TERAPIJSKI SUSTAVI I

ETIRI NIVOA REALNOSTI

Imate li zdravstveni, emotivni, poslovni ili mo da spiritualni problem i tra ite "profesionalnu" pomo , bilo od akademski obrazovanih ljudi kao to su lije nici i psiholozi ili od nekoga tko pripada mno tvu najrazli itijih tipova iscjelitelja, do dana njih dana obi no niste bili u mogu nosti dobiti cjelovitu intervenciju. Lije nici pre esto djeluju prema pretpostavci po kojoj pacijent ima ili previ e organa ili premalo lijekova u sebi i njihovi e tretmani uglavnom odra avati takvo uvjerenje. Osim onih oblika kirur kih intervencija kojima je mogu e spasiti ivote te nekih oblika fizikalne terapije koji su o igledno djelotvorni, suvremena medicina rijetko pru a pacijentu djelotvornu terapiju, a kamoli cjelovitu terapiju. No, ni ta manji problem nije ni s takozvanim "alternativcima". Neki e od njih uzrocima svakog tjelesnog ili emotivnog problema smatrati patogeno zra enje, nezdravu ili neuravnote enu ishranu, lo raspored prostorija ili namje taja u stanu, nedovoljno kretanje i tjelesno vje banje, nepravilnu cirkulaciju energije u auri, neadekvatno obla enje ili dislocirane kralje ke i zglobove. injenica jest da mnogi ljudski problemi imaju uzroke i u navedenim poreme ajima, ali svaka inteligentna osoba ne e mo i prihvatiti ideju prema kojoj isklju ivo konzumiranje piletine odlu uju e utje e na njen osobni razvoj, a kau pored televizora jedini je uzrok njenog materijalnog neuspjeha. Slijede u grupu terapeuta ine psiholozi i psihijatri. Kad se sve zbroji i oduzme, zajedni ki nazivnik uzrocima svih ljudskih problema, prema psiholozima, bili bi me uljudski odnosi. Utjecaj roditelja, pogotovo u ranom djetinjstvu, presudno oblikuje ljudsko pona anje u zrelijoj dobi. Odnose s partnerom, vlastitom djecom, prijateljima i poslovnim suradnicima psiholozi tako er smatraju izrazito zna ajnim imbenicima du evnog zdravlja. No, suvremena psihologija ide i korak dalje. U okvirima dviju najnovijih psiholo kih struja - humanisti ke i transpersonalne psihologije, koje se ne ustru avaju crpsti znanje i iz takvih izvora kao to su isto nja ke duhovne kole, kao to je tradicija europskog hermetizma ili razni egzoti ni amanisti ki sustavi (od kojih je danas vjerojatno najutjecajniji onaj havajski, pod imenom "Huna"), pojavljuje se ideja da me uljudski odnosi zna ajno utje u i na fizi ko zdravlje. Tako e neki suvremeni psiholozi, preuzimaju i ovu ideju od havajskih amana - kahuna, re i kako je na e tijelo ogledalo na ih odnosa. I bit e u pravu, jer je o igledna injenica da su odnosi sredstvo ovjekovog ostvarenja, ali i izvor velike patnje koja s vremenom mo e prouzro iti i tjelesne poreme aje. No, da li je na e tijelo samo ogledalo na ih odnosa, na e ishrane i na eg neposrednog tjelesnog okru ja? Rije "iscjeljivanje" doslovno bi zna ila "povratak u stanje cjelovitosti". Stoga neki iscjelitelji i psiholozi tvrde da je glavni uzrok ljudskih problema stanje unutarnje dezintegriranosti, rascjepkanosti du e na mno tvo djeli a, izgubljenih i odcijepljenih te utisnutih (projiciranih) u druge ljude. "Prona i sebe", otkriti svoj istinski identitet, posti i stanje unutarnje cjelovitosti i integracije put je koji vodi prema zdravlju, jer je necjelovitost glavni uzrok bolesti ili problema. Koja je to svrha i koje su posljedice cjelovitosti, toliko bitne da vr e izrazito sna an pozitivan utjecaj na ne ije zdravlje? Cjelovita osoba, naime, do ivljava sebe kao kreativni centar. Ona je svjesna da je sama