INSTRUMENTI SA ICAMA 1.

GUDA KI INSTRUMENTI: Violina je i ani guda ki instrument koji ima etiri ice, koje se timuju u intervalu iste kvinte. ice se, po ev od najdublje, timuju na visine slede ih tonova: ge (g), de1 (d1), a1 (a1), e2 (e2). Violina je najmanji instrument u porodici guda kih instrumenata, u koje, pored violine, spadaju i viola, violon elo i kontrabas. Stvaratelji violina: Andre Amati, ovani akomo Dala Korna, Zaneto di Mi el da Montekjaro, Antonio Stradivari, akomo Gvarneri. Violina se sastoji iz dva osnovna dela: gudala i violine. Violina se sastoji iz kutije (rezonatora), koja poja ava zvuk ica. Njena gornja daska je od smrekovog drveta, sa izrezanim otvorima u obliku latini nog slova f, pa se s toga nazivaju f-otvori. Donja daskadno, je napravljena od javorovog drveta. Stranice kutije su sastavljene od est du ica, na ijim sastavima sa godnjom i donjom daskom iz unutra nje strane stoje crveni epovi. Na kutiju se nastavlja vrat s gornje strane zaobljen. Izma u vrata i glave se nalazi pra i , da ica od tvrdog drveta (abonos). U glavu su usa ene etiri ivije, a glava se zavr ava pu em. Na kutiji se nalazi mosti (kobilica) tanka drvena plo ica, ija je funkcija da prenosi treperenje ica na kutiju, a zaobljenost gornje strane omogu ava sviranje na svakoj ici posebno. Na donjem kraju kutije ice su pri vr ene za kordar. Kordar je petljom koja prelazi preko donjeg pra i a pri vr en za dugme. Violina se dr i ispod brade, a iznad levog ramena. Desna ruka naj e e prevla i gudalo preko jedne ili vi e ica. Nekad se (znatno re e), umesto toga, ice okidaju desnom rukom. Prsti leve ruke padaju na hvatnik, i tako skra uju du inu ice koja treperi, na taj na in proizvode i razli ite visine zvuka. Ukoliko leva ruka ne pritiska icu, ka emo da se tada svira prazna ica. Desna ruka je odgovorna za kvalitet tona, ritam, dinamiku, artikulaciju i za izvesne (ali ne sve) promene boje zvuka. Razli iti na ini sviranja desnom rukom esto se nazivju na ini ili potezi.

Poznati violinisti: * Henrik Vijenjavski * Ja a Hajfec * Jozef Joakim * Leonid Kogan * Fric Krajzler * Gidon Kremer * Jehudi Menjuhin * David Ojstrah * Nikolo Paganini * Jicak Perlman * Pablo de Sarasate * ak Tibo * Viktor Tretjakov * Pinkas Cukerman * Isak tern

Nemogu e je izdvojiti samo nekoliko kompozitora zna ajnih za stvaranje violinske literature. Izbor nije ni malo jednostavan, ali imate priliku saznati ne to o najve im me u njima. To su: Arkan elo

Koreli, Antonio Vivaldi, Nikolo Paganini, uzepe Tartini, Johan Sebastijan Bah, Feliks Mendelson, Volfgang Amadeus Mocart, Henrik Vijenjavski, Pablo de Sarasate. Viola je instrument sli an violini, samo ne to ve i. Kod viole je gornja granica visine tona c3 u orkestarskom izvo enju, a u solisti kom dosti e i do a3. Viola je manje virtuozan instrument, a ton odlikuju tamnije boje od violine. Postoji jo jedna razlika izme u ova dva instrumenta, a to je notacija. Kod viole zapis nota se vr i u alt-C klju u, dok se kod violine vr i u violinskom. Viola je prete no orkestarski i kamerni instrument. Solo literatura joj je oskudna. Volfgang Amadeus Mocart je komponovao Koncertnu simfoniju za violu i violinu, a Hektor Berlioz je napisao simfoniju Harold u Italiji za solo violu. Tako e postoje koncerti Georga Fridriha Hendla i Johana Kristijana Baha za violu. Violon elo je guda ki instrument sa etiri ice (C-G-d-a), koje su na timovane tako da