RAZGOVOR

Jean VANIER
utemeljitelj Arke

Vapaj za odnosom
ivimo u svijetu koji odbacuje drugaije i boji se patnje pa umjesto da prihvaamo takve osobe i s njima ivimo, mi ih odbacujemo ili pak imamo samo strunjake koji se bave njima. Arka je tako kola u kojoj je duhovnost usmjerena na ljubav za drugoga
Razgovarala: Biljana ACAN Snimke: Arhiv Arka, Trosly-Breuil broju Svjetla rijei posveenom osobama s intelektualnim potekoama, pruila nam se prilika za razgovor s Jeanom Vanierom, utemeljiteljem zajednica Arka, u selu Trosly-Breuil, na sjeveru Francuske. Ovaj 82-godinji Kanaanin vie od 45 godina dijeli svoj ivot s osobama s intelektualnim potekoama. O svom iskustvu kao i viziji ljudskog drutva i Crkve koja iz takvog ivota izvire, progovara u brojnim knjigama prevedenim na 30 jezika, predavanjima i duhovnim obnovama kojima se jo uvijek rado odaziva usprkos odmakloj dobi. Dobitnik je niza meunarodnih priznanja i poasti koja, kako to osobito naglaava, ne pripadaju njemu ve ljudima s kojima ivi.
1

Puno toga se moe uti o pravima i potrebama osoba s intelektualnim tekoama, a vrlo malo o tome kakve su one doista kao osobe? Kada ih upoznamo, prije svega otkrivamo duboku potrebu njihova bia da ih se potuje, da im se pristupa kao osobama koje su vane, da je potrebno vrijeme da bi ih razumjeli i uli u komunikaciju s njima. Duboko pate kada osjete da ih odbacuju jer su drugaije. Moemo samo naslutiti patnju njihovih roditelja. Stoga je vano da im se pristupa kao cjelovitim osobama stvorenim od Boga i za njega, da ih se slua, razumiju njihove potrebe, a onda i pomogne svakoj da se razvija u skladu sa svojim darovima i sposobnostima. To su osobe koje ne mogu biti uspjene u drutvu. Pri tome mislim da mnoge od njih ne mogu ii u kolu ili na fakultet kao drugi, imati posao i zaraivati kao drugi, biti neovisni...Veina njih zapravo i ne trai uspjeh i mo. To su osobe koje vape za odnosom, a upravo je odnos temelj Arke. Mnogi dolaze u nae zajednice da bi im pomagali i inili dobro. Dolaze s jednim osjeajem, rekao bih nadmoi-sposobni su, inteligentni, dakle mogu pomagati siromasima, to je dobro. Ali potrebno je da se u njima dogodi promjena na razini poniznosti gdje vie nije rije o tome da im samo pomau i daruju svoje vrijeme, ve da ih prepoznaju i prihvate kao osobe. To znai da otkriju da nisu bolji od osoba s intelektualnim tekoama, samo imaju druge darove; da otkriju kako smo svi jednaki u Kristovom tijelu u kojem svatko ima, iako razliito, svoje mjesto. Osobe s intelektualnim tekoama imaju osobit dar da nas pozivaju na ljubav, ne da budemo moniji i uspjeniji, ve na odnos koji je na razini jednog saveza, dubokog osjeaja da smo stvoreni jedni za druge. Dug je proces takve preobrazbe. Potjeete iz ugledne kanadske obitelji. Bili ste asnik britanske, a potom kanadske Kraljevske mornarice, doktorirali ste filozofiju na Katolikom institutu u Parizu i pred sobom imali karijeru sveuilinog profesora. Sve ste to napustili 1964. godine nakon susreta s osobama s intelektualnim tekoama. Zato? Napustio sam mornaricu prije svega zato jer sam elio slijediti Isusa. Traio sam gdje u i na koji nain dati svoj ivot za evanelje. Studij je bio dio toga traenja. Poeo sam predavati filozofiju na fakultetu u Kanadi, ali svega nekoliko mjeseci. Imao sam vremena i bio zainteresiran, no to nije bio poetak

profesionalnog djelovanja. Dominikanac o. Thomas Philippe, moj duhovni otac s kojim sam duboko povezan od 1950. godine kada sam napustio mornaricu, tada je djelovao kao duhovnik jedne male ustanove za osobe s intelektualnim tekoama. Pozvao me je da doem upoznati ove osobe. Govorio je da je za razumijevanje ljudskog bia potrebno sluati najodbaenije meu nama te da se ljudska narav upoznaje polazei od onih koji su iskljueni iz drutva. Doao sam u tu ustanovu pomalo zabrinut, pitajui se o emu emo razgovarati i kako u se uope sporazumijevati s tim osobama. Duboko su me dirnuli. Otkrio sam duboki vapaj njihova bia za odnosom: Voli li me, hoe li nas opet posjetiti...? Svakog od ovih mukaraca (to je bila ustanova samo za mukarce) obitelj je na odreeni nain napustila. Tako sam poeo upoznavati situaciju osoba s intelektualnim tekoama 60-ih godina prolog stoljea. U psihijatrijskoj bolnici nedaleko odavde (op: Arka u Trosly-Breuil) tada je ivjelo tisuu osoba, postojale su institucije u koje se nije moglo ulaziti, veliki broj ovih osoba ivjelo je skrivene u svojim obiteljima... stanje je zaista bilo uasno. Na inicijativu obitelji poele su se osnivati ustanove humanijeg tipa, ali to su bili samo poeci. Mnogi roditelji ivjeli su s velikim osjeajem krivnje to imaju takvo dijete. ak se ni u Crkvi ove osobe nije smatralo vanima, a za drutvo nisu bile vrijedne ni na onoj obinoj ljudskoj razini. Tako sam istodobno susreo njihovu ljepotu i krik za odnosom, ali i nain na koji