odgovorna za vlastiti ivot i da je sama izvor svih svojih iskustava. Stoga ona preuzima kormilo i nastoji kreirati vlastiti ivot prema osobnim kriterijima, potrebama i ciljevima. Du evno zdrava, cjelovita osoba svjesna je injenice da je prirodno da ljudsko bi e pred sobom ima jasne ciljeve i da radi na njihovom ostvarenju. Ona je svjesna sebe kao tjelesnog bi a koje se ostvaruje kroz odnose, ali je isto tako svjesna sebe kao Du e ili Jastva koje postoji i neovisno o fizi kom tijelu. Cjelovita osoba zna da je ona i ne to vi e od tijela i svojeg ljudskog aspekta - ona je Du a, slobodno kozmi ko bi e koje se ostvaruje kroz ljudski oblik. Povezivanjem s

Du om osoba otkriva svrhu svojeg postojanja, svoju ivotnu misiju i nastoji raditi na njenom ostvarenju. Kreativno samoostvarenje sna na je potreba Du e i ukoliko je njena kreativnost blokirana, posljedice mogu biti mnogostruke, od emocionalnih problema do fizi ke bolesti. Mnogi umjetnici tvrde da bi vjerojatno umrli ukoliko bi bili sprije eni kreativno djelovati. Stoga je oslobo ena i ostvarena kreativnost jedan od osnovnih puteva prema zdravlju. No, istovremeno, ukoliko malo bolje promotrimo ve inu New Age sustava "osobnog razvoja" kojima je cilj ovjekova cjelovitost i uspje nost, vidjet emo da se kod njih esto pretjeruje s isticanjem volje kao osnovnog sredstva ivotnog samoostvarenja. Samovolja, egoizam i novi ezoterijski elitizam tradicionalni su pratioci takvih sustava, kao i pomalo histeri na fiksiranost na kontinuiranu "sre u" i "uspjeh" u svakom ivotnom aspektu. Ukoliko ih nema, newageri e se odmah dohvatiti nekih tipi nih novokomponiranih, pseudoznanstvenih modela pomo u kojih e nastojati otkriti uzroke svog problema. Na primjer, ukoliko takve osobe imaju problema s vidom, odmah e u tablici mentalno-emotivnih uzroka tjelesnih problema Louise L. Hay potra iti uzrok koji obi no glasi - ako ima problema s vidom, to je to to ne eli vidjeti, ili, ako ima pritisak u grlu - to je to to ne eli re i, a ako ima problema sa spolnim organima to je to to se ustru ava ...., i tako dalje. I kona no, neki e iscjelitelji, gurui, sve enici ili sveci re i da je klju do rje enja bilo kojeg problema duhovna spoznaja. Prosvjetljenje lije i sve boljke i potrebno je sebe spoznati kao spiritualno bi e, "otkriti Boga u sebi" i sve e ostalo do i samo od sebe. Treba se odlijepiti se od vezanosti za zemaljsko, ljudsko, pa ak i du evno - od patnje, karme i reinkarnacije spa ava nas prosvjetljenje, spoznaja na e jednosti s Bogom ili Apsolutom. Praksa je pokazala da duhovna spoznaja jest izuzetno bitna, ona je svakako jedan od klju nih aspekata ovjekovog razvoja, ali je jo uvijek sredstvo. Naime, praksa je tako er pokazala da duhovno prosvijetljene osobe nisu nu no i sretne te ostvarene osobe. Mnogi se prosvijetljeni Zen redovnici opijaju, obilaze javne ku e ili ak vr e samoubojstva. Mnogi kr anski mistici usvajaju identitete mu enika i patnju pretvaraju u ivotni stil, daju i prednost smrti nad ivotom. Mnogi praktikanti suvremenih tehnika koje omogu uju duhovne do ivljaje postaju dezorijentirane osobe koje nisu u stanju ostvariti niti najbazi nije osobne ciljeve. Mnogi gurui pokazuju znakove izrazito djetinjastog, razma enog, razvratnog ili manipulativnog pona anja. O religijskom fanatizmu nije potrebno niti govoriti. to je onda bli e istini, da li duhovno iskustvo osloba a ili sputava? I kako bi uop e mogla izgledati terapijska intervencija koja bi bila u stanju cjelovito tretirati osobu?