svake dve susedne grade interval iste kvinte. Ovaj tim je za istu oktavu ni i od tima viole. Violon elo je mnogo ve i instrument od violine pa se pri sviranju dr i me u kolenima, oslonjen no icom na pod. Zbog izrazitih osobina-velikog tonskog obima, prijatne boje i znatnih tehni kih mogu nosti-pored violine, najzna ajni je instrument orkestarkog, kamernog i solisti kog muziciranja. Kontrabas je najve i i po registru najdublji guda ki instrument sa etiri ice (nekada je imao tri). Pripada grupi guda kih instrumenata kao i violina, viola, violon elo i bege . Gudalo za kontrabas je najkra e i najte e, u odnosu na ostala. Svira se stoje i ili sede i na visokoj stolici. Dva su se oblika kontrabasa zadr ala do danas. Nema ki model i zastupljeniji italijanski. Razlikuju se i na ini dr anja gudala. akom odozdo je danas ve ustaljen na in dr anja, nasuprot re em dr anju gudala kao to je akom odozgo, poput onog na violini ili violon elu. Registar kontrabasa je u kvartnom razmaku od 1E,1A,D,G. Kontrabas je solisti ku ulogu u orkestru stekao tek u malim sastavima d ez muzi ara. D ez kontrabasisti zna ajno oboga uju svira ku tehniku i poziciju kontrabasa u porodici tradicionalno solisti kih instrumenata. Zna ajni inovatori na instrumentu su Oskar Petiford (Oscar Pettiford), koji progla ava kontrabas najva nijim instrumentom u orkestru; Rej Braun (Ray Brown), koji je u na in okidanja ice uneo odmerenost i fino u zvuka; Pol ejmbers (Paul Chambers) koji se odlikovao ve tim solo deonicama gudalom, za razliku od naj e eg sviranja okidanjem ice; arls Mingus (Charles Mingus), koji uvodi tre i prst u sviranju leve ruke (na vratu instrumenta). 2. INSTRUMENTI SA OKIDANJEM ICA: Harfa je najve i i najslo eniji savremeni intrument sa icama koje se trzaju. ice su razapete vertikalno u velikom trostranom okviru, koji ine uspravan stub na postolju, ukoso postavljen iroki rezonator i na gornjoj strani karakteristi no izvijen "vrat" instrumenta. U postolju se nalazi sedam pedala, koji preko poluga u stubu dejstvuju na mehanizam pokretnih to ki a na vratu i pre timavaju ice, skra uju i ili produ avaju i njihovu du inu. Sa svojih 46 do 48 ica, harfa zahvata (posle orgulja i klavira najve i) tonski raspon od est i po oktava. ice se trzaju prstima obe ruke, dok se rezonator naslanja na desno rame svira a, a obe noge upravljaju pedalama. Zarad lak eg snala enja me u velikim brojem ica, svaka C- ica (Do) je crvene, a svaka F- ica (Ef) je plave ili crne boje. Zvuk harfe je bogat i plemenit, ali nevelike snage i prodornosti, tako da dolazi do izra aja najbolje u solisti kom izvo enju ili solo-epizodama u orkestru. Jedino glisando, koji je mogu brzim prevla enjem preko ve eg broja ica, esto i obema rukama, mo e da se probije i kroz gu i zvuk orkestra. Zahvaljuju i dosta dugom odzvuku ica (prete no du ih), harfa je izuzetno pogodna kao akordski instrument, naro ito za izvo enje arpe ata koji su i dobili ime po ovom instrumetnu. Sledstveno, ona se esto mo e sresti kao pratnja nekom melodijskom instrumentu ili glasu. Gitara je i ani instrument. Naj e e ima 6 ica [e - a - d - g - b - e], koje zvu e oktavu ni e. Zvuk se posti e okidanjem ica prstima ili trzalicom (plektronom, plektrumom). Svaka gitara ima sljede e djelove: * ivije - nalaze se na glavi gitare i ima ih onoliko koliko ima ica. ivijom se timuje ica. 2

