PRILOG POZNAVANJU GRADISTA S OSVRTOM NA JEDAN NALAZ U PODRAVINI Zdenko Vin Jeti gradiste, gradina narod obitno upotrebljava, da njima oznati mjesta, gdje je nekad bila neka utvrda, odnosno grad ili rngevina. Osnova im je opéeslavenska rijet grad, praslavenski gords, staroslavenski grads. 1 uw nakoj toponomastici nailazi se na ove rijevi, a one su uvijek u vezi s nekim utyrdenjem. O pojmu i znavenju tih rijezi postoji znatna literatura ne samo iz oblasti filologije nego i iz oblasti historij- skih nauka. Kod nas su se tim pojmovima bavili Budmani, Racki, Mazuranié, He- neberg, Kostrenéié i drt Od inostrane opsezne literature dovoljno je upozoriti na knjigu poljskog arheologa Hensela? koja je izaila 1948. a u njoj je rijeé grdd po- drobno obradena. Taj pojam obuhvata zapravo svaku vrstu utvrdenja, medutim Hensel se njime sluzi za utvrdena naselja_prvenstveno na teritoriju Poljske, deter- minirajuéi ih vremenski sve do sredine XIII. st. Hensel je iscrpao glavnu slavensku i ostalu, napose njemacku literatura, tako da ée se tesko naci potpun az. od njegova; on se odlugio upotrijebiti rijeé gréd za sva utvrdenja iz prehistorijskib razdoblja i iz ranog srednjeg vijeka. U tom uzem znavenju moze se uzeti u prehi- storijskoj i srednjovjekovnoj atheologiji naziv grad. Inave se takva utvrdenja nazi- vaju u naSem jeziku rijetima gradiste (gradise)’ i gradina, e3ki hradiste, poljski grodzisko, ruski ro oawiutr~ it, d.Ti su pojmovi u arhedlogiji uglavnom veé ustaljeni, ito prvenstveno u raspravama slavenskih arheologa. Medutim, ovim su se proble- mima bavili i njemazki arheolozi; poznato je, naime, da su na danaSnjem teritoriju istotne i sjeveroistotne Njematke nadene utvrde, koje nesumnjivo dokazuju, da su te krajeve nekad nastavali Slaveni. Nijemci ih nazivaju obiténo Burgroall. Jako u okvir ovog izlaganja ne Wlazi tehnitka analiza i deskripeija s dimen- zijama pojedinih tlorisa i oblika odnosnjh utvrda, ipak treba upozoriti bar ke opéenite znatajke, koje valja imati u vidu, kad se pristupa izuéavanju_gradista, U naéelu razlikujemo dva, odnosno tri osnovna tipa utvrda s obzirom na njihov polozaj. To su utvrde izéradene na uzvisini, utvrde u dolini, zatim nizinske utvrde izgradene esto na barovitom terenu ili na vedi, na otocima, poluotocima i t. d. »Podizali su se pako gradovi na mjestih za utvrdu prikladnih i tee pristupnih, kano na otocih, u sted blatija, na visovih; a ogradivali su se ponajvise nasipi ili zidinami« (Ratki).4 Sto se samog materijala tie, ti su spomenici preteZno od nabijene zemlje i drveta, odnosno nasipi (bedemi) su zapravo bilo samo od gline, bilo samo od drveta, bilo od gle pojaéane drvom (terra et ligno). Drvena konstrukeija kukama sastavijenih * Budmani, Rjeénik Jug. akad. 11, pp. 360 sqq., 366, 368. — Isp. Miklos Werterbuch, p. 73. — Racki, Rad XCIX,'p, 106 sq. — Mazuranié, Prinosi hro. prav. - povj. 7j, III, pp. 338-352. — Heneberg, Nar. star. 6, p. 259 sqq. — Kostrenéié, Nar. enciklop. 