ETIRI TEMELJNE RAZINE REALNOSTI Gledano hipoteti ki, etiri su osnovne grupe uzroka ljudskih problema. Neki su ljudi nesretni zbog tjelesne bolesti, tjelesnih nedostataka, lo e ishrane, nedovoljne tjelesne aktivnosti, lo eg tjelesnog okru ja, poreme ene cirkulacije chi-ja u energetskom tijelu ili jednostavno zbog nedostatka materijalnih sredstava (novca). Neki ljudi mogu biti nesretni zbog emotivnih problema koje proizvode lo i odnosi s roditeljima, lanovima ire obitelji, ljubavnim ili poslovnim partnerima. Neki ljudi imaju dovoljno novca, tjelesno su zdravi i imaju relativno skladne odnose, pa ipak nisu potpuno sretni - nedostaje im kreativan rad, kontakt s vi im aspektima vlastitog bi a preko kojeg je mogu e povezati se s izvorima kreativne inspiracije. No, neki ljudi niti tada nisu sretni i veoma esto ne znaju za to. Oni e re i da je sve u redu - imaju relativno skladnu obitelj, dovoljno novca i kreativan posao, a ipak ne to nedostaje. To to nedostaje je duhovno iskustvo. Oni ude za duhovnom spoznajom i jedino ih ona mo e ponovo u initi sretnima. Tako razli ite grupe uzroka ljudskih problema te razli ite vrste terapeuta ukazuju na postojanje nekolicine razina na kojima terapijska intervencija mo e biti izvr ena. Stoga je

opravdano govoriti o etiri vrste realnosti ili razine postojanja koje treba uvrstiti u terapijsku intervenciju ukoliko elimo da ona bude cjelovita. Fizi ka realnost Prva i najo iglednija razina ljudskog postojanja jest fizi ka razina. ovjek je tjelesno bi e koje ivi u materijalnom svijetu. Njegovo tjelesno stanje zna ajno utje e na njegov ivot, bilo da je rije o zdravlju ili tjelesnoj estetici, a tako er i kvaliteti te estetici ovjekovog neposrednog okoli a. Zdravlje i novac osnovne su potrebe ovjeka kao fizi kog bi a, a odmah za njima slijede tjelesni u ici. Terapijski sustavi koji omogu uju prevenciju ili suzbijanje bolesti na fizi koj razini te njegu zdravom tijelu svakako zna ajno doprinose procesu iscjeljenja i odr avanja zdravlja i trebali bi biti uklju eni u takav proces. Me utim, djelovanje samo na fizi koj razini ne e uvijek biti u inkovito. Mnogi iscjelitelji koji nisu u stanju pomo i klijentu fatalisti ki tvrde da "tako mora biti" i da klijentu ionako nema pomo i. U jednom broju slu ajeva to je vjerojatno to no - klijent je negdje duboko u sebi odlu io da se ne eli mijenjati i tada je te ko zaustaviti patolo ke procese. No, isto je tako injenica da djelovanje na samo jednoj razini ne e mo i odstraniti problem koji je vi ekomponentan i manifestira se na nekoliko razina odjednom. Tretiranje kroni nih ili smrtonosnih bolesti samo kao tjelesnih poreme aja gotovo nikada nije u inkovito. ak i ukoliko je naizgled u inkovito, do recidiva dolazi u relativno kratkom periodu - od est mjeseci do dvije godine. Lijekovi, kirur ke intervencije, radikalna promjena ishrane, bioenergetski tretmani, tjelovje ba i svje i zrak neophodni su elementi procesa iscjeljenja. No, uglavnom nisu dovoljni. Tako er, ostvarenost samo na fizi koj razini obi no nije dovoljna za sretan ivot. Ukoliko osoba nije izrazito primitivna ili jednodimenzionalna pa ne poznaje ili ne priznaje i druge razine postojanja, ona ne mo e biti u potpunosti sretna ukoliko je zadovoljila samo tjelesne, odnosno zemaljske potrebe. Svakako da mnoge od nas dobar stan ili malo vi a pla a ne bi nimalo rastu ila, ali arhai na ideja prema kojoj je jedino bitno biti fizi ki zbrinut u dana nje doba vi e nije osnovno mjerilo ostvarenosti. Jedan od osnovnih razloga za to jest injenica koju su odavno opjevali Beatlesi - "I don't care too much for money, 'cause money can't buy me LOVE!" Realnost me uljudskih odnosa Slijede a razina ljudskog postojanja i ostvarenja bila bi razina ljubavi. Zdravlje i novac jesu bitne stvari, ali mnogi su ljudi u stanju gladovati i pre ivjeti ako je njihov ivot ispunjen ljubavlju. ivjeti od ljubavi jest mogu e, ali bez ljubavi mnogi se ljudi jednostavno razbole i umru. Zanimljivo da je, (i opet) hipoteti ki gledano, ljubav u direktnoj vezi s tjelesnim imunitetom. Nedostatak ljubavi mo e voditi u bolest, ali jednako tako ljubav mo e iscijeliti osobu. Ljubav se konkretno manifestira kroz me uljudske odnose i to kao sposobnost davanja, prihva anja