* Glava - Na njoj se nalaze ivije, a ima i reklamnu ulogu * Vrat - Vrat je srednji deo gitare, na njemu se nalaze pragovi i na njemu se stiskaju ice nakon ijeg se okidanja dobija zvuk. * Pragovi * ice Smatra se da gitara vodi poreklo sa Bliskog istoka (Persija). Re gitara i poti e iz Persije. Git zna i muzika, a tar ica. Gitara je postala popularna u 14 veku, kada je dospela u paniju. Kompozicije na gitari pisali su Garsija, ubert, Paganini itd. Sada se gitara najvi e koristi u rok i metal muzici. Savremeni klasi ni gitaristi i kompozitori: Leo Brauer (1939) Rolan Diens (1955) Nikita Ko kin (1956) D ulijan Brim (1933) D on Vilijams (1941) Aleksandar Lagoja (1929) Oskar Gilja (1943) Dejvid Rasel (1953) Romerosi (otac i tri sina) Bra a Asad Hubert Kepel Jeren Zol er Kazuhito Jama ita Du an Bogdanovi Tambura je narodni trzala ki instrument. Trzalicom, koja se ve na spomenuti na in dr i me u prstima, se udara u ice kako bi se dobili kratki tonovi ili tr e kako bi se dobili dulji tonovi. Tambura naj e e ima 4, 5 i 6 ica no broj varira. Tambure su jednoglasne, dvoglasne i troglasne. Tambura ima tri dijela: trup (korpus), vrat i glavu. Mandolina je trzala ki instrument. Najpoznatija je kao glazbalo koje nikad nije palo u zaborav. Ime je dobila po svojem obliku jer na talijanskom mandolino zna i "mali badem". Hvataljka mandoline ima pragove kao i gitara, a uga a se poput violine. ice su od metala i poredane u etiri para, od kojih je svaki ugo en na istu notu. To omogu uje jednu od najsvojstvenijih zna ajki sviranja na mandolini i naju inkovitiji na in odr avanja zvuka, brzi tremolo izme u dvije note iste visine.

DUVA KI INSTRUMENTI 1. DRVENI DUVA KI INSTRUMENTI: Flauta je muzi ki instrument koji spada u porodicu drvenih duva kih instrumenata. Sastoji se od tri ili rje e etiri dijela, koji se na spojevima uvla e (uklapaju) jedan u drugi i time se kontroli e timanje. itav instrument je duga ak oko 67 centimetara. Ulaz za zrak postavljen je sa strane i okru en je plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju nalije e donja usna svira a. Glava se nalazi naprijed i zatvorena je. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu koji slu i za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najva niji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najve i broj rupica, koje proizvode tonski zvuk, esnaest do osamnaest poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokre u. Na zavr nom dijelu koji je otvoren nalaze se dvije do tri rupice. Mala flauta je upola manja od flaute, obim joj je za oktavu vi i, ra unaju i od osnovnog tona flaute d1: d2 - c5 Zvuk male flaute je svjetao, piskav i vrlo prodoran, naro ito u srednjem i visokom registru, dok su tonovi niskog registra sli ni flauti i mogu se kombinovati sa njom. Klarinet je drveni duva ki instrument sa ednostrukim ezi kom od trske. Po etni dio mu e usnik, kljunastog oblika, na i u se ravnu stranu, preko ulaznog otvora cijevi, nalije e ezi ak, u vr en na donjem kra u obru em sa arafom. Cijev ima etiri dijela, ko i se uvla e edan u drugi, a zavr ni e ljevkast (tzv. korpus) i po rubu opto en metalnim prstenom. Na cijevi se nalazi veliki bro rupica, od kojih se jedan dio pokriva jagodicama prstiju, a ostali poklopcima (tzv. klapnama) koje se pokre u slo enim sistemom poluga. Mehanizam savremenog klarineta je vrlo usavr en, kao i izvo a ka tehnika, tako da on spada me u najvirtuoznije instrumente po lako i s kojom se mogu izvoditi i krajnje