1, p. 265. — Isp. Szabo, Hrv. enciklop. Hl, p, 537 saq. * Hensel, Wstep ‘do studiém nad ‘osadnictroem Wielkopolski roczesnohistorycanc}. (Bibl. preh. V), pp. 10-12. # Bndmani, 0. c., p. 368: »gradiste n., ime vrlo mnogijem mjestima Kod Zakavaca i Kajkavaca i u zapadnom govoru kod Mokavaca sa -36 mjesio -St.< “Ratki, ib. — Piper, Burgenkunde, p. 4. 223Zdenko Vinski greda bila je, narozito u Poljskoj, katkad golemih razmjera (staropoliska gradevna Konstrukeija). Lokalne su prilike uvjetovale, da se i kod starijih utvrda upotre- bljavao manje ili vi8e kamen, bilo uz glinu i drvo, bilo samostalno, dok j¢ za utvrde Kasnijeg srednjeg vijeka kamen preteZan ili pak iskljutivi. gradevni_ materijal. Da bi se utvrde od nabijene zemlje pojatale, deSavalo se, da je zemlja, napose glinenac, bila petena, o emu svjedoti drozga, koja je tu i tamo u tim utvrdama nadena.> Cinjenica, 3to su_u kasnijem srednjem vijeku, na tim istim mjestima gra- denj zamci feudalaca, najbolje ilustrira izvanredan smjeStaj tih starih gradi’ta u strategijskom pogledu. Te su utvrde, bile one velikih ili maniih dimenziia, slu¥ile u prvom redu kao utodiste, t. j. zbjeg (refugium, Flichburg), ali su mogle biti i stalno naseljene. paPlOW =e Graduite nad Divinskom Nowom Vest (po Cervinki) Buduéi da treba luditi prehistorijske utvrde (prema njemackoj terminologiji Wallburg, Ringroall) s jedne strane, od ranosrednjovjekovnih utveda (Burgroall) s druge strane, potrebno je — apstrahirajuéi od svih rimskih fortifikacija — odreditt struéno nazivije za iste. Narod, kao Sto je veé istaknuto, upotrebljava dva kongeni- jalna naziva gradiste i gradina, dakako bez obzira, da li je po stijedi prehistorijska ili srednjovjckovna utvrda. Da bi se ubuduée izbjegli eventualni nesporazumi, bilo bi prikladno, da se u struénoj terminologiji izvr8i potrebna distinkeija utolike, Sto bi se za utvrde prehistorijskog obiljezja upotrebljavao izraz gradina, a za one iz srednjega vijeka izraz gradiste. Samo se po sebi razumije, da ova determinacija ne moze imati ekskluzivno znaéenje, veé je treba oprezno primjenjivatis Gest je naime slugaj, da se jedna te ista utvrda upotrebljavala kako u prchistorijsko * Piper, 0. €, p. 114, ~ Sporno je, da li se to tide slavenskih gradi8ta. 224Prilog pornavanju gradiéta doba tako iu srednjem vijeku (na pr. Stari Mikanovei) U takvoj prilici ovakve éese utvrde »gradina-gradistes u struénoj literaturi nazivati jednim od ta dva termina, i to onim terminom, koji ée biti izabran veé prema ovom ili onom narodnom nazivu za odnosnu utvrdu u tom kraju, Ponckad ée se naiéi na sluéaj, da se gotovo u nepo- srednjoj blizini nalaze dvije utvede, od kojih jednu narod iz istog sela naziva gradina, a drugu gradiste. Pretpostavlja se, da ée biti sluéajeva, da narod prehistorijsku utvrdu naziva gradiste, a srednjovjekovnu gradina; tom zgodom struénjak é odluziti, s obzi- rom na karakter dotigne utvrde, koji ée joj termin odrediti.? Prijedlog razgranigenja naziva gradina za prehisto utvrde ima tim vige smisla, jer se veé u nauénoj literaturi® upotrebljava u vezi s terminem gradina naziv >gradinska kulturac 1 pod njim podrazumijeva mo%da veé bronéano doba, a svakako, i to prvenstveno, halStatski