You are on page 1of 381

Dan Brown The Da Vinci Code Copyrighl 2003.

by Dan Brown

Den Braun

DAVINCIJEV KOD
Sa engleskog prevela Nina Ivanovi

0
soiaris
Novi Sad, 2004.

ZAHVALNICA
Prvo i najvanije, zahvaljujem svom prijatelju i uredniku, Dejsonu Kofrnanu, zato stoje toliko naporno radio na ovom projektu i zato stoje istinski razumeo o emu se zapravo radi u ovoj knjizi. Takoe, jedinstvenoj Hajdi Lang - neumornom borcu za Da Vinijev kod, izuzetnom agentu i odanom prijatelju. Ne mogu dovoljno da izrazim svoju zahvalnost izuzetnom timu u Dabldeju, na njihovoj velikodunosti, veri i izuzetnom vodstvu. Naroito sam zahvalan Bilu Tomasu i tivu Rubinu, koji su od samog poetka verovali u ovu knjigu. Moja zahvalnost takoe i originalnoj postavi prvih domaih navijaa, koje predvode Majki Palgon, Suzana Herc, Danel Moburg, Deki Everli i Adrijen Sparks, nadarenim ljudima u timu prodaje Dabldeja, kao i Majklu Vindzoru za neverovatnu opremu knjige. eleo bih da zahvalim, na velikodunoj pomoi u istraivanju za ovu knjigu, Muzeju Luvr, Francuskom ministarstvu kulture, Projektu Gutenberg, Nacionalnoj biblioteci, Biblioteci drutva gnostika, Slubi za istraivanje i dokumentaciju Odeljenja slikarstva Muzeja u Luvru, Katolikim svetskim vestima, Kraljevskoj opservatoriji Grini, Londonskom drutvu za ouvanje podataka, Arhivi dokumenata u Vestminsterskoj opatiji, Donu Pajku i Federaciji amerikih naunika, kao i petorici lanova organizacije Opus Dei (od kojih su trojica sadanji, a dvojica bivi lanovi) koji su ispriali svoje prie, kako pozitivne tako i negativne, o svom iskustvu unutar organizacije Opus Dei. Zahvalnost takoe dugujem i knjiari Voter strit, zato to su pronali toliko knjiga tokom mog istraivanja, svom ocu Riardu Braunu - nastavniku matematike i piscu - na njegovoj pomoi oko Boanske proporcije i Fibonuijevog niza, Stenu Plantonu, Silvi Bodlok, Piteru Makgviganu, Fransisu Makinerniju, Mardi Vohtel, Andreu Verneu, Kenu Keleheru iz Anhorbal veb media, Kari Sotak, Karin Popam, Ester Sung, Mirijam Abramovic, Vilijamu Tanstol-Pido i Grifinu Vuden Braunu. I naposletku, u jednom romanu koji se toliko bavi svetim enskim principom, bio bih nemaran kada ne bih pomenuo dve izuzetne ene koje su obeleile moj ivot. Prvo, svoju majku, Koni Braun - kolegu pisca, hranioca, muziara i uzora. 1 svoju suprugu, Blajd - istoriara umetnosti, slikara, urednika i bez sumnje najdarovitiju enu koju sam ikada upoznao.

INJENICE
Sionski priorat - evropsko tajno drutvo osnovano 1099. godine - stvarna je organizacija. Godine 1975. Nacionalna biblioteka u Parizu otkrila je spise poznate pod imenom Tajni dosijei, u kojima se navode mnogobrojni lanovi Sionskog priorata, meu kojima su i ser Isak Njutn, Botieli, Viktor Igo i Leonardo da Vini. Vatikanska prelatura poznata kao Opus Dei izuzetno je pobona katolika sekta koja je nedavno bila predmet polemike povodom izvetaja o ispiranjima mozga, prinudi i opasnom ritualu znanom kao "telesno samomuenje". Opus Dei je upravo priveo kraju izgradnju Nacionalnog taba vrednog 47 miliona dolara, smetenog u Aveniji Leksington 243 u Njujorku. Svi opisi umetnikih dela, arhitekture i dokumenata, kao i tajnih rituala u ovom romanu su verni.

PROLOG
Muzej Luvr, Pariz 22:46

Ugledni kustos ak Sonijer posrnu kroz zasvoen ulaz u Veliku galeriju Muzeja. Pohrli ka najblioj slici koju je video, jednom Karavau. Grabei pozlaeni okvir, sedamdesetestogodinji ovek podie remek-delo i povue ga ka sebi tako da se ono odvoji od zida. Sonijer se srui na lea, pokriven platnom. Kao to je i oekivao, gvozdena kapija u blizini pade uz zagluujui tresak, zatvarajui ulaz u krilo. Parket na podu se zatrese. U daljini, oglasi se alarm. Kustos je leao za trenutak, borei se za dah, procenjujui situaciju. Jo sam iv. Ispuzao je ispod platna i pogledom pretraivao prazan prostor u potrazi za sklonitem. Zau se glas, toliko blizu da se zaledio: "Ne mrdaj." Na rukama i kolenima, kustos se ukipi, polako okreui glavu. Svega pet metara daleko, sa spoljanje strane zatvorene kapije, silueta njegovog napadaa, velika poput planine, zurila je u njega kroz gvozdene reetke. Bio je irok i visok, avetinjski blede koe i ve proreene bele kose. Duice su mu bile ruiaste sa tamnocrvenim zenicama. Albino je izvukao pitolj iz kaputa i proturio cev kroz reetke, uperivi je pravo u kustosa. "Nije trebalo da bei." Nije bilo lako odrediti njegov akcenat. "A sada mi reci gde je?" "Ve sam vam rekao", kustos promuca, kleei bespomono na podu galerije. "Nemam predstavu o emu govorite." "Lae." ovek je piljio u njega, potpuno nepomian. Jedino mu je u avetinjskim oima titrao blesak. "Ti i tvoja braa imate neto to vam ne pripada." Kustos oseti nalet adrenalina. Kako je mogao da zna? "Veeras e to biti vraeno pravim starateljima. Reci mi gdeje sakriven, i ostae iv." ovek podie pitolj u ravan sa Sonijerovom glavom. "Jesi li spreman da umre za tu tajnu?" Sonijer je gubio dah. ovek nakrivi glavu, gledajui niz cev pitolja. Sonijer podie ruke u odbrani. "ekajte", lagano izusti. "Rei u vam ono to elite da ujete." Rei koje su usledile kustos je izgovorio veoma paljivo. Tu la je esto uvebavao... svaki put se molei da je nikada ne upotrebi.

12

Den Braun

Kada kustos zavri, njegov napada se samozadovoljno osmehnu. "Da. Upravo to su mi rekli i ostali." Sonijer ustuknu. Ostali? "I njih sam pronaao", krupni ovek se rugao. "Sve troje. Potvrdili su ovo to si ti sada rekao." To nije mogue! Kustosov pravi identitet, kao i identiteti trojice njegovih senechals, bio je svetinja gotovo koliko i drevna tajna koju su uvali.
1. seneschals (seneschal = the steward or major-domo of a medieval great house) "Un Snchal est le gouverneur d'un endroit (ville,comt, duch..) qui s'appelle ds lors Snchausse" governor, mayor, ... but that's an old word, more used for "county" or "duchy" !Un Snchal, des Snchaux... 2. sfumato (Italian: the definition of form in painting without abrupt outline by the blending of one tone into another) 4. fleur-de-lis (heraldry: a stylized lily composed of three petals bound together near their bases) 1. seneschals (seneschal = the steward or major-domo of a medieval great house) 2. sfumato (Italian: the definition of form in painting without abrupt outline by the blending of one tone into another) 4. fleur-de-lis (heraldry: a stylized lily composed of three petals bound together near their bases)

Sonijeru sada postade jasno da su i njegovi senechals, sledei strogu proceduru, izgovorili istu la pre no to ih je sustigla smrt. Bio je to deo protokola. Napada ponovo uperi pitolj u njega. "Kada ti umre, ja u ostati jedini koji zna istinu." Istinu. U sekundi, kustos shvati svu bezizglednost situacije. Ako ja umrem, istina e biti zauvek izgubljena. Instinktivno, on pokua da se doepa zaklona. Pitolj zagrme, i kustos oseti otru vrelinu kad mu se metak zari u stomak. Pao je licem prema podu... borei se protiv bola. Polako, Sonijer se prevrnu i zagleda se kroz reetke u svog napadaa. Pitolj je sada bio uperen u Sonijerovu glavu. Sonijer zatvori oi, a misli mu behu vrtlog straha i aljenja. kljocaj praznog pitolja odjeknu kroz hodnik. Kustos naglo otvori oi. Napada spusti pogled na oruje. Izgledalo je kao da ga sve to zabavlja. Posegnu za drugim arerom, ali tada zastade kao da se predomilja, mirno se iscerivi pri pogledu na Sonijerovu utrobu. "Moj posao ovde je zavren." Kustos pogleda nanie i vide rupu od metka na svojoj beloj lanenoj koulji. Bila je oiviena malim krugom krvi moda desetak centimetara ispod grudne kosti. Moj stomak. Gotovo surovo, metak bese promaio srce. Kao veteran la Guerre d'Algerie, kustos je ranije imao prilike da bude svedok ovakve uasne, spore smrti. Preivee petnaest minuta, dok mu stomane kiseline cure u grudnu upljinu, polako ga trujui iznutra. "Bol je dobar, monsinjor", ree ovek. Potom ode. Ostavi sam, ak Sonijer ponovo upravi pogled ka gvozdenoj kapiji. Bio je zarobljen, a vrata se nisu mogla ponovo otvoriti barem jo dvadeset minuta. Dok neko stigne do njega, on e ve biti mrtav. Ipak, strah koji ga je sada obuzimao bio je daleko vei od straha za sopstveni ivot. Moram preneti tajnu. Posrui u nastojanju da se osovi na noge, on pomisli na trojicu svoje ubijene brae. Pomisli na generacije pre njih... na misiju koja im svima bee poverena.

Neprekinut lanac znanja.

Da Vinijev kod

13

Iznenada, sada, uprkos svoj predostronosti... uprkos svim sigurnosnim merama... ak Sonijer bio je jedina preostala karika, poslednji uvar jedne od najmonijih tajni ikada uvanih. Drhtei, podie se na noge. Moram pronai neki nain ... Bio je zarobljen unutar Velike galerije, a postojala je samo jedna osoba na svetu kojoj je mogao predati baklju. Sonijer podie pogled ka zidovima svoje raskone tamnice. inilo se da mu se zbirka svetski poznatih slika smei kao starom prijatelju. Previjajui se od bola, on prikupi sve svoje moi i snagu. Oajniki zadatak koji je imao pred sobom, znao je, zahtevae svaki preostali sekund njegovog ivota.

POGLAVLJE 1
Robert Langdon se polako probudi. Telefon je zvonio u tami - slabaan, nepoznat zvuk. Posegnu ka nonoj lampi i upali svetlo. Pogledavi oko sebe mirkavim pogledom, on ugleda plianu renesansnu spavau sobu sa nametajem iz doba Luja XVI, rukom oslikane zidove i ogroman krevet od mahagonija sa baldahinom. Gde se do avola nalazim? Na ogrtau od akara koji je visio na jednom od stubova kreveta stajao
je monogram: HOTEL Ric PARIZ.

Polako, izmaglica poe da se razilazi. Langdon podie slualicu: "Halo?" "Monsinjor Langdon?" ree muki glas. "Nadam se da vas nisam probudio?" Oamuen, Langdon pogleda na sat pored kreveta. Bilo je 12:32 posle ponoi. Spavao je svega sat vremena, ali oseao se kao mrtav. "Recepcionar je ovde, monsinjor. Izvinjavam se to vas uznemiravam, ali imate posetioca. Tvrdi da je hitno." U Langdonovoj svesti i dalje je vladala pometnja. Posetilac? Pogled mu se sada usredsredi na zguvan reklamni letak na nonom stoiu. AMERIKI UNIVERZITET U PARIZU s ponosom predstavlja
VEE SA ROBERTOM LANGDONOM PROFESOROM RELIGIJSKE SIMBOLOGIJE NA UNIVERZITETU HARVARD

Langdon zaguna. Veeranje predavanje prezentacija paganskog simbolizma skrivenog u kamenu katedrale u Sartru verovatno je uzburkalo neke konzervativne vode u publici. Najverovatnije ga je neki religiozni student pratio kui kako bi zapodenuo svau. "ao mi je", ree Langdon, "ali veoma sam umoran i..." "Mais, monsieur", navaljivao je recepcionar, sniavajui glas do hitrog apata. "Va gost je vana linost." Langdon nije sumnjao u to. Njegove knjige o religioznim slikama i simbologiji kulta pretvorile su ga protiv njegove volje u slavnu linost u svetu umetnosli, a prole je godine Langdonova popularnost porasla stotinu puta nakon njegove nmeanosti u dogaaj u Vatikanu koji je privukao veliku pa-

16

Den Braun

nju javnosti. Od tada, bujica umiljenih istoriara i ljubitelja umetnosti koji su mu dolazili na vrata kao da nije imala kraja. "Ako biste bili tako ljubazni", ree Langdon, dajui sve od sebe da ostane utiv, "da li biste mogli da uzmete ime i broj telefona tog oveka, i da mu kaete da u pokuati da mu se javim pre nego to odem iz Pariza u utorak? Hvala vam." Spustio je slualicu pre nego to je recepcionar stigao da se usprotivi. Sada uspravljen u krevetu, Langdon se namrti u pravcu Prirunika za odnose sa gostima ija se naslovna strana hvalisala: SPAVAJTE POPUT BEBE U GRADU SVETLOSTI. ZANOITE U PARIKOM HOTELU RIC. Okrenu se i umorno baci pogled ka velikom ogledalu na drugoj strani sobe. ovek koji mu je uzvratio pogled bio je stranac - raupan i umoran. Potreban ti je odmor, Roberte. Prola godina bila je teka za njega, nije mu bio potreban dokaz u ogledalu. Obino izrazito plave oi noas su mu izgledale mutno i umorno. Tamna strnjika brade zasenila je njegovu jaku vilicu i bradu sa jamicom. Sede oko slepoonica bile su sve uoljivije, prodirui duboko u gustu i otru tamnu kosu. Iako su njegove koleginice uporno tvrdile da sede samo naglaavaju njegovu privlanost intelektualca, Langdon se nije slagao. Kada bi Bostonski magazin mogao sada da me vidi. Prolog meseca, na Langdonovu sramotu, Bostonski magazin ga bee uvrstio meu deset najintrigantnijih ljudi tog grada to je ast sumnjive vrednosti koja ga je uinila metom beskrajnog zadirkivanja kolega sa Harvarda. Veeras, etiri hiljade osamsto kilometara od kue, to laskanje je ponovo izronilo na povrinu kako bi ga proganjalo na predavanju koje je odrao. "Dame i gospodo..." hostesa se obraala punoj sali Paviljona Dofen Amerikog univerziteta u Parizu. "Naeg veeranjeg gosta ne treba predstavljati. Autor je brojnih knjiga: Simbologija tajnih sekti, Umetnost Prosvetljenih, Izgubljeni jezik ideograma, a kada kaem da je napisao knjigu o Religijskoj ikonologiji, to mislim bukvalno. Mnogi od vas koriste njegove udbenike na predavanjima." Studenti u publici oduevljeno su potvrivali. "Planirala sam da ga veeras predstavim kroz njegovu impresivnu biografiju. Meutim..." Vragolasto je pogledala Langdona, koji je sedeo na pozornici. "Jedna osoba iz publike mi je upravo obezbedila legitimaciju mnogo, recimo, intrigantniju." Podigla je primerak Bostonskog magazina. Langdon se zgri. Odakle joj do avola to? Hostesa poe da ita odabrane odlomke iz priglupog lanka, i Langdon oseri kako sve vie i vie tone u stolici. Trideset sekundi kasnije, publika se cerila a ena nije pokazivala nameru da odustane. "A odbijanje gospodina Langdona da javno govori o svojoj neuobiajenoj ulozi u prologodinjoj

Da Vinijev kod

17

konferenciji u Vatikanu sasvim sigurno mu garantuje dodatne poene na naem piplmetru." Hostesa je podbadala publiku. "elite li da ujete jo?" Neka je neko zaustavi, molio se Langdon dok je ponovo zaranjala u lanak. "Iako se profesor Langdon ne bi mogao nazvati zgodnim paretom poput nekih naih mlaih odabranika, ovaj naunik od svojih etrdeset-i-neto godina ima vie uenjake privlanosti nego to je uobiajeno. Njegova upeatljiva pojava naglaena je neobino dubokim baritonom, koji njegove studentkinje opisuju kao 'okoladu za ui'." Smeh se prolomi salom. Langdon se prisili da se osmehne. Znao je ta sledi - neka smena primedba o "Harisonu Fordu u haris-tvidu" - a budui da je ba te veeri mislio da je konano bezbedno ponovo nositi haris-tvid i barberi-rolku, odlui da neto preduzme. "Hvala, Monik", ree Langdon, prerano ustajui i izgurujui je sa podijuma. "Bostonski magazin oito ima dara za izmiljanje." Okrete se ka publici uz uzdah posramljenosti. "A ukoliko otkrijem ko je od vas doneo taj lanak, naloiu konzulatu da ga deportuje." Publika se nasmejala. "Pa, narode, kao to svi znate, veeras sam ovde da bih priao o moi simbola..." Zvonjava Langdonovog hotelskog telefona ponovo prekide tiinu. Gunajui u neverici, on podie slualicu. "Da?" Kao to je oekivao, bio je to recepcionar. "Gospodine Langdon, ponovo se izvinjavam. Zovem da vas obavestim da je va gost upravo na putu ka vaoj sobi. Mislio sam da treba da vas upozorim." Langdon je sada bio potpuno budan. "Poslali ste nekoga u moju sobu? "Izvinjavam se, monsinjor, ali takav ovek... nisam mogao ni da pomislim da ga zaustavim." "Ko je on u stvari?" Ali recepcionar spusti slualicu. Gotovo istog trenutka, teka pesnica zalupa po Langdonovim vratima. U nedoumici, Langdon skliznu sa kreveta, oseajui kako mu noni prsti uranjaju u savonniere tepih. Navue hotelski ogrta i krenu ka vratima. "Ko je?" "Gospodine Langdon? Moram da razgovaram sa vama." ovek je govorio engleski sa osetnim naglaskom. "Ja sam porunik Zerom Kole. Centralna direkcija Sudske policije."

18

Den Braun

Langdon zastade. Sudska policija? CDSP bila je priblini ekvivalent amerikog Federalnog istranog biroa. Ne sklanjajui sigurnosni lanac sa vrata, Langdon ih otvori desetak centimetara. Lice koje mu je uzvratilo pogled bilo je mravo i ispijeno. ovek je bio izuzetno mrav, obuen u plavu uniformu koja je delovala zvanino. "Mogu li da uem?" upita agent. Langdon je oklevao, oseajui se nesigurno pod pogledom bledoutih oiju nepoznatog. "O emu se radi?" "Mom kapetanu je potrebna vaa strunost u jednoj privatnoj stvari." "Sada?" Langdon procedi. "Prola je pono." "Da li je tano da ste imali zakazan sastanak sa kustosom Luvra za veeras?" Langdon odjednom oseti kako ga preplavljuje talas nelagodnosti. On i cenjeni kustos Zak Sonijer behu se dogovorili da se nau na piu posle Langdonovog veeranjeg predavanja, ali Sonijer se nije pojavio. "Da. Kako ste znali?" "Pronali smo vae ime u njegovom planeru." "Nadam se da je sve u redu?" Agent ozbiljno uzdahnu i proturi polaroid snimak kroz uzan otvor. Langdon pogleda fotografiju i itavo mu se telo ukruti. "Ova je fotografija snimljena pre manje od sat vremena. U Luvru." Dok je Langdon netremice posmatrao bizaran prizor, prvobitna munina i ok ustupie mesto iznenadnom naletu gneva. "Ko bi ovo uradio!" "Nadali smo se da biste nam vi mogli pomoi da odgovorimo upravo na to pitanje, s obzirom na vae poznavanje simbologije i vae namere da se susretnete sa kustosom." Langdon je zurio u sliku, a uas se sada sjedinio sa strahom. Prizor je bio muan i izuzetno udan, i neodreeno ga je podseao na neto ve vieno. Pre malo vie od godinu dana, Langdon bese dobio fotografiju lea i slinu molbu za pomo. Dvadeset etiri asa kasnije, umalo je izgubio ivot u Vatikanu. Ova fotografija je bila potpuno drugaija, ali mu se neto u itavom scenariju inilo uznemirujue poznatim. Agent pogleda na sat. "Moj kapetan eka, gospodine." Langdon jedva da ga je uo. Oi su mu jo uvek bile prikovane za fotografiju. "Ovaj simbol ovde, i nain na koji mu je telo tako udno..." "Postavljeno?" natuknu agent. Langdon klimnu, oseajui marce kad podie pogled. "Ne mogu da zamislim ko bi nekome uinio tako neto." Agent se smrknu. "Ne razumete, gospodine Langdon. Ovo to vidite na fotografiji..." On zastade. " ...monsinjor Sonijer je uradio sam sebi."

Poglavlje II
Kilometar i po odatle, nezgrapni albino po imenu Sajlas hramajui je proao kroz ulaznu kapiju luksuzne rezidencije od smeeg kamena u ulici La Brijer. Nazubljeni pojas od kostreti, pojasa od kozije dlake koji je nosio oko butine, usecao mu se u meso, no ipak mu je srce pevalo od zadovoljstva zbog sluenja Gospodu. Bolje dobar. Crvene oi su mu pretraivale hol kada je uao u rezidenciju. Prazan. Uz stepenice se popeo tiho, ne elei da probudi nikog od svojih sustanara. Vrata njegove spavae sobe bila su otkljuana; brave su ovde bile zabranjene. On ue, zatvarajui vrata za sobom. Soba je bila spartanska - pod od grubih dasaka, ormari od borovine, madrac u uglu umesto kreveta. Ove nedelje je bio gost u ovoj rezidenciji, a ve godinama je iveo u slinom utoitu u Njujorku. Gospod mi je pruio sklonite i svrhu mog ivota. Veeras je, konano, Sajlas oseao da je poeo da otplauje svoj dug. urno prie ormariu, pronae mobilni telefon skriven u poslednjoj fioci i okrete broj. "Da?" javi se muki glas. "Uitelju, vratio sam se." "Govori", naredi glas, zadovoljan to ga uje. "Sva etvorica su gotova. Tri senechaux... i sam Veliki majstor." Nastade trenutak pauze, kao za molitvu. "U tom sluaju, pretpostavljam da poseduje informaciju?" "Sva etvorica su potvrdila. Nezavisno jedan od drugog." "I ti si im poverovao?" "Suvie su se slagali da bi to bila sluajnost." Uzbuen uzdah. "Odlino. Plaio sam se da e prevagnuti tajanstvenost po kojoj je bratstvo poznato." "Suoavanje sa smru je snaan podstrek." "Dakle, uenie moj, reci mi ono to moram da znam." Sajlas je znao da e informacija koju je iznudio od svojih rtava predstavljati ok. "Uitelju, sva etvorica su potvrdila da clef de voute postoji... legendarni kljuni kamen." Sa druge strane se zauo otar uzdah. Mogao je da oseti uzbuenje UiIclja. "Kljuni kamen. Ba kao to smo pretpostavljali." Prema predanju, bratstvo bee napravilo kamenu mapu - clef de voute... ili kljuni kamen - isklesanu plou koja je otkrivala poslednje prebivalite
One mile away, the hulking albino named Silas limped through the front gate of the luxurious brownstone residence on Rue la Bruyre. The spiked cilice belt that he wore around his thigh cut into his flesh, and yet his soul sang with satisfaction of service to the Lord. Pain is good. His red eyes scanned the lobby as he entered the residence. Empty. He climbed the stairs quietly, not wanting to awaken any of his fellow numeraries. His bedroom door was open; locks were forbidden here. He entered, closing the door behind him. The room was spartan-hardwood floors, a pine dresser, a canvas mat in the corner that served as his bed. He was a visitor here this week, and yet for many years he had been blessed with a similar sanctuary in New York City. The Lord has provided me shelter and purpose in my life. onight, at last, Silas felt he had begun to repay his debt. Hurrying to the dresser, he found the cell phone hidden in his bottom drawer and placed a call to a private extension. "Yes?" a male voice answered. "Teacher, I have returned." "Speak," the voice commanded, sounding pleased to hear from him. "All four are gone. The three snchauxand the grandmaster himself." There was a momentary pause, as if for prayer. "Then I assume you have the information?" "All four concurred. Independently." "And you believed them?" "Their agreement was too great for coincidence." An excited breath. "Superb. I had feared the brotherhood's reputation for secrecy might prevail." "The prospect of death is strong

motivation." "So, my pupil, tell me what I must know." Silas knew the information he had gleaned from his victims would come as a shock. "Teacher, all four confirmed the existence of the clef de votethe legendary keystone." He heard a quick intake of breath over the phone and could feel the Teacher's excitement. "The keystone. Exactly as we suspected." According to lore, the brotherhood had created a map of stone-a clef de voteor keystonean engraved tablet that revealed the final resting place of the brotherhood's greatest secretinformation so powerful that its protection was the reason for the brotherhood's very existence. "When we possess the keystone," the Teacher said, "we will be only one step away." "We are closer than you think. The keystone is here in Paris." "Paris? Incredible. It is almost too easy." Silas relayed the earlier events of the eveninghow all four of his victims, moments before death, had desperately tried to buy back their Godless lives by telling their secret. Each had told Silas the exact same thing-that the keystone was ingeniously hidden at a precise location inside one of Paris's ancient churchesEglise de Saint-Sulpice." Inside a House of the Lord," the Teacher exclaimed. "How they mock us!" "As they have for centuries." The Teacher fell silent, as if letting the triumph of this moment settle over him. Finally, he spoke. "You have done a great service to God. We have waited centuries for this. You must retrieve the stone for me. Immediately. Tonight. You understand the stakes." Silas knew the stakes were incalculable, and yet what the Teacher was now commanding seemed impossible. "But the church, it is a fortress. Especially at night. How will I enter?" With the confident tone of man of enormous influence, the Teacher explained what was to be done. When Silas hung up the phone, his skin tingled with anticipation. One hour, he told himself, grateful that the Teacher had given him time to carry out the necessary penance before entering a house of God. I must purge my soul of today's sins. The sins committed today had been Holy in purpose. Acts of war against the enemies of God had been committed for centuries. Forgiveness was assured. Even so, Silas knew, absolution required sacrifice. Pulling his shades, he stripped naked and knelt in the center of his room. Looking down, he examined the spiked cilice belt clamped around his thigh. All true followers of The Way wore this device-a leather strap, studded with sharp metal barbs that cut into the flesh as a perpetual reminder of Christ's suffering. The pain caused by the device also helped counteract the desires of the flesh. Although Silas already had worn his cilice today longer than the requisite two hours, he knew today was no ordinary day. Grasping the buckle, he cinched it one notch tighter, wincing as the barbs dug deeper into his flesh. Exhaling slowly, he savored the cleansing ritual of his pain. Pain is good, Silas whispered, repeating the sacred mantra of Father Josemaria Escriva-the Teacher of all Teachers. Although Escriva had died in 1975, his wisdom lived on, his words still whispered by thousands of faithful servants around the globe as they knelt on the floor and performed the sacred practice known as "corporal mortification." Silas turned his attention now to a heavy knotted rope coiled neatly on the floor beside him. The Discipline. The knots were caked with dried blood. Eager for the purifying effects of his own agony, Silas said a quick prayer. Then, gripping one end of the rope, he closed his eyes and swung it hard over his shoulder, feeling the knots slap against his back. He whipped it over his shoulder again, slashing at his flesh. Again and again, he lashed. Castigo corpus meum. Finally, he felt the blood begin to flow.

20

Den Braun

najvee tajne bratstva... to je bila informacija toliko mona da je upravo njena zatita inila razlog postojanja bratstva. "Kada budemo imali kljuni kamen", ree Uitelj, "delie nas samo jedan korak." "Blie smo nego to mislite. Nalazi se ovde, u Parizu." "U Parizu? Neverovatno. Gotovo da je suvie lako." Sajlas mu ispria prethodne dogaaje te veeri... kako su sva etvorica njegovih rtava, nekoliko trenutaka pred smrt, oajniki pokuali da otkupe svoje bezbonike ivote tako to su odali tajnu. Svaki od njih rekao je Sajlasu istu stvar da je kamen bio genijalno sakriven na precizno odreenoj lokaciju unutar jedne od starih parikih crkava - Eglise de Saint-Sulpice. "Unutar Boje kue", uzviknu Uitelj. "Kako nam se podsmevaju!" "Kao to su to radili vekovima." Uitelj uuta, kao da puta da se oseaj trijumfa koji je nosio taj trenutak slegne u njemu. Naposletku progovori. "Uinio si veliku uslugu Bogu. Vekovima smo ekali na ovo. Mora povratiti kamen za mene. Smesta. Veeras. Shvata koliki je ulog." Sajlas je znao da su ulozi nemerljivi. Uprkos tome, ono to je Uitelj sada nareivao izgledalo mu je nemogue. "Ali crkva... to je tvrava. Naroito nou. Kako da uem?" Nepokolebljivim tonom oveka od ogromnog uticaja, Uitelj objasni ta mu je initi. Kada je Sajlas spustio slualicu, koa ga je peckala od nestrpljivosti. Jedan sat, rekao je sam sebi, zahvalan to mu je Uitelj ostavio vremena da se pokaje, to je bilo neophodno pre no to ue u Boju kuu. Moram svoju duu oistiti od dananjih greha. Gresi koje je tog dana poinio bili su sveti po svojoj svrsi. Rat protiv neprijatelja Boga vodio se vekovima. Oprost je bio zagarantovan. Uprkos tome, Sajlas je znao, oprost je zahtevao rtvu. Navlaei zastore, on se svue i kleknu u sredite prostorije. Oborenog pogleda, on ispita nazubljeni pojas od kostreti stegnut oko butine. Svi pravi sledbenici Puta nosili su ovu napravu - koni remen sa otrim metalnim bodljama koje su se usecale u meso kao stalno podseanje na Hristove patnje. Bol koji je ova naprava nanosila takoe je pomagao da se suprotstavi eljama tela. Iako je Sajlas tog dana ve nosio svoj pojas vie od propisana dva sata, znao je da nije u pitanju obian dan. Hvatajui se za kopu, on stegnu remen

Da Vinijev kod

21

za jo jednu rupicu, trgnuvi se kad se bodlje zaboe dublje u meso. Polako izdiui, uivao je u bolu kao ritualu proienja. Bolje dobar, aputao je Sajlas, ponavljajui svetu mantru oca Hozea Marije Eskrive Uitelja svih Uitelja. Iako je sam Eskriva umro 1975. godine, njegova je mudrost nastavila da ivi, a njegove su reci aputale hiljade njegovih vernih sledbenika irom sveta, kleei na podu i izvodei sveti ritual poznat kao "telesno samomuenje". Sajlas sada usmeri panju na teak konopac sa vorovima uredno savijen na podu pored njega. Disciplina. Na vorovima se bee skorila krv. eljan proienja kao posledice sopstvene agonije, Sajlas na brzinu izgovori molitvu. Potom, zgrabivi jedan kraj konopca, sklopi oi i snano ga zavitla preko ramena, oseajui kako mu vorovi udaraju o lea. Ponovo ga zabaci preko ramena, udarajui sopstveno meso. ibao je ponovo i ponovo. Castigo corpus meum. Naposletku, oseti kako krv poinje da curi.

POGLAVLJE III
Otar aprilski vazduh ibao je kroz otvoren prozor sitroena ZX dok su prolazili du june strane Opere i prelazili preko trga Vendom. Na suvozakom seditu, Robert Langdon je oseao kako grad promie pored njega dok pokuava da razbistri misli. Tuiranje i brijanje koje je obavio na brzinu uinili su da izgleda dosta pristojno, ali nisu stiali njegovu napetost. Zastraujui prizor kustosovog tela ostao mu je urezan u seanju. ak Sonijer je mrtav. Oseaj gubitka koji se u Langdonu javio u vezi sa kustosovom smru bio je neminovan. Uprkos Sonijerovoj reputaciji samotnjaka, ugled koji je uivao zbog svoje predanosti umetnosti inio gaje ovekom od potovanja. Njegove knjige o tajnim kodovima na slikama Pusena i Tenirsa nalazile su se meu Langdonovim omiljenim udbenicima. Veeranji susret je Langdon sa nestrpljenjem iekivao, razoaravi se kada se kustos nije pojavio. Prizor kustosovog tela ponovo iskrsnu u njegovim mislima. ak Sonijer je tako neto sam sebi uradio ? Langdon okrenu glavu i zagleda se kroz prozor, proterujui prizor iz seanja. Napolju, grad se tek sada smirivao - ulini prodavci gurali su kolica sa ueerenim amandes, konobari su iznosili vree sa smeem na plonik, dvoje zakasnelih ljubavnika priljubili su se jedno uz drugo kako bi se ugrejali zbog vetra koji je mirisao na jasmin. Sitroen se autoritativno kretao kroz taj haos, dok je njegova disonantna dvotonska sirena poput noa razdvajala saobraaj. "Kapetan je bio zadovoljan kada je saznao da ste i veeras u Parizu", ree agent, progovorivi po prvi put od kako su napustili hotel. "Srena sluajnost." Langdon se ponajmanje oseao srenim, a sluajnost je predstavljala koncept u koji nije sasvim poverovao. Kao neko ko je proveo itav ivot prouavajui skrivenu povezanost naizgled nepodudarnih simbola i ideologija, Langdon je svet posmatrao kao mreu duboko isprepletenih predanja, istorija i dogaaja. Veze mogu biti nevidljive, esto je govorio na predavanjima iz simbologije na Harvardu, ali su uvek tu, pohranjene tik ispod povrine. "Pretpostavljam", ree Langdon, "da vam je Ameriki univerzitet u Parizu rekao gde sam odseo?" Voza odmahnu glavom. "Interpol." Interpol, pomisli Langdon. Pa naravno. Zaboravio je da je naizgled bezazlen zahtev svih evropskih hotela da se prikae paso prilikom prijavljivanja bio vie od puke formalnosti - bio je to zakon. Svake noi, irom Evrope,

Da Vinijev kod

23

slubenici Interpola su sa sigurnou mogli da kau ko gde spava. Verovatno im je trebalo itavih pet sekundi da otkriju da je Langdon odseo u Ricu. Dok je sitroen ubrzavao ka junom delu grada, osvetljeni profil Ajfelove kule pojavio se u daljini, sa desne strane, izvijajui se put neba. Spazivi ga, Langdon pomisli na Vitoriju i seti se obeanja koje su, napola u ali, jedno drugom dali pre godinu dana - da e se, svakih est meseci, ponovo sastajati na razliitim romantinim mestima irom sveta. Ajfelova kula bi se, mislio je Langdon, sigurno nala na njihovom spisku. Na alost, Vitoriju je poslednji put poljubio na bunom aerodromu u Rimu pre vie od godinu dana. "Jeste li bili na njoj?" upita agent, osvrui se. Langdon podie pogled, ubeen da nije dobro razumeo. "Molim?" "Divna je, zar ne?" Kroz prednje staklo kola, agent je pokazivao na Ajfelovu kulu. "Jeste li bili na njoj?" Langdon prevrnu oima. "Ne, nisam se penjao na kulu." "Ona je simbol Francuske. Mislim da je savrena." Langdon odsutno klimnu glavom. Simbolozi su esto primeivali da Francuska - zemlja poznata po maizmu, valeranju i sitnim nesigurnim voama poput Napoleona i Pipina Malog - nije mogla odabrati adekvatniji nacionalni simbol nego to je to bio 300 metara visok falus. Kada su stigli do raskrsnice u ulici Rivoli, semafor je pokazivao crveno, ali sitroen nije usporio. Agent projuri kroz raskrsnicu i ubrza ka delu ulice Kastiljone oivienom drvoredom, koji je sluio kao severni ulaz u uveni Tiljeri park - pariku verziju Central parka. Veina turista je pogreno prevodila da se Jardins des Tuileries odnose na hiljade lala koje su tu cvetale, ni i Tuileries se zapravo bukvalno odnosilo na neto daleko manje romantino. Ovaj park je nekada bio ogromna, zagaena iskopinska jama iz koje su pariki graditelji vadili glinu za proizvodnju uvenog parikog crvenog krovnog crepa ili tuiles. Kad su uli u naputeni park, agent zavue ruku ispod komandne table i iskljui sirenu. Langdon odahnu, uivajui u iznenadnoj tiini. Izvan kola, bledi snop halogenih farova padao je na ljunkovitu prilaznu stazu koja je vodila do parkinga. Hrapavo struganje guma po ljunku intoniralo je hipnotiui ritam. Za Langdona, Tiljeri je oduvek predstavljao sveto tlo. Bio je to park u kojem je Klod Mone eksperimentisao sa bojom i oblikom, pokrenuvi raanje impresionizma. Veeras, meutim, mesto je zrailo neobinom aurom zloslutnosti. Sitroen sada savi nalevo, skreui pod otrim uglom ka zapadu, na glavni bulevar parka. Savijajui oko krunog jezera, voza presee naputenu aveniju, izlazei na iroko kvadratno dvorite iza nje. Langdon ugleda zavretak parka Tiljeri, obeleen ogromnim kamenim lukom. Arc du Carrousel.

24

Den Braun

Uprkos orgijskim ritualima koji su se nekada odravali na Karuselu, poklonici umetnosti potovali su ovo mesto iz sasvim drugog razloga. Sa esplanade na kraju Tiljerija, mogla su se videti etiri najbolja muzeja umetnosti na svetu... po jedan na svakoj strani sveta. Kroz prozor na desnoj strani kola, juno preko Sene i Keja Volter, Langdon je video dramatino osvetljenu fasadu stare eleznike stanice - sada ugledni muzej Orsej. Pogledavi nalevo, razaznao je vrh ultramodernog centra Pompidu, u koji je smeten Muzej moderne umetnosti. Iza njega, na zapadu, znao je Langdon, drevni obelisk Ramzesa izdizao se iznad drvea, obeleavajui muzej Jeu de Paume. Ali upravo ispred sebe, na istoku, kroz luk, Langdonov pogled otkrio je monolitsku renesansnu palatu pretvorenu u najuveniji muzej umetnosti na svetu. Luvr. Langdona prooe poznati marci divljenja dok su mu oi uzalud pokuavale da obuhvate itavu masu zdanja. Na zapanjujue irokom trgu nametljiva fasada Luvra uzdizala se poput tvrave naspram parikog neba. Izgraen u obliku ogromne potkovice, Luvr je predstavljao najduu zgradu u Evropi, koja se protezala dalje od tri Ajfelove kule poloene u nizu, jedna iza druge. ak ni 93.000 kvadratnih metara otvorenog trga izmeu krila muzeja nisu mogli baciti u zasenak velianstvenu irinu fasade. Langdon je jednom opkoraao itav obim Luvra, prelazei put od neverovatnih etiri hiljade osamsto metara. Uprkos proceni da bi posetiocima bilo potrebno pet nedelja da na odgovarajui nain uivaju u 65.300 umetnikih dela u ovoj zgradi, veina turista birala je skraenu verziju doivljaja, koje je Langdon nazivao "Luvr na brzaka" - pravi sprint kroz muzej kako bi se videla tri najpoznatija dela: Mona Liza, Miloska Venera i Nike sa Samotrake. Art Bakvold se jednom prilikom hvalio kako je sva tri remek-dela video u roku od pet minuta i pedeset i est sekundi. Voza izvadi runi voki-toki i objavi na brzom francuskom: "Monsieur Langdon est arrive. Deux minutes." Nerazumljiva potvrda zapucketala je u znak odgovora. Agent odloi ureaj i okrenu se prema Langdonu. "Kapetan e vas doekati na glavnom ulazu." Voza zanemari znakove koji su zabranjivali kolski saobraaj na trgu. Broj obrta motora se povea i sitroen jurnu preko ivinjaka. Glavni ulaz u Luvr sada se drsko izdizao u daljini, okruen sa sedam trouglastih jezeraca iz kojih su ikljale osvetljene fontane. La Pyramide. Novi ulaz u pariki Luvr postao je gotovo jednako popularan kao i sam muzej. Kontroverzna neomoderna staklena piramida koju je dizajnirao ame-

Da Vinijev kod

25

riki arhitekta roen u Kini I. M. Pei jo uvek je izazivala prezir tradicionalista koji su smatrali da naruava dostojanstvo renesansnog dvorita. I dok je Gete opisivao arhitekturu kao zamrznutu muziku, kritiari su ovu piramidu opisivali kao kripanje noktiju po kolskoj tabli. Napredne pristalice, meutim, slavile su providnu piramidu visoku 21 metar kao neverovatnu simbiozu drevne strukture i moderne metode - simbolinu vezu starog i novog koja pomae prelazak Luvra u novi milenijum. "Da li vam se svia naa piramida?" upita agent. Langdon se namrti. Francuzi su, inilo se, voleli da postavljaju ovo pitanje Amerikancima. Bilo je to pitanje sa skrivenim namerama, naravno. Ukoliko priznate da vam se piramida svia, bili ste Amerikanac bez ukusa ako pak izrazite svoje neodobravanje, uvredili ste Francuze. "Miteran je bio smeo ovek", odgovori Langdon, opredelivi se za kompromis. Za pokojnog francuskog predsednika koji je naruio izgradnju piramide govorilo se da pati od "faraonskog kompleksa". Nosei samostalnu odgovornost za to to je Pariz bio ispunjen egipatskim obeliscima, umetnou i umetnikim predmetima, Fransoa Miteran imao je afinitet prema egipatskoj kulturi, toliko sveobuhvatan da su Francuzi o njemu jo uvek govorili kao o Sfingi. "Kako se zove kapetan?" upita Langdon, menjajui temu. "Bezu Fa", ree voza, pribliavajui se glavnom ulazu u piramidu. "Mi ga zovemo le Taureau." Langdon ga ovla pogleda, pitajui se da li svaki Francuz ima misteriozan ivotinjski epitet. "Svog kapetana zovete Bik? ovek podie obrve. "Govorite francuski bolje nego to priznajete, monsinjor Langdon." Govorim francuski oajno, pomisli Langdon, ali zato sa zodijakom ikonografijom stojim dobro. Taurus je oduvek bio bik. Astrologija je predstavljala simboliku konstantu irom sveta. Agent zaustavi kola i pokaza, izmeu dve fontane, na velika vrata na jednoj od stranica piramide. "Tamo je ulaz. Sa sreom, gospodine." "Vi ne idete?" "Moja nareenja glase da vas ostavim ovde. Moram da se postaram za neto drugo." Langdon uzdahnu i izae iz kola. To je va cirkus. Agent nagazi na gas i odjuri. Dok je stajao sam i posmatrao zadnja svetla automobila kako se udaljavaju, Langdon pomisli kako bi lako mogao da se predomisli, izae iz dvorita, uhvati taksi i zaputi se kui, ka krevetu. Neto mu je govorilo daje to verovatno loa ideja. Dok se pribliavao izmaglici fontana, Langdona je pratio nelagodan oseaj da stupa preko imaginarnog praga koji ga je delio od drugog sveta.
Langdon had the uneasy sense he was crossing an imaginary threshold into another world.

26

Den Braun

Kao u snu. Pre svega dvadeset minuta spavao je u svojoj hotelskoj sobi. Sada je stajao ispred providne piramide koju je podigao Sfinga, i ekao Policajca koga su zvali Bik. Zatoen sam u slici Salvadora Dalija, pomislio je. Langdon krenu ka glavnom ulazu - ogromnim okretnim vratima. Foaje koji se iza njih video bio je osvetljen mutnom svetlou i potpuno prazan. Da li da pokucam ? Langdon se pitao da li je ikada ijedan od cenjenih egiptologa sa Harvarda pokucao na prednja vrata piramide, oekujui odgovor. Podie ruku da zalupa na staklo, ali iz tame ispod njega pojavi se figura koja se penjala krunim stepenicama. ovek je bio zdepast i crn, gotovo neandertalac, obuen u tamno odelo na dvoredno kopanje koje se napelo kako bi pokrilo njegova iroka ramena. Prilazio je sa nepogreivim autoritetom na stubastim, snanim nogama. Razgovarao je preko mobilnog telefona ali zavri razgovor kad se priblii. Pokretom ruke pokaza Langdonu da ue. "Ja sam Bezu Fa", objavi on kad se Langdon probi kroz rotaciona vrata. "Kapetan Centralne direkcije Sudske policije." Ton mu bee odgovarajui grlena grmljavina... poput nagovetaja oluje. Faov ogromni dlan obavio se oko Langdonovog sa silinom koja je pretila da ga smrvi. "Video sam fotografiju", ree Langdon. "Va agent kae daje ak Sonijer sam..." "Gospodine Langdon", Faove oi kao od abonosa netremice su ga posmatrale, prikivajui ga za mesto. "To to ste videli na fotografiji samo je nagovetaj onoga to je Sonijer uradio."

POGLAVLJE 4
Kapetan Bezu Fa je koraao poput razgnevljenog vola, irokih ramena zabaenih unatrag i brade vrsto priljubljene uz grudi. Tamna mu je kosa bila uljem zalizana, to je naglaavalo koren kose koji mu se strelovito sputao niz sredinu ispupenog ela i koji je iao ispred njega poput pramca borbenog broda. Dok se kretao, tamne oi kao da su prile zemlju pred njim, sijajui vatrenom jasnoom koja je nagovetavala reputaciju neumitne strogosti. Langdon je sledio kapetana niz uvene mermerne stepenice do atrijuma zaronjenog ispod staklene piramide. Dok su silazili, prooe izmeu dva naoruana straara Sudske policije koji su drali mainke. Poruka je bila jasna: niko veeras ne ulazi niti izlazi bez blagoslova kapetana Faa. Sputajui se ispod nivoa zemlje, Langdon se borio sa rastuom nelagodom. Faovo prisustvo ponajmanje se moglo opisati kao dobrodolica, a sam Luvr u to doba je bio obavijen gotovo grobnom aurom. Stepenice su, poput prolaza u zamraenoj bioskopskoj sali, bile osvetljene priguenim podnim svetlom ugraenim u svaki stepenik. Langdon je uo sopstvene korake kako odzvanjaju na staklu iznad njih. Kad podie pogled, ugleda bledo osvetljene snopove izmaglice sa fontana kako postaju sve blei sa druge strane providnog krova. "Odobravate li?" upita Fa, pokazujui svojom irokom bradom navie. Langdon uzdahnu, suvie umoran da bi igrao igre. "Da, vaa piramida je prekrasna." Fa zaguna. "Oiljak na licu Pariza." Jedan - nula. Langdon oseti da je njegov domain ovek kome je teko ugoditi. Pitao se da li je Fau uopte poznato da je ova piramida, na izriit zahtev predsednika Miterana, konstruisana od tano 666 okana stakla - neobian zahtev koji je oduvek bio vrela tema meu zagovornicima teorije za vere koji su tvrdili daje 666 satanski broj. Langdon odlui da to ne pominje. Dok su ponirali sve dublje u podzemni foaje, zjapei prostor polako izroni iz, senke. Izgraeno 17 metara ispod nivoa zemlje, novokonstruisano predvorje Luvra od 6.300 kvadratnih metara irilo se poput beskrajne peine. Izgraen od toplog oker mermera kako bi se slagao sa nadzemnom kamenom fasadom boje meda, podzemni hol je obino vrveo od turista, ispunjen svetlocu. Te noi je, meutim, predvorje bilo pusto i mrano, dajui itavom prostoru hladnu grobnu atmosferu.

28

Den Braun

"A staje sa redovnim obezbeenjem muzeja?" upita Langdon. "En quarantaine", odsee Fa, kao daje Langdon dovodio u sumnju integritet njegove ekipe. "Oigledno je veeras uao neko ko nije smeo. Svi noni uvari Luvra su u krilu Sali, na sasluanju. Moji lini agenti preuzeli su obezbeivanje muzeja za noas." Langdon klimnu glavom, kreui se brzo kako bi odrao korak sa Faom. "Koliko ste dobro poznavali aka Sonijera?" upita kapetan. "U stvari, uopte ga nisam poznavao. Nikada se nismo sreli." Fa je izgledao iznenaeno. "Va prvi susret je trebalo da bude veeras?" "Da. Planirali smo da se susretnemo na Amerikom univerzitetu, na prijemu nakon mog predavanja, ali se on nije pojavio." Fa navrlja nekoliko napomena u malu belenicu. Dok su ili, Langdon krajikom oka spazi manje poznatu piramidu Luvra La Fyranu.de Inversee - ogroman obrnuti svetlarnik koji je visio sa tavanice poput stalaktita u pridruenom delu mezanina. Fa povede Langdona uz kratak niz stepenica do ulaza u zasvoeni tunel, iznad kojeg je stajao natpis: DENON. Krilo Denon je najpoznatije od tri glavna dela Luvra. "Ko je zahtevao da se veeras susretnete?" iznenada upita Fa. "Vi ili on?" Pitanje se inilo neobinim. "Gospodin Sonijer", odgovori Langdon kad uoe u tunel. "Njegova sekretarica me je kontaktirala pre nekoliko nedelja putem i-mejla. Rekla je da je kustos uo da u odrati predavanje u Parizu ovog meseca i da eli o neemu da razgovara sa mnom dok sam ovde." "Da razgovara o emu?" "Ne znam. O umetnosti, pretpostavljam. Imamo ista interesovanja." Fa je bio skeptian. "Nemate uopte nikakvu ideju o tome ega bi se mogao ticati va sastanak?" Langdon nije imao. U to vreme je i sam bio radoznao, ali bilo mu je neprijatno da se raspituje o detaljima. Potovani Zak Sonijer bio je poznat po svojoj zatvorenosti i izbegavao je sastanke; Langdon se radovao to e imati barem priliku da ga upozna. "Gospodine Langdon, moete li da pretpostavite o emu je gospodin Sonijer eleo da razgovara sa vama u noi kada je ubijen? Moglo bi biti od koristi." Otar ton pitanja uinio je da Langdon oseti nelagodu. "Zaista ne mogu ni da pretpostavim. Nisam pitao. Bila mi je ast to me je uopte kontaktirao. Potovalac sam rada gospodina Sonijera. esto na svojim predavanjima koristim njegove tekstove." Fa u svojoj belenici zabelei i tu injenicu. Dva oveka su se sada nalazila na pola puta kroz ulazni tunel koji je vodio do krila Denon, i Langdon je video dva niza pokretnih stepenica na drugom kraju tunela. Oba nepomina. "Dakle, imali ste ista interesovanja?" upita Fa.

Da Vinijev kod

29

"Da. Zapravo, vei deo protekle godine proveo sam radei na projektu koji se bavi primarnom strunom oblau gospodina Sonijera. Radovao sam se to u mu malo proakati mozak." Fa podie pogled. "Molim?" Fa oigledno nije razumeo idiom. "Radovao sam se to u saznati ta on misli o datoj temi." "Shvatam. A koja je tema?" Langdon je oklevao, ne znajui kako tano da se izrazi. "U osnovi, rukopis se tie ikonografije oboavanja boginje - koncepta svetog enskog principa, kao i umetnosti i simbola povezanih s tim." Fa proe mesnatom rukom preko kose. "A Sonijer se razumeo u to?" "Niko se nije razumeo vie od njega." "Shvatam." Langdon je nasluivao da Fa uopte nije shvatio. aka Sonijera su smatrali najboljim ikonografom kulta boginje na svetu. Ne samo da je Sonijer gajio lino interesovanje za relikvije koje se tiu plodnosti, kultova boginje, kulta Vike i enskog boanstva, ve je i tokom dvadeset i etiri godine koje je ovde proveo kao kustos pomogao Luvru da sakupi najveu svetsku kolekciju umetnina vezanih za boginju - labris sekire iz najstarijeg grkog hrama posveenog boginjama u Delfima, zlatne Kaduejeve palice, stotine egipatskih ank krstova nalik malim uspravnim anelima, sistrum udaraljke koje su upotrebljavane u starom Egiptu kako bi se odagnali zli duhovi, kao i zapanjujui niz statua koje prikazuju Horusa koga neguje boginja Izida. "Moda je ak Sonijer znao za va rukopis?" nabadao je Fa. "I moda vas je pozvao na sastanak kako bi vam ponudio pomo oko knjige." Langdon odmahnu glavom. "U stvari, niko ne zna za moj rukopis. Jo uvek je u radnoj verziji, i pokazao sam ga samo svom uredniku." Fa zauta. Langdon nije dodao razlog zbog kojeg nikome drugom nije pokazao rukopis. Tri stotine stranica sa radnim naslovom Simboli izgubljenog enskog boanstva nudile su neke veoma nekonvencionalne interpretacije zvanine religiozne ikonografije, koje e sasvim sigurno izazvati mnoge polemike. Sada, dok se pribliavao nepominim eskalatorima, Langdon zastade, shvativi da se Fa vie ne nalazi pored njega. Okrenuvi se, ugleda ga kako stoji nekoliko metara iza, pored slubenog lifta. "Ii emo liftom", ree Fa dok su se vrata lifta otvarala. "Kao to vam je bez sumnje poznato, galerija je prilino udaljena ako idete peke." lako je Langdon znao da e lift ubrzati dvospratno penjanje do krila Denon, ostao je nepomian. "Nelo nije u redu?" Fa je nestrpljivo zadravao vrata. Langdon uzdnhnu, bacajui eznutljiv pogled iza sebe, ka eskalatorima. Sve je u potpunom redu, slaga samome sebi, krenuvi natrag ka liftu. Kao

30

Den Braun

deak, Langdon je pao u naputeni bunar i umalo nije umro trupkajui po vodi u skuenom prostoru nekoliko sati, pre nego to su ga spasli. Otuda je poticala njegova fobija od zatvorenog prostora - liftova, podzemne eleznice, terena za skvo. Lift je potpuno bezbedna naprava, neprestano je ponavljao samome sebi, nikada ne poverovavi u to. Siuna metalna kutija koja visi u zatvorenom vertikalnom oknu! Zadravajui dah, on kroi u lift, oseajui poznat nalet adrenalina dok su se vrata zatvarala. Dva sprata. Deset sekundi. "Vi i gospodin Sonijer", ponovo ree Fa kad lift poe da se kree, "uopte nikada niste razgovarali? Nikada se niste dopisivali? Nikada nita jedan drugom niste slali potom?" Jo jedno neobino pitanje. Langdon odmahnu. "Ne. Nikada." Fa nakrivi glavu, kao da u pamenju pravi mesta za tu injenicu. Ne govorei nita, zurio je ravno ispred sebe u hromirana vrata. Dok su se uspinjali, Langdon pokua da se usredsredi na neto to nisu etiri zida koja su ga okruivala. U odrazu na sjajnim vratima lifta video je kapetanovu kopu za kravatu - srebrno raspee sa trinaest umetnutih komadia crnog oniksa. Iz nekog neodreenog razloga, smatrao je da je to neobino. Simbol je bio poznat kao crux gemmata - krst sa trinaest dragulja - hrianski ideogram za Hrista i njegovih dvanaest apostola. Iz nekog razloga, Langdon nije oekivao da e kapetan francuske policije na tako oigledan nain demonstrirati svoju veru. S druge strane, ovo je Francuska; hrianstvo ovde nije toliko religija koliko pravo po roenju. "To je crux gemmata", iznenada ree Fa. Trgnuvi se, Langdon podie pogled i vide na sebi Faove oi koje su ga posmatrale u odrazu. Lift se uz trzaj zaustavi i vrata se otvorie. Langdon brzo iskorai u hodnik, eljan oseaja otvorenog prostora koji su pruale uvene visoke tavanice galerija u Luvru. Svet u koji bee zakoraio, meutim, ne bee uopte onakav kakav je oekivao da e biti. Iznenaen, Langdon se ukopa u mestu. Fa ga ovla pogleda. "Rekao bih, gospodine Langdon, da nikada niste videli Luvr nakon radnog vremena?" Mislim da nisam, pomisli Langdon, pokuavajui da se sabere. Obino besprekorno osvetljene, galerije Luvra veeras su bile zapanjujue mrane. Umesto uobiajenog belog svetla koje je dopiralo odgore, inilo se da mutan crveni sjaj izbija iz podnih dasaka i sija navie - isprekidani pramenovi crvene svetlosti koji se prosipaju po parketu. Dok je gledao niz tamni hodnik, Langdon shvati da je trebalo da oekuje ovakav prizor. Bukvalno sve velike galerije nou su koristile crveno osvetljenje - strateki rasporeeno i nisko postavljeno, neupadljivo svetlo koje je

Da Vinijev kod

31

omoguavalo osoblju da se kree kroz hodnike istovremeno ostavljajui slike u relativnoj tami kako bi se usporio efekat njihovog izbleivanja usled preterane izloenosti svetlosti. Veeras, muzej je odisao gotovo sumornom atmosferom. Duge senke pruale su se svuda, a obino zaslepljujue zasvoene tavanice izgledale su kao niske, crne praznine. "Ovuda", ree Fa, skreui naglo nadesno i zaputivi se kroz niz meusobno povezanih galerija. Langdon ga je sledio dok mu se vid postepeno navikavao na tamu. Svuda okolo, ulja na platnu velikih formata poinjala su da se materijalizuju poput fotografija u ogromnoj mranoj komori... Njihove oi su ga pratile dok se kretao kroz prostorije. Mogao je da oseti poznat, otar miris muzejskog vazduha - suv, dejonizovani miris koji je nosio prigueni nagovetaj ugljenika - produkta ugljeninih filtera na ureajima za smanjivanje vlanosti vazduha, koji su non-stop radili kako bi neutralisali korozivni ugljen-dioksid koji su izdisali posetioci. Postavljene visoko na zidovima, vidljive sigurnosne kamere slale su nedvosmislenu poruku posetiocima: Vidimo vas. Ne dirajte nita. "Da li je neka od njih prava?" upita Langdon, pokazujui na kamere. Fa odmahnu glavom. "Naravno da nije." Langdon nije bio iznenaen. Video-nadzor u muzeju ove veliine bio je veoma skup i neefikasan. Uz itave hektare galerija koje je trebalo nadzirati, Luvru bi bilo potrebno nekoliko stotina tehniara samo da prate snimke. Veina velikih muzeja sada je koristila obezbeenje zatvaranjem. Zaboravite na pokuaje da spreite lopove da uu. Spreite ih da izau. Mehanizam za zatvaranje aktivirao se nakon radnog vremena i ukoliko bi uljez pomerio neku od umetnina, izlazi oko te galerije bi se blokirali i lopov bi se naao iza reetaka ak i pre nego to bi policija stigla. Niz mermerni hodnik koji se nalazio ispred njih odzvanjali su glasovi. inilo se da buka dolazi iz velikog skrovitog udubljenja, sa desne strane. Jasno svetlo razlivalo se ka hodniku. "Kustosova kancelarija", ree kapetan. Dok su prilazili udubljenju, Langdon baci pogled niz kratak hodnik, u Sonijerovu luksuznu radnu sobu toplo drvo, slike starih majstora i ogroman antikvitetni radni sto na kojem je stajao model viteza pod punim oklopom, visok pola metra. Nekoliko policijskih agenata muvalo se po prostoriji, razgovarajui telefonom i hvatajui beleke. Jedan od njih sedeo je za Sonijerovim slolom, kuckajui po tastaturi laptopa. inilo se da je kustosova kancelarija te noi pretvorena u komandnu stanicu Sudske policije. "Messiurs", pozva ih Fa, i ljudi se okrenue. "Ne nous drangez pas sous aucun prtexte. Entendu?" Svi u kancelariji klimnue u znak razumevanja.

32

Den Braun

Langdon je do tada okaio dovoljno znakova NE UZNEMIRAVAJ na vratima hotelskih soba da je mogao da shvati sutinu kapetanovog nareenja. Faa i Langdona nije trebalo uznemiravati ni pod kojim okolnostima. Ostavljajui malu grupu agenata, Fa povede Langdona dalje niz zamraeni hodnik. Tridesetak metara ispred otvarao se prolaz ka najpopularnijem odeljku Luvra - la Grande Galerie - naizgled beskrajnom hodniku u kojem su se nalazile najvrednije slike italijanskih majstora koje je Luvr posedovao. Langdon je ve zakljuio daje ovo mesto na kojem se nalazilo Sonijerovo telo; uveni parket na podu Velike galerije jasno se video na polaroid snimku. Dok su se pribliavali, Langdon primeti da je ulaz blokiran ogromnom elinom reetkom kakva se viala na srednjovekovnim zamkovima. "Obezbeenje zatvaranjem", ree Fa kad se pribliie reetki. ak i u tami, barikada je izgledala kao da bi mogla zaustaviti tenk. Stigavi pred nju, Langdon proviri kroz reetke ka slabo osvetljenom peinolikom prostoru Velike galerije. "Posle vas, gospodine Langdon", ree Fa. Langdon se okrenu. Posle mene, kuda? Fa pokaza na pod, na dno reetke. Langdon pogleda nanie. U mraku, ne bee ni primetio. Barikada je bila podignuta oko pola metra, formirajui na taj nain neobian otvor sa donje strane. "Ova oblast je jo uvek zatvorena za obezbeenje Luvra", ree Fa. "Moj tim iz Police technique et scientifique je upravo zavio svoju istragu." Pokaza na otvor. "Molim vas, provucite se ispod." Langdon je zurio u uzan prostor za provlaenje, a potom u masivnu elinu reetku. ali se, zar ne? Barikada je izgledala kao giljotina koja samo eka da smrvi uljeze. Fa proguna neto na francuskom i pogleda na sat. Potom se spusti na kolena i provue svoje krupno telo ispod reetke. Na drugoj strani se uspravi i kroz reetke pogleda u Langdona. Langdon uzdahnu. Poloivi dlanove na uglaani parket, lee na stomak i provue se. Dok je klizio, zadnji deo okovratnika njegovog sakoa od haris i tvida zakaio se o dno reetke, i on ogreba potiljak o gvoe. Veoma spretno, Roberte, pomisli. Ustajui, Langdon poe da nasluuje da e ovo biti veoma duga no.

Poglavlje 5
Rezidencija na Mari Hilu - novi Nacionalni tab organizacije Opus Dei i centar za konferencije - smetena je na Aveniji Leksington broj 243 u gradu Njujorku. Procenjena na neto vie od 47 miliona dolara, ova kula od blizu 12.000 kvadratnih metara bila je odenuta u crvenu ciglu i krenjak iz Indijane. Zgrada, koju su projektovali Mej i Plinska, obuhvata preko stotinu spavaih soba, est trpezarija, biblioteke, dnevne sobe, sale za sastanke i kancelarije. Na drugom, osmom i esnaestom spratu nalaze se kapele, ukraene stolarijom i mermerom. Sedamnaesti sprat je u potpunosti stambeni. Mukarci su u zgradu ulazili kroz glavni ulaz sa Avenije Leksington. ene su ulazile iz sporedne ulice i bile su "zvuno i vizuelno odvojene" od mukaraca u svakom trenutku svog boravka unutar zgrade. Ranije te veeri, u svetilitu koje je predstavljao njegov stan u potkrovlju, biskup Manuel Aringarosa spakovao je malu putnu torbu i obukao tradicionalnu crnu mantiju. Oko pojasa bi obino obmotavao purpurni pojas. Veeras je, meutim, trebalo da se kree u javnosti - a biskup nije eleo da privlai panju na svoj visoki rang. Jedino su otrooki mogli zapaziti njegov biskupski prsten od etrnaestokaratnog zlata sa purpurnim ametistom, velikim dijamantima i runo raenom aplikacijom biskupskog tapa i mitre. Prebacivi putnu torbu preko ramena, on izgovori kratku molitvu i izae iz stana, silazei u predvorje gde ga je voza ekao da ga odveze na aerodrom. Sada, sedei u poslovnom avionu na putu za Rim, Aringarosa je kroz prozor posmatrao mrani Atlantik. Iako je sunce ve bilo zalo, Aringarosa je znao da je njegova zvezda u usponu. Veeras e bitka biti dobijena, mislio je, zauen to se pre samo nekoliko meseci oseao nemonim protiv ruku koje su pretile da unite njegovo carstvo. Kao predsednik oganizacije Opus Dei, biskup Aringarosa je poslednju deceniju svog ivota proveo irei poruku "Bojeg dela" - bukvalno, Opus Pri. Kongregacija koju je 1928. osnovao panski svetenik Hoze Marija Kskriva propovedala je povratak konzervativnim katolikim vrednostima i ohrabrivala svoje sledbenike na izuzetne rtve u svakodnevnom ivotu u cilju obavljanja Bojeg dela. Tradicionalistika filozofija sekte Opus Dei svoje prvobitne korene imala je u paniji pre Frankovog reima, ali sa objavljivanjem spiritualne knjige Hose Marija Eskrive 1934. godine, pod nazivom Put - 999 taaka meditacije za obavljanje Bojeg dela u ivotu pojedinca - Eskrivina poruka eksplodirala je irom sveta. Sada, sa tiraem od preko etiri miliona primeraka Puta

34

Deri Braun

na etrdeset i dva jezika, Opus Dei je predstavljao globalnu silu. Njegove stambene rezidencije, obrazovni centri pa ak i univerziteti mogli su se pronai u gotovo svakoj svetskoj metropoli. Opus Dei je bila najprogresivnija i finansijski najobezbeenija katolika organizacija na svetu. Aringarosa je znao da su na nesreu, u doba religijskog cinizma, kultova i teleevanelista, rastue bogatstvo i mo organizacije Opus Dei magnet koji privlai podozrenje. "Mnogi organizaciju Opus Dei nazivaju kultom za ispiranje mozga", reporteri su ga esto izazivali. "Drugi vas nazivaju ultrakonzervativnim hrianskim tajnim drutvom. ta ste od toga?" "Opus Dei nije nijedno", odgovarao bi strpljivo biskup. "Mi smo Katolika crkva. Mi smo kongregacija katolika koji su kao svoj prioritet odabrali da slede katoliku doktrinu onoliko rigorozno koliko je to u naim dananjim ivotima mogue." "Da li Boje delo neizostavno podrazumeva zavete nevinosti, zavetanje novca i okajanje greha kroz samobievanje i noenje pojasa od kostreti?" "Vi opisujete samo mali deo populacije koju obuhvata Opus Dei", ree Aringarosa. "Postoje mnogi nivoi sledbenitva. Hiljade lanova organizacije Opus Dei ive u brakovima, imaju porodice i obavljaju Boje delo u svojim zajednicama. Drugi su odabrali asketske ivote unutar naih stambenih rezidencija manastirskog tipa. Ti izbori su lina stvar, ali svi u organizaciji Opus Dei imaju zajedniki cilj: poboljavanje sveta kroz obavljanje Bojeg dela. Ovo je zasigurno pohod vredan hvale." Razum je, ipak, retko delovao. Mediji su uvek naginjali ka skandalu, a Opus Dei je, poput veine velikih organizacija, meu svojim lanovima imao i nekoliko zabludelih dua. Pre dva meseca, jedna grupa lanova organizacije Opus Dei na univerzitetu amerikog srednjeg Zapada uhvaena je kako drogira nove regrute meskalinom u pokuaju da izazove euforino stanje koje bi novajlije doivele kao religiozno iskustvo. Student na nekom drugom univerzitetu nosio je svoj iani pojas od kostreti due od preporuenih dva puta dnevno i tako sebi naneo smrtonosnu infekciju. U Bostonu, ne tako davno, razoarani mladi bankar prepisao je itavu ivotnu uteevinu organizaciji Opus Dei pre nego to je pokuao samoubistvo. Zabludele ovce, pomisli Aringarosa dok mu je srce saosealo sa njima. Naravno, najveu sramotu predstavljalo je suenje pijunu FBI-ja, Robertu Hansenu, koje je privlailo veliku panju javnosti. Pored toga to je bio istaknuti lan sekte Opus Dei, ispostavilo se da je Hansen i seksualni razvratnik, a na suenju se dokazalo da je u svojoj spavaoj sobi postavio skrivene kamere kako bi prijatelji mogli da ga gledaju dok vodi ljubav sa suprugom. "Teko da je to razonoda dostojna istinskog katolika", primetio je sudija.

Da Vinijev kod

35

Na alost, svi ovi dogaaji doveli su do pojave nove nadzorne grupe, poznate kao Mrea za istinu o sekti Opus Dei (ODAN) . Popularni vebsajt ove grupe - www.odan.org - prenosio je zastraujue prie bivih lanova organizacije Opus Dei, koji su upozoravali na opasnosti pristupanja ovoj sekti. Mediji su o sekti Opus Dei poeli da govore kao o "Bojoj mafiji" i "Hristovom kultu". Plaimo se onoga to ne shvatamo, mislio je Aringarosa, pitajui se da li su ti kritiari barem nasluivali koliko je ivota Opus Dei obogatio. Grupa je imala punu podrku i blagoslov Vatikana. Opus Dei je lina prelatura samog pape.

Nedavno je, meutim, Opus Dei otkrio da mu preti sila znatno monija od medija... neoekivani neprijatelj od kojeg se Aringarosa nikako nije mogao sakriti. Pre pet meseci, kaleidoskop moi bio je uzdrman, a Aringarosa se jo uvek oporavljao od udarca. "Ne znaju kakav su rat zapoeli", proaputa Aringarosa sebi u bradu, zurei kroz prozor aviona u tamu okeana ispod. Za trenutak, pogled mu promeni odredite, zadravajui se na odrazu njegovog neobinog lica - tamnog i pravougaonog, kojim je dominirao spljoten, kriv nos koji je razbila jedna pesnica u paniji u vreme kada je jo bio mladi misionar. Ta fizika mana sada je bila jedva primetna. Aringarosin svet bio je svet duhovnog, ne telesnog. Dok je mlaznjak preletao iznad obale Portugalije, mobilni telefon u Aringarosinoj mantiji neujno poe da vibrira. Uprkos pravilima aviokompanije koja su zabranjivala upotrebu mobilnih telefona za vreme leta, Aringarosa je znao da se radi o pozivu koji nije smeo propustiti. Samo je jednom oveku bio poznat taj broj - oveku koji je Aringarosi poslao telefon. Uzbuen, biskup se tiho javi. "Da?" "Sajlas je otkrio gde se nalazi kljuni kamen", ree ovek. "U Parizu je. U crkvi Sen-Sulpis." Biskup Aringarosa se osmehnu. "U tom sluaju, blizu smo." "Moemo smesta doi do njega. Meutim, potreban nam je va uticaj." "Naravno. Recite mi ta treba da uradim." Kada je Aringarosa iskljuio telefon, srce mu je uzbueno tuklo. Jo jednom pogleda u prazninu noi, oseajui se siunim u odnosu na dogaaje koje je pokrenuo. Osam stotina kilometara odatle, albino po imenu Sajlas stajao je nad malim lavorom vode i otirao krv sa lea, posmatrajui crvene oblike kako se
ODAN Opus Dei Awerness Network (prim. prev.)

36

Den Braun

vrte po vodi. Proisti me miloduhom i biu ist, molio se, citirajui psalme. Operi me, i biu belji od snega. Sajlas je bio u stanju napetog iekivanja koje ne bee osetio jo od svog prethodnog ivota. Ovo ga je i iznenadilo i uznemirilo. Tokom poslednje decenije, sledio je Put, proiavajui se od grehova... ponovo izgraujui svoj ivot... briui nasilje iz prolosti. Veeras se, meutim, sve vratilo. Mrnja, koju se toliko naporno borio da sahrani, pozvana je natrag. Prepalo ga je koliko je brzo izronila na povrinu njegova prolost. A sa njom, naravno, dole su i njegove vetine. Zarale ali upotrebljive. Poruka Isusa je poruka mira... nenasilja... ljubavi. To bese poruka koju je Sajlas na poetku nauio, poruka koju je nosio u srcu. Ipak, to je poruka koju su neprijatelji Hrista sada pretili da unite. Oni koji prete Bogu silom bie doekani silom. Nepokolebljivom i postojanom. Tokom dva milenijuma, hrianski su vojnici branili svoju veru od onih koji su pokuavali da je nadvladaju. Veeras, Sajlas je bio pozvan u boj. Osuivi rane, on nabaci svoju odoru sa kapuljaom, duine do lanaka. Bila je to jednostavna haljina, nainjena od tamne vune koja je naglaavala belinu njegove koe i kose. Zategao je konopac oko struka i podigao kapuljau na glavu, doputajui svojim crvenim oima da se dive odrazu u ogledalu. Tokici su pokrenuti.

POGLAVLJE 6

I
Jedva se provukavi ispod sigurnosne kapije, Robert Langdon je stajao tik unutar prolaza koji je vodio u Veliku galeriju. Netremice je zurio u grotlo dugog, dubokog kanjona. Na svakoj strani galerije izdizali su se goli zidovi visoki devet metara, isparavajui u tamu povie njih. Crvenkasti sjaj osvetIjenja prosejavao se navie, inei da impresivna kolekcija Da Vinija, Ticijana i Karavaa, obeena o kablove koji su se sputali sa tavanice, izgleda kao da neprirodno tinja. Mrtve prirode, religijske scene i pejzai stajali su rame uz rame sa portretima plemstva i politiara. Iako su se u Velikoj galeriji nalazila najpoznatija dela italijanske umetnosti koja je Luvr posedovao, mnogi posetioci su smatrali da je najupeatljiviji prizor koji ovo krilo nudi zapravo uveni parket na podu. Sloen od dijagonalno poreanih hrastovih daica u zadivljujuoj geometrijskoj intarziji, pod je stvarao privremenu optiku varku - multidimenzionalnu mreu koja je posetiocima pruala oseaj da lebde kroz galeriju na povrini koja se kree sa njima. Dok mu je pogled kruio po obrascu parketa, Langdonove oi se iznenada zaustavie na neoekivanom predmetu na podu, svega nekoliko metara sa njegove leve strane, ograenom policijskom trakom. Okrete se ka Fau. "Da li je to... Karavao na podu?" Fa klimnu a da ak i ne pogleda. Slika je, pretpostavljao je Langdon, vredela preko dva miliona dolara, pa je ipak leala na podu poput odbaenog postera. "Kog avola trai na podu!" Fa ga Ijutito pogleda. Prizor ga oigledno nije potresao. "Ovo je mesto zloina, gospodine Langdon. Nita nismo dirali. Platno je strgnuo sa zida sam kustos. Na taj nain je aktivirao alarm." Langdon se osvrte ka kapiji, pokuavajui sebi da predstavi ta se dogodilo. "Kustos je napadnut u svojoj kancelariji, pobegao je u Veliku galeriju i aktivirao sigurnosnu kapiju tako to je strgnuo sliku sa zida. Kapija je istog trenutka pala, blokirajui pristup. To su jedina vrata koja vode u galeriju ili iz nje." Langdon je bio zbunjen. "Znai da je kustos zapravo zarobio svog napadaa unutar Velike galerije?" Fa odmahnu glavom. "Sigurnosna kapija je razdvojila Sonijera od njegovog napadaa. Ubica je bio sa druge strane, u hodniku, i pucao je u Sonijera kroz ovu kapiju." Fa pokaza na narandastu cedulju koja je visila na jednoj

38

Den Braun

reetki. "Ekipa kriminalistike tehnike pronala je tragove metaka. Sonijer je umro ovde, sam." Langdon se seti fotografije Sonijerovog tela. Rekli su da je to sam sebi uradio. Usmeri pogled ka ogromnom hodniku koji se pruao ispred njih. "Pa gde je onda njegovo telo?" Fa ispravi svoju kopu za kravatu u obliku raspea i poe da koraa. "Kao to vam je verovatno poznato, Velika galerija je prilino dugaka." Tana duina je, ukoliko se Langdon ispravno seao, iznosila oko 450 metara, to je duina tri spomenika Vaingtonu poloena jedan iza drugog. Jednako zapanjujua bila je i irina hodnika, u koji se veoma lako moglo smestiti par putnikih vozova. Sredinji deo hodnika bio je istakan ponekom statuom ili velikom porcelanskom vazom, koje su sluile da na ukusan nain razdvoje kolone koje su se kretale du jednog i drugog zida. Fa je utao, otro koraajui desnom stranom hodnika, pogleda uprtog ispred sebe. Langdon je oseao da jurnjava pored svih tih remek-dela bez zastajanja predstavljala gotovo jeres. Istina, nita naroito se i nije moglo videti pod ovim svetlom, pomisli. Na nesreu, zamueno grimizno svetio prizivalo je seanja na Langdonovo poslednje iskustvo pod slinim osvetljenjem, u Vatikanskoj tajnoj arhivi. Ovo je bila druga uznemirujua paralela koju je veeras uspostavio sa dogaajima u Rimu, kada je za dlaku izbegao smrt. Ponovo se seti Vitorije. Ve mesecima je nije bilo u njegovim snovima. Langdon nije mogao da veruje da ga je od Rima delilo svega godinu dana; inilo se da su prole decenije. Drugi ivot. Poslednje pismo od Vitorije dobio je u decembru - razglednicu na kojoj je pisalo da ide na Javansko more kako bi nastavila svoje istraivanje iz primenjene fizike... neto oko upotrebe satelita u praenju migracija manta raa. Langdon se nikada nije zavaravao da bi ena kakva je Vitorija Vetra mogla sa njim sreno iveti u studentskom gradu - meutim, njihov susret u Rimu je u njemu pokrenuo enju za koju nikada nije ni pomislio da bi ga mogla spopasti. Sklonost ka samakom ivotu koju je gajio itavog svog ivota i jednostavnim slobodama koje je takav ivot omoguavao nekako je bila uzdrmana... zamenjena neoekivanim oseajem praznine za koji se inilo da raste tokom prethodne godine. Nastavie otro da koraaju, pa ipak Langdon jo uvek nije video le. "ak Sonijer je otiao ovoliko daleko?" "Gospodin Sonijer je primio metak u stomak. Umirao je veoma sporo. Moda petnaest ili dvadeset minuta. Oigledno je bio ovek velike snage." Langdon se okrenu, zaprepaen. "Obezbeenju je bilo potrebno petnaest minuta da stigne?" "Naravno da ne. Obezbeenje Luvra je reagovalo istog momenta kada se oglasio alarm i otkrilo da je Velika galerija zapeaena. Kroz kapiju, uli su kako se neko kree na drugom kraju hodnika, ali nisu mogli videti ko. Vi-

Da Vinijev kod

39

kali su, ali niko nije odgovarao. Pretpostavljajui da to moe biti samo kriminalac, sledili su proceduru i pozvali Sudsku policiju. Zauzeli smo pozicije u roku od petnaest minuta. Kada smo stigli, podigli smo barikadu dovoljno da se provuemo ispod, i poslali tuce naoruanih agenata unutra. Proeljali su galeriju itavom duinom kako bi uljeza saterali u tesnac." "I?" "I unutra nisu nali nikoga. Osim..." Pokaza dalje niz hodnik. "Njega." Langdonov pogled pratio je Faov isprueni prst. Isprva mu se uini da Fa pokazuje na veliku mermernu skulpturu nasred hodnika. Meutim, iza skulpture, tridesetak metara niz hodnik, jedan jedini snop svetlosti na pokretnom stubu obasjavao je pod, stvarajui golo ostrvo bele svetlosti u tamnogrimiznoj galeriji. U sreditu svetlosnog snopa, poput insekta pod mikroskopom, le kustosa leao je nag na podu. "Videli ste fotografiju", ree Fa, "stoga ovo ne bi trebalo da predstavlja iznenaenje." Langdona proe duboka jeza dok su se pribliavali telu. Pred njim se nalazio jedan od najneobinijih prizora koji je ikada video. Bledi le aka Sonijera na parketu izgledao je ba kao na fotografiji. I dok je stajao nad telom i mirkao pod otrim svetlom, Langdon se sa uenjem seti da je Sonijer proveo poslednje minute svog ivota nametajui telo u ovako neobian poloaj. Sonijer je bio u izuzetnoj formi za svoje godine... i svi miii jasno mu se oitavali. Bee skinuo svaki deli odee, uredno je sloio na pod i legao na leda u sreditu irokog hodnika, savreno u ravni sa uzdunom osom prostorije. Ruke i noge su mu bile irom rairene, poput oveka ije telo tegli i erei neka nevidljiva sila. Ba ispod Sonijerove grudne kosti, krvava mrlja oznaavala je mesto gde je metak uao u telo. Rana je krvarila iznenaujue malo, ostavljajui samo lokvicu potamnele krvi. Kaiprst leve ruke takoe mu je bio krvav, jer ga je oigledno bio umoio u ranu kako bi uinio ono to je najvie uznemiravalo na itavoj ovoj sumornoj samrtnoj postelji; koristei sopstvenu krv kao mastilo a svoj sopstveni nagi stomak kao platno, Sonijer je nacrtao jednostavan simbol na svome telu - pet pravih linija koje se seku kako bi formirale petokraku zvezdu.
Pentagram.

Krvava zvezda, ije je sredite predstavljao Sonijerov pupak, itav le je obavijala aurom izrazite morbidnosti. Fotografija koju je Langdon video bila

40

Den Braun

je dovoljna da zaledi krv u njemu, ali sada, kada je video prizor uivo, oseao je duboki nemir. Sam sebi je to uradio. "Gospodine Langdon?" Faove tamne oi ponovo se usredsredie na njega. "To je pentagram", ree Langdon dok mu je glas uplje odzvanjao u ogromnom prostoru. "Jedan od najstarijih simbola na zemlji. Koristio se i etiri hiljade godina pre nae ere." "A ta on znai?" Langdon je uvek oklevao kada bi mu postavili ovo pitanje. Rei nekome ta simbol "znai" bilo je kao rei nekome kako bi trebalo da doivi pesmu. Bela kapuljaa Kju kluks klana prizivala je slike mrnje i rasizma u Sjedinjenim Dravama, a ipak je isti kostim imao znaenje duboke religiozne vere u paniji. "Simboli imaju razliita znaenja u razliitim kontekstima", ree Langdon. "U osnovi, pentagram predstavlja paganski religiozni simbol." Fa klimnu glavom. "Kult avola." "Ne", ispravi ga Langdon, istog trenutka shvativi da je morao bolje odabrati rei. Danas je termin paganski postao gotovo sinonim za oboavanje avola to je ogromna zabluda. Koreni te reci zapravo su dosezali do latinskog paganus, to je termin koji se odnosio na stanovnike sela. "Pagani" su bukvalno predstavljali neindoktrinirano seosko stanovnitvo koje se dralo starih, ruralnih religija oboavanja prirode. Zapravo, toliko je snaan bio strah Crkve od onih koji su iveli u ruralnim villes da je nekada bezopasna re za "seljanina" - villain - dobila novo znaenje zle due. "Pentagram", razjasni Langdon, "jeste prethrianski simbol povezan sa oboavanjem prirode. Drevni ljudi su zamiljali da je njihov svet podeljen na dve polovine - muku i ensku. Njihovi bogovi i boginje delali su kako bi ouvali ravnoteu snaga. Jin i jang. Kada su se enski i muki princip nalazili u ravnotei, na svetu je vladala harmonija. Kada bi se ta ravnotea poremetila, nastupao je haos." Langdon pokaza na Sonijerov stomak. "Ovaj pentagram predstavlja ensku polovinu svih stvari na svetu - to je koncept koji istoriari religije nazivaju 'svetim enskim principom' ili 'enskim boanstvom' . Sonijer bi, bolje od drugih, ovo svakako znao." "Sonijer je na svom stomaku nacrtao simbol boginje?" Langdon je morao da prizna da to izgleda udno. "U najuoj interpretaciji, pentagram predstavlja simbol Venere - boginje enske seksualne lepote i ljubavi." Fa je posmatrao nagog oveka, potom zaguna. "Svaka religija je zasnovana na boanskom poretku u prirodi. Boginja Venera i planeta Venera bile su jedno isto. Boginja je imala svoje mesto na

Da Vinijev kod

41

nonom nebu i bila je poznata kao - Venera, Istona zvezda, Itar, Astarte to su sve moni enski koncepti povezani sa Prirodom i Majkom Zemljom." Fa je bio uznemireniji nego na poetku - kao da mu se na neki nain vie dopadala ideja o oboavanju avola. Langdon odlui da mu ne pria o onome to je ljude najvie zaprepaivalo kada je re o pentagramu - o grafikom poreklu njegove povezanosti sa Venerom. Kao mlad student astronomije, Langdon je bio zapanjen kada je otkrio da kretanje planete Venere iscrtava savren pentagram na ekliptinom nebu svakih osam godina. U antiko doba, ljudi su bili toliko zapanjeni kada su otkrili ovaj fenomen, da su Venera i njen pentagram postali simboli savrenstva, lepote i ciklinih svojstava seksualne ljubavi. U ast magije Venere, Grci su prema njenom osmogodinjem ciklusu organizovali svoje Olimpijske igre. Danas malo ljudi zna da moderne Olimpijade jo uvek slede obrazac Venerinog poluciklusa. Jo su malobrojniji oni koji znaju da je petokraka zvezda umalo postala zvanini olimpijski simbol, da u poslednjem trenutku - pet krakova zvezde nisu zamenjeni sa pet krugova koji se meusobno presecaju kako bi na bolji nain odrazili duh meusobne povezanosti i harmonije ovih igara. "Gospodine Langdon", naglo ree Fa. "Oigledno je da se ovaj pentagram takoe mora odnositi i na avola. Vai ameriki horor filmovi to veoma jasno stavljaju do znanja." Langdon se namrti. Hvala Holivudu. Petokraka zvezda je sada bukvalno bila klie u filmovima o satanskim serijskim ubicama, i nalazila se obino navrljana na zidu stana nekog sataniste, zajedno sa drugim navodno demonskim simbolima. Langdona je uvek nerviralo kada bi video simbol u tom kontekstu; pravo poreklo pentagrama bilo je zapravo izrazito boansko. "Uveravam vas da je", ree Langdon, "uprkos tome to vidite na filmovima, demonska interpretacija pentagrama istorijski netana. Prvobitno znaenje enskog principa jeste ispravno znaenje - meutim, simbolizam pentagrama iskrivljenje kroz vekove. U ovom sluaju, kroz krvoprolie." "Nisam siguran da vas pratim." Langdon baci pogled na raspee koje je Fa nosio, ne znajui kako da sroi ono to je imao da kae. "Crkva, gospodine. Simboli su veoma otporni, ali pentagram je promenjen od strane rane Rimske katolike crkve. U okviru kampanje Vatikana da istrebi sve paganske religije i mase preobrati u hrianstvo, Crkva je blatila paganske bogove i boginje, a njihov boanski simbol preobraen je u simbol zla." "Nastavite." "Ovo je veoma uobiajena aktivnost u vremenima prevrata", nastavi Langdon. "Sila koja dolazi na vlast e zadrati postojee simbole i vremenom ih degradirati u pokuaju da izbrie njihovo znaenje. U borbi izmeu papinskih i hrianskih simbola, pagani su izgubili; Posejdonov trozubac

42

Den Braun

pretvoren je u avolje vile, iljasti eir mudrih ena postao je simbol vetice, dok je Venerin pentagram postao znak avola." Langdon zastade. "Na alost, vojska Sjedinjenih Drava takoe je izopaila znaenje pentagrama; sada je to na najistaknutiji simbol rata. Slikamo ga po naim borbenim avionima i stavljamo na ramena naih generala." Toliko o boginji ljubavi i lepote. "Zanimljivo." Fa pokaza glavom na le rairenih ruku i nogu. "A poloaj tela? ta zakljuujete na osnovu toga?" Langdon slee ramenima. "Poloaj jednostavno dodatno istie pentagram i ensko boanstvo." Fa se namrti. "Molim?" "Dupliranje. Ponavljanje simbola je najjednostavniji nain da se njegovo znaenje pojaa. ak Sonijer se postavio u oblik petokrake zvezde." Ukoliko je jedan pentagram dobar, dva su jo bolja. Faov pogled je sledio pet kraka koje su inili Sonijerove rake, noge i glava, ponovo prelazei rukom preko zalizane kose. "Zanimljiva analiza." Zastade. "A nagost?" On zaguna dok je izgovarao tu re, zgaen nad prizorom ostarelog mukog tela. "Zato je skinuo svu odeu?" Prokleto dobro pitanje, pomisli Langdon. Upravo isto se i sam pitao od kako je prvi put video polaroidni snimak. Najbolja pretpostavka koju je imao bila je da je nago ljudsko oblije jo jedno pozivanje na Veneru - kao simbol boanske prirode ljudske seksualnosti. Iako je moderna kultura izbrisala mnoge oblike povezanosti Venere sa mukim i enskim telesnim sjedinjavanjem, otro etimoloko oko jo uvek je moglo da primeti ostatke originalnog znaenja Venere u rei "venerino". Langdon odlui da ne zalazi u to. "Gospodine Fa, oigledno ne mogu da vam kaem zato je gospodin Sonijer nacrtao taj znak na sebi, niti zato je zauzeo takav poloaj, ali ono to mogu da vam kaem jeste to da bi ovek poput aka Sonijera pentagram smatrao simbolom enskog boanstva. Korelacija izmeu ovog simbola i svetog enskog principa istoriarima umetnosti i simbolozima veoma je poznata." "U redu. A to to je sopstvenu krv upotrebio umesto mastila?" "Oito je da nije imao nita drugo ime bi pisao." Fa zauta za trenutak. "Zapravo, mislim da je upotrebio krv da bi policija sledila odreene forenzike procedure." "Molim?" "Pogledajte mu levu raku." Langdon je pogledom pratio kustosove blede rake, ali nita ne primeti. Potom obie oko lea, sagnu se, i tek tada zapazi, na svoje iznenaenje, da je kustos u raci imao veliki marker. "Sonijer gaje drao kada smo ga pronali", ree Fa, ostavljajui Langdona i odlazei do pokretnog stola udaljenog nekoliko metara, zatrpanog oruem koje se koristilo u istrazi, kablovima i raznom elektronskom opremom.

Da Vinijev kod

43

"Kao to sam vam napomenuo", ree, preturajui po stolu, "nita nismo dirali. Da li vam je poznata ta vrsta markera?" Langdon klee kako bi pogledao nalepnicu na markeru. STYLO DE LUMIERE NOIRE. Iznenaen, podie pogled. Crno-bela olovka ili penkalo sa vodenim mastilom predstavljali su specijalizovani marker koji su prvobitno napravili muzeji, restauratori i policija koja se bavila falsifikatima kako bi stavljali nevidljive oznake na predmete. Marker je pisao nerajuim fluorescentnim mastilom sa alkoholnom osnovom, koje je bilo vidljivo iskljuivo pod takozvanim crnim svetlom. Danas, osoblje odravanja muzeja nosilo je ove markere prilikom svojih dnevnih obilazaka kako bi stavljali nevidljive oznake na ramove slika koje je trebalo restaurirati. Kad se Langdon uspravi, Fa doe do snopa svetlosti i ugasi ga. Galerija zaroni u iznenadni mrak. Privremeno obnevideo, Langdon oseti kako u njemu raste nesigurnost. Potom silueta Faa izroni iz tame, osvetljena jasnom purpurnom svetlou. On prie, nosei pokretni izvor svetlosti koji ga je obavijao ljubiastom izmaglicom. "Kao to vam je moda poznato", ree Fa, dok su mu oi svetlele u ljubiastom odsjaju, "policija koristi osvetljenje crnim svetlom kako bi pregledala mesta zloina u potrazi za tragovima krvi i ostalim forenzikim dokazima. Stoga moete zamisliti nae iznenaenje..." Naglo i bez upozorenja, on usmeri svetlo na le. Langdon pogleda nanie i odskoi u oku. Srce mu je tuklo dok je posmatrao bizaran prizor na parketu koji je sada sijao pred njim. Poslednje kustosove rei purpurno su sijale. Dok je netremice gledao u svetlucavi tekst, Langdon oseti kako magla koja je obavijala itavo to vee postaje gua. Langdon ponovo proita poruku i pogleda Faa. "ta, do avola, to znai?" Faove oi su svetlele belo. "Upravo to je, gospodine, pitanje na koje vi treba da odgovorite." Nedaleko odatle, u Sonijerovoj kancelariji, porunik Kole koji se vratio u Luvr sedeo je nagnut nad audio-konzolom postavljenom na kustosovom ogromnom radnom stolu. Ako bi se izuzela jeziva lutka srednjovekovnog viteza nalik robotu koji je, kako mu se inilo, zurio u njega sa ugla Sonijerovog stola, Koleu je bilo udobno. On namesti svoje AKG slualice i proveri

44

Den Braun

nivo ulaza na sistemu za snimanje na hard disk. Sve je funkcionisalo kako treba. Mikrofoni su besprekorno radili, a zvuk je bio kristalno ist. Le moment de verite, pomisli. Smeei se, on sklopi oi i spremi se da uiva u ostatku razgovora iz Velike galerije koji se sada snimao.

POGLAVLJE 7
Skroman stan u crkvi Sen-Sulpis nalazio se na drugom spratu same crkve, sa leve strane horskog balkona. Dvosobni stan sa kamenim podom i najnunijim nametajem bio je dom sestre Sandrin Bijel ve due od decenije. Ukoliko bi neko pitao, njeno formalno prebivalite nalazilo se u oblinjem manastiru, ali sestra je vie volela tiinu crkve. Sa krevetom, telefonom i reoom, smetaj koji je imala na spratu crkve bio je prilino komforan. Kao crkvena conservatrice d'affaires, sestra Sandrin bila je odgovorna za nadgledanje svih nereligijskih aspekata crkvenih delovanja - opte odravanje, unajmljivanje osoblja i vodia, obezbeivanje zgrade nakon radnog vremena i naruivanje isporuka poput vina i hleba za priest. Veeras ju je, usnulu u svom malom krevetu, probudio rezak zvuk telefona. Umorno je podigla slualicu. "Soeur Sandrine, Eglise Saint-Sulpice." "Zdravo, sestro", ree glas na francuskom. Sestra Sandrin se uspravi u krevetu. Koliko je sati? Iako je prepoznala svog nadreenog, nikada je za petnaest godina nije probudio. Opat je bio izuzetno poboan ovek koji je odmah nakon mise odlazio kui, na spavanje. "Izvinjavam se ukoliko sam vas probudio, sestro", ree opat, pospanim i nervoznim glasom. "Moram da vas zamolim za uslugu. Upravo sam primio poziv od uticajnog amerikog biskupa. Moda ga znate? Manuel Aringarosa?" "Glava sekte Opus Dei?" Naravno da ga znam. Ko ga u Crkvi ne zna? Aringarosina konzervativna prelatura postala je mona tokom poslednjih godina. Njihovo stupanje u milost ubrzano je 1982. godine, kada ih je papa Jovan Pavle II neoekivano proglasio za "linu papinu prelaturu", zvanino podravajui sve njihove aktivnosti. Sumnjivo je bilo to to se uspon Opus Dei sekte desio iste godine kada je ova bogata organizacija navodno prebacila gotovo milion dolara na raun Vatikanskog instituta za religiozna dela - poznatijeg pod nazivom Vatikanska banka - spaavajui ih na taj nain sramotnog bankrota. Drugim postupkom koji je doveo do podozrivog podizanja obrva, papa je osnivaa sekte Opus Dei stavio na uspinjau koja je vodila ka statusu sveca, skraujui tako period ekanja koji je esto trajao itav vek na svega dvadeset godina. Sestra Sandrin nije mogla a da ne misli kako je blagonaklonost koju je sekta Opus Dei dobijala u Rimu u najmanju ruku sumnjiva, ali sa Svetom stolicom se ne raspravlja. "Biskup Aringarosa me je pozvao da zatrai uslugu", ree joj opat, nervoznim glasom. "Jedan od lanova njegove organizacije veeras se nalazi u Parizu..."

46

Den Braun

Dok je sluala neobian zahtev koji joj je upuen, sestra Sandrin je postajala sve zbunjenija. "Izvinite, hoete da kaete da taj posetilac, ne moe da saeka do jutra?" "Plaim se da ne. Avion mu polee veoma rano. Uvek je sanjao da vidi Sen-Sulpis." "Ali crkva je mnogo zanimljivija po danu. Sunevi zraci koji prolaze kroz okulus, nijansirane senke na gnomonu, to je ono to crkvu Sen-Sulpis ini jedinstvenom." "Sestro, ja se slaem sa vama, pa ipak, ukoliko biste ga pustili u crkvu veeras, smatrao bih to linom uslugom. Moe da bude tamo u... recimo, jedan sat? To je za dvadeset minuta." Sestra Sandrin se namrti. "Naravno. Bie mi zadovoljstvo." Opat joj zahvali i spusti slualicu. Zbunjena, sestra Sandrin se jo jedan trenutak zadra u toplini svog kreveta, pokuavajui da rastera pospanost. Njeno ezdesetogodinje telo nije se budilo brzo kao ranije, premda joj je veeranji poziv sasvim sigurno razbudio ula. Opus Dei je oduvek inio da se osea nelagodno. Pored toga to se prelatura pridravala tajanstvenih rituala telesnog samomuenja, stavovi koje su imali prema enama bili su u najmanju ruku srednjovekovni. okirala se kada je saznala da su lanice organizacije Opus Dei primorane da spremaju sobe mukih lanova dok su ovi na misi, bez ikakve novane nadoknade; da su ene spavale na podovima od tvrdog drveta dok su mukarci imali slamnate madrace; i da su ene morale da trpe dodatne oblike telesnog samokanjavanja... a sve to kao iskupljenje zbog prvobitnog greha. inilo se da je Evin zalogaj jabuke znanja bio dug koji su ene bile osuene veno da otplauju. Na alost, dok se najvei deo Katolike crkve postepeno kretao u pravom smeru u pogledu prava ena, Opus Dei je pretio da ugrozi taj napredak. Ipak, sestra Sandrin je dobila nareenja. Izbacivi noge iz kreveta, ona se polako uspravi, rashlaena dodirom hladnog kamena i golih tabana. Dok joj se hladnoa irila telom, ona iznenada postade veoma zabrinuta. enska intuicija? Sledbenik Boga, sestra Sandrin bee nauila da pronae mir u glasovima sopstvene due. Veeras, ti glasovi behu nemi poput prazne crkve oko nje.

POGLAVLJE 8
Langdon nije mogao da odvoji pogled od svetleeg purpurnog teksta napila sanog na parketu. Poslednja poruka aka Sonijera bila je najneverovatnija poslednja poruka koju je Langdon mogao da zamisli. Glasila je: 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini!

Iako nije imao nikakvu predstavu o tome ta poruka znai, Langdon je sada razumeo zato je Fa instinktivno pomislio da pentagram stoji u nekakvoj vezi sa oboavanjem avola. Al demon zlo ini! avola je Sonijer izriito pomenuo. Jednako neobian bio je i niz brojeva. "Jednim delom lii na numeriku ifru." "Da", potvrdi Fa. "Nai ifranti ve rade na tome. Verujemo da ovi brojevi mogu ukazati na ubicu. Moda telefonski broj ili neka vrsta socijalne identifikacije. Da li za vas imaju ikakvo simboliko znaenje?" Langdon ponovo pogleda brojke, oseajui da bi mu bili potrebni sati da iz njih izvue nekakvo simboliko znaenje. Ako je Sonijer uopte tako neto i imao na umu. Langdonu se inilo da su brojevi potpuno nasumino odabrani. Navikao je na simbolike progresije koje su izgledale kao da imaju nekog smisla, ali sve to se ovde nalazilo - pentagram, tekst, brojevi - izgledalo je nepovezano ak i na najosnovnijem nivou. "Ranije ste pretpostavljali", ree Fa, "da su svi Sonijerovi postupci imali za cilj da se neto saopti... oboavanje boginje ili neto u tom smislu? Kako se ova poruka tu uklapa?" Langdon je znao da je pitanje retoriko. Sonijerov bizarni amanet se oigledno nikako nije uklapao u Langdonov scenario oboavanja boginje. O, rana davi, al' demon zlo ini? Fa ree: "Ovaj tekst izgleda kao neka vrsta optube. Slaete li se?" Langdon pokua sebi da predoi kustosove poslednje minute koje je proveo sam, zatoen u Velikoj galeriju, znajui da e umreti. inilo se loginim. "Imalo bi smisla da je optuio svog ubicu, pretpostavljam." "Moj zadalak je, naravno, da otkrijein ime te osobe. Da vas pitam neto, gospodine Langdon. ta je po vama, pored brojeva, najneobinije u vezi SA ovom porukom?"

48

Den Braun

Najneobinije? ovek koji umire zabarikadirao se u galeriji, nacrtao pentagram na sebi i napisao misterioznu optubu na podu. ta u tom scenariju nije bilo neobino? "Rei 'rana davi'?" natuknu Langdon, nudei prvu stvar koja mu je pala na pamet. Langdon je bio prilino siguran da pomisao na rane koje dave nije uobiajena misao za umirueg oveka. "ini se da je 'rana davi, al' demon zlo ini' neobian izbor reci." "Davi?" Faov glas sada je sadrao notu nestrpljivosti. "Rei koje je Sonijer odabrao teko da su od primarnog znaaja ovde." Langdon nije bio siguran koji je to znaaj Fa imao na umu, ali je poinjao da veruje da bi se Fa i demon slagali sasvim dobro. "Sonijer je bio Francuz", odsee Fa. "iveo je u Parizu. Ipak, za poslednje rei je odabrao..." "Engleski", ree Langdon, tek sada uviajui na ta kapetan cilja. Fa klimnu. "Precisement. ta mislite, zato?" Langdon je znao da je Sonijer besprekorno govorio engleski, pa ipak nije shvatao zato ba engleski. Slegnu ramenima. Fa ponovo pokaza na pentagram nacrtan na Sonijerovom stomaku. "Nema nikakve veze sa oboavanjem avola? Jo uvek ste sigurni?" Langdon vie ni u ta nije bio siguran. "ini se da se simbologija i tekst ne poklapaju. ao mi je to nisam od vee pomoi." "Moda e ovo razjasniti stvari." Fa se odmaknu od tela i ponovo podie crno svetlo, putajui da snop svetlosti ovaj put obasja iru povrinu. "A sada?" Na Langdonovo zaprepaenje, oko kustosovog tela zasijao je primitivni krug. Sonijer je oigledno bio legao i opcrtao svoje telo sa nekoliko dugih lukova, upisujui se unutar kruga. Iste sekunde, znaenje postade jasno. "Skica po Vitruviju", promuca Langdon. Sonijer je od sebe nainio repliku najpoznatijeg crtea Leonarda da Vinija u prirodnoj veliini. Da Vinijeva Skica po Vitruviju, koja se do dananjeg dana smatra anatomski najpreciznijim crteom, postala je moderna kulturna ikona koja se pojavljuje na posterima, podlogama za mia i majicama irom sveta. Slavni crte sastoji se od savrenog kruga unutar kojeg je ucrtan nag ovek... irom rairenih ruku i nogu. Da Vini. Langdon oseti kako ga od zadivljenosti prolaze marci. Jasnoa Sonijerove namere nije se mogla porei. U poslednjim trenucima ivota kustos je skinuo svu odeu sa sebe i postavio telo tako da predstavlja jasnu repliku Skice po Vitruviju Leonarda da Vinija. Krug je bio kljuni kamen koji je nedostajao. enski simbol zatite, krug oko nagog tela oveka dopunio je poruku koju je Leonardo da Vini imao

Da Vinijev kod

49

na umu harmonija enskog i mukog principa. Meutim, pitanje koje se sada postavljalo bilo je zato je Sonijer imitirao poznati crte. "Gospodine Langdon", ree Fa, "ovek poput vas sigurno zna da je Leonardo da Vini naginjao mranim vetinama." Langdona iznenadi koliko Fa zna o Da Viniju. To poznavanje je, u velikoj meri, objanjavalo zato je kapetan sumnjao na oboavanje avola. Da Vini je za istoriare oduvek predstavljao delikatnu temu, naroito u hrianskoj tradiciji. Uprkos svojoj genijalnosti, ovaj vizionar je bio neskriveni homoseksualac i oboavalac boanskog poretka u Prirodi, zahvaljujui emu je stalno iznova inio greh prema Bogu. tavie, jezive ekscentrinosti umetnika davale su mu izrazito demonsku auru: Da Vini je ekshumirao leeve kako bi prouavao anatomiju ljudskog tela; vodio je tajanstvene dnevnike pisane nerazumljivim obrnutim rukopisom; verovao je da poseduje mo alhemiara da pretvori olovo u zlato, pa ak i prevari samog Boga tako to e napraviti eliksir za odlaganje smrti; a njegovi su pronalasci ukljuivali i jeziva, dotle nezamisliva oruja za rat i muenje. Nerazumevanje stvara nepoverenje, pomisli Langdon. ak je i znatan broj Da Vinijevih velianstvenih dela koja su spadala u hriansku umetnost samo pojaao reputaciju duhovnog licemerja umetnika. Prihvatajui stotine unosnih narudbi Vatikana, Da Vini je slikao hrianske teme ne kao izraz sopstvenog verovanja, nego kao komercijalni poduhvat - sredstvo da se finansira luksuzan nain ivota. Na nesreu, Da Vini je bio aljivdija koji se esto zabavljao tako to je ispotiha grizao ruku koja ga je hranila. U mnoge svoje hrianske slike ubacio je skrivenu simboliku koja je bila sve samo ne hrianska oma sopstvenim verovanjima i suptilno izraavanje prezira i podsmeha upuenog Crkvi. Langdon je ak, jednom prilikom, u Nacionalnoj galeriji odrao predavanje pod nazivom: "Tajni ivot Leonarda: Paganska simbolika u hrianskoj umetnosti." "Razumem vau zabrinutost", ree Langdon, "ali Da Vini se nikada nije bavio crnom magijom. Bio je izuzetno duhovan ovek, iako u stalnom sukobu sa Crkvom." Dok je ovo govorio, javi mu se udna misao. Ponovo baci pogled na poruku na podu. O, rana davi, al' demon zlo ini! "Da?" upita Fa. Langdon paljivo odmeri reci. "Upravo mi je palo na pamet da je Sonijer delio mnoge duhovne ideologije sa Da Vinijem, ukljuujui i brigu o tome da e Crkva ukloniti ensko boanstvo iz moderne religije. Moda je, podraavajui uveni Da Vinijev crte, Sonijer jednostavno izraavao zajedniko nezadovoljstvo zbog satanizovanja boginje od strane Crkve." Faov se pogled smrknu. "Mislite da Sonijer Crkvu naziva ranom koja davi i demonom koji ini zlo?" Langdon je morao da prizna da je tumaenje nategnuto - s druge strane, ipak se inilo da pentagram donekle potvruje tu ideju. "Sve to pokuavam

50

Den Braun

da kaem jeste da je gospodin Sonijer posvetio svoj ivot prouavanju istorije boginje, a niko nije vie radio na brisanju te istorije od Katolike crkve. ini se loginim da je Sonijer oprotajno izrazio svoje razoaranje." "Razoaranje?" upita Fa, sada otvoreno neprijateljski. "Ova poruka vie zvui kao gnev nego kao razoaranje, ne ini li vam se?" Langdonovo strpljenje je dostiglo krajnje granice. "Kapetane, pitali ste ta, po mom miljenju, Sonijer pokuava ovde da kae, i upravo to sam vam objasnio." "Da se radi o osudi Crkve?" Faova vilica se stegnu dok je cedio rei kroz stisnute zube. "Gospodine Langdon, u svom poslu sam se nagledao mnogih ubistava, i dajte da vam neto kaem. Kada jedan ovek ubije drugog oveka, ne verujem da su njegove poslednje misli okrenute ispisivanju nejasnog duhovnog stava koji niko nee razumeti. Verujem da tada misli samo na jednu stvar." Faov prigueni glas sekao je vazduh. "LM vengeance. Verujem da je Sonijer ostavio ovu poruku kako bi nam rekao ko ga je ubio."
Their vengeance - means their malice. Jeremiah gives his conduct, when plotted against by his foes, as an example how the Jews should bring their wrongs at the hands of the Chaldeans before God. OT Prophets: Lamentations 3:60 You have seen all their vengeance (Lam. La Lm) Christian Bible Study Resources, Dictionary, Concordance and Search Tools ..

(pimedba DS)

Langdon je zurio. "Ali to uopte nema smisla." "Nema?" "Nema", odvrati on, umoran i iznerviran. "Rekli ste mi da je Sonijera u njegovoj kancelariji napao neko koga je, kako izgleda, pustio unutra." "Da." "Stoga je logian zakljuak da je kustos poznavao svog napadaa." Fa klimnu. "Nastavite." "Dakle, ako je Sonijer poznavao osobu koja ga je ubila, kakva je to optuba?" On pokaza na pod. "Numerike ifre? Rane koje dave? Demoni koji ine zlo? Pentragrami na stomaku? Suvie ifrovano." Fa se namrti, kao da mu takva ideja ranije nije pala na pamet. "U pravu ste." "S obzirom na okolnosti", ree Langdon, "bilo bi oekivano da je Sonijer, ukoliko je eleo da nam porui ko ga je ubio, napisao neije ime." Dok je Langdon izgovarao ove reci, lukav osmeh razli se Faovim licem po prvi put te noi. "Precisement", ree Fa. "Precisement." Pratim rad majstora, divio se porunik Kole dok je stiskao slualice i upijao Faov glas koji je iz njih dopirao. Agent superieur je znao da su upravo

ovakvi trenuci uzdigli kapetana do samog vrha francuskih snaga reda. Fa e uraditi ono to se niko drugi ne bi usudio da uradi. U savremenoj policiji, delikatna umetnost cajolera bila je izgubljena vetina - vetina koja je zahtevala izuzetnu pribranost i postojanost pod pritiskom. Malo je ljudi posedovalo hladnokrvnost neophodnu za tu vrstu operacija, ali Fa je, inilo se, roen za to. Njegovu suzdranost i strpljenje imali su samo roboti.

Da Vinijev kod

51

Snana reenost kao da je jedina emocija koju je Fa te noi pokazivao. inilo se da je ovo hapenje za njega od linog znaaja. Uputstva koja je Fa dao svojim agentima sat vremena ranije bila su neuobiajeno jezgrovita i samouverena. Znam ko je ubio aka Sonijera, rekao je Fa. Znate ta treba da radite. Veeras nema greaka. I nijedna greka jo ne bee poinjena. Koleu nisu bili poznati dokazi koji su uvrstili Faovo uverenje da je osumnjieni zaista kriv, ali nije se usudio da dovodi u pitanje instinkte Bika. Faova intuicija se ponekad inila gotovo natprirodnom. Bog mu apue na uho, tvrdio je jedan agent nakon naroito impresivne demonstracije Faovog estog ula. Kole je morao da prizna da je Fa, ukoliko je Bog postojao, svakako na njegovoj listi omiljenih ljudi. Kapetan je odlazio na misu i redovno se ispovedao - daleko ee od ostalih 'zvaninika' koji su to inili o praznicima, zarad dobrih odnosa sa javnou. Kada je, pre nekoliko godina, papa bio u poseti Parizu, Fa se svim silama potrudio i izborio je audijenciju. Fotografija Faa sa papom sada je visila u njegovoj kancelariji. Papinski Bik, agenti su u potaji nazvali fotografiju. Kole je mislio da je ironino to je jedno od retkih Faovih javnih istupanja poslednjih godina bila njegova otvorena reakcija na skandal sa katolikom pedofilijom. Te bi svetenike trebalo obesiti dvaput! izjavio je Fa. Jednom zbog njihovih zloina prema deci. Drugi put zbog brukanja Katolike crkve. Kole je imao udan oseaj da je ovo drugo vie razbesnelo Faa. Okreui se monitoru laptopa, Kole se pobrinu za drugi deo svojih veeranjih zaduenja - GPS sistem praenja. Slika na ekranu prikazivala je detaljan plan krila Denon, strukturalnu emu dobijenu od Odeljenja obezbeenja Luvra. Putajui da mu se pogled kree po lavirintu galerija i hodnika, Kole otkri ono stoje traio. Duboko u srcu Velike galerije treptala je siuna crvena taka. La maraue. Fa je svoj noanji plen drao na veoma kratkoj uzdi. I bilo je to mudro od njega. Robert Langdon se pokazao kao veoma hladnokrvan tip.

POGLAVLJE 9
Kako bi osigurao da njegov razgovor sa gospodinom Langdonom proe bez ometanja, Bezu Fa bese iskljuio mobilni telefon. Na nesreu, bio je to skup model opremljen dvosmernim radio-ureajem koji je, suprotno njegovim nareenjima, sada koristio jedan od agenata kako bi stupio u kontakt sa njim. "Capitaine?" zapucketao je telefon poput voki-tokija. Fa oseti kako mu se zubi steu od gneva. Nije mogao da se seti niega dovoljno vanog zbog ega bi Kole prekinuo survelllance cachee - naroito u ovom kritinom trenutku. On uputi Langdonu miran pogled izvinjenja. "Trenutak, molim." Izvukao je telefon iz pojasa i pritisnuo dugme za radio-prenos. "Oui?" "Capitaine, un agent du Departement de Cryptographie est arrive." Istog trenutka, Faov gnev popusti. Sifrant? Uprkos loe odabranom trenutku, verovatno se radilo o dobroj vesti. Nakon to je pronaao Sonijerov ifrovani tekst na podu, Fa je fotografije itavog mesta zloina prosledio Odeljenju kriptografije u nadi da e neko odatle moi da mu objasni ta je to, do avola, Sonijer pokuavao da kae. Ako je ifrant sada stigao, to je najverovatnije znailo da je neko deifrovao Sonijerovu poruku. "Trenutno sam zauzet", odvrati Fa preko radija, svojim tonom jasno stavljajui do znanja da je mera prevrena. "Zamolite ifranta da saeka na komandnom mestu. Razgovarau sa njim im zavrim." "Sa njom", ispravi ga glas. "To je agent Nevo." Svakim trenutkom ovaj razgovor je sve manje zabavljao Faa. Sofi Nevo je jedna od najveih greaka Sudske policije. Mlada Parianka, dechiffreuse, koja je kriptografiju studirala u Engleskoj na Rojal Holoveju, bila je nametnuta Fau pre dve godine u okviru pokuaja Ministarstva da ukljui vie ena u policijske redove. Stalna briga Ministarstva oko politike ispravnosti, smatrao je Fa, slabila je odeljenje. enama ne samo da je nedostajala fizika snaga neophodna za policijski posao, ve je i samo njihovo prisustvo predstavljalo opasnu smetnju po mukarce. Kao to se Fa pribojavao, pokazalo se daje Sofi Nevo vea smetnja od drugih. Sa svoje trideset i dve godine, bila je toliko uporna i odluna da se to graniilo sa tvrdoglavou. Njeno predano zagovaranje britanske nove kriptografske metodologije konstantno je izluivalo njene nadreene, veterane francuske kriptografije. Meutim, ono to je Faa najvie uznemiravalo bila je neizbena, univerzalna istina po kojoj privlana mlada ena u kancelariji punoj sredovenih mukaraca uvek te iste odvlai od posla.

Da Vinijev kod

53

Glas preko radija ree: "Agent Nevo je insistirala da odmah govori sa vama, kapetane. Pokuao sam da je zaustavim, ali ona je ve na putu do galerije." "Ovo je nedopustivo! Veoma sam jasno stavio do znanja..." poeo je Fa u neverici. Za trenutak je Robert Langdon mislio da Bezu Fa preivljava modani udar. Kapetanu je vilica usred reenice prestala da se pomera, a oi mu se iskolaile. inilo se da mu je uagreni pogled uperen u neto preko Langdonovog ramena. Pre nego to je stigao da se okrene i vidi o emu se radi, Langdon zau zvonak enski glas iza sebe. "Excuse-moi, messieurs." Okrete se i ugleda mladu enu koja im je prilazila. Kretala se kroz hodnik prema njima dugim, lakim koracima... upeatljivo samouverenog dranja. Obuena leerno u be demper do kolena i uske crne pantalone, bila je privlana i inilo se da ima oko trideset godina. Gusta kosa boje mahagonija padala joj je slobodno na ramena, uokvirujui toplinu njenog lica. Za razliku od slatkastih plavua koje su krasile zidove spavaonica na Harvardu, ova ena je posedovala zdravu, prirodnu lepotu i jedinstvenost iz koje je zrailo primetno samopouzdanje. Na Langdonovo iznenaenje, ena mu prie i utivo prui ruku. "Gospodine Langdon, ja sam agent Nevo iz Kriptografskog odeljenja Sudske policije." Rei su joj se bogato uvijale oko priguenog anglo-francuskog akcenta. "Drago mi je to sam vas upoznala." Langdon prihvati njen meki dlan i oseti kako ga je istog trenutka obuhvatio njen snaan pogled. Oi su joj bile maslinastozelene - prodorne i jasne. Kljuajui u sebi Fa duboko udahnu, oigledno se pripremajui da pone prekorevanje. "Kapetane", ree ona, urno se okreui ka njemu, preduhitrivi ga, "molim vas da me izvinite zbog ometanja, ali..." "Ce n'estpas le moment!" prasnu Fa. "Pokuala sam da vas nazovem", nastavi Sofi na engleskom, iz obzira prema Langdonu. "Ali mobilni telefon vam je iskljuen." "Iskljuio sam ga sa razlogom", prosikta Fa. "Razgovaram sa gospodinom Langdonom." "Deifrovala sam numeriku ifru", ree ona mirno. Langdon oseti nalet uzbuenja. Ona je deifrovala poruku? Fa nije znao kako da reaguje.

