje dijete ... Gerti vrsto zagrli svoju majku. Bio je to neobian prizor: mala, slijepa djevojica t je ila je zdravu odraslu enu. - Ta nemoj se toliko alostiti, mamice - govorila joj je nje no - glavno je da jo ivi m ... a sad, kad vi e ne budem mogla vidjeti, dragi Bog e me ve uvati. Ksenija von Scholler nije bila strpljiva pacijentica. - elim da opet mogu vidjeti - stalno je ponavljala doktoru Hilpertu. - Za to mi ne pomog-ne , Normane? 117 - Zar ne primjeuje da inimo sve to je u na oj moi? - Primjeujem jedino da me muite. Stalno moram podnositi sve neke nove pretrage .. . krvna slika, sedimentacija... da, ak sam morala i na Wassermann-reakciju, iako sam odmah rekla da e to biti bez ikakvog rezultata... - Ali, Ksenija, pa ti dobro zna da moramo biti potpuno sigurni... - Glupost! Vi samo izbjegavate operaciju. Ili mo da zato to le im u prvom razredu, p a elite sve odugovlaiti da... - Ksenija! Ona shvati da se zaletjela i prisili se na smije ak. - Oprosti, Normane. Znam, nepravedna sam ... Ali tko to u mojoj situaciji ne bi bio? Najprije sam se sa svojim mu em mjesecima morala boriti da bi me doveo ovamo, a sada me ve pomalo obuzima osjeaj da sve to nije imalo svrhe. - Ali ti doista nema pravo, Ksenija. Pa nismo te jednostavno ostavili da tu le i , a da se nismo brinuli o tebi. Izvadili su ti tonsile, pro la si temeljit ginekolo ki pregled ... - Da, i pet zubi su mi izvadili! - dopuni ga gorko. - Meutim, unato svemu tome, n a oima nije do lo do nekog pobolj anja. Na to jo eka da bi me konano operirao?

- ekamo da se upalne pojave bar donekle sti aju. Ali i tad, Ksenija... ti oito mis li da je pri ovakvoj operaciji uspjeh unaprijed zajamen. Na alost, to nije tako. eli li me upla iti? - Ne. Volio bih samo postii da pravilno sagledava stvari. Radi se o operaciji mre ne, a to znai da se zamuene lee moraju ukloniti. Meu118 tim, to nije tako jednostavno kao to se ini. A posebice u tvom sluaju je to te ak zah vat. Ksenija se osmjehnu. - Ne dam se zapla iti, Normane. Hou da me se operira. I to to prije. Upravo zahtijev am to. Izgubiti ne mogu ni ta, a dobiti... sve! 119 7. Otkako se vratio iz Pariza, profesor Berg-meister jo nije imao prilike da nasamo porazgovara s doktorom Hilpertom. Mladi se lijenik stoga iskreno obradovao kad ga je profesor jednog dana poslije vizite pozvao k sebi. Dr Hilpert jo uvijek nije znao, kakav je zapravo bio rezultat pregleda kod profesora Lejeunea ... Kad je asistent u ao u sobu profesora Berg-meistera, bilo mu je to pitanje u vezi s posjetom profesoru Lejeuneu ve na jeziku, ali zamijetiv i neku nepristupanu, gotov o odbojnu crtu na profesorovu licu, on pravovremeno za uti. Osjeao je instinktivno da ga oekuje ne to neprijatno. Profesor Bergmeister je sjedio za svojim stolom, nemirnih ruku sreivao je neke pa pire i, ne podignuv i pogled, ree: - Sjednite! Na ove rijei, koje su zvuale gotovo kao zapovijed, dr Hilpert utke sjedne. Rado bi bio pripalio cigaretu, ali mu se to u ovoj situaciji inilo neumjesnim. Trajalo je dugo, doktoru Hilpertu se inilo da je pro la itava vjenost, dok se profeso r Bergmeister odluio govoriti. - Vi znate za to sam vas pozvao ... Dr Hilpert se muio, razbijajui glavu, pitajui se o emu bi se moglo raditi. - Ne - ree napokon oklijevajui. 120 - Ne znate, dakle? Onda vam moram malo pomoi da se prisjetite - profesor Bergmei ster uini malu stanku, uzme cigaretu i pripali je prije no to je to dr Hilpert sti gao uiniti. - Juer je kod mene bio bankar von Scholler. - Profesor Bergmeister je o tro promatrao mladog lijenika kroz debela blistava stakla svojih naoala, ali dr Hi lpert izdr i taj pogled a da nije ni trepnuo. -No, zar mi nemate ni ta rei? - upita p rofesor. Dr Hilpert je grevito tra io odgovor. Sine mu muna pomisao: zar je mogue da bankar ne t o zna o ranijim susretima izmeu njega i njegove ene? Zar bi Ksenijin mu mogao pretp ostavljati da bi on koristio mogunost da tu ljubavnu priu sad dalje raspreda? Optu e li ga za takvu sumnju mogao bi odgovarati pred lijenikom komorom! - Vidim da sad znate o emu govorim - prekinu profesor Bergmeister tu napetu situ aciju. Dr Hilpert se te kom mukom odlui da govori: - Poznavao sam Kseniju ... gospou von Scholler, prije no to se udala. - Ah! - pepeo s profesorove cigarete pade na pod, a da on to nije primijetio. Je li to bankaru poznato? - Ne. - Vi, dakle, niste smatrali potrebnim da mu to ka ete? - Razgovarao sam s pacijenticom o tome. Ona je smatrala da bi bilo bolje ... Profesor Bergmeister upadne svom asistentu u rije: - No, ostavimo to. udi me samo jedno ... a sada, po to sam doznao u kojim ste odno sima s pacijenticom, to me udi jo i mnogo vi e ... Na121 ime, kako ste mogli i smjeli podr avati je u ideji da ete je vi operirati? - Gospodine profesore ... - dr Hilpert naglo ustane. - Ostanite sjedjeti, molim. I uzmite cigaretu, ako vas to umiruje ... elio bih s vama razgovarati razborito i bez emocija.

Dr Hilpert se ponovo spusti u naslonja. - Morate mi povjerovati, gospodine profesore, da ja nisam pacijenticu na to nag ovarao. Otkad' je saznala tko sam ... a saznala je to bez ikakve pomoi s moje str ane, nisam je vi e mogao odvratiti od te zamisli. - Poznato vam je da je gospoa von Scholler do la na kliniku kao moja pacijentica? - Naravno, gospodine profesore, pa ja i nisam htio ... Ponovo mu profesor nije dao da zavr i reenicu: - Bankar uporno zahtijeva da ja izvr im tu operaciju. U vezi s tom odlukom imao j e malu prepirku sa svojom enom. Nadam se da vam je jasno da pacijenticu moramo po t edjeti svakog uzrujavanja. - Oprostite, molim vas, gospodine profesore, ali ja... - Kako sad zami ljate rje enje ovog problema? - Ja u se, naravno, povui. - Povui? Time nije ni ta uinjeno! Vi morate pacijenticu uvjeriti da je upravo to je dino ispravno rje enje. Ne volim da se odluujue stvari odvijaju iza mojih lea. To je bila neodgovorna ne-promi ljenost s va e strane. Ili... - profesor vrsto pogleda dokt ora Hilperta - ... mo da mislite da ja vi e nisam dorastao takvoj operaciji? - Ali, gospodine profesore! 122 - Smijete biti potpuno po teni prema meni! Bila bi to ak i va a du nost. - Dakle, onda ... zaklinjem vam se da na takovo ne to nisam ni pomislio! Samo ... - dr Hilpert za uti. - Hajde, hajde! - ree profesor nestrpljivo. -Nastavite! Nemojte mi ni ta zatajiti! - Bio sam potpuno siguran da biste bez daljega bili sporazumni da ja operiram p acijenticu. Profesor Bergmeister polako ustane. - ak ni' onda - ree koraajui nervozno gore-dolje po sobi - kad vam pacijentica ne b i osobno bila tako bliska. Upravo to cijelu stvar potpuno onemoguuje. Ali, bez ob zira na to ... -on se okrenu i zastade tik pred doktorom Hilper-tom koji je takoe r ustao. - Ne mogu vi e biti velikodu an, razumijete li? Svaka operacija ima i svoju financijsku stranu. Meni je taj novac potreban. Dr Hilpert smjesta shvati. - Je li profesor Lejeune .. ? - upita, ali nije imao smjelosti da zavr i reenicu. - Da. Potvrdio je dijagnozu. - Profesor se gorko nasmije i. - Mo ete se time ponosi ti. Kao kirurgu stoji mi samo jo vrlo ogranieno vrijeme na raspolaganju. Ksenija von Scholler pokorila se eljama svog mu a po to kod doktora Hilperta nije nai l a ni na kakvu podr ku. Bila je sporazumna s tim da je operira profesor Bergmeister . Jedino va no bilo joj je da se operativni zahvat obavi to prije. No, ipak se mora la strpjeti jo nekoliko tjedana. Bilo je potrebno da se najprije, koliko god je t o mogue, zaustave upalne pojave koje su se javljale kao elije bjelanevina, nabrekli reljef arenice te fino i grubo zrnato zamuenje staklovine iza one lee. 123 Konano, gotovo tri mjeseca nakon to je pacijentica primljena na kliniku, sve je bi lo spremno. Odreen je termin za operaciju. Bankar von Scholler, iako pravovremeno obavije ten, uputio je brzojav koji je stigao pola sata prije operacije. Ispriao s e to zbog neke poslovne transakcije ne mo e doi. Obeao je da e u mislima biti uz svoju enu. Meutim, brzojav nisu vi e stigli proitati Kseniji von Scholler. Uveer prije oper acije dobila je jako sredstvo za spavanje, tako da je ujutro jo uvijek bila malo o amuena. Anestetiar, dr Hesse, smatrao je da bi bilo bolje po tedjeti je svakog uzbuen ja. Prije no to su je odvezli u sobu za pripreme, injicirao joj je sredstvo za sm irenje. Zatim ju je preuzela sestra koja e asistirati pri operaciji. Sestra Ethel odvezla je pacijenticu, uz pomo sestra Gerde, instrumentarke, u oper acijsku dvoranu. Polo ili su Kseniju na operacijski stol i poeli je pripremati za o peraciju. Ksenija se utke, apatino, prepustila svim pripremama. Tek kad je zaula pribli avanje mu kih koraka, pobudio joj se interes. Poku ala je podignuti glavu i upita: - Norman? - Ne, to sam samo ja - ree anestetiar - dr Hesse. Ne trebate se bojati. - ega? - zapita Ksenija pribrano. - Nemam to izgubiti. - Gospodin doktor poinje s lokalnom anestezijom - objasni sestra. - Osjetit ete

lagani ubod... Ona pru i doktoru Hesseu injekciju s novo-kainom i corbasilom. Dr Hesse zabode igl u desno kraj oka, prieka da iscuri dio tenosti i zatim izvue iglu. Pacijentica se s amo sasvim malo trgla. 124 - Sad jo jedanput... - ree sestra Ethel. Dr Hesse opet ubode iglom, ovaj put lije vo ispod oka. - Ve je sve gotovo - ree. Dr Hesse sjedne na pokretnu stolicu kraj operacijskog stola, namjesti tlakomjer oko Kseni-jine ruke i upumpa zrak. Zatim opusti vrsti povez i opipa bilo. Pogleda na sat, bilo je pro lo vi e od pet minuta otkako je dao injekcije. Uvjeri se da je oko pacijentice ve gotovo neosjetljivo. Sestra Ethel je u meuvremenu pripremila no vu injekciju. Dr Hesse uzme iglu i zabode je dvaput izravno u oko, i to ispod sp ojnice. Profesor Bergmeister ue s doktorom Hil-pertom u operacijsku salu. Obojica su ve bi la obuena za operaciju. Sestra Ethel namjesti profesoru eono povealo prije no to se nagnuo nad pacijenticu kako bi provjerio djelovanje supkon-junktivalne injekcije . On pogleda dr Hessea koji na njegovo neizgovoreno pitanje, kimnuv i glavom, potv rdi: sve je u redu, operacija mo e zapoeti. Dr Hilpert namjesti dr a vjea i karama pro iri raspor vjea u vanjskom uglu. - Molim vas, spustite oko prema dolje - ree profesor Bergmeister. Brzim, spretnim ubodom dr Hilpert privrsti nit za pridr avanje u gornjem dijelu spo jnice. Sestra Ethel pru i profesoru fini no za operaciju mrene. Profesor Bergmeister se na gnu sasvim blizu nad bolesno oko koje se nalazilo pred njim u jarkom svjetlu ope racijske svjetiljke. Bri ljivo izvedenim rezom on otvori oko i to tako da je gore, na ro nici, ostao jo jedan re anj spojnice. Zatim vrati no sestri Ethel, a ona mu pru i pljos-natu strugaljku. 125 Suspre ui dah promatrao je dr Hilpert kako profesor oprezno, vrlo oprezno odvaja si nehije. Upala je bila izazvala izluivanja koja su sadr avala bjelanevinu te su se iz meu zjenice i lee stvorile okruglaste izrasline. Bilo je potrebno vrlo, vrlo preci zno raditi da bi se ove izrasline uklonile. Ipak je, a to su znali svi u operaci jskoj dvorani, postojala opasnost, ak i pri krajnjoj preciznosti, da lea klizne u staklovinu. U ovim uzbudljivim trenucima zahvaljivao je dr Hilpert sudbini to ga je po tedjela mogunosti da ovu opasnu operaciju sam obavi na eni koju je nekada volio. S divljen jem je promatrao smiren i precizan rad vitkih prstiju profesora Bergmeis-tera. Sestra Ethel pru i profesoru britki no i on prereze opnu arenice. Tek sad se dr Hilpert odva i da opet normalno di e, mada je znao da nakon vaenja areni ce najopasniji trenutak jo predstoji. Profesor Bergmeister vrati no i primi pince-tu za ahure. Zahvati ahuru lee, pokrenu leu lako i vrlo, vrlo pa ljivo amo-tamo kako bi je odvojio od njena ukotvljenja, a zatim izvue zamuenu leu. Nakon nekoliko sekundi ve je opet zatvorio onu jabuicu kroz ako podignutu ro nicu. Sestra Ethel mu pru i sasvim tanku iglu s najfinijom svilenom niti. Profesor Bergmeister sad sa ije sa spojnicom re njeve spojnice to ih je pri pr vom rezu bio ostavio na ro nici. Znao je da e ro nica, uslijed svoje vlastite napetos ti, sama od sebe pri lei uz rubove ranica. Tada se profesor uspravi i skine eono povealo. Pogled mu se sretne s pogledom njeg ova asistenta ... U tom trenutku, kad je sve bilo pro lo, oba su mu karca istovremen o osjetila vrlo sna an, neizreen osjeaj meusobne pripadnosti, 126 osjeaj izrastao iz njihova gotovo srodnog stava prema velikoj odgovornosti svog z vanja. - Mo ete nastaviti, Normane - ree profesor Bergmeister lako se nasmije iv i i okrenu s e, pomalo iscrpljen. - Hvala! - bilo je sve to je dr Hilpert u tom trenutku mogao rei. Ali u ovoj male noj rijei bila je sadr ana sva zahvalnost to ju je osjeao za sve: zato to je profesor Bergmeister preuzeo operaciju i zato to mu je operacija uspjela. Sve ostalo bilo je sada lako, lako poput djeje igre.

Pomou pipete to mu ju je pru ila sestra Ethel ukapljao je dr Hilpert atropin u oko. Izvukao je nit za pridr avanje, uklonio dr a vjea, a prethodno karama pro ireni vjeni k zatvorio je sad pomou svilene niti to ju je prije operacije sam pripremio. Dr Hilp ert je htio sam staviti zavoj na oko pacijentice. Sestri Ethel prepustio je jedi no da stavi tanak povez preko oba oka, takozvani binokulus. - Sve je gotovo, Ksenija - ree s olak anjem. - Pro lo je. - Hou li moi vidjeti? - upita ona glasom koji kao da je dolazio iz velike udaljen osti. - Na to moramo jo priekati. Ne preostaje nam ni ta drugo do strpljivog ekanja... Profesor Bergmeister i njegova ena bili su u subotu uvee pozvani na primanje. Kad je Vera za vrijeme ruka na to podsjetila mu a, on se zaprepasti. - Zar danas? - ree - Stra no mi je ao. Potpuno sam zaboravio na to. - Ma ne smeta - odvrati ona usiljeno prijaznim tonom kojim mu se u posljednje v rijeme obraala. - Zato sam ja na sve mislila. Smoking, ko127 ulja i dugmad za man ete ... sve je ve pripremljeno. On namr ti elo. - Da si me bar ranije podsjetila ... Tek sada je shvatila. - Zar veeras ima ne to drugo u planu? - Na alost. Doista mi je ao, Vera. Rekao sam Hilpertu da veeras doe ovamo. Ona pozvoni djevojci. - Pa e mu jednostavno otkazati - ree nehajno. Profesor Bergmeister nervozno slo i salvetu. - Da, naravno, mogao bih, ali... - on pogleda svoju enu pogledom koji je preklin jao kroz debela stakla svojih naoala. - Ovaj razgovor s Hilpertom mi je veoma va an , Vera. Radi se o mom znanstvenom istra ivanju. Zamolio sam ga da prekontrolira ne koliko prorauna ... - A zar ne bi mogao s tim priekati do nedjelje ili ponedjeljka? Djevojka ue, raspremi stol i donese kompot. Tek kad je izi la, profesor Bergmeister ree: - Da budem sasvim iskren, Vera ... nije mi stalo do tog primanja. Ba nimalo. Ti zna da se u takvim prilikama nikada dobro ne osjeam. Bilo joj je te ko svladati se i zadr ati mirnou glasa. - Treba li da ja nazovem i otka em ili e to ti uiniti? - Ali emu? - on odmaknu tanjur s kompotom. - Pa ti mo e poi, Vera ... za to ne bi? Ja ti sigurno ne elim pokvariti veselje. - U tome si ve potpuno uspio. Vera ustade i bez rijei napusti sobu. Osjeala se tako bijedno da se ak nije ni razb jesnila. Koliko li je ulo ila truda nakon njihova povratka iz Pariza da doe do isti nskog izmirenja izmeu nje 128 i mu a... Neko se vrijeme doista inilo kao da je stvarno uspjela opet uspostaviti n ekada nji sklad. Meutim, tad joj je postalo jasno da je on u ivao u toj ponovo mirnoj situaciji samo stoga to mu je to omoguavalo da se lak e koncentrira na rad. Iz dana u dan sve je vi e bila obuzeta osjeajem da mu ona, bilo kao ena, bilo kao ovjek, uope gotovo ni ta ne znai. U trenutku kad je nazvala prijatelje i ispriala se to veeras ne mogu doi jo nije bila prebolje-la svoje razoaranje. Dok su, kao uvijek, u dnevnoj sobi zajedno pili aj, ostala je utljiva. Silno ju je ljutilo to on, kako joj se inilo, uope ne primjeuje n jeno neraspolo enje. Mirno je itao izvanredno subotnje izdanje dnevnih novina. Ona je pripalila cigaretu i zurila pred sebe. Kad joj je pru io dio novina, pogledom je bez posebnog interesa preletjela samo kr upnije naslove. Okrenu stranicu i doe do kulturne rubrike. Odjednom kao da ju je pogodila munja. Novine su joj zadrhtale u rukama. A zaprav o je to to je se tako sna no dojmilo bila prilino neupadljiva bilje ka. Proita je jo je anput: Gostovanje Paula Blondeaua. Veeras se u na em gradskom kazali tu odr ava ve dugo nestrpljenjem oekivano gostovanje trupe Paul Blondeaua. Predstava koja e se ponov iti sutra i u utorak ve je prije nekoliko dana rasprodana. Paul Blondeau, poznati karakterni glumac ... Vera Bergmeister odlo i novine i zami ljeno se zagleda preda se ... Paul Blondeau! B

ili su zajedno u glumakoj koli, jo se dobro sjeala: vitak, tamnokosi mladi s veselim, malo priglupim osmijehom ... On je uspio. A ona? to je od nje postalo? Odjednom stvori odluku: morala je s njim razgovarati! Paul Blondeau je uvijek bi o dobar 9 - Oima ljubavi 129 drug. Mo da bi joj on znao pomoi... Mora postojati neka mogunost da ispuni svoj ivot. Mo da bi je on mogao primiti u svoju trupu ... Ne, to ne bi bilo mogue, bar ne tra jno. Ta nije mogla ostaviti svog mu a. Ali ne to se mora dogoditi, ne to mora poduzeti. Opet je obuze osjeaj kao da se gu i... Ugasi cigaretu, slo i novine i ustade. Profesor Berg-meister podi e pogled. - Kamo e ? - upita. - Moram telefonirati - odgovori ona sa smije kom. Uspjelo joj je da se opet pribe re. - Ah, tako - ne rekav i vi e ni ta profesor se opet zadubi u svoju lektiru. Dr Norman Hilpert do ao je odmah poslije devet. Vera ga pozdravi i odvede u radnu sobu svog mu a. Nekoliko su trenutaka nevezano razgovarali. Onda Vera ree: - Nadam se da se neete ljutiti ako vas sad ostavim same... kad se radi o znanost i tad mi, domaice, moramo utjeti. Profesor Bergmeister se nasmije i, ispriavajui se. - Mi emo se po uriti koliko god nam to bude mogue, Vera. Zatim emo doi preko k tebi. Ona mu uzvrati smije ak. - to se mene tie, ne mora se uriti. Imam bolji plan. - Da? - upita on bez posebnog interesa. - Idem u kino. U Evropi se daje nona predstava filma Bengalu - Dobar film. Zar ga jo nisi vidjela? Vera prijee preko tog pitanja. - Opra tam se onda ve sada. Mnogo uspjeha u radu! 130 Dr Hilpert je neko vrijeme gledao za njom dok je koraala prema vratima, vitka i d ugih nogu. - Prekrasna ena! - ree iskreno. Profesor Bergmeister tiho uzdahnu. - Da. A nije joj lako sa mnom. - Ali, gospodine profesore! - Da, da, Normane. Ja sam vrlo lo suprug. Katkad se udim to jo uope mo e izdr ati sa m. Dr Hilpert se lako nasmije, uvjeren da je ta profesorova primjedba izreena u ali. - U svakom sluaju imam veliko iznenaenje za nju - nastavi profesor Bergmeister. Za vrijeme semestralnih praznika elim biti slobodan, pa stoga i poku avam da rad na eksperimentima to prije zavr im. Spremam se s Verom na veliko putovanje ... dva, t ri mjeseca ... Mislite li da bi se ona radovala tome? - Sigurno! A kamo mislite poi? - To bih prepustio Veri. Onda e sigurno biti sve u redu. Ne to poslije deset sati Vera Bergmeister izi la je iz kue. Dotjerala se osobito bri lj ivo: imala je na sebi crni francuski kostim s prekrasnom svijetlom stolom od kun e. Svoju svijetlu, sjajnu kosu poe ljala je visoko na tjeme. Dok je prolazila vrtom, obazre se. Nikoga nije bilo na prozoru, nitko nije primi jetio njen odlazak. Bila je zadovoljna, jer ak ni njen mu ne bi povjerovao da ovak o dotjerana odlazi u kino. S Paul Blondeauom dogovorila se u baru hotela Park, ali kad je u la u predvorje, p ri ao joj je ef recepcije. - Dobar vee, milostiva gospoo - pozdravi je on sa smije kom koji se Vere vrlo nesim patino dojmio. 131 - Htjela bih u bar - ree ona kratko i htjede proi kraj njega. - Gospoa Vera Herbst? Herbst je bilo njeno djevojako prezime. Ona zastade i pogleda ga. - Vi imate sastanak s gospodinom Blon-deauom, zar ne? - smije ak nalickanog mladia odavao je i suvi e upuenosti. Vera bi ga bila najradije o amarila. Ali, svlada se, i mirno odvrati: - Da, tako je.

- Gospodin Blondeau mi je upravo javio da se nakon dana nje predstave osjea vrlo i scrpljenim i zamolio vas da doete u njegov apartman. Vera je asak oklijevala. U njegov apartman? Nije bila raunala s tim. Sigurno je go spodin Blondeau to predlo io bez ikakvih primisli. Bio je glumac i nije se obazira o na etiketu. Meutim, ona je bila ena profesora Bergmeistera i ivjela u malom gradiu gdje su se svi meusobno poznavali. Zar si smije dopustiti da prihvati taj poziv? inilo se kao da mladi ne primjeuje njeno oklijevanje. On se okrenu i pucketajui prst ima pozva jednog od zeleno livriranih djeaka. - Odvedi, molim te, milostivu gospou gore u sobu dvjesto sedam. Dok se s liftbojem uspinjala dizalom, Vera je ozbiljno razmi ljala i ve gotovo odlui la da ga zamoli da je opet vrati dolje ... ali, tad pomisli na svog mu a koji njen povratak kui ne bi ni primijetio, kao to nije opazio niti njen odlazak. Zabaci gl avu i poe za liftbojem dugim hodnikom prekrivenim crvenim sagom. Djeak stane pred sobom broj 207 i pokuca. - Hvala. Mo ete ii! - ree Vera. U tom se trenutku otvore vrata i na pragu se pojavi Paul Blondeau, u svilenom kunom haljetku elegantnog uzorka, ispod kojeg je oito imao samo p id amu. - Vera, stara moja - ree i ra iri obje ruke -kako se radujem to te opet vidim! - I prije no to je Vera mogla doi k sebi od iznenaenja, ve ju je zagrlio i prijateljski poljubio u oba obraza, a zatim je, tako zagrljenu, povukao sa sobom u svoj apart man. - Sjedni, smjesti se udobno ... doista je divno to si do la. Hoe li sa mnom popi ti a u ampanjca? - Tek tada je pogleda u lice i zaprepa teno e: - Oho! Po svemu, ti se ba ne raduje osobito na em susretu ... - Nisam raunala s tim da e me nastojati kompromitirati - odvrati Vera hladno. - Tebe ... da...? - on se odjednom nasmija onim svojim veselim, malo priglupim smijehom, kojeg se ona tako dobro sjeala. - Vjeroka, ta prestani s tim! Za to bih ja , molim te, elio da te... - Od silnog smijeha nije mogao zavr iti reenicu. - A odakle da ja to znam? - upita ona srdito. - U svakom sluaju vrlo mi je neobin o da me doekuje ovako odjeven. - Za to? - on spusti pogled na svoj kuni kaput. - Ne to nije u redu? ista svila, drag a moja! Takvo to ne bismo si mogli dopustiti nekada, u cvatu mladosti. Shvatila je da je besmisleno i ta mu predbacivati. On je jednostavno nije mogao ra zumjeti. Djelovao je zrelije otkako su se zadnji put vidjeli, bio je puniji, iri u ramenima, crte njegova lica bile su izrazitije, ali je njegova narav ostala ne promijenjena. Bio je to jo uvijek onaj bezbri ni mladi smeih oiju, iju je ljepotu tako vje to znao istai. - Ti se zaista nisi promijenio! - ree Vera pomirljivo. 132 133 - A zar je trebalo da se promijenim? - Pa, to ne bi bilo tako neobino ... Kako se dugo nismo vidjeli? - Vi e od deset godina. Upravo sam to sada, kupajui se, izraunao. Liana mi je bila rekla da si se udala. Otada si i ezla. - Pa to ba nije pravi izraz! - Odmah se ponovo ukoila. - Otkako sam se udala ivim ovdje. On razrogai oi. - U ovom gnijezdu? - Ovo gnijezdo je sveuili ni grad. - No, ipak. U svakom sluaju, ne bih elio da me tu sahrane. - Nalio je ampanjac u j ednu od a a i odjednom zastao usred tog pokreta i upitao: - to je zapravo s tobom, s tara moja? Najprije me gnjavi da mora bezuvjetno sa mnom govoriti, a nakon to sam t i to omoguio ... uostalom, uz izvjesne te koe, jer, naravno, eljeli su da i ja prisus tvujem slavlju ... stalno me kljuca . Koji je vrag u ao u tebe? Vera odjednom osjeti kako je sve vi e obuzima duboka poti tenost koju je ve neko vrij eme osjeala. - Oprosti, Paul - promuca - znam i sama da sam sve uinila naopako. - Ustade. - N isam uope trebala doi. - Ona poe prema vratima. On spusti bocu i a u iz ruku i s dva brza koraka preprijei joj put. - Gluposti! - ree. - to je to s tobom? Ta ne to vjerojatno nije u redu, je li?