se s njima postupalo u drutvu, pa i zlostavljalo. Valja rei da je to bilo i vrijeme Martina Luthera Kinga koji je obiljeio ezdesete godine svojom vizijom jedinstva ljudskog drutva u kojem smo jedni drugima ponajprije braa i sestre. Dakle, zauzimajui se za osobe s intelektualnim tekoama elio sam slijediti Isusa, ivjeti evanelje u kojem sam otkrio da ima mjesta i za najsiromanije, i tako se boriti za ljudsku pravednost. Nisam osjeao potrebu da postanem strunjak i poem raditi u jednu od ustanova koje sam posjetio. Bilo mi je vie nego jasno da trebam pronai jednu kuu i pozvati nekoliko ovih osoba da dou sa mnom ivjeti. To sam i uinio. elio sam im omoguiti ivot dostojan ovjeka gdje e rasti u slobodi, ljudskoj zrelosti i gdje e otkrivati evanelje. Moja elja je zapravo bila vrlo jednostavna. Osim toga, elio sam ivjeti u blizini o. Thomas Philippea koji je bio moj duhovni otac. Imao je izuzetno vanu teoloku, duhovnu i antropoloku viziju drutva i Crkve, i elio sam biti uz njega. Sve te okolnosti su dovele do toga da sam 1964. godine zapoeo ivjeti s Raphaelom Simi i Philippeom Seux u selu Trosly-Breuil na sjeveru Francuske. Tako je Arka osnovana. Va susret s osobama s intelektualnim tekoama podsjea na Franjin susret s gubavcem. I da, i ne. Ne mogu rei da su mi se osobe s intelektualnim tekoama gadile. Franjo je govorio da su ljudima gubavci bili odvratni, bili su neugodna mirisa, izoblienih lica i tijela. S te strane ne mogu rei da su osobe s intelektualnim tekoama u meni izazvale odvratnost. tovie, duboko su me dirnule. U drutvu je vladao strah od tih osoba, ne gaenje, ve strah, i zato ih se eljelo izdvojiti, zatvoriti. Kada sam poeo s njima ivjeti, elio sam na taj nain slijediti Isusa na tom putu. Tako i Franjo govori nakon to je susreo gubavce i boravio meu njima. Otiao je od njih s novom blagou u srcu i duhu i kae: Od tog sam trenutka slijedio Gospodina. Ja sam zasigurno bio vrlo sretan to ivim s Raphaelom i Philippeom. Ta radost je bila prisutna od samog poetka. Unijeli su puno njenosti u moje srce, a ujedno je to bio i nain na koji me Isus pozivao da ga slijedim. Tko su gubavci dananjeg vremena? Da li se njihovo lice promijenilo? Teko je rei jer treba voditi rauna o vie elemenata. Rekao bih da osobe s intelektualnim tekoama ne izazivaju gaenje, ve strah. Ovdje u Arci nam to potvruju mnogi srednjokolci koji dolaze u studijske posjete. Na kraju jednodnevnog boravka meu nama zapoinju evaluaciju rijeima: Bilo me jako strah doi u Arku. To govore gotovo svi. Dakle, postoji strah od tih osoba. Ipak, moe se rei da prema nekim osobama s tekim viestrukim tekoama postoji odreeni osjeaj gaenja. Neke od njih smo kasnije primili u nae zajednice. Ovdje u Trosly-u imamo nekoliko kua u kojima ive osobe s takvim oblikom oteenja. Pored njih, ovdje mogu spomenuti i oboljele od side. Prije je puno vie nego danas u drutvu postojao odreeni osjeaj odvratnosti prema njima. Ali u pozadini je neto drugo snana potreba ljudske osobe da svijet dijeli na dva dijela na uspjene ili normalne, i one koji to nisu. Za vrijeme jednog posjeta ileu, na putu od aerodroma prema glavnom gradu Santiagu voza mi je pokazivao lijevu stranu
3

ceste gdje ivi najsiromanije stanovnitvo, a na desnoj strani nalazile su se kue bogataa pod posebnom zatitom policije i vojske. I dodao je: Nitko ne prelazi cestu. ivimo u vrlo nesigurnom svijetu i u opasnosti smo da se zatvorimo i odbacimo one koji su drugaiji, jer upravo oni u nama izazivaju strah. Visoki zid podignut u Izraelu govori koliko tamo ljudi ive u strahu. Palestinci se boje idova, a idovi Palestinaca. ivimo u svijetu u kojem vlada strah od drugaijih i odbijanje komunikacije s njima. Posljedica toga je odbijanje susreta s tim osobama. Dakle ne samo da pojedine kategorije ljudi izazivaju strah, ve je sam svijet podijeljen na dva dijela. Neuspjene osobe nalazimo u zatvorima, psihijatrijskim bolnicama, najsiromanijim naseljima... U toj podjeli dodirujemo temeljnu ljudsku potrebu za dokazivanjem i nadmetanjem: Vrijedim zato to sam bolji od ostalih. Snana je potreba za dokazivanjem vlastite vrijednosti kao i grupe kojoj pripadamo i ne elimo biti dio onih drugih koji nikad ne uspijevaju niti e to ikada moi. to moe povezati ta dva svijeta? Da, kako graditi mostove? Danas je vano stvarati mjesta nade gdje e se razliite osobe susretati na sigurnom. Arka je jedno od mjesta gdje se grade veze meu ljudima. U naim zajednicama prihvaamo osobe s intelektualnim tekoama koje su do tada ivjele u razliitim ustanovama, azilima ili svojim obiteljima i ohrabrujemo prijatelje, mlade ljude, volontere da dou ivjeti s njima. I tu otkrivaju da su to izuzetne osobe, da su kao mi, vrlo jednostavne, velikih sposobnosti za meuljudske odnose. Mnogi se nee usuditi odlaziti u psihijatrijske bolnice ili velike institucije, ali mogu doi u