druge osobe onakvom kakva jest te kroz entuzijasti ku podr ku njenoj osobnosti, njenim ciljevima i djelima. Osobna ljubav temelji se na nadosobnoj ljubavi, a nadosobna, univerzalna ljubav u i se i ostvaruje prvenstveno kroz obiteljske odnose. Stoga sretna obitelj mo e biti jezgra zdravlja, izvor dobrobiti i temelj zdravome dru tvu. No, kakva je suvremena obitelj? Da li je ona izgra ena kao medij manifestacije nadosobne, bezuvjetne ljubavi ili je takva vrsta ljubavi zadnja stvar koju emo u suvremenoj obitelji prona i? Iako mnogi pokazatelji govore o raspadu obitelji, a postoje i odre ene dru tvene grupe koje su, izme u ostalog, usmjerene razbijanju obitelji, moje je zapa anje da obitelj nije umjetna tvorevina ili metafora i kao takva ne mo e izumrijeti. Svjedoci smo raspada patrijahalne obitelji, rigidne obiteljske strukture naslije ene iz vremena u kojima je potreba za fiziolo kim opstankom nametnula obitelji vrstu hijerarhijsku strukturu. Takva se obitelj raspada, ali na scenu polako stupa nova obitelj koja bi mogla utjeloviti ideal bezuvjetne ljubavi. Upravo je transformacija obitelji i obiteljskih odnosa ta koja bi trebala

biti osnovnim nosiocem globalne transformacije kroz koju na a planeta upravo prolazi. Za to? Zato to se ljudsko bi e ostvaruje prvenstveno kroz odnose. Tjelesno i du evno zdravlje uvelike ovisi o kvaliteti na ih odnosa. O utjecaju odnosa na tjelesno zdravlje mogli bismo pone to nau iti od jedne od najzdravijih zajednica na ovoj planeti - one havajskih domorodaca. Ova zajednica mo e poslu iti kao uzor ostalima, a havajski kahune (iscjelitelji) posjeduju terapijske modele koji izrazito efikasno sre uju neuskla ene obiteljske odnose. Obitelj bismo mogli promatrati kao jednu vrstu arhetipskog sustava koji predstavlja esencijalni dio na e psiholo ke anatomije. Ona postoji ak i kada lanovi na e obitelji vi e nisu ivi. Obitelj ivi u na oj psihi i onda kada smo daleko od svoje obitelji ili s njom ne odr avamo nikakav kontakt. Likovi oca i majke ive u nama i predstavljaju temelj svim drugim odnosima u koje stupamo, oni su izvor unutarnje podr ke, priznanja i za tite, ali jednako tako i aveti koje nas mogu bjesomu no progoniti i predstavljati prepreku svakom na em cilju. Tako er, svaka bi obitelj trebala biti utemeljena na zdravoj me usobnoj povezanosti lanova obitelji, a kidanje veza dovodi do ovisnosti ili optere enosti. Bliskost osloba a, a udaljenost ve e jer je nemogu e ne biti u odnosu s lanovima obitelji. Odnosi neminovno postoje, u fizi kom te u psiholo kom smislu, u svojoj konkretnoj ostvarenosti te kroz unutarnji dijalog i mehanizam projekcije. Sre ivanje obiteljskih odnosa dugotrajan je proces i tek se u najnovije vrijeme otkrivaju istinski kvalitetna sredstva kojima je mogu e u relativno kratko vrijeme napraviti kompletno reprogramiranje obiteljske konstelacije. Rad njema kog psihijatra Berta Hellingera u kombinaciji s u enjima Huna dobio je izuzetno plodan spoj u sustavu pod imenom "Soulwork" Martyna Carruthersa, kanadskog terapeuta. Rad s obiteljskim mapama u kojima se lanovi obitelji postupno premje taju iz po etne konstelacije u njihove idealne pozicije predstavlja jedan od najzrelijih i najefikasnijih psihoterapijskih i iscjeliteljskih sustava dana njice. Rije je o procesu koji je izrazito delikatan jer direktno i duboko zahva a ljudske emocije, a to je podru je koje bi ve ina ljudi jednostavno eljela zaobi i. Suo iti se s bolnim emocijama kojima je uzrok u osje aju krivnje ili nevoljenosti od lanova naju e obitelji nije uvijek lako, ali bez "ljute trave na ljutu ranu" do iscjeljenja te ko dolazi. Mnogi iscjelitelji eljeli bi biti u stanju kirur ki "odstraniti" bolest, ali izgleda da to nije mogu e bez suo avanja s emocionalnim traumama, negativnim sustavima vjerovanja te nezdravim oblicima vezanosti s lanovima obitelji. Ve ina bolesti odra ava na e odnose i nastaje u obitelji. Simptomi mnogih bolesti automatski se povla e kad se obavi rad na sre ivanju na ih odnosa. Stoga je "odstranjivanje" bolesti prakti no nemogu e bez na eg sudjelovanja u terapijskom procesu. Zato havajski kahune i tvrde da je daleko va nije u iti od vlastite bolesti nego je iscijeliti. Kreativna realnost Slijede a dimenzija realnosti