- Paul, molim te ... pusti me da odem. Sve to nema smisla. Ne vodi to niemu da t e optereujem svojim brigama i problemima. - Ima , dakle, briga. - On je uhvati za ruku. - To sam odmah pomislio. Hajde, sje dni ovamo i lijepo sve ispriaj stricu Paulu. Samo bez ustruavanja. 134 Ona nije odmah znala kako bi zapoela i on joj dade vremena. Vrati se do stola, na lije ampanjac u a e, pru i joj jednu. - U tvoje zdravlje, stara moja! Ona mu nazdravi, prisiliv i se da mu pogleda u oi. - Htjela bih opet raditi! Nije se uope iznenadio. - Ideja nije lo a. - Zar misli da bih mogla jo jednom poku ati? Pauzirala sam deset godina! Dugo je to, znam. Ali, napokon, ta ja i ne elim vi e igrati mladenake naivke ... Misli li da bih jo imala kakvu ansu? - Ti se, dakle, eli rastati? Ili si ve rastavljena? - Ne, Paul. Nisam rastavljena i ne elim to. Jednostavno, htjela bih ... dati nek i sadr aj svom ivotu. - Drago moje dijete... - on se nasmije. -Kad te ovjek tako slu a, pomislio bi da s i jedna od onih nezadovoljnih, malo luckastih supruga, koje ... A zapravo si jed nom bila sasvim razborita djevojka... a uz to jo i dobra mala glumica. Podigla je obrve. - Ti, dakle, moju ideju smatra luckastom? - Prilino. Zao mi je ukoliko si od mene oekivala ne to drugo. Ali doista ne bi imal o smisla da ti glavu napunim hrpom la i. - Mogla sam i pretpostaviti da nee za mene imati razumijevanja. - Ali, Vera, ta ja ga imam! Koliko god hoe ! Nesretna si, razoarala si se u braku.. . Ali sve to ne mo e biti razlogom da se vrati kazali tu. - Nije mi do toga da time kompenziram neka razoaranja, kao to to ti mo da misli ... - Nisam te elio uvrijediti! - ree on brzo. 135 - Znam, i zahvalna sam ti na iskrenosti. Reci mi sad samo jo jedno... da sam ras tavljena, da sasvim sama odluujem o svom ivotu ... da li bi mi u tom sluaju dao kak vu ansu? Neko je vrijeme oklijevao ... - To bi ovisilo samo o tome to zapravo oekuje . U svakom sluaju, veina ljudi naui pli ati tek kad ih netko gurne u vodu. Profesor Bergmeister i njegov asistent radili su vrlo koncentrirano sve do pola dvanaest. Tada dr Hilpert osjeti kako profesor postaje uznemiren. - Ako mi dopustite, gospodine profesore, da materijale ponesem kui - predlo i - ta d bih proraune mogao jo jednom u miru pregledati... Profesor Bergmeister se odmah s tim slo io. - Dapae, bio bih vam vrlo zahvalan. Naravno, u predgovoru mog rada spomenut u va u pomo. - Ali to doista nije potrebno ... - Ipak. To je samo fair. A osim toga ... - profesor se smje akao - za va u karijeru bilo bi to i od koristi. Jeste li ve razmi ljali o habilitaciji? - Da budem iskren... ne znam jo . To ovisi o toliko vanjskih faktora. - Ako se o enite gospoicom Gabrijelom Zerling, materijalna baza znanstvenog zvanja u svakom sluaju vam je osigurana. Dr Hilpert nije mogao prikriti svoju zbunjenost. - No, no - ree profesor - pa to nije nikakva sramota. Mo da bi bilo bolje da to ni sam spomenuo, ali ta tina je bila jaa od mog osjeaja takta. Htio sam vam, naime, tim e rei da mi je poznato to se zbiva na mojoj klinici. 136 - Gabrijela Zerling je divna djevojka, ali meu nama nema nikakve ozbiljn ije veze. - Dakle ... samo flert? - Mo da bi se to moglo i tako nazvati. Profesor Bergmeister skine naoale i pone vrlo pomno istiti njihova debela stakla. - Ne znam, Normane ... Ne elim se u to mije ati, ali mislim da je vrlo opasno poig

ravati se sa srcima. - On ustade. - No, sad mi dozvolite da vas izbacim. Htio bih, naime, poi po svoju enu pred kino. Dr Hilpert je odmah ustao. - Onda idemo istim putem, gospodine profesore. - Na to nisam ni mislio, ali mi je vrlo drago. Vi e ne volim nou polaziti sam u etn ju. Nakon to su se obukli, profesor Bergmeister ugasi sva svjetla te zajedno izio e iz k ue. Kino Evropa bio je udaljen svega nekih dvadesetak minuta hoda od vile profesora Bergmeis-tera. Kad su stigli onamo, film jo nije bio zavr io! Nekoliko minuta kasni je otvorila su se vrata i gledaoci su u gomilama izlazili. Profesor Bergmeister i njegov asistent stali su pod svijetlo jedne laterne kako bi ih Vera sasvim sigurno mogla vidjeti. Pa ljivo su promatrali svakog pojedinog p osjetioca, ali pro lo je prilino vremena dok je profesor Bergmeister shvatio da meu njima nema njegove ene. 137 Idueg dana, bila je nedjelja, profesor Berg-meister je kao obino ustao nekoliko sa ti prije svoje ene. Sam je dorukovao, a zatim se povukao u svoju radnu sobu. Tako su se tog dana vidjeli tek za rukom. On je avrljao o raznim stvarima kako bi joj pru io priliku da mu sama objasni gdje je bila prethodne veeri. Meutim, primijetiv i kako ona ne pokazuje ni najmanju namje ru objasniti mu bilo to, on kao uz put spomenu: - Uostalom, sino sam htio doi po tebe pred kino. teta to se nismo na li. - Nije je pr itom ni pogledao, dapae pretvarao se kao da je sav zaokupljen rezanjem peenke. - Ah, ao mi je - bilo je sve to je Vera rekla. - No, ta etnja po svje em zraku bila je upravo ugodna. Hilpert i ja smo ionako, ka o to si ve mo e zamisliti, bili isuvi e pu ili. Uostalom, on me je otpratio i do kina .. - Pa da, on stanuje u tom kraju. - udno, zar ne, da se nismo na li... - Pa - slegnu Vera ramenima - nisam ni pomi ljala da bi ti do ao po mene. Bilo je i dosta gu ve... A gdje si stajao? - Kod uline svjetiljke. - Ah, tako. Onda mi je jasno. Kad ovjek stoji na svjetlu, jedva mo e razabrati to s e u mraku zbiva. I uz to jo i ti s tim svojim slabim oima! 138 - Kako ti se sviao Bengali? Zamijetio je njezino oklijevanje. Duboko se nadao da e ona bar sada rei istinu, da e bar poku ati da nae neko bezazleno obja njenje, kojem bi se lako moglo povjerovati. .. Meutim, ona nije ni slutila to se u njemu zbiva. - Ah, pravo da ti ka em - odvrati ona s lakim, pomalo neprirodnim smije kom - bila sam malo razoarana. Film ima, dodu e, neke fascinantne kadrove, ali sve u svemu ... Ona umuknu kad je on zgu vao svoju salvetu i bacio je na stol. Ustao je tako naglo da je pri tom sru io svoju a u. Crveno vino razlilo se po bijelom damastu. - Klaus! - povie Vera zapla eno. - to je? Osjea li se lo e? - Da, tono - odgovori on ledenim glasom -muno mi je, povraa mi se od tih tvojih pr okletih la i! - Ali, Klaus, ne znam uope ... - Ali ja znam! Ti uope nisi bila u kinu, nisi mogla tamo biti... Ta pusti me sad da govorim, molim te! Uskoro e me se rije iti...! Bengali se juer uope nije prikaziva o! Vidio je kako se ugrizla za usnu, sva je probli-jedila... i on bez rijei izie iz s obe. Vera je ostala sama za neurednim stolom. Potrajalo je prilino dugo dok se Vera oporavila od tog iznenadnog oka. No, tad poz voni djevojci i, divei se sama sebi kako uspijeva svladati uzbuenje, ree: - Mo ete raspremiti stol, molim vas ... - A crnu kavu... kao i uvijek, u salonu? - Ne. Odnesite, molim vas, gospodinu profesoru njegovu kavu u radnu sobu. Meni se kava danas ne pije. 139

Vera ustane i izie iz blagovaonice. Po la je gore u svoju sobu, zastala trenutak ka o izgubljena u elegantno i pomalo romantino namje tenoj prostoriji... a onda se okr enu i baci na irok divan s jastucima nje nih boja. To je, dakle, kraj, pomisli. Kako li je esto eznula za tim svr etkom, tra ei sva oajna izlaz iz kaveza svog braka... Ali, niti je eljela, niti htjela da kraj bude takav. Znala je da je svog mu a duboko pov rijedila. Sigurno je uvjeren da ga je prevarila ... Zaudo, ovaj ju je nesporazum bolio mnogo vi e no to bi si ikada to mogla zamisliti. Borila se u sebi s porivom da potri svom mu u i da mu sve ispria... No, znala je i s uvi e dobro da bi time sve jo pogor ala. Ta to bi njen mu mogao pomisliti kad bi mu pri znala da je posjetila prijatelja iz davno pro lih dana, da je u njegovoj hotelskoj sobi posjetila jednog glumca?! Vera Bergmeister ugasi cigaretu, ustane, poe prema prozoru i, ne razmi ljajui vi e ni o emu, pogleda na ulicu. Uto zauje kako su za kri-pala vrtna vrata i ona, i nehotice , pogleda u tom smjeru. Bio je to profesor Bergmeister. Izi ao je iz kue hodajui jo pognutije nego inae ... op reznim koracima vrlo kratkovidna ovjeka. U tom asu Vera osjeti koliko ga voli! Osjeti da ga voli vi e no ikada! Tako bi rado bila irom otvorila prozor i povikala za njim: Vrati se! ... Ali ostala je kao okam enjena, vrsto pritisnuv i obje ruke na usta. Izgubila je profesora Bergmeistera iz vida, a da se on nijednom nije okrenuo. Odjednom ona stvori odluku. Potri k vratima i pojuri niz stepenice. Telefon se na lazio u radnoj sobi njena mu a. Sva zadihana podigne slu alicu ... birala je broj ho tela Park i zamolila da je 140 povezu s Paul Blondeauom. Morali su ga oito tek potra iti, u svakom sluaju potrajalo je prilino dugo dok se on konano javio. - Da, molim? - ree on dosaujui se, glasom slavna ovjeka kojeg ljudi mnogo uznemirav aju. - Ovdje Vera ... Vera Bergmeister, hou rei... Vera Herbst! Paul, uinila sa m ono to si mi savjetovao: prekinula sam sa svime. Slobodna sam, potpuno slobodna , Paul... Mo e li mi sada pomoi? - O, malo si me iznenadila - odvrati on suzdr ano i bez imalo radosti u glasu. - I za mene je sve to do lo tako iznenada, Paul, vjeruj mi. - Dakle, da budem sasvim iskren, Vera... U ovom trenutku mi to nimalo ne odgova ra. Oekujem, naime, posjetu, zna . Da mo da doe predveer k meni... ili, jo bolje, posl predstave ...? - Ne elim uope ponovo doi k tebi u hotel. Ni poslije podne, niti veeras. Mislila sa m da se naemo u Stuttgartu. Ta idue gostovanje ima u Stuttgartu, zar ne? - Da, da, svakako. Ali tamo emo biti tek potkraj tjedna. - Ne smeta. Do onda e nai vremena da malo razmisli o meni. Gdje stanuje u Stuttgartu ? Privatno? Daj mi, molim te, svoj telefonski broj. Nekoliko minuta nakon tog razgovora Vera je ve trala po strmim stepenicama na tava n, donijela dva ko nata putna kovega i poela vrlo brzo pakirati svoje stvari. Nije z nala kad polazi vlak za Stuttgart, niti je jo imala bilo kakve predod be o tome to b i tamo radila. Imala je pred sobom samo jedan jedincati cilj: napustiti kuu prije no to se njen mu vrati! 141 Profesor Bergmeister obavljao je jutarnju vizitu s doktorom Hilpertom i glavnom sestrom Hildom, s doktorom Hesseom, doktorom Bonin-gerom, te cijelom svitom hosp itanata i hospitant-kinja. Bio je, kako se inilo, kao i uvijek, sav predan svom poslu, demonstrirajui bez ima lo preten-cioznosti svoje veliko znanje i nalazei za svakog pacijenta po koju lij epu rije ohrabrenja i razumijevanja. Pri svemu tom, on jo zapravo nije prebolio sv oj neprijatni kuni nesporazum i bez prestanka je razmi ljao o Verinom udnom pona anju. Meutim nitko, ak ni doktor Hilpert, nije slutio to se u njemu zbiva. Uskoro, po to je profesor Bergmeister obi ao i posljednjeg privatnog pacijenta, cije la njegova ekipa se razi la. Samo je jo dr Hilpert ostao u blizini svog efa. 2elio g a je jo ne to upitati. - to mislite, gospodine profesore, kad bismo kod gospoe von Scholler mogli prvi p

ut provjeriti da li vidi? Mislim, pomou stakla za mrenu. - Kad su izvaene niti? - Pred dvanaest dana. - Pa, onda mislim da bismo mogli poku ati prekosutra. - Profesor Bergmeister ispi tivaki pogleda svog asistenta. - Vama je, ini se, doista mnogo stalo do te pacijen tice. - No prije no to je dr Hilpert mogao i zapoeti s nekim obja njavanjem, profeso r mu presijee rije: - Va i osjeaji, kao uope va privatni ivot, nimalo me se ne tiu, no ... Jedino ne bih elio da se na klinici koje ta naklapa, da se ire glasine ... Vi sami i suvi e dobro znate kako se kod nas takve stvari brzo razvijaju. - Ali, gospodine profesore, ja zaista nisam ... 142 - Vjerujem vam, Normane, vjerujem vam bez ikakva provjeravanja. Ali bilo bi mo da ipak bolje da malo ograniite va e specijalne vizite u sobi sedamnaest. Dr Hilpert otvori usta kao da bi ponovo elio proturjeiti, meutim tad se predomisli i samo ree: - U redu, gospodine profesore! - Drago mi je da smo se razumjeli, kolega. Uostalom, da li je bankar Scholler o bavije ten? Nije? Mislim da bi to trebalo odmah urediti. Ta ova prva provjera vida bit e ipak znaajan trenutak. Mislim da bi bilo dobro kad bi gospodin von Scholler mogao biti prisutan. - Da, gospodine profesore - odvrati dr Hilpert ozbiljno. Profesor Bergmeister ga pogleda. - Nadam se da vas nisam povrijedio, zar ne? Bilo bi mi doista ao. Vi dobro znate koliko vas cijenim. - Hvala. Vi ste, naravno, potpuno u pravu, ja to dobro znam. - Ne u svemu - ree profesor Bergmeister s lakim osmijehom - samo u nekim stvarim a. A i to samo zato to sam nekoliko godinica stariji od vas. Mladost, to je ne to p redivno, ali ne treba prezirati ni stanovito iskustvo. A to mi iskustvo govori d a nam je sad obojici potreban jedan konjak ... Dr Hilpert poe za profesorom Bergmeiste-rom u njegovu svijetlu, vrlo odmjereno na mje tenu ordinaciju, koja mu je ujedno slu ila i kao radna soba. Sjeli su za niski s toli u uglu velike prostorije, popili su po a icu konjaka i popu ili cigaretu, vodei pr i tom samo struni razgovor. Kasnije, kad su ve obojica ustala da bi se oprostili, upita dr Hilpert, vi e iz pri stojnosti negoli stvarnog interesa: 143 - Nadam se da je va a cijenjena supruga sino dobro stigla kui. - Da - odvrati posve kratko profesor Berg-meister. - Doista teta to smo se mimoi li! Ve sam razmi ljao kojim li je izlazom po la? - Uope nije bila u kinu. Odjednom dr Hilpert shvati da je i nehotice rekao ne to to je profesora dirnulo u n ajbolniju toku. Tako su udno zvuale profesorove rijei... meutim, ne toliko sadr ajem k liko po nainu na koji ih je izrekao. - Ah, tako - odvrati dr Hilpert zbunjeno, izbjegavajui da pogleda svog efa. - Zar vas uope ne zanima gdje je moja ena zapravo bila? - nastavi profesor podrug ljivo, muei time sama sebe. Dr Hilpert je nastojao nai prikladne rijei, no tada zakljui da je bolje utjeti. - Ne bih vam tu tajnu mogao odati ni uz najbolju volju - objasni profesor Bergm eister gorko. - Pa zar niste svoju suprugu zapitali gdje je bila? - izmakne doktoru Hilpertu. - Ne - ree profesor Bergmeister gotovo grubo - nije mi bilo stalo do toga da me sla e. - Ali, gospodine profesore ... to sve je sigurno bilo ne to posve bezazleno. Vjer ojatno je va a supruga, vraajui se kui, susrela neke znance ... - I ja sam to takoer najprije pretpostavljao. Sve do jutros. Sve dok mi nije op ir no opisala svoj juera nji odlazak u kino. Sve dok nisam bio potpuno siguran da mi n e to taji. - Sve ene imaju neke svoje tajne - ree dr Hilpert. - To je i meni poznato iako ni kad nisam bio o enjen. A to se tajanstvenije dr e, to manje se iza svega toga krije. Profesor Bergmeister pogleda svog asistenta.

144 - Zar je to va e posve iskreno mi ljenje? - Naravno, gospodine profesore. Profesor Bergmeister je asak utio. Kad je progovorio, glas mu je zvuao gotovo zaueno: - Mo da stvarno imate pravo, kolega. udnovato ... ja sve to uope nisam gledao na ta j nain. - Sve se ini iskrivljenim kad se promatra isuvi e izbliza - tvrdio je dr Hilpert. - Tono. Upravo neobino tono. - Profesor Bergmeister se ponovo nasmije i, no ovaj put bio je to smije ak odjednom osloboen sve gorine, osmjeh olak anja, gotovo sretan. - D oista mi je drago to sam o tom s vama razgovarao. Oito sam se ponio poput starog l jubomornog magarca Poslije, kad je dr Norman Hilpert ve izi ao iz sobe, poe profesor Bergmeister telefo nu i zamoli da ga povezu s njegovom vilom. Ali, na aparatu nije bila Vera, ve dje vojka. Profesor Bergmeister saznade da je njegova ena spakirala putne kovege i otputovala . Tri dana kasnije stigao je bankar von Schol-ler na onu kliniku. Nakon kratkog raz govora s profesorom Bergmeisterom, posjetio je Kseniju u njenoj bolesnikoj sobi. Donio joj je prekrasnu kitu crvenih ru a, pa iako ih njegova ena jo nije mogla vidje ti, osjetila je njihov arobni miris. Vr cima prstiju prelazila je preko poput svile mekih latica. - Oprez - ree on sav sretan to ju je razveselio - ti zna , ru e imaju trnje. Njeno lice se smrknu. - Nije potrebno da me na to podsjea . - Smijem li ove lijepe ru e staviti u vazu? -upita sestra koja je upravo u la. 10 - Oima ljubavi 145 - Da, budite tako ljubazni - odgovori bankar. - I stavite ih, molim vas, na noni ormari. - Samo ne suvi e blizu - zamoli Ksenija -znate dobro kako sam nespretna. - Ali du o! Pa ja sam ih donio upravo zato da ugleda ne to lijepo kad bude otvorila oi . - Strah me je - jedva izusti Ksenija. - ega te je strah, ljubavi? - Nje no uze njenu ruku i privue je k sebi, na obraz. O na mu prepusti ruku potpuno apatino. - Ne vjerujem da u doista opet vidjeti -ree. - Ali to je posve sigurno! - On ispusti njenu ruku i prijee maramicom preko svog sivkastog, podbulog lica. - Upravo sam razgovarao s profesorom Bergmeisterom. O n je potpuno siguran da e opet vidjeti. - A ako cijela ta operacija nije ni ta pomogla? Ako je sve bilo uzalud? - Tad u te jo danas povesti kui. Bila ti slijepa ili progledala ... moja ljubav pr ema tebi ostaje uvijek ista, nepromijenjena. Zauje se tiho kucanje na vratima. Ue profesor Bergmeister s glavnom sestrom Hildom . - No, kako se osjea na a lijepa pacijentica? - upita profesor profesionalnom vedrinom. - Grozno! - iskreno prizna Ksenija. - Od samog uzbuenja jedva da i gutam. - Bilo bi zapravo neprirodno kad biste se drugaije osjeali - odvrati profesor. - Koliko je tome ve godina otkad... da, pro lo je najmanje pet godina otkako vi e ni t a ne vidim ... Vi e i neznam kako svijet izgleda! - Du o - ree bankar - moja je jedina nada u tome da nee biti razoarana ... Ja, naime ... nisam nikakav ljepotan, zna ! Ona se nervozno nasmije. 146 - Zar misli da si umi ljam da sam se udala za plejboja? - Znam da to ne misli , ali... - On zamuknu. Glavna sestra je skinula Kseniji pov ez s oiju, sada joj je bri ljivo stavljala naoale za mrenu. Staklo za bolesno oko bilo je tamn o obojeno. - No, kako je? - upita profesor.

Glavna sestra okrenula je Kseniji glavu tako da joj je prvi pogled pao na ru e. Topao val sree prijee Ksenijinim lijepim licem. - Ja vidim - ree posve tiho, sva bez daha od uzbuenja. - Kako je to divno! Vidim svaku pojedinu ru u, svaku laticu... da, ak i trnje! Sva blistajui od sree, ona sa smije kom okrenu glavu i pogleda svog mu a. Promjena koja se zbila na njenom licu bila je upravo potresna. Oi joj se raskolai e od u asa, usta irom otvori e kao da e kliknuti, ali iz njena je grla izbio samo prigu en , neartikuliran hropac. Onda prekri lice rukama i bolno zajeca. - Ksenija, molim te, ja... tako mi je stra no ao... - mucao je njen mu . - Ta smirite se, milostiva gospoo - opomenu je glavna sestra odre ito, gotovo stro go - dobro znate da vam svako uzrujavanje kodi. Profesor Bergmeister polo i bankaru ruku na rame. - Doite! Jadni ovjek, sav smeten, mehaniki ustane i poe za profesorom prema vratima. Baci jo jedan pogled na svoju enu koja se sva zgurila na jastucima, s rukama na oima, dok su joj ramena podrhtavala od jecaja, od plaa koji ju je obuzeo. Profesor Bergmeister je bankara von Scholle-ra gotovo silom izgurao iz sobe. 147 Vani, na hodniku sreli su hospitantkinju Gab-rijelu Zerling. Profesor je ve bio p ro ao mimo nje, kad se ponovo okrenu dosjetiv i se odjednom neega. - Molim vas, gospoice Zerling, pobrinite se malo za pacijenticu u sobi sedamnaes t. Bojim se da je pretrpjela mali ok! Kad je Gabrijela Zerling u la u sobu, bolesnica se jo uvijek tresla jecajui muno, bez suza. Dok je glavna sestra izlazila iz sobe, Gabrijela si privue stolicu uz krev et, sjedne i prieka da se pacijentica smiri. Tek kad je gr popustio u bujici suza, Gabrijela ree: - Ne biste smjeli plakati, gospoo von Schdl-ler. Znam da suze olak avaju bol... al i za va e oi, na alost, suze su pravi otrov! Posve neoekivano Ksenija podigne glavu, zagleda se u Gabrijelu i gotovo uzviknu: - Moje oi! to mi znae moje oi sada kad znam da sam si uni tila ivot! Gabrijela uzme a u vonog soka s nonog ormaria i pru i Kseniji dvije tablete. - Molim vas, uzmite to. - A kako je Ksenija nepovjerljivo zurila u tablete, Gab rijela doda dobrodu no: - To je samo lagano sredstvo za umirenje, ni ta drugo. Ksenija uzme tablete i proguta ih s gaenjem, a Gabrijela odlo i a u na noni ormari te s ponovo obrati Kseniji: - Ipak, ovjeku vid mnogo znai... Slijep ovjek je stra no ovisan o drugima, o pomoi ok oline. Pa vi ste to, na alost, ve i sami osjetili, do ivjeli to na vlastitoj ko i. - Dok sam bila slijepa, bila sam sretna! - odvrati Ksenija o tro, gotovo grubo. - Zar doista? Bili ste sretni? 148 - Da, bila sam! - Ali, koliko je meni poznato, upravo ste vi sami tako uporno eljeli, zahtijeval i operaciju, nije li tako? - Da, ali tada jo nisam znala ... - Ksenija ne dovr i ono to je htjela rei. - Gospoo doktor... - Nisam jo diplomirala - ispravi je Gabrijela - samo hospitiram ovdje. Zovite me , jednostavno, Gabrijela. Bez ustruavanja. - Gabrijela... jeste li vidjeli mog mu a? - Jesam. - Tad vam mora sve biti jasno. I morate me razumjeti. - Zao mi je. Ne razumijem vas. - Ali... ta on izgleda u asno! Kao udovi te! Gabrijela se nasmije i. - Ja zaista nikad ne bih do la na tu pomisao ... Po mom mi ljenju va suprug izgleda poput veine mu karaca koji suvi e rade, suvi e sjede u zatvorenim prostorijama... a, vj erojatno, nije ni sasvim zdrav. - Zar bi si vi mogli zamisliti ivot uz takva ovjeka? Biti udata za takva ovjeka? - A za to ne? Ako bih ga voljela... - Ah, ta nemojte mi govoriti la i, molim vas! Takva se ovjeka ne mo e voljeti! Takav mu karac mo e u eni izazvati samo gnu anje, mo e joj jedino biti odvratan! Ne bih ak mog

a ni disati u istoj sobi s njim. - Draga gospoo von Scholler - ree Gabrijela prebaciv i svoje vitke noge jednu preko druge - zar vam jo nitko nije rekao da veina slijepih ljudi bude razoarana tim na im svijetom kad ponovo progledaju. - Zar se samo razoaraju? Meni se sav taj svijet ini odvratnim! 149 - Ako pritom mislite na svog mu a ... ne, on to nije. To se vama samo tako ini. Na ravno, on nije nikakav Adonis, ali vidjela sam na stotine ljudi koji su mnogo, m nogo ru niji od njega. - To govorite samo da biste me utje ili. - Ni govora. Tek kad se budete ponovo priviknuli gledati svijet svojim oima, shv atit ete, primijetiti da sam bila u pravu. Nepobitna je injenica da si svatko tko ne mo e vidjeti i ljude i stvari oko sebe predstavlja mnogo ljep ima nego to to one j esu. - To vam ne vjerujem. - Ali, ostavimo to, gospoo von Scholler, ta vi danas uope ne biste smjeli biti alo sni, a niti razoarani. Ta zapravo je dana nji dan vrlo sretan za vas! - Ne, ne mogu vi e nastaviti ivjeti s njim! -ostade Ksenija tvrdokorno pri svom. - A tko vas prisiljava na to? Udali ste se za njega kad niste vidjeli. U asu kad ste pristali da budete njegovom enom stvorili ste si krivu sliku o njemu. Bili s te ovisni o onome to vam se govorilo, to su drugi vidjeli... sami doista niste mog li birati. Zasad bi va jedini cilj morao biti da opet potpuno ozdravite. S Ksenijina lica nestalo je napetosti. - Zar to ozbiljno mislite? - upita puna nade, poput djeteta kojemu je obeano izn enaenje. - Da. Kad budete opet mogli vidjeti... vidjeti na oba oka, nitko vas vi e ne mo e s prijeiti da sami odluite o svom ivotu. Ksenija ponovo legne na jastuke i ree zami ljeno: - Mislim da ste u pravu. - Jesam. ak i sasvim sigurno. Neko su vrijeme obje utjele, a tada Ksenija ree: 150 - Ne znam kako da vam zahvalim! - Nema potrebe za zahvaljivanjem. Drago mi je to se sada malo bolje osjeate. - Ga brijela ustade. - A sada vam moram skinuti naoale. Za danas je, mislim, bilo dost a ... Ksenija se uspravi. - Ne, molim vas, nemojte jo ! - Gabrijela, koja je ve poela skidati naoale, zaueno za ta-de. - Voljela bih ... molim, nemojte mi se smijati... znate li mo da gdje je dr Hilpert? - Dr Hilpert? - upita Gabrijela i odjednom se sama sebi inila vrlo glupom. - Da. Biste li po li po njega? Molim vas... toliko bih ga eljela vidjeti! Gabrijela je ve bila odluila da joj odbije tu elju, ali se tada predomisli i ree mir no, koliko god joj je to bilo mogue: - Potra it u ga. - Bila bih vam tako zahvalna... molim, po aljite ga k meni! Gabrijela se okrenu i pomalo ukoenim koracima poe vratima. - Da, molim vas - viknu Ksenija za njom -molim, ponesite ove ru e... ja vam ih da rujem! 151 9. Supruga profesora Bergmeistera odsjela je u Stuttgartu, u malom hotelu u centru grada. Prijavila se pod svojim djevojakim imenom: Vera Herbst, glumica. Prijaviti se na taj nain, pod tim imenom, znailo je za nju mnogo vi e od obavljanja neke puke, slu bene formalnosti. Imala je osjeaj da je uinila jedan odluan korak, kao onda kad se prvi put potpisala imenom svog mu a. Pri du i joj je bilo kao da se, po tpisav i se ovako, pretvorila u drugog ovjeka. Iduih se dana ni ta nije dogaalo. Vera se svjesno odrekla elje da se afirmira u kazal i tu ili na radiju. Bilo je jo vremena za to. Sve svoje nade usmjerila je na Paula Blondeaua.

Kupila si je gomilu d epnih, jeftinih izdanja klasine literature i poku avala osvje iti pamenje, repetirati uloge koje je nekada igrala i pripremati nove. Posjeivala je muzeje, galerije slika, mnogo je itala, tumarala ulicama ... Svuda po gradu plakati su najavljivali gostovanje trupe Paula Blondeaua. Priredb e su se trebale odr ati u subotu, nedjelju i u utorak. Vera je bila svjesna koliko je toga ovisilo o iduem susretu s tim glumcem. Ipak, prisiljavala se da ni u emu ne prenagli. Nazvala ga je tek u nedjelju, ne to prije podneva. Nije pogrije ila. Pa ul Blon152 deau se odmah javio i u glasu mu se osjetilo ugodno iznenaenje kad je rekla svoje ime. - Vera ... zar ti? Ve sam bio pomislio ... -nije dovr io reenicu. - A to to? - Da si se vratila u svoje toplo gnjezda ce. - Ali, Paul! - ree zadovoljna to je uspjela svom glasu dati stanovitu samouvjeren ost, sigurnost. - Zapravo bi me bar ti trebao bolje poznavati. Nikada nisam bila pristalica polovinih rje enja. - A za to se nisi ve prije javila? - Ah, zna , imala sam jo koje ta obaviti. - Dakle ... kada dolazi ? Oklijevala je trenutak, pa ree: - Mislila sam da bismo mogli danas zajedno ruati... - Na alost, iskljueno! Zaista mi je ao. Pozvan sam privatno kod jednog proizvoaa aru ja. Vjerojatno mi eli predstaviti svoju ker koja zna tako lijepo deklamirati. U nastojanju da prikrije svoje razoaranje, Verin je glas zvuao oporo. teta... pa, onda mo da sutra? - Ali, molim te! Nemoj se tako prenagliti, mala moja! Kako bi bilo da se naemo n akon mog ruka? Sigurno u do pola etiri opet biti kod kue. Mogli bismo onda u mojem s tanu ... ta zna da stanujem kod jednog kolege... skuhati kavu i porazgovarati o s vemu. Sla e li se? - Dakle, onda... do vienja do pola etiri. Vera je dr ala slu alicu u ruci jo uvijek i onda kad ju je on ve spustio. Nastojala je otresti se svog razoaranja. Ta to je i m ogla oekivati? Da e Paul Blondeau ba u nedjeljno poslije podne biti iskljuivo njoj n a raspolaganju? A, uz to, oito i nije vi e ni raunao s tim da e ga ona uope nazvati. 153 Vrijeme do tri i pol inilo se Veri neizmjerno dugim. Poku avala je ruak to vi e produ it , ali je odugovlaenju ipak morao doi kraj. Ona plati, pa se polako od eta do jedne k avane gdje je naruila komad torte, popila tri kave, prolistala itavu gomilu novina i asopisa, a da se nije uspjela ni donekle koncentrirati na ono to ita. U kupaonici se nalazilo veliko ogledalo, pred kojim se dugo i potanko promatrala . Izgledala je prekrasno, no ipak nije bila sama sobom posve zadovoljna. U crnom kostimu sa svijetlozelenom podstavom njen lijepi, skladni stas dolazio j e do punog izra aja. Izgledala je vrlo otmjeno, ali istovremeno, tako joj se bar in ilo, i prestara. Crni e ir, iz fine slame, s ukrasom svijetlozelene boje kao to je b ila i podstava njenog kaputia, bio je bez sumnje prava nadopuna tog elegantnog ko stima. Ali upravo taj e ir, svojom elegancijom, inilo se kao da joj na neki nain oduz ima sve ono ljupko, djevojako na njoj. No, mo da je to, tje ila je samu sebe, bila sa mo umislila. Nasmije iv i se ohrabrujue svojoj slici u ogledalu, napusti prostoriju i izie iz kavane te se uputi k Paulu Blondeau. Kad je konano stigla na cilj, bila je to siva, pomalo zapu tena kuerina, manjkalo je jo uvijek punih deset minuta do dogovorenog vremena. Kuna vrata su se otvorila, a da i nije morala pozvoniti. Izi ao je mladi mu karac gurajui kolica s dra esnom, rumen om djevojicom. Vera brzo ue u trijem, popne se uza stepenice itajui uz put sva imena na vratima kr aj kojih je prolazila. Konano, na petom katu, nae ime koje je tra ila: H. Mosvvitsch . Nije osobno poznavala gospodina Moswitscha, no znala je da je kolega Paula Blo ndeaua. Pitala se da li je i on kod kue? Nije vi e imala strpljenja ekati, ve pozvoni. Pro la su dva, tri tjeskobna trenutka i ona se ve pobojala da se Paul Blondeau mo da jo nije vratio, i da joj nitko nee otvor iti. Ali tada zauje iznutra brze korake, vrata se otvore i Paul Blondeau stajao j e pred njom, s djeakim osmijehom, ra irenih ruku.