brzi i slo eni tonski pokreti. Raspon izvodljivih tonova mu je najve i od svih duva kih instrumenata, a sam ton je bogat i izra ajan, pogodan za vrlo razli ite muzi ke karaktere. Posebna odlika klarineta je irok raspon tonova i glasno e od skoro jedva ujnog zvuka do vrlo prodornog, naro ito u visokim tonovima. Najdublji registar, tzv. almajski, vrlo je osoben po tamnoj i dramati noj zvu nosti. S obzirom na sve ovo, klarinet je me u duva kim instrumentima najsvestraniji, pa mu se i u orkestru esto dodjelju u istaknute uloge, solisti ka literatura je dosta bogata, nalazi mjesta u komornim asamblima, vode i e melodi ski instrument u duva kim orkestrima, a posebno zna a nu ulogu ima u d ezu. Klarinet se gradi u tri osnovna registarska oblika: B Klarinet (Clarinetto in Sib) koji zvu i veliku sekundu ni e od zapisanog, A Klarinet (Clarinetto in A) koji zvu i malu tercu ni e od zapisanog, i rje e kori teni C Klarinet (Clarinetto in Do) koji zvu i kako je zapisano. Za klarinet su najvi e komponovali tamic, Mocart, Betoven, Veber, Brams i Stravinski Saksofon (skra eno "Sax") je glazbalo izra eno od metala, no uvr tava se me u drvene puha ke instrumente zbog svoje mehanike ( unjasta cijev i tehnika su sli ne oboi) i originatora tj. faktora koji proizvodi ton (jednostrukog jezi ka koji je sli an klarinetovom). Sastoji se od jezi ka, usnika, lulice i samog tijela glazbala. Oboa -na prvi pogled najsli niji klarinetu, ali se na po etnom dijelu cijevi nalazi i kratka metalna cjev ica u kojoj je smje ten jezi ak, dok je ljevkasto pro irenje na kraju cijevi vidljivo manje nego na klarinetu. Zvuk koji proizlazi iz dvostrukog jezi ka pomalo je nazalan i o tar, a srazmjerno i prodoran, zbog ega se oboa katkad naziva i truba drvenih muzi kih instrumenata. Me utim, ovaj instrument mo e zvu ati i nje no i toplo, idili no i dirljivo, a to je i uloga koja joj se tipi no dodjeljuje u klasi noj muzici. Tako er, tipi na je za nju i melodika orijentalnog prizvuka.

Engleski rog-opseg mu je isti kao u oboe sa zvukom dubljim za kvintu. U tehni kom smislu je podudaran s njom i mogu ga svirati oboisti. Zvuk engleskog roga je vrlo srodan zvuku oboe, samo je ne to mukliji i tamniji, tako da mu naro ito odgovaraju melodije mirnijeg toka i sjetnog ili tu nog izraza. Melodijski registar najpovoljniji mu je izme u "a" i "c2", u tom opsegu ton mu je vrlo sna an, a opet mek i izra ajan. Po izgledu se razlikuje od oboe ne samo du inom nego i kru kastim pro irenjem cijevi pri kraju, kao i povi enom metalnom cjev icom na po etku, koja nosi dvostruki jezi ak od trske. Kru kasto pro irenje koje se ponovo su ava kod izlaza, uzrokuje zatvoreniji i malo prigu eniji ton engleskog roga za razliku od oboe. Instrument zauzima mjesto u molskim temama gdje najvi e do izra aja dolazi njegov e njiv i sanjarski karakter. Zbog toga se esto u glazbi koristi kao instrument tu nog izra aja s puno e nje i usamljenosti, poput pastoralne glazbe ili pastirske svirke. Fagot (fag. ili fg.) je puha ko glazbalo koje spada u porodicu drvenih puha kih instrumenata. Ima dvostruki jezi ak pa se tonovi artikuliraju kao i kod oboe, izgovorom sloga ti. Dana nji oblik i tehni ka obilje ja fagot dobiva krajem 19.st. Izra uje se od javorova drva. Pripada glazbalima u polo ini tenora, ugo en je in C, a opseg mu je 1B-es2. Odlikuje ga iznimno velika izra ajnost pa mo e izraziti gotovo sve - od humora do hladno