obi no se ne smatra realno u. Naime, ve ina ljudi prihva a postojanje materijalne realnosti i njenih zakonitosti i takve osobe sebe smatraju realnima, prizemljenima i trezvenima. To to e svojom isklju ivom orijentacijom na materijalnu realnost mo da upropastiti ivot sebi i bliskim osobama ne do ivljavaju tragi no - ivot je takav, opstaju jaki i realni, a osim zemaljske realnosti sve su ostalo "gluposti" i "djetinjarije" koje ne mogu izbaciti iz takta jednu "razumnu" osobu. Ne to manji broj ljudi svjestan je realnosti odnosa i znade da je ljubav koja se ostvaruje kroz odnose bitan aspekt ljudskog ivota jer vodi prema sre i, a da velika koli ina patnje dolazi upravo od nedostatka ljubavi. Stoga takve osobe po tuju odnose i nastoje ih odr avati skladnima. No, ponekad u tome i pretjeruju, jer naravno da nije sve u novcu, ali nije sve niti u odnosima (ili s druge strane, kako je to rekao lik iz filma Kako je propao rokenrol - "nije sve u ljubavi, ima ne to i u lovi"). Ja bih rekao da nije sve u novcu (iako ga treba imati), niti je sve u ljubavi (iako je bez nje te ko ivjeti) - ima pone to i u umjetnosti. I ne samo umjetnosti, ve i u svim drugim

oblicima kreativne djelatnosti. Da nije tako, ne bismo provodili toliko vremena slu aju i glazbu, bilo bi nam apsolutno svejedno kakvu odje u nosimo, ne bi bilo potrebe za knjigama i ne bismo svaku drugu ve er obilazili videoteke nastoje i uta iti svoju glad za mitom i bajkom. Su tina je kreativnosti u potrebi za komunikacijom. Sva je umjetnost sredstvo komunikacije, ali za to umjetnika ne zanimaju pri e o tome iji je koji kafi ili tko je najbogatija osoba u kvartu, za to ga ne zanima "normalna" me uljudska komunikacija o tome ija se zaova zamjerila svekrvi, tko je iji ljubavnik, kakvo je vrijeme i tko ima vlast nad tajnim slu bama, odnosno za to mu nije dovoljna intimna komunikacija izme u bliskih osoba kojom jedna drugoj izra ava ljubav, mo da i na najdelikatniji na in? Kreativna osoba, naime, izra ava sebe, ali ne bilo koji dio sebe. Ona ima potrebu izraziti kreativni potencijal vlastite Du e ili Jastva. Ona s ljudima eli ostvariti takav oblik komunikacije pri kojem jedna Du a komunicira s drugom Du om na nivou Du e. No, koji je to dio ljudskog bi a koji nazivamo Du om, odnosno Jastvom? Du a je nosioc na eg istinskog identiteta, ona je ono to mi jesmo, neovisno o fizi kom tijelu ili li nosti. Du a je izvor integriteta, ona omogu uje povezivanje s drugim ljudima, ivotom, svemirom i Bogom. Povezanost s Du om omogu uje ostvarenje smislenog ivota, vrednovanje vlastitih iskustava, postupaka i odnosa. Osoba koja ima stabilan kontakt s vlastitom Du om u stanju je utjecati na svoja unutarnja stanja - ona vrlo brzo izlazi iz negativnog raspolo enja te je u stanju suo iti se s problemom koji ima i brzo ga rije iti. Du a je tako er izvorno bezimena, bespolna, bezobli na i prazna. Stoga je ona izvor kreativnosti jer omogu uje neoptere eno djelovanje, nevezano za ishod. Du evna je realnost arobnja ka, simboli ka i sinkronicisti ka, to je posljedica njene neovisnosti o materiji, vremenu i prostoru. Du a se manifestira kroz oblik, ali ona nije taj oblik. Svi oblici koje Du a koristi jesu sredstva komunikacije. Tako je i ovjek sredstvo komunikacije i zato neki spiritualno orijentirani ljudi odabiru upravo vlastiti ivot kao svoju umjetni ku kreaciju. Osoba koja svjesno koristi potencijal vlastite Du e postaje, htjela ona to ili ne, ne to vi e od ovjeka. Ona je kreator vlastitog ivota, ona preuzima odgovornost i djeluje iz sebe, svjesna da je ro ena kako bi sebe kreativno ostvarila. Ona s vremenom postaje svjesna i svog unutarnjeg genija i ako se odlu i djelovati iz tog aspekta svoje Du e, ona postaje nalik Bogu. Ona otkriva izvor unutarnje mo i i mo e postati izrazito utjecajna. Ona se pretvara u individualistu (devetu simfoniju nije napisala grupa gra ana, ve kreativna individua), ne ovisi vi e toliko o dru tvu, politici, religiji ili odnosima s bliskim osobama. Naime, prema humanisti kom psihologu Abrahamu Maslowu, najzdraviji pojedinci nisu dru tvu dobro prilago ene osobe. Upravo suprotno, najzdravije osobe ive izvan kriterija dobre prilago enosti. S obzirom da je suvremeno dru tvo uglavnom bolesno, dobra