Arku jer je to mala zajednica gdje se osjeaju na sigurnom. Na primjer, ne moe se rei da ima puno nade na politikom planu za Palestinu i Izrael. Rije je o dvije radikalno drugaije kulture, tu je pitanje izbjeglica, teritorija i dva posve razliita stava, radi se o gotovo nemoguoj politiko-vojnoj situaciji. Kako uope i razmiljati o miru? Moemo se nadati da e se nekoliko Izraelaca i nekoliko Palestinaca, a ima divnih ljudi na obje strane i na ljudskoj i na duhovnoj razini, okupiti da bi se jednostavno susreli, a ne da bi rjeavali politike i druge probleme. Svako ljudsko bie poznaje patnju, strah, tjeskobu, boji se smrti, i svaki ima potrebu za ljubavlju, njenou, pripadanjem, to je zajedniko svim ljudskim stvorenjima. Dakle, susresti se kao ljudska bia ne da bi rjeavali probleme ve da bi Izraelci otkrili da su Palestinci ljudi i da Palestinci otkriju da su Izraelci ljudska bia ba kao i oni. Naravno da treba raditi na svim razinama da bi se sruili zidovi koji razdvajaju ljude, ali jo dublje od toga treba omoguiti da se osobe razliitog vjerskog i socijalnog podrijetla okupljaju na sigurnom da bi susreli jedni druge i otkrili da je i onaj drugi prije svega ovjek. Tada se poinju stvarati mostovi meu ljudima. Isto se odnosi i na Sjevernu Irsku i Ruandu. Isusova mala sestra Teja koja je preivjela genocid pitala se to moe uiniti nakon svega. Okupila je nekoliko ena iz plemena Hutu i Tutsi koje se, danas ve godinama, redovito susreu da bi jednostavno razgovarale izmeu sebe kao ene, meusobno dijelile svoje brige, patnje Isto vrijedi i za osobe s intelektualnim tekoama. Nastojimo omoguiti ljudima da ih susretnu u naim zajednicama unutar naih kua ili radionica da bi otkrili da su i oni prije svega osobe, da imaju srce, i da su usprkos potekoama koje imaju u kretanju, govoru, razumijevanju... potpuno iste kao i svi drugi, s istom potrebom za ljubavlju, potovanjem i pripadanjem. Kako se to u Arci ivi? Istina je da sam i ja u poetku elio pomoi, i to u onom evaneoskom smislu initi dobro onima koji su u nevolji. Otkrio sam, meutim da je Arka mjesto gdje uimo voljeti. Drutvo nas ui kako uspjeti, sav sustav obrazovanja od osnovne i srednje kole pa do fakulteta eli nauiti ljude da se snalaze u drutvu. Ali u pozadini je ipak potreba za uspjehom. Natjecateljsko drutvo proizvodi nadmetanje na svim razinama i stvara u nama potrebu da dokaemo da smo bolji od drugih. U naim zajednicama uimo voljeti one koji su drugaiji. Osobe s intelektualnim tekoama k nama dolaze sa svojim nasiljem, tjeskobama, psihikim bolestima. Uz pomo lijenika, psihijatara i drugih strunjaka pokuavamo razumjeti ponekad i sasvim lude geste, nerazumljive rijei, agresivna i depresivna ponaanja. To od nas zahtijeva kvalitetu sluanja da bismo osobu doista mogli razumjeti. A onda treba nauiti s njima komunicirati, ivjeti i pomoi im
4

da postaju slobodniji ljudi. Voljeti tako znai pomoi osobi da bolje prihvati svoje tekoe i sebe samu, da donosi odluke, sluati to ona doista eli Ljubav nije nikakva sentimentalnost, niti je samo u tome da nekoga neto nauimo ili mu dadnemo jesti, ve da s njim gradimo odnos u kojem mu otkrivamo njegovu ljepotu. Svaka ljudska osoba je vana na onoj isto ljudskoj razini, ali vana i za Boga to je temelj Arke. U Arci vrlo brzo otkrivamo nae vlastite tekoe i strah od odnosa, zavist, potrebu da budemo bolji od drugih. Uimo prihvaati sebe, vlastitu krhkost i ranjivost i traiti duhovnu, psiholoku ili jednostavno ljudsku pomo da bismo rasli u ljubavi prema drugaijem od nas. Otkrivamo da je Arka mjesto gdje uimo voljeti patnika i prihvaati ga u na ivot, ivjeti s njegovim ranjenim tijelom. ivimo u svijetu koji odbacuje drugaije i boji se patnje pa umjesto da prihvaamo takve osobe i s njima ivimo, mi ih odbacujemo ili pak imamo samo strunjake koji se bave njima. Arka je tako kola u kojoj je duhovnost usmjerena na ljubav za drugoga. Zahvaljujui tome u nae zajednice dolaze ivjeti i osobe koje nisu vjernici ili nemaju religioznih uvjerenja. Ne vjeruju u Boga, ali imaju duboki osjeaj za osobe s intelektualnim tekoama te s njima ele i mogu ivjeti istinsko prijateljstvo. Arka je mjesto gdje osobe razliitih kultura i religija zajedno ue voljeti drugaijeg i otkrivaju da ih na prvi pogled siromana osoba koja vapi za odnosom moe ujediniti. Kako pruiti podrku roditeljima osoba s intelektualnim tekoama a da ih pri tome, u elji da im pomognemo, ne ponizimo? Roditelji su doivjeli gotovo nepodnoljivu patnju i vrlo im je teko. Rodilo im se dijete kakvo nisu oekivali. U nekim obiteljima dolazi do problema u braku, ponekad suprug odlazi, suoavaju se s brojnim
5