e ili groteske. U orkestru odli no podr ava guda ku dionicu basa. Za poduku djece izra uje se fagottino, dvostruko manjih dimenzija. Ugo en je in F i zvu i za kvartu vi e od uobi ajenog fagota. Kontrafagot (cfag. ili kfg.) izvodi napisane tonove za oktavu dublje, odnose i se prema fagotu kao kontrabas prema violon elu. Mo e imati ugra enu "nogu", sli no flauti, ime se opseg spu ta do 2A. 2. LIMENI DUVA KI INSTRUMENTI: Truba - limeni puha i instrument, po tonu koji proizvodi najvi i, iznad tube, roga i trombona. Smatra se jednim od najstarijih instrumenata, pa se tako spominje ve u antici. Od davnina se limeni puha i instrumenti dijele na one sa " irokim zvonom" - danas porodica rogova i one sa "u im zvonom" danas porodica truba. Nekada je truba bila ograni ena samo na alikvotni niz, to ju je predodredilo za izvo enje signala i jednostavnijih melodija. Svoju ulogu u orkestru, a pogotovo u solisti koj svirci dobiva tek u 18. stolje u primjenom ventila koji su bili najprije primijenjeni na rog. Nakon to se truba afirmirala u klasi noj glazbi, postaje naro ito popularna u jazz glazbi 20. stolje a gdje je jedan od vode ih instrumenata. Instrumenti koji se smatraju instrumentima srodnim trubi su kornet, krilnica, prirodna truba i piccolo truba. Zna ajniji truba i danas su Reinhold Friedrich, Hakan Hardenberger, Jouko Harjanne, Eric Aubier, Gabriel Cassone, Ole Edvard Antonsen, Nini Rosso te mnogi drugi. Trombon- kod njeg se visina tona dobiva pomo u cuga. Njegova je boja prodorna, sna na, ali mo e biti i veoma meka i blaga, to zavisi od ja ine sviranja. Koristi se kao okestarski i solisti ki instrument. Rog- horna je limeni puha ki instrument sa uskom, koni no bru enom, kru no zavinutom cijevi koja se pri donjem kraju pro iruje u ljevkastu zvu nicu. Zra na struja koju svira pu e u cijev prekida se titranjem njegovih usana pritisnutih na ljevkasti usnik. Na jednostavnom tzv. prirodnom rogu, koji nema ure aje za skra enje ili produljenje cijevi, izvedivi su, uz osnovni ton, prepuhavanjem samo tonovi parcijalnog niza; me utim, na ventilnom rogu posebni mehanizam sa tri ventila omogu uje izvo enje svih kromatskih tonova unutar raspona instrumenta. Prete a su roga jednostavni duha ki instrumenti na injeni od ivotinjskog roga ili ziba (slonova e), od koljke, pu eve ku ice, drvene cijevi, gline i sl., koji se javljaju od prapovijesnog doba na svim kontinentima. Takvi se primitivno gra eni rogovi nalaze i danas u folklornom instrumentariju mnogih izvaneuropskih naroda.

Rog s ventilima se pojavljuje 1815. 1920., ime je postao instrument prikladan za izvo enje dijatonskih i kromatskih ljestvica, pasa a, glisanda, trilera itd. Dok se prirodni rog gradio u razli itim veli inama i udesbama (jo uvijek se upotrebljava u B visoke dionice i F za niske), danas se u orkestru obi no upotrbljava ventilni rog u F koji ima realni opseg od 1H do f2. Zvuk je roga pun, mekan, sonoran i ima velik raspon nijansa, od posve nje nog piana do prirodnog fortea. Upotrebljava se kao instrument orkestralnih (obi no skupina od 4 roga) i komornih sastava te solisti kog muziciranja. Tuba je najdublji limeni puha ki instrument u simfonijskom orkestru. Du ina unjaste cijevi iznosi 565 cm. Prvi put je napravljen za pruski vojni orkestar 1829. godine. Vijest je brzo stigla u francusku gdje je Hector Berlioz preporu io zamjenu ophikleida tubom u Fantasti noj simfoniji. Glazba za tubu