prilago enost takvom dru tvu ne mo e biti znakom zdravlja. Du evno zdrave osobe u stanju su prilagoditi sebe dru tvu ukoliko je to potrebno, ali su isto tako u stanju djelovati potpuno neovisno. I upravo su zato veoma esto trn u oku nazadnim pojedincima i oko talim dru tvenim strukturama. Svi veliki kulturolo ki pokreti koji su eljeli ovjeka postaviti u centar, od humanizma i renesanse pa sve do velikog preporoda okultizma i magije krajem 19. stolje a, nastojali su ponovno o ivjeti interes ljudi za same sebe i svoje kreativne mogu nosti. Institucionalizirano kr anstvo je predstavljalo drugu krajnost, ono je stolje ima sebi uzimalo ulogu progonitelja ljudske kreativnosti jer je za vlastitu metu postavljalo umjetnike, znanstvenike i magi are, sotoniziraju i njihove djelatnosti te ih fizi ki uni tavaju i. Tako je dugo vremena kreativan rad bio prili no opasna aktivnost, ponekad ak i smrtonosna. Me utim, iako kreativne osobe esto izra avaju i manje atraktivne aspekte vlastite du e pa njihov rad ponekad nalikuje vi e na psihoterapiju negoli na ideal isto e, one ne mogu zatomiti svoju potrebu za stvaranjem i ponekad e se razboliti ukoliko je njihova kreativnost sputana, bilo unutarnjim ili izvanjskim razlozima. Zato je u

terapijske sustave neophodno uvrstiti i metode koje omogu uju rastvaranje kreativnih blokada, ostvarenje osobnih ciljeva te, kona no, i kreativnu samorealizaciju. Spiritualna realnost Neki ljudski problemi imaju svoje uzroke u nepoznavanju, nepo tivanju ili nepovezanosti sa spiritualnom realno u. Koji su to problemi? Dovoljno je samo prisjetiti se oglasa u novinama u kojima se reklamiraju razni alternativni likovi, garantiraju i, izme u ostalog, uveno "skidanje uroka". Neki ljudi svakako imaju i takve probleme i oni se mogu manifestirati na svim razinama realnosti - osoba nije u stanju povezati se s duhovnom realno u, ne mo e ostvariti svoje ciljeve ili biti kreativna, nije u mogu nosti ostvariti skladnu emotivnu vezu ili odr avati obiteljske odnose dobrima te ima materijalne probleme. Jednom rije ju, osoba nema sre e, ali alternativac nudi povrat sre e za stotinu maraka. I ponekad uspijeva. Pa kako je to mogu e povratiti nekome "dobru sre u", zdravlje ili skladan emotivni ivot slu e i se takozvanim "spiritualnim sredstvima"? Duhovna realnost korak je dalje od du evne. I jedna i druga su nematerijalne i esto se isprepli u, ali ipak postoji razlika. Du evna realnost u svojoj je su tini ono to bismo mogli nazvati " ovjekovom izvornom prirodom" ili njegovim "istinskim bi em". Du a je individualna tvorevina, povezana sa svijetom oko sebe, ali kod iskustva Du e jo se uvijek pojavljuje neka vrst centra, osje aj Jastva centriranog u nama samima. Duh, s druge strane, predstavlja sveukupnu realnost, Boga u manifestiranom i nemanifestiranom stanju. Duh je "sve to postoji", nije ga mogu e ome iti, on je su tina cjelokupne Kreacije. Dok je Du u jo uvijek mogu e spoznati putem procesa -emotivnih, mentalnih ili osjetilnih, iskustvo duhovne realnosti jest samo ono u kojem nema procesa izme u subjekta percepcije i objekta percepcije. Iskustvo duhovne realnosti, poznatije pod popularnijim imenom "prosvjetljenje", karakterizira direktan do ivljaj, stanje jedinstva izme u objekta i subjekta. Na um nije u mogu nosti interpretirati iskustvo u kojem nema procesa jer um pripada dualnoj realnosti, a duhovni do ivljaj svijetu jedinstva ili apsolutnoj realnosti. Stoga um smatra da tamo gdje nema procesa nema ni iskustva. Zato je te ko govoriti o duhovnom iskustvu jer ga rije i ne mogu opisati, a prema taoizmu " duh nitko nikada nije niti vidio". to je onda duhovna realnost i kako je mogu e prepoznati osobu koja je do ivjela duhovno iskustvo? Premda je o duhu gotovo nemogu e govoriti, mistici su oduvijek nastojali prenijeti svoja iskustva drugim ljudima pa su se koristili najrazli itijim sredstvima - od utnje, do paradoksa ili metafore. Pri tom su se mnogi od njih osje ali prili no glupo jer direktno iskustvo nije proces pa se o njemu nema ni ta posebno re i. Sva iskustva kojima se duhovna realnost percipira putem procesa nisu duhovna iskustva, ve jednostavno predrasude - stoga su mistici izbjegavali previ e opisivati samo iskustvo, kako drugim tragateljima ne bi u inili medvje u uslugu stvaranjem predrasuda. S obzirom da je samo direktan do ivljaj legitimni duhovni do ivljaj, tako je mogu e opisivati samo posljedice duhovnog iskustva. Evo koje posljedice ostavlja prihva anje i povezanost s duhovnom realno u: -nevinost (nepostojanje krivnje), -jednost (nepostojanje sumnje), -jednostavnost (nepostojanje neuroze), -spontanost (nepostojanje inhibicija), -sveop e dobro (nepostojanje zla), -milosr e i suosje anje (nepostojanje egoizma),