54

Den Braun

"Pre no to objasnim", ree Sofi, "imam hitnu poruku za gospodina Langdona." Faov izraz lica poprimi izgled zabrinutosti koja se pojaavala. "Za gospodina Langdona?" Ona klimnu, okreui se ponovo ka Langdonu. "Morate da se javite u Ameriku ambasadu, gospodine Langdon. Imaju poruku za vas iz Sjedinjenih Drava." Langdon se iznenadi, a uzbuenje zbog deifrovane poruke poe da ustupa mesto iznenadnom naletu zabrinutosti. Poruka iz Sjedinjenih Drava? Pokuavao je da zamisli ko bi to pokuavao da stupi u kontakt sa njim. Samo je nekoliko njegovih kolega znalo da je u Parizu. Faova iroka vilica se stegnu na ove vesti. "Amerika ambasada?" upita sumnjiavo. "A kako bi oni znali da je gospodin Langdon ovde? Sofi slegnu ramenima. "Izgleda da su zvali hotel gospodina Langdona, i da im je recepcionar rekao da je otiao sa agentom Sudske policije." Fa je bio zbunjen. "I ambasada je stupila u kontakt sa odeljenjem krip-

tografije?
"Ne, gospodine", ree Sofi, odlunim tonom. "Kada sam pozvala centralu Sudske policije u pokuaju da stupim u kontakt sa vama, oni su imali poruku za gospodina Langdona i zamolili su me da je prenesem ukoliko doem do vas." Faovo elo se nabora u oiglednoj zbunjenosti. Otvori usta da progovori, ali se Sofi ve bee okrenula ka Langdonu. "Gospodine Langdon", ree ona, vadei pare papira iz depa, "ovo je broj slube za poruke vae ambasade. Traili su da ih nazovete to je pre mogue." Predala mu je papir, gledajui ga uporno. "Dok ja budem objanjavala ifru kapetanu Fau, vi ih pozovite." Langdon pogleda ceduljicu. Bio je to broj telefona u Parizu, sa brojem lokala. "Hvala vam", ree on, sada zabrinut. "Gde da pronaem telefon?" Sofi poe da vadi mobilni telefon iz depa svog dempera, ali je Fa zaustavi pokretom ruke. Sada je izgledao kao Vezuv pred erupciju. Ne skidajui pogled sa Sofi, on izvadi svoj telefon i prui ga Langdonu. "Ova linija je sigurna, gospodine Langdon. Moete se posluiti." Langdona je zbunjivao Faov gnev usmeren prema mladoj eni. Oseajui se nelagodno, prihvatio je kapetanov telefon. Istog trenutka, Fa odvue Sofi nekoliko koraka dalje i poe da joj dri lekciju priguenim glasom. Kapetan mu se sve manje i manje dopadao. Odvraajui pogled od neobinog sukoba, Langdon ukljui mobilni telefon. Gledajui u papiri koji mu je Sofi dala, Langdon ukuca broj. Poe da zvoni. Jedno zvono... dva zvona... tri zvona... Konano se veza uspostavi.

Da Vinijev kod

55

Langdon je oekivao telefonistu na centrali Ambasade, ali otkri da umesto toga slua telefonsku sekretaricu. Zaudo, glas na traci bio je poznat. Glas Sofi Nevo. "Bonjour, vous etes bien chez Sophie Neveu", govorio je enski glas, "Je suis absente pour le moment, mais..." Zbunjen, Langdon se okrete ka Sofi. "Izvinjavam se, gospoice Nevo, ali mislim da ste mi dali..." "Ne, to je pravi broj", brzo ga prekide Sofi, kao da je oekivala takvo pitanje. "Ambasada ima automatski sistem za poruke. Treba da ukucate pristupni broj kako biste uli svoju." Langdon je zurio. "Ali..." "Na papiru koji sam vam dala je trocifrena ifra." Langdon otvori usta da razjasni udnu zbrku, ali Sofi mu uputi uutkujui pogled koji je trajao svega tren. Njene zelene oi su slale kristalno jasnu poruku. Ne postavljaj pitanja. Samo to uradi. Zbunjen, Langdon ukuca broj lokala sa papira: 454. Sofina izlazna poruka istog trenutka prestade, i Langdon zau elektronski glas koji je na francuskom objavio: "Imate jednu novu poruku." Oigledno, 454 je Sofina ifra za sluanje poruka kada nije kod kue. Ja sluam poruke ove ene? Langdon je mogao da uje kako se traka premotava. Konano se zaustavi i maina se pokrenu. Sluao je. Ponovo Sofin glas. "Gospodine Langdon", poruka je poinjala zastraenim apatom. "Nemojte reagovati na ovu poruku. Samo mirno sluajte. Trenutno ste u opasnosti. Paljivo pratite moja uputstva."

POGLAVLJE 10
Sajlas je sedeo za upravljaem crnog audija koji mu Uitelj bee obezbedio, i posmatrao velianstvenu crkvu Sen-Sulpis. Osvetljena sa donje strane reflektorskim snopovima, dva crkvena zvonika izdizala su se nad dugim telom crkve poput neustraivih straara. Sa obe strane se po jedan senoviti red glatkog potpornog zida pruao poput rebara neke predivne zveri. Nevernici su iskoristili Boju kuu kao skrovite za kljuni kamen. Ponovo je bratstvo potvrdilo svoju legendarnu reputaciju obmanjivaa i prevaranata. Sajlas nije mogao da doeka da pronae kljuni kamen i preda ga Uitelju, kako bi mogli da povrate ono to je bratstvo jo davno ukralo od vernih. Koliko e to monim uiniti Opus Dei! Parkiravi audi na naputenom trgu Sen-Sulpis, Sajlas uzdahnu, podstiui samog sebe da razbistri um zbog predstojeeg zadatka. iroka lea jo uvek su ga bolela od samomuenja koje je ranije tog dana podneo, pa ipak je bol bio beznaajan u poreenju sa njegovom patnjom pre nego to ga je Opus Dei spasao. Ipak, seanja su mu proganjala duu. Oslobodi se mrnje, Sajlas je nareivao sebi. Oprosti onima koji su se ogreili o tebe. Podiui pogled ka kamenim tornjevima crkve Sen-Sulpis, Sajlas se borio protiv one poznate podmukle struje... one sile koja je njegov um vukla unatrag kroz vreme, ponovo ga vraajui u zatvor koji je u mladosti bio njegov svet. Seanja na istilite dola su kao i uvek, poput bure koja napada njegova ula... zaudaranje kupusa koji truli, zadah smrti, ljudske mokrae i fekalija. Krici beznaa naspram urlajueg vetra sa Pirineja i tihi jecaji zaboravljenih ljudi. Andora, mislio je, oseajui kako mu se miii zateu. Bilo je sasvim neverovatno, ali upravo u tom ogolelom i zaboravljenom kutku izmeu panije i Francuske, drhtei u svojoj kamenoj eliji, Sajlas je bio spaen. Tada to nije shvatao. Svetlost je dola dugo nakon grmljavine. Tada se nije zvao Sajlas, mada je zaboravio ime koje su mu roditelji nadenuli. Otiao je od kue sa sedam godina. Otac pijanica, krupni luki radnik, gnevan zbog roenja albino sina, redovno je tukao majku, krivei je za sramotni izgled deaka. Kada bi pokuao da je brani, i sam bi dobio gadne batine.

Da Vinijev kod

57

Jedne veeri izbila je uasna svaa, i majka se vie nikada nije podigla. Deak je stajao iznad njenog beivotnog tela i oseao nepodnoljivo nadiranje krivice jer je dozvolio da se to desi. Ja sam kriv za ovo! Kao da je nekakav demon kontrolisao njegovo telo, otiao je do kuhinje i zgrabio mesarski no. Kao hipnotisan, kretao se ka spavaoj sobi gde je otac pijan spavao na krevetu. Bez rei, deak mu je zabio no u lea. Otac je vrisnuo od bola i pokuao da se prevrne, ali sin ponovo zari no, ubadajui ga sve dok krkljanje ne utihnu. Pobegao je od kue, ali ulice Marseja bile su jednako neprijateljske. Zbog svoje neobine pojave nije se uklapao meu druge mlade begunce od kue, i bio je primoran da ivi sam u podrumu oronule fabrike, hranei se ukradenim voem i sirovom ribom sa dokova. Jedino drutvo pravili su mu iscepani asopisi koje je pronalazio na smetlitu, a koje je sam nauio da ita. S vremenom je ojaao. Kada je napunio dvanaest godina, jedna lutalica - devojka dvaput starija od njega - ismevala ga je na ulicama i pokuala da mu ukrade hranu. Prebio ju je skoro na smrt. Kada su ga vlasti mukom odvojile od nje, dali su mu ultimatum - da napusti Marsej ili da ide u maloletniki zatvor. Deak se preselio nie niz obalu, u Tulon. Vremenom su se pogledi puni saaljenja koje su mu ljudi u prolazu upuivali pretvorili u poglede pune straha. Deak je izrastao u snanog mladia. Mogao je da uje kako se saaptavaju kada bi prolazili pored njega. Duh, govorili bi, oiju irom rairenih od straha dok su zurili u njegovu belu kou. Duh sa oima avola! I oseao se kao duh... providan... koji luta od jedne do druge luke. Izgledalo je da ljudi gledaju pravo kroz njega. Kad mu je bilo osamnaest, u jednom lukom gradu, dok je pokuavao da ukrade sanduk dimljene unke sa nekog teretnjaka, uhvatila su ga dvojica lanova posade. Dva mornara koja poee da ga tuku zaudarala su na pivo, ba kao njegov otac. Seanja na strah i mrnju izronila su na povrinu poput udovita iz dubina. Jednom mornaru je golim rukama slomio vrat, a drugog je spasao dolazak policije. Dva meseca kasnije, okovan, stigao je u zatvor u Andori. Beo si kao duh, ismevali su ga zatvorenici dok su ga straari sprovodili, golog i smrznutog. Mira el espectro! Moda e duh proi pravo kroz ove Zidove! Dvanaest godina su mu telo i dua venuli, sve dok nije postao providan. Ja sam duh. Ja nemam teinu. Yo soy uri espectro... pdlido como unfantasma... caminando este mundo
il solas.

Jedne noi su duha probudili vrisci drugih zatvorenika. Nije znao kakva nevidljiva sila mrda pod na kojem je spavao, nili koja mona ruka trese zi-

58

Den Braun

dove njegove kamene elije, ali kad je skoio na noge veliki kamen se obrui upravo na mesto gde je dotle spavao. Podiui pogled da vidi odakle se survao kamen, on ugleda rupu u zidu koji je podrhtavao, a iza nje, prizor koji ne bese video preko deset godina. Mesec. Dok se zemlja jo uvek tresla, duh se uspentrao kroz uzani tunel, izaao posrui na istinu, i survao se niz ogolelu planinsku padinu u umu. Trao je itave noi, uvek nizbrdo, u delirijumu od gladi i iscrpljenosti. Na ivici svesti, u zoru se naao na eleznikim inama to su prosecale put kroz umu. Sledei ih, kretao se kao u snu. Ugledavi prazan teretni vagon, uspuzao se u njega traei sklonite i odmorite. Kada se probudio, voz se kretao. Koliko dugo? Koliko daleko? Bol je rastao u njegovoj utrobi. Da li umirem? Ponovo je zaspao. Sledei put su ga probudili vika i udarci. Izbacili su ga iz teretnog vagona. Krvav, lutao je obodom malog sela, uzalud traei hranu. Naposletku, tela suvie slabog da bi napravilo ijedan korak vie, legao je pored puta i kliznuo u nesvest. Svetlo se pojavilo polako, i duh se pitao koliko je dugo mrtav. Jedan dan? Tri dana? Nije bilo vano. Krevet mu je bio mekan poput oblaka, a vazduh oko njega mirisao je slatko od svea. Isus je bio tamo, gledajui nanie u njega. Ovde sam, rekao je Isus. Ploa je pomerena u stranu i ponovo si roen. Spavao je i budio se. Izmaglica mu je zaklanjala misli. Nikada nije verovao u raj, pa ipak ga je Isus pazio. Hrana se pojavljivala kraj njegovog uzglavlja i duh ju je jeo, gotovo sposoban da oseti kako se meso materijalizuje na njegovim kostima. Ponovo je spavao. Kada se budio, Isus se jo uvek smeio na njega, obraajui mu se. Spaen si, sine moj. Blagosloveni su oni koji idu mojim putem. Ponovo je spavao. Vrisak bola trgao je duha iz sna. Telo mu je poskoilo iz kreveta, steturalo se niz hodnik ka povicima. Uao je u kuhinju i video velikog oveka kako tue manjeg oveka. Ne znajui zato, duh je zgrabio velikog oveka i zavitlao ga na zid. Ovaj je pobegao, a duh ostao da stoji nad telom mladia u svetenikoj odori. Sveteniku bese gadno razbijen nos. Podiui ga tako krvavog, duh ga je odneo do kaua. "Hvala ti, prijatelju", ree svetenik na udnom francuskom. "Crkveni prilozi su lopovima veoma privlani. U snu govori francuski. Govori li takoe i panski?" Duh odmahnu glavom. "Kako se zove?" nastavi on na nepravilnom francuskom. Duh se nije mogao setiti imena koje su mu roditelji dali. Sve to je sluao bili su podsmesi zatvorskih straara. Svetenik se nasmeio. "No hay problema. Ja sam Manuel Aringarosa. Misionar sam iz Madrida. Poslat sam ovde kako bih izgradio crkvu za Obra de Dios."

Da Vinijev kod

59

"Gde se nalazim?" Glas mu je zvuao uplje. "Ovijedo. Na severu panije." "Kako sam dospeo ovamo?" "Neko te je ostavio na mom pragu. Bio si bolestan. Ja sam te nahranio. Ovde si ve mnogo dana." Duh je prouavao svog mladog staratelja. Prole su godine od kako mu je neko ukazao bilo kakvu ljubaznost. "Hvala vam, oe." Svetenik dotae raskrvavljenu usnu. "Ne, ja sam zahvalan, prijatelju." Kada se duh ujutro probudio, njegov svet mu je izgledao jasnije. Podigao je pogled ka raspeu na zidu iznad kreveta. Iako mu se vie nije obraao, pruao mu je utehu. Uspravljajui se u krevetu, sa iznenaenjem vide iseak iz novina ostavljen na nonom stoiu. lanak je bio na francuskom, star nedelju dana. Kada je proitao priu, ispunio ga je strah. Govorilo se o zemljotresu u planinama koji je unitio zatvor i oslobodio mnoge opasne kriminalce. Srce poe luaki da mu udara. Svetenik zna ko sam! Osetio je neto to nije ve dugo vremena. Sram. Krivicu. Pratio ih je strah da e ga uhvatiti. Skoi iz kreveta. Kuda da pobegnem? "Dela apostolska", zau se glas sa vrata. Duh se okrenu, preplaen. Dok je ulazio u sobu, mladi svetenik se smeio. Na nosu mu se nalazio udan zavoj, a u ruci je drao staru Bibliju. "Naao sam ti jednu na francuskom. Obeleio sam ti poglavlje." Nesiguran, duh uze Bibliju i pogleda poglavlje koje svetenik bee obeleio. Glava 16. Stihovi su govorili o zatvoreniku po imenu Sajlas koji je leao nag i pretuen u svojoj eliji, pevajui u slavu Boga. Kada je doao do stiha 26, ukoi se od oka. "...A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomeri temelj tamniki; i odmah se otvorie sva vrata i svima spadoe okovi." Podie pogled ka sveteniku. Svetenik se toplo smeio. "Od sada, prijatelju, ako nema drugo ime, zvau te Sajlas." Duh klimnu odsutno. Sajlas. Dobio je telo. Zovem se Sajlas. "Vreme je za doruak", nastavi svetenik. "Bie ti potrebna snaga ukoliko e mi pomagati da izgradim ovu crkvu." est hiljada metara iznad Mediterana, avion Alitalije na letu broj 1618 poskakivao je od turbulencije, to je putnike teralo na nervozno mekoljenje.

60

Den Braun

Biskup Aringarosa jedva da je to primeivao. Misli su mu bile okrenute ka budunosti sekte Opus Dei. Nestrpljiv da sazna kako se odvijaju planovi u Parizu, poeleo je da nazove Sajlasa. Ali nije mogao. Uitelj se pobrinuo za to. "To je zbog vae line bezbednosti", objasnio je Uitelj, govorei engleski sa francuskim akcentom. "Znam dovoljno o elektronskoj komunikaciji, prislukivanju i presretanju. Posledice bi mogle biti pogubne po vas." Aringarosa je znao da je u pravu. Uitelj se inio kao izuzetno oprezan ovek. Aringarosi nije otkrio svoj identitet, a ipak se pokazao kao ovek koga je vredelo sluati. Naposletku, nekako je dolazio do veoma poverljivih informacija. Imena etiri najvia lana bratstva! To je jedan od podviga koji je ubedio biskupa da je Uitelj zaista sposoban. "Biskupe", rekao mu je Uitelj, "sve sam sredio. Da bi moj plan uspeo, morate dopustiti Sajlasu da odgovara samo meni tokom nekoliko dana. Vas dvojica neete razgovarati. Komunicirau sa njim preko poverljivih kanala." "Odnosiete se prema njemu sa potovanjem?" "ovek od vere zasluuje najvie potovanje." "Odlino. U tom sluaju, razumem. Sajlas i ja neemo razgovarati dok se sve ne okona." "To inim kako bih zatitio va identitet, Sajlasov identitet i sopstveni ulog." "Va ulog?" "Biskupe, ukoliko vas vaa udnja da budete u toku odvede u zatvor, neete moi da mi platite moju cenu." Biskup se nasmei. "Dobro reeno. Nae su elje usaglaene. Neka vam je Bog u pomoi." Dvadeset miliona evra, mislio je biskup, gledajui sada kroz prozor aviona. Priblino isto toliko u amerikim dolarima. Sitnica u poreenju sa neim toliko monim. Ponovo je bio siguran da Sajlas i Uitelj nee podbaciti. Novac i vera bili su snana motivacija.

POGLAVLJE 11
Une plaisanterie numerique?" Bezu Fa bio je crven od besa, zurei u U Sofi Nevo u neverici. Numerika ala? "Vaa profesionalna procena Sonijerove ifre jeste daje to neka vrsta matematike poalice?" Fa nije shvatao drskost ove ene. Ne samo da je upala bez doputenja, nego je sada jo i pokuavala da ga ubedi da je Sonijer, u poslednjim trenucima svog ivota, bio inspirisan da napravi matematiki tos? "Ova ifra", objasni Sofi na brzom francuskom, "jednostavna je do apsurda. ak Sonijer je morao znati da emo je odmah prozreti." Ona izvue komadi papira iz depa dempera i predade ga Fau. "Ovo je reenje." Fa pogleda karticu. 1-1-2-3-5-8-13-21 "To je to?" prasnu on. "Samo ste poredali brojeve od manjih ka veim!" Sofi je imala jo i drskosti da mu uputi samozadovoljan osmeh. "Upravo tako." Faov glas se snizi do grlenog rezanja. "Agente Nevo, nemam predstavu ta do avola ovim nameravate da postignete, ali vam savetujem da to postignete to pre." On baci nestrpljiv pogled na Langdona, koji je stajao u blizini, telefona pritisnutog na uho. Oigledno je jo uvek sluao telefonsku poruku iz ambasade Sjedinjenih Drava. Na osnovu Langdonovog prebledelog lica, Fa je znao da su vesti loe. "Kapetane", ree Sofi, opasno prkosnim tonom, "sled brojeva koji imate u ruci sluajno predstavlja jednu od najpoznatijih matematikih progresija u istoriji." Fa nije ni znao da je postojala neka poznata matematika progresija, ali je bio sasvim siguran da mu se Sofin leeran ton ne svia. "Ovo je Fibonaijev niz", objasni ona, pokazujui glavom na pare papira u Faovoj raci. "Progresija u kojoj je svaki lan jednak zbiru prethodna dva lana." Fa je prouavao brojeve. Svaki lan je zaista bio zbir prethodna dva, pa ipak nije mogao ni da pretpostavi od kakve je vanosti sve to za Sonijerov sluaj. "Matematiar Leonardo Fibonai doao je do ovog niza brojeva u trinaestom veku. Oigledno ne moe biti sluajnost da svi brojevi koje je Sonijer napisao na podu pripadaju Fibonaijevom uvenom nizu." Fa je nekoliko trenutaka zurio u mladu enu. "Dobro, ukoliko to nije sluajnost, da li biste mi rekli zato je Sonijer to uradio. ta je eleo da kae? ta to znai?

62

Den Braun

Ona slegnu ramenima. "Apsolutno nita. U tome je poenta. To je jednostavna kriptografska ala. Kao da uzimate reci iz uvene pesme i nasumice ih reate da biste videli da li e iko prepoznati ta odabrane rei imaju zajedniko." Fa pretei koraknu ka njoj, tako da mu se lice nalo na samo nekoliko centimetara od njenog. "Iskreno se nadam da imate mnogo bolje objanjenje od tog!" Sofine nene crte postae zapanjujue otre kad se nagnula ka njemu. "Kapetane, imajui na umu ta rizikujete veeras, mislila sam da ete ceniti saznanje da se ak Sonijer moda igra sa vama. Oigledno to nije sluaj. Obavestiu direktora Kriptografije da vam vie nisu potrebne nae usluge." Rekavi to, ona se okrenu na petama i marirajui ode putem kojim je dola. Zaprepaen, Fa je posmatrao kako nestaje u tami. Je li ona poludela? Sofi Nevo je upravo postavila novu definiciju profesionalnog samoubistva. Fa se okrenu ka Langdonu koji je jo telefonirao, zabrinutiji nego maloas. Ambasada Sjedinjenih Drava. Bezu Fa je prezirao mnoge stvari... ali malo ih je izazivalo vei gnev od ambasade Sjedinjenih Drava. Fa i ambasador su ukrtali rogove redovno oko zajednikih poslova drave - njihovo najee bojno polje bilo je sprovoenje zakona prema Amerikancima u poseti. Gotovo svakodnevno je Sudska policija hapsila amerike studente na razmeni zbog posedovanja droga, amerike poslovne ljude zbog unajmljivanja maloletnih prostitutki, amerike turiste zbog krae ili unitavanja imovine. Po zakonu, Amerika ambasada je mogla da intervenie i izrui okrivljene graane Sjedinjenim Dravama, gde ne bi dobili vie od nekoliko packi. I ambasada je bez izuzetka upravo to i radila. U emasculation de la Police Judiciaire, tako je to Fa nazivao. Paris Match je u skorije vreme objavio strip koji je prikazivao Faa kao policijskog psa koji pokuava da ugrize amerikog kriminalca, ali ne moe da ga dohvati jer je vezan za Ameriku ambasadu. Ne veeras, Fa je rekao sam sebi. Suvie se toga rizikuje. Kad je Robert Langdon prekinuo vezu, izgledao je bolesno. "Da li je sve u redu?" upita Fa. Langdon slabano odmahnu glavom. Loe vesti od kue, oseti Fa, primeujui, dok je uzimao telefon, da se Langdon preznojio. "Nesrea", promuca Langdon, gledajui Faa sa udnim izrazom na licu. "Prijatelj..." Oklevao je. "Morau da otputujem kui odmah ujutro." Fa nije sumnjao da je ok na Langdonovom licu iskren, pa ipak je osetio jo neto, kao da udaljeni strah iznenada poinje da svetluca u oima Ame-

Da Vinijev kod

63

rikanca. "ao mi je to to ujem", ree Fa, pomno posmatrajui Langdona. "elite li da sednete?" Pokaza na jednu od klupa za posetioce galerije. Langdon odsutno klimnu glavom i naini nekoliko koraka ka klupi. Zastade, svakog trenutka sve zbunjeniji. "U stvari, mislim da bih da odem do toaleta." Fa se u sebi namrti zbog odlaganja. "Toalet. Naravno. Hajde da napravimo pauzu od nekoliko minuta." On pokaza niz dug hodnik u pravcu iz kojeg su doli. "Toaleti su tamo, u pravcu kustosove kancelarije." Langdon je oklevao, okreui se u suprotnom smeru, ka drugom kraju hodnika Velike galerije. "Mislim da se tamo nalazi mnogo blii toalet." Fa uvide da je Langdon u pravu. Bili su na dve treine puta niz hodnik, i Velika galerija se zavravala parom toaleta. "Da poem sa vama?" Langdon odmahnu glavom, ve zalazei dublje u galeriju. "Nema potrebe. eleo bih da budem sam nekoliko trenutaka." Faa nije oduevljavala pomisao da Langdon sam luta hodnikom, ali ga je teilo to stoje znao da je Velika galerija slepa ulica iji se jedini izlaz nalazio na drugom kraju - kapija ispod koje su uli. Iako su francuska protivpoarna pravila nalagala nekoliko poarnih stepenica za sluaj opasnosti za ovako velik prostor, te su poarne stepenice bile automatski blokirane kada je Sonijer aktivirao sigurnosni sistem. Istina, taj sistem je sada poniten, to je otkljualo poarne stepenice, ali to nije imalo znaaja - spoljanja vrata bi, ukoliko bi se otvorila, aktivirala protivpoarni alarm. Pored toga, napolju su ekali agenti Sudske policije. Langdon nije nikuda mogao bez Faovog doputenja. "Moram da se vratim do kancelarije gospodina Sonijera za trenutak", ree Fa. "Molim vas da odmah doete do mene, gospodine Langdon. O mnogo emu moramo da razgovaramo." Langdon mahnu bez rei dok je nestajao u tami. Okreui se, Fa ljutito odmarira u suprotnom smeru. Kada je doao do kapije, provukao se ispod, izaao iz Velike galerije, odmakao niz hodnik i uleteo u komandni centar u Sonijerovoj kancelariji. "Ko je dao odobrenje da se Sofi Nevo pusti u ovu zgradu!" urlao je Fa. Kole je odgovorio prvi. "Rekla je straarima napolju daje reila ifru." Fa se osvrte oko sebe. "Je li otila?" "Nije sa vama?" "Otila je." Fa baci pogled na zamraeni hodnik. Oigledno, Sofi nije bila raspoloena da zastane i proaska sa drugim slubenicima dok je naputala zgradu. Za trenutak, Fa pomisli da radiom pozove uvare na meuspratu i kae im da zaustave Sofi i dovuku je natrag pre nego to stigne da napusti zgradu. Potom malo bolje razmisli. To je govorio samo njegov ponos... hteo je da njegova bude poslednja. Dovoljno mu je ometanja za noas.

64

Den Braun

Pozabavi se agentom Nevo kasnije, rekao je sam sebi, unapred se radujui to e je otpustiti. Potiskujui Sofi s uma, Fa se za trenutak zagleda u minijaturnog viteza na Sonijerovom radnom stolu. Potom se ponovo okrete ka Koleu. "Imate li ga?" Kole kratko klimnu i okrenu laptop ka Fau. Crvena taka se jasno videla na planu Muzeja, trepui ravnomerno u prostoriji obeleenoj kao TOILETTES PUBLIQUES. "Dobro", ree Fa, palei cigaretu i odlazei u hodnik. "Moram da telefoniram. Pazite prokleto dobro da Langdon ne ode dalje od toaleta."

POGLAVLJE 12
Robert Langdon je zbunjeno koraao ka kraju Velike galerije. Iznova i iznova mu se u seanju vrtela Sofina telefonska poruka. Na kraju hodnika, osvetljeni znaci sa meunarodno prepoznatljivim figurama - nalepnicama za toalete, vodili su u lavirint pregradaka. Pronaavi vrata mukog toaleta, Langdon ue i pritisnu prekida za svetlo. Prostorija je bila prazna. Priavi lavabou, ispljuska se hladnom vodom po licu i pokua da se razbudi. Otra fluorescentna svetla odbleskivala su od golih ploica, a itava prostorija imala je miris amonijaka. Dok se brisao pekirom, vrata toaleta iza njega se uz kripu otvorie. Okrete se. Sofi Nevo ula je u prostoriju, zelenih oiju ispunjenih strahom. "Hvala bogu da ste doli. Nemamo mnogo vremena." Langdon je stajao pored lavaboa, zurei u neverici u ifranta Sudske policije, Sofi Nevo. Samo nekoliko minuta ranije, Langdon je sluao njenu telefonsku poruku i mislio kako je ifrantkinja verovatno luda. Ipak, to je vie sluao, vie je oseao da Sofi Nevo govori iskreno. Nemojte reagovati na ovu poruku. Samo mirno sluajte. Trenutno ste u opasnosti. Paljivo pratite moja uputstva. Ispunjen nesigurnou, Langdon je odluio da uini upravo onako kako mu je Sofi savetovala. Rekao je Fau da se telefonska poruka odnosila na povreenog prijatelja kod kue. Potom je zatraio da ode do toaleta na kraju Velike galerije. Sofi je sada stajala ispred njega, jo uvek pokuavajui da doe do daha. Pod fluorescentnim svetlom Langdon sa iznenaenjem otkri da se iza njenog strogog izgleda kriju neoekivano blage crte lica. Jedino joj je pogled bio otar, a takva je jukstapozicija (nl. juxtapositio)
stavljanje (ili: metanje) jednog pored drugog, granienje s neim, slaganje spolja, dodavanje. u njegovom seanju prizivala prizore vieslojnog Renoarovog portreta... zamagljenog ali jasnog, sa smelou koja je zadravala svoj pokrov misterije.

"elela sam da vas upozorim, gospodine Langdon..." poe Sofi, jo uvek udno hvatajui vazduh, "da se nalazite sous surveillance cachee. Pod prismotrom." Dok je govorila, njen engleski sa akcentom odzvanjao je, pa joj je glas dobijao izvesnu upljinu. "Ali... zato?" upita Langdon. Sofi mu je ve objasnila preko telefona, ali je potvrdu eleo sa njenih usana. "Zato to ste", ree ona, koraknuvi ka njemu, "vi Faov glavni osumnjieni za ovaj zloin."

66

Den Braun

Langdon bee pripremljen na te rei, pa ipak su mu sada zvuale jo besmislenije. Prema onome to je Sofi rekla, Langdon nije bio pozvan u Luvr te noi kao simbolog, nego kao osumnjieni, i trenutno je bio, ne znajui, meta jedne od omiljenih metoda ispitivanja Sudske policije surveillance cachee - vete obmane pri kojoj bi policija mirno pozvala osumnjienog na mesto zloina i ispitala ga u nadi da e postati nervozan i grekom se odati. "Pogledajte u levi dep sakoa", ree Sofi. "Pronai ete dokaz da vas dre na oku." Langdon oseti kako oprez u njemu raste. Da pogledam u dep? Zvualo je kao neki jeftin trik. "Samo pogledajte." Zbunjen, Langdon posegnu u levi dep svog sakoa od tvida - onaj koji nikada nije upotrebljavao. Pipajui, nije pronaao nita. Sta si zaboga oekivao? Poeo je da se pita da li je, moda, Sofi ipak luda. Tada mu se prsti oeae o neto. Malo i vrsto. Hvatajui siuni predmet prstima, Langdon ga izvue i zaprepaeno pogleda. Bio je to metalni disk u obliku dugmeta, veliine baterije za runi sat. Nikada ga pre nije video. "ta..." "GPS ureaj", objasni Sofi. "Javlja svoju lokaciju satelitu globalnog sistema za pozicioniranje koji nadgleda Sudska policija. Koristimo ih za praenje. Precizan je do u pola metra bilo gde na kugli zemaljskoj. Imaju vas na elektronskom povocu. Agent koji je doao po vas u hotel ubacio vam ga je u dep pre nego to ste izali iz sobe." Langdon se u mislima vrati u hotelsku sobu... tuiranje na brzinu, oblaenje, agent Sudske policije koji mu ljubazno pridrava sako dok naputaju sobu. Unutra je svee, gospodine Langdon, rekao je agent. Prolee u Parizu nije sasvim onakvo kakvim ga vaa pesma predstavlja. Langdon mu je zahvalio i ogrnuo sako. Pogled Sofinih maslinastih oiju bio je pronicljiv. "Nisam vam ranije rekla za 'bubicu' jer nisam htela da proverite dep pred Faom. On ne sme znati da ste je pronali." Langdon nije imao predstavu ta da kae na to. "Obeleili su vas zato to su mislili da biste mogli pobei." Ona zastade. "Zapravo, nadali su se da ete pobei; to bi samo potvrdilo vau krivicu." "Zato bih beao!" uzviknu Langdon. "Nevin sam!" "Fa ne misli tako." Ljutito, Langdon odmarira do korpe za otpatke u nameri da baci bubicu za praenje. "Ne!" Sofi ga zgrabi za ruku i zaustavi ga. "Ostavite je u depu. Ako je bacite, signal e prestati da se kree i znae da ste je pronali. Jedini razlog to vas je Fa pustio samog jeste taj to zna gde ste. Ako pomisli da ste otkrili..." Sofi nije zavrila reenicu. Umesto toga, istrgnu mali disk iz Langdonove

Da Vinijev kod

67

ruke i ubaci ga natrag u dep njegovog sakoa od tvida. "Bubica ostaje uz vas. Barem za sada." Langdon bese izgubljen. "Do avola, na osnovu ega Fa veruje da sam ja ubio aka Sonijera!" "Ima prilino ubedljive razloge." Sofino lice bee smrknuto. "Postoji dokaz koji jo niste videli. Fa ga je dobro sakrio od vas." Langdon je mogao jedino da zuri u nju. "Seate li se tri reda teksta koji je Sonijer ispisao na podu?" Langdon klimnu. Te brojke i reci su mu se urezali u seanje. Sofin glas se pretvori u apat. "Na alost, to to ste videli nije cela poruka. Postojao je i etvrti red koji je Fa fotografisao i potom obrisao pre nego to ste vi stigli." Iako je znao da se rastvorljivo mastilo vodenog markera veoma lako moe izbrisati, nije mogao ni da pretpostavi zato bi Fa to uinio. "Poslednji red", ree Sofi, "bilo je neto to Fa nije eleo da vidite." Ona zastade. "Barem dok ne zavri sa vama." Sofi izvadi iz depa svog dempera kompjuterski odtampanu fotografiju i poe da je ispravlja. "Fa je snimke sa mesta zloina poslao veeras u Odeljenje za kriptologiju u nadi da emo otkriti ta Sonijerova poruka znai. Ovo je fotografija kompletne poruke." Pruila je stranicu Langdonu. Zbunjen, Langdon pogleda snimak. Fotografija je u krupnom planu prikazivala svetleu poruku na parketu poda. Poslednji red poruke pogodio je Langdona poput udarca u stomak. 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini! P.S. Pronai Roberta Langdona

POGLAVLJE 13
Nekoliko sekundi Langdon je u udu zurio u fotografiju Sonijerovog postskriptuma. P.S. Pronai Roberta Langdona. Izgledalo mu je da se pod pomera pod nogama. Sonijer je ostavio postskriptum sa mojim imenom? Ni u najluim snovima Langdon se tome ne bi nadao. "Da li sada razumete", upita Sofi, dok joj se u oima itala urba, "zato je Fa naredio da vas veeras dovedu ovamo, i zato ste vi glavni osumnjieni?" Jedino to je Langdon tog trenutka razumeo jeste razlog Faovog samozadovoljstva kada je Langdon pretpostavio da bi Sonijer optuio svog ubicu po imenu. Pronai Roberta Langdona. "Zato bi Sonijer napisao tako neto?" upita Langdon, dok mu se zbunjenost pretvarala u gnev. "Zato bih ja ubio aka Sonijera?" "Fa tek treba da otkrije motiv, ali snimao je itav razgovor sa vama veeras nadajui se da biste mu ga vi mogli otkriti." Langdon zausti, ali ipak ne ree nita. "Nosi minijaturni mikrofon", objasni Sofi. "On je povezan sa predajnikom u njegovom depu koji alje signal u komandni centar." "To nije mogue", promuca Langdon. "Ja imam alibi. Posle predavanja sam otiao pravo u hotel. Moete proveriti na recepciji." "Fa je ve proverio. Njegov izvetaj kae da ste zatraili klju od recepcionara u deset i trideset. Na nesreu, ubistvo se desilo neto malo pre jedanaest. Lako ste mogli neopaeno izai iz sobe." "To je ludost! Fa nema nikakvih dokaza!" Sofine oi se razrogaie kao da govore: Nema dokaza? "Gospodine Langdon, vae ime je ispisano na podu pored lesa, a Sonijerov planer pokazuje da ste bili sa njim nekako ba u vreme ubistva." Ona zastade. "Fa ima vie nego dovoljno dokaza da vas privede radi ispitivanja." Langdon iznenada pomisli da mu treba advokat. "Ja to nisam uradio." Sofi uzdahnu. "Ovo nije amerika televizija, gospodine Langdon. U Francuskoj, zakoni tite policiju, a ne kriminalce. Na nesreu, u ovom sluaju, treba uzeti u obzir i medije. ak Sonijer je bio veoma istaknuta i omiljena linost u Parizu, i njegovo ubistvo e biti glavna vest ujutro. Fa e se nai pod stalnim pritiskom da da izjavu, a mnogo bolje e izgledati ako bude imao osumnjienog u pritvoru. Bili krivi ili ne, Sudska policija e vas sasvim sigurno zadrati dok ne razjasne ta se zapravo dogodilo." Langdon se oseao poput ivotinje u kavezu. "Zato mi sve ovo govorile?"

Da Vinijev kod

69

"Zato to, gospodine Langdon, ja verujem da ste nevini." Sofi za trenutak odvrati pogled, a potom ga ponovo pogleda u oi. "I zato to sam delom ja kriva to ste u nevolji." "Molim? Vaa je krivica to je Sonijer pokuao da mi smesti?" "Sonijer nije pokuao da vam smesti. To je greka. Poruka sa poda namenjena je meni." Langdonu je trebao minut da to svari. "Molim?" "Ta poruka nije namenjena policiji. Napisao ju je za mene. Sve je uradio na brzinu i jednostavno nije shvatio kako e to izgledati policiji." Ona zastade. "Numerika ifra je besmislena. Sonijer ju je napisao kako bi bio siguran da e se u istragu ukljuiti kriptografi, i kako bih ja odmah znala ta mu se dogodilo." Langdonu su stvari postajale sve manje jasne. Da li je ili ne Sofi Nevo sila sa uma bilo je ovog trenutka otvoreno pitanje, ali je sada barem razumeo zato je pokuavala da mu pomogne. P.S. Pronai Roberta Langdona. Oigledno je verovala da joj je kustos ostavio ifrovani postskriputum da bi pronala Langdona. "Ali zato mislite da je poruka namenjena vama?" "Skica po Vitruviju", odgovori jednostavno. "Taj crte je oduvek bio moje omiljeno Da Vinijevo delo. Veeras gaje Sonijer upotrebio da privue moju panju." "ekajte. Kaete da je kustos znao koje je vae omiljeno umetniko delo?" Ona klimnu glavom. "Izvinite. Sve ovo vam govorim bez reda. ak Sonijer i ja..." Sofin glas utihnu i Langdon primeti u njemu iznenadnu tugu, bolnu prolost, kako provejava ispod povrine. Sofi i ak Sonijer su oigledno bili u nekoj posebnoj vezi. Langdon je posmatrao lepu enu pred sobom, u potpunosti svestan injenice da su stariji ljudi u Francuskoj esto imali mlade ljubavnice. Ipak, Sofi Nevo nekako nije liila na "metresu". "Pre deset godina smo se razili", ree Sofi, sada apatom. "Od tada jedva da smo progovorili. Noas, kada je Kriptologija primila vest da je ubijen i kada sam videla snimke njegovog tela i tekst na podu, shvatila sam da je pokuavao da mi poalje poruku." "Zbog Skice po Vitruviju? "Da. I zbog slova P.S." "Postskriptum? Ona odmahnu glavom. "P.S. su moji inicijali." "Ali vi se zovete Sofi Nevo." Ona skrenu pogled. "P.S. je nadimak koji mi je dao kada sam ivela sa njim." Ona pocrvene. "To je skraeno od Princeza Sofi." Langdon ne odgovori. "Smeno, znam", ree ona. "Ali to se deavalo pre mnogo godina. Kada sam bila mala."

70

Den Braun

"Poznavali ste ga kada ste bili dete? "Jako dobro", ree ona, dok su joj se oi punile suzama. "ak Sonijer mi je bio deda."

POGLAVLJE 14
Gde je Langdon?" upita Fa, izbacujui poslednji dim cigarete dok je ulazio u komandni centar. "Jo uvek u toaletu, gospodine." Porunik Kole je oekivao to pitanje. Fa zaguna. "Vidim da mu se ne uri." Kapetan je posmatrao GPS taku preko Koleovog ramena, i Kole je gotovo mogao uti kako se tokici okreu. Fa se opirao porivu da ode i proveri Langdona. U idealnim uslovima, subjektu praenja se omoguavalo maksimalno vreme i sloboda, kako bi se uljuljkao u lani oseaj sigurnosti. Langdon se mora vratiti sopstvenom voljom. Ipak, prolo je ve gotovo deset minuta. Suvie vremena. "Ima li anse da nas je otkrio?" upita Fa. Kole odmahnu glavom. "Jo uvek vidimo male pokrete u toaletu, bubica je oito jo uvek na njemu. Moda mu nije dobro? Da nas je razotkrio otarasio bi se bubice i pokuao da pobegne." Fa pogleda na sat. "Dobro." Ipak je bio zabrinut. itavo vee je Kole oseao da je kapetan neuobiajeno napet. Uvek smiren i postojan pod pritiskom, Fa kao da je te noi dopustio emocijama da se umeaju. Ne udi me, mislio je Kole. Fau je oajniki potrebno ovo hapenje. Nedavno su Vlada i mediji otvoreno kritikovali Faovu agresivnu taktiku, njegove sukobe sa stranim ambasadama i preveliki budet za najnoviju tehnologiju. Noanje hapenje Amerikanca u velikom stilu zasigurno bi uutkalo one koji su ga kritikovali, pomaui mu tako da osigura svoj poloaj za nekoliko narednih godina, sve dok ne bude mogao da se povue sa pozamanom penzijom. Bog zna da mu je penzija potrebna, mislio je Kole. Faova predanost tehnologiji naudila mu je kako poslovno tako i privatno. Prialo se da je pre nekoliko godina Fa investirao itavu svoju uteevinu u neku tehnoloku novotariju i da je izgubio i koulju sa lea. A Fa je ovek koji nosi samo najfinije koulje. Noas je jo uvek bilo vremena. Neobino uplitanje Sofi Nevo, iako nesreno, samo ga je okrznulo. Ona je otila, a Fa je jo uvek imao karte u ruci. Tek je trebalo da obavesti Langdona da je njegovo ime bilo napisano na podu pored rtve. P.S. Pronai Roberta Langdona. Reakcija Amerikanca na taj mali dokaz zaista e mnogo otkriti.

72

Den Braun

"Kapetane?" zvao ga je jedan od agenata Sudske policije sa drugog kraja kancelarije. "Mislim da je bolje da preuzmete ovaj poziv." Pruao mu je slualicu, zabrinutog izraza. "Ko je to?" upita Fa. Agent se namrti. "Direktor Odeljenja kriptografije." "I?" "Radi se o Sofi Nevo, gospodine. Neto nije u redu."

POGLAVLJE 13
Bilo je vreme. Sajlas se oseao jakim dok je izlazio iz crnog audija, a noni povetarac se igrao njegovom irokom odorom. Vetrovi promene osete se u vazduhu. Znao je da e zadatak koji ga je ekao zahtevati vie umenosti nego snage, i stoga pitolj bese ostavio u kolima. Hekler i koh USP 40 sa trinaest metaka dobio je od Uitelja. Oruju smrti nije mesto u Bojoj kui. Trg Sen-Sulpis ispred velike crkve bio je prazan u ovo doba, a jedine vidljive due na drugom kraju trga behu dve maloletne prostitutke koje su se nudile okasnelim turistima. Njihova privlana tela izazivala su poznatu udnju u Sajlasovim bedrima. Butine mu se instinktivno zgrie i bodljikavi pojas od kostreti bolno mu se usee u meso. Pohota istog trenutka ispari. Ve godinama se Sajlas predano odricao seksualnih uivanja. Bio je to Put. Znao je da mnogo toga rtvuje za Opus Dei, ali je mnogo vie dobio za uzvrat. Zavet na celibat i odricanje od linih dobara teko da su bili rtva. Imajui u vidu siromatvo iz kojeg je potekao i seksualne uase koje je izdrao u zatvoru, celibat je bio dobrodola promena. Sada, vrativi se u Francusku po prvi put od kako su ga uhapsili i otpremili u zatvor u Andori, Sajlas je oseao kako ga domovina iskuava, izvlaei nasilna seanja iz njegove due koja se bese iskupila. Ponovo si roen, podseti samoga sebe. Njegova dananja sluba Bogu zahtevala je greh ubistva, rtva koju e morati zauvek da zadri u sebi. Mera tvoje vere je mera bola koji moe da izdri, rekao mu je Uitelj. Sajlasu bol nije bio stran i goreo je od nestrpljenja da se dokae pred Uiteljem, onim koji ga je uverio da se upravlja prema nalozima vie sile. "Hago la obra de Dios", proaputa Sajlas, kreui se ka ulazu u crkvu. Zastajui u senci masivnih vrata, on duboko uzdahnu. Sve do tog trenutka nije u potpunosti shvatao ta se sprema da uradi i ta ga eka unutra. Kljuni kamen. On e nas dovesti do naeg konanog cilja. Podie avetinjski bledu pesnicu i zalupa tri puta po vratima. Nekoliko trenutaka kasnije, zasuni na ogromnom drvenom portalu poee da se pomeraju.

POGLAVLJE 16
Sofi nije tano znala koliko e trebati Fau da shvati da nije napustila zgradu. Videvi da je Langdon oigledno suvie uzbuen, Sofi se pitala da li je uinila pravu stvar kada ga je saterala ovde u toalet. Sta sam drugo mogla da radim ? Setila se tela svog dede, nagog i sa irom rairenim nogama i rukama na podu. Postojalo je vreme kada joj je znaio sve na svetu - pa ipak se noas iznenadila to ga gotovo i nije alila. ak Sonijer je u stvari za nju bio stranac. Njihova veza je pukla u sekundi, jedne martovske veeri kada su joj bile dvadeset i dve godine. Pre deset godina. Sofi se bee vratila nekoliko dana ranije sa poslediplomskih studija u Engleskoj i grekom zatekla dedu u neemu to oigledno nije trebalo da vidi. Bio je to prizor u koji jedva da je i danas verovala. Da nisam videla sopstvenim oima... Suvie se stidela i suvie je bila zapanjena da bi izdrala dedine mune pokuaje da objasni. Smesta se odselila, uzevi uteeni novac i iznajmila mali stan sa cimerima. Zaklela se da nikada nikome nee rei ta je videla. Deda je oajniki pokuavao da dopre do nje, slao joj poruke i pisma, preklinjui je da se sastanu kako bi joj objasnio. Kako da joj objasni!? Sofi je odgovorila samo jednom - da mu zabrani da je ikada vie pozove ili pokua da se nae sa njom u javnosti. Plaila se da bi njegovo objanjenje bilo uasnije od samog dogaaja. Neverovatno, ali Sonijer nikada nije odustao. Deset godina joj je pisao uporno i sada su ta pisma stajala neotvorena u fioci njenog toaletnog stola. Dedi je sluilo na ast to se nikada nije ogluio o njenu zabranu i nazvao je. Sve do danas poslepodne. "Sofi?" Glas mu je zvuao zapanjujue umorno na njenoj sekretarici. "Postupao sam u skladu sa tvojom eljom toliko dugo... i boli me to te zovem, ali moram da razgovaram sa tobom. Neto strano se dogodilo." Stojei u kuhinji svog parikog stana, Sofi prooe marci kad ga je ponovo ula, nakon svih tih godina. Njegov nean glas vratio je itavu plimu uspomena iz detinjstva. "Sofi, molim te sasluaj me." Govorio joj je na engleskom, kao to je uvek radio kada je bila mala. Vebaj francuski u koli. Vebaj engleski kod kue. "Ne moe se zauvek ljutiti na mene. Zar nisi proitala pisma koja sam ti slao svih ovih godina? Zar ne razume?" On zastade. "Moramo smesta da

Da Vinijev kod

75

razgovaramo. Molim te ispuni svom dedi ovu jednu elju. Pozovi me u Luvr. Odmah. Verujem da smo ti i ja u velikoj opasnosti." Sofi je zurila u telefonsku sekretaricu. U opasnosti? O emu je on priao? "Princezo..." Dedin glas se guio od oseanja koja Sofi nije mogla da odredi. "Znam da sam krio stvari od tebe i znam da me je to kotalo tvoje ljubavi. Ali bilo je to radi tvoje bezbednosti. Sada mora da sazna istinu. Molim te, moram da ti kaem istinu o tvojoj porodici." Iznenada, Sofi je mogla da uje otkucaje sopstvenog srca. O mojoj porodici? Sofini roditelji su poginuli kada je imala svega etiri godine. Kola su im sletela sa mosta u brzu reku. Njena baka i mlai brat takoe su bili u kolima, i u samo jednom trenutku izbrisana je itava Sofina porodica. Imala je iseke iz novina koji su to potvrivali. Njegove reci su uinile da bolni nalet enje jurne kroz njene kosti. Moja porodica! U tom deliu sekunde. Sofi je videla prizore iz sna iz kojeg se bezbroj puta budila kao mala: Moja porodica je iva! Vraaju se kui! Ali, ba kao u njenom snu, slike nestae. Tvoja porodica je mrtva, Sofi. Nee se vratiti kui. "Sofi..." govorio je deda sa telefonske sekretarice. "Godinama sam ekao da ti kaem. ekao sam pravi trenutak, ali sada nema vie vremena. Nazovi me u Luvr. im ovo uje. ekau ovde itave noi. Plaim se da smo oboje u opasnosti. Ima toliko toga to treba da zna." Poruka se zavrila. U tiini, Sofi je stajala drhtei. inilo se da su proli minuti. Dok je razmiljala o dedinoj poruci, samo jedna mogunost je imala smisla, i ona shvati njegovu pravu nameru. Bio je to mamac. Oigledno, njen deda je oajniki eleo da je vidi. Sve bi pokuao. Gaenje koje je oseala prema njemu se produbi. Sofi se pitala da nije moda oboleo od smrtonosne bolesti i odluio da pokua sve ega bi mogao da se seti ne bi li je naterao da ga poslednji put poseti. Ako je bilo tako, mudro je odabrao. Moju porodicu. Sada, dok je stajala u mraku toaleta u Luvru, Sofi je mogla da uje odjek telefonske poruke od tog poslepodneva. Sofi, moda smo oboje u opasnosti. Pozovi me. Nije ga pozvala. Niti je planirala da to uradi. Sada, meutim, njen skepticizam bio je pred iskuenjem. Njen deda je leao ubijen u svom sopstvenom muzeju. I napisao je ifru na podu. ifru za nju. U to je bila sigurna. Iako nije razumela znaenje poruke, Sofi je znala da je kodirana priroda poruke dodatni dokaz da su rei namenjene njoj. Sofina strast prema kriptovetini koju je posedovala bili su rezultat odrastanja sa akom So-

76

Den Braun

nijerom - koji je i sam bio fanatik za ifre, igre rei i zagonetke. Koliko smo samo nedelja proveli reavajui kriptograme i ukrtene rei u novinama? Kada joj je bilo dvanaest, Sofi je mogla da rei ukrtene rei u Mondu bez iije pomoi, a deda ju je usavrio u ukrtenim reima na engleskom, matematikim zagonetkama i zameni brojeva. Sofi ih je gutala. Naposletku je svoju strast pretvorila u profesiju postavi ifrant za Sudsku policiju. Noas, kriptograf u njoj bio je primoran da se divi efikasnosti kojom je njen deda upotrebio jednostavnu ifru da spoji dva potpuna stranca - Sofi Nevo i Roberta Langdona. Pitanje je zato? Na nesreu, iz zbunjenog pogleda u Langdonovim oima Sofi je videla da Amerikanac nema nita bolju ideju o tome od nje. Sofi ponovo krenu u napad. "Vi i moj deda ste planirali da se naete veeras. Zbog ega?" Langdon je izgledao iskreno zbunjen. "Njegova sekretarica je zakazala sastanak i nije navela nikakve posebne razloge, a ja nisam pitao. Pretpostavio sam da je uo da u drati predavanje o paganskoj ikonografiji u francuskim katedralama, da se interesovao za temu i mislio da bi bilo zabavno da se naemo na piu." Sofi nije poverovala u to. Veza je bila labava. Njen deda je znao vie o paganskoj ikonografiji od bilo koga na svetu. Kao izuzetno povuen ovek, ne bi ba uivao u askanju sa nekim amerikim profesorima ako za to nema jako vaan razlog. Sofi duboko uzdahnu i ponovo poe. "Danas poslepodne me je deda nazvao i rekao mi je da smo on i ja u ozbiljnoj opasnosti. Da li vam to neto govori?" Langdonove plave oi se sada smrknue od zabrinutosti. "Ne, ali s obzirom na to to se upravo dogodilo..." Sofi klimnu. Imajui u vidu veeranje dogaaje, bila bi luda kada se ne bih uplaila. Oseajui se iscrpljeno, ona ode do malog prozora na drugom kraju kupatila i bez reci pogleda kroz mreu alarm-ice usaene u staklo. Bili su visoko - najmanje dvanaest metara. Uzdahnuvi, ona podie pogled ka oaravajuoj panorami Pariza. Sa njene leve strane, preko Sene, osvetljena Ajfelova kula. Pravo napred, Trijumfalna kapija. A desno, visoko na talasastoj padini Monmartra, elegantna arabeskna kupola Svetog Srca, iji je uglaani kamen sijao belo poput sjajnog svetilita. Ovde, u najzapadnijem kraju krila Denon, prostrana ulica ka Trgu Karusel, postavljena u pravcu sever-jug, pruala se gotovo uz zgradu, a samo ju je jedan uzani ivinjak razdvajao od spoljanjeg zida Luvra. Daleko ispod, uobiajeni karavan gradskih kamiona none dostave lenjo je stajao, ekajui da se promeni svetio na semaforu. "Ne znam...", ree Langdon, prilazei

Da Vinijev kod

77

joj. "Va deda oigledno neto pokuava da nam kae. ao mi je to sam od tako male pomoi." Sofi se okrete od prozora, oseajui iskreno aljenje u Langdonovom dubokom glasu. ak i uz svu nevolju koja ga je snala, oigledno je eleo da joj pomogne. Uitelj u njemu, pomisli ona, poto bese proitala podatke koje je Sudska policija imala o osumnjienom. Naunik koga je oito ljutilo to neto ne razume. To nam je zajedniko, pomisli Sofi. Kao ifrantkinja, Sofi je zaraivala za ivot tako to je pronalazila smisao u naizgled besmislenim podacima. Noas je najbolja pretpostavka koju je smislila bila ta da Robert Langdon, znao on to ili ne, poseduje informacije koje su njoj oajniki potrebne. Princezo Sofi, pronai Roberta Langdona. Koliko je jasnija mogla da bude poruka njenog dpde? Bilo joj je potrebno vie vremena sa Langdonom. Vremena da misli. Vremena da zajedno ree ovu misteriju. Na nesreu, vreme im je isticalo. Gledajui u Langdona, Sofi se odlui na jedini mogui korak. "Bezu Fa e vas staviti u pritvor svakog trenutka. Mogu da vas izvedem iz ovog muzeja, ali moramo odmah da delamo." Langdonove oi se razrogaie. "Hoete da pobegnem?" "To je najpametnije to moete da uradite. Ako dopustite da vas Fa pritvori, proveete nedelje u francuskom zatvoru dok se Sudska policija i Amerika ambasada budu borile za pravo da vam sude. Ali ako vas izvedemo odavde i stignemo do ambasade, tada e vaa vlada zatititi vaa prava dok ne dokaemo da nemate nikakve veze sa ovim ubistvom." Langdon nije bio ni izdaleka ubeen. "Zaboravite! Fa ima naoruane uvare na svakom izlazu! ak i ako pobegnem, beanje e me uiniti jo sumnjivijim. Morate rei Fau da je poruka na podu namenjena vama, i da moje ime ne znai da sam ubica." "To u uraditi", ree Sofi brzo, "ali tek kad budete na sigurnom, u Amerikoj ambasadi. Ona je samo na oko kilometar i po odavde, a moja kola su parkirana ispred muzeja. Baviti se Faom odavde je suvie veliki rizik. Zar ne shvatate? Fa se veeras posvetio dokazivanju vae krivice. Jedini razlog odlaganja vaeg hapenja jeste to to se nadao da ete rei ili uiniti neto to e potvrditi njegove sumnje." "Upravo tako! Na primer, da pobegnem!" Mobilni telefon u depu Sofinog dempera iznenada poe da zvoni. Verovatno Fa. Ona gurnu ruku u dep i iskljui telefon. "Gospodine Langdon", ree ona brzo, "moram da vam postavim poslednje pitanje." I moda itava vaa budunost zavisi od njega. "Poruka na podu sasvim sigurno nije dokaz vae krivice, pa ipak je Fa rekao naem timu da je siguran da ste vi njegov ovek. Moete li se setiti bilo kog drugog razloga zbog kojeg bi on bio ubeen da ste vi krivi?"

78

Den Braun

Langdon je utao nekoliko trenutaka. "Apsolutno nijednog." Sofi uzdahnu. to znai da Fa lae. Zato, Sofi nije mogla ni da zamisli, ali to nije bilo bitno ovog trenutka. Ostajala je injenica daje Bezu Fa odluio da strpa Roberta Langdona iza reetaka i to noas, po svaku cenu. Sofi je elela Langdona za sebe, i zato se nametalo samo jedno reenje. Moram da odvedeni Langdona u Ameriku ambasadu. Okreui se ka prozoru, Sofi pogleda kroz alarmnu icu umetnutu u prozorsko staklo, niz vrtoglavih dvanaest metara do plonika ispod. Skok sa ove visine bi Langdonu slomio noge. U najboljem sluaju. Ipak, Sofi donese odluku. Robert Langdon mora da pobegne iz Luvra, hteo to ili ne.

17
Kako to mislite - ne javlja se?" Fa je bio u neverici. "Zovete je na mobilni, zar ne? Znam da ga nosi sa sobom." Kole je ve nekoliko puta pokuavao da dobije Sofi. "Moda joj se ispraznila baterija. Ili ga je iskljuila." Fa je bio uznemiren jo od telefonskog razgovora sa direktorom Kriptografije. Nakon to je spustio slualicu, odmarirao je do Kolea i zahtevao da mu telefonom pozovu agenta Nevo. Kole nije uspeo, i Fa se oseao kao lav u kavezu. "Zato su zvali sa Kriptografije?" usudi se Kole da upita. Fa se okrete. "Da nam kau da nisu pronali nita na ta bi se rana koja davi i demon koji ini zlo mogli odnositi." "I to je sve?" "Ne, identifikovali su brojeve kao Fibonaijev niz, ali sumnjaju da je to beznaajno." Kole je bio zbunjen. "Poslali su agenta Nevo da nam to kae." Fa odmahnu glavom. "Nisu poslali Sofi Nevo." "Molim?" "Direktor kae da je, u skladu sa mojim nareenjem, okupio itav tim da pogleda slike koje sam im poslao. Kada je agent Nevo stigla, bacila je jedan pogled na fotografije Sonijera i ifre i bez rei izala iz kancelarije. Direktor nije bio iznenaen njenim postupkom jer je razumljivo zato su je fotografije potresle." "Potresle? Nikada ranije nije na slici videla mrtvog oveka?" Fa za trenutak nita ne odgovori. "Nisam to znao, a izgleda da nije ni direktor sve dok ga kolega nije obavestio, ali ini se da je Sofi Nevo unuka aka Sonijera." Kole je ostao bez rei. "Direktoru nikada nije pomenula Sonijera, a on misli da je to zato to nije htela nikakav povlaen poloaj zbog poznatog dede." Nije ni udo to su je fotografije potresle. Kole jedva da je mogao da zamisli veu ironiju sudbine od ove koja je snala mladu deifrantkinju. Ipak, njeni postupci nisu imali smisla. "Ali ona je oigledno prepoznala brojeve kao Fibonaijev niz jer je dola ovamo i rekla nam to. Ne razumem zato bi napustila kancelariju a da nikome ne otkrije da je provalila ifru." Koleu je padao na um samo jedan scenario koji bi objasnio ovakav razvoj dogaaja: Sonijer je napisao numeriku ifru na podu u nadi da e Fa

80

Den Braun

ukljuiti kriptografe u istragu, a time i njegovu unuku. to se ostatka poruke tie, da li je Sonijer na neki nain komunicirao sa svojom unukom? Ako jeste, da li joj je ta poruka neto govorila? I kako se u sve to uklapao Langdon? Pre nego to je Kole stigao da o tome dalje razmilja, tiinu naputenog muzeja razbio je alarm. Zvuk je dolazio iz Velike galerije. "Alarm!" povika jedan od agenata, posmatrajui podatke koji su mu stizali iz sigurnosnog centra Luvra. "Grande Galerie! Toilettes Messieurs!" Fa se okrete ka Koleu. "Gde je Langdon?" "Jo uvek u toaletu!" Kole pokaza na trepuu crvenu taku na laptopu. "Mora daje razbio prozor!" Kole je znao da Langdon nee daleko stii. Iako su poarni propisi u Parizu nalagali da se prozori iznad petnaest metara visine na javnim zgradama mogu razbiti u sluaju poara, izai sa drugog sprata Luvra bez merdevina i kuke bilo bi ravno samoubistvu. Takoe, na zapadnom kraju krila Denon nije bilo ni drvea ni trave koji bi ublaili pad. Ispod prozora toaleta Trg Karusel se protezao u dve trake na svega pola metra od spoljanjeg zida. "Oh, boe", uzviknu Kole, posmatrajui monitor. "Langdon ide ka ispustu prozora!" Ali Fa je ve bio u akciji. Istrgnuvi revolver manurin MR-93 iz futrole pod pazuhom, kapetan je izjurio iz kancelarije. Kole je u neverici pratio na ekranu kako trepua taka izlazi na prozorski sims i potom ini neto potpuno neoekivano. Taka se pomerila izvan kruga zgrade. Sta se deava? pitao se. Da li je Langdon napolju na simsu ili... "Isuse!" Kole skoi na noge kada se taka otisnu dalje od zida. inilo se da signal za trenutak podrhtava, a potom se trepua taka naglo zaustavi oko devet metara izvan kruga zgrade. Petljajui sa kontrolnim ureajima, Kole na ekranu izbaci plan Pariza i ponovo podesi GPS. Zumirajui, sada je mogao da vidi taan poloaj s kojeg je dopirao signal. Vie se nije kretao. Leao je nepomian nasred Trga Karusel. Langdon je skoio.

18
Fa se sjurivao u Veliku galeriju dok je Koleov radio-prijemnik jeao da nadjaa udaljeni zvuk alarma. "Skoio je!" urlao je Kole. "Vidim signal napolju, na Trgu Karusel! Izvan prozora toaleta! I uopte se ne kree! Isuse, mislim da se Langdon upravo ubio!" Fa je uo rei, ali one nisu imale smisla. Nastavio je da tri. inilo se da hodnik nema kraja. Dok je trao pored Sonijerovog tela, usmeri pogled na pregrade na udaljenom kraju krila Denon. Alarm je sada postajao glasniji. "ekajte!" Koleov glas ponovo zajea preko radija. "Pomera se! Boe, iv je! Langdon se kree!" Fa je i dalje trao, proklinjui duinu hodnika sa svakim korakom. "Langdon se bre kree!" Kole je jo uvek urlao preko radija. "Tri niz Karusel. ekajte... poveava brzinu. Kree se suvie brzo!" Stigavi do pregrada, Fa se provue izmeu njih, vide vrata toaleta i jurnu. Voki-toki se sada jedva uo zbog alarma. "Mora da je u kolima! Mislim da je u kolima! Ne mogu da..." Koleove reci je zagluio alarm kad Fa konano provali u muki toalet sa uperenim revolverom. Mrtei se zbog piska koji je parao ui, on pretrai prostoriju. Kabine su bile prazne. Kupatilo takoe. Faov pogled se istog trenutka usmeri ka razbijenom prozoru na drugom kraju prostorije. On potra ka otvoru i pogleda preko ivice. Nigde nije video Langdona. Fa nije mogao da zamisli da neko rizikuje vratolomiju poput ove. Ako je skoio, mora da je teko povreen. Alarm konano prestade, i Koleov glas se ponovo zau preko voki-tokija. "...kree se ka jugu... bre... prelazi Senu preko mosta Karusel!" Fa se okrete nalevo. Jedino vozilo na mostu Karusel bio je ogroman dostavni kamion sa duplom prikolicom koji se udaljavao iz pravca Luvra ka jugu. Otvorena prikolica kamiona bila je prekrivena ciradom od vinila nalik ogromnoj viseoj lealjci. Faa proe drhtaj kada shvati. Taj kamion je verovatno stajao na semaforu upravo ispod prozora toaleta. Sulud rizik, ree Fa za sebe. Langdon nije mogao znati ta kamion prenosi ispod cirade. ta ako je prevozio elik? Ili cement? Ili ak otpad? Skok sa dvanaest metara? Ludost. "Taka se okree!" ree Kole. "Skree desno ka mostu Sen-Per!"

82

Den Braun

I zaista, kamion koji bee preao preko mosta usporavao je i skretao desno, ka mostu Sen-Per. Dakle tako, pomisli Fa. Zapanjen, posmatrao je kako kamion nestaje iza ugla. Kole je ve radiom pozvao agente napolju, aljui ih u poteru. Patrolna kola su krenula, sve vreme izvetavana o lokaciji kamiona. Gotovo je, znao je Fa. Njegovi ljudi e opkoliti kamion za nekoliko minuta. Langdon nije imao kud. Vraajui revolver u futrolu, Fa izae iz toaleta i pozva radiom Kolea. "Dovezi mi kola. Hou da budem tamo kada ga budemo hapsili." Dok je trao natrag Velikom galerijom, pitao se da li je Langdon preiveo pad. Mada to nije bilo vano. Langdon je pobegao. Kriv po svim takama optunice. Svega trinaest metara od toaleta, Langdon i Sofi su stajali u tami Velike galerije, lea priljubljenih uz jednu od velikih pregrada koje su zaklanjale toalete od pogleda iz galerije. Jedva su uspeli da se sakriju pre nego to je Fa projurio pored njih, sa isukanim orujem, i nestao u kupatilu. Poslednjih ezdeset sekundi proteklo je kao u snu. Langdon je stajao u toaletu odbijajui da bei zbog zloina koji nije poinio, kada je Sofi poela da prouava staklo prozora i icu alarma koja je prolazila kroz njega. Potom je provirila na ulicu, kao da meri visinu. "Uz malo ciljanja, moete pobei odavde", rekla je. Ciljanja? Oseajui se nelagodno, i on proviri kroz prozor toaleta. Na gornjem kraju ulice, ogroman kamion sa duplom prikolicom kretao se ka semaforu ispod prozora. Plava cirada od vinila bila je rasprostrta preko ogromnog prostora za tovar, pokrivajui teret. Langdon se nadao da Sofi ne misli ono to je izgledalo da misli. "Sofi, nema anse da skoim..." "Izvadite ureaj za praenje." Zbunjen, Langdon je petljao po depu sve dok nije pronaao siuni metalni disk. Sofi ga uze i istog trenutka ode do lavaboa. Zgrabi vei komad sapuna, postavi bubicu za praenje povrh njega i potom palcem jako pritisnu kako bi ugurala disk u sapun. Kada je disk utonio u meku povrinu, ona zatvori nastalu rupu. Predajui sapun Langdonu, Sofi izvadi teku, cilindrinu kantu za otpatke koja se nalazila ispod lavaboa. Pre nego stoje Langdon stigao da se pobuni. Sofi se zatra ka prozoru, drei kantu za otpatke ispred sebe kao bojnog ovna. Dno kante razbi staklo. Alarm se oglasi jainom koja je parala ui.

Da Vinijev kod

83

"Dajte mi sapun!" nadvikivala se Sofi sa alarmom. Langdon gurnu sapun u njenu aku. Drei ga na dlanu, ona baci pogled kroz razbijeni prozor na ogroman osamnaestotoka koji je ekao ispod. Meta je bila dovoljno velika - iroka, nepomina cirada - i manje od tri metra udaljena od zgrade. Kad svetlo na semaforu poe da se menja, Sofi duboko uzdahnu i zavitla sapun u no. Sapun pade na ivicu cirade, kliznuvi unutar prostora za tovar ba kad se svetlo na semaforu promenilo u zeleno. "estitam", ree Sofi, povukavi ga ka podu. "Upravo ste pobegli iz Luvra." Beei iz mukog toaleta, kliznue u senku taman kada Fa projuri pored njih. Sada, kada je poarni alarm utihnuo, Langdon je uo zvuke policijskih sirena kako se udaljavaju od Luvra. Policijski egzodus. Fa je takoe odjurio. Velika galerija je ostala pusta. "Postoji stepenite za sluaj opasnosti na oko pedeset metara odavde, u Velikoj galeriji", ree Sofi. "Sada moemo da izaemo odavde." Langdon je odluio da ne progovori vie ni jednu jedinu re te veeri. Sofi Nevo je bila avolski pametnija od njega.

19
Crkva Sen-Sulpis, pria se, ima najekscentriniju istoriju od svih zgrada u Parizu. Izgraena na ruevinama drevnog hrama posveenog egipatskoj boginji Izidi, imala je arhitektonsku osnovu koja se do u centimetar poklapala sa osnovom Notr Dama. Na ovom svetom mestu krten je Markiz de Sad i Bodler, dok se Viktor Igo venao u njoj. Semenite pri crkvi imalo je dugu istoriju neortodoksnosti i bilo je sastajalite brojnih tajnih drutava. Veeras, u peinolikom brodu crkve Sen-Sulpis bilo je tiho kao u grobu, dok je jedino slabi miris tamjana koji se zadrao od mise odrane ranije te veeri, nagovetavao ivot. U ponaanju sestre Sandrin, dok ga je uvodila u crkvu, Sajlas je oseao nelagodu. To ga nije iznenadilo. Bio je naviknut da je ljudima neprijatno u njegovom prisustvu. "Vi ste Amerikanac", rekla je. "Francuz poreklom", odgovori Sajlas. "Imao sam poloaj u paniji, a sada uim u Americi." Sestra Sandrin klimnu. Bila je mala ena, mirnih oiju. "I nikada ranije niste bili u Sen-Sulpis?" "Shvatam da je to samo po sebi greh." "Mnogo je lepa po danu." "Siguran sam u to. Ipak, zahvalan sam vam to ste mi pruili priliku da je vidim noas." "Otac je tako zahtevao. Oigledno je da imate mone prijatelje." Ni ne znate koliko, pomisli Sajlas. Dok je iao za sestrom Sandrin niz glavni prolaz izmeu redova klupa, Sajlasa je iznenadila pusto crkve. Za razliku od Notr Damovih raznobojnih freski, pozlaenih ukrasa na oltaru i toplog drveta, Sen-Sulpis je bila gola i hladna, nalik asketskim katedralama u paniji. Nedostatak dekora inio je da izgleda prostranijom nego to jeste, i dok je podizao pogled ka zjapeoj rebrastoj lunoj tavanici, zamiljao je da stoji ispod trupa ogromnog prevrnutog broda. Odgovarajui prizor, pomislio je. Brod bratstva imao je da bude zauvek prevrnut. Nestrpljiv da se baci na posao, Sajlas poele da ga sestra Sandrin ostavi samog. Bila je sitna ena koju je Sajlas veoma lako mogao savladati, ali zakleo se da nee primenjivati silu ukoliko to ne bude zaista neophodno. Ona je ena odore, i nije kriva to je bratstvo izabralo njenu crkvu za skrovite kljunog kamena. Nije je trebalo kazniti za tue grehe. "Neprijatno mi je, sestro, to su vas zbog mene probudili."

Da Vinijev kod

85

"Nita zato. U Parizu ste u prolazu. Treba da vidite Sen-Sulpis. Da li je vae interesovanje za crkvu arhitektonske ili istorijske prirode?" "Zapravo, moje interesovanje je duhovne prirode." Ona se prijatno nasmeja. "To se podrazumeva. Samo sam se pitala odakle da ponemo obilazak." Sajlas oseti kako mu se pogled usredsreuje na oltar. "Obilazak nije potreban. Bili ste vie nego ljubazni. Mogu sam da proem okolo." "Uopte mi nije teko", ree ona. "Na kraju krajeva kad sam ve budna..." Sajlas se zaustavi. Stigli su do prednjeg reda, i oltar se nalazio na svega trinaest metara. Okrenu se svojim ogromnim telom sasvim prema sitnoj eni i oseti kako je ustuknula pogledavi u njegove crvene oi. "Ne bih da zvuim neutivo, sestro, ali nisam navikao da samo uetam u Boju kuu i krenem u obilazak. Da li bi vam smetalo da me ostavite samog kako bih se pomolio pre nego to obiem crkvu?" Sestra Sandrin je oklevala. "Oh, naravno. Saekau vas u stranjem delu crkve." Sajlas spusti nenu ali teku ruku na njeno rame i pogleda je sa visine. "Sestro, oseam se dovoljno krivim ve zbog toga to sam vas probudio. Zahtevati da ostanete budni bilo bi suvie. Molim vas, vratite se u krevet. Mogu da uivam u vaoj crkvi i potom sam da izaem." Nije bila ubeena. "Jeste li sigurni da se neete oseati naputeno?" "Uopte ne. Molitva je usamljeniko uivanje." "Kako elite." Sajlas skloni ruku sa njenog ramena. "Lepo spavajte, sestro. Neka je mir Gospodnji sa vama." "I sa vama." Sestra Sandrin se uputi ka stepenicama. "Molim vas, zatvorite dobro vrata kada budete izlazili." "Sigurno hou." Sajlas ju je posmatrao kako odlazi. Potom se okrete i klee, oseajui kako mu se pojas od kostreti useca u nogu. Dragi Boe, nudim ti posao koji danas obavljam... uei u senci horskog balkona visoko iznad oltara, sestra Sandrin je kroz ogradu nemo posmatrala monaha u ogrtau koji je kleao. U dui je osetila iznenadni uas koji ju je sputao. U deliu sekunde se zapitala da nije moda ovaj misteriozni posetilac neprijatelj na koga su je upozorili. Pitala se da li e veeras morati da izvri nareenje koje je imala svih ovih godina. Odluila je da ostane tamo, skrivena u tami, i prati svaki njegov pokret.

2O
Izronivi iz senke, Langdon i Sofi neujno krenue naputenim hodnikom Velike galerije ka poarnim stepenicama. Dok se kretao, Langdon je imao oseaj da sastavlja slagalicu u mraku. Najnoviji aspekt ove misterije duboko ga je uznemirio: Kapetan Sudske policije pokuava da mi namesti ubistvo. "Mislite li da je moda", proaputa on, "Fa napisao poruku na podu?" Sofi se nije ak ni okrenula. "Nemogue." Langdon nije bio toliko siguran. "ini se da mu je prilino stalo da ja izgledam kao krivac. Moda je mislio da e, ukoliko napie moje ime na podu, pojaati optubu protiv mene?" "Fibonaijev niz? P.S.? Sva simbolika koja se odnosi na Da Vinija i boginju? To je sigurno bio moj deda." Langdon je znao da je ona u pravu. Simbolizam tragova uklapao se previe savreno - pentagram, Skica po Vitruviju, Da Vini, boginja, pa ak i Fibonaijevi brojevi. Koherentan set simbola, tako bi ga ikonografi nazvali. Svi elementi neodvojivo povezani. "I dedin poslepodnevni telefonski poziv", dodade Sofi. "Rekao je da mora neto da mi kae. Sigurna sam da je poruka u Luvru njegov poslednji pokuaj da mi kae neto bitno, neto za ta je mislio da ete mi vi pomoi da shvatim." Langdon se namrti. O, rana davi, al' demon zlo ini! eleo je da shvati ovu poruku, i zbog Sofi i zbog sebe. Stvari su se definitivno pogorale od kako je prvi put ugledao ifrovani tekst. "Skok" kroz prozor toaleta nee ba umilostiviti Faa. Iz nekog je razloga sumnjao da e kapetan francuske policije imati smisla za humor kada shvati da je proganjao i uhapsio jedan sapun. "Vrata nisu daleko odavde", ree Sofi. "Mislite li da postoji mogunost da se u brojevima vaeg dede nalazi klju za razumevanje ostatka ifre?" Langdon je jednom radio na seriji Bekonovskih rukopisa koji su sadrali epigrafske ifre u kojima odreeni redovi predstavljaju klju za deifrovanje drugih redova. "Razmiljala sam o tim brojevima itavo vee. Zbir, rezultati deljenja, rezultati mnoenja. Nita ne vidim u tome. Matematiki, poreani su nasumice. Kriptografska poalica." "Ipak, svi su oni deo Fibonaijevog niza. To ne moe biti sluajnost." "I nije sluajnost. To to je upotrebio Fibonaijeve brojeve bio je nain da naroito skrene moju panju. Kao i to to je napisao poruku na engleskom,

Da Vinijev kod

87

i postavio se u onaj poloaj, ili to je nacrtao pentagram na sebi. Sve to je uradio da bi privukao moju panju." "Pentagram vama neto znai?" "Da. Nisam stigla da vam kaem, ali pentagram je simbol od posebnog znaaja za mene i dedu iz vremena mog odrastanja. Iz zabave smo otvarali tarot karte, i moja indikator-karta je uvek bila pentagram. Sigurna sam da je nametao karte, ali pentagrami su postali naa mala ala." Langdona prooe marci. Otvarali su tarot? Ova srednjovekovna italijanska igra kartama bila je prepuna skrivenih jeretikih simbola, u tolikoj meri da je Langdon posvetio posebno poglavlje svog novog rukopisa upravo tarotu. Dvadeset i dve karte nosile su imena poput Prvosvetenice, Carice, Zvezde. Tarot je zapravo i nastao kao tajni nain prenoenja ideologija koje je Crkva zabranjivala. Danas, mistiku tarota i dalje su prenosile moderne proroice. Indikator boja u tarotu za ensko boanstvo jesu pentagrami, mislio je Langdon, shvatajui da su, ukoliko je Sonijer nametao karte iz zabave, pentagrami zapravo bili skrivena ala. Stigli su do poarnih stepenica i Sofi paljivo otvori vrata. Alarm se nije oglasio. Samo su izlazna vrata bila povezana sa alarmom. Sofi povede Langdona niz cik-cak stepenice ka donjem nivou, pourujui ga. "Kada vam je va deda govorio o pentagramu", ree Langdon, urei za njom, "da li vam je pominjao oboavanje boginje ili neke zamerke upuene Katolikoj crkvi?" Sofi odmahnu glavom. "Vie me je zanimala matematika strana toga Boanska proporcija, PHI, Fibonaijevi brojevi, takve stvari." Langdon je bio iznenaen. "Deda vas je nauio staje broj PHI?" "Naravno. Boanska proporcija." Lice joj poprimi blag izraz. "Zapravo, alio se da sam ja napola boanska... znate, zbog slova u mom imenu." Langdon razmisli o tome jedan trenutak, a potom shvati. s-o-PHI-e Dok su silazili, Langdon se usredsredi na broj PHI. Tragovi koje je Sonijer ostavio bili su dosledniji nego to je isprva mislio. Da Vini... Fibonaijevi brojevi... pentagram. Neverovatno, ali sve te stvari bile su povezane konceptom toliko znaajnim za istoriju umetnosti da mu je Langdon uvek posveivao nekoliko asova predavanja. PHI. Iznenada kao da se vratio na Harvard, ispred studenata koji sluaju njegova predavanja iz "Simbolizma u umetnosti", i kao da je ispisivao svoj omiljeni broj na tabli. 1,61 H

88

Den Braun

Langdon se okrenu da pogleda more svojih studenata. "Ko moe da mi kae koji je ovo broj?" Dugonogi student matematike u poslednjem redu podie ruku. "To je broj PHI." Izgovorio ga je kao faj. "Dobro je, Stetneru", ree Langdon. "Narode, upoznajte PHI." "Ne treba ga meati sa PI", dodade Stetner, cerei se. "Kao to mi matematiari volimo da kaemo: PHI je zajedno H bolje od PI." Langdon se nasmeja, ali se inilo da niko drugi nije shvatio alu. Stetner se pokunji. "Ovaj broj PHI", nastavi Langdon, "jedan zarez est jedan osam, veoma je vaan broj u umetnosti. Ko moe da mi kae zato?" Stetner pokua da se iskupi. "Zato to je toliko zgodan?" Svi se nasmejae. "Zapravo", ree Langdon, "Stetner je ponovo u pravu. PHI se smatra najlepim brojem na itavom svetu." Smeh naglo prestade, a Stetner je likovao. Dok je pripremao projektor, Langdon je objasnio da je broj PHI izveden iz Fibonaijevog niza - progresije poznate ne samo po tome stoje svaki naredni lan niza jednak zbiru prethodna dva, ve i po tome to se kolinik susednih lanova zapanjujue pribliava broju 1,618 - PHI! Uprkos naizgled misterioznom matematikom poreklu broja PHI, objasnio je Langdon, ono to je zaista zapanjujue u vezi sa brojem PHI bila je njegova uloga osnovnog elementa kompozicije prirode. Odnosi mera kod biljaka, ivotinja, pa ak i ljudskih bia sa zapanjujuom preciznou su se pribliavali odnosu PHI prema 1. "To to je PHI svuda prisutan u prirodi", ree Langdon, gasei svetla, "nipoto nije sluajnost, i stoga su u antikom svetu smatrali da je broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Rani naunici su proglasili jedan-zarez-est-jedan-osam za Boansku proporciju." "ekajte", ree devojka iz prvog reda. "Ja sam student biologije i nikada nisam videla ovu Boansku proporciju u prirodi." "Ne?" Langdon se naceri. "Jeste li ikada prouavali odnos enki i mujaka u pelinjoj zajednici?" "Naravno. Uvek ima vie enki nego mujaka." "Tano. A jeste li znali da, ukoliko podelite broj enki sa brojem mujaka u bilo kojoj konici na svetu, uvek dobijate isti broj." "Stvarno?" "Da. Broj PHI." Devojka je gledala u neverici. "NEMOGUE!" "Mogue!" odvrati Langdon, smeei se dok je prikazivao slajd spiralne koljke. "Prepoznajete li ovo?"

Da Vinijev kod

89

"To je nautilus", ree studentkinja biologije. "Cefalopodni mekuac koji ubacuje gas u svoju komorastu koljku kako bi se osposobio za plutanje." "Tano. A moete li da pogodite koji je odnos svakog spiralnog prenika prema sledeem?" Devojka je izgledala nesigurno dok je posmatrala koncentrine lukove spiralnog nautilusa. Langdon klimnu. "PHI. Boanska proporcija. Jedan-zarez-est-jedan-osam." Devojku je to zabavljalo. Langdon pree na sledei slajd - krupni plan glavice suncokreta. "Seme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Moete li da pogodite meusobni odnos prenika rotacije?" "PHI?" pitali su studenti. "Tano." Langdon poe da nie slajdove ubrzano - spiralne latice iarke, raspored listova na stabljikama biljaka, segmentacija insekata - u svemu se videla zapanjujua doslednost Boanske proporcije. "Ovo je neverovatno!" neko je povikao. "Da", ree neko drugi, "ali kakve to veze ima sa umetnou!" "Aha!" ree Langdon. "Drago mi je to ste pitali." On izvue naredni slajd - bledouti pergament sa uvenim mukim aktom Leonarda da Vinija Skicom po Vitruviju - nazvan po Markusu Vitruvijusu, izuzetnom rimskom arhitekti koji je hvalio Boansku proporciju u svom tekstu De Architectura. "Niko bolje od Da Vinija nije razumeo boansku strukturu ljudskog tela. Da Vini je iskopavao leeve kako bi merio taan odnos kostiju u ljudskom skeletu. Bio je prvi koji je pokazao da je ljudsko telo bukvalno sastavljeno od graevinskih blokova iji je proporcionalni odnos uvek jednak broju PHI." Svi na predavanju ga sumnjiavo pogledae. "Ne verujete mi?" izazivao ih je Langdon. "Sledei put kada se budete tuirali, ponesite metar sa sobom." Dvojica ragbista se zakikotae. "Ne samo vi nesigurni sportisti", Langdon ih bonu. "Svi vi. Momci i devojke. Probajte. Izmerite rastojanje od vrha glave do poda. Potom taj broj podelite rastojanjem od pupka do poda. Pogodite koji ete broj dobiti." "Ne PHI!" jedan od sportista ree u neverici. "Da, PHI", odgovori Langdon. "Jedan-zarez-est-jedan-osam. Hoete jo jedan primer? Izmerite rastojanje od ramena do vrhova prstiju na ruci, i potom ga podelite sa rastojanjem od lakta do vrhova prstiju. Ponovo PHI. Jo jedan? Rastojanje od kuka do poda podeljeno sa rastojanjem od kolena do poda. Ponovo PHI. Zglobovi prstiju. Prsti na nogama. Spiralna podela. PHI. PHI. PHI. Dragi moji, svako od vas je hodajui primer Boanske proporcije." ak i u mraku, Langdon je mogao da vidi da su svi zapanjeni. Iznutra ga ispuni poznata toplina. Evo zbog ega je predavao. "Dragi moji, kao to

90*

Den Braun

moete da se uverite, u haosu ovoga sveta postoji neki dubinski red. Kada su u antikom svetu otkrili PHI, bili su sigurni da su naili na graevinski blok od kojeg je sainjen itav svet, i zbog toga su potovali Prirodu. A moete i da razumete zato. Boja ruka je primetna u Prirodi, i ak do danas postoje paganske religije koje slave Majku Zemlju. Mnogi od nas slave prirodu na isti nain na koji su to radili pagani, a da to ak i ne znaju. Prvi maj je savren primer, proslava prolea... zemlja koja se vraa u ivot da podari svoje plodove. Misteriozna magija koja se nalazi u korenu Boanske proporcije stara je koliko i samo vreme. ovek jednostavno postupa po pravilima Prirode, a budui da je umetnost pokuaj oveka da oponaa lepotu koju je stvorila ruka Tvorca, pretpostavljate da emo ovog semestra videti mnogo primera Boanske proporcije u umetnosti." Tokom narednih pola sata, Langdon im je pokazivao slajdove umetnikih dela Mikelanela, Albrehta Direra, Da Vinija i mnogih drugih, pokazujui kod svakog umetnika svesno i dosledno potovanje Boanske proporcije u nacrtu njihovih kompozicija. Langdon im je otkrio PHI u arhitektonskim dimenzijama grkog Partenona, piramida u Egiptu, pa ak i zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku. PHI se pojavio i u organizacionoj strukturi Mocartovih sonata, Betovenove Pete simfonije, kao i u delima Bartoka, Debisija i uberta. Broj PHI, kako im je Langdon rekao, koristio je ak i Stradivari kako bi izraunao tano mesto f-rupa pri konstruisanju svojih uvenih violina. "U zakljuku", rekao je Langdon, prilazei tabli, "vraamo se simbolima." Povukao je pet linija koje su se meusobno presecale i tako formirale petokraku zvezdu. "Ovaj simbol je jedan od najmonijih prizora koje ete videti ovog semestra. Formalno poznat kao petokraka zvezda - ili pentagram, kako su ga ljudi u antiko doba zvali - ovaj simbol se smatra i boanskim i maginim u mnogim kulturama. Moe li neko da kae zato je to tako?" Stetner, student matematike, podie ruku. "Zato to, ako nacrtate pentagram, linije automatski dele jedna drugu na delove prema principu Boanske proporcije." Langdon ponosno potvrdi. "Odlino. Da, odnosi delova linija u pentagramu su svi jednaki broju PHI, to ovaj simbol ini vrhunskim simbolom lepote i savrenstva koje se povezuju sa boginjom i svetim enskim principom." Devojke su ponosno blistale. "Jedna napomena, narode. Danas smo se jedva dotakli Da Vinija, ali ovog semestra emo se njime baviti mnogo vie. Leonardo je bio osvedoeni posveenik drevnih poimanja boginje. Sutra u vam pokazati njegovu zidnu sliku Tajna veera, koja je jedan od najupeatljivijih omaa enskom boanstvu koje ete ikada videti." * May day - Praznik prolea (prim. prev.).

Da Vinijev kod

91

"alite se, zar ne?" neko ree. "Mislio sam da se na Tajnoj veeri radi o Isusu!" Langdon namignu. "Ne moete ni da zamislite na kojim se sve mestima nalaze skriveni simboli." "Hajde", proaputa Sofi. "ta nije u redu? Skoro smo stigli. Pourite!" Langdon podie pogled, vrativi se iz udaljenih seanja. Shvati da se ukopao u mestu, na stepenicama, paralisan iznenadnim otkriem. O, rana davi, al' demon zlo ini! Sofi ga je posmatrala. Nemogue da je toliko jednostavno, mislio je Langdon. Ali, naravno, znao je da jeste. Tamo u utrobi Luvra... uz broj PHI i Da Vinija koji su mu se vrteli po mislima, Robert Langdon je iznenada i sasvim neoekivano deifrovao Sonijerovu ifru. "O, rana davi, al' demon zlo ini!" ree on. "To je najjednostavnija vrsta ifre!" Sofi zastade na stepenicama ispod njega, gledajui u neverici. ifra? Mislila je o reima itave noi i nije videla ifru. Naroito ne jednostavnu ifru. "Sami ste to rekli!" Langdonov glas podrhtavao je od uzbuenja. "Fibonaijevi brojevi imaju znaenje samo ukoliko se niu pravim redosledom. Inae su matematika besmislica." Sofi nije imala pojma o emu on pria. Fibonaijevi brojevi? Bila je sigurna da oni nisu imali nikakvu drugu svrhu do da ukljue Odeljenje kriptografije u noanju istragu. Imaju i drugu svrhu? Ona gurnu ruku u dep i izvue odtampani snimak. Ponovo poe da prouava dedinu poruku. 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini! ta u vezi sa brojevima ? "Ispremetan Fibonaijev niz je reenje", ree Langdon, uzimajui snimak. "Brojevi su nagovetaj kako treba deifrovati ostatak poruke. Napisao je takav niz kako bi nam rekao da isti koncept primenimo i na tekst. O, rana davi, al demon zlo ini? To nita ne znai. To su jednostavno slova napisana pogrenim redosledom."

92

Den Braun

Sofi je bio potreban samo trenutak da shvati na ta cilja Langdon. Izgledalo je smeno jednostavno. "Vi mislite da je ova poruka... jedan anagram?" Zurila je u njega. "Poput slova iseenih iz novina?" Langdon je video nevericu na njenom licu i sasvim je dobro razumeo. Ljudi nisu znali da su anagrami, pored toga to predstavljaju modernu razbibrigu, imali bogatu istoriju svetog simbolizma. Mistina uenja Kabale veoma su se mnogo oslanjala na anagrame premetajui slova u recima na hebrejskom dobijali su nova znaenja. Francuski kraljevi su, tokom renesanse, bili toliko ubeeni da anagrami sadre maginu mo da su imenovali kraljevske anagramiste koji su im pomagali da donesu bolje odluke tako to su analizirali rei u vanim dokumentima. Rimljani su o prouavanju anagrama govorili kao o ars magna - "velikoj umetnosti". Langdon je sada netremice posmatrao Sofi. "Ono to je va deda hteo da kae sve vreme nam se nalazilo pred nosom, a ostavio je vie nego dovoljno znakova da bismo to videli." Bez dalje prie, Langdon izvadi olovku iz depa i presloi slova u dva reda. O, rana davi, Al' demon zlo ini! bio je savren anagram za... Leonardo da Vini, Mona Liza!

93
Mona Liza. Za trenutak, stojei na poarnim stepenicama, Sofi je zaboravila da pokuava da pobegne iz Luvra. Sa okom koji je usledio kada je shvatila da se radi o anagramu mogla se meriti jedino posramljenost to sama nije deifrovala poruku. Bila je ekspert za kompleksnu kriptoanalizu, pa je stoga previdela jednostavne igre reima. Ipak, trebalo je da shvati. Naposletku, anagrami joj nisu bili strani - naroito na engleskom. Deda je esto koristio anagrame da bi usavrio njen engleski. Jednom prilikom, napisao je englesku re "planete" i rekao joj da se ak devedeset i dve druge reci, razliite duine, mogu napraviti od tih istih slova. Sofi je provela tri dana sa renikom engleskog dok ih nije sve pronala. "Ne mogu ni da zamislim", ree Langdon, zurei u odtampani primerak, "kako je va deda smislio tako komplikovan anagram svega nekoliko minuta pre nego stoje umro." Sofi je imala objanjenje i zbog toga se osealajo gore. Trebalo je da shvatim! Setila se da se njen deda - ljubitelj igara rei i umetnosti - kao mlad zabavljao tako to je smiljao anagrame za poznata umetnika dela. Zbog jednog od svojih anagrama je, ak, dospeo u nevolju kada je Sofi bila mala. U intervjuu za jedan ameriki asopis, Sonijer je izrazio svoj prezir prema modernistikom kubistikom pokretu zapaajui da se za Pikasovo remek-delo Gospoice iz Avinjona na engleskom jeziku mogao napraviti savren anagram sa znaenjem besmislene vrljotine. Ljubiteljima Pikasa to nije bilo zabavno. "Deda je anagram za Mona Lizu verovatno smislio mnogo ranije", ree Sofi, pogledavi Langdona. A veeras je bio primoran da ga iskoristi kao zamenu za ifru. Dedin glas ju je dozivao sa onog sveta toliko jasno da joj se ledila krv u ilama. Leonardo da Vini! Mona Liza! Nije znala zato su se njegove poslednje reci odnosile ba na uvenu sliku, ali je pretpostavljala da postoji samo jedna mogunost. Mogunost koja ju je uznemirila. Ta nisu bile njegove poslednje reci... Da li je trebalo da ode i vidi Mona Lizu? Da li joj je deda tamo ostavio poruku? Ideja se inila savreno moguom. Naposletku, poznata slika je vi-

94

Den Braun

sila u Salle des Etats - skrovitoj prostoriji u koju se moglo ui jedino iz Velike galerije. Zapravo, Sofi je tek sada shvatala, vrata koja su vodila u ovu prostoriju nalazila su se svega dvadeset metara od mesta na kojem je njen deda pronaen mrtav. Lako je mogao da ode do Mona Lize pre nego to je umro. Rastrzana izmeu dve mogunosti, Sofi baci pogled unatrag, na poarne stepenice. Znala je da bi trebalo da odmah izvede Langdona iz muzeja, pa ipak, instinkt ju je terao da postupi drugaije. Dok se priseala svojih detinjih poseta krilu Denon, shvatila je da bi, ukoliko je deda eleo da joj saopti tajnu, nije na zemlji bilo boljeg mesta za rendezvous od Da Vinijeve Mona Lize. "Samo jo malo", aputao je deda, drei Sofinu ruicu dok ju je vodio kroz pusti muzej nakon radnog vremena. Sofi je imala svega est godina. Oseala se malom i beznaajnom dok je gledala ka ogromnim tavanicama i du poda od kojeg joj se vrtelo u glavi. Prazan muzej ju je plaio, iako nije htela da deda to primeti. Isturi vilicu i pusti njegovu ruku. "Pravo napred je Salle des Etats", rekao je kada su se pribliili najpoznatijoj prostoriji u Luvru. Uprkos njegovom oiglednom uzbuenju, Sofi je elela da se vrati kui. Videla je fotografije Mona Lize u knjigama i uopte joj se nije svidela. Nije mogla da shvati zato su svi pravili toliko frku oko te slike. "C'est ennuyeux", gunala je Sofi. "Dosadno", ispravi je on. "Francuski u koli. Engleski kod kue." "Le Louvre, c'est pas chez moi!" izazivala ga je. Umorno se nasmejao. "U pravu si. Ako je ve tako, hajde da priamo na engleskom iz zabave." Sofi napui usta i nastavi da hoda. Kad uoe u Salle des Etats, ona pree pogledom po uskoj prostoriji i zaustavi se na oigledno poasnom mestu - sredini desnog zida, gde je usamljeni portret visio iza zatitnog zida od pleksiglasa. Deda zastade na pragu i pokaza ka slici. "Hajde, Sofi. Nema mnogo ljudi koji imaju priliku da je posete sami." Progutavi nervozu, Sofi polako poe ka slici. Nakon svega to je ula o Mona Lizi, imala je oseaj kao da prilazi osobi kraljevskog roda. Stigavi pred zatitni pleksiglas, Sofi zadra dah i podie pogled, obuhvatajui celu sliku. Nije bila sigurna ta je oekivala da oseti. Ni oka ni zadivljenosti. Nije se oseala kao da se desilo udo. uveno lice je izgledalo kao u knjigama. Stajala je bez rei, inilo joj se itavu venost, ekajui da se neto dogodi. "Dakle, kako ti se ini?" proaputa deda, doavi iza nje. "Divna je, zar ne?"

Da Vinijev kod

95

"Tako je mala." Sonijer se nasmei. "Ti si mala, pa ipak si divna." Ja nisam divna, mislila je. Sofi je mrzela svoju riu kosu i pegice. Pored toga, bila je via od svih deaka u razredu. Ponovo pogleda Mona Lizu i odmahnu glavom. "Jo je runija nego u knjigama. Lice joj je... brumeux." "Maglovito", podui je deda. "Maglovito", ponovi Sofi, znajui da se razgovor nee nastaviti sve dok ne ponovi novu re. "To se zove sfumato stil slikanja", objasni deda, "i veoma ga je teko postii. Leonardu Da Viniju je to bolje polazilo za ruko nego bilo kome drugom." Sofi se jo uvek nije sviala slika. "Izgleda kao da zna neto... kao kad deca u koli imaju tajne." Deda se nasmeja. "Delom je ba zbog toga poznata. Ljudi vole da pogaaju zato se osmehuje." "Da li ti zna zato se osmehuje?" "Moda." Deda joj namignu. "Jednog u ti dana ispriati sve o tome." Sofi lupi nogom o pod. "Rekla sam ti da ne volim tajne!" "Princezo", nasmeio se, "ivot je pun tajni. Ne moe ih sve odjednom otkriti." "Vraam se gore", izusti Sofi. Glas joj je odzvanjao na stepenicama. "Do Mona Lize!" ustuknu Langdon. "Sada?" Sofi razmisli o riziku u koji se uputa. "Ja nisam osumnjiena za ubistvo. Rizikovau. Moram da shvatim ta je deda pokuavao da mi kae." "A ta je sa ambasadom?" Sofi se oseti krivom to je Langdona prvo naterala da pobegne a sada ga napulala, ali nije videla drugu mogunost. Sofi pokaza niz stepenice, ka metalnim vratima. "Proite kroz ta vrata i pratite svetlee znake koji vode do izlaza. Deda me je dovodio ovde. Znaci e vas odvesti do sigurnosne rampe. Rampa se okree samo u jednom smeru i vodi napolje." Dade Langdonu kljueve od kola. "Moj auto je crveni smart na parkingu za zaposlene. Pravo ispred ovog zida. Znate li kako da doete do ambasade?" Langdon klimnu glavom, gledajui u kljueve u svojoj ruci. "ujte", ree Sofi, sada nenije. "Mislim da mi je deda moda ostavio poruku kod Mona Lize - neki nagovetaj o tome ko ga je ubio. Ili zato sam ja u opasnosti." Ili ta se desilo sa mojom porodicom. "Moram da idem i vidim." "Ali ako je hteo da vam kae zato ste u opasnosti, zato to nije jednostavno napisao na podu, tamo gde je umro! emu ova komplikovana igra rei?"

96

Den Braun

"ta god da je deda pokuavao da mi kae, ne verujem da je eleo da to uje bilo ko drugi. ak ni policija." Jasno je da je njen deda uinio sve to je bilo u njegovoj moi da poverljivu poruku poalje izravno njoj. Napisao ju je u ifri, ukljuio njene tajne inicijale i rekao joj da pronae Roberta Langdona - to se ispostavilo kao mudro uputstvo. "Koliko god to udno zvualo", ree Sofi, "mislim da eli da stignem do Mona Lize pre nekog drugog." "Idem i ja." "Ne! Ne znamo koliko e dugo Velika galerija biti prazna. Vi morate da odete odavde." Izgledalo je da Langdon okleva, kao da njegova profesionalna radoznalost preti da prevagne nad zdravim razumom i odvede ga pravo u Faove ruke. "Idite. Odmah." Sofi mu se zahvalno osmehnu. "Vidimo se u ambasadi, gospodine Langdon." Langdon nije bio zadovoljan. "Videemo se tamo pod jednim uslovom", odgovori on, odlunim glasom. Ona zastade, iznenaena. "Pod kojim?" "Da prestanete da me zovete gospodin Langdon." Sofi otkri slabaan nagovetaj osmeha na njegovom licu, i oseti kako se i sama osmehuje. "Sreno, Roberte." Kada je stigao do odmorita na dnu stepenica, nezamenljivi miris lanenog ulja i gipsane praine napade mu nosnice. Ispred njega, na svetleem znaku SORTIE/EXIT nalazila se strelica koja je pokazivala niz dug hodnik. Langdon zakorai u prolaz. Sa desne strane, zjapio je mraan atelje za restauraciju iz kojeg se promaljala vojska kipova u razliitom stadijumu popravke. Sa leve strane, Langdon ugleda niz ateljea koji su nalikovali uionicama za studente umetnosti na Harvardu - redovi tafelaja, slika, paleta, alatki za uramljivanje - proizvodna traka umetnosti. Krenuvi niz hodnik, Langdon se pitao da li e se, svakog trenutka, trgnuti iz sna u svom krevetu u Kembridu. itavo vee je izgledalo kao bizaran san. Upravo se spremam da uteknem iz Luvra... begunac. Jo uvek mu je na pameti bila Sonijerova domiljata anagramska poruka. Pitao se ta li e Sofi pronai kad stigne do Mona Lize... ako uopte ita pronae. Bila je uverena da je njen deda hteo jo jednom da je odvede do uvene slike. Koliko god to imalo smisla, Langdona je progonio jedan paradoks. P.S. Pronai Roberta Langdona. Sonijer je napisao Langdonovo ime na podu, nalaui Sofi da ga pronae. Ali zato? Samo da bi joj pomogao da rei anagram?

Da Vinijev kod

& 97

Bilo je teko poverovati u to. Naposletku, Sonijer nije imao razloga da veruje u Langdonovu vetinu sa anagramima. Nikada se ak nismo ni upoznali. Mnogo je vanije, meutim, bilo to to je Sofi jasno rekla kako je ona sama trebalo da rei anagram. Upravo ona je zapazila Fibonaijeve brojeve i bez sumnje bi, da je imala malo vie vremena, deifrovala poruku bez Langdonove pomoi. Sofi je trebalo sama da rei taj anagram. Langdon iznenada postade sigurniji u to. Meutim, taj zakljuak je dovodio u pitanje loginost Sonijerovih postupaka. Zato ja? pitao se Langdon, idui niz hodnik. Zato je poslednja Sonijerova elja bila da unuka sa kojom je izgubio kontakt pronae ba mene? Sta je to Sonijer mislio da ja znam ? Iznenada se trgnuvi, Langdon stade u mestu. irom otvorenih oiju, on posegnu u dep i izvue kompjuterski snimak. Zurio je u poslednji red poruke. P.S. Pronai Roberta Langdona. Usredsredio se na dva slova. P.S. U tom trenutku, Langdon oseti kako mu je Sonijerova zbunjujua meavina simbola odjednom postala kristalno jasna. Poput udara groma, itava karijera izgraena na simbologiji i istoriji ruila se oko njega. Sve to je ak Sonijer uradio te noi odjednom je dobilo potpuni smisao. Langdonove misli su se nizale munjevitom brzinom dok je pokuavao da sagleda sva znaenja dogaaja. Okreui se, zagleda se u pravcu iz kojeg je doao. Ima li vremena ? Znao je da to nije vano. Bez oklevanja, Langdon se dade u trk natrag, ka stepenicama.

tame u
Kleei u prvom redu, Sajlas se pretvarao da se moli dok je pogledom pretraivao crkvu. Sen-Sulpis je, poput veine crkava, bila sagraena u obliku ogromnog rimskog krsta. Njen dugi sredinji deo - brod - vodio je direktno do glavnog oltara, gde ga je popreno presecao krai deo, zvani transept. Mesto preseka broda i transepta ispod glavne kupole smatralo se srcem crkve... njenom najsvetijom i najtajnovitijom takom. Ne veeras, mislio je Sajlas. Sen-Sulpis svoje tajne krije na drugom mestu. Okreui glavu na desnu stranu, on pogleda ka junom transeptu, ka nezaklonjenom prostoru poda gde su se zavravale klupe. Ka predmetu koji su njegove rtve opisale. Tamo je. Usaena u sivom granitnom podu, tanka uglaana bakarna traka svetlucala je u kamenu... zlatna krivudava linija poda. Na sebi je nosila graduirane oznake, poput lenjira. Bio je to gnomon, Sajlasu je reeno, pagansko astronomsko sredstvo nalik sunanom asovniku. Turisti, naunici, istoriari i pagani iz itavog sveta dolazili su u Sen-Sulpis da se dive ovoj uvenoj liniji. Ruina linija. Polako, Sajlas je pogledom prelazio po putanji bakarne trake, koja se protezala du poda sa njegove desne strane ka levoj, krivei se pred njim pod udnim uglom, potpuno neusklaeno sa simetrijom crkve. Presecajui i sam glavni oltar, linija se Sajlasu inila poput oiljka na prekrasnom licu. Traka je delila deo za priee na dva dela i potom prelazila itavu irinu, crkve, naposletku stigavi do ugla severnog transepta, gde je dospevala u i podnoje strukture koju tu niko nije oekivao. Kolosalnog egipatskog obeliska. Ovde je zlatasta Ruina linija pod uglom od devedeset stepeni skretala navie i nastavljala pravo uz prednju stranu obeliska, penjui se deset metara do samog zavretka piramidalnog vrha, gde se konano zaustavila. Ruina linija, mislio je Sajlas. Bratstvo je kljuni kamen sakrilo na Ruinoj liniji. Ranije te veeri, kada je saoptio Uitelju da je kljuni kamen Priorata skriven u crkvi Sen-Sulpis, Uitelj nije bio ubeen. Kada je, meutim, dodao da su sva braa sasvim precizno opisala lokaciju u odnosu na bakarnu traku koja prolazi kroz crkvu, Uitelj je, shvatajui, uzviknuo: "Govori o Ruinoj liniji!

Da Vinijev kod

99

Na brzinu je ispriao Sajlasu o uvenoj arhitektonskoj neobinosti crkve Sen-Sulpis - o bakarnoj traci koja ovo sveto mesto deli du savrene ose sever-jug. Bila je to neka vrsta drevnog sunanog asovnika, ostatak paganskog hrama koji se nekada nalazio na istom mestu. Sunevi zraci, koji sijaju kroz okulus na junom zidu, svaki dan se pomeraju dalje niz liniju, pokazujui proticanje vremena od jedne do druge ravnodnevnice. Traka koja se protee od severa ka jugu poznata je pod nazivom Ruina linija. Vekovima se simbol rue povezivao sa geografskim kartama i upuivanjem dua u pravom smeru. Rua kompasa - nacrtana na gotovo svakoj karti - pokazivala je sever, istok, jug i zapad. U poetku poznata kao Rua vetrova, oznaavala je pravac kretanja trideset i dva vetra, koja duvaju iz pravca osam glavnih vetrova, osam poluvetrova i esnaest etvrtvetrova. Kada se predstave u krugu, ova trideset i dva pravca kompasa savreno odgovaraju tradicionalnom cvetu od trideset i dve latice. Do danas je ovo osnovno sredstvo navigacije poznato kao Rua kompasa, iji je najseveriji pravac jo uvek obeleen strelicom... ili, ee, simbolom ljiljana. Na globusu je Ruina linija- takoe poznata kao meridijan ili longituda - bila zamiljena linija povuena od Severnog pola ka Junom polu. Postoji, naravno, neogranien broj Ruinih linija jer se kroz svaku taku na globusu moe povui longituda koja povezuje Severni i Juni pol. Pitanje kojim su se rani moreplovci bavili bilo je koja se od ovih linija moe smatrati glavnom Ruinom linijom - nultim meridijanom - linijom od koje e zapoeti merenje svih ostalih longituda na zemlji. Danas ta linija prolazi kroz Grini u Engleskoj. Meutim, nije oduvek bilo tako. Davno pre nego to je Grini odreen za glavni meridijan, nulta longituda itavog sveta prolazila je upravo kroz Pariz, kroz crkvu Sen-Sulpis. Bakarna oznaka u crkvi Sen-Sulpis bila je podseanje na prvi meridijan sveta i mada je Grini liio Pariz te poasti 1888. godine, originalna Ruina linija je ostala. "I tako dakle, legenda je istinita", rekao je Uitelj Sajlasu. "Prialo se da kljuni kamen Priorata lei 'ispod ruinog znaka'." Jo uvek na kolenima, Sajlas je gledao oko sebe i oslukivao ne bi li se uverio da je sam. Za trenutak, uinilo mu se da uje utanje na horskom balkonu. Okrenu se i podie pogled na nekoliko sekundi. Nita. Sam sam. Uspravljajui se, okrete se prema oltaru i nakloni se tri puta. Potom se okrete nalevo i poe du bakarne linije ka severu i obelisku.

100

Den Braun

Istog trenutka, na Meunarodnom aerodromu Leonardo da Vini u Rimu, trzaj tokova koji dodirnue pistu prenuo je biskupa Aringarosu iz dremea. Odlutao sam, pomislio je, zadivljen to je bio dovoljno oputen da zaspi. "Benvenuto a Roma", zaulo se preko razglasa. Uspravljajui se u seditu, Aringarosa ispravi svoju crnu mantiju i dopusti sebi redak osmeh. Na ovo putovanje je rado poao. Suvie dugo sam se povlaio. Veeras, meutim, pravila su se promenila. Koliko pre pet meseci, Aringarosa je strepeo za budunost Vere. Sada, kao Bojom voljom, reenje se samo nametnulo. Boansko uplitanje. Ako se veeras u Parizu sve bude odvijalo po planu, u Aringarosinom posedu e se uskoro nalaziti neto to e ga uiniti najmonijim ovekom u hrianskom svetu.

23
Sofi je bez daha stigla pred velika drvena vrata Salle des Etats - prostorije u kojoj se nalazila Mona Liza. Pre nego to je ula, nevoljno je pogledala niz hodnik, dvadesetak metara dalje, ka mestu na kojem je jo uvek lealo telo njenog dede osvetljeno reflektorskim snopom. Kajanje koje je obuze bilo je snano i iznenadno - duboka tuga povezana sa krivicom. Pokuavao je da dopre do nje toliko puta tokom proteklih deset godina, a Sofi je ipak ostala neumoljiva. Njegova neotvorena pisma i pakete pohranjivala je u poslednjoj fioci. Lagao me je! uvao odvratne tajne! ta sam mogla da uradim? I tako ga je izbrisala iz svog ivota. U potpunosti. A sada, deda je bio mrtav i obraao joj se sa druge strane groba. Mona Liza. Posegnu za ogromnim drvenim vratima i gurnu ih. Ulaz je zjapio pred njom. Za trenutak je zastala na pragu, prelazei pogledom po velikoj pravougaonoj prostoriji pred sobom. I ona je bila okupana priguenim crvenim svetlom. Salle des Etats je jedan od retkih culs-de-sac ovog muzeja - orsokak i jedina prostorija na sredini Velike galerije. Zidom naspram vrata koja su predstavljala jedini ulaz u prostoriju dominirala je Botielijeva slika visoka 4,5 metra. Ispod nje, na podu, ogroman osmougaoni divan sluio je kao neka vrsta dobrodolog odmorita hiljadama turista koji su ovde mogli da predahnu dok se dive najdragocenijoj imovini Luvra. Meutim, ak i pre nego to je ula, Sofi je znala da joj neto nedostaje. Crno svetio. Pogledala je niz hodnik, ka dedi koji je osvetljen leao u daljini, okruen elektronskom opremom. Ako je neto napisao u ovoj prostoriji, gotovo sigurno je to uinio vodenim markerom. Duboko uzdahnuvi, Sofi pouri niz hodnik do dobro osvetljenog mesta zloina. Nije bila u stanju da pogleda dedu. Umesto toga, usredsredila se na alatke koje je koristila ekipa kriminalistike tehnike. Pronaavi malu ultraIjubiastu lampu veliine penkala, gurnu je u dep i pouri natrag uz hodnik, ka otvorenim vratima Salle des Etats. Zala je za ugao i prekoraila prag. Na ulazu ju je, meutim, doekao neoekivani zvuk treih koraka koji su joj se pribliavali iz unutranjosti prostorije. Neko je ovde! Avetinjska figura iznenada izroni iz crvenkaste izmaglice. Sofi odskoi unatrag. "Tu si!" Langdonov promukli apat presekao je vazduh kad je njegova silueta doklizila do nje i zaustavila se.

102*.

Den Braun

Istog trenutka, Sofi oseti olakanje. "Roberte, rekla sam ti da ode odavde! Ako Fa..." "Gde si bila?" "Morala sam da nabavim ultraljubiasto svetio", proaputa ona, podiui lampu. "Ako mi je deda ostavio poruku..." "Sofi, sluaj me." Langdon doe do daha, a njegove plave oi netremice su je posmatrale. "Slova P.S. Da li ti ona jo neto znae? Bilo ta?" Plaei se da bi njihovi glasovi mogli odzvanjati niz hodnik. Sofi ga povue u salu i tiho zatvori ogromna dupla vrata, zakljuavajui ih iznutra. "Rekla sam ti, ti inicijali znae Princeza Sofi." "Znam, ali jesi li ih ikada videla negde drugde! Da li je tvoj deda ikada koristio P.S. na neki drugi nain? Kao monogram, ili moda na papiru za pisanje ili nekom linom predmetu?" Pitanje ju je zaprepastilo. Kako bi Robert mogao da zna za to? Sofi je zaista videla inicijale P.S. jednom prilikom, ranije, u nekoj vrsti monograma. Bilo je to dan pre njenog devetog roendana. Kriom je proeljavala kuu, traei skrivene roendanske poklone. Ni tada nije podnosila da se tajne kriju od nje. ta mi je deda kupio ove godine? Prekopavala je po komodama i fiokama. Lutku koju sam htela? Gde bi je mogao sakriti? Ne pronaavi nita u itavoj kui, Sofi je skupila svu svoju hrabrost i uunjala se u dedinu spavau sobu. Ta soba je za nju bila zabranjeno podruje ali deda je dremao u prizemlju. Samo u da provirim na brzinu! Otila je na prstima preko kriputavog drvenog poda do ormana i bacila pogled na police, traei iza dedine odee. Nita. Potom pogleda ispod kreveta. Opet nita. Otiavi do njegovog radnog stola, poela je da otvara fioke jednu za drugom i da paljivo pretura po njima. Mora da se ovde nalazi neto za mene! Kada je stigla do poslednje fioke, od lutke jo uvek ni traga. Razoarana, otvori poslednju fioku i skloni u stranu nekakvu crnu odeu u kojoj nikada nije videla dedu. Ba se spremala da zatvori fioku, kada joj pogled naie na blesak zlata u dubini fioke. Izgledalo je kao lanac depnog sata, ali ona je znala da deda ne nosi takav sat. Srce poe ubrzano da joj tue kada shvati ta to mora biti. Ogrlica! Sofi paljivo izvue lanac iz fioke. Na svoje iznenaenje otkrila je da se na kraju nalazio sjajan zlatni klju. Teak i svetlucav. Zaarana, ona ga podie. Nije bio nalik nijednom kljuu koji je do tada videla. Veina kljueva bila je ravna, sa otrim zupcima, ali ovaj je imao trouglasti stubac sa malim zarezima svuda po njemu. Velika zlatna glava bila je u obliku krsta, ali ne obinog krsta. Ovaj je krst imao jednake krake i liio na znak sabiranja u matematici. U sreditu krsta nalazio se ugraviran neobian simbol - dva slova isprepletena sa nekakvim cvetnim uzorkom.