Njeno je olak anje bilo toliko da joj se inilo posve razumljivim da mu se privine n a grudi. U toj je sekundi povjerovala da je izmakla svim svojim brigama. On je povue sa sobom u stan, zakljua vrata, jo jednom je zagrli, ali ovoga puta ne vi e za tit-niki, poput prijatelja, dobrog druga... Njegove su ruke postajale sve smj elije, njegova su usta tra ila njene usne. Vera se nije usuivala odgurnuti ga, ali se sva ukoila od zaprepa tenja. On to odmah osjeti i pusti je. - Dakle, ipak! - ree sa smije kom, koji u sebi nije vi e imao nieg djeakog, ve je, na tiv, bio cinian. - Paul! - izusti ona bespomono. - Ne treba se ispriavati - odvrati on hladno. - Znao sam to od samog poetka... ti se vi e ne mo e izmijeniti. Njena bespomonost prijee u pobunu: - Nisam ja ta koja se mora ispriati! - uzvikne estoko. - Zar tako? No, sad samo jo reci neka stanem u kut i neka se stidim. - Nikada ne bih pomislila da bi ti mogao biti toliko prost, da bi ti uope palo n a pamet da iskoristi moj polo aj. - Prost? Zar sam te mo da ja molio da doe k meni? Ili si to bila ti koja si nastoja la da mi se pribli i ? Uspjelo joj je da se opet pribere. I 154 155 - Htjela sam tvoj savjet i tvoju pomo - ree mirno, no ipak nije mogla sprijeiti po drhtavanje glasa. - A za to si to upravo od mene oekivala? - Jer sam te smatrala svojim prijateljem. - Eto, pa to je ono! Kako mogu biti tvoj prijatelj, kad se cifra poput kakve stare djevojke?! - On je uhvati za ruku, lako je protrese i ree posve izmijenjenim ton om: - Vera, stara moja, to ti zapravo oekuje ? Rekla si mi da si poru ila sve mostove za sobom. A ja sam, unato svom veem iskustvu, bio spreman da ti povjerujem. Nisam ja tebe namamio u klopku, nego sam se u tebi prevario. - Ali, ta ja ti nikad nisam obeala ... nisam ak ni natuknula ... - Pa, dobro. Neemo se svaati. - Po ao je ispred nje kroz mrano predsoblje u ugodno i moderno namje tenu, no vrlo neurednu sobu. -Sjedni. Kako sad, po tvom mi ljenju, st var treba dalje tei? - Napustila sam mu a - odgovori Vera - no, sve to sad nije vi e nikakva igrarija. T ra im posao, anga man, kakvu ulogu ... a znam da bi mi ti mogao pomoi, samo ako hoe . - A za to bih ja to trebao htjeti? Oklijevala je s odgovorom. - Vjerovala sam da smo jednom bili dobri prijatelji. - To je tono. Ali tome je ve davno. U meuvremenu se koje ta izmijenilo. Pa to si mi, eto, upravo jasno dala do znanja. - Ali zar prijateljstvo ba mora biti... povezano s onim drugim? - Izmeu mu karca i ene nema prijateljstva, kao to ti misli . Postoji samo ljubav, mr nj ili ravnodu nost. 156 - Ako mi pomogne , zauvijek u ti nestati s oiju. - Zar bi to trebao biti znak zahvalnosti prema meni? - Paul - odvrati Vera gu vajui svijetlozelene rukavice u svojim vrlo njegovanim ru kama - ao mi je, ali vi e od toga... uz najbolju volju ne mogu ti vi e dati. Ne sada. Mo da jednom kasnije ... - Onda... onda, na alost, vrlo alim. - On ustade iz naslonjaa i poe nekoliko koraka prema vratima. - Paul! - uzviknu Vera sva smetena. - To je moja posljednja rije. Ako eli napraviti karijeru, onda mora smoi i toliko od va nosti da doista prekine s tom graanskom epizodom svog ivota. A to je upravo ono to ne eli . - Paul, ta mora me shvatiti... - Shvaam te ja i suvi e dobro! Ti pripada ljudima koji istovremeno ele dvije stvari koje se meusobno iskljuuju. Ti bi, draga moja, kola eljela istovremeno i jesti i zad r ati ga! Ali, to je nemogue. Ako smatra da nisam u pravu, navedi mi samo jedan jedi

ncati razboriti razlog zbog kojeg ne bi sa mnom spavala. Ta to mo e time izgubiti? D jevica vi e nisi... - Ne, ali to ne znai da moram ba sa svakim lei u krevet! - Ah, nemoj, molim te, zavaravati samu sebe! Pa ja znam u emu je stvar. Ti voli s vog mu a. Ti ga jo uvijek voli , iako ste se momentalno posvadili. A onaj tko uspjeh e li, smije jedino uspjeh i voljeti. Ona polako ustane, morala se pridr ati o naslon stolice jer je osjeala kako joj kol jena klecaju. 157 - Mo da si u pravu, Paul - ree tiho - ali ja u se izmijeniti. Treba mi samo... Treb a mi vremena. Vremena i odstojanja, onda u... - Neka ti toga bude - odvrati Paul s grimasom u kojoj je bilo i samilosti i por uge - koliko god hoe . A kad bude mislila da si postigla ono to eli , tad mo e ponovo li, molim te, nikako prije! Ne mogu te nigdje preporuiti takvu kao to si to sada. Bila bi to sramota. I za mene i za tebe samu. Iz dana u dan ekao je profesor Bergmeister na vijesti od svoje ene, ali od nje nij e bilo ni glasa. Predbacivao si je da je on svemu kriv. Ma to god ona i uinila, on nije po teno postupio dopustiv i da se ona sve vi e zaplie u svoju la . Za vrijeme svih tih godina njihova braka nikad je nije zatekao u kakvoj ozbiljnijoj la i. Pa kako je onda mogao da prema njoj bude tako nepovjerljiv, sumnjiav, pa ak i zloban! Sve dok je bila s njim, nije imao mnogo vremena za nju, niti je pokazivao suvi e i nteresa prema njoj. Ona je jednostavno bila tu, a njega je radovalo da je ona uz njega i u ivao je gledajui je uza se, u ivao u njenoj ljepoti... Sada mu je tako mnogo nedostajala ... Osjeao se osamljenim, starim i esto veoma um ornim. I ta neizvjesnost zadavala mu je mnogo briga. Bio bi je tako rado potra io i opet doveo kui... Ali nije imao pojma gdje bi mogla biti. Propitkivao se o njoj , ali sve traganje za njom ostalo je bezuspje no. Morao je biti oprezan da ne izaz ove skandal; profesor kojemu je ena pobjegla pred upravom sveuili ta i javnim mnijen jem nije ba mogao biti po eljna osoba za uitelja omladine ... Stoga se trudio da odr i privid: njegova 158 je ena otputovala u posjet svojoj udatoj sestri u Stockholm. Ta la koju je stalno morao ponavljati kad bi ga netko zapitao za enu bila je za njega i bolna i poni ava jua. Ali on je ak i doktoru Hil-pertu zatajio istinu. Jednog dana banka mu je poslala izvod s tekueg rauna njegove ene. Otkrio je da je n ovac podigla gotovo do zadnje pare. On se upla i. Bila mu je stra na i sama pomisao da bi njegova Vera, lijepa razma ena V era, mogla biti u oskudici. Odmah je doznaio, bez odlaganja, tisuu maraka na njen raun. Nakon dva tjedna primio je pismo iz Miinche-na. Na omotnici nije bilo imena po ilj aoca, ali on je odmah prepoznao njen rukopis, velikih slova i pomalo izvje taen. Ru ke su mu podrhtavale dok je otvarao omotnicu, izvadio pismo i itao: Dragi Klaus, moram Ti zahvaliti... i opet Ti moram zahvaliti Svojom si me veliko du no u duboko postidio. Toliko sam se nadala da u se snai bez tvoje pomoi, ali, na al ...! Neki dan sam pismeno zamolila banku da smijem prekoraiti iznos to ga jo imam n a svom raunu. Tada sam doznala to si za mene uinio. Bila bih sretna da u taj novac nisam morala dirati Ali zapravo mije bio prijeko potreban. Eto, na alost, nije sv e tako jednostavno. Ali ja u se ve izvui Ne mogu Ti obeati da u taj novac vratiti Ali jednom u se, nadajmo se uskoro, i sama moi pobrinuti o sebi. Bilo je asova kad sam mislila da sam se prenaglila napustiv i Te. Ali danas znam da je ovaj rastanak ip ak bio ono pravo, ono to je bilo potrebno uiniti: dobro za mene, a mo da i za nas ob oje. Bila sam veoma nesretna i ivot mi je bio prazan. A bila sam, vjerojatno, uz to i vrlo nepravedna prema Tebi Osobito otkako je Michael odrastao, a pogotovo o tkako je oti ao od kue. Tebi sam uvijek tako malo po159 trebna. Tek sada, otkako sam oti la od Tebe, opet znam koliko Te volim. Molim Te, nemoj me tra iti! Kad budem stvorila vlastiti sigurni ivot, javit u Ti se. Mo da emo ta da moi jo jednom zapoeti? Ali, ukoliko se eli slu beno rastaviti, dobro znam da je sva krivica na meni. Voli Te Vera. PS. Znam, da je bilo nepravedno prema Tebi to sam Te slagala. Ali trebalo je ipak da ima bar malo vi e povjerenja u mene. Doista Te n

isam prevarila. Da sam to uinila, imala bih zacijelo i odva nosti da Ti to ka em. Ovo pismo, iako je tako malo govorilo o Ve-rinom trenutnom ivotu, predstavljalo j e za profesora Bergmeistera ogromno olak anje. inilo mu se kao da mu je Vera odjedn om ponovo vrlo bliska. Ni trenutka nije sumnjao u to da e mu se ona opet vratiti, pa i onda ako joj ne uspije stati na vlastite noge. U ovom asu za njega je bilo najbit-nije da je putem banke u svako doba mo e za tititi od financijskih pote koa. Novim poletom vratio se profesor Bergmeis-ter opet svom znanstvenom radu. U meuvr emenu se u nakladi sveuili ta pripremalo izdanje njegovih istra ivanja O fotokoagulac iji, njenim metodama i podrujima primjene u oftalmologiji. Jo jedanput je s doktor om Hilpertom proradio sve, od poetka do kraja; uklonio svaku nejasnou, neke odlomk e skratio, druge pro irio te pomno ispravio i posljednju tamparsku gre ku. Kad je konano dr ao u ruci svoje djelo, po vanjskom izgledu vrlo skromnu bro uru, osj eao se tako sretnim kao to je to bio mo da samo jedanput u svom ivotu: kad se rodio n jegov sin Michael. No, ipak je znao da mu predstoji jo jedna borba, ali borba koja ga je ispunjala r ado u. Poslao je rezultate svog istra ivanja prominentnim 160 prijateljima i kolegama u zemlji i inozemstvu, strunim asopisima, stavljao ih na d iskusiju. Ali dva je primjerka svoje knjige stavio na stranu i u oba je napisao posvetu od srca, jednu svojoj eni Veri, drugu sinu Michaelu. Nije sumnjao u to da e doi dan k ad e ih predati njemu najdra im biima. Tri dana nakon prvog poku aja gledanja pomou kataraktnih naoala izvr ena je i operacij a drugog, zasad jo slijepog oka Ksenije von Schol-ler. Zahvat je bio uspje an, i ko ncem lipnja do ao je trenutak kad joj je profesor Bergmeister mogao rei: - Drago mi je, gospoo ... veoma mi je drago. Sad je sve u redu. - To je za mene pravo pravcato udo! - klik-tala je Ksenija sva blistajui od sree. - Ja vidim sve, sve, ba sve! - Vrtjela se oko sebe, puna poleta, kao mlada djevoj ka. - Osjeam se kao da sam ponovo roena! Profesor Bergmeister se smje kao gledajui je tako punu odu evljenja. - Stvarno smo vam ... naravno, pomou kataraktnih naoala ... mogli vratiti dvije t reine normalne sposobnosti vida. To je mnogo, veoma mnogo, pogotovo za nekoga tko je godinama bio potpuno slijep. Ali, molim vas, nemojte precijeniti svoje sposo bnosti! Upravljati kolima, na primjer, nikad vi e neete moi. I kao pje akinja morate u ulinom prometu biti krajnje oprezni! - Znam, znam - nestrpljivo e Ksenija - ali to nije va no. Nikad nisam bila sportsk i tip. Profesor Bergmeister odvede Kseniju do kuta sa stoliem i naslonjaima. 11 - Oima ljubavi 161 - Ne bih elio da pomislite kako vam elim oduzeti radost kojom vas ispunja va e ozdr avljenje ... ali ima jo ne to na to vas moram upozoriti: nitko vam ne mo e zajamiti tra jni uspjeh tih operacija. U velikoj mjeri ovisi o vama osobno da li ete ostati zd ravi ili do ivjeti recidivu. Ksenijino lijepo lice se smrknu. - Treba li to znaiti da eventualno sve mo e opet zapoeti iz poetka? - Na alost, ak ni to - odgovori profesor Bergmeister vrlo mirno. - Drugi put vam, naime, vi e ne bih mogao pomoi. - Ali... ne razumijem? - Oko je vrlo osjetljiv organ. Dok je ovjek zdrav, ponajvi e nije uope svjestan tog a. Ali vi biste, milostiva gospoo, ve apsolutno morali biti potpuno svjesni te inje nice. Va e je oko mnogo osjetljivije od oka prosjenog ovjeka. - Treba li to da znai da ... da odsad sav svoj ivot moram paziti na oi? - Ne radi se samo o tome. Vi sami morate uvati svoj organizam uope, pa i... da, i svoju du u. Morate izbjegavati i tjelesne i du evne stresove. - A kako se to posti e, gospodine profesore? - upita Ksenija lako se osmjehnuv i, a li i pomalo podrugljivo. Profesora Bergmeistera to nije nimalo povrijedilo. - Pa, imate pravo, milostiva gospoo - odvrati mirno. Eto, takvi smo mi lijenici.. . Dajemo savjete koji se uglavnom samo vrlo te ko mogu provesti. Meutim, mogu vam v

e dati jedan recept, pa i pod cijenu da me ismijete: samodisciplina! Ta svatko sa m primjeuje kad se poinje srditi ili uzrujavati. Tada se jednostavno upitajte: to m i je va nije, moje oi ili scena koju bih tako 162 rado priredila? - Profesor Bergmeister namjerno uini malu stanku, a kako je Kseni ja i dalje utjela, nastavi: - No, mislim, da vam odgovor ba ne bi smio biti te ak. - Poku at u se ubudue svladavati - odgovori Ksenija, no njene rijei nisu zvuale osobi to uvjerljivo. Preuv i nesigurnost u njenom obeanju, profesor Bergmeister ree, hrabrei je: - Tako i treba! E, pa onda, mislim da vam doista smijem dopustiti da iziete u ta j neprijateljski svijet. Jo danas u pisati va em suprugu da mo e doi po vas. - Profesor Bergmeister ustane. - Molim - uzviknu Ksenija impulzivno - molim vas, nemojte to uiniti! Profesor Bergmeister se ponovo polagano spusti u svoj naslonja. - Da to ne uinim? - upita. - Jesam li vas dobro razumio? Vi biste jo eljeli ostati kod nas? - Ne elim da moj mu doe po mene - ree Ksenija, pogledav i ga izazovno u oi. - Ali, draga gospoo ... pa to je ipak prilino neobino! - Cijeli moj brak je neobian, gospodine profesore. - Da, ali... - to mislite o braku koji je sklopljen izmeu mu karca koji vidi i ene koja je slijep a? A da pritom ta slijepa ena svog mu a nikad nije vidjela? Zar je ona du na da odr i t aj brak iako kasnije shvati da je postala rtvom prave, istinske prevare? Profesor Bergmeister je nemirno lupkao po svom d epu. Tako bi rado bio zapu io, no n ije htio pacijenticu izlagati oblacima dima. - To su te ke rijei, milostiva gospoo - ree u nastojanju da izbjegne dalji razgovor o toj temi. 163 - Istina je rijetko kad ugodna. Poku avam samo da vam objasnim za to ne elim da moj mu doe po mene. - Smijem li vas upitati kakvi su va i planovi za budunost, za vrijeme nakon va eg iz laska iz bolnice? - Htjela bih poi k svojim roditeljima. - To, naravno, i ne bi bilo lo e. - Profesor Bergmeister si protrlja bradu. - Na a lost, draga gospoo, vi ni u kom sluaju ne mo ete ivjeti sami i bez iije pomoi. Zar ne iste mogli zamoliti svoju gospou majku ili gospodina oca da dou ovamo po vas? Ksenijino se lice smrkne. - To nije mogue. Profesor Bergmeister je zaueno upita: - A za to? - Jer... - Ksenija je oklijevala. Tada ree svladav i se: Vi ne znate kako stvari stoje. Hou rei, izmeu mene i mog mu a. - Zar niste svojim roditeljima nikada pisali? - Jesam. - Ali? - Moja majka se u tom pogledu sa mnom ne sla e. Vjerojatno misli da pretj erujem. Osim toga ... pa ja tek odnedavno opet mogu sama pisati svoja pisma. P rije sam ih morala diktirati svom mu u. A tko zna kako je on sve iskrivio ... - Sve je to mogue, samo... to naravno cijelu stvar prilino ote ava. Draga gospoo, po ku ajte se malo staviti u moj polo aj. Povjerili su mi vas... va suprug vas je povjer io meni, da se tono izrazim. Ja sam preuzeo svu odgovornost za vas. Stoga ne mogu jednostavno ... - Ali, ta to ja od vas zahtijevam? Jedino posve neznatnu susretljivost s va e stra ne. Nemojte pisati mom mu u! Ili bar odgodite to pisanje... 164 To je sve. A kad malo razmislite, da o tome ovisi moje zdravlje ... cijela moja sudbina! - Predlo it u va em suprugu da vas na neko vrijeme odvede va im roditeljima. Ksenija ustane. - To nema smisla. U to se on ne bi upustio.

- Ja u unato tome poku ati. - Gospodine profesore... - Ksenija za uti. Jecaj joj stegne grlo. Vi e nije bila u stanju izustiti nijednu jedinu rije. Profesor Bergmeister opominjajui podigne ka iprst. - Oprez, oprez, milostiva gospoo! to ste mi ono obeali? Samo bez suza ... Potpuno sam uvjeren da e se sve to dati urediti na najbolji nain. Ali Kseniju to, na neki nain neodreeno obeanje profesora Bergmeistera nije moglo um iriti. Nije se htjela vratiti mu u. Sama pomisao na njegovo bezbojno, ovje eno lice, na njegove bezobline ruke ispunjavala ju je grozom. eljela se osloboditi tog brak a, a bila je uvjerena da bi bilo najprirodnije da joj u ostvarenju te elje pomogn e dr Norman Hilpert. Zamolila je mladu sestru Edith da doktoru Hilpertu preda pi smo u kojem ga je molila da doe k njoj. Do ao je kasno popodne, odmah nakon druge vizite, dakle u doba kad se nije moglo oe kivati da bi ih itko mogao smetati. Sjedei na stolici kraj prozora, Ksenija je gledala na ulicu. Kad je zaula kucanje, ustala je i pd- la mu ususret. Vrlo je lijepo izgledala u svojoj elegantnoj svije tloplavoj, vunenoj haljini, koja je nenametljivo nagla avala vitke i lijepe linije njena tijela, to joj je davalo mladenaki i svje izgled. Njene oi iza debelih stakal a nisu vi e bile crvene, gledale su u doktora Hilperta bistro i s mnogo ljubavi. 165 - Normane! - ree i podigne obje ruke kao da bi ga eljela zagrliti. Ali on izbjegnu njen pogled i ree oporo: - Ta molio sam te da me ne poziva stalno k sebi. Spustila je ruke, a lice joj je oblilo rumenilo. - Stalno? - ponovi povrijeeno. - Pa u posljednjih tjedan dana to je prvi put da te ja... - Da, jer sam dolazio k tebi a da me i nisi trebala pozivati. Dolazio sam potaj no, samo da me nitko ne bi primijetio. - Nikad nisam od tebe zahtijevala neke tajnovitosti - odvrati ona ne uspjev i pri tom sprijeiti podrhtavanje glasa. Njegove oporosti zaas nestade. - Oprosti mi, Ksenija, molim te, oprosti! -ree brzo. - Pa ti zna za to to inim... s amo tebe radi. Neu da se kompromitira . Ksenija okrenu glavu od njega. - Ta nemoj mi priati koje ta! - ree prigu enim glasom. - Ti se boji za svoj dobar glas . Znao je da je u tome to mu je govorila bilo ne to istine, i to ga je inilo jo nesigur nijim. - Pomisao da se o nama govorka na cijeloj klinici, upravo mi je nepodno ljiva. Ksenija nastavi usiljenom mirnoom: - No, bilo kako mu drago, sve to sad vi e nije va no. I onako e me se uskoro oslobodi ti. On joj se pribli i. - to to treba da znai? - Profesor Bergmeister mi je danas rekao da mogu poi kui. - Ali Ksenija! - uzviknu i gotovo je zagrli. -Pa to je divno! - Mo da za tebe. Jer e me se rije iti. - Besmislica! Kako mo e biti tako nepravedna. - Stajali su tog trenutka posve bliz u jedno 166 kraj drugoga i on vrlo sna no osjeti isku enje to ga je u njemu izazvala njena blizin a. I nehotice izmaknu u stranu, poe do poluotvorenog prozora i pripali cigaretu. - udna si ti ena, Ksenija... Zar ti se doista toliko svia kod nas? - Ne. Ali u svakom sluaju ovdje se osjeam sigurna od svog mu a. - Pa ti se njemu ne mora vratiti - ree on bez razmi ljanja. - O Normane, Normane! - ona mu prie. -Ta znala sam da e me razumjeti... ti e mi pomo , je li? Nee me ostaviti da se sama borim! - Ali, ja nemam pojma o emu to govori ! - Profesor Bergmeister namjerava pisati mom mu u da doe po mene. Ali ja se n e elim vratiti k njemu. elim otii k mojim roditeljima!

- A to oekuje od mene? - Da mi pomogne da iziem odavde. Da poem k mojim roditeljima. - Kako ti to zami lja ? - Vrlo jednostavno. Uvee, prije no to dobijem slu benu otpusnicu s klinike, ti e me o davde kri om izvesti. Ako me zatim jo odvede na kolodvor i smjesti u vlak za Berlin.. . On joj upadne u rije: - Ne, Ksenija. To je potpuno nemogue! - A za to? - Ja sam namje tenik klinike. Ja ne mogu i ne smijem postupati protiv izriite elje svog efa. Ali i bez obzira na to, bila bi to ludost! Godinama si ivjela kao slijep a ena. Ti se tek mora ponovo snai u svijetu onih koji vide. Ti nisi u stanju sama p oi na taj daleki put. - Oh, mogu ja uiniti mnogo vi e no to ti misli . Ali uope se ne radi o tome. Pa sam si priznao ... ti se boji za svoj polo aj. - Ksenija! 167 - Ne ljutim se na tebe, Normane. Samo sam pomalo alosna ... Ni ta, prevarila sam s e. I opet sam se jednom u ivotu prevarila. - Pa ti vi e ne zna to govori ! - on ljutitom kretnjom ugasi cigaretu. - Ja te volim, Ksenija ... da, ja te volim! Ona potri k njemu, stegnu mu ruku. - Je li to istina, Normane? - to? - Da me voli ? Ta upravo si to rekao, ali ja moram znati da li je to istina... i li si to samo onako rekao. - Da, istina je. Doista puna istina - ree on vrlo ozbiljno i veoma se nje no oslob odi grevitog stiska njene ruke. - I upravo stoga ne smijemo sad uiniti nikakvu gre k u. Ne mogu na sebe preuzeti odgovornost da ti u elji da izbjegne susret sa svojim mu em stavi na kocku svoje zdravlje... i to jo uz moju pomo. A osim toga, to je i nem ogue, da mi... da ti i ja... ta mora me shvatiti, Ksenija, ti si moja pacijentica. A mene ve e lijenika zakletva. - Tvoje zvanje ti je va nije od moje ljubavi? - Uni tit emo i jedno i drugo ako se ne uspijemo obuzdati i svladati svoje osjeaje. Zapravo ti nisam ni smio rei to se u meni zbiva. Tek onda kad vi e ne bude moja paci jentica ... - Tada emo biti daleko jedno od drugoga! - Ali ne zauvijek! Ksenija, sada kad smo se ponovo na li, ni ta nas ne mo e rastaviti . Ni ta, ako mi to sami ne dopustimo! - Pa onda me odvedi k mojim roditeljima! - Ah, Ksenija - uzdahnu on umorno - za to mi sve to toliko ote ava ? Za to nee da me raz mije ? Ako bih uinio ono to od mene zahtijeva , ne bih izgubio samo svoje namje tenje. M o da bi me i iskljuili iz lijenike komore. A to bi 168 bio kraj moje karijere. A ti... ti bi do la u nezgodan polo aj u odnosu na svog mu a. On bi mogao zatra iti rastavu ... - Pa to je upravo ono to i elim, Normane! Jedino to bih eljela postii! - Do lo bi do rastave tvojom krivicom, Ksenija. - Nakon svega to mi je uinio? Ali, radije u biti rastavljena svojom krivnjom nego da ivim s njim jo i jedan dan. - Gospode, Ksenija - ree on sav potresen -ta nemoj mi sve uiniti toliko te kim! Pa zar doista ne mo e shvatiti, da ja jednostavno nemam moguenosti da ti pomognem ... Ona spusti ruke i pogleda ga s oajnikim preklinjanjem. - Ne, Normane, ima ti mogunosti, ti jesi u stanju da mi pomogne . Za to jednostavno n e zadr i profesorovo pismo? Ta ti si u dobrim odnosima sa sestrom Karlom, pa ti to ne bi bilo neiz-vodivo. - Da zatajim pismo? - Ne mora ga zatajiti. Samo odgoditi njegovo oda iljanje. Ta dovoljna su svega sam o dva dana. Ako moj mu ne stigne pravovremeno po mene... - Ksenija, pa to je nemogue!

- A za to bi bilo nemogue? Nitko to ne mora saznati. 169 10. - Ne smije to uiniti - ree Gabrijela Zerling o tro. Zadr ala je doktora Normana Hilperta poslije jutarnje vizite preprijeiv i mu put u nj egovu radnu sobu. - Zar si poludjela? - uzviknu on ljutito. - Nemam pojma o emu govori ! - Ali na nj emu se primjeivalo da se osjea veoma nelagodno. Tog je prijepodneva izgledao umorn o i iscrpljeno, lice mu je odavalo zabrinutost. - Ah, Normane - ree Gabrijela - pa ja sve znam. to zapravo eli postii tim zavaravanj em i sebe i mene? - Slu aj, Gaby - odvrati on baciv i pogled na svoj runi sat - daj, urazumi se. Ja sa d zaista nemam vremena za dramatina raspravljanja ... Ali ona ostade uporna i ne maknu se ni koraka. - Jesi li se ve odluio? - Ne - odgovori, po aliv i u isti as to svoje polovino priznanje. Bio bi ga rado pore kao, no bilo je ve prekasno. Ljupko lice Gabrijele Zerling zablista. - Hvala bogu! - odahnu. - Ti joj, dakle, nisi ni ta obeao? Njegova nelagoda prijee u srd bu. - Odakle tebi pravo da me ispituje ? - ree estoko. - to si ti to umi lja , tko si ti za ravo? 170 - Ja znam tko si ti - odvrati ona tako mirno da je to jo vi e pojaalo njegovu ljuti nu. - Ti si primarius ove klinike. I upravo stoga se ne smije dogoditi da ti his terina osoba uni ti karijeru. - Ksenija nije histerina! - povie doktor Hil-pert bijesno, no odmah uti a glas. - O na je divna ena i ja ti zabranjujem te tvoje ljubomorne ispade. Gabrijela je sva problijedila. - Ako ti na sve to tako gleda - izjavi hladno - bit u, na alost, primorana da o sv emu obavijestim profesora Bergmeistera. - Ti doista ne preza ni pred ime - ree on gnjevno, pun prezira. - Ne. Ne ustruavam se niega kad se radi o tome da tebe ouvam od samoga sebe. - Ona se okrenu i poe niz dugi, prazni hodnik. Dr Hilpert je trenutak stajao kao ukoen. Tada shvati da njene rijei nisu bile tek isprazna prijetnja, ve da e se ona stvarno obratiti efu klinike. Brzo skoi za njom i dostigav i je upravo u asu kad je htjela zaokrenuti za ugao, uhvati je za ruku. - Gaby, molim te ... - zamoli je blago. Ona poku a da ga se otrese i produ i put, ali je on, dr ei je upravo kruto, povue prema sebi. Tek tada primijeti da je sva u suzama. Plakala je tiho, bez glasa. Nije ni poku avala da to pred njim prikrije. - Gaby - ree on bespomono i odjednom se osjeti poput glupog djeaia - ta prestani s tim... molim te! Pa ne mogu te gledati ovakvu... ta ja te nisam htio ra alostit i! Doista to nisam htio! Nastojei da prigu i pla, ona jedva izusti: - Hoe li, molim te, biti tako ljubazan i pustiti me da sad odem? 171 On joj obujmi ramena ne obazirajui se na to to su upravo u tom trenutku dr Boninge r i sestra Hilda izi li u hodnik. - Doi - ree i povue je sa sobom. Po la je za njim bez opiranja, samo je pogledala u stranu kad su prolazili kraj li jenika i sestre. U radnoj sobi doktora Hilperta dopustila je da joj on natoi a icu ko njaka, da joj pripali cigaretu. Uzela je veliku bijelu maramicu koju joj je on p ru io i poslu no si je otrla suze. - Oprosti to sam se tako glupo ponijela -ree sva smetena i nesretna. - Ja... ja.. . bila sam tako zabrinuta za tebe. - To je doista posve suvi no. Zaista nema razloga za zabrinutost. Ta ti me poznaj e . Valjda znam to mi je initi. - Zar to zaista zna ? - ona duboko uvue dim te zaka lja, jer joj je grlo jo bilo hrap avo od suza. - Ti, dakle, nee uiniti ono to gospoa von Scholler od tebe tra i?

Njene ga rijei ponovo razljute i on poku a da svoju srd bu zatomi gutljajem konjaka, no glas mu je ipak zvuao nesigurno kad je rekao: - Ti si, Gaby, vrlo dobro informirana. Ona se naglo uspravi. - Ako time misli aludirati nato da sam prislu kivala ... - Pa - odvrati i nervozno povue dim - ipak e morati priznati da si me pijunirala. Lice Gabrijele Zerling ukoi se poput maske. Ona ustade neobino krutim i odmjerenim pokretima. eljela bih sada ii - ree muklo. On se odmah pokaja to se nije uspio obuzdati. - Ostani, Gaby, molim te - ree naglo. - Oprosti, doista to nisam tako mislio. 172 - To me vi e ne zanima - odvrati ona hladno, nagla avajui svaku rije i poe prema vratim a. Dr Hilpert je htjede zaustaviti, ali tada na sebi osjeti neobian pogled njenih ta mnih oiju, pogled toliko leden da on u taj tren odjednom shvati koliko ju je svoj om nesmotreno u, svojim sumnjienjem povrijedio. Jednim je udarcem raskinuo ono druga rsko razumijevanje koje ih je dosad jo uvijek povezivalo. Spu tenih ruku gledao je kako ona izlazi iz sobe, kako se vrata za njom zatvaraju. Tad jednim jedinim gutljajem iskapi svoju a u, posve mehaniki skloni a e i pepeljare u stranu. Pro lo je dosta vremena dok je uspio shvatiti da je Gabrijela preuzela odluku na s ebe. Pa ak ako ona i ne bi po la profesoru Bergmeisteru, ipak su mu, ve time to je on a znala za njegovu tajnu, ruke bile vezane. Ksenija nije mogla zahtijevati od nj ega da se on sam izlo i tako velikoj opasnosti, bez obzira na to to bi Gabrijela Ze rling, samo ako bi to htjela, bila u stanju onemoguiti Ksenijin bijeg. On vi e nije morao uiniti ni ta to bi povrijedilo etiku njegova poziva. Kad je profesor Bergmeister sutradan do ao na kliniku, sestra Karla dotri do njega sva usplahirena. ekala ga je kod portira. - Dobro jutro, gospodine profesore - ree jedva svladavajui uzbuenje. - No, to je, to se to tako stra na dogodilo? - upita on zbunjeno. - Gospodine profesore, ja ... bankar von Scholler vas oekuje! - No, pa to onda? Sve je to u najboljem redu. Pa mi smo ga obavijestili, pozvali . 173 - Ali, njegova ena ... nije ovdje! Profesor Bergmeister zastade i pogleda sestru Karlu kroz debela stakla naoala s ud nim izrazom nepovjeranja i nerazumijevanja. - Sto ka ete? - Gospoa von Scholler je nestala! Profesor Bergmeister zatrese glavom, kao da bi elio time odagnati sve one neugodnosti to ih je ta nenadana vijest nagovijestil a. - Nemogue! Pa tako ne to se kod nas ne mo e dogoditi! - Na alost, ipak se dogodilo, gospodine profesore. Gospoa von Scholler oito je ve s ino napustila kliniku. Njena je postelja jutros bila netaknuta. - A za to me onda niste smjesta obavijestili? - Stalno smo se jo nadali... gospodin primarius se nadao da e se ipak sve na neki nain razjasniti. Profesor Bergmeister je utio. Po urio je hodnikom do svoje ordinacije. Sestra Karla ga je slijedila. Tek na samim vratima svoje sobe profesor Bergmeister se okrenu prema njoj. - Po aljite mi doktora Hilperta - ree kruto i ne nastojei da prikrije svoje negodov anje. - Koja je sestra juer imala nonu slu bu kod pacijentice? - Edith. - Po aljite mi i nju ovamo. - Gospodine profesore - odva i se sestra Karla da podsjeti profesora - ja vi e n e mogu du e zadr avati bankara. On eli vidjeti svoju suprugu ... ili s vama razgovara ti. - Morat ete ga jo neko vrijeme zadr ati. Kako, to je va a stvar! Rekav i to, profesor ostavi sestru i nestade u svojoj radnoj sobi. Tu munu situacij u u koju je bio doveden nestankom Ksenije von Scholler os-

jecao je gotovo kao osobnu uvredu. Stoga nije ni nastojao da umiri vrlo mladu i vrlo dra esnu sestru Edith kad je poslije nekoliko minuta, sva prepla ena u la u njego vu radnu sobu. Naprotiv, otresao se na nju na takav nain na koji ona uope nije bil a naviknuta od svog, inae tako stalo enog, smirenog efa. - Ali, ja ni ta ne znam - branila se sestra Edith bespomono. - Ja doista ni ta ne zn am ni o emu ... - Vi la ete! - urlao je profesor Bergmeister grubo. No, odmah je po alio svu svoju naglost i estinu, jer je sestra Edith zaplakala ne mogav i vi e izustiti ni jedne raz borite rijei. Netko pokuca na vrata i profesor Bergmeister podigne glavu. - Da... slobodno! U ao je primarius dr Hilpert, no nije uspio pravo ni pozdraviti, ve ga je profesor Bergmeister prekinuo: - to imate rei u vezi s tim neugodnim dogaajem? Dr Hilpert osjeti optu ivanje u profesorovu pitanju, pa odgovori osornije no to je namjeravao: - Ni ta. Kako vam je poznato, gospodine profesore, juer popodne bio sam slobodan. Prvi put nakon toliko godina, profesor nije pozvao svog primariusa da sjedne. Sj edio je za svojim pisaim stolom dok su i dr Hilpert i sestra Edith stajali pred n jim poput optu enika. - A kakve to veze ima s tim? - ree razjareno. - Svi u ovoj kui znaju da va i odnosi prema pacijentici Kseniji von Scholler nisu samo slu beni. - Ako mi elite ne to predbaciti, gospodine profesore... 174 175 - Upravo to i elim! Ukoliko ne elimo pretpostaviti da je pacijentica napustila kl iniku u jednom trenutku pomraenja uma, onda je oito da joj je netko pomogao pri bi jegu ... - Ali to nisam bio ja! - uzviknu dr Hilpert posebno to istiui. - No, u najmanju ruku, znali ste za to! Dr Hilpert duboko uzdahnu. - Ali ja takoer znam i to tko me je kod vas ocrnio, gospodine profesore. Hospita ntkinja Gab-rijela Zerling! No, ako vi e vjerujete jednoj ljubomornoj djevojci neg oli meni, onda je svakako bolje da iziem. - On poe prema vratima. - Ostanite ovdje! - zaurla profesor Bergmeis-ter. - Izvolite ostati ovdje! Jo va m imam mnogo toga rei. Niste tu bitni ni vi niti va a prokleta ljubavna pria! Radi s e o nestanku jedne pacijentice koju nam je njen suprug povjerio. Bankar von Scho ller sjedi tamo vani. to da mu, doavola, ka em? A mo da ste vi spremni da preuzmete ov aj razgovor? Doktoru Hilpertu odjednom dopre do svijesti kako nema pravo govoriti na taj poma lo nadmeni nain sa svojim efom. - Oprostite, molim, gospodine profesore -ree smirenije. -1 ja sam sav zbunjen. V jerujte mi, nikad nisam smatrao moguim da bi gospoa von Scholler stvarno, na svoju vlastitu ruku mogla napustiti kliniku. - Ali ipak vam je bilo poznato da ne to planira? - Ne. - Jeste li potpuno sigurni u to? Dr Hilpert je utio trenutak, a onda ree: - Gospoa von Scholler me zamolila da je odvedem k njenim roditeljima... Ali, nar avno, ja sam to odbio. Morate mi to vjerovati, gospodine 176 profesore ... bez obzira na sve to god vam je, mo da, i ispriala Gabrijela Zerling. - Mislim ipak, da je, ako ni ta drugo, a ono bar va a du nost bila da me o tome obavi jestite. - Profesor Bergmeister se obrati sestri Edith: -Nadam se, da ste se u m euvremenu bar donekle smirili, sestro. Jadikovkama sad ba ni ta ne mo emo popraviti. R ecite mi radije sve to znate o tome. Sestra Edith je sakrila lice u maramicu; uporno je utjela. - Da ste, kako vam to nala e va a du nost, pri nastupu slu be obi li sve pacijente - obra ti joj se dr Hilpert - morali biste ve sino primijetiti da nema gospoe von Scholler ! Sestra Edith sad spusti maramicu i pogleda doktora Hilperta.