se pi e u bas-klju u. Ton tube je mekan i obao. Iako su napravljene tube raznih veli ina i oblika u skladu s raznim lokalnim zahtjevima, nisu postale poznato solisti ko skladbalo. Prvi koncert za tubu je skladao Vaughan Williams 1954. godine. Drveni puha ki instrumenti imaju razne uloge u orkestru. Iako u tehni kom i izra ajnom pogledu nemaju tako irok raspon mogu nosti kao guda ki instrumenti, ipak se pojedina ni instrumenti, pored karakteristi nih boja, odlikuju i velikom pokretljivo u, a i itav velik zvu ni fond orkestra u svim registrima pokriven je tonovima koje proizvode drveni puha i. Mogu e ih je stoga primijeniti u svakom trenutku za svaku melodijsku liniju u bilo kojem registru. Ipak, oni imaju jedan veliki nedostatak, kao i limeni puha i, a to je fizi ka ograni enost ljudskim dahom. Broj drvenih puha a u orkestru ovisi o veli ini orkestra i zahtjevima skladatelja. Obi no se smatra da je u komornim ili manjim orkestrima potreban i po eljan jednostruki sastav, odnosno po jedan predstavnik osnovne registarske varijante: jednostruki sastav 1 flauta (Fl.) 1 oboa (Ob.) 1 klarinet (Cl.) 1 fagot (Fg.) U ve im orkestrima razlikuju se sljede i sastavi: dvojni sastav 2 Fl. 2 Ob. 2 Cl. 2 Fg. Katkad se u ovom sastavu mo e predvidjeti da izvo a II. flaute svira i pikolo flautu (ozna ava se II Fl. muta in Picc. ), a tako er su mogu i II Ob. muta in C.i. (engleski rog), kao i II Cl. muta in Cl.B (bas klarinet), ali rje e. trojni sastav (naj e i sastav) 1 Picc. 2 Fl. (ili 3 Fl., pri emu III Fl. muta in Picc.) 2 Ob. 1 C.i. (ili 3 Ob., pri emu III Ob. muta in C.i.) 2 Cl. 1 Cl.B (ili 3 Cl., pri emu III Cl. muta in Cl.B.) 2 Fg. 1 Cfg. (ili 3 Fg., pri emu III Fg. muta in Cfg.) etvorni sastav 1 Picc. (rje e IV Fl.) 3 Fl. (III Fl. muta in Fl. contralto) 3 Ob. 1 C.i. 3 Cl. (III Cl. muta in Cl. in Eb) 1 Cl.B (rje e IV Cl.) 3 Fg. 6

1 Cfg. (rje e IV Fg.) UDARA KI INSTRUMENTI Ksilofon drveni je glazbeni instrument iz obitelji udaraljki, nalik vibrafonu. Potomak je primitivnog glazbala, drvenog dobo a s dva tona iz Afrike, Oceanije i Meksika[1]. U Europi prvi se put pojavio u 15. stolje u te se u raznim epohama nazivao poput "ljestvice" (srednji vijek), kasnije "orgulje sa tapovima", "drvena harmonika" i jo druga ije. Drvene plo ice razli iti veli ina (u nizu od jednog do etiri), postavljene su na vodoravnom okviru. Ispod njih su okomito postavljene cijevi koje slu e kao rezonator. Plo ice se u nekim izvedbama oslanjaju na noge izvo a a, a u drugim na okvire ili sanduke Suvremeni ksilofon zasniva se na nizu drvenih plo ica razli itih du ina od kojih svaka daje odre eni ton. Plo ice se udaraju drvenim palicama ili bati ima s glavom od ebonita, kau uka ili budu prekrivene vunom. Napravljen je od jednog metalnog okvira i dva podupira a na svakom kraju. Iznad okvira nalaze se dva drvena rama na koja se oslanjaju rezonatori i drvene plo ice fiksirane na jednom zategnutom kabelu. Instrument od glazbenika zahtjeva visoku tehniku. U suvremenom orkestru zauzeo je vrlo va no mjesto, a me u prvima koji ga je primijenio bio je francuski skladatelj Camille Saint-Sans u svom dijelu Igra mrtvaca. Metalofon- razlikuje se od ksilofona, jer ima drvene plo ice razli itih du ina, a ton se dobiva udarom drvenog bati a. Zvon i i- se po konstrukciji ne razlikuju od ksilofona. Zvono je glazbeni instrument, koji pripada u skupinu udaraljki i idiofonih glazbenih instrumenata. Koristi