zdravstvenim, emocionalnim i nizom drugih potekoa. Doista prolaze pravi krini put. Kako koraati s njima? Vano je da upoznaju ljude koji nemaju dijete s tekoama u razvoju i koji postaju prijatelji njihova djeteta. Zajednice Vjera i Svjetlo jedan su od oblika podrke. U njima izmeu ostalog otkrivamo koliko je roditeljima teko pustiti svoje dijete od sebe. Mnogo su trpjeli i dugo vremena bili sami u svojoj patnji. Nekima je teko imati povjerenja u mlade ljude i strunjake, razvili su jedan posesivan odnos prema svom djetetu zbog ega im je teko pomoi mu da napreduje i raste. Velika je kunja roditelja ve sama spoznaja da imaju takvo dijete, da s njim moraju ivjeti, da ih okolina vrlo esto ne razumije, ali i kunja da puste svoje dijete od sebe da raste i postaje svoj ovjek. Ova posljednja kunja nekim roditeljima je preteka. Stoga je vano da njihovo dijete nije vezano samo uz roditelje, ve da ima odnose s drugim osobama izvan kruga obitelji. Takoer, potrebno je da postoje i mjesta gdje e roditelji moi ostaviti svoje dijete na sigurnom, suraivati sa strunjacima koji imaju iskrenu i prijateljsku brigu za njihovo dijete. Tako e otkrivati da i izvan obitelji ima ljudi koji ele i mogu ivjeti jedan oslobaajui odnos s njihovim djetetom. Volite rei da Vas je ivot s osobama poput Raphaela i Philippea preobrazio. Kako se to dogodilo? Prije svega mi je po njima darovano mjesto ivotnog angamana to je za mene bilo vano. Na neki nain sam zagazio u blato kada sam poeo ivjeti s Raphaelom i Philippeom. Znao sam da inim nepovratan korak. Od filozofskog i teolokog traenja doao sam do istinskog angamana uz ovjeka. Prije Arke bio sam dosta ozbiljna osoba, a ovdje sam otkrio svijet slavlja, jednostavne komunikacije gdje se zajedno radujemo, smijemo i na neki nain postajemo kao djeca. Temeljna potreba svake ljudske osobe je stvarati mjesta pripadanja da zajedno s drugima proslavlja ivot, s njima se raduje, pjeva i plee. ivot u zajednici s ovim osobama, kao i susret sa svim mojim slabostima ujedinio je moj intelektualni, duhovni i teoloki ivot. U Arci ivimo predivne trenutke jer smo svjedoci rasta i promjena tolikih osoba, ali takoer i teke situacije jer se susreemo s vlastitim nasiljem, strahovima. Vjerujem da na pragu nae svijesti ima mnogo tjeskobe koje se svi jako bojimo. Ovdje sam otkrio da je svako ljudsko bie sposobno ubiti drugoga. Svi smo sposobni to uiniti jer u sebi nosimo puno nasilja i bojimo se da drugi dodirnu nau krhkost kada elimo dokazati da smo za neto sposobni. Tako sam u Arci otkrio i svu krhkost ljudske osobe koja je susrela moju vlastitu krhkost. U meni ima jo puno nasilja, tjeskobe i strahova koji se trebaju mijenjati. to Vam je tijekom svih ovih godina bilo najtee i to Vam je pomoglo da izdrite takve trenutke? Bio sam uvjeren da je Arka Boje djelo, i to mi je pomoglo izdrati. Vano je otkrivati znakove Boje prisutnosti u naim ivotima, a u mom ivotu u Arci bilo ih je zaista mnogo. Svjedok sam preobrazbe osoba s intelektualnim tekoama i tolikih asistenata koji su makar i vrlo kratko s nama ivjeli. Mislim
6

da ni u jednom trenutku nisam posumnjao da je to Boje djelo. To su potvrdili i vani tekstovi Svetog pisma, poput poslanice sv. Pavla Korinanima kada govori da je Bog odabrao lude i slabe, najprezrenije ovoga svijeta da posrami mudre. Bio sam uvjeren da je Arka stvorena kako bi najslabiji mogli u njoj imati svoje mjesto i upoznati Isusa. Najtei trenuci su mi bile konfliktne situacije, neki neuspjesi s kojima sam se moda teko nosio, sve ono to me je poniavalo, zbog ega sam osjeao da nita ne vrijedim, svi oni trenuci u kojima se osjeamo izgubljeni. Vjerujem da se upravo kroz sve te situacije u meni rodilo povjerenje da je Arka Boje djelo i da moj ivot ima smisla jedino u odnosu na njega i dublju spoznaju Isusa sa svim radostima i patnjama koje je proivio. Da li su s vremenom ove tekoe postale lake? Ne ba, patnja uvijek ostaje patnja, i konflikt ostaje konflikt. Kada smo proivjeli odreeni broj takvih situacija, kao da se u nama raa sigurnost da e se to na neki nain rijeiti. Kada dugo ivimo u zajednici i iza nas je dugi kranski ivot i odreeno ivotno iskustvo, svjesni smo da se patnja ne moe rijeiti, ali negdje duboko u sebi znamo da emo imati snage da je ivimo. Isus nije doao ukloniti patnju, ve nam dati novu snagu da je nosimo. Arka je poela rasti i iriti se, rekao bih providonosno prije nego udesno. Bilo je oito da Bog vodi sve te dogaaje kao i osnutke zajednica, na primjer u Indiji, Haitiju, Africi, Sloveniji... ba kao i osnivanje pokreta Vjera i Svjetlo. Ovo Boje djelo rairilo se po itavom svijetu i danas ima 1.600 zajednica u 80 zemalja. U svakoj otkrivamo da siromahov vapaj za odnosom ujedinjuje ljude. Vremenom je i moja teoloka misao postala jasnija. Zaista su izuzetne rijei sv. Pavla kada govori da su najslabiji udovi neophodni itavom tijelu. Ovdje otkrivamo da Crkva moe postati mjesto suuti i pratanja kada su siromasi u srcu njezina ivota jer bude njenu suut. Duh Sveti je taj koji potie izvore ove nove ljubavi da bi