period Bosne, napose t. zv. glasinatka kultura. Te, inage ilirske. utvrde nisu za sada to&niie i sistematski istrazene, ali ih je zacijelo vrlo veliki broj ne samo u Bosni iu Hercegovini veé i u Lici, Dalmaciji, Istri i t. d. Ranosrednjovjekovne utvrde, za Slavene toliko znaéajne, kod nas su gotovo potpuno neistrazene, dok o prehistori skim barem neSto malo znamo; stoga ne bi bilo prekasno, da se za njih rezervira naziv gradiste. Ovom prijedlogn ide narogito u prilog Zinjenica, Sto je u atheologiji Cchoslovatke, koja treba da sluzi kao polazna tovka u naXem radu. veé odavna udomaéen naziv »doba hradi’tnic za rani srednji vijek. »Doba hradi8inic niie, na- ravno, sluajni naziv; taj naziv simbolizira jedno doba, koje obiluje velikim broiem gradista, odnosno utvrda, Sto su ih gradili i upotrebljavali Slaveni u zemljama, koje danas nasthvaju ili su ih nckad nastavali. Suvremenih izvora ima znatan broj. Veé je Safatik® opisivao slavenska utvrdenja opasana nasipom i jarkom, a poslije njega mnogi drugi uzenjaci. Niihovi opisi ne asnivaiu se samo na arheolokim spomenicima, jer se oni koriste i suvremenim izvo- rima, od kojih je ponajdragocjeniji Thrahim ibn Jakub;! ovaj pisac putovao je g. 965, po slavenskim zemljama, a njegovi podaci sadrzani su w spisima Al-Beks iz XL st.!1 Ibn Jakub opisuje gradi8ta Slavena, narotito ona, koja su na barovitom terenu. »Oni odlaze na podoodne livade, koje obiluju grmliem, tamo obiliezuiu bilo kruzni bilo pravokutni prostor, veé prema obliku i opseau utorde, koju opkapaju i nasipaju iskopanom zemljom, pri cemu se sluze daskama i kolcima za uévrscivanie, sve dok oi bedemi ne dosegnu Zeljenu visinu. Zatim na onoj strani, zdie im se uéini zaodno, naéine kapiju, kojoj se prilazi droenim mostom<.? To je svakako jedan od stvarnih i, otuda, najljepSih opisa gradista, kako ih je dao jedan ogevidac u X. st. Pored ovog opisa postoii jo8 i Gitav niz drugih izvora, od kojih su za Slavene &ajni na pr. ovi: Gurdezi upozoruje, u vezi s provalama Madara, na slavenske >utorde, adie Slaveni stanuju zimi, dok ljeli stanuju u Sumamac;'® Jordan kaze « Vinski-Gasparini, Slav. Ant. IT (u Stampi), n. 38, 39. __. 7 To vrijedi, dakako, i za nazive grad, gradaé i t. d. — Neslavenska (madarska) rijeé varo’ kao oznaka za selo uz utvrdeni grad, za predgrade i podgrade ragirila se u srednjem vijeku po Balkanskom poluotoku. Vidi Sufflay, Soeslav, zbornik, p. 232. * Maron, Starohrv. prosvi III. p. 81; — Klaié, Viesnt fn. s) XV, p. 15. — Corovié, Histor. Bosne 1, p, 411. — Korosee, Glasnik (BH) (n: s) I, p. 25. sqq. ° Safatik, Slov. starotit. II, p. 675. © Ibrahim ibn Jakub, Mém. Acad, . Pb. (s. VIII) III, 4 (ed, Westberg). — Isp. Mar- quart, Streifziige, p. 472, n. 3. # Jacob, Arab, Ber. ete, (Quellen 2, d. Volkk. 1), p. 11 sqq. # Jacob; 0. c, p. 12. —- Isp. najnovije izdanje Ibn Jakuba iz 1946, ed. Kowalski, Monum. Polon, histor. PAU I, p. 48 sq. ™ Gurdezi, Mém. Acad S Pb. Vill, p. 99 (ed. Barthold). — Isp, Marquart, 0. ¢, p. 49. — Vidi nadalje Mauricii Strateg, XI, 5 (ed. Scheffer). 15 Bistorljeki Zboraik 25