You are on page 1of 2

Sergej Jesenjin Pesma o keru i

U svitanje, u pojati niskoj, Gde se zlati rogoza gomila, Sedmoro je tenadi ri aste, Sedmoro je ku ka o tenila.

Li u i ih jezikom crvenim, Milovala tenad sve do mraka, I kopneo sneg je zagrejani Ispod njenog toploga stomaka.

Kad je jato koko aka lenih Zadremalo na motki sede i, Po ao je seljak natmureni, Svih sedmoro nose i u vre i.

Mu e i se da im pri e malo, Tr ala je kroz nanose meke... I dugo je, dugo je drhtalo Nezamrzlo ogledalo reke.

Kada se natrag vukla po prtini, Li u i svoje telo oznojeno, Mesec joj se nad ku om u ini Kao jedno ri e tene njeno.

Gledala je u visinu modru, alosni se urlik dugo uo, Tanki mesec klizio po svodu I u polja za breg utonuo.

Nemo, ko od milostinje bedne, Kada kamen bace joj iz ale U sneg su se pse e o i njene Kao zlatne zvezde skotrljale

You might also like