Crkva bila prije svega mjesto pratanja i suuti, a ne samo ona koja evangelizira i ini dobro siromasima. Godinama okupljate teologe na razliitim stranama svijeta da promiljaju o teolokoj dimenziji iskustva ivota u Arci. Kakvi su plodovi toga rada? Arka je jedno od mjesta gdje otkrivamo da nas preobraava ivot sa slabim i krhkim osobama. Ima i drugih, na primjer palijativna skrb. Mnogi lijenici u jedinicama palijativne skrbi govore mi gotovo isto: Umirue osobe darovale su mi ivot. Isto ete uti i na drugim mjestima gdje ljudi nisu ili da bi mijenjali situacije, ve ivjeli meu siromasima. U Francuskoj imamo pokret LAide toute dtresse (Pomo u svakoj nevolji) gdje ljudi ive sa siromasima i otkrivaju da njihov vapaj za istinom i ljubavlju ima preobraavajuu snagu ako ga se slua. Za mene je vano pitanje Crkva koja je u opasnosti da siromahu prilazi samo kao objektu socijalnog nauka koji nalazimo u svim papinskim dokumentima. Tako i posljednja enciklika Benedikta XVI. Caritas in veritate progovara o tome to suvremeni svijet poruuje nama kranima pred tolikim morem siromatva. To je izvrsna enciklika, ali i ona je, kao i drugi crkveni dokumenti, na razini pomaganja siromasima. Posjedujemo novac, znanje, mo, elimo im pomoi i promijeniti svijet. Sve to poiva na osjeaju nadmoi koja je u osnovi dobra. Ljudi koji imaju vie trebaju davati onima koji nemaju. Ali da bi siromah mogao u potpunosti obogatiti druge svojim darovima, potrebno je ui u duboki odnos prijateljstva i zajednitva s njime, a ne samo osigurati mu hranu, smjetaj i medicinsku njegu. Kada Isus govori: Duh Gospodnji na meni je, on me posla navijestiti radosnu vijest siromasima..., njegova opcija, odnosno poslanje prije svega je poslanje odnosa. Svojim pogledom Isus siromahu otkriva njegovu ljepotu: Lijep si takav kakav jesi. U Arci se ne radi o tome da pomaemo siromasima, ve da ulazimo u odnos s njima. Danas u svijetu postoji odreeni broj teologa koji su duboko svjesni da siromane i krhke osobe imaju to Crkvi dati. Teoloki susreti nisu Arkina stvar za nju samu niti da bismo imali dobru duhovnost ve da bi u pozadini takvog iskustva, zajedno s drugima, otkrili istinsku teologiju. Tako ve neko vrijeme promiljamo teologiju dijaloga, susreta, prisutnosti i odnosa. Za nas i mnoge druge polazite je odnos sa siromahom,
7

a za teologe poput Christiana Salensona (ravnatelj Teolokog instituta u Marseilleu) polazite je dijalog s drugaijim, i to izmeu krana i muslimana. Kako u poniznosti ui u dijalog u kojem prihvaam drugog kao ljudsku osobu i sluam ga sa svim to ivi, upoznajem njegovu povijest, i gdje i on meni prilazi u istom stavu poniznosti? Kada dodirnemo vlastitu krhkost i sami postanemo siromani, sposobni smo za dijalog i ivot sa siromahom. A on nije na razini moi da bismo mu inili dobro, ve u odnosu kojeg s njim uspostavljamo. Tada otkrivamo da iz takvog odnosa zrai Boja prisutnost. U jednoj od Vaih posljednjih knjiga meditaciji Ivanova evanelja progovarate o evanelju odnosa. Ivanovo evanelje je prije svega evanelje odnosa. Poinje odnosom Rijei i Boga. U poetku bijae Rije i Rije bijae u Boga, i Rije bijae Bog. Ponekad bih to radije preveo s Rije bijae okrenuta Bogu, ili, bijae u zajednitvu s Bogom. Sve dakle poinje zajednitvom unutar samoga Boga. I Rije je tijelom postala da bi pomogla ljudima ui u zajednitvo s Bogom. Cijelo Ivanovo evanelje proeto je odnosima, osobito tekstovi o uskrsnuu. Uskrsli Isus ukazuje se jednoj eni, Mariji Magdaleni, potom desetorici, pa jedanaestorici uenika, i to uvijek na razini odnosa. Susree osobu i govori: Ne boj se, ja sam. Postupno se otkriva osobi unutar jednog odnosa. Mogao se ukazati iznad hrama i svima rei: Ipak sam vas pobijedio, i tako poniziti one koji su njega ponizili. Ali Isus nije takav. Uskrsnue se dogaa u poniznim odnosima. Marija Magdalena odmah ga ne prepoznaje, kao ni njegovi uenici. Cijelo Ivanovo evanelje je evanelje odnosa u koje Isus postupno ulazi i u poniznosti otkriva tko je. Vidimo to na osobit nain u susretu sa Samarijankom. Isus joj najprije otkriva da je vana jer od nje trai piti, i zapravo ona njemu ovdje pomae. Postupno joj daje do znanja da zna da je ona jedna vrlo krhka ena: pet je mueva imala, a i ovaj s kojim sada ivi nije njen mu; a onda i Isus njoj otkriva tko je. Ona je jedina osoba kojoj objavljuje da je Mesija. To je uzajamna objava. I kada govori o sebi, Isus to ini vrlo ponizno: Ja sam. Nije elio da to ljudi samo tako saznaju, ve na vrlo siromaan nain otkriva tko je. U ovom susretu dvoje siromaha stoje jedno pred drugim. Kada promatramo Martu, Mariju i Lazara, one koje je ljubio, opet je rije o odnosu. Kako se to moe ivjeti? Isus odgovara: Ako me tko ljubi, ja u moliti Oca i on e vam dati Branitelja. A Branitelj je onaj koji odgovara na poziv i ulazi u odnos sa siromahom. Sve je upravljeno