Da Vinijev kod

103

"P.S.", proaputa ona, mrtei se dok je itala slova. ta li je ovo moglo biti? "Sofi?" obratio joj se deda sa vrata. Preplaena, ona se okrete, isputajui klju koji pade na pod uz glasan zveket. Plaila se da pogleda u dedino lice. "Ja... traila sam svoj roendanski poklon", rekla je, pognute glave, znajui da je izneverila njegovo poverenje. Deda je bez reci stajao na vratima. itavu venost, inilo joj se. Naposletku ispusti dug i teak uzdah. "Podigni klju, Sofi." Sofi ga podie. Uao je u sobu. "Sofi, mora potovati privatnost drugih ljudi." Lagano je kleknuo i uzeo klju. "Ovaj klju je veoma poseban. Da si ga izgubila..." Tihi dedin glas je inio da se osea jo gore. "Izvini, deko. Stvarno izvini." Zastade. "Mislila sam daje to ogrlica za moj roendan." Nekoliko sekundi ju je posmatrao. "Rei u ti ovo jo jednom, Sofi, jer je vano. Mora da naui da potuje tuu privatnost." "Da, deko." "Razgovaraemo o ovome neki drugi put. Sada treba opleviti vrt." Sofi pouri napolje, da obavi svoj zadatak. Sledeeg jutra, Sofi nije dobila roendanski poklon od dede. Nije ga ni oekivala - ne nakon onoga to je uradila. itavog dana joj nije ak ni estitao roendan. Te veeri je tuna otila na spavanje. Meutim, kada se spremala da legne, na jastuku je otkrila karticu. Na njoj je bila ispisana jednostavna zagonetka. ak i pre no to ju je reila, Sofi se smekala. Znam ta je ovo! Deda je to izveo i na jutro poslednjeg Boia. Lov na blago! Nestrpljivo je itala zagonetku sve dok je nije resila. Reenje ju je usmerilo na drugi deo kue, gde je pronala jo jednu karticu i jo jednu zagonetku. I nju je resila. Otrala je ka sledeoj kartici. Sumanuto trei, jurcala je tamo-ovamo po kui, od traga do traga, sve dok naposletku nije pronala trag koji ju je poslao natrag u njenu sobu. Sofi je jurnula uz stepenice, utrala u sobu i zastala kao ukopana. Nasred sobe stajao je sjajni crveni bicikl sa manom vezanom za korman. Sofi ciknu od sree. "Znam da si traila lutku", ree deda, smeei se u uglu sobe. "Mislio sam da e ti se ovo moda vie svideti." Sledeeg dana deda ju je nauio da vozi bicikl, trei pored nje po stazi. Kada je krenula po gustom travnjaku i izgubila ravnoteu, oboje su se skotrljali na travu, prevrui se i smejui se. "Deko", ree Sofi, grlei ga. "Stvarno mije ao zbog kljua." "Znam, duo. Oproteno ti je. Ne mogu dugo da se ljutim na tebe. Dede i unuke uvek oprataju jedni drugima."

104 &

DenBraun

Sofi je znala da ne bi trebalo da pita, ali nije mogla da odoli. "Sta taj klju otvara? Nikada nisam videla takav klju. Veoma je lep." Deda je dugo utao i Sofi je videla da nije siguran kako da joj odgovori. Grand-pere nikada ne lae. "On otvara kutiju", naposletku ree. "Kutiju u kojoj uvam mnoge tajne." Sofi napui usta. "Mrzim tajne!" "Znam, ali ovo su vane tajne. I jednog dana e nauiti da ih ceni koliko i ja." "Na kljuu sam videla slova i cvet." "Da, to je moj omiljeni cvet. Zove se fleur-de-lis. Imamo ih u bati. To su oni beli. Na engleskom se to cvee zove ljiljan." "Znam! To je i moje omiljeno cvee!" "U tom sluaju, dogovoriemo se neto." Obrve mu se podigoe kao i uvek kada se spremao da joj uputi izazov. "Ako bude uvala tajnu o mom kljuu i nikada vie ne bude priala o njemu, meni ili bilo kome drugom, jednog dana u ti ga dati." Sofi nije mogla da poveruje sopstvenim uima. "Hoe?" "Obeavam. Kada doe vreme, klju e biti tvoj. Tvoje ime je na njemu." Sofi se namrti. "Nije. Na njemu pie P.S. Moje ime nije P.S.!" Deda snizi glas i pogleda okolo, kao da se uverava da ih niko ne slua. "U redu, Sofi, ako ba mora da zna, P.S. je ifra. To su tvoji tajni inicijali." Oi joj se irom otvorie. "Ja imam tajne inicijale?" "Naravno. Unuke uvek imaju tajne inicijale koje znaju jedino njihove dede." "P.S.?" On je zagolica. "Princesse Sophie." Ona se zakikota. "Ja nisam princeza!" On joj namignu. "Za mene jesi." Od toga dana, nikada vie nisu razgovarali o kljuu. I postala je njegova Princeza Sofi. U Salle des Etats Sofi je bez reci stajala dok su je probadale aoke seanja. "Inicijali", proaputa Langdon, udno je gledajui. "Jesi li ih videla ranije?" Sofi oseti da joj dedin glas apue kroz hodnike muzeja. Nikada ne priaj o ovom kljuu, Soft. Ni meni niti bilo kome drugom. Znala je da ga je izneverila kada se radilo o opratanju, i pitala se da li moe ponovo da izigra njegovo poverenje. P.S. Pronai Roberta Langdona. Njen deda je eleo da joj Langdon pomogne. Sofi klimnu. "Da, jednom sam videla inicijale P.S. Kada sam bila veoma mala."

Da Vinijev kod

^ 105

"Gde?" Sofi je oklevala. "Na neemu to mu je bilo izuzetno vano." Langdon nije sputao pogled. "Sofi, ovo je od kljune vanosti. Moe li mi rei da li su inicijali stajali zajedno sa simbolom? Fleur-de-lis?" Sofi ustuknu od oka. "Ali... kako je mogue da ti to zna!" Langdon uzdahnu i snizi glas. "Prilino sam siguran da je tvoj deda bio lan jednog tajnog drutva. Veoma starog tajnog bratstva." Sofi oseti kako joj se eludac stee u vor. I ona je bila sigurna u to. Deset godina je pokuavala da zaboravi neprijatan dogaaj koji joj je potvrdio tu uasnu injenicu. Bila je svedok neega nezamislivog. Neoprostivog. "Ljiljan", ree Langdon, "u kombinaciji sa inicijalima P.S. - to je zvanini znak bratstva. Njihov grb. Njihov logo." "Kako ti to zna?" Sofi se iskreno nadala da joj nee rei daje i sam lan. "Pisao sam o ovom bratstvu", rekao je, dok mu je glas podrhtavao od uzbuenja. "Istraivanje simbola tajnih drutava moja je specijalnost. Nazivaju se Prieure de Sion - Sionski priorat. Baza im je ovde u Francuskoj a mone lanove privlae Evrope. Zapravo, oni su jedno od najstarijih tajnih drutava na svetu." Sofi nikada ne bee ula za njih. Langdon je sada priao brzo i nezaustavljivo. "lanstvo Priorata ukljuivalo je neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Botielija, ser Isaka Njutna, Viktora Igoa." On zastade, dok mu je glas bio pun akademskog poleta. "I, Leonarda da Vinija." Sofi je zurila. "Da Vini je bio lan tajnog drutva?" "Kao Veliki majstor, Da Vini je upravljao Prioratom od 1510. do 1519. godine - to bi moglo objasniti strast koju je tvoj deda gajio prema njegovim delima. Njih dvojica su povezani istorijskom, bratskom vezom. U sve se to uklapa i njihova fasciniranost ikonologijom boginje, paganizmom, enskim boanstvima i prezirom prema Crkvi. Priorat ima istorijski potkrepljenu tradiciju potovanja enskog boanstva." "Hoe da kae da su od onih koji neguju jedan od paganskih kultova boginje?" "Pre e biti jedini paganski kult boginje. Ali, ono to je najvanije jeste da su poznati kao uvari drevne tajne. Tajne koja ih je uinila nezamislivo monima." Uprkos potpunoj ubeenosti koju je videla u Langdonovim oima, Sofin eludac je reagovao. Tajni paganski kult? Na ijem je elu nekada bio Leonardo da Vini? Sve je zvualo krajnje apsurdno. Ipak, iako je odbacivala tu ideju, misli su joj se vraale deset godina unatrag - na ono vee kada je grekom iznenadila dedu i videla neto to nije mogla da prihvati. Da li bi to moglo da objasni...

106 &

Den Braun

"Identiteti ivih lanova Priorata uvaju se kao izuzetno velika tajna", nastavi Langdon, "ali inicijali P.S. i ljiljan koje si videla kao dete predstavljaju dokaz. To se moe odnositi jedino na Priorat." Sofi je sada shvatala da Langdon zna daleko vie o njenom dedi nego to je ranije mislila. Ovaj Amerikanac je oito mogao svata da joj ispria, ali ovo nije bilo pogodno mesto. "Ne smem da dozvolim da te uhvate, Roberte. O svaemu treba da razgovaramo. Mora da ide!" Za Langdona je njen glas predstavljao samo nejasni amor. Nije nameravao da ide bilo kuda. Trenutno je bio zarobljen na drugom mestu. Mestu na kojem drevne tajne isplivavaju na povrinu. Mestu na kojem zaboravljene prie izranjaju iz senki. Polako, kao da se kree pod vodom, Langdon okrete glavu i pogleda kroz crvenkastu izmaglicu ka Mona Lizi. Fleur-de-lis... Lizin cvet... Mona Liza. Sve je bilo povezano u tihu simfoniju koja je odjekivala najveim tajnama Sionskog priorata i Leonarda da Vinija. Nekoliko kilometara odatle, na obali reke iza Invalidskog doma, zbunjeni voza kamiona sa duplom prikolicom stajao je pred uperenim orujem i posmatrao kako kapetan Sudske policije isputa grlene zvuke gneva bacajui jedan sapun u pravcu nabujale Sene.

EOOLRVUE
Sajlas podie oi ka obelisku crkve Sen-Sulpis, obuhvatajui pogledom itavu duinu ovog masivnog mermernog stuba. Oseao je kako mu se tetive zateu od uzbuenja. Jo jednom je preao pogledom po crkvi da se uveri da je sam. Potom je kleknuo u podnoje obeliska, ne iz potovanja ve iz potrebe. Kljuni kamen je sakriven ispod Raine linije. U podnoju obeliska. U tome su se sva braa sloila. Na kolenima, Sajlas pree dlanom po kamenom podu. Nije video nikakve pukotine niti obeleja koja bi ukazala na pominu ploicu. Poe tiho da dobuje zglobovima prstiju po podu. Sledei bakarnu liniju blie obelisku, kucnuo je po svakoj ploici uz liniju. Konano, jedna od njih zazvui neobino. Ispod poda se nalazi upljina! Sajlas se nasmei. Njegove rtve su govorile istinu. Podigavi se, poe po crkvi da trai neto ime bi razbio ploicu na podu. Visoko iznad Sajlasa, na balkonu, sestra Sandrin zatomi uzdah. Njene najcrnje slutnje upravo su se obistinile. Posetilac nije bio onaj za koga se izdavao. Misteriozni monah sekte Opus Dei doao je u crkvu Sen-Sulpis iz potpuno drugog razloga. Tajnog razloga. Nisi ti jedini sa tajnama, pomislila je. Sestra Sandrin Bijel bila je vie od uvara ove crkve. Bila je branilac. Drevni tokii su noas pokrenuti. Dolazak stranca do podnoja obeliska bio je signal. Bio je to nemi poziv u pomo.

to/UE II
Ambasada Sjedinjenih Amerikih Drava u Parizu jedinstven je kompleks na Aveniji Gabrijel, severno od anzelizea. Teren od tri ara smatra se amerikom teritorijom, to znai da su svi oni koji na njoj stoje podloni istim zakonima i zatitama na koje bi imali pravo da se nalaze u Sjedinjenim Dravama. Deurna nona telefonistkinja u ambasadi itala je meunarodno izdanje magazina Tajm kada je prekide telefonsko zvono. "Amerika ambasada", javila se. "Dobro vee." Engleski sa francuskim naglaskom. "Potrebna mi je pomo." Uprkos utivosti u reima, glas je zvuao grubo i zvanino. "Reeno mi je da imate telefonsku poruku za mene na vaem automatskom sistemu. Zovem se Langdon. Na alost, zaboravio sam trocifrenu ifru za pristup porukama. Ako biste mi mogli pomoi, bio bih vam veoma zahvalan." Zbunjena, telefonistkinja je utala. "Zao mi je, gospodine, vaa poruka mora daje prilino stara. Taj sistem je uklonjen pre dve godine iz sigurnosnih razloga. Pored toga, sve pristupne ifre su bile petocifrene. Ko vam je rekao da imamo poruku za vas?" "Nemate automatski telefonski sistem?" "Ne, gospodine. Svaka poruka upuena vama bila bi zapisana u naoj slubi. Kako ste rekli da se zovete?" Ali slualica je ve sputena. Bezu Fa se oseao obamrlo dok je koraao obalom Sene. Bio je siguran da je video kako Langdon bira lokalni broj, ukucava trocifrenu ifru, a potom slua poruku. Ako Langdon nije nazvao ambasadu, koga je, do avola, onda zvao ? Ba u tom trenutku Fa, posmatrajui svoj mobilni telefon, shvati da mu odgovori lee na dlanu. Langdon je telefonirao sa mog telefona. Ulazei u meni svog mobilnog telefona, Fa doe do liste poslednjih pozvanih brojeva i pronae Langdonov. Pariki broj, iza kojeg je sledila trocifrena ifra 454. Pozvao je broj i ekao dok je telefon zvonio.

Da Vinijev kod

109

Konano je odgovorio enski glas. "Bonjour, vous etes bien chez Sophie Neven", objavio je snimak. "Je suis absente pour le moment, mais..." Kapetanova krv je kljuala dok je ukucavao brojeve 4... 5... 4.

POGLAVLJE 26
Uprkos reputaciji velikog dela, Mona Liza je sa svojih 80 centimetara sa 53 centimetra - bila manja ak i od reprodukcija na posterima koji su se prodavali u prodavnici suvenira u Luvru. Visila je na severozapadnom zidu Salle des Etats, iza pet centimetara debelog pleksiglasa. Naslikana na ploi od drveta topole, njena nestvarna atmosfera ispunjena izmaglicom pripisivala se Da Vinijevom majstorstvu sfumato stila, u kojem se ini da oblici nestaju jedan u drugom. Od kada je pohranjena u Luvru, Mona Liza - ili La Joconde, kako je u Francuskoj zovu - ukradena je dva puta, poslednji put 1911. godine kada je nestala iz "salle impenetrable" u Luvru - iz Le Salon Carre. Pariani su plakali na ulicama i pisali novinske lanke u kojima su molili lopove da vrate sliku. Dve godine kasnije, Mona Liza je otkrivena na lanom dnu jednog kovega u hotelskoj sobi u Firenci. Nakon to je Sofi jasno stavio do znanja da ne namerava da ode, Langdon je zajedno sa njom preao preko Salle des Etats. Sofi je ukljuila ultraljubiasto svetio, Mona Liza se nalazila na osamnaest metara ispred njih. Plaviasti polumesec lampe padao je na pod. Pokretala je zrak napred-natrag po podu, kao ista mina, u potrazi za bilo kakvim nagovetajem svetleeg mastila. Koraajui pored nje, Langdon je ve oseao golicajue iekivanje koje je pratilo sva njegova sueljavanja uivo sa velikim umetnikim delima. Naprezao se da vidi dalje od aure purpurnog svetla koje je isticalo iz lampe u Sofinoj ruci. Sa leve strane izronio je osmougaoni divan, poput tamnog ostrva u praznom moru parketa. Langdon je sada mogao da vidi plou od tamnog stakla na zidu. Iza nje, u osami, nalazila se najuvenija slika na svetu. Langdon je znao da status najpoznatijeg umetnikog dela Mona Liza ne duguje svom zagonetnom osmehu. Niti misterioznim tumaenjima mnogih istoriara, umetnika i zagovornika teorija zavere. Jednostavno - Mona Liza je bila poznata jer je Leonardo da Vini tvrdio da je ona najsavrenije dostignue. Nosio je sliku sa sobom kad god je putovao i, ako bi ga pitali zato, odgovarao bi da mu je teko da se odvoji od svog najuzvienijeg izraza enske lepote. Ipak, mnogi istoriari umetnosti su sumnjali da potovanje koje je Da Vini gajio prema svom delu nema nikakve veze sa umetnikim majstorstvom. Zapravo, slika je bila zauujue obian sfumato portret. Da Vinijeva sla-

Da Vinijev kod

111

bost prema ovom delu, mnogi su tvrdili, poticala je od neeg mnogo dubljeg: poruke skrivene u slojevima slike. Mona Liza]e, u stvari, predstavljala internu alu o kojoj se najvie pisalo. O kolau dvostrukih znaenja i aljivih aluzija ove slike nairoko se raspravljalo u veini knjiga iz istorije umetnosti. Uprkos tome, javnost je jo uvek najveom misterijom smatrala njen osmeh. Nema tu nikakve misterije, mislio je Langdon, prilazei i posmatrajui slabaan obris slike koji je poinjao da dobija oblik. Uopte nema misterije. Tajnu Mona Lie Langdon je nedavno podelio sa najneverovatnijom publikom - desetinom zatvorenika u Kaznioni oblasti Eseks. Langdonov zatvorski seminar bio je deo Harvardovog spoljanjeg programa sa ciljem uvoenja obrazovanja u zatvorski sistem. Kultura za osuenike, kako su Langdonove kolege volele da zovu ovaj program. Stojei pored grafoskopa u zatamnjenoj biblioteci kaznione, Langdon je tajnu Mona Lize izloio zatvorenicima koji su pokazivali iznenaujue interesovanje. Grubo, ali inteligentno. "Primetiete", rekao im je Langdon, prilazei slici Mona Liza projektovanoj na zidu biblioteke, "da je pozadina iza njenog lica ne stoji u istoj ravni." Langdon im pokaza oigledno neslaganje. "Da Vini je naslikao liniju horizonta sa leve strane znatno nie nego na desnoj strani." "Zeznuo je?" upitao je jedan od zatvorenika. Langdon se nasmeja. "Nije. Da Vini nije to ba esto radio. Zapravo, re je o malom triku koji je Da Vini izveo. Sputanjem pozadine na levoj strani, Da Vini je uinio da Mona Liza izgleda mnogo vea ako se gleda sa leve strane nego sa desne strane. Mala Da Vinijeva interna ala. Istorijski gledano, koncepti mukog i enskog imaju svoje strane - leva strana je enska, desna muka. Poto je Da Vini bio veliki oboavalac enskog principa, uinio je da Mona Liza izgleda znatno impozantnije sa leve strane nego sa desne." "Ja sam uo da je bio peder", ubacio je mali ovek sa kozjom bradicom. Langdon ustuknu. "Istoriari obino ne koriste isti izraz, ali da, Da Vini jeste bio homoseksualac." "Je li zbog toga bio toliko zaluen za itavu tu ensku stvar?" "Zapravo, Da Vini se zalagao za ravnoteu enskog i mukog principa. Verovao je da ljudska dua ne moe biti prosveena ukoliko ne sadri i enske i muke elemente." "Misli kao ribe sa kitama?" upita neko. Ovo je izazvalo salve smeha. Langdon je pomislio da im izloi etimoloko poreklo reci hermafrodit i njene veze sa Hermesom i Afroditom, ali mu je neto govorilo da to ne bi vredelo. "Hej, gospodine Langford", ree jedan snagator. "Je li tano da je Mona Liza slika Da Vinija u enskim krpama? Ja sam uo da je tako." "To je vrlo mogue", ree Langdon. "Da Vini je bio aljivdija, a kompjuterska analiza Mona Lie i Da Vinijevih autoportreta potvruje zaista za-

112 *

Den Braun

panjujue podudaranje njihovih lica. ta god da je Da Vini bio namerio", ree Langdon, "njegova Mona Liza nije ni muko ni ensko. Ona nosi dubinsku poruku androginije. To je meavina oba pola." "Jesi li siguran da to nije samo neki glupi harvardski nain da se kae da je Mona Liza jedna runa riba." Sada se Langdon nasmejao. "Moda ste u pravu. Ali Da Vini je zapravo ostavio veoma veliki nagovataj koji ukazuje na to da slika treba da bude androgina. Da li je neko od vas uo za egipatskog boga po imenu Amon?" "Pa naravno!" krupni momak ree. "Bog muke plodnosti!" Langdon je bio zapanjen. "Tako pie na svakom pakovanju 'amon' kondoma." Miiavko se iroko isceri. "Napred je nacrtan tip sa glavom ovna i kae da je on egipatski bog plodnosti." Langdonu dotina marka nije bila poznata, ali mu bi drago da su proizvoai profilaktika potrefili hijeroglife. "Odlino. Amon se zaista predstavlja kao ovek sa glavom ovna, a njegov promiskuitet i zakrivljeni rogovi stoje u vezi sa dananjim seksualnim slengom." "Bez zezanja!" "Bez zezanja", ree Langdon. "A znate li koje bio Amonov pandan? Egipatska boginja plodnosti?" Pitanje je nailo na nekoliko sekundi utanja. "Bila je to Izida", ree im Langdon, uzimajui marker. "Dakle, imamo mukog boga, Amona." On zapisa. "I ensku boginju, Izidu, iji je drevni piktogram bio poznat kao L'ISA." Langdon zavri pisanje i odmaknu se od grafoskopa. AMON L'ISA "Lii vam na neto?" "Mona Liza... zaboga", ree neko. Langdon klimnu glavom. "Gospodo, ne samo da lice Mona Lize izgleda androgino, nego je i njeno ime anagram boanske unije - spoja mukog i enskog principa. A to, dragi moji, jeste Da Vinijeva mala tajna, kao i razlog zbog kojeg se Mona Liza tako znalaki osmehuje." "Moj deda je bio ovde", ree Sofi, iznenada se sputajui na kolena, na samo tri metra od Mona Lie. Crnim svetlom pokaza taku na parketu. Isprva Langdon nije nita video. Potom, kada klee pored nje, ugleda siunu kapljicu sasuene tenosti koja je svetlucala. Mastilo? Iznenada se

Da Vinijevkod

*> 113

seti za ta se zapravo crno svetio koristi. Krv. ula mu se izotrie. Sofi je bila u pravu. ak Sonijer je zaista posetio Mona Lizu pre nego to je umro. "Ne bi doao ovamo bez razloga", proaputa Sofi, ustajui. "Znam da mi je ovde ostavio poruku." Brzo prelazei preostalo rastojanje do Mona Lize, ona osvetli pod ispred slike. Mahala je crnim svetlom napred i natrag iznad golog parketa. "Ovde nema niega!" U tom trenutku, Langdon ugleda slabaan purpurni odsjaj na zatitnom staklu ispred Mona Lie. Posegnuvi nadole, uhvati Sofi za runi zglob i polako pree svetlom po samoj slici. Oboje se ukopae na mestu. Na staklu, est reci napisanih upravo preko Mona Lizinog lica svetlucalo je purpurnim sjajem.

11
Sedei za Sonijerovim radnim stolom, porunik Kole je u neverici pritiskao slualicu na uho. Jesam li dobro razumeo Faa? "Jedan sapun? Ali kako je Langdon mogao znati za GSP ureaj za praenje?" "Sofi Nevo", odgovori Fa. "Ona mu je rekla." "ta! Zato?" "Prokleto dobro pitanje. Upravo sam uo snimak koji potvruje da mu je ona dojavila." Kole ostade bez teksta. ta li je Nevo mislila? Fa je imao dokaze da se Sofi umeala u tajnu operaciju Sudske policije? Ne samo da e Sofi Nevo dobiti otkaz, nego e zavriti u zatvoru. "Ali, kapetane... gde je, u tom sluaju, Langdon sada?" "Da li se ukljuio neki od poarnih alarma tamo?" "Ne, gospodine." "I niko drugi nije izaao kroz kapiju Velike galerije?" "Ne. Na kapiji se nalazi jedan od uvara Luvra. Kao to ste zahtevali." "U redu, onda je Langdon jo uvek u Velikoj galeriji." "Unutra? Ali ta tamo radi?" "Da lije uvar Luvra naoruan?" "Da, gospodine. To je vii uvar." "Poalji ga unutra", zapovedi Fa. "Moji ljudi jo nekoliko minuta ne mogu da stignu do zgrade, a ne elim da Langdon pobegne." Fa zastade. "I bolje recite uvaru da je agent Nevo verovatno unutra sa njim." "Agent Nevo je otila, mislim." "Da li ste je videli da odlazi?" "Ne, gospodine, ali..." "Niko drugi u krugu zgrade je nije video da odlazi. Samo da ulazi." Kole je bio zapanjeni hrabrou Sofi Nevo. Jo uvek je u zgradi? "Pobrinite se za to", naredi Fa. "elim da Langdon i Nevo budu na nianu dok se ne vratim." Dok je kamion sa duplom prikolicom odlazio, kapetan Fa je okupljao svoje ljude. Robert Langdon se noas pokazao kao neuhvatljiv plen, a bu-

Da Vinijev kod

115

dui da mu agent Nevo pomae, moda e ga biti mnogo tee saterati u oak nego to je oekivao. Fa je odluio da ne rizikuje. Smanjujui rizik od neuspeha, Fa naredi polovini svojih ljudi da se vrate u krug Luvra. Drugu polovinu poslao je da uva jedino mesto u Parizu na kojem bi Robert Langdon mogao pronai utoite.

POGLAVLJE
USalle des Etats, Langdon je sa nevericom zurio u est reci koje su sijale na pleksiglasu. Izgledalo je da natpis lebdi u prostoru, bacajui iskrzanu senku na Mona Lizin misteriozni osmeh. "Priorat", proaputa Langdon. "Ovo je dokaz da je tvoj deda bio lan!" Sofi ga zbunjeno pogleda. "Ti ovo razume! "Besprekorno je", ree Langdon, klimajui glavom dok su mu se misli rojile. "To je jedna od najosnovnijih filozofija priorata!" Sofi je izgubljeno gledala u sjaj poruke napisane preko Mona Lizinog lica.
A I CAR OBMANE S TUGOM DOE

"Sofi", poe da joj objanjava Langdon, "injenica da je Priorat nastavljao tradiciju kulta boginje ima svoje uporite u verovanju da su moni ljudi u prvobitnoj hrianskoj crkvi 'obmanuli' svet tako to su propagirali lai koje su obezvredile enu i pokrenule tas na vagi u korist mukaraca." Sofi je i dalje utala, zurei u rei. "Priorat veruje da su Konstantin i njegovi muki naslednici uspeno preobratili svet iz paganskog matrijarhata u hrianski patrijarhat, tako to su pokrenuli 'propagandnu kampanju' koja je satanizovala ensko boanstvo i sveti enski princip, zauvek prognavi boginju iz savremene religije." Sofi i dalje nije bila ubeena. "Deda me je poslao ovamo da pronaem poruku. Mora da je pokuavao da kae i vie od toga." Langdon je razumeo na ta misli. Misli da je ovo jo jedna ifra. Sam Langdon nije bio siguran da li postoji neko skriveno znaenje ili ne. Misli su mu se jo uvek borile sa otvorenom jasnoom znaenja Sonijerove poruke, onakvom kakvom se inila na prvi pogled. A i car obmane s tugom doe, mislio je. S tugom zaista. Nije bilo mogue porei znaajna dobra koja je savremena Crkva inila u dananjem napaenom svetu, no ipak je istorija Crkve bila puna prevara i nasilja. Surovi krstaki rat je voen tri veka kako bi se "prevaspitali" sledbenici paganskih religija. Katolika inkvizicija objavila je knjigu koja gotovo da se moe smatrati najkrvavijim izdanjem u ljudskoj istoriji. Malleus Maleficarum - ili Vetiji eki - upozoravao je svet na "opasnosti od ena koje slobodno misle" i uputio svetenstvo kako da pronae, mui i uniti takve ene. Meu "veticama"

Da Vinijev kod

117

nalazile su se obrazovane ene, svetenice, ciganke, ene mistici, ene oboavaoci prirode, skupljaice bilja i sve ostale koje su "sumnjivo naginjale svetu prirode". Babice su takoe bile ubijane, i to zbog svoje jeretike upotrebe medicinskog znanja za olakavanje bola pri poroajima - to je bila patnja koja je, kako je Crkva tvrdila, zasluena Boja kazna zbog Evinog greha. Tokom tri stotine godina lova na vetice, Crkva je na lomai spalila pet miliona ena. Propaganda i krvoprolie su bili efikasni. Dananji svet je ivi dokaz za to. ene, koje su nekada slavljene kao neophodna polovina duhovnog prosvetljenja, prognane su iz hramova irom sveta. Nije bilo ena ortodoksnih rabina, katolikih niti islamskih svetenica. Nekada sveti in Hieros Gamos - prirodno seksualno sjedinjenje mukarca i ene kroz koje svako od njih postaje duhovna celina - odbaeno je kao sraman in. Sveti ljudi kojima je nekada seksualno spajanje sa svojim enskim, drugim polovinama bilo neophodno kako bi komunicirali sa Bogom, sada su se plaili sopstvenih prirodnih seksualnih nagona kao avolje rabote. Pri tome, avo je saraivao sa svojim omiljenim pomonikom... enom. ak ni povezanost ene sa levom stranom tela nije mogla izbei osudu Crkve. U Francuskoj i Italiji, reci koje znae "levo" - gauche i sinistra - dobile su izrazito negativan prizvuk, dok su njihovi desni pandani imali znaenja ispravnosti, desniarstva i pravednosti. Do danas je ostalo da se radikalne ideje smatraju levicom a sve stoje loe, neim levim. Dani boginje bili su zavreni. Klatno se zanjihalo. Majka Zemlja postala je muki svet a bogovi destrukcije i rata uzimali su svoj danak. Muki ego je proveo dva milenijuma jurcajui okolo bez kontrole svog enskog pandana. Sionski priorat je verovao da je upravo ovakvo brisanje svetog enskog principa iz savremenog ivota dovelo do onoga to su Hopi Indijanci oznaavali terminom koyanisquatsi - "ivot bez ravnotee" - do nestabilne situacije koju karakteriu ratovi natopljeni testosteronom, obilje mizoginistikih drutava i rastue nepotovanje prema Majci Zemlji. "Roberte!" ree Sofi, a njen ga apat tre iz razmiljanja. "Neko dolazi!" U hodniku su se uli koraci koji su se pribliavali. "Ovuda!" Sofi ugasi crno svetio i kao da ispari pred Langdonovim oima. Za trenutak je bio potpuno obnevideo. Kuda? Kada mu se vid povratio, on ugleda Sofinu siluetu kako juri ka sreditu prostorije i nestaje iza osmougaone klupe. Taman se spremao da jurne za njom kada ga duboki glas prikova u mostu. "Arretez.r naredi ovek sa praga. uvar Luvra ulazio je u Salle des Etats nianei pitoljem u Langdonove grudi. Langdon oseti kako mu se ruke instinktivno podiu ka tavanici.

118*-

Den Braun

"Couchez-vous!" naredio je uvar. "Lezi na pod!" Za svega sekund, Langdon se nae na podu, licem nadole. uvar mu urno prie i utnu mu noge tako da se razdvoje. "Mauvaise idee, Monsieur Langdon", rekao je, uperivi mu pitolj u lea. "Mauvaise idee." Leei na parketu licem nadole, ruku i nogu irom rairenim, Langdon uspe da pronae ironiju zbog poloaja u kojem se naao. Skica po Vitruviju, pomislio je. Licem nadole.

EOfOVUE
U crkvi Sen-Sulpis, Sajlas je iao od oltara do obeliska sa tekim gvozdenim svenjakom u rukama. Posluie sasvim dobro kao bojni ovan. PosmaIrajui sivu mermernu plou koja je, kako je izgledalo, prekrivala upljinu u podu, shvati da ne moe nikako da je razbije a da ne naini znatnu buku. Gvoem o mermer. Odzvanjae. Da li e ga opatica uti? Trebalo bi da je do sada ve zaspala. Ipak, Sajlas je vie voleo da ne rizikuje. Pretraujui okolinu u potrazi za krpom koju bi obmotao oko vrha gvozdene ipke, nije video nita sem prekrivaa za oltar, ali nije hteo da ga oskrnavi. Moj ogrta, pomislio je. Znajui daje sam u ovoj ogromnoj crkvi, Sajlas odveza i skinu ogrta. Dok gaje skidao, oseti otar bol kad je strgnuo vunena vlakna prilepljena za svee rane na njegovim leima. Ostavi nag, pokriven jedino povezom oko bedara, Sajlas obmota ogrta oko jednog kraja gvozdene ipke. Potom, ciljajui u sredite ploice, zari vrh u nju. Prigueni udar. Kamen se nije razbio. Ponovo zari ipku. Ponovo tup udar, ali ovog puta praen pucanjem. Pod treim udarcem ploica se konano slomi, a delii kamena padoe u upljinu ispod poda. Komora! Brzo vadei krhotine iz otvora, Sajlas pogleda unutra. U glavi mu je bubnjalo kad klee ispred rupe. Podiui svoju bledu ruku, posegnu unutra. Isprva nije nita napipao. Pod komore bio je od golog, glatkog kamena, potom, gurnuvi ruku dublje, posegnuvi pod Ruinu liniju, oseti neto pod prstima! Debela kamena ploa. Obuhvativi prstima ivicu, on je zgrabi i polako izvadi napolje. Dok je stajao i prouavao svoje otkrie, shvati da dri grubo obraenu kamenu tablicu sa uklesanim reima. Za trenutak se oseao kao savremeni Mojsije. Inenaenje je usledilo kada je proitao rei na tablici. Oekivao je da e kljuni kamen biti mapa, ili sloeni niz uputstava, moda ak i ifrovanih. Kljuni kamen je, meutim, nosio najjednostavniji natpis. Jov 38:11 Biblijski stih? Sajlasa bese zaprepastila takva avolja jednostavnost. Tajnu lokaciju onoga to su traili otkriva biblijski stih? Bratstvo nije imalo granice kada se radilo o ismevanju pravednih! Jov. Glava trideset i osma. Stih jedanaesti. Iako Sajlas nije tano znao kako glasi jedanaesti stih, znao je da Knjiga o Jovu pria o oveku ija je vera u Boga nadjaala brojna iskuenja. Prikladno, mislio je, jedva u stanju da suspregnc svoje uzbuenje.

120 ^

Den Braun

Gledajui preko ramena, pogleda niz svetlucavu Ruinu liniju i ne odoli da se ne nasmei. Tamo, na glavnom oltaru, otvorena na zlatnom postolju za knjige, stajala je ogromna, koom povezana Biblija. Na balkonu, sestra Sandrin je drhtala. Pre nekoliko trenutaka, spremala se da jurne i izvri svoj zadatak, ali tada se ovek u prizemlju iznenada razgolitio. Kada je videla njegovo telo belo poput alabastera, uasnula se. Njegova iroka, bleda lea bila su izbrazdana krvavocrvenim oiljcima. ak i sa svog mesta mogla je da vidi svee rane. Ovog su oveka bievali bez milosti! Takoe je videla i krvavi pojas od kostreti oko njegove butine, a iz rane ispod kapala je krv. Kakav bi to Bog eleo telo kanjeno na ovaj nain? Rituali sekte Opus Dei, znala je to sestra Sandrin, bili su neto to nikada nee razumeti. Ali brinulo ju je neto drugo. Opus Dei traga za kljunim kamenom. Kako su saznali za njega, ona nije mogla ni da zamisli. Pored toga, znala je da vremena za razmiljanje nema. Okrvavljeni monah je sada u tiini ponovo oblaio svoj ogrta. Nakon toga, drei plen u rukama, zaputio se ka oltaru, ka Bibliji. Bez rei i bez daha, sestra Sandrin napusti balkon i otra niz hodnik do svojih odaja. Sputajui se na ruke i kolena, ona posegnu ispod drvenog okvira kreveta i izvadi zapeaenu omotnicu koju tamo bee sakrila pre mnogo godina. Otvarajui je, ona pronae etiri telefonska broja u Parizu. Drhtei, poe da ih okree. U prizemlju, Sajlas je poloio kamenu tablicu na oltar i nestrpljivo se okrenuo ka Bibliji u konom povezu. Dugi beli prsti znojili su mu se dok je okretao stranice. Listajui Stari zavet, pronae Knjigu o Jovu. Stie do poglavlja trideset i osmog. Dok je prstom povlaio preko teksta, nagaao je na kakve e rei naii. One e me povesti dalje! Pronaavi stih jedanaesti, Sajlas ga proita. Sadrao je svega est rei. Zbunjen, on ih ponovo proita, oseajui da je neto polo naopako. Stih je jednostavno glasio:
DOVDE E DOLAZITI, A IZAI NEE.

30
uvar Luvra Klod Gruar kipteo je od besa dok je stajao iznad svog zarobljenika koji je niice leao ispred Mona Lize. Ovaj gad je ubio aka Sonijera! Sonijer je Gruaru i njegovoj ekipi uvara bio poput oca. Gruar nije eleo nita drugo do da povue obara i srui metak u lea Roberta Langdona. Kao vii uvar, Gruar je bio jedan od nekolicine koji su zapravo nosili napunjeno oruje. Podsetio je sebe, meutim, da bi to bila blaga sudbina u poreenju sa onim to e mu prirediti Bezu Fa. Gruar izvue voki-toki iz pojasa i pokua da radiom zatrai pojaanje. Meutim, ulo se samo utanje. Dodatno elektronsko obezbeenje ove prostorije oduvek je onemoguavalo komunikaciju obezbeenja. Moram da se pomerim do vrata. Jo uvek nianei u Langdona, Gruar poe polako da se povlai ka ulazu. Pri treem koraku, opazi neto zbog ega zastade u mestu.

ta je, do avola, to?


Neobjanjiva prikaza se materijalizovala u blizini sredita prostorije. Silueta. Jo neko je bio tu? ena se kretala kroz mrak, otro koraajui ka udaljenom zidu na levoj strani. Ispred nje, purpurni zrak svetlosti njihao se tamo-ovamo po podu, kao da neto trai baterijskom lampom u boji. "Qui est la?" upita Gruar, oseajui nalet adrenalina po drugi put za poslednjih trideset sekundi. Odjednom nije znao kuda da uperi pitolj, niti u kojem pravcu da poe. "Kriminalistiko-istraivaka tehnika", odgovori ena mirno, jo uvek pretraujui pod svojom lampom. Police Technique et Scientifique. Gruar se sada znojio. Mislio sam da su svi agenti otili! Sada je shvatio da ultraljubiastu svetlost koristi ekipa kriminalistike tehnike, pa ipak mu nije bilo jasno zato bi Sudska policija tragala za dokazima u ovoj prostoriji. "Votre nom!" povika Gruar. Instinkt mu je govorio da neto nije u redu. "Repondez!" "C'est moi", odgovori mirno glas na francuskom. "Sophie Neveu." Negde u zabaenim delovima Gruarovog seanja, ime je zvualo poznato. Sophie Neveu? Tako se zvala Sonijerova unuka, zar ne? Dolazila je ovamo sa njim kao dete - ali bilo je to pre mnogo godina. Nije mogue da je to ona! Pa ak i da jeste, to teko da je bio razlog da joj veruje; Gruar je uo glasine o bolnom razlazu izmeu Sonijera i njegove unuke. "Vi me poznajete", ree ena. "A Robert Langdon nije ubio mog dedu. Verujte mi."

122 &

DenBraun

uvar Gruar nije eleo da nasedne na njene reci. Potrebno mi je pojaanje! Pokuavi ponovo sa voki-tokijem, uo je jedino um. Ulaz je jo uvek bio na dobrih dvadesetak metara iza njega, i Gruar poe polako da se povlai, odluivi da na nianu zadri oveka na podu. Dok je uzmicao, video je kako ena na drugom kraju prostorije podie svoju ultraljubiastu lampu i prouava veliku sliku na drugom kraju Salle des Etats, ba nasuprot Mona Lizi. Gruar uzdahnu, shvativi o kojoj se slici radi. Sta to, zaboga, ona radi ? Na drugoj strani prostorije, Sofi Nevo je oseala kako joj elo obliva hladan znoj. Langdon je jo uvek leao na podu. Dri se, Roberte. Skoro sam tu. Znajui da uvar nee nipoto pucati ni na jedno od njih dvoje. Sofi sada ponovo usmeri panju na ono to ju je muilo. Pretraivala je prostor naroito oko jednog posebnog remek-dela - jo jednog Da Vinija. Meutim, ultraljubiasta svetlost nije otkrila nita neobino. Ni na podu, ni na zidovima, ak ni na samom platnu. Mora da ovde ima neega! Sofi je bila sasvim ubeena da je tano razumela dedine namere. Sta bi drugo mogao imati na umu ? Remek-delo bilo je platno visoko metar i po. Bizarni prizor koji je Da Vini naslikao prikazivao je neobino posaenu Devicu Mariju kako sedi sa malim Isusom, Jovanom Krstiteljem i anelom Urijelom na opasnim stenama. Kada je bila mala, nijedna poseta Mona Lizi ne bi se zavrila dok je deda ne bi odvukao na drugi kraj prostorije da vidi i ovu sliku. Grand-pere, ovde sam, ali ne vidim nita! Iza sebe, ula je kako uvar ponovo pokuava da zatrai pomo preko radija. Misli! Predstavila je sebi poruku napisanu na zatitnom staklu Mona Lize. A icar obmane s tugom doe. Slika koja se pred njom nalazila nije imala zatitno staklo na kojem bi se mogla napisati poruka, a Sofi je znala da deda ne bi nikada oskrnavio ovo remek-delo piui po njemu. Ona zastade. Barem ne sa prednje strane. Pogled joj sevnu navie, uz duge kablove koji su visili sa tavanice i drali platno. Je li to - to? Grabei levu stranu izrezbarenog drvenog okvira, ona ga povue ka sebi. Slika je bila velika - pozadina joj se iskrivi kad je Sofi zaljulja i odvoji od zida. Sofi provue glavu i ramena iza slike i podie crno svetlo da istrai poleinu.

Da Vinijev kod

123

Trebalo joj je samo nekoliko sekundi da shvati da je omanula. Poleina slike bila je bleda i prazna. Nikakvog purpurnog teksta, samo muzgava smea poleina ostarelog platna i... ekaj. Sofin pogled se prikova uz neuobiajeni odblesak sjajnog metala smetenog blizu ivice drvene armature okvira. Predmet je bio malen, delimino gurnut u prorez gde se platno spajalo sa ramom. Blistavi zlatni lanac visio je sa njega. Na Sofino zaprepaenje, lanac je bio privren za poznati zlatni klju. iroku, izlivenu glavu u obliku krsta, sa ugraviranim peatom nije videla od svoje devete godine. Ljiljan sa inicijalima P.S. Tog trenutka, Sofi oseti duh svog dede kako joj apue u uho. Kada doe as, klju e pripasti tebi. Grlo joj se stegnu kada shvati da je, ak i posle smrti, deda odrao obeanje. Ovaj klju otvara kutiju, govorio je njegov glas, u kojoj uvam mnoge tajne. itava veeranja igra reima imala je za svrhu da je dovede do ovog kljua. Deda ga je drao kod sebe kada je bio ubijen. Ne elei da padne u pogrene ruke, sakrio ga je iza ove slike. Potom je smislio ovaj pametan lov na blago kako bi se osigurao da e ga jedino Sofi pronai. "Au secours!" povikao je uvar. Sofi trgnu klju, odvajajui ga od pozadine slike, i gurnu ga duboko u dep zajedno sa ultraljubiastom lampom. Provirujui iza platna, videla je kako uvar jo uvek oajniki pokuava da dozove nekoga preko voki-tokija. Povlaio se ka ulazu, pitolja jo uvek odluno uperenog u Langdona. "Au secours!" ponovo se preko radija proderao uvar. um. Nema domet, Sofi se seti kako su se nervirali turisti sa mobilnim telefonima pokuavajui da nazovu kui i pohvale se kako upravo gledaju Mona Lizu. Dodatne instalacije za nadzor gotovo su potpuno blokirale domet. Jedino reenje je bilo iskoraiti u hodnik. uvar se polako povlaio ka uzlazu, i Sofi je znala da mora da deluje istog trenutka. Podiui pogled uz stranju stranu velike slike iza koje je bila delimino zaklonjena, Sofi shvati da e Leonardo da Vini, po drugi put te veeri, biti od pomoi. Jo samo nekoliko metara, Gruar je govorio sam sebi, drei uperen pitolj. "Arretez! Ouje la detruis!" odjeknuo je enin glas sa druge strane prostorije. Gruar pogleda ka njoj i stade u mestu. "Mon dieu, non!" Kroz crvenkastu izmaglicu video je da je skinula veliku sliku sa viseih kablova i drala je uspravno, naslonjenu na pod. Visoka metar i po, slika je

124

Den Braun

gotovo potpuno skrivala njeno telo. Gruarova prva misao bila je kako to da skidanje slike nije aktiviralo alarm, ali shvati da su kablovski senzori za umetnika dela morali ponovo da se podese veeras. ta to ona radi! Kada je shvatio, krv u ilama mu se zaledila. Na sredini platna raslo je ispupenje, a krhki oblici Device Marije, malog Isusa i Jovana Krstitelja poee da se iskrivljuju. "Non!" viknuo je Gruar, zaleen od uasa dok je posmatrao rastezanje Da Vinijeve slike od neprocenljive vrednosti. ena je straga kolenom udubljivala sredite platna. "NON!" Gruar se okrete i uperi pitolj u nju ali istog momenta shvati da se radi o praznoj pretnji. Slika je bila neprobojni tit od est miliona dolara. Ne mogu da ispalim metak u jednog Da Vinija! "Spustite pitolj i radio", ree ena mirno, na francuskom, "ili u kolenom probuiti ovu sliku. Znate ta bi moj deda mislio o tome." Gruar oseti da mu se vrti u glavi. "Molim vas... nemojte. To je Bogorodica meu stenama!" On poloi pitolj i odloi radio, podiui ruke iznad glave. "Hvala vam", ree ena. "A sada postupite tano onako kako vam budem rekla, i sve e se dobro zavriti." Nekoliko trenutaka kasnije, Langdonovo srce je jo uvek ubrzano udaralo dok je pored Sofi trao niz poarne stepenice ka prizemlju. Niko od njih ne bee izustio ni re od kako su nesreneg uvara Luvra ostavili na podu Salle des Etats. uvarev pitolj sada je vrsto drao Langdon, koji je jedva ekao da ga se oslobodi. Oruje je predstavljalo teku i opasnu nepoznanicu za njega. Preskaui po dve stepenice, Langdon se pitao da li je Sofi uopte znala vrednost slike koju umalo da uniti. Delo je bilo u jezovitom skladu sa veeranjom avanturom. Ta Da Vinijeva slika, slino Mona Lizi, bila je zloglasna meu istoriarima umetnosti po obilju skrivenog paganskog simbolizma. "Odabrala si vrednog taoca", ree on dok su trali. "Bogorodicu meu stenama", odgovori ona. "Ali nisam je odabrala ja, nego moj deda. Ostavio mi je neto iza slike." Langdon joj uputi preneraen pogled. "Molim!? Ali kako si znala iza koje slike? Zato ba Bogorodica meu stenamaT "A i car obmane s tugom doe." Ona mu uputi trijumfalan osmeh. "Propustila sam prva dva anagrama, Roberte. Nisam imala nameru da propustim i trei."

POGLAVLJE 31
Ovi su mrtvi!" uasnuto je promucala sestra Sandrin u svojim odajama u crkvi Sen-Sulpis, drei u ruci telefonsku slualicu. Ostavljala je poruku na telefonskoj sekretarici. "Molim vas javite se! Svi su mrtvi!" Prva tri telefonska broja sa spiska dovela su je do oajanja - histerina udovica, detektiv koji je do kasno radio na mestu zloina i tmuran svetenik koji je teio oaloenu porodicu. A sada, dok je zvala etvrti i poslednji broj - broj koji je smela da zove tek ukoliko se na prva tri niko ne javi - dobila je telefonsku sekretaricu. Mogla je samo da ostavi poruku. "Podna ploica je razbijena!" govorila je kao da moli. "Ostalih troje su mrtvi!" Sestra Sandrin nije znala ko su etvoro ljudi koje je titila, ali njihove privatne telefonske brojeve smela je da okrene samo pod jednim uslovom. Ako ta podna ploica ikada bude razbijena, rekao joj je ovek ije lice nije videla, znai da je gornji ealon otkriven. Jednom od nas je bilo zapreeno smru i bio je primoran da izrekne oajniku la. Pozovite ove brojeve. Upozorite ostale. Nemojte nas izneveriti u ovome. Bio je to nemi alarm. Toliko jednostavno da nije moglo da omane. Kada je prvi put ula plan, bila je zadivljena. Ako identitet nekoga od brae bude otkriven, mogao je da izrekne la koja bi pokrenula mehanizam upozoravanja ostalih. Veeras, meutim, izgledalo je da je otkriveno vie od jednog identiteta. "Molim vas javite se", aputala je prestraeno. "Gde ste?" "Spustite slualicu", duboki glas ree sa praga. Okrenuvi se, uasnuta, ugledala je ogromnog monaha. Drao je teki gvozdeni svenjak. Drhtei, ona vrati slualicu na mesto. "Mrtvi su", ree monah. "Sva etvorica. I izigrali su me. Recite mi gde se nalazi kljuni kamen." "Ne znam!" ree sestra Sandrin iskreno. "Tu tajnu uvaju drugi." Drugi koji su mrtvi! ovek joj prie, belih prstiju koji su grevito stezali gvozdeno postolje. "Vi ste sestra Crkve, pa ipak sluite njima?" "Isus je imao samo jednu pravu poruku", ree prkosno sestra Sandrin. "Tu poruku ne vidim u sekti Opus Dei." Iznenadna provala gneva sevnu u monahovim oima. On nasrnu, zamahnuvi svenjakom kao palicom. Dok je padala, poslednje to je preplavi bio je zloslutni oseaj. Sva etvorica su mrtvi. Dragocena istina je zauvek izgubljena.

POGLAVLJE 32
Kada su Langdon i Sofi istrali u pariku no, sigurnosni alarm koji se oglasio u zapadnom delu krila Denon rasterao je golubove u oblinjem parku Tiljeri. Dok su trali preko trga ka Sofinim kolima, Langdon je uo policijske sirene kako zavijaju u daljini. "Tamo je", ree Sofi, pokazujui ka crvenom zatupastom dvosedu parkiranom na trgu. ali se, zar ne? Vozilo je sasvim sigurno bilo najmanje koje je Langdon ikada video. "Smart", ree ona. "Litar na sto kilometara." Langdon jedva da je stigao da se baci na suvozako sedite pre nego to je Sofi pokrenula kola, nateravi ga na ivinjak a potom preko njega na ljunanu stazu. Langdon se panino uhvati za komandnu tablu kad kola jurnue preko trotoara a potom odskoie natrag u mali kruni tok na Karuselu. Za trenutak, inilo se da Sofi razmilja o preici tako to e krenuti ravno napred, kroz obod od ivice u centru krunog toka, i presei veliki travnati krug u sreditu na dva dela. "Ne!" povika Langdon, znajui da su ivice oko Karusela tu da sakriju opasni ponor u sreditu La Pyramide Inversee svetlarnik u obliku obrnute piramide koji je ranije video iz unutranjosti muzeja. Bio je dovoljno velik da proguta njihov smart u jednom jedinom zalogaju. Na sreu, Sofi se odlui za konvencionalniju putanju, trgnuvi volan snano udesno, kruei propisno sve dok nije izala iz krunog toka. Potom presee na levu stranu i skrenu u ulicu koja je ila ka severu, ubrzavajui ka ulici Rivoli. Dvotonska policijska sirena zaurlala je glasnije iza njih, i Langdon ugleda policijska svetla u retrovizoru sa desne strane. Motor kola zaurla iz protesta kad ga Sofi potera bre, udaljavajui se od Luvra. Pedeset metara ispred njih, na semaforu na Rivoliju ukljuilo se crveno svetio. Sofi opsuje i nastavi da juri ka njemu. Langdon oseti kako mu se miii zateu. "Sofi?" Kada su se pribliili raskrsnici, Sofi za nijansu smanji brzinu, ablendujui i bacajui po jedan pogled na svaku stranu. Potom je do kraja pritisnula papuicu gasa i naglo skrenula nalevo, u Rivoli, prelazei preko puste raskrsnice. Brzajui ka zapadu oko etiri stotine metara, Sofi krenu levo oko velikog krunog toka. Uskoro su jurili drugom stranom ka irokoj aveniji anzelize.

Da Vinijev kod

127

Kada su ispravili pravac, Langdon se okrete na svom seditu, isteui vrat kako bi pogledao kroz zadnje staklo ka Luvru. Izgledalo je da ih policija ne juri. More plavih svetala skupljalo se ispred muzeja. Kada mu se srani ritam konano uspori, Langdon se ponovo okrete napred. "Ovo je bilo interesantno." Sofi kao da ga nije ula. Pogled joj je ostao prikovan za prometni anzelize - tri kilometra dug niz luksuznih izloga prodavnica zbog kojeg su ga esto nazivali Petom avenijom Pariza. Ambasada se nalazila na svega kilometar i po odatle, i Langdon utonu u svoje sedite. A i car obmane s tugom doe.

Sofi je brzo razmiljala i to ga je impresioniralo. Bogorodica meu stenama. Sofi je rekla da joj je deda neto ostavio iza slike. Poslednju poruku? Langdon nije mogao a da se ne divi genijalnom skrovitu koje je Sonijer smislio; Bogorodica meu stenama bila je jo jedna karika u veeranjem lancu meusobno povezanih simbola. Sonijer je, kako se inilo, na svakom koraku ponovo isticao svoje divljenje mranoj i humornoj strani Leonarda da Vinija. Isprva je Da Vini narudbu za Bogorodicu meu stenama primio od organizacije poznate pod nazivom Sestrinstvo bezgrenog zaea, kojem je slika bila potrebna za sredinji deo oltarskog triptiha u njihovoj crkvi svetog Franeska u Milanu. Opatice su Leonardu dale precizne dimenzije i eljenu temu slike - Devica Marija, mali Jovan Krstitelj, Urijel i mali Isus u sklonitu u peini. Iako je Da Vini postupio u skladu sa njihovim eljama, kada im je isporuio delo naruioci su reagovali sa zgraanjem. Ispunio je sliku eksplozivnim i uznemirujuim detaljima. Slika je prikazivala Devicu Mariju u plavoj haljini kako sedi i grli dete, verovatno malog Isusa. Preko puta nje sedela je Urijel, takoe sa detetom, verovatno malim Jovanom Krstiteljem. Ono to je bilo udno jeste da je, umesto uobiajenog scenarija po kojem Isus blagosilja Jovana, ovde Jovan blagosiljao Isusa... a Isus se pokorio njegovom autoritetu! Ono to je jo vie uznemiravalo, bilo je to to je Marija jednu ruku drala visoko iznad glave malog Jovana, kao u preteem gestu prsti su joj liili na orlove kande koje grabe nevidljivu glavu. Naposletku, sledio je i najblasfemniji prizor: ba ispod Marijinih zgrenih prstiju, Urijel je rukom nainila pokret seenja - kao da see vrat nevidljive glave koju je grevito drala Marijina orlovska ruka. Langdonove studente je uvek zabavljalo da uju da je Da Vini naposletku umirio opatice tako to im je naslikao drugu, "razblaenu" verziju Bogorodice meu stenama na kojoj su svi prikazani na prihvatljiviji nain. Ova druga verzija je sada visila u Londonskoj nacionalnoj galeriji pod nazivom Devica meu stenama. Samom Langdonu je uvek bio miliji intrigantni original koji se nalazio u Luvru.

128 $

Den Braun

Kad Sofi potera kola uz anzelize, Langdon joj se obrati: "Slika. ta se nalazilo iza nje?" Oi su joj i dalje bile prikovane za kolovoz. "Pokazau ti kad bezbedno stignemo do ambasade." "Pokazae mi?" iznenaeno upita Langdon. "Ostavio ti je nekakav predmet?" Sofi kratko klimnu glavom. "Sa ugraviranim ljiljanom i inicijalima P.S." Langdon nije verovao svojim uima. Stii emo, mislila je Sofi dok je savijala volan nadesno, otro projurivi pored luksuznog Hotel de Crillon i uletevi u diplomatski kraj Pariza karakteristian po svojim drvoredima. Ambasada se sada nalazila na manje od kilometar i po. Konano je oseala da ponovo moe normalno da die. ak i dok je vozila, misli su joj i dalje bile usredsreene na klju koji se sada nalazio u depu. Mislila je na uspomene vezane za njega od pre mnogo godina, zlatnu glavu oblikovanu u vidu jednokrakog krsta, trouglast oblik njegovog dugakog sredinjeg dela, zareze, ugravirani cvetni peat i slova P.S. Iako teko da je uopte i pomislila na klju tokom svih tih godina, rad u obavetajnim krugovima nauio ju je dosta toga o sigurnosnim sistemima. Neobini klju joj sada vie nije izgledao toliko tajanstveno. Laserski narezana matrica. Nemogue je napraviti njegovu kopiju. Umesto zubaca koji bi pomerali zupanik, sloenu seriju laserski urezanih oznaka na ovom kljuu ispitivalo je elektrino oko. Ukoliko bi oko utvrdilo da se heksagonalne oznake nalaze na tanom rastojanju, tano rasporeene i rotirane, brava bi se otvorila. Sofi nije mogla ni da zamisli ta je klju poput ovoga otvarao, ali je oseala da e to Robert moi da joj kae. Naposletku, opisao je ugravirani peat na kljuu a da ga nikada nije video. Krst na vrhu ukazivao je na to da klju pripada nekakvoj hrianskoj organizaciji, pa ipak Sofi nije znala ni za jednu crkvu koja je upotrebljavala laserski narezane kljueve sa matricom. Pored toga, deda nije bio hrianin... Dokaz za to je videla svojim oima, pre deset godina. Ironino je bilo to to je jedan drugi klju - mnogo uobiajeniji - otkrio Sofi dedinu pravu prirodu. Poslepodne je bilo toplo kada je sletela na aerodrom Sari de Gol i uhvatila taksi. Grand-pere e se iznenaditi to me vidi, mislila je. Dolazei sa poslediplomskih studija u Engleskoj na proleni raspust nekoliko dana ranije,

Da Vinijev kod

* 129

Sofi je jedva ekala da ga vidi i ispria mu sve o metodama ifrovanja o kojima je uila. Meutim, kada je stigla u njihov pariki dom, deda nije bio tamo. Razoarana, znala je da je nije oekivao i da verovatno radi u Luvru. Ali nedelja poslepodne je, shvatila je. Retko radi vikendom. Vikendom je obino... irokog osmeha, Sofi otra do garae. Sigurno nema ni auta. Vikend je. ak Sonijer je prezirao gradsku vonju i koristio je auto samo zbog jednog odredita svog dvorca u Normandiji, severno od Pariza. Sofi je, nakon meseci provedenih u zatoenitvu Londona, bila eljna mirisa prirode. elela je da odmah zapone odmor. Jo uvek je bilo rano vee i ona odlui da krene istog trenutka i iznenadi ga. Pozajmila je auto od prijatelja i zaputila se ka severu, krivudajui kroz pusta, meseinom obasjana brda u blizini Krelija. Stigla je malo posle deset, skrenuvi na privatni prilaz dedinom imanju, vie od kilometar i po dug. Kua je poela da se promalja kroz drvee mamutski, stari zamak ugnjezdio se u umi na padini brda. Sofi je oekivala da deda u ovo doba spava. Meutim, sa uzbuenjem je videla da kua treperi od svetala. Njeno oduevljenje se, meutim, pretvorilo u iznenaenje kada je otkrila da je parking ispunjen kolima - sve sami mercedesi, audiji, jedan rols-rojs. Sofi je zurila za trenutak, a potom prasnu u smeh. Moj deka, uveni usamljenik! ak Sonijer, inilo se, vie se pretvarao nego to je zaista uivao u samoi. Oigledno je prireivao zabavu dok je Sofi bila u koli, a po izgledu automobila zakljuila je da su prisutni neki od najuticajnijih ljudi Pariza. Nestrpljiva da ga iznenadi, ona pouri do glavnih vrata. Kada je stigla do njih, otkrila je da su zakljuana. Pokucala je. Niko nije odgovorio. Zbunjena, ona krenu oko kue i pokua da ue na stranja vrata. I ona behu zakljuana. Nije bilo odgovora. Zauena, stajala je za trenutak i oslukivala. Jedini zvuk koji je ula bilo je cviljenje sveeg normandijskog vazduha dok se kovitlao dolinom. Ni muzike. Ni glasova. Nita. U tiini ume, Sofi pouri ka bonoj strani kue i uspentra se na hrpu drva, priljubljujui lice uz prozor dnevne sobe. Ono to je videla unutra nije imalo nikakvog smisla. "Ovde nema nikoga!" Gde su svi ti ljudi ? Dok joj je srce tuklo, Sofi je otrala do kolibe i uzela rezervne kljueve koje je njen deda drao skrivene ispod korpe sa drvima za potpalu. Potrala je ka glavnim vratima i ula u kuu. Kad je kroila u prazan foaje, kontrolna tabla sigurnosnog sistema je poela da trepe crveno - upozorenje da onaj ko je uao ima deset sekundi da ukuca tanu ifru pre nego to se oglasi alarm.

130 &

DenBraun

Alarm mu je ukljuen tokom zabave? Sofi brzo ukuca ifru i iskljui sistem. U prizemlju ne bese nikoga. Ni na spratu. Dok je silazila niz stepenice, zastala je za trenutak u tiini, pitajui se ta se to dogaa. Tada je ula. Priguene glasove. Izgledalo je da dolaze odnekud ispod nje. Sofi nije mogla ni da zamisli odakle. unuvi, prislonila je uho na pod i oslunula. Da, zvuk je sasvim sigurno dolazio iz zemlje. ulo se pevanje, ili... pojanje? Uplaila se. Jezivije od svega je bilo to to kua nije imala podrum. Barem ga ja nisam videla. Okreui se i prelazei pogledom po dnevnoj sobi, Sofi se zaustavi na jedinom predmetu u itavoj kui koji nije bio na svom mestu - dedinom omiljenom antikvitetu, irokoj Aubusson tapiseriji. Obino je visila na istonom zidu, pored kamina - meutim, veeras je bila sklonjena u stranu na bakarnoj sipki na kojoj je visila, otkrivajui zid koji se nalazio iza nje. Hodajui ka golom drvenom zidu, Sofi je ula kako pojanje postaje glasnije. Oklevajui, ona prisloni uho na drvo. Glasovi su sada bili jasniji i definitivno su pojali... reci koje Sofi nije razabirala. Prostor iza ovog zida je upalj! Pipajui prstima po ivicama drvenih obloga, Sofi je otkrila udubljenje. Bilo je diskretno i umeno napravljeno. Pokretna vrata. Dok joj je srce tuklo, stavila je prst u udubljenje i povukla ga. Uz beumnu preciznost, teki zid kliznuo je u stranu. Iz tame koja se nalazila ispod, glasovi su odzvanjali navie. Sofi se provue kroz vrata i nae se na grubo klesanim kamenim stepenicama koje su se spiralno sputale. Dolazila je u ovu kuu od malena pa ipak nije imala pojma da ove stepenice uopte postoje! Dok je silazila, vazduh je postajao sveiji a glasovi jasniji. Muki i enski. Vidno polje joj je ograniavala spirala stepenica, ali poslednji stepenik se nazirao. Iza njega, ugledala je mali kameni deo poda podruma, osvetljen treperavim narandastim odsjajem vatre. Zadravajui dah, Sofi se spustila niz jo nekoliko stepenika, unuvi da osmotri. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati ta vidi. Prostorija je bila nalik peini - gruba komora kao udubljena u granitu brda. Jedino svetio dolazilo je od baklji koje su se nalazile na zidovima. U sjaju njihovog plamena, tridesetak ljudi stajalo je u krugu u sreditu prostorije. Mora da sanjam, Sofi je rekla sebi. San. ta bi drugo ovo moglo da bude? Svi u prostoriji nosili su maske. ene odevene u bele pauinaste haljine nosile su zlatne cipele. Maske su im bile bele, a u rukama su drale zlatne sfere. Mukarci su nosili crne tunike i crne maske. Izgledali su kao figure ogromnog ahovskog kompleta. Svi u krugu su se njihali napred-natrag, po

Da Vinijev kod

131

jui u znak potovanja prema neemu to se nalazilo na podu ispred njih... neemu to Sofi nije mogla da vidi. Pojanje ponovo postade glasno. Ubrzavalo se. Sada je grmelo. Bre. Uesnici su koraknuli unapred i kleknuli. Tog trenutka, Sofi je konano ugledala ono to su posmatrali. Jo dok je uzmicala u uasu, oseala je kako joj se prizor zauvek urezuje u seanje. Savladana muninom, Sofi se okrete, hvatajui se za kamene zidove dok se penjala uz stepenice. Zatvorivi vrata, izletela je iz naputene kue i obnevidela od suza, vratila se u Pariz. Te noi, razoarana i izdana, spakovala je svoje stvari i otila od kue. Na stolu u trpezariji ostavila je poruku.
BILA SAM TAMO. NEMOJ POKUAVATI DA ME NAE.

Pored poruke, poloila je stari rezervni klju iz kolibe. "Sofi!" misli joj prekide Langdonov glas. "Stani! Stani!" Izranjajui iz seanja, Sofi pritisnu konicu, zaustavivi se uz kripu. "ta je? ta se desilo?!" Langdon je pokazivao niz dugu ulicu ispred njih. Krv joj se zaledila. Stotinak metara ispred njih raskrsnicu je blokiralo par postrance parkiranih kola Sudske policije. Njihova je namera bila oigledna. Odsekli su Aveniju Gabrijel! Langdon tmurno uzdahnu. "Dakle, ambasada je noas nedostupna?" Dalje niz ulicu, dvojica slubenika Sudske policije koji su stajali pored kola zurili su u njihovom pravcu, oigledno radoznali. U redu. Sofi, okreni kola veoma polako. Ubacujui u rikverc, ona izvede pribrano okretanje u tri faze i krene u suprotnom smeru. Dok je odlazila, zaula se kripa guma iza njih. Sirene oivee. Proklinjui, Sofi nagazi na gas.

POGLAVLJE 33
Sofin smart jurio je kroz diplomatsku etvrt, pored ambasada i konzulata. Naposletku, izletee iz sporedne ulice i skrenue nadesno, zaputivi se natrag ka ogromnoj glavnoj ulici anzelizea. Na suvozakom seditu, Langdon je sedeo stisnutih pesnica, stalno se osvrui. Iznenada je poeleo da nije pobegao. Pa i nisi, podsetio je samog sebe. Sofi je odluila da baci bubicu za praenje kroz prozor toaleta. Sada, dok su se jurei udaljavali od ambasade, izvodei slalom kroz redak saobraaj na anzelizeu, Langdon oseti kako mu se mogunost izbora suava. Iako je izgledalo da se Sofi otresla policije, barem privremeno, Langdon je sumnjao da e njihova srea potrajati. Iza upravljaa, Sofi je pretraivala dep svog dempera. Izvadila je mali metalni predmet i pruila mu ga. "Roberte, bolje da pogleda ovo. To je ono to mi je deda ostavio iza Bogorodice meu stenama." Drhtaj iekivanja prostruji njegovim telom. Langdon uze predmet i proui ga. Bio je teak, u obliku krsta. Prva asocijacija je bila da u rukama dri pogrebni pieu - minijaturnu verziju klina koji se pobada u zemlju pored groba. Potom primeti da deo koji izlazi iz krsta ima oblik prizme i trougla. Takoe bio je obeleen sa nekoliko stotina estougaonika koji su, kako je izgledalo, paljivo urezani i nasumice rasporeeni. "To je laserski iseen klju", ree mu Sofi. "Te heksagone ita elektrino oko." Klju? Langdon nikada ne bee video nita nalik tome. "Pogledaj drugu stranu", ree ona, prestrojavajui se i prolazei kroz raskrsnicu. Kada je okrenuo klju, vilica mu se opustila. Tamo, raskono ugraviran u sredini krsta, nalazio se stilizovani cvetni simbol sa inicijalima P.S.! "Sofi", ree on, "ovo je peat o kojem sam ti govorio! Zvanini peat Sionskog priorata." Ona klimnu. "Kao to sam ti rekla, jo davno sam videla taj klju. Rekao mi je da ga vie nikada ne pominjem." Langdonov pogled je jo uvek bio prikovan za gravirani klju. Njegova visokotehnoloka izrada i drevni simbolizam stvarali su jezivu meavinu starog i modernog sveta. "Rekao mi je da klju otvara kutiju u kojoj uva mnoge tajne." Langdona proe jeza kada pokua da zamisli kakve je sve tajne ovek poput aka Sonijera mogao uvati. Nije imao predstavu o tome kako je jed-

Da Vinijev kod

133

no drevno bratstvo dolo do ovako futuristikog kljua. Jedina svrha postojanja Priorata bilo je ouvanje tajne. Tajne koja je nosila neverovatnu mo. Da li je mogue da je ovaj klju u nekakvoj vezi sa tim? Misao ga je oduevila. "Zna li ta otvara ovaj klju?" Sofi je bila razoarana. "Nadala sam se da ti zna." Langdon je utao dok je prevrtao krst u ruci, prouavajui ga. "Izgleda hrianski", navaljivala je Sofi. Langdon nije bio ba ubeen u to. Za razliku od hrianskog, krst je bio etvrtast - sa etiri kraka jednake duine - kakav je postojao hiljadu i pet stotina godina pre hrianstva. Ova vrsta krsta nije imala hrianske konotacije raspea, rimskog sredstva za muenje. Langdona je uvek iznenaivalo koliko je malo hriana koji su pri pogledu na "raspee" bili svesni istorije njihovog simbola, odraene u samom njegovom imenu. "Krst" i "raspee" poticali su od latinskog glagola cruciare - muiti. "Sofi", rekao je, "sve to mogu da ti kaem jeste da se jednokraki krstovi poput ovog smatraju miroljubivim krstovima. Njihova etvrtastost ini ih nepraktinima za raspinjanje, a njihovi identini krakovi, vertikalni i horizontalni, oznaavaju prirodno jedinstvo ene i mukarca, inei ih simboliki doslednima filozofiji Priorata." Ona ga zabrinuto pogleda. "Nema pojma, zar ne?" Langdon se namrti. "Ni najmanje." "U redu, moramo da se sklonimo sa puta." Sofi pogleda u retrovizor. "Treba nam neko sigurno mesto da otkrijemo ta klju otvara." Langdon sa enjom pomisli na svoju udobnu sobu u Ricu. Oigledno, to nije dolazilo u obzir. "A moji domaini na Amerikom univerzitetu u-Parizu?" "Suvie oigledno. Fa e ih proveriti." "Mora da ti poznaje nekoga. ivi ovde." "Fa e pretraiti moje telefonske i i-mejl podatke, razgovarati sa mojim kolegama. Moji kontakti su kompromitovani, a hoteli ne dolaze u obzir jer e nam traiti linu kartu." Langdon se ponovo zapitao da li bi mu bilo bolje da je rizikovao i dopustio da ga Fa uhapsi u Luvru. "Hajde da nazovemo Ambasadu. Mogu da im objasnim o emu se radi pa neka poalju nekoga da se negde nae sa nama." "Da se nae sa nama?" Sofi se okrete i pogleda ga kao da je poludeo. "Roberte, ti sanja. Tvoja ambasada ima ogranienu nadlenost. Ako bi poslali nekoga, smatralo bi se da pomau beguncu koga goni francuska policija. Nema anse. Ako ueta u svoju ambasadu i zatrai privremeni azil, to je jedna stvar, ali da trai od njih da se suprotstave francuskim snagama zakona?" Ona odmahnu glavom. "Nazovi svoju ambasadu i oni e ti rei da se preda Fuu i izbegne dalje komplikacije. Potom e obeati da e preko svih

134 &

Den Braun

moguih diplomatskih kanala pokuati da ti obezbede poteno suenje." Pogledala je niz elegantnih izloga na anzelizeu. "Koliko gotovine ima?" Langdon pogleda u novanik. "Sto dolara. Nekoliko evra. Zato?" "A kreditne kartice?" "Naravno." Dok je Sofi ubrzavala, Langdon je znao da pravi plan. Ispred njih, na kraju anzelizea, stajala je Trijumfalna kapija -Napoleonov oma sopstvenoj vojnoj moi, visok pedeset metara - okruen najveom krunom raskrsnicom u Francuskoj, gigantom od devet traka. Dok su prilazili krunom toku, Sofin je pogled ponovo bio prikovan za retrovizor. "Trenutno smo im pobegli", ree ona, "ali neemo izdrati ni narednih pet minuta ako ostanemo u ovim kolima." Pa hajde da ukrademo neka druga, mislio je Langdon, sada kada smo ve kriminalci. "Sta e uraditi?" Sofi se zaputi u kruni tok. "Veruj mi." Langdon nije odgovorio. Poverenje ga nije daleko dovelo veeras. Sklanjajui rukav sakoa, pogleda na sat - retkost, kolekcionarska serija runih satova sa likom Mikija Mausa, poklon od roditelja za deseti roendan. Iako je njegov klinaki izgled esto nailazio na zauene poglede, Langdon nikada nije imao nijedan drugi sat. Diznijeve animacije su predstavljale njegov prvi susret sa magijom oblika i boje, a Miki je sada sluio kao stalno podseanje da treba ostati mlad u srcu. Tog trenutka, meutim, Mikijeve ruke su bile rairene pod neobinim uglom, pokazujui jednako neobino vreme. 2:51 ujutro. "Zanimljiv sat", ree Sofi, bacajui pogled na njegovu ruku i usmeravajui kola kroz iroki kruni tok u smeru obrnutom od smera kazaljke na satu. "Duga pria", odgovori Langdon, ponovo navlaei rukav. "Pretpostavljam da bi morala biti." Kratko se osmehnu i izae iz krunog toka, kreui ka severu, udaljavajui se od centra grada. Jedva stiui na dva zelena svetla, doli su do tree raskrsnice i skrenuli desno, na Bulevar Maleerb. Napustili su bogate, drveem oiviene ulice diplomatskog kraja i zaronili u sumorniji radniki kraj. Sofi brzo skrenu levo, i trenutak kasnije, Langdon shvati gde su se nalazili. eleznika stanica Sen-Lazar. Ispred njih, stanica sa staklenim krovom liila je na pastore avionskog hangara i staklenika. Evropske stanice nikada nisu spavale. ak i u to doba, pola tuceta taksista besposleno je stajalo pred glavnim ulazom. Prodavci sa svojim kolicima sa sendviima i mineralnom vodom, namrteni klinci sa ruksacima izlazili su iz stanice, trljajui oi i pokuavajui da shvate u kojem su to sada gradu. Gore uz ulicu, dvojica policajaca upuivali su zbunjene turiste u kom pravcu treba da krenu.

Da Vinijev kod

135

Sofi zaustavi smart iza niza taksija u zabranjenoj zoni uprkos tome to je bilo dovoljno mesta za parkiranje preko puta. Pre nego to je stigao da je pita ta se deava, Sofi je izala iz kola. urno je prila taksiju ispred njih i poela da razgovara sa vozaem. Kada je izaao iz kola, Langdon vide kako Sofi prua taksisti pozamani smotuljak novanica. Taksista klimnu i potom, na Langdonovo zaprepaenje, odjuri bez njih. "ta se dogodilo?" upita Langdon, pridruujui se Sofi na ivinjaku dok je taksi nestajao u daljini. Sofi je ve kretala ka ulazu u elezniku stanicu. "Pouri. Kupujemo dve karte za prvi sledei voz koji odlazi iz Pariza." Langdon je ubrzao korak. Ono to je poelo kao jurnjava od kilometar i po do Amerike ambasade sada se pretvorilo u pravu evakuaciju iz Pariza. Langdonu se ta ideja sve manje dopadala.

PoglavljE 34
Voza koji je saekao biskupa Aringarosu na Meunarodnom aerodromu Leonardo da Vini zaustavio je mali, neugledni crni fiat sedan. Aringarosa se seao vremena kada su sva vozila Vatikana bila velika i luksuzna sa grbom i zastavicama sa znakom Svete stolice. Ti dani su proli. Auto Vatikana sada je bio nepretenciozan i gotovo uvek neobeleen. Vatikan je tvrdio da je to zbog smanjenja trokova - kako bi se bolje sluilo pastvi, ali Aringarosa je sumnjao da se radi o sigurnosnim merama. Svet je poludeo, a u mnogim delovima Evrope pokazivanje ljubavi prema Isusu Hristu bilo je isto kao da ste nacrtali metu na krovu svojih kola. Obmotavajui svoju crnu mantiju oko sebe, Aringarosa se smesti na zadnje sedite i pripremi za dugu vonju do zamka Gandolfo. Bie to ista putanja kao i pre pet meseci. Prologodinji put u Rim, uzdahnuo je. Najdua no u mom ivotu. Pre pet meseci, Vatikan ga je nazvao da se momentalno pojavi u Rimu. Nisu dali nikakvo objanjenje. Vae karte su na aerodromu. Sveta stolica zadrava veo misterije, ak i kada je njeno najvie svetenstvo u pitanju. Aringarosa je pretpostavljao da ga zovu zbog slikanja jer su papa i dragi zvaninici Vatikana hteli da iskoriste nedavni javni uspeh sekte Opus Dei - zavretak gradnje njihovog Nacionalnog taba u Njujorku. Architectural Digest je zgradu sekte Opus Dei proglasio za "sjajni svetionik katolianstva suptilno utopljen u savremeno okruenje", a u poslednje vreme se inilo da Vatikan privlai sve to ukljuuje re "savremeno". Aringarosa nije imao drugog izbora do da prihvati poziv, iako nevoljno. Budui da nije bio potovalac trenutne papske administracije, Aringarosa je, poput veine konzervativnog svetenstva, sa tekom zabrinutou posmatrao stupanje pape u prvu godinu svoje slube. Liberal bez premca, Njegova svetost je obezbedila papsko mesto preko jedne od najkontroverznijih i najneobinijih konklava u istoriji Vatikana. Sada, umesto da bude ponizan zbog svog neoekivanog stupanja na vlast, Sveti otac nije gubio vreme. Oslanjajui se na neiscrpni talas liberalne podrke unutar Saveta kardinala, papa je svojom papskom misijom proglasio "podmlaivanje vatikanske doktrine i osavremenjivanje katolicizma za novi milenijum." U prevodu to je znailo, plaio se Aringarosa, da je zapravo bio dovoljno arogantan i pomislio kako mu se moe da menja Boje zakone i povrati srca onih koji su smatrali da su naela pravog katolicizma previe zahtevna za dananje vreme.

Da Vinijev kod

137

Aringarosa je koristio sav svoj politiki uticaj - koji nije bio zanemarljiv ukoliko se uzmu u obzir broj lanova organizacije Opus Dei ali i njihovi bankovni rauni - da ubedi papu i njegove savetnike da smekavanje crkvenih zakona ne samo da je bezboniko i kukaviko delo, nego i politiko samoubistvo. Podsetio ih je da je prethodno petljanje sa crkvenim zakonom - fijasko Vatikana - ostavilo uasno naslee: posete crkvi su sada spale na najnie grane, donacije su presuivale, a katolikih svetenika nije bilo dovoljno ni za crkvenu slubu. Ljudima je od Crkve potrebno ustrojstvo i usmerenje, insistirao je Aringarosa, a ne dodvoravanje i poputanje! Te noi, pre nekoliko meseci, kada je Fiat krenuo sa aerodroma, Aringarosa se iznenadio to se uputio ne prema Vatikanu nego ka istoku, uz opasnu planinsku cestu. "Kuda idemo?" upitao je vozaa. "Olbanska brda", odgovorio je ovek. "Va sastanak je u zamku Gandolfo." Papinoj letnjoj rezidenciji? Aringarosa tamo nikada nije bio, niti je imao elju da je vidi. U ovoj citadeli iz esnaestog veka nalazila se i Specula Vaticana - Vatikanska opservatorija -jedna od najopremljenijih astronomskih opservatorija u Evropi. Aringarosa se nikada nije slagao sa venom potrebom Vatikana da se petlja u nauku. Koji je smisao meanja nauke i vere? Nepristrasnom naukom se nikako nije mogao baviti ovek koji veruje u Boga. S druge strane, religija nije poivala na naunim dokazima. Ipak, evo ga, pomisli on kad ugleda zamak Gandolfo kako se izdie na novembarskom nebu ispunjenom zvezdama. Sa prilaznog puta, Gandolfo je liio na veliko kameno udovite koje se sprema na samoubilaki skok. Smeten na samoj ivici stene, zamak se nadnosio nad kolevkom italijanske civilizacije - dolinom gde su se Rimljani borili sa ilirskim plemenom Albana. ak je i silueta zamka Gandolfo bila prizor koji se pamti - impresivan primer kaskadne, odbrambene arhitekture, graevina koja odraava snagu ovog dramatinog poloaja na liticama. Aringarosa je sa tugom gledao dve ogromne aluminijumske teleskopske kupole na krovu, zbog ega je ova nekada dostojanstvena graevina izgledala poput ponosnog ratnika koji nosi dva lakrdijaka eira. Kada je izaao iz kola, mladi jezuitski svetenik pouri da ga doeka. "Biskupe, dobrodoli. Ja sam otac Mangano. Astronom." Blago tebi. Aringarosa zaguna u znak pozdrava i poe za domainom ka holu zamka - velikom otvorenom prostoru iji je dekor inila meavina renesansne umetnosti i prizora iz astronomije. Sledei svog vodia uz iroke mermerne stepenice, Aringarosa ugleda znakove koji su upuivali ka konferencijskim centrima, naunim amfiteatrima i turistikim informativnim slubama. udilo ga je kako Vatikan ni na jednom koraku nije uspevao da

138 *

Den Braun

prui jasne, dosledne smernice za duhovni razvitak, pa ipak je nekako nalazio vremena da turistima dri predavanja iz astrofizike. "Kaite mi", obrati se Aringarosa mladom sveteniku, "od kada to rep ide ispred psa?" Svetenik ga zaueno pogleda. "Molim?" Aringarosa odmahnu rukom, odluivi da se te veeri ne uputa ponovo u isti napad. Vatikan je poludeo. Poput lenjog roditelja kome je lake da se povinuje hirovima razmaenog deteta nego da ostane nepokolebljiv i okrene ga ka pravim vrednostima, Crkva je sve vie smekavala, pokuavajui da sama sebe ponovo izmisli kako bi ugodila zabludeloj svetini. Hodnik na poslednjem spratu bio je irok, luksuzno opremljen, i vodio je samo u jednom pravcu - ka ogromnim duplim vratima na kojima je stajala bakarna ploica. BIBLIOTECA ASTRONOMICA Aringarosa bee uo za ovo mesto - vatikanska Astronomska biblioteka - za koju se prialo da sadri vie od dvadeset i pet hiljada naslova, meu kojima su se nalazila i dela Kopernika, Galileja, Keplera, Njutna i Sekija. Navodno, ovo je takoe i mesto na kojem su najvii papini slubenici odravali privatne sastanke... Pribliavajui se vratima, biskup Aringarosa nije mogao ni da zamisli kakva ga okantna vest unutra eka, kao ni smrtonosni niz dogaaja koje e ona pokrenuti. Tek sat vremena kasnije, kada je teturajui se izaao sa sastanka, shvatio je uasne implikacije te vesti. Za est meseci od danas! mislio je. Neka nam je Bog u pomoi! Sada, sedei u fijatu, biskup Aringarosa shvati da mu se na samu pomisao o tom sastanku ake steu u pesnice. Opustio je stisak i naterao samog sebe da polako udahne, oputajui miie. Sve e biti u redu, pomislio je dok je Fiat zavijao navie, ka planinama. Ipak, poeleo je da njegov mobilni telefon zazvoni. Zato me Uitelj nije nazvao? Trebalo bi da je kljuni kamen sada ve kod Sajlasa. Pokuavajui da smiri nerve, biskup se usredsredi na ljubiasti ametist na svom prstenu. Oseajui teksturu runo raene aplikacije mitre i biskupskog tapa, kao i ploice dijamanta, podseti se da je taj prsten bio simbol moi mnogo manje od one koju e uskoro stei.

33
Unutranjost stanice Sen-Lazar bila je nalik svakoj drugoj eleznikoj stanici u Evropi, zjapea otvoreno-zatvorena peina proarana uobiajenim inventarom - beskunicima koji su drali kartonske natpise, grupom studenata sa podonjacima koji su spavali na ruksacima uz svoje portabl MP3 plejere, i gomilom nosaa prtljaga obuenih u plavo koji su puili. Sofi podie pogled ka ogromnoj tabli polazaka. Crne i bele ploice zauzee novi poloaj, okreui se nadole dok se informacija menjala. Kada je obavetenje bilo ispisano, Langdon pogleda ta se nudi. Stavka na vrhu je glasila: LILLE - RAPIDE - 3:06 "Kad bi bar ranije kretao", ree Sofi, "ali moraemo sa tim da se zadovoljimo." Ranije? Langdon pogleda na sat. 2:59. Voz je polazio za sedam minuta a jo uvek nisu bili ni karte kupili. Sofi ga povede ka alteru i ree: "Kupi nam dve karte kreditnom karticom." "Zar se upotreba kreditnih kartica ne moe pratiti..." "Upravo tako." Langdon odlui da vie nita ne pita Sofi Nevo. Koristei viza karticu, kupio je dve karte do Lila i predao ih Sofi. Ona ga sada povede napolje, ka peronima, gde se zauo poznati ton sa razglasa i glas koji je pozivao poslednje putnike za Lil da se ukrcaju. esnaest koloseka prualo se ispred njih. U daljini, sa desne strane, na peronu tri, voz za Lil pitao je i isputao paru spremajui se za polazak, ali Sofina ruka je ve bila provuena ispod Langdonove dok ga je vodila ba u suprotnom smeru. Pourie kroz sporedni hol, pored non-stop otvorenog kafea, i konano kroz sporedni ulaz izaoe na mirnu ulicu na zapadnoj strani stanice. Usamljeni taksi stajao je pored ulaza. Voza je spazio Sofi i farovima dao signal. Sofi uskoi na zadnje sedite. Langdon takoe. Dok se taksi udaljavao od stanice, Sofi izvadi njihove upravo kupljene karte i iscepa ih. Langdon udahnu. Dobro potroenih sedamdeset dolara. Tek kad je taksi uhvatio monoton ritam kretanja ka severa ulicom Klii, Langdon je osetio da su zaista pobegli. Kroz prozor sa desne strane video je

140 *

Den Braun

Monmartr i prelepu kupolu Svetog Srca. Prizor je kvario blesak policijskih svetala koja su proletela pored njih, u suprotnom smeru. Langdon i Sofi se sagnue dok su se sirene gubile u daljini. Sofi je rekla vozau da se jednostavno zaputi van grada, a po njenoj vrsto stisnutoj vilici Langdon je znao da smilja sledei potez. Langdon ponovo proui klju u obliku krsta, posmatrajui ga naspram svetla, prinosei ga blie oima u pokuaju da pronae bilo kakvu oznaku koja bi otkrila gde je klju napravljen. Pod sporadinim svetlom prolazeih kola video je samo peat Priorata. "To nema smisla", naposletku ree. "Koji deo?" "To to se tvoj deda toliko namuio zbog kljua sa kojim ne zna ta da radi." "Slaem se." "Jesi li sigurna da nije napisao nita drugo na poleini slike?" "Pregledala sam itavu povrinu. Ovo je sve to se tamo nalazilo. Klju, gurnut iza slike. Videla sam peat Priorata, strpala klju u dep, i potom smo otili." Langdon se namrti, gledajui u tupi kraj trouglastog kljua. Nita. Napreui oi, prineo je klju blie i pregledao ivicu glave kljua. Ni tamo nije bilo niega. "Mislim daje ovaj klju nedavno oien." "Zato?" "Mirie na alkohol za ienje." Ona se okrete. "Molim?" "Mirie kao da ga je neko izglancao sredstvom za ienje." Langdon prinese klju nosu i omirisa ga. "Miris je jai sa druge strane." Ponovo ga prevrnu. "Da, osnova mirisa je alkohol, kao da je trljan sredstvom za ienje ili..." Langdon zastade. "ta je bilo?" On nakrivi klju na svetlu i pogleda glatku povrinu irokog kraka krsta. inilo se da na pojedinim mestima svetluca... kao daje bio mokar. "Koliko si dobro pregledala poleinu ovog kljua pre nego to si ga stavila u dep?" "Molim? Ne dobro. Bila sam u urbi." Langdon se okrete ka njoj. "Ima li jo uvek crno svetio?" Sofi posegnu u dep i izvadi ultraljubiastu lampu. Langdon je uze i ukljui, usmeravajui svetlost ka poleini kljua. Istog trenutka, poleina zasja. Na njoj se nalazio natpis. Rukopis je ukazivao na brzinu, ali je ipak bio itak. "Pa", ree Langdon, smeei se. "Mislim da znamo otkud miris alkohola."

Da Vinijev kod

141

Sofi je zapanjeno zurila u ljubiasti natpis na poleini kljua. Ulica Hakso 24. Adresa! Deda je zapisao adresu! "Gde se to nalazi?" pitao je Langdon. Sofi nije imala pojma. Nagnula se napred i uzbueno upita vozaa: "Connaissez-vous la Rue Haxo?" Voza razmisli trenutak i potom klimnu glavom. Ree da je to blizu teniskih terena u zapadnom predgrau Pariza. Zatraila je da ih odmah odveze tamo. "Najbri put vodi kroz Bulonjsku umu", ree joj voza na francuskom. "Je li to u redu?" Sofi se namrti. Mogla je da smisli manje skandalozne putanje, ali noas nije bila probirljiva. "Da." Moemo ba i da okiramo Amerikanca u poseti. Sofi ponovo pogleda klju i zapita se ta bi to moglo da se nalazi u ulici Hakso broj 24. Crkva? Neka vrsta sedita Priorata? Misli joj se ponovo ispunie prizorima tajnog rituala kojem je prisustvovala u podzemnoj peini pre deset godina, i ona duboko uzdahnu. "Roberte, moram mnogo toga da ti ispriam." Zastade, gledajui ga u oi dok je taksi jurio ka zapadu. "Ali pre toga hou da me upozna sa svim to zna o tom Sionskom prioratu."

POGLAVLJE

36

Ispred Salle des Etats, Bezu Fa se puio od gneva dok je uvar Luvra Gruar objanjavao kako su ga Sofi i Langdon razoruali. Zato jednostavno nisi pucao kroz prokletu sliku? "Kapetane?" Porunik Kole dolazio je ka njima iz pravca komandnog centra. "Kapetane, upravo su javili. Pronali su kola agenta Nevo." "Je li stigla do ambasade?" "Ne. Do eleznike stanice. Kupili su dve karte. Voz je upravo krenuo." Fa otpusti uvara Gruara i povede Kolea ka najblioj nii, obraajui mu se priguenim glasom. "Koje je odredite?" "Lil." "Verovatno je zamka." Fa uzdahnu, smiljajui plan. "U redu, obavestite narednu stanicu, zaustavite voz i pretraite ga, za svaki sluaj. Ostavite njena kola tamo gde jesu i neka policajci u civilu motre na njih u sluaju da se vrate. Poalji ljude da pretrae ulice oko stanice, moda su pobegli peke. Idu li autobusi sa stanice?" "Ne u ovo doba, gospodine. Jedino taksiji." "Dobro. Ispitajte taksiste. Proverite jesu li neto videli. Potom kontaktirajte dispeere taksi udruenja i dajte im njihove opise. Ja u pozvati Interpol." Kole je bio iznenaen. "Izdaete poternicu?" Fa je alio zbog potencijalne sramote, ali nije imao izbora. Stegni mreu, i to vrsto. Prvi sat je bio kljuan. U toku tog prvog sata, begunci su predvidljivi. Uvek su im potrebne iste stvari. Putovanje. Smetaj. Novac. Sveto trojstvo. Interpol je imao mo da uini da sva tri nestanu za tren oka. Ako poalje faksom fotografije Langdona i Sofi parikim putnim vlastima, hotelima i bankama, jer Interpol nita ne preputa sluaju - nema naina da napuste grad, nema mesta na kojem bi se mogli sakriti i nema naina da podignu gotovinu a da ih ne prepoznaju. Obino bi se begunci uspaniili na ulici i uinili neto nepromiljeno. Ukrali kola. Opljakali prodavnicu. U oaju upotrebili kreditnu karticu. Koju god greku da poine, brzo bi lokalnim vlastima otkrili gde se nalaze. "Samo za Langdona, zar ne?" Kole ree. "Neete raspisati poternicu za Sofi Nevo. Ona je na agent." "Naravno da u izdati poternicu i za njom!" brecnu se Fa. "Kakva je svrha da se izda poternica za njim ako e ona obavljati sav prljav posao umesto njega? Planiram da proverim njen dosije - prijatelje, porodicu, line kontakte

Da Vinijev kod

143

- svakoga kome bi se mogla obratiti za pomo. Ne znam ta misli da radi, ali to e je kotati mnogo vie od gubitka posla!" "elite da budem na telefonima ili na terenu?" "Na terenu. Idi na elezniku stanicu i upravljaj ekipom. Uzde su u tvojim rukama, ali nemoj uiniti nijedan korak a da se ne konsultuje sa mnom." "Da, gospodine." Kole istra. Fa je ukoeno stajao u nii. Kroz prozor je video kako staklena piramida sjaji, dok je njen odraz podrhtavao na talasima koje je vetar pokretao u fontanama. Iskliznuli su mi kroz prste. Sam sebi naredi da se opusti. ak bi i iskusni terenski agent teko izdrao pritisak koji se Interpol spremao da primeni. ifrantkinja i nastavnik? Nee izdrati ni do zore.

tavu 31
Gusto poumljen park poznat kao Bulonjska uma nazivali su mnogim imenima, ali za poznavaoce Pariza on je bio "Vrt zemaljskih zadovoljstava". Ovaj epitet se, uprkos tome to je zvuao veoma laskavo, odnosio upravo na suprotno. Svako ko je video okantnu Boovu sliku istog naziva shvatao je aluziju; slika je, poput ume, bila mrana i izopaena - istilite za udake i fetiiste. Nou su krivudave staze ume bivale oiviene stotinama svetlucavih tela za iznajmljivanje, koja su mogla zadovoljiti i najskrivenije, neizgovorene elje - mukaraca, ena i onih izmeu. Dok je Langdon sabirao misli da zapone priu o Sionskom prioratu, njihov taksi je proao kroz umoviti ulaz u park i na raskrsnici pokrivenoj kaldrmom skrenuo ka zapadu. Langdonu nije bilo lako da se skoncentrie; grupice nonih stanovnika parka ve su poinjale da izranjaju iz senki i pokazuju svoju robu pri svetlosti farova. Ispred njih, dve tinejderke u toplesu vatreno su piljile u unutranjost njihovih kola. Iza njih, dobro nauljeni crnac u tangama okrenuo se i pokazivao stranjicu. Iza njega, predivna plavua zadigla je mini suknju, otkrivajui da, zapravo, i nije ena. Zaboga! Langdon je odvratio pogled i duboko uzdahnuo. "Priaj mi o Sionskom prioratu", rekla je Sofi. Langdon klimnu, pomislivi kako nema manje prikladne pozadine za legendu koju se spremao da ispria. Pitao se odakle da pone. Istorija bratstva protezala se na vie od jednog milenijuma... predstavljajui zapanjujuu hroniku tajni, ucena, izdaje, pa ak i brutalnih muenja od strane razgnevljenog pape. "Sionski priorat", poeo je on, "osnovao je 1099. godine u Jerusalimu francuski kralj Godfroa Bujonski, neposredno nakon osvajanja grada." Sofi klimnu, pogleda prikovanog za njega. "Kralj Godfroa navodno je uvao izuzetno monu tajnu - tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jo od vremena Hrista. Plaei se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti, osnovao je tajno bratstvo - Sionski priorat - i zakleo ih da uvaju njegovu tajnu tako to e je prenositi sa kolena na koleno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod ruevinama Irodovog hrama, koji je bio izgraen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, verovao je Priorat, potvrivali istinitost mone tajne koju je uvao kralj Godfroa Bujonski i bili su toli ko opasni da Crkva ne bi prezala ni od ega u pokuajima da ih se domogne." Sofi je bila zbunjena.

Da Vinijev kod

145

"Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vreme, ti dokumenti moraju biti izvaeni ispod ruevina hrama i zauvek zatieni, kako se istina ne bi zauvek izgubila. Da bi doli do tog cilja, Priorat je osnovao vojno krilo - grupu od devet vitezova nazvanih Siromani vitezovi Isusa Hrista i Solomonovog hrama." Langdon zastade. "Poznatijih kao vitezovi templari." Sofi iznenaeno podie pogled, pokazujui da je za njih ula. Langdon je dovoljno esto predavao o vitezovima templarima pa je znao da su gotovo svi na planeti uli za njih. Za naunike, istorija templara predstavljala je nesigurni teren u kojem su se injenice, predanja i pogrene informacije preplitale u tolikoj meri da je bilo nemogue dopreti do prave istine. Langdon je kad god je mogao izbegavao da pomene templare jer je to bez izuzetka izazivalo bujicu komplikovanih pitanja koja su se ticala raznih teorija zavere. Sofi je ve izgledala zbunjeno. "Hoe da kae da je Sionski priorat osnovao red vitezova templara kako bi povratio zbirku tajnih dokumenata? Ja sam mislila da su templari osnovani kako bi titili Svetu zemlju." "To je esta zabluda. Ideja zatite hodoasnika bila je maska pod kojom su templari obavljali svoju misiju. Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji bili su dokumenti ispod ruevina hrama." "I jesu li ih pronali?" Langdon se naceri. "Niko to ne zna zasigurno. Meutim, oko jedne stvari se svi naunici slau: vitezovi su otkrili neto dole ispod ruevina... neto zbog ega su postali nezamislivo bogati i moni." Langdon joj na brzinu prui standardni nauni pregled zvanine istorije vitezova templara, objanjavajui kako su oni u Svetoj zemlji boravili za vreme Drugog krstakog rata rekavi kralju Baldvinu II da su tamo zbog zatite hrianskih hodoasnika na putevima. Iako nisu bili plaeni i iako su se zavetovali na siromatvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno sklonite, zatraivi od njega dozvolu da se smeste u talama u ruevinama Hrama. Kralj Baldvin je odobrio ovaj zahtev. Ovakav neobian izbor smetaja, objasnio je Langdon, bio je sve samo ne sluajan. Vitezovi su verovali da su dokumenti koje je Priorat traio zakopani duboko ispod ruevina - ispod Svetinje nad svetinjama, svete prostorije za koju se verovalo da je u njoj boravio sam Bog. Bukvalno, ispod samog srca jovrejske vere. Gotovo deset godina je devet vitezova ivelo u ruevinama, prokopavajui vrste stene u potpunoj tajnosti. Sofi ga pogleda. "I kae da su neto otkrili?" "Sasvim sigurno jesu", ree Langdon, objanjavajui kako im je zato bilo potrebno devet godina, ali da su konano pronali ono za im su tragali. Odneli su blago iz hrama i otputovali u Evropu, gde se njihov uticaj, kako se inilo, uvrstio preko noi.

146*.

Den Braun

Niko nije zasigurno znao da li su vitezovi ucenili Vatikan ili je Crkva jednostavno pokuala da kupi utanje vitezova, ali papa Inoentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranienu mo, i budui iznad zakona, proglaeni su za vojsku nezavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politikih. Uz ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana, vitezovi templari su se proirili zapanjujuom brzinom, kako brojano tako i u smislu politikog uticaja, gomilajui ogromna imanja u preko deset zemalja. Poeli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplauju kamatu, udarajui na taj nain temelje savremenom bankarstvu i jo vie poveavajui svoje bogatstvo i uticaj. Do 1300-ih, zahvaljujui podrci Vatikana, vitezovi su stekli toliku mo daje papa Kliment V odluio da se neto mora preduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari unite a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan oigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa Kliment izdao je tajna zapeaena nareenja koja je trebalo da njegovi vojnici irom Evrope otvore u isto vreme, u petak, 13. oktobra 1307. godine. U zoru trinaestog, nareenja su otpeaena. U papinom pismu se tvrdilo da je papa lino imao viziju u kojoj ga Bog upozorava da su vitezovi templari jeretici i krivi za oboavanje avola, homoseksualizam, oskrnavljenje krsta, sodomiju i ta sve ne. Bog je od pape Klimenta zatraio da oisti zemlju tako to e pohvatati sve vitezove i muiti ih dok ne priznaju sve svoje zloine protiv Boga. Klimentova makijavelistika operacija izvedena je sa vrhunskom preciznou. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, mueni bez milosti i naposletku spaljeni na lomai kao jeretici. Odjeci te tragedije jo uvek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti smatra nesrenim danom. Sofi je bila zbunjena. "Vitezovi templari su istrebljeni? Mislila sam da bratstva templara i danas postoje." "I postoje, pod razliitim nazivima. Uprkos Klimentovim lanim optubama i svesrdnim upinjanjem da se vitezovi unite, templari su imali mone saveznike. Neki od njih su uspeli da izbegnu istku Vatikana. Prava Klimentova meta, moni koveg sa blagom odnosno dokumenti koji su oigledno predstavljali izvor moi templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povereni Sionskom prioratu. Veo tajnovitosti uvao ih je na sigurnom, van dometa Vatikana. Priorat je dokumente uvane u Parizu pod okriljem noi prokrijumario do templarskih brodova u La Roelu." "Kuda su dokumenti poslani?" Langdon slee ramenima. "Odgovor na to pitanje poznat je jedino Sionskom redu. Zahvaljujui tome to su ovi dokumenti i danas meta stalnog is-

Da Vinijev kod

147

traivanja i nagaanja, veruje se da su premetani i ponovo sakrivani nekoliko puta. Trenutna nagaanja kau da se nalaze negde u Ujedinjenom kraljevstvu." Sofi je bila zbunjena. "Hiljadu godina su se", nastavio je Langdon, "legende o ovoj tajni prenosile sa kolena na koleno. itava zbirka dokumenata, njena mo i tajna koju ona krije postali su poznati pod jednim imenom - Sangreal. Stotine knjiga napisane su na tu temu, i malo je misterija koje su izazvale toliko interesovanje meu istoriarima kao Sangreal." "Sangreal? Ima li ta re ikakve veze sa francuskom reci sang ili panskom sangre - to znai 'krv'?" Langdon klimnu. Krv se nalazila svuda oko Sangreala, pa ipak ne na nain koji je Sofi imala na umu. "Legenda je sloena, ali vano je upamtiti da Priorat uva dokaz i navodno eka pravi istorijski trenutak da otkrije istinu." "Kakvu istinu? Koja bi tajna mogla biti toliko mona?" Langdon duboko uzdahnu i pogleda kroz prozor, u podzemlje Pariza koje je vrebalo u senkama. "Sofi, re sangreal je stara re. Tokom godina je prerasla u drugi termin... savremenije ime." Zastade. "Kada ti kaem savremeni naziv, videe da ve zna mnogo o tome. U stvari, gotovo svi na svetu su uli za priu o Sangrealu." Sofi je bila skeptina. "Ja nisam nikada ula za nju." "Naravno da jesi." Langdon se nasmeio. "Samo si navikla da je uje pod imenom 'Sveti gral'."

38
Na zadnjem seditu taksija, Sofi je zurila u Langdona. Mora da se ali. "Sveti gral?" Langdon klimnu glavom, ozbiljnog lica. "Sveti gral je bukvalno znaenje termina Sangreal. Izraz potie od francuskog sangraal, to se razvilo u Sangreal, i naposletku podeljeno na dve reci, San Greal." Sveti gral. Sofi se postidela to nije odmah uoila etimoloke veze. Ipak, Langdonova tvrdnja za nju jo uvek nije imala smisla. "Mislila sam da je Sveti gral putir. Upravo si mi rekao daje Sangreal zbirka dokumenata koji otkrivaju neku mranu tajnu." "Da, ali dokumenti ine samo polovinu blaga Svetog grala. Oni su zakopani zajedno sa samim Gralom... i otkrivaju njegovo pravo znaenje. Dokumenti su vitezovima templarima dali toliku mo upravo zato to otkrivaju pravu prirodu Grala." Pravu prirodu Grala? Sofi tek sada nije nita shvatala. Mislila je da je Sveti gral bio putir iz kojeg je Isus pio na Tajnoj veeri i u koju je kasnije Josif iz Arimateje uhvatio Hristovu krv na raspeu. "Sveti gral je Hristov putir", ree ona. "Moe li biti jednostavnije?" "Sofi", proaputa Langdon, naginjui se ka njoj, "prema Sionskom prioratu, Sveti gral uopte nije putir. Oni tvrde da je legenda o Svetom gralu - kao o putiru zapravo genijalno osmiljena alegorija. Odnosno, da pria o Svetom gralu koristi putir kao metaforu za neto drugo, neto daleko monije." On zastade. "Neto to se savreno uklapa u sve to je tvoj deda veeras pokuavao da nam kae - ukljuujui i simbolike reference na sveti enski princip." Jo uvek nije shvatala. U Langdonovom strpljivom osmehu je videla da saosea sa njenom zbunjenou, a u njegovim oima da veruje u ono to govori. "Ali ako Sveti gral nije putir", upita ona, "ta je?" Langdon je znao da ovo pitanje sledi, no ipak nije bio siguran kako da joj odgovori. Ukoliko priu ne smesti u odgovarajui istorijski kontekst, Sofi e se zbuniti - upravo kao i Langdonov urednik pre nekoliko meseci kada mu je predao radnu verziju rukopisa. "Ovaj rukopis tvrdi ta?" zagrcnuo se njegov urednik, sputajui au sa vinom na sto i zurei u njega preko napola pojedenog ruka. "Nije mogue da si ozbiljan." "Dovoljno ozbiljan da provedem godinu dana u istraivanju."

Da Vinijev kod

149

Istaknuti njujorki urednik Donas Fokman nervozno je gladio bradicu. Fokman je, bez sumnje, u toku svoje bogate karijere uo dovoljno besmislenih ideja, no ova ga je, inilo se, ostavila bez teksta. "Roberte", naposletku ree, "nemoj me pogreno shvatiti. Oboavam to to radi i bilo je zabavno saraivati sa tobom - ali ako pristanem da objavim jednu ovakvu ideju, ljudi e mi mesecima demonstrirati ispred kancelarije. Pored toga, to e unititi tvoju reputaciju. Ti si istoriar sa Harvarda, za ime boga, a ne neko popularno arlatansko piskaralo koje eli da zaradi na brzinu. Gde si zaboga mogao nabaviti dovoljno verodostojnih dokaza koji podravaju jednu takvu teoriju?" Uz nemi osmeh Langdon izvue list papira iz depa svog sakoa od tvida i predade ga Fokmanu. Na stranici se nalazila bibliografija od preko pedeset naslova - knjiga dobro poznatih istoriara, nekih savremenih, nekih vekovima starih - od kojih su mnoge bili akademski bestseleri. Svi naslovi navodili su istu premisu koju je Langdon upravo izneo. Dok je prolazio kroz listu, Fokman je izgledao poput oveka koji je upravo otkrio da je zemlja zapravo ravna. "Znam neke od ovih autora. Oni su... pravi istoriari!" Langdon se naceri. "Kao to vidi, Donas, nije to samo moja teorija. Ona je prisutna ve dugo. Ja se jednostavno nadovezujem na nju. Nijedna knjiga jo nije istraivala legendu o Svetom gralu iz simbolikog ugla. Ikonografski dokazi koje sam pronaao kako bih potkrepio ovu teoriju su, pa da kaem, zapanjujue ubedljivi." Fokman je jo uvek zurio u spisak. "Boe, jednu od ovih knjiga je napisao ser Li Tibing - britanski kraljevski istoriar." "Tibing je veliki deo svog ivota posvetio prouavanju Svetog grala. Sreo sam se sa njim. On mi je, zapravo, pruio znaajan deo inspiracije. On veruje, Donas, kao i ostali sa tog spiska." "Hoe da kae da svi ovi istoriari zapravo veruju..." Fokner zauta, oigledno ne mogavi da izgovori te rei. Langdon se ponovo naceri. "Sveti gral je verovatno najtraenije blago u istoriji oveanstva. Gral je pokrenuo mnoge legende, ratove i potrage duge itav ivot. Da li bi sve to imalo smisla da se radi samo o putiru? Ako je tako, tada bi sasvim sigurno i druge relikvije trebalo da izazivaju jednako ili ak vee interesovanje - kruna od trnja, pravi krst na kojem je Isus razapet, titulus - pa ipak, to nije sluaj. Kroz itavu istoriju Sveti gral je bio neto posebno." Langdon se nasmei. "Sada zna i zato." Fokman je jo uvek vrteo glavom. "Ali ako su sve ove knjige napisane o tome, zato sama teorija nije poznatija?" "Ove knjige se nipoto ne mogu nadmetati sa vekovima zvanine istorije, naroito zato to tu istoriju podrava vrhunski bestseler svih vremena." Fokmanove oi se razrogaie. "Nemoj mi rei daje Hari Poter zapravo knjiga o Svetom gralu."

150 *^

DenBraun

"Mislio sam na Bibliju." Fokman se tre. "Znao sam to." "Laissez-le!" Sofin povik zaparao je vazduh unutar taksija. "Spusti to!" Kada se Sofi nagnula napred preko sedita i viknula na taksistu, Langdon se trgao. Potom je video da taksista dri radio-predajnik i neto govori u njega. Sofi se okrete i zavue ruku u dep Langdonovog sakoa od tvida. Pre nego stoje Langdon postao svestan ta se dogaa, izvadila je pitolj, okrenula se i prislonila ga taksisti na potiljak. Istog trenutka, voza ispusti radio, podiui jednu slobodnu ruku iznad glave. "Sofi!" zagrcnu se Langdon. "ta zaboga..." "Arretez!" zapovedi Sofi vozau. Drhtei, taksista ju je posluao, zaustavljajui kola i parkirajui ih. Tek tada je Langdon zauo metalni glas dispeera taksi udruenja "...agent po imenu Sofi Nevo..." pucketao je radio. "I jedan Amerikanac, Robert Langdon..." Langdonovi miii se stegnue. Ve su nas pronali? "Descendez", zahtevala je Sofi. Drhtei, voza je drao ruke iznad glave dok je izlazio iz svog taksija i odmicao se nekoliko koraka dalje. Sofi je spustila prozor i kroz njega uperila pitolj u zapanjenog taksistu. "Roberte", tiho je rekla, "preuzmi volan. Ti e voziti." Langdon nije eleo da se raspravlja sa enom koja mae pitoljem. Izaao je iz kola i ponovo uao i seo na vozako mesto. Taksista je psovao, ruku jo uvek podignutih iznad glave. "Roberte", rekla je Sofi sa zadnjeg sedita, "verujem da ti je bilo dosta razgledanja nae magine ume?" On klimnu. I previe. "Dobro. Odvezi nas odavde." Oklevajui, Langdon pogleda u upravljaki mehanizam automobila. Sranje. Nasumice je pipao je u potrazi za menjaem i kvailom. "Sofi? Moda bi ti..." "Krei!" povikala je. Nekoliko prostitutki prilazilo je da vide ta se deava. Jedna ena je okretala broj na mobilnom. Langdon pritisnu kvailo i pokrenu menja, nadajui se da je ubacio u prvu brzinu. Pritisnu papuicu za gas, kao da je testira. Potom otpusti kvailo. Gume zakripae kada je taksi jurnuo napred, mahnito krivudajui, i bukvalno razgrnuvi okupljenu gomilu. ena sa mobilnim odskoila je ka umi, za dlaku izbegavi da je pregaze.

Da Vinijev kod

151

"Doucement!" povika Sofi kad se kola zanee na putu. "Sta to radi?" "Pokuao sam da te upozorim", vikao je da nadjaa zvuk nasilnog menjanja brzina. "Ja vozim kola sa automatskim menjaem!"

39
Iako je spartanska soba u zgradi od crvenkaste opeke u ulici La Brijer bila svedok mnogih patnji, Sajlas je sumnjao da se neto moglo porediti sa bolom koji je zahvatao njegovo bledo telo. Prevaren sam. Sve je izgubljeno. Sajlas je bio nasamaren. Braa su lagala, izabravi da umru umesto da otkriju svoju tajnu. Sajlas nije imao snage da nazove Uitelja. Ne samo da je ubio jedinih etvoro ljudi koji su znali gde je kljuni kamen sakriven, nego je ubio i opaticu u crkvi Sen-Sulpis. Radila je protiv Boga! Prezrela je rad sekte Opus Dei! Ovaj zloin u afektu, znatno je komplikovao stvari. Biskup Aringarosa je jednim telefonskim razgovorom sredio da Sajlas ue u crkvu Sen-Sulpis; ta e opat misliti kada otkrije da je sestra mrtva? Poloio ju je natrag u krevet, Rana na njenoj glavi je zjapila. Pokuao je da vrati na mesto polomljene ploe na podu crkve, ali i ta je teta bila nepopravljiva. Sajlas je planirao da e ga sekta Opus Dei sakriti kada obavi zadatak. Biskup Aringarosa e me zatititi. Nije mogao da zamisli blagoslovenije postojanje od ivota ispunjenog meditacijom i molitvom duboko unutar zidova sedita sekte Opus Dei u Njujorku. Nikada vie nee kroiti napolje. Sve to mu je potrebno nalazilo se tamo. Nikome neu nedostajati. Istaknuti ovek poput biskupa Aringarose, znao je Sajlas, na alost nije mogao tako lako nestati. Doveo sam u opasnost biskupa. Tupo je gledao u pod i razmiljao da sebi oduzme ivot. Naposletku, upravo je Aringarosa Sajlasa vratio u ivot... u onoj maloj svetenikoj kui u paniji, obrazujui ga, dajui mu smisao. "Prijatelju moj", rekao mu je Aringarosa, "roen si kao albino. Nemoj dopustiti drugima da te poniavaju zbog toga. Zar ne razume koliko posebnim te to ini? Zar nisi znao da je i sam Noje bio albino?" "Noje sa Nojeve barke?" Sajlas to ne bee nikada ranije uo. Aringarosa se smeio. "Da, Noje sa Nojeve barke. Albino. Poput tvoje, i njegova je koa bila bela poput aneoske. Razmisli o tome. Noje je spasao ivot na ovoj planeti. Predodreen si za velike stvari, Sajlase. Gospod te je oslobodio sa razlogom. Ima svoj poziv. Gospodu je potrebna tvoja pomo da obavi svoj zadatak." S vremenom je Sajlas nauio da sebe posmatra u drugaijem svetlu. Ja sam ist. Beo. Divan. Poput anela. Tog trenutka, meutim, razoarani glas njegovog oca apatom mu se obratio iz prolosti.

Da Vinijev kod

153

Tu es un desastre. Un spectre. Kleei na drvenom podu, Sajlas se molio za oprotaj. Potom, svlaei odeu, ponovo posegnu za "disciplinom".

40
Borei se sa menjaem, Langdon je uspeo da doveze oteti taksi do udaljenog kraja Bulonjske ume uz samo dva gaenja motora. Na nesreu, sve to je u toj situaciji bilo smeno iezlo je pred senkom injenice da je dispeer taksi udruenja stalno ponavljao poziv taksisti da se javi preko radija. "Voiture cinq-six-trois. Oii etes-vous? Repondez!" Kada su stigli do izlaza iz parka, Langdon proguta sav maizam i pritisnu konicu. "Bolje da ti vozi." Sofi kao da je laknulo kada je sela za volan. Nekoliko sekundi kasnije, kola su glatko klizila ka zapadu du Aleje de Longam, ostavljajui Vrt zemaljskih zadovoljstava iza sebe. "Na kojoj se strani nalazi ulica Hakso?" upita Langdon, posmatrajui kako kazaljka brzinometra prelazi sto kilometara na sat. Sofin pogled ostao je prikovan za put. "Taksista je rekao da je to pored teniskih terena Rolan Garos. Znam taj kraj." Langdon ponovo izvue teak klju iz dapa, merei njegovu teinu na dlanu. Oseao je da je to predmet od neprocenjive vanosti. Moda klju njegove slobode. Ranije, dok je priao Sofi o vitezovima templarima, Langdon je shvatio da ovaj klju, pored ugraviranog peata Priorata, jo neto dovodi u vezu sa ovim bratstvom, i to na jedan suptilniji, diskretniji nain. Jednakokraki krst bio je simbol ravnotee i harmonije - ali i vitezova templara. Svima su bile poznate slike na kojima vitezovi templari nose bele tunike sa crvenim jednakokrakim krstom. Istina, kraci krsta templara bili su malo proireni na krajevima, ali ipak jednake duine. Kvadratni krst. Ba kao ovaj na kljuu. Langdon oseti kako mu mata divlja dok je zamiljao ta bi mogli pronai zahvaljujui kljuu. Sveti gral. Gotovo se naglas nasmejao apsurdnosti svoje pomisli. Verovalo se da se Gral nalazi negde u Engleskoj, zakopan u nekoj skrivenoj komori ispod jedne od mnogih crkava templara, gde je sakriven najmanje od 1500. godine. Era Velikog majstora Da Vinija. Priorat je, kako bi sauvao svoje mone dokumente na sigurnom, bio primoran da ih tokom prvih vekova mnogo puta premeta. Istoriari su verovali da je Gral premetan ak est puta od kako je iz Jerusalima stigao u Evropu. Poslednji put je Gral "vien" 1447. godine, kada su brojni svedoci opisali poar koji je izbio i gotovo progutao dokumenta pre nego to su, u

Da Vinijev kod

155

etiri ogromna kovega oko kojih su morali da zapnu po estorica ljudi, odneta na sigurno mesto. Nakon toga, niko vie nikada nije tvrdio da je video Sveti gral. Sve to se od tada ulo bile su povremene glasine o tome da je sakriven u Velikoj Britaniji, zemlji kralja Artura i vitezova okruglog stola. Gde god da se nalazio, dve vane injenice su opstajale: Leonardo je znao gde se Gral nalazio za njegova ivota. To skrovite se verovatno nije promenilo do dananjeg dana. Iz ovog razloga su tragaoci za Gralom jo uvek paljivo prouavali Da Vinijeva dela i dnevnike u nadi da e otkriti skrivene tragove koji e ih odvesti do Grala. Neki su tvrdili da planinska pozadina na slici Bogorodica meu stenama odgovara topografiji brdskog masiva punog peina u kotskoj. Drugi su tvrdili daje neobian raspored apostola na Tajnoj veeri neka vrsta ifre. Bilo ih je koji su tvrdili da rendgenski zraci na Mona Lizi otkrivaju da je originalno bila naslikana sa priveskom od kamena lapis lazuli koji prikazuje Izidu - detalj koji je Da Vini navodno kasnije odluio da prefarba. Langdon nikada nije video dokaze da je privezak zaista bio naslikan, niti je mogao da zamisli kako bi ovaj podatak uopte otkrio gde se nalazi Sveti gral, no ipak su fanatini tragaoci za Gralom jo uvek o tome do besvesti raspravljali na Internetu. Svako voli dobru zaveru. A zavere su se stalno pojavljivale. Najnovija je, naravno, predstavljena zapanjujuim otkriem daje Da Vinijeva uvena slika Poklonjenje mudraca krila mranu tajnu ispod slojeva boje. Italijanski dijagnostiar umetnosti, Mauricio Seracini, otkrio je uznemirujuu istinu, koju je Njujork tajms magazin uoljivo preneo u lanku pod naslovom "Zatakivanje Leonarda". Iako je sivo-zelena skica ispod slike Poklonjenje mudraca zaista bila Da Vinijevo delo, Seracini je otkrio da sama slika, bez sumnje, to nije. Istina je bila da je neki anonimni slikar, kao u bojanci, bojom ispunjavao Da Vinijeve skice godinama nakon njegove smrti. Daleko je vie uznemiravalo ono to se nalazilo ispod boje. Snimci dobijeni infracrvenom reflektografijom i rendgenskim zracima pokazuju da je taj slikar - aljivdija, dok je ispunjavao Da Vinijeve skice, sumnjivo odstupao od osnovnog crtea... kao da eli da iskrivi Da Vinijeve prave namere. Kakva god bila prava priroda crtea ispod slike, jo uvek nije obelodanjena. Ipak, osramoeni zvaninici galerije Ufici u Firenci smesta su sliku otpremili u skladite sa druge strane ulice. Posetioci Leonardove prostorije u Galeriji sada nailaze na zbunjujuu ploicu na mestu gde je nekada visilo Poklonjenje mudraca. OVO DELO PROLAZI KROZ DIJAGNOSTIKE TESTOVE U PRIPREMI ZA RESTAURACIJU.