-univerzalna ljubav (nepostojanje otu enja), -hrabra ljubav (nepostojanje straha), -sveznanje (nepostojanje gluposti), -predanost i prepu tanje (nepostojanje otpora), -istinitost i iskrenost (nepostojanje la i), -fleksibilnost i tolerancija (nepostojanje rigidnosti), -snaga i vrstina (nepostojanje slabosti), -mir (nepostojanje konflikata), -kreativnost (nepostojanje ropstva), -sloboda (nepostojanje patnje). to je to to mo e one istiti na duh? To je, s jedne strane, duhovno neznanje, neprosvijetljenost, zaborav i potonu e u iluziju. Me utim, vidjeli smo da je duhovno znanje mogu e ste i neposrednim, direktnim iskustvom Istine. S druge strane tu je povezanost s nali jem Kreacije, odnosno ne ime to obi no zovemo svijetom zla ili ni im astralnim svijetom. Umjesto s duhovnim svijetom, mnogi su ljudi vrsto povezani sa svijetom zla, premda toga uop e nisu svjesni. Takva se povezanost obi no javlja kao reakcija na sna no traumatsko iskustvo tijekom kojeg osoba zaklju uje da Boga nema, jer da ga ima, ne bi dozvolio da joj se dogodi tako neugodno iskustvo. Osobe koje su nekada pretrpjele fizi ko ili seksualno zlostavljanje obi no nemaju pretjerano pozitivnu sliku svijeta. A u takvim situacijama na unutarnju scenu stupaju suptilni entiteti kojima se nije te ko prikazati kao za titnicima. U posttraumatskom stanju osoba je sklona povezati se i s "crnim vragom" samo da se bolje osje a. I to je upravo ono to se i doga a - dolazi do suptilne unutarnje "trgovine du om", do procesa koji je odavno poznat i jako dobro opisan u uvenom Goetheovom Faustu. Povezanost s astralnim svjetovima koje karakterizira otpor prema Kreaciji u stvari je povezanost s negativnim, destruktivnim aspektima kolektivnog nesvjesnog. Naime, kao to postoje najrazli itiji pozitivni arhetipovi kolektivnog nesvjesnog, postoje i oni negativni, ali se o njima ne to manje zna jer je znanje o zlu jedan od tri najve a svjetska tabua (ostala dva su seks i znanje o smrti). Neke duhovne kole govore da je sav negativitet iluzija, kao to je i patnja iluzija, ali osobi koja pati patnja nije nimalo iluzorna. Jednako tako osoba nad kojom je izvr en zlo in ne do ivljava zlo kao iluzorno. Ono je za nju toga trena realnost i u njenom se svjetonazoru stvara prostor za koncept zla. Me utim, fiksiranost na zlo dovodi do povezivanja sa zlom. Zato se zla najvi e boje ljudi koji su s njime, u stvari, na suptilan na in povezani. Osobe povezane s ni im astralnim svijetom postaju magnetom za negativitet. One vrlo lako privla e sebi zlo i velike su anse da e postati metom neke bolesne individue koja nema pametnijeg posla pa se bavi "bacanjem uroka". Naime, ukoliko duhovni svijet do ivljavamo kao more suptilne energije u koju je uronjen sav pojavni svijet, tada treba znati da je takva energija po svojoj prirodi neutralna. Mogu e ju je koristiti u konstruktivne svrhe, ali jednako tako i u destruktivne. "Nanijeti nekome zlo" nije nu no mogu e samo fizi ki - mogu e je nekoga povrijediti i energetski, negativnim mislima i emocijama. No, upravo je suptilna prisutnost zla u nama ta koja privla i zlo i rijetko se doga a da je rtva zla nevina. Zlo u nama privla i zlo izvan nas. A na e su du e odavno

povezane sa svijetom zla i svojim konceptom "gre nosti Du e" na odre en je na in kr anska crkva svjesna ove injenice. Naime, jo od pradavnih vremena svojeg nastanka, koji je za Du u uglavnom traumati an, Du a se okre e ni em astralnom svijetu u kojem tra i utjehu, kojim opravdava svoj bunt i udaljavanje od Boga, kojeg do ivljava kao vlastitog mu itelja. Stoga bi terapijski tretmani namijenjeni duhovnom ozdravljenju morali omogu iti klijentu da, pored duhovnog do ivljaja, iz sebe i isti i najsuptilnije ostatke vezanosti za "svjetove zla".