- To mi vi predbacujete? - ona se ugrize za usnu. - Ta govorite ve jednom! - profesor e nestrpljivo. - Moramo rije iti tu stvar. Vi s te, dakle, nastupili slu bu u osam sati? - Da, gospodine profesore. - I... hajde, hajde, ta govorite ve jednom ... Nemojte da vam svaku rije m oram kli-je tima izvlaiti. Kakav je bio va dojam? - Gospoa von Scholler bila je... vrlo dobro raspolo ena. - Raspolo ena? - ponove gotovo istovremeno i profesor Bergmeister i dr Hilpert. - Da. Bila je ... kako da ka em ... posebno dobro raspolo ena. Kad sam u la, stajala je pred ogledalom i dotjerivala se. - U osam sati naveer? - upita profesor. -Zar vam se to nije uinilo neobinim? Sestra Ethel zabaci glavu i odgovori prkosno: 12 - Oima ljubavi 177 - Ne. Pa znala sam, da e idueg dana biti otpu tena. Stoga to nisam smatrala udnim. P a ak ni to, kad mi je rekla... - Sestra Ethel oklijevala je jo trenutak, a onda iz lanu: - Dr Hilpert ju je pozvao. Htjeli su zajedno izai. - To nije istina! - ree dr Hilpert, posebno naglasiv i te svoje rijei. - Dosta sam dugo poku avala za tititi vas! -odvrati sestra Edith ljutito. - Zar sad mo da hoete rei, tvrditi, da ja la em? Pa to je zaista... -ona prigu i jecaj. - Slu ajte me sad dobro, sestro - ree profesor Bergmeister. - Jedno pitanje ... gledajte u mene, a ne u gospodina primariusa ... Jeste li juer naveer vidjeli dokt ora Hilperta? U sobi pacijentice? Ili uope, ovdje na klinici? - Da - odgovori sestra Ethel odjednom vrlo tiho. Tada, osjetiv i kako je na te nj ene rijei nastao tajac, doda naglo: - Pa vi se sigurno sjeate, gospodine doktore? a k ste me i pozdravili. Niste bili u lijenikom ogrtau, ve u tamnom odijelu... - Ona s e okrenu profesoru Bergmeisteru. -To mi se nije uinilo neobinim. S obzirom na to d a je gospoa von Scholler trebala danas biti otpu tena sa klinike ... a ja sam znala i to da su doktor Hilpert i pacijentica bili... no, recimo ... u prijateljskim odnosima. - I vi se uope niste zabrinuli to pacijentice nema cijele noi? - Ne - odvrati sestra Edith pomalo oklijevajui, a zatim doda ivlje: - Ta ona mi j e izriito kazala da e se mo da vrlo kasno vratiti. Htjela bi se jednom dobro provest i, rekla mi je ... - Sve do zore? U ovom na em solidnom gradu? - Pa, mislila sam ... - sestra Edith se i opet ugrize za usnu. - Razumijem. Mo ete ii, sestro. - Samo trenutak, gospodine profesore - ree dr Hilpert naglo. - elio bih objasniti ... stalo mi je do toga da i sestra dozna ono to imam da ka em. - Dakle, molim! - profesor Bergmeister umornom kretnjom pozove sestru E dith natrag. - Bio sam juer naveer na odjelu za privatne pacijente - ree dr Hilpert. - U tamnom odijelu, kao to je to sestra Edith vrlo tono primijetila. Ali nisam bio kod Kseni je von Scholler. Prije podne sam imao vrlo kompliciranu operaciju mre nice ... Onaj mladi s nezgodom pri treningu. Sigurno se toga sjeate, gospodine profesore. Smatrao sam potrebnim da ga obiem - nervoznom kretnjom proe rukom kroz gustu kosu. -Da sam samo slutio to e mi se danas predbacivati, zacijelo to ne bih bio uinio. - Je li to sve to imate rei? - Da. A jo i to da nikad nisam ni pomi ljao da ugovorim sastanak s pacijenticom. N aravno, jo i manje da joj pomognem pri njenom bijegu pred mu em. - Hvala. Mo ete sad ii, sestro ... prilegnite. Pretpostavljam da nije potrebno da vas zamolim da o tom nemilom dogaaju ne govorite ni ta pred svojim kolegicama. Sestra Edith izie. - Zaklinjem vam se, gospodine profesore -ree dr Hilpert - gospoi von Scholler je taj na navodni sastanak poslu io samo kao izlika da... Profesor Bergmeister ga prekine. - Vjerujem vam - ree iscrpljeno - ipak, ostaje injenica da se niste ponijeli kore ktno. - Prijee rukom preko visokog ela. - Vjerojatno se sjeate da sam vas upozorio kojoj se opasnosti izla ete ... Privatni odnosi izmeu lijenika i paci178

179 jentica rijetko donose ne to dobra ... ali, ostavimo sad to. Za to mi bar niste rekl i da vas je gospoa von Scholler zamolila da joj pomognete napustiti kliniku? Tada bi bilo mogue poduzeti neke mjere. Umjesto toga... - On rezignirano slegne ramen ima. - elite li time rei da vas gospoica Zerling nije ni o emu obavijestila? - Naravno da me nije obavijestila. Ta ne mije ajte vi e tu djevojku u sve to! Zar d oista mislite da ja ne bih pravovremeno ne to poduzeo da sam bilo to znao o svemu t ome? Na te profesorove rijei dr Hilpert nije imao to rei. Gledao je, stisnutih obrva, uk oeno preda se. teta, doista. Upravo prokleto teta! - ree profesor. - Namjeravao sam vas imenova ti svojim nasljednikom ... Ali ako sada izbije skandal... Ta vi znate, onda vam ni ja sam ne mogu pomoi. Postupili ste neodgovorno. ao mi je - s mukom odvrati dr Hilpert. Profesor Bergmeister duboko uzdahnu. - Dobro, dobro, Normane. Svi mi inimo gre ke. A sad se moramo pobrinuti kako d a to priopimo suprugu. Raunam na va u pomo. Podbuhlo bankarevo lice kao da je bilo jo bezbojnije nego inae, kad je hitrim, mal im koracima, ne obazirui se na sestru Karlu, upao u radnu sobu profesora Bergmeis tera. - to se dogodilo? - vikao je sav izvan sebe. - Za to mi se ne dopu ta da poem k svojoj eni? Nemojte mi samo jo rei da je bilo nekih komplikacija! Dosta mi je svega! elim sada svoju enu povesti kui. Bila ona zdrava ili ne! Hou da je imam uza se! 180 - Sjednite, molim, gospodine von Scholler -ree profesor Bergmeister vrlo mirno, pokazujui na najudobniji naslonja uz stoli za pu enje. Profesor i sam sjedne, uzme ci garetu, a primarius dr Hilpert nagnu se da mu je pripali. - Htio bih znati to se tu dogaa? - upita bankar uzrujano, ali njegov glas nije vi e zvuao tako sigurno kao malo prije. Nagla ena profesorova mirnoa izbacila ga je iz k oncepta, sasvim ga je zbunila. - Ta to je upravo ono to vam elim objasniti. - Profesor povue dim. - Zar zaista ne biste sjeli i mirno me saslu ali? Bankar von Scholler pogledav i najprije profesora, a zatim doktora Hilperta koji j e stajao ukoeno gledajui preda se, promrmlja, odjednom sav postien: - Oprostite, molim. Ponio sam se poput a-eta. - Njegovo te ko tijelo klone u naslon ja. -Ali sva ta briga za moju enu... morate me raz-umijeti... I dr Hilpert je sjeo. - Va a je ena potpuno zdrava, gospodine von Scholler - objasni profesor Bergmeiste r umi-rujuim glasom. - Juer poslije podne obavio sam detaljni zavr ni pregled. Opera cije na oba oka bile su uspje ne. S kataraktnim naoalima koje smo joj prepisali mo e vidjeti gotovo tako dobro kao ovjek s normalnim vidom. Gospodin von Scholler je utio. Velikom maramicom nervozno je brisao znoj sa ela. - Dodu e - doda profesor - ne mo e se predvidjeti da li e taj uspjeh biti trajan. To u velikoj mjeri ovisi o samoj va oj supruzi, o ivotu koji e ubudue voditi. Svako uzb uenje mo e joj na koditi. Prema njoj treba uvijek biti veoma obazriv. 181 Smatrao sam svojom du no u da vam to jo jedanput ka em. - Hvala, gospodine profesore. Mogu li sada poi k svojoj eni? Profesor Bergmeister se morao prisiliti da pogledom ne potra i pomo doktora Hilpert a. - Na alost, ne - ree. - Va a je supruga, na alost... - to? - bankar zaurla poput ranjene zvijeri. - Zar me ona, mo da, ne eli vidjeti? - Ona je oti la - odvrati profesor Bergmeister. - Juer navear potajno je napustila kliniku. Sada, kad je to izgovorio, kad je ono najte e bilo izreeno, osjeao se upravo iznenauj ue olak ano. Gospodin von Scholler buljio je ukoeno u njega, gotovo staklastim pogledom, s pot punim nerazumijevanjem. Tada naglo skoi i podignutih pesnica nasrne na doktora Hi lperta. - Vi! - urlao je. - Vi... vi ste mi je oteli, vi...!

Dr Hilpert se instinktivno baci u stranu, udarac razbje njelog ovjeka ga ne pogodi. Bankar posrne i bio bi gotovo pao da profesor Bergmeister nije naglo priskoio i zgrabio ga za ramena. - Mislim da to ipak nije pravi nain, da se uklone razila enja u mi ljenju - ree, okre nu bankara k sebi i posjedne ga, zauujuom snagom, ponovo u naslonja. - Gospodine von Scholler, ve sam ispitao cijeli taj sluaj... a upravo stoga ste morali tako dugo e kati. Tono je utvreno da ni dr Hilpert niti bilo tko s klinike nije pomogao va oj eni pri bijegu. Va a je supruga uspjela sestru koja je imala nono de urstvo obmanuti i t ako... Tek sada je bankaru uspjelo da ponovo ovlada svojim glasom. 182 - Ne - ree promuklo - ne! To ne vjerujem. Ovaj ovjek... - baci pogled pun mr nje na doktora Hilperta - oteo mi je moju enu! Trljajui si uho koje je bio okrznuo bankarev udarac, doktor Hilpert se poku a oprav dati: - Uvjeravam vas ... No, gospodin von Scholler mu nije dozvolio da zavr i. - A ja vam ne vjerujem ni rijei! Vi ste moju enu oteli! Dovest u vas pred lijeniku k omoru! - Varate se! Ta vjerujte mi! Posve krivo vidite cijelu tu situaciju ... - poku a se obraniti dr Hilpert. - Ali, moja gospodo! - profesor Bergmeister podigne ruke. - Molim vas! Mislim d a bi zaista bilo dobro da poku amo cijeli taj sluaj objasniti u miru. Gospodine von Scholler, kamo je va a supruga mogla krenuti? - To pitajte va eg primariusa! Dr Hilpert otvori usta u namjeri da ne to ka e, ali onda uvidi da je bolje da uti. - Sada se sjeam - objasni profesor Bergmeister umjesto njega i sastavi vrhove sv ojih vitkih prstiju. - Pacijentica je, nekoliko dana prije no to je trebala biti otpu tena, bila kod mene. Tada mi je rekla... - on se naka lja -... da ne eli putovat i kui, ve k svojim roditeljima. - Jo prije no to je bankar i ta mogao dodati, profesor brzo nastavi: - Naravno, ja sam joj tu elju odbio. Savjetovao sam joj da vas zam oli, gospodine von Scholler, da je vi odvedete njenim roditeljima. Mlohave bankareve usne su podrhtavale. - Ali... pa to je savim nemogue! - Ona mi je rekla da vi neete biti suglasni s time. - Ta ne radi se o tome, nego ... pa ona uope ne zna gdje joj ive roditelji! 183 Profesor Bergmeister i njegov primarius izmijene brz pogled. ~- Ona to zaista ne zna - nastavi bankar. - Ja joj... imao sam svoje razloge da joj ne ka em gdje stanuju njeni roditelji. A sada... moja ena ... godinama vi e nije bila sama na ulici... Ta to e uiniti? to e joj se dogoditi? Jadna moja Ksenija! - On sakri lice rukama, tijelo mu se grevito treslo. Duboko potreseni, oba su lijenika gledala u ovjeka koji je jecao. Ksenija von Scholler stigla je rano izjutra u svoj rodni grad. Cijele noi nije ni oka stisnula. Otkako je vee prije toga napustila kliniku nalazila se u stanju gre vite napetosti, bila je silno uzbuena. Vjerovala je da e se pri tom svom prvom sam ostalnom koraku u ivot osjeati kao osloboena svega onoga to ju je dosad sputavalo .. . No, ni ta od svega toga nije osjeala. Dapae, gotovo je umirala od straha. Nije se bojala noi, jer joj je upravo no bila prisnija, bli a od svega drugog, bojala se lju di ija su joj se lica jo uvijek priinjala ru nim i iskrivljenim, nije u tim licima bi lo niega to bi se moglo usporediti s onim sjeanjem to ga je bila sauvala u svom srcu za sve vrijeme svoje sljepoe. Osjeala se neza tienom, prepu tena na milost i nemilost n ekom neprijateljskom svijetu oko sebe. Njen osjeaj ljudne prema doktoru Hilpertu prerastao je gotovo u mr nju. Bila je uvj erana da je on njenu ljubav izdao, da ju je sramotno napustio i pripisivala mu s vu krivicu to se sad na la u toj situaciji. Nije ga eljela ponovo vidjeti. Ni njega niti svog mu a. Bila je uvjerena da su je s vi mu karci 184 prevarili i govorili joj samo la i. Vjerovala je da e jedino u svojoj roditeljskoj

kui nai sreu i osjeaj za tienosti. Na glavnom kolodvoru uzela je taksi do Aleje kestenova. Za sve vrijeme vo nje i ne hotice je dr ala oi zatvorene da ne bi vidjela ni ta od svega to je izmijenilo ulice n jena djetinjstva. Povukla se u njoj tako prisnu tminu svojih snova. Kad se taksi zaustavi, prenu se. - Stigli smo, milostiva gospoo - ree voza - pet maraka i pedeset. Ona potra i novac ustanoviv i da joj je preostalo svega jo nekoliko maraka. No, to je nije upla ilo. Pa bila je na cilju. Uzme svoju torbicu, izie iz kola, pomalo nesigurno, i pogleda prema kui. Beskrajan osjeaj sree ispuni joj izmueno srce. Roditeljska kua! Stajala je pred njom, tono onakva kakvu je zadr ala u sjeanju - lije pa, stara zgrada od kamena, ve pomalo tro na, sa zeleno-bijelim prozorskim kapcima i irokim, niskim krovom s mansardnim prozorima. Od vrtnih vra-tiju od kovanog elje za vodio je krivudavi pute-ljak kroz bri ljivo ureeni vrt sve do ulaza u zgradu. Ci jelo zdanje odavalo je bogatstvo i zrailo nekom otmjenom mirnoom. Ksenija von Scholler pritisne zvonce na mjedenoj ploi. ekala je bez imalo nestrplj enja. Bilo je tako divno konano opet doi kui! Tad se zauje zujanje elektrinog ureaja. Ona otvori ulazna vrata i uputi se prema kui , dok je ljunak kripao pod njenim nogama. Ve je bila na prvim stepenicama koje su v odile prema kunim vratima kad se otvore vrata ulaza za poslugu. Neka djevojka u p lavoj kunoj haljini po-vikne: - Halo ... to elite? 185 Ksenija se polagano okrene, pogleda ponovo djevojku. - Ja sam Ksenija von Scholler! Djevojka zaueno zatrese glavom. - Pa onda? Ako elite ne to prodavati... - Prodavati? Pa ja sam ker vlasnika ove kue! - Ksenija von Scholler se osmjehnu. - Vi ste sigurno nastupili ovdje slu bu poslije moje udaje. Jasno da me ne poznaj ete. Molim, odvedite me u kuu. - Ona nastavi penjati se stepenicama. - Ali na pre dnja vrata, molim - doda. - Da, svakako. Samo trenutak - mucala je djevojka sva zbunjena i nestala u mrak u suterena. Ksenija je mirno ekala. Nije ni slutila da je djevojka nahrupila u veliku kuhinju u prizemlju i povikala: - Luakinja, zamislite gospoo Nolte... luakinja! Gospoa Nolte, kuharica, upravo je rezala govee peenje. - Gluposti! - ree odsjeeno - bilo bi pametnije da poete gore i raspremite stol od doruka. - Ali ne, ne mogu! Pa ona jo uvijek stoji vani. Hoe da ue u kuu. Gospoa Nolte odlo i no , obri e lijevu ruku 0 kecelju i uputi se, sad ve i sama radoznala, prema vanjskim vratima. - Ako ste se mislili sa mnom na aliti... -Tad uzdigne pogled i odjednom uzviknu sva izvan sebe od iznenaenja: Ksenija! Mlada milostiva gospoa! - Potri uza stepen ice, polo i majinski 1 za titniki ruku na Ksenijina ramena, odvede je dolje u kuhinju, posjedne na jednu od drvenih stolica, jo uvijek sva izvan sebe od uenja, iznenaenja i radosti. - Sad najprije sjednite, milostiva gospoo -ree bez daha - skuhat emo dobru kavu .. . 186 Ksenija von Scholler izusti pomalo nesigurno: - Vi ste doista veoma ljubazni, gospoo Nolte, ali morate me razumijeti... Ipak b ih najprije voljela pozdraviti svoje roditelje. Gospoa Nolte zaueno pogleda Kseniju. - Zar... ta zar zaista ne znate? Va i roditelji... - Odjednom zamuknu, a zatim na stavi izmijenjenim tonom: - No, pa onda u vam sve pomalo ispriati. Sad emo najprije ... Ksenija pristupi gospoi Nolte. - to je s mojim roditeljima? Jesu li bolesni? - Ne, posve su zdravi. Odakle vam ta pomisao? - Pa za to onda ne mogu poi k njima?

- Ksenija - ree gospoa Nolte - nikako ne shvaam da vam gospodin bankar to nije rek ao! Va i su roditelji ovu kuu prodali... ve prije nekoliko godina. Odmah poslije va e udaje. Ksenija, iznenaena tom nenadanom vije u, bolno skupi obrve. - Prodali? Kuu su prodali? Moju roditeljsku kuu? - Da. - Gospoa Nolte prie Kseniji. - Ne smijete to uzimati tako tragino. Napokon.. . ta ova kua je prevelika za dvoje ljudi. A kad ste vi oti li... no, pa onda su go spoda mislila da bi si mogli udobnije urediti ivot - gospoa Nolte zatrese glavom. - Ali, da vi o svemu tom niste ni ta znali...! 187 11. Dok je njegova ena jo bila s njim, profesor Bergmeister je rijetko i samo nerado g ledao televiziju. inilo mu se to kao neko rasipanje vremena, a osim toga, pri gle danju televizije boljele su ga oi. Meutim, u posljednje vrijeme dogaalo bi se e e da ukljui aparat. Ne stoga to bi ga pr am interesirao, nego jer su mu zamraena soba, osvijetljen ekren, glas iz aparata. .. stvarali iluziju da nije sam. Nije mu bilo potrebno mnogo ma te da zamisli kako Vera sjedi tu, kraj njega, nemarno zavaljena u udobni naslonja, odjevena u jednu od svojih priljubljenih, blistavih kunih haljina... s nogom preko noge, pu ei, piju ckajui, grickajui okoladne bombone. Profesor Bergmeister se stidio tih svojih potajnih elja kao nekog poroka. Nikada nije ni s kim o tome govorio. Ti mu snovi zapravo nisu donosili ni utjehe niti z adovoljstva. Kad bi kasnije ustao i iskljuio aparat, osjeao bi se isprazno, jadno. Zaklinjao se sam sebi da to vi e nikada nee uiniti, ali ipak nije bio u stanju odrei se tih trenutaka. One veeri nakon bijega Ksenije von Scholler s klinike, a zapravo bijega iz braka, po ao je odmah nakon to se vratio kui u dnevnu sobu i pritisnuo dugme televizora. N ije zamraio sobu, poao je k ormaru, natoio gutljaj konjaka, a onda se okrenuo i odsutnih misli zagleda o u ekran. Njegov se vid u posljednje vrijeme pogor ao. Morao je podesiti sliku na najjai kont rast. No, ta ga je injenica sada ostavljala ve pomalo ravnodu nim. Ve se bio gotovo s asvim pomirio s tim da e doi vrijeme kad vi e ni ta nee vidjeti, da e morati ivjeti ka lijepac, kako je to svih dugih godina rada kao oni kirurg uvijek ponovo bio prisi ljen gledati da se de ava njegovim pacijentima. Ali jo je te om od vjene noi kojoj je i ao ususret bila za njega osamljenost. Ve sada j bio sam. Svi su ga napustili. I sin i ena. Ostat e mu samo njegovi studenti, tui m ladi ljudi na poetku svog ivota, dok se on sam pribli avao kraju. Ono to je ostalo bi o je njegov znanstveni rad, ono to mu je nekad ranije toliko znailo da se Vera zbo g toga osjeala zanemarenom. Danas mu se sav taj rad priinjao neva nim. Kako bi rado i bez oklijevanja sve svoje znanje zamijenio za malo ljudske topline. Profesor Bergmeister uzdahnu duboko i odsutno se zagleda u ekran. Najprije zauje njen glas, jo prije no to je prepoznao njeno lice. Verin glas. Verin o lice ... Zar je to mogue? I nehotice zakorakne bli e aparatu, ali slika se rasplinu. On se opet odmakne ... sve dok ne nae pravu udaljenost. Da, bila je to Vera. Stajala je na ekranu, tu pred njim, zrelija no to mu je osta la u sjeanju, ozbiljnija, unato lakoi koju je uloga zahtijevala od nje. Nije imala glavnu ulogu u televizijskoj drami koja se prikazivala izmeu propagandnih emisija , igrala je posve malu ulogu. No, to nije bilo ono to je interesiralo profesora B ergmeistera, 188 189 nije obraao pa nju ni na radnju niti na samu Ve-rinu ulogu..... Kasnije, zacijelo, ne bi bio ni uz najbolju volju znao rei kakva je to uloga bila... Vidio -je samo nju, ekao je samo trenutak kad e se ona ponovo pojaviti... osjeao je odjednom, tako bolno, koliko je voli, silno voli... Vera! Nije uope vi e mogao shvatiti kako to da je nikad nije ni poku ao potra iti, poi po nju. Nije razumio kako je mogao ostaviti da sve ide svojim tokom, umjesto da je sve

sam uzeo u svoje ruke. Tada drama zavr i, on iskljui aparat. Soba je odjednom ponovo bila tako prazna. On osjeti studen. Jo maloas bio je spreman da smjesta ne to poduzme, da odmah poe potra iti Veru ... Ali je jednako tako brzo klonuo i vratio se u svoje pre-a nje stanje neodlunosti. Sam je sebi nabrajao tisue razloga zbog kojih bi ovakav put u nepoznato bio besmislen, ali nije se usuivao da najdublji razlog svoje neodlunosti prizna sam sebi... da se boji, da ga je u asno strah da je sasvim ne izgubi. Samo jedan susret s Verom mog ao bi tako lako razotkriti istinu, onu istinu koju nije elio znati. Zasad jo ni ta nije bilo izreeno. Ni on, a niti ona nisu uinili ni koraka da bi se ra stavili. Jo se uvijek mogao nadati da bi se ona jednog dana mogla vratiti. Te mag lovite nade nije se htio odrei. Ona mu je bila mnogo vrednija od istine koja bi m o da znaila kraj. Ksenija von Scholler je ve stajala u hodniku vagona kad je vlak rano uvee, tono po voznom redu, ulazio u Friedrichshafen. Grevito je stezala 190 runu torbicu, koljena su joj klecala. Osjeala se iscrpljenom i veoma poti tenom. Vlak se jo nije bio ni potpuno zaustavio kad neki mladi odostraga projuri kraj nje , gurne je u stranu, otvori vrata i iskoi. Neoekivani udarac izbaci je iz ravnote e. Netko ju je bolno gurnuo o tvrdi zid. Iza nje su nagrnuli putnici prema vratima i naglo silazili. Za svih tih godina njene sljepoe ljudi su prema njoj uvijek bili uljudni i obazri vi. Smatrala je to neim posve prirodnim, razumljivim. Dodu e, to je nije nimalo usr eivalo, naprotiv, vjerovala je da iza svih tih blagih rijei le i pretvaranje, krije se la ljivost. Kako je dugo eznula da opet mo e vidjeti! A sada, kad joj je vid bio v raen, vidjela je oko sebe samo studen, zlobu, ru nou. Konano je, posljednja, uspjela izii. Sva izgubljena i pomalo prepla ena stajala je n a malom trgu ispred kolodvora i u torbici potra ila adresu koju joj je gospoa Nolte bila napisala na jedan papiri. Proitala je jo jednom, iako ju je za vrijeme te dug e vo nje ve odavno bila nauila napamet: Novo naselje, Ulica tulipana 12/b. U tom trenutku prvi put je obuzme zla slutnja da je mo da ipak pogrije ila u elji da svoje roditelje tako posve neoekivano posjeti. ega se zapravo bojala? Zar onih udni h napomena gospoe Nolte? Ne, gospoa Nolte nije zapravo rekla ni ta to bi je moglo upl a iti. Ali iza njenih rijei kao da je ostalo ne to neizreeno ... a upravo to je bilo o no ega se Ksenija bojala ... Ono njeno stalno ponavljanje ... Zar se ne biste ipak radije vratili kui? Vama je potrebno da se uvate svega, sada kad upravo dolazite s klinike ... oporavite se najprije, a onda jo uvijek mo ete stupiti u kontakt s va i m roditeljima. Bilo je oito da je gospoa Nolte poku ava na sve naina odvratiti od 191 tog ponovnog susreta s njenim roditeljima, susreta za kojim ve tako dugo, tako od avno ezne. A jadna gospoa Nolte nije znala da e Kseniju njen mu tra iti, nije ni sluti la da je ona u bijegu pred njim. No, ipak, bilo je oito da se prilino te ko odluila d ati joj adresu u Friedrichshafenu. A za to zapravo? to se skriva iza svega toga? Za to joj je njen mu skrivao istinu, lag ao sve te godine? Sve je to bilo tako udno! Vo nja taksijem do Novog naselja trajala je prilino dugo, gotovo pola sata, ali za Kseniju, ija je bojazan rasla svakim kilometrom, ta je vo nja bila ak i prekratka. K ad je taksista konano stao pred jednostavnom, malenom kuom u nizu potpuno jednakih , jednostavnih kuica, bila bi ga gotovo zamolila da prieka, ali je ipak zatomila t aj poriv, izi la iz kola i platila. Onda, oklijevajui, poe kroz mali vrt do kunih vratiju. Nije je zaudilo to je kraj zvo nca bilo ispisano neko strano ime, iz trena u tren bila je sve uvjerenija da nje ni roditelji nipo to ne mogu stanovati ovdje. Ne, to je bilo iskljueno. Mora da se radi o stra noj zabuni. Ipak se odlui da pozvoni. Vrata joj otvori mala, debelju kasta enica i pogleda je is pitivaki, s izrazom neprikrivene radoznalosti. - to elite? - Dobar veer - ree Ksenija urno. - Oprostite, molim, na smetnji. Bojim se da sam p ogrije ila adresu... - A koga to tra ite? - upita ena.