za pozivanje vjernika na molitvu ili za druge signalizacijske funkcije. Velika zvona su lijevana od metala. Obi no su ukra ena natpisima i reljefima i akusti ki su uglavno sinhronizirani na odre eni ton. Zvono se obi no se sastoji od dva dijela: metalnog tijela (rezonatora) i (kemblja). Mala zvona mogu biti napravljena od keramike ili stakla. Zvona se u zapadnom svijetu koristite uglavno u kr anskim crkvama. Zvona se obi no nalaze u crkvnim tornju. Timpani- od svih udaraljki oni zauzimaju posebno mjesto. Mogu se timovati preko posebnih mehanizama. Gong je udaraljka ko glazbalo isto no azijskog podrijetla. Proizvodi zvuk sli an kao i tam-tam. Promjer (od 100 cm na ni e) i masa gonga odre uju visinu tona u rasponu od C do g2. Tanjur gonga ima grbu u sredini. Izra en je od bronce ili mjeda ,ali mo e biti izra en i od drugih legura. Trokut (triangl) je idiofono glazbalo iz porodice udaraljki. Sastoji se od jedne, obi no eli ne metalne ipke koja je svijena u obliku trokuta. Jedan od kutova trokuta ostavljen je otvorenim - krajevi ipke ne doti u se, to ton koji on proizvodi ini neodredivim. Glazbalo visi na jednom od drugih kutova, obje eno tankom icom ili ko om kako bi slobodno vibriralo. Udara se metalnim udara em pri emu daje visok, zvonak ton. U europskoj klasi noj glazbi trokut je u uporabi u orkestrima od sredine 18. stolje a. Iako rijetko, koristili su ga Wolfgang Amadeus Mozart, Joseph Haydn i Ludwig van Beethoven, obi no u opona anju janji arske glazbe. Prvi skladatelj koji je po eo znatno koristiti trokut bio je Franz Liszt, u Koncertu za klavir i orkestar br. 1, gdje se u drugom stavku koristi kao solo instrument. U 19. stolje u koristi ga i Richard Wagner, najuo ljivije u operi Lohengrin i djelu Svadbeni zbor. Do najve ih pote ko a u sviranju trokuta dolazi se pri sviranju kompleksnijih ritmova, koji su ponekad i skladani ba za njega usprkos tome to kontrola glasno e mo e biti izrazito te ko ostvariva. Vrlo tihi tonovi stvaraju se puno lak im udara ima - za najti e tonove koriste se igle za pletenje. Skladatelji ponekad tra e uporabu drvenih udara a koji stvaraju tuplji i ti i ton. 7

Kastanjete-su panskinarodni instrumenti u obliku manjih drvenih izdubljenih koljki I dr i se u svakoj ruci po par. Mogu da izvode razli ite ritmove. Bubanj- je najrasprostranjeniji instrument iz ove grupe kod kojeg usljed udara treperi nategnuta membrane. Sastoji se od oboda (tijela bubnja), membrane koja se nate e i pri vr uje obru em, od malji a i ipke koja se udara po ko i. Dobo (eng. snare) je jedna od osnovnih komponenata bubnja. Dobo se sastoji od dvije membrane sa gornje i donje strane, demfera, mre ice i sklopke za spustanje mre ice. Ton dobo a je klju an u sviranju bubnja, jer se dobo em nagla avaju udarci u nekom ritmu. Visina tona zavisi i od zategnutosti membrana a du ina od opu tenosti mre ice i od namje tenosti demfera. Sam ton dobo a zavisi od same izrade dobo a tj. dubine, materijala, debljine oklopa itd. Postoje dvije vrste dobo a a to su metalni i drveni. inele- su vrsta oblika tanjira, dok je kroz sredinu provu ena ko a radi lak eg dr anja. Koriste se u paru, a naj e e se prave od bronze. Zvuk se dobija na dva na ina: udaranje jedan o drugi i kada stoji na postolju, pomo u ko ne pedale. inele se koriste u svim orkestrima, kao prate i instrumenti, a rje e su solisti ki instrument. INSTRUMENTI SA TIPKAMA Orgulje su jedno