ULOGA TERAPEUTA Evo i nekoliko rije i o redefiniranoj ulozi terapeuta. Do dana njih dana terapeut je isuvi e esto sebi prisvajao ulogu koja mu ne pripada, odnosno izbjegavao je initi ono to njegova uloga uistinu jest. Terapeut nije mo nik pred kojim klijenti drhte. Terapeut nije niti jadnik koji ni za to drugo nije sposoban pa se bavi ljudskim problemima. Terapeut tako er nije Bog koji dijeli savjete, na sebe preuzima klijentove probleme ili arobnim tapi em ini da klijentovi problemi nestanu. Terapeut bi trebao biti netko tko je sposoban klijenta dovesti do svijesti o strukturi problema i njegovom uzroku, navesti klijenta da preuzme odgovornost za vlastiti problem i poduzme konkretne korake da ga rije i. Naime, terapijske intervencije ne mogu zamijeniti konkretnu aktivnost koju vr i klijent sam. Terapeut ne mo e za svog klijenta u initi ni ta vi e od dobre pripreme za konkretne aktivnosti i poteze pomo u kojih e klijent samostalno rije iti svoj problem ili ostvariti svoje ciljeve. Zato terapeut omogu uje klijentu da otkrije sebe, da shvati to je to to eli i da prona e na ine da ostvari svoje ciljeve. Terapeut prati klijenta i na taj ga na in vodi, a u potpunosti izbjegava bilo kakvo kritiziranje ili prosu ivanje, odnosno savjetovanje ili odlu ivanje umjesto klijenta. Stoga bi terapijski rad trebao u najaktivnijem mogu em smislu uklju iti klijenta koji aktivno sudjeluje u procesu iscjeljenja. Klijenta bi tako er trebalo obu avati da samostalno koristi intervencijska sredstva, odnosno da razvija vje tine koje mo e nau iti na tretmanima ili te ajevima do stupnja potpune samostalnosti i neovisnosti o bilo kakvom vanjskom utjecaju - prvo do stupnja operativnog znanja te kasnije i do kreativne primjene nau enog. Koliko je god to mogu e treba izbjegavati guruisti ke odnose, jer ako se u bilo kojem smislu stvori ovisnost, nekreativnost ili neodgovornost kod klijenata, onda tu vi e nije rije o spiritualnosti ili samoostvarenju, ve o manipulaciji ili nekoj vrsti kupoprodaje (biznisu).

MOGU NOSTI STVARANJA INTEGRALNOG TERAPIJSKOG SUSTAVA Iz navedenih primjera vidljivo je da je tehnologija osobnog razvoja jo uvijek u svojim povojima. Na na in razumljiv i prihvatljiv dana njem ovjeku tek se otkrivaju drevna znanja. Ta su znanja navodno u nekim davnim vremenima bila cjelovita, ali su se ulaskom na e planete u ciklus neravnote e prvo rascjepkala, a zatim zagubila. Kako planeta Zemlja jo uvijek nije iza la iz ciklusa neravnote e, tako danas te ko mo emo govoriti o postojanju integralnog, cjelovitog znanja ili terapijske kole. Zato su gotovo sve tehnike i sustavi koji su nastali u novije doba bili podlo ni dopunama i promjenama. Govorilo se o njima kao cjelovitima, ali bi kvalitetni praktikanti zdravog razuma s vremenom uvidjeli njihova ograni enja te potra ili znanje i na drugim izvorima, dok bi pravovjerni ostali zadrto tvrditi da ni ta savr enije ne mo e postojati. Me utim, danas se pojavljuju terapeuti i terapijski sustavi kod kojih je vidljiva svijest o etiri nivoa realnosti i koji prihva aju redefiniranu ulogu terapeuta. Takvi bi sustavi mogli poslu iti kao temelj integralnoj terapijskoj koli. Vrijeme koje je pred nama sasvim e

sigurno biti obilje eno daljnjim otkrivanjem znanja koje je ovje anstvo posjedovalo u nekim drevnim vremenima, ime se polako priprema teren za kreiranje integralnog sustava u koji bi mogla biti uklju ena terapijska tehnologija koja e tretirati ovjeka kroz sve njegove aspekte i razine. Pred nama je uzbudljivo doba u kojem e ovje anstvo stvarati temelje za ostvarenje vrhunskih ljudskih ciljeva, a ne samo za vladavinu bogate manjine nad neukom ve inom. Kona ni cilj osobnog razvoja jest otkrivanje i ostvarenje svrhe vlastitog postojanja, a univerzalna svrha ljudskog postojanja jest kreativno samoostvarenje. Terapijski sustavi koji se upravo razvijaju stvaraju mogu nost da kreativna ostvarenost i osobni razvoj vi e ne budu privilegija manjeg broja izabranih, ve da postupno postanu dio svakodnevice ve ini ljudi. Svjedoci smo ra anja nove civilizacije ija bi osnovna karakteristika trebala biti razvijena svijest o potrebi preuzimanja odgovornosti za vlastiti ivot i spremnost na kontinuiran razvoj osobnih potencijala. Nadila enjem tradicionalnog poimanja me uljudskih odnosa, krutosti akademskog pristupa ljudskom tijelu i du i te odbacivanjem granica koje duhovnom iskustvu name e ve ina religijskih organizacija, suvremena psihospiritualna znanost polako stvara temelj za globalni preporod koji bi ljude trebao vratiti prirodi i povezati ih s njima samima - njihovim istinskim osje ajima i dubokim osobnim ciljevima.

Tomislav Budak, svibanj 2001.