- Svog oca - odgovori Ksenija nevoljko -hou rei, gospodina Feliksa Ganzera, ali i zgleda... 2ena je prekine, nasmijav i joj se ljubazno: - Ipak, ovdje ste na posve tonoj adresi... uite samo! Izvolite! - Ona irom otvori vrata, stu192 pi u stranu i Ksenija ue za njom u vrlo isto i uredno predsoblje u kojem je mirisa lo po sapunu i vosku za la tenje. ena joj poka e uske vijugave stepenice i ree: - To j e tamo gore. Poite samo! - Stavi ruku na usta i vrlo glasno vikne: - Gospoo Ganzer ! Posjeta! Ksenija se popne uza stepenice, stavljajui mehaniki nogu pred nogu. Nalazila se u nekom stanju omamljenosti koja je prigu ivala sve njene osjeaje i sposobnost mi ljenj a. Ta to ne mo e biti istina, neprestano joj je ta misao prolazila glavom, sigurno se radi o zabuni. Odmah u se probuditi, a sve je to bila samo mora. Ali prije no to je stigla na posljednju, najvi u stepenicu, otvore se jedna vrata, izie ena nje nog vitkog stasa ... Njena majka. - Mama! - uzviknu Ksenija sva izvan sebe -Mama! Tad osjeti da je koljena izdaju ... Poku a jo uhvatiti se za ogradu, pridr ati se... Ali, bilo je prekasno. Smrailo joj se pred oima. Ne osjeti vi e kako je pala, kako j oj je tijelo bolno udarilo o stepenice. Kad se Ksenija probudila iz duboke nesvjestice, bila je no. Le ala je u nekom tuem k revetu, u nekoj nepoznatoj sobi. Svu tu njoj stranu sredinu oko sebe vi e je osjeal a nego vidjela. Razabirala je samo nejasne obrise osobe koja se nalazila pred iz vorom svjetla. - Mama! - stenjala je. - Mama! - Boli li te ne to, dijete moje? - Bio je to dragi, poznati, njoj tako prisni gla s njene majke. - Gdje sam? - Kod mene. Ti si kod kue, Ksenija. Ksenija zajeca. Bio je to suh, te ak jecaj. 13 - Oima ljubavi 193 - Dakle ... istina je? Nisam sve to sanjala? - Sve je opet dobro, dijete moje, ne mora se vi e bojati. Mogu li te ostaviti dese t minuta samu? Htjela bih samo brzojaviti tvom mu u. Ksenija se naglo uspravi na jastucima. - Nemoj, mama... molim te, nemoj! - rukom uini neku nesuvislu kretnju. Tada os jeti hladnu, vrstu ruku svoje majke. - Ako to ne eli - odmah e gospoa Ganzer - naravno da te neu ostaviti samu. - Da, tako je dobro. - Ksenija opet legne zadr av i ruku svoje majke u svojoj. - Ta ko lo e vidim ... molim te, dodaj mi moje naoale. - Razbile su se, dijete. - Razbile? - Da, kad si pala niz stepenice. Zar uope nisi osjetila da pada ? U asno si me prepl a ila! - Naoale - ree Ksenija - moje naoale ... - Budi sretna da se ni ta gorega nije dogodilo. Lako emo nabaviti druge naoale. Mo da ima laki potres mozga. Do sad jo nisam bila po lijenika jer se nisam usudila ostav iti te samu. - Ne, mama, molim te, ne ... nikakvog lijenika! - Kako god eli - umiri je majka. - Bit e sve po tvojoj elji, Ksenija. Jesi li gladn a... da ti pripremim ne to za jelo? - Ne, mama, ne sada. Ostani kraj mene, molim te... - Dobro. Onda poku aj spavati. - Ne, mama. Htjela bih najprije znati... - Sutra, Ksenija, sutra u ti sve objasniti. - Ali, mama... to se dogodilo? Za to ivite ovdje? Gdje je otac? Zar je ... mrtav? - Ne, Ksenija. Tvoj otac je iv. - Gospoa Ganzer rekla je to bez gorine, ali i bez radosti. Blago je milovala ruku svoje keri. - Ksenija, tvoj 194 mu je veoma zabrinut. Sto si to uradila? Brzoja-vio mi je, pitao za tebe ...

- Otto! - Ksenija irom otvori oi, ali se slaba slika, lik njene majke, jo vi e raspl inu. - to me se tie Otto! Lagao mi je svih tih godina! - Jer te voli, Ksenija! - odgovori joj gospoa Ganzer vrlo ozbiljno. - Ne smije ta ko govoriti. - Ti ga, dakle, jo uvijek uzima u za titu! - Mnogo je uinio za nas. - Ne razumijem te ... - Znam, drago dijete. Poku avali smo sakriti pred tobom istinu. Ti si ionako dost a te koga pretrpjela. Zato ... no, mo da smo pogrije ili. - Nikad neu Ottu oprostiti to me nije pustio k vama. - Otto? Bo e, kakvu to krivu sliku ima o svemu? Ta tvoj mu nas je neprestano molio da te posjetimo, ali ja nikako nisam bila kadra da poem - glas njene majke je pod rhtavao. - Ja sam lo a glumica. Nikad nisam znala glumiti. - Ali za to? emu glumiti? to se dogodilo? Za to ste prodali kuu? Za to stanujete ovdje? Tako primitivno, tako ... - glas joj zapne u grlu. - Vara se, Ksenija - odgovori joj majka, us-pjev i da svlada svoje uzbuenje, glasom koji je opet bio vrst - pa imamo vrlo lijep maleni stan. ivimo bolje no to smo to i zaslu ili... - Mama! Ta kako mo e tako govoriti! - Mislila sam da si eljela znati svu istinu -ree gospoa Ganzer tiho. - Oprosti, mama, ali... smetena sam, zbunjena. Ne shvaam uope ni ta... Molim te, ispriaj mi sve! Cijelu istinu! - Nema tu mnogo da se pria - zapone gospoa Ganzer umorno. - Mi smo financijski pro pali, eto, to je sve. Tvoj otac ... znam koliko ga voli , mora sad biti vrlo hrabra ... tvoj nas je otac 195 doveo do toga. Jo prije no to si se udala bili smo na rubu propasti, uni teni. Mogli smo jo sauvati jedino privid blagostanja. Tvoj mu nam je pri tom pomogao. - To nije istina! - Da, istina je. Izgubili smo sve. Tvoj je otac sve izgubio. pekulacijama, kocko m. Te ko mi je bilo odvojiti se od tebe, Ksenija, ali bila sam sretna to si na la dob rog ovjeka, ovjeka, koji ti je mogao pru ati sve ono na to si bila naviknuta. Otac je morao, odmah nakon tvog vjenanja, prodati kuu. Ne samo kuu ... Sve! Dobili smo upr avo toliko da smo tim novcem mogli namiriti dugove. Ali ak ni to u potpunosti. Ot to nam je jo i tu morao pomoi. On nam je potra io i ovaj stan ovdje, platio sve tro ko ve selidbe ... - I na tome si mu zahvalna? - u Ksenijinom se glasu osjealo nepovjerenje. - Da, dijete moje. On nas uzdr ava. - Ali kako! Zar nije mogao ocu pomoi da si stvori novu egzistenciju? Zar mu nije mogao nai posao u njegovu poduzeu, zar nije ... - Sve je to on poku ao, Ksenija. Ali bezuspje no! Tvoj otac je slomljen ovjek, izgub ljen ... - gospoa Ganzer uini malu stanku, vidjelo se na njoj kako joj je te ko izrei ove rijei: - On je kockar, dijete moje! - On je ... to? - Kockar. On e prokockati sav novac to mu doe u ruke. Ispoetka tvoj nam je mu svakog mjeseca slao dovoljno novaca da mo emo dobro ivjeti. Ali i to, na alost, nije moglo potrajati... tvoj otac mi je novac oduzimao, isprosio, prisiljavao me da mu ga dajem. I sve bi prokockao! Do posljednje pare! Sad Otto plaa stanarinu kuegazdi, trgovac i mesar alju mu svakog mje196 seca raune, a novac koji ja dobivam moram sakrivati pred tvojim ocem. - A on? Otac? Zar on ni ta ne dobiva? - Dobiva. Otto mu doznauje iznos koji mu je dovoljan da jedanput ili dvaput u mj esecu putuje u kockarnicu u Lindau. Svaki put odlazi pun novih nada, a uvijek se vraa praznih d epova. -Ona duboko uzdahnu. - Budi sretna, Ksenija, to ima tako dobro g, razboritog mu a! - Mama - ree Ksenija uhvativ i se grevito za majinu ruku - mama! Ne elim vi e natrag k njemu! Ja... ja to ne mogu! Gospoa Ganzer je utjela. - Radit u, zaradit u novac, ali... neu se nikad vi e vratiti k njemu! Nikad vi e! - K

senija zajeca. - Ali za to, dijete. to ti je uinio? - Tako se stidim! Ja... ja mu vi e ne bih mogla pogledati u oi. Ah, mama, pa ti n e zna kako sam ga muila...! - lice joj obliju suze, vrue suze olak anja. - Ne smije plakati - upla eno e njena majka - molim te, nemoj plakati, Ksenija! Mor a misliti na svoje oi. Ta operacija ... zar je mo da sve bilo uzalud? Ksenija pokri lice objema rukama, jedva izusti jecajui: - Da sam bar zauvijek ostala slijepa! Vera Bergmeister, koja je sad ivjela pod svojim djevojakim imenom, Vera Herbst, bi la je vidjela svoj nastup u kratkoj televizijskoj drami u emisiji izmeu sedam i o sam sati. Ali ona je sebe promatrala drugaije nego li njen mu ; bez sentimentalnost i i ta tine, posve hladno i kritiki. Zakljuila je da djeluje prosjeno, dosadno, neza197 nimljivo i, to je bilo najgore, nimalo mladenaki. Nije vi e bila dovoljno mlada da b i se mogla upustiti u borbu sa svim tim mladim talentima koji su se gurali napri jed, puni ambicija i te nji za afirmacijom. Bila je vrlo nezadovoljna svojom ulogo m ... Bila je zapravo nezadovoljna s cijelim svojim sada njim nainom ivota. Kako je bilo te ko doi do te male uloge ... koliko trkaranja, koliko uvjeravanja, ko liko rijei... a sve to samo zato da bi njen lik tek nekoliko minuta protreperio e kranom. Da li se to isplatilo? Zaraivala je. ilavo se borila za male, pa i najmanje uloge, no one nisu bile dovol jno znaajne da bi joj pomogle da se afirmira, pa ak ni dovoljno plaene da bi od nji h mogla ivjeti! I nadalje je ovisila o iznosu to joj ga je mjeseno doznaavao njen mu . Kojeg li je smisla imalo sve to? Bila je slobodna, da, to je tono. Ostavila je za sobom skuenost malog sveuili nog gra dia, ivjela je u drugom svijetu ... Ali, da li je taj njen sada nji svijet bio bolji ? Ljudi s kojima se sada dru ila, glumice, glumci, re iseri, scenaristi, govorili su o inscenacijama, odu evljavali se idejama koje su smatrali lo im ili dobrim, o tro kr itizirali uspjehe svojih kolega, borili se za priznanja... Vera se pri svemu tom dosaivala. Kako je esto uz svog mu a slu ala diskusije o dijagno zama, o postupcima lijeenja, o novim metodama, a da to u njoj nije pobuivalo ni na jmanji interes. Danas joj se inilo da je sve ono bilo mnogo, mnogo va nije, zanimlj ivije od svih tih vi e ili manje umjetnikih problema zbog kojih su si ljudi iz njen e sada nje sredine razbijali glavu. Da li je to ime su se bavili uope bila umjetnost? Zar u biti nije svaki od njih sa mo jurio za 198 uspjehom, za velikom plaom, za odobravanjem mno tva? Vera je poku ala prilagoditi se svojoj sredini, poku avala je nai prijatelje, sudjelovati u svemu... Ali ipak, izmeu nje i onih drugih uvijek bi se isprijeilo ne to poput zida, zida kojeg nije bila s vjesna ne samo ona, ve ni oni drugi. Cesto i sve e e zapadala je u depresije. Napustila je bila mnogo toga; graanski brak, dru tveni polo aj, sigurnost, a za sve to dobila je vrlo malo ili gotovo ni ta. Njena je put jo uvijek bila svijetla, a ko a lica napeta, njen stas elastian i privl aan, ali svakog je trenutka bila svjesna injenice da iz dana u dan postaje sve sta rija. Kako e to zavr iti? to e biti s njom? Nakon to je vidjela samu sebe na ekranu i opet jednom uvidjela svoju beznaajnost, dugo je jo tiho sjedjela pred ekranom, ne miui se s mjesta. Osjeala se tako poti tenom da bi se najradije bila sakrila u kakav tamni kutak da ne mora nikoga ni uti ni vidjeti. A zatim, tek oko pola sata kasnije, nije vi e mogla izdr ati. Osjeaj da e joj se zidovi njene sobice u malom hotelu u Schvvabingu sru iti na glavu postao je to liko sna an da to vi e nije mogla podnijeti. Obue se i izie u grad, samo da vi e ne bude sama! Te se veeri vratila tek negdje oko ponoi i prilino nesigurnih nogu. Popila je vi e no to je mogla podnijeti, ali ni alkohol nije mogao da ot-plavi onaj neprijatni nutar nji osjeaj nelagodnosti. Nije postala vedrijom, ve se, naprotiv, osjeala jo jadnije. Zakljuala je vrata za sobom, skinula odjeu; njena haljina, rublje, arape, sve je mi risalo po hladnom dimu, odvratno i prodorno. Gadei se same sebe baci sve na pod, potri naga i bosonoga u svoju malu kupaonicu, stane pod tu . Tek 199

kad je osjetila kako joj se niz tijelo slijevaju mla-zevi vrue, pa zatim ledene v ode, osjetila se bolje. Dugo i polako prala je zube, isprala usta o trom, mirisnom vodicom, davno uvje banom bri ljivo u skinuma make-up, izmasirala obraze, elo, bradu i vrat hranjivom kremom i tek tada se uvukla u krevet. Mislila je na svog mu a; tko zna kako mu je? Kako ivi onako sam, bez nje? Mo da je sr etniji bez nje, bez njenih vjeitih zahtjeva, njena prigovaranja, njena nezadovolj stva? Odavno joj je postalo jasno da nije bila dobra supruga. Pogotovo posljednjih god ina. Lo a supruga, osrednja glumica... u svemu je zakazala. Za to je uope bila sposo bna? Iznenada, ti inu mrane sobe, tminu njenih sumornih misli prolomi reska zvonjava tel efona. Srce joj jae zakuca, odjednom se ponada ... bi li to mogao biti Klaus, njen mu ? Ta ko je intenzivno na njega mislila da se uope ne bi iznenadila da zauje njegov glas . Skine slu alicu, javi se. Do uha joj dopre vrlo poznat glas. Ali to nije bio glas profesora Berg-meistera, ve mu ki, malo opori glas njena pastorka. - Halo, Vera - bilo je sve to je rekao. Zaas se sasvim razbudi, osjeti neko udno, slatko uzbuenje. - Michael - jedva izusti - odakle naziva ? - Jesi li me odmah prepoznala? - tiho se nasmijao svojim djeakim smijehom. - Naravno - odgovori. - Gdje si? - U Berlinu. - Tvoj glas zvui kao da govori odnekud iz blizine. - Upravo nevjerojatno, je li? Kao da te vidim pred sobom. 200 - Odakle ti moj broj telefona? - Bilo je sasvim jednostavno. Nazvao sam tvog producenta. - A tako! - Veeras sam te, naime, vidio. Na televiziji. Bila si izvanredna! - Ma, ne govori tako ... - Ali, da. Doista. - Michael - ree Vera, a zvualo je o trije no to je eljela - ipak nisam ba bez imalo s mokritike kako to ti misli . - Za mene si bila zaista izvanredna! - ponovi on uporno. Nastade duga pauza. - Halo, Vera - ree on napokon - jesi li jo tu? - Naravno. - Kako je ... stari? - Ne znam. Pro lo je ve nekoliko mjeseci otkako sam oti la. - Zar i ti? - Njegov glas odavao je toliko radosnog odu evljenja da se upla ila. - Da, Michael - odvrati brzo - ali katkad mislim da je to ipak bila velika gre ka . - Kako to? - Eto, tako. Te ko bih ti to mogla objasniti. Ponovo su naas utili, a onda Michael upita: - Zar ne bi mogla doi u Berlin? - Ni govora. Imam neka snimanja za radio. - Je li to zaista toliko va no? - Pa, za mene jest. - teta. Ni ja se ne mogu maknuti odavle. Imamo jedan show. Ali za dva tjedna doi u u Miinchen ... Mogu li te onda vidjeti? - Za to ne? - Vera - ree, a njegov glas je zvuao neobino sugestivno - ne elim da ti se nameem. T o ni201 kako. Ako misli da bi ti bilo dra e da me ne vidi ... - Ta nisam to spomenula ni jednom rijeju. - Dobro. Onda se veoma radujem.

- Ja takoer. - Laku no, Vera, i sanjaj ne to lijepa ... ako je mogue ... o meni! - Laku no, Michael. - Htjela je jo ne to rei, ali on je ve bio spustio slu alicu. Vera Bergmeister sjedjela je jo dugo, sa slu alicom u ruci. Srce su joj raskidali p otpuno opreni osjeaji. Imala je neki nejasni osjeaj da bi Michael mogao njene rijei shvatiti kao ohrabre-nje. No, ipak, nije po alila to to je rekla. Prvi put, nakon d ugo vremena, opet se osjetila mladom i poletnom. 202 12. Pet dana nakon bijega Ksenije von Scholler stigla je na kliniku prva vijest od n je. Bilo je to kratko pismo s velikim, malo nespretno pisanim slovima, pismo koj im se nije ni ispriavala niti bilo to obja njavala, ve samo zamolila da se njene stva ri po alju na njenu adresu u Friedrichsha-fen. No, Ksenijine stvari ve su bile odne sene, bio ih je ponio sa sobom njen mu , bankar von Scholler. Doktora Hilperta je o tom pismu obavijestila sestra Karla. Istog asa odluio je da otputuje u Friedrichshafen i potra i Kseniju. Zbog cijele te afere trpio je vi e neg o to je sam htio priznati. Nije, dodu e, vjerovao da bi bankar ostvario svoju prije tnju i podnio lijenikoj komori prijavu protiv njega, ali ipak je sav taj neprijatn i dogaaj ostavio za sobom neku nelagodnost koja ga je neprestano pritiskala. Osjeao je da je zatajio i kao ovjek i kao lijenik. Njegova je samosvijest bila iz t emelja uzdrmana. Iako je znao da e time ponovo podstai govorkanja na klinici, ipak je zamolio profe sora za dopust. Profesor ga nije upitao za razloge, samo mu je, iznenaujue blago i oinski, rekao: - Nadam se da znate to radite, Normane! - Svakako, gospodine profesore. 203 - Vjerojatno bih vam jo prije godinu dana poku avao dati neke savjete. Danas sasvi m odustajem od toga. Shvatio sam da svaki ovjek mora sam poiniti neke gluposti u iv otu. Tu ne poma e ni savjet niti osuda. - Zahvaljujem vam, gospodine profesore. - Nema na emu, kolega ... starim, to je sve! - Ne - odvrati doktor Hilpert, osmjehnuv i se mladenaki - prije bih rekao ... post ajete ... mudri! Profesor Bergmeister mu polo i ruku na rame: - Dragi moj mladi kolega, ovjek vjerojatno postaje mudar tek na samrtnoj postelj i. Onda, kad je sa svim zavr io. Inae, i kod veoma, veoma stare, najstarije gospode mo ete naii na jo mnogo, mnogo vedrine i iluzija. Kad je dr Hilpert odlazio s klinike, sa e irom i u kaputu, s malim putnim kove iem u ru ci, susretne Gabrijelu Zerling. Na njegov pozdrav odvratila je samo lako i hladn o kimnuv i glavom. Bila je ve gotovo pro la kraj njega kad se on, povodei se za nekom iznenadnom pobudom, okrenu za njom. - Gabrijela! Ona zastade, pogleda ga nastojei da svom licu dade to ravnodu niji izraz, no bljesak njenih tamnih oiju odavao je njeno uzbuenje. - Da, gospodine doktore? - Gabrijela... htio bih ti se ispriati. - Ne razumijem - odvrati ona hladno. - Ah, Gabrijela, pa ti dobro zna o emu govorim! Bio sam te osumnjiio da si me denu ncirala kod profesora Bergmeistera. Ja ... stra no mi je ao, Gabrijela. - Trebali biste radije po aliti to to nisam uinila ... mislim da bih vas bila po tedj ela mnogih neprijatnosti, velikog uzrujavanja. 204 - Da, to je tono - prizna on oklijevajui. - Dakle ... - Usprkos tome, zahvalan sam ti, Gabrijela. Znam, htjela si me za tititi. Odjednom joj usne zadrhte. Maska krutosti i ravnodu nosti, kojom je nastojala prik riti svoje povrijeene osjeaje, spade s njena lica. - Putuje li... k njoj? - upita tiho. - Da.

- Zauvijek? - Ne znam ... ne pitaj me, Gaby, zaista ne znam. Pogledali su jedno drugo, za trenutak on po eli da ga ona zadr i... da ga zamoli da ostane. Odjednom mu se cijelo to putovanje u Friedrich-shafen da bi po ao za jedno m udatom enom koja ga je tako oito napustila, uini potpuno besmislenim ... Da mu je Gabrijela Zerling rekla samo jednu jedincatu rije, bio bi ostao. Ali ona je reagirala drukije no to se on ponadao: pomirljivo mu je pru ila ruku. - Sretan put, Normane! - rekla je i, prije no to se sjetio bilo ega ime bi je moga o zadr ati, ve se okrenula i oti la. Rano poslije podne dr Hilpert je stigao pred kuu broj 12/b u Ulici tulipana u Fri edrichshafe-nu. Osjeao se tjeskobno. Dugo je stajao pred vratima, nije se mogao o dluiti da pritisne zvonce. Tada ugleda Kseniju. Dolazila je niz mirnu ulicu naselja, oslanjajui se o ruku jedne nje ne stare dame, njene majke. Koraala je nekom ljupkom nesigurno u, ljep a no ikada, u plavoj svilenoj haljini. Njena plava kosa uokvirivala joj je usko, plemenito lice, poput aureole . 205 Dr Hilpert joj poe nekoliko koraka u susret. Tad ustuknu. Ksenija von Scholler uin i mu se nekako udno izmijenjena ... Na njenom licu nije bilo ni traga smije ka... g ledala je kroz njega, kao da ga nema. - Ksenija! - ree potreseno. - Ksenija! Ona ispru i ruku kao da bi ga htjela dodirnuti i upita: - Da? Tek sada shvati za to ga nije prepoznala. Nosila je tamne naoale, kao onda kad ju j e vidio na klinici, prvi put nakon toliko godina. On je uhvati za ruku. - To sam ja - ree - Norman Hilpert. Njen smije ak ga zaboli do dna srca. - Kako lijepo to si do ao! - Nisi smjela bje ati, Ksenija! Stra no sam bio zabrinut za tebe. Ona blago zatrese glavom. - A ipak je bilo dobro to sam to uinila ... to me je nauilo da mnogo toga sagledam ispravno, onako kako treba! - Ne razumijem ... Ksenija se okrenu k svojoj majci: - To je Norman Hilpert, mama ... mislim da ga se jo sjea ? - Ah, da - ree gospoa Ganzer i pru i mu svoju meku, slaba nu ruku. - Ksenija mi je sv e ispriala. Uinili ste joj mnogo dobra. - Trebao sam bolje na nju pripaziti. - Vi ete nas sada sigurno ispriati, gospodine doktore - ree gospoa Ganzer. - Moramo u kuu. - Nakon sasvim kratke stanke doda: - Ksenija oekuje svog mu a. - Mu a? - Da - odvrati Ksenija mirno - on dolazi da me povede kui. 206 - Ta nee valjda poi s njim? Ksenija stisne ruku svoje majke, obrativ i joj se: - Molim te, mama, ostavi nas same. Voljela bih se s Normanom malo od etati dolje, do jezera, do one malene klupe ... pa ti zna na koju klupu mislim. Kad Otto doe, reci mu gdje e me nai. Gospoa Ganzer je oklijevala. - Ako to doista smatra ispravnim ... - Da, mama. - Ksenija brzo poljubi svoju majku u oba obraza i odvoji se od nje. - Doi, Normane! On joj pru i svoju ruku da bi se oslonila i lakim naklonom pozdravi njenu majku. O sjeti za sobom pogled stare gospoe kad se s Ksenijom uputio prema jezeru. - Jako se radujem to si do ao - ree Ksenija jo jednom. - Bilo bi te ko rastati se od t ebe a da se nismo ni oprostili. On zastade. - Ksenija, ja sam do ao da ti ka em ... molim te, saslu aj me sad posve mirno! elim se

o eniti tobom. im dobije rastavu od mu a ... - Ali ja se uope vi e ne elim rastaviti, Normane. Poku aj me razumjeti! Sve je... sv e je drukije no to sam mislila. Bila sam stra no nepravedna prema Ottu. On je jedini ovjek na svijetu koji me stvarno, istinski voli. - A ja? Zar misli da ja... - Ti si u meni uvijek vidio samo svoju mladenaku ljubav... onu razma enu, egoistinu , bezbri nu mladu djevojku. Ali, ja to vi e nisam, Normane, odavno to vi e nisam. Ja s am ena. On je uhvati za ramena. - Ksenija, zaklinjem te, nemoj sada uiniti ne to nepromi ljeno! Mogli bismo biti tol iko sretni, nas dvoje ... Ksenija! 207 - Ne, Normane - ree ona tiho - na a je srea ve na samom poetku bila zatrovana. Ja nis am ena za tebe. Ja sada znam svoj put, Normane :.. nemoj vi e poku avati da me skrene s tog puta. - Ali, pa ti svog mu a ne voli , Ksenija! - Vjerujem da u nauiti voljeti ga - odvrati Ksenija vrlo mirno - sada kad ga dois ta poznajem. Po li su bili du posve ravnog niza kua u naselju. - Vidi li klupu? - upita ona. - Ne. Gdje je? - Onda moramo ii jo malo dalje. - Ksenija - ree on - ve sam se malo prije tome zaudio... zar ti sama ni ta ne vidi ? - Ne - odvrati Ksenija - zar ti to moram rei? - Ksenija! Ta valjda nee tvrditi... - Pa ipak. Moje su oi opet... popustile. Za utio je, nije mogao odmah nai prikladnu rije. Onda ree, i sam osjetiv i kako to isprazno zvui: - Zao mi je, Ksenija! Ona mu stisne ruku. - Neka ti ne bude ao, Normane. Ja sam sasvim zadovoljna to se tako desilo. Oito im a ljudi... ljudi poput mene ... koji se slijepih oiju bolje snalaze. utei su hodali dalje. Tek kad su najzad stigli do malene klupe s koje se vidio vel iki dio Bo-denskog jezera, jo uvijek sva zadubljena u svoje misli, Ksenija nastav i: - Da sam zdrava, mo da bih se ipak dala zavesti ... ne od tebe, ve od svojih roman tinih predod bi... Mo da bih odluila da napustim svog mu a i da s tobom zaponem nov ivo . A 208 eto, ovako bar neu biti nepravedna prema ljudima koje volim... i neu na sebe svali ti krivicu koju nikad ne bih mogla dovoljno okajati. Vidi , sretna sam to me razumi je . - Nadam se da nikad nee po aliti tu svoju odluku. - Oh, sigurno e biti trenutaka kad e mi biti ao to sam se svega odrekla... trenutak a kad u... eznuti za tobom, Normane... i za svojim vidom. Ali, ta tko je na tom sv ijetu potpuno sretan? Ne smije se od ivota suvi e zahtijevati. - Mo da se to doista i ne smije - ree on i osjeti kako ga obuzima duboko, oajno bez nae. Sjedjeli su blizu jedno kraj drugoga na maloj klupi, i oboje su znali da si vi e n emaju to rei. Njihovi su se putovi ve razdvojili. On je prvi predlo io da se vrate, a ona je to prihvatila s oitim olak anjem. Stigli su upravo u trenutku kad se veliki automobil bankara von Schollera zausta vio pred kuom. Sitnim, ustrim koracima bankar se uputi prema njima i premda ga Kse nija jo nije ni mogla vidjeti, ona ostavi ruku doktora Hilperta i sama uini nekoli ko koraka prema svom mu u. Bezbojno bankarevo lice tako zablista od silne nje nosti da je najednom djelovalo upravo lijepo. On poljubi svoju enu u elo i doktor Hil-pert se odjednom osjeti nek ako udno postien. Gospodin von Scholler mu pru i ruku. - Pretpostavljam da ste se do li oprostiti od moje ene. To je vrlo estito od vas. - Ja vam elim mnogo sree - s mukom izusti dr Hilpert. - Mnogo vam hvala. Srea e nam dobro doi. Hajde, Ksenija, ui odmah u kola. - Gospodi

n von Scholler veoma bri ljivo pomogne svojoj 14 - Oima ljubavi 209 eni da ue u kola, a onda se jo jednom obrati doktoru Hilpertu: - Bojim se, da sam bio prilino nepravedan prerria vama. Ksenija mi je sve objasn ila. Sad znam da niste ni za to krivi. Molim vas zaboravite sve to sam vam u bije su izrekao. - Vi ste bili u pravu. - 0 ne, nipo to! Trebao sam bolje poznavati svoju enu. Samo njena e nja za roditeljim a... no, neemo vi e o tome govoriti. Sada je opet sve u redu. Dr Hilpert je gledao kako gospoa Ganzer donosi prtljag, promatrao je nje ni rastana k izmeu majke i keri ... Za njega Ksenija nije vi e imala ni rijei. Mo da je mislila da je ve oti ao. Tad velika kola krenu i nestanu u oblaku pra ine. Gospoa Ganzer zajeca, okrenu se i poe prema kui. Dr Hilpert se osjeao tako bijednim kao jo nikada dotad. Sav daleki put do kolodvor a pre ao je pje ke. inilo mu se kao da mu pri svakom koraku biva lak e pomiriti se s po razom koji je upravo do ivio. Nitko na klinici nije ni ta pitao doktora Hil-perta o njegovom putovanju, i on je time bio zadovoljan. Katkad mu se, dodu e, priinjalo da se o njemu govorka iza njeg ovih lea, da ga sestre, pogotovo one mlade, promatraju oima punim i radoznalosti i suosjeanja. Ali, on na to gotovo i nije obraao pa nju. Zaborav i ispunjenje tra io je u svom radu. ' Tri dana nakon njegova povratka, na pregled su mu doveli jednu malu djevojicu, pe togodi nju Eriku Hofner. Do la je u pratnji svoje majke, sna ne, odlune i odrje ite ene. 210 - Daj ruicu gospodinu doktoru, Erika - ree - lijepu ruicu! Da, tako! - ona lako uz dahnu. - Ne znam, za to se djeci iste stvari moraju stalno ponavljati! Dr Hilpert se osmjehnu djevojici: - Ali ja ipak vjerujem da si ti vrlo dobra i poslu na mlada dama, je li? Erika porumeni i sva zbunjena stavi prst u usta. - No, o emu se radi? - upita dr Hilpert majku. - Ne to nije u redu s Erikinim oima. Uvijek sam mislila da se radi o konjunktiviti su i ispirala sam joj oi bornom vodom. Meutim, kako se stanje nije pobolj alo, oti la sam doktoru Leiseru Leiseru. A on me poslao ovamo. - U redu. Onda emo malo pogledati te oi-ce. - Dr Hilpert pomiluje Eriki glavicu i poe ispred majke i djeteta prema zamraenoj sobi s optikim spravama. Otvori im vrat a i uvede ih u samo prigu eno osvijetljenu prostoriju bez prozora. - Malo je mrano ovdje, Erika, ali ne treba se bojati. Pregled oiju te sigurno nee b oljeti, obeajem ti. - On poe do mikroskopa za ispitivanje ro nice, vrlo temeljito ob avi pregled ne na av i ni na jednom oku bilo to neobina. Tad zapone s pregledom one poz dine. Na desnom oku primijeti upadljivo pro ireni par krvnih ilica, jedne vene i je dne arterije, koje su se na sjajnoj crvenoj pozadini jasno vidjele, i iji su se v anjski izdanci gubili u loptastoj tvorevini. On stisne usne i pregleda lijevo ok o. Ugleda ono ega se bojao: i pregled drugog oka dao je gotovo jednaku sliku. Meutim, njegov je glas zvuao mirno kad je rekao: 211 - Vrlo zanimljivo ... mislim da bi to bilo dobro slikati. Erika, odmori se malo , to e odmah biti gotovo! - to ste to vidjeli, gospodine doktore? - upita gospoa Homer. - Zar ne to lo e? - Ne mogu jo ni ta sa sigurno u rei... no, u svakom sluaju, kod va e keri se ne radi -junktivitisu, to je sasvim sigurno. Sada u najprije nainiti dva snimka one pozadin e... a kad ti snimci budu gotovi i razvijeni, zajedno emo ih pogledati i odluiti k ako bismo va oj kerkici najbolje mogli pomoi. Snimci koje je dr Hilpert uinio kamerom za snimanje one pozadine vraeni su jo istog po-podneva iz laboratorija. Dr Hilpert je to bio i predvidio. Unato tome, gospou H ofner naruio je tek za prekosutra. elio je, naime, prije toga o tom sluaju porazgov arati s profesorom Berg-meisterom. Prilika za razgovor s profesorom pru ila mu se jo iste veeri kad je, na povratku sa e tnje, primijetio svjetlo u profesorovoj radnoj sobi. On se popne uza stepenice,

poe u svoju sobu po snimke i zakuca na vrata profesorove sobe. - Da... slobodno - ree profesor Bergmei-ster. Upravo je diktirao u diktafon i j o je dr ao mikrofon u ruci. - Ah, to ste vi, kolega! to vas to mui? Dr Hilpert zastade na otvorenim vratima. - Ne bih elio smetati... Profesor Bergmeister zaustavi aparat i ustane. - Uite samo i zatvorite vrata. Pa valjda ete popiti jedan konjak sa mnom? - Vrlo rado, gospodine profesore! 212 Profesor Bergmeister uzme bocu konjaka i dvije a e iz ormara iza stolia za pu enje i n atoi. - Zar vas jo uvijek mue ljubavni jadi? - Ne, ne, gospodine profesore - dr Hilperi se svlada i doda: - Gospoa von Scholl er se izmirila sa svojim mu em. - Ah - bilo je sve to je nato odvratio profesor Bergmeister, a onda ree: - Dakle, ivjeli! - on podigne svoju a u i otpije gutljaj. Dr Hilpert se povede za njim. Obojica su sjela. - Uostalom, gospoa von Scholler mi je rekla - nastavi dr Hilpert znatno olak ano da je njen vid opet oslabio. teta - profesor Bergmeister uzme cigaretu i primakne kutiju doktoru Hilpertu. - Mi smo, u svakom sluaju, uinili sve to je bilo u na oj moi. - Svakako, gospodine profesore! - dr Hilpert pripali cigaretu svom efu, a zatim i sebi. - Zar ste o tome eljeli sa mnom razgovarati? - upita profesor. - Ne. Jutros sam u ordinaciji imao interesantan sluaj. Mala djevojica od pet godi na. Kamerom za onu pozadinu snimio sam joj oi... - on iz omotnice izvue slike i pre ko stola ih pru i profesoru. Profesor Bergmeister je pa ljivo promatrao snimke. - Angvomatosis retinae cvstica... - Podig-nuv i glavu upita: - Kakva je bila va a d ijagnoza? - Ista. - Jesu li se ve pojavila neka izluivanja? Krvarenja? - Ne. - No da, u svakom sluaju i to je ve ne to, neka indikacija. To je te ka stvar. to ste rekli, koliko je godina maloj? 213 - Pet. - Tragian sluaj. Jeste li ve razgovarali s roditeljima? - Ne. Htio sam se najprije s vama dogovoriti, a onda... - dr Hilpert je oklijev ao. - Znam to elite rei, kolega! Ovaj je sluaj upravo kao stvoren za pokus s fotokoagul acijom, zar ne? - Da, gospodine profesore. Profesor Bergmeister ustane i zapone hodati gore-dolje po velikoj prostoriji. - Vama je, dragi kolega, sigurno poznato da je moj znanstveni rad svuda izazvao veliko zanimanje i da je svagdje vrlo dobro primljen. Naravno, ima i zakletih p rotivnika ove nove metode, ali to se drugo i moglo oekivati? U svakom sluaju, na na jveem broju sveuili ta nastavlja se s radom u smjeru kojim sam ja krenuo ... - Tim vi e, gospodine profesore ... - Da, tim vi e je i meni samome stalo do toga da svoju metodu lijeenja primijenim na jednom pacijentu. Pogotovo stoga to se poetkom idueg ljetnog semestra povlaim sa funkcije efa one klinike. - Zar je to ve ... definitivno odlueno? - Da. Bio sam jo jednom na pregledu. Iako moj vid mo da jo nekoliko godina mo e biti dovoljan za svakodnevni ivot, kao oni kirurg moram se povui prije no to svaka operac ija postane suvi e velik rizik. - Razumijem, gospodine profesore ... - Sad biste sigurno voljeli znati koga sam predlo io za svog nasljednika? - Profe sor Bergmeister naini malu stanku, ali kako je bilo oito da dr Hilpert ne zna to bi rekao, nastavi: - naravno vas, kolega. Iako sam, nakon tih posljednjih