od najslo enijih instrumenata s tipkama. Imaju, ovisno o veli ini, od jedne do ak pet ili est klavijatura po kojima se svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Broj manuala ovisi o veli ini orgulja, odnosno o broju registara, tj. svirala. Registar je niz svirala iste boje i ja ine zvuka. Postoje u orguljama registri tamnih, ti ih tonova, oni prodornijeg, reskijeg i glasnijeg zvuka koji opona aju razne muzi ke instrumente. Svirale su onaj dio orgulja u kojima titra stupac zgusnutog zraka i time proizvodi zvukove razli itih boja i visina. Zvuk se na orguljama proizvodi tako da se pritiskom tipke na klavijaturi dovodi zrak iz mijeha u svirale, koje su razli ite gra e i veli ine. Harmonijum- je sli an starim orguljama, ali njegov ton nema toliku snagu i boju kao orgulje. Danas se veoma esto koristi elektri ni harmonijum u zamjenu za klavir. Klavir je instrument sa tipkama koji proizvodi ton udarom bati a, koji je povezan sa tipkom, u icu. Opseg mu je od subkontra 2A do c5. Literatura se pi e u dva linijska sistema, gornji svira desna ruka i pi e se uglavnom u violinskom klju u, donji linijski sistem svira lijeva ruka i pi e se ve inom u bas klju u. Izvo a na klaviru se zove pijanist. Klavir se razvio iz embala, klavikorda i drugih srodnih instrumenata sa tipkama. Op e prihva eno mi ljenje je da je klavir izumio Bartolomeo Cristofori oko 1720. godine, Vanjski dio klavira ini drveni sanduk ili rezonator koji ima oblik polegnute harfe ili krila. Na njemu je poklopac koji se mo e otvoriti. Sanduk je postavljen na tri noge, a izme u prednje dvije se nalazi pedaliter. Klavijatura je smje tena na prednjem, naj irem dijelu sanduka. Na dnu se nalazi drveni rezonator sa popre nim rebrima koji gra en od jelovine. Unutar sanduka se nalazi okvir koji od elika ili lijevanog eljeza. Na njemu su nategnute ice koje stvaraju vrlo veliku napetost, te je zato okvir od tako vrstih materijala. Pedalama se pro iruju zvukovne mogu nosti klavira. Naj e e se koristi desna pedala. Njena funkcija je da odi e prigu iva e, pa ice mogu slobodno titrati. Tako se produ uje trajanje tonova, povezuju tonovi ili se posti u neki zvukovni efekti. Lijeva pedala (Una corda) se koristi za postizanje mehkog i bar unastog zvuka. Klavire su kroz historiju gradili brojni graditelji. Kako se klavir usavr avao tako su brojni graditelji nestajali a pojavljivali se novi. Ipak postoje neke fabrike klavira koje su se odr ale, a ovo su neke od svjetski poznatih: Steinway & Sohn, Bosendorfer, Forster, Petrof, Grotrian-Steinweg, Yamaha. Poznati pijanisti: Moravec, Pogoreli , Rihter, Martha Argerich, Shostakovich

Harmonika je polifoni i aerofonski muzi ki instrument sa klavijaturom ili dugmadima. Muzi ar na harmonici (harmonika ) rukama iri i skuplja mjeh ija zra na struja prolazi kroz ventile. Ove ventile kontoli u harmonika evi prsti pritiskom na tipke.Osim u tradicionalnoj, narodnoj muzici, harmonika je prisutna i kao instrument i u zabavnoj i u klasi noj muzici. U upotrebi su dvije vrste harmonika: s klavijaturom i s dugmetima. Veli ina i zvukotvorna razli itost harmonike zavisi od broja tipki na klavijaturi, broju registara i broju basova. Za harmoniku postoji danas poprili no opse na stru na literatura, ijem oboga enju doprinose i brojne obrade poznatih kompozicija velikih kompozitora.U ve ini slu ajeva je jedan od vode ih instrumenata u orkestrima koji izvodesevdalinke.