tome da se proiste nai odnosi kako bi uli u odnos s Isusom, i po njemu, u odnos s Ocem. Ovdje je i temelj teologije susreta Prepoznati drugoga kao ljudsku osobu, slobodni od predrasuda, da bismo ga prihvatili i susreli kao ljudsko bie temelj je teologije susreta. Nije to lako jer smo optereeni tolikim predrasudama katolici vjeruju da su u pravu, muslimani da su u pravu, pravoslavni... elimo se zatiti jer se bojimo drugoga. Stoga je potrebno da se susret odvija u sigurnosti i da se potuju pravila susretanja. U naim zajednicama postoje pravila o tome kako graditi odnos s osobom s intelektualnim tekoama. Imamo strune supervizije odnosa, profesionalnog djelovanja, suradnje s lijenicima. Isto vrijedi i za npr. Izraelce i Palestince, ili katolike i pravoslavne. Kada bismo slobodni od predrasuda mogli uistinu susresti siromaha kakvim on doista jest, on bi nas mogao meusobno povezati. Ovdje u Arci u Trosly-u s nama ivi nekoliko muslimana i svi govore: I dalje sam musliman, ali ovdje sam otkrio da mogu biti s osobama s intelektualnim tekoama na nain kakav dosad nisam poznavao. Slino govore i katolici, dolaze ovdje sa svojim predrasudama katolika i pronalaze neto sasvim drugo. I jedni i drugi otkrivaju da mogu zajedno suraivati kako bi pridigli osobe s intelektualnim tekoama i otkrili im njihovu ljepotu, sposobnost da ljube i da se ostvaruju kao osobe. Mnogima je teko vjerovati da osobe s intelektualnim tekoama, pa i one s vrlo tekim oteenjima, mogu ivjeti duboki duhovni ivot. Teko je o tome ak i govoriti. Potrebno je ivjeti to iskustvo. A to je zapravo duhovni ivot osoba s tekim viestrukim tekoama? Ovdje mogu govoriti kroz iskustvo koje imamo s osobama koje ive u naim zajednicama. Ono to je sigurno i vidljivo oku je da neke od njih ive duboke ljudske odnose. Kako
8

prepoznajemo da imaju iskustvo Boga? Naa vjera nam daje odgovor kao i odreena iskustva. Imao sam vrlo duboki odnos s Ericom, osobom s tekim viestrukim tekoama koji je bio slijep, gluh, nije mogao hodati. Bilo je trenutaka kada je njegovo tijelo bilo kao preplavljeno mirom bio je tada u kapeli a da to i nije znao. Od kuda je doao taj mir? Kada ivimo s osobama s tako tekim oteenjima, pokuavamo interpretirati i razumjeti njihove geste, ponaanja, i razgovarajui u timu zajedno sa sveenikom zakljuili smo da je Eric ivio neto vrlo duboko s Bogom. Ne moemo olako govoriti da te osobe ive duboka duhovna iskustva. To spada u otajstvo nae vjere u kojoj je najvanija Isusova zapovijed Ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio. Tu pak sa sigurnou moemo rei da osobe s tekim viestrukim tekoama rastu u takvom odnosu. Dakle, Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog. U Vaim knjigama istiete kako nas ivot s osobama s intelektualnim tekoama kao i s drugim siromasima pribliava Bogu. Kako se to prepoznaje? Teko, potrebno je ivjeti takvo iskustvo. Neki dan mi je mladi koji s nama ivi rekao: Kada kupam Patricka, otkrivam da je on Isusovo lice. to je u pozadini takvog iskustva? Kranski ivot poiva na iskustvu Boga, iskustvu vjere gdje otkrivamo da smo promijenjeni. Jer povijest ljudskog bia je povijest otvaranja, izlaenja iz zatvorenosti u sebe. Mnogi asistenti u naim zajednicama ive to iskustvo otvaranja prema onome koji je drugaiji, ali i prema Bogu. Tu na osobit nain otkrivamo znaenje Isusovih rijei da trebamo biti mukarci i ene suuti da bismo uli u Kraljevstvo Boje. Primite u batinu Kraljevstvo, jer bijah gladan, edan, gol, u tamnici... i dooste k meni. Pa nikada te nismo vidjeli! to god uiniste i jednome od ove moje najmanje brae, meni uiniste. Teologija Arke poiva na teologiji Mt 25,40. Sve to uinismo najmanjima, Isusu smo uinili. Neke osobe ive to iskustvo. Osjeaju se preobraene jer se poeo ruiti zid koji su oko sebe izgradili. Otkrivaju veu potrebu za molitvom i blizinom s Bogom, u njima raste e za istinom, prepoznajemo plodove slobode Duha o kojoj govori sv. Pavao: radost, ljubav, mir... Osobe osjeaju da rastu u svom ovjetvu i da se tako otvaraju univerzalnoj stvarnosti, svakom ljudskom biu i Bogu, izvoru svakog ljudskog stvorenja. Kako su teoloka promiljanja utjecala na sazrijevanje zajednica Arka i njihov ivot? Nekom prilikom mi je jedan engleski teolog rekao: Vi u Arci imate lijepu duhovnost, ali ona e se raspasti ako se ne ukorijeni u dobru teologiju. Trebate produbiti teoloku dimenziju vaeg ivota. Nakon odreenog vremena ivota u Arci, koje je u poetku ispunjeno zanosom, spoznajom promjena koje se dogaaju u osobi asistenta, nakon vrenja razliitih odgovornosti, uvijek dolazi vrijeme kada se pitamo koji je smisao takvog ivota. Ovdje je na razum pozvan razumjeti teologiju i duhovnost takvog ivota, kao i samu Crkvu. Jer u svom aktivizmu ona moe zaboraviti da je njezino najvanije poslanje prisutnost uz siromahe. Teologija nam pomae to razumjeti.