214 dogaaja, na alost, primoran da malo posu! njam... Sad se doktoru Hilpertu povratio dar govor - Ali bankar von Scholler nije podnio nikakvu prijavu protiv mene! Naprotiv, vr lo se pristojno ispriao zbog svojih predbacivanja. - Izvrsno. Meutim, to ni ta ne mijenja na stvari, jer su izvjesna govorkanja jo uvi jek u toku. I, dozvolite da vam to ka em na temelju vlastitog iskustva: nema niega t o bi bilo te e u utkati no to su to neosnovane glasine. - On se vrati k stolu, ispije svoju a u. - Ali, ostavimo sad to. Nije mi bila namjera obeshrabriti vas. elio bih vas samo po tedjeti razoaranja. - Znam, gospodine profesore ... zahvaljujem vam. Profesor Bergmeister opet sjedne. - Dakle, gospodine profesore, smijem li u terapiji male pacijentice primijeniti fotokoagulaci-ju? Ja bih vam, naravno, rezultate stavio na raspolaganje radi ton e znanstvene obrade. - Ali, ta ne morate pitati mene za pristanak da biste primijenili fotokoagulaci ju, upitajte roditelje male pacijentice. - Gospodine profesore, ali kako da potpunim laicima objasnim ... - Drukije se to ne mo e. Morate stei povjerenje tih ljudi. Pa to vama, tako sposobn om lijeniku, ne bi smjelo predstavljati pote kou. - Svakako, gospodine profesore. - Dr Hilpert osjeti da je do ao trenutak da ode, stoga ustane i stavi opet slike u omotnicu. Profesor Bergmeister je promatrao nj egov odlazak s lakim smije kom. - Jo ne to, doktore Hilpert... da li biste mi dopustili da budem prisutan pri tera piji? 215 - Ali, gospodine profesore - odvrati njegov asistent zapanjeno - oprostite, pa nisam to, naravno, tako mislio! Ta ja bih bio sretan kad bih smio vama asistirat i! Profesorov smije ak postade otvoreniji. - A da to ovaj put bude obratno? Sla ete li se? Napokon, vi ste onaj pred kojim s toji budunost i karijera, ovjek budunosti, a ja u uskoro u staro eljezo. Ne, nemojte mi sad proturijeiti, ne volim laskanja, a nisu mi ni potrebna ... jo ne, Normane. A sad poimo na spavanje. Veoma me zanima to e roditelji male pacijentice rei na ovaj va prijedlog. Gospodin Hofner bio je mr av, tih ovjek, po zanimanju knjigovoa, i dr Hilpert je pri mijetio da e se on vrlo brzo suglasiti sa svime to god njegova ena bude odluila. Sto ga je sva svoja nastojanja o potrebi ove terapije usmjerio na to da bi nju uvjer io. Ali gospoa Hofner je bila vrlo nestrpljiva. - Recite nam konano to je s malom, gospodine doktore! Ne volim ta okoli anja... to vrda-nje oko vrue ka e. Radi li se o neem ozbiljnom? Dr Hilpert se odlui da bude iskren: - Da, ozbiljno je. - A to je to? - Oba su oka zahvaena oboljenjem krvnih ilica mre nice. Radi se o cistinim tumorima krvnih ilica... Gospoa Hofner, sva prepla ena irom otvori oi u kojima se odra avao silan strah. Zaprepa eno upita: - Tumori? - Da. 216 - Ali, zaboga... pa to je u asno! - Da, na alost. Stanje je zaista vrlo ozbiljno. Sad se u razgovor, prvi put, umi je a gospodin Hofner: - Gospodine doktore, recite nam otvoreno... to se sad tu mo e poduzeti? - Mo e se izvr iti operacija. Pri ovom zahvatu tumori se, pomou dijatermijske igle, razaraju, uni tavaju. Meutim, pote koa pri ovoj operaciji je u tome to ari ta bolesti l fundusu, dakle, sasvim duboko u onoj pozadini. Da li me razumijete? - A ako se sad ne bi ni ta poduzelo i ostavilo stanje kakvo jest?

- Tada neumitno dolazi do krvarenja u oima, izluivanja iscjedaka i, konano, do buj anja vezivnog tkiva. Osim toga, mo e doi i do odvajanja mre nice ili sekundarnog glau koma, dakle, do zelene mrene koja se razvija iz tumora. Gospodin Hofner je problijedio. - A zar operacija predstavlja jedinu mogunost? - Ne. Postoji jo i druga mogunost - ree dr Hilpert. - Dodu e, ta metoda jo nije dovol jno isku ana ... - Nikakve eksperimente! - prekine ga gospodin Hofner. - Nipo to ne elim svoju kerku staviti na raspolaganje za bilo kakvo eksperimentiranje! Gospoa Hofner bila se ve donekle pribrala i odluno reagirala na razgovor dvojice mu k araca. Prijekorno se obrati svome mu u: - Daj, Karl, ta saslu aj najprije to gospodin doktor eli predlo iti. Prijedlog mo e jo ijek odbiti ako to bude htio. Ohrabren tim njenim rijeima dr Hilpert poku a objasniti: 217 - Radi se o fotokoagulaciji... u redu, znam da vam ta rije ni ta ne kazuje. Ali po znato vam je, zar ne, da se svjetlost sastoji od mnogih zraka? Profesor Bergmeis ter je, dakle, u svojim istra ivanjima razradio jedan postupak kojim je mogue snop svjetlosnih zraka koncentrirati na jednu jedincatu toku u oku ... naime, na sam t umor. Gospoa Hofner ga je pa ljivo slu ala. - Ali upravo ste rekli da tumori le e posve duboko u onoj pozadini? - Tono. Ali ba u tome i jest sva veliina i ogromno znaenje ove metode. Poku at u to d vam to jednostavnije objasnim. Svjetlost prolazi kroz oko, a da ga pri tome, nar avno, ni najmanje ne o teuje. Zrake svjetlosti sastaju se tek u onoj toki, koja je z a nas bitna i tako one tamo onda mogu uni titi tumor. - Pomou svjetlosti? Zar iskljuivo pomou svjetlosti? - Da. To zaista zvui pomalo nevjerojatno. No, sjetite se samo staklene lee... Mo da ste, kao dijete, tako ne to imali u ruci... Dakle, pomou takvog stakla sunane zrake se koncentriraju na jednu jedinu toku i time njihova snaga postaje tako velika d a se mo e zapaliti komadi papira koji se nalazi ispod tog stakla, ispod te lee. Gospoa Hofner pogleda svog mu a te ga upita malo se kolebajui: - Misli li da bismo to mogli poku ati? - Dakle ... ako mene pita ... - zapone gospodin Hofner, ali ga njegova ena prekine : - Ako ne uspije, gospodine doktore, jo uvijek mo emo malu dati operirati, zar ne? - Naravno. Mi emo vrlo pa ljivo pratiti razvoj angioma. Ako se ustanovi da terapij a ne daje oekivane rezultate, tad je operacija, naravno, neizbje na. - Ako je tako kako nam to vi obja njavate ... onda zapravo ne mo emo ni ta izgubiti? Zapravo se i ne izla emo nikakvom riziku? - Posve tono, gospoo Hofner, nemate to gubiti, a mo ete dobiti sve. Hoete li nam, dak le, povjeriti svoju kerkicu? - Da, gospodine doktore, ako je moj mu s time suglasan. Ali, sa strane gospoe Hofner bila je to, naravno, samo puka forma uljudnosti. Kao to je dr Hilpert bio i pretpostavio, gospodin Hofner se bez daljega slo io s odluk om svoje ene. Jo istog dana primljena je mala Erika na onu kliniku, a ve sutradan te rapija lijeenja fotokoagulacijom bila je prvi put primijenjena. 218 219 1 13. - O, Bo e, kako sam sretna, Mike! - Monika Ebers protegne svoje vitke, bijele ruk e tako da joj je stola naglo kliznula s ramena. - Kraj predstave ... a sutra emo ve biti tko zna gdje! Zajedno su se odvezli liftom do svojih soba na desetom katu berlinskog Hilton-ho tela. - Za to me tako gleda , Mike? - upita ona. -Ta zar se ti uope ne raduje ? - Da, radujem se - odvrati on malo nelagodno - samo ... ne bismo li jo ne to zajed no popili, Moni? - O, za to ne? - ree Monika radosno. - Danas bismo mogli poi i nekamo da se zabavim

o ... konano! Nikad nisam ni pomislila da ivot pjevaice zabavnih melodija mo e biti t ako naporan, neprestano paziti na svoj izgled, stalno biti u formi... raspolo en, nasmijan ... pomalo sam ve i sita svega toga! - Lift je stigao do desetog kata i zaustavio se. - Dakle, to smo odluili? - upita ona. - Idemo li gore ili dolje? - Odvezimo se gore na terasu hotela. - Pa dobro. - Monika pritisne dugme s natpisom Restaurant. - Ionako neu moi dugo iz dr ati, umorna sam kao pas! On se nasmije i dobroudno se podrugujui: - A ja sam mislio da eli u ivati u nonom ivotu Berlina. Monika se bezbri no smijala. - Pravim se malo va na, kao obino! Lift se zaustavi i oni iziu. Bili su na zavr no vee revije do li vrlo sveano odjeveni i nisu se nakon posljednje pr edstave vi e presvukli. On ue ispred nje u elegantni lokal na terasi najvi eg kata ho tela, nae slobodan stol uz velike prozore s kojih se pru ao vidik na cijeli grad. K ad se okrenuo, Monika je bila jo nekoliko koraka iza njega. Opazio je kako je pra te pogledi mu karaca dok mu je prilazila sitnim koracima, sva tako krhka, u svojoj lepr avoj, bijeloj svilenoj haljini izvezenoj perlama... On pomisli kako se mnogo izmijenila tih posljednjih mjeseci; ona malena, pomalo neuredna studentica post ala je vrlo lijepa, vrlo njegovana i vrlo samosvjesna mlada dama. A ipak, svi ti uspjesi koje je postigla, sve one intrige koje je morala pretrpje ti... nimalo nisu izmijenili sr njena bia; ona je i nadalje ostala dobar prijatelj i drug. Sama pomisao na razoaranje koje joj je spremao ispunjala ga je odvratno u n ad sobom samim. On joj primakne stolicu, prieka dok je sjela, narui dva viskija ko d konobara koji im je vrlo brzo i ljubazno pri ao. Orkestar, pored staklenog, odoz do osvijetljenog podija za ples, zasvira lagani valcer. Monika se uzvrpolji... - Ti, Mike... da zaple emo? - upita sva ustreptala. - Monika - odgovori on - htio sam o neemu s tobom porazgovarati... - Da ...? - zapita ona puna oekivanja. - Radi se o na em putovanju. - Razbijao si je glavu, grevito je razmi ljao kako bi j oj to mogao rei a da je pri tom to manje povrijedi, ali nije se mogao ba niega pamet nog prisjetiti. - Ne mogu s tobom na taj put - ree napokon oporo, gotovo grubo. 220 221 S njena lica nestade ozarenosti. Ona spusti pogled. utjela je. Tek nakon duge sta nke, umjesto scene koju je oekivao, ona odvrati tiho i posve sabrano: - teta. - I meni je ao, Moni, vjeruj mi - ree, i sam pomalo nesretan zbog svoje neiskreno sti. Ona je vrtjela a u uskim, bri ljivo njegovanim prstima. - Ne pitam te za to ti je to nemogue - ree i ne pogledav i ga. - Mo e me to bez ustruavanja pitati. Imam sastanak... - nervozno se naka lja - ... vr lo va an sastanak. - Za sve vrijeme na eg odmora? On plane, jer se zapravo vrlo nelagodno osjeao. - Zar mi eli ne to predbacivati? - Ne - odgovori ona vrlo mirno - tek mislim, bilo bi po tenije da si mi odmah rek ao da ne eli poi sa mnom. - Ah, ta ni sam nisam za to znao! Sve do tog trenutka Monika je s mukom uspijevala sauvati prividnu mirnou, no sad s e vi e nije mogla svladati. - Jo mi samo reci da si to tek danas saznao! - uzviknu uzbueno. - Monika, molim te! - poku avao je uhvatiti je za ruku kako bi je smirio, ali ona istrgnu ruku. - Nisam vi e maleno dijete koje treba urazumiti, a niti sam kakva igraka kojom se bavi samo kad si za to raspolo en ... a onda, kad ti dosadi, odbaci je u kut, u zapea k. Dosta mi je svega! Dojadilo mi je da se sa mnom poigrava kako god ti padne na pamet. Da ti je samo imalo stalo do mene ... 222 - Ta zna dobro da mi je stalo do tebe, Moni... ak i veoma mi je stalo! Ali ona mu ne dozvoli da je omete:

- ... tada bi ostavio taj svoj prokleti sastanak i po ao sa mnom! - To nikako ne mogu! Ona uzme a u, ispije je nadu ak i ree: - Pa dobro. Kako god eli . Ali ipak e mi dopustiti, da si potra im kakvog drugog prati oca. - Moni! Zar uvijek mora tjerati mak na konac? Ta sve su to gluposti! Zna li to bih ja uinio da sam na tvom mjestu? Otputovao bih kui, posjetio svoje roditelje ... i onako ih ve cijelu vjenost nisi vidjela. - Da - ree ona - i ekati hoe li gospodin Michael Bergmeister mo da ipak doi da me izv ue iz zapeka u koji me je opet gurnuo. Ne, zahvaljujem, Mike. Nee to biti ba tako ka ko si to zamislio. Ili e poi sa mnom, ili... - Ne dopu tam da me itko prisiljava na bilo to, to zaista sam ne elim! - odgovori on hladno. Monika ustane. - Zbogom, Mike! - ree gotovo blago. - U tom sluaju, nemamo vi e to rei jedno drugome. - Ona zagrnu svoju safirno plavu stolu, stegnu je vr e oko ramena i uputi se prema izlazu. Vidio je jo kako prolazi mimo stolova, lagano se nji ui u bokovima, visoko u zdignute glave s bujnom blistavocrvenom kosom. Htio je skoiti, poi za njom ... ali tad osjeti da bi to bilo besmisleno. Ukoenog pogleda zurio je kroz velike prozor e, u no. S iznenadnom tugom postade svjestan da je tu kraj jednog razdoblja njego va ivota. Tog se popodneva Vera Bergmeisteer vrlo rano vraala kui. Bila je na ruku s jednim p roducentom. 223 Osjeala se iscrpljenom, no ipak je poku avala rekonstruirati svaku fazu tog razgovo ra kako bi utvrdila da li je rekla i uinila ono pravo, da li joj je doista uspjel o da on o njoj stekne onaj dojam koji je eljela ostaviti. Ali, ma koliko god je p uta u mislima obnavljala taj razgovor u svim njegovim pojedinostima, nikako joj nije uspijevalo stvoriti jasnu sliku. ula je mnogo uljudnih la i, pustih obeanja, ko jima ve odavno nije mogla povjerovati. Bila je toliko zaokupljena samom sobom i tim upravo provedenim satima da nije ni primijetila bijeli sportski automobil koji se zaustavio preko puta velike stamb ene zgrade u Schvvabingu u kojoj je stanovala. Ali Michael Bergmeister je vidio nju i... srce mu se zgrilo. inila se starijom no to ju je bio zadr ao u sjeanju ... mr avija, umornija. Nestalo je mnogo od sve one blistavosti kojom ju je u svojoj ma ti okru ivao. Zar se doista tol iko izmijenila? Ili ga je varala slika koja je ivjela u njegovu sjeanju? Prvi put ju je vidio u drugom svjetlu; nije to vi e bila ona razma ena, pa njom i bri lj ivo u okru ena ena, njegovana poput rijetkog cvijeta, u otmjenoj kui njegova oca. Sada je to bila tek jedna osamljena ena, ne ba sasvim mlada, koja se uhvatila uko tac sa i votom i sudbinom, sudbinom koja na kraju uvijek, ipak, odnosi pobjedu. I tako... u ovom se trenutku u Michaelu rasplinu onaj osjeaj dubokog divljenja prema Veri, prekrasnoj Veri koja mu je sve dosad ispunjavala srce i misli. Ono to je sada os jetio za nju bila je tek tuga, bilo je samo ... beskrajno sa aljenje. - Halo, Vera! - uzviknu i opazi kako je podigla glavu, kako joj je pogled zablis tao. Elegant224 nim skokom prebaci se preko vratiju automobila, prijee kolnik i poe-prema njoj. - Michael! - bilo je sve to je bila u stanju izustiti, i jo jednom: - Michael! On prinese njene ruke, jednu za drugom, do svojih usana i poljubi joj nje no zglav ak izmeu rukavice i rukava. - Divno izgleda - lagao je. - ini se da ti sloboda neobino prija. Polaskana tim njegovim rijeima, ona se os-mjehnu. - Rado bih te pozvala k sebi, gore u stan -ree - ali jutros sam morala vrlo rano izii, pa nisam stigla ni pospremiti. - Ne smeta - odvrati on - priekat u dok se spremi za put. Ona nehotice istrgnu svoje ruke. - Da se spremim za put? 0 emu to govori ? On se nasmije i onim svojim djeakim, njoj tako poznatim smije kom. - Upravo imam nekoliko slobodnih dana. Volio bih te nekamo odvesti... bilo

kamo, nekamo gdje je lijepo! Mo da na kakvo jezero ... Ona je oklijevala, nije se odmah mogla snai... Kakav stav da zauzme prema tom neoe kivanom pozivu? - Mislim da ima toliko toga o emu moramo porazgovarati... - nastavi Michael u na stojanju da ona to br e donese odluku - potreban mi je svje i ist seoski zrak ... Sed amnaestog poinjem sa snimanjem jednog filma u ateljeu, a do tada se svakako moram odmoriti. Ona duboko uzdahnu. - No, dobro. Poi u s tobom! Dok je ulazila u kuu, Michael se vrati k svojim kolima, nasloni na vrata, pripali cigaretu. S prozora, Vera baci pogled na njega. Kolebanje ju 15 - Oima ljubavi 225 je razdiralo ... nije li se prenaglila u svojoj odluci da odjuri s tim velikim, ne razboritim djeakom? Osjeaj ju je upozoravao na opasnost, ali... taj alarm razum je n astojao umiriti. Kako li je Michael bio slian svom ocu! Kad joj je maloas prilazio, gotovo se upla il a te silne slinosti... Upravo isto tako izgledao je profesor Klaus Bergmeister on da kad ga je prvi put srela. Isti visoki, pomalo prignuti stas, iste pomalo nesp retne kretnje, isto ozbiljno, mu evno lice. Kad je pred godinu dana Michael napustio roditeljsku kuu, bio je to jo djeak i takv a ga je i zadr ala u sjeanju. Ali, u meuvremenu se veoma izmijenio. Sada je postao m u karac. A ona sama? Prvi put se osjetila tako starom da bi mu doista mogla biti majkom. Profesor Bergmeister i dr Hilpert promatrali su snimke one pozadine male pacijent ice Erike Homer. Bili su to upravo jutros uinjeni snimci, s prvim rezultatima nak on primijenjene terapije. - Pa to izgleda upravo - ree profesor Bergmeister gotovo ne vjerujui svojim oima kao da je oboljenje stvarno stagniralo! - Ne samo to! - dr Hilpert mu brzo i s odu evljenjem doda jo i snimke koje je bio uinio svojevremeno, nakon prvog pregleda male pacijentice. - Usporedite, molim va s! Stvarno je do lo do oiglednog smanjenja angioma ... pa i do vidljivog su enja onih pro irenih krvnih ilica. Profesor Bergmeister skrenu pogled sa snimaka na svog asistenta. - Ne usuujem se uope povjerovati u to! - To je va veliki trijumf, gospodine profesore! 226 - Trijumf, Normane? Zar je trijumf da se ... mo da... jednom ljudskom biu moglo po moi? - Usprkos tome... to ostaje veliki uspjeh, va , gospodine profesore! Bili ste u p ravu! Foto-koagulacija nam otvara posve nove mogunosti za lijeenje oboljenja one po zadine bez operacije. - Znam, Normane, znam ... - profesor Bergmeister se osmjehnu. - Te ko je to razum jeti... godinama sam se sav predavao istra ivanju, stvaranju i razraivanju te nove metode u lijeenju ... A sada, kad izgleda da smo do li do cilja... da, pustite me d a to priznam, sad se pitam: da li se to odista isplatilo? - Gospodine profesore! - Ta neemo se valjda zavaravati, propustio sam ono najva nije u ivotu. Kao znanstve nik, postigao sam svoj cilj... ali na putu osvajanja tog cilja izgubio sam ono naj vrednije u svom ivotu. Dr Hilpert je shvatio na to profesor misli. Naka lja se. - Va se sin Michael, koliko mi je poznato, ve afirmirao na polju zabavne glazbe. - Tako ... zar je uspio? - profesor Bergmeister pripali cigaretu. - Ne znam da li treba da se tome radujem ili da se zbog toga ljutim, da se ponosim ili stidim . Na alost, mnogo smo se udaljili jedan od drugog. Kako je to udno... postoji neko razdoblje u ivotu ovjeka kad mu neki mali deran predstavlja sve na svijetu... i s ada njost i sve ono to oekuje od budunosti! A kad taj djeak odraste ... prisili nas sp oznati da smo, na alost, ipak tek zavaravali sami sebe. Sinovi idu svojim putem, Normane, to ete i vi jednog dana uvidjeti. Oni i odlaze. A mi ostajemo sami. 227

Kad je dr Hilpert izi ao, ue sestra Karla s hrpom pisama u ruci. ..- Po ta, gospodine profesore! - Hvala, sestro! - Sestra Karla stavi pisma na pisai stol i poe prema vratima. Ne, molim vas, ostanite ovdje, sestro - ree profesor Bergmeis-ter. - elio bih odma h obaviti ono najva nije ... -Stojei, on uzme kup pisama u ruke, prolista ih, otvor i dva, tri, brzo ih preleti pogledom te pru i sestri Karli: - Prijave pacijenata.. . obavite to sami, kao i uvijek. - Onda umorno sjedne u svoj naslonja za pisaim st olom: - Da vidimo malo to to pi e moj kolega iz Hamburga... Bilo je to kratko pismo, sestra Karla je primijetila da poleina pisma nije bila i spisana, a ipak ga je profesor Bergmeister veoma dugo itao, pri-nijev i to pismo vr lo blizu oima. Zabrinuta, sestra Karla zamijeti da mu ruke podrhtavaju. Jedva se uspjela svladavati da ga ne upita to ga je tako uzbudilo, no uto profesor ispusti pismo iz ruku i pogleda je. - Ima u ivotu dana kad se toliko znaajnih stvari istovremeno dogodi - ree s neobini m izrazom u svojim svijetlim oima iza debelih stakala naoala. - to se dogodilo, gospodine profesore? - Nije se jo dogodilo, sestro, jo ne ... ali me ne bi zaudilo da ak nikada ni ta iz t oga i ne bude! No, ideja sama po sebi ve je ne to, hm ... znaajno. Sestra Karla je umirala od znati elje, ali radije bi si bila jezik pregrizla negol i da ne to zapita. Profesor Bergmeister osjeti to se u njoj dogaa, nasmije i se i ree: - Predlo en sam za Nobelovu nagradu ... - Ma ne! - uzviknu sestra Karla iznenaeno, no tad se brzo ispravi: - Oh, htjela sam rei... pa to je predivno! Svi smo odavno to oekivali! 228 - Zar doista? - upita profesor Bergmeister smje kajui se. - To znai da ste svi vi o dista mnogo domi ljatiji od mene! Sestra Karla je sva blistala od zadovoljstva: - Oh, gospodine profesore ... ali, ako je itko zavrijedio Nobelovu nagradu, ond a ste to zacijelo vi! - O ... samo polako! Ta jo je nisam dobio! - Ali sigurno ete je dobiti...! Profesor Bergmeister pomisli na svoju enu, na Veru ... kako bi bio sretan da je t aj uspjeh, tu radost mogao do ivjeti i podijeliti s njom ... - No, pustimo neka sve ide svojim tokom, sestro - ree on umorno. Od onog dana kad je oti ao u Friedrichshafen da potra i Kseniju von Scholler dr Hilp ert jo nije stigao da, osim slu benih razgovora, izmijeni ijednu rije s Gabrijelom Z erling. U poetku je to smatrao sluajno u, ali nije mu bilo potrebno mnogo vremena da bi shvat io kako ga Gabrijela svjesno izbjegava. To oigledno ignoriranje s njene strane sv e ga je vi e smetalo. Konano je uspio da je presretne jednog kasnog poslijepodneva, upravo u asu kad je odlazila s klinike. - Gabrijela! - pozva je, po av i brzim koracima za njom. Ona stane i okrenu se. - O, zdravo! Sustigav i je, on upita: - Mogu li s tobom do grada? - Za to ne? - odgovori ona mirno. - Dokle ide ? 229 Oekivao je da e ona odbiti njegovu molbu, nai neki izgovor, pa je sad tek morao smi sliti to da ka e: <"-- Do kolodvora. - Dobro. - Ona sjedne za volan svojih lijepih malih kola i otvori mu vrata. - Ui ! On ue u kola, ali trebalo mu je vremena dok je bar donekle udobno smjestio svoje duge noge. Za to vrijeme Gabrijela je ve pro la kroz glavna vrata klinike i ukljuila se u ne tako ivi promet predgraa. - ini mi se, Gaby... da se jo uvijek ljuti na mene - zapone on. - Nipo to - odvrati ona mirno. Dotakne joj ruku kojom je dr ala volan. - Gaby... zar ne bismo mogli poku ati da jo jednom ponemo sasvim ispoetka? Ona se iznenada nasmije i. - I to ka e ti, kirurg? Pa ti bar zna da je nemogue ispraviti jednom zabrljani zahvat

a ista je stvar sa zabrljanom ljubavi. Njen smije ak zbunjivao ga je vi e od njenih rijei. - Gaby, ja znam da sam sam svemu kriv ... - Eto, upravo zbog toga - ree ona ravnodu no i hladno. U taj as stigli su do kolodv ora i ona lagano zakoi: - Stigli smo! - ree. No, on uope nije pokazivao namjeru da izie. - Molim te, ta saslu aj me... Gabrijela pogleda na svoj runi sat. - Vrlo rado, ali nekom drugom prilikom. Danas, na alost, imam vrlo malo vremena. - Gabrijela, slu aj... postoji mogunost da budem postavljen za efa one klinike - ree, nastojei da je pridobije. Ti zna da profesor Berg-meister namjerava dati ostav ku, povui se... 230 Predlo io me je za svog nasljednika... Gaby, ako se to obistini, mogli bismo se vj enati. - Mi? - ona ga pogleda zaueno, uzdignutih obrva. - Da, mi! to je tako neobina u tome? - Ako se dobro sjeam, mi nismo nikada ozbiljno razgovarali o enidbi... - Pa eto, neke su se stvari izmijenile - on za uti na as. - Gabrijela Zerling, mol im vas, hoete li se udati za mene? U njenim tamnim, ogromnim oima ne to za-bljesnu. - Va a ponuda predstavlja za mene osobitu ast, moj gospodine - ree prijateljski se podrugu-jui - ali, na alost... - Gabrijela! Nemoj rei ne to to bi kasnije mogla po aliti! Znam da si me jednom volje la... - Da - ree ona, ponovo se uozbiljiv i - ali ljubav i brak su dvije razliite stvari. Nikad se ne bih udala za ovjeka koji s prvom ljepu kastom pacijenticom ... On se naglo uspravi. - Ako govori o Kseniji von Scholler ... ona nipo to nije bila ena na koju ovjek tek tako naie ... Ksenija je divno stvorenje i ja ti ne dopu tam ... - Ti mi nema to ni dopustiti niti zabranjivati - odvrati Gabrijela sad ve i sama o dista uzrujana - ali budui da si ba bezuvjetno elio sa mnom razgovarati, onda bih t e molila da sad najprije mene saslu a : ja znam da se nikome ne mo e predbaciti zaljub ljenost, a Ksenija je ipak bila tvoja velika mladenaka ljubav. Ti si u njoj elio v idjeti samo djevojku kakva je ona neko bila, mada ti je njen postupak ve tada treb ao otvoriti oba oka! - Gabrijela! 231 - Sad ja govorim! Ona te je onda napustila ... Za to? Jer si bio siroma an mladi i n isi joj ni ta mogao pru iti. Sigurno te je smatrala vrlo zgodnim, mo da i vi e od toga . .. ali ipak ne dovoljno zgodnim da bi se tebe radi odrekla ugodnosti, blagostanj a koje joj ti, kao takav, ne bi mogao pru ati. - Nastavi samo - ree on ljutito - reci sve to mi ima rei. - No, a kako je bilo prilikom va eg posljednjeg susreta? Isto tako, posve isto! O na bi bila napustila svog mu a radi tebe, ako ... da, da se nije ispostavilo, kako ona i njena draga obitelj potpuno ovise upravo o njenom mu u. Ti, dragi moj, nisi mogao doi u obzir u odnosu na novac bankara von Schollera. Ta nisi to uope ni tre bao poku avati! - ona naini stanku, morala je duboko udahnuti. - Zahvaljujem ti - ree on veoma ogoreno -zahvaljujem ti od sveg srca to si mi otvo rila oi. Onaj tko ima tako lo e mi ljenje o drugima, taj i sam mora biti lo ! - Nije mi ni najmanje stalo do tvog dobrog mi ljenja - odvrati ona bijesno. - Ta sam si dokazao da o enama ne zna ama ba ni ta! Ali ve mi je dojadilo prepirati se s to bom ... to je potpuno besmisleno! Hajde, izii sad! On naglo otvori vrata njenih kola. - S najveim zadovoljstvom! - ree sarkastino, izie iz automobila i grubo tresnu vrat ima. Maleni je automobil zaas odjurio. On je stajao i gledao za stra njim svjetlima kola koja su nestajala u sumraku. Osjeti se veoma bijednim i veoma poni enim. Michael Bergmeister i Vera nisu se odvezli tako daleko kako su to u poetku namjer avali. Za-