156 &

Den Braun

U bizarnom podzemnom svetu savremenih tragalaca za Gralom, Leonardo da Vini je i dalje predstavljao veliku nepoznanicu itave potrage. inilo se da njegova umetnika dela umiru od elje da otkriju tajnu, no ipak, kakva god da je ta tajna bila, ostala je skrivena - moda ispod slojeva boje, moda ifrovana na samoj povrini, a moda je nigde nije ni bilo. Moda je obilje Da Vinijevih nagovetaja samo prazno obeanje ostavljeno kako bi muilo radoznale i nabacilo podrugljivi osmejak na lice njegove Mona Lie. "Da li je mogue", upita Sofi, vraajui Langdona u sadanjost, "da klju koji dri otkljuava skrovite na kojem se nalazi Sveti gral?" Langdonov smeh zvuao je usiljeno, ak i njemu samom. "Zaista ne verujem. Pored toga, kau da je Gral sakriven negde u Ujedinjenom kraljevstvu, a ne u Francuskoj", uputio ju je na brzinu. "Ali ini se da je Gral jedini logini zakljuak", insistirala je. "Imamo izuzetno siguran klju, obeleen peatom Sionskog priorata, koji nam je ostavio sam lan Sionskog priorata bratstva koje, upravo si mi rekao, uva Sveti gral." Langdon je znao da su njeni argumenti logini, pa ipak ih intuitivno nikako nije mogao prihvatiti. Postojale su glasine da se Priorat zakleo da e jednog dana Gral vratiti u Francusku, na njegovo konano odredite, ali sasvim sigurno nisu postojali nikakvi istorijski dokazi da se to zaista desilo. Sve i da je Priorat uspeo da Gral vrati u Francusku, adresa u ulici Hakso broj 24, pored teniskih terena, teko da je zvuala kao otmeno i prikladno mesto. "Sofi, zaista ne vidim kako bi ovaj klju bio u nekoj vezi sa Gralom." "Zato to bi trebalo da je Gral u Engleskoj?" "Ne samo zato. Mesto na kojem se nalazi Sveti gral je jedna od najbolje uvanih tajni u istoriji. lanovi Priorata ekaju decenijama, dokazujui da su dovoljno poverljivi, pre nego to budu unapreeni u najvie ealone bratstva i saznaju gde se nalazi Gral. Tu tajnu titi komplikovani sistem podeljenog znanja, i iako je bratstvo Priorata izuzetno veliko, samo etiri lana u odreeno vreme znaju gde je Gral sakriven - Veliki majstor i njegova tri senechaux. Verovatnoa da je tvoj deda bio jedan od etvorice vrhovnika veoma je mala." Moj deda jeste bio jedan od njih, mislila je Sofi, pritiskajui gas. U seanju joj je ostao urezan prizor koji je bez ikakve sumnje potvrivao status njenog dede u bratstvu. "A ak i da tvoj deda jeste bio u gornjem ealonu, nikada mu ne bi bilo dozvoljeno da neto otkrije nekome ko ne pripada bratstvu. Nezamislivo je da bi tebe uveo u taj uski krug." Ve sam bila tamo, mislila je Sofi, prizvavi ritual iz podruma. Pitala se da li je to pravi trenutak da ispria Langdonu emu je prisustvovala one noi u zamku u Normandiji. Ve deset godina ju je stid spreavao da se nekome

Da Vinijev kod

& 157

ispovedi. Stresla bi se na samu pomisao o tome. Negde u daljini zaule su se sirene, i ona oseti kako je obuzima sve vei umor. "Tamo!" ree Langdon, uzbuen to je ugledao ogroman kompleks teniskih terena Rolan Garos kako se pomalja ispred njih. Sofi se provue do terena. Nakon to su ga nekoliko puta promaili, naposletku su otkrili ukrtanje sa ulicom Hakso i skrenuli u nju, vozei se u pravcu malih brojeva. Ulica je postajala sve vie industrijska. Potreban nam je broj dvadeset i etiri, Langdon ree sam sebi, shvatajui da u potaji trai crkvene tornjeve. Ne budi smean. Zaboravljena crkva templara u ovom kraju ? "Eno ga", uzviknu Sofi, pokazujui. Langdonove oi pratile su Sofinu ispruenu ruku do graevine pred njima. ta, zaboga?... Zgrada je bila moderna. Zdepasto utvrenje sa ogromnim neonskim jednakokrakim krstom koji je sijao sa vrha fasade. Ispod krsta nalazio se natpis:

CIRIKA DEPOZITNA BANKA Langdon je bio srean to se nije izlanuo da je oekivao crkvu templara. Opasnost po karijeru simbologa leala je u njihovoj sklonosti da skrivena znaenja pronalaze u situacijama kada ih nema. U ovom sluaju, Langdon bee potpuno zaboravio da je jednakokraki krst simbol na zastavi neutralne vajcarske. Barem je ta misterija reena. Sofi i Langdon imali su klju od pretinca u vajcarskoj banci.

41
Izvan zamka Gandolfo, talas planinskog vazduha jurnuo je preko vrha litice i visoke zaravni, izazivajui jezu u biskupu Aringarosi kad je iskoraio iz fijata. Trebalo je bolje da se obuem, mislio je, opirui se refleksu da se strese. Poslednji utisak koji je trebalo veeras da ostavi bila je slabost ili strah. Zamak je bio u mraku, izuzev prozora na samom vrhu zgrade, koji su zloslutno svetleli. Biblioteka, mislio je Aringarosa. Budni su i ekaju. Pognuo je glavu da se odupre vetru, grabei napred a da kupole opservatorije nije udostojio ni pogleda. Svetenik koji ga je doekao na vratima izgledao je pospano. Isti onaj svetenik koji bee doekao Aringarosu pre pet meseci. Meutim, veeras je to uinio sa mnogo manje gostoljubivosti. "Zabrinuli smo se za vas, biskupe", rekao je svetenik gledajui na sat, a Aringarosi je izgledao vie ozlojeen nego zabrinut. "Izvinjavam se. Avionske linije su tako nepouzdane ovih dana." Svetenik promrmlja neto nerazumljivo i potom ree: "ekaju vas gore. Ispratiu vas." Biblioteka je bila prostrana etvrtasta prostorija obloena tamnim drvetom od poda do tavanice. Na svakoj strani nalazile su se visoke police prepune knjiga. Pod je bio od smeeg mermera sa ivicom od crnog bazalta prikladno podseanje na to da je zgrada nekada bila palata. "Dobrodoli, biskupe", obrati mu se glas sa druge strane prostorije. Aringarosa pokua da vidi ko mu se obraa, ali svetla su bila priguena - mnogo vie nego za vreme njegove prve posete, kada je sve bletalo. No surovog buenja. Veeras, ovi ljudi su sedeli u senkama, kao da se pomalo stide onoga to treba da se desi. Aringarosa ue polako, ak kraljevski dostojanstveno. Video je obrise trojice mukaraca za dugim stolom na drugom kraju prostorije. Siluetu oveka u sredini prepoznao je istog trenutka - debeli Secretarius Vaticana, vrhovni arbitar za sva pravna pitanja u Vatikanu. Druga dvojica bili su italijanski kardinali na visokim poloajima. Aringarosa je koraao bibliotekom, prilazei im. "Izvinjavam se to kasnim. U razliitim smo vremenskim zonama. Mora da ste umorni." "Nita zato", ree dravni sekretar Vatikana, ruku skrtenih na ogromnom stomaku. "Zahvalni smo vam to ste potegli ak ovamo. Najmanje to moemo da uradimo jeste da vas budni doekamo. Moemo li vam ponuditi kafu ili neko osveenje?"

Da Vinijev kod

159

"Voleo bih da se ne pretvaramo da je ovo kurtoazna poseta. Moram da stignem na jo jedan avion. Da preemo na posao?" "Naravno", ree dravni sekretar Vatikana. "Delali ste bre nego to smo zamiljali." "Jesam li?" "Imate jo mesec dana." "Vi ste vau zabrinutost iskazali jo pre pet meseci", ree Aringarosa. "Zato bih ja ekao?" "U pravu ste. Veoma smo zadovoljni vaom ekspeditivnou." Aringarosin pogled pree du dugog stola, do velike crne akten-tane. "Je li to ono to sam traio?" "Jeste." Dravni sekretar je zvuao zabrinuto. "Mada, moram da priznam, brine nas taj zahtev. Izgleda prilino..." "Opasno", dovri jedan od kardinala. "Jeste li sigurni da ga ne moemo prebaciti nekuda? Suma je van svake pameti." Sloboda je skupa. "Ne brinem se za svoju bezbednost. Bog je uz mene." Izgledalo je da sumnjaju u to. "Onoliko koliko sam zahtevao?" Dravni sekretar klimnu. "Obveznice Vatikanske banke velikih vrednosti koje glase na donosioca. Svugde u svetu prihvataju se kao gotovina." Aringarosa prie kraju stola i otvori aktovku. Dva debela svenja obveznica nalazila su se unutra, svaki sa peatom Vatikana i natpisom PORTATORE - to je znailo da obveznice moe da unovi onaj ko ih poseduje. Secretarius je izgledao napeto. "Moram da kaem, biskupe, svi bismo se bolje oseali da je ovo gotovina." Ne bih mogao ni da podignem toliko mnogo novanica, mislio je Aringarosa, zatvarajui aktovku. "Obveznice vrede koliko i novac. Sami ste tako rekli." Kardinali u nelagodi razmenie poglede. Naposletku, jedan od njih ree: "Da, ali ove obveznice potiu iz Vatikanske banke." Aringarosa se nasmei za sebe. Upravo zato je Uitelj predloio da Aringarosa uzme novac u obveznicama Vatikanske banke. Sluilo je to kao osiguranje. Sada smo u ovome svi zajedno. "Ovo je savreno legalna transakcija", ustade u odbranu Aringarosa. "Opus Dei je lina prelatura Vatikana, a Njegova svetost moe da raspolae ovim sredstvima kako smatra za shodno. Nikakav zakon se ne kri." "Istina, pa ipak..." Dravni sekretar se nae napred i stolica zakripe pod njegovom teinom. "Nije nam poznato ta nameravate da uradite sa tim novcem, a ako je to na bilo koji nain nelegalno..." "Imajui na umu ta traite od mene", suprotstavi se Aringarosa, "ta radim sa ovim novcem uopte vas se ne tie." Nastade duga tiina.

160*.

Den Braun

Znaju da sam u pravu, mislio je Aringarosa. "A sada, pretpostavljam da treba neto da potpiem?" Svi skoie, spremno mu gurajui papir, kao da samo ele da ode. Aringarosa je posmatrao papir pred sobom. Nosio je papski peat. "Ovo je identino kopiji koju ste mi poslali?" "Doslovce." Aringarosa je bio iznenaen zbog toga to nita nije oseao dok je potpisivao dokument. inilo se da su trojica ljudi, meutim, odahnuli sa olakanjem. "Hvala vam, biskupe", ree dravni sekretar. "Vaa sluba Crkvi nee nikada biti zaboravljena." Aringarosa podie aktovku. etvorica dostojanstvenika se pogledae za trenutak kao da postoji jo neto to treba rei, ali oigledno ne bee. Aringarosa se okrete i zaputi se ka vratima. "Biskupe?" pozva ga jedan od kardinala kad stie do praga. Aringarosa zastade, okreui se. "Da?" "Koji vam je sledei potez?" Aringarosa je oseao da je pitanje vie duhovne nego geografske prirode, pa ipak nije imao nameru da raspravlja o moralnosti u ovo doba. "Pariz", ree, i izae.

M
Cirika depozitna banka bila je Geldschrank 0-24 h banka sa paletom savremenih anonimnih usluga u tradiciji vajcarskih bankovnih rauna obeleenih brojevima. Sa filijalama u Cirihu, Kuala Lumpuru, Njujorku i Parizu, banka je poslednjih godina proirila svoje usluge tako da je sada nudila i pohranjivanje pomou kompjuterizovane anonimne ifre. Osnova njenog delovanja bila je ubedljivo najstarija i najjednostavnija ponuda - anonyme Lager - usluge deponovanja na nevieno, takoe poznate i kao 'anonimni sefovi'. Klijenti koji su eleli da pohrane bilo ta, od potvrda o obveznicama do vrednih slika, mogli su anonimno deponovati svoju imovinu, a isto je tako i svakog trenutka podii, prolazei kroz postupak koji je za cilj imao da stvori itav niz visokotehnolokih velova privatnosti. Dok je Sofi zaustavljala taksi ispred njihovog odredita, Langdon je posmatrao doslednu arhitekturu zgrade, oseajui da je Cirika depozitna banka kompanija sa malo smisla za humor. Zgrada je bila pravougaonik bez prozora koji je izgledao kao da je u potpunosti iskovan od elika bez sjaja. Nalik ogromnoj metalnoj cigli, utvrenje je bilo uvueno u odnosu na ulicu, a etiri i po metra visok neonski jednakokraki krst sijao je na fasadi. Reputacija poverljivosti bankarskog poslovanja koju je vajcarska imala postala je jedan od najunosnijih izvoznih proizvoda ove drave. Preduzea poput ovog postala su zloglasna u svetu umetnosti jer su pruala savreno mesto na kojem su kradljivci umetnikih dela mogli da kriju ukradene predmete, godinama ukoliko je to potrebno, sve dok se praina ne slegne. Depoziti su zakonima o privatnosti bili zatieni od policijskog istraivanja. Pored toga, bili su povezani sa bankovnim raunima obeleenim brojevima, bez imena. Kradljivci su stoga mogli da se opuste, znajui da su pokradeni predmeti na sigurnom i da ih nikada ne mogu povezati sa njima. Sofi zaustavi vozilo ispred impozantne kapije koja je zaklanjala prilazni put do banke - cementom oivienu stazu koja se sputala ispod zgrade. Video kamera iznad kapije bila je uperena direktno u njih i Langdon je imao oseaj da je ova kamera, za razliku od onih u Luvru, prava. Sofi spusti prozor i pogleda elektronsku tablu sa vozaeve strane. LCD ekran sadrao je uputstva na sedam jezika. Na vrhu liste nalazio se engleski. UBACITE KLJU. Sofi izvadi zlatni laserski narezan klju iz depa i usmeri panju ponovo na tablu. Ispod ekrana se nalazila trouglasta rupa.

162. r^

Den Braun

"Neto mi govori da e odgovarati", ree Langdon. Sofi postavi trouglasti klju u istu ravan sa otvorom i ubaci ga, gurajui ga unutra sve dok itav klju nije uao. Oigledno nije bilo potrebno okretati ga. Istog trenutka, kapija poe da se otvara. Sofi skinu nogu sa konice i kola kliznue do sledee kapije i table. Iza njih, prva se kapija zatvorila, uhvativi ih u zamku poput broda u prevodnici. Langdonu se nije dopadao oseaj zatoenosti. Nadajmo se da i ova druga kapija radi. I druga je tabla sadrala poznato uputstvo. UBACITE KLJU. Kada je Sofi upravo to i uinila, druga se kapija istog trenutka otvori. Nekoliko trenutaka kasnije, silazili su krivudavom stazom koja se sputala ka unutranjosti graevine. Privatna garaa bila je mala i slabo osvetljena, sa mestima za desetak kola. Na njenom udaljenom kraju Langdon spazi glavni ulaz u zgradu. Crveni tepih se protezao preko cementnog poda, vodei posetioce do velikih vrata za koja se inilo da su iskovana od vrstog metala. Toliko o nejasnim porukama, pomisli Langdon. Dobrodoli i drite se podalje. Sofi parkira taksi u blizini ulaza i ugasi motor. "Bolje da ostavi pitolj ovde." Sa zadovoljstvom, pomisli Langdon, gurnuvi pitolj ispod sedita. Izali su iz kola i hodajui crvenim tepihom stigli do eline ploe od vrata. Na njima nije bilo nikakve drke, ali se na zidu pored nalazila jo jedna trouglasta rupa. Ovog puta, nije bilo uputstava. "Dri podalje one koji sporo ue", ree Langdon. Sofi se nervozno nasmeja. "Idemo." Gurnu klju u rupu i vrata se uz tiho zujanje otvorie ka unutra. Razmenivi poglede, Sofi i Langdon uoe. Iza njih, vrata se uz tup udar zatvorie. Foaje Cirike depozitne banke bio je napadno dekorisan, kao nijedan koji Langdon do tada bee video. Dok se veina banaka zadovoljavala uobiajenim mermerom i granitom, ova se opredelila za metal i zakivke od jednog do drugog zida. Ko li im je dekorater? pitao se Langdon. Metaloprodukt? Dok je pogledom prelazila preko hola, Sofi je izgledala jednako uplaeno. Sivi metal se nalazio svuda - na podu, zidovima, vratima - ak je izgledalo da su i stolice u holu napravljene od livenog metala. Ipak, efekat je bio impresivan. Poruka je bila jasna: ulazite u sef. Kada su uli, krupni ovek iza pulta podie pogled. Iskljuio je mali tele vizor koji je do tada gledao i doekao ih prijatnim osmehom. Uprkos ogro

Da Vinijev kod

163

mnim miiima i vidljivom naoruanju, govorio je sa uglaenom utivou vajcarskog potrka. "Bonsoir", ree. "Izvolite?" Pozdrav na dva jezika bio je najnoviji trik gostoljubivosti evropskih domaina. Nisu pravili nikakve pretpostavke i omoguavali su gostu da odgovori na kojem god jeziku mu se prohte. Sofi ne odgovori ni na jednom. Jednostavno je poloila klju na pult ispred oveka. Ovaj pogleda nanie i istog trenutka se ispravi. "Naravno. Va lift se nalazi na kraju hodnika. Obavestiu nekoga da dolazite." Sofi klimnu i uze klju. "Koji sprat?" ovek je udno pogleda. "Va klju daje uputstvo liftu na koji sprat da ide." Ona se osmehnu. "Ah, da." uvar je posmatrao novopridolice kako idu ka liftu, ubacuju klju, ulaze i nestaju. im su se vrata za njima zatvorila, on zgrabi telefon. Nikoga nije obavetavao da stiu; nije bilo potrebe za tim. uvar sefova ih je spremno ekao otkad su ubacili klju na ulaznoj kapiji. Umesto toga, zvao je deurnog upravnika banke. Dok je telefon zvonio, uvar ponovo ukljui televizor i zagleda se u njega. Vesti koje je gledao upravo su se zavravale. Uspeo je da ponovo vidi dva lica na ekranu. Upravnik se javi. "Oui?" "Imamo izvesnu situaciju ovde dole." "ta se deava?" upitao je upravnik. "Francuska policija noas traga za dvoje begunaca." "Pa?" "Oboje su upravo uli u nau banku." Upravnik tiho opsova. "U redu. Smesta u pozvati gospodina Vernea." uvar potom spusti slualicu i okrete drugi broj. Ovoga puta, zvao je Interpol.

ft?Langdon je bio iznenaen kada je osetio da se lift sputa, umesto da se penje. Nije imao predstavu o tome za koliko su spratova skliznuli ispod nivoa tla pre nego to su se vrata konano otvorila. Nije vano. Bio je srean to je izaao iz lifta. Demonstrirajui aurnost koja je ostavljala utisak, domain ih je ve ekao. Postariji i prijatan, obuen u briljivo ispeglano flanelsko odelo zbog

164^

Den Braun

kojeg je izgledao kao da tu ne pripada - bankar starog kova u modernom svetu visoke tehnologije. "Bonsoir", ree ovek. "Dobro vee. Budite ljubazni i poite za mnom, s'il vous plait." Ne ekajui odgovor, okrete se na peti i hitro krenu niz uski metalni hodnik. Langdon i Sofi su ga pratili niz hodnike, prolazei pored velikih prostorija ispunjenih kompjuterima koji su treptali. "Voici", ree njihov domain, zaustavljajui se ispred elinih vrata i otvarajui ih. "Evo nas." Langdon i Sofi zakoraie u drugi svet. Mala prostorija pred njima izgledala je kao otmena dnevna soba nekog dobrog hotela. Metal i zakivci behu nestali. Zamenili su ih orijentalni ilimi, nametaj od tamne hrastovine i meke fotelje. Na irokom stolu na sredini prostorije dve kristalne ae stajale su pored otvorene flae perijea, iji su mehurii jo uvek uborili. Posuda od kalaja sa kafom puila se pored njega. Kao sat, mislio je Langdon. Prepustite sve vajcarcima. ovek se uviavno osmehnu. "Rekao bih da je ovo vaa prva poseta naoj banci?" Sofi je oklevala, potom klimnu. "Razumem. Kljuevi se esto ostavljaju u nasledstvo i posetioci koji su prvi put ovde gotovo po pravilu nisu upoznati sa procedurom." Pokaza na sto sa piem. "Ova prostorija vam je na raspolaganju koliko god je potrebno." "Kaete da se kljuevi ponekad nasleuju?" upita Sofi. "Tano. Va klju je poput vajcarskih rauna obeleenih brojem, koji se esto zavetavaju iz generacije u generaciju. Za nae zlatne raune, najmanji period zakupa sefa iznosi pedeset godina. Plaeno unapred. Dakle, viamo dosta generacija jedne porodice." Langdon je zurio. "Jeste li rekli pedeset godina? "Najmanje", odgovori njihov domain. "Naravno, moete odabrati mnogo dui period zakupa, ali ukoliko ne doe do daljih dogovora, i nita se ne desi sa raunom pedeset godina, sadraj tog sefa se automatski unitava. Da vas provedem kroz proces pristupa vaem sefu?" Sofi klimnu. "Molim vas." Njihov domain rukom pokaza po luksuznom salonu. "Ovo je vaa privatna soba. Kada izaem iz nje, moete ovde provesti koliko god vremena elite pregledajui i menjajui sadraj vaeg sefa, koji e stii... ovde." Odvede ih do udaljenog zida gde je iroka prenosna traka uz graciozno skretanje ulazila u prostoriju, pomalo nalik pokretnoj traci za prtljag. "Klju ubacujete u otvor tamo..." ovek pokaza na veliku elektronsku tablu naspram pokretne trake. Na tabli se nalazio poznati trouglasti otvor. "Kada kompjuter potvrdi oznake na vaem kljuu, ukucavate broj rauna i vaa sef-kutija e automat ski stii iz donjeg glavnog sefa do vas. Kada zavrite, kutiju stavljate natrag;

Da Vinijev kod

165

na pokretnu traku, ponovo ubacujete klju i proces tee obratno. Zahvaljujui tome to se sve odvija automatski, vaa privatnost je zagarantovana, ak i u odnosu na osoblje ove banke. Ukoliko vam je bilo ta potrebno, jednostavno pritisnite usluno dugme na stolu u sreditu prostorije." Sofi se spremala da postavi pitanje kad je telefon zazvonio. ovek je bio zbunjen i izgledalo je da mu je neprijatno. "Molim vas, izvinite me." Prie telefonu, koji se nalazio na stolu pored kafe i perijea. "Oui?" javio se. elo mu se naboralo dok je sluao glas sa druge strane. "Oui... oui... d'accord." Spustio je slualicu i izvetaeno im se nasmeio. "Izvinjavam se, sada u morati da vas napustim. Oseajte se kao kod kue." Brzo poe ka vratima. "Izvinite", pozva ga Sofi. "Da li biste mogli neto da mi razjasnite pre nego to odete? Pomenuli ste da treba da ukucam broj rauna!" ovek zastade na vratima. Bio je bled. "Naravno. Poput veine vajcarskih banaka, nai sefovi su povezani sa brojem, a ne sa imenom. Vi imate klju i lini broj rauna poznat samo vama. Va klju je polovina vae identifikacije. Lini broj rauna je druga polovina. Inae, ukoliko izgubite klju, svako bi ga mogao upotrebiti." Sofi je oklevala. "A ta ako mi moj dobroinitelj nije ostavio broj rauna?" Bankarevo srce zalupa. U tom sluaju oigledno nemate ta da traite ovde. Smireno im se osmehnu. "Poslau nekoga da vam pomogne. Uskoro e stii." Odlazei, bankar zatvori vrata iza sebe i okrete teku bravu, zakljuavajui ih unutra. Na drugom kraju grada, Kole je stajao na koloseku eleznike stanice Gar du Nor kada mu je telefon zazvonio. Bio je to Fa. "Interpol je dobio dojavu", rekao je. "Pusti vozove. Langdon i Nevo su upravo uetali u pariku filijalu Cirike depozitne banke. Hou da nai ljudi smesta budu tamo." "Ima li nagovestaja o tome ta je Sonijer pokuavao da saopti agentu Nevo i Robertu Langdonu?" Faov glas bio je hladan. "Ako ih uhapsite, porunice Kole, moi u lino da ih pitam." Kole je shvatio poruku. "Ulica Hakso broj dvadeset etiri. Odmah, kapetane." Spusti slualicu i pozva svoje ljude preko radija.

tolUE 43
Andre Verne - predsednik parikog ogranka Cirike depozitne banke - iveo je u otmenom stanu iznad banke. Uprkos udobnom smetaju, oduvek je sanjao da ima stan na reci na L'il Sen-Lui, gde je mogao iveti rame uz rame sa pravim cognoscenti, umesto ovde, gde se susretao samo sa nezgrapno bogatima. Kada se penzioniem, govorio je Verne sam sebi, ispuniu podrum retkim bordoom, ukrasiti salon Fragonarom i moda Bueom, a dane u provoditi u potrazi za antikvitetnim nametajem i retkim knjigama u Latinskoj etvrti. Te noi, Verne je bio budan tek est i po minuta. Ipak, dok je urio kroz podzemni hodnik banke, izgledao je kao da su ga njegov lini kroja i frizer uglancali do savrenstva. Besprekorno odeven u svileno odelo, Verne pricnu u usta malo spreja i popravi kravatu u hodu. Nije mu bilo prvi put da ga probude kako bi se pobrinuo za klijente koji su stizali iz razliitih vremenskih zona. Iz tog razloga, svoje navike spavanja je razvio po uzoru na Masai ratnike - afriko pleme ratnika uvenih po svojoj sposobnosti da se probude iz najdubljeg sna i za svega nekoliko sekundi budu pripravni za borbu. Za boj spreman, pomisli Verne, plaei se da bi se poreenje ove noi moglo pokazati kao neobino tano. Dolazak klijenta sa zlatnim kljuem uvek je zahtevao dodatnu panju, ali dolazak klijenta sa zlatnim kljuem za kojim je Sudska policija izdala poternicu bie izuzetno delikatna stvar. Banka je imala dovoljno sukoba sa silama zakona oko prava na privatnost svojih klijenata i bez dokaza da su neki od njih kriminalci. Pet minuta, rekao je Verne sam sebi. Ti ljudi moraju da napuste moju banku pre nego to policija stigne. Ako bude brzo delao, katastrofa moe biti izbegnuta. Verne e rei policiji da su dotini begunci zaista uli u njegovu banku, kao to je javljeno, ali da su odbijeni budui da nisu imali broj rauna. Da barem prokleti uvar nije pozvao Interpol. Diskrecija oigledno nije re koju je uvar od 15 evra na sat imao u svom reniku. Zaustavljajui se na pragu, on duboko uzdahnu i opusti miie. Potom, namestivi 'srdaan' osmeh, otkljua vrata i ulete u prostoriju poput toplog povetarca. "Dobro vee", rekao je, gledajui ka klijentima. "Ja sam Andre Verne. Kako vam mogu biti na us..." Ostatak reenice zastao je negde ispod njegove Adamove jabuice. ena pred njim bila je posetilac koga je najmanje oekivao.

Da Vinijev kod

167

"Izvinite, da li se poznajemo?" upita Sofi. Bankar je za trenutak izgledao kao daje video duha. "Ne...", promrmlja predsednik banke. "Ne verujem... Ovde se sve deava u anonimnosti." On uzdahnu i usiljeno se osmehnu. "Pomonik mi je rekao da imate zlatan klju, ali da nemate broj rauna. Mogu li da pitam kako ste doli do ovog kljua?" "Moj deda mi gaje dao", odgovori mu Sofi, pomno ga posmatrajui. Njegova nelagoda sada je bila jo uoljivija. "Zaista? Deda vam je dao klju, ali ne i broj rauna?" "Nije imao vremena", ree Sofi. "Ubijen je veeras." Na njene rei bankar se zatetura unatrag. "ak Sonijer je mrtav?" upita, dok su mu se oi ispunjavale uasom. "Ali... kako?!" Sada je Sofi ustuknula, nema od oka. "Vi ste poznavali mog dedu?" Bankar Andre Verne izgledao je jednako zaprepaten. Pokuao je da se umiri tako to se oslonio o sto. "ak i ja smo bili bliski prijatelji. Kada se to dogodilo?" "Veeras. U Luvru." Verne ode do duboke kone fotelje i utonu u nju. "Moram oboma da vam postavim izuzetno vano pitanje." Podie pogled ka Langdonu, pa ga ponovo usmeri ka Sofi. "Da li je neko od vas dvoje umean u njegovu smrt?" "Ne!" ree Sofi. "Naravno da ne." Verneov izraz bio je smrknut i on zastade, razmiljajui. "Vae slike je Interpol razaslao svuda. Tako sam vas prepoznao. Trae vas zbog ubistva." Sofi klonu. Fa je ve obavestio Interpol? Izgledalo je da je kapetan motivisaniji nego to je Sofi oekivala. Brzo objasni Verneu ko je Langdon i ta se te noi odigralo unutar Luvra. Verne je bio zapanjen. "I dok je va deda umirao, ostavio vam je poruku da pronaete gospodina Langdona?" "Da. I ovaj klju." Sofi poloi zlatni klju na sto sa kafom ispred Vernea, okreui ga tako da je peat Priorata ostao sa donje strane. Verne pogleda klju ali ga ne dotaknu. "Ostavio vam je samo ovaj klju? Nita drugo? Nikakvo pare papira?" Sofi je znala da je u Luvru urila, ali je bila sigurna da nita drago nije videla iza Bogorodice meu stenama. "Ne. Samo klju." Verne beznadeno uzdahnu. "Bojim se da je svaki klju elektronski povezan sa desetocifrenim brojem rauna koji funkcionie kao ifra. Bez broja, via klju je bezvredan." Deset cifara. Sofi je nevoljno izraunala kriptografsku verovatnou. Deset milijardi moguih reenja. ak i kada bi mogla uposliti najmonije kompjutere paralelnog procesiranja koje je Sudska policija imala, jo uvek bi joj bilo potrebno nedelje da otkrije ifru. "Sigurno nam, gospodine, sa obzirom na okolnosti, moete pomoi."

168*.

Den Braun

"ao mi je. Zaista ne mogu nita da uinim. Klijenti sami biraju svoj broj rauna preko posebnog terminala, to znai da je broj rauna poznat samo klijentu i kompjuteru. To je jedan nain da se osigura anonimnost. Kao i sigurnost naih zaposlenih." Sofi je shvatala. Supermarketi su postupali na isti nain. ZAPOSLENI NEMAJU KLJUEVE OD SEFA. Ova banka oigledno nije elela da rizikuje da neko ukrade klju i potom, uzevi zaposlenog za taoca, sazna broj rauna. Sofi sede pored Langdona, pogleda klju, potom Vernea. "Imate li ikakvu predstavu o tome ta je moj deda ostavio u vaoj banci?" "Ba nikakvu. To je princip Geldschrank banke." "Gospodine Verne", insistirala je, "imamo veoma malo vremena noas. Biu veoma direktna, ako dozvolite." Posegnu za zlatnim kljuem i okrete ga, gledajui bankara u oi dok ga je suoavala sa peatom Sionskog priorata. "Da li vam simbol na ovom kljuu neto znai?" Verne pogleda ljiljan bez ikakve reakcije. "Ne, ali mnogi nai klijenti ugraviraju znak kompanije ili inicijale na svoje kljueve." Sofi uzdahnu, jo uvek ga paljivo posmatrajui. "Ovaj peat je simbol tajnog drutva poznatog kao Sionski priorat." Verne ponovo nije pokazao nikakvu reakciju. "O tome nita ne znam. Va deda mi je bio prijatelj, ali razgovarali smo uglavnom o poslu." ovek namesti kravatu, sada ve nervozan. "Gospodine Verne", insistirala je Sofi, odlunim tonom. "Moj deda me je nazvao veeras i rekao mi da smo on i ja u velikoj opasnosti. Rekao je da mora neto da mi da. Dao mi je klju vae banke. A sada je mrtav. Sve to moete da nam kaete bie od pomoi." Verne se znojio. "Moramo da izaemo iz zgrade. Plaim se da e policija uskoro stii. Moj uvar je obavestio Interpol." Sofi se toga i plaila. Pokua poslednji put. "Moj deda je rekao da mora da mi kae istinu o mojoj porodici. Da li vam to ita govori?" "Gospoice, vaa porodica je nastradala u automobilskoj nesrei kada ste bili mladi. ao mi je. Znam da vas je deda veoma voleo. Nekoliko puta mi je pomenuo kako ga boli to se ne viate." Sofi nije znala ta da odgovori. Langdon upita: "Da li sadraj ovog sefa ima ikakve veze sa Sangrealom?" Verne ga udno pogleda. "Ne znam ta je to." Upravo tada, Verneov mobilni telefon zazvoni i on ga tre sa pojasa. "Oui?" Sluao je za trenutak, iznenaenog i sve zabrinutijeg izraza lica. "La police? Si rapidement?" Opsova, izdade brze naredbe na francuskom i ree da e biti u holu za minut. Prekidajui vezu, okrenuo se ka Sofi. "Policija je reagovala mnogo bre nego inae. Stiu ovog asa."

Da Vinijev kod

169

Sofi nije nameravala da ode praznih ruku. "Recite im da smo doli i ve otili. Ako ele da pretrae banku, zahtevajte nalog za pretres. To e im oduzeti vreme." "ujte", ree Verne, "ak je bio moj prijatelj a ni moja banka ne trpi ovakve vrste pritiska, pa iz ta dva razloga, ne nameravam da vas prepustim policiji. Dajte mi minut i smisliu kako da neopaeno napustite banku. Vie ne smem da se meam." On ustade i pouri ka vratima. "Ostanite ovde. Srediu sve i potom u se vratiti." "Ali ta je sa sefom", upita Sofi. "Ne moemo samo tako da odemo." "Tu ne mogu nita da uradim", ree Verne, izlazei brzo. "ao mi je." Sofi je za trenutak gledala za njim, pitajui se da li je broj rauna zakopan negde u bezbrojnim pismima i paketima koje joj je deda slao tokom godina a koje nije otvarala. Langdon iznenada ustade i Sofi primeti neoekivani sjaj zadovoljstva u njegovim oima. "Roberte? Smeje se." "Tvoj deda je bio genije." "Molim?" "Deset cifara?" Sofi nije imala pojma o emu govori. "Broj rauna", ree on, dok mu se licem irio poznati iskrivljeni osmeh. "Prilino sam siguran da nam ga je ipak ostavio." "Gde?" Langdon izvadi snimak mesta zloina i ispravi ga na stoiu sa kafom. Sofi je trebalo samo da proita prvi red i shvati da je Langdon u pravu. 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini! P.S. Pronai Roberta Langdona

EofflJNUE 44

'D:
Deset cifara", ree Sofi, a kriptografski marci je podioe dok je prouavala snimak. 13-3-2-21-1-1-8-5 Deda je napisao broj svog rauna na podu Luvra! Kada je prvi put ugledala Fibonaijeve brojeve napisane na parketu, pretpostavila je da je njihova jedina svrha da navedu Sudsku policiju da pozove kriptografe i tako ukljue Sofi u istragu. Kasnije, shvatila je da su brojevi takoe i klju za deifrovanje ostalih redova - niz bez reda... numeriki anagram. Sada, krajnje zadivljena, otkrila je da brojevi imaju jo vanije znaenje. Gotovo sigurno su otvarali misteriozni sef njenog dede. "Bio je majstor igre reci", ree Sofi, okreui se ka Langdonu. "Oboavao je viestruke slojeve znaenja. ifre unutar ifri." Langdon je ve poao ka elektronskoj tabli pored prenosne trake. Sofi zgrabi snimak i pouri za njim. Tabla je imala tastaturu slinu onoj na aparatima za podizanje gotovine u bankama. Na monitoru je stajao logo banke u obliku krsta. Pored tastature nalazio se trouglasti otvor. Sofi pouri da ubaci klju u njega. Slika na monitoru se istog trenutka promeni: BROJ RAUNA: Kursor je treptao. I ekao. Deset cifara. Sofi proita brojeve sa snimka, a Langdon ih ukuca. BROJ RAUNA: 1332211185 Kada je ukucao poslednju cifru, stanje na monitoru se ponovo promeni. Pojavi se poruka na nekoliko jezika. Sa engleskim na samom vrhu. PANJA: Pre nego to pritisnete 'ENTER', molimo Vas da proverite tanost Vaeg broja rauna. Radi Vae sopstvene sigurnosti, ako kompjuter ne prepozna broj Vaeg rauna, sistem e se automatski iskljuiti.

Da Vinijevkod

171

"Fonction terminer", ree Sofi, mrtei se. "Izgleda da imamo samo jednu ansu." Standardni automati za podizanje gotovine omoguavali su korisniku tri pokuaja da ukuca ispravan PIN kod pre nego to bi zaplenili njegovu kreditnu karticu. Ovo oigledno nije bio obian automat za gotovinu. "Cifre su u redu", potvrdi Langdon, paljivo poredei ono to su ukucali sa brojevima na snimku. Potom pokaza na 'ENTER' tipku. "Hajde." Sofi isprui kaiprst ka tastaturi, ali zastade. Neobina misao joj se javi. "Hajde", pourivao ju je Langdon. "Verne e se uskoro vratiti." "Ne." Ona povue ruku. "Ovo nije ispravan broj rauna." "Naravno da jeste! Deset cifara. ta bi drugo moglo biti?" "Suvie je nasumino." Suvie nasumino? Langdon se uopte nije slagao. Svaka je banka savetovala svojim klijentima da nasumice odaberu PIN kod kako ga niko ne bi mogao pogoditi. Klijenti ove banke sasvim su sigurno dobili isti savet za odabiranje broja rauna. Sofi obrisa sve to su ukucali i samouvereno pogleda Langdona. "Suvie je velika sluajnost to se cifre u ovom navodno nasuminom broju rauna mogu poredati u Fibonaijev niz." Langdon shvati da je u pravu. Ranije te veeri, Sofi je pretumbala ovaj broj u Fibonaijev niz. Sofi je ponovo bila ispred tastature, ovaj put unosei drugi broj, napamet. "tavie, imajui na umu da je moj deda oboavao simboliku i ifre, izgleda da odatle sledi da bi za broj rauna odabrao neto to mu znai, neto to bi lako mogao da zapamti." Zavrila je ukucavanje i lukavo se nasmeila. "Neto to izgleda nasumino... ali zapravo nije." Langdon pogleda monitor. BROJ RAUNA: 1123581321 Bio mu je potreban trenutak, ali kada je shvatio, znao je da je u pravu. Fibonaijev niz. 1-1-2-3-5-8-13-21 Kada se Fibonaijev niz stopi u desetocifreni broj, postajao je bukvalno neprepoznatljiv. Lako za pamenje, a ipak naizgled nasumino. Genijalna desetocifrena ifra koju Sonijer nikada ne bi zaboravio. tavie, bilo je to savreno objanjenje zato se broj navrljan na podu Luvra mogao transformisati u uvenu matematiku progresiju. Sofi se nagnu i pritisnu tipku 'ENTER'. Nita se ne dogodi. Barem nita to bi oni mogli videti.

Den Braun

172

Tog trenutka, ispod njih, u peinolikom podzemnom sefu banke, robotska kanda se pokrenula. Klizei po dvosmernom transportnom sistemu prikaenom za tavanicu, kanda potrai odgovarajue koordinate. Na cementnom podu ispod nje, stotine identinih plastinih sanduia lealo je poredano na ogromnoj reetki... poput nizova malih kovega u podzemnoj kripti. Kanda se zaustavi i spusti, i elektrino oko potvrdi ispravnost bar koda na kutiji. Potom, sa kompjuterskom preciznou, kada zgrabi teku drku i trgnu kovei navie. Nove se komande pokrenue i kanda prenese kutiju do drugog kraja sefa, zaustavljajui se ispred nepokretnog prenosnog pojasa. Sada sasvim paljivo, ruica poloi koveg i odmaknu se. Kada je kutija poloena, prenosivi pojas zabruja... Nekoliko spratova iznad, Sofi i Langdon sa olakanjem odahnue kada prenosni pojas poe da se kree. Stojei pored trake, oseali su se kao iscrpljeni putnici koji ekaju misteriozni prtljag iji im sadraj nije bio poznat. Prenosna traka ue u prostoriju sa desne strane, kroz uzani prorez ispod pokretnih vrata. Metalna vrata kliznue navie i velika plastina kutija izroni iz dubina na krunoj prenosnoj traci. Kutija je bila crna, od teke livene plastike, i daleko vea nego to je Sofi oekivala. Izgledala je poput kovega za avionski transport kunih ljubimaca, samo bez ikakvih otvora. Kutija se zaustavi upravo ispred njih. Langdon i Sofi nemo su zurili u misteriozni koveg. Kao i sve ostalo u vezi sa ovom bankom, i koveg je bio industrijski metalni zatvarai, nalepnica sa bar kodom na vrhu, izlivena izdrljiva drka. Sofi pomisli da lii na ogromnu kutiju za alat. Ne gubei vreme, Sofi podie dve kope okrenute ka njoj. Potom baci pogled na Langdona. Zajedno, podigoe teki poklopac i pustie ga da se srui na suprotnu stranu. Primaknuvi se, zavirie u sanduk. Na prvi pogled, Sofi je pomislila daje sanduk prazan. Potom neto ugleda. Na dnu kovega. Usamljeni predmet. Uglaana drvena kutija bila je otprilike veliine kutije za cipele i imala izrezbarene arke. Drvo je bilo bogato tamnopurpurno, sa jasnim arama. Ruino drvo, shvati Sofi. Omiljeno drvo njenog dede. Na poklopcu se nalazila prekrasna intarzija rue. Sofi i Langdon razmenie zbunjene poglede. Sofi se nagnu i zgrabi kutiju, vadei je napolje. Boe, kako je teka! Obazrivo ju je prenela do velikog stola. Langdon je stajao pored nje. Oboje su zurili u mali koveg sa blagom po koje ih je oito poslao njen deda.

Da Vinijev kod

173

Langdon je netremice posmatrao runo urezanu sliku na poklopcu - ruu sa pet latica. Mnogo puta je video takvu ruu. "Rua sa pet latica", proaputao je, "predstavlja simbol Priorata za Sveti gral." A Sofi se okrete i pogleda ga. Langdon je znao o emu razmilja. I sam je o tome razmiljao. inilo se da dimenzije kutije, teina njenog sadraja i simbol Priorata za Gral upuuju samo na jedno. Hristov putir nalazi se u ovoj drvenoj kutiji. Langdon ponovo ree sam sebi da to nije mogue. "Savrene je veliine", proaputa Sofi, "da se u nju smesti... putir." Nemogue da je to putir. Sofi privue kutiju preko stola ka sebi, spremajui se da je otvori. Meutim, dok ju je vukla, dogodi se neto neoekivano. Iz kutije dopre neobian, uborei zvuk. Langdon sa zakanjenjem shvati. Unutra se nalazi tenost? Sofi je izgledala jednako zbunjeno. "Jesi li uo?..." Langdon klimnu, izgubljen. "Tenost." Naginjui se napred, Sofi polako pomaknu kopu i podie poklopac. Predmet unutra nije nalikovao niemu to bi Langdon oekivao. Meutim, jedna stvar im je oboma odmah postala jasna. Ovo definitivno nije Hristov putir.

43
Policija je blokirala ulicu", ree Andre Verne, ulazei u ekaonicu. "Bie teko izvesti vas odavde." Kad je za sobom zatvorio vrata, Verne ugleda teki plastini sanduk na prenosnoj traci i ukopa se u mestu. Boe! Pristupili su Sonijerovom raunu? Sofi i Langdon bili su za stolom, priljubljeni jedno uz drago i nagnuti nad neim to je liilo na veliku drvenu kutiju za nakit. Sofi istog trenutka spusti poklopac i podie pogled. "Ipak smo znali broj rauna", ree. Verne je ostao bez teksta. Ovo je sve menjalo. On sa respektom odvrati pogled od kutije i pokua da smisli svoj sledei potez. Moram da ih izvedem iz banke! Ali kako je policija ve postavila barikade, Verne je mogao da smisli samo jedan nain da to izvede. "Gospoice Nevo, ako vas bezbedno izvedem iz banke, hoete li predmet poneti sa sobom ili ga vraate u sef pre nego to krenete?" Sofi pogleda Langdona, a potom Vernea. "Moramo da ga ponesemo." Verne klimnu. "U redu. U tom sluaju, ta god daje u pitanju, predlaem da ga zamotate u jaknu dok budemo prolazili hodnikom. Ne bih eleo da ga bilo ko dragi vidi." Dok je Langdon skidao sako, Verne pouri do prenosne trake, zatvori sada prazan koveg i ukuca niz jednostavnih komandi. Prenosna traka poe ponovo da se kree, odnosei plastini sanduk natrag u sef. Vadei zlatni klju iz otvora pored komandne table, predade ga Sofi. "Ovuda. Pourimo." Kada stigoe do stranje platforme za utovar, Verne ugleda blesak policijskih svetala koji je dopirao iz podzemne garae. Namrti se. Verovatno su blokirali rampu. Zaista u probati ovo da izvedem? Sada se preznojavao. Verne pokaza na jedan od baninih malih oklopnih kamiona. Transport sur bila je jo jedna usluga koju je Cirika depozitna banka nudila. "Uite u prostor za prtljag", ree, otvarajui teka zadnja vrata i pokazujui na odeljak od blistavog elika. "Odmah se vraam." Dok su se Sofi i Langdon penjali u kamion, Verne pouri preko platforme za utovar do kontrolorove kancelarije, ue unutra, pokupi kljueve od kamiona i pronae vozaevu uniformu i kaket. Skidajui svoj sako i kravatu, poe da oblai vozaku jaknu. Predomiljajui se, stavi opasa sa futrolom za pitolj ispod uniforme. Dok je izlazio, zgrabio je vozaev pitolj sa police, ubacio arer i gurnuo ga za pojas, zakopavajui uniformu preko njega.

Da Vinijev kod

175

Vrativi se do kamiona, Verne natue vozaku kapu nisko na elo i baci pogled na Sofi i Langdona, koji su stajali unutar prazne eline kabine. "Bie vam potrebno ovo", ree Verne, posegnuvi unutra i pritisnuvi zidni prekida kako bi upalio jedinu sijalicu na tavanici spremita. "I bolje je da sednete. Ni zvuka dok ne proemo kroz kapiju." Sofi i Langdon sedoe na metalni pod. Langdon je drao blago umotano u svoj sako od tvida. Zalupivi teka vrata, Verne ih zakljua. Potom se smesti iza upravljaa i pokrenu motor. Dok se oklopno vozilo kloparajui kretalo ka gornjem delu spusta, Verne je oseao kako mu se znoj ve skuplja ispod vozake kape. Video je da se ispred nalazi mnogo vie policijskih svetala nego to je zamiljao. Dok se kamion penjao uz uspon, unutranja kapija se otvori ka unutra kako bi ga propustila. Verne proe i saeka da se kapija iza njega zatvori pre nego to je krenuo napred, ka sledeem senzoru. Druga kapija se takoe otvori. Ostao je jo samo ulaz. Kao i policijska kola koja su blokirala vrh uspona. Verne otre znoj sa ela i produi. Viljasti policajac izae iz kola i mahnu mu da se zaustavi nekoliko metara od barikade. etvoro patrolnih kola bilo je parkirano napolju. Verne se zaustavi. Navlaei vozaku kapu dublje na elo, nabaci onoliko grub izraz lica koliko su mu to njegova kultura i vaspitanje doputali. Ne pomerajui se sa vozakog sedita, on otvori vrata i pogleda nanie ka agentu, ije je lice bilo ozbiljno i ukasto. "Qu 'est-ce qui se passe ?" Verne grubo upita. "Je suis Jerome Collet", ree agent. "Lieutenant Police Judiciaire." Pokaza na teretni prostor kamiona. "Qu'est-ce qu'il y a la-dedans?" "Otkud, kog avola, ja da znam", odgovori Verne na prostom francuskom. "Ja sam samo voza." Kole nije bio impresioniran. "Traimo dvoje kriminalaca." Verne se nasmeja. "Onda ste doli na pravo mesto. Neki od ovih gadova za koje vozim imaju toliko novca da mora da su kriminalci." Agent podie sliku iz pasoa Roberta Langdona. "Da li je ovaj ovek bio u vaoj banci veeras?" Verne slegnu ramenima. "Nemam pojma. Ja sam radnik na utovaru. Nas ne putaju ni blizu klijentima. Mora da ue i pita na recepciji." "Vaa banka zahteva nalog za pretres pre nego to nas pusti unutra." Verne nabaci zgaen izraz. "Administracija. Nemoj me vui za jezik." "Otvorite kamion, molim vas." Kole pokaza ka teretnom delu. Verne je zurio u agenta, usiljeno se nasmejavi. "Da otvorim kamion? Ti misli da ja imam kljueve? Misli da nama veruju? Treba da vidi bednu platu koju dobijam."

176

Den Braun

Agent nakrivi glavu na jednu stranu, oigledno mu ne verujui. "Hoete da kaete da nemate kljueve od sopstvenog kamiona?" Verne odmahnu glavom. "Ne od teretnog dela. Samo od kabine. Ove kamione zapeati nadzornik na platformi za utovar. Onda kamion eka dok neko ne odnese kljueve od teretnog dela do odredita. Kad ujemo da su kljuevi kod primaoca, tada dobijamo odobrenje da vozimo. Ni sekundu ranije. Nikada ne znam ta kog avola teglim." "Kada je ovaj kamion zapeaen?" "Mora da je to bilo pre nekoliko sati. Veeras vozim skroz do St. Turijala Kljuevi od teretnog dela su ve tamo." Dok ga je posmatrao kao da pokuava da mu proita misli, agent nita nije odgovarao. Kapljica znoja se spremala da kapne niz Verneov nos. "Dozvoljava?" ree, briui nos rukavom i pokazujui na policijska kola koja su mu blokirala put. "Jako urim." "Da li svi vozai nose rolekse?" upita agent, pokazujui na Verneov lanak. Verne spusti pogled i vide svetlucavi kai svog apsurdno skupog sata kako izviruje ispod rukava njegove jakne. Merde. "Ovo ubre? Kupio sam ga za dvadeset evra na ulici od nekog Tajvanca, na Sen ermen de Preu. Prodau ti ga za etrdeset." Agent je utao, i naposletku se skloni. "Ne, hvala. Bezbedno putujte." Verne se nije usudio da die sve dok kamion nije odmakao dobrih pedeset metara niz ulicu. A sada je imao drugi problem. Svoj tovar. Kuda da ih vozim?

EOGLJNUE 46
Sajlas je leao potrbuke na madracu u svojoj sobi, putajui da se krv na ranama od bievanja na njegovim leima zgrua na vazduhu. Veeranja druga serija druenja sa "disciplinom" donela mu je nesvesticu i slabost. Jo uvek nije uklonio pojas od kostreti i oseao je kako mu krv curi niz unutranju stranu butine. Ipak, nije mogao pred sobom da opravda skidanje pojasa. Izneverio sam Crkvu. Daleko gore, izneverio sam biskupa. Veeras je trebalo da bude spasenje biskupa Aringarose. Pre pet meseci, biskup se bio vratio sa sastanka u Vatikanskoj opservatoriji, gde je saznao neto to ga je duboko promenilo. Nedeljama je bio potiten, da bi naposletku podelio brigu sa Sajlasom. "Ali to je nemogue!" Sajlas je uzviknuo. "Ne mogu to da prihvatim!" "Istina je", rekao je Aringarosa. "Nezamislivo, ali istinito. Za samo est meseci." Biskupove rei su prestravile Sajlasa. Molio se za spasenje, pa ak i u takvim mranim danima njegova vera u Boga i Put nije poputala. Tek mesec dana kasnije oblaci se volebno razioe i svetlo nade poe da se pomalja. Boansko uplitanje, tako je to nazvao Aringarosa. Po prvi put je izgledalo da biskup gaji nadu. "Sajlase", proaputao je, "Bog nam je pruio priliku da zatitimo Put. Naa borba e, kao i sve borbe, zahtevati rtve. Hoe li da bude Boji vojnik?" Sajlas je pao na kolena pred biskupom Aringarosom - ovekom koji mu je dao novi ivot - i rekao: "Ja sam jagnje Gospodnje. Raspolaite mnome, kao pastir, kako vae srce nalae." Kada mu je Aringarosa izloio mogunost koja im se ukazala, Sajlas je znao da u pitanju moe biti samo Boja ruka na delu. Volebna sudbina! Aringarosa je Sajlasa povezao sa ovekom koji je predloio plan - ovekom koji se nazivao Uiteljem. Iako se Uitelj i Sajlas nikada ne behu sreli licem u lice, svaki put kada su razgovarali telefonom Sajlas je bio ispunjen strahopotovanjem, kako zbog dubine Uiteljeve vere tako i zbog raspona njegove moi. Izgledalo je da Uitelj sve zna, da ima oi i ui na svim mestima. Kako je Uitelj dolazio do svojih informacija Sajlas nije znao, ali Aringarosa je predano verovao Uitelju i Sajlasu je rekao da ini isto. "Radi kako ti Uitelj govori", rekao je Sajlasu biskup, "i izai emo kao pobednici."

178 *&>

Den Braun

Pobednici. Sajlas je sada zurio u goli pod i plaio se da im je pobeda izmakla. Uitelj je prevaren. Kljuni kamenje bio varljivi orsokak. A sa prevarom, sva nada je iezla. Sajlas je eleo da nazove biskupa Aringarosu i upozori ga, ali Uitelj je veeras prekinuo sve njihove kanale komunikacije. Radi nae bezbednosti. Naposletku, prevazilazei ogroman strah, Sajlas se uspuza na noge i pronae svoj ogrta, koji je leao na podu. Iz depa uze mobilni telefon. Pognuvi glavu od srama, okrenu broj. "Uitelju", proaputao je, "sve je izgubljeno." Sajlas iskreno ispria kako je prevaren. "Suvie brzo gubi veru", odgovori Uitelj. "Upravo sam primio vesti. Najmanje oekivane, ali izuzetno dobrodole. Tajna je u ivotu. ak Sonijer je preneo ono to je trebalo pre nego to je umro. Uskoro u te pozvati. Na noanji posao jo uvek nije okonan."

POGLAVLJE 41
Vonja u slabo osvetljenom teretnom delu oklopnog kamiona bila je poput vonje u eliji. Langdon se borio protiv dobro mu poznate nervoze koja ga je muila u zatvorenom prostoru. Verne je rekao da e nas odvesti na bezbednu udaljenost od grada. Kuda? Koliko daleko? Langdonu su se noge ukoile od sedenja po turski na metalnom podu i on promeni poloaj, trgnuvi se kada krv ponovo potee donjim delom njegovog tela. U rukama je jo uvek stezao neobino blago koje su izneli iz banke. "Mislim da smo sada na autoputu", proaputa Sofi. Langdon je oseao isto to. Kamion je, nakon zaustavljanja na kapiji banke, krenuo napred, skreui i levo i desno neko vreme, i sada je ubrzavao do, kako se inilo, najvee brzine. Ispod njih, gume otporne na metke tutnjale su po glatkom asfaltu. Usredsreujui se na dragoceni smotuljak u rukama, Langdon ga poloi na pod, odmota sako i izvadi kutiju, povlaei je ka sebi. Sofi se premesti tako da su sedeli jedno pored drugog. Langdonu je izgledalo kao da su dvoje dece koja su se zbila nad boinim poklonom. Nasuprot toplim bojama kutije od ruinog drveta, intarzija u obliku rue bila je nainjena od bledog drveta, verovatno jelovine, koje je jasno sijalo pod slabim svetlom. Rua. itave armije i religije izgraene su oko ovog simbola. Kao i tajna drutva. Rozenkrojceri. Vitezovi Ruinog krsta. "Hajde", ree Sofi. "Otvori je." Langdon duboko uzdahnu. Poseui za poklopcem, baci jo jedan pogled pun divljenja na komplikovanu intarziju i potom, otkaivi kopu, podie poklopac i otkri tajanstveni predmet u kutiji. Langdon je gajio nekoliko fantazija u vezi sa onim to bi mogli otkriti u kutiji, ali svaka od njih bee pogrena. Udobno uukan u grimiznu svilu leao je predmet koji Langdon ni izbliza nije shvatao. Izraen od uglaanog belog mermera, bio je to kameni cilindar priblino dimenzija tube sa teniskim lopticama. Meutim, cilindar je bio znatno komplikovaniji od jednostavnog kamenog valjka i inilo se da je sastavljen od mnogo delova. Pet mermernih diskova veliine krofne bili su poredani i privreni jedan uz drugi unutar delikatnog bakarnog okvira. Liilo je to na neku vrstu kaleidoskopa u obliku valjka sastavljenog od vie tokica. Svaki kraj cilindra privrivala je po jedna kapica, takoe mermerna, tako da nije bilo mogue zavirili u njegovu unutranjost. S obzirom na to da se ulo bukunje, Langdon je pretpostavljao da je cilindar upalj.

180

Den Braun

Jednako zbunjujua kao i konstrukcija cilindra, meutim, bila su i pismena svuda po njegovoj povrini, to je prvenstveno privlailo Langdonovu panju. Na svakom od pet diskova paljivo je ugravirana ista neverovatna serija slova - itava abeceda. Cilindar je podseao Langdona na jednu od njegovih igraaka iz detinjstva - drku sa ispisanim pokretnim delovima, koji su se mogli okretati kako bi se stvorile razliite rei. "Neverovatno, zar ne?" proaputala je Sofi. Langdon podie pogled. "Ne znam. ta je, do avola, to?" Primeti blesak u Sofinim oima. "Moj deda je to pravio iz hobija. Izumeo ih je Leonardo da Vini." ak i pod priguenim svetlom Sofi je primetila Langdonovo iznenaenje. "Da Vini?" promrmljao je, ponovo gledajui predmet. "Da. Zove se kripteks. Prema mom dedi, nacrt je potekao iz jednog od Da Vinijevih tajnih dnevnika." "emu slui?" Imajui na umu veeranje dogaaje, Sofi je znala da bi odgovor na to pitanje mogao nositi neke zanimljive implikacije. "To je sef, ree ona. "Za pohranjivanje tajnih informacija." Langdonove oi se jo vie razrogaie. Sofi mu objasni da je jedan od omiljenih hobija njenog dede bilo pravljenje modela Da Vinijevih pronalazaka. Talentovani zanatlija koji je sate provodio u svojoj radionici za metal i drvo, ak Sonijer je uivao da stvara po uzoru na velike majstore - Faberea, mnoge specijaliste za gravuru i daleko praktinijeg, Leonarda da Vinija. ak i letimino pregledanje Da Vinijevih dnevnika otkrivalo je stotine njegovih pronalazaka koje nikada nije realizovao. Jedna od omiljenih razbibriga aka Sonijera bilo je oivljavanje Da Vinijevih manje poznatih ideja - sprava za merenje vremena, pumpi za vodu, kripteksa, pa ak i detaljno razraenog modela srednjovekovnog francuskog viteza, koji je sada ponosno stajao na radnom stolu u njegovoj kancelariji. Kao rezultat prouavanja iz anatomije i kineziologije, Da Vini je 1495. napravio nacrt unutranjeg mehanizma robota-viteza koji je imao sve zglobove i tetive, i bio osmiljen tako da moe da ustane, mae rukama i pomera glavu zahvaljujui fleksibilnom vratu dok otvara i zatvara anatomski uverljivu vilicu. Taj vitez u oklopu, oduvek je verovala Sofi, bio je najdivnija stvar koji je njen deda ikada napravio... odnosno, sve dok nije videla kripteks u ovoj kutiji od ruinog drveta. "Napravio mi je jedan ovakav kripteks kada sam bila mala", rekla je. "Ali nikada nisam videla neki ovako ukraen i ovako velik." Langdon nije skidao pogled sa kutije. "Nikada nisam uo za kripteks." Sofi nije bila iznenaena. Veina Leonardovih nerealizovanih pronalazaka nikada nije prouavana, niti je imala ime. Bilo je mogue da je termin kripteks pronalasku dao njen deda, io je odgovarajui naziv za spravu koja

Da Vinijevkod

181

se koristila kriptografijom kako bi zatitila informacije napisane na savijutku u unutranjosti, ili kodeksu. Da Vini je bio pionir kriptografije, znala je Sofi, iako mu je to retko priznavano. Sofini predavai na univerzitetu su, predstavljajui kompjuterske metode obezbeivanja podataka, hvalili moderne kriptografe poput Zimermana i Snajera, ali nisu pominjali da je upravo Leonardo pre mnogo vekova izumeo jedan od prvih osnovnih oblika enkripcije javnim kljuem. Sofin deda joj je, naravno, ispriao sve o tome. Dok je njihov oklopni kamion tutnjao autoputem, Sofi je Langdonu objasnila daje kripteks predstavljao Da Vinijevo reenje dileme kako poslati poverljive poruke na velike daljine. U eri bez telefona ili elektronske pote, jedini izbor su bili potonoe. Na nesreu, ako bi potonoa posumnjao da pismo sadri vredne informacije, mogao je vie da zaradi ako ih proda neprijateljima nego ako isporui pismo kome je namenjeno. Mnogi veliki umovi u prolosti pronalazili su kriptografska reenja kako bi zatitili podatke: Julije Cezar je razvio emu pisanja u iframa poznatu kao Cezarova kutija; Marija, kraljica kotske, smislila je ifru supstitucije i tako je slala tajna nareenja iz zatvora; dok je genijalni arapski naunik Abu Jusuf Ismail al-Kindi titio svoje tajne zahvaljujui genijalno zamiljenoj ifri polialfabetske supstitucije. Da Vini je, meutim, zamenio matematiku i kriptografiju mehanikim reenjem. Kripteksom. Prenosnom kutijom u koju su se mogla bezbedno pohraniti pisma, karte, dijagrami, bilo ta. Kada bi informacija bila zapeaena unutar kripteksa, samo je onaj koji je posedovao odgovarajuu ifru mogao da joj prie. "Potrebna nam je ifra", ree Sofi, pokazujui na brojanike sa slovima. "Kripteks funkcionie nalik bravi sa kombinacijama za bicikle. Ako porea brojanike pravilno, brava se otvara. Ovaj kripteks ima pet brojanika. Ako ih porea kako treba, lebovi se unutra dovedu u isti niz i itav cilindar se otvori." "A onda?" "Kada se cilindar otvori, pristupa upljem sredinjem delu u koji se moe smestiti mali svitak." Langdon nije mogao da veruje. "I kae da ti je deda to pravio kada si bila lamala?" "Neke, da. Za roendan bi mi poklonio kripteks i rekao bi mi zagonetku. Reenje zagonetke je bila ifra za kripteks, i kada bih ga otkrila, mogla sam da ga otvorim i pronaem roendansku estitku." "Mnogo truda oko estitke." "Ne, na estitki bi se uvek nalazila druga zagonetka ili putokaz. Deda je voleo da smilja komplikovani lov na blago koji je vodio po itavoj kui, niz, putokaza koji bi me naposletku doveo do mog pravog poklona. Svaki je

182 4*

DenBraun

lov na blago bio provera karaktera ili zasluge, kako bi se proverilo da li sam zasluila nagradu. A provere nikada nisu bile jednostavne." Langdon ponovo pogleda napravu, jo uvek skeptian. "Ali zato ga ne otvoriti na silu? Ili ga razbiti? Metal izgleda krhko, a mermer je meki kamen." Sofi se nasmeila. "Zato to je Da Vini bio suvie pametan da to ne bi predvideo. Osmislio je kripteks tako da se, ukoliko proba da ga otvori na silu svitak automatski uniti. Gledaj." Sofi posegnu u kutiju i paljivo izvadi cilindar. "Svaka poruka koja se ubacuje unutra prvo se napie na svitku papirusa." "A ne na paretu koe?" Sofi odmahnu glavom. "Na papirusu. Znam da je ovija koa bila mnogo izdrljivija i ea u to doba, ali morao je to biti papirus. to tanji to bolji." "U redu." "Pre nego to se papirus ubaci u odeljak u kripteksu, obmota se oko krhkog stakalca."Ona nakrivi kripteks i tenost u njemu zaklokota. "Staklo sa tenou." "Sa kakvom tenou?" Sofi se nasmei. "Sa siretom." Langdon je oklevao za trenutak, a potom poe da klima glavom. "Genijalno." Sirce i papirus, mislila je Sofi. Ako bi neko pokuao da na silu otvori kripteks, staklena cev bi se razbila i sire bi brzo unitilo papirus. Pre nego to bi neko stigao da izvadi svitak, on bi se pretvorio u kau. "Kao to vidi", ree mu Sofi, "jedini nain da se doe do poruke unutra jeste ifra od pet slova. A ako imamo pet brojanika, svaki sa po dvadeset est slova, to je dvadeset est na peti stepen." Brzo je procenila broj permutacija. "Priblino dvanaest miliona mogunosti." "Ako ti tako kae", ree Langdon, izgledajui kao da mu kroz glavu prolazi priblino dvanaest miliona pitanja. "Sta misli, kakva se informacija nalazi unutra?" "ta god da je u pitanju, deda je oigledno oajniki eleo da to ostane tajna." Zastade, sputajui poklopac kutije i posmatrajui intarziju u obliku rue sa pet latica na njoj. Neto ju je muilo. "Jesi li rekao, ranije, da je rua simbol Grala?" "Upravo tako. U simbolizmu Priorata, rua i Gral su sinonimi." Sofi nabra elo. "To je udno, jer mi je deda uvek govorio da rua znai tajnovitost. Imao je obiaj da okai ruu na vrata svoje kancelarije kod kue kada je obavljao neki poverljivi razgovor telefonom ili kada nije eleo da ga uznemiravam. Podsticao me je da i ja tako radim." Sreo, govorio joj je deda, umesto da se zakljuavamo jedno od drugog, moemo da okaimo ruu - lafleur des secrets - na vrata kada namje potrebna privatnost. Na

Da Vinijev kod

183

taj emo nain nauiti da potujemo jedno drugo i da verujemo jedno drugom. Stari je rimski obiaj da se okai rua. "Sub rosa", ree Langdon. "Rimljani bi okaili ruu za vreme sastanaka da bi naznaili da je sastanak poverljiv. Oni koji su prisustvovali razumeli bi da ta god da je reeno pod ruom - ili sub rosa - mora da ostane tajna." Langdon joj na brzinu objasni da tajanstvenost koju rua predstavlja nije jedini razlog to ju je Priorat koristio kao simbol Grala. Rosa rugosa, jedna od najstarijih vrsta rue, imala je pet latica i pentagonalnu simetriju, ba poput zvezde vodilje Venere, to je ruu ikonografski snano povezivalo sa enskou. Pored toga, rua je stajala u dubokoj vezi sa konceptom "pravog pravca" i navigacije. Rua kompasa pomagala je putnicima pri navigaciji, kao i Ruine linije, longitudinalne linije na kartama. Iz ovog razloga, rua je bila simbol koji je oznaavao Gral na mnogim nivoima - tajnovitost, enskost i vostvo - enski putir i zvezda vodilja koja je upuivala na skrivenu istinu. Kada je zavrio priu, izgledalo je da su mu se miii lica iznenada stegli. "Roberte? Jesi li dobro?" Oi su mu bile prikovane za kutiju od ruinog drveta. "Sub... rosa", promucao je, dok mu se oprezno oduevljenje irilo licem. "Nije mogue." "ta?" Langdon polako podie pogled. "Ispod znaka rue", proaputa on. "Ovaj kripteks... mislim da znam staje to."

Langdon je jedva mogao da poveraje u sopstvenu pretpostavku, pa ipak, imajui na umu ko im je dao taj kameni cilindar, kako im ga je dao, i sada, intarziju rue na poklopcu, odgonetka se prosto nametala. U rukama im je kljuni kamen Priorata. Legenda je bila izriita. Kljuni kamen je ifrovani kamen koji lei pod znakom rue. "Roberte?" Sofi gaje posmatrala. "ta se deava?" Langdonu je bio potreban trenutak da sabere misli. "Da li ti je deda ikada priao o neemu to se naziva la def de voute?" "Klju od sefa?" prevede Sofi. "Ne, to je bukvalan prevod. Clef de voute je est arhitektonski termin. Voute se ne odnosi na sef u banci, nego na svod luka. Poput zasvoene tavanice." "Ali zasvoene tavanice nemaju kljueve." "Zapravo, imaju. Svaki kameni luk mora da ima centralni kamen u obliku klina na vrhu koji povezuje delove i nosi svu teinu. Taj kamen je, u arhitektonskom smislu, klju luka. Na engleskom ga zovemo kljuni kamen." Langdon ju je gledao u oi, oekujui bilo kakvu varnicu priseanja. Sofi slee ramenima, sputajui pogled ka kripteksu. "Ali ovo oigledno nije kljuni kamen." Langdon nije znao odakle da krene. Masonska tehnika graenja kamenih lukova sa kljunim kamenom bila je jedna od najbolje sauvanih tajni ranog masonskog bratstva. etvrti stepen masona. Arhitektura. Kljuni kamen. Sve je bilo povezano. Tajno znanje o tome kako koristiti kljuni kamen da bi se izgradio luni svod deo je mudrosti koji je od masona nainio tako bogate zanatlije, i tu tajnu su paljivo uvali. Kljuni kamen je obavijala tradicionalna tajnovitost. Ipak, kameni cilindar koji se nalazio u kutiji od ruinog drveta bio je oigledno neto potpuno drugaije. Kljuni kamen Priorata ukoliko im se zaista on nalazio u rukama - uopte nije bio ono to je Langdon zamiljao da jeste. "Kljuni kamen Priorata nije moja specijalnost", priznao je Langdon. "Moje interesovanje za Sveti gral prvenstveno je simboliko, tako da se trudim da ignoriem obilje predanja koja upuuju kako doi do njega." Sofine obrve se izvie. "Pronai Sveti gral?" Langdon s nelagodom potvrdi glavom, veoma paljivo odmerivi rei koje e izrei. "Sofi, prema predanju Priorata, kljuni kamen je ifrovana mapa... mapa koja otkriva skrovite Svetog grala."

Da Vinijev kod

185

Sofi je bila potpuno zbunjena. "I ti misli da je to ovo?" Langdon nije znao ta da kae. ak je i njemu samom sve zvualo neverovatno, pa ipak logino. ifrovani kamen, skriven ispod znaka rue. Ideja da je kripteks osmislio Leonardo da Vini - raniji Veliki majstor Sionskog priorata - jo je jedan primamljivi pokazatelj da se zaista radi o kljunom kamenu Priorata. Nacrt ranijeg Velikog majstora... koji je mnogo vekova kasnije oiveo takoe jedan lan Priorata. Veza suvie opipljiva da bi se zanemarila. Tokom poslednje decenije, istoriari su za kljunim kamenom tragali po francuskim crkvama. Oni koji su tragali za Gralom, a kojima je bila poznata istorija ifrovanih dvosmislenosti Priorata, zakljuili su da je la def de voute bukvalno kljuni kamen - arhitektonski kamen - gravirani, ifrovani kamen, umetnut u luni prolaz u nekoj crkvi. Ispod znaka rue. U arhitekturi, rue nisu nedostajale. Rozete kao prozori. Rozetni reljefi. I, naravno, mnotvo petolista - ukrasnih cvetova sa pet latica koji su se esto nalazili na vrhovima lukova, ba iznad samih kljunih kamenova. Izgledalo je da je skrovite avolski jednostavno. Mapa koja vodi do Svetog grala smetena visoko u vrhu nekog luka neke zaboravljene crkve, podsmeva se slepim posetiocima koji prolaze ispod nje. "Ovaj kripteks ne moe biti kljuni kamen", prepirala se Sofi. "Nije dovoljno star. Sigurna sam da je ovo napravio moj deda. Ne moe biti deo neke drevne legende o Gralu." "Zapravo", odgovori Langdon, oseajui kako ga prolaze marci uzbuenja, "veruje se da je kljuni kamen stvorio Priorat u poslednjih nekoliko decenija." U Sofinim oima blesnu neverica. "Ali ako ovaj kripteks otkriva skrovite Svetog grala, zato bi ga moj deda ostavio meni? Ja nemam pojma kako da ga otvorim, niti ta sa njim da radim. Ja ak i ne znam ta je Sveti gral!" Langdon shvati da je ona u pravu. Jo uvek joj nije objasnio pravu prirodu Svetog grala. Ta je pria morala da saeka. U ovom trenutku, bili su usredsreeni na kljuni kamen. Ako ovaj kripteks zaista to jeste... Uz brujanje guma otpornih na metke, Langdon na brzinu objasni Sofi sve to je uo o kljunom kamenu. Vekovima, navodno, najvea tajna Priorata - lokacija na kojoj se nalazi Sveti gral - nije bila zapisana. Radi bezbednosti, prenosila se na svakog novog senechala u usponu usmenim putem, na tajnoj ceremoniji. Meutim, negde tokom prolog veka, poela su govorkanja da se pravilo Priorata izmenilo. Moda zbog novih elektronskih mogunosti prislukivanja. U svakom sluaju Priorat se zavetovao da vie nikada ne izgovori lokaciju svetog skrovita. "Ali kako su onda mogli da prenose tajnu?" upita Sofi.

186

Den Braun

"Tu dolazimo do kljunog kamena", objasni Langdon. "Kada jedan od etiri vrhovna lana umre, preostala tri sledeeg kandidata biraju iz niih ealona, i on postaje senichal. Umesto da novom senichalu kau gde je sakriven Sveti gral, stavili bi ga pred proveru tokom koje dokazuje da je dostojan tajne." Sofi kao da se uznemirila kad je to ula, i Langdon se iznenada seti da je pomenula kako joj je deda prireivao igre lova na blago - preuves de mirite. Istina, kljuni kamen je predstavljao slian koncept. S druge strane, provere poput ove bile su izuzetno este u tajnim drutvima. Najpoznatije su bile masonske, pri emu su lanovi bivali uzdizani na vie stupnjeve tako to su dokazivali da umeju da uvaju tajnu i tako to su prolazili kroz rituale i brojne testove zasluge tokom mnogih godina. Zadaci su postajali progresivno tei, sve dok ne bi kulminirali proglaenjem uspenog kandidata za masona trideset i drugog stupnja. "Dakle, kljuni kamen je preuve de mirite", ree Sofi. "Ukoliko potencijalni senechal ume da ga otvori, dokazuje da je dostojan informacije koja se u njemu krije." Langdon klimnu. "Zaboravio sam da si imala iskustva sa tim." "Ne samo sa dedom. U kriptografiji, to se zove 'samoovlaujui jezik'. Odnosno, ukoliko si dovoljno pametan da ga proita, dozvoljeno ti je da zna ta pie." Langdon je oklevao za trenutak. "Sofi, jasno ti je da, ukoliko je ovo zaista kljuni kamen, to pokazuje da je tvoj deda bio izuzetno moan lan Sionskog priorata. Jedan od etiri vrhovna lana." Sofi uzdahnu. "Jeste bio izuzetno moan u nekom tajnom drutvu. U to sam sigurna. Mogu samo da pretpostavim da se radi o Prioratu." Langdon se zbuni. "Ti si znala da je u nekom tajnom drutvu?" "Videla sam neke stvari koje nije trebalo da vidim, pre deset godina. Od tada nismo razgovarali." Ona zastade. "Moj deda nije bio samo jedan od vrhovnih lanova grupe... Verujem da je bio vrhovni lan." Langdon nije mogao da veruje u ono to je uo. "Veliki majstor? Ali... nema naina da ti to zna!" "Radije ne bih o tome." Sofi odvrati pogled, izraza odlunog koliko i bolnog. Langdon je sedeo zapanjen, bez rei. ak Sonijer? Veliki majstor? Uprkos zapanjujuim posledicama do kojih bi dolo ukoliko je to tano, Langdon je imao jeziv oseaj da se sve u tom sluaju gotovo savreno uklapalo. Naposletku, prethodni Veliki majstori Priorata takoe su bili istaknute javne linosti sa umetnikim sklonostima. Dokaz za tu injenicu obelodanjen je pre dosta godina, u parikoj Bibliotheaue Nationale, u dokumentima koji su postali poznati pod nazivom Les Dossiers Secrets.

Da Vinijev kod

187

Svaki istoriar Priorata i svako ko se interesovao za Gral proitao je Dossiers. Autentinost ovih spisa, koji su katalogizovani pod brojem 4 lm1 249, dokazali su mnogi strunjaci, potvrdivi na taj nain ono to su istoriari sumnjali ve dugo vremena: u Velike majstore Priorata spadali su Leonardo da Vini, Botieli, ser Isak Njutn, Viktor Igo i, u skorije vreme, an Kokto, uveni pariki umetnik. Zato ne ak Sonijer? Langdonova neverica se poveala kada je shvatio daje trebalo da se sretne sa Sonijerom te veeri. Veliki majstor Priorata zakazao je sastanak sa mnom. Zato? Da aska o umetnosti? Iznenada se to inilo malo verovatnim. Naposletku, ako je Langdonov instinkt dobar, Veliki majstor Sionskog priorata upravo je preneo legendarni kljuni kamen bratstva na svoju unuku i pri tome je uputio da pronae Roberta Langdona. Nezamislivo! Langdonova mata nije mogla da zasmisli skup okolnosti koje bi objasnile ovakvo Sonijerovo ponaanje. ak i da se Sonijer plaio za sopstveni ivot, postojala su jo tri senechaux koja su takoe znala tajnu i stoga garantovala sigurnost Priorata. Zato bi Sonijer toliko rizikovao da svojoj unuci ostavi kljuni kamen, naroito ako se ima na umu da se njih dvoje nisu slagali? I zato umeati Langdona... potpunog stranca? Deli ove slagalice nedostaje, mislio je Langdon. Odgovori su, oigledno, morali da saekaju. Zvuk motora koji usporava naterao je oboje da podignu pogled. ljunak je zakripao pod gumama. Zato ve staje? Langdon se pitao. Verne im je rekao da e ih odvesti daleko izvan grada, na sigurno. Kamion smanji brzinu i poe da mili preko neoekivano neravnog terena. Sofi dobaci Langdonu pogled pun strepnje, brzo zatvarajui kutiju sa kripteksom i zakopavajui je. Langdon je ponovo pokri sakoom. Kamion se zaustavio, a motor je i dalje radio kada stranja vrata poee da se otvaraju. Langdon sa iznenaenjem vide da su parkirani u umovitom kraju, daleko od puta. Ugledae Vernea, koji ih je drao na nianu. "ao mije zbog ovoga", ree on. "Zaista nemam izbora."

to/UE 49
Verneu pitolj nije pristajao, ali su mu oi sijale odlunou koju, oseao je Langdon, nije bilo mudro testirati. "Plaim se da moram da insistiram", ree Verne, sa uperenim pitoljem. Motor kamiona jo uvek je radio. "Spustite kutiju na pod." Sofi zagrli kutiju. "Rekli ste da ste vi i moj deda bili prijatelji." "Dunost mi je da zatitim imovinu vaeg dede", odgovori Verne. "I upravo to i inim. A sada spustite kutiju na pod." "Moj deda je ovo poverio meni!" ree Sofi. "Uinite kako kaem", naredi Verne, podiui pitolj. Sofi poloi kutiju kraj svojih nogu. Langdon je posmatrao kako se pitolj sada okree u njegovom pravcu. "Gospodine Langdon", ree Verne, "vi ete mi doneti kutiju. I imajte na umu da to traim od vas jer se vas neu ustezati da ubijem." Langdon je u neverici zurio u bankara. "Zato ovo radite?" "Sta mislite, zato?" brecnu se Verne, a njegov engleski sa snanim akcentom postao je grub. "Da zatitim imovinu svog klijenta." "Mi smo sada vai klijenti", ree Sofi. Verneov izraz postade ledeno hladan, jezivo izoblien. "Gospoice Nevo, ne znam kako ste doli do tog kljua i broja rauna veeras, ali oigledno ne na poten nain. Da sam znao razmere vaih zloina, nikada vam ne bih pomogao da napustite banku." "Rekla sam vam", ree Sofi, "mi nismo umeani u ubistvo mog dede!" Verne pogleda Langdona. "Ipak se preko radija tvrdi da vas trae zbog etvorostrukog ubistva?" "Molim!" Langdon je bio zapanjen. Jo tri ubistva? Broj ga je pogodio mnogo vie nego injenica da je glavni osumnjieni. Bilo je suvie neverovatno da se radi o sluajnosti. Troje senechaux? Langdonov pogled se spusti na kutiju od ruinog drveta. Ako su svi senechaux ubijeni, Sonijer nije imao izbora. Morao je kljuni kamen preneti na nekoga. "Policija e to razjasniti kada vas predam njima", ree Verne. "Ve sam suvie umeao svoju banku u to." Sofi je ljutito gledala Vernea. "Oigledno nemate nameru da nas predate policiji. Da je tako, odvezli bi ste nas natrag u banku. Umesto toga, doveli ste nas ovde i drite nas na nianu." "Va deda me je angaovao iz jednog razloga - da njegova imovina ostane bezbedna i privatna. ta god da se nalazi u ovoj kutiji, neu dozvoliti da to

Da Vinijev kod

189

bude zavedeno kao dokazni materijal u policijskoj istrazi. Gospodine Langdon, donesite mi kutiju." Sofi odmahnu glavom. "Nemoj." Pucanj zagrme, i metak se zabi u zid kabine iznad njega. Odjek potrese zadnji deo kamiona a prazna aura pade na pod. Sranje! Langdon se ukipi. Verne progovori sa vie samopouzdanja. "Gospodine Langdon, podignite kutiju." Langdon podie kutiju. "A sada je donesite do mene." Verne ga je drao na nianu, stojei na zemlji iza zadnjeg branika, dok mu je pitolj bio u prostoru teretnog dela kamiona. Sa kutijom u ruci, Langdon se kretao preko teretnog odeljka ka otvorenim vratima. Moram neto da uradim! mislio je Langdon. Spremam se da predam kljuni kamen Priorata! Dok je prilazio otvorenim vratima, injenica da se nalazi na viem terenu od onog na kojem je stajao Verne postade mu oiglednija, i poe da razmilja kako to da upotrebi u svoju korist. Verneov pitolj, iako podignut, bio je u nivou Langdonovog kolena. Moda precizan ut? Na nesreu, dok se Langdon pribliavao, Verne kao da je predosetio opasnost. Povukao se nekoliko koraka unatrag, zaustavljajui se na oko metar dalje. Daleko van Langdonovog domaaja. Verne zapovedi: "Poloite kutiju pored vrata." Ne videvi drugu mogunost, Langdon kleknu i poloi kutiju od ruinog drveta na ivicu teretnog dela, ba ispred samih otvorenih vrata. "Sada ustanite." Langdon poe da se uspravlja ali zastade, spazivi malu, praznu auru na podu pored praga vrata. "Ustanite i udaljite se od kutije." Langdon saeka jo trenutak, posmatrajui metalni prag. Potom se uspravi. Dok je to radio, neprimetno gurnu auru preko ivice, na uski ispust koji je inio donji prag vrata. Potpuno se uspravivi, Langdon se odmaknu unatrag. "Vratite se do zadnjeg zida i okrenite se." Langdon poslua. Verne je oseao kako mu srce luaki tue. Drei pitolj u desnoj ruci, levom posegnu ka drvenoj kutiji. Otkri da je suvie teka. Potrebne su mi obe ruke. Vraajui pogled na svoje zarobljenike, prorauna rizik. Oboje su

190

Den Braun

bili dobrih pet metara udaljeni, na drugom kraju teretnog dela kamiona, okrenuti leima. Verne donese odluku. Brzo poloi pitolj na branik, obema rukama podie kutiju i spusti je na zemlju, smesta ponovo grabei pitolj, uperivi ga ka unutranjosti kamiona. Niko se nije ni pomerio. Savreno. Sada mu je preostalo samo da zatvori i zabravi vrata. Za trenutak ostavljajui kutiju na zemlji, uhvati metalna vrata i poe da ih zatvara. Dok su vrata klizila pored njega, Verne posegnu za rezom koju je trebalo gurnuti na mesto. Vrata se uz tresak zatvorie, i Verne zgrabi rezu, povlaei je nalevo. Reza se pomaknu nekoliko centimetara i iznenada zaustavi, ne doseui do dela kojim ju je trebalo uvrstiti. ta se deava? Verne ponovo povue, ali reza se nije zatvarala. Mehanizam nije bio u istoj ravni. Vrata nisu sasvim zatvorena! U naletu panike, Verne snano pritisnu vrata sa spoljanje strane, ali se ona i dalje nisu zatvarala. Neto im smeta! Verne se okrenu kako bi ramenom gurnuo vrata, ali ovog puta ona poletee ka njemu, udarajui ga u lice i odbacujui ga na zemlju, razbijenog nosa. Pitolj je odleteo dok je Verne podizao ruke ka licu, osetivi toplu krv kako mu se sliva niz nos. Robert Langdon skoi na zemlju a Verne pokua da se uspravi, ali nita nije video. Vid mu se pomutio i ponovo se srui unatrag. Sofi Nevo je vikala. Nekoliko trenutaka kasnije, Verne oseti kako ga prekriva oblak praine i izduvnih gasova. uo je kako gume kripe po ljunku i uspravio se ba na vreme da uoi kako dugaki kamion ne uspeva da skrene gde je trebalo. Kada je prednji branik zakaio drvo, zauo se udar. Motor je zaurlao i drvo se savilo. Naposletku, branik popusti, pucajui napola. Oklopno vozilo je tutnjei krivudalo dok mu se prednji branik vukao po zemlji. Kada je kamion stigao do asfaltiranog prilaznog puta, kia varnica osvetli no, vukui se za kamionom koji se, ubrzavajui, udaljavao. Verne ponovo pogleda na zemlju gde je kamion bio parkiran. ak i pri slaboj svetlosti meseine video je da tamo nieg nema. Drvena kutija bee nestala.

POGLAVLJE 30
Neobeleeni fiat sedan je, naputajui zamak Gandolfo, krivudao kroz brda Olban, ka dolini. Na zadnjem seditu, biskup Aringarosa se osmehivao, oseajui teinu obveznica u akten tani koja mu je leala na krilu, pitajui se koliko e vremena proi pre nego to on i Uitelj obave razmenu. Dvadeset miliona evra. Ova suma e Aringarosi kupiti mo mnogo vredniju od samog iznosa. Dok su kola jurila natrag ka Rimu, Aringarosa se ponovo pitao zato mu se Uitelj jo nije javio. Izvlaei mobilni telefon iz depa mantije, proveri da li je dostupan. Signal je bio izuzetno slab. "Mobilna mrea se prekida ovde u brdima", ree voza, bacivi pogled na njega u retrovizoru. "Za oko pet minuta izai emo iz planina i mrea e se popraviti." "Hvala vam." Aringarosa oseti kako ga preplavljuje iznenadni talas zabrinutosti. Nije bio dostupan u planinama? Moda je Uitelj pokuavao da ga nazove sve ovo vreme. Moda je neto polo naopako. Na brzinu, Aringarosa proveri glasovnu potu. Nita. Mada, shvatio je, Uitelj mu nikada ne bi ostavio snimljenu poruku; bio je to ovek koji je vodio izuzetnu brigu o svemu. Niko bolje od Uitelja nije shvatao opasnosti slobodnog razgovora u dananjem modernom svetu. Elektronsko prislukivanje odigralo je glavnu ulogu u njegovom prikupljanju neverovatne koliine tajnih informacija. Iz tog razloga, on preduzima dodatne mere opreza. Na nesreu, Uiteljev bezbednosni protokol podrazumevao je i to da Aringarosi nije ostavio nikakav broj telefona. Ja u lino inicirati kontakt, obavestio ga je Uitelj. Stoga drite telefon uz sebe. Sada kada je Aringarosa shvatio da mu telefon nije radio, plaio se ta je Uitelj mogao pomisliti ukoliko ga je iznova zvao bez rezultata. Pomislie da neto nije u redu. Ili da nisam uspeo da uzmem obveznice. Biskup poe da se preznojava. Ili jo gore... da sam uzeo novac i pobegao!

to/UE
ak i uz skromnih ezdeset kilometara na sat, napola otkinuti prednji branik oklopnog kamiona strugao je po naputenom drumu u predgrau, proizvodei uasnu kripu i bacajui varnice na haubu. Moramo da siemo sa puta, mislio je Langdon. Jedva da je video u kom smeru se kreu. Jedini far kamiona koji je radio bio je udaren tako da je bacao iskrivljeni snop svetlosti postrance u umu, pored puta. Oigledno se "oklop" na ovom oklopnom vozilu odnosio samo na teretni, a ne i na prednji deo kamiona. Sofi je sedela na suvozakom seditu, tupo zurei u kutiju od ruinog drveta koju je drala u krilu. "Jesi li dobro?" upita je Langdon. Sofi je izgledala potreseno. "Da li mu ti veruje?" "Jo tri ubistva? Sasvim. To mnoge stvari objanjava - oajniku tenju tvog dede da nekome preda kljuni kamen, kao i predanost sa kojom me Fa goni." "Ne, mislila sam na to da Verne samo pokuava da zatiti svoju banku." Langdon je pogleda. "Ili?" "Ili pokuava da uzme kljuni kamen za sebe." Langdon na to nije ni pomislio. "Kako bi uopte mogao da zna ta se nalazi u ovoj kutiji?" "Njegova banka ju je uvala. Poznavao je mog dedu. Moda je bio upoznat sa stvarima. Moda je eleo Gral za sebe." Langdon odmahnu glavom. Teko. "Moje iskustvo je pokazalo da postoje samo dva razloga zbog kojih ljudi trae Gral. Ili su naivni i veruju da tragaju za davno izgubljenim Hristovim putirom..." "Ili?" "Ili znaju istinu i ona ih na neki nain ugroava. Mnogi su kroz istoriju pokuavali da unite Gral." Tiina koja je izmeu njih nastupila naglaavala je zvuk struganja koji je proizvodio branik. Sada su se vozili ve nekoliko kilometara, i dok je posmatrao kaskadu varnica sa prednjeg dela kamiona, Langdon se pitao da li je opasna. U svakom sluaju, kada bi naili na neka kola, svakako bi privukli panju. Langdon donese odluku. "Idem da vidim da li mogu da vratim branik u prvobitni poloaj." Skrenuvi na proirenje uz put, on zaustavi kamion. Konano tiina.

Da Vinijev kod

& 193

Dok je iao ka prednjem delu kamiona, bio je neobino oprezan. To to se drugi put te noi suoio sa uperenim pitoljem dalo mu je dodatnu snagu. Duboko je udahnuo noni vazduh i pokuao da se sabere. Pored sve teine poloaja progonjenog oveka, Langdon je poinjao da osea i teak teret odgovornosti koji je nametala mogunost da on i Sofi poseduju ifrovani niz uputstava za reenje jedne od najpostojanijih misterija svih vremena. Kao da mu njegov sopstveni teret nije bio dovoljan, Langdon je sada shvatio da je svaka ansa da pronau nain da kljuni kamen vrate Prioratu upravo iezla. Neko se ubacio u Priorat. Priorat je kompromitovan. Bratstvo je oigledno pod prismotrom, ili se u njegovim redovima nalazio uljez. inilo se da to objanjava zato bi Sonijer preneo kljuni kamen na Sofi i Langdona - ljude izvan bratstva, ljude za koje je znao da nisu kompromitovani. Ne moemo samo tako vratiti kljuni kamen bratstvu. ak i da je Langdon imao bilo kakvu predstavu o tome kako da pronae nekog lana Priorata, bile su velike anse da je onaj ko bi doao po kljuni kamen zapravo neprijatelj lino. Kljuni kamen je, barem za sada, u rukama Sofi i Langdona - svidelo se to njima ili ne. Prednji deo kamiona bio je u gorem stanju nego to je Langdon pretpostavljao. Levi far bese otpao, a desni je liio na onu jabuicu koja se klati visei iz one duplje. Langdon ga ispravi i on ponovo ispade. Jedina dobra vest bila je to to je prednji branik gotovo potpuno odlomljen. Langdon ga snano utnu, oseajui da bi mogao sasvim da ga se rei. Dok je utirao iskrivljeni metal, Langdon se seti svog ranijeg razgovora sa Sofi. Deda mi je ostavio poruku na sekretarici. Rekao je da mora da mi kae istinu o mojoj porodici. Tada mu to nije nita znailo, ali sada, znajui da je Sionski priorat umean, Langdon oseti kako izranja zapanjujua nova mogunost. Uz tresak, branik se iznenada odlomi. Langdon zastade da doe do daha. Barem kamion vie nee izgledati kao velika prskalica poput onih za Dan nezavisnosti. Zgrabio je branik i poeo da ga odvlai u umu, sklanjajui ga od moguih pogleda sa puta, pitajui se kuda dalje da pou. Nisu imali pojma kako da otvore kripteks, niti zato ga je Sonijer njima dao. Na nesreu, izgledalo je da njihov opstanak te noi zavisi upravo od pronalaenja odgovora na ova pitanja. Potrebna nam je pomo, odluio je Langdon. Profesionalna pomo. U svetu Svetog grala i Sionskog priorata, to je upuivalo samo na jednog oveka. Izazov e, naravno, biti ubediti Sofi da pristane. U oklopnom vozilu, dok je ekala da se Langdon vrati, Sofi je na krilu oseala teinu kutije od ruinog drveta i to joj se nije dopadalo. Zato ju je deda dao ba meni? Nije imala ni najmanju predstavu ta da uradi sa njom.

194

DenBraun

Misli, Sofi! Upotrebi glavu. Grand-pere pokuava neto da ti kae! Otvarajui kutiju, ugledala je brojanike kripteksa. Dokaz zasluge. Oseala je da je to dedino delo. Kljuni kamen je mapa koju mogu da prate samo dostojni. Do sri je to liilo na njenog dedu. Vadei kripteks iz kutije, Sodi pree prstima preko brojanika. Pet slova. Okretala je brojanike jedan po jedan. Poreala je diskove tako da su se odabrana slova nizala izmeu dve bakarne strelice vodilje, koje su stajale na svakom kraju cilindra. Brojanici su sada ispisivali re za koju je Sofi znala da je apsurdno oigledna. G-R-A-A-L Paljivo, ona uhvati krajeve cilindra i povue ih, polako pritiskajui. Kripteks se nije ni pomerio. ula je kako sirce u njemu buka i prestade da vue. Potom pokua ponovo. V-I-N--I Ponovo, ni makac. V-O-U-T-E Nita. Kripteks je i dalje bio vrsto zakljuan. Mrtei se, ona ga vrati u kutiju od ruinog drveta i spusti poklopac. Posmatrajui Langdona kroz prozor, Sofi je bila zahvalna to je sa njom te noi. P.S. Pronai Roberta Langdona. Logika po kojoj ga je njen deda ukljuio u sve ovo sada joj se inila jasnom. Sofi ne bi mogla da razume dedine namere, tako da joj je on dodelio Roberta Langdona za vodia. Mentor koji e nadgledati njeno obrazovanje. Na nesreu po Langdona, ispostavilo se da je on veeras mnogo vie od mentora. Postao je meta Bezua Faa... i neke nevidljive sile odlune da se domogne Svetog grala. to god da se ispostavi da Gral jeste. Sofi se pitala da li je to saznanje vredno njenog ivota. Dok je oklopni kamion ponovo ubrzavao, Langdon je sa zadovoljstvom uvideo da sada sasvim glatko ide. "Zna li kako da doemo do Versaja?" Sofi ga pogleda. "Idemo u razgledanje grada?" "Ne, imam plan. Poznajem jednog istoriara religije koji ivi pored Ver saja. Ne mogu da se setim tano gde, ali moemo ga potraiti. Bio sam nekoliko puta na njegovom imanju. Zove se Li Tibing. On je bivi britanski kraljevski istoriar." "I ivi u Parizu?" "Tibingova ivotna strast je Gral. Kada su se pre petnaestak godina zavrila govorkanja o kljunom kamenu Priorata, preselio se u Francusku da istrauje crkve u nadi da e ga pronai. Napisao je nekoliko knjiga o kljunom

Da Vinijev kod

195

kamenu i Gralu. Moda bi mogao da nam pomogne da smislimo kako da Otvorimo kripteks i ta da radimo sa njim." U Sofinom pogledu video se oprez. "Ima li poverenja u njega?" "U kom smislu? Da nas nee pokrasti?" "I da nas nee prijaviti policiji." "Ne nameravam da mu kaem da nas trai policija. Nadam se da e nas ugostiti dok ne sredimo ovu zbrku." "Roberte, da li ti je palo na pamet da se svaka televizijska stanica u Francuskoj verovatno sprema da objavi nae fotografije? Bezu Fa uvek koristi medije. Onemoguie nam da se kreemo okolo." Sjajno, pomisli Langdon. Moje prvo pojavljivanje na francuskoj televiziji e biti u "Najtraenijim kriminalcima u Parizu". Barem e Donas Fokman biti zadovoljan; svaki put kada bi se Langdon pojavio na vestima, prodaja njegovih knjiga bi skoila. Je li ti taj ovek dovoljno dobar prijatelj?" pitala je Sofi. Langdon je sumnjao da je Tibing neko ko gleda televiziju, naroito u ovo doba, ali ipak je pitanje zasluivalo da se o njemu razmisli. Instinkt je Langdonu govorio da se Tibingu moe potpuno verovati. Idealno sklonite. S obzirom na okolnosti, Tibing bi verovatno dao sve od sebe da im pomogne koliko god moe. Ne samo da je Langdonu dugovao uslugu, nego je i istraivao Gral, a Sofi je tvrdila da je njen deda bio sam Veliki majstor Sionskog priorata. Kada bi to uo, Tibingu bi pola voda na usta pri pomisli da im moe pomoi da razree situaciju. Tibing bi se sada mogao pokazati kao moan saveznik", ree Langdon. U zavisnosti od toga koliko elimo da mu kaemo. FA e verovatno ponuditi novanu nagradu." Langdon se nasmeja. "Veruj mi, novac je poslednja stvar koja je ovom tipu potrebna." Li Tibing je posedovao bogatstvo kakve manje drave. Potomak britanskog prvog vojvode od Lankastera, Tibing je do svog novca doao na staromodan nain - nasledio ga je. Njegovo imanje pored Pariza bila je vila iz sedamnaestog veka sa dva privatna jezera. Langdon je upoznao Tibinga pre nekoliko godina preko BBC-ja. Tibing Mu se obratio sa predlogom da snime istorijski dokumentarac u kojem e on objasniti ekskluzivnu istoriju Svetog grala obinoj televizijskoj publici. Producentima BBC-ja se svidela Tibingova revolucionarna ideja, njegovo istraivanje i njegovo poreklo, ali su se plaili da je ideja toliko okantna i teko uverljiva da bi mrea mogla naposletku pokvariti svoju reputaciju steenu predanim novinarskim poslom. Na Tibingov predlog, BBC je reio svoje nedoumice tako to su pozvali trojicu najcenjenijih istoriara iz itavog sveta, da bi svi potvrdili zapanjujuu prirodu tajne Svetog grala svojim sopstvenim istraivanjima. I Langdon se naao meu odabranima.

196

Den Braun

BBC je doveo Langdona na Tibingovo pariko imanje zarad snimanja. Sedeo je ispred kamera u Tibingovom luksuznom salonu i priao svoju priu, priznajui da je i sam bio skeptian kada je prvi put uo drugu verziju predanja o Svetom gralu. Potom je opisao kako su ga godine istraivanja ubedile u tanost prie. Naposletku, Langdon je izneo i neka svoja istraivanja seriju simbolokih veza koje su jasno potkrepljivale naizgled kontroverzne tvrdnje. Kada je program emitovan u Britaniji, uprkos odabranom sastavu i dobro potkrepljenim dokazima, ideja se toliko kosila sa zvaninom popularnom hrianskom misli da je istog trenutka naila na vatreno neodobravanje. Emisija nikada nije prikazana u Sjedinjenim Dravama, ali odjeci su se preneli i preko Atlantika. Uskoro potom, Langdon je primio dopisnicu od starog prijatelja - katolikog biskupa iz Filadelfije. Na njoj je jednostavno pisalo: Et tu, Robert? "Roberte", pitala je Sofi, "siguran si da moemo verovati tom oveku?" "Sto posto. Kolege smo, novac mu nije potreban, a sluajno znam i da prezire francuske vlasti. Francuska vlada mu odreuje apsurdne stope poreza jer je kupio istorijski spomenik. Nee uriti da sarauje sa Faom." Sofi je zurila u mrani put. "Ako odemo do njega, koliko e ga uputiti?" Izgledalo je da Langdona to nije brinulo. "Veruj mi, Li Tibing zna mnogo vie o Sionskom prioratu i Svetom gralu nego bilo ko drugi na svetu." Sofi ga je posmatrala. "Vie od mog dede?" "Mislio sam vie od bilo koga ko nije u bratstvu." "Kako zna da Tibing nije lan bratstva?" "Tibing je proveo itav ivot pokuavajui da rairi istinu o Svetom gralu. Priorat se, s druge strane, zavetovao da e njegovu pravu prirodu skrivati." "To mi zvui kao sukob interesa." Langdon je razumeo na ta misli. Sonijer je kripteks ostavio upravo Sofi, iako nije znala ta se u njemu nalazi ili ta bi trebalo sa njim da radi, oklevala je da ukljui u priu potpunog stranca. Imajui na umu ta se moglo nalaziti u kripteksu, njen oprez je verovatno bio opravdan. "Ne moramo odmah rei Tibingu za kljuni kamen. ak mu uopte ne moramo rei za njega. Njegova kua e nam posluiti kao mesto gde emo se sakriti i razmisliti, a moda e, kada budemo sa njim razgovarali o Gralu, poeti da shvata zato je tvoj deda ba tebi ostavio kutiju." "Nama", podseti ga Sofi. Langdon oseti skromni ponos i ponovo se zapita zato je Sonijer ukljuio i njega. "Zna li barem otprilike gde gospodin Tibing ivi?" upita Sofi. "Njegovo imanje se zove Chateau Villette." Sofi se okrenu i pogleda ga sa nevericom. "uveni zamak Vilet?" "Ba taj."

Da Vinijev kod

197

"Fini prijatelji." "Zna za to imanje?" "Prolazila sam pored njega. Nalazi se u oblasti zamkova. Na dvadeset minuta odavde." Langdon se namrti. "Toliko daleko?" "Da, i to e ti dati dovoljno vremena da mi kae ta je Sveti gral zapravo." Langdon je utao. "Rei u ti kad stignemo do Tibinga. On i ja smo strunjaci za razliite delove te legende, tako da emo ti, zajedno, moi izloiti itavu priu." Langdon se nasmei. "Pored toga, Gral je Tibingov ivot, a uti priu o Svetom gralu od Lija Tibinga bie kao da uje teoriju relativiteta od samog Ajntajna." "Nadajmo se da Tibing nema nita protiv zakasnelih posetilaca." "Samo da se zna, on je ser Li." Langdon je samo jednom nainio tu greku. "Tibing je prilino ivopisan lik. Kraljica ga je proglasila za viteza pre nekoliko godina, nakon to je napisao iscrpnu istoriju Kue Jorka." Sofi ga pogleda. "ali se, zar ne? Idemo da posetimo viteza?" Langdon se udno nasmei. "U potrazi smo za Gralom, Sofi. Ko e nam u tome vie pomoi od jednog viteza?"

EofflJNUE
Prostrano imanje Vilet, od svojih 185 ari, nalazilo se na dvadeset pet minuta vonje severozapadno od Pariza, u okolini Versaja. Ovaj istorijski zamak, jedan od najznaajnijih u Parizu, projektovao je 1668. godine Fransoa Mansar za grofa od Ofleja. Zajedno sa dva pravougaona jezera i vrtovima koje je dizajnirao Le Notr, ato Vilet pre je bio skromniji zamak nego obino zdanje. itavo imanje je od milote postalo poznato kao la Petite Versailles. Langdon naglo zaustavi oklopni kamion na poetku prilaznog puta dugakog kilometar i po. Iza nametljive bezbednosne kapije, rezidencija ser Lija Tibinga izdizala se na proplanku u daljini. Natpis na kapiji bio je na engleskom: PRIVATNI POSED. ZABRANJEN PROLAZ. Kao da je sopstveni dom proglasio za britansku teritoriju, Tibing ne samo da je isticao natpise na engleskom, ve je i interfon na kapiji postavio sa desne strane - suvozake strane svuda u Evropi, izuzev u Engleskoj. Sofi zbunjeno pogleda interfon na pogrenoj strani. "A ta ako se neko vozi bez suvozaa?" "Ne pitaj." Langdon je o tome ve razgovarao sa Tibingom. "Voli da su stvari onakve kakve su kod kue." Sofi spusti prozor. "Roberte, bolje da ti pria." Langdon se pomeri, naginjui se preko Sofi da pritisne dugme interfona. Dok se naginjao, primamljivi miris Sofinog parfema ispuni mu nosnice, i on shvati koliko su blizu. ekao je, udno ispruen. Potom je, preko malog zvunika, uo kako telefon zvoni. Konano, interfon zakra i ljutiti glas sa francuskim akcentom progovori. "Chdteau Villette. Ko je?" "Ovde Robert Langdon", ree Langdon, ispruen preko Sofinog krila. "Ja sam prijatelj ser Lija Tibinga. Potrebna mi je njegova pomo." "Gazda spava. I ja sam spavao. Kakvog posla imate sa njim?" "U pitanju je privatna stvar. Koja ga izuzetno zanima." "U tom sluaju, siguran sam da e vas rado primiti ujutro." Langdon prebaci teinu. "Veoma je vano." "Kao i san Ser Lija. Ako ste mu prijatelj, znate da je loeg zdravlja." Ser Li Tibing je kao dete bolovao od deje paralize, a sada je nosio proteze za noge i hodao uz pomo taka. Meutim, na Langdona je, prilikom njegove poslednje posete, ostavio utisak toliko ivahnog i ivopisnog oveka da se to teko inilo kao nedostatak. "Ako biste bili ljubazni, molio bih i

Da Vinijev kod

199

vas da mu kaete da imam nove informacije o Gralu. Informacije koje ne mogu da ekaju do jutra." Nastade duga pauza. Langdon i Sofi su ekali, a motor kamiona glasno je radio. Proao je itav minut. Naposletku, neko progovori. "Dobri moj prijatelju, rekao bih da si jo uvek na harvardskom srednjem vremenu." Glas je bio ivahan i veseo. Langdon se naceri, prepoznajui snaan britanski akcenat. "Li, izvinjavam se to te budim u ovo nepristojno doba." "Sluga mi kae da spominje Gral." "Mislio sam da bi te to moglo izvui iz kreveta." "I jeste." "Ima li anse da otvori kapiju starom prijatelju?" "Oni koji tragaju za istinom vie su od prijatelja. Oni su braa." Langdon zakoluta oima u Sofinom pravcu, naviknut na Tibingovu sklonost ka dramatici. "Zaista u otvoriti kapiju", objavi Tibing, "ali prvo moram da proverim da li si istog srca. Provera tvoje asti. Odgovorie na tri pitanja." Langdon zaguna, apnuvi Sofi: "Imaj strpljenja. Kao to sam rekao, on je prilino upeatljiv lik." "Prvo pitanje", objavi Tibing, herkulovskim tonom. "Da li da te posluim kafom ili ajem?" Langdon je znao ta Tibing misli o amerikom fenomenu kafe. "aj", odgovori on. "Eri Grej." "Odlino. Drugo pitanje. Sa mlekom ili eerom?" Langdon je oklevao. "Sa mlekom", apnu mu Sofi. "Mislim da ga Britanci piju sa mlekom." "Sa mlekom?", ree Langdon. Tiina. "Sa eerom?" Tibing nije odgovarao. ekaj! Langdon se sada seao gorkog napitka kojim je bio posluen prilikom svoje poslednje posete i shvati daje to trik pitanje. "Sa limunom!" ree on. "Eri Grej sa limunom." "Upravo tako." Zvualo je kao da se Tibing sada izvrsno zabavlja. "I naposletku, moram ti postaviti najozbiljnije od svih pitanja." Tibing zastade, pa potom progovori sveanim tonom. "Koje godine je harvardski kolarac poslednji put u veslanju pobedio studenta sa Oksforda u Henliju?" Langdon nije imao pojma, ali znao je samo jedan razlog zbog kojeg je postavljeno to pitanje. "Takva se nepodoptina sasvim sigurno nikada nije dogodila." Kapija se otvori. "Tvoje srce je isto, prijatelju moj. Moe proi."

53
Gospodine Verne!" Deurni upravnik Cirike depozitne banke sa olakanjem je odahnuo kada je uo glas predsednika banke preko telefona. "Kuda ste otili, gospodine? Policija je ovde, svi vas ekaju!" "Imam mali problem", ree predsednik banke uznemireno. "Smesta mi je potrebna vaa pomo." Ima ti vie od malog problema, pomislio je upravnik. Policija je sasvim opkolila banku, pretei da e se kapetan Sudske policije lino pojaviti sa nalogom koji je banka zahtevala. "Kako vam mogu pomoi, gospodine?" "Oklopni kamion broj tri. Moram da ga pronaem." Zbunjen, upravnik pogleda svoj raspored poiljki. "Ovde je. Dole na platformi za utovar." "Zapravo, nije tamo. Kamion je ukralo dvoje ljudi za kojima policija traga." "Molim? Kako su se izvezli odavde?" "Ne mogu da ulazim u detalje preko telefona, ali imamo situaciju koja bi mogla biti izuzetno neprijatna po banku." "Sta elite da ja uinim, gospodine?" "Hou da aktivirate ureaj za praenje kamiona." Pogled nonog uvara poe ka kontrolnoj tabli na drugom kraju prostorije. Kao i mnoga oklopna vozila, svaki od kamiona banke bio je opremljen ureajem za navoenje, koji se mogao aktivirati na daljinu, iz banke. Upravnik je ovaj sistem za hitne sluajeve upotrebio samo jednom, nakon otmice, i radio je besprekorno locirao je kamion i automatski preneo koordinate policiji. Noas je, meutim, upravnik imao utisak da direktor oekuje malo vie mudrosti. "Gospodine, svesni ste da e, ako aktiviram ovaj sistem, odailja istog trenutka obavestiti policiju da imamo problem?" Verne je utao nekoliko sekundi. "Da, znam. Svejedno, uinite to. Kamion broj tri. Ostau na vezi. Moram da znam tanu lokaciju tog kamiona iste sekunde kad je dobijete." "Odmah, gospodine." Trideset sekundi kasnije i etrdeset kilometara odatle, skriven u karoseriji oklopnog kamiona, siuni odailja poe da trepe.

54
Dok su se Langdon i Sofi u oklopnom kamionu pribliavali krivudavim prilaznim putem oivienim topolama, Sofi je ve oseala kako joj se miii oputaju. Bilo je olakanje skloniti se sa puta. Pored toga, znala je da je ovo privatno, ograeno imanje dobroudnog stranca sigurnije od mnogih mesta na kojima su se mogli odmoriti. Skrenuli su na iroki kruni prilazni put, i sa desne strane ugledae zamak Vilet. Visoko tri sprata i najmanje ezdeset metara dugo, zdanje je imalo fasadu od sivih kamenih blokova, spolja osvetljenu reflektorima. Gruba fasada bila je suta suprotnost besprekorno oblikovanom i ureenom vrtu i staklastom jezeru. Svetla u zgradi su se tek sada upalila. Umesto da se doveze do glavnih vrata, Langdon je skrenuo na parking uukan u zimzelenom drveu. "Neemo rizikovati da nas neko primeti sa puta", ree. "Ili da se Li zapita zato smo stigli slupanim oklopnim kamionom." Sofi klimnu. "Sta emo sa kripteksom? Verovatno ne bi trebalo da ga ostavimo ovde, ali ako ga Li vidi, sigurno e eleti da zna ta je to." "Nema brige", ree Langdon, skidajui sako od tvida dok je izlazio iz kamiona. Umotao je kutiju u njega i drao je u naruju, kao bebu. Sofi je delovala sumnjiavo. "Diskretno." "Tibing nikada ne otvara vrata lino; vie voli da se teatralno pojavi. Pronai u unutra neko mesto da sakrijem ovo pre nego to nam se pridrui." Langdon zastade. "Zapravo, verovatno bi trebalo da te upozorim pre nego to ga upozna. Ser Li ima smisao za humor koji ljudima esto izgleda malo... neobian." Sofi je sumnjala da joj ita te noi moe izgledati neobino. Staza koja je vodila do glavnog ulaza bila je poploana runo poreanom kaldrmom. Krivudala je do vrata od izrezbarene hrastovine i trenjevog drveta sa bakarnim zvekirom veliine grejpfruta. Pre nego to je Sofi stigla da podigne zvekir, vrata se irom otvorie. Utogljen i elegantan batler stajao je pred njima, popravljajui belu manu i smoking koje oigledno bee upravo obukao. Izgledalo je da mu je oko pedeset godina, i imao je odluan i strog izraz lica koji nije ostavljao mesta sumnji ta misli o njihovom dolasku. "Ser Li e odmah sii", objavio je, sa grubim francuskim naglaskom. "Oblai se. Drae mu je da ne pozdravi posetioce u nonoj koulji. Mogu li

202

Den Braun

uzeti va kaput?" Namrtio se na prizor smotanog sakoa od tvida u Langdonovim rukama. "Hvala, ne treba." "U redu. Ovuda, molim vas." Proveo ih je kroz luksuzni mermerni hol i uveo u luksuzno dekorisan salon, blago osvetljen viktorijanskim lampama sa resama. Vazduh je mirisao prepotopski, nekako drevno, kraljevski, ispunjen tragovima duvana za lule, listova aja, kuvanog erija i zemljane arome zdanja od kamena. Na naspramnom zidu, uglavljen izmeu dva sjajna metalna oklopa, nalazio se grubo klesani kamin dovoljno velik da se u njemu ispee vo. Prilazei ognjitu, batler klee i prinese ibicu pripremljenoj hrpi hrastovih oblica i granica za potpalu. Vatra brzo zapucketa. Batler se podie, zateui sako. "Njegovo gospodstvo zahteva da se oseate kao kod kue." Rekavi to, on ode iz prostorije, ostavljajui Langdona i Sofi same. Sofi se pitala na koji bi od antikviteta pored kamina trebalo da sedne renesansni somotski divan, rustinu stolicu za ljuljanje sa orlovskim kandama, ili na par kamenih klupa koje kao da su bile iznete iz nekog vizantijskog hrama. Langdon odmota kripteks, prie somotskom divanu i gurnu drvenu kutiju duboko ispod njega, dobro je sakrivi od pogleda. Potom ponovo obue sako, prethodno ga pretresavi, zagladi revere i osmehnu se Sofi dok je sedao ba iznad skrivenog blaga. U redu, onda na divan, pomisli Sofi, sedajui pored njega. Dok je zurila u vatru koja se rasplamsavala, uivajui u toplini, Sofi oseti da bi se dedi svidela ova soba. Lamperija od tamnog drveta bila je prekrivena slikama starih majstora, od kojih je Sofi prepoznala Pusena, drugog dedinog omiljenog slikara. Na kaminu, bista Izide izraena od alabastera dominirala je prostorijom. Ispod egipatske boginje, u kaminu, dva kamena gargojla sluila su kao podupirai, zjapeih usta koja su otkrivala njihova opasna uplja grla. Gargojli su uvek plaili Sofi kad je bila dete; odnosno, sve dok je deda nije izleio od tog straha tako to ju je poveo na vrh katedrale Notr Dam usred oluje sa mnogo kie. "Princezo, pogledaj ova smena stvorenja", rekao joj je, pokazujui na gargojle iz ijih je usta kuljala voda. "uje li taj smean zvuk u njihovim grlima?" Sofi klimnu, morajui da se nasmei na zvuk ubora. "Oni grgou", ree joj deda. "Grgotala! Eto odakle im tako smeno ime, gargojli." Sofi se vie nikada nije plaila. Nakon seanja koje ju je ispunilo toplinom, tuga je otro probode kad ponovo postade svesna okrutne stvarnosti. Nema vie dede. Pomisli na kripteks ispod divana i zapita se da li Li Tibing ima neku predstavu o tome kako da ga otvore. Ali, da li bi uopte trebali da to pitamo. Dedine poslodnje rei

Da Vinijev kod

203

uputile su je da pronae Roberta Langdona. Nije pominjao da treba ukljuiti jo nekoga. Bilo nam je potrebno mesto da se sakrijemo, odlui Sofi da ima poverenja u Robertov sud. "Ser Roberte!" zabruja glas odnekud iza njih. "Vidim da putujete sa damom." Langdon ustade. Sofi takoe skoi na noge. Glas je dolazio sa vrha spiralnih stepenica koje su gmizale ka senkama drugog sprata. Na vrhu stepenica, nekakvo oblije se pokrenulo u senci. Mogli su da vide samo njegovu siluetu. "Dobro vee", ree Langdon. "Ser Li, dozvoli da ti predstavim Sofi Nevo." "ast mi je." Tibing stupi na svetlo. "Hvala vam to ste nas primili", ree Sofi. Sada je videla metalne proteze i take. Ser Li silazio je jednu po jednu stepenicu. "Znam da je prilino kasno." "Toliko je kasno, draga moja, da je rano." Nasmeja se. "Vous n'etes pas Americaine?" Sofi odmahnu glavom. "Parisienne." "Engleski govorite izvrsno." "Hvala vam. Studirala sam na Rojal Holoveju." "Dakle, eto objanjenja." Tibing se polako sputao kroz senke. "Moda vam je Robert rekao da sam predavao ba malo dalje niz ulicu u Oksfordu." Tibing vragolasto pogleda Roberta. "Naravno, prijavio sam se i na Harvard, za svaki sluaj." Njihov domain stie do podnoja stepenica, i na Sofi ostavi utisak viteza koliko i ser Elton Don. Krupan i crvenog lica, Ser Li Tibing imao je upavu riu kosu i vesele oi boje lenika koje kao da su svetlucale dok je govorio. Nosio je pantalone sa faltama i iroku svilenu koulju ispod prsluka sa kamirskom arom. Uprkos aluminijumskim protezama na nogama, imao je uspravan, dostojanstven stav koji je delovao vie kao posledica plemenitog porekla nego svesnog napora. Tibing stie do njih i prui ruku Langdonu. "Roberte, izgubio si neto od svoje teine." Langdon se naceri. "A ti si je pronaao." Tibing se od srca nasmeja, potapavi se po ispupenom stomaku. "Jedan-nula. Izgleda da je hrana moje jedino telesno zadovoljstvo ovih dana." Okreui se ka Sofi, on joj paljivo uze ruku, lagano se povijajui, i za trenutak diui iznad njenih prstiju. "Gospo." Sofi pogleda Langdona, ne znajui da li se vratila kroz vreme ili je kroila u ludnicu. Batler je uao nosei servis za aj, koji je spustio na sto ispred kamina. "Ovo je Remi Legaludek", ree Tibing, "moj sluga." Vitki batler ukoeno klimnu glavom i jo jednom nestade.