9

Pretpostavljam da niste oekivali u kakvu e Vas avanturu povesti Raphael, Philippe, i mnogi drugi? Poeo sam ivjeti s njima da bih im pomogao. Nisam imao nikakvih drugih planova. Dugo mi je trebalo da shvatim da su oni mene preobrazili i da imaju poruku za na svijet i Crkvu. Budui sveenici dolaze ovamo u Trosly na mjesec dana formacije i iznenaujue je da nakon svega mjesec dana govore: Promijenio sam se. Neto se oito dogaa. Ljudi otkrivaju da je siromah Bogu vrlo vaan, da je Bog odabrao lude i slabe ovoga svijeta da posrami mudre i jake. tovie, Bog je odabrao najprezrenije. Ovdje stojimo pred otajstvom. Moja nada je da e sve vie ljudi razumjeti i ivjeti ovo otajstvo da bi tako bili znak naem svijetu u kojem su odnosi i ljubav meu ljudima najvaniji. Pred kakvim se izazovima Arka danas nalazi? Uvijek e biti izazov radovati se i proslavljati na zajedniki ivot. Ponekad to i nije uvijek lako. Dravne vlasti koje nas financiraju preuzimaju sve veu kontrolu i ne razumiju uvijek nau duhovnost, a ona je duhovnost odnosa. Ministarstva i druge strukture ele da mi jednostavno ivimo s osobama s intelektualnim tekoama, da brinemo o njima uz odgovarajue radno vrijeme i plae, ali teko razumiju ovu dimenziju odnosa. Trebamo uvrstiti na zajedniki ivot slavljima, susretima Ako Bog to eli, ii e. Ali vano je da sve vie osoba, strunjaka i drugih, otkrije otajstvo osobe koju drugi najee odbacuju. Kao to su gubavci u Franji i ljudima njegova vremena izazivali strah i odvratnost, tako i danas ima ljudi koji se boje i kojima su osobe s intelektualnim tekoama odvratne. Vrlo je vano da ima sve vie mjesta gdje e ljudi sluati Boji poziv i svojim odgovorom biti znak njegove ljubavi za na svijet i mogueg jedinstva meu ljudima. esto volim rei da vie volim osobu koja eli graditi odnos s osobom s intelektualnim tekoama iako ne vjeruje u Boga, nego osobu koja vjeruje u Boga, ali ne i u odnos s tim ljudima. A odnos je u srcu Arke. U srcu kranstva takoer je odnos. Moja zapovijed, jedina zapovijed koju vam ostavljam je da ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio. Da bismo mogli ljubiti kao Isus, nae kameno srce treba postati srcem od mesa, ponizno, ranjivo i krhko. Jer da bismo mogli prihvatiti slabu osobu u na ivot, trebamo prihvatiti vlastite slabosti. to omoguuje da se Arka raa u razliitim kulturnim i religijskim sredinama? Iako nastala na tlu Katolike crkve, ona nije katoliko djelo. Svaka zajednica ukorijenjena je u vjersku tradiciju zemlje u kojoj postoji. No Arka je prije svega duboko ljudska zajednica u kojoj je vano u poniznosti susresti osobu s intelektualnim tekoama, nauiti voljeti drugoga. Srce kranstva je u Isusovim rijeima Ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio. Voljeti ljude kao to ih Isus voli. Ovu sposobnost za ljubav nalazimo u drugim religijama, npr. ima osoba koje ive budistiku duhovnost i koje su jednostavno dirnute susretom s drugaijim, ili su pak svjesne da ovjeanstvo moe ii naprijed samo u miru, da je rat najgore zlo ovjeanstva i da predrasude ostavljaju nepodnoljive posljedice na ovjeka. Treba nalaziti osobe koje su edne mira i sklada izmeu svih ljudi. Katolici, pravoslavni i protestanti su svi krani, svi su primili Duha Svetoga da bi mogli ljubiti vie i trebaju se susretati upravo na razini dara Duha Svetoga, a ne samo u religijskom kontekstu. Takoer dobro znamo da u islamskoj vjeri postoje Boji ljudi. Na svim razinama ete nai jednostavne i ponizne osobe ija je elja Inallah da bude po Bojem, da se Boje stvarnosti dogode. Znamo da u Kuranu postoje tekstovi koji govore o Bojem milosru,
10

dobroti, te koliko je vano da svatko u svojoj religiji radi za mir. Pristupiti drugome u poniznosti i siromatvu jer je ljudska osoba, svjesni da ga Bog ljubi bio on ateista, kranin, musliman... da je vaan i da Bog u njemu prebiva. Nae religije mogu postati zidovi i tvrave koje razdvajaju ljude, ali mogu biti i oaze koje bi omoguile svakoj osobi da raste u ljubavi. Ove godine se navrava 45 godina od zavretka II. Vatikanskog koncila. Kao aktivan sudionik crkvenog ivota, kako ocjenjujete njegova stvarna dostignua, koliko je toga ostvareno i na to bi trebalo staviti naglasak da se ostvare ciljevi Koncila? Crkva se otvorila svijetu, osobito se to odraava na podruju ekumenizma i meureligijskog dijaloga. Ponekad, zbog prevelike otvorenosti moe zaboraviti ukorijenjenost u vlastiti identitet. Crkva je na putu i uvijek iznova treba nalaziti sklad izmeu identiteta i poslanja, a ono nije samo u navijetanju. Kranin je prije svega svjedok evanelja, pozvan drugima otkrivati tko je Bog. Naravno da su darovi razliiti, ali ini mi se najvanijim iznova otkriti otajstvo prisutnosti. Pozvani smo biti svjedoci Boga milosra, dobrote, pratanja, njenosti. I, biti vie, a initi manje! Ovdje dodirujemo otajstvo prisutnosti! Da, kada govorim da drugome trebamo pristupati slobodni od predrasuda, mislim upravo na kvalitetu prisutnosti. Moja sestra Thrse radila je 25 godina u palijativnoj skrbi, u bolnici gdje je godinje umiralo 700 osoba. Hospicij je imao 50 kreveta, a prosjeno vrijeme boravka bolesnika bilo je 10 dana. Ljudi mogu biti razbojnici, policajci, krani, muslimani... ali kada umiru, svi ive istu stvarnost, a to je silazak u krajnje siromatvo gdje su potrebni njenosti i suuti. Nijedan ne umire govorei bolji sam od ostalih. Hod prema smrti je put sve veeg osiromaenja i to smo blii smrti, to smo siromaniji. U tom trenutku se moe dogoditi susret umirueg moda s lijenikom, medicinskom sestrom, prijateljem, ne da bi mu se pomoglo, jer malo toga se moe uiniti, ve jednostavno zato to je ljudsko bie