ustavili su se u Steiningenu na Griinskom jezeru, 75 kilometara od Miinchena. Mali, romantini gradi na obali umom okru enog jezera odmah im se svidio. Vera je ekala u kolima dok je Michael po ao u gostionicu K zlatnom volu da se pobrine za sobe. Ve nakon pet minuta se vratio. - Sve je u najboljem redu - ree raspolo eno. - Doi, Vera, dobili smo najljep e sobe! - Pomogao joj je da izie iz kola, a zatim otvori prtlja nik i preda prtljag gostion iarevom momku. - eli li ne to pojesti? Popiti? Neka sve bude kako ti eli , Vera! - Najradije bih najprije raspremila stvari. - U redu. Ja u ostati ovdje dolje i popiti jedno hladno pivo... jezik mi se ve p rilijepio o nepce! Lifta u toj staroj, vrlo uredno odr avanoj kui, naravno, nije bilo. Vera poe za posl u iteljem u zelenoj pregai, uza izga ene stepenice irokog, vijugavog stubi ta, kroz dugi hodnik koji se odvajao u dva kraka. Tad on konano stane i otvori vrata jedne sta rinski, ali vrlo udobno namje tene sobe. Vera ga zamoli da njen prtljag stavi na s toli za kovega. - Ostalo odnesite, milim vas, u sobu mog ... sina - ree. Ta joj je rije te ko pre la preko usana i imala je pritom neugodan osjeaj da joj taj ov jek ne vjeruje. Vera objesi oba svoja kaputa u ormar, isprazni svoj putni kove i, uzme torbicu s toa letnim priborom i poe u kupaonicu. Izmeu kade i stalka za runike bila su jo jedna vr ata. Ona pritisne kvaku kako bi se uvjerila da li su vrata zakljuana, meutim, kvak a popusti. Ona gurne vrata i nae 232 233 se licem u lice s Michaelom. On nije bio nimalo iznenaen. - Ve si gotova? - upita smije ei se i objesi u ormar odijelo to ga je dr ao u ruci. - Zar ti... ovdje? - upita Vera sva smetena. - Tu postoji samo jedna jedincata kupaonica, morat emo je zajedniki upotrebljavat i. Zar je to tako stra no? Nije mogla nai rijei kojima bi izrazila svoje negodovanje, a da ga pritom ne povri jedi. On posve krivo protumai njenu zbunjenost. Zaas joj prie i zagrli je. - Ah, Vera - ree - ini mi se katkad poput posve mlade djevojke! On je poljubi, a ona odjednom zaboravi razliku u godinama, zaboravi da joj je on pastorak, zaboravi sve to je bila odluila i sve o emu je toliko razmi ljala... Njego va nje na ljubav, ta ljubav bez ikakvih razmi ljanja i obzira, bila je za nju kao po vratak kui, povratak za kojim je tako dugo eznula. Napokon vi e nije bila sama. Potrajalo je dugo, dugo, dok ju je pustio iz zagrljaja, a ona je eljela da ovaj p oljubac jo potraje ... da nikad ne zavr i. Da je on u tom trenutku samo poku ao da je zavede, ne bi zacijelo vi e smogla snage da mu se odupre. Ali Michael to nije poku ao. Pustio ju je, gledajui je u oi, u isti mah i ozbiljno, ali i smje kajui se. - Ne boji se vi e, Vera, zar ne? Ona zatrese glavom. - Ne, ne bojim se. - Hoe li se udati za mene? Upitao je to bez mnogo razmi ljanja, kao da je to samo po sebi razumljivo, ali ona je ipak sva zamrla zauv i te rijei. - Ali Michael... - izusti bespomono. 234 On htjede jednom gestom ukloniti sva njena skanjivanja, zagrli je i pro apta: . - O enit emo se, im dobije razvod. A ja sam siguran da u te uiniti sretnom. - Michael, ja... - Nisam ja tako glup, znam sve to mi eli rei... Ali, vjeruj mi, duboko sam o svemu razmislio - uhvati je za ramena - Vera, ja te volim! Trebam te... Ne smije me ni kad vi e ostaviti! Obeaje li mi? Bila je i suvi e smetena, zateena, a da bi mu se ijednom rijei mogla usprotiviti. - Da - izusti posve tiho. On je jo jednom poljubi, ovaj put gotovo oprezno. - Doi sad - ree zatim - izii emo malo dok je jo dan ... Uz mosti iza gostionice ona ugleda motorni amac. Poslu itelj ga je upravo odvezivao. Motor je ve bio upaljen.

- Bi li se voljela provozati? - upita Michael. - Unajmio sam ga na jedan sat. - Da - odvrati jo uvijek uzbuena - ja... On joj pomogne da ue u amac, dade poslu itelju napojnicu i dugim veslom odgurnu amac od obale. Tad ubaci motor u brzinu i amac poput strijele jurnu preko jezera. Dr ei g a vrsto za ruku, sjedjela je kraj njega. - Gospode, kako je ivot lijep! - urlao je kako bi nadjaao buku motora. U tom se trenutku dogodilo ono stra no: plamen suknu iz motora i istog asa razlegnu se za-glu ujui prasak! Vera osjeti kako je ne to baca daleko u zrak ... Kroz tamu poput mrkle noi koja ju je obavila odjednom sijevnu blje tava svjetlost. A zatim ... ni za to vi e nije znal a. 235 14. Kad se Vera Bergmeister probudila, imala je neki udan osjeaj: kao da je netko blag o, posve blago nji e. Nije shvaala ni gdje se nalazi, niti to se desilo. Poku a se pri dii, ali pri toj nagloj kretnji odjednom u glavi osjeti takvo zujanje i lupanje d a je, zatomiv i krik, ponovo klonula na ravnu bijelu podlogu. Usko lice nekog mladog ovjeka, svijetle, kratko pod i ane kose, nagne se nad nju: - Ostanite sasvim mirno le ati - ree odmah emo stii. Vera shvati da se nalazi u nekom vozilu koje se kretalo i tako stvaralo ono laga no njihanje koje si iz poetka nije mogla objasniti. - Kamo? - izusti s mukom i prijee vrhom jezika preko suhih usana. - Gdje sam? Ka mo me vodite? - Vozimo vas u bolnicu - ree mu karac. - Ja sam dr Holter. - U bolnicu? - mucala je Vera. - Ali... - Do ivjeli ste nesreu! - Nesreu? - Ta rije pobudi u njoj neko maglovito prisjeanje ... sjeanje na ne to, ali na to to nije mogla utvrditi. - Da, nesrea s motornim amcem, sjetite se - zauje kako govori lijenik i odjednom, p oput munje, u glavi joj bijesnu misao ... sjeanje ... postade opet svega svjesn a: ona mahnita vo nja 236 jezerom, Michael kraj nje, njegov radosni uzvik ... a zatim ... ni ta vi e! Ni ta. Sam o mrak, samo crna no. Ponovo se poku a pridii, ali je o tra bol prisili da legne. - Gdje je Michael? - izusti bez daha. - On le i tu, pokraj vas - odgovori lijenik -ali, molim vas, ne miite se, ostanite posve mirni. Vi ste imali sree, ali... Vera vi e nije ula njegove posljednje rijei. Usprkos estokoj boli od koje joj je glav a pucala uspije se pridii. Pogledom je tra ila Michaela i onda... ugleda ne to... ne to grozno! U asno! Ne to potpuno omotano silnim bijelim zavojima, ne to to na sebi nije i malo vi e niega ljudskog osim dviju nosnica i blijedih izoblienih usana ... a tamo, tamo gdje bi morale biti oi... bile su samo krvave mrlje koje su se, inilo joj se, irile iz asa u as. Vera kriknu: - Michael! Odjednom osjeti neki prasak u glavi... uini joj se da joj je srce prepuklo, misli joj zastado- e... i obavi je gluha ti ina, mrana poput noi. Kad je do la k svijesti, Vera Bergmeister je le ala u bolesnikoj sobi s jo tri pacijen tice. Jedna mlada sestra, sva u urbana, dijelila je termometre, poravnavala plahte , popravljala jastuke. Zavjese na prozoru bile su razmaknute i sobu je preplavil a jarka jutarnja svjetlost. Sada se Vera vi e nije morala truditi da se prisjeti to se dogodilo. U asno banda irana Mi-chaelova glava ostala joj je u neizbrisivom sjeanju. - Sestro! - pozove Vera poluglasno. 237 Mlada djevojka s prijaznim osmijehom na licu odmah po uri do njena kreveta: - Izvolite? - Gdje je moj sin ... ? Sestra je opet nje no polegne na jastuke, obraajui joj se kao neposlu nom djetetu:

- O tom sad ne smijemo govoriti... tek za koji dan! Moramo se jo malo strpjeti. - Ali ja moram k njemu! Moram! - Imate te ak potres mozga - ree sestra smije ei se jo uvijek - pa zato sad morate ost ati le ati sasvim mirno i strpljivo. Ne smijete se ni najmanje uzrujavati... - Vi mi ne mo ete zabraniti...! Profesionalna strpljivost mlade djevojke pomalo j e nestajala. - Ta budite ve jednom razboriti - ree nestrpljivo - ako se budete i dalje tako ne razumno pona ali, morat u pozvati glavnu sestru! - Pozovite je! Tko vas u tom spreava? Sva zajapurena, mlada sestra odjuri iz sob e. Glavna sestra, mr ava ena vrlo energinih, gotovo mu kih crta lica, pojavi se tako brzo kao da je samo ekala na taj poziv. - Vi ste ne to eljeli? - upita tonom iz kojeg je bilo oito da je naviknuta ve samim svojim nastupom odmah ugu iti svaki, pa i najmanji, poku aj kakvog ispada. Ali Vera je bila tako sva izvan sebe od straha da je nitko, ak ni silom ne bi mogao odvrat iti od njene namjere. - Moram vidjeti svog sina - zahtijevala je uporno - Michaela Bergmeistera! Zajedno sa mnom doveden je u bolnicu ... - Da, znam. I? - Morate me pustiti k njemu! - Vrlo mi je ao, gospoo Bergmeister - odvrati glavna sestra vrlo mirno - to je po tpuno nemogue. Iskljueno! 238 - Ali za to? Za to? - odjednom u Verinu smetenu mozgu sinu jedna u asna pomisao ... Zar je ... mrtav? - Ne, gospoo Bergmeister, to se toga tie mo ete biti posve mirni. Va je sin iv i ne p stoji nikakva izravna, neposredna opasnost po njegov ivot. - Nikakva neposredna... ? to to treba da znai? - Doista nema razloga za uzbuivanje. Va je sin u najboljim rukama. Jo tokom jutra bit e operiran... - To ne smijete uiniti! Ne smijete ga operirati a da me prethodno ne obavijestit e! Glavna sestra se samo osmjehnu. - Pa upravo je to sad i uinjeno. - Ne! Moram znati o kakvoj se operaciji radi, moram... - To e vam ef kasnije, za vrijeme vizite objasniti. - Ne kasnije! Ja to elim znati sada! Poite po va eg efa! Smjesta! Ja sam ena profesor a Bergmeistera, Klausa Bergmeistera! - Bez imalo oklijevanja koristila se sad ti m imenom za koje je mislila da ga nikad vi e nee upotrijebiti. - Moj mu e ... ako se bilo to dogodi... - Vera vi e nije nalazila rijei. Prijetila je opasnost da je to uz rujavanje i taj napor sasvim svladaju. Glavna sestra nije ni okom trepnula. No, glas joj je zvuao znatno drukije kad je n ato rekla: - Molim vas, smirite se, milostiva gospoo. Odmah u obavijestiti efa. - Ona izie iz sobe, ali se ve nakon nekoliko minuta vrati s nosilima. Dvije mlade sestre podign u Veru iz kreveta, odve-zu je iz sobe, niz dugi hodnik, otvore jedna vrata. Oekujui da e je odvesti efu, Vera je bila gorko razoarana utvrdiv i da je sve to uinj 239 samo zato da bi je smjestili u udobniju, jednokrevetnu sobu. Htjela je protestir ati, ali je glavna sestra predusretne. - Ve sam obavijestila doktora Suttermanna. Odmah e doi. - Je li to ef? - Ne. Kirurg. Vera utone u iste, svje e jastuke. Njeno je tijelo te ilo da popusti sve jaoj malaksal osti koja ju je obuzimala, ali se ona svom snagom volje tome opirala. Morala je sada ostati budna, sasvim budna! Kad bi samo popustila ta u asna bol, koja je popu t ekia udarala u njenoj glavi...! Uto ue doktor Suttermann, vitak mu karac u bijelom ogrtau, glatko izbrijan, s duboko m brazgotinom na obrazu. - Dobro jutro, milostiva gospoo - pozdravi je s profesionalnom ljubazno u, sjedne n a rub njena kreveta i mehaniki joj osluhne bilo. - No, vi ste pretrpjeli ba lijepi

ok - ree. - Nije ni udo to ste sad malo smu eni... - Ja? Smu ena? Ja sam potpuno pri svijesti! -ree Vera jedva se svladavajui. -1 elim znati to to namjeravate uiniti s mojim sinom? - No, zapravo smo vas htjeli po tedjeti uzru-javanja - zapone lijenik oprezno - dok ... - Kakve su njegove ozljede? - Vi ste, milostiva gospoo, pri eksploziji motora izbaeni iz amca i to je bila va a srea ... - A to je s Michaelom? - Pa, on ima razne ozljede. Da budem precizniji ... dva centimetra dugu ranu n a desnoj vjei, nekoliko iveraka u desnom obrazu, mnogo manjih ogrebotina po cijel oj desnoj polovini glave ... - A oi? to je s oima? - Vi ste ena lijenika ... 240 - Da, da, da! Ta govorite ve jednom! - Oi su ... te ko povrijeene. Mnoge perfo-rativne ozljede. Sino smo mu odmah dali in jekciju tetanusa, no ipak jo uvijek prijeti opasnost sepse. Osim toga... budite u to uvjereni, milostiva gospoo, nastojat emo, naravno, da to sprijeimo ... posto ji bojazan da bi pojedini iverci mogli doprijeti do mozga i... - Jeste li vi okulist? - Ne, ali sam kirurg s izvjesnim iskustvom, i svaki e se iskusan lijenik sa mnom slo iti da je u takvom sluaju prijeko potrebno izvr iti zahvat, i to to prije, kako ne bi bio zahvaen i mozak. Tek sad je Vera uspjela shvatiti svu ozbiljnost i te inu situacije. - Vi, dakle, namjeravate mom sinu ... izvaditi desno oko? - upita ona bez daha, u asnuta. - Na alost, ne samo desno oko, i lijevo je ... - Ne! - Vera je gotovo kriknula. - To ja neu dozvoliti! Nikada! - Ako vam je stalo do ivota va eg sina... - Mnogo mi je do toga stalo! Kao do mog ivota. I upravo zato nikad ne bih mogla dati svoj pristanak. - Mladi je punoljetan. Ve sam razgovarao s njim. - Treba li to da znai da je on... pristao? - Nakon to sam mu objasnio svu ozbiljnost njegova stanja ... - To je bilo okrutno! - Svatko tko eli lijeiti, mora katkad biti i okrutan. Sva iscrpljena, Vera naas zatvori oi. Znala je to mora uiniti, ali se sve u njoj bun ilo protiv ove du nosti, protiv onoga morati koje ju je muilo, poni avalo ... A ipak, b ila je svjesna toga da e to morati uiniti. Ona otvori oi. 16 - Oima ljubavi 241 - Nazvat u svog mu a - ree. - Pa da, svakako - dr Suttermann prihvati ove Verine rijei s neoekivanom spremno u. -Ta trebao sam ve i sam na to pomisliti. - On digne slu alicu telefona na nonom orma riu: - Spojite me, molim, s profesorom Klausom Bergmeis-terom. - Obrati se Veri: - Znate li mo da telefonski broj napamet? Vera bezbojnim glasom izgovori broj. Znala je, nikada joj Klaus Bergmeister nee m oi oprostiti, nikada! A ipak, morala ga je nazvati ako ne eli da njena krivnja bud e jo vea. Profesor Bergmeister je upravo razgovarao s jednim visokim vladinim slu benikom ko ji je bio oslijepio poslije te ke upale ro nice i do ao na kliniku u pratnji svoje taj nice. Bili su izi li iz ordinacije i sada su sjedili u naslonjaima u profesorovoj radnoj sobi. - Na alost, gospodine predsjednie, ma koliko god mi je to te ko, ja mogu jedino pot vrditi dijagnozu svog kolege - ree profesor Bergmeister. - Poslije preboljenog ke ratitisa ostali su o iljci i siva zamuenja, koja se ne mogu odstraniti nikakvim lij ekovima. - A operacija? - upita zainteresirano tajnica, elegantna mlada ena. - Ta danas s

e obavlja i presaivanje ro nice... - Da, to se tie samog presaivanja, tu zapravo i nema nikakvih prepreka - objasni p rofesor Bergmeister. - Meutim, ja vrlo nerado obavljam taj zahvat, i to stoga to r ezultat esto veoma obeshrabruje. Posebice u sluaju kad zamue-nje ro nice nije posljed ica kakvog vanjskog zahvata nego upale. U vi e od pedeset takvih sluajeva, smatram svojom du no u da vam to posve otvo242 reno ka em, uskoro poslije operacije dolazi do ponovne upale ro nice* Telefon zazvon i. - Zar ipak ne bi trebalo koristiti svaku mogunost? Telefon zazvoni ponovo. - Odluku o tome morate donijeti vi sami -profesor Bergmeister slegnu ramenima. - Ipak, svaki zahvat u ovjeji organizam predstavlja stanoviti rizik, lijeenje je du gotrajno, povezano s velikim tro kovima, a... to je jo gore ... predstavlja veliko du evno optereenje. To kolebanje izmeu nade i bojazni, taj osjeaj da se s olak anjem m o e odahnuti kad operacija izgleda uspjelom, i najzad ono tako esto i neizbje no siln o razoaranje ... Na te profesorove rijei predsjednik se sad prvi put osmjehnu: - Moram priznati, gospodine profesore, da tim va im obja njenjima ne djelujete osob ito ohrabrujue na pacijenta koji razmi lja o operaciji. - Pa to i jest moja namjera, gospodine predsjednie! - Profesor Bergmeister poe do svog pisaeg stola. - Ipak biste to morali poku ati - ree tajnica. - Ja vrsto vjerujem ... Predsjednik ustane pomalo nesigurno i ree: - Ne. Mislim da se ipak neu odluiti za tu operaciju. Bolje je da se ovjek s izvjes nim stoiciz-mom pomiri s onim to se ne mo e promijeniti... Nije li to ono to ste mi eljeli rei, gospodine profesore? Profesor Bergmeister mu pru i ruku opra tajui se: - Da, upravo tako! Shvatili ste me posve ispravno. 243 - Zahvaljujem vam! - Predsjednik mu sna no uzvrati stisak ruke. - Zahvaljujem vam na iskrenosti! Dok je predsjednik, u pratnji svoje sekretarice koja ga je polagano vodila izlaz io iz sobe, profesor Bergmeister digne slu alicu. - Meugradski razgovor... - ree sestra Karla - spojit u vas! Tad zauje glas svoje ene ... Profesor Bergmeister sav protrne zbog tog posve neoeki vanog poziva, i slu alica mu gotovo ispadne iz ruke. - Klaus! - ree Vera sva zadihana. -Klaus... dogodilo se ne to u asno! Mora doi... smjesta! Tek na putu prema bolnici u Steiningenu postade profesor Bergmeister svjestan inj enice da u nesrei koja je zadesila njegovu enu i njegova sina ima zapravo ne to neob ina. Kola hitne pomoi jurila su vrlo velikom brzinom, kako je to profesor Bergmeister bio naredio, uskom krivudavom seoskom cestom, ali stalno se, pri svakom pretican ju, gubilo na vremenu, a to je profesorovu strpljivost dovodilo do krajnjih gran ica. Znao je da je svaka minuta dragocjena, da svaki izgubljeni trenutak mo e biti presudan. Razmi ljajui o svojoj eni i svom sinu, profesor Bergmeister osjeti neku neobinu i tih u bol pri pomisli da su se Vera i Michael sastali iza njegovih lea, no pri tom je odmah taj izraz iza njegovih lea u duhu revidirao: oboje su ivjeli u drugom svijetu , njemu stranom, nepoznatom, u svijetu u koji on nije imao pristupa ... pa zar o nda nije bilo prirodno to su se tamo i sreli? Ta misao nije bila ni rezultat nepo vjerenja niti ljubomore, bio je to tek jedan poni avajui osjeaj iskljue-nosti iz neega, osjeaj izdaje... a nije bio ni svjestan od kojeg je znaenja ta izdaja za njega. Bio bi, vjerojatno, jo uznemireniji da zabrinutost za Michaela, u asan strah za ivot i zdravlje njegova jedinca nije nadjaao svaki drugi osjeaj. Dr Suttermann nije mu mogao opisati ozljede na oima precizno u specijaliste, pa je t a neizvjesnost o ozbiljnosti katastrofe profesorov nemir jo vi e pojaavala. Kad su nakon dva sata kola hitne pomoi ulazila u dvori te okru ne bolnice, dr Sutterm

ann je profesoru po ao u susret ve na vanjskim stepenicama. Oba su se lijenika pozdr avila i profesor Bergmeister zamoli da ga se odmah odvede njegovom sinu. Michael je bio pri svijesti. Prepoznav i oca po glasu, pru i ruku prema njemu. Profe sor ga uhvati za ruku. - Michael - ree nastojei, ovaj put jo vi e negoli inae da prikrije svu potresenost to bi je uvijek, kao lijenik, osjeao pri pogledu na ovjeka pogoenog te kom sudbinom - dra gi moj djeae ... Michael se gotovo grevito uhvati za njega. - Oe, moram ti ne to rei! Vera ... - on zastane. Bilo mu je silno te ko rijeima iskaza ti ono to je za njega predstavljalo ne to neizreciva. - Va a je majka imala sree - ree dr Suttermann umjesto profesora. - Pri eksploziji izbaena je iz amca. Zadobila je samo potres mozga, ni ta drugo. - Vera i ja ... - poku a Michael jo jednom, ali mu ovaj put njegov otac presijee ri je: - Vera me nazvala, Michael - ree. - Ta inae ne bih bio ovdje. Nemoj se uznemirava ti, sine. 244 245 U meuvremenu je dr Suttermann spretnim pokretima odstranio zavoje s Michaelove gl ave. - Rane na ko i lica smo previli - ree. - Sa ili smo i gornji oni kapak ... Profesor Bergmeister ugleda jadne, krvave oi svog sina. - Vrlo je... te ko, zar ne, oe? - ree Mi-chael s upravo nadljudskom voljom da se poka e hrabrim. - Dr Suttermann misli da bi ih trebalo... - on umuknu. Profesor Bergmeister nagnuo se sasvim nad svog sina, povealom je promatrao one jab uice. - Lee su nepovrijeene. - Ali... - dr Suttermann htjede ne to rei, no predomisli se i za uti. Profesor Bergmeister se uspravi. - Dali ste injekciju tetanusa? - Da, jer sam pretpostavljao da se mo da ne radi samo o ivercima, ve mo da i o krhot inama stakla i komadiima metala. - Penicilin? - Jedna doza. - Odlino. Molim vas, pripremite odmah mog sina za prijenos. Kako dugo e t o trajati? - Pet minuta. - Oe - s velikim naporom upita Michael - ti e me povesti sa sobom? - Da. Poku at emo uiniti sve da ti spasimo vid. - Oe! - Nemoj se uzbuivati, Michael. Ako Bog da, bit e opet sve dobro. Biste li me, gos podine kolega, mogli sad odvesti k mojoj eni? Dok su dvije sestre pripremale Michaela, profesor Bergmeister i dr Sutterman iziu iz bolesnike sobe. 246 - Bojim se da nema mnogo smisla da poete k svojoj supruzi - ree lijenik - naime, o dmah nakon na eg telefonskog razgovora dao sam joj jaki sedativ. Pretpostavljam da sad spava. Profesor Bergmeister je oklijevao djeli sekunde. Tada ree: - Ipak bih je elio vidjeti. Liftom su se odvezli na kat. Profesor poe vrlo tiho za doktorom Suttermannom koji je ve bio otvorio vrata bolesnike sobe njegove ene. Predstojnik odjela imao je pra vo: Vera Bergmeister je spavala. Le ala je na leima, lako otvorenih usana i s takvi m izrazom duboke iscrpljenosti da joj je lice izgledalo gotovo djetinje. Djelova la je tako neza tieno, tako na milost i nemilost svemu izlo ena, da se profesoru zgril o srce ugledav i je. - Najradije bih i nju odmah poveo sa sobom - ree tiho. - To je nemogue, profesore - odvrati dr Suttermann impulzivno, a zatim doda ne to smirenije: - Mislim da bi bilo bolje ... - Vi ste, naravno, u pravu - odmah prizna profesor Bergmeister. - Bila j

e to samo... tako ... jedna elja. Kad mislite da bih mogao doi po nju? - Za dva tjedna, ukoliko ne doe do komplikacija. Svakako e se i kod kue jo morati uv ati. Oba lijenika napuste bolesniku sobu, tiho kao to su i u li. Za povratak im je trabalo oko tri sata. Kad su kola hitne pomoi stigla u dvori te on e klinike, bilo je upravo podne, ali dr Hilpert i sestra Karla bili su spremni. Profesor Bergmeister vodio je svog oslijepljenog sina vrlo oprezno, korak po kor ak, u prosto247 riju za rendgen. Bilo je, naime, neophodno snimiti oi kako bi se utvrdila pretpos tavka o prisutnosti stranih tijela. Snumci su potvrdili prethodne pretpostavke: strana tijela zasjenjivala su i desno i lijevo oko. Dr Hilpert ree ono to je profesor bio ustanovio ve nakon prvog, povr nog pregleda: - Hvala Bogu, lee su nepovrijeene! - Potrebni su nam specijalni snimci po Com-bergu - ree profesor Bergmeister. - S estra Karla, molim novokain! Dok je profesor provodio lokalnu povr insku anesteziju obaju oka, dr Hilpert je pr ipremio Combergovu leu. - to ete sad raditi? - upita Michael nervozno. - Ti kao da si stvarno zaboravio cijelo svoje tako te ko steeno znanje - ree profes or Bergmeister krajnjim naporom poku avajui da se na ali. - Objasnite mu to, Normane! - Operacija se mo e izvr iti tek onda - ree dr Hilpert - kad tono utvrdimo lokalizaci ju stranih tijela u unutra njosti oka. To radimo pomou Combergove lee na kojoj se na laze etiri pravilno poredane olovne kuglice. - Aha - ree Michael - i po tim se tokama vi ravnate, zar ne? - Da - potvrdi dr Hilpert - te zadane toke omoguuju nam da tono utvrdimo gdje se n alaze strana tijela. Profesor Bergmeister je ispitao povr inu oiju i utvrdio da je postala neosjetljivom . On dade mig sestri Karli i ona stavi Combergovu leu na Michaelovo desno oko. - Molim, gledati udesno - ree dr Hilpert - da, sasvim udesno... da, tako je do bro! - On naini snimak. - A sad ulijevo ... hvala! Prema gore ... i prema dolje. - U redu? - upita sestra Karla. - Da. Ona sad stavi Combergovu leu na lijevo oko. - A sada ista procedura jo jednom - ree dr Hilpert. - Gledati udesno... - Nakon nekoliko minuta zavr io je sa snimanjem. - Poite s tim snimcima odmah u laboratorij i nastojte da se slike razviju to prij e, sestro! - naredi profesor Bergmeister. - No, da ne bismo gubili vrijeme, odve st emo pacijenta u prostoriju za pripreme. Nadam se da je dr Hesse ve ruao? - Sigurno. Javio sam mu im ste sigli... i sestra Ethel je takoer ve u sve upuena. - Vrlo dobro - ree profesor Bergmeister, a zatim, kad je dr Hilpert ve htio izii i z prostorije, doda jo : - Nadam se da nemate ni ta protiv toga da vam asistiram? - Ali, gospodine profesore, zar neete vi sami... - Radije ne. Bojim se da i najbolji kirurg nije podoban za operaciju vlastitog djeteta! - Oe - zamoli Michael - mogu li s tobom trenutak govoriti? Nasamo? Profesor Bergmeister izmijeni brz pogled s doktorom Hilpertom, a onda ree: - Naravno. Toliko vremena jo imamo! Michael prieka dok je po koracima koji su se udaljavali i po lupanju vratiju bio siguran da su sestra Karla i dr Hilpert i zi li iz prostorije. - Operacija mo e zavr iti smru, je li? - upita Michael. - Sama operacija ne ... - Ali? - Postoji mogunost... a to je zabrinjavalo i doktora Suttermanna, za to da ne bude m iskren, 248 249 da je jedno od tih iljatih stranih tijela, uslijed tre nje pri vo nji, moglo prodrije ti ve duboko u stra nji dio oka. Ali, ne smije se bespotrebno uz-nemiravati. Nipo to n

ema razloga da pretpostavimo ono najgore. - Hvala ti, oe, to si mi to rekao... - Zar je to bilo ono to si htio znati? - Da, i to. Ali... - vidjelo se na Michaelu kako mu je stra no te ko govoriti - .. . moram te zamoliti da mi oprosti . - Zato to si svoj studij objesio o klin? S tim sam se odavno pomirio! - Ne, ne, nisam mislio na to! Oe, mora mi povjerovati: Vera nije ni za to kriva .. . to? - upita profesor Bergmeister odjednom veoma uznemiren. - 0 emu ti to zaprav o govori ? - Samo sam ja odgovoran za sve, samo ja! -ree Michael uzbueno. - Ja sam je volio. .. zapravo, sada uope vi e i ne znam da li sam je stvarno volio, ali svega me je bi o obuzeo neki udan osjeaj prema njoj... nje nost, mo da ... mo e li me razumjeti, oe? Profesoru Bergmeisteru se uini da mu tlo izmie pod nogama. Morao je sjesti. - Da li me je stoga ... napustila? - upita glasom koji je njemu samom zvuao tue. - Ne, ne, nije joj uope bilo stalo do mene ... stoga sam ja tada oti ao, oe. Jer sam mislio da ne bih vi e mogao izdr ati kod kue. Nisam imao pojma da je i ona ... ali kad sam onda saznao da ivi u Miinchenu, da je sama ... jednostavno sam je morao vidjeti! - A onda - ree profesor Bergmeister pun gorine - onda, vjerojatno, vi e nije bila t ako suz-dr ljiva! 250 - Bila je sama, oe, u asno sama... Ti se mora brinuti za nju ako mi se ne to dogodi , uje li me? Ti to mora ! Ali, ta zar ne zna da te ona jo uvijek voli? Profesor Bergmeister je utio trenutak. Zatim ree: - Sve mi to govori , ta mora i sam priznati, u najnepogodnijem trenutku ... - Znao sam da mi nee vjerovati - odgovori Michael, a glas mu je odjednom zvuao isc rpljeno i beznadno. Najednom profesor Bergmeister vi e nije smogao snage da se i dalje svladava: - to se dogodilo izmeu vas? - upita estoko. - Hou da to znam! Nemoj okoli ati, reci m i napokon ... zar ne shvaa da imam prava na to? Moram to znati! - Ali, oe - odvrati Michael - ta to ti to zami lja ?! Pa uope nije tako kao to to ti, i se, misli ! Sve je bilo sasvim drukije. Htio sam ti samo rei da sam se bijedno pon io ... da, bijedno! Znao sam da me ona ne voli, znao sam to u svakom trenutku, a li sam ipak poku ao da iskoristim njen polo aj, njenu usamljenost. Dogodilo se nije ni ta, ba ni ta ... ama stvarno ba ni ta! Samo ta nesrea... bila je to moja kazna! A ja sam je i zaslu io! O Bo e moj, i te kako sam je zaslu io! 251 15. Kad su Michaela Bergmeistera odvezli u operacijsku dvoranu, bio je potpuno sprem an i pribran. Onim obja njenjem to ga je prije toga bio dao svom ocu skinuo si je s du e veliki teret, teret koji mu je za svih tih godina zatrovao ivot. Susret s Verom, nesrea s amcem, a sada taj otvoreni, iskreni razgovor s ocem, razg ovor koji kao da ga je oslobodio krivice. Sasvim je jasno osjeao da je sve to pre dstavljalo prekretnicu u njegovu ivotu, u njegovoj sudbini. Bio je i suvi e mlad, i suvi e zdrav, a da bi vjerovao da bi mogao umrijeti. Ali u jedno je bio uvjeren: ma kakav bio ishod ove operacije, njegov se ivot mora iz temelja izmijeniti, da b i sve to to je sada pro ivio imalo smisla. Kasnije, kad je poelo popu tati djelovanje povr inske anestezije, ponovo se pojavi bo l u oima, ona estoka, u asna, razarajua bol protiv koje je bio potpuno nemoan. Michael vrsto stisne usne da ne bi glasno jauknuo. Znao je to se oko njega zbiva: sestra Ethel je bri ljivo dezinficirala dio lica oko oiju, pokrila mu glavu bijelim sterilnim rupcem na kojem su bila dva okrugla otv ora koji su ostavljali slobodnim onaj dio lica na kojem e se obaviti operacija. M eutim, raspoznavati nije mogao ni ta. Odjednom, sasvim iznenada, okrzne ga strah. Poku a se pridii... ali sestra Ethel ga vrsto 252 zgrabi za ruku, zavrne mu rukav pid ame ... no, bol u povrijeenim oima bila je tako jaka da je jedva osjetio ubod u venu.