203

Den Braun

"Remi je Lyonnais", proaputa Tibing, kao da se radi o kakvoj nesrenoj bolesti. "Ali umake pravi zaista izvrsno." Langdon kao da se zabavljao. "Pomislio bih da si uvezao i englesku poslugu?" "Zaboga, ne! Kuvara Engleza ne bih poeleo nikome sem francuskim poreznicima." On pogleda Sofi. "Pardonnez-moi, gospoice Nevo. Molim vas budite sigurni da moja netrpeljivost prema Francuzima see najdalje do politike i fudbalskog terena. Vaa vlada krade moj novac, a va fudbalski tim nas je nedavno ponizio." Sofi se slabano osmehnu. Tibing ju je posmatrao za trenutak, a potom pogleda Langdona. "Neto se dogodilo. Oboje izgledate potreseno." Langdon klimnu. "Imali smo zanimljivo vee, Li." "Bez sumnje. Stiete na moj prag nenajavljeni usred noi s priom o Gralu. Kai mi, radi li se zaista o Gralu ili si to rekao samo zato to zna da je to jedina tema zbog koje bih ustao u ovo gluvo doba?" Pomalo od oboje, pomisli Sofi, pomiljajui na kripteks skriven ispod kaua. "Li", ree Langdon, "hteli bismo da sa tobom razgovaramo o Sionskom prioratu." Tibingove upave obrve se izvie u znak zainteresovanosti. "uvari. Dakle, zaista se radi o Gralu. Kae da dolazite sa informacijama? Neto novo, Roberte?" "Moda. Nismo sigurni. Moda bismo imali bolju predstavu ako prvo od tebe dobijemo neke podatke." Tibing zapreti prstom. "Uvek lukavi Amerikanac. Igra quid pro quo. U redu. Na usluzi sam vam. ta da vam ispriam?" Langdon uzdahnu. "Nadao sam se da e biti ljubazan da gospoici Nevo objasni pravu prirodu Svetog grala." Tibing je bio zaprepaten. "Ona ne zna?" Langdon odmahnu glavom. Osmeh koji se irio Tibingovim licem bio je gotovo opscen. "Roberte, doveo si mi devicu? Langdon ustuknu, okreui se ka Sofi. "Devica je termin koji tragaoci za Gralom koriste za nekoga ko nikada nije uo pravu priu o njemu." Tibing se nestrpljivo okrete ka Sofi. "Koliko znate, draga moja?" Sofi brzo prepria ono to joj je Langdon ranije objasnio - Sionski priorat, vitezovi templari, dokumenti o Sangrealu, i naposletku Sveti gral, za koji su mnogi tvrdili da nije putir... nego neto daleko monije. "I to je sve?" Tibing uputi zgroeni pogled ka Langdonu. "Roberte, mislio sam da si dentlmen. Uskratio si joj vrhunac!"

Da Vinijev kod

205

"Znam, mislio sam da bismo moda ti i ja mogli..." Langdon je oigledno shvatio da je neprikladna metafora otila dovoljno daleko. Tibing je ve zarobio Sofi svojim svetlucavim pogledom. "Vi ste devica Grala, draga moja. I verujte mi, nikada neete zaboraviti prvi put."

POGLAVLJE 55
Sedei na divanu pored Langdona, Sofi je pila aj i jela kola, oseajui blagotvorne efekte kofeina i hrane. Ser Li Tibing je sijao od zadovoljstva dok je koraao udnim koracima ispred kamina, a proteze su mu odzvanjale o kameni pod. "Sveti gral", ree Tibing, glasom kao na propovedi. "Veina ljudi me pita samo gde se on nalazi. Plaim se da je to pitanje na koje moda nikada neu odgovoriti." Okrenu se i pogleda Sofi pravo u oi. "Meutim... mnogo vanije je sledee pitanje: ta je Sveti gral?" Sofi je oseala kako kod oba njena sagovornika nadire talas akademskog interesovanja. "Da bismo potpuno shvatili Gral", nastavi Tibing, "prvo moramo razumeti Bibliju. Koliko dobro poznajete Novi zavet?" Sofi slegnu ramenima. "Zapravo, ne znam ga uopte. Odrasla sam uz oveka koji je oboavao Leonarda da Vinija." Tibing je u isto vreme izgledao i zapanjeno i oduevljeno. "Prosveena dua. Izvrsno! Dakle, poznato vam je da je Leonardo bio jedan od uvara tajne o Svetom gralu. A putokaze je sakrio u svojim umetnikim delima." "Robert mi je rekao, da." "A Da Vinijevi pogledi na Novi zavet?" "Nemam predstavu o tome." Tibingov pogled se ispuni radou dok je pokazivao na policu sa knjigama na drugom kraju prostorije. "Roberte, budi ljubazan. Na donjoj polici: La Storia di Leonardo." Langdon pree preko prostorije, pronae veliku knjigu i donese je natrag, poloivi je na sto izmeu njih. Okreui knjigu prema Sofi, Tibing podie teke korice i pokaza na unutranju stranu zadnje korice, na niz citata. "Iz Da Vinijevih beleaka o polemici i spekulaciji", ree Tibing, pokazujui naroito na jedan citat. "Mislim da ete uoiti zato je to znaajno za nau priu." Sofi proita reci. Mnogi su od obmana i lanih uda napravili zanat, varajui glupu gomilu.
LEONARDO DA VINI "Evo jo jednog", ree Tibing, pokazujui im drugi citat.

Da Vinijev kod

207

Zaslepljujue neznanje vodi nas krivim putem. O, smrtni jadnici, otvorite oi! LEONARDO DA VINI Sofi oseti kako je podilaze marci. "Da Vini misli na Bibliju?" Tibing klimnu. "Leonardovo miljenje o Bibliji u direktnoj je vezi sa Svetim gralom. Zapravo, Da Vini je naslikao istinski Gral, koji u vam odmah i pokazati, ali prvo moramo da razgovaramo o Bibliji." Tibing se nasmei. "A sve to treba da znate o Bibliji moe se svesti na sjajnu mudrost poznavaoca kanona Martina Persija." Tibing proisti grlo i objavi: "Biblija nije stigla faksom sa neba." "Molim?" "Biblija je tvorevina oveka, draga moja. Ne Boga. Biblija nije volebno pala iz oblaka. ovek ju je stvorio kao istorijsko svedoanstvo burnih vremena, a nastala je kroz bezbrojne prevode, dodatke i revizije. Istorija nikada nije imala konanu verziju knjige." "U redu." "Isus Hrist je istorijska linost od neverovatnog uticaja, moda najzagonetniji i najinspirativniji voa koga je svet ikada video. Kao Mesija koga je najavilo proroanstvo, Isus je svrgavao kraljeve, pokrenuo milione ljudi i osnovao nove filozofije. Kao potomak loze kralja Solomona i kralja Davida, Isus je polagao puno pravo na presto kralja Jevreja. Razumljivo je da su njegov ivot zabeleile hiljade sledbenika irom zemlje." Tibing zastade da bi gucnuo aj, potom vrati olju na kamin. "Vie od osamdeset jevanelja razmatrano je pri sastavljanju Novog zaveta, pa ipak je relativno mali broj odabran da bude ukljuen - meu njima ona po Mateju, Marku, Luki i Jovanu." "Koje odabrao ba ta jevanelja?" upita Sofi. "Aha!" viknu Tibing od uzbuenja. "Osnovna ironija hrianstva! Bibliju je, u onom obliku u kojem nam je danas poznata, kompletirao paganski imperator Rima, Konstantin Veliki." "Mislila sam daje Konstantin bio hrianin", ree Sofi. "Teko", podsmehnu se Tibing. "itavog svog ivota bio je paganin koji je krten na samrtnom odru, suvie slab da bi se usprotivio. Za vreme Konstantina, zvanina religija Rima bilo je oboavanje Sunca - kult Sol Invictus, ili Nepobedivog Sunca - a Konstantin je bio njegov vrhovni svetenik. Na nesreu po njega, rastui religiozni prevrat zahvatao je Rim. Tri veka nakon raspea Isusa Hrista, broj Hristovih sledbenika drastino se poveao. Hriani i pagani doli su u sukob, a konflikt je dostigao takve razmere da je pretio da podeli Rim na dva dela. Konstantin je odluio da se neto mora uraditi. Godine 325. odluio je da ujedini Rim pod jednom religijom. Hrianstvom." Sofi je bila iznenaena. "Zato bi paganski imperator odabrao hrianstvo za zvaninu religiju?"

208

Den Braun

Tibing se zakikota. "Konstantin je bio izuzetno vet poslovni ovek. Video je da je hrianstvo u usponu, i jednostavno je podrao konja koji dobija trku. Istoriari se jo uvek ude genijalnosti pomou koje je Konstantin preobratio pagane koji su oboavali Sunce u hriane. Spojivi paganske simbole, datume i rituale sa hrianskom tradicijom, stvorio je neku vrstu hibridne religije prihvatljive obema stranama." "Groteskna transformacija", ubaci Langdon. "Ostaci paganske religije se ne mogu porei u hrianskoj simbologiji. Piktogrami na kojima Izida hrani svog volebno zaetog sina Horusa posluili su kao osnov za nae moderne predstave o Devici Mariji koja doji malog Isusa. Pored toga, bukvalno svi elementi katolikih obreda - mitra koju nosi papa, oltar, doksologija i priee, in 'hranjenja Bogom' - preuzeti su direktno iz ranijih paganskih misterioznih religija." Tibing zaguna. "Nemoj da simbolog pone da ti objanjava hrianske ikone. Nita u hrianstvu nije originalno. Prethrianski bog Mitra - zvani Boji Sin i Svetlost Sveta - roen je 25. decembra, umro je, bio sahranjen u kamenoj grobnici, i potom za tri dana vaskrsnuo. Inae, 25. decembar je takoe i roendan Ozirisa, Adonisa i Dionisa. Novoroeni Krina darivan je zlatom i mirisnim smolama mirom i olibnumom. ak je i nedelja kao hrianski sveti dan ukradena od pagana." "Kako to mislite?" "Prvobitno je", ree Langdon, "hrianstvo slavilo jevrejski sabat subotom, ali ga je Konstantin pomerio tako da se poklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca." On zastade, cerei se. "Do dananjeg dana, veina onih koji redovno odlaze u crkvu pohaaju slubu nedeljom ujutro nemajui pojma da se tu nalaze zbog toga to je nedelja bila dan kada su pagani odavali potu Suncu - Sunev dan." Sofi je oseala kako joj bruji u glavi. "I sve ovo ima nekakve veze sa Gralom?" "Zaista", ree Tibing. "Pratite me. Tokom ovog meanja religija, Konstantin je morao da ojaa novu hriansku tradiciju, i stoga je odrao uveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor." Sofi je o njemu bila ula jedino kao o mestu na kojem je nastao Nikejski kanon. "Na tom skupu se", ree Tibing, "raspravljalo i glasalo o mnogim aspektima hrianstva - o datumu Uskrsa, ulozi biskupa, raspodeli sakramenata i, naravno, boanskom statusu Isusa." "Ne pratim vas. O njegovom boanskom statusu?" "Draga moja", ree Tibing, "sve do tog trenutka u istoriji, Isusa su njegovi sledbenici smatrali smrtnim prorokom... velikim i monim ovekom, ali ipak samo ovekom. Smrtnikom."
"A ne Bojim sinom?"

Da Vinijev kod

209

"Tano tako", ree Tibing. "Proglaavanje Isusa za 'Sina Bojeg' bilo je zvanino predloeno na Nikejskom saboru, gde se o tome i glasalo." "Samo malo. Hoete da kaete da je boanski status Isusa bio rezultat glasanja!" "I to veoma tesnog glasanja", dodade Tibing. "Ipak, uspostavljanje boanskog statusa Isusa bilo je kljuno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporita moi Vatikana. Zvaninim prihvatanjem Isusa kao Bojeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u boanstvo koje je postojalo izvan granica sveta oveka, entitet ija je mo iznad svega. Ovo ne samo da je onemoguilo dalje pagansko ugroavanje hrianstva, nego su i sledbenici Hrista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika Rimske katolike crkve." Sofi pogleda Langdona, i on blagim klimanjem potvrdi. "Sve je to bilo iskljuivo zbog moi", nastavi Tibing. "Hrist kao Mesija bio je kljuan za funkcionisanje Crkve i drave. Mnogi naunici tvrde da je rana Crkva bukvalno ukrala Isusa od njegovih prvobitnih sledbenika, otimajui njegovu ljudsku poruku, ogrnuvi je neprobojnim platom boanstva i upotrebivi je u cilju proirenja sopstvene moi. Napisao sam nekoliko knjiga na tu temu." "I pretpostavljam da vam hrianski vernici alju pisma puna mrnje svaki dan?" "Zato bi?" suprotstavi se Tibing. "Velika veina obrazovanih hriana zna istoriju svoje vere. Isus je zaista bio veliki i moan ovek. Konstantinovi podmukli politiki manevri ne umanjuju veliinu Hristovog ivota. Niko ne kae da je Hrist bio varalica, niti porie da je hodao zemljom i podstaknuo milione ljudi na bolji ivot. Jedino tvrdimo da je Konstantin iskoristio Hristov izuzetan uticaj i znaaj. Tim je postupkom hrianstvu dao formu u kojem nam je ono danas poznato." Sofi baci pogled na knjigu o umetnosti koja se nalazila pred njom, eljna da krenu dalje i vidi Da Vinijevu sliku Svetog grala. "Zakoljica je, meutim, u sledeem", ree Tibing ubrzavajui. "Budui da je Konstantin podigao Isusa na vii stepen gotovo etiri veka nakon njegove smrti, ve je postojalo na hiljade dokumenata koji su beleili ivot Isusa kao smrtnog oveka. Konstantin je znao da e mu biti potreban hrabar potez kojim bi preinaio istoriju. Iz ovog se rodio najdublji momenat u istoriji hrianstva." Tibing zastade, posmatrajui Sofi. "Konstantin je naruio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona jevanelja koja su govorila o Hristovim ljudskim odlikama a u koju su ubaena jevanelja koja su ga inila boanstvom. Ranija jevanelja su zabranjena, sakupljena i spaljena." "Jedna zanimljiva primedba", dodade Langdon. "Svako ko bi se opredelio za zabranjena jevanelja umesto za Konstantinovu verziju, bio je proglaen

210

DenBraun

za jeretika. Re jeretik vodi poreklo iz tog perioda. Latinska re haereticus znaila je 'izbor'. Oni koji su 'birali' originalnu istoriju Hrista bili su prvi jeretici." "Na sreu po istoriare", ree Tibing, "neka od jevanelja Konstantin nije uspeo da uniti. Svici s Mrtvog mora pronaeni su pedesetih godina dvadesetog veka, skriveni u peini blizu Kumrana u Judejskoj pustinji. Naravno, tu su i Koptski svici pronaeni 1945. godine u Nag Hamadiju. Pored toga to priaju istinitu priu o Gralu, ovi dokumenti govore o Hristovom delu sluei se veoma ljudskim izrazima. Naravno, Vatikan je, drei se svoje tradicije dezinformisanja, svim silama pokuao da sprei objavljivanje ovih svitaka. A kako i ne bi? Zahvaljujui ovim spisima u oi upadaju izrazita istorijska nepodudaranja i izmiljotine, ime se jasno potvruje da su modernu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji su imali politiki cilj - da promoviu boanski status oveka Isusa Hrista i iskoriste njegov uticaj kako bi uvrstili sopstvenu mo." "Ipak", suprotstavi se Langdon, "vano je upamtiti da elja moderne Crkve da zabrani te dokumente potie od iskrenog verovanja u njihovo uvreeno vienje Hrista. Vatikan ine duboko poboni ljudi koji iskreno veruju da su ti protivreni dokumenti lana svedoanstva." Tibing se zakikota dok se sputao u stolicu naspram Sofi. "Kao to vidite, na profesor je mnogo blagonakloniji prema Rimu od mene. Svejedno, u pravu je kada kae da savremeno svetenstvo veruje da su ovakva svedoanstva zaista lana. To je razumljivo. Konstantinova Biblija je ve vekovima njihova istina. Niko nije indoktriniraniji od samog indoktrinatora." "eli da kae", ree Langdon, "da mi oboavamo bogove naih predaka." "elim da kaem", suprotstavi se Tibing, "da je gotovo sve to su nas nai preci nauili o Hristu neistinito. Kao i prie o Svetom gralu." Sofi ponovo pogleda citat Da Vinija ispred sebe. Zaslepljujue neznanje navodi nas na krivi put. O! Jadni smrtnici, otvorite oi! Tibing posegnu za knjigom i poe da lista stranice. "I konano, pre nego to vam pokaem Da Vinijev Sveti gral, eleo bih da na brzinu pogledate ovo." Otvori knjigu na stranici sa ivopisnom slikom koja se protezala na itave dve stranice. "Pretpostavljam da prepoznajete ovu zidnu sliku?" Mora da se ali. Sofi je zurila u najpoznatiju zidnu sliku svih vremena Tajnu veeru - Da Vinijevu legendarnu sliku sa zida crkve Santa Maria delle Grazie u blizini Milana. Zidna slika koja je propadala prikazivala je Isusa i njegove apostole u trenutku kada je Isus objavio da e ga jedan od njih izdati. "Da, poznata mi je ta slika." "U tom sluaju, moda ete mi uiniti zadovoljstvo da odigramo malu igru? Budite ljubazni, zamurite." Nesigurna, Sofi zatvori oi. "Gde sedi Isus?" upita Tibing.

Da Vinijev kod

211

"U sredini." "Dobro. A ta on i njegovi apostoli lome i jedu?" "Hleb." Oigledno. "Odlino. A ta piju?" "Vino. Piju vino." "Sjajno. I poslednje pitanje. Koliko se aa nalazi na stolu?" Sofi zastade, shvatajui da je to trik pitanje. A nakon veere, Isus uze au vina, podelivi je sa svojim apostolima. "Jedna aa", ree. "Putir." Hristov putir. Sveti gral. "Isus je sa njima podelio jedan putir vina, ba kao to ine dananji hriani pri prieu." Tibing uzdahnu. "Otvorite oi." Ona ih otvori. Tibing se samozadovoljno cerio. Sofi spusti pogled na sliku, i vide, na svoje zaprepaenje, da se ispred svih na stolu nalazila po aa vina, ukljuujui i Hrista. Trinaest aa. tavie, ae su bile male, bez noica, i od stakla. Nije bilo putira na slici. Nije bilo Svetog grala. Tibingove oi su svetlucale. "Malo udno, zar ne biste rekli, s obzirom na to da i Biblija i naa standardna legenda o Gralu slave ovaj trenutak kao definitivnu pojavu Svetog grala. Zaudo, ini se da je Da Vini zaboravio da naslika Hristov putir." "Istoriari umetnosti su to morali primetiti." "Zapanjiete se kad ujete kakve je sve anomalije Da Vini ovde uneo, a koje veina strunjaka ili nije videla ili je jednostavno odabrala da zanemari. Ova zidna slika, zapravo, predstavlja klju misterije o Svetom gralu. Da Vini je sve lepo izloio na Tajnoj veeri." Sofi je nestrpljivo razgledala sliku. "Da li nam ova zidna slika govori ta je Gral zapravo?" "Ne ta je Gral", proaputa Tibing. "Nego ko je Gral. Sveti gral nije predmet. On je, u stvari... osoba."

POGLAVLJE 36
Nekoliko sekundi Sofi je zurila u Tibinga, a potom se okrete ka Langdonu. "Sveti gral je osoba?" Langdon potvrdi. "Zapravo, ena." Po zbunjenom izrazu Sofinog lica Langdon je znao da ih teko prati. Seao se da se i sam slino oseao kada je prvi put uo istu tvrdnju. Tek kada je shvatio simbologiju Grala postala mu je jasna veza sa enom. Tibingu se oigledno javila ista misao. "Roberte, moda je sada trenutak da simbolog pojasni stvari?" On ode do stola na kraju prostorije, pronae list papira i poloi ga ispred Langdona. Langdon izvadi penkalo iz depa. "Sofi, da li su ti poznati moderni simboli za muko i ensko?" Nacrtao je uobiajeni muki simbol i enski simbol . "Naravno", ree ona. "Ovo nisu", ree on tiho, "originalni simboli za muko i ensko. Mnogi ljudi pogreno pretpostavljaju da je muki simbol izveden iz tita i koplja, a da enski predstavlja ogledalo u kojem se ogleda lepota. Zapravo, ovi simboli su nastali kao drevni astronomski simboli za planetu-boga Mars i planetu-boginju Veneru. Prvobitni simboli su daleko jednostavniji." Langdon nacrta jo jedan simbol na papiru: "Ovo je originalni simbol za mukarca", ree joj. "Rudimentarni falus." "Ba tako", ree Sofi. "Kako se ini", dodade Tibing. Langdon nastavi. "Ovaj znak je poznat kao otrica, i predstavlja agresiju i mukost. Zapravo, ba ovaj simbol falusa se i danas koristi na savremenim vojnim uniformama da oznai in." "Zaista", naceri se Tibing. "to vie penisa ima, ima vii in. Deaci su uvek deaci." Langdon ustuknu. "Da krenemo dalje - enski simbol, kao to moe da pretpostavi, upravo je suprotan." Nacrtao je sledei simbol na listu papira: "On se zove putir."

Da Vinijev kod

213

Iznenaena, Sofi podie pogled. Langdon je video da je povezala stvari. "Putir", ree on, "predstavlja au ili posudu, i to je vanije, ima oblik materice. Ovaj simbol oznaava enskost, enstvenost i plodnost." Langdon je sada pogleda pravo u oi. "Sofi, legenda nam govori da je Sveti gral putir - aa. Meutim, opis Grala kao putira zapravo je alegorija, iji je cilj bio da se zatiti prava priroda Svetog grala. Odnosno, legenda koristi putir kao metaforu za neto daleko vanije." "Za enu", ree Sofi. "Upravo tako." Langdon se nasmei. "Gral je bukvalno drevni simbol za enskost, a Sveti gral predstavlja sveti enski princip i boginju, to je sada naravno izgubljeno, bukvalno eliminisano od strane Crkve. Mo ene i njena sposobnost da stvori ivot nekada su smatrani svetinjama - meutim, predstavljale su pretnju usponu prevashodno muke Crkve, tako da je sveti enski princip satanizovan i proglaen neistim. ovek je, a ne Bog, stvorio koncept 'prvobitnog greha', po kojem je Eva probala jabuku i prouzrokovala propast ljudske rase. ena, nekada sveti davalac ivota, postala je sada neprijatelj." "Trebalo bi da dodam", ubaci se Tibing, "da je ovaj koncept ene kao one koja donosi ivot bio osnova drevne religije. Roenje deteta bilo je mistino i mono. Na alost, hrianska filozofija je odluila da eni ukrade stvaralaku mo tako to e ignorisati bioloku injenicu i mukarca nainiti Tvorcem. Postanje nam govori da je Eva nastala od Adamovog rebra. ena je postala izdanak mukarca. I to grean izdanak. Postanje je bilo poetak kraja boginje." "Gral je", ree Langdon, "simbol izgubljene boginje. Kada se pojavilo hrianstvo, stare paganske religije se nisu lako predavale. Legende o vitekom traganju za izgubljenim Gralom bile su zapravo prie o zabranjenim potragama za izgubljenom enom. Vitezovi koji su tvrdili da "tragaju za putirom" govorili su ifrovano kako bi se zatitili od Crkve koja je potinila ene, prognala Boginju, spaljivala nevernike i zabranila pagansko potovanje enskog boanstva." Sofi odmahnu glavom. "ao mi je, kada ste rekli da je Sveti gral osoba, mislila sam da mislite na neku odreenu osobu." "I jeste u pitanju odreena osoba", ree Langdon. "I to ne bilo koja osoba", provali iz Tibinga, koji se uzbueno i nespretno podie na noge. "Nego ena koja je nosila tajnu toliko monu da je, ukoliko bude otkrivena, pretila da uniti samu osnovu hrianstva!" Sofi je bila oduevljena. "Da li je ta ena poznata u istoriji?" "Prilino." Tibing uze svoje take i pokaza niz hodnik. "I ukoliko odemo do radne sobe, prijatelji moji, bie mi ast da vam je pokaem na Da Vinijevoj slici."

Den Braun

214

Dve sobe dalje, u kuhinji, sluga Remi Legaludek u tiini je stajao ispred televizora. Na vestima su prikazivali fotografije mukarca i ene... istih onih ljudi koje je Remi upravo posluio ajem.

Stojei pored barikade ispred Cirike depozitne banke, porunik Kole se pitao zato Fau treba toliko vremena da se pojavi sa nalogom za pretres. Bankari su oigledno neto skrivali. Tvrdili su da su Langdon i Nevo stigli ranije te noi i da ih nisu primili u banku zato to nisu imali dokaz o raunu. Zato onda nee da nas puste unutra, da pogledamo? Konano, Koleov mobilni telefon se oglasi. Zvali su iz komandne stanice u Luvru. "Imamo li nalog za pretres?" upita Kole. "Zaboravite na banku, porunice", ree mu agent. "Upravo smo dobili dojavu. Imamo tanu lokaciju na kojoj se kriju Langdon i Nevo." Kole se uz tresak spusti na haubu svojih kola. "alite se." "Imam adresu u predgrau. Negde u blizini Versaja." "Da li kapetan Fa zna?" "Ne jo. Zauzet je vanim razgovorom." "Krenuo sam. Neka me nazove im bude mogao." Kole zapisa adresu i uskoi u kola. Dok se jurei udaljavao od banke, Kole shvati da je zaboravio da pita ko je Sudskoj policiji dojavio Langdonovu lokaciju. Mada to nije bilo vano. Kole je bio blagosloven ansom da se iskupi za svoj skepticizam i ranije greke. Upravo je trebalo da izvri najvee hapenje u svojoj karijeri. Kole pozva preko radija petoro kola koja su ga pratila. "Bez sirena, momci. Langdon ne sme da zna da dolazimo." etrdeset kilometara odatle, crni audi skrenuo je sa seoskog puta i parkirao se u senkama na ivici poljane. Sajlas je izaao i provirio kroz ipke na ogradi od kovanog gvoza koja je okruivala prostrano imanje. Pogledao je uz dugu meseinom obasjanu padinu koja je vodila do zamka u daljini. Svetla u prizemlju bila su upaljena. udno za ovo doba, pomisli Sajlas, osmehujui se. Informacija koju mu je Uitelj dao oigledno je bila tana. Ne naputam ovu kuu bez kljunog kamena, zakleo se. Neu izneveriti biskupa i Uitelja. Proverivi arer od trinaest metaka u svom hekler-kohu, Sajlas ga progura kroz reetke i pusti da padne na mahovinasto tlo unutar imanja. Potom, hvatajui se za vrh ograde, prebaci se preko, spretno se doekavi na noge. Ignoriui bolno urezivanje pojasa od kostreti, Sajlas podie oruje i zaputi se dugim i ravnatim usponom.

POGLAVLJE

58

Tibingova 'radna soba' nije bila nalik nijednoj radnoj sobi koju je Sofi ikada videla. est ili sedam puta vei od veine najluksuznijih kancelarijskih prostora, vitezov cabinet de travail nalikovao je neobinom hibridu naune laboratorije, arhivske biblioteke i buvlje pijace pod krovom. Osvetljen pomou tri visea lustera, nepregledan poploani pod bio je istakan zbijenim ostrvima od radnih stolova zakopanih pod knjigama, umetnikim delima, predmetima i iznenaujuom koliinom elektronske opreme - kompjuterima, projektorima, mikroskopima, kopir-aparatima i skenerima. "Preuredio sam balsku dvoranu", stidljivo ree Tibing dok je ulazio u prostoriju. "Nemam mnogo prilike za ples." Sofi se oseala kao da je itavo vee postalo neka vrsta zone sumraka u kojoj nita nije onako kako ona oekuje. "Sve ovo vam slui za rad?" "Saznavanje istine je postalo ljubav mog ivota", ree Tibing. "A Sangreal je moja omiljena ljubavnica." Sveti gral je ena, mislila je Sofi, dok su joj misli bile kola ideja koje, kako se inilo, nisu imale smisla. "Rekli ste da imate sliku te ene za koju tvrdite da je Sveti gral." "Da, ali ne tvrdim ja da je ona Gral. Sam Hrist je izrekao tu tvrdnju." "Koja je to slika?" upita Sofi, pretraujui pogledom zidove. "Hramra..." Tibing je izvodio predstavu, pravei se daje zaboravio. "Sveti Gral. Sangreal. Putir." Iznenada se okrete i pokaza na naspramni zid. Na njemu je visila dva i po metra dugaka reprodukcija Tajne veere, iste slike koju je Sofi malo pre toga posmatrala. "Eno je!" Sofi je bila sigurna da joj je neto promaklo. "To je slika koju ste mi upravo pokazali." On namignu. "Znam, ali uveana verzija je mnogo uzbudljivija. Zar ne?" Sofi se okrete Langdonu, traei pomo. "Nita ne shvatam." Langdon se nasmei. "Kako se ispostavilo, Sveti gral se zaista pojavljuje na Tajnoj veeri. Leonardo ju je stavio na upeatljivo mesto." "ekaj malo", ree Sofi. "Rekli ste mi daje Sveti gral ena. Tajna veera je slika na kojoj je trinaest mukaraca." "Da li je?" Tibing podie obrve. "Pogledajte malo bolje." Nesigurna, Sofi prie blie slici, prouavajui trinaest likova - Isusa Hrista u sredini, est apostola sa njegove leve strane i est sa desne. "Svi su mukarci", potvrdi ona.

Da Vinijev kod

217

"Zar?" ree Tibing. "ta je sa onim koji sedi na poasnom mestu, sa Gospodove desne strane?" Sofi je prouavala figuru odmah uz Isusa, sa desne strane, unosei se u sliku. Dok se zagledala u lice i telo, talas zaprepatenja je preplavi. Osoba je imala talasastu crvenu kosu, neno skrtene ruke i nagovetaj grudi. Bila je to, bez sumnje... ena. "To je ena!" uzviknu Sofi. Tibing se smejao. "Kakvog li iznenaenja. Verujte mi, nije nikakva greka. Leonardo je bio vet u slikanju razlika izmeu polova." Sofi nije mogla da skine pogled sa ene pored Hrista. Tajna veera bi trebalo da predstavlja trinaest mukaraca. Ko je ova ena? Iako je Sofi videla ovu klasinu sliku mnogo puta, nijednom nije primetila oigledno neslaganje. "Svima promakne", ree Tibing. "Nae predubeenje u vezi sa ovom slikom toliko je jako da pobeuje nae oi." "Ovaj fenomen se naziva skotom", dodade Langdon. "Mozak to ponekad radi kada su u pitanju snani simboli." "Jo jedan razlog to ste prevideli enu", ree Tibing, "jeste taj to su mnoge reprodukcije po knjigama snimljene pre 1954. godine, kada su detalji jo uvek bili skriveni ispod naslaga praine i nekoliko nevetih restauracija u osamnaestom veku. Sada je, napokon, zidna slika oiena i dovedena do Da Vinijevog originalnog sloja boje." On pokaza na fotografiju. "Et voila!" Sofi prie jo blie slici. ena sa Isusove desne strane bila je mlada i izgledala je pobono. Imala je stidljivo lice, prekrasnu crvenu kosu i ruke mirno prekrtene. Ovo je ena koja je mogla smrviti Crkvu bez iije pomoi? "Koje ona?" upita Sofi. "To je, draga moja", odgovori Tibing, "Marija Magdalena." Sofi se okrete. "Prostitutka?" Tibing otro uzdahnu, kao da ga je ta re lino uvredila. "Magdalena nije bila nita slino. Ta nesrena zabluda naslee je smiljenog blaenja od strane Crkve. Crkva je morala da obeasti Mariju Magdalenu kako bi prikrila njenu opasnu tajnu - njenu ulogu Svetog grala." "Njenu ulogu?" "Kao to sam rekao", objasni Tibing, "rana Crkva je morala da ubedi svet da je smrtni prorok Isus zapravo boansko bie. Stoga je svako jevanelje koje je opisivalo zemaljske aspekte Isusovog ivota bilo izostavljeno iz Biblije. Na nesreu po rane urednike, jedna naroito uznemirujua tema stalno se ponavljala u jevaneljima. Marija Magdalena." On zastade. "Preciznije, njen brak sa Isusom Hristom." "Molim?" Sofin pogled pree na Langdona, a potom se vrati na Tibinga. "To je stvar istorijskih podataka", ree Tibing, "i Da Vini je sasvim sigurno bio svestan te injenice. Tajna veera praktino vie posmatrau da su Isus i Magdalena par."

218

Den Braun

Sofi ponovo pogleda sliku. "Primetiete da su Isus i Magdalena obueni kao odraz onog drugog u ogledalu." Tibing pokaza na dve osobe u sreditu slike. Sofi je bila zapanjena. Sasvim oigledno, njihova odea je bila obrnutih boja. Isus je nosio crvenu haljinu i plavi ogrta; Magdalena plavu haljinu i crveni ogrta. Jin i jang. "Da zaemo u jo neobinije podruje", ree Tibing. "Primetiete da izgleda da su Isus i njegova nevesta spojeni u kuku i da se naginju na suprotne strane kao da obeleavaju ovaj jasno oivien prazan prostor izmeu njih." ak i pre nego to joj je Tibing pokazao konture, Sofi je videla - neporecivi oblik V u sreditu slike. Bio je to isti simbol koji je Langdon ranije nacrtao za Gral, putir i matericu ene. "Konano", ree Tibing, "ako posmatrate Isusa i Magdalenu kao elemente kompozicije, a ne kao ljude, primetiete kako isplivava jo jedan oigledan oblik." On zastade. "Jedno slovo abecede." Sofi ga uoi istog trenutka. Rei da joj je slovo upalo u oi nije dovoljno. Slovo je iznenada bilo sve to je Sofi mogla da vidi. Sljatei usred slike, bez ikakve sumnje, stajao je oblik ogromnog, besprekorno oblikovanog slova M. "Suvie savreno za sluajnost, ne mislite li?" upita Tibing. Sofi je bila zapanjena. "Zato je tu?" Tibing slegnu ramenima. "Teoretiari zavere e vam rei da ono predstavlja Matrimonio ili Mariju Magdalenu. Iskreno reeno, niko nije siguran. Jedino je sigurno da skriveno M nije nikakva greka. Brojna dela povezana sa Gralom sadre skrivena slova M - bilo kao vodene igove, sloj boje u podlozi, ili kompozicione aluzije. Najupadljivije M je, naravno, ono na oltaru Gospe od Pariza u Londonu, koji je dizajnirao bivi Veliki majstor Sionskog priorata, an Kokto." Sofi razmisli o toj informaciji. "Priznajem, skrivena slova M jesu intrigantna, iako pretpostavljam da niko ne tvrdi da su ona dokaz Isusovog braka sa Magdalenom." "Ne, ne", ree Tibing, prilazei oblinjem stolu sa knjigama. "Kao to sam ranije rekao, brak Isusa i Marije Magdalene je istorijski podatak." Poe da prekopava po knjigama. "Stavie, vienje Isusa kao oenjenog oveka ima daleko vie smisla od nae standardne biblijske predstave o Isusu kao neenji." "Zato?" upita Sofi. "Zato to je Isus bio Jevrejin", ree Langdon, preuzimajui priu dok je Tibing tragao za svojom knjigom, "a drutvena pravila tog vremena bukvalno su zabranjivala Jevrejima da ostanu neoenjeni. Prema jevrejskim obiajima, celibat je bio osuivan, a obaveza svakog jevrejskog oca bila je da pronae odgovarajuu enu za svog sina. Da Isus nije bio oenjen, barem jedno biblijsko jevanelje bi to pomenulo i pruilo neko objanjenje."

Da Vinijev kod

219

Tibing pronae ogromnu knjigu i povue je ka sebi preko stola. Izdanje u konom povezu bilo je veliine postera, nalik ogromnom atlasu. Na koricama je pisalo: Gnostika jevanelja. Tibing ga iz zaleta otvori, i Langdon i Sofi mu se pridruie. Sofi je videla da knjiga sadri fotografije neega to je liilo na uveane odlomke iz drevnih dokumenata - na iscepan papirus sa rukom pisanim tekstom. Nije prepoznavala drevni jezik, ali se na naspramnim stranama nalazio kucani prevod. "Ovo su fotokopije svitaka iz Nag Hamadija i sa Mrtvog mora, koje sam ranije pomenuo", ree Tibing. "Najstarija hrianska svedoanstva. Ono to uznemirava jeste to to se ne podudaraju sa jevaneljima u Bibliji." Listajui ka sredini knjige, Tibing pokaza na jedan odlomak. "Uvek je dobro poeti od Jevanelja po Filipu." Sofi proita odlomak: A drubenica Spasitelja je Marija Magdalena. Hrist ju je voleo vie od svih svojih apostola i esto ju je ljubio u usta. Ostali apostoli su bilo uvreeni time i izrazili su svoje neodobravanje. Rekoe mu: "Zato nju voli vie nego sve nas? " Reci su iznenadile Sofi, pa ipak teko da su dokazivale neto. "Ne pie nita o braku." "Au contraire." Tibing se nasmei, pokazujui na prvi red. "Kao to e vam svaki poznavalac aramejskog rei, re drubenica je, u to vreme, bukvalno znaila supruga." Langdon potvrdi klimanjem glave. Sofi ponovo proita prvi red. A drubenica Spasitelja je Marija Magdalena. Tibing je listao knjigu, pokazujui joj jo nekoliko odlomaka koji su, na njeno iznenaenje, jasno sugerisali da su Magdalena i Isus bili u romantinoj vezi. Dok je itala odlomke, Sofi se setila ljutitog svetenika koji je zalupao na vrata njenog dede kada je jo bila u osnovnoj koli. "Je li ovo dom aka Sonijera?" upitao je svetenik, zurei nanie u malu Sofi kada je otvorila vrata. "elim da sa njim razgovaram o lanku koji je napisao." Svetenik podie novine. Sofi je pozvala dedu, i njih dvojica nestali su u pravcu radne sobe, zatvarajui vrata. Deda je napisao neto za novine? Sofi je smesta otrala u kuhinju i poela da lista novine od tog jutra. Pronala je dedino ime ispod jednog lanka na drugoj strani. Proitala ga je. Nije razumela sve to je napisano, ali je zvualo kao da se francuska vlada, pod pritiskom svetenika, sloila da zabrani ameriki film pod nazivom Poslednje Hristovo iskuenje, film o Isusu koji vodi ljubav sa Marijom Magdalenom. lanak njenog dede tvrdio je da je Crkva arogantna i da nije u pravu to zabranjuje film.

219

Den Braun

Nije ni udo to je svetenik ljut, pomislila je Sofi. "To je pornografija! Svetogre!" urlao je svetenik, izlazei iz radne sobe i jurei ka ulaznim vratima. "Kako samo moete to da podravate! Taj Amerikanac Martin Skorseze je poinio svetogre, i Crkva mu nee dopustiti da ima propovedaonicu u Francuskoj!" Svetenik je zalupio vratima iza sebe. Kada je deda uao u kuhinju, video je Sofi sa novinama i namrtio se. "Brza si." Sofi ree: "Ti misli da je Isus Hrist imao devojku?" "Ne, duo, ja sam rekao da Crkvi ne treba dopustiti da nam govori ta treba a ta ne treba da mislimo." "Da li je Isus imao devojku?" Deda je nekoliko trenutaka utao. "Da li bi bilo toliko loe da jeste?" Sofi razmisli o tome i potom slegnu ramenima. "Meni ne bi smetalo."

************
Ser Li Tibing je jo uvek govorio. "Neu vas zamarati bezbrojnim referencama na zajednicu Isusa i Magdalene. To su ad nauseum istraili savremeni istoriari. Meutim, eleo bih neto da istaknem." On pokaza na jo jedan odlomak. "Ovo je iz jevanelja po Mariji Magdaleni." Sofi nije znala za jevanelje same Marije Magdalene. Ona proita tekst: A Petar ree: "Da li je Spasitelj zaista govorio sa enom bez naeg znanja? Hoemo li se svi okrenuti i sluati je ? Da li mu je ona bila draa od nas?" A Lev odgovori: "Petre, uvek si bio burne naravi. Sada te gledam kako se nadmee sa enom kao neprijateljem. Ako ju je Spasitelj uinio dostojnom, ko si ti da je odbacuje? Spasitelj mora da je dobro poznaje. Zato ju je voleo vie od nas." "ena o kojoj govore", objasni Tibing, "jeste Marija Magdalena. Petar je ljubomoran na nju." "Zato to je Isusu bila draa Marija?" "Ne samo zato. Radilo se o mnogo veim ulozima od samih oseanja. U toj fazi jevanelja, Isus sumnja da e uskoro biti zarobljen i razapet. Stoga Mariji Magdaleni daje uputstva kako da dalje vodi njegovu Crkvu kada njega vie ne bude. Posledica je ta da Petar izraava svoje nezadovoljstvo time to je druga violina u odnosu na enu. Rekao bih da je Petar bio pomalo seksista." Sofi se trudila da ga prati. "Govorimo o svetom Petru. Steni na kojoj je Isus izgradio svoju Crkvu."

Da Vinijev kod

221

"Upravo o njemu, samo to tu postoji jedna caka. Prema ovim jevaneljirna, Hrist nije Petru dao uputstva kako da osnuje hriansku crkvu. Dao ih je Mariji Magdaleni." Sofi ga pogleda. "Hoete da kaete da je hriansku crkvu trebalo da vodi ena?" "Takav je bio plan. Isus je bio pravi feminista. Po njegovoj zamisli, budunost njegove Crkve trebalo je da lei u rukama Marije Magdalene." "A Petru je to smetalo", ree Langdon, pokazujui na Tajnu veeru. "Ono tamo je Petar. Moe da vidi da je Da Vini znao ta je Petar mislio o Mariji Magdaleni." Ponovo Sofi ostade bez teksta. Na slici, Petar se pretei naginjao ka Mariji Magdaleni i prelazio svojom rukom nalik otrici preko njenog vrata. Isti pretei gest kao i na Bogorodici meu stenama. "I ovde takoe", ree Langdon, pokazujui na grupu apostola pored Petra. "Malo zloslutno, zar ne?" Sofi zakilji i vide ruku koja se pojavljuje iz grupe apostola. "Je li to bode u toj ruci?" "Da. to je jo udnije, ukoliko prebroji ruke, uverie se da ova ruka... ne pripada ba nikome. Ona je bez tela. Anonimna." Sofi je poinjala da se osea izgubljenom. "ao mi je, ali jo uvek ne vidim kako sve ovo Mariju Magdalenu ini Svetim gralom." "Aha!" Tibing ponovo uzviknu. "Tu lei zec!" Okrete se ponovo ka stolu i izvue veliku mapu koju rairi ispred Sofi. Bila je to sloena genealogija. "Malo ljudi zna da je Marija Magdalena, nezavisno od toga to je bila Hristova desna ruka, bila mona ena." Sofi sada ugleda naslov iznad porodinog stabla.
PLEME VENIJAMINOVO

"Marija Magdalena je ovde", ree Tibing, pokazujui blizu samog vrha genealokog stabla. Sofije bila iznenaena. "Ona je iz kue Venijamina?" "Upravo tako", ree Tibing. "Marija Magdalena je kraljevskog porekla." "Ali ja sam mislila da je Magdalena bila siromana." Tibing odmahnu glavom. "Magdalena je proglaena za prostitutku kako bi se uklonili dokazi o njenim monim porodinim vezama." Sofi pogleda u Langdona, koji i to potvrdi. Potom se opet okrenu ka Tibingu. "Ali zato bi Crkvu brinulo da li je Magdalena kraljevske krvi?" Britanac se nasmei. "Drago moje dete, nije Crkvu toliko brinula kraljevska krv Marije Magdalene, koliko njen brak sa Hristom, koji je takoe bio kraljevske krvi. Kao to znate, Jevanelje po Mateju nam kae da je Isus iz plemena Davidovog. Potomak kralja Solomona - kralja Jevreja. Oenivi se

222

Den Braun

enom iz monog plemena Venijamina, Isus je spojio dve kraljevske loze, stvarajui tako monu politiku zajednicu sa potencijalom da legitimno pretenduje na presto i ponovo uspostavi kraljevsku lozu, kao u vreme Solomona." Sofi je oseala da napokon stiu do poente. Tibing je sada izgledao uzbueno. "Legenda o Svetom gralu je legenda o kraljevskoj krvi. Kada se u legendi o Gralu govori o 'putiru u kojem se nalazila Hristova krv'... govori se, zapravo, o Mariji Magdaleni - enskoj materici koja je nosila Isusovu kraljevsku lozu." Izgledalo je da rei odjekuju preko balske dvorane, pre nego to ih je Sofi sasvim shvatila. Marija Magdalena je nosila kraljevsku lozu Isusa Hrista ? "Ali kako bi Isus mogao da ima lozu sem?..." Ona zastade i pogleda Langdona. Langdon se blago nasmei. "Sem ako su imali dete." Sofi je stajala u oku. "Eto vam najveeg zatakavanja u istoriji oveanstva", objavi Tibing. "Ne samo da je Isus bio oenjen, nego je bio i otac. Draga moja, Marija Magdalena je bila Sveta zdela. Bila je putir koji je nosio kraljevsku lozu Isusa Hrista. Bila je materica koja je nosila potomstvo, i loza od koje se granalo sveto voe!" Sofi oseti kako joj se dlaice na rukama podiu. "Ali kako se o toliko velikoj tajni moglo utati sve ove godine?" "Nebesa!" ree Tibing. "Radilo se sve samo se nije utalo! Kraljevska loza Isusa Hrista izvor je najotpornije legende svih vremena - legende o Svetom gralu. Magdalenina pria se uzvikuje na sve strane ve vekovima preko svih vrsta metafora i na svim jezicima. Njenu priu vidite svuda, jednom kada progledate." "A spisi Sangreala?" upita Sofi. "Oni navodno sadre dokaz da je Isus imao svoju kraljevsku lozu?" "Ba tako." "Dakle, itava legenda o Svetom gralu zapravo je o kraljevskoj krvi?" "I to prilino bukvalno", ree Tibing. "Re Sangreal dolazi od San Greal - ili Sveti gral. Ali u svom najstarijem obliku, re Sangreal se delila na drugom mestu." Tibing je zapisa na paretu papira i prui joj ga. Proitala je ta je napisao. Sang Real Istog trenutka, Sofi je prepoznala prevod. Sang Real je bukvalno znailo kraljevska krv.

39
Recepcionar u foajeu sedita sekte Opus Dei na Aveniji Leksington u Njujorku bio je iznenaen kada je sa druge strane slualice zauo glas biskupa Aringarose. "Dobro vee, gospodine." "Da li ima poruka za mene?" pitao je biskup, neuobiajeno napet. "Da, gospodine. Drago mi je to ste nazvali. Nisam mogao da vas pronaem u vaem apartmanu. Imali ste hitan telefonski poziv pre oko pola sata." "Da?" Te vesti kao da su mu donele olakanje. "Da li znate ko je zvao?" "Ne, gospodine, nije ostavio ime. Samo broj." Telefonistkinja javi broj. "Pozivni trideset tri? To je Francuska, zar ne?" "Da, gospodine. Pariz. Rekao je da je izuzetno vano - da mu se odmah javite." "Hvala vam. ekao sam taj poziv." Aringarosa brzo prekide vezu. Dok je sputao slualicu, recepcionar se pitao zato je veza biskupa Aringarose toliko pucketala. Po dnevnom rasporedu, biskup je ovog vikenda trebalo da bude u Njujorku, pa ipak, zvualo je kao da zove sa drugog kraja sveta. Recepcionar slee ramenima. Biskup Aringarosa se poslednjih nekoliko meseci ponaao veoma udno.

rtr
Mora da mobilni telefon nije bio dostupan, mislio je Aringarosa dok se fijat pribliavao izlazu za rimski arter aerodrom. Uitelj je pokuavao da me dobije. Uprkos tome to je bio zabrinut zbog proputenog poziva, Aringarosu je ohrabrila injenica da je Uitelj imao dovoljno samopouzdanja da nazove direktno sedite organizacije Opus Dei. Mora da su se stvari dobro odvijale veeras u Parizu. Dok je birao broj, Aringarosa je oseao uzbuenje to e uskoro biti u Parizu. Sleteemo pre zore. Aringarosu je na aerodromu ekao turbo helikopter za kratki arter let do Francuske. Komercijalne linije nisu dolazile u obzir u ovo doba, naroito imajui u vidu sadraj njegove aktovke. Telefon poe da zvoni. Javio se enski glas. "Direction Centrale Police Judiciaire." Aringarosa je oklevao. Ovo nije oekivao. "Ah, da... Rekli su mi da nazovem ovaj broj." "Qui eles-vous? ree ena. "Vae ime?"

223

Den Braun

Aringarosa nije bio siguran da li da odgovori. Francuska Sudska policija? "Vae ime, gospodine?" insistirala je ena. "Biskup Manuel Aringarosa." "Un moment." Zauo se zvuk prebacivanja veze. Nakon podue pauze, javi se grub i zabrinut muki glas. "Biskupe, drago mi je da sam konano doao do vas. Vi i ja treba da razgovaramo o mnogo emu."

POGLAVLJE 60
Sangreal... Sang Real... San Greal... Kraljevska krv... Sveti gral. Sve je bilo povezano. Sveti gral je Marija Magdalena... majka kraljevske loze Isusa Hrista. Sofi oseti kako je preplavljuje novi talas zbunjenosti dok je stajala u tiini balske dvorane i zurila u Roberta Langdona. to su vie delia slagalice Langdon i Tibing poloili na sto te noi, sama slagalica postajala je sve nepredvidljivija. "Kao to vidite, draga moja", ree Tibing, trupkajui ka polici sa knjigama, "Leonardo nije jedini koji je pokuavao da svetu saopti istinu o Svetom gralu. Kraljevsku lozu Isusa Hrista zabeleile su na desetine istoriara do najsitnijih detalja." On pree prstom preko niza od nekoliko desetina knjiga. Sofi nakrivi glavu i proe pogledom po naslovima: OTKROVENJE TEMPLARA: Tajni uvari istinskog Hristovog identiteta ENA SA POSUDOM OD ALABASTERA: Marija Magdalena i Sveti gral BOGINJA U JEVANELJIMA: Ponovo uspostavljanje svetog enskog principa "Ovo je moda najpoznatiji naslov", ree Tibing, izvlaei iz gomile knjigu iskrzanih korica i pruajui joj je. Na koricama je pisalo: SVETA KRV, SVETI GRAL: Svetski bestseler Sofi podie pogled. "Svetski bestseler? Nikada nisam ula za njega." "Bili ste mladi. Ova knjiga je poprilino podigla prainu osamdesetih godina dvadesetog veka. Autori su izneli neke, za moj ukus isuvie sumnjive hipoteze u svojim analizama, ali osnovna ideja stoji." Na ast im slui to to su konano uinili da ideja o Hristovoj lozi bude prihvaena." "Kakva je bila reakcija Crkve na knjigu?" "utanje, naravno. Ali to se oekivalo. Naposletku, tu tajnu je Vatikan pokuavao da zakopa jo u etvrtom veku. Uzrok je Kistakih ratova. Pretnja

226

Den Braun

koju je Marija Magdalena predstavljala mukoj Crkvi bila je potencijalno katastrofalna. Ne samo da je Isus poverio zadatak osnivanja Crkve eni, nego je ona ugroavala predstavu Hristove boanske prirode. Crkva ju je, kako bi se zatitila, proglasila za bludnicu i unitila dokaze o braku, na taj nain predupreujui sve mogue tvrdnje da je Hrist imao ive naslednike i bio smrtni prorok." Sofi pogleda Langdona, koji klimnu glavom. "Sofi, istorijski dokazi koji ovo potkrepljuju su brojni." "Priznajem", ree Tibing, "da su ovo smele tvrdnje, ali morate razumeti da je Crkva imala snanu motivaciju da izvede takvo zatakavanje. Nikako ne bi mogli opstati kad bi javnost saznala za Hristovo potomstvo. Isusovo dete bi potamnelo Hristovu boansku prirodu a time i hriansku crkvu, koja se proglasila za jedinog posrednika do kraljevstva nebeskog." "Rua sa pet latica", ree Sofi, pokazujui iznenada na jednu od Tibingovih knjiga. Isti simbol kao i na kutiji od ruinog drveta. Tibing baci pogled ka Langdonu i naceri se. "Ima otro oko." Ponovo se okrete ka Sofi. "To je simbol koji Priorat koristi za Gral. Marija Magdalena. Budui da je njeno ime Crkva proklela, Marija Magdalena je postala poznata pod mnogim pseudonimima - Putir, Sveti gral i Rua." Zastade. "Rua je povezana sa Venerinim petokrakim pentagramom i vodiljom, Ruom kompasa. Uzgred, re rua je identina u engleskom, francuskom, nemakom i mnogim drugim jezicima." "Rua je na engleskom", dodade Langdon, "takoe i anagram Erosa, grkog boga seksualne ljubavi." Sofi ga iznenaeno pogleda dok je Tibing uranjao u dalje objanjavanje. "Rua je oduvek glavni simbol enske seksualnosti. U primitivnim kultovima boginje, pet latica je predstavljalo pet faza ivota ene - roenje, menstruaciju, majinstvo, menopauzu i smrt. A u moderna vremena, veze rue koja cveta sa enskou su vie vizuelne prirode." On pogleda Roberta. "Moda bi simbolog mogao da objasni?" Robert je oklevao. Za trenutak predugo. "Oh, zaboga!" zaguna Tibing. "Vi Amerikanci ste takvi istunci." Ponovo pogleda Sofi. " To oko ega se Robert spetljao jeste injenica da cvet koji cveta nalikuje enskim genitalijama, nenom cvetu iz kojeg itavo oveanstvo stupa na ovaj svet. I ako ste ikada videli neku od slika Dorde O'Kif, znate tano na ta mislim." "Ono to je ovde vano", ree Langdon, pokazujui ponovo na policu sa knjigama, "jeste to da sve ove knjige potvruju istu istorijsku injenicu." "Da je Isus imao potomstvo." Sofi jo uvek nije bila ubeena. "Da", ree Tibing. "I da je Marija Magdalena materica koja je nosila njegovu kraljevsku lozu. Sionski priorat, do dananjeg dana, jo uvek oboava Mariju Magdalenu kao boginju, Sveti gral. Ruu i Veliku majku."

Da Vinijev kod

227

U Sofinoj svesti se ponovo javi prizor rituala iz podruma. "Prema Prioratu", nastavi Tibing, "Marija Magdalena je bila trudna u vreme Hristovog razapinjanja. Radi sigurnosti Hristovog neroenog deteta, nije imala dragog izbora sem da pobegne iz Svete zemlje. Uz pomo Isusovog pouzdanog ujaka, Josifa iz Arimateje, Marija Magdalena je tajno otputovala u Francusku, tada poznatu kao Galija. Tamo je pronala bezbedno skrovite u okviru jevrejske zajednice. Upravo ovde, u Francuskoj, rodila je svoju kerku. Zvala se Sara." Sofi podie pogled. "Stvarno vam je poznato ime deteta?" "I vie od toga. Magdalenin i Sarin ivot paljivo su beleili njihovi jevrejski zatitnici. Setite se da je Magdalenino dete pripadalo lozi jevrejskih kraljeva - Davida i Solomona. Iz ovog razloga su Jevreji u Francuskoj Magdalenu smatrali za svetu kraljevsku linost i potovali su je kao zaetnicu kraljevske loze. Brojni naunici tog vremena beleili su podatke o Magdaleninim danima u Francuskoj, ukljuujui i roenje Sare i porodino stablo koje se potom razvilo." Sofi je bila zateena. "Postoji porodino stablo Isusa Hrista?" "Ba tako. I ono je jedan od kamena temeljaca spisa Sangreala. Kompletna genealogija ranih potomaka Hrista." "Ali kakva korist od zabeleene genealogije Hristove loze?" upita Sofi. "To nije dokaz. Istoriari sasvim sigurno ne mogu potvrditi autentinost genealogije." Tibing se zakikota. "Nita vie nego to mogu potvrditi autentinost Biblije." "to znai?" "to znai da su istoriju oduvek pisali pobednici. Kada bi se dve kulture sukobile, gubitnici su bili brisani iz istorije, dok su pobednici pisali svoje istorijske udbenike - knjige u kojima su se veliali njihovi razlozi i ciljevi a pobeeni neprijatelj bivao ocrnjen. Kao to je Napoleon jednom rekao: ta je istorija, nego pria koja je opstala?'" On se nasmei. "Po samoj svojoj prirodi, istorija je uvek jednostrani prikaz." Sofi nikada o tome nije razmiljala na taj nain. "Spisi Sangreala nam jednostavno saoptavaju drugu stranu prie o Hristu. Naposletku, u koju stranu prie verujete - stvar je vere i linog istraivanja, ali barem su informacije preivele. Spisi o Sangrealu obuhvataju desetine hiljada stranica. Svedoenja onih koji su videli blago Sangreala opisuju da se prenosilo u etiri ogromna kovega. Veruje se da se u tim kovezima nalaze Puristiki spisi - hiljade stranica originalnih dokumenata iz vremena pre Konstantina, koje su napisali rani sledbenici Isusa i koji su ga potovali kao uitelja od krvi i mesa i proroka. Takoe se pria da je deo tog blaga i legendarni "Q"-dokument - rukopis za koji ak i Vatikan priznaje da moda

227

Den Braun

postoji. Navodno, to je knjiga Isusovih uenja koju je, mogue je, napisao on lino." "Rukopis koji je sam Hrist napisao?" "Naravno", ree Tibing. "Zato ne bi Isus beleio svoja dela? Veina ljudi je to radila u ono vreme. Jo jedan eksplozivan dokument za koji se veruje da je u tom blagu je i rukopis poznat kao Magdalenini dnevnici - line beleke Marije Magdalene o njenoj vezi sa Hristom, o njegovom razapinjanju i vremenu koje je provela u Francuskoj." Sofi je dugo utala. "I ta etiri kovega dokumenata su blago koje su vitezovi templari otkrili ispod Solomonovog hrama?" "Upravo tako. Dokumenti koji su vitezove uinili toliko monima. Dokumenti koji su bili predmet bezbrojnih potraga za Gralom kroz istoriju." "Ali rekli ste da je Sveti gral Marija Magdalena. Ako ljudi tragaju za dokumentima, zato se to zove potraga za Svetim gralom?" Tibing ju je posmatrao, dok mu je izraz lica postajao blai. "Zato to mesto na kojem je Sveti gral sakriven ukljuuje i sarkofag." Napolju, vetar je urlao u kronjama drvea. Tibing je sada govorio tie. "Potraga za Svetim gralom bukvalno jeste pohod koji za cilj ima da se klekne pred kostima Marije Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolimo pred nogama prognanog, izgubljenog enskog boanstva." Sofi oseti neoekivano uenje. "Skrovite Svetog grala je zapravo... grob-

nica?
Tibingove oi boje lenika se zamutie. "Jeste. Grobnica u kojoj se nalazi telo Marije Magdalene, kao i dokumenti koji priaju istinitu priu o njenom ivotu. U sutini, potraga za Svetim gralom je uvek bila potraga za Magdalenom - kraljicom o koju su se ogreili, sahranjenom zajedno sa dokazima o legalnim pretenzijama njene porodice na vlast." Sofi je saekala trenutak da se Tibing sabere. Toliko toga u vezi sa njenim dedom jo uvek nije imalo smisla. "lanovi Priorata su", naposletku ona ree, "svih ovih godina izvravali svoju dunost i uvali spise Sangreala i grobnicu Marije Magdalene?" "Da, ali bratstvo je imalo jo jednu, daleko vaniju, dunost da zatite samu lozu. Hristovo potomstvo nalazilo se u stalnoj opasnosti. Rana Crkva se plaila da e, ukoliko se loza bude razvijala, tajna o Isusu i Magdaleni naposletku izbiti na videlo i dovesti u opasnost osnovnu katoliku doktrinu onu o boanskom Mesiji koji nije optio sa enama niti ulazio u brane zajednice." On zastade. "Ipak, Hristova loza je u potaji opstajala u Francuskoj, sve dok nije nainila hrabar potez u petom veku i pomeala se sa francuskom kraljevskom lozom, na taj nain stvorivi lozu Merovinga." Ove novosti su iznenadile Sofi. Za Merovinge su uli svi uenici u Francuskoj. "Merovinzi su osnovali Pariz."

Da Vinijev kod

229

"Da. To je jedan od razloga to je legenda o Gralu toliko prisutna u Francuskoj . Mnogi od vatikanskih pohoda na Sveti gral sprovedenih ovde bile su zapravo tajne misije sa ciljem da se uklone pripadnici kraljevske loze. Jeste li uli za kralja Dagoberta?" Sofi se nejasno seala imena iz neke uasne prie sa asa istorije. "Dagobert je bio kralj iz dinastije Merovinga, zar ne? Proboden kroz oko na spavanju?" "Tano tako. Ubio ga je Vatikan u saradnji sa Pipinom od Heristala. Kraj sedmog veka. Sa Dagobertovim ubistvom loza Merovinga je gotovo ugaena. Na sreu, Dagobertov sin, Sigisbert, uspeo je da se spase i produi lozu, kojoj je kasnije pripadao i Godfroa Bujonski - osniva Sionskog priorata." "Isti ovek", ree Langdon, "koji je naredio vitezovima templarima da povrate spise Sangreala pohranjene ispod Solomonovog hrama i tako obezbedio Merovinzima dokaz njihovih naslednih veza sa Isusom Hristom." Tibing klimnu, duboko uzdahnuvi. "Savremeni Sionski priorat ima izuzetno znaajan zadatak. Trostruki zadatak. Bratstvo mora da titi spise Sangreala. Moraju da tite grob Marije Magdalene. I, naravno, moraju da neguju i tite Hristovu lozu onih nekoliko lanova kraljevske loze Merovinga koji su preiveli do dananjih dana." Rei su visile u ogromnom prostoru, i Sofi oseti udnu vibraciju - kao da joj u kostima odzvanja neka nova vrsta istine. Potomci Isusa Hrista koji su preiveli do dananjih dana. Dedin glas joj je ponovo aputao u uho. Princezo, moram da ti kaem istinu o tvojoj porodici. Hladni marci joj prostrujae kroz telo. Kraljevska krv. Nije mogla da veruje. Princeza Sofi. "Ser Li?" Rei sluge zapucketae preko interfona na zidu i Sofi poskoi. "Da li biste mi se mogli pridruiti u kuhinji za trenutak?" Tibing se namrti zbog ometanja u nezgodno vreme. Ode do interfona i pritisnu dugme. "Remi, kao to zna, imam goste. Ako nam jo neto bude bilo potrebno iz kuhinje noas, sami emo se posluiti. Hvala ti i laku no." "Samo re sa vama pre nego to se povuem, gospodine, ako dozvolite." Tibing zaguna i pritisnu dugme. "Samo brzo, Remi." "Tie se domainstva, gospodine, to nije ba za goste." Tibing nije mogao da veruje. "I ne moe da saeka do jutra?" "Ne, gospodine. Moje pitanje vam nee oduzeti ni minut." Tibing zakoluta oima i pogleda Langdona i Sofi. "Ponekad se pitam ko koga slui?" Ponovo pritisnu dugme. "Stiem, Remi. Mogu li ti neto doneti kad ve dolazim?" "Samo slobodu od ugnjetavanja, gospodine."

230

Den Braun

"Remi, jasno ti je da je tvoj steak au poivre jedini razlog to jo uvek radi za mene?" "Rekli ste mi, gospodine. Rekli ste mi."

POGLAVLJE 61
Princeza Sofi. Sofi su misli bile prazne dok se klopotanje Tibingovih taka gubilo niz hodnik. Obamrla, okrenu se i pogleda Langdona. Ve je odmahivao glavom, kao da joj ita misli. "Ne, Sofi", proaputa, razuveravajui je pogledom. "Ista ideja je i meni pala na pamet kada sam shvatio da ti je deda bio u Prioratu, i kada si rekla da je hteo da ti kae nekakvu tajnu o tvojoj porodici. Ali to nije mogue." Langdon zastade. "Sonijer nije merovinko prezime." Sofi nije bila sigurna da li treba da osea olakanje ili razoarenje. Ranije, Langdon joj je, onako usput, postavio neobino pitanje o devojakom prezimenu njene majke. ovel. Sada je to pitanje dobilo svoj smisao. "A ovel?" upita ona nestrpljivo. Ponovo je odmahnuo glavom. "ao mi je. Znam da bi ti to pruilo odgovore na mnoga pitanja. Ostale su samo dve direktne loze potomaka Merovinga. Njihova prezimena su Plantar i Sen-Kler. Obe porodice se kriju, i verovatno ih titi Priorat." Sofi polako ponovi prezimena u sebi i potom odmahnu glavom. Niko u njenoj porodici se nije prezivao Plantar niti Sen-Kler. Zabrinuto shvati da sada nije nita blie istini koju je deda eleo da joj otkrije nego tamo u Luvru. Da deda barem uopte nije pomenuo njenu porodicu tog popodneva! Otvorio je stare rane koje su bile jednako bolne kao i uvek. Mrtvi su, Sofi. Nee se vratiti. Pomislila je na majku, kako je uvee uspavljuje pevanjem, na oca koji je nosi na ramenima, na baku i mlaeg brata koji joj se osmehuju vatrenim zelenim oima. I sve je to ukradeno od nje. Ostao joj je samo deda. A sada nema ni njega. Sama sam. Sofi se bez rei okrete natrag ka Tajnoj veeri i pogleda dugu crvenu kosu i mirne oi Marije Magdalene. Bilo je neega u njenom izrazu lica to je ukazivalo na gubitak voljene osobe. Sofi je to mogla da oseti. "Roberte?" pozva ga tiho. On joj prie blie. "Znam da je Li rekao da se pria o Gralu nalazi svuda oko nas, ali ja sam prvi put veeras ula neta od ovoga." Langdon je izgledao kao da bi je rado zagrlio i uteio, ali se uzdrao. "ula si njenu priu ranije, Sofi. Svako je uo. Samo to je ne prepoznajemo kad je ujemo." "Ne razumem."

231

Den Braun

"Pria o Gralu se nalazi svuda, samo to je sakrivena. Kada je Crkva prognala Mariju Magdalenu, njena pria morala se prenositi diskretnijim kanalima... kanalima od metafora i simbola." "Naravno. Umetnost." Langdon pokaza na Tajnu veeru. "Savren primer. Neka od dananjih najtrajnijih dela slikarstva, knjievnosti i muzike u potaji priaju priu o Mariji Magdaleni i Isusu." Langdon joj ukratko ispria o delima Da Vinija, Botielija, Pusena, Berninija, Mocarta i Viktora Igoa, koja su sva alegorijski govorila o pohodu sa ciljem da se povrati prognano ensko boanstvo. Postojane legende poput one o ser Gavenu i Zelenom vitezu, kralju Arturu i Uspavanoj lepotici bile su alegorije Grala. Zvonar Bogorodiine crkve Viktora Igoa i Mocartova arobna frula bili su puni masonskog simbolizma i tajni o Gralu. "Jednom kada otvori oi za Sveti gral", ree Langdon, "vidi ga svuda. U slikarstvu. Muzici. Knjigama. Pa ak i u crtanim filmovima, luna parkovima i popularnim filmovima." Langdon joj pokaza svoj sat sa Mikijem Mausom i objasni kako je Volt Dizni odluio da cilj njegovog povuenog ivota bude da priu o Gralu prenese buduim generacijama. Tokom itavog svog ivota, Diznija su slavili kao "savremenog Leonarda da Vinija". Obojica su bili ispred svog vremena, jedinstveno nadareni umetnici, lanovi tajnih drutava i, to je najuoljivije, aljivdije bez presedana. Poput Leonarda, Volt Dizni je voleo da ubacuje skrivene poruke i simbolizam u svoju umetnost. Kada gleda rane Diznijeve filmove, profesionalni simbolog se osea kao da ga bombarduju bujicom aluzija i metafora. Veina Diznijevih skrivenih poruka ticala se religije, paganskih mitova i pria o potinjenoj boginji. Nije sluajno Dizni ponovo ispriao bajke poput Pepeljuge, Uspavane lepotice i Sneane i sedam patuljaka - koje se sve bave temom sputavanja enskog boanstva. Nije potrebno poznavanje simbologije da bi se razumelo da je Sneana - princeza koja je pala u nemilost nakon to je zagrizla otrovnu jabuku - predstavljala jasnu aluziju na Evin pad iz Rajskog vrta. Ili da je princeza Aurora iz Uspavane lepotice - koja pod imenom 'Ruica' ivi skrivena duboko u umi kako bi bila zatiena od kandi zle vetice - pria o Gralu za decu. Uprkos svom poslovnom imidu, Dizni je meu zaposlenima imao dovitljive i duhovite umetnike koji su se zabavljali ubacivanjem skrivenog simbolizma u Diznijeve proizvode. Langdon nikada nee zaboraviti as na kojem je jedan od njegovih studenata doneo crtani film Kralj lavova i zaustavio ga na kadru u kojem je re SEKS bila jasno vidljiva, ispisana tragovima dima iznad Simbine glave. Iako je Langdon pretpostavljao da je ovo pre brucoka ala crtaa nego prosvetljena aluzija na pagansku ljudsku seksualnost, nauio je da ne treba potcenjivati Diznijeve domete kad je simbolika u pitanju. Mala

Da Vinijev kod

233

sirena je arobna tapiserija duhovnih simbola koji stoje u toliko specifinoj vezi sa boginjom da se ne moe raditi o pukoj sluajnosti. Kada je prvi put gledao Malu sirenu, Langdon je skoro uzviknuo primetivi da je slika u Arijelinom podvodnom domu upravo slika Madona pokojnica slikara iz sedamnaestog veka Zora de la Tura - uveni oma prognanoj Mariji Magdaleni to je sasvim prikladan dekor kada se zna da je film devedesetominutni kola oiglednih simbolikih aluzija na izgubljenu svetost boginje Izide, Evu, boginju riba Pisces i, naravno, Mariju Magdalenu. Ime Male sirene, Arijel, u vezi je sa enskim boanstvom a u Isaiji bilo je sinonim za "Sveti grad pod opsadom". Naravno, ni valovita crvena kosa Male sirene sasvim sigurno nije sluajnost. Metalni zvuk Tibingovih taka pribliavao se hodnikom, a korak mu je bio neobino otar. Strogog izraza na licu, uao je u radnu sobu. "Bolje da objasni, Roberte", hladno je rekao. "Nisi bio iskren prema meni."

POGLAVLJE 62
Smeteno mi je, Li", ree Langdon, pokuavajui da ostane pribran. Zna me. Ja ne bih nikoga ubio. Tibingov glas nije postajao meki. "Roberte, ti si na televiziji, za ime boga. Zna li da je policija raspisala poternicu za tobom?" "Da." "U tom sluaju, zloupotrebio si moje poverenje. Zapanjen sam to si me izloio riziku tako to si doao ovamo i naveo me da brbljam o Gralu, kako bi se mogao sakriti u mojoj kui." "Nisam ubio nikoga." "ak Sonijer je mrtav, a policija kae da si ga ti ubio." Tibing je bio tuan. "ovek koji je toliko doprineo umetnosti..." "Gospodine?" Iza Tibinga se pojavio sluga, na pragu radne sobe, prekrtenih ruku. "Da li da ih izvedem napolje?" "Ja u." Tibing odepa preko radne sobe, otkljua iroki francuski prozor i irom ga otvori ka sporednom travnjaku. "Molim vas, pronaite svoja kola i idite." Sofi se ne pomaknu. "Imamo informaciju o def de voute. Kljunom kamenu Priorata." Tibing je nekoliko sekundi zurio u nju, potom se prezrivo osmehnu. "Oajniki pokuaj. Robert zna koliko sam ga traio." "Ona govori istinu", ree Langdon. "To je razlog to smo noas doli k tebi. Da razgovaramo sa tobom o kljunom kamenu." Sluga se umea. "Odlazite, ili u pozvati policiju." "Li", proaputa Langdon, "znamo gde se nalazi." inilo se da se Tibing koleba. Remi sada ukoeno pree preko prostorije. "Smesta odlazite! Ili u vas na silu..." "Remi!" Tibing se okrete, brecnuvi se na svog slugu. "Ostavi nas za trenutak." Sluga se izbei. "Gospodine? Moram da se usprotivim. Ovi ljudi su..." "Ja u se postarati za ovo." Tibing pokaza ka hodniku. Nakon trenutka gluve tiine, Remi ode podvijenog repa. Sve noni povetarac dopirao je kroz otvoren prozor. Tibing se okrete natrag ka Sofi i Langdonu, jo uvek neodlunog izraza. "Bolje da ovo bude neto dobro. ta znate o kljunom kamenu?"

Da Vinijev kod

235

U gustom bunju ispred Tibingove radne sobe, Sajlas je vrsto stezao pitolj i napeto gledao kroz staklena vrata. Pre svega nekoliko trenutaka, zaobiao je kuu i ugledao Langdona i enu kako priaju u velikoj kancelariji. Pre nego to je stigao da se umea, ovek sa takama je uao, vikao na Langdona, irom otvorio francuski prozor i zahtevao od gostiju da odu. Potom je ena pomenula kljuni kamen i sve se promenilo. Vikanje se pretvorilo u aputanje. Strasti su se smirile. Staklena vrata su urno zatvorena. unjajui se u senci, Sajlas proviri kroz prozor. Kljuni kamen se nalazi negde u kui. Sajlas je to oseao. Drei se senke, primaknuo se blie prozoru, eljan da uje razgovor. Dae im pet minuta. Ako za to vreme ne otkriju gde kriju kljuni kamen, Sajlas e morati da ue i ubedi ih silom. U radnoj sobi, Langdon je oseao zaprepaenje njihovog domaina. "Veliki majstor?" Tibing promuca, posmatrajui Sofi. "ak Sonijer?" Sofi klimnu, zapazivi nevericu u njegovim oima. "Ali nikako to ne moete znati!" "ak Sonijer je bio moj deda." Tibing posrnu unazad na takama, bacivi pogled ka Langdonu, koji potvrdi. Tibing se ponovo okrete ka Sofi. "Gospoice Nevo, nemam rei. Ako je to tano, iskreno mi je ao zbog vaeg gubitka. Moram priznati da sam, radi svog istraivanja, imao spisak ljudi u Parizu za koje sam mislio da bi mogli biti dobri kandidati za ulazak u Priorat. ak Sonijer se nalazio na tom dugom spisku, zajedno sa mnogim drugim ljudima. Ali Veliki majstor, kaete? Teko je poverovati." Tibing je utao neko vreme, potom odmahnu glavom. "Ipak nema smisla. ak i da je va deda bio Veliki majstor Priorata i sam napravio kljuni kamen, nikada vam ne bi rekao kako da ga pronaete. Kljuni kamen otkriva put ka najveem blagu bratstva. Bili vi unuka ili ne, nemate prava na takvo znanje." "Gospodin Sonijer je umirao kada je preneo informaciju", ree Langdon. "Mogunosti su mu bile ograniene." "Nisu mu bile potrebne mogunosti", ree Tibing. "Postoje tri senechaux koji takoe znaju tajnu. U tome lei sva lepota njihovog sistema. Jedan postaje Veliki majstor, dok narednog lana postavljaju za novog senechala i poveravaju mu tajnu kljunog kamena." "Pretpostavljam da niste odgledali itave vesti", ree Sofi. "Pored mog dede, jo trojica drugih istaknutih Pariana danas su ubijena. Svi na slian nain. Izgledalo je kao da su svi ispitivani pre nego to su ubijeni." Tibing zinu od iznenaenja. "I mislite da su bili..." "Senechaux", ree Langdon.

236

Den Braun

"Ali kako? Ubica nikako nije mogao saznati imena sva etiri vrhovna lana Sionskog priorata! Pogledajte mene, ja istraujem Priorat ve decenijama i ne mogu da imenujem nijednog lana Priorata. Nezamislivo je da sva tri senechaux i sam Veliki majstor budu otkriveni i ubijeni u istom danu." "Sumnjam da su do te informacije doli za jedan dan", ree Sofi. "Zvui kao dobro isplanirano decapiter. To je tehnika koju koristimo u borbi protiv organizovanih kriminalnih grupa. Ako Sudska policija eli da krene na odreenu grupu, mesecima e ih kriom samo posmatrati i prislukivati, identifikovati sve glavne igrae, a potom se umeati i istog trenutka ih sve pohvatati. Obezglavljivanje. Bez voa, grupa zapada u haos i odaje ostale informacije. Mogue je da je neko strpljivo nadzirao Priorat i potom napao, nadajui se da e elni ljudi otkriti gde se nalazi kljuni kamen." Tibing nije bio ubeen. "Ali braa ne bi nikada progovorila. Zakleli su se na utanje. ak i pod pretnjom smru." "Upravo tako," ree Langdon. "to znai da nisu odali tajnu i bili su ubijeni..." Tibing shvati. "U tom sluaju bi lokacija kljunog kamena bila zauvek izgubljena!" "A zajedno sa njom", ree Langdon, "i mesto na kojem se nalazi Sveti gral." Tibingovo telo kao da se zaljuljalo od teine Langdonovih reci. Potom, kao da je suvie umoran, klonu u stolicu i zagleda se kroz prozor. Sofi mu prie i obazrivo progovori. "S obzirom na teku situaciju u kojoj se naao, ini se moguim da je moj deda, u potpunom oajanju, pokuao da prenese tajnu na nekoga izvan bratstva. Na nekoga kome je mislio da moe da veruje. Na nekoga u svojoj porodici." Tibing je bio bled. "Ali neko ko je sposoban da tako napadne... da toliko otkrije o bratstvu... "Zastade, sa novim strahovima. "To moe biti samo jedna sila. Ova vrsta infiltracije je mogla potei samo od najstarijeg neprijatelja Priorata." Langdon podie pogled. "Crkve." "Od koga drugog? Rim ve vekovima traga za Gralom." Sofi je bila skeptina. "Mislite da je Crkva ubila mog dedu?" Tibing odgovori: "Ne bi bilo prvi put u istoriji da je Crkva poinila ubistvo kako bi sebe zatitila. Dokumenti koji idu uz Sveti gral veoma su opasni, a Crkva ve godinama eli da ih uniti." Langdon je teko prihvatao Tibingovu teoriju po kojoj bi Crkva hladnokrvno ubila ljude kako bi se domogla tih dokumenata. Budui da je upoznao novog papu i mnoge kardinale, Langdon je znao da su to duboko duhovni ljudi koji nikada ne bi odobrili ubistvo. Bez obzira na ulog. Izgledalo je da Sofi misli isto. "Zar nije mogue da je ove lanove Priorata ubio neko izvan Crkve? Neko ko nije shvatao ta je Gral zapravo? Hristov

Da Vinijev kod

237

putir bi, na kraju krajeva, bio sasvim primamljivo blago. Mora da su lovci na blago ubijali i za manje od toga." "Sudei po svom iskustvu", ree Tibing, "ljudi e mnogo dalje otii da bi izbegli ono ega se plae nego da bi doli do onoga to ele. U ovom napadu na Priorat oseam oajanje." "Li", ree Langdon, "ova rasprava nema smisla. Zato bi pripadnici katolikog svetenstva ubijali pripadnike Priorata da bi pronali i unitili dokumente za koje i ovako veruju da su lana svedoanstva?" Tibing se zakikota. "Harvardske kule od slonovae su te smekale, Roberte. Da, svetenstvo u Rimu je blagosloveno snanom verom, i zahvaljujui tome njihova uverenja mogu da izdre sva iskuenja - pa ak i dokumente koji protivree svemu to im je sveto. Ali, ta je sa ostatkom sveta? ta je sa onima koji nisu blagosloveni apsolutnom sigurnou? ta je sa onima koji gledaju surovost na ovom svetu i pitaju se gde je Bog danas? ta je sa onima koji gledaju crkvene skandale i pitaju se ko li su ti ljudi koji tvrde da govore istinu o Hristu pa ipak lau kako bi prikrili seksualno zlostavljanje dece od strane njihovih sopstvenih svetenika?" Tibing zastade. "ta se deava sa tim ljudima, Roberte, ako se pojave ubedljivi nauni dokazi da crkvena verzija prie o Hristu nije tana, i da je najvea pria ikada ispriana zapravo najvea la ikada ispriana?" Langdon ne odgovori. "Da ti kaem ta e se desiti ako dokumenti izau na videlo", nastavi Tibing. "Vatikan e se suoiti sa krizom vere kakvu nije video tokom svoje istorije duge dva milenijuma." Nakon due tiine, Sofi ree: "Ali ako Crkva jeste odgovorna za ovaj napad, zato bi delovali ba sada? Nakon svih ovih godina? Priorat je sakrio spise Sangreala. Ne predstavljaju nikakvu neposrednu opasnost po Crkvu." Tibing duboko uzdahnu, zloslutno, potom pogleda Langdona. "Roberte, pretpostavljam da ti je poznat krajnji cilj Priorata?" Langdonu zastade dah od same pomisli. "Jeste." "Gospoice Nevo", ree Tibing, "godinama ve Crkva i Priorat imaju tajni sporazum. Odnosno, Crkva ne napada Priorat, a Priorat ne otkriva spise Sangreala." Zastade. "Meutim, u istoriji Priorata je uvek postojao plan da se tajna otkrije. Kada doe odreeni datum u istoriji, bratstvo planira da prekine utanje i ostvari svoju konanu pobedu tako to e svetu otkriti spise Sangreala i na sve strane razglasiti istinitu priu o Isusu Hristu." Sofi je bez rei zurila u Tibinga. Naposletku i sama sede. "I Vi mislite da se taj datum pribliava? I da Crkva zna za to?" "Samo nagaam", ree Tibing, "ali to bi sasvim sigurno Crkvi pruilo motiv za otvoreni napad kako bi se pronali dokumenti pre nego to bude prekasno."

237

Den Braun

Langdon je sa nelagodom oseao da to to Tibing govori ima smisla. "Misli li da bi Crkva zaista mogla da sazna datum koji je Priorat odredio?" "Zato da ne - ako pretpostavimo da je Crkva otkrila etvoricu vrhovnika Priorata, tada bi sasvim sigurno mogla da sazna i za njihove planove. A ak i ako nemaju taan datum, moda se rukovode svojim sujeverjem." "Sujeverjem?" upita Sofi. "Po proroanstu", ree Tibing, "trenutno se nalazimo u periodu velikih promena. Milenijum samo to je proao, a sa njim se okonalo i dve hiljade godina dugo Doba Riba - to je u isto vreme i znak Isusa. Kao to e vam svaki simbolista astrologije rei, ideal Riba jeste da oveku vie sile moraju rei kako da se ponaa zato to je sam nesposoban da misli svojom glavom. Meutim, sada ulazimo u Doba Vodolije - to znai da e ovek saznati istinu i da e moi da misli svojom glavom. U pitanju je ogromna ideoloka promena, koja se deava upravo sada." Langdona prooe marci. Nikada ga nisu posebno zanimala astroloka proroanstva, niti je verovao u njih, ali je znao da u Crkvi postoje oni koji su ih veoma pomno pratili. "Crkva ovaj prelazni period naziva Krajem dana." Sofi je bila nepoverljiva. "Misli, kao kraj sveta? Apokalipsa?" "Ne", odgovori Langdon. "To je esta zabluda. Mnoge religije pominju Kraj dana. To se ne odnose na kraj sveta, nego na zavretak perioda u kojem se trenutno nalazimo - Riba, koji je poeo u vreme Hristovog roenja, trajao dve hiljade godina i okonao se sa prolaskom milenijuma. Sada kada smo preli u Doba Vodolije, Kraj dana je tu." "Mnogi istoriari Grala", dodade Tibing, "veruju da bi, ako Priorat zaista planira da otkrije istinu, ovo vreme bilo simboliki odgovarajue. Mnogi koji prouavaju Priorat, ukljuujui i mene, oekivali su da e se objavljivanje tajne poklopiti sa smenom dva milenijuma. Oigledno, to se nije desilo. Istina, rimski kalendar se ne poklapa u potpunosti da astrolokim markerima, tako da postoji izvesna siva zona u predvianjima. Ne znam da li Crkva sada ima informacije iz prve ruke o tanom datumu obelodanjivanja tajne ili su samo postali nervozni zbog astrolokog proroanstva. U svakom sluaju, to nije ni vano. Oba scenarija objanjavaju ta bi crkvu moglo potai da pokrene preventivni napad na Priorat." Tibing se namrti. "I verujte mi, ako Crkva pronae Sveti gral, unitie ga. Kako dokumente, tako i relikvije blagoslovene Marije Magdalene." Pogled mu postade ozbiljan. "Potom, draga moja, kad nestanu spisi Sangreala, izgubljeni su i svi dokazi. Crkva e biti pobednik drevnog rata za ponovno pisanje istorije. Prolost e biti zauvek izbrisana." Polako, Sofi izvue klju sa krstom iz depa dempera i prui ga Tibingu. Tibing uze klju i poe da ga prouava. "Zaboga. Peat Priorata. Odakle vam ovo?" "Deda mi ga je ostavio veeras, pre nego to je ubijen." Tibing pree prstima preko krsta. "Klju od crkve?"

Da Vinijev kod

239

Sofi duboko uzdahnu. "Ovaj klju vodi do kljunog kamena." Tibingov pogled polete navie, a lice mu se izoblii od neverice. "Nemogue! Koja mi je to crkva promakla? Pretraio sam svaku u Francuskoj!" "Ne nalazi se u crkvi", ree Sofi, "nego u Cirikoj depozitnoj banci." Tibingovo uzbuenje je iilelo. "Kljuni kamen je u banci?" "U sefu", objasni Langdon. "U sefu banke?" Tibing je odluno odmahivao glavom. "To je nemogue. Kljuni kamen bi trebalo da je sakriven ispod znaka Rue." "I jeste", ree Langdon. "Nalazio se u kutiji od ruinog drveta sa intarzijom u obliku rue sa pet latica." Tibing je bio zapanjen. "Vi ste videli kljuni kamen?" Sofi klimnu. "Bili smo u banci." Tibing im prie, oiju ispunjenih strahom. "Prijatelji moji, moramo neto uiniti. Kljuni kamen je u opasnosti! Naa je dunost da ga zatitimo. Sta ako postoje i drugi kljuevi? Moda su ih ukrali od ubijenih senechaux! Ako Crkva moe da ue u banku, kao to je vama uspelo..." "U tom sluaju e stii kasno", ree Sofi. "Sklonili smo kljuni kamen." "ta! Pomerili ste kljuni kamen iz njegovog sklonita?" "Ne brini", ree Langdon. "Kljuni kamen je dobro sakriven." "Izuzetno dobro sakriven, nadam se!" "U stvari", ree Langdon, ne uspevajui da sakrije osmeh, "to zavisi od toga koliko esto brie prainu ispod kaua." Ispred zamka Vilet, vetar je jaao i Sajlasova mantija se uvijala oko njega dok je stajao pogrbljen pored prozora. Iako nije mogao da uje veliki deo razgovora, re kljuni kamen doprla je do njega mnogo puta kroz staklo. Unutra je. Uiteljeve reci su mu odzvanjale u glavi. Ui u zamak Vilet. Uzmi kljuni kamen. Nemoj nikoga povrediti. Iznenada, Langdon i ostali zaputili su se ka drugoj prostoriji, gasei za sobom svetla u radnoj sobi. Oseajui se poput pantera koji vreba svoj plen, Sajlas se dounja do staklenih vrata. Otkrivi da nisu zakljuana, kliznu unutra i tiho ih zatvori za sobom. uo je priguene glasove koji su dopirali iz susedne prostorije. Izvukao je pitolj iz depa, otkoio ga i polako krenuo niz hodnik.

POGLAVLJE 63
Porunik Kole stajao je sam na poetku prilaznog puta i posmatrao ogromnu kuu ser Lija Tibinga. Izolovana. U mraku. Teren koji prua dobar zaklon. Desetak Koleovih agenata u tiini se rasporeivalo oko ograde. Mogli bi je preskoiti i opkoliti kuu za svega nekoliko sekundi. Langdon nije mogao da odabere idealnije mesto na kojem bi ga zaskoili Koleovi ljudi. Kole se spremao da sam nazove Faa kada napokon njegov telefon poe da zvoni. Fa nije zvuao ni blizu onoliko oduevljen razvojem dogaaja koliko je Kole oekivao. "Zato mi niko nije rekao da imamo trag?" "Telefonirali ste i..." "Gde se tano nalazite, porunice Kole?" Kole mu dade adresu. "Imanje pripada Britancu po imenu Tibing. Langdon je preao prilinu razdaljinu da bi stigao ovde. Vozilo se nalazi s one strane kapije. Nema znakova nasilnog ulaska, tako da je sva prilika da Langdon poznaje vlasnika." "Dolazim", ree Fa. "Ne preduzimajte nita. Lino u voditi operaciju." Kole zinu od iznenaenja. "Ali, kapetane, udaljeni ste dvadeset minuta! Trebalo bi da delujemo odmah. Moj je. Imam ukupno osam ljudi. etvorica su naoruana terenskim pukama, a ostali pitoljima." "ekajte me." "Kapetane, ta ako Langdon dri taoca unutra? ta ako nas primeti i rei da pobegne peke? Moramo da krenemo odmah! Moji ljudi su na poloajima i spremni da krenu." "Porunice Kole, saekaete da stignem pre nego to preuzmete bilo kakvu akciju. To je nareenje." Fa spusti slualicu. Zapanjen, porunik Kole iskljui telefon. Zato kog avola Fa trai da ekam? Kole je znao odgovor. Fa je, iako poznat po svom instinktu, bio ozloglaen zbog svog ponosa. Fa hoe da preuzme zasluge za hapenje. Nakon to je objavio fotografije Amerikanca na svim televizijama, eleo je da bude siguran da e i on sam dobiti jednak publicitet. Koleov zadatak je jednostavno bio da obezbedi gazdi da ispadne junak. Dok je tako razmiljao, Koleu pade na um drugo mogue objanjenje ovog otezanja. Kontrola tete. U policiji, oklevalo se pri hapenju begunca jedino kada se sumnjalo u njegovu krivicu. Da li se Fa predomilja oko Langdonove krivice? Misao je bila zastraujua. Kapetan Fa je veeras sve rizikovao kako bi uhapsio Roberta Langdona....... operativci policije, Interpol

Da Vinijev kod

241

a sada i televizija. ak ni veliki Bezu Fa ne bi preiveo politike posledice ukoliko bi se ispostavilo da je grekom objavio fotografije istaknutog Amerikanca na svim francuskim televizijama, tvrdei da je ubica. Ako je Fa sada shvatio da je pogreio, tada je nareenje Koleu da ne mrda imalo savrenog smisla. Poslednja stvar koja je Fau bila potrebna jeste da Kole uleti na imanje nedunog Britanca i uperi pitolj u Langdona. tavie, shvatio je Kole, ako je Langdon nevin, to je objanjavalo jedan od udnijih paradoksa ovog sluaja: Zato je Sofi Nevo, unuka rtve, pomagala navodnom ubici da pobegne? Osim ako je znala da je Langdon nevin. Fa je razmotrio sva mogua objanjenja veeras kako bi objasnio Sofino udno ponaanje, ukljuujui i ono da je Sofi, kao Sonijerov jedini naslednik, ubedila svog tajnog ljubavnika Roberta Langdona da ubije dedu kako bi dobila nasledstvo. Sonijer je, ukoliko je na ovo sumnjao, policiji mogao ostaviti poruku P.S. Pronaite Roberta Langdona. Kole je bio prilino siguran da je ovde neto drugo posredi. inilo se da je Sofi Nevo suvie pouzdana i stabilna linost da bi bila upletena u neto toliko gnusno. "Porunie?" Jedan od terenskih agenata mu pritra. "Pronali smo kola." Kole poe za agentom oko etrdeset pet metara dalje od prilaza. Agent pokaza na iroki zaustavni deo na drugoj strani puta. Tamo, parkiran u bunju, gotovo skriven od pogleda, nalazio se crni audi. Kole pipnu haubu. Bila je jo uvek topla. ak vrua. "Mora da se njime Langdon dovezao dovde", ree Kole. "Pozovite svaki rent-a-kar. Proverite da nije ukraden." "Da, gospodine." Drugi agent mahnu i pozva Kolea natrag ka ogradi. "Porunie, pogledajte ovo." Pruio je Koleu dogled za nono osmatranje. "Skupina drvea blizu vrha prilaznog puta." Kole uperi dogled uz brdo i izotri sliku. Polako, zelenkasti oblici postadoe jasniji. Ugledao je zavoj prilaznog puta i polako poeo da ga prati pogledom, stiui do skupine drvea. Sve to je mogao da radi bilo je da zuri. Tamo, skriven u zelenilu, nalazio se oklopni kamion. Kamion identian onom kojem je Kole dopustio da napusti Ciriku depozitnu banku ranije te noi. Molio se da je u pitanju samo bizarna sluajnost, ali znao je da to ne moe biti. "Oigledno je", ree agent, "da su ovim kamionom Langdon i Nevo izali iz banke." Kole je ostao bez teksta. Setio se vozaa oklopnog kamiona koga je zaustavio pred barikadama. Roleks. Nestrpljivost da krene. Nisam proverio teretni deo.
Zapanjen, Kole shvati da je neko iz banke zapravo lagao Sudskoj policiji za Sofi i Langdona, a potom im pomogao da pobegnu. Ali ko? I zato? Kole se pitao da nije to razlog to mu je Fa rekao da jo ne preduzima nita.

242

Den Braun

Moda je Fa shvatio da je u noanje dogaaje umeano vie ljudi, ne samo Langdon i Sofi. A ako su Langdon i Nevo stigli oklopnim kamionom, ko je onda dovezao audi? Stotinama kilometara juno, bikraft baron 58 na arter letu kretao se ka severu preko Tirenskog mora. Iako je nebo bilo vedro, biskup Aringarosa je u rukama stezao vreicu za povraanje, siguran da bi moglo da mu pozli svakog trenutka. Razgovor koji je imao sa Parizom nije nimalo nalikovao onome to je oekivao. Sam u maloj kabini, Aringarosa je okretao svoj zlatni prsten i pokuavao da pobedi oseaj straha i oaja koji ga je obuzimao. U Parizu je sve polo naopako. Zatvarajui oi, Aringarosa se pomoli da Bezu Fa sve uspeno sredi.

POGLAVLJE 64
Tibing sede na divan, drei drvenu kutiju na krilu i divei se sloenoj intarziji rue na poklopcu. Ova no je postala najudnija i najmaginija no itavog mog ivota. "Podignite poklopac", proaputa Sofi, stojei iznad njega, pored Langdona. Tibing se nasmei. Nemojte me pourivati. Nakon to je proveo vie od decenije tragajui za kljunim kamenom, eleo je da uiva u svakoj milisekundi ovog trenutka. Preao je dlanom preko drvenog poklopca, oseajui pod koom teksturu intarziranog cveta. "Rua", proaputao je. Rua je Magdalena a Magdalena je Sveti gral. Rua je kompas koji pokazuje pravi put. Tibing se oseao budalasto. Godinama je obilazio katedrale i crkve irom Francuske, plaajui poseban ulaz, istraujui stotine lukova pod rozetama, tragajui za ifrovanim kljunim kamenom. La def de voute - kameni klju ispod znaka Rue. Tibing polako otkai kopu i podie poklopac. Kad mu je pogled konano pao na sadraj kutije, znao je iste sekunde da ovo moe biti jedino kljuni kamen. Zurio je u kameni cilindar, nainjen od meusobno povezanih brojanika sa slovima. Naprava mu je izgledala iznenaujue poznato. "Dizajniran prema Da Vinijevim dnevnicima", ree Sofi. "Moj deda ih je pravio iz hobija." Naravno, shvati Tibing. Video je skice i nacrte. Klju za pronalaenje Svetog grala lei unutar ovog kamena. Tibing izvadi teki kripteks iz kutije, drei ga paljivo. Iako nije imao predstavu kako da otvori cilindar, oseao je da njegova sopstvena sudbina lei unutra. U trenucima neuspeha, Tibing se pitao da li e njegova ivotna potraga ikada biti nagraena. Sada su te sumnje zauvek nestale. Mogao je uti drevne reci... osnovu legende o Gralu: Vous ne trouvezpas le Saint-Graal, c'est le Saint-Graal qui vous trouve. Ne pronalazite vi Gral, ve Gral pronalazi vas. I veeras, neverovatno, klju za pronalaenje Svetog grala uetao je pravo kod njega. Dok su Sofi i Tibing sedeli sa kripteksom i razgovarali o siretu, brojanicima i moguoj ifri, I.angdon je odneo kutiju od ruinog drveta preko

243

Deri Braun

prostorije do dobro osvetljenog stola kako bi je bolje pogledao. Neto to je Tibing upravo rekao prolazilo mu je kroz glavu. Klju za pronalaenje Grala je sakriven ispod znaka Rue. Langdon podie drvenu kutiju naspram svetla i pregleda umetnuti simbol rue. Iako njegovo poznavanje umetnosti nije ukljuivalo stolariju niti intarzirani nametaj, upravo se bio setio uvene poploane tavanice panskog manastira izvan Madrida, gde su ploice sa tavanice poele da otpadaju tri veka nakon podizanja manastira, otkrivajui sveti tekst koji monasi behu ispisali na gipsu ispod ploica. Langdon ponovo pogleda Ruu. Ispod Rue. Sub Rosa. Tajna. Zvuk udara iz hodnika natera ga da se okrene. Nije video nita sem senki. Mora da je Tibingov sluga prolazio hodnikom. Langdon se vrati kutiji. Pree prstom preko glatke ivice intarzije, pitajui se da li bi mogao da izvadi ruu, ali delo majstora je bilo savreno. Sumnjao je da bi se ak i otrica ileta mogla umetnuti izmeu intarzije rue i paljivo izrezbarenog udubljenja u koje je smetena. Otvarajui kutiju, on pregleda unutranju stranu poklopca. Bila je glatka. Dok se pomerao, meutim, svetlo pade na neto to je izgledalo kao mala rupa, smetena u samom sreditu. Langdon spusti poklopac i pregleda intarziju od gore. Nema rupe. Ne providi se. Sputajui kutiju na sto, on pree pogledom po prostoriji i spazi hrpu papira spojenih spajalicom. Uzimajui spajalicu, vrati se do kutije, otvori je i ponovo pregleda rupu. Paljivo ispravi spajalicu i umetnu jedan njen kraj u rupu. Neno je gurnu. Gotovo da nije bio potreban nikakav napor. uo je kako je neto tiho zazvealo po stolu. Langdon zatvori poklopac i pogleda. Bio je to mali komad drveta, poput dela slagalice. Drvena rua ispala je iz poklopca i pala na sto. Sasvim nem, Langdon je zurio u golo mesto na poklopcu gde se nalazila Rua. Tamo, izrezbarena u drvetu, ispisana preciznom rukom, stajala su etiri reda teksta na jeziku koji nikada ne bese video. Slova izgledaju pomalo nalik semitskim, mislio je Langdon u sebi, pa ipak ne prepoznajem jezik! Iznenadan pokret iza njega privue mu panju. Dolazei niotkuda, snaan udarac u glavu obori Langdona na kolena. Dok je padao, za trenutak mu se uinilo da vidi bledog duha kako lebdi nad njim, steui pitolj. Potom se sve zacrni.

POGLAVLJE 63
Iako je radila u policiji, Sofi Nevo se nikada do te noi nije nala pred uperenim pitoljem. Gotovo nezamislivo, pitolj u koji je sada zurila stezala je bleda ruka ogromnog albina duge bele kose. Gledao ju je crvenim oima iz kojih je zrailo neto zastraujue i nepoznato. Odeven u vuneni ogrta koji je drao svezan konopac, liio je na srednjovekovnog svetenika. Sofi nije imala pojma ko je, pa ipak je iznenada poela da uvaava Tibingove sumnje da iza svega stoji Crkva. "Znate po ta sam doao", ree monah upljim glasom. Sofi i Tibing sedeli su na divanu, uvis podignutih raku. Langdon je, stenjui, leao na podu. Monahov pogled istog trenutka pade na kljuni kamen na Tibingovom krilu. Tibingov glas bio je izazivaki. "Neete umeti da ga otvorite." "Moj Uitelj je veoma mudar", odgovori monah prilazei blie, naizmence uperujui pitolj u Tibinga i Sofi. Sofi se pitala gde je Tibingov sluga. Zar nije uo kako je Robert pao? "Ko je va uitelj?" upita Tibing. "Moda moemo da se dogovorimo o ceni." "Gral nema cenu." Priao im je jo blie. "Krvarite", Tibing primeti mirno, pokazujui glavom na monahov desni lanak gde mu je mlaz krvi tekao niz nogu. "I hramljete." "Kao i vi", odgovori monah, pokazujui na metalne take naslonjene pored Tibinga. "A sada mi dajte kljuni kamen." "Vi znate za kljuni kamen?" ree Tibing, iznenaen. "Nije vano ta ja znam. Polako ustanite i dajte mi ga." "Teko mi ide ustajanje." "Samo polako. Bez brzih pokreta." Tibing provue desnu ruku kroz jednu taku i uhvati kljuni kamen levom. Teturajui se, podie se na noge i uspravi, drei teki cilindar na dlanu leve ruke, nestabilno se oslanjajui na taku desnom. Monah se priblii na svega metar, sa pitoljem uperenim pravo u Tibingovu glavu. Sofi je bespomono posmatrala kako monah posee za cilindrom. "Neete uspeti", ree Tibing. "Jedino dostojni mogu otkljuati ovaj cilindar." Jedino Bog prosuuje ko je dostojan, pomisli Sajlas.

246

Den Braun

"Prilino je teak", ree Tibing. Ruka mu je sada podrhtavala. "Ako ga brzo ne uzmete, plaim se da u ga ispustiti!" Opasno se njihao. Sajlas brzo zakorai napred da uzme cilindar, i upravo tada, ovek na takama izgubi ravnoteu. taka mu iskliznu i on poe da pada postrance, udesno. Ne! Sajlas jurnu da spase cilindar, isputajui oruje. Ali kljuni kamen mu je izmicao. Dok je Tibing padao, levu ruku isprui unatrag, i cilindar se skotrlja na kau. Istog trenutka, metalna taka koja je iskliznula ispod njega kao da dobi ubrzanje, opisujui irok luk prema Sajlasovoj nozi. aoke bola jurnue Sajlasovim telom kad taka pogodi pojas od kostreti, zaranjajui bodlje dublje u njegovo ve raskrvavljeno meso. Posrui, Sajlas se srui na kolena, zbog ega mu se pojas usee jo dublje. Pitolj opali uz zagluujui prasak i metak se zari u daske na podu dok je Sajlas padao. Pre nego to je stigao da podigne pitolj i ponovo opali, ena ga pogodi nogom pravo ispod vilice. Na poetku prilaznog puta, Kole je uo pucanj. Prigueni prasak ga uspanii. Sada dok se ekao Fa, Kole ve bee izgubio svaku nadu da e biti lino zasluan za veeranje pronalaenje Langdona. Ali neka je Kole proklet ako dozvoli da ga Faov ego odvede pred komisiju pri Ministarstvu zbog zanemarivanja policijske procedure. Oruje je opalilo u privatnoj kui! A vi ste ekali na poetku prilaznog puta ? Kole je znao da je prilika za prikradanje davno izgubljena. Takoe je znao da e, ako bude dokono stajao jo makar sekund, itava njegova karijera do ujutru biti prolost. Posmatrajui gvozdenu kapiju imanja, donese odluku. "Sruite je." U dalekim oblastima svog omamljenog mozga, Robert Langdon je zauo pucanj. Takoe je uo i bolni vrisak. Sopstveni? Pneumatska builica buila je rupu u zadnjem delu njegove lobanje. Negde u blizini, ljudi su razgovarali. "Gde si do avola bio?" urlao je Tibing. Sluga je utrao u sobu. "ta se dogodilo? Oh, boe! Ko je to? Zovem policiju!" "Do avola! Nemoj zvati policiju. Budi koristan i donesi nam neto ime emo obuzdati ovog monstruma."

Da Vinijev kod

247

"I led!" viknu Sofi za njim. Langdon ponovo odluta. Jo glasova. Kretanje. Sada je sedeo na divanu. Sofi je drala led na njegovoj glavi. Lobanja ga je bolela. Kad je vid poeo postepeno da mu se razbistrava, spazi telo na podu. Da li ja to haluciniram? Ogromni albino monah leao je zapuenih usta i vezan lepljivom trakom. Brada mu je bila raseena, a ogrta iznad desne butine natopljen krvlju. Izgledalo je da i on upravo dolazi k svesti. Langdon se okrete ka Sofi. "Ko je to? ta se... desilo?" Tibing doepa do njega. "Spasao te je vitez koji je zamahnuo Ekskaliburom Acme Orthopedic." ta? Langdon je pokuao da se uspravi. Sofin dodir bio je drhtav ali nean. "Odmori se minut, Roberte." "Plaim se", ree Tibing, "da sam tvojoj prijateljici upravo demonstrirao prednost mog alosnog stanja. ini se da nas svi potcenjuju." Sa svog mesta na divanu, Langdon pogleda nanie u monaha i pokua da shvati ta se desilo. "Nosio je pojas od kostreti", objasni Tibing. "ta?" Tibing pokaza na krvavu traku nazubljene koe koja je leala na podu. "Kai 'discipline'. Nosio ga je na butini. Precizno sam naciljao." Langdon protrlja glavu. Znao je za pojaseve "discipline". "Ali kako... si znao?" Tibing se naceri. "Hrianstvo je moja oblast, Roberte, a postoje organizacije koje su lake za prepoznavanje." Uperi taku u krv koja je natapala monahov ogrta. "Kao to se pokazalo." "Opus Dei", proaputa Langdon, seajui se nedavnog medijskog izvetaja o nekoliko istaknutih bostonskih poslovnih ljudi, lanova organizacije Opus Dei. Pronicljivi saradnici su lano i javno optuili te ljude da nose pojaseve "discipline" ispod trodelnih odela. Zapravo, trojica ljudi nisu nosili nita slino. Poput mnogih lanova sekte Opus Dei, ti poslovni ljudi su bili pasivni lanovi i nisu upranjavali telesno samomuenje. Bili su poboni katolici, brini oevi i izrazito angaovani lanovi zajednice. Zato su mediji brzo preli na okantniju priu o predanijim 'aktivnim' lanovima sekte... lanovima poput monaha koji je sada leao na podu ispred Langdona. Tibing je paljivo prouavao krvavi pojas. "Ali zato bi sekta Opus Dei pokuavala da pronae Sveti gral?" Langdon je bio suvie omamljen da bi razmiljao o tome. "Roberte", ree Sofi, prilazei drvenoj kutiji. "ta je ovo?" Drala je malu intarziju Rue koju je izvadio iz poklopca. "To je pokrivalo izrezbareni tekst na kutiji. Mislim da bi nam on mogao saoptiti kako da otvorimo kljuni kamen."

248

Den Braun

Pre nego to su Sofi i Tibing stigli da odgovore, more plavih policijskih svetala i sirena izroni u podnoju brda i poe da gmie uz prilazni put dug osamsto metara. Tibing se namrti. "Prijatelji moji, izgleda da treba doneti odluku. I bolje da to uradimo brzo."

POGLAVLJE 66
Kole i njegovi agenti provalie na ulazna vrata rezidencije ser Lija Tibinga sa isukanim pitoljima. Raspodelivi se, poee da pretrauju sve sobe u prizemlju. Otkrili su rupu od metka u podu salona, tragove borbe, malo krvi, neobian nazubljen koni remen i delimino potroeni kolut lepljive trake. itavo prizemlje izgledalo je naputeno. Ba kad se Kole spremao da raspodeli svoje ljude kako bi pretraili podrum i teren iza kue, zau glasove na spratu iznad. "Gore su!" Jurnuvi uz iroke stepenice, Kole i njegovi ljudi kretali su se od prostorije do prostorije kroz ogromnu kuu, proveravajui mrane spavae sobe i hodnike dok su se pribliavali glasovima. inilo se da zvuk dolazi iz poslednje spavae sobe na kraju izuzetno dugakog hodnika. Agenti su prilazili korak po korak niz hodnik, blokirajui mogue izlaze. Kada su se pribliili poslednjoj sobi, Kole primeti da su vrata irom otvorena. Glasovi iznenada utihnue, i smeni ih buka nalik zvuku motora. Podignutog pitolja, Kole dade signal. U tiini, poseui rukom iza ragastova, on napipa prekida i upali svetio. Uleui u sobu praen svojim ljudima, Kole viknu i uperi pitolj... ni u ta. Prazna gostinska soba. Spartanska. Buni zvuk automobilskog motora dolazio je sa crne elektronske table na zidu pored kreveta. Kole je video iste takve svuda po kui. Neka vrsta kunog interfona. Pritrao je. Ploa je imala desetak obeleenih dugmia:
RADNA SOBA... KUHINJA... VEERNICA... PODRUM ...

Odakle do avola ujem kola?


GLAVNA SPAVAA SOBA... SUNANA SOBA... AMBAR... BIBLIOTEKA...

Ambar! Kole je za nekoliko sekundi ve bio dole i trao ka stranjim vratima, povevi usput jo jednog agenta. Pretrali su preko stranjeg travnjaka i bez daha stigli do oronulog sivog ambara. ak i pre nego to su uli, Kole zau zvuk motora koji se udaljava. Isuka oruje, uleti unutra i upali svetla. Desna strana ambara bila je primitivna radionica - kosilice za travu, automatske alatke, batenske potreptine. Na zidu u blizini visila je poznata ploa interfona. Jedna od sklopki na njoj bila je sputena, oznaavajui prenos.
GOSTINSKA SOBA II

249

Den Braun

Kole se okrete dok je gnev u njemu rastao. Namamili su nas na sprat pomou interfona! Pretraivi drugu stranu ambara, on otkri dug niz konjskih boksova. Konja nije bilo. Oigledno, vlasniku je bila draa druga vrsta konjske snage; boksovi su preureeni u impresivan parking. Zadivljujua zbirka rols rojs oldtajmer, aston martin sportski dvosed takoe oldtajmer, pore 356. Poslednji boks bio je prazan. Kole pritra i vide mrlje od ulja na tlu. Ne mogu otii sa imanja. Prilazni put i kapiju prepreila su dvoja patrolnih kola, upravo da spree neto ovako. "Gospodine?" Agent pokaza niz boksove. Stranja klizna vrata ambara bila su otvorena ka mranoj, blatnjavoj padini talasastih polja koja se protezae u no iza ambara. Kole pritra vratima, pokuavajui da neto razazna u mraku. Jedino to je mogao da vidi bili su nejasni obrisi ume u daljini. Ovu umovitu dolinu je verovatno presecalo na desetine puteljaka i lovakih staza kojih nije bilo na karti, ali je Kole bio siguran da njegov plen nee stii do ume. "Poalji ljude tamo. Verovatno su se ve zaglavili negde u blizini. Ti mekerski sportski automobili ne mogu da savladaju ovakav teren." "Hm, gospodine?" Agent je pokazivao na tablu s kljuevima od kola. Natpisi iznad zakaaljki nosili su poznata imena.
DAJMLER... ROLS ROJS... ASTON MARTIN... PORE...

Poslednja zakaaljka bila je prazna. Kada je proitao natpis iznad nje, Kole je znao da je u nevolji.

POGLAVLJE 61
Rend-rover je bio Java Black Pearl, sa pogonom na sva etiri toka, standardnim prenosnim sistemom, polipropilenskim reflektorskim farovima izuzetne snage, zatienim stranjim svetlima i upravljaem na desnoj strani. Langdonu je bilo drago to ne vozi on. Tibingov sluga Remi, po nareenju svog gospodara, impresivno je manevrisao vozilom preko meseinom osvetljenih polja iza zamka Vilet. Bez svetala, preao je preko otvorenog breuljka i sada su se sputali niz dugu padinu, udaljavajui se sa imanja. Izgledalo je da ide ka iskrzanoj silueti umovitog terena u daljini. Langdon se, nosei kljuni kamen, okrenu na suvozakom seditu i pogleda Tibinga i Sofi na stranjem seditu kola. "Kako tvoja glava, Roberte?" upita Sofi zabrinuto. Langdon se na silu bolno osmehnu. "Bolje, hvala." Ubijala ga je. Pored nje, Tibing se osvrtao preko ramena na vezanog monaha zapuenih usta koji je leao u skuenom prostoru za prtljag iza zadnjeg sedita. Tibing je drao monahov pitolj u krilu. Kao na nekoj staroj fotografiji, liio je na Britanca na safariju koji pozira pored svog ulova. "Ba mi je drago to si svratio noas, Roberte", ree Tibing, cerei se kao da se zabavlja po prvi put posle ko zna koliko godina. "ao mi je to sam te umeao u ovo, Li." "Oh, daj, ekao sam itavog svog ivota da budem umean." Tibing pogleda pored Langdona kroz prednje staklo kola, ka dugom nizu bunja. Potapa Remija po ramenu. "Upamti, bez koenja - ne smeju da se vide svetla. Koristi runu konicu ako ba mora. Hou da malo zaemo u umu. Nema razloga da rizikujemo da nas primete iz kue." Remi uspori i usmeri vozilo ka otvoru u ivici. Kad je vozilo, drmusajui se, dolo do zarasle staze, gotovo istog trenutka drvee iznad njih ugui meseinu. Nita ne vidim, pomisli Langdon, upinjui se da razazna bilo kakav obris. Bio je mrkli mrak. Grane su se eale o levu stranu vozila, i Remi malo ispravi pravac. Drei volan vie ili manje pravo, uveo ih je tridesetak metara dublje u umu. "Divno ti ide, Remi", ree Tibing. "Trebalo bi da je ovo dovoljno daleko. Roberte, molim te pritisni to malo plavo dugme ispod otvora za ventilaciju. Vidi li ga?" Langdon pronae dugme i pritisnu ga.