silo u krajnje siromatvo svoga postojanja na putu prema smrti. To je susret osoba koje ive odnos prisutnosti, zajednitva i uzajamnog povjerenja gdje jedan drugoga prepoznaju kao ljudska bia. Istu stvarnost nalazimo i na poetku ljudskog ivota. Malena beba je posve ovisna o svojoj majci. Kakvog god porijekla i kulture majka i dijete bili, ovakav odnos je uvijek isti. Odvija se putem tijela i dodira gdje majine ruke i pogled otkrivaju djetetu da ga voli i da je lijepo. Osoba bebe i osoba majke. Isto se dogaa na kraju ivota kada osoba koja prati umirueg svojim mu gestama govori da ga ljubi takvog kakav jest. Uz nekoliko specifinih razlika isto se dogaa u odnosu s osobom s intelektualnim tekoama. Rije je o zajednitvu uzajamne prisutnosti. U svijetu globalizacije i humanizma bez Boga, na koji nain se kranske vrednote mogu pribliiti dananjem ovjeku? Rekao bih da su nam jako potrebne radosne zajednice. ivimo u svijetu beznaa, tuge, nesigurnosti, mnogi ljudi su zabrinuti zbog ekonomskih i politikih problema, napetosti izmeu naroda. Jedinstvo je vizija kranskog ivota. Trebamo biti ljudi pratanja da bismo ga ostvarili, a onda postajemo i ljudi slavlja. Kako stvoriti zajednice u kojima ljudi razliitih kultura i pripadnosti mogu zaista ljubiti jedni druge, zajedno proslavljati jedinstvo i ivot koji su im darovani i otkrivati izvor toga ivota? A njega nalazimo u osobama koje su slabe, i naravno, u Bogu. Vano je svjedoiti da razliite osobe mogu zajedno ivjeti, radovati se i slaviti ivot, biti mukarci i ene radosti i nade. Gdje je Vaa nada? Moja nada je da se Boje djelo ostvari, a ona je uvijek na Bojoj strani. Oito je da je Arci i Vjeri i Svjetlu povjereno otkrivati drugima da osobe s intelektualnim tekoama doista imaju poslanje u Crkvi, a ne samo da su dragocjene i vane. Na to misli sv. Pavao kad govori da su najslabiji udovi neophodni Crkvi, jer, njihova prisutnost budi ono najbolje u drugome. I neophodni su Crkvi jer po slabim i krhkim
11

osobama ona postaje Crkva odnosa, suuti i pratanja, a ne Crkva koja ini puno stvari. Dakle, moja nada je da se Boje djelo ostvari. Takoer, i da e Bog nastaviti pozivati ljude te da e mu se oni u vjernosti i odazivati. To je Kristovo otajstvo koji u Knjizi Otkrivenja govori: Stojim na vratima i kucam, ako netko uje glas moj i otvori mi vrata, ui u i veerati s njime, i on sa mnom. Bog kuca na vrata, nadam se da e biti onih koji sluaju i uju njegov glas. A to smo blii Bogu, blii smo svakom ljudskom biu, jer Bog je Otac svih ljudi, a Isus je doao spasiti sve. Koje su arine toke kranskog svjedoenja u dananjem svijetu? Jo uvijek postoji mnogo zidova gdje se zbog straha ljudi sklanjaju iza grupe kojoj pripadaju. Nakon zavretka sukoba u Sjevernoj Irskoj nadao sam se da e se katolici i protestanti okupljati u malim grupama da bi susreli jedni druge. Rat je zavrio, a ljudi vie meusobno ne razgovaraju. Postoji organizacija Intercordia koja priprema mlade studente za vrijeme njihova studija na boravak u razliitim zemljama s ciljem da uu u komunikaciju s lokalnim stanovnitvom, a ne da bi im pomagali. Zapanjujue je da se doista svi vraaju promijenjeni susretom s ljudima drugih kultura i religija. Tako je jedna mlada djevojka, koja inae ivi u Arci, provela godinu dana u Maroku ivei u jednoj muslimanskoj obitelji i vratila se preobraena. Dakle, posvuda je gorue pitanje kako sruiti zidove koji razdvajaju ljude i omoguiti da se susreu kao ljudska bia koja mogu zajedno slaviti, moliti i meusobno se upoznavati. ini mi se da tu Crkva ima vrlo vanu ulogu. Gdje je put nade za zemlju kao to je Bosna i Hercegovina koja danas trpi od podjela na brojnim razinama? Kako stvarati mjesta gdje se Hrvati i Srbi koji su jedni i drugi krani, te gdje se krani i muslimani mogu jednostavno okupiti da bi razgovarali i susreli jedni druge? Vano je stvarati veze prijateljstva i brinuti jedni za druge tako da je duhovnost susreta s drugaijim na prvom mjestu. Za dananju Crkvu je opasno okupljati se samo oko katolikog identiteta. S jedne strane to je i razumljivo jer su mnogi ljudi izgubili vjerski identitet i trebaju ga iznova pronai. Ali podjednako je vano da postoje mjesta gdje se katoliki i pravoslavni krani i muslimani zajedno okupljaju da bi jednostavno razgovarali o obinim ljudskim stvarnostima. Nije to lako jer se ljudi zatvaraju unutar identiteta grupe kojoj pripadaju i boje se da e ih proglasiti izdajicama ako ponu komunicirati s pripadnicima drugih grupa. Danas vie nego ikada trebamo svjedoke, a svjedok znai muenik, koji su spremni ii u susret onima koji su drugaiji i s njima graditi odnose. U tom smjeru ide i sva dinamika nenasilne komunikacije koja jednostavno nastoji omoguiti ljudima da se susreu i da osloboeni vlastitih predrasuda sluaju jedni druge. Samo sluati tebe koji si drugaiji, i s tobom graditi odnos. O tome na predivan nain govori carigradski patrijarh Atenagora u svojoj molitvi: Najtei rat sam vodio protiv samog sebe. Sad sam razoruan. Ne moram vie dokazivati da sam u pravu, prihvaam da onaj drugi ima dobre ideje i elim ga sluati ... Ali dug je put do vlastita razoruanja. Kako nam u tome mogu pomoi osobe s intelektualnim tekoama? Dar njihove osobe je upravo u tome da nas pozivaju na ono najbitnije. Njihova otvorenost, povjerenje i poniznost dodiruju iste vrijednosti u srcu druge osobe. Tako bude nau sposobnost za odnos koji potuje drugoga u njegovoj razliitosti, gdje se nije potrebno dokazivati, ve prepoznavati kao braa i sestre. To je poput vapaja koji izvire iz slabosti njihove osobe i na odreeni nain privlai uvodei nas u odnos zajednitva. Krik siromaha ujedinjuje.
12