- Mir, mladiu moj - ree mu ki glas. - Dao sam vam injekciju, odmah e biti bolje. - Oprostite - mrmljao je Michael postieno -ja... - Znam, znam ... - Dr Hesse uzme pripremljenu injekciju koju mu je pru ila sestr a Ethel, ubode brzo i vje to etiri puta za redom u dio lica oko oiju i pusti da istee omamljujua tekuina - novokain pomije an s corbasilom, za su avanje krvnih ilica. Opipa pacijentu bilo, raskopa mu gornji dio pid ame, polo i mu stetoskop na grudi, osluhne otkucaje srca. - Va e fiziko stanje je odlino - ree. - Sjajno, doista sjajno! Kad bi smo bar svakog dana imali takav izvanredan materijal...! Iznenada je Michaelu upravo godilo da slu a taj tako poznati, pomalo neotesani med icinski argon, kojim su i on sam i njegove kolege na fakultetu tako rado govorili . - Vi e ni ta ne osjeam - ree. - Htio sam rei, oi me vi e ne bole. - Vrlo dobro! - Dr Hesse provjeri i osvjedoi se da je osjetljivost oiju stvarno v e smanjena. Sestra Ethel mu pru i ponovo pripremljenu injekciju. - Otvoriti oi, moli m ... to jae mo ete! -On oprezno ra iri vjee, taj put ubode direktno najprije u lijevo oko, i to sa stra nje strane u samu spojnicu, a zatim i u desno oko. - Tako, to b i bilo sve! Profesor Bergmeister i dr Hilpert promatrali su, ispod svjetiljke, specijalne re ndgenske snimke po Combergu. 253 - Uope i nije tako lo e kao to sam se bio pobojao - ree dr Hilpert. - U desnom oku p er-forativne ozljede bulbusa, temporalno, na rubu ro nice ... to je sve! I ova man ja perforacija na lijevom oku, u skleri nazalno, ne zadaje mi glavobolje ... - Da - odvrati profesor Bergmeister - ali ako se ne radi o komadiu metala... Dr Hilpert slegnu ramenima. - U tom sluaju nemam drugog izbora no da ih poku am preparirati, a ini mi se da bi to pri ovoj operaciji bilo mogue bez povrede ro nice. -On stavi snimke, jednu za dr ugom, pod svjetiljku. Promatrao ih je veoma pomno kako bi upamtio tonu poziciju s tranih tijela. - Ta pogledajte malo ovo! - ree odjednom profesor Bergmeister. - Da, prokletstvo! - Perforacija bulbusa u podruju ro nice! - Hm ... da - zami ljeno e dr Hilpert. - Hoete li s time zapoeti? - upita profesor Bergmeister. Dr Hilpert prijee rukom preko svoje glatko izbrijane brade. - Ne, radije bih to ostavio za kraj... - Dobro. Ne elim se mije ati u va rad -ree profesor Bergmeister. - To je va a operacij a. Po li su u sobu za predoperacijske pripreme. Prali su ruke propisanih pet minuta u posudama s tekuinom za dezinfekciju. Za sve to vrijeme nisu progovorili ni rijei. Profesor Bergmeister je znao da se dr Hilpert ve potpuno koncentrirao na predsto jeu operaciju i po tovao je njegovu utnju. Sestra Gerda im pru i sterilne rupce za brisanje, pomogne najprije profesoru, a za tim i doktoru Hilpertu da navuku ogrtae za operacije koje 254 im je onda straga zavezala. Oni stave kape i povezu maske pred usta. Jedan za drugim u li su u operacijsku salu. Dr Hesse, koji je jo jednom osluhnuo otkucaje srca pacijenta, uspravi se kad su u l i. - Mo emo - ree kratko. Profesor Bergmeister stavi dr a vjea, koji mu je pru ila sestra Ethel, u desno oko. Ok o je sad bilo irom otvoreno. - Molim te, pogledaj prema unutra, Mi-chael... sasvim u smjeru nosa ree. - Da, tako je dobro! - On iz ruke sestre Ethel uzme tanku sterilnu iglu s p erlonskom niti, ubode dva, tri puta u spojnicu i na taj nain fiksira oko u tom, p rema unutra okrenutom polo aju. Kraj niti zadr ao je u ruci. Sestra Gerda je dogurala ogromni elektro-magnet. Dr Hilpert uzme metalni instrum ent oblika pisaljke koja je svojim gornjim krajem dopirala u polje elektrinih sil a. Prije no to je instrument pribli io oku pacijenta, nogom ukljui struju. U velikoj se prostoriji sad nije ulo ni ta do tihog zujanja magneta.

Dr Hilpert sad vrlo oprezno primakne oku pacijenta fini instrument i samim njego vim vr kom ue u perforiranu ranu. Dok je magnetom prodirao, pokreui ga veoma oprezno, sve dublje i dublje u ranu, ti ina u operacijskoj sali bila je gotovo neprirodna, olovno te ka. Zaustavljena daha, i lijenici i sestre, u tih su nekoliko tjeskob-ni h sekundi ukoena pogleda promatrali njegovo lice. Tada, tek laki trzaj njegovih obrva otkri presudni trenutak: konano je nai ao na la gani otpor. Oprezno, vrlo oprezno, on podigne instrument, 255 povue ga k sebi i... komadi metala bio je pred njim. Dr Hilpert se uspravi i s gotovo neprimjetnim smje kom u uglu usana poku a se na aliti : - No, taj si komadi metala Michael mo e sauvati kao privjesak! - ree. Ali napetost je bila i suvi e velika. Nitko se nije nasmijao. Dr Hilpert iskljui struju, pru i instrument sestri Gerdi, ona skine metal te odmah dezinficira instrument. Profesor Bergmeister oprezno izvue iz spojnice perlonsku nit, kojom je bio fiksirao oko sa strane, i skine dr a vjea. Sestra Ethel stavi prov izorni povoj s masti za spreavanje upala. Sad profesor Bergmeister postavi dr a vjea u lijevo oko te ga fiksira pomou igle i pe rlonske niti u polo aj prema gore. Tad ogromni elektro-magnet ponovo stupi u akcij u. Dr Hilpert ukljui struju, unese fini instrument najprije u malu perforaciju nazal no u skleri. Ponovo su prolazile sekunde pune tjeskobe ... Dr Hilpert ne naie ni na kakav otpor. On poku a prodrijeti dublje ... hladan znoj mu orosi elo. Gotovo i nije primijetio da mu je sestra Gerda pri la iza lea i obrisala mu sljepooice steril nim rupcem. Konano podigne oi i susretne se s pogledom profesora Bergmeistera. Uslijedilo je j edno od onih sporazumijevanja kakva su mogua samo izmeu ljudi koji su za svog dugo godi njega zajednikog rada nauili da jedan drugome itaju i najskrovitije, najtananije isli. Obojica su znala: sigurno se radi o iverku ili o krhotini stakla. Pre-para cija je bila neophodna ... Dr Hilpert ponovo zapone tra iti elektro-magnetom, ali ovaj put unese instrument u veu perforaciju u predjelu ro nice. 256 Napetost u operacijskoj dvorani bila je sad tolika da se svima inilo da cijeli ta j postupak traje beskrajno dugo ... A zapravo je dr Hilpert ve nakon nekoliko sek undi, upravo neoekivano brzo, nai ao na otpor kojemu se nadao i uspio izvui komadi la gano zakrivljena metala, dugog gotovo pola centimetra. On iskljui aparat i pru i in strument sestri Gerdi. Sestra Ethel je ve pripravila skalpel, tanak poput vlasi. Trenutak su svi, zadr ava jui dah, ukoeno gledali na oko pacijenta koje je, u jarkom svjetlu svjetiljaka ope racijske dvorane, le alo pred njima kao ... ogoljelo. Tad dr Hilpert skalpelom zare e prvi fini rez kroz spojnicu. Iznenada nastupi jako krvarenje. Bio je povrijedio jednu malu ilicu. Dr Hilpert u zme, i ne okre-nuv i se, sitnu srebrnu tipaljku koju mu je sestra Ethel pru ila Stisn e najprije jedan, pa zatim drugi kraj prerezane ile, stegne pomou jedne niti oba k raja, ukloni tipaljku. Podruje za operaciju le alo je sad pred njim otvoreno i bez k rvarenja. Ali strano tijelo se jo nije moglo otkriti. Dr Hilpert zare e dublje, pro iri rez... sasvim tiho, gotovo apatom, ree: - Pincetu! Nagnuo se sad sasvim duboko - ne, nije se prevario: to je strano tijelo, kao to j e i pretpostavio, bio iverak tanak poput vlasi. Uspije mu da ga uhvati pincetom i izvue, a onda pru i pincetu s iverkom sestri Gerdi. Sestra Ethel je ve pripremila iglu i svilenu nit za za ivanje rane. Sve je trajalo jo samo minutu. - Gotovo! - ree dr Hilpert odahnuv i i is-praviv i se. 17 - Oima ljubavi 257 Profesor Bergmeister ukloni dr a vjea i nit kojom je bio fiksirao oko. - Spa en si, Michael, gotovo je - ree. - Sestro," vi znate to vam je sada initi... atropin kapi radi smirivanja i mast za spreavanje upale. Jo sve do petka, svakog

dana penicilin intramu-skularno. - Da, gospodine profesore - potvrdi sestra Ethel, ali niim nije odala da sve te upute smatra zapravo samim po sebi razumljivima, a time i suvi nim. Profesor Bergmeister se opet obrati Michae-lu: - Sve je bilo u redu. Sad e ti sestra Ethel s obje strane staviti povoj, a onda e te odvesti u tvoju sobu. Poku aj sad, prije svega, svakako malo odspavati. Jo prije no to je Michael i ta uspio rei, profesor Bergmeister ve je po ao za doktorom ilpertom i izi ao iz operacijske dvorane. Monika je u Rimu saznala za nesreu koja se dogodila Michaelu u trenutku kad je na kolodvoru Termini kupila njemake novine. U Rim je bila do la s vrstom namjerom da nikad vi e ne vidi Michaela Bergmeistera i d a u Italiji izgradi svoju novu, posve samostalnu karijeru. Ali u trenutku kad je proitala: Mike Mas-ters do ivio te ku nesreu - da li se vid mlado g pjevaa zabavnih melodija zauvijek ugasio?, zaboravila je Monika na sve, sve to se prije toga meu njima dogodilo! I sve ono neprijatno, sve prepirke i svae uine joj se silno dalekim i potpuno neva nim. 258 Nazove odmah Grammolu, njihovu diskografsku firmu i sazna da je Michael na sveuil i noj klinici, u svom rodnom gradiu, podvrgnut operaciji oiju. - I? - upita Monika jedva govorei od uzbuenja. - Je li opet sve u redu? Hou da ka em ... hoe li opet ozdraviti? - Nemam pojma! - odgovori VVinterstein grubo. - Pa sigurno ste pitali, informirali se ... ? Mike je ipak ... - Bio, dijete moje, bio! Jedna zvijezda na nebu zabavne glazbe, da, to je tono.. . ali kao bogalj mi vi e nije potreban! - Ta uope jo nije reeno ... - Ipak. Dok opet ozdravi, bit e ve zaboravljen. A ja nemam toliko novaca da bih i znova zapoeo novu propagandnu kampanju. Uostalom, hladnu kavu ne treba nikad podg rijavati! To je oduvijek bio moj princip. - Ali njegovim nastupima zaradili ste stotine tisua maraka! - Pa, to onda! Za to se vi uope uzbuujete, mala moja? Pa to uope nema veze s vama! Va ugovor sa mnom, naravno, uope se ne prekida, iako... - Fukam ja na va ugovor, krvoloe jedan lihvarski! - vikala je Monika sva izvan seb e. VVintersteina sve te rijei uope nisu uvrijedile. On se samo dobrohotno nasmija. - Kako god elite, draga moja. Meni je sve to ba potpuno svejedno! Bez Mike Master sa vi ionako vrijedite samo polovinu. A polovina za mene nije dovoljna. - Nastav io je sa svojom bujicom: -Dakle, elim vam mnogo uspjeha, mala moja... i poslu ajte to vam savjetuje star i iskusan ovjek: tra ite si kakvog bedaka koji e vas o eniti! 259 To je najbolje to mo ete sada uiniti. Djevojka poput vas nikad nee napraviti karijeru ! - Spustio je slu alicu jo prije no to je Monika i ta uspjela rei Ona rezervira kartu za avion i napusti Rim a da ga pravo i nije vidjela. Idueg dana u rano poslijepodne ve je stigla na onu kliniku. Zamolila je vratara za broj Mi-chaelove sobe i uputila se samosvjesno i sigurno onamo. Nije, dodu e, bilo vrijeme za posjete, no vratar je smatrao da nema razloga da zbog toga zadr ava ta ko lijepu djevojku, pogotovo ako jo i posjeuje profesorova sina. Monika otvori dvostruka vanjska vrata, kratko zakuca i ude. Michael se naglo probudi iz nemirnog polu-sna. - Sestro ... ? - upita nesigurno. - Ja sam to... Monika! - Njen je glas bio tako pun mladenake ivotne radosti da je tihom bolesnikom sobom odjeknuo poput zvuka fanfara. Michael se poku a pridii, ali se onda opet bespomono spusti na jastuke. - Mislio sam da si... u Italiji! - Ali sad sam ovdje! - Rimski ljepotani, vjerojatno, nisu zagrizli? -ree Michael, vrsto odluiv i da e je r adije povrijediti no izazvati njeno sa aljenje. - Smije i to pretpostaviti ako ti ba priinja veselje - odvrati Monika mirno i pris tupi njegovu krevetu ispitivaki promatrajui njegovo izgrebe-no lice. - No, ini se d

a ti se, osim povreda na oima, nije ba bog zna to dogodilo - primijeti. U prvi mah ove Monikine rijei zabezeknute su Michaela, ali odmah zatim, shvativ i d a je ona 260 prihvatila igru i zabavljajui se tom njihovom uzajamnom komedijom, on se kratko n asmije: - Ti zaista ima dobre ivce! - Sto je? Zar sam te neim razoarala? - Sjela je tik do njega, na rub kreveta. - V jerojatno si oekivao da u se rastopiti od sa aljenja? Ali tu si na posve krivom putu ! Za to bih jadikovala nad tobom? Vidio ti ili bio slijep, tvoj se karakter, na alo st, nee nimalo izmijeniti. Opet se morao nasmijati, ovaj put s olak anjem. - A taj moj karakter je vrlo lo , je li? - I te kako! Ti si najbezobzirnija, najokrutnija, najegocentrinija hulja koju sa m ikad srela! - Zahvaljujem ti na iskrenosti. Samo, zanima me, za to si onda uope do la k meni? - Na alost, potreban si mi za na nastup. VVinterstein mi je vrlo jasno dao do zna nja da mu ja sama nisam potrebna. Ta ja sam samo slabija polovina ili, bolje reen o: slaba treina. - Winterstein je i meni pisao - ree Michael, ponovo posve ozbiljan. Monika osjeti da joj je nemogue prikriti smetenost i bila je prvi put sretna to je on ne mo e vidjeti. - Winterstein je svinja! - Pa upravo ... Nije mu dala da nastavi. - Ali, ta to jo ne znai da je na a karijera propala! Poet emo opet iznova, i bez Wint erstei-na! - Ne - ree Michael odluno. - Prestat u s tim ou-biznisom. Opet u nastaviti sa studijem ... Smatra li to vrlo ludom odlukom? - Nimalo. - Dobro da to shvaa ... Zna , kad mi se to dogodilo, ta nesrea, kad sam le ao bespomon , 261 s velikim bolovima... tek sam onda shvatio to predstavlja poziv lijenika, to to zap ravo znai biti okulist... bolesnicima sauvati vid, pomagati ljudima... Ono to smo m i radili bilo je samo ... ah, ne to bez veze! - Jesi li to ve rekao svom ocu? - upita Mo-nika vrlo mirno. - Ne. Ti si prva osoba s kojom o tom razgovaram. - To je lijepo - odvrati. I dalje je sjedila ne miui se. - Zao mi je, naravno, to te moram ostaviti samu... znam da bi bilo i suvi e zahti jevati od tebe da... da me eka dok zavr im studij. Rumenilo joj oblije lice. Kako je bilo dobro to je sad nije mogao vidjeti! - to eli time rei? - upita Monika silno se trudei da zatomi uzbueno podrhtavanje gla a. - Vidi , znam da sam odabrao najgluplju situaciju za branu ponudu, ali tek otkako ovdje ovako bespomono le im, poeo sam zapravo razmi ljati o sebi, o svom ivotu, o ljudi ma koji mi ne to znae ... Pa, pitati je dozvoljeno ... dakle, pitam te sasvim slu be no: hoe li postati mojom enom? - Zar to govori ozbiljno? - ona gotovo poskoi. - Ah, Mike! - Monika se nagnu nad njega i poljubi ga vrlo nje no kako ga ne bi ozlijedila. Svojim dugim sna nim prstima prelazio je preko njena lica. - Znai li to da pristaje ? - Zar si i sekundu mogao u to posumnjati? -upita ga, istovremeno se smijui i plaui od sree. - I ja u natrag na faks ... no, promijenit u studij, prijei u na studij za medicinsko-tehniku asistenticu, ili bilo to slino kako bih ti kasnije mogla biti ko risnom ... Ah, Mike, kako sam pro262 klinjala tu nesreu, a kako sam sad gotovo sretna to je sve tako zavr ilo. Uvijek emo se slagati, je li? On je uhvati za vr ke prstiju i poljubi ih.

- Volim te, Moni... trebalo mi je dugo dok sam to shvatio... ali volim te cijeli m svojim biem! Tjedan dana poslije operacije Michaela Berg-meistera izvaene su prve niti, a toko m idueg tjedna i ostale. Monika je svakog dana posjeivala Michaela. Bila je prisutna i u trenutku prve pro vjere vida. Michaelovo stanje kretalo je nabolje. Postepeno su mu ve skidali i po voje. Nakon mnogih te kih trenutaka strahovanja za Michaela, svima je pomalo laknulo. Al i pro lo je jo stanovito vrijeme, puno tjeskobe i za Michaela i za one koji su ga v oljeli, dok se konano ustanovilo da e njegova sposobnost vida biti dovoljna za oba vljanje zvanja koje je odabrao. Na desnom oku nije ostalo nikakvih posljedica u odnosu na vid, ali na lijevom je oku, uslijed stvaranja o iljka, na inae posve bist roj ro nici, jaina vida smanjena na dvije treine normalnog vida. Ubudue e Michael mora ti nositi naoale. - To ni ta ne smeta, Mike - rekla je Monika sva sretna. - Kad naveer budemo izlazi li, mo e staviti monokl... i bit e samo interesantan! Michael se samo smijao. Bio je i suvi e radostan, a da bi to mogao rijeima izraziti . - Vi ste to prekrasno izveli, gospodine profesore - govorila je Monika svom bud uem svekru i gledala u njega sva blistajui od sree. - No, u prvom redu mogla bi me osloviti malo prisnije, familijarnije - ree profe sor Berg263 meister smje kajui se - a u drugom redu, ja sam samo asistirao pri operaciji. Uosta lom, bit e to, vjerojatno definitivno, posljednja operacija pri kojoj sm sudjelova o. Koncem ovog semestra sasvim se povlaim s klinike i bavit u se samo jo znanstveni m radom. - Nee li vam to biti ao, tata? - upita Monika. - Lagao bih, ako bih to poku ao poricati. Ali ipak mi je dra e donijeti jednu ma i bolnu odluku negoli imati osjeaj da i ja pripadam svim onim starim lijenicima koji ne znaju kad je trenutak da se povuku, iako svojim radom mogu jedino jo izazvati nesreu. A sada kad znam da e Michael krenuti mojim stopama, taj mi odlazak ne pad a vi e tako te ko... pri tom mislim da i ne treba naglasiti injenicu da u dr Hilpert u imam dostojnog nasljednika. Eto, uspio sam u svojim nastojanjima da on zauzme moje mjesto i postane ef klinike, mada zasad samo kao vr ilac du nosti. Ali ini mi se da je tako potpuno u redu - ree profesor Bergmeister osmjehnuv i se svom primariusu . Michael i Monika srdano su estitali doktoru Hilpertu. - Kako bi bilo da veeras, u ast ovog dana, nas etvero poemo zajedno na veeru? - pred lo i Monika. - Mo da u onaj na simpatini, mali restoran? - Ideja nije lo a - nadove e Michael odmah. - Ta uope jo nismo zalili na e zaruke! - Da, poite, ali ja plaam! - ree profesor Bergmeister. - Samo, na alost, sam ipak n eu moi prisustvovati. Moram, naime, otputovati jo podnevnim vlakom. Michael je shvatio da njegov otac putuje u Miinchen. 264 Istoga dana poslije podne u la je u radnu sobu doktora Hilperta Gabrijela Zerling. On skoi i ponudi joj stolicu, ali Gabrijela odbije. - Ne, hvala, do la sam samo da se oprostim ... prelazim, naime, idueg semestra na fakultet u Gottingenu. - Za to? - elim malo promijeniti sredinu. - To ti ne vjerujem! - A za to mi ne bi vjerovao? Zar ti se to ini tako neobinim? - Odlazi stoga to se jo uvijek ljuti na mene ... ne, dopusti da sad ja govorim! U m euvremenu sam shvatio da je sve ono to si rekla o Kseniji von Scholler potpuno tono , prava istina. Zapravo sam sve to i ja sam uvijek znao ... ali, eto, ima nekih stvari u ivotu koje ovjek nerado priznaje sam sebi. - Pa -" Gabrijela se osmjehnu - mo da sam i ja malo pretjerala. - Dakle ... onda je sve u redu? Hoemo li se opet pomiriti? - On joj pru i ruku. Ga brijela je prihvati.

- Da budem iskrena - ree smje kajui se vragoljasto - doista bih vrlo nerado oti la a da se prije toga nisam s tobom pomirila. Dr Hilpert povue svoju ruku. - Ti, dakle ... ipak eli otii? - Bezuvjetno. - Ali... slu aj... - Vjeruj mi, tako je bolje. Samo bi jedan drugoga ometali. - Da li bi smatrala ometanjem i to kad bih te zamolio da se uda za mene? - Da, upravo to. Ta ja elim postati lijenicom, a ne domaicom. - Onda... ja ti nisam nikad ni ta znaio? 265 - Gluposti! Postojalo je ak i jedno doba kad sam bila sva luda od ljubavnih brig a i ljubomore. Ali upravo to je bila dobra kola za mene. 2ena se nikada ne smije sva predati mu karcu jer onda je izgubljena! - Kakvih li ludih ideja! - Vidi , a meni se ine posve razboritima ... - Ne, sve su to nepro vakane blezgarije! Ona se nasmije i. - Idem sad u Gottingen i vratit u se tek kad u d epu budem imala zavr ni ispit i dok torat. A onda... - Ali, da bi sve to postigla treba ti jo bar nekoliko godina! - Tim bolje. Ta oboje smo jo mladi, koristimo, dakle, tu mogunost da bi ispitali svoje osjeaje ... Uostalom, jedna stvar neka ti odmah bude jasna: nikada se neu odrei svog zvanja, ni tebe radi! - Ta ti si bez imalo srca! - Hvala Bogu! Da ga imam, ti bi mi ga ve odavno bio slomio! - nasmije se Gabrije la. On je zagrli i poljubi. Jo jednom su do ivjeli ne to poput odjeka svoje nekada nje sree. - Pisat u ti! - ree Gabrijela kad mu se izvila iz zagrljaja. - Da, pi i mi... odmah! Molim te! Jo jedanput su se poljubili, ali ovog puta bio je taj poljubac drugaiji, gotovo pr ijateljski. Oboje su znali da je to kraj njihove ljubavi mada to nijedno od njih nije izgovorilo. Ispratio ju je do vrata i gledao je za njom kako odlazi: vitka, tamna prilika uz dignute glave. Ve etvrti tjedan le ala je Vera Bergmeister u okru noj bolnici u Steiningenu. Iako su je lije266 nici stalno uvjeravali da se njeno stanje pobolj ava, osjeala se jo uvijek vrlo mala ksala. Bila bi najradije ostala u krevetu i ne bi uope vi e ustajala. Morali su je gotovo prisiljavati da svakog dana bar nekoliko sati bude na nogama. I sama je i suvi e dobro znala da sva ta bez-voljnost i klonulost nije posljedica pretrpljenog potresa mozga ve posljedica bolnog saznanja da je u ivotu u svemu, am a ba u svemu pogrije ila. Nije poput ostalih pacijentica stalno zapitkivala: Kada u biti otpu tena, gospodine doktore? Naprotiv, bila je gotovo sretna da mo e ostati to du e u zati ju svoje bolesnik sobe, u kojoj se osjeala na neki nain za tiena od svega ega se bojala, od svega to ju je muilo. Grozila se pri samoj pomisli na bezlinost svoje sobe u Munchenu, u asavala se, goto vo ju je hvatala panika na pomisao da e se ponovo morati upustiti u borbu ... u o dvratnu borbu za afirmaciju, za prevlast u zvanju ... Odakle smoi snage za bezobz irna rivalstva, trku s mlado u, pre-predenost, rafiniranost... ? Ta ona tome vi e nije bila dorasla! Osjeala se tako umornom ... slabom ... prevarenom ... Pobjeenom na svim front ovima! A uza sva ta njena strahovanja i probleme muila ju je i briga za Michaela. U sobu je u la sestra i rekla sa smije kom punim obeanja: - Mislim da bismo se mogli malo dotjerati, gospoo profesor, imate posjetu! Ove rijei prekinule su nit Verinih tjeskobnih razmi ljanja i probudile je iz njene apatije... Prva joj je pomisao bila: Michael! Srce joj sna no zakuca pri pomisli da njegov dolazak ujedno znai i da je zdrav! Ali kad joj je sestra htjela i -etkati kos

u i pru ila joj kove i s toaletnim pri267 borom, Vera se ustezala da bilo to uini kako bi ljep e izgledala... - Nije potrebno, sestro, doista nije potrebno - ree ona s umornim smije kom. Htjel a je da je Michael vidi nedotjeranu, prirodnu ... onakovu kakovom su je uinile s ve njene godine. Mo da e ga to izlijeiti njegova djeakog zanosa koji je gotovo kobno z avr io. No, u trenutku kad je njen mu stupio u sobu, Vera po ali to ipak nije poslu ala sestru ... Poku a ne to rei, ali je ne to tako stegnu u grlu da nije bila u stanju izustiti n i rijei. I profesor Bergmeister je bio veoma zbunjen. - Nadam se - ree naka ljav i se - da ne dolazim u nezgodan as ... Upravo takvim njegovim rijeima, gotovo nekom ispriavanju, zaista se nije nadala. - Klaus! - izusti ona iznenaena, smetena, s te kom mukom prikrivenom rado u i uzbuenje m u glasu. On prie, privue stolicu uz njen krevet, sjedne. - Do ao bih i prije, ali Michael... - Kako mu je? - Sve je u redu. Morat e, dodu e, nositi naoale, ali inae ... - O, Bo e moj, kako me to raduje! - To mo emo zahvaliti samo tebi, Vera. Da nije bilo tebe... - On se opet naka lja. - Zna , razgovarao sam s Michaelom ... Ispriao mi je sve. Bilo je to ... - Tra io je rijei kojima bi to izrazio. - Bilo je doista predivno od tebe to si me, usprkos svemu, odmah nazvala. Ne, nemoj mi rei da je to bilo prirodno, samo po sebi razu mljivo ... to ja znam bolje od tebe. Ona je utjela. Samo je gledala u njega ... u njegov visoki, malo pognuti stas, u njegove lijepe, uske ruke, u njegove tople, mudre oi... 268 Tek kad ju je ta utnja poela pritiskati, upita: - A ti, Klaus? Kako je s tvojim zdravljem? - Koncem ovog semestra napustio sam kliniku. Ali ne treba da zbog toga bude zabr inuta, ve u ja uspjeti zaraditi toliko novaca koliko je potrebno. - ao mi je ... tako sam se bila nadala da u se uspjeti osamostaliti. - Znam. - Meutim, injenica jest - ree Vera, a trebalo joj je mnogo svladavanja da bi to iz rekla: -Zakazala sam. Uvijek sam se smatrala glumicom, no izgleda ba kao da sam . .. eto, propustila pravi as da to i postanem. - To mi je doista ao - poku a je utje iti profesor Bergmeister. - Ali ve u negdje nai neko namje tenje kojim u dovoljno zaraivati za ivot. Bude li p ebno, mogu negdje raditi i kao ... domaica ... Reakcija koju je oekivala, izostala je. On samo vrlo mirno ree: - to se toga tie, znam za jedno mjesto koje bi ti mo da odgovaralo ... - Zaista? - upita ona oklijevajui, zaueno uzdignutih obrva. - Da. Rije je o jednom profesoru ... nije jo ni tako star... Napunio je pedeset u. Slabog je vida. 2ena ga je napustila. Hitno mu je potrebna domaica koja bi se za njega osobno brinula ... - Klaus! - uzviknu Vera. Nije znala bi li se smijala ili plakala. - Pa, to misli o tome? - Odjednom promijeni ton kojim je dosad s njom razgovarao. Postade vrlo ozbiljan. - Zar se nee vratiti k meni, Vera? Tako si mi potrebna! - Ah, Klaus - bilo je sve to je uspjela izustiti - ah, Klaus ... 269 - Znai li to ... ? - 0, da, da, da ... vraam se kui! Samo ako me ti jo hoe ! - Ona ustade i baci mu se u zagrljaj. On je nje no poljubi. - Ne uzbuuj se, Vera. Mora misliti na sebe, na svoje stanje, pretrpljeni potres m ozga. Kolega mi je upravo napomenuo da si jo uvijek veoma slaba i osjetljiva. - Sad vi e nisam, Klaus ... sada vi e ne! Zar mi doista mo e oprostiti... sve ono to sa m ti uinila, svu onu bol to sam ti nanijela? Sve ono nerazumno, sve gluposti koje sam poinila?! - Vera, kad se nekoga voli, opra ta se. Opra ta se jo i mnogo vi e ... a napokon, ni j

a ba nisam bez ikakve krivice. Svi mi katkad grije imo ... ali bitno je da se ipak jo uvijek uspije pronai onaj pravi put! - Mislim da smo u tome uspjeli! - Ona se nje no privije uz njega. Tad se odjednom odmaknu pogledav i ga. Iznenada upita: - A Michael? - Zaruio se. S vrlo dra esnom djevojkom. Sad eli zavr iti studij, a onda e se o eniti. a sam im svoj blagoslov ve dao. - Neka ne ekaju predugo - ree Vera zami ljeno. - Srea je tako dragocjena... i kad je ovjek nae, mora je vrsto dr ati, sasvim, sasvim vrsto! 270 Marie Louise Fischer OIMA LJUBAVI Izdava OTOKAR KER OVANI - RIJEKA Za izdavaa VLADIMIR BAKOTI Lektor VALERIJA LESSNY Korektor RAJNA JOVANOVI-MARSANI Tisak LIBURNIJA, Rijeka, 1981 I Knji nica Zelina 540025597