252

Den Braun

Zamuena uta svetlost raspri se preko staze ispred njih, otkrivajui gusto rastinje sa obe strane staze. Svetlo za maglu, shvati Robert. Taman dovoljno svetla da se odre na stazi, a ipak nedovoljno da ih odaju. "Pa, Remi", veselo ree Tibing. "Svetla su ukljuena. Nai ivoti su u tvojim rukama." "Kuda idemo?" upita Sofi. "Staza se nastavlja oko tri kilometra u umu", ree Tibing. "Ide preko imanja i potom savija ka severu. Pod uslovom da ne naletimo ni na kakvu baru ili oboreno stablo, trebalo bi da neozleeni izbijemo na zaustavnu traku autoputa broj pet." Neozleeni. Robertova glava se nije slagala. Obori pogled ka krilu, gde se nalazio kljuni kamen, bezbedno smeten u drvenoj kutiji. Intarzirana Rua na poklopcu vraena je na mesto, i iako mu se u glavi mantalo, Robert je bio nestrpljiv da ponovo ukloni intarziju i detaljnije proui tekst ispod nje. Otkai poklopac i poe da ga podie kada mu Tibing poloi ruku na rame straga. "Strpljenja, Roberte", ree Tibing. "Neravno je i mrano. Ne daj boe da neto razbijemo. Ako nisi prepoznao pismo pri svetlosti, nita bolje nee proi ni po mraku. Usredsredimo se da stignemo u jednom komadu. Uskoro emo imati vremena i za to." Langdon je znao da je Tibing u pravu. Klimnu i vrati poklopac na mesto, uvrstivi ga. Monah zajea, borei se sa remenima. Iznenada, poe divlje da se rita. Tibing se okrenu i preko sedita uperi pitolj u njega. "Ne mogu da zamislim na ta se alite, gospodine. Neovlaeno ste uli na moj posed i poteno odalamili mog prijatelja po glavi. Imao bih svako pravo da vas istog trenutka ustrelim i ostavim da trunete u umi." Monah se umiri. "Jesi li siguran da je trebalo da ga povedemo?" upita Langdon. "Prokleto siguran!" uzviknu Tibing. "Trae te zbog ubistva, Roberte. Ovaj skot je tvoja karta do slobode. Policija oigledno ezne za tobom im te je pratila do moje kue." "Ja sam kriva", ree Sofi. "Oklopno vozilo je verovatno imalo predajnik." "Ne radi se o tome", ree Tibing. "Nisam iznenaen to vas je policija pronala, ali jesam iznenaen to vas je pronala Opus Dei. Na osnovu svega to ste mi ispriali, ne mogu da zamislim kako je ovaj belko stigao do vas, ukoliko nije u kontaktu ili sa Sudskom policijom ili sa Cirikom depozitnom bankom." Langdon razmisli o tome. Bezu Fa je uporno traio rtveno jagnje za veeranja ubistva. A i Verne se okrenuo protiv njih sasvim iznenada, iako je to bilo shvatljivo imajui na umu da je Langdon optuen za etiri ubistva. "Ovaj monah nije sam, Roberte", ree Tibing, "i ako ne sazna ko stoji iza svega, oboje ste u opasnosti. Dobre vesti, prijatelju moj, jesu da sada ti

Da Vinijev kod

253

dri konce u svojim rukama. Ovaj monstrum iza mene ima informaciju koja ti je potrebna, i gazda mu je sada sigurno prilino nervozan." Remi je ubrzavao, priviknuvi se na stazu. Proli su kroz baru, popeli se uz mali uspon i ponovo poeli da se sputaju. "Roberte, da li bi bio ljubazan da mi doda taj telefon?" Tibing je pokazivao na telefon u kolima, ispred Langdonovog sedita. Langdon mu ga prui, i Tibing okrete neki broj. ekao je veoma dugo, pre nego to se sa druge strane podigla slualica. "Riarde? Jesam li te probudio? Naravno da jesam. Glupo pitanje. Zao mi je. Imam mali problem. Ne oseam se dobro. Remi i ja moramo da skoknemo do Ostrva zbog mog leenja. Pa, odmah, u stvari. Izvinjavam se to je ovako na brzinu. Moe li Elizabet da bude spremna za dvadesetak minuta? Znam, uradi najbolje to moe. Vidimo se uskoro." Spustio je slualicu. "Elizabet?" upita Langdon. "Moj avion. Kotala me je avo i po." Langdon se okrete sasvim prema njemu i pogleda ga. "ta je bilo?" upita Tibing. "Vas dvoje ne moete ostatiti u Francuskoj sa itavom Sudskom policijom za vratom. Bie mnogo bezbednije u Londonu." I Sofi se bee okrenula ka Tibingu. "Mislite da pobegnemo iz zemlje?" "Prijatelji moji, ja sam daleko uticajniji u civilizovanom svetu nego ovde. Pored toga, veruje se da je Gral u Velikoj Britaniji. Ako uspemo da otvorimo kljuni kamen, siguran sam da emo otkriti mapu koja e pokazati da smo krenuli u pravom smeru." "Mnogo rizikujete", ree Sofi, "time to nam pomaete. Neete se ba sprijateljiti sa francuskom policijom." Tibing prezirno odmahnu rukom. "Zavrio sam sa Francuskom. Preselio sam se ovamo da bih pronaao kljuni kamen. Taj posao je sada okonan. Neu mariti ni ako nikada vie u ivotu ne vidim Vilet." Sofi nije bila ubeena. "Kako emo proi pasoku kontrolu?" Tibing se zakikota. "Ja poleem sa Le Burea - privrednog aerodroma nedaleko odavde. Francuski lekari me ine nervoznim, tako da svake dve nedelje letim na sever da primim terapiju u Engleskoj. Sa obe strane plaam za odreene posebne povlastice. Kada budemo poleteli, moete da odluite da li elite da nas doeka neko iz ambasade Sjedinjenih Drava, ili ne." Langdon odjednom nije eleo da ima nikakve veze sa ambasadom. Jedino na ta je mogao da misli bio je kljuni kamen, natpis, i da li e ih on odvesti do Grala. Pitao se da li je Tibing u pravu za Britaniju. Istina, veina savremenih legendi tvrdila je da je Gral negde u Ujedinjenom kraljevstvu. ak se sada verovalo i da je mitsko ostrvo kralja Artura, ostrvo Avalon, nije nita drugo do Glaslonberi u Engleskoj. Gde god da se Gral nalazio, Langdon nikada nije ni zamiljao da e ga upravo on traiti. Spisi Sangreala. Istinita pria o

253

Den Braun

Isusu Hristu. Grobnica Marije Magdalene. Iznenada se oseao kao da te noi ivi u nekoj vrsti limba... u mehuriu u kojem ga stvaran svet ne moe dotai. "Gospodine?" javi se Remi. "Da li zaista mislite da se zauvek vratite u Englesku?" "Remi, ne treba da brine", uveri ga Tibing. "To to se vraam u kraljiino okrilje ne znai da u podvrgnuti svoje nepce kobasicama i kai do kraja ivota. Oekujem da mi se tamo trajno pridrui. Planiram da kupim jednu izvrsnu vilu u Devoniru, i sve tvoje stvari e nam tamo poslati istog trenutka. Avantura, Remi. Tako mi svega, avantura!" Langdon je morao da se nasmeje. Dok je Tibing nastavljao da melje o svojim planovima za trijumfalan povratak u Britaniju, Langdon je oseao kako ga zahvata zarazni entuzijazam tog oveka. Langdon je odsutno posmatrao kako drvee prolazi pored njih, jezivo bledo pod utim svetlom farova za maglu. Boni retrovizor je bio savijen ka unutra usled eanja o grane, i Langdon u njemu ugleda Sofi kako mirno sedi na stranjem seditu. Dugo ju je tako gledao, i odjednom ga preplavi neoekivani talas prijatnosti. Uprkos svim svojim nevoljama te noi, Langdon je bio zahvalan to se naao u tako dobrom drutvu. Nakon nekoliko minuta, kao da je iznenada osetila njegov pogled na sebi, Sofi se nagnu napred i stavi mu raku na rame, kratko ga stegnuvi. "Dobro si?" "Da", ree Langdon. "Nekako." Sofi se zavali natrag na sedite, i Langdon vide kako joj se usne izvijaju u neni osmeh. Shvati da se i sam ceri. Skvren u stranjem delu rend-rovera, Sajlas jedva da je mogao da die. Ruke su mu bile savijene unatrag i vrsto vezane za glenjeve kuhinjskim konopcem i lepljivom trakom. Pri svakoj neravnini na putu bol bi jurnuo njegovim istegnutim ramenima. Barem su uklonili pojas od kostreti. Nije mogao da die kroz traku preko usta, a nosnice mu je polako zaepljivala praina. Poe da kalje. "Mislim da se gui", ree Francuz, voza, zvuei zabrinuto. Britanac koji ga je bio udario takom sada se okrete i proviri preko naslona sedita, hladno se mrtei na njega. "Na sreu po tebe, mi Britanci cenimo pristojnost oveka ne prema saoseanju koje pokazuje prema prijateljima, nego saoseanju koje pokazuje prema neprijateljima." Britanac se nae prema njemu i zgrabi lepljivu traku na njegovim ustima. Strgnuo ju je jednim brzim potezom. Sajlasove usne kao da su se upravo zapalile, ali vazduh koji pokulja u njegova plua bio je dar od Boga.

Da Vinijev kod

255

"Za koga radi?" upita ga Britanac. "Obavljam Boji posao", Sajlas odvrati, bolne vilice zbog Sofinog udarca. "Pripada sekti Opus Dei", ree Tibing. To nije bilo pitanje. "Vi ne znate nita o meni." "Zato Opus Dei eli kljuni kamen?" Sajlas nije imao nameru da odgovori. Kljuni kamen je bio veza sa Svetim gralom, a Sveti gral je bio klju potreban da bi se zatitila vera. Obavljam Boji posao. Put je u opasnosti. Sada, u rend-roveru, sputan, Sajlas se plaio da je zauvek izneverio Uitelja i biskupa. Nije bilo naina da stupi u kontakt sa njima i obavesti ih o uasnom razvoju dogaaja. Oni koji su me zarobili imaju kljuni kamen! Doi e do Svetog grala pre nas! U zaguljivom mraku, Sajlas se molio. Pustio je svoj telesni bol da natopi molitvu. udo, Gospode. Potrebno mije udo. Sajlas nije mogao da zna da e za nekoliko sati upravo to i dobiti. "Roberte?" Sofi ga je jo uvek posmatrala. "Neobian izraz ti je upravo minuo licem." Langdon joj uzvrati pogled, shvatajui da mu je vilica vrsto stisnuta i da mu srce tue kao ludo. Neverovatna misao mu bee pala na pamet. Da li je mogue da je objanjenje toliko jednostavno? "Moram da se posluim tvojim telefonom, Sofi." "Sada?" "Mislim da sam upravo neto shvatio." "ta?" "Rei u ti za sekund. Treba mi tvoj telefon." Sofi je bila zabrinuta. "Sumnjam da ga Fa prati, ali za svaki sluaj neka traje manje od minut." Pruila mu je telefon. "Kako da pozovem Sjedinjene Drave?" "Morae da zove na raun primaoca poziva. Moj raun ne pokriva prekookeanske razgovore." Langdon okrene nulu, svestan da e narednih ezdeset sekundi dati odgovor na pitanje koje ga je muilo itave noi.

PE 68
Njujorki urednik Donas Fokman upravo je legao da spava kada je telefon zazvonio. Malo je kasno za pozive, proguna, podiui slualicu. Glas telefonistkinje je pitao: "Prihvatate li poziv na va raun od Roberta Langdona?" Zbunjen, Donas upali svetio. "Uh... naravno, u redu." Veza kliknu. "Donas?" "Roberte? Probudi me i jo mi to i naplati?" "Donas, izvini", ree Langdon. "Veoma kratko u. Stvarno moram da znam. Rukopis koji sam ti dao. Da li si..." "Roberte, izvini, znam da sam rekao da u ti poslati redakcije ove nedelje ali pretrpan sam poslom. Sledeeg ponedeljka. Obeavam." "Ne brine me to. Moram da znam da li si nekome poslao kopije na itanje zbog komentara za korice a da mi nisi rekao?" Fokman je oklevao. Langdonov najnoviji rukopis - istraivanje istorije kulta boginje - ukljuivao je nekoliko odeljaka o Mariji Magdaleni koji e naii na vatreno neodobravanje. Iako je materijal bio dobro potkrepljen i potvren od strane drugih autoriteta, Fokman nije imao nameru da tampa ijedan primerak Langdonove knjige a da prethodno ne obezbedi podrku ozbiljnih istoriara i poznavaoca umetnosti. Donas je odabrao deset poznatih imena iz sveta umetnosti i poslao im rukopis zajedno sa propratnim ljubaznim pismom u kojem ih je zamolio da napiu kratak komentar za korice. Fokmanovo iskustvo je pokazalo da veina ljudi rado grabi priliku da vidi svoje ime na knjizi. "Donas?" Langdon je insistirao. "Poslao si moj rukopis, zar ne?" Fokman se namrti, oseajui da Langdon nije srean zbog toga. "Rukopis je ist, Roberte, i eleo sam da te iznenadim sjajnim komentarima." Pauza. "Jesi li poslao jedan primerak kustosu parikog Luvra?" "ta misli? U svom rukopisu se nekoliko puta poziva na kolekciju Luvra, njegove knjige su u tvojoj bibliografiji, a ovek se jo dobro prodaje u inostranstvu. Sonijer je logian izbor." Tiina na drugom kraju trajala je dugo. "Kada si ga poslao?" "Pre oko mesec dana. Takoe sam pomenuo da e uskoro boraviti u Parizu i predloio da popriate. Je li te ikada zvao da se sastanete?" Fokman zastade, trljajui oi. "ekaj malo, zar ti ne bi trebalo da si u Parizu ove nedelje?" "Ja jesam u Parizu." Fokman se uspravi u krevetu. "Zove na moj raun iz Pariza?"

Da Vinijev kod

257

"Odbij mi to od honorara, Donas. Je li ti Sonijer neto odgovorio? ta je rekao za rukopis?" "Ne znam. Nije mi se jo javio." "Pa, nemoj ga ni ekati. Moram da idem, ali ovo dosta toga objanjava. Hvala." "Roberte..." Ali Langdon nije vie bio na vezi. Fokman spusti slualicu, odmahujui glavom u neverici. Pisci, pomisli. ak i oni normalni su ludaci. U rend-roveru, Li Tibing prsnu u smeh. "Roberte, kae da ima rukopis o tajnim drutvima, i da ga je tvoj urednik poslao tom tajnom drutvu?" Langdon klonu. "Oigledno." "Surova podudarnost, prijatelju moj." Uopte se ne radi o podudarnosti, znao je Langdon. Traiti od aka Sonijera da preporui rukopis o kultu boginje moglo se oekivati koliko i traiti od Tajgera Vudsa da preporui knjigu o golfu. tavie, bilo je gotovo zagarantovano da e se u svakoj knjizi koja se bavi ovom temom pomenuti Sionski priorat. "Evo pitanja za milion dolara", ree Tibing, jo uvek se cerekajui. "Da li je tvoj stav o Prioratu bio pozitivan ili negativan?" Langdon je sasvim jasno razumeo na ta Tibing zapravo cilja. Mnogi su se istoriali pitali zato Priorat jo uvek krije spise Sangreala. Neki su smatrali da je sve davno trebalo podeliti sa svetom. "Nisam zauzeo nikakav stav u vezi sa postupkom Priorata." "Misli, nepostupkom." Langdon slegnu ramenima. Tibing je oigledno bio na strani onih koji su smatrali da je dokumente trebalo obelodaniti. "Samo sam izneo istorijske injenice o bratstvu i opisao ih kao savremeno drutvo oboavalaca boginje, uvare Grala, i zatitnike drevnih dokumenata." Sofi ga pogleda. "Da li si pomenuo kljuni kamen?" Langdon ustuknu. Pomenuo ga je. Mnogo puta. "Pisao sam o navodnom kljunom kamenu kako bih pokazao na ta je sve Priorat spreman kako bi zatitio spise Sangreala." Sofi je bila zapanjena. "Mislim da to objanjava zato je pisalo P.S. Pronai Roberta Langdona." Langdon je sumnjao da je neto drugo u tom dokumentu potaklo Sonijerovo inleresovanje, ali o toj lemi bi razgovarao sa Sofi da su sami. "Dakle" ree Sofi, "lagao si kapetanu Fau."

258

Den Braun

"Molim?" upita Langdon. "Rekao si mu da nikada nisi imao kontakte sa mojim dedom." "I nisam! Moj urednik mu je poslao rukopis." "Razmisli malo, Roberte. Ako kapetan Fa nije pronaao kovertu u kojoj je tvoj urednik poslao rukopis, morao je da zakljui da si ga ti poslao." Sofi zastade. "Ili, jo gore, da si ga sam dostavio i potom lagao o tome." Kada je rend-rover stigao na aerodrom Le Burze, Remi ih odveze do malog hangara na udaljenom kraju piste. Dok su se pribliavali, neuredni ovek u izguvanom kaki kombinezonu urno izae iz hangara, mahnu im, i otvori ogromna metalna klizna vrata, otkrivajui uglancani beli mlaznjak. Langdon je zurio u svetlucavi avion. "To je Elizabet?" Tibing se naceri. "Bra je od prokletog voza ispod Kanala." ovek u kaki kombinezonu pouri ka njima, mirkajui naspram farova. "Gotovo smo spremni, gospodine", viknu, otkrivajui britanski akcenat. "Izvinjavam se zbog kanjenja, ali iznenadili ste me i..." Zaustavi se upola reenice kad se grupa iskrcala iz kola. Gledao je u Sofi i Langdona, potom u Tibinga. Tibing ree: "Moji saradnici i ja imamo hitnog posla u Londonu. Nema vremena za gubljenje. Molim te spremi se da krenemo odmah." Dok je govorio, Tibing izvadi pitolj iz kola i predade ga Langdonu. Pilotove oi se iskolaie kad vide pitolj. Prie Tibingu i proaputa: "Gospodine, najiskrenije se izvinjavam, ali moja dozvola za diplomatske letove odnosi se samo na vas i vaeg slugu. Ne mogu da povezem i vae goste." "Riarde", ree Tibing, toplo se osmehujui, "dve hiljade funti sterlinga i taj napunjeni pitolj kau da moe da primi i moje goste." Pokaza na rend-rover. "I tog nesrenika pozadi."

POGLAVLJE 69
Dva garet TFE-731 motora mlanjaka hoker 731 zagrmee i avion se vinu ka oblacima poput brzo isukanog maa. Napolju, aerodrom Le Bure gubio se zapanjujuom brzinom. Beim iz zemlje, pomisli Sofi, dok joj je telo bilo prilepljeno za kono sedite. Sve do tog trenutka, verovala je da e igra make i mia, koju je igrala sa Faom, moi nekako da se opravda pred Ministarstvom odbrane. Pokuavala sam da zatitim nevinog oveka. Pokuavala sam da ispunim poslednju elju svog dede. Ta mogunost opravdanja, Sofi je znala, upravo je nestala. Naputala je zemlju, bez dokumenata, pratei oveka za kojim je raspisana poternica, i vodei sa sobom vezanog taoca. Ukoliko je 'granica razuma' ikada postojala, ona ju je upravo prela. Gotovo brzinom zvuka. Sofi je sedela pored Langdona i Tibinga, blizu prednjeg dela kabine Fan Jet Executive Elite Design, sudei po zlatnoj ploici na vratima. Pliane pokretne stolice bile su privrene za ine na podu i mogle su se pomerati oko pravougaonog stola od vrstog drveta. Minijaturna sala za sastanke. Otmeno okruenje, meutim, nije uspevalo da otmenom uini i scenu u stranjem delu aviona gde je, u odvojenom delu za sedenje pored toaleta, Tibingov sluga Remi sedeo sa pitoljem u ruci, nevoljno izvravajui Tibingova nareenja da uva krvavog monaha koji je leao pod njegovim nogama svezan i smotan poput nekakvog prtljaga. "Pre nego to posvetimo panju kljunom kamenu", ree Tibing, "pitam se da li biste mi dopustili nekoliko reci." Zvuao je zabrinuto, poput oca koji se sprema da svojoj deci pria o pelama i cveu. "Prijatelji moji, shvatam da sam na ovom putovanju samo gost, i time sam poastvovan. Ipak, kao neko ko je proveo itav svoj ivot u potrazi za Gralom, oseam da mi je dunost da vas upozorim da ste na pragu da zakoraite na stazu sa koje, bez obzira na opasnosti, nema povratka." Okrete se ka Sofi. "Gospoice Nevo, va deda vam je dao ovaj kripteks u nadi da ete tajnu Svetog grala sauvati." "Jeste." "Razume se, oseate obavezu da pratite trag, kuda god on vodio." Sofi klimnu glavom, iako je imala jo jednu motivaciju. Istinu o svojoj porodici. Uprkos Langdonovim uveravanjima da kljuni kamen nema nikakve veze sa njenom prolou, Sofi je jo uvek oseala da je neto duboko lino upleteno u ovu misteriju - kao da je taj kripteks, koji je njen deda napravio sopstvenim rukama, pokuavao neto da joj kae. Da joj ponudi neku vrstu objanjenja praznine koja ju je proganjala svih ovih godina.

259

Den Braun

"Va deda i trojica drugih ljudi stradali su veeras", nastavi Tibing, "i to da bi ovaj kljuni kamen sauvali od Crkve. Opus Dei je umalo doao u posed kljunog kamena. Razumete, nadam se, da vas to dovodi u izuzetno odgovoran poloaj. Predata vam je baklja. Plamen star dve hiljade godina koji ne sme da se ugasi. Ta baklja ne sme da padne u pogrene ruke." Zastade, gledajui u kutiju od ruinog drveta. "Shvatam da vam nije pruena mogunost izbora, gospoice Nevo, ali imajui na umu ulog, morate u potpunosti prihvatiti tu odgovornost... ili je morate preneti na nekoga." "Deda je kripteks dao meni. Sigurna sam da je mislio da mogu da se nosim sa odgovornou." Tibing je izgledao ohrabreno, ali jo uvek ne i ubeeno. "Dobro. Snana volja je neophodna. Ipak, zanima me da li razumete da, ukoliko sa uspehom otkljuate kljuni kamen, to e povui daleko vee iskuenje." "Kako to?" "Draga moja, zamislite da iznenada imate mapu koja otkriva mesto na kojem se nalazi Sveti gral. U tom trenutku, u vaem e se posedu nalaziti neto to zauvek moe da izmeni istoriju. Biete uvar tajne za kojom je ovek vekovima tragao. Biete suoeni sa odgovornou otkrivanja istine svetu. Onoga koji to uini mnogi e slaviti, ali e ga mnogi i prezirati. Pitanje je da li ete vi imati snagu potrebnu da se takav zadatak izvede." Sofi je utala. "Nisam sigurna da je na meni da donesem tu odluku." Tibingove obrve se izvie u luk. "Ne? Ukoliko to nije na onome ko poseduje kljuni kamen, na kome je?" "Na bratstvu koje je uspeno uvalo tajnu toliko dugo." "Priorat?" Tibing je bio skeptian. "Ali kako? Bratstvo je veeras razbijeno. Obezglavljeno, kao to ste i sami rekli. Nikada neemo znati da li ih je neko prislukivao ili se meu njih ubacio pijun, ali ostaje injenica da je neko razotkrio identitet etvorice glavnih lanova. Ne bih verovao nikome ko u ovom trenutku istupi iz bratstva." "Dakle, koji je tvoj predlog?" upita Langdon. "Roberte, ti zna kao i ja da Priorat nije titio istinu svih ovih godina da bi ona skupljala prainu doveka. ekali su pravi istorijski trenutak da tajnu podele sa svetom. ekali su vreme kada e svet biti spreman da podnese istinu." "I ti veruje da je taj trenutak doao?" upita Langdon. "U potpunosti. Ne bi moglo biti oiglednije. Svi istorijski znaci nalaze se na mestu, a pored toga, ako Priorat nije uskoro nameravao da otkrije svoju tajnu, zato je Crkva napala ba sada?" Sofi ree: "Monah nam jo uvek nije rekao zato je to uradio." "Monahov razlog je razlog Crkve", odgovori Tibing, "tenja da se unite dokumenti koji otkrivaju veliku prevaru. Crkva se veeras pribliila vie nego ikad, a Priorat je svoje poverenje poklonio vama, gospoice Nevo. Zadatak

Da Vinijev kod

261

spaavanja Svetog grala jasno podrazumeva da treba da sprovedete u delo konanu elju Priorata da sopti istinu svetu." Langdon se umea. "Li, koliko je umesno traiti od Sofi da donese tu odluku kada je tek pre sat vremena saznala da spisi Sangreala postoje." Tibing uzdahnu. "Izvinjavam se ako vas pritiskam, gospoice Nevo. Oduvek sam verovao da te dokumente treba obelodaniti, ali naposletku, odluka je vaa. Ja jednostavno smatram da je vano da razmislite o onome to e se desiti ukoliko uspemo da otvorimo kljuni kamen." "Gospodo", ree Sofi, odlunim glasom. "Da vas citiram, 'Ne pronalazite vi Gral, nego Gral pronalazi vas.' Odluila sam da verujem da me je Gral pronaao sa razlogom, i kada doe vreme, znau ta treba da radim." Obojica su bila zaprepatena. "U tom sluaju", ree ona, pokazujui na kutiju od ruinog drveta, "idemo dalje."

POGLAVLJE 70
Stojei u salonu zamka Vilet, porunik Kole je, obeshrabren, posmatrao vatru koja je zamirala. Kapetan Fa bee stigao nekoliko trenutaka ranije i sada se nalazio u susednoj prostoriji, urlajui preko telefona, pokuavajui da upravlja neuspenim pokuajima da se pronae nestali rend-rover. Do sada je ve mogao stii bilo kuda, pomisli Kole. Nakon to se ogluio o Faovo izravno nareenje i po drugi put izgubio Langdona, Kole je bio zahvalan to je ekipa kriminalistiko-istraivake tehnike u podu otkrila rupu od metka, koja je barem potvrivala Koleove tvrdnje daje hitac ispaljen. Ipak, Fa je bio loe volje, i Kole je oseao da e biti gadnih posledica po njega kada se praina slegne. Na nesreu, tragovi na koje su ovde nailazili nisu bacali nimalo svetla na ono to se odigravalo, niti na to ko je umean. Crni audi ispred bio je iznajmljen na lano ime i plaen lanom kreditnom karticom, a otisci pronaeni u kolima nisu se poklapali ni sa jednima u Interpolovoj bazi podataka. Jedan agent urno ue u dnevnu sobu, grozniavog pogleda. "Gde je kapetan Fa?" Kole jedva da je podigao pogled sa tinjajueg ara. "Telefonira." "Zavrio sam", brecnu se Fa, ulazei u prostoriju. "ta imate?" Drugi agent ree: "Gospodine, Centrala se upravo ula sa Andreom Verneom iz Cirike depozitne banke. eli da nasamo razgovara sa vama. Menja svoj iskaz." "Zar?" upita Fa. Kole sada podie pogled. "Verne priznaje da su Langdon i Nevo neko vreme bili u njegovoj banci veeras." "To smo shvatili", ree Fa. "Zato je lagao o tome?" "Rekao je da e razgovarati samo sa vama, ali pristao je na punu saradnju." "U zamenu za ta?" "U zamenu za to da se ime njegove banke ne pominje u vestima, kao i da mu pomognemo da povrati ukradenu imovinu. Zvui kao da su Langdon i Nevo ukrali neto iz Sonijerovog sefa." "ta?" izlete Koleu. "Kako?" Pogleda prikovanog na drugog agenta, Fa se nije obazirao na Kolea. "ta su to ukrali?" "Verne nije ulazio u detalje, ali zvui kao da je spreman da uini bilo ta kako bi to povratio."

Da Vinijev kod

263

Kole pokua da zamisli kako se tako neto moglo dogoditi. Moda su Langdon i Nevo uzeli bankarskog slubenika za taoca? Moda su primorali Vernea da otvori Sonijerov sef i omogui im da pobegnu u oklopnom kamionu. Koliko god to zvualo izvodljivo, Kole teko da je mogao da zamisli da je Sofi Nevo umeana u tako neto. Iz kuhinje, jo jedan agent pozva Faa. "Kapetane? Proveravam najvanije brojeve gospodina Tibinga i upravo razgovaram sa aerodromom Le Bure. Imam loe vesti." Trideset sekundi kasnije, Fa se pakovao i pripremao da napusti zamak Vilet. Upravo je saznao da je Tibing u blizini imao privatni mlaznjak, na aerodromu Le Bure, i da je isti avion poleteo pre oko pola sata. Predstavnik aerodroma sa kojim je razgovarao tvrdio je da ne zna ko je u avionu, niti kuda se avion zaputio. Poletanje nije ranije najavljeno, a plan leta nije priloen. Krajnje protivno zakonima, ak i za mali aerodrom. Fa je bio uveren da e, ukoliko primeni prave mere, dobiti odgovore koji su mu potrebni. "Porunice Kole", zaguna Fa, kreui ka vratima. "Nemam drugog izbora nego da vam poverim istragu kriminalistike tehnike koja se ovde vodi. Pokuajte da uradite neto kako valja, za promenu."

POGLAVLJE 71
Kada je avion stabilizivao visinu, usmeren ka Engleskoj, Langdon paljivo podie kutiju od ruinog drveta iz svog krila. Polaui je na sto, oseao je sa koliko se iekivanja Sofi i Tibing naginju napred. Otkopavi i podigavi poklopac, Langdon je panju umesto na brojanike sa slovima na kripteksu - usredsredio na majunu rupu sa unutranje strane poklopca. Pomou vrha penkala paljivo skloni intarziju rue, otkrivajui tekst ispod nje. Sub Rosa, promrmlja, nadajui se da e mu novi pogled na tekst razjasniti stvari. Koncentriui se svim silama, Langdon je prouavao neobini tekst.

avaujlkto kativs itsordum er anverd avu upuko an ucidorop utusar unejn i anejlvals aralpmet do anemak do avalg ej ujlk avirkto ibet unitsi ahta a
Nakon nekoliko sekundi, osetio je kako ga ponovo obuzima prvobitna nervoza. "Li, jednostavno ne mogu da ga odredim." Sa mesta na kojem je sedela, sa druge strane stola, Sofi jo uvek nije mogla da vidi tekst, ali to to Langdon nije uspeo istog trenutka da prepo-

Da Vinijev kod

265

zna jezik iznenadilo ju je. Deda je govorio jezik toliko nepoznat da ak ni simbolog ne moe da ga identifikuje? Brzo je shvatila da to ne bi trebalo da je udi. I mnoge druge tajne je ak Sonijer skrivao od svoje unuke. Preko puta Sofi, Li Tibing je oseao da e se svakog trenutka raspui. Nestrpljiv da vidi tekst, drhtao je od uzbuenja, naginjui se, pokuavajui da proviri preko Langdona. "Ne znam", proaputa Langdon zaneto. "Prvo sam pomislio da je semitski, ali sada nisam ba siguran. Veina primarnih semitskih jezika podrazumeva nekudot. Ovaj ga nema." "Verovatno je u pitanju drevni jezik", natuknu Tibing. "Nekudot?" upita Sofi. Tibing nije skidao pogled sa kutije. "Veina modernih semitskih pisama nema vokale i koristi nekudot - siune takice i crtice koje se piu ili ispod konsonanata ili u okviru njih - koji oznaavaju da uz njih stoji vokal. Istorijski gledano, nekudot je relativno savremeni dodatak jeziku." Langdon se jo uvek nadnosio nad tekstom. "Sefardska transliteracija, moda?..." Tibing vie nije mogao da izdri. "Moda da ja samo..." Naginjui se, odvukao je kutiju od Langdona i primakao je k sebi. Nije bilo sumnje da je Langdon bio prilino dobro upoznat sa standardnim drevnim jezicima - poput grkog, latinskog, romanskih jezika - ali na osnovu letiminog pogleda na ovo; jezik, Tibing je mislio da izgleda specijalizovanije. Moda Rai pismo ili STAM sa krunicama. Duboko uzdahnuvi, Tibing se naslaivao pogledom na urezani tekst. Nije progovarao veoma dugo. Svake sekunde oseao je kako mu samopouzdanje opada. "Zapanjen sam", ree. "Ovaj jezik nije nalik nijednom koji sam ikada video!" Langdon klonu. "Mogu li ja da pogledam?" upita Sofi. Tibing se pravio da je nije uo. "Roberte, rekao si ranije da ti se uinilo da si i pre video neto nalik ovome?" Langdon je izgledao izmueno. "Mislio sam da jesam. Nisam siguran. Pismo izgleda nekako poznato." "Li?" ponovi Sofi, oito nezadovoljna to je izostavljena iz razgovora. "Mogu li da pogledam kutiju koju je moj deda napravio?" "Naravno, duo", ree Tibing, gurnuvi kutiju ka njoj. Nije hteo da zvui omalovaavajue, iako je ovo nadilazilo Sofi Nevo. Ako britanski kraljevski

266

Den Braun

istoriar i simbolog sa Harvarda nisu mogli da odrede ak ni koji je jezik u pitanju... "Aah", ree Sofi, nekoliko sekundi kasnije. "Trebalo je da pogodim." Tibing i Langdon se istovremeno okrenue, zurei u nju. "Da pogodite ta?" upita Tibing. Sofi slegnu ramenima. "Da pogodim da bi moj deda koristio ovaj jezik." "Hoete da kaete da vi umete da proitate ovaj tekst?" uzviknu Tibing. "I to lako", odvrati Sofi, oigledno uivajui. "Deda me je nauio ovaj jezik kada sam imala samo est godina. Govorim ga teno." Nagnula se preko stola, netremice gledajui Tibinga znaajnim pogledom. "I iskreno, gospodine, s obzirom na vau odanost Kruni, iznenaena sam to ga vi niste prepoznali." Istog trenutka, Langdon je shvatio. Nije ni udo to je pismo izgledalo tako prokleto poznato! Pre nekoliko godina, Langdon je prisustvovao jednom dogaaju u harvardskom muzeju Fog. Bil Gejts, koji je odustao od studija na Harvardu, vratio se matinoj instituciji da prikae u muzeju jedan od svojih poseda od neprocenjive vredosti - osamnaest listova papira koje je nedavno bio kupio na aukciji na imanju Armana Hamera. Ponuda koju je dao i koja je pobedila - elegantnih 30,8 miliona dolara. Autor - Leonardo da Vini. Osamnaest folija - sada poznatih kao Leonardov Kodeks Lester po njihovom uvenom vlasniku, erlu od Lestera - bilo je sve to je ostalo od jedne od Leonardovih najvelianstvenijih svezaka: eseji i crtei koji su prikazivali Da Vinijeve napredne teorije o astronomiji, geologiji, arheologiji i hidrologiji. Langdon nikada nee zaboraviti svoju reakciju nakon to je ekao u redu i konano ugledao pergament od neprocenjive vrednosti. Krajnje razoaranje. Stranice su bile neitljive. Uprkos tome to je bio divno ouvan i ispisan besprekorno urednim rukopisom - grimiznim mastilom na krem papiru - kodeks je izgledao kao gomila gluposti. Isprva je Langdon mislio da ne moe da ih proita jer je Da Vini koristio arhaini italijanski. Meutim, nakon to ih je paljivije prouio, shvatio je da ne moe da pronae ni jednu jedinu re na italijanskom - niti jedno jedino slovo. "Probajte sa ovim, gospodine", proaputa asistent na tandu na kojem je rukopis bio izloen. Pokaza na malo ogledalo privreno za tand pomou lanca. Langdon ga uze i proui tekst u ogledalu. Istog trenutka, postao je jasan. Langdon je bio toliko nestrpljiv da proui neke od ideja velikog mislioca da je potpuno zaboravio na jedan od brojnih umetnikih talenata tog oveka - sposobnost da pie obrnutim pismom bukvalno neitkim za bilo koga osim za njega samog. Istoriari su se jo uvek raspravljali oko toga da li je Da

Da Vinijev kod

267

Vini pisao na taj nain jednostavno da bi se zabavio, ili da mu ljudi ne bi virili preko ramena i krali ideje, ali to nije ni bilo vano. Da Vini je radio kako je eleo. Sofi se nasmeja u sebi kad vide da je Robert shvatio na ta je mislila. "Mogu da proitam prvih nekoliko rei", ree ona. "Na engleskom su." Tibing je jo uvek bio van sebe. "ta se dogaa?" "Tekst u ogledalu", ree Langdon. "Potrebno nam je ogledalo." "Nije nam potrebno", ree Sofi. "Kladim se da je ovaj furnir dovoljno tanak." Ona podie kutiju od rainog drveta, prinese je svetiljki na zidu i poe da prouava unutranju stranu poklopca. Njen deda nije zapravo mogao da pie obrnutim rukopisom, te je stoga uvek varao tako to bi pisao normalno i potom okretao papir i pratio olovkom obrnuti tekst. Sofi je pretpostavljala da je spaljivanjem u drvetu otisnuo normalan tekst, a potom mirglao poleinu drveta dok nije postala sasvim tanka, poput lista papira, i dok tekst nije mogao da se vidi kroz drvo. Potom je jednostavno okrenuo pare drveta, i umetnuo ga u poklopac. Kad je pribliila poklopac svetlu, videla je da je u pravu. Jasni snop svetlosti prosijavao je kroz tanak sloj drveta, i tekst se pojavio kao odraz na unutranjoj strani poklopca. Bio je itljiv istog trenutka. "Engleski", ree Tibing dubokim, grubim glasom, pognuvi glavu od srama. "Moj maternji jezik." U stranjem delu aviona, Remi Legaludek se upinjao da uje glasove koje je zagluivala buka motora, ali razgovor koji se vodio napred nije se mogao razaznati. Remiju se nije svialo kako su tekli dogaaji te noi. Uopte mi se nije svialo. Pogledao je vezanog monaha. Sada je leao potpuno nepomino, pomiren sa sudbinom, ili moda, u nemoj molitvi za osloboenje.

POGLAVLJE 72
etiri i po hiljade metara iznad zemlje, Robert Langdon je oseao kako fiziki svet bledi dok su se sve njegove misli usmeravale ka Sonijerovoj pesmi u odrazu ogledala, koja je prosijavala kroz poklopac kutije.

drevna re mudrosti svitak otkljuava i njenu rasutu porodicu na okupu uva klju je glava od kamena od templara slavljena a atba istinu tebi otkriva
Sofi je brzo pronala pare papira i prepisala tekst pisanim rukopisom. Kada je zavrila, sve troje su poeli da ga naizmenino itaju. Bila je to neka vrsta arheolokih ukrtenih rei... zagonetka koja obeava da otkrije nain otvaranja kripteksa. Langdon polako proita stihove. Drevna re mudrosti svitak otkljuava... i njenu rasutu porodicu na okupu uva... klju je glava od kamena od templara slavljena... a atba istinu tebi otkriva. Pre nego to je mogao ak i da razmisli o tome kakvu su to drevnu lozinku stihovi otkrivali, Langdon je osetio kako neto daleko fundamentalnije odzvanja u njemu - metar u kojem je napisana pesma. Jampski pentametar. Veoma je esto nailazio na ovaj metar dok je prouavao tajna drutva irom Evrope, a poslednji put je to bilo prole godine u Vatikanskoj tajnoj arhivi. Vekovima je jampski pentametar bio omiljeni pesniki metar uenih ljudi irom sveta, od antikog grkog pisca Aihiloha do ekspira, Millona,

Da Vinijev kod

269

osera i Voltera - hrabrih dua koje su verovale da ovaj metar poseduje mistina svojstva. Koreni jampskog pentametra bili su duboko paganski. Jamb. Dva sloga sa suprotnim naglaskom. Naglaeni i nenaglaeni. Jin jang. Uravnoteeni par. U nizu od po pet. Pentametar. Pet za pentagram Venere i sveti enski princip. "To je pentametar!" uzviknu Tibing, okreui se ka Langdonu. "A stihovi su na engleskom! La lingua pura!" Langdon klimnu. Priorat je, poput mnogih evropskih tajnih drutava koja su bila u sukobu sa Crkvom, vekovima smatrao engleski jedinim evropskim istim jezikom. Za razliku od francuskog, panskog i italijanskog, iji su se koreni nalazili u latinskom jeziku Vatikana engleski nije bio lingvistiki povezan sa rimskom propagandnom mainerijom i stoga je postao sveti, tajni jezik onih bratstava koja su bila dovoljno obrazovana da bi ga mogla nauiti. "Ova pesma", provalilo je iz Tibinga, "ne samo da se poziva na Gral, nego i na vitezove templare i rasutu porodicu Marije Magdalene! ta bismo jo mogli eleti?" "ifru", ree Sofi, ponovo itajui pesmu. "Zvui kao da nam je potrebna neka vrsta drevne rei mudrosti." "Abrakadabra?" predloi Tibing, dok su mu oi svetlucale. Re od pet slova, pomisli Langdon, razmatrajui zapanjujui broj drevnih reci koje bi se mogle smatrati reima mudrosti - izbor je dolazio iz mistinih napeva, astrolokih proroanstava, proglasa tajnih drutava, Vika inkantacija, egipatskih maginih aralica, paganskih mantri. Lista je bila beskonana. "ini se da ifra", ree Sofi, "ima nekakve veze sa templarima." Proita tekst naglas. "Klju je glava od kamena od templara slavljena." "Li", ree Langdon, "templari su tvoja specijalnost. Ima li nekakvu ideju?" Tibing je nekoliko sekundi utao, potom duboko uzdahnu. "Pa, glava od kamena je oito neka vrsta obeleja groba. Mogue je da se pesma odnosi na nadgrobni spomenik koji su templari slavili kao Magdalenin grob, ali to nam ne pomae mnogo jer nemamo predstavu o tome gde se grob nalazi." "Poslednji stih", ree Sofi, "kae da e Atba otkriti istinu. ula sam tu re. Atba." "Ne udi me to", odgovori Langdon. "Verovatno si je ula na prvoj godini kriptografije. Atbaka ifra je jedan od najstarijih kodova poznatih oveku." Naravno! pomisli Sofi. uveni hebrejski sistem ifrovanja. Atba je zaista bio deo rane obuke koju je Sofi dobila iz oblasti kriptografije. ifra je datirala iz 500. godine pre nove ere, i sada se koristila kao tipian primer osnovne eme rotacione supstitucije. esti oblik jevrejskih kriptograma, Atba je bila jednostavna ifra zamene zasnovana na hebrejskom alfabetu od dvadeset dva slova. U Atbau, prvo slovo se zamenjivalo poslednjim slovom, drugo slovo pretposlednjim, i tako dalje.

270

Den Braun

"Atba je sasvim prikladna ifra", ree Tibing. "Tekst koji je ifrovan pomou Atbaa nalazi se svuda u Kabali, svicima sa Mrtvog mora, pa ak i u Starom zavetu. Jevrejski naunici i mistici jo uvek pronalaze skrivena znaenja pomou Atbaa. Priorat bi sasvim sigurno ukljuio Atba u svoja uenja." "Jedini problem", ree Langdon, "jeste to to mi nemamo nita na ta bismo primenili ovaj sistem ifrovanja." Tibing uzdahnu. "Mora da se na nadgrobnoj ploi nalazi ifra. Moramo da pronaemo taj nadgrobni spomenik koji su slavili templari." Sofi je naslutila na osnovu mranog izraza na Langdonovom licu da pronalaenje nadgrobnog spomenika templara nee biti maji kaalj. Atba je klju, mislila je Sofi. Ali nemamo vrata. Tri minute kasnije, Tibing mueniki uzdahnu i zavrte glavom. "Prijatelji moji, potpuno sam zbunjen. Dozvolite da malo razmislim o ovome dok nam donesem neke grickalice i obiem Remija i njegovog gosta." Ustade i zaputi se ka stranjem delu aviona. Posmatrajui kako se Tibing udaljava, Sofi oseti umor. Napolju, tama pred zoru bila je potpuna. Sofi je imala utisak kao da je zavitlana kroz prostor bez ikakve predstave o tome gde e prizemljiti. Budui da je odrasla reavajui dedine zagonetke, upravo sada je imala nelagodni predoseaj da pesma pred njima sadri informaciju koju jo nisu uoili. Ovde postoji jo neto, rekla je sama sebi. Genijalno skriveno... ali ipak prisutno. Pored toga, misli joj je ispunjavao i strah da to to e naposletku pronai unutar kripteksa nee biti jednostavno poput "mape koja vodi do Svetog grala." Uprkos Tibingovom i Langdonovom uverenju da se istina nalazi ba unutar mermernog cilindra, Sofi je prola kroz dovoljno dedinih potraga za blagom da bi znala da ak Sonijer svoje tajne ne otkriva tako lako.

POGLAVLJE 73
Kontrolor leta u nonoj smeni na aerodromu Le Bure dremao je ispred radarskog ekrana na kojem nije bilo nieg, kada je kapetan Sudske policije praktino razvalio vrata. "Tibingov mlaznjak", grmeo je Bezu Fa, umariravi u mali toranj. "Kuda je otiao?" Prva reakcija kontrolora bio je smueni, slabi pokuaj da zatiti privatnost svog britanskog klijenta jedne od najcenjenijih muterija aerodroma. Taj je pokuaj neslavno propao. "U redu", ree Fa, "hapsim vas zato to ste dozvolili da privatni avion poleti bez plana leta." Fa klimnu jednom agentu, koji prie sa lisicama, i upravnik leta oseti kako ga preplavljuje uas. Pomisli na novinske lanke u kojima se raspravljalo da li je kapetan nacionalne policije heroj ili napast. To pitaje upravo bee dobilo odgovor. "Stanite!" kontrolor leta uo je samog sebe kako jeca na prizor lisica. "Mogu da vam kaem samo ovo. Ser Li Tibing esto leti do Londona radi lekarskog leenja. Ima svoj hangar na aerodromu privredne namene Bigin Hil u Kentu. U okolini Londona." Fa mahnu oveku sa lisicama da se skloni. "Da li se i veeras zaputio ka Bigin Hilu?" "Ne znam", iskreno ree kontrolor leta. "Avion je odleteo uobiajenom putanjom, a poslednje to je radar registrovao ukazuje na Ujedinjeno kraljevstvo. Najverovatnije je da ide na Bigin Hil." "Osim njega, da li se ukrcao jo neko?" "Kunem se, gospodine, da ja to nikako ne mogu da znam. Nai klijenti mogu da se dovezu ravno do svojih hangara i ukrcaju ta god ele. Provera putnika je odgovornost carinskih slubenika na odredinom aerodromu." Fa pogleda na sat, a potom na niz mlaznjaka parkiranih ispred terminala. "Ukoliko idu na Bigin Hil, za koliko e sleteti?" Kontrolor leta je petljao po svojim papirima. "Kratak je to let. Njegov bi avion mogao da bude na zemlji do... est i trideset. Za petnaest minuta." Fa se namrti i okrenu se ka jednom od svojih ljudi. "Neka prevoz doe po mene ovamo. Idem u London. I kontaktirajte lokalnu policiju u Kentu. Ne britanski MI5. Neu da se die buka oko ovoga. Lokalnu policiju Kenta. Recite im da hou da Tibingovom avionu bude dozvoljeno da sleti. Zatim elim da ga opkole na pisti. Niko se nee iskrcati dok ja tamo ne stignem."

POGLAVLJE 74
"Dremljiva si", ree Langdon, gledajui u Sofi na drugom kraju kabine hokera. "Samo sam umorna", odgovori ona. "I ova pesma. Ne znam." Langdon se i sam tako oseao. um motora i neno ljuljanje aviona delovali su hipnotiki, a glava mu je jo pulsirala na mestu gde ga je monah udario. Tibing je i dalje bio u stranjem delu aviona, i Langdon odlui da iskoristi trenutak nasamo sa Sofi da joj saopti neto to ga je muilo. "Mislim da delom znam zato je tvoj deda odluio da nas povee. Mislim da postoji neto to je eleo da ti objasnim." "Istorija Svetog Grala i Marije Magdalene nije dosta?" Langdon nije bio siguran kako da nastavi. "Razdor izmeu vas. Razlog zbog kojeg deset godina nisi govorila sa njim. Mislim da se moda nadao da u ja to nekako ispraviti tako to u ti objasniti ono to vas je razdvojilo." Sofi se vrpoljila na seditu. "Nisam ti rekla ta nas je razdvojilo." Langdon ju je paljivo posmatrao. "Prisustvovala si seksualnom obredu. Zar ne?" Sofi ustuknu. "Kako zna?" "Sofi, rekla si mi da si prisustvovala neemu to te je ubedilo u to da je tvoj deda pripadnik tajnog drutva. I ta god da si videla, uznemirilo te je dovoljno da sa njim ne progovori od onda. Znam dosta toga o tajnim drutvima. Nije mi potreban Da Vinijev mozak da shvatim ta si videla." Sofi je zurila. "Je li to bilo u prolee?" upita Langdon. "Negde u vreme ravnodnevnice? Sredina marta?" Sofi pogleda kroz prozor. "Bila sam na prolenom raspustu na fakultetu. Dola sam kui nekoliko dana ranije." "Hoe li da mi pria o tome?" "Radije ne bih." Iznenada se okrete natrag ka Langdonu, dok su joj se oi punile suzama. "Ne znam ta sam videla." "Jesu li bili prisutni i mukarci i ene?" Sekund kasnije, ona klimnu glavom. "Obueni u belo i crno?" Ona obrisa oi i potom klimnu, kao da se pomalo otvara. "ene su bile u belim providnim odorama... sa zlatnim cipelama. Drale su zlatne sfere. Mukarci su nosili crne tunike i crne cipele."

Da Vinijev kod

273

Langdon se upinjao da sakrije emocije, pa ipak nije mogao da poveruje u ono to slua. Sofi Nevo je sluajno prisustvovala svetoj ceremoniji staroj dve hiljade godina. "Maske?" pitao je, trudei se da mu glas ostane miran. "Androgine maske?" "Da. Svi. Identine maske. Bele na enama. Crne na mukarcima." Langdon je itao opise ove ceremonije i shvatao njene mistine korene. "To se zove Hieros Gamos", ree on obazrivo. "Datira od pre vie od dve hiljade godina. Egipatski svetenici i svetenice su ga redovno izvodili u slavu reproduktivne moi ene." Zastade, naginjui se ka njoj. "A ako si neupuena prisustvovala obredu Hieros Gamos, mogu da zamislim da je bilo prilino okantno." Sofi je utala. "Hieros Gamos na grkom", nastavi on, "znai sveti brak." "Ritual koji sam ja videla nije bio nikakav brak." "Brak je zajednica, Sofi." "Misli, kao u seksu." "Ne." "Ne?" ree ona, dok su ga njene maslinaste oi ispitivale. Langdon povue re. "Pa... da, na neki nain, ali ne onako kako mi to danas shvatamo." Objasnio joj je da, iako je ono to je videla verovatno liilo na seksualni ritual, Hieros Gamos nije imao nikakve veze sa erotikom. Bio je to duhovni in. Istorijski posmatrano, seksualni in je bio in kroz koji su mukarac i ena spoznavali Boga. Nekada su ljudi verovali da je mukarac duhovno nepotpun sve dok telesno ne spozna sveti enski princip. Fiziko sjedinjenje sa enom ostao je jedini nain na koji mukarac moe da postane duhovno potpun i naposletku dostigne gnosis - spoznaju boanskog. Jo od vremena Izide, seksualni obredi su se smatrali jedinim mostom oveka koji vodi od zemlje do neba. "Sjedinjenjem sa enom", ree Langdon, "mukarac bi dostigao klimaktini trenutak kada bi mu um postao potpuno prazan i kada bi mogao da vidi Boga." Sofi je bila skeptina. "Orgazam kao molitva?" Langdon neodreeno slegnu ramenima, iako je Sofi u sutini bila u pravu. Fizioloki govorei, muki klimaks je pratio deli sekunde u kojem nije bilo nikakvih misli. Kratki mentalni vakuum. Trenutak jasnoe tokom kojeg se mogao spoznati Bog. Gurui meditacije dostizali su slina stanja odsustva misli bez seksa i esto opisivali Nirvanu kao duhovni orgazam bez kraja. "Sofi", ree Langdon tiho, "vano je da shvati da je pogled na seks koji su ljudi nekada imali potpuno drugaiji od onog koji mi danas imamo. Seks je zaetak novog ivota - vrhovno udo - a uda je inio jedino Bog. Sposobnost ene da stvori novi ivot u svojoj materici inio ju je svetom. Bogom. i Seksualni in predstavljao je svetu zajednicu dve polovine ljudskog duha -

274

Den Braun

muke i enske - kroz koju je muka polovina mogla da dostigne duhovnu celovitost i jedinstvo sa Bogom. To to si videla nije imalo veze sa seksom, nego sa duhovnou. Ritual Hieros Gamos nije perverzija. To je duboko sveta ceremonija." Njegove reci kao da su pogodile ivac. itavo vee je Sofi bila izuzetno pribrana, ali sada, po prvi put, Langdon vide kako aura pribranosti poinje da puca. Suze se javie u njenim oima i ona ih obrisa rukavom. Pustio ju je da se smiri. Istina, ideja da je seks put ka Bogu isprva je bila okantna. Langdonovi studenti Jevreji uvek su se zgraali kada bi im prvi put rekao da je rana jevrejska tradicija podrazumevala ritualni seks. I to u Hramu, ni vie ni manje. Nekada su Jevreji verovali da se u Svetinji nad svetinjama u Solomonovom hramu nalazi ne samo Bog nego i njegov moni enski pandan, ekina. Mukarci koji su tragali za duhovnom celovitou dolazili bi u Hram da posete svetenice - ili hijerodule - sa kojima bi vodili ljubav i iskusili boanstvo kroz fiziko sjedinjenje. Jevrejski tetragramaton YHWH - sveto ime Boga - zapravo je poticalo od Jehove, androginog fizikog spoja mukog Jah i prehebrejskog naziva za Evu, Havah. "Za ranu Crkvu", objasni Langdon nenim glasom, "upotreba seksa kao sredstva direktnog komuniciranja sa Bogom predstavljala je ozbiljnu pretnju osnovi moi katolianstva. Ona je izostavljala Crkvu, ponitavajui njen samoproklamovani status jedinog puta ka Bogu. Iz oiglednih razloga, veoma su se trudili da demonizuju seks i odbace ga kao ogavan i grean in. Ostale velike religije su uinile isto." Sofi je utala, ali je Langdon oseao da je poinjala bolje da razume dedu. Bila je ironija to je Langdon upravo isto predavanje odrao studentima ranije tog semestra. "Da li je iznenaujue to se oseamo konfliktno po pitanju seksa?" pitao je svoje studente. "Nae drevno naslee i sama naa fiziologija nam govore da je seks prirodan - dragoceni put ka duhovnom ispunjenju - dok ga savremena religija odbacuje kao sraman in, uei nas da se plaimo svojih seksualnih elja kao avolje rabote." Langdon je odluio da ne okira svoje studente injenicom da vie od deset tajnih drutava irom sveta - od kojih su mnoga prilino uticajna -jo uvek izvode seksualne rituale, odravajui na taj nain drevne tradicije u ivotu. Lik koga glumi Tom Kruz u irom zatvorenih oiju ovo je otkrio na tei nain kada se uunjao na zatvoren skup elite sa Menhetna i prisustvovao Hieros Gamosu. Na alost, filmadije su veinu detalja pogreno prikazale, ali je sutina bila tu - tajno drutvo koje opti kako bi velialo magiju seksualnog sjedinjenja. "Profesore Langdon?" Student iz zadnjih redova podie ruku, pun nade. "Da li vi to govorite da umesto to idemo u crkvu treba vie da se bavimo seksom?"

Da Vinijev kod

275

Langdon se zasmeja, odbijajui da zagrize mamac. Na osnovu onog to je uo o urkama na Harvardu, ta deca su se bavila seksom vie nego dovoljno. "Gospodo", ree, svestan da se nalazi na kliskom tlu, "dozvolite da vam svima iznesem jedan predlog. Nisam toliko hrabar da opravdavam seks pre braka, a nisam ni toliko naivan da pretpostavim da ste svi bezgreni aneli, pa u vam dati savet u vezi sa vaim seksualnim ivotom." Svi mukarci u amfiteatru su se nagnuli napred, paljivo sluajui. "Kada se sledei put naete sa enom, zagledajte se u svoje srce i vidite moete li da pristupite seksu kao mistinom, duhovnom inu. Iskuajte sebe i vidite da li moete da pronaete onu iskru boanskog koju mukarac moe da dostigne jedino kroz sjedinjenje sa svetim enskim principom." Studentkinje su se nasmeile sa razumevanjem, klimajui potvrdno. Studenti su razmenili dvosmisleno kikotanje i neumesne ale. Langdon uzdahnu. Mukarci na fakultetu bili su jo deaci. Sofi oseti hladnou na elu kada je naslonila glavu na prozor aviona i tupo zurila u prazninu, pokuavajui da shvati ono to joj je Langdon upravo rekao. Oseti kako se novo aljenje raa u njoj. Deset godina. Zamislila je gomilu neproitanih pisama koja joj je deda slao. Sve u ispriati Robertu. Ne okrenuvi se od prozora, Sofi poe da pria. Tiho. Plaljivo. Oseti kako se vraa unatrag... i ponovo se nalazi u umarku ispred dedinog zamka u Normandiji... pretraujui praznu kuu, zbunjena... kako uje glasove odnekud ispod nje... i potom pronalazi skrivena vrata. Polako se sputala niz kamene stepenice, korak po korak, silazei u podrumsku peinu. Mogla je da oseti vazduh koji je mirisao na zemlju. Hladan i lagan. Bio je mart. U senci svog skrovita na stepenicama, posmatrala je kako se nepoznati ljudi njiu i pevaju pri treperavoj svetlosti narandastih svea. Sanjam, rekla je samoj sebi. Ovo je san. Sta bi drugo moglo biti? ene i mukarci su stajali naizmenino, crno, belo, crno, belo. Divne providne odore koje su ene nosile njihale su se kad su podigle ruke sa zlatnim kuglama i u isti glas izgovorile: "Bila sam s tobom na poetku, u vreme raanja svega to je sveto, rodila sam te iz materice pre poetka vremena." ene su spustile svoje kugle i svi su se njihali napred-natrag kao u transu. Slavili su neto u sreditu kruga. U ta to gledaju ? Glasovi su se sada ubrzali. Glasnije. Bre. "ena koju gleda je ljubav!" Vikale su ene, ponovo podiui kugle. Mukarci su odgovorili: "Njeno prebivalite je venost!"

275

Den Braun

Pojanje se ponovo ustalilo. Ubrzalo. Sada je grmelo. Bre. Uesnici kroie unapred i kleknue. Tog trenutka, Sofi je konano mogla da vidi ta su to svi posmatrali. Na niskom, ukraenom oltaru u sreditu kruga leao je ovek. Bio je nag, leao je na leima i nosio crnu masku. Sofi je istog trenutka prepoznala telo i beleg na ramenu. Gotovo je uzviknula. Grand-pere! I sam taj prizor bi je okirao, pa ipak, bilo je jo toga. Na njemu se nalazila naga ena sa belom maskom, a njena gusta srebrna kosa leprala je iza nje. Telo joj je bilo punako, daleko od savrenog, a njihala se u ritmu pojanja - vodei ljubav sa Sofinim dedom. Sofi je elela da se okrene i pobegne, ali nije mogla. Kameni zidovi peine zatoili su je dok je pojanje dostizalo grozniavi vrhunac. Krug uesnika sada kao da je pevao, dok se buka u kreendu podizala do ludila. Uz iznenadan urlik, inilo se da itava prostorija dostie vrhunac. Sofi nije mogla da die. Iznenada je shvatila da tiho jeca. Okrenula se i bez glasa oteturala uz stepenice, iz kue, i drhtei se odvezla natrag u Pariz.

POGLAVLJE 75
Turboprop avion na arter letu upravo je preletao bletava svetla Monaka kad Aringarosa po drugi put zavri razgovor sa Faom. Posegnuo je za vreicom za povraanje ali se oseao suvie isceenim da bi jo neto izalo iz njega. Samo neka se zavri! Faovi najnoviji podaci inili su se besmislenima, pa ipak gotovo nita vie veeras nije imalo smisla. ta se deava? Sve se divlje otimalo kontroli. U ta sam to umeao Sajlasa ? U ta sam to umeao sebe! Na nesigurnim nogama, Aringarosa ode do pilotske kabine. "Moram da promenim odredite." Pilot ga pogleda preko ramena i nasmeja se. "alite se, zar ne?" "Ne. Moram smesta da stignem u London." "Oe, ovo je arter let, a ne taksi." "Platiu vam dodatno, naravno. Koliko treba? London je samo sat vremena dalje na severu i gotovo da ne zahteva promenu smera, tako da..." "Ne radi se o novcu, oe, nego o drugim pitanjima." "Deset hiljada evra. Odmah." Pilot se okrete, oiju irom razrogaenih u oku. "Koliko? Kakav to svetenik nosi toliku koliinu gotovine?" Aringarosa se vrati do svoje akten tane, otvori je i izvadi jednu obveznicu koja je glasila na donosioca. Prui je pilotu. "ta je ovo?" upita pilot. "Obveznica Vatikanske banke od deset hiljada evra koja glasi na donosioca." Pilot je izgledao nepoverljivo. "To je isto kao gotovina." "Samo gotovina je gotovina", ree pilot, vraajui mu obveznicu. Aringarosa se oseao slabim dok se pridravao za vrata pilotske kabine. "Ovo je pitanje ivota ili smrti. Morate mi pomoi. Moram da stignem u London." Pilot je posmatrao biskupov zlatni prsten. "Pravi dijamanti?" Aringarosa pogleda prsten. "Nikako ne bih mogao da vam ga dam." Pilot slegnu ramenima, okreui se i ponovo se usredsreujui na vetrobransko staklo. Aringarosa oseti narastujuu tugu. Pogleda prsten. Sve to je on predstavljao je ionako trebalo da izgubi. Nakon trenutka koji je trajao kao venost, on skide prsten sa prsta i neno poloi na komandnu tablu.

278

Deri Braun

Pokunjeno se povue iz kabine i ponovo sede. Petnaest sekundi kasnije, mogao je da oseti kako pilot skree nekoliko stepeni ka severu. Sve je poelo kao sveta stvar. Genijalno zamiljen plan. Sada, poput kule od karata, sve se ruilo... a kraj nije bio ni na vidiku.

POGLAVLJE 76
Langdon je video da je Sofi jo uvek potresena nakon to mu je ispriala svoje iskustvo sa Hieros Gamosom. Langdon je bio zapanjen. Ne samo da je Sofi prisustvovala itavom ritualu, nego je upravo njen deda bio svetenik rituala... Veliki majstor Sionskog priorata. Upeatljiva druina. Da Vini, Botieli, Isak Njutn, Viktor Igo, an Kokto... ak Sonijer. "Ne znam ta jo da ti kaem", neno ree Langdon. Sofine oi sada su bile tamnozelene, pune suza. "Othranio me je kao sopstvenu kerku." Langdon je prepoznao emociju koja je bujala u njenim oima. Bilo je to kajanje. Udaljeno i duboko. Sofi Nevo je odbacila svog dedu, a sada ga je videla u potpuno drugom svetlu. Napolju, zora je brzo stizala, u grimiznoj auri koja se skupljala sa desne strane aviona. Ispod njih, zemlja jo uvek bee crna. "Hrana, dragi moji?" Tibing im se trijumfalno pridruio, nosei nekoliko limenki koka-kole i kutiju starih krekera. Nadugako se izvinjavao zbog ogranienog izbora namirnica. "Na prijatelj monah jo uvek nije progovorio", zvonko je objavio, "ali dajte mu vremena." Zagrizao je kreker i pogledao pesmu. "Dakle, mila moja, ima li napretka?" Gledao je Sofi. "ta to va deda pokuava ovim da nam kae? Gde se do avola nalazi ta nadgrobna ploa? Nadgrobni kamen koji su slavili templari." Sofi odmahnu glavom i nastavi da uti. Dok je Tibing ponovo zaranjao u stihove, Langdon otvori limenku kole i okrete se ka prozoru, misli preplavljenih prizorima tajnih rituala i nereenih ifri. Klju je glava od kamena od templara slavljena. Otpio je veliki gutljaj iz limenke. Nadgrobni kamen koji su slavili templari. Kola je bila topla. Veo noi nestajao je brzo, i dok je posmatrao udesnu promenu, Langdon ugleda svetlucavi okean kako se prostire ispod njih. Engleski kanal. Nema jo mnogo. Langdon je eleo da svetlost dana donese jo jedno prosvetljenje, ali to je svetlije postajalo napolju, oseao se udaljenijim od istine. uo je ritam jampskog pentametra i pojanje, Hieros Gamos i sveti obred, kako odzvanjaju uporedo sa umom aviona. Klju je glava od kamena od templara slavljena. Avion je ponovo leteo iznad kopna kada ga pogodi munja prosvetljenja. Langdon tresnu praznu limenku kole o sto. "Neete verovati", ree, okreui se ka ostalima. "Nadgrobni kamen templara - shvatio sam ta je to."

279

Den Braun

Tibingove oi se razrogaie i dostigoe veliinu tanjiria. "Zna gde se nalazi nadgrobna ploa?" Langdon se nasmei. "Ne gde se nalazi. Nego ta je to." Sofi se nagnu kako bi bolje ula. "Mislim da se glava od kamena odnosi bukvalno na sam kamen, na kamenu glavu", objasni Langdon, uivajui u poznatom uzbuenju naunog otkria. "Ne na obeleje groba." "Na kamenu glavu?" upita Tibing. Sofi je izgledala jednako zbunjeno. "Li", ree Langdon, okreui se. "Za vreme inkvizicije, Crkva je vitezove templare optuila za razna svetogra, zar ne?" "Tano. Izmislili su razne vrste optubi. Sodomija, uriniranje po krstovima, oboavanje avola, pozamaan spisak." "I na tom spisku se nalazilo i oboavanje lanih idola, zar ne? Tanije, Crkva je optuila templare da tajno izvode rituale u kojima se mole isklesanoj kamenoj glavi... paganskom bogu..." "Bafometu!" uzviknu Tibing. "Zaboga, Roberte, u pravu si! Kamena glava koju su slavili templari!" Langdon brzo objasni Sofi da je Bafomet bio paganski bog plodnosti koji je povezivan sa kreativnom moi reprodukcije. Bafometova glava predstavljala se kao glava ovna ili jarca, estog simbola razmnoavanja i plodnosti. Templari su slavili Bafometa tako to bi okruili kamenu repliku njegove glave i pojali molitve. "Bafomet", kikotao se Tibing. "Ceremonija je slavila kreativnu magiju seksualnog sjedinjenja, ali papa Kliment je ubedio sve da je Bafometova glava u stvari glava avola. Papa je glavu Bafometa upotrebio da zapeati svoju borbu protiv templara." Langdon potvrdi. Moderno verovanje u rogatog avola poznatog kao Satana imalo je korene u Bafometu i pokuajima Crkve da odbace rogatog boga plodnosti kao simbol zla. Crkva je oigledno uspela, iako ne sasvim. Na stolovima za tradicionalni ameriki praznik Dan zahvalnosti jo uvek se nalaze paganski, rogati simboli plodnosti. "Rog izobilja" predstavljao je oma Bafometovoj plodnosti i vodio je poreklo od Zevsa koga je dojila koza iji se rog odlomio i nekom magijom ispunio voem. Bafomet se takoe javljao na grupnim fotografijama kada bi neki aljivdija podigao dva prsta iza glave svog prijatelja, nainivi slovo V kao simbol rogova; sigurno je da je malo aljivdija znalo da je njihov gest zapravo reklama za broj spermatozoida njihove rtve. "Da, da", govorio je Tibing uzbueno. "Mora da se pesma odnosi na Bafometa. Kamena glava koju su slavili templari."

Da Vinijev kod

281

"U redu", ree Sofi, "ali ako je Bafomet kamena glava koju su slavili templari, imamo novu dilemu." Pokaza na brojanike kripteksa. "Bafomet ima sedam slova. Mi imamo mesta samo za pet." Tibing se iroko naceri. "Draga moja, tu na scenu stupa atbaka ifra."

77
Langdon je bio zadivljen. Tibing je upravo zavrio ispisivanje hebrejskog alfabeta od dvadeset i dva slova alef-beit po seanju. Istina, koristio je rimske ekvivalente umesto hebrejskih slova, ali ipak, sada ih je izgovarao bez greke. ABGDHVZChTYKLMNSOPTzQRShTh "Alef, Bet, Gimel, Dalet, He, Vau, Zain, Ket, Tet, Jod, Kaf, Lamed, Mem, Nun, Samek, Ajin, Pe, Cadk, Kof, Re, Sin i Tau." Tibing dramatino obrisa elo i nastavi. "U formalnom hebrejskom pismu, samoglasnici se ne zapisuju. Stoga, kada piemo re Bafomet - odnosno Baphomet - pomou hebrejskog alfabeta, ona e izgubiti svoja tri samoglasnika, to nam ostavlja..." "Pet slova", ubaci Sofi. Tibing klimnu i poe ponovo da pie. "U redu, evo pravog naina pisanja Bafometa hebrejskim pismom. Ubaciu samoglasnike koji nedostaju radi jasnoe." B_a P H o M e Th "Imajte na umu, naravno", dodade on, "da se hebrejski obino pie u suprotnom smeru, ali moemo jednako koristiti Atba i ovako. Nadalje, sve to treba da uradimo jeste da napravimo nau emu zamene tako to emo prepisati itav alfabet obrnutim redosledom naspram originalnog alfabeta." "Postoji i laki nain", ree Sofi, uzimajui penkalo od Tibinga. "Vai za sve ifre zamene koje idu u oba smera, ukljuujui i Atba. Mali trik koji sam nauila na fakultetu." Sofi ispisa prvu polovinu alfabeta sleva nadesno, potom, ispod nje, drugu polovinu, zdesna nalevo. "Kriptoanalitiari to nazivaju presavijanjem. Upola jednostavnije. Dvaput jasnije." A B G D H V Z Ch T Y K Th Sh R Q Tz P O N M L S Tibing je posmatrao njeno delo i kikotao se. "U pravu ste. Drago mi je da oni momci na Rojal Holoveju rade svoj posao." Gledajui Sofinu emu zamene, Langdon oseti kako u njemu raste uzbuenje jednako onom, pretpostavljao je, koje su oseali drevni naunici kada

Da Vinijev kod

283

su prvi put upotrebili Atba da deifruju sada uvenu Tajnu Seaka. Godinama je naunike religije zbunjivalo pominjanje grada po imenu Seak u Bibliji. Grad se nije pojavljivao ni na jednoj karti niti u drugim spisima, pa ipak se konstantno pominjao u Knjizi proroka Jeremije - kralj eaka, grad Seak, narod Seaka. Naposletku, jedan naunik je primenio Atba na ovu re, i njegovo otkrie je bilo zapanjujue. Deifrovanje je otkrilo daje eak zapravo bila ifra za jedan drugi veoma poznat grad. Proces deifrovanja bio je jednostavan. eak se na hebrejskom pisao kao Sh-Sh-K. Sh-Sh-K je, kada se zameni po emi zamene, postajalo B-B-L. B-B-L je, na hebrejskom, davalo Babel. Vavilon. Misteriozni grad eak zapravo je bio grad Vavilon. Usledilo je grozniavo prouavanje Biblije. U roku od nekoliko nedelja, jo nekoliko rei ifrovanih Atba ifrom pronaeno je u Starom zavetu, otkrivajui hiljade novih znaenja za koje naunici nisu ni pretpostavljali da se tu nalaze. "Blizu smo", proaputa Langdon, nesposoban da kontrolie svoje uzbuenje. "Centimetri, Roberte", ree Tibing. Baci pogled na Sofi i nasmei se. "Spremni?" Ona klimnu. "U redu, Baphomet na hebrejskom bez samoglasnika glasi: B-P-V-M-Th. Sada jednostavno primenimo vau emu zamene u Atbau da prevedemo ova slova u nau lozinku od pet slova." Langdonovo srce je tuklo. B-P-V-M-Th. Sunce je sada ulazilo kroz prozore. Gledao je u Sofinu emu zamene i polako poeo da zamenjuje slova.

Bje Sh... Pje V...


Tibing se cerio poput kolarca na Boi. "I Atba otkriva..." Zastade. "Blagi boe!" Lice mu pobledi. Langdonova glava se munjevito podie. "Sta nije u redu?" upita Sofi. "Neete verovati." Tibing pogleda Sofi. "Naroito vi." "Kako to mislite?" "Ovo je... genijalno," proaputa. "Potpuno genijalno!" Tibing se ponovo prihvati papira. "Fanfare, molim. Evo vae lozinke." Pokaza im staje napisao. Sh-V-P-Y-A Sofi se namrti. "Staje to?" Ni Langdon je nije prepoznao. inilo se da Tibingov glas podrhtava od strahopotovanja. "Ovo je, prijatelji moji, zapravo drevna re za mudrost."

284

Den Braun

Langdon ponovo proita slova. Drevna re mudrosti svitak otkljuava. Trenutak kasnije, shvatio je. Ovo nije oekivao. "Drevna re mudrosti!" Tibing se nasmeja. "I to bukvalno!" Sofi je gledala re, potom brojanike. Istog trenutka shvati da su i Langdon i Tibing napravili ozbiljan previd. "ekajte! Nije mogue da je ovo lozinka", ree ona. "Kripteks nema slovo Sh na brojaniku. Na njemu se nalazi tradicionalni rimski alfabet." "Proitaj re", ponuka je Langdon. "Imaj na umu dve stvari. Na hebrejskom, simbol za glas Sh se takoe moe izgovoriti kao S, u zavisnosti od akcenta. Kao to se i slovo P moe izgovoriti kao F." SVFYA? mislila je, zbunjena. "Genije!" dodade Tibing. "Slovo 'Vav' esto stoji umesto samoglasnika O!" Sofi ponovo pogleda slova, pokuavajui da ih izgovori. "S...o...f...y...a." ula je svoj glas, pa ipak nije mogla da veruje ta je upravo ula. "Sofija? Ovde pie Sofija?" Langdon je oduevljeno klimao glavom. "Da! Sofija bukvalno znai mudrost na grkom. Koren tvog imena, Sofi, bukvalno je 're mudrosti'." Sofi je iznenada uasno nedostajao deda. ifrovao je kljuni kamen Priorata mojim imenom. vor joj se zaveza u grlu. Sve se inilo tako savrenim. Meutim, dok je usmeravala pogled ka pet brojanika na kripteksu, shvati da problem jo uvek nije reen. "Ali ekajte... re Sofija ima est slova." Tibingov osmeh nije bledeo. "Pogledajte pesmu ponovo. Va je deda napisao: 'Drevna re mudrosti.'" "Pa?" Tibing namignu. "Na starogrkom, mudrost se pie S-O-F-I-A."

POGLAVLJE 78
Sofi je oseala divlje uzbuenje kad je uzela kripteks i poela da okree brojanike sa slovima. Drevna re mudrosti svitak otkljuava. Langdon i Tibing kao da su prestali da diu dok su posmatrali ta radi. S...O...F... "Paljivo", upozori je Tibing. "Jako paljivo." ...I... A. Sofi i poslednji brojanik dovede u istu ravan sa ostalima. "U redu", proaputa ona, podiui pogled ka ostalima. "Sada u ga otvoriti." "Imaj na umu sire", proaputa Langdon plaljivo i uzbueno. "Samo polako." Ukoliko je ovaj kripteks bio poput onih koje je otvarala kao mala, Sofi je znala da treba samo da uhvati cilindar sa oba kraja, ba iza brojanika, i da povue, primenjujui lagan ali konstantan pritisak u suprotnim smerovima. Ako su brojanici pravilno poredani u odgovarajuu ifru, tada e jedan kraj skliznuti, poput poklopca za objektiv, i ona e moi da posegne unutra i izvadi svitak na papirusu, omotan oko staklene tubice sa siretom. Meutim, ako je ifra koju su uneli pogrena, pritisak na krajeve spolja preneo bi se na unutranju polugu koja bi se pokrenula ka upljini i pritiskala staklenu tubu sve dok je ne razbije - ukoliko bi Sofi vukla suvie snano. Vuci neno, rekla je sama sebi. Tibing i Langdon su se nagnuli napred kada je Sofi dlanovima uhvatila krajeve cilindra. Zbog uzbuenja, Sofi gotovo da je zaboravila ta su oekivali da pronau unutra. Ovo je kljuni kamen Priorata. Kako je tvrdio Tibing, sadrao je mapu koja vodi do Svetog grala, i groba Marije Magdalene i blaga Sangreala... krajnjeg otkria skrivene istine. Drei vrsto kameni valjak, Sofi se jo jednom uveri da su sva slova dovedena u istu ravan sa markerom sa strane. Potom, polako, poe da vue. Nita se nije dogodilo. Povue malo snanije. Iznenada, kamen skliznu poput precizno izraenog teleskopa. Teki krajnji deo se odvoji i ostade u njenoj ruci. Langdon i Tibing gotovo skoie na noge. Sofini otkucaji srca su se ubrzavali dok je polagala kameni poklopac na sto i okretala cilindar da vidi ta se nalazi unutra. Svitak! Virei kroz upljinu savijenog papirusa. Sofi je videla da je omotan oko cilindrinog predmeta - staklene tube sa siretom, pretpostavljala je. Zaudo, papirus oko sireta nije bio uobiajeno tanak, nogo od fine koe. To je

285

Den Braun

udno, pomislila je, sire ne moe da razloi jagnjeu kou. Ponovo pogleda kroz upljinu svitka i shvati da predmet u sreditu uopte nije staklo sa siretom. Bilo je to neto potpuno drugaije. "ta nije u redu?" upita Tibing. "Izvucite svitak." Mrtei se, Sofi uhvati smotano pare koe i predmet koji se nalazio u njemu, izvlaei ih zajedno. "To nije papirus", ree Tibing. "Suvie je teak." "Znam. To je omota." "Za ta? Za staklenu tubu sa siretom?" "Ne." Sofi odmota svitak i otkri ono to je bilo zamotano u njemu. "Za ovo." Kada Langdon ugleda predmet koji se nalazio u pergamentu, oseti razoarenje. "Neka nam je Bog u pomoi", ree Tibing, klonuvi. "Va deda je bio nemilosrdan u svojim zamislima." Langdon je zurio, zapanjen. Sonijer oigledno nema nameru da nam ovo olaka. Na stolu je leao jo jedan kripteks. Manji. Napravljen od crnog oniksa. Bio je smeten unutar prvog. Sonijerova ljubav prema dualizmu. Dva kripteksa. Sve u parovima. Dvosmislenosti. Muko ensko. Crno smeteno unutar belog. Langdon oseti kako se mrea simbolizma protee u nedogled. Belo raa crno. Svaki ovek je potekao od ene. Belo ensko. Crno - muko. Naginjui se, Langdon uze manji kripteks. Bio je istovetan kao i prvi, samo upola manji i crn. uo je poznati ubor. Oigledno, staklena tuba sa siretom nalazila se u ovom manjem kripteksu. "Pa, Roberte", ree Tibing, gurnuvi komad koe ka njemu. "Bie ti drago da uje da barem letimo u pravom smeru." Langdon pogleda debelu stranicu. Ponovo etiri stiha, ispisana krasnopisom. Ponovo u jampskom pentametru. Stihovi su bili ifrovani, ali je Robertu bio dovoljan samo prvi stih da shvati da e se Tibingov plan da odu u Britaniju isplatiti.
U LONDONU LEI VITEZ KOGA JE PAPA POKOPAO.

Ostatak pesme jasno je ukazivao na to da ifru za otvaranje drugog kripteksa mogu pronai ukoliko posete grob tog viteza, negde u Londonu. Langdon se uzbueno okrenu ka Tibingu. "Ima li ikakvu predstavu na kog viteza se odnose ovi stihovi?"

Da Vinijev kod

287

Tibing se naceri. "Ni najmanju. Ali zato tano znam u kojoj grobnici treba da traimo." Istog trenutka, dvadeset etiri kilometra ispred njih, estoro kola policije u Kentu jurilo je ulicama natopljenim kiom ka aerodromu Bigin Hil.

POGLAVLJE 79
Porunik Kole se posluio perijeom iz Tibingovog friidera i odetao iza kue, prolazei kroz salon. Umesto da je zajedno sa Faom otiao u London, gde se odigravala glavna akcija, on je izigravao bebisiterku ekipi kriminalistiko-istraivake tehnike koja se razmilela po zamku Vilet. Do sada, dokazi koje su otkrili nisu bili od pomoi: jedan jedini metak zariven u podu; papir sa nekoliko simbola, nakrabanih, zajedno sa reima otrica i putir; i naposletku, okrvavljeni nazubljeni remen za koji je ekipa kriminalistike tehnike rekla Koleu da ima veze sa konzervativnom katolikom sektom Opus Dei, koja je nedavno izazvala pometnju kada su otkriveni njihovi agresivni naini regrutovanja lanova u Parizu. Kole uzdahnu. Neka nam je sa sreom da razjasnimo ovu papazjaniju. Prolazei kroz raskoan hodnik, Kole ue u prostranu balsku dvoranu kancelariju, u kojoj je glavni istraiva kriminalistiko-istraivake tehnike tragao za otiscima. Bio je to krupan ovek u kombinezonu. "Ima li neega?" upita Kole, ulazei. Agent odmahnu glavom. "Nita novo. Vie otisaka koji se poklapaju sa onima u drugim delovima kue." "A otisci na pojasu od kostreti?" "Interpol jo uvek radi na tome. Poslao sam im sve to smo pronali." Kole pokaza na dve zapeaene kese sa dokazima na stolu. "A ovo?" ovek slegnu ramenima. "Mo navike. Pakujem sve to izgleda neobino." Kole prie. Neobino? "Ovaj Britanac je neki udak", ree agent. "ta kaete na ovo." Pregledao je kese sa dokazima i izvukao jednu, pruajui je Koleu. Na fotografiji se nalazio glavni ulaz u gotsku katedralu - tradicionalni, zasvoeni ulaz, koji se suavao preko brojnih slojeva rebrastih lukova ka malim ulaznim vratima. Kole proui fotografiju, potom se okrete. "Ovo je neobino?" "Okrenite je." Na poleini, Kole nae napomene na engleskom, koje su dug prazan crkveni brod katedrale predstavljali kao tajnu pagansku paralelu sa enskom matericom. To jeste bilo udno. Zaprepastio ga je, meutim, opis ulaza u katedralu. "ekajte malo! On misli da ulaz u katedralu predstavlja ensku..." Istraiva klimnu. "Sa sve labijalnim brazdama koje se smanjuju i finim malim petolisnim klitorisom iznad vrata." On uzdahnu. "Na neki nain, da poelite da se vratite Crkvi."

Da Vinijev kod

289

Kole podie drugu kesu sa dokazima. Kroz plastiku, ugleda veliku sjajnu fotografiju neega to je izgledalo kao stari spis. Naslov na vrhu je glasio: Les Dossiers Secrets Number 4 lm 249 "ta je ovo?" upitao je Kole. "Nemam pojma. Kopije toga nalaze se svuda okolo, tako da sam i to spakovao." Kole je prouavao spis. PRIEURE DE SION - LES NAUTONIERS / VELIKI MAJSTORI

ande izor 1188-1220 Mari de Sen-Kler 1220 - 1266 Gijom de izor 1266 - 1307 Eduarde Bar 1307-1336 anade Bar 1336-1351 an de Sen-Kler 1351-1366 Blanka d'Evro 1366 - 1398 Nikola Flamel 1398-1418 Rene d'Anu 1418-1480 Jolandade Bar 1480-1483 Sandro Botieli 1483-1510 Leonardo da Vini 1510-1519 Konetabl de Burbon 1519 - 1527 Ferdinand de Gonzak 1527 - 1575 Luj deNever 1575-1595 Robert Flad 1595-1637 D. Valentin Andrea 1637 - 1654 Robert Bojl 1654-1691 Isak Njutn 1691-1727 arls Radklif 1727-1746 arlde Loren 1746-1780 Maksimilijan de Loren 1780 - 1801 arl Nodije 1801-1844 Viktor Igo 1844-1885 Klod Debisi 1885-1918 an Kokto 1918-1963
Prieure de Sion? pitao se Kole. "Porunice?" jedan agent promolio je glavu unutra. "Centrala ima hitan poziv za kapetana Faa, ali ne mogu da ga dobiju. Hoete li ga vi preuzeti?" Kole se vrati u kuhinju i preuze poziv. Bio je to Andre Verne.

290

Den Braun

Prefinjeni naglasak koji je bankar imao nije mogao da sakrije napetost u njegovom glasu. "Mislio sam da je kapetan Fa rekao da e me pozvati, ali mi se jo nije javio." "Kapetan je prilino zauzet", odgovori Kole. "Mogu li vam ja pomoi?" "Dobio sam uverenje da u biti informisan o napredovanju istrage noas." Za trenutak, Koleu se boja tog glasa uini poznatom, ali nije mogao da se seti odakle. "Gospodine Verne, ja sam trenutno zaduen za istragu u Parizu. Ja sam porunik Kole." Nastade duga pauza na liniji. "Porunice, imam drugi poziv. Molim vas izvinite. Pozvau vas kasnije." Spustio je slualicu. Nekoliko sekundi Kole je stajao sa slualicom u ruci. Potom mu sinu. Sada sam prepoznao taj glas! Otkrie ga je ostavilo bez daha. Voza oklopnog kamiona. Sa lanim roleksom. Koleu bi jasno zato je bankar tako brzo prekinuo vezu. Verne se setio imena porunika Kolea - policajca koga je bezono lagao ranije te noi. Kole razmotri na ta ukazuje ovaj neoekivani razvoj dogaaja. Verne je umean. Instinktivno, znao je da bi trebalo da nazove Faa. Emocije su mu, pak, govorile da e ovaj sreni preokret biti njegova prilika da zablista. Smesta je pozvao Interpol i zatraio svaku, pa i najsitniju informaciju do koje su mogli doi o Cirikoj depozitnoj banci i njenom predsedniku, Andreu Verneu.

POGLAVLJE 80
Veite pojaseve, molim", objavi Tibingov pilot dok se hoker 731 sputao u sumornu jutarnju sitnu kiu. "Sleteemo za pet minuta." Kada je ugledao maglovita brda Kenta kako se iroko prostiru ispod aviona, Tibinga preplavi radost zbog povratka kui. Engleska je bila manje od sat vremena udaljena od Pariza, pa ipak, delio ih je itav svet. Ovog jutra, vlane, prolene livade njegove domovine kao da su mu elele naroitu dobrodolicu. Vreme koje sam proveo u Francuskoj je okonano. Vraam se u Englesku kao pobednik. Kljuni kamen je pronaen. I dalje se postavljalo pitanje, naravno, kuda e ih kljuni kamen naposletku odvesti. Negde u Ujedinjeno kraljevstvo. Kuda tano, Tibing nije imao predstavu, ali ve je mogao da oseti ukus slave. Dok su Sofi i Langdon gledali kroz prozor, Tibing ustade i ode do drugog kraja kabine, potom gurnu kliznu zidnu pregradu i otkri diskretno skriven sef. Ukucao je kombinaciju, otvorio sef i izvadio dva pasoa. "Dokumenti za Remija i mene." Potom izvadi podeblji sveanj novanica od po pedeset funti. "I dokumenti za vas dvoje." Sofi ga popreko pogleda. "Mito?" "Kreativna diplomatija. Poslovni aerodromi dozvoljavaju izvesne ustupke. Britanski carinik e nas doekati u mom hangaru i traiti da se popne u avion. Umesto da mu dozvolim da ue, rei u mu da putujem sa izvesnom francuskom slavnom linou koja bi elela da niko ne zna da je u Engleskoj - tampa, znate - i ponudiu slubeniku carine ovu velikodunu napojnicu u znak zahvalnosti za diskreciju." Langdon je bio zapanjen. "I on e je prihvatiti?" "Ne od svakoga, naravno, ali svi me ti ljudi poznaju. Nisam krijumar oruja, zaboga. Ja sam vitez." Tibing se nasmei. "Titula ima neke svoje privilegije." Remi je prilazio prolazom izmeu sedita dok mu je hekler koh udobno leao u ruci. "Gospodine, moj zadatak?" Tibing pogleda svog slugu. "elim da ostane u avionu sa naim gostom dok se mi ne vratimo. Pa ne moemo ga samo tako vodati po Londonu." Sofi nije bila ubeena. "Li, ozbiljno sam mislila kada sam rekla da e francuska policija pronai va avion pre nego to se mi vratimo." Tibing se nasmeja. "Da, zamislite koliko e se iznenaditi kad uu i nau Remija unutra."

291

Den Braun

Sofi je udio njegov leerni stav. "Li, transportovali ste vezanog taoca preko meunarodne granice. To je ozbiljna stvar." "I moji advokati su ozbiljni." Mrko pogleda ka monahu u zadnjem delu aviona. "Ta bitanga je provalila u moj dom i zamalo me ubila. To je injenica, i Remi e posvedoiti." "Ali ti si ga vezao i avionom prevezao u London!" ree Langdon. Tibing podie desnu ruku i odglumi zakletvu na sudu. "asni sude, oprostite ekscentrinom starom vitezu njegovu budalastu sklonost ka britanskom pravosudnom sistemu. Jasno mi je da je trebalo da se obratim francuskim vlastima, ali ja sam snob koji nema poverenja u te laissez-faire Francuze i ne veruje da e suditi kako valja. Ovaj me je ovek umalo ubio. Da, doneo sam nepromiljenu odluku i primorao svog slugu da mi pomogne da ga dovedem u Englesku, ali bio sam pod velikim stresom. Mea culpa. Mea culpa." Langdon nije mogao da veruje. "Ako ti to kae, Li, jo bi moglo i da proe." "Gospodine?" pozva ga pilot. "Upravo su se javili iz komandnog tornja. Imaju nekakve tehnike probleme u blizini vaeg hangara, i trae da avion dovezem pravo do terminala." Tibing je leteo do Bigin Hila vie od deset godina, i ovo je bilo prvi put da se tako neto deava. "Jesu li rekli kakav je problem u pitanju?" "Kontrolor je bio neodreen. Neto kao curenje gasa na pumpi. Traili su da parkiram ispred terminala i da se niko ne iskrcava sve dok ne dobijemo dalja uputstva. Mere opreza." Tibing je bio nepoverljiv. Mora da je avolski veliko curenje. Pumpa je dobrih 800 metara udaljena od njegovog hangara. Remi je takoe bio zabrinut. "Gospodine, to zvui veoma sumnjivo." Tibing se okrete ka Sofi i Langdonu. "Prijatelji moji, gajim nelagodnu sumnju da emo imati odbor za doek." Langdon sumorno uzdahnu. "Izgleda da Fa jo uvek misli da sam ja ovek koga trai." "Ili to", ree Sofi, "ili se suvie zaglibio u sve ovo da bi priznao da je pogreio." Tibing ih nije sluao. Bez obzira na to ta je Fau bilo na pameti, morali su neto brzo da preduzmu. Nemoj izgubiti iz vida krajnji cilj. Gral. Toliko smo blizu. Ispod njih, toak za sletanje izbaen je uz tup zvuk. "Li", ree Langdon, duboko pokajniki. "Trebalo bi da se predam i sve ovo resim po zakonu. Da tebe izostavim iz svega." "Oh, zaboga, Roberte!" Tibing odmahnu rukom. "Zar zaista misli da e nas ostale pustiti? Upravo sam te nelegalno prevezao preko granice. Gospoica Nevo ti je pomogla da pobegne iz Luvra, a imamo i zarobljenog oveka pozadi. Pa dakle stvarno! Zajedno smo umeani u ovo." "Moda da odemo na neki drugi aerodrom?" predloi Sofi.

Da Vinijev kod

293

Tibing odmahnu glavom. "Ako se sad okrenemo, dok ne uspemo da dobijemo dozvolu za sletanje negde drugde, na odbor e se pojaati vojnim tenkovima." Sofi klonu. Tibing je oseao da ukoliko ele bilo kakvu ansu da odloe susret sa britanskim snagama zakona, moraju da delaju hrabro. "Dajte mi minut", ree, epajui do pilotske kabine. "Sta radi?" upita Langdon. "Poslovni sastanak", ree Tibing, pitajui se koliko e ga kotati da ubedi svog pilota da izvede jedan veoma neuobiajen manevar.
"$':

"Ili to", re e Sofi, "ili se suvie zaglibio u sve ovo da bi priznao da je pogreio." Tibing ih nije sluao. Bez obzira na to sta je Fau bilo na pameti, morali su neto brzo da preduzmu. Nemoj izgubiti iz vida krajnji cilj. Gral. Toliko smo blizu. Ispod njih, to ak za sletanje izba en je uz tup zvuk. "Li", re e Langdon, duboko pokajni ki. "Trebalo bi da se predam i sve ovo resim po zakonu. Da tebe izostavim iz svega." "Oh, zaboga, Roberte!" Tibing odmahnu rukom. "Zar zaista misli da e nas ostale pustiti? Upravo sam te nelegalno prevezao preko granice. Gospoica Nevo ti je pomogla da pobegne iz Luvra, a imamo i zarobljenog oveka pozadi. Pa dakle stvarno! Zajedno smo umeani u ovo." "Moda da odemo na neki drugi aerodrom?" predloi Sofi. Da Vin ijev kod 293

Tibing odmahnu glavom. "Ako se sad okrenemo, dok ne uspemo da dobijemo dozvolu za sletanje negde drugde, na odbor e se poja ati vojnim tenkovima." Sofi klonu. Tibing je ose ao da ukoliko ele bilo kakvu ansu da odloe susret sa britanskim snagama zakona, moraju da delaju hrabro. "Dajte mi minut", re e, epaju i do pilotske kabine. "Sta radi?" upita Langdon. "Poslovni sastanak", re e Tibing, pitaju i se koliko e ga kotati da ubedi svog pilota da izvede jedan veoma neuobi ajen manevar.

POGLAVLJE 81
Hoker se sprema da sleti, Sajmon Edvards - upravnik aerodroma Bigin Hil - kora ao je uzdu i popreko komandnim tornjem, kilje i nervozno u pravcu piste natopljene kiom. Nikada mu se nije svi alo da ga probude u rano subotnje jutro, ali je naro ito neukusno bilo pozvati ga da nadgleda hapenje jednog od njegovih najboljih klijenata. Ser Li Tibing je pla ao Bigin Hil aerodromu ne samo privatni hangar nego i "taksu po sletanju" zbog svojih estih dolazaka i odlazaka. Obi no bi aerodrom unapred bio obaveten o njegovom rasporedu kako bi mogao da potuje strogi protokol tokom njegovih dolazaka. Tibing je voleo da stvari tako teku. Trebalo je nato iti pun rezervoar u duga ku jaguar limuzinu, posebno pravljenu za njega, koju je drao u svom hangaru, uglancati je, i rairiti London Times od tog dana na zadnjem seditu. Carinski slubenik je trebalo da sa eka avion u hangaru, kako bi se ubrzala obavezna pro-

vera dokumenata i prtljaga. Povremeno bi carinski slubenici dobijali velike napojnice od Tibinga ukoliko bi prevideli bezopasne namirnice koje je prenosio - uglavnom luksuzne namirnice - francuske pueve, posebno zreo nefermentirani rokfor, poneko vo e. I onako su mnogi od carinskih zakona bili besmisleni, a ukoliko Bigin Hil ne bi udovoljavao svojim klijentima, neki od konkurentskih aerodroma sigurno bi. Tibing je na Bigin Hilu dobijao sve to je eleo, a zaposleni su ubirali plodove. Edvardsovi ivci su bili napeti dok je posmatrao kako se mlanjak pribliava. Pitao se da li je Tibinga njegova sklonost ka rasipanju bogatstva nekako uvalila u nevolju; inilo se da su francuske vlasti veoma odlu ne da ga zadre. Edvardsu jo uvek nije re eno kakva je optuba, ali o igledno je bila ozbiljna. Na zahtev francuskih vlasti, policija Kenta je naredila kontroloru leta na aerodromu Bigin Hil da preko radija kontaktira pilota hokera i naloi mu da do e direktno do terminala umesto do hangara njihovog klijenta. Pilot je pristao, o igledno poverovavi u nategnutu pri u o curenju gasa. Iako britanska policija u na elu nije nosila oruje, ozbiljnost situacije je dovela do toga da na teren iza e naoruana ekipa za intervencije. Osam policajaca sa pitoljima stajalo je upravo ispred zgrade terminala, ekaju i trenutak kada e motor aviona prestati da radi. Kada se to desi, slubenik na pisti e staviti sigurnosne klipove ispod to kova kako avion ne bi mogao dalje da se kre e. Potom e nastupiti policija i zadrati putnike aviona sve dok ne stignu Francuzi da rese problem. Da Vin ijev kod 295

Hoker je sada bio nisko na nebu, lete i tik iznad kronji sa njihove desne strane. Sajmon Edvards si e niz stepenice kako bi u niovu piste posmatrao sletanje. Policija Kenta bila je u pripravnosti, skrivena od pogleda, a ovek iz slube za odravanje ekao je sa sigurnosnim klipovima. Napolju na pisti, kljun aviona se ispravi i to kovi dotaknue tlo uz oblak dima. Avion po e da smanjuje brzinu, krivudaju i levo-desno ispred terminala, dok mu se telo belasalo na vlanom vremenu. Me utim, umesto da zako i i okrene se ka terminalu, mlanjak mirno pro e pored prilazne trake i produi ka Tibingovom hangaru koji se video u daljini. Svi policajci se okrenue i zabuljie u Edvardsa. "Mislili smo da ste rekli da je pilot pristao da do e do terminala!" Edvards je bio zapanjen. "I jeste pristao!" Nekoliko sekundi kasnije, Edvards je uguran u policijska kola koja su jurila preko piste ka udaljenom hangaru. Policijski konvoj je jo uvek bio dobrih 450 metara daleko kada Tibingov Hoker mirno uplovi u privatni hangar i nestade sa vidika. Kada kola kona no stigoe i zaustavie se uz kripu ko nica ispred irom otvorenih vrata hangara, policajci pokuljae napolje, isu-

kanih pitolja. Edvards tako e isko i. Buka je bila zagluuju a. Motori mlanjaka su jo uvek brujali dok je dovravao svoj uobi ajeni krug unutar hangara, postavljaju i se kljunom prema napolje u pripremi za naredno poletanje. Kad se avion okrenuo za 180 stepeni i doklizio do prednjeg dela hangara, Edvards je mogao da vidi lice pilota, na kojem se, razumljivo, ogledalo iznena enje i strah to vidi barikadu od policijskih kola. Pilot kona no zaustavi avion i ugasi motore. Policija ulete u hangar, zauzimaju i poloaje oko mlanjaka. Edvards se pridrui glavnom inspektoru policije Kenta, koji se oprezno kretao ka pokretnim stepenicama aviona. Nakon nekoliko sekundi, vrata se otvorie. Dok su se stepenice aviona polako sputale, Li Tibing se pojavi na vratima. Kad se na e suo en sa morem pitoljskih cevi, osloni se na take i po ea po glavi. "Sajmone, jesam li ja to osvojio glavnu premiju na policijskoj lutriji dok me nije bilo?" Zvu ao je vie zbunjeno nego zabrinuto. Sajmon Edvards kro i napred, progutavi knedlu u grlu. "Dobro jutro, gospodine. Izvinjavam se zbog zbrke. Dolo je do prskanja gasovoda i va je pilot rekao da e se uputiti do terminala." "Da, da, pa, ja sam mu rekao da umesto toga do e ovamo. Kasnim na medicinski tretman. Ja pla am ovaj hangar, i ta besmislica oko napuklog gasovoda zvu ala mi je preterano obazrivo." "Plaim se da nas je va dolazak zatekao nespremne, gospodine." "Znam. Ovo nije po mom rasporedu, nimalo. Me u nama budi re eno, od tog novog leka tr kam u kupatilo. Stoga odlu ih da do em na podeavanje." 296 Den Braun

Policajci su se zgledali. Edvards se zbuni. "Vrlo dobro, gospodine." "Gospodine", re e glavni inspektor policije Kenta, istupaju i. "Moram da vas zamolim da ostanete u avionu tokom narednih pola sata." Tibing nije izgledao nimalo veselo dok je hramao niz stepenice. "Plaim se da to nije mogu e. Imam zakazan lekarski pregled." Stigao je do tla. "Ne smem da ga propustim." Glavni inspektor se postavi tako da je spre avao Tibinga da se udalji od aviona. "Ovde sam po nare enju francuske Sudske policije. Oni tvrde da ste prevezli begunce ovim avionom." Tibing je dugo zurio u glavnog inspektora, a potom prsnu u smeh. "Je li ovo neka od onih emisija skrivene kamere? Vraki dobro!" Glavni inspektor se nije dao zbuniti. "Ovo je ozbiljno, gospodine. Francuska policija tako e tvrdi da moda imate i taoca u avionu."

Tibingov sluga Remi se pojavi na vratima, na vrhu stepenica. "Ja se zaista ose am kao talac, rade i za ser Lija, ali me on uverava da mogu da odem kad god ho u." Remi pogleda na sat. "Gospodine, zaista kasnimo." On pokaza glavom ka dugoj jaguar limuzini u udaljenom uglu hangara. Ogroman automobil bio je boje slonova e sa zatamljenim staklima i belim gumama. "Dove u auto." Remi po e da silazi niz stepenice. "Plaim se da vam ne moemo dopustiti da odete", re e glavni inspektor. "Molim vas da se vratite u avion. Obojica. Predstavnici francuske policije e uskoro sleteti." Tibing je sada gledao u Sajmona Edvardsa. "Sajmone, za ime boga, ovo nema smisla! Nema nikoga drugog u avionu. Kao i obi no - Remi, na pilot, i ja. Moda ti moe da posreduje? Idi i pogledaj u avion, i potvrdi da je prazan." Edvards je znao da je u zamci. "Da, gospodine. Mogu da pogledam." " avola moete!" izjavi glavni inspektor policije Kenta, o igledno dovoljno dobro upu en u poslovanje privatnih aerodroma. Sumnjao je da bi Sajmon Edvards mogao i da slae za putnike u avionu kako bi zadrao muteriju kakva je Tibing na aerodromu Bigin Hil. "Sam u pogledati." Tibing odmahnu glavom. "Ne ete, inspektore. Ovo je privatno vlasnitvo i ako nemate nalog za pretres, dra ete se dalje od mog aviona. Nudim vam razumnu opciju. Gospodin Edvards moe da obavi pretragu." "Nema ni govora o tome." Tibingovo ponaanje postade ledeno. "Inspektore, plaim se da nemam vremena da se igram sa vama. Kasnim i odlazim. Ako vam je toliko bitno da me zaustavite, mora ete jednostavno da pucate." Rekavi to, Tibing i Remi zaobi oe glavnog inspektora i uputie se preko hangara ka parkiranoj limuzini. Da Vin ijev kod 297

Glavni inspektor Kenta ose ao je samo nenaklonost prema Liju Tibingu dok ga je ovaj, hramaju i, prkosno zaobilazio. Privilegovani ljudi uvek misle da su iznad zakona. E pa nisu. Glavni inspektor se okrenu i uperi pitolj u Tibingova le a. "Stanite! Puca u!" "Samo napred", re e Tibing ne zaustavljaju i se, niti se okrenuvi. "Moji advokati e pojesti vae testise za doru ak. A ukoliko se usudite da se popnete u moj avion bez naloga za pretres, isto e se desiti i vaoj jetri." Budu i da mu odmeravanje snaga nije bilo strano, glavni inspektor je ostao hladnokrvan. Tehni ki gledano, Tibing je bio u pravu i policija je zaista

morala imati nalog da bi se popela u njegov avion. Me utim, budu i da je let zapo et u Francuskoj i da je mo ni Bezu Fa dao ovla enje, glavni inspektor policije Kenta bio je siguran da je za njegovu karijeru probita nije da otkrije ta se to nalazi u Tibingovom avionu. "Zaustavite ih", naredi inspektor. "Pretrai u avion." Njegovi ljudi pritr ae, uperenih pitolja, i spre ie Tibinga i njegovog slugu da do u do limuzine. Tibing se tada okrete. "Inspektore, ovo vam je poslednje upozorenje. Ni ne pomiljajte da se popnete u taj avion. Zaali ete zbog toga." Ignoriu i pretnju, glavni inspektor vrsto zgrabi pitolj i odlu no se pope uz stepenice aviona. Stigavi na vrh, zaustavi se i proviri unutra. Trenutak kasnije, uao je u kabinu. ta, do avola?... Osim prestraenog pilota u pilotskoj kabini, letelica je bila prazna. Brzo pretrauju i kupatilo, stolice, odeljak za prtljag, inspektor nije pronaao ni traga nekim ilegalnim putnicima. ta je, kog avola, Bezu Fa mislio? inilo se da je Li Tibing govorio istinu. Glavni inspektor policije Kenta stajao je sam u naputenoj kabini i teko gutao. Sranje. Lice mu je buknulo, zakora io je natrag na stepenice, i pogledao preko hangara u Lija Tibinga i njegovog slugu koje su sada drali na nianu pored limuzine. "Pustite ih da idu", naredi inspektor. "Dobili smo pogrenu dojavu." Tibingove o i prete i su ga gledale ak i preko hangara. "O ekujte poziv od mojih advokata. I da se zna za ubudu e - francuskoj policiji se ne moe verovati." Nakon to je to rekao, sluga mu otvori vrata zadnjeg dela duga ke limuzine. Pomogavsi svom ubogaljenom gospodaru da se smesti na sedite, sluga obi e kola, sede za volan i upali motor. Policajci se razmaknue dok je jaguar jure i naputao hangar. Den Braun 298

"Dobro odigrano, dobri moj", zvonko re e Tibing sa zadnjeg sedita dok je limuzina ubrzavala udaljavaju i se od aerodroma. Potom pogleda ka slabo osvetljenim prednjim delovima prostrane unutranjosti kola. "Je li svima udobno?" Langdon slabano klimnu glavom. On i Sofi su jo uvek bili sklup ani na podu pored vezanog albino monaha zapuenih usta. Pre toga, kad je hoker uklizio u prazni hangar, avion se zaustavio na pola

svog okretanja i Remi je spustio stepenice. Budu i da se policija brzo pribliavala, Langdon i Sofi su odvukli monaha do zemlje i sklonili se van pogleda iza limuzine. Potom su se motori aviona ponovo uklju ili, avion se okrenuo i zavrio svoj polukrug ba kada su policijska kola stizala u hangar. Dok je limuzina jurila ka Kentu, Langdon i Sofi se uspentrae do zadnjeg dela, ostavljaju i vezanog monaha na podu. Smestie se na duga kom seditu naspram Tibinga. Britanac im se nestano nasmei i otvori pregradu sa barom. "Mogu li vas ponuditi ne im za pi e? Grickalicama? ipsom? Kotunjavim vo em? Mineralnom vodom?" Sofi i Langdon odmahnue glavama. Tibing se naceri i zatvori bar. "Pa dakle, to se ti e tog groba viteza..." POGLAVLJE 82 "Ulica Flit?" upita Langdon, gledaju i u Tibinga u zadnjem delu limuzine. Postoji podzemna grobnica u ulici Flit? Sve do sada, Li je aljivo izbegavao pitanja o tome gde misli da bi mogli prona i "grobnicu viteza", koja e, sude i po stihovima, dati ifru za otvaranje manjeg kripteksa. Tibing se naceri i okrete ka Sofi. "Gospo ice Nevo, dajte harvardskom de ku da jo jednom pogleda stihove, ho ete li?" Sofi posegnu u dep i izvu e crni kripteks umotan u jagnje u kou. Svi su se sloili da ostave kutiju od ruinog drveta i ve i kripteks u sefu aviona, a da sa sobom ponesu samo ono to im je potrebno crni kripteks koji je mnogo neprimetniji i laki za noenje. Sofi razmota par e koe i prui ga Langdonu. Iako je pro itao stihove nekoliko puta dok su bili u avionu, Langdon nije mogao da otkrije nikakvu odre enu lokaciju. Sada, dok je ponovo itao, razmiljao je polako i paljivo, nadaju i se da e mu ritam pentametra jasnije otkriti zna enje stihova sada kada su na tlu. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Plodove njegovog rada Sveti gnev je snaao. Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu. Ona govori o rui astom mesu i osemenjenoj materici. Jezik je bio dovoljno jednostavan. U Londonu je bio sahranjen vitez. Vitez koji je radio na ne emu to je razljutilo Crkvu. Vitez na ijem grobu nije bilo sfere koja bi trebalo da bude tamo. Poslednja aluzija u pesmi - rui asto telo i osemenjena materica jasna je aluzija na Mariju Magdalenu, Ruu koja je nosila Isusovo seme. Uprkos prividnoj jasno i stihova, Langdon jo uvek nije imao predstavu o tome ko je taj vitez niti gde je sahranjen. tavie, kada jednom budu otkrili grob, izgledalo je da treba na i neto to nije tamo. Sfera koja bi trebalo da

je na njegovom grobu? "Nema nikakvu ideju?" Tibing zacokta u znak razo arenja, iako je Langdon znao da kraljevski istori ar uiva to je korak ispred njega. "Gospo ice Nevo?" Ona odmahnu glavom. "Sta biste vas dvoje bez mene?" re e Tibing. "Pa dobro, prove u vas kroz ovo. Zaista je veoma jednostavno. Prvi stih je reenje. Ho ete li ga, molim vas, pro itati?" 300 Den Braun

Langdon pro ita naglas. "U Londonu lei vitez koga je papa pokopao." "Upravo tako. Vitez koga je papa pokopao." Posmatrao je Langdona. "ta vam to govori?" Langdon slegnu ramenima. "Vitez koga je papa sahranio?" Tibing se naglas nasmeja. "Oh, to je ba velikoduno. Uvek optimista, Roberte. Pogledaj drugi stih. Taj vitez je o igledno uradio neto to je izazvalo Sveti gnev Crkve. Razmisli ponovo. Uzmi u obzir odnos izme u Crkve i vitezova templara. Vitez koga je papa pokopao?" "Vitez koga je papa ubio?" upita Sofi. Tibing se nasmei i potapa je po kolenu. "Vrlo dobro, draga moja. Vitez koga je papa sahranio. Ili ubio." Langdon pomisli na zloglasno okupljanje templara 1307. godine - nesre ni petak trinaesti - kada je papa Kliment ubio i sahranio stotine vitezova templara. "Ali mora da postoje bezbrojni grobovi 'vitezova koje su ubile pape'." "Aha, ne ba!" re e Tibing. "Mnogi od njih su spaljeni na loma i i ba eni bez posmrtnog obreda u reku Tibar. Ali ova se pesma odnosi na grob. Grob u Londonu. A postoji veoma malo vitezova koji su sahranjeni u Londonu." On zastade, posmatraju i Langdona kao da eka da zora svane. Naposletku prasnu. "Roberte, za boga miloga! Crkva koju je u Londonu podigla militantna grana Priorata - sami vitezovi templari!" "Crkva hrama?" Langdon zapanjeno uzdahnu. "Ima grobnicu?" "Deset najstranijih grobova koje e ikada videti." Langdon zapravo nikada nije posetio Crkvu hrama, iako je naiao na nju mnogo puta tokom svog prou avanja Priorata. Nekada sredite svih aktivnosti templara i Priorata u Ujedinjenom kraljevstvu, Crkva hrama je bila tako nazvana u ast Solomonovog hrama, od kojeg poti e i sam naziv vitezova templara, kao i spisi Sangreala koji su im dali sav uticaj koji su u Rimu imali. Nizale su se pri e o tome da vitezovi izvode udne, tajanstvene rituale u neobi nom svetilitu Crkve hrama. "Crkva hrama se nalazi u ulici Flit?" "Zapravo, nalazi se ba pored nje, u Iner Templ Lejnu." U o ima mu je

igrao vragolast sjaj. "Zeleo sam da vidim kako se jo malo znojite pre nego to vam odam reenje." "Hvala." "Niko od vas nikada nije bio tamo?" Sofi i Langdon odmahnue glavama. "Ne udi me to", re e Tibing. "Crkva je sada skrivena iza mnogo viih zgrada. Malo ljudi zapravo i zna da se tamo nalazi. Jezivo staro mesto. Arhitektura je paganska do sri." Sofi je bila iznena ena. "Paganska?" "Panteonski paganska!" uzviknu Tibing. "Crkva je okrugla. Templari su zanemarili tradicionalnu hri ansku osnovu krsta i izgradili savreno krunu crkvu u ast Sunca." Obrve su mu vragolasto poigravale. "Ne bas suptilan Da Vin ijev kod 301

pozdrav momcima iz Rima. Mogli su jednostavno i da vaskrsnu Stounhend usred centra Londona." Sofi je posmatrala Tibinga. "Sta je sa ostatkom pesme?" Tibingovo veselo ponaanje i eznu. "Nisam siguran. Zbunjuju e je. Mora emo da pregledamo svaki od deset grobova i to paljivo. Ako budemo imali sre e, na jednom od njih e upadljivo nedostajati sfera." Langdon shvati koliko su zapravo bili blizu. Ukoliko sfera koja nedostaje otkrije ifru, mo i e da otvore drugi kripteks. Bilo mu je teko i da zamisli ta bi mogli da na u u njemu. Langdon ponovo pro ita pesmu. Bila je poput neke vrste primitivne zagonetke u ukrtenim recima. Re od pet slova koja govori o Gralu? U avionu su ve bili pokuali sa svim o iglednim lozinkama - GRAIL, GRAAL, GREAL, VENUS, MARIA, JESUS, ARAH - ali cilindar nije poputao. Suvie o igledno. Izgleda da je postojala neka druga re od pet slova koja se odnosila na oplo enu matericu Rue. injenica daje ta re promakla ak i stru njaku kakav je bio Li Tibing, za Langdona je zna ila da se ne radi o obi nom pozivanju na Gral. "Gospodine Li?" pozva ga Remi preko ramena. Posmatrao ih je u retrovizoru kroz sputenu pregradu izme u voza kog i putni kog dela. "Rekli ste da je ulica Flit blizu Blekfrajars mosta?" "Da, idi kejom Viktorija." "Izvinjavam se. Nisam siguran gde se to nalazi. Obi no idemo samo do bolnice." Tibing pogleda Sofi i Langdona, prevrnu o ima i zagun a. "Kunem se, ponekad kao da sam bebisiterka. Samo trenutak, moli u. Posluite se pi em i ukusnim grickalicama." Ostavi ih, nespretno se kre u i ka sputenoj pregradi kako bi razgovarao sa Remijem.

Sofi se sada okrete ka Langdonu i tiho progovori. "Roberte, niko ne zna da smo ti i ja u Engleskoj." Langdon shvati da je bila u pravu. Policija Kenta e re i Fau da je avion prazan i Fa e morati da pretpostavi da su jo uvek u Francuskoj. Nevidljivi smo. Lijev mali poduhvat im je upravo obezbedio mnogo vremena. "Fa ne e tako lako odustati", re e Sofi. "Suvie se angaovao na ovom hapenju." Langdon se trudio da ne misli o Fau. Sofi je obe ala da e u initi sve to je u njenoj mo i da oslobodi Langdona odgovornosti kada sve pro e, ali Langdon je po injao da se plai da to moda ne e imati nikakvog uticaja. Fa bi veoma lako mogao biti deo ove zavere. Iako Langdon nije mogao da zamisli Sudsku policiju upetljanu u potragu za Svetim gralom, suvie je bilo slu ajnosti te no i da bi se odbacila mogu nost da je Fa potencijalni sau esnik. Fa je religiozan, i odlu io je da meni pripie ta ubistva. A ipak, Sofi je tvrdila daje Fa moda samo preterano eljan da nekoga uhapsi. Naposlet302 Den Braun

ku, dokazi protiv Langdona nisu bili zanemarljivi. Pored toga to je njegovo ime napisano na podu Luvra i u Sonijerovom registru sastanaka, sada se inilo i da je Langdon lagao o svom rukopisu i potom pobegao. Na Sofin predlog. "Roberte, ao mi je to si toliko duboko umean u sve ovo", re e Sofi, stavljaju i mu ruku na koleno. "Ali drago mi je to si ovde." Njen komentar je zvu ao vie pragmati no nego romanti no, pa ipak Langdon oseti neo ekivanu iskricu privla nosti izme u njih dvoje. Umorno joj se osmehnu. "Mnogo sam zabavniji kada sam ispavan." Sofi je nekoliko sekundi utala. "Deda je traio od mene da ti verujem. Drago mi je to sam ga barem jednom posluala." "Tvoj deda me ak nije ni poznavao." "Ipak, ne mogu a da ne mislim da si u inio sve to bi on eleo. Pomogao si mi da prona em klju ni kamen, objasnio Sangreal, ispri ao mi o ritualu u podrumu." Zastade. "Nekako se ose am bliom dedi no as nego svih proteklih godina. Znam da bi bio sre an zbog toga." U daljini, obrisi Londona po ee da se pomaljaju kroz tihu jutarnju kiu. Horizont kojim je nekada dominirao Big Ben i Tauer Brid, sada se klanjao Milenijumskom oku - kolosalnom, hipermodernom to ku koji se podizao sto pedeset metara u visinu i sa kojeg se pruao pogled na grad od kojeg je zastajao dah. Langdon je jednom pokuao da se ukrca na njega, ali su ga 'kapsule za posmatranje' podse ale na sarkofage. Opredelio se da ostane vrsto nogama na zemlji i uiva u pogledu sa prostranih obala Temze.

Langdon oseti stiskanje kolena koje ga prizva natrag, i vide da Sofine zelene o i po ivaju na njemu. Shvati da mu je neto govorila. "Sta ti misli da bi trebalo da radimo sa spisima Sangreala ako ih ikada prona emo?" proaputala je. "Sta ja mislim nije bitno", re e Langdon. "Tvoj deda je kripteks dao tebi, i ti treba sa njim da radi ono to ti tvoji instinkti kau da bi on eleo da se uradi." "Pitam te za miljenje. O igledno je da si u svom rukopisu napisao neto zbog ega je deda verovao u tvoj sud. Zakazao je privatni sastanak sa tobom. To se retko deavalo." "Moda je eleo da mi kae da sam sve pogreno shvatio." "Zato bi mi rekao da prona em tebe, sem ako su mu se dopadale tvoje ideje? Jesi li u svom rukopisu zastupao ideju da spisi Sangreala treba da budu objavljeni ili da ostanu sa uvani u tajnosti?" "Ni jedno ni drugo. Nisam se opredelio ni za ta od toga. Rukopis se bavi simbologijom enskog boanstva pra enjem ikonografije boginje kroz istoriju. Sasvim sigurno nisam raspravljao o tome gde je Gral skriven niti da li ga treba otkriti." Da Vin ijev kod 303

"Ipak pie knjigu o tome, tako da o igledno veruje da tu informaciju treba podeliti sa drugima." "Postoji ogromna razlika izme u hipoteti kog razmatranja alternativne istorije Hrista, i..." Zastao je. "I ega?" "I otkrivanja hiljada drevnih dokumenata koji bi predstavljali nau ne dokaze da je Novi zavet lano svedo anstvo." "Ali ti si mi rekao da je Novi zavet zasnovan na izmiljotinama." Langdon se nasmei. "Sofi, svaka je vera na svetu zasnovana na izmiljotinama. To je definicija vere - prihvatanje onoga za ta mislimo da je istina, ali to ne moemo dokazati. Svaka religija opisuje boga kroz metafore, alegorije i preterivanja, od ranih Egip ana do savremenih nedeljnih kola. Metafore su na in da pomognemo naem umu da shvati neshvatljivo. Problemi se javljaju kada po nemo bukvalno da verujemo u sopstvene metafore." "Dakle ti si za to da spisi Sangreala ostanu zauvek zakopani?" "Ja sam istori ar. Protivim se unitavanju dokumenata, i voleo bih da vidim da istori ari religije imaju vie informacija na osnovu kojih bi razmatrali izuzetan ivot Isusa Hrista." "Iznosi argumente za obe strane mog pitanja." "Zar? Biblija predstavlja osnovni pokazatelj pravog puta za milione

ljudi na planeti, kao to i Kuran, Tora ili Pali kanon nude put ljudima drugih religija. Ako bismo ti ili ja mogli iskopati dokumentaciju koja bi se suprotstavljala svetim pri ama islamskog verovanja, judaizma, budisti kog verovanja, paganskog verovanja, da li bi to trebalo da uradimo? Da li bi trebalo da mahnemo zastavom i kaemo budistima da imamo dokaze da Buda nije potekao od lotosovog cveta? Ili da Isus nije doslovno bezgreno za et? Oni koji zaista razumeju svoju veru razumeju i da su te pri e metafori ne." Sofi nije bila ube ena. "Moji prijatelji hri ani veruju da je Hrist doslovno hodao po vodi, bukvalno pretvarao vodu u vino i da je bio za et bukvalno bezgreno." "Upravo to ti i govorim", re e Langdon. "Religijska alegorija je postala deo tkanja realnosti. I ivot u toj realnosti pomae milionima ljudi da se nose sa ivotom i da budu bolji ljudi." "Ali onda ispada da je realnost lana." Langdon se zacereka. "Nije nita vie lana nego realnost matemati arke kriptografkinje koja veruje u imaginarni broj 'f' zato to joj on pomae da rastuma i ifre." Sofi se namrti. "To nije fer." Pro e trenutak. "ta si me ono pitala?" "Ne se am se." On se nasmeja. "Deluje svaki put." POGLAVLJE 83 Langdonov ru ni sat sa Mikijem Mausom pokazivao je gotovo pola osam kada je izaao iz jaguara u Iner Templ Lejnu zajedno sa Sofi i Tibingom. Trojka je krivudala kroz lavirint zgrada do malog dvorita ispred Crkve hrama. Grubo klesani kamen svetlucao je na kii, a grlice su gugutale u arhitekturi iznad njih. Londonska stara Crkva hrama izgra ena je u potpunosti od kanskog kamena. Upe atljiva, kruna gra evina sa zastrauju om fasadom, centralnim tornjem i crkvenim brodom izbo enim na jednoj strani, crkva je vie li ila na vojno utvr enje nego na svetilite. Osvetena 10. februara 1185. godine od strane Herakla, patrijarha jerusalimskog, Crkva hrama je preivela osam vekova politi kih prevrata, Veliki poar u Londonu i Prvi svetski rat, da bi je tek bombe Luftvaffe teko otetile 1940. godine. Nakon rata, povra ena joj je originalna, gola veli anstvenost. Jednostavnost kruga, pomisli Langdon, dive i se gra evini po prvi put. Arhitektura je bila gruba i jednostavna, i vie je podse ala na neugla eni rimski Castel Sant'Angelo nego na prefinjeni Panteon. Kockasti dodatak koji je trcao sa desne strane vre ao je oko, iako nije bacao u zasenak origi-

nalni paganski oblik prvobitne strukture. "Rano je i subota je", re e Tibing, epaju i ka ulazu, "pa pretpostavljam da ne emo morati da se brinemo za slubu." U crkvu se ulazilo kroz uvu enu kamenu niu unutar koje su se nalazila velika drvena vrata. Sa leve strane vrata, kao da joj tu uopte nije mesto, visila je velika oglasna tabla prekrivena rasporedima koncerata i objavama crkvenih sluenja. Tibing se namrti dok je itao oglasnu tablu. "Ne otvaraju za posetioce jo dva sata." Pri e vratima i proba da ih otvori. Vrata nisu poputala. Prislanjaju i uho na drvo, oslukivao je. Trenutak kasnije se odma e, a lice mu poprimi prepreden izraz dok je pokazivao na oglasnu tablu. "Roberte, pogledaj raspored sluenja, ho e? Ko slui ove nedelje?" Unutar crkve, ministrant je gotovo zavrio usisavanje dela za pri est kada za u kucanje na vratima svetilita. Ignorisao ga je. Otac Harvi Nouls je imao sopstveni klju i nije trebao da stigne jo par sati. Verovatno je to neki radoznali turista ili prosjak. Ministrant nastavi usisavanje, ali kucanje nije prestaja Da Vin ijev kod 305

lo. Zar ne umete da itate? Natpis na vratima je jasno govorio da se crkva subotom ne otvara do pola deset. Ministrant nastavi da se dri svojih dunosti. Iznenada, kucanje se pretvori u snano lupanje, kao da neko udara po vratima metalnom ipkom. Mladi isklju i usisiva i ljutito odmarira do vrata. Otklju avaju i ih iznutra, irom ih otvori. Troje ljudi je stajalo na vratima. Turisti, progun ao je. "Otvaramo u pola deset." Krupni ovek, o igledno predvodnik, kro i napred na metalnim takama. "Ja sam ser Li Tibing", re e on visokoparnim saksonskim akcentom. "Kao to vam je bez sumnje poznato, pratim gospodina Kristofera Rena etvrtog i njegovu suprugu." U e unutra, pokazuju i na privla an par iza njega. ena je imala blagi izraz lica i gustu kosu boje mahagonija. ovek je bio visok, tamnokos i izgledao je neodre eno poznato. Ministrant nije imao pojma kako da odgovori. Ser Kristofer Ren bio je najpoznatiji dobro initelj Crkve hrama. Omogu io je njenu kompletnu restauraciju nakon tete koju je uzrokovao Veliki poar. Tako e je bio mrtav jo od osamnaestog veka. "Um... ast mi je da sam vas upoznao." ovek na takama se namrti. "Dobro je to se ne bavi prodajom, mladi u, nisi nimalo ubedljiv. Gde je otac Nouls?" "Subota je. Treba da stigne tek kasnije." Mrtenje oveka na takama se poja a. "Eto ti zahvalnosti. Uveravao nas je da e biti ovde, ali ini se da emo morati bez njega. Ne e dugo trajati." Ministrant je i dalje stajao na ulazu u crkvu. "Izvinjavam se, ta to ne e

trajati dugo?" Posetio ev pogled sada postade otriji i on se nagnu napred, ap u i, kao da eli da sve prisutne potedi neprijatnosti. "Mladi u, o igledno ste novi ovde. Svake godine potomci ser Kristofera Rena donose prstohvat njegovog pepela kako bi ga rasuli po svetilitu Crkve hrama. To je deo njegovog testamenta. Nikoga posebno ne veseli ovo putovanje, ali ta moemo?" Ministrant je bio tu nekoliko godina ali nikada ne bee uo za ovaj obiaj. "Bilo bi bolje da sa ekate do pola deset. Crkva jo uvek nije otvorena, i nisam zavrio usisavanje." ovek na takama ljutito ga je gledao. "Mladi u, jedini razlog to je bilo ta ostalo od ove zgrade da bi ti sada mogao da je usisava jeste gospodin u depu ove ene." "Molim?" "Gospo o Ren", re e ovek na takama, "da li biste bili tako ljubazni da pokaete ovom drskom mladi u posudu sa pepelom?" ena je za trenutak oklevala i potom, kao da se budi iz sna, posegnu u dep svog dempera i izvu e mali cilindar omotan zatitnom tkaninom. "Dakle, vidite li?" brecnu se ovek na takama. "Sada, moete ili da potujete njegovu poslednju elju i pustite nas da raspemo njegov pepeo po svetilitu, ili u re i ocu Noulsu kako smo do ekani ovde." 306 Den Braun

Ministrant je oklevao, dobro znaju i koliko je otac Nouls potovao crkvenu tradiciju... i, to je vanije, dobro znaju i njegovu preku narav kada bi se ugrozio dobar glas ove crkve. Moda je otac Nouls jednostavno zaboravio da lanovi porodice dolaze. U tom slu aju, mnogo je ve i rizik bio da ih odbije nego da ih pusti unutra. Na kraju krajeva, rekli su da im treba samo minut. Kakva teta od toga ? Kada se ministrant povu e u stranu da propusti troje ljudi, mogao se zakleti da su gospodin Ren i njegova supruga jednako zbunjeni svim ovim kao i on. Nesiguran, mladi nastavi svoj posao, posmatraju i ih kraji kom oka. Langdon je morao da se nasmei dok je trojka zalazila dublje u unutranjost crkve. "Li", proaputa on, "lae suvie dobro." Tibingove o i su se caklile. "Oksfordska dramska sekcija. Jo uvek priaju o mom Juliju Cezaru. Siguran sam da niko nije predanije odigrao prvu scenu tre eg ina." Langdon ga pogleda. "Mislio sam da je Julije Cezar u toj sceni mrtav." Tibing se samozadovoljno osmehnu. "Da, ali moja toga se raskrilila dok sam padao i morao sam da leim na sceni pola sata sa visuljkom napolju. Ipak, nisam ni trepnuo. Bio sam sjajan, kad vam kaem." Langdon ustuknu. ao mi je to sam to propustio.

Dok se grupa kretala kroz pravougaoni dozidani deo crkve ka lu nom prolazu koji je vodio u glavni deo, Langdona su iznenadile ogolelost i hladno a zidova. Iako je oltar nalikovao oltaru linearne hri anske kapele, bio je neukraen i hladan, bez ijednog tradicionalnog ukrasa. "Sumorno", proaputa on. Tibing se nasmeja. "Engleska crkva. Anglikanci svoju religiju piju nerazblaenu. Nema ni ega to bi ih odvratilo od njihove patnje." Sofi pokaza na iroki prolaz koji je vodio do krunog dela crkve. "Ovde je kao u tvr avi", proaputa. Langdon se slagao sa tim. ak i sa mesta na kojem je stajao, video je da zidovi izgledaju neobi no snano. "Vitezovi templari bili su ratnici", podseti ih Tibing, a zvuk njegovih aluminijumskih taka odzvanjao je u tom akusti nom prostoru. "Religiozno-vojni ko drutvo. Njihove crkve su bile njihova utvr enja i njihove banke." "Banke?" ponovi Sofi, upitno ga pogledavi. "Zaboga, da. Templari su izmislili koncept modernog bankarstva. Za evropsko plemstvo bilo je veoma opasno putovati sa zlatom, tako da su im templari omogu avali da pohrane zlato u najblioj templarskoj crkvi i potom ga podignu u bilo kojoj drugoj crkvi templara irom Evrope. Bili su im potrebni Da Vin ijev kod 307

samo odgovaraju i papiri." Namignu. "I mala provizija. Oni su bili prvi bankomati." Tibing pokaza ka vitrau, gde su se zraci sunca prelamali kroz prizor viteza obu enog u belo na konju rui aste boje. "Alanus Marsel", re e Tibing, "gospodar Hrama po etkom trinaestog veka. On i njegovi naslednici zauzimali su mesto Primas Baro Angiae u Parlamentu." Langdon je bio iznena en. "Mesto Prvog barona kraljevstva?" Tibing klimnu. "Gospodar Hrama je, tvrde neki, bio uticajniji i od samog kralja." Kad stigoe do krune odaje, Tibing baci pogled preko ramena na ministranta, koji je u daljini i dalje usisavao. "Znate", proaputa Tibing Sofi, "pri a se da je Sveti gral jednom bio pohranjem u ovoj crkvi, preko no i, dok su ga templari premetali iz jednog skrovita u drugo. Zamislite samo etiri kov ega spisa Sangreala kako stoje ovde, zajedno sa sarkofagom Marije Magdalene! Jeim se i od same pomisli na to." Langdon se tako e najeio kada su kro ili u krunu odaju. Pogledom je prelazio preko zidova od bledog kamena, uklesanih gargojla, demona, udovita i izmu enih ljudskih lica, koja su sva zurila u unutranjost prostorije. Ispod crtea, jedna jedina kamena klupa prostirala se ukrug, itavim obimom prostorije. "Pozorite u krugu", proaputa Langdon. Tibing podie taku, pokazuju i ka udaljenom levom kraju prostorije,

zatim ka desnom kraju. Langdon ih je ve spazio. Deset kamenih vitezova. Pet na levoj strani. Pet na desnoj. Lee i na tlu, isklesane figure u prirodnoj veli ini po ivale su u spokojnim poloajima. Vitezovi su prikazani pod punim oklopom, sa titovima i ma evima, i grobovi su u Langdonu budili nelagodni ose aj da se neko uunjao i prelio vitezove gipsom dok su spavali. Sve su figure bile oronule, pa ipak je i dalje svaka od njih odisala jedinstveno u - imale su razli ite delove oklopa, specifi ne poloaje nogu i ruku, izraze lica i obeleja na titovima. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Langdon zadrhta kada kro i dublje u unutranjost krune odaje. ! Ovo je moralo biti mesto koje su traili. POGLAVLJE 84 U uli ici punoj sme a nedaleko od Crkve hrama, Remi Legaludek zaustavi jaguar iza niza kontejnera za industrijski otpad. Ugasivi motor, osmotri okolinu. Naputeno. Izaao je iz kola, otiao do stranjeg dela i uao u deo limuzine u kojem se nalazio monah. Osetivi Remijevo prisustvo, monah se povrati iz transa nalik molitvi. Crvenim o ima je gledao vie radoznalo nego uplaeno. itave no i Remi se divio sposobnosti vezanog oveka da ostane priseban i miran. Nakon to se isprva otimao u rend roveru, inilo se da je monah prihvatio stanje koje ga je snalo i prepustio se sudbini. Remi olabavi svoju leptir manu, otkop a visoku, utirkanu kragnu iljastih vrhova i po prvi put u poslednjih nekoliko godina oseti da zaista moe da die. Ode do bara u limuzini i nato i sebi au smirnof votke. Ispi je u jednom gutljaju i nasu jo jednu. Uskoro u biti slobodan ovek. Pretrauju i bar, Remi prona e obi an otvara za flae sa dodacima i izvu e otricu noa. No je obi no sluio za skidanje folije sa pampura luksuznih flaa vina, ali tog jutra je imao da poslui jednoj mnogo dramati nijoj svrsi. Remi se okrete prema Sajlasu, dre i no ija se otrica svetlucala. U crvenim o ima se sada nazirao strah. Remi se nasmei i krenu prema stranjem delu limuzine. Monah ustuknu, bore i se da olabavi spone kojima je bio vezan. "Budi miran", proaputa Remi, podiu i otricu. Sajlas nije mogao da veruje da mu je Bog okrenuo le a. ak je i bolno stezanje lepljive trake Sajlas pretvorio u duhovno iskuenje, ele i da ga pulsiranje mii a u koje nije dopirala krv podse a na patnje koje je trpeo Isus. itave no i se molim za oslobo enje. Sada, dok se no sputao ka njemu, Sajlas vrsto zatvori o i.

Bol poput udarca bi em ureza se u njegove lopatice. On uzviknu, ne mogavi da poveruje da e umreti tu, u zadnjem delu limuzine, nesposoban da se brani. Obavljao sam Boji zadatak. U itelj je rekao da e me zatititi. Sajlas je ose ao kako se bolna toplina iri njegovim le ima i ramenima. Mogao je da zamisli sopstvenu krv kako lipti preko mesa. Rezak bol sada mu se usecao u butine, i on oseti nalet onog poznatog ose aja dezorijentisanosti - odbrambenog mehanizma kojim se telo suprotstavljalo bolu. Dok je bolna vrelina sada razarala sve njegove mii e, Sajlas vr e zatvori o i, odlu an da poslednji prizor koji e videti u ivotu ne bude prizor Da Vin ijev kod 309

njegovog ubice. Umesto toga, prizva u se anje mladog biskupa Aringarosu, kako stoji ispred male crkve u paniji... crkve koju su on i Sajlas podigli sopstvenim rukama. Po etak mog ivota. Kao da mu je itavo telo gorelo. "Uzmi pi e", proaputa ovek u smokingu. Imao je francuski naglasak. "Pospei e ti cirkulaciju." Sajlas iznena eno razroga i o i. Nejasna prilika naginjala se nad njim, nude i mu au. Gomila ise ene lepljive trake leala je na podu, pored noa na kojem nije bilo tragova krvi. "Popij ovo", ponovi ovek. "Bol koji ose a je zbog krvi koja je potekla tvojim mii ima." Vatreno udaranje bila sada se pretvaralo u peckave ubode. Votka je imala odvratan ukus ali ju je zahvalno popio. Sudbina je te no i Sajlasu dodelila mnogo loe sre e, ali Bog je sve reio jednim udesnim obrtom. Bog me se nije odrekao. Sajlas je znao kako bi to nazvao biskup Aringarosa. Boansko uplitanje. "eleo sam da te oslobodim ranije", izvini se sluga, "ali nije bilo mogu e. S obzirom na to da je policija zauzela zamak Vilet, a potom aerodrom Bigin Hil. Ovo je prva prilika. Razume, zar ne, Sajlase?" Sajlas ustuknu, prestravljen. "Znate moje ime?" Sluga se nasmei. Sajlas se sada uspravi, trljaju i uko ene mii e. Bujica neverice, divljenja i zbunjenosti preplavila ga je. "Da li ste vi... U itelj?" Remi odmahnu glavom, nasmejavi se na takvu ideju. "Voleo bih da imam toliku mo . Ne, ja nisam U itelj. Poput tebe, ja mu sluim. Ali U itelj ima visoko miljenje o tebi. Ja sam Remi." Sajlas je bio zapanjen. "Ne razumem. Ako vi radite za U itelja, zato je Langdon doneo klju ni kamen kod vas?" "Nije ga doneo kod mene. Doneo ga je kod najpoznatijeg istori ara Grala

na svetu, ser Lija Tibinga." "Ali vi tamo ivite. anse za to..." Remi se nasmei, kao da ga uopte ne udi to je Langdon, naizgled sluajno, odabrao ba to uto ite. "Sve je to bilo krajnje predvidljivo. Robert Langdon je posedovao klju ni kamen, i trebala mu je pomo . Na koje bi logi nije mesto otiao nego u dom Lija Tibinga? To to ja sticajem okolnosti ivim tamo jeste razlog to mi se U itelj obratio." On zastade. "ta misli, kako to da U itelj zna toliko mnogo o Gralu?" Sada mu je sinulo, i bio je zapanjen. U itelj je pridobio slugu koji je imao pristup svim istraivanjima ser Lija Tibinga. Bio je to genijalan plan. "Mnogo toga treba da ti ispri am", re e Remi, daju i mu napunjeni hekler i koh. Potom isprui ruku kroz sputenu pregradu izme u voza kog i putni kog 310 Den Braun

dela limuzine i iz pretinca izvu e mali revolver veli ine dlana. "Me utim, pre toga, ti i ja moramo da obavimo jedan posao." Kapetan Fa je izlazio iz aviona na aerodromu Bigin Hil i sa nevericom sluao glavnog inspektora policije Kenta koji mu je prepri avao ta se dogodilo u Tibingovom hangaru. "Li no sam pretraio avion", naglaavao je inspektor, "i nikoga nije bilo u njemu." Potom s visoka izjavi: "I treba li da naglasim da u, ukoliko ser Li Tibing bude podneo tubu protiv mene..." "Jeste li ispitali pilota?" "Naravno da ne. On je Francuz, a naa nadlenost zahteva..." "Vodite me do aviona." Kada je stigao u hangar, Fau je trebalo svega ezdeset sekundi da otkrije mrlju krvi na plo niku blizu mesta na kojem je bila parkirana limuzina. Fa pri e avionu i bu no zalupa po njemu. "Ovde kapetan francuske Sudske policije. Otvorite vrata!" Prestravljeni pilot pokrenu vrata i spusti stepenice. Fa se pope. Tri minuta kasnije, uz pomo pitolja, dobio je puno priznanje, zajedno sa opisom zarobljenog albino monaha. Pored toga, saznao je da je pilot video kako Langdon i Sofi neto ostavljaju u Tibingovom sefu, nekakvu drvenu kutiju. Iako je pilot poricao da zna ta se nalazi u njoj, priznao je da je bila u centru Langdonove panje tokom leta do Londona. "Otvorite sef", naredi Fa. Pilot je bio prestraen. "Ne znam kombinaciju!" "teta. A lepo bih vam omogu io da zadrite vau pilotsku dozvolu." Pilot je krio ruke. "Poznajem neke ljude koji rade na odravanju ovde. Moda bi mogli da ga otvore pomo u builice?"

"Imate pola sata." Pilot se baci na radio. Fa ode do zadnjeg dela aviona i nato i sebi pi e. Bilo je rano, a jo uvek nije spavao, tako da se ovo teko ra unalo kao pi e pre podneva. Smetaju i se u pliano sedite, on zatvori o i, pokuavaju i da doku i ta se tu deavalo. Mogla bi skupo da me kota ova greka policije Kenta. Bilo je izdato nare enje da se prona e crni jaguar. Faov telefon zazvoni i on poele da ima barem trenutak mira. "Allo?" "Na putu sam za London." Bio je to biskup Aringarosa. "Stiem za sat vremena." Fa se uspravi na seditu. "Mislio sam da idete u Pariz." "Veoma sam zabrinut. Promenio sam planove." Da Vin ijev kod 311

"Niste trebali." "Jeste li pronali Sajlasa?" "Ne. Oni koji su ga zarobili pobegli su policiji pre nego to sam ja sleteo." Aringarosin gnev je prosto odzvanjao. "Uveravali ste me da ete zaustaviti taj avion!" Fa utia svoj glas. "Biskupe, imaju i na umu situaciju u kojoj se nalazite, savetujem vam da ne iskuavate moje strpljenje danas. Prona i u Sajlasa i ostale to pre budem mogao. Gde ete sleteti?" "Samo trenutak." Aringarosa pokri slualicu i potom se vrati. "Pilot pokuava da dobije dozvolu za sletanje od Hitroa. Ja sam mu jedini putnik, ali nae skretanje sa putanje nije najavljeno." "Recite mu da leti na privredni aerodrom Bigin Hil u Kentu. Obezbediu mu dozvolu za sletanje. Ako ne budem ovde kad sletite, uredi u da vas sa ekaju kola." "Hvala vam." "Kao to sam naglasio u naem prvom razgovoru, biskupe, upamtite da niste jedini koji rizikuje da izgubi sve." POGLAVLJE 83 Traganje za sferom koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Svaki od isklesanih vitezova u Crkvi hrama leao je na le ima, glave poloene na pravougani kameni jastuk. Sofi se strese. Pominjanje sfere u stihovima vratilo je se anje na prizore one no i u dedinom podrumu. Hieros Gamos. Kugle. Sofi se pitala da li se isti ritual izvodio i u ovom svetilitu. Kruna prostorija kao da je bila posebno izgra ena za takve paganske obrede. Kamena

klupa okruivala je goli prostrani pod u sredini. Pozorite u krugu, tako ga je Robert nazvao. Zamiljala je kako ista prostorija izgleda no u, puna ljudi sa maskama, koji poju uz svetlost baklji, prisustvuju i 'svetom sjedinjenju' u sreditu prostorije. Potiskuju i taj prizor iz svesti, kora ala je zajedno sa Langdonom i Tibingom ka prvoj grupi vitezova. Uprkos tome to je Tibing insistirao na strpljivoj istrazi, Sofi je ila ispred njih, na brzinu obiavi svih pet vitezova na levoj strani. Pregledaju i prve grobove, Sofi uo i sli nosti i razlike izme u njih. Svaki vitez je leao na le ima, ali trojica su imala ispruene noge, dok su kod dvojice one bile prekrtene. inilo se da ova nepravilnost nema nikakve veze sa sferom koja nedostaje. Ispituju i njihovu ode u, Sofi primeti da su dva viteza nosila tunike preko oklopa, dok su ostala tri nosila ogrta e do lanaka. Ponovo, nimalo od pomo i. Sofi usmeri panju na jedinu preostalu o iglednu razliku - poloaj njihovih ruku. Dva viteza su drala ma eve, dva su se molila, a jedan je ruke poloio uz telo. Nakon to je dugo posmatrala njihove ruke, Sofi slegnu ramenima. Nigde nije videla ni nagovetaj upadljivo odsutne sfere. Ose aju i teinu kripteksa u depu svog dempera, Sofi pogleda Langdona i Tibinga. Mukarci su se polako kretali. Bili su tek kod tre eg viteza. Izgledalo je da ni oni nisu imali sre e. Ne ele i da eka, Sofi se okrete od njih i po e ka drugoj grupi vitezova. Dok je prelazila preko praznog sredita odaje, u sebi je ponavljala stihove koje je pro itala toliko puta da su sada odzvanjali u njenom se anju. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Plodove njegovog rada Sveti gnev je snaao. Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu. Ona govori o rui astom mesu i osemenjenoj materici. Da Vin ijev kod 313

Kada stie do druge grupe vitezova, Sofi otkri da je sli na prvoj. Svi su leali u donekle razli itim poloajima, nose i oklope i ma eve. Odnosno, svi izuzev desetog, poslednjeg, viteza. urno mu prilaze i, Sofi je zurila u njega. Nije bilo jastuka. Nije bilo oklopa. Nije bilo tunike. Nije bilo ma a. "Roberte? Li?" pozvala ih je, a glas joj je odzvanjao po prostoriji. "Ovde neto nedostaje." Obojica podigoe poglede i smesta krenue ka njoj. "Sfera?" uzbu eno re e Tibing. take su mu odzvanjale u brzom stakatu dok je urio preko prostorije. "Nedostaje li sfera?" "Ne ba", re e Sofi, mrte i se na deseti grob. " ini se da nam nedostaje

itav vitez." Kada stigoe do nje, obojica se zbunjeno zagledae u deseti grob. Umesto viteza koji lei na otvorenom, videli su grob nalik zatvorenom kamenom sanduku. Sanduk je bio trapezoidnog oblika, suavao se ka dnu a irio ka vrhu, sa poklopcem u obliku krova. "Zato se ovaj vitez ne vidi?" pitao je Langdon. "Fascinantno", re e Tibing, glade i bradu. "Zaboravio sam na ovu nepravilnost. Godinama nisam bio ovde." "Ovaj kov eg", re e Sofi, "izgleda kao da ga je isklesao isti majstor i to u isto vreme kao i ostalih devet grobova. Zato je onda ovaj vitez u kov egu a ne napolju?" Tibing odmahnu glavom. "To je jedna od misterija ove crkve. Koliko ja znam, niko je do sada nije reio." "Izvinite?" pozva ih ministrant, dolaze i do njih uznemirenog izraza lica. "Oprostite ako zvu im nekulturno, ali rekli ste da elite da prospete pepeo, a izgleda kao da razgledate." Tibing se namrti na mladi a i okrete se ka Langdonu. "Gospodine Ren, o igledno je da vam dobro instvo vae porodice vie ne dozvoljava da ostanete kao ranije, tako da bi moda bilo bolje da izvadimo pepeo i obavimo to." Tibing se okrete ka Sofi. "Gospo o Ren?" Sofi prihvati igru i iz depa izvu e kripteks omotan konim svitkom. "E pa sada", Tibing se brecnu na mladi a, "da li biste nas ostavili nasamo?" Ministrant se ne pomeri. Izbliza je posmatrao Langdona. "Vi ste mi poznati." Tibing prasnu. "Moda zato to gospodin Ren dolazi ovamo svake godine!" Ili moda zato, plaila se sada Sofi, to je video Langdona na televizijskom prenosu iz Vatikana prole godine. "Nikada nisam upoznao gospodina Rena", tvrdio je ministrant. "Greite", u tivo re e Langdon. "Mislim da smo se vi i ja sreli u prolazu prole godine. Otac Nouls nas nije zvani no upoznao, ali prepoznao sam vas 314 Den Braun

kada smo uli. Znam da smo se nametnuli, ali da li biste mi dali jo nekoliko minuta jer sam doputovao iz daleka kako bih razasuo pepeo medu ovim grobovima." Langdon je govorio sa ubedljivo u dostojnom samog Tibinga. Izraz lica ministranta sada postade jo nepoverljiviji. "Ovo nisu grobovi." "Molim?" re e Langdon. "Naravno da jesu", re e Tibing. "Sta to govorite?"

Ministrant odmahnu glavom. "U grobovima se nalaze tela. Ovo su oblija, kameni kipovi. Ispod njih se ne nalaze tela." "Ovo je grobnica!" uzviknu Tibing. "Samo ako sudite po zastarelim udbenicima istorije. Verovalo se da je ovo grobnica ali se za vreme renoviranja pedesetih godina otkrilo da nije." Ponovo se okrete ka Langdonu. "I pretpostavljam da bi gospodin Ren to trebalo da zna, s obzirom da je njegova porodica otkrila ovu injenicu." Nastade nelagodna tiina. Prekinuo ju je zvuk vrata koja su zalupila u dozidanom delu crkve. "Mora da je to otac Nouls", re e Tibing. "Da odete da vidite?" Ministrant nije bio siguran ta da radi, ali se ipak vrati u proirenje crkve, ostavljaju i Langdona, Sofi i Tibinga da se sumorno gledaju. "Li", proaputa Langdon. "Nema tela? O emu on to pri a?" Tibing je bio potpuno van sebe. "Ne znam. Uvek sam mislio... ovo mora da je mesto koje traimo. Ne verujem da on zna o emu pri a. Nema nikakvog smisla!" "Mogu li ponovo da vidim stihove?" upita Langdon. Sofi iz depa izvu e kripteks i paljivo ga predade Langdonu. Langdon odmota par e koe, dre i kripteks u ruci dok je prou avao stihove. "Da, ova pesma definitivno govori o grobu. Ne o kipovima." "Da li je mogu e da stihovi gree?" upita Tibing. "Da li je mogu e da je ak Sonijer na inio istu greku kao i mi?" Langdon razmisli o tome i odmahnu glavom. "Li, sam si rekao. Ovu su crkvu izgradili templari, vojni ogranak Priorata. Neto mi govori da bi Veliki majstor Priorata morao prili no dobro da zna da li su ovde sahranjeni vitezovi." Tibing je bio zapanjen. "Ali ovo mesto je savreno." Ponovo se okrenu ka vitezovima. "Mora da nam je neto promaklo!" Ulaze i u dozidani deo, ministrant se iznenadi kad vide da je potpuno prazan. "O e Nouls?" Znam da sam uo vrata, pomisli, kora aju i ka prednjem delu sve dok ne ugleda ulaz. Da Vin ijev kod 315

Mrav ovek u smokingu stajao je pored vrata, ekaju i se po glavi. Izgledalo je da se izgubio. Ministrant nervozno uzdahnu, shvataju i da je zaboravio da zaklju a vrata kada je posetioce pustio unutra. Sada je nekakav jadnik uetao unutra pravo sa ulice, krenuo ovek na ven anje, sude i po izgledu. "ao mi je", viknu on, prolaze i pored velikog stuba, "zatvoreno je." Iza sebe je za uo utanje tkanine. Pre nego to je stigao da se okrene, glava mu polete unatrag i snana ruka se spusti preko njegovih usta, priguuju i vrisak. Ruka je bila bela kao sneg i mirisala je na alkohol.

Vitki ovek u smokingu leerno izvu e veoma mali pitolj i uperi ga pravo u mladi evo elo. Ministrant oseti toplotu kako se razliva po njegovim preponama i shvati da se upikio od straha. "Dobro me sluaj", proaputa ovek u smokingu. "Tiho e iza i iz ove crkve i tr a e. Ne e se zaustavljati. Je li jasno?" Mladi klimnu najbolje to je mogao sa rukom preko usta. "Ako pozove policiju..." ovek u smokingu prisloni pitolj na njegovo elo. "Prona i u te." Slede e to mu je dolo do svesti bilo je kako tr i preko dvorita bez ikakve namere da se zaustavi sve dok ga noge ne izdaju. POGLAVLJE 86 Poput duha, Sajlas se tiho prikradao iza svoje mete. Sofi Nevo ga je osetila suvie kasno. Pre nego to je stigla da se okrene, Sajlas uperi pitolj u njenu ki mu i snano je obgrli sa le a, privla e i je uz svoje ogromno telo. Viknula je od iznena enja. Tibing i Langdon se okrenue, zapanjeni i preplaeni. "ta?..." Tibing se zagrcnu. "ta si uradio Remiju?!" "Jedino oko ega treba da se brinete jeste to", mirno re e Sajlas, "da odem odavde sa klju nim kamenom." Misija je, kako ju je Remi opisao, trebalo da bude jasna i jednostavna: U i u crkvu, uzmi klju ni kamen, i iza i napolje; bez ubijanja, bez borbe. vrsto dre i Sofi, Sajlas spusti ruku sa njenih grudi na njen struk, a potom je gurne u duboke depove na demperu, pretrauju i ih. Oseti blagi miris njene kose. "Gde je?" proaputao je. Klju ni kamen je ranije bio u depu njenog dempera. Gde je sada? "Ovde je", duboki Langdonov glas odjeknu sa drugog kraja prostorije. Sajlas se okrete i vide kako Langdon prua crni kripteks ispred sebe, njiu i ga napred-natrag poput matadora koji mami glupu ivotinju. "Spustite ga na pod", naredi Sajlas. "Neka Sofi i Li prvo iza u iz crkve", odgovori Langdon. "Vi i ja moemo ovo sami da reimo." Sajlas odgurnu Sofi i uperi pitolj u Langdona, kre u i se ka njemu. "Ni korak dalje", re e Langdon. "Ne dok oni ne iza u." "Niste u poziciji da postavljate uslove." "Ne bih se sloio." Langdon podie kripteks visoko iznad glave. "Bez oklevanja u ga tresnuti o pod i razbi u staklenu posudu unutra." Iako se Sajlas podrugljivo nasmeja na pretnju, oseti talas straha. Ovo nije o ekivao. Uperi pitolj u Langdonovu glavu i potrudi se da mu glas bude postojan kao ruka. "Nikada ne biste razbili klju ni kamen. elite da prona-

ete Gral koliko i ja." "Greite. Vi ga elite mnogo vie. Dokazali ste da ste spremni da ubijete zbog njega." Dvanaest metara odatle, vire i iz dozidanog dela crkve blizu lu nog prolaza, Remija Legaludeka uhvati panika. Manevar nije iao po planu, i sa mesta Da Vin ijev kod 317

na kojem je stajao videlo se da Sajlas ne zna ta dalje da radi. Po nare enju U itelja, Remi je zabranio Sajlasu da puca. "Pustite ih da odu", ponovo zatrai Langdon, dre i kripteks visoko iznad glave i zure i u Sajlasov pitolj. Monahove crvene o i se ispunie gnevom i nemo i, i Remi se uko i od straha pri pomisli da bi Sajlas mogao da puca u Langdona dok ovaj dri kripteks. Kripteks ne sme da padne! Kripteks je trebalo da bude Remijeva karta do slobode i bogatstva. Pre neto vie od godinu dana, bio je samo pedesetpetogodinji sluga u zamku Vilet, udovoljavao hirovima nepodnoljivog bogalja ser Lija Tibinga. A tada mu je iznet neverovatan predlog. Remijeva povezanost sa ser Lijem Tibingom - najboljim poznavaocem istorije Grala na svetu - imala je da mu donese sve o emu je ikada sanjao u ivotu. Od tada, svaki trenutak koji je proveo u zamku Vilet vodio ga je upravo dovde. Toliko sam blizu, rekao je sam sebi, zaviruju i u svetilite Crkve hrama i gledaju i u klju ni kamen u ruci Roberta Langdona. Ako ga Langdon ispusti, sve e biti izgubljeno. Da li sam spreman da se li no pojavim? U itelj je to izri ito zabranio. Remi je jedini koji zna U iteljev identitet. "Da li ste sigurni da elite da Sajlas izvri ovaj zadatak?" pitao je Remi U itelja pre manje od pola sata, nakon to je dobio nare enja da ukrade kljuni kamen. "I sam sam sposoban za to." U itelj je bio odlu an. "Sajlas nam je dobro posluio za etvoricu vrhovnika Priorata. On e povratiti klju ni kamen. Ti mora da ostane anoniman. Ako te ostali vide, mora emo da ih uklonimo, a ve je dovoljno ubistava. Krij svoje lice." Moje e se lice promeniti, pomisli Remi. Pomo u one sume koju si mi obe ao, posta u potpuno novi ovek. Operacija je mogla da izmeni ak i otiske prstiju, rekao mu je U itelj. Uskoro e biti slobodan -jo jedno neprepoznatljivo, lepo lice koje upija sun eve zrake na plai. "Razumem", rekao je Remi. "Pomaga u Sajlasu iz senke." "Me u nama, Remi", U itelj mu je rekao, "grob koji traimo nije u Crkvi hrama. Stoga se nemoj plaiti. Na pogrenom su mestu."

Remi je bio zapanjen. "A vi znate gde se nalazi grob?" "Naravno. Kasnije u ti re i. Za sada, mora da dela brzo. Ako se dosete gde je pravi grob i odu iz crkve pre nego to uzme kripteks, mogli bismo zauvek izgubiti Gral." Remi nije davao ni pet para za Gral. Jedino ga se ticalo to to je U itelj odbijao da ga isplati pre nego to prona u Gral. Remiju bi se zavrtelo u glavi svaki put kada bi posmislio na novac koji e uskoro imati. Tre ina od dvadeset miliona evra. Vie nego dovoljno da zauvek nestanem. Zamiljao 318 Den Braun

je gradi e na Azurnoj obali, gde je planirao da ivi do kraja ivota sun aju i se i putaju i druge da ga slue, za promenu. Ovog trenutka, me utim, u Crkvi hrama, uz Langdona koji je pretio da e razbiti klju ni kamen, Remijeva budu nost je bila ugroena. Nije mogao da podnese pomisao da je dospeo ovoliko blizu da bi sada sve izgubio, i stoga donese odluku da reaguje smelo. Pitolj koji je drao u ruci bila je malokalibarska meduza koja se lako sakrije, ali veoma ubojita na maloj udaljenosti. Istupivi iz senke, Remi u e u krunu odaju i uperi pitolj pravo u Tibingovu glavu. "Matori, dugo sam ekao da ovo uradim." Srce ser Lija Tibinga gotovo da je stalo kada ugleda Remija sa uperenim pitoljem. ta on to radi! Tibing prepozna sopstveni si uni meduza pitolj kojeg je drao, zaklju anog, u pretincu u kolima radi samozatite. "Remi?" promuca Tibing u oku. "ta se deava?" Langdon i Sofi izgledali su jednako okirano. Remi obi e Tibinga i zari mu pitolj u le a, ta no ispod srca. Tibing oseti kako mu se mii i gr e od straha. "Remi, ja ne..." "Pojednostavi u", brecnu se Remi, posmatraju i Langdona preko Tibingovog ramena. "Spustite klju ni kamen na pod, ili u povu i obara ." Istog trenutka, Langdon kao da se paralisao. "Klju ni kamen za vas nema nikakvu vrednost", promucao je. "Ne moete ga nikako otvoriti." "Uobraene budale", podsmehnu se Remi. "Zar niste primetili da sam vas no as sluao dok ste razgovarali o stihovima? Sve to sam uo, podelio sam sa ostalima. Sa ostalima koji znaju vie od vas. ak i ne traite na pravom mestu. Grob za kojim tragate se nalazi na sasvim drugoj lokaciji!" Tibing oseti kako ga obuzima panika. ta on to govori! "Zato vi elite Gral?" upita Langdon. "Da biste ga unitili? Pre Kraja dana?" Remi se obrati monahu. "Sajlase, uzmi klju ni kamen od gospodina Langdona."

Kada monah krenu ka njemu, Langdon koraknu unatrag, podiu i visoko klju ni kamen. Izgledalo je da je potpuno spreman da ga zavitla o pod. "Radije u ga razbiti", re e Langdon, "nego da ga vidim u pogrenim rukama." Tibinga preplavi talas uasa. Njegovo ivotno delo i ezavalo je pred njegovim o ima. Svi njegovi snovi samo to se nisu rasprili. "Roberte, ne!" uzviknu Tibing. "Nemoj! Dri Gral! Remi ne bi nikada pucao u mene. Znamo se deset..." Da Vin ijev kod 319

Remi nacilja u tavanicu i povu e obara . Za tako malo oruje pucanj je bio neverovatno glasan, odjekuju i poput grmljavine unutar kamene komore. Svi se ukipie. "Ne alim se", re e Remi. "Slede i ide u njegova le a. Predajte klju ni kamen Sajlasu." Langdon nevoljno prui kripteks. Sajlas koraknu ka njemu i uze ga, crvenih o iju uarenih od samozadovoljstva koje mu je pruala osveta. Spusti klju ni kamen u dep svoje mantije i odmaknu se, jo uvek dre i Langdona i Sofi na nianu. Tibing oseti kako se Remijeva ruka vrsto stee oko njegovog vrata kad sluga po e da se povla i ka izlazu, vuku i ga za sobom, pitolja jo uvek vrsto prislonjenog na njegova le a. "Pustite ga", zatrai Langdon. "Vodimo gospodina Tibinga da se malo provoza", re e Remi, jo uvek se povla e i. "Ako pozovete policiju, umre e. Ako se umeate na bilo koji na in, umre e. Jasno?" "Uzmite mene", re e Langdon, gue i se od napetosti trenutka. "Pustite Lija." Remi se nasmeja. "Ne slaem se. On i ja smo mnogo toga lepog proiveli zajedno. Pored toga, jo bi se mogao pokazati korisnim." Sajlas tako e po e da se povla i, dre i Langdona i Sofi na nianu dok je Remi odvla io Tibinga ije su se take vukle za njim. Sofi upita, mirnim glasom: "Za koga radite?" Pitanje natera Remija da se podrugljivo osmehne. "Iznenadili biste se, gospo ice Nevo." POGLAVLJE 81 Kamin u salonu zamka Vilet bio je hladan, ali Kole je ipak hodao napred-natrag ispred njega dok je itao izvetaje koji su faksom stigli iz Interpola. Tako neto uopte nije o ekivao. Andre Verne je, sude i prema zvani nim podacima, bio uzoran gra anin.

Nije imao dosije u policiji - nije imao ak ni kaznu za parkiranje. kolovan u privatnoj koli i na Sorboni, stekao je diplomu cum laude iz me unarodnih finansija. Interpol je tvrdio da se Verneovo ime pojavljivalo s vremena na vreme u novinama, ali uvek u pozitivnom svetlu. Kako su podaci govorili, u estvovao je u osmiljavanju sigurnosnih mera zbog kojih je Cirika depozitna banka prednja ila u hipermodernom svetu elektronske bezbednosti. Podaci sa njegove kreditne kartice su ga prikazivali kao ljubitelja knjiga o umetnosti, skupih vina i klasi ne muzike uglavnom Bramsa u kojoj je, kako je izgledalo, uivao na izuzetno modernom stereo sistemu koji je kupio pre nekoliko godina. Nita, uzdahnu Kole. Jedino upozorenje koje je stiglo iz Interpola te no i bili su otisci prstiju Tibingovog sluge. Glavni operativac ekipe kriminalisti ke tehnike itao je izvetaj udobno zavaljen u stolici na drugom kraju prostorije. Kole ga pogleda. "Ima li ne ega?" ovek slegnu ramenima. "Otisci pripadaju Remiju Legaludeku. Sitna riba. Nita ozbiljno. Izgleda da je bio izba en sa univerziteta zato to je prespojio ice kako bi besplatno telefonirao... traen zbog kra a i provala. Nije platio bolni ki ra un za hitnu traheotomiju." Podie pogled, kiko u i se. "Alergi an na kikiriki." Kole klimnu glavom, se aju i se policijske istrage u restoranu koji na svom meniju nije napomenuo da se u iliju nalazi ulje kikirikija. Muterija je umrla za stolom od anafilakti kog oka posle samo jednog zalogaja. "Legaludek verovatno ivi ovde kako ga ne bi uhapsili." Izgledalo je da to zabavlja operativca. "Njegova sre na no ." Kole uzdahnu. "U redu, bolje da prosledi ove informacije kapetanu Fau." Ovaj otide ba kad drugi agent ekipe kriminalisti ke tehnike ulete u prostoriju. "Poru nice! Otkrili smo neto u ambaru." Sude i po zabrinutom izrazu na njegovom licu, poru nik je mogao samo da naga a. "Le." "Ne, gospodine. Neto manje..." oklevao je, "o ekivano." Da Vin ijev kod 321

Trljaju i o i, Kole po e za agentom do ambara. Kad u oe u zaguljiv, pe inoliki prostor, agent pokaza ka sreditu prostorije, odakle su se drvene merdevine penjale visoko do krovnih greda, oslonjene o ivicu tavana za seno izdignutog visoko iznad tla. "Merdevine nisu ranije bile ovde", re e Kole. "Nisu, gospodine. Ja sam ih postavio. Tragali smo za otiscima pored rolsa kada sam ugledao merdevine kako lee na tlu. Pre ke na njima su bile istroene i blatnjave. Ove merdevine se redovno koriste. Visina tavana za seno

odgovarala je visini merdevina, pa sam ih podigao i popeo se da pogledam." Kole se zagleda prema tavanu. Neko se tamo penje redovno? Odozdo se inilo da je tavan prazna platforma, pa ipak njegov najve i deo nije se video. Stariji agent ekipe kriminalisti ke tehnike pojavi se na vrhu merdevina, gledaju i nanie. "Ovo definitivno treba da vidite, poru nice", re e on, mau i rukom u gumenoj rukavici i pokazuju i Koleu da se popne. Umorno klimnuvi, Kole pri e merdevinama i uhvati se za donje pre ke. Merdevine su bile stari model koji se suavao ka vrhu. Dok se penjao, noga mu umalo skliznu sa tanke pre ke. Ambar ispod njega se zavrte. Sada na oprezu, Kole nastavi, kona no stigavi do vrha. Agent iznad njega se nagnu, nude i mu ruku. Kole je zgrabi i trapavo se prebaci na platformu. "Ovamo", re e agent ekipe kriminalisti ke tehnike, pokazuju i ka udaljenom kraju besprekorno istog tavana. "Imamo samo jednu vrstu otisaka ovde gore. Uskoro emo ih identifikovati." Kole je kiljio pri slabom svetlu ka udaljenom zidu. Sta, zaboga? Smetena uz naspramni zid, gnezdila se sloena kompjuterska radna stanica dva ku ita, ravan monitor sa zvu nicima, niz hard diskova i multikanalska audio konzola koja je, kako se inilo, imala sopstveno napajanje. Zato bi zaboga iko radio ak ovde gore? Kole se priblii spravama. "Jeste li ispitali sistem?" "To je stanica za prislukivanje." Kole se okrete. "Prismotra?" Agent klimnu glavom. "Veoma napredna prismotra." Pokazao je na dugi montani sto pretrpan elektronskim delovima, priru nicima, alatkama, icama, lemilicama i raznim sofisticiranim komponentama. "Neko o igledno zna ta radi. Ve i deo ove opreme je na nivou opreme koju mi koristimo. Minijaturni mikrofoni, fotoelektri ne samonapajaju e elije, RAM ip visokog kapaciteta. Ima ak i neke od onih novih nano-drajva." Kole je bio impresioniran. "A ovo je itav ure aj", re e agent, pruaju i Koleu spravu ne mnogo ve u od depnog digitrona. Sa nje je visila ica duga ka tridesetak centimetara, na ijem kraju se nalazio tanki komad folije veli ine potanske marke. "Baza je sistem za snimanje zvuka sa hard diskom velikog kapaciteta, sa ba322 Den Braun

terijom koja se puni. Taj komad folije na kraju ice jeste kombinacija mikrofona i fotoelektri ne baterije." Koleu su ovakvi ure aji bili dobro poznati. Takvi mikrofoni nalik foliji, sa foto elijom, pre nekoliko godina su predstavljali udo tehnike. Hard disk koji slui za snimanje pri vrstio bi se iza lampe, na primer, a njegov mikrofon nalik foliji bi se uklopio u stalak lampe i prefarbao da se stopi sa podlo-

gom. Dokle god je mikrofon bio postavljen tako da prima nekoliko sati suneve svetlosti dnevno, foto elije su iznova punile sistem. Takvi ure aji su omogu avali neprekidno prislukivanje. "Metod prijema?" upita Kole. Agent pokaza na izolovanu icu koja se protezala iza kompjutera, uz zid, izlaze i kroz rupu na krovu ambara. "Jednostavni radio-talasi. Mala antena nalazi se na krovu." Kole je znao da se ovakvi ure aji za prislukivanje obi no postavljaju u kancelarijama i da se aktiviraju na glas kako bi utedeli prostor na hard disku. Tokom dana se snimaju razgovori dok se kompresovani audio fajlovi alju no u kako ne bi bili otkriveni. Nakon slanja, hard disk bi se automatski obrisao i bio spreman za istu proceduru narednog dana. Kole podie pogled ka polici na kojoj se nalazilo nekoliko stotina audio kaseta, obeleenih datumima i brojevima. Neko je bio veoma zauzet. Ponovo se okrenu ka agentu. "Imate li ikakvu predstavu o tome koga su prislukivali?" "Pa, poru nice", re e agent, prilaze i kompjuteru i pokre u i neki program. "To je naj udnije od svega..." POGLAVLJE 82 Langdon se ose ao potpuno iscrpljeno dok su on i Sofi preskakali preko rampe za ulazak na stanicu podzemne eleznice kod Crkve hrama i tr ali sve dublje u prljavi lavirint tunela i perona. Krivica ga je izjedala. Ja sam uvalio Lija u ovo, i sada je u ogromnoj opasnosti. To to je Remi bio umean, iako okantno, ipak je imalo smisla. Ko god da je tragao za Gralom, uklju io je nekoga iznutra. Okrenuli su se Tibingovom domu iz istog razloga kao i ja. Tokom itave istorije, oni koji su posedovali znanje o Gralu uvek su bili na meti i lopova i nau nika. injenica da su Tibinga sve vreme imali na oku trebalo je da smanji Langdonov ose aj krivice. Nije pomoglo. Moramo da prona emo Lija i da mu pomognemo. Odmah. Langdon je pratio Sofi do perona odakle je polazila kruna linija ka zapadu. Sofi pouri do govornice da pozove policiju, uprkos Remijevom upozorenju. Langdon sede na prljavu klupu, ophrvan kajanjem. "Najbolji na in da pomognemo Liju", govorila je Sofi dok je birala broj, "jeste da odmah obavestimo londonsku policiju. Veruj mi." Langdon se isprva nije sloio sa ovom idejom, ali kada su po eli da razmatraju ta im je dalje initi, Sofina ideja po ela je da dobija na smislu. Tibing je za sada bio bezbedan. ak i ako su Remi i ostali znali gde se nalazi grob viteza, jo uvek bi im mogla zatrebati Tibingova pomo da otkriju na ta sfera upu uje. Langdona je brinulo ta e se desiti nakon to prona u mapu koja vodi do Grala. Li e postati ogromna smetnja.

Ako je uopte imao anse da pomogne Liju, ili da ikada ponovo ugleda klju ni kamen, Langdon je morao prvi da stigne do groba viteza. Na alost, Remi je bio u velikoj prednosti. Sofi je imala zadatak da uspori Remija. Langdon da prona e pravi grob. Sofi e Remiju i Sajlasu natovariti na vrat londonsku policiju, to e ih primorati da se kriju. Jo bolje bi bilo da ih uhapse. Langdonov plan je bio manje izvestan - odvesti se podzemnom eleznicom do Kings koleda koji se nalazio u blizini, uven po svojoj elektronskoj bazi podataka iz oblasti teologije. Vrhunska istraiva ka alatka, uo je Langdon. Trenutni odgovori na svako pitanje iz oblasti religije. Pitao se ta e baza podataka mo i da im kae o 'vitezu koga je papa pokopao'. Ustade i po e nervozno da kora a, ele i da voz to pre stigne. 324 Den Braun

U govornici, Sofi kona no uspe da stupi u vezu sa londonskom policijom. "Stanica Snou Hil", re e slubenik na centrali. "Kome da prosledim va poziv?" "elim da prijavim otmicu." Sofi je umela da govori precizno i saeto. "Vae ime, molim?" Sofi zastade. "Agent Sofi Nevo iz francuske Sudske policije." Zvani nost je ostavila eljeni u inak. "Trenutak, gospo o. Samo da vas spojim sa detektivom." Dok je ekala, Sofi se pitala da li e policija uopte poverovati u njen opis Tibingovih otmi ara. ovek u smokingu. Ima li ita lake nego uhvatiti takvog osumnji enog? ak i ako se presvu e, Remi ostaje u drutvu albino monaha. Nemogu e ih je promaiti. tavie, imali su taoca i nisu mogli da se voze javnim prevozom. Pitala se koliko duga kih jaguara moe biti u Londonu. inilo se da je spajanje Sofi sa detektivom trajalo itavu ve nost. Hajde! ula je kako veza kr ka i zuji, kao da je prebacuju na drugi lokal. Prolo je petnaest sekundi. Kona no se javi muki glas. "Agente Nevo?" Zapanjena, Sofi je istog trenutka prepoznala taj osorni glas. "Agente Nevo", nastavi Bezu Fa, "Gde se do avola nalazite?" Sofi je bila bez teksta. Kapetan Fa je o igledno zahtevao od telefonske centrale londonske policije da ga obavesti ako ih Sofi pozove. "Sluajte", Fa re e, obra aju i joj se na francuskom, bez suvinih reci. "No as sam na inio uasnu pogreku. Robert Langdon nije kriv. Sve optube protiv njega su odba ene. Ipak, oboje ste u opasnosti. Morate da se vratite." Sofi je zinula od iznena enja. Nije imala pojma kako da odgovori. Fa nije ovek koji se tek tako izvinjava.

"Niste mi rekli", nastavi Fa, "da vam je ak Sonijer deda. Potpuno sam spreman da pre em preko vae no anje neposlunosti zbog emocionalnog stresa pod kojim mora da se nalazite. Me utim, vi i Langdon sada se obratite najblioj stanici policije u Londonu kako bi vam pruili uto ite." On zna da sam u Londonu? ta jo Fa zna? Sofi je u pozadini ula zvuke nalik buenju. Tako e je ula i neobi no krckanje veze. "Da li pokuavate da odredite odakle dolazi ovaj poziv, kapetane?" Faov glas je sada bio otar. "Vi i ja moramo da sara ujemo, agente Nevo. Oboje moemo mnogo da izgubimo. Ovo je na in da smanjimo tete. Napravio sam greku u prosu ivanju sino i ukoliko ta greka bude za posledicu imala smrt ameri kog profesora i kriptografa Sudske policije, moja karijera je okonana. Pokuavam da vas vratim na bezbedno ve poslednjih nekoliko sati." Topao vazduh se irio stanicom dok se voz pribliavao uz priguenu buku. Sofi je nameravala da se ukrca. Langdon isto. " ovek koga traite je Remi Legaludek", re e Sofi. "On je Tibingov sluga. Upravo je oteo Tibinga u Crkvi hrama i..." Da Vin ijev kod 325

"Agente Nevo!" zaurla Fa dok je voz tutnje i ulazio u stanicu. "O tome se ne raspravlja preko nezati ene linije. Vi i Langdon ete se odmah javiti policiji. Za svoje dobro! Ovo je direktno nare enje!" Sofi spusti slualicu i sa Langdonom jurnu ka vozu. Besprekorno ista kabina Tibingovog hokera sada je bila prekrivena metalnim opiljcima i mirisala na kompresovani vazduh i propan. Bezu Fa je sve ljude poslao napolje i sedeo sam sa svojim pi em i tekom drvenom kutijom koju je pronaao u Tibingovom sefu. Preao je prstom preko intarzije u obliku rue i podigao ukraeni poklopac. Unutra je pronaao kameni cilindar sa broj anicima na kojima su se nalazila slova. Pet broj anika bilo je nameteno da pokazuje re SOFIA. Fa je dugo zurio u tu re , a potom je podigao cilindar sa jastu eta na kojem je leao i paljivo pregledao svaki njegov centimetar. Zatim, povla e i polako krajeve cilindra, skinu jedan deo. Cilindar je bio prazan. Fa ga poloi natrag u kutiju i odsutno se zagleda kroz prozor mlaznjaka, u unutranjost hangara, razmiljaju i o svom kratkom razgovoru sa Sofi, kao i o informaciji koju je dobio od ekipe kriminalisti ke tehnike u zamku Vilet. Zvono telefona tre ga iz misli. Bila je to centrala Sudske policije. Slubenik se izvinjavao. Predsednik Cirike depozitne banke stalno je zvao, i iako mu je nekoliko puta bilo re eno da je kapetan poslovno u Londonu, zvao je ponovo i ponovo. Nimalo odu-

evljen, Fa re e slubeniku da mu prosledi poziv. "Gospodine Verne", re e Fa, pre nego to je ovaj stigao i da progovori, "ao mi je to vam se nisam ranije javio. Bio sam zauzet. Kao to sam obeao, ime vae banke nije se pojavilo u medijima. Dakle, ta vas sada ta no mu i?" Verne zabrinuto ispri a Fau kako su Langdon i Sofi izneli malu drvenu kutiju iz banke i potom ga primorali da im pomogne da pobegnu. "Potom, kada sam na radiju uo da su kriminalci", govorio je Verne, "zaustavio sam vozilo i zahtevao da mi vrate kutiju, ali su me oni napali i ukrali kamion." "Brinete se za drvenu kutiju", re e Fa, posmatraju i intarziju rue na kutiji i ponovo paljivo podiu i poklopac kako bi pogledao beli cilindar. "Moete li da mi kaete ta se nalazilo u kutiji?" "Sadrina je nebitna", odvrati Verne. "Brine me reputacija moje banke. Nikada nismo imali plja ku. Nikada. Ako ne budem uspeo da povratim imovinu u ime svog klijenta, to e nas unititi." "Rekli ste da su agent Nevo i Robert Langdon imali lozinku i klju . Zato kaete da su kutiju ukrali?" "Oni su ve eras ubili ljude. Kao i dedu Sofi Nevo. Do klju a i lozinke su o igledno doli na nepoten na in." Da Vin ijev kod 327

"Gospodine Verne, moji su ljudi proverili vae poreklo i vaa interesovanja. O ito je da ste izuzetno kulturan i prefinjen ovek. Pretpostavljam da ste tako e i astan ovek. Kao to sam i ja. S obzirom na to, dajem vam svoju re komandanta Sudske policije da se vaa kutija, kao i reputacija vae banke, nalaze u sigurnim rukama."

POGLAVLJE 90 Visoko na tavanu za seno zamka Vilet, Kole je, zapanjen, zurio u monitor. "Ovaj sistem prislukuje sve ove lokacije?" "Da", re e agent. "Izgleda da su podaci prikupljani ve godinama." Kole ponovo pro ita spisak, bez reci. KOLBER SOSTAK - Predsednik Ustavnog saveta AN SAF - Kustos, Muzej Jeu de Paume EDUAR DEROER - Vii arhivar, Biblioteka Miteran AK SONIJER - Kustos, Muzej Luvr MIEL BRETON - Predsednik DAS-a (francuske obavetajne slube) Agent pokaza na ekran. "Broj etiri nas o igledno najvie zanima."

Kole odsutno klimnu. I sam je to odmah primetio. aka Sonijera su prislukivali. Ponovo pogleda ostatak liste. Kako je iko uopte mogao da prislukuje sve te istaknute ljude? "Jeste li presluali neke od audio fajlova?" "Nekoliko. Ovo je jedan od poslednjih." Agent pritisnu nekoliko tipki na kompjuteru. Zvu nici zapucketae i oivee. "Capitaine, un agent du Departement de Criptographie est arrive." Kole nije verovao svojim uima. "To sam ja! To je moj glas!" Potom se seti da je sedeo za Sonijerovim radnim stolom i da je pozvao Faa koji se nalazio u Velikoj galeriji kako bi ga upozorio da Sofi Nevo dolazi. Agent klimu glavom. "Veliki deo nae ve eranje istrage u Luvru mogao je da se uje ukoliko je bilo zainteresovanih da sluaju." "Jeste li poslali nekoga da prona e prisluni ure aj?" "Nema potrebe. Znamo ta no gde se nalazi." Agent ode do gomile starih beleaka i nacrta na radnom stolu. Odabra jednu stranicu i prui je Koleu. "Da li vam izgleda poznato?" Kole je bio zapanjen. Drao je fotokopiju starog ematskog dijagrama, koji je prikazivao primitivnu napravu. Nije mogao da pro ita rukom pisane oznake na italijanskom, pa ipak je znao u ta gleda - u model potpuno razra enog srednjovekovnog francuskog viteza. Viteza koji je stajao na Sonijerovom stolu! Koleov pogled po e ka marginama fotokopije, na kojima je neko crvenim tankim markerom nakrabao napomene. Napomene su bile na francuskom i izgledalo je da govore o tome kako na najbolji na in ubaciti prisluni ure aj u viteza. POGLAVLJE 91 Sajlas je sedeo na suvoza kom seditu parkiranog jaguara, u blizini Crkve hrama. Ruka mu se znojila dok je drao klju ni kamen i ekao da Remi u stranjem delu vee Tibinga konopcem koji su pronali u prtljaniku. Naposletku, Remi se pojavi iz zadnjeg dela, obi e oko kola i kliznu na voza ko sedite pored Sajlasa. "Vezan?" upita Sajlas. Remi se zakikota, otresaju i kapljice kie i bacaju i pogled preko ramena, kroz sputenu pregradu, na sklup anog Lija Tibinga, koji se jedva video u tami stranjeg dela. "Ne ide on nikuda." Sajlas u Tibingove priguene uzvike i shvati da je Remi upotrebio staru lepljivu traku kako bi mu zapuio usta. "Ferme ta gueule!" viknu Remi preko ramena. Naginju i se ka komplikovanoj komandnoj tabli, Remi pritisnu dugme. Neprozirna pregrada se podie iza njih, odsecaju i ih od zadnjeg dela. Tibing nestade, a njegov glas bi uguen. Remi pogleda Sajlasa. "Dovoljno sam dugo sluao njegovo bedno

cviljenje." Nekoliko minuta kasnije, dok je duga ki jaguar klizio ulicama, Sajlasov mobilni telefon zazvoni. U itelj. Uzbu eno se javi. "Halo?" "Sajlase", za u se poznati U iteljev francuski naglasak, "laknulo mi je to ti ujem glas. To zna i da si bezbedan." Sajlasu je tako e laknulo to uje U itelja. Proli su sati i operacija je znatno skrenula sa kursa. Sada je, napokon, izgledalo da se vratila na pravi put. "Imam klju ni kamen." "To je odli na vest", re e mu U itelj. "Da li je Remi sa tobom?" Sajlas se iznenadi kad u da U itelj oslovljava Remija po imenu. "Da. Remi me je oslobodio." "Kao to sam mu naredio. Jedino mi je ao to si toliko dugo morao da trpi zarobljenitvo." "Fizi ka neprijatnost nije od zna aja. Vano je da je klju ni kamen na." "Da. Smesta moram da ga dobijem. Vreme je od presudnog zna aja." Sajlas je sa nestrpljenjem eleo da se naposletku i li no susretne sa U iteljem. "Da, gospodine, bi e mi ast." 330 Deri Braun

"Sajlase, eleo bih da mi ga Remi donese." Remi? Sajlas je bio kao pokisao. Nakon svega to je uradio za U itelja, verovao je da e on biti taj koji e mu predati klju ni kamen. U itelju je drai Remi? "Ose am tvoje razo aranje", re e U itelj, "to mi govori da ne shvata moju nameru." Snizi glas do apata. "Mora verovati da bih mnogo radije primio klju ni kamen od tebe - Bojeg oveka a ne kriminalca - ali moram da se pozabavim Remijem. Ogluio se o moja nare enja i na inio teku pogreku koja je ugrozila itavu nau misiju." Sajlasa pro oe marci i pogleda Remija. Otmica Tibinga nije bila deo plana, i bi e problem ta sa njim. "Ti i ja smo Boji ljudi", aputao je U itelj. "Ne smemo skrenuti sa naeg puta." Nastade zlosutna pauza na drugoj strani. "Samo iz tog razloga u zatraiti od Remija da mi donese klju ni kamen. Da li razume?" Sajlas je ose ao gnev u U iteljevom glasu i bio je iznena en to takav ovek ne pokazuje vie razumevanja. Nije se moglo izbe i da se on pojavi li no, mislio je Sajlas. Remi je uradio ono to je morao. "Razumem", uspe da prozbori. "Dobro. Radi sopstvene bezbednosti, mora odmah da se skloni sa ulice. Policija e uskoro tragati za limuzinom, a ne elim da te uhvate. Opus Dei ima rezidenciju u Londonu, zar ne?"

"Naravno." "I tamo si dobrodoao?" "Kao brat." "U tom slu aju, idi tamo i ostani sakriven. Pozva u te onog trenutka kad budem dobio klju ni kamen i kad se budem pozabavio svojim trenutnim problemom." "Vi ste u Londonu?" "Uradi kako kaem, i sve e biti u redu." "Da, gospodine." U itelj duboko uzdahnu, kao da je ono to mu predstoji bilo izuzetno neprijatno. "Vreme je da razgovaram sa Remijem." Sajlas prui telefon Remiju, slute i da je to moda poslednji poziv koji e Remi Legaludek ikada primiti. Dok je uzimao telefon, Remi je znao da ovaj jadni, uvrnuti monah nema pojma kakva ga je sudbina ekala sada, nakon to je posluio svojoj svrsi. U itelj te je iskoristio, Sajlase. A tvoj biskup je samo pion. Da Vin ijev kod 331

Remi se jo uvek divio U iteljevoj mo i ube ivanja. Biskup Aringarosa je u sve poverovao. Zaslepilo ga je sopstveno o ajanje. Aringarosa je suvie eleo da veruje. Iako se Remiju nije naro ito dopadao U itelj, ose ao je ponos to je uspeo da zadobije njegovo poverenje i toliko mu pomogne. Zasluio sam svoju platu. "Sluaj paljivo", re e U itelj. "Odvezi Sajlasa do zgrade sekte Opus Dei i ostavi ga nekoliko ulica dalje. Potom se odvezi do parka svetog Dejmsa. On se nalazi pored Parlamenta i Big Bena. Moe da parkira limuzinu na Hors Gards Parejd. Tamo emo razgovarati." Rekavi to, prekinu vezu. POGLAVLJE 92 Katedra za teologiju i studije religije Kings koleda, koji je 1829. godine osnovao kralj Dord IV, smetna je uz Parlament, na imanju koje im je u tu svrhu poklonila Kruna. Katedra za studije religije Kings koleda ne samo da je znamenita po svom 150-godinjem iskustvu u nastavi i istraivakom radu, nego i po tome to je 1982. godine osnovala Istraiva ki institut za sistematsku teologiju, koji sadri jednu od najkompletnijih i elektronski najsavremenijih istraiva kih biblioteka iz oblasti religije na svetu. Langdon je jo uvek bio potresen kada se zajedno sa Sofi sklonio sa kie i uao u biblioteku. Osnovna istraiva ka biblioteka izgledala je upravo kao

to ju je Tibing opisao - dramati na osmougaona prostorija kojom je dominirao ogroman okrugli sto za kojim bi se udobno mogli smestiti kralj Artur i njegovi vitezovi, da na njemu nije bilo dvanaest kompjutera sa ravnim monitorima. Na drugom kraju prostorije, deurna bibliotekarka je upravo sebi sipala aj, zapo inju i svoj radni dan. "Prekrasno jutro", re e ona veselim britaskim akcentom, ostavljaju i aj i prilaze i im. "Mogu li vam biti od pomo i?" "Hvala, da", odgovori Langdon. "Ja sam..." "Robert Langdon." Ona se prijatno nasmei. "Znam ko ste." Za trenutak, Langdon se uplai da je Fa objavio poternicu za njim i na engleskoj televiziji, ali bibliotekarkin osmeh je govorio druga ije. Langdon se jo uvek ne bee navikao na ovakve trenutke neo ekivane popularnosti. S druge strane, ukoliko bi bilo ko na itavoj kugli zemaljskoj mogao da ga prepozna, onda je to sigurno bibliotekarka u nekoj biblioteci za studije religije. "Pamela Getum", predstavi se bibliotekarka, pruaju i mu ruku. Imala je srda no, u eno lice i prijatan zvonak glas, nao are sa debelim staklima u ronatom okviru koje su joj visile oko vrata. "Drago mi je", re e Langdon. "Ovo je moja prijateljica Sofi Nevo." Dve ene se pozdravie, i Pamela Getum se istog trenutka ponovo okrenu ka Langdonu. "Nisam znala da ete do i." "Nismo ni mi. Ukoliko to nije problem, zaista bi nam trebala vaa pomo da do emo do odre enih informacija." Pamela Getum se premesti sa noge na nogu. "Nae usluge su dostupne samo ukoliko se najavite i zatraite odobrenje, sem, naravno, ukoliko niste gost nekoga od predava a na koledu." Langdon odmahnu glavom. "Plaim se da smo doli nenajavljeno. Moj prijatelj vas veoma ceni. Ser Li Tibing." Langdon oseti tugu dok je izgovarao ime. "Britanski kraljevski islori ar." Da Vin ijev kod 333

Bibliotekarka se razvedri, smeju i se. "Zaboga, da. Kakva osoba. Fanatik! Svaki put kada do e, uvek isti pravac istraivanja. Gral. Gral. Gral. Kunem se da e radije umreti nego odustati od svoje potrage." Ona namignu. "Vreme i novac dozvoljavaju tako divan luksuz, zar ne? Pravi Don Kihot." "Moete li nam ikako pomo i?" upita Sofi. "Veoma je vano." Pamela Getum pogleda po praznoj biblioteci i potom im oboma namignu. "Pa, ne mogu da tvrdim da sam previe zauzeta, zar ne? Ukoliko se prijavite, pretpostavljam da niko ne e imati nita protiv. ta vas je zanimalo?" "Pokuavamo da prona emo jedan grob u Londonu." Pamela Getum izgledala je zabrinuto. "Njih ima oko dvadeset hiljada. Moete li da budete odre eniji?"

"U pitanju je grob viteza. Nemamo njegovo ime." "Vitez. To je ve odre enije." "Nemamo mnogo podataka o vitezu koga traimo", re e Sofi, "ali ovo je ono to znamo." Izvadi par e papira na kojem je zapisala prva dva stiha pesme. Ne ele i da pokau itavu pesmu nekome nepoznatom, Langdon i Sofi su se odlu ili za prva dva stiha, koja su se odnosila na viteza. Deifrovanje u delovima, kako je to Sofi nazivala. Kada bi obavetajna sluba presrela ifru sa poverljivim podacima, svaki kriptograf bi dobio po deo ifre. Na taj nain, kada bi je deifrovali, nikome od njih ne bi bila poznata itava deifrovana poruka. U ovom slu aju, mere opreza su verovatno bile preterane; ak i ukoliko bi bibliotekarka videla itavu pesmu, pronala grob viteza i znala koja to sfera nedostaje, sve te informacije nisu vredele nita ukoliko nije imala kripteks. Pamela Getum je u o ima uvenog ameri kog nau nika primetila koliko je stvar hitna, kao da mu je bilo od ivotne vanosti da prona e taj grob. Zelenooka ena sa njim tako e je izgledala nestrpljivo. Zbunjena, Pamela Getum stavi nao are i pogleda par e papira koje su joj upravo pruili. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Plodove njegovog rada Sveti gnev je snaao. Ona pogleda svoje posetioce. "ta je ovo? Nekakva harvardska igra lova na blago?" Langdon se usiljeno nasmeja. "Da, neto sli no." Bibliotekarka zaslade, ose aju i da joj nisu ispri ali itavu pri u. Ipak, zainteresovala se i uhvati sebe kako paljivo prou ava stihove. "Sude i pre334 Den Braun

ma ovim stihovima, vitez je uradio neto to je razljutilo Boga, pa ipak je papa bio dovoljno milostiv da ga sahrani u Londonu." Langdon potvrdi. "Da li vas to asocira na neto?" Pamela Getum po e ka jednom od kompjutera. "Ne ovako napamet, ali hajde da vidimo ta e nam baza podataka izbaciti." Tokom poslednje dve decenije, Istraiva ki institut za sistematsku teologiju Kings koleda koristio je softver za opti ko prepoznavanje slova i znakova zajedno sa ure ajima za lingvisti ko prevo enje, kako bi se digitalizovale i katalogizovale ogromne zbirke tekstova - enciklopedije religija, religiozne biografije, sveti spisi na desetinama jezika, istorije, pisma Vatikana, dnevnici klerika, bilo ta to je potpadalo pod pisanija o ljudskoj duhovnosti. Zahvaljuju i tome to se sada ta pozamana zbirka nalazila u obliku bitova i bajtova umesto u vidu opipljivih stranica, bilo je daleko lake pristupiti podacima.

Smetaju i se za jedan od kompjutera, Pamela Getum pogleda par e papira i po e da kuca. "Za po etak, idemo preko obi ne Bulove algebre sa nekoliko o iglednih klju nih reci, da vidimo ta emo dobiti." "Hvala vam," Bibliotekarka ukuca nekoliko reci: LONDON, VITEZ, PAPA Kliknuvi na opciju za pretraivanje, mogla je da uje zujanje masivne glavne stanice u prizemlju koja je pretraivala podatke brzinom od 500 megabajta u sekundi. "Traila sam od sistema da nam prikae sve dokumente u ijim se kompletnim tekstovima pojavljuju sve tri reci. Dobi emo vie odrednica nego to nam je potrebno, ali to je dobro za po etak." Na ekranu su se ve ispisivale prve odrednice. Papa na slikama. Zbirka portreta ser Doue Rejnoldsa. London University Press. Bibliotekarka odmahnu glavom. "O igledno to nije ono to traite." Spusti se do slede e odrednice. Londonska dela Aleksandera Poupa", D. Vilson Najt. Ponovo odmahnu glavom. Kako se sistem zahuktavao, odrednice su se pojavljivale bre nego obino. Dobili su na desetine tekstova od kojih su se mnogi odnosili na rei u engleskom 'Pope' kao papa i kao pesme engleDa Vin ijev kod 335

skog pisca iz osamnaestog veka, Aleksandera Poupa, u ijoj su se antireligioznoj, podsmeljivo-epskoj poeziji esto pominjali vitezovi i London. Bibliotekarka baci brz pogled na polje sa brojkama u dnu ekrana. Ovaj kompjuter je, prora unavaju i trenutni broj odrednica i mnoe i ga sa procentualnim ostatkom baze podataka koji je jo trebalo pretraiti, izbacivao grubu procenu broja informacija koje su se mogle o ekivati. Izgledalo je da e pretraga izbaciti neverovatno veliku koli inu podataka. Procenjeni ukupni broj odrednica: 2.692 "Moramo blie da definiemo parametre", re e bibliotekarka, prekidaju i pretragu. "Da li su ovo sve informacije koje imate u vezi sa grobom? Nemate vie nita na osnovu ega bismo mogli traiti?" Langdon pogleda Sofi, ne znaju i ta da radi. Ovo nije nikakva igra, pomisli bibliotekarka. Znala je za govorkanja koja su pratila prologodinje doga aje u Rimu u kojima je Langdon u estvovao. Ovom Amerikancu je odobren pristup najpoverljivijoj biblioteci na svetu Vatikanskoj tajnoj arhivi. Pitala se kakve li je sve tajne Robert Langdon otkrio tamo i da li njegova sadanja o ajni ka potraga za misterioznim londonskim

grobom ima ikakve veze sa informacijama do kojih je doao u Vatikanu. Getumova je dovoljno dugo bila bibliotekarka i znala je naj e i razlog zbog kojeg ljudi dolaze u London da bi tragali za vitezovima. Gral. Bibliotekarka se nasmei i bolje namesti nao are. "Prijatelji ste Lija Tibinga, nalazite se u Engleskoj i tragate za vitezom." Prekrsti ruke. "Mogu samo da zaklju im da se nalazite u pohodu na Gral." Langdon i Sofi razmenie zapanjene poglede. Pamela Getum se nasmeja. "Prijatelji moji, ova biblioteka je glavna baza onih koji tragaju za Gralom. Me u njima se nalazi i Li Tibing. Da sam bar dobila po iling svaki put kad sam pokrenula pretragu za Ruom, Marijom Magdalenom, Sangrealom, Merovinzima, Sionskim prioratom, i tako dalje, i tako dalje. Zavere su neto to svi vole." Skide nao are i pogleda ih. "Potrebno mi je vie informacija." U tiini, Pamela Getum je ose ala kako nestrpljenje njenih gostiju da to pre do u do odgovora odnosi prevagu nad njihovom obazrivo u. "Evo", odjednom re e Sofi Nevo. "Ovo je sve to znamo." Uzimaju i penkalo od Langdona, ispisa jo dva stiha na par etu papira i predade ga bibliotekarki. TRAITE SFERU KOJA BI TREBALO DA JE NA NJEGOVOM GROBU. ONA GOVORI O RUI ASTOM MESU I OSEMENJENOJ MATERICI. Bibliotekarka se nasmei za sebe. Stvarno je Gral u pitanju, pomisli, zapaaju i da se pominju Rua i njena oplo ena maierica. "Mogu da vam po336 Den Braun

mognem", re e, podiu i pogled sa papira. "Smem li da pitam odakle poti u ovi stihovi? I zato tragate za orbitom?" "Moete da pitate", re e Langdon sa prijateljskim osmehom, "ali to je duga pri a a mi imamo veoma malo vremena." "Zvu i kao da ste na u tiv na in rekli 'gledaj svoja posla'." "Zauvek emo biti vai dunici, Pamela", re e Langdon, "ako otkrijete ko je taj vitez i gde je sahranjen." "Dobro onda", re e bibliotekarka, ponovo tipkaju i po tastaturi. "Prihvatam igru. Ako se ovo pitanje ti e Grala, trebalo bi da ubacimo i kljucne reci koje se na njega odnose. Doda u parametar me usobne udaljenosti reci i isklju iti opciju koja kae da moraju da se pominju u naslovu. Tako emo ograni iti nau pretragu samo na tekstove u kojima se nae klju ne reci pojavljuju blizu reci koje se odnose na Gral." Trai: VITEZ, LONDON, PAPA, GROB Do udaljenosti od 100 reci od: GRAL, RUA, SANGREAL, PUTIR

"Koliko e to dugo trajati?" upita Sofi. "Nekoliko stotina terabajta sa viestrukim paralelnim pretraivanjem?" U Pamelinim o ima se javi blesak kad kliknu na opciju za pretraivanje. "Svega petnaest minuta." Langdon i Sofi nisu nita rekli, ali Pamela Getum je ose ala da im tih petnaest minuta zvu i kao itava ve nost. "Jeste li za aj?" upita, ustaju i i odlaze i ka ajniku. "Liju uvek prija moj aj." 93 Londonski tab sekte Opus Dei jednostavna je zgrada od cigala na adresi Orm Kort 5, koja gleda na Nort Vok u etvrti Kensington Gardens. Sajlas nikada ranije nije bio ovde, ali oseti kako ga preplavljuje ose aj spokojstva dok se peke pribliavao zgradi. Uprkos kii, Remi ga je ostavio malo dalje kako ne bi limuzinom izlazio na glavne ulice. Sajlasu nije smetalo da proeta. Kia ga je pro i avala. Na Remijev predlog, Sajlas obrisa pitolj i baci ga kroz reetku kanalizacije. Bilo mu je drago to ga se reio. Ose ao se lake. Noge su ga jo uvek bolele od vezavanja, ali Sajlas bee izdrao daleko ve e bolove. Pitao se, me utim, ta je sa Tibingom, koga je Remi ostavio vezanog u zadnjem delu limuzine. Britanac je do sada morao po eti da pati od bolova. "Sta e uraditi sa njim?" pitao je Remija dok su se vozili ka tabu sekte Opus Dei. Remi slegnu ramenima. "Ta odluka je na U itelju." U njegovom glasu ula se neobi na kona nost. Dok se pribliavao zgradi, kia je po ela ja e da pada, natapaju i mu teki ogrta . Bio je spreman da ostavi za sobom grehe koje je po inio u poslednja dvadeset i etiri asa i pro isti svoju duu. Njegov posao je bio zavren. Prelaze i preko malog dvorita ispred glavnog ulaza, Sajlas nije bio iznena en kada je zatekao vrata otklju ana. Otvori ih i stupi u minijaturni hol. Prigueno zvono za u se na spratu kad Sajlas zakora i na tepih. Zvono je bila uobi ajena pojava u ovakvim zgradama, iji su stanovnici provodili ve i deo dana u molitvi, u svojim sobama. Sajlas je uo kako se neko kre e po kriputavim podnim daskama iznad njega. ovek u mantiji si e u prizemlje. "Izvolite?" Imao je blage o i koje kao da nisu prime ivale Sajlasov uasni fizi ki izgled. "Hvala Vam. Ja sam Sajlas. lan sam organizacije Opus Dei." "Amerikanac?" Sajlas klimnu. "U Londonu sam na samo jedan dan. Mogu li se odmoriti ovde?"

"Ne morate ni da pitate. Na tre em spratu se nalaze dve slobodne sobe. Da vam donesem aj i hleb?" "Hvala vam." Sajlas je skapavao od gladi. Sajlas se zaputi na sprat, do skromne sobe sa prozorom, gde skinu svoju mokru haljinu i kleknu da se pomoli u donjem veu. uo je svog doma ina 338 Den Braun

kako se penje i ostavlja posluavnik ispred njegovih vrata. Sajlas dovri molitvu, pojede svoj obrok i lee da spava. Tri sprata nie, telefon je zvonio. Pripadnik sekte Opus Dei, koji bee primio Sajlasa, podie slualicu. "Ovde policija Londona", re e glas. "Pokuavamo da prona emo izvesnog albino monaha. Imamo dojavu da bi mogao biti kod vas. Da li ste ga videli?" Covek se prepade. "Da, ovde je. ta nije u redu?" "Kod vas je sada?" "Da, na spratu, moli se. O emu se radi?" "Ostavite ga tu gde je", naredi slubenik. "Nikome nemojte govoriti ni re . Odmah u poslati ljude." POGLAVLJE 94 Park svetog Dejmsa bio je more zelenila usred Londona, javni park koji se grani i sa Vestminsterskom i Bakingemskom palatom, kao i palatom svetog Dejmsa. Nekada ome en od strane Henrija VIII i naseljen jelenima za lov, park svetog Dejmsa sada je otvoren za javnost. Za vreme sun anih poslepodneva stanovnici Londona odlaze na piknike pod vrbama i hrane pelikane u jezeru. Prvi pelikani su bili poklon ruskog ambasadora kralju arlsu II. U itelj danas nije video pelikane. Umesto njih, olujno vreme je donelo morske galebove sa okeana. Prekrili su travnjake - stotine belih tela okrenutih u istom smeru, strpljivo su podnosili vlaan vetar. Uprkos jutarnjoj magli, iz parka se pruao prekrasan pogled na Parlament i Big Ben. Zagledan preko talasastih travnjaka, pored jezera i nenih obrisa tunih vrba, U itelj je video vrhove zgrade u kojoj se nalazio grob viteza - pravi razlog zbog kojeg je Remiju rekao da do e ovde. Dok je U itelj prilazio suvoza kim vratima parkirane limuzine, Remi se nagnu i otvori vrata. U itelj zastade, poteu i konjak iz pljoske koju je nosio sa sobom. Potom, obrisavi usta, sede pored Remija i zatvori vrata. Remi podie klju ni kamen kao da podie trofej. "Umalo da ga izgubimo." "Dobro si postupio", re e U itelj. "Mi smo dobro postupili", odgovori Remi, polau i klju ni kamen u ne-

strpljive U iteljeve ruke. U itelj mu se dugo divio, smee i se. "A pitolj? Obrisao si otiske?" "Vratio sam ga u pretinac, gde sam ga i pronaao." "Odli no." U itelj otpi jo jedan gutljaj konjaka, potom prui pljosku Remiju. "Da nazdravimo naem uspehu. Cilj je blizu." Remi zahvalno prihvati pljosku. Konjak je imao slan ukus, ali Remi nije mario. On i U itelj su sada zaista bili partneri. Ose ao je kako se penje za jednu stepenicu u svom ivotu. Nikada vie ne u biti sluga. Dok je gledao niz nasip ka jezeru, inilo se da ga od ivota u zamku Vilet deli itava ve nost. Nateu i jo jedan gutljaj iz pljoske, Remi oseti kako mu konjak zagreva krv. Toplina u njegovom grlu, me utim, brzo se pretvarala u neprijatnu 340 Den Braun

vrelinu. Olabavi leptir-manu i vrati pljosku U itelju. "Verovatno sam suvie popio", uspe da procedi. Uzimaju i pljosku, U itelj re e: "Remi, kao to ti je poznato, ti si jedina osoba koja zna ko sam ja. Pruio sam ti ogromno poverenje." "Da", re e on, ose aju i kako ga hvata groznica dok je jo vie oputao leptir-manu. "I va u identitet odneti sa sobom u grob." U itelj je dugo utao. "Verujem ti." Sputaju i u dep pljosku i klju ni kamen, U itelj posegnu ka pretincu i izvadi mali meduza pitolj. Za trenutak, Remi oseti strah, ali ga U itelj jednostavno spusti u dep pantalona. ta on to radi? Remi iznenada po e da se preznojava. "Znam da sam ti obe ao slobodu", re e U itelj, sada sa aljenjem u glasu. "Ali s obzirom na okolnosti, ovo je najbolje to mogu da u inim." Oticanje u Remijevom grlu nahrupi poput lave i on pade na upravlja , hvataju i se za vrat. Dunik mu se sve vie suavao. Prigueno uzviknu, nedovoljno glasno da bi ga uli izvan limuzine. Slani ukus konjaka mu postade jasan. Ubice me! U neverici, Remi se okrenu i vide U itelja kako mirno sedi pored njega, zure i pravo kroz vetrobransko staklo. Remijev pogled se zamuti. Borio se za dah. Sve sam mu omogu io! Kako je mogao ovo da uradi! Da li je U itelj sve vreme nameravao da ga ubije, ili je izgubio veru u njega zbog doga aja u Crkvi hrama, Remi nikada ne e saznati. Uas i gnev jurili su mu kroz telo. Remi pokua da se baci ka U itelju, ali jedva da se pomeri. Verovao sam ti! Remi pokua da podigne stisnute pesnice i da pritisne sirenu, ali umesto toga srui se na stranu i skotrlja na sedite, lee i na boku pored U itelja, i dre i se za vrat. Kia je ja e padala. Remi vie nije mogao da vidi, ali naprezao se da zadri poslednje ostatke svesti. Dok je njegov svet polako oba-

vijala tama, Remi Legaludek se mogao zakleti da je uo zvuke nenih talasa sa rivijere. U itelj iza e iz limuzine, zadovoljan to niko nije gledao u njegovom pravcu. Nisam imao izbora, re e sam za sebe, iznena en koliko je malo alio zbog onog to je upravo u inio. Remi je sam zape atio svoju sudbinu. U itelj se sve vreme plaio da e moda morati da ukloni Remija kada misija bude okon ana. Smelo se razotkrivi u Crkvi hrama, Remi je tu neophodnost dramati no ubrzao. Neo ekivani dolazak Roberta Langdona u zamak Vilet donela je U itelju kako iznenadnu sre u tako i duboku dilemu. Langdon je klju ni kamen doneo u samo srce operacije, to je bilo prijatno iznena enje - me utim, sa sobom je dovukao i policiju. Remijevi su se otisci nalazili Da Vin ijev kod 341

svuda po zamku Vilet, kao i oko stanice za prislukivanje u ambaru, gde je sprovodio osmatranje. U itelj je bio sre an to se tako detaljno pobrinuo da ga ne poveu sa Remijem. Vie nije trebalo da ga brine ho e li Remi progovoriti. Jo jedan posao eka me ovde, pomisli U itelj, pomeraju i se do zadnjih vrata limuzine. Policija ne e imati predstavu o tome ta se desilo... a ne e biti svedoka da im pomognu. Pogledavi okolo, on otvori vrata i u e. Nekoliko minuta kasnije, U itelj je prelazio preko parka svetog Dejmsa. Sada ostaju jo samo dvoje. Langdon i Nevo. Sa njima e biti tee. Ali izvodIjivo. Tog trenutka, me utim, U itelj je morao da se pozabavi kripteksom. Trijumfalno gledaju i po parku, mogao je da vidi svoje odredite. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. im je uo stihove, U itelj je znao reenje. Ipak, to to ga drugi nisu otkrili nije bilo nikakvo iznena enje. U startnoj sam prednosti. Budu i da je ve mesecima prislukivao Sonijerove razgovore, U itelj je uo Velikog majstora kako jednom prilikom pominje tog uvenog viteza, izraavaju i mu divljenje gotovo ravno onom prema Da Vin iju. Aluzija u stihovima na tog viteza je surovo jednostavna jednom kada se uo i - priznanje Sonijerovoj dosetljivosti - pa ipak, jo uvek je bila nepoznanica na koji e ta no na in njegov grob otkriti kona nu ifru. Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu. U itelj se nejasno seti fotografija uvenog groba, a naro ito njegove najupe atljivije odlike. Veli anstvene sfere. Postavljena povrh spomenika bila je velika koliko i sam spomenik. Prisustvo sfere istovremeno je i ohrabrivalo i zbunjivalo U itelja. S jedne strane, delovalo je kao znak, a sa druge, prema stihovima, deli zagonetke koji je nedostajao bila je sfera koja je trebalo da bude na spomeniku... a ne ona koja se na njemu ve nalazila. Nadao se da e mu pogled izbliza dati odgovor. Kia se sada jo ja e sputala, i on gurnu kripteks duboko u svoj desni

dep kako bi ga zatitio od vlage. U levom depu je drao mali meduza pitolj. Za nekoliko minuta je stupio u najveli anstveniju gra evinu Londona staru devet stotina godina. Ba dok se U itelj sklanjao sa kie, biskup Aringarosa je izlazio na nju. Siao je na mokru pistu privatnog aerodroma Bigin Hil iz sku enog aviona, vr e se umotavaju i u mantiju kako bi se zatitio od vlage i hladno e. Na342 Den Braun

dao se da e ga do ekati kapetan Fa - ali umesto njega, prilazio mu je mladi britanski policajac sa kiobranom. "Biskup Aringarosa? Kapetan Fa je morao da ode. Zamolio me je da se postaram za Vas. Predloio je da vas odvedemo u Skotland jard. Mislio je da e to biti najbezbednije." Najbezbednije ? Aringarosa spusti pogled na teku akten tanu punu vatikanskih obveznica koju je stiskao u ruci. Gotovo da je zaboravio na nju. "Da, hvala vam." Aringarosa u e u policijska kola, pitaju i se gde bi Sajlas mogao biti. Nekoliko minuta kasnije, zapucketao je policijski radio, donose i odgovor. 5 Orme Court. Aringarosa je istog trenutka prepoznao adresu. Sedite sekte Opus Dei u Londonu. Okrenuo se ka voza u. "Smesta me odvezite tamo!" POGLAVLJE 95 Langdon nije skidao pogled sa monitora od kako je pretraga po ela. Pet minuta. Samo dve odrednice. Obe nevane. Po injao je da se brine. Pamela Getum je bila u susednoj prostoriji, spremaju i im tople napitke. Langdon i Sofi su, ne razmiljaju i, upitali da li moda ima kafe, pored aja koji im je bibliotekarka ponudila. Po zvuku mikrotalasne koji je dopirao iz susedne prostorije, Langdon zaklju i da e njihov prohtev uskoro biti nagraen instant neskafom. Kona no, kompjuter ispusti razdragan zvuk. "Zvu i kao da ste dobili jo jednu odrednicu", re e bibliotekarka iz susedne sobe. "Koji je naslov?" Langdon je gledao u ekran. ," Alegorija Grala u srednjovekovnoj knjievnosti: Traktat o ser Gavenu i Zelenom vitezu. "Alegorija o Zelenom vitezu", odvrati. "Ne valja", re e bibliotekarka. "Nema ba mnogo mitolokih zelenih di-

nova sahranjenih u Londonu." Langdon i Sofi su strpljivo sedeli ispred monitora, sa ekavi jo dve sumnjive odrednice. Kada se kompjuter ponovo oglasi, me utim, pojavi se neto neo ekivano. DIE OPERN VON RICHARD WAGNER "Vagnerove opere?" upitno ponovi Sofi. Pamela Getum promoli glavu u prostoriju, dre i pakovanje instant kafe. "Zvu i kao neobi no poklapanje. Da li je Vagner bio vitez?" "Nije", re e Langdon, iznenada zainteresovan. "Ali je bio poznati mason." Kao i Mocart, Betoven, Sekspir, Gervin, Hudini i Dizni. Silni su tekstovi ispisani o vezama izme u masona i vitezova templara, Sionskog priorata i Svetog grala. "eleo bih da pogledam ovo. Kako da dobijem kompletan tekst?" "Ne treba vam kompletan tekst", odgovori bibliotekarka. "Kliknite na podvu eni naslov. Kompjuter e vam prikazati klju ne reci zajedno sa nekoliko podataka koji im prethode i koji slede iza njih, kako biste stekli predstavu o kontekstu." 344 Den Braun

Langdon nije imao pojma ta je rekla, ali svejedno kliknu. Isko i novi prozor. ... mitoloki vitez po imenu Parsifal koji... ...metafora potrage za Gralom koja... ...Londonska filharmonija je 1855... ...Antologijska opera Rebeke Poup "Diva"... ... Vagnerov grob u Bajrojtu, Nema ka... "Pogreno", re e Langdon, razo aran. Ipak, divio se lako i upotrebe ovog sistema pretraivanja. Klju ne reci sa odgovaraju im kontekstom bile su dovoljne da ga podsete da je Vagnerova opera Parsifal zapravo oma Mariji Magdaleni i lozi Isusa Hrista kroz pri u mladog viteza koji se nalazi u potrazi za istinom. "Samo budite strpljivi", savetovala ih je bibliotekarka. "To je igra brojeva. Pustite mainu da radi." U narednih nekoliko minuta, kompjuter izbaci jo nekoliko odrednica u vezi sa Gralom, uklju uju i i tekst o trubadurima - uvenim francuskim lutaju im minstrelima. Langdon je znao da reci minstrel i ministrant nisu slu ajno imale isti etimoloki koren. Trubaduri su bili putuju e sluge ili 'ministranti' crkve Marije Magdalene, koji su pomo u muzike irili pri u o enskom boanstvu me u prostim narodom. Do danas, trubaduri su pevali pesme u kojima su veli ali vrline 'Gospe' - tajanstvene i lepe ene kojoj su se zaklinjali na ve nu vernost. Langdon nestrpljivo proveri tekst, ali ne prona e nita.

Kompjuter se ponovo oglasi. VITEZOVI, ANDARI, PAPE I PENTAGRAMI: ISTORIJA SVETOG GRALA KROZ TAROT "Ne udi me", Langdon re e Sofi. "Neke od naih klju nih reci zovu se isto kao i neke od karata u tarotu." Posegnu za miem i kliknu na naslov. "Ne znam da li ti je deda to ikada pomenuo kada ste igrali tarot, Sofi, ali ova igra je zapravo 'katehizam u kartama' koji uvodi u pri u o Izgubljenoj nevesti i Crkvi koja ju je podjarmila." Sofi ga je gledala sa nevericom. "Nisam to znala." "U tome je sutina. Pripovedaju i kroz metafori nu igru, sledbenici Grala su svoju poruku skrivali od budnog oka Crkve." Langdon se esto pitao koliko je savremenih kartaroa uopte znalo da su etiri boje u kartama list, srce, detelina i karo - zapravo simboli povezani sa Gralom koji poti u direktno od etiri boje tarot karata - ma eva, pehara, tapova odnosno ezla i diskova odnosno pentagrama. Da Vin ijev kod 345

Listovi su bili Ma evi - Otrica. Mukarac. Srca Pehari - Putir. ena. Deteline ezla - Kraljevska loza. Grana koja cveta. Karo Pentagrami - Boginja. Sveti enski princip. etiri minute kasnije, ba kad je Langdon po injao da se plai da ne e prona i ono po ta su doli, kompjuter izbaci jo jednu odrednicu. Ozbiljnost genija: Biografija savremenog viteza. "Ozbiljnost genija?" doviknu Langdon bibliotekarki. "Biografija savremenog viteza?" Bibliotekarka proturi glavu iza ugla. "Koliko savremenog? Molim vas nemojte mi re i da se radi o ser Rudiju ulijaniju. Li no, smatram da je to malo neprikladno." Langdon je imao sopstvene nedoumice o novoproglaenom vitezu ser Miku Degeru, ali teko da je bio trenutak za raspravu o modernom britanskom vitetvu. "Da pogledamo." Langdon zatrai klju ne reci u kontekstu. ... asni vitez, ser Isak Njutn... ...u Londonu, 1727 i... ...njegov grob u Vestminsterskoj opatiji... ...Aleksander Poup, prijatelj i kolega... "Pretpostavljam da je 'savremen' relativan pojam", re e Sofi bibliotekarki. "To je stara knjiga. O ser Isaku Njutnu." Bibliotekarka odmahnu glavom, stoje i na vratima. "Ne valja. Njutn je bio sahranjen u Vestminsterskoj opatiji, seditu engleskog protestantizma. Nema

anse da je katoli ki papa bio prisutan. Sa mlekom i e erom?" Sofi klimnu. Bibliotekarka je ekala. "Roberte?" Langdonovo je srce tuklo kao ludo. Skinu pogled sa monitora i ustade. "Ser Isak Njutn je na vitez." Sofi ostade da sedi. "ta to govori?" "Njutn je sahranjen u Londonu", re e Langdon. "Njegovi su radovi izrodili novu nauku koja je izazvala gnev Crkve. A bio je i Veliki majstor Sionskog priorata. ta bismo jo hteli?" "ta jo?" Sofi pokaza na stihove. "Na primer, viteza koga je papa pokopao? Cuo si ta je rekla gospo a Getum. Njutna nije sahranio katoli ki papa." Langdon prui ruku ka miu. "Ko je pominjao katoli kog papu?" On kliknu na re "poup", i pojavi se itava re enica. 346 Den Braun

Sahranu ser Isaka Njutna, kojoj su prisustvovali kraljevi i plemstvo, predvodio je Aleksander Poup, prijatelj i kolega, koji je odrao potresan posmrtni govor pre nego toje bacio zemlju na kov eg. Langdon pogleda Sofi. "Dobili smo pravog Poupa jo u drugoj odrednici. Aleksandera." Zastade. "A. Poup. " U Londonu lei vitez koga je Poup pokopao. Zapanjena, Sofi ustade. ak Sonijer, majstor dvosmislenosti, jo jednom je dokazao da je bio zastrauju e pametan ovek. * Eng. - a Pope (prim. prev). 96 Sajlas se trgao iz sna. Nije znao ta ga je probudilo niti koliko je dugo spavao. Jesam li sanjao? Uspravljaju i se na slamnatom madracu, sluao je tiho disanje rezidencije sekte Opus Dei, postojanost koju je prekidalo jedino tiho mrmljanje molitve u sobi ispod njegove. Bili su to poznati zvu i koji su trebali da ga utee. Ipak, ose ao je iznenadnu i neobjanjivu zabrinutost. Ustaju i, samo u donjem veu, Sajlas pri e prozoru. Jesu li me pratili? Dvorite ispod prozora bilo je prazno, ba kao kada je uao. Oslukivao je. Tiina. Pa zato sam onda nespokojan? Davno je Sajlas nau io da veruje svojoj intuiciji. Intuicija ga je odrala u ivotu jo dok je bio dete na ulicama Marseja, davno pre zatvora - davno pre nego to mu je ruka biskupa Aringarose pomogla da se ponovo rodi. Gledaju i kroz prozor, iza ivice ugleda

nejasne obrise kola. Na krovu se nalazila policijska sirena. Daska na podu u hodniku zakripa. Kvaka na vratima se pomeri. Sajlas je reagovao instinktivno, jurnuvi preko prostorije i zaustavljaju i se iza vrata ba kada se ona otvorie. Prvi policajac ulete unutra, uperi pitolj na levu, pa potom na desnu stranu, ali izgledalo je da je soba prazna. Pre nego to je uspeo da shvati gde se Sajlas nalazi, ovaj ramenom gurnu vrata, udaraju i drugog policajca koji je ulazio. Dok se prvi policajac okretao da puca, Sajlas polete ka njegovim nogama. Pitolj opali i metak prolete iznad Sajlasove glave, bas kad se on sudario sa policaj evim potkolenicama, obaraju i ga tako da mu je glava udarila o pod. Drugi policajac, na vratima, sa mukom se osovi na noge i Sajlas mu zari koleno u prepone. Potom prekora i telo koje se uvijalo i iza e u hodnik. Gotovo nag, Sajlas jurnu niz stepenice. Znao je da su ga izdali, ali nije znao ko. Kada je stigao do hola, jo policajaca je naviralo kroz glavna vrata. Sajlas se okrete na drugu stranu i za e, tr e i, dublje u unutranjost zgrade. Ulaz za ene. Svaka zgrada sekte Opus Dei ga je imala. Krivudaju i uskim hodnicima, Sajlas projuri kroz kuhinju, pored zaprepatenih radnika koji su se sklanjali sa puta golom albino mukarcu koji je obarao inije i srebrninu, izbijaju i na mra ni hodnik pored kotlarnice. Ugledao je vrata koja je traio. Oznaka za izlaz svetlela je na kraju hodnika. Istr avaju i punom brzinom na kiu, Sajlas sko i sa niskog stepenika. Nije video policajca koji je dolazio sa druge strane sve dok nije bilo suvie kasno. Dvojica Ijudi se sudarie i Sajlasovo iroko, golo rame se zabi u po348 Den Braun

licaj evu grudnu kost sa razmrskavaju om snagom. Policajac polete le ima ka plo niku. Sajlas pade preko njega. Policaj ev pitolj opali i Sajlas u kako ljudi tr e niz hodnik, urlaju i. Okre u i se, zgrabio je slobodni kraj pitolja ba kada se policajci pojavie. Pucanj odjeknu na stepenicama i Sajlas oseti otar bol tik ispod rebara. Ispunjen gnevom, otvori vatru na svu trojicu policajaca. Krv je ikljala okolo. Tamna senka pojavi se iza njega, niotkuda. Ljutite ruke koje ga zgrabie za gola ramena kao da je pokretala snaga samog avola. Neko je urlao na njegovo uho. SAJLASE, NEMOJ! Sajlas se okrenu i opali. Pogledi im se susretoe. Sajlas je ve vritao od uasa dok je biskup Aringarosa padao. POGLAVLJE 97 Vie od tri hiljade ljudi bilo je sahranjeno unutar Vestminsterske opatije. Kolosalna kamena unutranjost prepuna posmrtnih ostataka kraljeva,

dravnika, nau nika, pesnika i muzi ara. Njihove grobnice, koje su ispunjavale svaku niu i svaku lonicu, kretale su se po svojoj veli anstvenosti od kraljevskog mauzoleja - onog kraljice Elizabete I, iji je sarkofag sa baldahinom bio smeten u zasebnoj, apsidalnoj kapeli - pa sve do najskromnijih izgraviranih podnih plo ica na kojima su se natpisi izlizali od silnih vekova kora anja po njima, preputaju i mati posetilaca da pogodi iji to ostaci lee ispod plo ice u podzemnoj grobnici. Osmiljena u stilu velikih katedrala u Amijenu, artru i Kenterberiju, Vestminsterska opatija se ne smatra ni katedralom niti parohijskom crkvom. Ona nosi obeleje isklju ivo kraljevske gra evine, podre ene jedino suverenu. Jo od kako je u njoj krunisan Vilijem Osvaja , na Boi 1066. godine, ovo o aravaju e svetilite je bilo svedok beskrajnog niza kraljevskih ceremonija i dravnih poslova - od kanonizacije Edvarda Ispovednika, preko ven anja princa Endrua i Sare Ferguson, do sahrana Henrija V, kraljice Elizabete I i Dajane, princeze od Velsa. Ipak, Roberta Langdona je trenutno od itave drevne istorije opatije zanimao, isklju ivo jedan doga aj - sahrana britanskog viteza ser Isaka Njutna. U Londonu lei vitez koga je Poup pokopao. Nakon to su urno preli preko velikog trema na severnom transeptu graevine, Langdona i Sofi do ekali su uvari koji su ih ljubazno proveli kroz najnoviji dodatak opatiji - veliki detektor metala - kakav se sada nalazio u ve ini istorijskih zgrada u Londonu. Oboje su proli a da nisu aktivirali alarm. Nastavili su ka ulazu u opatiju. Stupaju i preko praga Vestminsterske opatije, Langdon oseti kako spoIjanji svet i ezava u iznenadnoj tiini. Nije bilo buke saobra aja. Ni utanja kie. Samo zagluuju a tiina, koja kao da je odzvanjala kroz prostor. Kao da zgrada apu e sama sebi. Pogledi gotovo svakog posetioca se smesta usmere ka tavanici, gde se inilo da veliki ambis opatije eksplodira navie. Sivi kameni stubovi uspinjali su se poput visokog drve a ka tami, nadnose i se graciozno nad prostranstvom od kojeg se vrtelo u glavi, a potom se ponovo strmoglavljuju i ka kamenom podu. Ispred njih, iroka aleja severnog transepta pruala se poput dubokog kanjona ograni enog strmim liticama vitraa. Za sun anih dana, pod opatije 350 Den Braun

bio je iskrivljeni pa vork svetlosti. Danas, kia i tama davale su ovom ogromnom prostoru auru utvara... auru grobnice. "Gotovo je prazna", proaputa Sofi. Langdon je bio razo aran. Nadao se da e biti daleko vie ljudi. Daleko javnije mesto. Langdon nije eleo da se ponovi iskustvo kroz koje su upravo

proli u praznoj Crkvi hrama. Od ovog popularnog turisti kog odredita o ekivao je izvesni ose aj sigurnosti, ali se anje na amor gomile u dobro osvetljenoj opatiji odnosilo se na vrhunac letnje turisti ke sezone. Sada je bilo kino aprilsko jutro. Umesto gomile posetilaca i svetlucavih vitraa, sve to je Langdon video bili su hektari pustog poda i senovite, prazne lonice. "Mi smo proli kroz detektor metala", podseti ga Sofi, o igledno ose aju i njegovu zabrinutost. "Ako je jo neko ovde, sigurno nije naoruan." Langdon klimnu, ali je jo uvek bio obazriv. Moramo da povratimo kripteks, insistirala je Sofi. On je klju svega. Bila je u pravu, naravno. Klju da vrate Lija ivog. Klju da prona u Sveti gral. Klju da saznaju ko stoji iza svega ovoga. Na nesre u, izgledalo je da je njihova jedina ansa da povrate klju ni kamen leala ovde i sada... na grobu ser Isaka Njutna. Ko god da je imao kripteks, prvo je morao da poseti grob kako bi otkrio poslednji trag. Sofi i Langdon su nameravali da ga presretnu. Kora aju i ka levom zidu kako bi se sklonili sa otvorenog prostora, zali su u mra ni prolaz iza niza stubova. Langdon nije mogao da se oslobodi slike zarobljenog Lija Tibinga, verovatno vezanog u stranjem delu sopstvene limuzine. Ko god da je naredio da se ubiju vrhovnici Priorata ne bi oklevao da ukloni i sve ostale koji bi mu stajali na putu. Surova ironija je bila to to je Tibing - savremeni britanski vitez - postao talac u potrazi za svojim zemljakom, ser Isakom Njutnom. "Na koju stranu?" upita Sofi, gledaju i okolo. Grobnica. Langdon nije imao predstavu. "Trebalo bi da prona emo vodi a i da ga pitamo." Langdon je znao da nije mudro lutati unaokolo bez cilja. Vestminsterska opatija je zbrkana gomila mauzoleja, sporednih odaja i prolaznih nia za sahranjivanje. Poput Velike galerije Luvra, imala je samo jedan ulaz - vrata kroz koja su upravo uli. Bilo je lako u i, ali nemogu e iza i. Zamka za turiste i to u bukvalnom smislu, tako ju je zvao jedan Langdonov kolega koji se tu izgubio. U skladu sa arhitektonskom tradicijom, opatija je imala osnovu u obliku ogromnog krsta. Za razliku od ve ine crkava, me utim, njen ulaz se nalazio sa strane umesto na kraju crkve, kao to je uobi ajeno, spojen sa donjim krajem crkvenog broda preko priprate. Stavie, opatiji je bio pridruen itav niz duga kih pokrivenih arkada. Jedan pogrean korak kroz pogrenu Da Vin ijev kod 351

arkadu i posetilac bi bio izgubljen u lavirintu spoljanjih prolaza okruenih visokim zidovima.

"Vodi i nose grimizne mantije", re e Langdon, pribliavaju i se sreditu crkve. Vire i nakrivljen preko visokog pozla enog oltara ka udaljenom kraju junog transepta, Langdon ugleda nekoliko ljudi kako puze na rukama i kolenima. Ovakvo puze e hodo a e uobi ajen je prizor u Poetskom delu, daleko manje pobono nego to se inilo. Turisti koji preslikavaju natpise sa spomenika. "Ne vidim nijednog vodi a", re e Sofi. "Moda moemo i sami da prona emo grob?" Bez reci, Langdon je povede jo nekoliko koraka ka sreditu opatije i pokaza nadesno. Sofi preplaeno uzdahnu dok je gledala niz brod opatije. Puna veli ina gra evine tek sada je postala uo ljiva. "Aah", re e ona. "Hajde da prona emo vodi a." Tog trenutka, devedeset metara dalje niz brod crkve, skriven od pogleda iza horskog paravana, uzvieni grob ser Isaka Njutna imao je jedinog posetioca. U itelj je ve deset minuta pretraivao spomenik. Njutnov spomenik se sastojao od masivnog sarkofaga od crnog mermera, na kojem je po ivalo izvajano obli je ser Isaka Njutna u klasi noj odori, ponosno naslanjenog na mnotvo svojih knjiga - Boanstvo, Hronologija, Optika, kao i Matemati ki principi filozofije prirode. Uz Njutnove noge nalazila su se dvojica krilatih de aka koja su drala svitak. Iza Njutnovog leeeg tela izdizala se stroga piramida. Iako je i sama piramida bila neuobi ajena, ono to je najvie zainteresovalo U itelja bio je ogromni oblik postavljen na pola puta ka vrhu piramide. Sfera. U itelj je razmiljao o zbunjuju oj Sonijerovoj zagonetki. Traite sferu koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Masivna sfera koja izlazi iz povrine piramide bila je u bareljefu raznih nebeskih tela - sazve a, zodija ki znaci, komete, zvezde i planete. Iznad nje, nalazila se boginja astronomije ispod zvezdanog neba. Bezbrojne sfere. U itelj je bio ube en da e, jednom kada prona e grob, lako otkriti koja sfera nedostaje. Sada nije bio tako uveren u to. Zurio je u komplikovanu mapu neba. Da li je nedostajala neka planeta? Da li je neka astronomska kugla izostavljena iz, sazve a? Nije imao pojma. Ipak, U itelj je pretpostavljao da je reenje genijalno jasno i jednostavno poput 'viteza koga je papa pokopao.' 352 Den Braun

Koju to sferu traim? Naravno, detaljno poznavanje astrofizike nije preduslov za pronalaenje Svetog grala, zar ne?

On govori o rui astom mesu i osemenjenoj utrobi. U iteljevu koncentraciju razbilo je pribliavanje grupice turista. Gurnuo je kripteks natrag u dep i oprezno posmatrao prilaenje uljeza oblinjem stolu, ostavljanje priloga i dodatno snabdevanje besplatnim potreptinama za preslikavanje natpisa na grobovima. Naoruani novim ugljem i velikim listovima tekog papira, zaputie se verovatno ka prednjem popularnom Poetskom delu opatije, kako bi odali potu oseru, Tenisonu i Dikensu tako to e mahnito preslikavati natpise sa njihovih spomenika. Ponovo sam, priao je blie spomeniku, pretrauju i ga pogledom od podnoja do vrha. Po eo je od postolja nalik apama ispod sarkofaga, preao na Njutna, zatim preko njegovih knjiga o nauci i dva de aka sa matemati kim svitkom, uz prednju stranu piramide do gigantske sfere sa sazve ima, i naposletku do baldahina punog zvezda. Koja bi to sfera trebala da bude ovde... a ipak nedostaje? Dotakao je kripteks u depu kao da bi mu sam Sonijerov obra eni mermer nekako mogao pruiti odgovor. Samo me pet slova deli od Grala. Prolaze i pored ugla horskog paravana, duboko uzdahnu i pogleda uz dugi crkveni brod ka glavnom oltaru u daljini, a zatim na svetlogrimiznu odoru opatijskog vodi a koga su mahanjem dozivale dve veoma poznate osobe. Langdon i Sofi. Pribrano, U itelj se pomeri dva koraka unatrag, povla e i se iza horskog paravana. Bili su brzi. O ekivao je da Langdon i Sofi naposletku odgonetnu zna enje stihova i do u do Njutnovog groba, ali to se desilo ranije nego to je predvi ao. Duboko uzdahnuvi, U itelj razmisli ta moe da uradi. Navikao se da izlazi na kraj sa iznena enjima. Kripteks je kod mene. Sputaju i ruku u dep, on dota e drugi predmet koji mu je davao samopouzdanje: meduza pitolj. Kao toje o ekivao, detektor metala na ulazu u opatiju zapitao je dok je prolazio kroz njega sa skrivenim orujem. Tako e je o ekivao da e se straari istog trenutka povu i kada ih ravnoduno pogleda i izvadi iskaznicu. Zvani ni poloaj je uvek donosio odgovaraju e potovanje. Iako se u po etku nadao da e sam reiti zagonetku kripteksa i tako izbe i dalje komplikacije, U itelj se sada gotovo obradovao dolasku Langdona i Sofi. Imaju i na umu svoj neuspeh u pronalaenju sfere koja nedostaje, moda bi mogao da se poslui njihovim znanjem. Naposletku, ako je Langdon odgonetnuo stihove i pronaao grobnicu, postojale su razumne anse da zna i neto o sferi. A ako Langdon zna ifru, onda je sve samo pitanje primene pravog pritiska. Ne ovde, razume se.

Da Vin ijev kod

353

Negde gde nema sveta. U itelj se seti malog obavetenja koje bee video dok je ulazio u opatiju. Istog trenutka je znao savreno mesto na koje e ih namamiti. Jedino pitanje sada bilo je... ta iskoristiti kao mamac. Langdon i Sofi kretali su se polako niz severni prolaz, dre i se senke ogromnih stubova koji su razdvajali prolaz od otvorenog broda crkve. Iako su preli vie od pola njegove duine, jo uvek nisu ugledali Njutnovu grobnicu. Sarkofag se nalazio u uvu enoj nii. "Barem nema nikoga sem nas", proaputa Sofi. Langdon klimnu sa olakanjem. itav deo crkve u kojem se nalazio Njutnov grob bio je pust. "Idem tamo", proaputa on. "Ti ostani sakrivena u sluaju da nas neko..." Sofi je ve izala iz senke, zaputivi se preko nezaklonjenog prostora crkve. "...posmatra." Langdon uzdahnu i pouri da je stigne. Langdonu i Sofi, dok su prelazili dijagonalno preko ogromnog crkvenog broda, komplikovana grobnica se prikazivala polako, deo po deo, kao da ih mu i. Sarkofag od crnog mermera... statua Njutna u lee em poloaju... dvojica krilatih de aka... ogromna piramida... i... ogromna sfera. "Jesi li znao da postoji sfera?" upita ga Sofi. Dok su se pribliavali nii, Langdona je polako obuzimalo razo arenje. Njutnov grob je bio prepun sfera - zvezde, komete, planete. Tragate za sferom koja bi trebalo da je na njegovom grobu? Moglo je to da se pretvori u traganje za travkom nestalom na terenu za golf. "Astronomska tela", re e Sofi. Izgledala je zabrinuto. "I to mnogo njih." Langdon nabra elo. Jedina veza koju je Langdon video izme u planeta i Grala bio je Venerin pentagram. Me utim, sa tom ifrom je ve pokuao na putu ka Crkvi hrama. Sofi pri e ravno sarkofagu dok je Langdon zaostajao nekoliko koraka, pogledom prelaze i preko opatije koja ih je okruivala. "Boanstvo", re e Sofi, nakrivljuju i glavu i itaju i natpise na knjigama o koje se Njutn oslanjao. "Hronologija. Optika. Matemati ki principi filozofije prirode?" Okrete se ka njemu. "Zvu i li ti poznato?" Langdon joj pri e, razmiljaju i. "Matemati ki principi je, ako se se am, neto o gravitacionoj sili planeta... koje su, naravno, sfere, ali to je malo nategnuto." "A znaci zodijaka?" upita Sofi, pokazuju i na sazve e na sferi. "Pominjao si Ribe i Vodoliju ranije, zar ne?" Kraj dana, pomisli Langdon. "Kraj Doba Riba i po etak Doba Vodolije

navodno je istorijski trenutak kada je Priorat planirao da svetu objavi spise Da Vin ijev kod 355

Sangreala." Ali smena milenijuma je dola i prola bez objave, ostavljaju i istori are u nedoumici kada e se istina otkriti. " ini se mogu im", re e Sofi, "da su planovi Priorata sa otkrivanjem istine u nekoj vezi sa poslednjim stihom pesme." On govori o rui astom mesu i osemenjenoj materici. Langdona pro e drhtaj nade. Nije razmiljao o tom stihu na takav na in. "Rekao si mi ranije", re e ona, "da su planovi Priorata i otkrivanje istine o 'Rui' i njenoj oplo enoj materici u direktnoj vezi sa poloajem planeta sfera." Langdon klimnu, ose aju i kako prvi slabani nagovetaji mogu nosti postaju konkretniji. Ipak, intuicija mu je govorila da klju ne lei u astronomiji. Sva prethodna reenja zagonetki koje im je postavio Veliki majstor bila su od velikog i simboli nog zna aja - Mona Liza, Bogorodica medu stenama, SOFIA. Takav veliki zna aj se sasvim sigurno nije nalazio u ideji o planetarna kao sferama i znacima zodijaka. ak Sonijer je genije ifara, i Langdon nije mogao a da ne misli kako e se njegova poslednja ifra - tih pet slova koja su klju vrhunske tajne Priorata - pokazati ne samo kao simboli ki prikladna nego i kristalno jasna. Ako je ovo reenje imalo nalik ostalima, bi e toliko o igledno kada im se jednom ukae da ne e verovati kako ga ranije nisu videli. "Gledaj!" viknu Sofi, zgrabivi ga za ruku i trgnuvi ga iz razmiljanja. Zbog straha koji oseti u njenom dodiru Langdon pomisli kako mora da neko dolazi ali tada, vide da ona prestraeno zuri u vrh sarkofaga od crnog mermera. "Neko je bio ovde", proaputa ona, pokazuju i na nekakvu ta ku na sarkofagu, pored Njutnovog desnog stopala. Langdon nije shvatao zato ju je to uznemirilo. Neki nemarni turista ostavio je ugalj za crtanje na poklopcu sarkofaga pored Njutnovog stopala. Nije to nita. Langdon se nae da pokupi ugalj, ali kad se pribliio sarkofagu, svetlost se raspri po ugla anom crnom mermeru i Langdon se uko i. Iznenada shvati ta je to uznemirilo Sofi. Jedva vidljiva poruka ispisana ugljem za crtanje svetlucala je na poklopcu sarkofaga, pored Njutnovog stopala: Ja drim Tibinga. Pro ite kroz Skuptinski dom, kroz juni izlaz, do javnog vrta. Langdon je dva puta pro itao poruku, dok mu je srce divlje tuklo. Sofi se okrenu i pre e pogledom preko crkvenog broda. Uprkos oblaku straha koji se nad njim nadneo, Langdon je ponavljao u

sebi da su to dobre vesti. Li je jo iv. Postojalo je jo neto. "Ni oni ne znaju ifru", proaputao je. 356 Deri Braun

Sofi klimnu. Zato bi im ina e dali na znanje da su tu? "Moda ele da zamene Lija za ifru." "Ili je zamka." Langdon odmahnu glavom. "Ne verujem. Vrt se nalazi izvan zidova opatije. To je veoma javno mesto." Langdon je jednom posetio uveni vrt opatije - mali vo njak i vrt bilja - preostao iz vremena kada su monasi tu uzgajali prirodne lekove. Vestminsterski vrt, koji se hvalio svojim najstarijim stablima vo aka u Velikoj Britaniji, bio je popularno mesto koje su turisti mogli posetiti a da ne ulaze u opatiju. "Mislim da je to to nas alju napolje in poverenja. Kako bismo se ose ali sigurnima." Sofi nije bila ube ena. "Misli napolje, gde nema detektora za metal?" Langdon se namrti. Bila je u pravu. Bacaju i pogled unatrag, ka grobnici prepunoj sfera, Langdon je alio to nema nikakvu ideju o ifri kripteksa... neto sa ime bi mogao pregovarati. Ja sam umeao Lija u ovo, i u ini u sve to je potrebno da mu pomognem. "U poruci stoji da pro emo kroz Skuptinski dom ka junom izlazu", re e Sofi. "Moda emo odatle imati pogled na vrt? Tako bismo mogli proceniti situaciju pre nego to uetamo tamo i izloimo se nekoj opasnosti." Ideja je bila dobra. Langdon se nejasno se ao Skuptinskog doma kao ogromne osmougaone sale u kojoj je prvobitni Britanski parlament zasedao u vreme kada nije postojala moderna zgrada Parlamenta. Prole su godine od kada nije bio tamo, ali se ao se da se do nje dolazilo kroz pokrivenu arkadu. Udaljivi se nekoliko koraka od grobnice, Langdon proviri iza horskog paravana nadesno, gledaju i preko crkvenog broda ka strani suprotnoj od one kojom su doli. U blizini je zjapio zasvo eni prolaz sa velikim natpisom: OVUDA DO: POKRIVENIH ARKADA DEKANATA UNIVERZITETSKE SALE MUZEJA ODAJA DAROHRANILNICA KAPELE SVETE FEJE SKUPTINSKOG DOMA Langdon i Sofi su protr ali ispod natpisa suvie brzo da bi primetili malo obavetenje u kojem se izraavalo aljenje to su pojedini delovi zatvoreni

zbog renoviranja. Gotovo istog trenutka, stigli su do otvorenog dvorita opasanog visokim zidinama. Padala je kia. Iznad njih, vetar je zavijao uz priguenu huku, kao da neko duva u praznu flau. Sklanjaju i se u uzane zasvo ene bo ne prolaDa Vin ijev kod 357

ze koji su opasivali itavo dvorite, Langdon oseti poznatu nelagodu koja ga je uvek hvatala u zatvorenom prostoru. Ovi prolazi su bili poznati kao pokrivene arkade, a Langdon se ne oseti nita bolje kada shvati da sasvim odgovaraju vezama koje su u latinskom jeziku imali sa reci klaustrofobi an . Usmeravaju i svu panju ka kraju tunela, Langdon je pratio znakove koji su vodili ka Skuptinskom domu. Po e da pljuti. U prolazu je bilo hladno i vlano od kinih naleta koji su dolazili kroz zid od stubova - jedini izvor svetlosti u pokrivenim arkadama. Jedan par urno pro e pored njih, idu i u suprotnom smeru i bee i od nevremena. Pokrivene arkade, pod vetrom i kiom najmanje privla ni deo opatije, sada su izgledale pusto. Trideset est metara niz isto nu pokrivenu arkadu, pojavi se lu ni prolaz sa njihove leve strane, otvaraju i put ka jo jednom hodniku. Iako su taj ulaz traili, bio je ogra en ukrasnim kanapom i zvani nim obavetenjem. ZATVORENO ZBOG RENOVIRANJA ODAJA DAROHRANILNICA KAPELA SVETE FEJE ________SKUPTINSKI DOM________ Dug, prazan hodnik iza kanapa bio je pun dasaka od skela i plasti nih pokrova. Odmah iza kanapa, Langdon vide ulaze u Odaju darohranilnica i Kapelu svete Feje, sa desne i leve strane. Ulaz u Skuptinski dom, meutim, nalazio se mnogo dalje, na udaljenom kraju duga kog hodnika. ak i sa mesta na kojem je stajao, Langdon ugleda da su teka drvena vrata na ulazu irom otvorena, a prostrana osmougaona unutranjost kupala se u sivkastom prirodnom svetlu koje je dopiralo kroz ogromne prozore okrenute ka vrtu. Pro ite kroz Skuptinski dom, kroz juni prolaz, do javnog vrta, "Upravo smo doli iz isto ne pokrivene arkade", re e Langdon, "tako da juni izlaz ka vrtu mora da se nalazi sa desne strane." Sofi je ve zakora ila preko kanapa i nastavila dalje. Dok su se urno kretali kroz mra ni hodnik, zvu i vetra i kie iz otvorene arkade zamirali su iza njih. Skuptinski dom je bio neka vrsta pomo ne gra evine - samostalni aneks na kraju dugog hodnika koji je zasedanjima Parlamenta obezbe ivao privatnost. "Izgleda ogromno", proaputa Sofi kada su se pribliili. Langdon bee zaboravio kolika je zapravo ta prostorija. ak i kada je stajao ispred ulaza, gledao je preko irokog prostranstva poda ka prozorima na

naspramnom zidu osmougaonika koji su oduzimali dah, uzdiu i se pet spratova ka zasvo enoj tavanici. Odatle bi sasvim sigurno imali otvoren pogled na vrt.

358

Den Braun

Prelaze i preko praga, i Langdon i Sofi su morali da zamure. Nakon mra nih pokrivenih arkada, Skuptinski dom je izgledao kao solarijum. Bili su uli ve dobra tri metra, pretrauju i juni zid, kada otkrie da vrata koja bi trebalo da su tamo ne postoje. Stajali su u ogromnom orsokaku. kripa masivnih arki iza njih nagna ih da se okrenu. Ba u tom trenutku, vrata se zatvorie uz zagluuju i udar. Reza pade na svoje mesto. ovek koji je stajao ispred vrata izgledao je potpuno mirno kada je uperio mali pitolj u njih. Bio je krupan i oslanjao se o par aluminijumskih taka. Za trenutak, Langdon je mislio da sanja. Bio je to Li Tibing.

99
Ser Li Tibing je alostivo gledao niz cev svog meduza pitolja u Roberta Langdona i Sofi Nevo. "Prijatelji moji", rekao je, "od kako ste prole no i doli u moj dom, u inio sam sve to je bilo u mojoj mo i da vas sa uvam od zla. Me utim, vaa upornost me je sada stavila u teku poziciju." Video je izraz zapanjenosti na Sofinom i Langdonovom licu, pa ipak bio je uveren da e uskoro oboje razumeti sled doga aja koji ih je sve troje doveo do ovog neverovatnog raspleta. Ima toliko toga to treba da vam ispri am... toliko toga to jo uvek ne shvatate. "Molim vas verujte mi", re e Tibing, "da nikada nisam imao nameru da vas umeam u sve ovo. Vi ste doli u moj dom. Vi ste potraili mene." "Li?" Langdon kona no uspe da izusti. "Sta to do avola radi? Mislili smo da si u nevolji. Doli smo ovde da ti pomognemo!" "I verovao sam da ete tako postupiti", re e on. "Treba da razgovaramo o mnogo emu." inilo se da Langdon i Sofi jo ne shvataju da su pred uperenim pitoljem. "Tu je jednostavno da obezbedi vau punu panju", re e Tibing. "Da sam eleo da vam naudim, do sada biste ve bili mrtvi. Kada ste prole no i uli u moj dom, puno sam rizikovao kako bih vam potedeo ivote. Ja sam astan ovek i u svojoj najdubljoj savesti zakleo sam se da u rtvovati samo one

koji su izdali Sangreal." "O emu to govori?" re e Langdon. "Izdali Sangreal?" "Otkrio sam uasnu istinu", re e Tibing, uzdahnuvi. "Saznao sam zato spisi Sangreala nikada nisu otkriveni svetu. Saznao sam da je Sionski priorat ipak odlu io da ne objavi istinu. Zato je smena milenijuma prola tiho, zato se nita nije dogodilo kad smo doli do Kraja dana." Langdon udahnu, spremaju i se da se suprotstavi. "Prioratu je", nastavi Tibing, "poverena sveta dunost - da podeli istinu sa ostalima. Da objave spise Sangreala kada nastupi Kraj dana. Vekovima su ljudi poput Da Vni ija, Boti elija i Njutna rizikovali sve kako bi zatitili spise i sproveli u delo taj zavet. A sada, kada je doao kona ni trenutak istine, ak Sonijer se predomislio. ovek koji je po astvovan najve om odgovorno u u istoriji hri anstva izbegao je svoju dunost. Odlu io je da trenutak nije pogodan." Tibing se okrete ka Sofi. "Izneverio je Gral. Izneverio je Priorat. Izneverio je i se anje na sve generacije koje su delale kako bi omogu ile taj trenutak." 360 Den Braun

"Vi?" re e Sofi, podiu i pogled. Njene zelene o i su gnevno streljale Tibinga. "Vi ste odgovorni za ubistvo moga dede?" Tibing se podsmehnu. "Va deda i njegovi senechaux izdali su Gral." Sofi oseti kako bes navire iz dubina njenog bi a. Lae! Tibingov glas bio je neumoljiv. "Va deda se prodao Crkvi. O igledno je da su ga primorali da ne objavi istinu." Sofi odmahnu glavom. "Crkva nije imala nikakvog uticaja na njega!" Tibing se hladno nasmeja. "Draga moja, Crkva ima dve hiljade godina dugo iskustvo u u utkivanju onih koji prete da e raskrinkati njene lai. Jo od Konstantinovih dana, Crkva je uspeno skrivala istinu o Mariji Magdaleni i Isusu. Ne bi trebalo da nas udi to su sada, ponovo, pronali na in da zadre svet u mraku. Crkva moda vie ne upoljava krstae da kolju nevernike, ali njihov uticaj nije nita manje snaan. Niti manje podmukao." Zastade, kao da eli da naglasi ono to e re i. "Gospo ice Nevo, ve dugo je va deda eleo da vam saopti istinu o vaoj porodici." Saofi je bila zaprepatena. "Kako to znate?" "Moje metode nisu od zna aja. Ono to je vano jeste da upravo sada shvatite slede e." Duboko uzdahnu. "Pogibija vae porodice - majke, oca, bake i brata - nije bila slu ajnost." Te reci u njoj pokrenue emocije. Zausti da kae neto, ali nije mogla. Langdon odmahnu glavom. "ta pokuava da kae?" "Roberte, to sve objanjava. Svi deli i se uklapaju. Istorija se ponavlja. Crkva iza sebe ima istoriju ubistava kada se radi o prikrivanju Sangreala.

Kada je Kraj dana postao izvestan, ubistvo najbliih lanova porodice Velikog majstora poslalo je veoma jasnu poruku. uti, ili ste ti i Sofi slede i na redu." "To je bila saobra ajna nesre a", promuca Sofi, ose aju i kako bol iz detinjstva buja u njoj. "Nesre a!" "To je pri a za malu decu koja je trebalo da sa uva vau nevinost", re e Tibing. "Razmislite o tome zato dva lana porodice nisu stradala - Veliki majstor Priorata i njegova jedina unuka - savren par koji e Crkvi obezbediti kontrolu nad bratstvom. Mogu samo da zamislim teror koji je Crkva sprovodila nad vaim dedom proteklih godina, prete i da e ubiti vas ako se usudi da objavi tajnu Sangreala, prete i da e dovriti zapo eti posao ako Sonijer ne uti e na Priorat da razmisli o drevnoj zakletvi." "Li", usprotivi se Langdon, sada o igledno razlju en, "nije mogu e da ima dokaze o umeanosti Crkve u tu pogibiju, i u enju Priorata." "Dokaze?" Tibing mu odvrati. "Potrebni su ti dokazi da su ucenili Priorat? Novi milenijum je doao, a svet je ipak ostao u neznanju! Zar to nije dovoljan dokaz?" U odjeku Tibingovih reci, Sofi je ula drugi glas koji joj se obra ao. Sofi, moram da ti kaem istinu o tvojoj porodici. Shvati da drhti. Da li je mogu e Da Vin ijev kod 361

da je ovo istina koju je deda eleo da joj saopti? To da je njena porodica ubijena? ta je zapravo znala o saobra ajnoj nesre i koja joj je oduzela porodicu? Samo uoptenu pri u. ak su i novine bile neodre ene. Saobra ajna nesre a? Pri a za malu decu? Sofi se iznenada seti dedinog preterano zatitni kog stava, seti se da nikada nije voleo da je ostavlja samu kada je bila mala. ak i kada je odrasla i otila na studije, imala je ose aj da je deda nadzire. Pitala se da li su lanovi Priorata u ali u senci itavog njenog ivota, paze i je. "Sumnja da su ga izmanipulisali", re e Langdon, zure i u neverici u Tibinga. "Zato si ga ubio?" "Nisam ja povukao obara ", re e Tibing. "Sonijer je umro pre mnogo godina, kada mu je Crkva oduzela porodicu. Bio je kompromitovan. Sada je oslobo en tog bola, oslobo en srama koji mu je nanela nesposobnost da sprovede u delo svoju svetu dunost. Razmislite o alternativi. Neto je moralo da se u ini. Da li svet zauvek treba da ostane u neznanju? Da li Crkvi treba dozvoliti da svoje lai utvrdi u naim istorijskim udbenicima za itavu ve nost? Da li Crkvi treba dozvoliti da zauvek zadri neograni en uticaj zahvaljuju i ubistvima i ucenjivanju? Ne, neto je moralo da se u ini! Sada smo u prilici da sprovedemo u delo zavet koji nam je ostavio Sonijer i ispra-

vimo uasnu greku." Zastao je. "Nas troje. Zajedno." Sofi je ose ala jedino nevericu. "Kako uopte moete da mislite da bismo vam pomogli?" "Zato to ste, draga moja, vi razlog to Priorat nije objavio dokumente. Ljubav vaeg dede prema vama ga je spre ila da se suprotstavi Crkvi. Strah od odmazde uperene protiv jedinog preostalog lana njegove porodice ga je osujetio. Nikada nije imao priliku da vam kae istinu jer ste ga vi odbacili, vezuju i mu ruke, teraju i ga da eka. Sada svetu dugujete istinu. Dugujete je se anju na svog dedu." Robert Langdon je odustao od pokuaja da se sabere. Uprkos bujici pitanja koja su mu prolazila kroz glavu, znao je da je sada bitno samo jedno izvesti Sofi odavde ivu. Sva krivica koju je Langdon ranije ose ao zbog uvla enja Tibinga u sve ovo preusmerila se na Sofi. Ja sam je odveo u zamak Vilet. Ja sam odgovoran. Langdon nije mogao da pojmi da bi Tibing bio sposoban da ih hladnokrvno ubije tu, u Skuptinskom domu. Ipak, u svom zabludelom pohodu Tibing jeste bio umean u ubistva. Langdon je sumnjao da e iko uti pucnjeve u ovoj izdvojenoj odaji debelih zidova, naro ito po toj kii. A upravo nam je priznao svoju krivicu. 362 Den Braun

Langdon baci pogled ka Sofi, koja je izgledala potreseno. Crkva je ubila njenu porodicu kako bi u utkala Priorat? Langdon je bio siguran da moderna Crkva ne ubija ljude. Moralo je da postoji neko drugo objanjenje. "Pusti Sofi da ode", re e Langdon, netremice gledaju i u Lija. "Ti i ja emo sve raspraviti nasamo." Tibing se neprirodno nasmeja. "Plaim se da je to jedino to ne mogu u initi. Me utim, nudim vam ovo." Sasvim se oslonio na take, trapavo dre i pitolj uperen u Sofi. Izvadio je klju ni kamen iz depa. Zateturao se dok ga je pruao Langdonu... "Znamenje poverenja, Roberte." Robert je bio na oprezu. Nije se ni pomerio. Li nam vra a klju ni kamen? "Uzmi ga", re e Tibing, nespretno ga nude i Langdonu. Langdonu je pao na pamet samo jedan razlog zbog kojeg bi im Tibing vratio klju ni kamen. "Ve si ga otvorio. Izvadio si mapu." Tibing odmahnu glavom. "Roberte, da sam reio tajnu klju nog kamena, nestao bih odavde i otiao da sam prona em Gral. Ne bih vas meao. Ne, ne znam odgovor. I mogu to slobodno da priznam. Suo en sa Gralom, pravi vitez se u i poniznosti. U i da potuje znakove koji su pred njega postavljeni. Kada sam video kako ulazite u opatiju, shvatio sam. Postojao je razlog to ste tu. Da mi pomognete. Ne traim slavu samo za sebe. Sluim daleko veem gospodaru nego to je moj ponos. Sluim Istini. ove nstvo zasluuje

da sazna tu istinu. Gral je pronaao sve nas, a sada nas moli da ga otkrijemo. Moramo da delamo zajedno." Uprkos Tibingovoj alosnoj iskrenosti, pitolj je i dalje bio uperen u Sofi dok mu je Langdon prilazio i prihvatao hladni mermerni cilindar. Sirce u njemu zabu kalo je kad Langdon koraknu unatrag. Broj anici su jo uvek bili poredani bez ikakvog reda, a kripteks je i dalje bio zaklju an. Langdon je posmatrao Tibinga. "Kako zna da ga ne u odmah razbiti?" Tibingov smeh ispuni jezivi prezir. "Trebalo je da shvatim da je tvoja pretnja da e ga razbiti u Crkvi hrama prazna, Roberte. Robert Langdon ne bi nikada razbio klju ni kamen. Ti si istori ar, Roberte. U ruci ti je klju za dve hiljade godina istorije - izgubljeni klju Sangreala. Moe da oseti due svih vitezova koji su spaljeni na loma i da bi sa uvali tajnu. eli li da ih opet osudi na smrt? Ne, ti e ih osvetiti. Pridrui e se velikim ljudima kojima se divi - Da Vin iju, Boti eliju, Njutnu - od kojih bi svaki bio po astvovan da se sada nalazi na tvom mestu. Sadraj klju nog kamena nas sve doziva. udi da bude oslobo en. Kucnuo je as. Sudbina nas je dovela do ovog trenutka." "Ne mogu ti pomo i, Li. Ne znam kako da ga otvorim. Video sam Njutnovu grobnicu samo na trenutak. A ak i kad bih znao ifru..." Langdon zastade, shvataju i da je ve rekao suvie. "Ne bi mi rekao?" Tibing uzdahnu. "Razo aran sam i iznena en, Roberte, to ne shvata koliko mi duguje. Moj zadatak bi bio daleko jednostavniji da Da Vin ijev kod 363

smo vas Remi i ja oboje eliminisali kada ste uetali u zamak Vilet. Umesto toga, rizikovao sam sve kako bih postupio na plemenitiji na in." "Ovo je plemenito!" upita Langdon, gledaju i u pitolj. "Sonijerova krivica", odvrati Tibing. "On i njegovi senechaux slagali su Sajlasa. Da nisu, doao bih do klju nog kamena bez poteko a. Kako sam mogao i da pomislim da e Veliki majstor oti i toliko daleko da me prevari i zaveta klju ni kamen otu enoj unuci?" Tibing pogleda Sofi sa puno prezira. "Njoj toliko neupu enoj da joj je bio potreban simbolog za bebisitera." Tibing ponovo pogleda Langdona. "Na sre u, Roberte, ispostavilo se da je prava blagodet to to si ti uklju en u sve ovo. Umesto da klju ni kamen ostane zauvek zaklju an u Depozitnoj banci, ti si ga odatle izvadio i uetao u moj dom." Kuda bih ina e pobegao? pomisli Langdon. Zajednica istori ara Grala je mala, a Tibing i ja se poznajemo od ranije. Tibing je izgledao samozadovoljno. "Kada sam saznao da vam je Sonijer ostavio poruku na samrti, mogao sam da pretpostavim da imate vredne infor-

macije koje se ti u Priorata. Nisam bio siguran da li imate sam klju ni kamen ili znate gde se on nalazi. Ali s obzirom na to da vam je policija bila za petama, imao sam neki ose aj da biste se mogli pojaviti na mojim vratima." Langdon je besno zurio u njega. "A da se nismo pojavili?" "Kovao sam plan kako da vam pruim ruku pomo i. Na ovaj ili onaj nain, klju ni kamen je morao da do e u zamak Vilet. injenica da ste ga vi dopremili upravo u moje eljne ruke samo je dokaz da sam na pravom putu." "ta!" Langdon je bio zgroen. "Trebalo je da Sajlas provali u zamak Vilet i ukrade vam klju ni kamen i tako vas ukloni a da vas ne povredi, a mene oslobodi svake sumnje o umeanosti. Me utim, kada sam uvideo sloenost Sonijerovih ifara, odlu io sam da oboje ostanete jo malo uklju eni u moju potragu. Mogao sam da kaem Sajlasu da kasnije ukrade klju ni kamen, kada budem znao dovoljno da nastavim sam." "Crkva hrama", re e Sofi, a glas joj je bio preplavljen gnuanjem. Svetio se pomalja, pomisli Tibing. Crkva hrama bila je savreno mesto da se klju ni kamen ukrade od Langdona i Sofi, a njena prividna povezanost sa pesmom inila ju je odli nim mamcem. Remijeva nare enja su bila jasna - dri se podalje dok Sajlas ne povrati klju ni kamen. Na nesre u, Langdonova pretnja da e razbiti klju ni kamen o pod kapele uspani ila je Remija. Da se. samo Remi nije pokazao, mislio je Tibing sa aljenjem, se aju i se 364 Den Braun

sopstvene inscenirane otmice. Remi je bio jedina karika koja je vodila do mene, a on se pokazao! Na sre u, Sajlas i dalje nije bio svestan Tibingovog pravog identiteta i lako su ga prevarili. Odveo je Tibinga iz crkve i potom naivno posmatrao kako Remi 'vezuje' taoca u stranjem delu limuzine. Kada je pregrada u autu bila podignuta, Tibing je mogao da nazove Sajlasa, iskoristi U iteljev lani francuski akcenat, i uputi Sajlasa pravo u Opus Dei. Jednostavna anonimna dojava policiji Sajlasa je izbacila iz igre. Pobrinuo sam se za jedan kraj problema. Drugi je bio mnogo tei. Remi. Tibing je teko doneo tu odluku, ali Remi se naposletku pokazao kao smetnja. Svaka potraga za Gralom trai rtve. Najjednostavnije reenje nametnulo se Tibingu pri pogledu na mini-bar u limuzini - pljoska, malo konjaka i jedno pakovanje kikirikija. Prah na dnu kesice bio je dovoljan da pokrene Remijevu smrtonosnu alergiju. Kada je Remi parkirao limuzinu, Tibing je izaao iz stranjeg dela, priao suvoza kim vratima i seo napred, pored Remija. Nekoliko minuta kasnije, izaao je iz kola, ponovo se popeo

u stranji deo, uklonio dokaze i naposletku opet izaao kako bi izvrio poslednju fazu svoje misije. Do Vestminsterske opatije se stizalo kratkom etnjom, i iako su Tibingove proteze za noge, take i pitolj aktivirali detektor metala, iznajmljeni policajci nisu znali ta da rade. Da li da traimo od njega da skine proteze? Da pretraimo bogalja? Tibing je zbunjenim uvarima pod nos poturio graviranu karticu. Vitez Kraljevstva. Jadnici su se prakti no saplitali jedan o drugog dok su ga proputali unutra. Sada, posmatraju i svoje zbunjene prijatelje, Tibing se opirao nagonu da im otkrije kako je na genijalan na in umeao Opus Dei u zaveru koja e uskoro dovesti do propasti itave Crkve. To je moralo da sa eka. Imao je neodloan posao. "Mes amis", objavi Tibing na besprekornom francuskom, "vous ne trouvez pas le Saint-Graal, c'est le Saint-Graal qui vous trouve." Nasmeio se. "Ne moe biti jasnije da se pred nama nalazi zajedni ki put. Gral nas je pronaao." Tiina. Potom im se obrati apatom. "Sluajte. ujete li? Gral nam govori kroz vekove. Moli da bude spaen od ludosti Priorata. Molim vas oboje da uvidite ovu priliku. U ovom trenutku nema sposobnijih ljudi od nas koji bi otkrili kona nu ifru i otvorili kripteks." Tibing zastade, uarenih o iju. "Moramo da se zakunemo. Zavet vere koji emo dati jedni drugima. Zakletva viteza da e otkriti istinu i objaviti je." Sofi se duboko zagledala u Tibingove o i i progovorila ledenim tonom. "Nikada ne u izgovoriti zakletvu sa ubicom. Jedino na ta u se zakleti jeste da u se postarati da odete u zatvor." Da Vin ijev kod 365

Tibing postade ozbiljan, potom mu licem pre e izraz odlu nosti. "ao mi je to tako mislite, gospo ice." Okrete se i uperi pitolj u Langdona. "A ti, Roberte? Jesi li sa mnom, ili protiv mene?"

100

Telo biskupa Manuela Aringarose izdralo je mnoge vrste bola, pa ipak mu je ose aj vreline od metka u grudima bio nepoznat. Duboka i teka rana. Ne telesna... nego rana blia dui. Otvorio je o i, ali kia mu je zamagljivala pogled. Gde sam? Ose ao je kako ga dre snane ruke, kako nose njegovo mlitavo telo poput krpene lutke, dok mu je crna mantija lelujala okolo. Podiu i umornu ruku, obrisao je o i i video da je ovek koji ga nosi Saj-

las. Veliki albino sa mukom se kretao maglovitim trotoarom, trae i pomo , krikom agonije koji ledi srca. Crvene o i bile su mu uperene ravno napred, a suze su mu tekle niz bledo, krvlju isprskano lice. "Sine moj", proaputa Aringarosa, "povre en si." Sajlas spusti pogled, lica izobli enog od patnje. "Uasno mi je ao, o e." Izgledalo je da suvie pati da bi mogao da govori. "Ne, Sajlase", odgovori Aringarosa. "Meni je ao. Ja sam kriv za ovo." U itelj mi je obe ao da ne e biti ubijanja, i ja sam ti rekao da ga slua u potpunosti. "Bio sam suvie nestrpljiv. Suvie sam strahovao. Ti i ja smo obmanuti." U itelj nikada nije nameravao da nam da Sveti gral. Sklup an u naru ju oveka koga je prigrlio pre toliko godina, biskup Aringarosa oseti kako se vra a kroz vreme. U Spaniju. Do svojih skromnih po etaka, kada je podizao malu katoli ku crkvu u Ovijedu, sa Sajlasom. I kasnije, do Njujorka, gde je slavio Boga izgradivi impozantno sedite organizacije Opus Dei u Aveniji Leksington. Pre pet meseci, Aringarosa je primio uasne vesti. Njegovo ivotno delo bilo je u opasnosti. Do najsitnijih detalja se se ao sastanka u zamku Gandolfo koji mu je promenio ivot... vesti koje su pokrenule itavu ovu katastrofu. Aringarosa je uao u Astronomsku biblioteku Gandolfa visoko podignute glave, o ekuju i pohvale mnotva ljudi koji e mu iskazati dobrodolicu, nestrpljivi da ga potapu po le ima zbog izuzetnog zastupanja katolicizma u Americi. Me utim, samo je troje ljudi bilo prisutno. Dravni sekretar Vatikana. Debeo. Hladan. Dvojica visokih italijanskih kardinala. Pritvorno poboni. Samozadovoljni. "Sekretaru?" re e Aringarosa, zbunjen. Okrugli nadzornik pravnih poslova rukovao se sa njim i pokazao na stolicu nasuprot sebi. "Molim vas, udobno se smestite." Aringarosa je seo, ose aju i da neto nije u redu. Da Vin ijev kod 367

"Nisam vet u askanju, biskupe", re e sekretar, "te mi stoga dopustite da budem direktan u vezi sa razlozima vae posete." "Molim vas, govorite otvoreno." Aringarosa pogleda dvojicu kardinala, koji su ga odmeravali u samozadovoljnom i ekivanju. "Kao to vam je dobro poznato", re e sekretar, "Vatikan je u poslednje vreme bio zabrinut zbog afera vezanih za sektu Opus Dei." Aringarosa oseti kako istog trenutka postaje napet. O tome je ve mnogo puta raspravljao sa novim papom za koga se, na Aringarosino veliko nezadovoljstvo, ispostavilo da uznemiruju e briljivo podrava liberalne prome-

ne u Crkvi. "elim da vas uverim", brzo dodade sekretar, "da Njegova svetost ne trai da menjate ita u na inu na koji obavljate svoj sveteni ki poziv." Iskreno se nadam! "Zato sam onda ovde?" Ogromni ovek uzdahnu. "Biskupe, ne znam kako da ovo kaem obazrivo, pa u re i direktno. Pre dva dana, Ve e sekretara jednoglasno je odlu ilo da se opozove podrka Vatikana sekti Opus Dei." Aringarosa je bio siguran da nije dobro uo. "Molim?" "Jednostavno re eno, za est meseci od danas, Opus Dei se vie ne e smatrati prelaturom Vatikana. Bi ete crkva za sebe. Sveta stolica e se distancirati od vas. Njegova svetost se sloila i uskoro ete sve dobiti i u pisanoj formi." "Ali... to nije mogu e!" "Naprotiv, sasvim je mogu e. I neophodno. Njegova svetost se ne slae sa vaim agresivnim merama regrutovanja novih lanova i upranjavanjem telesnog samomu enja." Zastao je. "Kao ni sa vaim stavovima prema enama. Iskreno, Opus Dei je postao teret i sramota." Biskup Aringarosa je bio zapanjen. "Sramota?" "Nije mogu e da ste iznena eni to je dolo do ovoga." "Opus Dei je jedina katoli ka organizacija koja raste! Sada imamo preko jedanaest hiljada svetenika!" "Istina. Uznemiruju a injenica za sve nas." Aringarosa sko i na noge. "Pitajte Njegovu svetost da li je Opus Dei bio sramota 1982. kada smo pomogli Banku Vatikana!" "Vatikan e uvek biti zahvalan zbog toga", re e sekretar pomirljivim tonom, "pa ipak jo uvek ima onih koji veruju da je vaa finansijska velikodunost iz 1982. jedini razlog to vam je uopte i odobren status prelature." "To nije ta no!" Ta insinuacija je duboko uvredila Aringarosu. "U svakom slu aju, nameravamo da se ponesemo kako valja. Sastavljamo uslove odvajanja koji e uklju ivati povra aj tog novca. Bi e ispla en u pet rata." "Ispla ujete me?" upita Aringarosa. "Pla ate me da bih otiao u miru? A Opus Dei je jedini preostali glas razuma!" Jedan od kardinala podie pogled. "Izvinjavam se, jeste li rekli razuma?" 368 Den Braun

Aringarosa se nagnu preko stola, pootravaju i ton. "Zar se zaista pitate zato katolici naputaju Crkvu? Pogledajte oko sebe, kardinale. Ljudi su izgubili potovanje. Strogost vere je nestala. Crkveno u enje je postalo red za samoposluivanje. Apstinencija, ispoved, pri e e, baptizam, misa - birajte - izaberite koju god ho ete kombinaciju i zanemarite ostatak. Kakvo to re-

ligiozno usmerenje Crkva nudi?" "Zakoni iz tre eg veka", re e drugi kardinal, "ne mogu se primenjivati na savremene Hristove sledbenike. Ta pravila ne mogu da vae u dananjem drutvu." "Pa, ini se da u Opus Dei vae!" "Biskupe Aringarosa", re e sekretar tonom koji je pokazivao da je razgovor zavren. "Iz potovanja prema odnosu koji je vaa organizacija imala sa prethodnim papom, Njegova svetost e vam dati est meseci da se dobrovoljno odvojite od Vatikana. Predlaem da objavite kako se ne slaete sa stavovima Svete stolice i osnujete sopstvenu hri ansku organizaciju." "Odbijam!" objavi Aringarosa. "I to u mu li no re i." "Plaim se da Njegova svetost vie ne eli da se sastaje sa vama." Aringarosa se uspravi. "Ne bi se usudio da ukine li nu prelaturu prethodnog pape!" "ao mi je." Pogled sekretara nije ustuknuo. "Gospod daje i Gospod uzima." Arongarosa je teturaju i se izaao sa tog sastanka, zaprepaten i uspanien. Vrativi se u Njujork, danima je zurio kroz prozor u obrise grada, ophrvan tugom zbog budu nosti hri anstva. Nekoliko nedelja kasnije primio je telefonski poziv koji je sve izmenio. ovek koji je zvao zvu ao je kao Francuz i predstavio se kao U itelj - esta titula u prelaturi. Rekao je da zna za planove Vatikana da uskrati podrku organizaciji Opus Dei. Kako je mogao da zna? pitao se Aringarosa. Verovao je da samo nekolicina mo nika u Vatikanu zna ta se sprema organizaciji Opus Dei. O igledno, vesti su se rairile. Kada se radilo o tra evima, na svetu nije bilo zidova koji su imali ui kao zidovi Vatikana. "Imam ui svuda, biskupe", proaputao je U itelj, "a uz pomo tih uiju stekao sam izvesno znanje. Uz vau pomo , mogu da otkrijem skrovite svete relikvije koja e vam doneti izuzetnu mo ... dovoljno mo i da naterate Vatikan da vam se klanja. Dovoljno mo i da spasete Veru." Zastade. "Ne samo radi sekte Opus Dei. Nego radi svih nas." Gospod uzima... i Gospod daje. Aringarosa oseti veli anstveni zrak nade. "Izloite mi svoj plan."

Da Vin ijev kod

369

Biskup Aringarosa bio je bez svesti kada se vrata Bolnice svete Marije otvorie uz utanje. Sajlas se utetura u ulazni hodnik, u delirijumu od iscrp-

ljenosti. Padaju i na kolena na poplo ani pod, pozvao je u pomo . Svi na prijemnom odeljenju zurili su sa zaprepatenjem u polugolog albina sa krvavim svetenikom u naru ju. Doktor koji je pomogao Sajlasu da biskupa stave na nosila smrknuo se kada je biskupu opipao puls. "Izgubio je mnogo krvi. Ne gajim nadu." Aringarosini kapci zadrhtae i on se na trenutak povrati. Pogled mu se zaustavi na Sajlasu. "Dete moje..." U Sajlasovoj dui je tutnjalo od kajanja i gneva. "O e, prona i u onog ko nas je obmanuo i ubi u ga, pa makar mi za to trebao itav ivot." Aringarosa odmahnu glavom, dok su se spremali da ga odvezu. "Sajlase... ako si ita nau io od mene, molim te... nau i ovo." Uze Sajlasovu ruku i snano je stegnu. "Oprotaj je najve i Boji dar." "Ali o e..." Aringarosa sklopi o i. "Sajlase, mora da se pomoli."

POGLAVLJE 101
Robert Langdon je stajao ispod visoke kupole naputenog Skuptinskog doma i zurio u cev pitolja koji je drao Li Tibing. Roberte, jesi li sa mnom, ili protiv mene? Reci kraljevskog istori ara odzvanjale su u tiini Langdonove svesti. Nije postojao ispravan odgovor, znao je Langdon. Ukoliko odgovori da, izda e Sofi. Ukoliko odgovori ne, Tibing ne e imati drugog izbora do da ih oboje ubije. Godine koje je proveo u u ionici nisu u njemu razvile nijednu vetinu koja bi mu koristila pri suo avanju sa uperenim pitoljem. Me utim, u ionica ga. jeste nau ila ne emu kada je u pitanju odgovaranje na paradoksalna pitanja. Kada na pitanje ne postoji ta an odgovor, postoji samo jedan na in da se iskreno odgovori. Siva zona izme u "da" i "ne". Gutanje. Zure i u kripteks u svojoj ruci, Langdon je odlu io da jednostavno ode. Koraknuo je unatrag a da nije ni podigao pogled, stupaju i u ogromno prostranstvo prostorije. Ni ija zemlja. Nadao se da e njegova zaokupljenost kripteksom Tibingu nagovestiti da je saradnja mogu a opcija, kao i da e njegovo utanje Sofi pokazati da je nije napustio. Kupujem vreme za razmiljanje. Upravo je to Tibing i eleo od njega, poga ao je Langdon - da razmilja. Zato mi je predao kripteks. Da bih mogao da osetim teinu svoje odluke. Britanski istori ar se nadao da e dodir kripteksa Velikog majstora naterati Langdona da u potpunosti shvati veli inu njegovog sadraja, mame i akademsku radoznalost da nadvlada sve ostalo i teraju i ga da shvati da bi ne-

uspeh u otvaranju klju nog kamena zna io gubitak same istorije. Dok je Sofi i dalje stajala na nianu na drugom kraju prostorije, Langdon se plaio da je jedina nada koja mu je preostala bila da rei tajnu kripteksa. Ako uspem da otklju am mapu, Tibing e pristati na pregovore. Usredsre uju i se na zadatak pred sobom, Langdon se polako kretao ka udaljenim prozorima... doputaju i svojim mislima da se ispune bezbrojnim astronomskim prizorima na Njutnovoj grobnici. Traite sferu koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Ona govori o rui astom mesu i osemenjenoj materici. Da Vin ijev kod 371

Okrenuvi le a ostalima, kora ao je ka visokim prozorima, trae i na njihovim mozaicima od obojenog stakla neki podsticaj. Nije ga bilo. Stavi se u Sonijerov um, terao je sebe, gledaju i kroz prozor ka vrtu. Koja bi to sfera, po njegovom miljenju, trebalo da se nalazi na Njutnovoj grobnici? Prizori zvezda, kometa i planeta svetlucali su pod kiom, ali Langdon ih je zanemario. Sonijer nije bio ovek od nauke. Bio je humanista, zaljubljenik u umetnost, istoriju. Sveti enski princip... putir... Rua... prognana Marija Magdalena... pad boginje... Sveti gral. Legenda je uvek prikazivala Gral kao okrutnu ljubavnicu koja plee u senkama tik izvan vidnog polja, koja apu e na uho, mami jo korak dalje a potom i ezava u izmaglici. Odsutno gledaju i u drve e ije je li e treperilo u vrtu, Langdon je oseao njeno nestano prisustvo. Znaci su se nalazili posvuda. Poput siluete koja vam se ruga i koja izranja iz magle, grane najstarijeg drveta jabuke u Britaniji cvetale su cvetovima sa pet latica koje su blistale poput Venere. Boginja je bila u vrtu. Plesala je na kii, pevaju i pesmu vekova, vire i kroz grane prepune pupoljaka, kao da eli da podseti Langdona da jabuka znanja raste tik izvan njegovog domaaja. Na drugom kraju prostorije, Tibing je spokojno posmatrao Langdona, zagledanog kroz prozor kao da je za aran. Upravo kao to sam se nadao, mislio je Tibing. Opametite se. Ve neko vreme Tibing je sumnjao da bi Langdon mogao posedovati klju pronalaska Grala. Nije bila slu ajnost to je Tibing po eo ostvarivanje svog plana iste no i kada je Langdon imao zakazan susret sa akom Sonijerom. Budu i da je prislukivao kustosa, Tibing je bio siguran da to to s nestrpljenjem o ekuje susret sa Langdonom moe da zna i samo jedno. Langdonov tajanstveni rukopis pogodio je Priorat u ivac. Langdon je natrapao na istinu, a Sonijer se plai njenog otkrivanja. Tibing je bio siguran da je Veliki majstor pozvao Langdona kako bi ga u utkao.

Dovoljno dugo je istina bila u utkivana! Tibing je znao da mora brzo da deluje. Sajlasov napad imao je dva cilja. Spre io bi Sonijera da ubedi Langdona da uti, a tako e bi se postarao da Langdon bude u Parizu kada se klju ni kamen kona no na e u Tibingovim rukama, za slu aj da mu bude potreban. Bilo je gotovo previe jednostavno udesiti fatalni susret izme u Sonijera i Sajlasa. Imao sam pouzdane informacije o Sonijerovim najdubljim strepnjama. Prethodnog dana, Sajlas je nazvao kustosa i predstavio se kao zabrinuti svetenik. "Gospodine Sonijer, izvinite, moram smesta da razgovaram 372 Den Braun

sa vama. Nikada ne bih prekrio svetinju ispovesti, ali u ovom slu aju oseam da moram. Upravo mi se ispovedio ovek koji tvrdi da je ubio lanove vae porodice." U Sonijerovom odgovoru bilo je zapanjenosti, ali i opreza. "Moja porodica je poginula u nesre i. Policijski izvetaj nije ostavljao mesta sumnji." "Da, u saobra ajnoj nesre i", rekao je Sajlas, cimaju i udicu. " ovek sa kojim sam razgovarao rekao je da je izgurao njihova kola sa puta u reku." Sonijer je utao. "Gospodine Sonijer, nikada ne bih nazvao direktno vas, da taj ovek nije rekao neto zbog ega sam zabrinut za vau sigurnost." Zastao je. "Tako e je pomenuo vau unuku, Sofi." Pomen Sofinog imena bio je odlu uju i udarac. Kustos je predloio Sajlasu da ga odmah poseti, na najsigurnijem mestu koje je Sonijer znao - u njegovoj kancelariji u Luvru. Potom je nazvao Sofi kako bi je upozorio na mogu u opasnost. Sastanak sa Robertom Langdonom istog trenutka je pao u zaborav. Sada kada je Langdon bio na drugom kraju prostorije, odvojen od Sofi, Tibing je ose ao da je kona no otu io dvoje saputnika. Sofi Nevo i dalje je bila prkosna, ali Langdon je o igledno sagledao situaciju iz ireg ugla. Pokuavao je da otkrije ifru. On shvata koliko je vano da prona emo Gral i oslobodimo ga stega. "Ne e vam ga otvoriti", hladno re e Sofi. " ak i da moe." Tibing je bacao poglede ka Langdonu dok je Sofi i dalje drao na nianu. Sada je bio prili no uveren da e morati da ga upotrebi. Iako ga je ta ideja uznemiravala, znao je da ne e oklevati ukoliko do toga do e. Pruio sam joj priliku da u ini ono to je ispravno. Gral je vaniji i ve i od svakog od nas. Tog trenutka, Langdon se okrenu od prozora. "Grobnica..." iznenada re e, gledaju i ih dok mu je slabani tra ak nade svetlucao u o ima. "Znam gde treba traiti na Njutnovom grobu. Da, mislim da mogu da prona em ifru!" Tibingu posko i srce. "Gde, Roberte? Reci mi!"

Sofi je zvu ala zaprepateno. "Roberte, nemoj! Ne e mu pomo i, zar ne?" Langdon im pri e odlu nim, krupnim koracima, dre i kripteks ispred sebe. "Ne", rekao je, a pogled mu postade tvr i kada se okrenu ka Liju. "Ne u dok tebe ne pusti." Tibingov optimizam se pomuti. "Toliko smo blizu, Roberte. Nemoj da se igra sa mnom!" "Ne igram se", re e Langdon. "Pusti je. Potom u te odvesti do Njutnove grobnice. Zajedno emo otvoriti kripteks." "Nikuda ja ne idem", odlu no re e Sofi, dok su joj se o i skupljale od besa. "Taj kripteks je meni dao moj deda. Nije va i nije na vama da ga otvorite." Da Vin ijev kod 373

Langdon se okrete, zabrinutog izraza. "Sofi, molim te! U opasnosti si. Pokuavam da ti pomognem!" "Kako? Tako to e razotkriti tajnu zbog koje je moj deda umro, pokuavaju i da je sa uva? Verovao ti je, Roberte. Ja sam ti verovala!" U Langdonovim plavim o ima se sada videla panika. Tibing nije mogao a da se ne nasmeje posmatraju i ih kako rade jedno protiv drugog. Langdonovi kavaljerski pokuaji bili su pateti ni. Na rubu otkrivanja jedne od najveih tajni u istoriji, on se bak e sa enom koja je dokazala da nije dostojna ovog pohoda. "Sofi", molio ju je Langdon. "Molim te... mora oti i." Odmahnula je glavom. "Ne u, sve dok kripteks ili ne preda meni ili razbije o pod." "Molim?" Langdon nije mogao da veruje. "Roberte, moj deda bi vie voleo da njegova tajna bude zauvek izgubljena nego da je vidi u rukama ubice." Sofine o i izgledale su kao da e se svakog asa napuniti suzama, ali to se nije desilo. Zurila je pravo u Tibinga. "Ubijte me ako morate. Nemam nameru da ostavim zavetanje svog dede u vaim rukama." Pa dobro. Tibing nacilja. "Ne!" Langdon viknu, podiu i ruku tako da se kripteks nesigurno zaljuljao iznad kamenog poda. "Li, ako makar i pomisli na to, ispusti u ga." Tibing se nasmejao. "Taj blef je upalio kod Remija. Kod mene ne e. Poznajem te malo bolje." "Jesi li siguran, Li?" Jesam. Mora da poradi na svom pokerakom izrazu lica, prijatelju moj. Trebalo mi je nekoliko sekundi, ali sada vidim da lae. Nema pojma gde se na Njutnovom grobu nalazi odgovor. "Iskreno, Roberte? Zna li gde treba

traiti na Njutnovom grobu?" "Znam." Neodlu nost u Langdonovim o ima javi se samo na tren, ali Tibing ju je spazio. Bila je to la. O ajni ka, bedna la da bi spasao Sofi. Tibinga je Robert Langdon duboko razo arao. Ja sam usamljeni vitez, okruen bezvrednim duama. Mora u sam da odgonetnem klju ni kamen. Langdon i Nevo su sada predstavljali opasnost po Tibinga... i po Gral. Koliko god da je odluka bila bolna, znao je da e je sprovesti u delo mirne savesti. Jedini izazov bi e ubediti Langdona da spusti klju ni kamen kako bi Tibing mogao bezbedno da okon a itavu ovu aradu. " in poverenja", re e Tibing, sputaju i pitolj. "Spusti klju ni kamen i moemo da razgovaramo." Langdon je znao da la nije upalila. 374 Den Braun

Video je zloslutnu odlu nost na Tibingovom licu i znao je da im je kucnuo as. Kada ga spustim, oboje e nas ubiti. ak i ne pogledavi Sofi, mogao je da uje kako ga njeno srce preklinje u nemom o aju. Roberte, ovaj ovek nije dostojan Grala. Molim te, nemoj ga staviti u njegove ruke. Po bilo koju cenu. Langdon je jo pre nekoliko minuta doneo odluku, dok je stajao sam pored prozora sa pogledom na vrt. Zatiti Sofi. Zatiti Gral. Langdon gotovo viknu od o aja. Ali ne vidim kako! Goli trenuci bez iluzija doneli su sa sobom jasno u uvida kakvu nikada ranije nije osetio. Istina ti je pred o ima, Roberte. Nije znao odakle je dola ta epifanija. Gral ti se ne ruga, Gral poziva duu koja ga je dostojna. Sada, klanjaju i se kao suanj nekoliko metara pred Lijem Tibingom, Langdon je spustio kripteks na desetak centimetara od kamenog poda. "Tako, Roberte", proaputa Tibing, uperivi pitolj ka njemu. "Spusti ga." Langdonov pogled se usmeri navie, ka zjape oj praznini kupole Skuptinskog doma. Savijaju i se jo nie, spazi Tibingov pitolj, uperen pravo u njega. "ao mi je, Li." U jednom pokretu, Langdon se pridie, zamahnuvi rukom ka nebu, i lansiraju i kripteks ka kupoli iznad njih. Li Tibing nije osetio da povla i obara , ali meduza je opalila uz zagluuju u buku. Langdonovo pognuto telo jo je bilo u vazduhu, i metak se zari ispred njegovih stopala. Polovinom svog mozga Tibing je pokuavao da

ponovo nacilja i ponovo opali, ali ona snanija polovina vukla je njegov pogled navie, ka kupoli. Klju ni kamen! Vreme kao da je stalo, pretopivi se u usporeni san dok se itav Tibingov svet pretvarao u klju ni kamen koji leti kroz vazduh. Gledao je kako stie do najvie ta ke... za trenutak lebdi u praznini... i potom se sunovra uje, okreu i se u vazduhu, natrag ka kamenom podu. Sve Tibingove nade i svi njegovi snovi munjevito su padali ka tlu. Ne sme da udari o pod! Mogu da ga uhvatim! Tibingovo telo reagovalo je instinktivno. Pustio je pitolj i bacio se napred, osloba aju i se taka dok je posezao za kripteksom. Isteu i ruke i prste, zgrabio je klju ni kamen u vazduhu. Da Vincijev kod 375

Posr u i sa klju nim kamenom stegnutim u akama, Tibing je znao da pada suvie brzo. Nije bilo ni ega da ublai pad. Tlo je dodirnuo ispruenim rukama i kripteks udari o pod. Staklo se mrvilo unutar kripteksa uz mu an zvuk. itav sekund, Tibing se nije usu ivao da die. Lee i ispruen na hladnom podu, zure i niz ispruene ruke u mermerni cilindar u svojim golim akama, preklinjao je stakalce sa sir etom da izdri. Potom kiseli reski miris sir eta zapara vazduh i Tibing oseti kako hladna te nost curi kroz broj anike na njegov dlan. Uhvatila ga je divlja panika. NE! Sirce je sada teklo u mlazu i Tibing je zamiljao papirus kako se unutra raspada. Roberte, budalo jedna! Tajna je izgubljena! Tibing nekontrolisano zajeca. Gral je izgubljen. Sve je uniteno. Snano drhte i u neverici, Tibing pokua da na silu razdvoji cilindar, ude i da makar na tren vidi istoriju pre nego to se zauvek rastvori. Na njegovo zaprepatenje, kad je povukao krajeve klju nog kamena, cilindar se otvorio. Zaustavio je dah i provirio unutra. Bio je prazan, sa izuzetkom ostataka mokrog stakla. Nije bilo papirusa koji se rastvara. Tibing se okrenu i pogleda navie, u Langdona. Sofi je stajala pored njega, dre i Tibinga na nianu. Zbunjen, Tibing ponovo pogleda u klju ni kamen i shvati. Broj anici vie nisu bili nasumi no poredani. Ispisivali su ifru: JABUKA . "Sfera koju je Eva probala", mirno re e Langdon, "izazivaju i sveti gnev Boiji. Prvobitni greh. Simbol pada svete ene." Tibing oseti kako se istina hladno i bolno sru uje na njega. Sfera koja bi trebalo da se nalazi na Njutnovom grobu nije mogla biti nita drugo do rui asta jabuka koja je pala sa nebesa, pogodivi Njutna u glavu i inspiriu i

nastanak njegovog ivotnog dela. Plod njegovog rada! Rui asto meso sa osemenjenom matericom! "Roberte", promuca Tibing, zapanjen. "Otvorio si ga. Gde je... gde je mapa?" Ne trepnuvi, Langdon posegnu u gornji dep svog sakoa od tvida i paljivo izvu e neni svitak papirusa. Samo nekoliko metara od mesta na kojem je Tibing leao, Langdon odmota svitak i pogleda ga. Nakon trenutka koji je trajao itavu ve nost, osmeh razumevanja rairi se Langdonovim licem.

376

Den Braun

On zna! Tibingovo srce udelo je za tim znanjem. Njegov ivotni san nalazio se pred njim. "Reci mi!" zahtevao je Tibing. "Molim te! Oh, boe, molim te! Jo nije suvie kasno!" Dok je zvuk tekih koraka tutnjao niz hodnik ka Skuptinskom domu, Langdon bez reci smota papirus i gurnu ga natrag u dep. "Ne!" viknu Tibing, uzalud pokuavaju i da se podigne. Kada se vrata sa treskom otvorie, Bezu Fa ulete poput bika u arenu, divljim o ima pretrauju i prostor. Svoju metu Lija Tibinga video je kako bespomo no lei na podu. Uzdahnuvi sa olakanjem, Fa vrati u futrolu manurin i okrete sa ka Sofi. "Agente Nevo, laknulo mi je to vidim da ste vi i gospodin Langdon bezbedni. Trebalo je da se predate kada sam to od vas traio." Britanska policija ulete za Faom, zgrabi izmu enog bogalja i stavi mu lisice. Sofi je zapanjeno gledala Faa. "Kako ste nas pronali?" Fa pokaza na Tibinga. "Pogreio je to je pokazao svoju identifikaciju kada je uao u opatiju, uvari su znali da ga traimo." "U Langdonovom je depu!" urlao je Tibing poput lu aka. "Mapa Svetog grala!" Dok su Tibinga iznosili napolje, zabacio je glavu unatrag i urlao. "Roberte! Reci mi gde se krije!" Dok je prolazio, Langdon ga pogleda u o i. "Samo dostojni prona u Gral, Li. Ti si me tome nau io."

POGLAVLJE 102
Izmaglica se nisko spustila nad etvrt Kensington Gardens kada je Sajlas doao, epaju i, do istine skrivene od pogleda. Kleknuvi na mokru travu, mogao je da oseti topli mlaz krvi kako te e iz rane od metka tik ispod reba-

ra. Ipak, gledao je pravo ispred sebe. Magla je u inila da prizor dobije nebesku dimenziju. Podiu i krvave ruke da se pomoli, posmatrao je kapljice kie kako mu miluju prste, ponovo ih izbelevi. Mogao je da oseti kako mu se telo raspada, deo po deo, u izmaglici. Ja sam duh. Povetarac zahuja pored njega, nose i vlaan, zemaljski miris novog ivota. Svakom ivom elijom u svom slomljenom telu, Sajlas se molio. Molio se za oprotaj. Molio se za milost. Iznad svega, molio se za svog u itelja... biskupa Aringarosu... da ga Gospod ne odvede pre vremena. Ostalo mu je jo toliko mnogo posla. Magla se sada pretvarala u kovitlac oko njega, i Sajlas se oseti toliko lakim da je bio siguran da bi ga i slamke mogle podi i. Zatvaraju i o i, izgovorio je poslednju molitvu. Odnekud u magli, glas Manuela Aringarose aputao mu je. Na Gospod je dobar i milosrdan Bog. Sajlasov bol kona no po e da i ezava. Znao je da je biskup u pravu.

POGLAVLJE 103
Bilo je kasno popodne kada se londonsko sunce probilo kroz oblake i grad po eo da se sui. Bezu Fa ose ao se umorno dok je izlazio iz sobe za ispitivanje i pozivao taksi. Ser Li Tibing bu no je protestovao govore i da je nevin. Ipak, na osnovu njegovog nepovezanog buncanja o Svetom gralu, tajnim spisima i misterioznim bratstvima, Fa je posumnjao da prepredeni istori ar priprema teren za svoje advokate i odbranu na osnovu neura unljivosti. Ba, pomislio je. Lud. Tibing je pokazao genijalnu preciznost u kovanju plana koji je na svakom koraku titio njegovu nevinost. Iskoristio je i Vatikan i Opus Dei. Njegov prljavi posao obavljali su, ne znaju i, monah - fanatik i o ajni biskup. to je bilo jo pametnije, Tibing je svoju elektronsku stanicu za prislukivanje smestio na jedino mesto do kojeg paralizovani ovek nikako ne moe do i. Samo prislukivanje izvodio je njegov sluga, Remi - jedina osoba kojoj je pravi Tibingov identitet bio poznat - a koji je sada, ba zgodno, bio mrtav zbog alergijske reakcije. Teko da je to delo nekoga kome nedostaju mentalne sposobnosti, mislio je Fa. Informacije koje je Kole poslao iz zamka Vilet nagovetavale su da je Tibingova prepredenost ila toliko daleko da je ak i sam Fa mogao poneto od njega da nau i. Da bi uspeno sakrio bubice za prislukivanje u nekim od najmo nijih kancelarija Pariza, Tibing se okrenuo Grcima. Trojanski konji. Neke od Tibingovih rtava primile su vredne poklone u vidu umetni kih

dela, drugi su se, ne sumnjaju i, nadmetali na aukcijama na kojima je Tibing postavio naro ite mamce. U Sonijerovom slu aju, kustos je primio poziv za ve eru u zamku Vilet, kako bi razgovarali o mogu nosti da Tibing finansira novo Da Vin i krilo u Luvru. Poziv Sonijeru sadrao je neupadljivi postskriptum u kojem je Tibing izrazio svoju fasciniranost vitezom-robotom za kojeg se pri alo da ga je Sonijer napravio. Dovedite ga na ve eru, predloio je Tibing. Sonijer je, o igledno, upravo to i u inio - i ostavio viteza bez nadzora dovoljno dugo da bi Remi Legaludek na njemu napravio jedan neupadljivi dodatak. Sada, sede i na zadnjem seditu taksija, Fa zatvori o i. Jo jedna stvar kojom moram da se pozabavim pre nego to se vratim u Pariz. Da Vin ijev kod 379

Soba za oporavak u Bolnici sveta Marija bila je okupana suncem. "Sve ste nas zadivili", re e sestra, osmehuju i mu se. "Pravo udo." Biskup Aringarosa joj uputi slabaan osmeh. "Uvek sam bio blagosloven." Sestra dovri svoj posao i ostavi ga samog. Sa zadovoljstvom je ose ao toplu sun evu svetlost na svom licu. Prola no bila je najmra nija no u njegovom ivotu. Obeshrabreno pomisli na Sajlasa, ije telo je prona eno u parku. Molim te oprosti mi, sine moj. Aringarosa je udeo da Sajlas bude deo njegovog veli anstvenog plana. Prole no i, me utim, Aringarosa je primio poziv od Bezu Faa, koji ga je ispitivao o njegovoj navodnoj povezanosti sa opaticom ubijenom u crkvi Sen-Sulpis. Aringarosa shvati da je ve e polo uasno naopako. Vesti o jo etiri ubistva pretvorile su njegov uas u agoniju. Sajlase, ta si to u inio! Ne uspevi da stupi u kontakt sa U iteljem, biskup je znao da je preputen sam sebi. Iskoriten. Jedini na in da zaustavi krvavi lanac doga aja ije je pokretanje pomogao bio je da sve prizna Fau. Od tog trenutka, Aringarosa i Fa jurili su da do u do Sajlasa pre nego to ga U itelj ubedi da ponovo ubije. Krajnje iscrpljen, Aringarosa je sklopio o i i sluao televizijski izvetaj o hapenju istaknutog britanskog viteza, ser Lija Tibinga. U itelj je razotkriven. Tibing je uo za planove Vatikana da se ogradi od organizacije Opus Dei. Odabrao je Aringarosu kao savrenog piona za svoj plan. Naposletku, ko bi radije slepo poao za Svetim gralom od oveka poput mene koji moe sve da izgubi? Gral bi doneo ogromnu mo onome ko ga poseduje. Li Tibing je lukavo titio svoj identitet - pretvarao se da ima francuski naglasak i pobono srce, i zahtevao je da bude ispla en jedinom stvari koja mu nije bila potrebna - novcem. Aringarosa je bio suvie eljan da bi po-

sumnjao. Cena od dvadeset miliona evra bila je sitnica u pore enju sa Gralom, a s obzirom na to da je Vatikan platio odvajanje od organizacije Opus Dei, finansijski deo je tekao glatko. Slepi vide ono to ele da vide. Tibingova vrhunska uvreda, naravno, bila je ta to je zahtevao da bude ispla en obveznicama Vatikana kako bi istraga, ukoliko bilo ta po e po zlu, vodila do Rima. "Drago mi je to vidim da ste dobro, ekselencijo." Aringarosa je prepoznao grubi glas koji mu se obra ao sa praga, ali nije o ekivao takvo lice - otre, mo ne crte, zalizanu kosu i iroki vrat koji se napinjao iz tamnog odela. "Kapetan Fa?" upitao je Aringarosa. Samilost i briga koje je kapetan pokazao za Aringarosinu sino nu muku navele su biskupa da zamisli daleko neniji izgled. Kapetan pri e krevetu i podie poznatu, teku crnu akten-tanu na stolicu. "Verujem da je ovo vae." 380 Den Braun

Aringarosa pogleda tanu punu obveznica i istog trenutka se posrami. "Da... hvala vam." Zastade dok je prelazio prstima preko ava arava, a potom nastavi. "Kapetane, dobro sam razmislio o ovome, i moram da vas zamolim za uslugu." "Naravno." "Porodice onih u Parizu koje je Sajlas..." Zastao je, izborivi se sa emocijama. "Jasno mi je da nikakva suma ni u kom slu aju ne moe da nadoknadi izgubljene ivote, pa ipak, ako biste bili ljubazni da podelite sadraj ove aktovke... porodicama rtava." Faove tamne o i dugo su ga posmatrale. " estit gest, ekselencijo. Postara u se da vae elje budu sprovedene u delo." Me u njima nastade teka tiina. Na televiziji, mravi francuski policajac drao je konferenciju za tampu ispred velelepnog zdanja. Fa vide o kome se radi i svu panju usmeri ka ekranu. "Poru nice Kole", po e reporter BBC-ja, optuuju im tonom. "Prole no i je va kapetan javno optuio dvoje nevinih ljudi za ubistvo. Da li e Robert Langdon i Sofi Nevo traiti da vae odeljenje prizna odgovornost? Da li e to kapetana Faa kotati posla?" Osmeh poru nika Kolea bio je umoran ali miran. "Moje iskustvo je pokazalo da kapetan Bezu Fa retko pravi greke. Jo uvek nisam sa njim razgovarao o ovome, ali znaju i kako on radi, verujem da je njegova javna potera za agentom Nevo i gospodinom Langdonom bila deo strategije sa ciljem da se namami pravi ubica."

Reporteri razmenie iznena ene poglede. Kole nastavi. "Da li su gospodin Langdon i agent Nevo bili dobrovoljni u esnici ove zamke, ne znam. Kapetan Fa ima obi aj da detalje svojih kreativnih metoda uva za sebe. Sve to za sada mogu da potvrdim jeste da je kapetan uhapsio krivca i da su i gospodin Langdon i agent Nevo na sigurnom." Fau je na usnama igrao slabaan osmeh kada se okrenuo natrag ka Aringarosi. "Dobar ovek, taj Kole." Prolo je nekoliko trenutaka. Naposletku, Fa pre e rukom preko ela, zagladivi kosu dok je gledao u Aringarosu. "Ekselencijo, pre nego to se vratim u Pariz, eleo bih da razgovaramo o jo samo jednoj stvari - vaem nepromiljenom letu za London. Podmitili ste pilota da promeni kurs. Na taj na in ste prekrili itav niz me unarodnih zakona." Aringarosa klonu. "Bio sam o ajan." "Da. A o ajan je bio i pilot kada su ga moji ljudi ispitivali." Fa posegnu u dep i izvadi prsten sa ljubi astim ametistom i poznatom ru no ra enom aplikacijom mitre i biskupske palice. Aringarosi navree suze dok je prihvatao prsten i ponovo ga stavljao na prst. "Bili ste toliko ljubazni." Isprui ruku i stegnu Faovu. "Hvala vam." Da Vin ijev kod 381

Fa odmahnu, odlaze i do prozora i pogledavi grad pred sobom, o igledno zadubljen u misli. Kada se okrenuo, bilo je ne eg nesigurnog u njemu. "Ekselencijo, koji je va naredni potez?" Aringarosi je isto pitanje postavljeno prethodne no i, dok je naputao zamak Gandolfo. "Mislim da je moj put neizvestan, kao i va." "Da." Fa zastade. "Mislim da u se penzionisati pre vremena." Aringarosa se osmehnu. "Malo vere moe da u ini uda, kapetane. Malo vere."

104
Kapela Roslin - esto nazivana Katedralom kodova - nalazi se jedanaest kilometara juno od Edinburga u kotskoj, na mestu drevnog hrama posve enog bogu Mitri. Kapela, koju su 1446. godine podigli vitezovi templari, obeleena je nizom simbola koji zbunjuju mnoge umove a koji vode poreklo iz jevrejske, hri anske, egipatske, masonske i paganske tradicije. Geografske koordinate kapele ta no se poklapaju sa severo-junim meridijanom koji prolazi kroz Glastonberi. Ova longitudinalna Ruina linija predstavlja tradicionalno obeleje ostrva Avalon kralja Artura i smatra se sredinjim stubom svete geometrije Britanije. Upravo po ovoj blagoslove-

noj Ruinoj liniji Roslin je dobio ime. Neugla eni tornjevi Roslina bacali su duge ve ernje senke kada su Robert Langdon i Sofi Nevo zaustavili iznajmljena kola na travnatom parkingu u podnoju strmine na kojoj se uzdizala kapela. Njihov kratak let od Londona do Edinburga predstavljao je odmor, iako nijedno od njih dvoje nije spavalo u o ekivanju onoga to se nalazilo pred njima. Podiu i pogled ka goloj gra evini ocrtanoj naspram neba prekrivenog oblacima, Langdon se oseti poput Alise koja strmoglavce pada u ze ju rupu. Mora da je ovo san. Ipak, znao je da tekst Sonijerove poslednje poruke nije mogao biti odre eniji. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Langdon je matao da e Sonijerova "mapa Grala" biti dijagram - crte na kojem krsti ozna ava traeno mesto - pa ipak je poslednja tajna Priorata otkrivena na isti na in na koji im se Sonijer od po etka obra ao. Jednostavnim stihovima. etiri precizna stiha koja su bez sumnje ukazivala upravo na ovo mesto. Pored toga to se u njima Roslin pominjao po imenu, stihovi nisu zaobili i nekoliko poznatih arhitektonskih obeleja te kapele. Uprkos jasno i Sonijerovog poslednjeg uputstva, Langdon se ose ao vie izba enim iz koloseka nego prosvetljenim. Za njega, kapela Roslin se inila suvie o iglednom lokacijom. Vekovima je ta kamena kapela odzvanjala glasinama o domu Svetog grala. Ta su se aputanja pretvorila u povike tokom poslednjih decenija kada je specijalni radar otkrio postojanje neverovatne gra evine ispod same kapele - velike podzemne komore. Ne samo da je kapela iznad ovog dubokog podruma izgledala kao kepec u odnosu na njega, nego se inilo da nema ni ulaza u tu komoru, niti izlaza iz nje. Arheolozi su zahtevali da po nu miniranje kamenitog tla kako bi doli do tajanstvene odaDa Vin ijev kod 383

je, ali zadubina Roslin je izri ito zabranila bilo kakva iskopavanja na ovom svetom mestu. Naravno, to je samo dolilo ulje na vatru naga anja. ta je to zadubina Roslin pokuavala da sakrije? Roslin je sada postao mesto hodo a a svih onih koji su tragali za misterijom. Neki su tvrdili da ih je tamo dovelo snano magnetno polje koje je neobjanjivo delovalo na tim koordinatama, neki su tvrdili da su doli kako bi tragali za skrivenim ulazom u podzemnu prostoriju. Me utim, ve ina je priznavala da su doli jednostavno da bi tumarali okolo i upijali predanje o Svetom gralu. Iako Langdon nikada ranije nije posetio Roslin, uvek bi se nasmejao u sebi kada bi uo da kapelu opisuju kao dom Svetog grala. Istina, Roslin je moda nekada i bio dom Grala, davno... ali sasvim sigurno to vie nije. Suvie je panje skrenuto na Roslin tokom poslednjih decenija, a pre ili kasnije

neko bi pronaao na in da provali u podzemnu komoru. Pravi istori ari Grala su se slagali da je Roslin mamac - jedan od sporednih orsokaka koje je Priorat tako uverljivo smislio. Ve eras, me utim, kada je klju ni kamen Priorata stihovima direktno ukazivao upravo na ovo mesto, Langdon vie nije bio tako samouveren. Zbunjuju e pitanje prolazilo mu je kroz glavu itavog dana: Zato bi se Sonijer toliko namu io da nas dovede do tako o iglednog mesta ? Nametao se samo jedan logi an odgovor. Postoji neto u vezi sa Roslinom to tek treba da shvatimo. "Roberte?" Sofi je ve stajala izvan kola, osvr u i se ka njemu. "Ide li?" U rukama je drala kutiju od ruinog drveta koju im je kapetan Fa vratio. U njoj su se nalazila oba kripteksa, ponovo sastavljena i pohranjena onako kako su ih nali. Papirus sa stihovima bio je bezbedno zaklju an u njihovom sreditu - samo nije bilo razbijenog stakalca sa sir etom. Dok su se kretali dugom ljunkovitom stazom, Langdon i Sofi pro oe pored uvenog zapadnog zida kapele. Neupu eni posetioci su pretpostavljali da je taj zid, neobi no izbo en, predstavljao nezavreni deo kapele. Istina je, se ao se Langdon, bila daleko zanimljivija. Zapadni zid Solomonovog hrama. Vitezovi templari su osmislili kapelu Roslin kao arhitektonsku kopiju Solomonovog hrama u Jerusalimu - zajedno sa zapadnim zidom, uskim pravougaonim sanktuarijumom i podzemnim trezorom nalik Svetinji nad svetinjama, u kojoj su prvobitnih devet vitezova prvi put iskopali svoje neprocenjivo blago. Langdon je morao da prizna da je u ideji templara da za Gral izgrade moderni dom, repliku starog - postojala intrigantna simetrija. Ulaz u kapelu Roslin bio je skromniji nego io je Langdon o ekivao. Mala drvena vrata imala su dve gvozdene arke i jednostavan natpis od hrastovine. 384 Den Braun

ROSLIN Ovaj drevni na in pisanja imena kapele, objasnio je Langdon Sofi, vodio je poreklo od meridijana Ruine linije na kojem se kapela nalazila; ili, kako su istori ari Grala vie voleli da veruju, od "Linije Rue" - porodi ne loze Marije Magdalene. Kapela se uskoro zatvarala. Kada je Langdon povukao i otvorio vrata, zapahnu ih topao talas vazduha - kao da drevna gra evina umorno uzdie na kraju dugog dana. Ulazni lukovi obilovali su uklesanim petolistima. Rue. Materica boginje.

Ulaze i sa Sofi, Langdon pogledom pre e preko uvenog svetilita, upijaju i svaki detalj. Iako je itao opise zapanjuju e komplikovanih radova u kamenu u Roslinu, videti ih uivo predstavljalo je upe atljiv susret. Raj za simbologe, tako ga je nazvao jedan Langdonov kolega. Na svakoj povrini u kapeli bili su isklesani simboli - hri anska raspea, jevrejske zvezde, masonski pe ati, krstovi templara, rogovi izobilja, piramide, astroloki znaci, biljke, povr e, pentagrami i rue. Vitezovi templari bili su vrsni zidari i klesari koji su podizali templarske crkve irom Evrope. Me utim, Roslin je smatran za njihovo najuzvienije delo ljubavi i potovanja. Vrhunski zidari nijedan kamen nisu ostavili neisklesanim. Kapela Roslin bila je hram svih vera... svih tradicija... i, iznad svega, hram prirode i boginje. Svetilite je bilo prazno, izuzev a ice posetilaca koji su sluali mladi a koji je vodio posledhji obilazak tog dana. Vodio ih je du uvene putanje na podu - nevidljive staze koja je povezivala est klju nih arhitektonskih ta aka unutar svetilita. Generacije posetilaca kora ale su ovim pravim linijama, povezuju i ta ke, a njihovi bezbrojni koraci ucrtali su ogroman simbol na podu. Davidova zvezda, pomisli Langdon. Tu nema slu ajnosti. Tako e poznat kao Solomonov pe at, ovaj heksagram je nekada bio tajni simbol svetenika zvezdo ataca, a kasnije je usvojen od strane izraelitskih kraljeva - Davida i Solomona. Vodi je video Langdona i Sofi da ulaze, i iako je bilo vreme zatvaranja, prijatno im se osrnehnuo i pokazao im da slobodno razgledaju kapelu. Langdon zahvali klimnuvi glavom i po e dublje u unutranjost svetilita. Sofi je, me utim, stajala prikovana na ulazu, zbunjenog izraza na licu. "ta je bilo?" upita Langdon. Sofi je zurila po kapeli. "Mislim... da sam bila ovde." Da Vin ijev kod 385

Langdon je bio iznena en. "Ali rekla si da nikada nisi ak ni ula za Roslin." "I nisam..." Prelazila je nesigurno pogledom preko svetilita. "Mora da me je deda doveo ovde kao sasvim malu. Ne znam. Izgleda poznato." Dok se osvrtala, po ela je sve sigurnije da klima glavom. "Da." Pokazala je ka prednjem delu svetilita. "Ona dva stuba... Ve sam ih videla." Langdon pogleda par majstorski izvajanih stubova na drugom kraju svetilita. inilo se da njihova bela kamena ipka tinja rumenim sjajem pod poslednjim zracima sunca koji su ulazili kroz zapadni prozor. Stubovi postavljeni tamo gde bi se uobi ajeno nalazio oltar - bili su neobi an par. Levi isklesan jednostavnim, vertikalnim linijama, dok je desni stub bio ukraen

kitnjastom, cvetnom spiralom. Sofi se ve kretala ka njima. Langdon pouri za njom. Kad stigoe do stubova, Sofi klimnu glavom u neverici. "Da, sigurno sam ih videla!" "Ne sumnjam da si ih videla", re e Langdon, "ali ne mora nuno da zna i da je to bilo ovde." Ona se okrete. "Kako to misli?" "Ova dva stuba su naj e e kopirane arhitektonske strukture u istoriji. Njihove replike postoje irom sveta." "Replike Roslina?" Bila je skepti na. "Ne. Replike stubova. Se a li se da sam ti ranije pomenuo da je i sam Roslin replika Solomonovog hrama? Ova dva stuba izgledaju isto kao i dva stuba u pro elju Solomonovog hrama." Langdon pokaza na stub sa leve strane. "Ovaj se zove Boas - ili Majstorski stub. Drugi se zove Jakin - ili Pripravni ki stub." Zastao je. "Zapravo, bukvalno svaki masonski hram na svetu ima dva ovakva stuba." Langdon joj je ve bio objasnio snane istorijske veze templara i modernih masonskih tajnih drutava, ija tri osnovna stepena - Pripravnik slobodni mason, Zanatlija slobodni mason i Majstor slobodni mason - seu do ranih dana templara. Poslednji stihovi Sofinog dede izri ito su se pozivali na Majstore slobodne masone koji su ukrasili Roslin prinose i na taj na in svoje 'umetni ke rtve'. Tako e se pominjala i centralna tavanica Roslina, prekrivena isklesanim zvezdama i planetama. "Nikada nisam bila u nekom masonskom hramu", re e Sofi, jo uvek posmatraju i stubove. "Gotovo sam sigurna da sam ih videla ovde." Okrete se natrag ka unutranjosti kapele, kao da trai jo neto to bi joj podstaklo seanje. Ostali posetioci sada su odlazili, i mladi vodi se zaputi preko kapele, pribliavaju i im se sa prijatnim osmehom. Bio je to zgodan mladi u kasnim dvadesetim, sa kolskim naglaskom i ridje-plavom kosom. "Spremam se da zatvorim za danas. Mogu li vam pomo i nekako?" Kako bi bilo oko Svetog Grala? Pomisli da kae Sofi. 386 Den Braun

"Kod", izlete Sofi, iznenada se setivi. "Ovde postoji kod!" Vodi a je obradovao njen entuzijazam. "Jeste, gospo ice." "Nalazi se na tavanici", re e ona, okre u i se ka desnom zidu. "Negde... tamo." On se nasmei. "Niste prvi put u Roslinu, vidim." Kod, mislio je Langdon. Bio je zaboravio taj deli predanja. Me u bezbrojnim tajnama koje je Roslin krio nalazio se i nadsvo eni prolaz iz kojeg je virilo na stotine kamenih blokova, tr e i nanie i formiraju i neobi nu

povrinu sastavljenu iz vie ravni. Svaki blok je na sebi nosio isklesani simbol, naizgled nasumi an, to je stvaralo ifru nezamislivih proporcija. Neki su verovali da ifra otkriva ulaz u komoru ispod kapele. Drugi su verovali da otkriva pravu legendu o Gralu. Nije ni bilo vano - kriptografi su vekovima pokuavali da odgonetnu njeno zna enje. I danas je zadubina Roslin nudila velikodunu nagradu onome ko uspe da otkrije njeno tajno zna enje, ali ifra je ostala misterija. "Rado bih vam pokazao..." Vodi ev glas se izgubio. Moja prva ifra, mislila je Sofi, kora aju i sama, u transu, ka ifrovanom luku. Budu i da je kutiju od rainog drveta predala Langdonu, istog trenutka zaboravila je sve o Svetom gralu, Sionskom prioratu i svim misterijama prethodnog dana. Kada je stigla ispod ifrovanog svoda i ugledala simbole iznad sebe, se anja su po ela da naviru. Se ala se svoje prve posete Roslinu, i za udo, se anja su donela i neo ekivanu tugu. Bila je mala... otprilike godinu dana nakon pogibije porodice. Deda ju je doveo u kotsku na kratak odmor. Doli su da vide kapelu Roslin pre nego to se vrate u Pariz. Bilo je kasno uve e i kapela je bila zatvorena. Me utim, oni su jo uvek bili unutra. "Moemo li da idemo ku i, Grand-pere?" molila ga je Sofi, umorna. "Uskoro, duo, vrlo uskoro." Glas mu je bio melanholi an. "Moram ovde da uradim jo jednu, poslednju, stvar. Ho e li da me sa eka u kolima?" "Opet radi neto za neku vanu osobu?" On klimnu. "Brzo u. Obe avam." "Mogu li opet da probam ifru u luku? To je zabavno." "Ne znam. Moram da iza em. Ne e se plaiti da ostane sama ovde?" "Naravno da ne u!" re e ona diu i nosi . " ak jo nije ni mrak!" On se nasmei. "U redu onda." Doveo ju je do luka koji joj je ranije pokazao. Da Vin ijev kod 387

Sofi se istog trenutka spusti na kameni pod, lee na le a i zagleda se u kola od deli a slagalice iznad sebe. "Resicu ovu ifru dok se ti ne vrati!" "Onda, trkamo se." Sagnuo se, poljubio je u elo i otiao do oblinjih sporednih vrata. "Bi u tu ispred. Ostavi u otvorena vrata. Ako ti zatrebam, samo vikni." Izaao je na blago ve ernje svetio. Sofi je leala na podu, zure i u ifru. O i su joj bile pospane. Nakon nekoliko minuta, simboli su postali nejasni. A potom nestadoe. Kada se probudila, pod je bio hladan.

"Grand-pere?" Nije bilo odgovora. Ustaju i, otresla je haljinu. Sporedna vrata su jo uvek bila otvorena. Izala je napolje i videla dedu kako stoji na tremu oblinje kamene ku e ba iza crkve. Deda je tiho razgovarao sa osobom koja se jedva videla iza vrata sa komarnikom. "Grand-pere?" pozvala ga je. Deda se okrenuo i mahnuo joj, pokazuju i joj da sa eka jo trenutak. Potom se, polako, oprostio od zagonetne osobe u ku i i poslao poljubac ka vratima. Vratio se do nje o iju punih suza. "Zato pla e, Grand-pere?" Podigao ju je i privio uz sebe. "Oh, Sofi, ti i ja smo se oprostili od mnogo ljudi ove godine. Teko je to." Sofi pomisli na nesre u, na to to se oprostila od mame i tate, bake i malog brata. "Jesi li se opratao od jo jedne osobe?" "Od dragog prijatelja koga veoma volim", odgovorio joj je napuklim glasom. "I plaim se da ga ne u ponovo videti veoma dugo." Stoje i sa mladi em, Langdon je posmatrao zidove kapele sve zabrinutiji i uvereniji da su u orsokaku. Sofi je odlutala da pogleda ifru i ostavila Langdona sa kutijom od ruinog drveta, u kojoj se nalazila mapa Grala, za koju se sada inilo da je beskorisna. Iako su Sonijerovi stihovi jasno ukazivali na Roslin, Langdon nije bio siguran ta da radi sada kada su stigli. Stihovi su pominjali "otricu i putir", koje Langdon nigde nije video. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Njegove kapije uvaju putir i otrica. Postoji neki dcli misterije koji nisu otkrili. "Mrzim da zabadam nos", re e vodi , posmatraju i kutiju od ruinog drveta u Langdonovim rukama. "Ali ova kutija... mogu li da pitam odakle vam?" 388 Den Braun

Langdon se umorno nasmeja. "To je izuzetno duga pri a." Mladi je oklevao, pogleda prikovanog za kutiju. "Veoma je udno - moja baka je imala ba takvu kutiju - kutiju za nakit. Istovetno ugla ano ruino drvo, ista intarzija rue, ak i arke izgledaju isto." Langdon je znao da mladi sigurno grei. Ako je ikada ijedna kutija bila jedinstvena, onda je to ova - kutija naro ito napravljena za klju ni kamen Priorata. "Dve kutije mogu biti sli ne ali..." Sporedna vrata se bu no zatvorie, privla e i njihove poglede. Sofi bee izala bez reci i sada je ila niz strminu ka kamenoj ku i pored kapele. Langdon je zurio za njom. Kuda ide? Od kako su uli u zgradu, ponaala se udno. Okrenuo se ka vodi u. "Znate li kakva je to ku a?"

On klimnu, tako e zbunjen to je Sofi silazila ka njoj. "To je upni dvor. Nadzornica kapele ivi u njemu. Ona je tako e i direktor zadubine Roslin." Zastade. "I moja baka." "Vaa baka je na elu zadubine Roslin?" Mladi klimnu. "Ja ivim sa njom u upnom dvoru, pomaem da se o uva kapela i vodim obilaske." On slegnu ramenima. "iveo sam ovde itavog svog ivota. Baka me je othranila u toj ku i." Zabrinut za Sofi, Langdon pre e preko kapele ka vratima da bi je pozvao. Bio je tek na pola puta kada se zaustavi u mestu. Neto to je mladi rekao tek sada mu je doprlo do svesti. Baka me je othranila. Langdon pogleda ka Sofi koja je bila na strmini, potom na kutiju od ruinog drveta u svojim rukama. Nemogu e. Polako, Langdon se okrete ka mladi u. "Kaete da vaa baka ima ovakvu kutiju?" "Gotovo identi nu." "Odakle joj?" "Moj deda ju je napravio za nju. Umro je kada sam bio beba, ali moja baka jo pri a o njemu. Kae da je imao genijalne ruke. Pravio je razne stvari." Langdon kraji kom oka primeti kako na povrinu isplivava nezamisliva mrea veza. "Kaete da vas je othranila baka. Smem li da pitam ta se desilo sa vaim roditeljima?" Mladi je bio iznena en. "Umrli su kada sam bio mali." Zastade. "Istog dana kada i moj deda." Langdonovo srce je tuklo. "U saobra ajnoj nesre i?" Mladi ustuknu, a pogled zaprepatenosti mu se javi u maslinastozelenim o ima. "Da. U saobra ajnoj nesre i. itava moja porodica umrla je tog dana. Izgubio sam dedu, roditelje, i..." Oklevao je, gledaju i u pod. "I sestru", re e Langdon. Da Vin ijev kod 389

Napolju na strmini, ku a od neobra enog kamena bila je ta no onakva kakvom ju je Sofi pamtila. No se sputala i ku a je odavala toplu auru dobrodolice. Miris hleba provejavao je kroz otvorena vrata sa komarnikom, a zlatno svetlo sijalo je u prozorima. Dok se pribliavala, Sofije ula kako neko unutra tiho jeca. Kroz vrata, Sofi ugleda stariju enu u hodniku. Le ima je bila okrenuta ka vratima, ali Sofi je mogla da vidi da pla e. ena je imala dugu, bujnu srebrnu kosu koja prizva neo ekivani tra ak se anja. Ose aju i kako je neto privla i, Sofi stupi na stepenice trema. ena je stezala uramljenu fotografiju oveka i prstima prelazila preko njegovog lica sa tugom punom ljubavi.

Bilo je to lice koje je Sofi dobro poznavala. Grand-pere. ena je o igledno ula tunu vest o njegovoj smrti. Daska zakripa pod Sofinim nogama i ena se polako okrenu. Tunim o ima pogleda Sofi. Sofi je elela da pobegne, ali je umesto toga stajala kao op injena. ena nije skidala sa nje svoj uareni pogled dok je sputala fotografiju i prilazila vratima sa komarnikom. inilo se da je prola itava ve nost dok su dve ene zurile jedna u drugu kroz tanku mreu. Potom, poput nabujalog talasa okeana koji se polako nadima, izraz na eninom licu pretvarao se od nesigurnosti... do neverice... do nade... i naposletku, do vrhunske radosti. Gurnuvi vrata, ona iza e, pruaju i nene ruke ka Sofi, doti u i joj zaprepa eno lice. "Oh, drago dete... vidi je!" Iako je Sofi nije prepoznavala, znala je ko je ta ena. Pokuala je da govori, ali otkri da ak ne moe ni da die. "Sofi", zajeca ena, ljube i je u elo. Sofine reci behu apat guenja. "Ali... Grand-pere je rekao da si..." "Znam." ena spusti svoje nene ruke na Sofina ramena i zagleda se u nju poznatim o ima. "Tvoj deda i ja smo bili primorani da kaemo mnogo toga. U inili smo ono to smo mislili da je ispravno. Tako mije ao. Bilo je to radi tvoje bezbednosti, princezo." Sofi je ula njenu poslednju re i istog trenutka pomislila na dedu, koji ju je toliko godina zvao princezom. Zvuk njegovog glasa kao da je sada odjekivao u drevnom kamenu Roslina, sputaju i se kroz zemlju i odzvanjaju i u nepoznatim dubinama. ena zagrli Sofi, dok su joj suze nekontrolisano tekle. "Tvoj deda je toliko eleo da ti sve kae. Ali stvari su loe stajale izme u vas. Toliko se trudio. Mnogo toga treba objasniti." Ponovo poljubi Sofi u elo, potom joj proaputa na uho. "Nema vie tajni, princezo. Vreme je da sazna istinu o svojoj porodici." Den Braun 390

Sofi i njena baka sedele su na stepenicama trema, zagrljene i uplakane, kada mladi vodi dotr a preko travnjaka. O i su mu sijale u nadi i neverici. "Sofi?" Kroz suze, Sofi klimnu, ustaju i. Nije poznavala mladi evo lice, ali kada se zagrlie, oseti snagu krvi koja te e kroz njegove vene... krvi za koju je sada znala da im je zajedni ka. Kada je Langdon doao preko travnjaka da im se pridrui, Sofi nije mogla da zamisli da se koliko ju e ose ala najusamljenijom na svetu. A sada, neka-

ko, na ovom stranom mestu, u drutvu troje ljudi koje jedva da je poznavala, kona no je ose ala da je kod ku e.

POGLAVLJE 103
No se spustila naRoslin. Robert Langdon stajao je sam na tremu ku e od neobra enog kamena, uivaju i u smehu koji je dopirao kroz vrata sa komarnikom. olja snane brazilske kafe koju je drao u ruci pomogla mu je da se malo okrepi, ipak samo nakratko. Umor u njegovom telu sezao je do sri. "Tiho ste se iskrali", rekao je glas iza njega. Okrenuo se. Sofina baka je stajala iza njega, srebrne kose koja je svetlucala u no i. Njeno ime, barem tokom poslednjih dvadeset osam godina, bilo je Mari Sovel. Langdon se umorno osmehnu. "eleo sam da vau porodicu ostavim nasamo neko vreme." Kroz prozor, video je Sofi kako razgovara sa bratom. Mari mu pri e i stade pored njega. "Gospodine Langdon, kada sam ula da je ak ubijen, bila sam prestravljena zbog Sofi. Ve eras, kada sam je ugledala kako stoji na pragu, osetila sam najve e olakanje u svom ivotu. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti." Langdon nije imao pojma kako da odgovori. Iako je hteo da Sofi i njenu baku ostavi same da razgovaraju, Mari ga je zamolila da u e i slua. Moj suprug vam je o igledno verovao, gospodine Langdon, pa vam verujem i ja. I tako je Langdon ostao, stoje i pored Sofi i sluaju i sa nemim zaprepa enjem pri u o Sofinim pokojnim roditeljima. Bilo je neverovatno, ali oboje su poticali iz merovinkih porodica - direktnih potomaka Marije Magdalene i Isusa Hrista. Sofini roditelji i preci su, radi bezbednosti, promenili prezimena Plantar i Sen-Kler. Njihova deca su nastavljala kraljevsku lozu i stoga ih je Priorat predano uvao. Kada su Sofini roditelji poginuli u saobra ajnoj nesre i iji uzrok nije utvr en, Priorat se uplaio da je identitet lanova kraljevske loze otkriven. "Tvoj deda i ja smo", objanjavala je Mari glasom koji se guio od bola, "morali da donesemo teku odluku tog trenutka kada smo primili telefonski poziv. Auto tvojih roditelja je upravo bio prona en u reci." Obrisala je suze u o ima. "Nas estoro - uklju uju i i vas dvoje unu adi - trebalo je da zajedno budemo u tim kolima. Na sre u, u poslednjem trenutku smo promenili planove, i tvoji roditelji su otputovali sami. Kada smo uli za nesre u, ak i ja nikako nismo mogli da znamo ta se zaista dogodilo... niti da li se radilo o nesre i." Mari pogleda Sofi. "Znali smo da moramo da zatitimo svoju unuad, i u inili smo ono to smo smatrali da je najbolje. ak je prijavio policiji da smo u kolima bili i tvoj brat i ja... naa kola je navodno o nela re na struja.

392

Den Braun

Potom smo tvoj brat i ja po eli da se skrivamo pod zatitom Priorata. ak, budu i da je bio istaknuta li nost, nije mogao sebi dopustiti luksuz da nestane. inilo se logi nim da Sofi, budu i starija, ostane u Parizu, blizu sredita Priorata i pod akovom zatitom." Glas joj se pretvori u apat. "To to smo razdvojili porodicu bila je najtea odluka koju smo ikada morali da donesemo. ak i ja smo se vi ali veoma retko, i to uvek na najtajnijim mestima... pod budnim okom Priorata. Postoje odre ene ceremonije kojima bratstvo uvek ostaje verno." Langdon je znao da ima jo mnogo toga da se ispri a, ali je tako e znao i da to ne treba da uje. Stoga je izaao. Sada, gledaju i navie ka tornjevima Roslina, Langdon nije mogao da se otme mislima o nereenoj misteriji Roslina. Da li je Gral zaista ovde, u Roslinu? I ako jeste, gde se nalaze otrica i putir koje je Sonijer pominjao u svojim stihovima? "Ja u to uzeti", re e Mari, pokazuju i na Langdonovu ruku. "Oh, hvala vam." Langdon joj prui praznu olju. Zurila je u njega. "Mislila sam na vau drugu raku, gospodine Langdon." Langdon spusti pogled i shvati da u ruci dri Sonijerov papirus. Ponovo ga je izvadio iz kripteksa u nadi da e uo iti neto to mu je ranije promaklo. "Naravno, izvinjavam se." Mari kao da se zabavljala kada je uzela svitak. "Znam oveka u jednoj parikoj banci koji verovatno veoma nestrpljivo o ekuje povratak kutije od ruinog drveta. Andre Verne je bio privreni akov prijatelj, i ak mu je bezgrani no verovao. Andre bi u inio sve da postupi u skladu sa akovim zahtevom da vodi ra una o ovoj kutiji." Pa bi me ak i ubio, seti se Langdon, odlu ivi da ne pomene kako je verovatno sirotom oveku razbio nos. Setivi se Pariza, Langdon se seti i trojice senechaux ubijenih prethodne no i. "A Priorat? ta e se sada desiti?" "To kici su ve pokrenuti, gospodine Langdon. Bratstvo je opstajalo vekovima, pa e i ovo preiveti. Uvek postoje oni koji ekaju da budu unapreeni i da unaprede bratstvo." itave ve eri je Langdon sumnjao da je Sofina baka usko povezana sa delovanjem Priorata. Naposletku, Priorat je uvek imao i ene u svojim redovima. etiri Velika majstora su bile ene. Senechaux su po tradiciji bili mukarci - uvari - pa ipak su ene zauzimale daleko vie poloaje u Prioratu i mogle su se uzdi i do najvie pozicije. Langdon pomisli na Lija Tibinga i Vestminstersku opatiju. inilo se da je od onda proao itav jedan ivot. "Da li je Crkva pritiskala vaeg supruga da ne objavi spise Sangreala kad nastupi Kraj dana?" "Zaboga, ne. Kraj dana je legenda koju su smislili paranoi ni mozgovi.

U u enju Priorata ne postoji nita to bi ukazivalo na datum kada bi trebalo otkriti Gral. Zapravo, Priorat je oduvek smatrao da Gral nikada ne treba otkriti." Da Vin ijev kod 393

"Nikada?" Langdon je bio zapanjen. "Misterija i udo slue naim duama, a ne sam Gral. Lepota Grala lei u njegovoj eteri noj prirodi." Mari Savel podie pogled ka Roslinu. "Za neke, Gral je putir koji e im doneti ve ni ivot. Za druge, to je potraga za izgubljenim spisima i svetom istorijom. A za ve inu, verujem, Gral je jednostavno jedna velika ideja... veli anstveno blago do kojeg se ne moe do i, ali koje nas, nekako, ak i u dananjem svetu, inspirie i nadahnjuje." "Ali ako spisi Sangreala ostanu sakriveni, pri a Marije Magdalene e zauvek biti izgubljena", re e Langdon. "Zar? Pogledajte oko sebe. Njena pri a je u slikarstvu, muzici i knjigama. I to svakim danom sve vie. Klatno se njie. Po injemo da ose amo opasnosti nae istorije... i naih destruktivnih puteva. Po injemo da ose amo potrebu za povratkom enskog boanstva." Zastala je. "Pomenuli ste da radite na rukopisu o simbolima enskog boanstva, zar ne?" "Da." Nasmeila se. "Zavrite ga, gospodine Langdon. Pevajte njenu pesmu. Svetu su potrebni moderni trubaduri." Langdon za uta, ose aju i teinu njene poruke na sebi. Na otvorenom prostoru, pun mesec se podizao iznad linije kronji drve a. Okre u i pogled ka Roslinu, Langdona obuze udnja da sazna tajnu. Nemoj pitati, rekao je sam sebi. Ovo nije pravi trenutak. Pogleda na papirus u Marinoj ruci, a potom na Roslin. "Postavite pitanje, gospodine Langdon", re e Mari, kao da je to zabavlja. "Stekli ste to pravo." Langdonu krv navre u obraze. "elite da znate da li je Gral ovde, u Roslinu." "Moete li to da mi kaete?" Ona uzdahnu, glume i o aj. "Zato ljudi jednostavno ne mogu da ostave Gral na miru?" Nasmeja se, o igledno uivaju i. "Zato mislite da je ovde?" Langdon pokaza na papirus u njenoj ruci. "Stihovi vaeg supruga izri ito govore o Roslinu, ali tako e pominju i otricu i putir koji uvaju Gral. Nisam video nijedan simbol otrice niti putira ovde." "Otrica i putir?" upita Mari. "Kako oni to ta no izgledaju?" Langdonu bi jasno da se igra sa njim, ali prihvatio je igru, brzo joj opisuju i simbole.

Licem joj pre e izgled neodre enog prise anja. "Ah, da, naravno. Otrica predstavlja sve to je muko. Verujem da se crta ovako, zar ne?" Kaiprstom je povukla obrise oblika na svom dlanu. A 394 Den Braun "Da", re e Langdon. Mari je nacrtala manje est, "zatvoren" oblik otrice, iako je Langdon vi ao simbol predstavljen na oba na ina. "A obrnuti oblik", re e ona, ponovo crtaju i na svom dlanu, "jeste putir, koji predstavlja sve to je ensko." V "Ta no", re e Langdon. "I vi kaete da se, me u svim stotinama simbola koje imamo ovde u kapeli Roslin, nigde ne pojavljuju ova dva oblika?" "Ja ih nisam video." "A ako vam ih pokaem, ho ete li pristati da se barem malo naspavate?" Pre nego to je stigao da odgovori, Mari avel si e sa trema i zaputi se ka kapeli. Langdon pouri za njom. Kada je ula u drevnu gra evinu, Mari upali svetla i pokaza na sredite poda svetilita. "Evo ih, gospodine Langdon. Otrica i putir." Langdon je zurio u kameni pod izlizan od bezbrojnih koraka. Bio je prazan. "Ovde nema ni ega..." Mari uzdahnu i po e da kora a uvenom stazom na podu kapele upisanom koracima, istom onom putanjom kojom su posetioci, video je Langdon, ili ranije te ve eri. Dok je pokuavao da sagleda ogromni oblik, jo uvek se ose ao izgubljenim. "Ali Davidova zvezda..." Langdon zastade u pola reci, nem od zaprepa enja kada je shvatio. Otrica i putir. Stopljeni u jedno. Davidova zvezda... savreno sjedinjenje mukog i enskog principa... Solomonov pe at... koji ozna ava Svetinju nad svetinjama, gde se misli da muko i ensko boanstvo Jahve i Sekina prebivaju. Langdonu je trebao itav minut da do e do reci. "Stihovi zaista ukazuju na Roslin. Potpuno. Savreno." Mari se nasmei. "O igledno." Od implikacija ovog otkri a najeio se. "Dakle, Sveti gral se nalazi u komori ispod nas?" Ona se nasmeja. "Samo duhom. Jedno od najstarijih zaveta Priorata bilo je da vrati Gral u njegovu domovinu, Francusku, gde bi mogao ve no da poiva. Vekovima su ga vukli okolo kako bi bio bezbedan. Krajnje nedoli no.

Da Vin ijev kod

395

akov zadatak, kada je postao Veliki majstor, bio je da mu povrati ast tako to e ga vratiti u Francusku i sagraditi mu dostojno prebivalite." "I uspeo je u tome?" Sada joj lice poprimi ozbiljan izraz. "Gospodine Langdon, imaju i u vidu sve to ste u inili za mene no as, a i kao staratelj zadubine Roslin, mogu sa sigurno u da vam kaem da Gral vie nije ovde." Langdon odlu i da insistira. "Ali klju ni kamen bi trebalo da ukazuje na mesto gde je Sveti Gral sakriven sada. Zato onda ukazuje na Roslin?" "Moda pogreno tuma ite njegovo zna enje. Setite se, Gral moe da vas zavara. A mogao je i moj pokojni suprug." "Ali koliko jasnije moe biti?" upita on. "Stojimo nad podzemnim trezorom koji obeleavaju otrica i putir, ispod zvezdane tavanice, okrueni umetno u masona Majstora. Sve to ukazuje na Roslin." "Dobro, dajte da pogledam te tajnovite stihove." Ona odmota papirus i naglas pro ita pesmu, odlu nim tonom. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Njegove kapije uvaju putir i otrica. Lei umetno u majstora punom ljubavi ukraen. Kona no ispod zvezdanog neba po iva. Kada je zavrila, ostala je nepomi na nekoliko sekundi, sve dok joj osmeh razumevanja ne pre e licem. "Ah, ak." Langdon ju je posmatrao, pun i ekivanja. "Vi to razumete!" "Kao to ste videli na primeru poda kapele, postoji mnogo na ina da se sagledaju jednostavne stvari." Langdon se naprezao da shvati. inilo se da sve to se ti e aka Sonijera ima dvostruko zna enje, pa ipak Langdon nita drugo nije mogao da vidi. Mari umorno zevnu. "Gospodine Langdon, prizna u vam neto. Nikada zvani no nisam bila upoznata sa podatkom o mestu na kojem se nalazi Sveti gral. Ali, naravno, jesam bila udata za osobu od ogromnog uticaja... a i moja enska intuicija je veoma snana." Langdon zausti da neto kae, ali Mari nastavi. "ao mi je to ete, nakon vaeg napornog rada, napustiti Roslin bez pravih odgovora. Ipak, neto mi govori da ete naposletku prona i to to traite. Jednog e vam se dana javiti." Nasmei se. "A kada se to desi, verujem da ete umeti da uvate tajnu." Neko je stigao na prag. "Oboje ste nestali", re e Sofi. "Upravo sam kretala", odgovori njena baka, prilaze i Sofi na vratima. "Laku no , princezo." Poljubila ju je u elo. "Nemoj suvie dugo drati gospodina Langdona napolju."

Langdon i Sofi su je posmatrali kako odlazi natrag ka ku i od neobra enog kamena. Kada se okrenula ka njemu, o i su joj bile prepune dubokih os anja. "Nije ba kraj kakav sam o ekivala." 396 Den Braun

Onda nas je dvoje koji tako ose amo, pomislio je. Langdon vide da je ophrvana emocijama. Sve to je ve eras saznala promenilo je njen ivot. "Jesi li dobro? Mnogo toga treba prihvatiti." Ona se tiho nasmeja. "Imam porodicu. Odatle u po eti. A ko smo i odakle smo potekli - za to e mi trebati neko vreme." Langdon je utao. "Ho e li ostati sa nama?" upita Sofi. "Barem nekoliko dana?" Langdon uzdahnu, ele i to najvie na svetu. "Mislim da sam trenutno suvian, Sofi. Ujutro se vra am za Pariz." Izgledala je razo arano, ali svesna da je to ispravna odluka. Niko od njih dugo nije progovorio. Naposletku, Sofi se nagnu ka njemu i, uzevi ga za ruku, izvede ga iz kapele. Hodali su ka malom uzvienju na strmini. kotska priroda odatle se irila pred njima, okupana bledom mese inom koja je provejavala kroz udaljene oblake. Stajali su u tiini, dre i se za ruke, bore i se protiv vela iscrpljenosti koji ih je prekrivao. Zvezde su se tek sada pojavljivale. Na zapadu, jedna ta ka je sijala sjajnije od ostalih. Langdon se nasmei kada je ugleda. Bila je to Venera. Drevna boginja koja ih obasjava svojom postojanom svetlo u. No je zahladnila. Otar povetarac se podizao iz dolova. Nakon nekog vremena, Langdon pogleda Sofi. O i joj behu sklopljene, usne oputene u zadovoljnom osmehu. I Langdonu kapci oteae. Nevoljno, stegnu joj raku. "Sofi?" Lagano, ona otvori o i i okrete se ka njemu. Lice joj je bilo prelepo na mese ini. Pospano mu se osmehnu. "Zdravo." Langdon se neo ekivano rastui kada shvati da se vra a u Pariz bez nje. "Moda u oti i pre nego to se probudi." Zastade, dok mu se knedla zaustavljala u grlu. "ao mi je, ne idu mi dobro..." Sofi prui svoju nenu ruku i prisloni mu je uz lice. Potom, naginju i se napred, neno ga poljubi u obraz. "Kada u te ponovo videti?" Langdon se izgubi u njenim o ima. "Kada?" Zastade, misle i da li je znala koliko se i sam to pitao. "Pa, zapravo, slede eg meseca drim predavanje na konferenciji u Firenci. Bi u tamo nedelju dana i ne u imati ba nita da radim." "Da li je to poziv?" "ive emo luksuzno. Daju mi sobu u hotelu Bruneleski." Sofi se nestano nasmei. "Mnogo toga podrazumevate, gospodine Lang-

don." Ustuknu kada shvati kako je to zvu alo. "Mislio sam..." "Nita ne bih volela vie nego da se na em sa tobom u Firenci, Roberte. Ali pod jednim uslovom." Glas joj postade ozbiljan. "Nema muzeja, crkava, grobnica, umetni kih dela, relikvija." "U Firenci? Nedelju dana? Pa nema ta drugo da se radi." Da Vin ijev kod 397

Sofi se nagnu ka njemu i ponovo ga poljubi, ovoga puta u usta. Tela im se priljubie, prvo bojaljivo, potom potpuno. Kada se odmaknula, o i su joj bile pune obe anja. "U redu", uspe da promuca Langdon. "Zakazali smo sastanak."

Robert Langdon se iznenada probudi. Sanjao je. Na ogrta u pored njegovog kreveta stajao je monogram HOTEL RIC PARIZ. Mutno svetlo je provejavalo kroz roletne. Smrkava se ili svi e? pitao se. Langdonovo telo bilo je toplo i veoma zadovoljno. Ve i deo prethodna dva dana je prespavao. Polako se uspravljaju i u krevetu, shvati ta ga je to probudilo... naj udnija misao. Danima je ve pokuavao da sredi poplavu informacija, ali sada je otkrio da je usredsre en na neto o emu ranije nije mislio. Da li je mogu e? Dugo je ostao nepomi an. Potom ustade iz kreveta i ode do mermerne tu-kabine. Uao je unutra i pustio snane mlazeve da mu masiraju ramena. Ipak, misao ga je oma ijala. Nemogu e. Dvadeset minuta kasnije, Langdon je izaao iz hotela Ric na Trg Vendom. No se sputala. Dani spavanja u inili su da ne zna koje je doba... pa ipak, um mu je bio neobi no bistar. Obe ao je sebi da e se zaustaviti u holu hotela da popije kafu sa mlekom i razbistri misli. Umesto toga, noge su ga iznele pravo kroz glavni ulaz u pariku no koja se tek budila. Kora aju i ka istoku, Langdon je ose ao kako uzbu enje u njemu raste. Skrenuo je ka jugu u ulicu Rielje, gde je vazduh postajao sladak od mirisa rascvetalog jasmina iz velelepnih vrtova Palais Royala. Nastavio je ka jugu sve dok nije ugledao ono to je traio - uveno blistaju e prostranstvo ugla anog crnog mermera. Stupaju i na njega, Langdon pogledom pretrai povrinu pod svojim nogama. U roku od nekoliko sekundi, pronaao je ono to je znao da se tu nalazi - nekoliko bronzanih medaljona

umetnutih u tlo u savreno pravoj liniji. Svaki disk je bio pre nika dvanaest centimetara, sa ugraviranim slovima N i S. Nord. Sud. Sever. Jug. Okrenuo se ka jugu, prate i pogledom produenu liniju formiranu od medaljona. Ponovo po e da kora a, slede i trag, posmatraju i plo nik. Dok je zalazio za ugao Komedi Fransez, jo jedan bronzani medaljon pro e ispod njegovih stopala. Da! Ulice Pariza, saznao je jo davno, bile su ukraene sa 135 ovakvih bronzanih markera umetnutih u plo nike, dvorita i ulice, du severo-june gradske ose. Jednom je pratio liniju od crkve Sveto Srce, severno preko Sene i Da Vin ijev kod 399

naposletku do stare Parike opservatorije. Tamo je otkrio zna enje svete staze koju je sledio. Prvobitni meridijan zemlje. Prva nulta longituda sveta. Parika drevna Ruina linija. Sada, dok je urio preko ulice Rivoli, mogao je da oseti da mu je krajnje odredite na domaku. Manje od jednog bloka udaljeno. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Otkrovenja su sada navirala u talasima. Sonijerov drevni na in pisanja Roslina... otrica i putir... grobnica ukraena delima majstora. Je li zato Sonijer morao da razgovara sa mnom? Jesam li, nehotice, pogodio istinu ? Po e da tr i, ose aju i Ruinu liniju pod nogama, kako ga vodi, kako ga vu e ka njegovom odreditu. Kad je uao u dugi tunel prolaza Rielje, najeio se od o ekivanja. Znao je da se na kraju ovog tunela nalazi najtajanstveniji spomenik u Parizu - spomenik koji je zamislio i poru io osamdesetih Sfinga, Fransoa Miteran, ovek za koga se pri alo da se kre e u tajnim krugovima. ovek ije je zavetanje Parizu Langdon posetio samo nekoliko dana ranije. U drugom ivotu. Poslednjim naletom energije, Langdon izlete iz prolaza i izbi na poznato dvorite. Zaustavio se. Bez daha, podigao je pogled, polako, u neverici, ka blistavoj strukturi ispred sebe. Piramida Luvra. Svetlucala je u mraku. Divio joj se svega tren. Vie ga je zanimalo ono to je lealo sa njegove desne strane. Okre u i se, ponovo oseti kako mu noge slede nevidljivu putanju Ruine linije, nose i ga preko dvorita do Karusela Luvra - ogromnog

kruga trave okruenog uredno potkresanom ivicom - nekada mestu parikih drevnih festivala oboavanja prirode... radosnih obreda u slavu plodnosti i boginje. Kad je prekora io bunje i stupio na travnati teren unutar kruga, Langdon oseti kako prelazi u drugi svet. istinu je obeleavao jedan od najneobi nijih gradskih spomenika. Tamo, u sreditu, zaranjaju i u zemlju poput kristalnog ponora, zjapila je ogromna obrnuta piramida od stakla koju je video nekoliko no i ranije, kada je uao u podzemni mezanin Luvra. La Pyramide Invers e. Drhte i, Langdon pridje ivici i iziviri nagnut, u prostrani podzemni kompleks Luvra, osvetljen svetlo u boje ilibara. Pogled mu nije bio usmeren samo na ogromnu obrnutu piramidu, ve i na ono to se nalazilo ispod nje. 400 Den Braun

Tamo, na podu podzemne prostorije, nalazila se najmanja od svih struktura... gra evina koju je Langdon pomenuo u svom rukopisu. Sada je bio potpuno svestan uzbu enja koje je poticalo od nepojmljive mogu nosti. Podiu i pogled ponovo ka Luvru, ose ao je kako ga obavijaju ogromna krila muzeja... hodnici puni velikana svetske umetnosti. DaVin i... Boti eli... Lei umetno u majstora punom ljubavi ukraen. Probu en i u udu, ponovo je netremice gledao kroz staklo u majunu gra evinu. Moram da si em! Iskora ivi iz kruga, urio je preko dvorita natrag ka visokoj piramidi ulazu u Luvr. Poslednji posetioci toga dana isticali su poput reke iz muzeja. Gurnuvi pokretna vrata, Langdon si e niz vijugave stepenice u piramidu. Vazduh je postajao hladniji. Kada je stigao do dna, uao je u duga ak tunel koji se protezao ispod dvorita Luvra, natrag ka La Pyramide Inversee. Kraj tunela ga je doveo do velike prostorije. Pravo ispred njega, vise i, sjajila se obrnuta piramida - figura od stakla u obliku slova V od koje je zastajao dah. Putir. Langdonov pogled prelazio je preko piramidine naglavce postavljene osnove, ka samom vrhu, metar i osamdeset centimetara od tla. Tamo, tik ispod njega, nalazila se majuna struktura. Minijaturna piramida. Svega devedeset centimetara visoka. Jedini objekat u itavom ovom kolosalnom kompleksu izgra en u skromnim razmerama. U Langdonovom rukopisu, u kojem se opisivala Luvrova izuzetna zbirka umetnosti posve ene boginji, usput je pomenuta i ova skromna piramida. "Sama minijaturna struktura prodire kroz pod kao da je vrh ledenog brega

vrh ogromne, piramidalne komore, uronjene u tlo poput skrivene odaje" Osvetljene nenim svetlima praznog mezanina, dve su piramide pokazivale jedna na drugu, tela poravnatih u savrenoj liniji, vrhova koji se gotovo dodiruju. Putir iznad. Otrica ispod. Njegove kapije uvaju putir i otrica. Langdon za u reci Mari avel. Jednoga dana ete shvatiti. Stajao je ispod drevne Ruine linije, okruen delima majstora. Na kojem, bi mestu Sonijer bolje straario? Sada je, kona no, ose ao da razume pravo zna enje stihova Velikog majstora. Podiu i pogled ka nebu, gledao je navie kroz staklo ka veli anstvenoj no i ispunjenoj zvezdama. Da Vin ijev kod 401

Kona no ispod zvezdanog neba po iva. Poput amora duhova iz tame, odjekivale su zaboravljene reci. Potraga za Svetim gralom je potraga iji je cilj da se poklonite pred kostima Marije Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolite pod nogama prognanice. U naletu dubokog potovanja, Robert Langdon pade na kolena. Za trenutak, u inilo mu se da uje enski glas... mudrost vekova... kako apu e iz ponora zemlje.

Den Braun DA VIN IJEV KOD Glavni urednik: Duan Pati Urednitvo: aa Radonji Neboja Burzan Za izdava a: Neboja Burzan Korice: Veljko Damjanovi Lektura i korektura: Miodrag Kajtez Duan Pati Prelom: ing. Vladimir Vati GRAFIT

TIR SOLARIS Novi Sad Sutjeska 2 tel/fax:021 624-387 e-mail: knjigaso@eunet.rs Tira: 3000 primeraka Novi Sad, 2004. CIP Ka Matne cpncke, HOBH Ca 821.111(73) -31 BPAYH, ftcH Da Vin ijev kod / Den Braun ; sa engleskog prevela Nina Ivanovic. - Novi Sad : Solaris, 2004 (Novi Sad : Budu nost). - 401 str. ; 23 cm Prevod dela: The Da Vinci Code / Dan Brown. - Tira 3.000. COBISS.SR-1D 196911879

You might also like