Zapisao Fadil M. Kardovi, prof.

Smail-agina Fatka
Smailaginica - Alta i Smailaga Kardovi iz Roaja imali su divan porod - tri sina, efka, Bedra i erima, i jednu kerku Fatku. Krni i naoiti momci, vrijedna i lijepa Fatka djeca za ponos. efko, poznati trgovac. Bedro i erim autoprevoznici. Fatka poslije zavrene osmoljetke, nije nastavila kolovanje, ostala je kod roditelja da ivi i radi kao domaica, i jedino od njihove djece je Fatka iva i bez poroda. Kad god ujem da se pria o Smailaginoj Fatki, sjetim se nekih uglednih ljudi roajskog kraja. Vidim je kako, lijepa i mlada, u dugoj haljini kratkih rukava, sa kovrdavom tamnosmeom kosom upletenom u dugi kujruk, sa diskretnim ukrasima koje je sama smislila sama se i nakarminila. Niko je drugi ne bi bolje nakarminio nego ona sama sebe. Ima uroen dar za sve to je lijepo, pa i za karnin. Nikad nije htela da zamoli drugarice da je naminkaju onako kako su se druge evojke u tom vremenu znale doerivati. Da li se plaila da bi bile ljepe od nje? Mada, i da su mogle da budu ljepe, to nita ne bi znailo, jer niko nema Fatkinu harizmu. Neku harizmu imala je lijepa Fatka, koja je jedna od onih tekih i komplikovanih, na koju "padaju" samo ugledni i odreeni ljudi. Lijepa Fatka i danas sjedi u djevojakoj sobi jedva pokretljiva, razmilja o jednom od najsrenijih trenutaka svog ivota, pjevui pjesmu posveenu njoj, od njenih prosaca, sva unijeta, zatvorenih oiju. Samo ona zna ta joj je tad bilo u dui.

Niko ne moe da shvati koliko je Fatka bila lijepa, jer nijedna slika nije mogla to vjerno da prikae. Fatka je imala krupne plave oi, bila je lijepa. Izdvajala se. Voljela je lijepo da se oblai, pjeva i igra. Mladi su je voljeli jako, a zbog ljepote i skomnosti imala je dosta prosaca. Voljela je i da radi. Radila je sve kune i poljske poslove, i ono to je mogla i ono to nije. Htjela je, vjerovatno, da se dokae mlada, jedra, puna ivota bila izuzetno lijepa, mudra, vrijedna, drueljubiva. Imala je sve najbolje osobine, pria osamdesetogodinji Murat, najstariji Jaaragin sin, Fatkin brat od amide. Pravi pauzu ne da bi se sjetio Fatke iz mladosti, jer ona je njemu stalno bila u srcu i u mislima, ve da bi kontrolisao emocije. Ne zna kako je to uopte mogue i kakvu sudbinu ima lijepa Fatka. Otac Smailaga u ranoj mladosti umire, razboljela joj se i majka, poslije due bolesti umire, potom gine joj brat erim u saobraajnoj nesrei. Pazei ih i uvajui, vrijeme je prolazilo a sa njim i mnogobrojni prosci. Njihgova smrt sve nas je pokosila. Fatka je imala 20 godina i mnogo toga nije stigla da uradi. Trebalo je, i spremala se za udaju, ali bolest i smrt njenih roditelja i saobraajna nesrea brata erima je preduhitrila njenu svadbu. Tada je malo mladih ljudi umiralo. U roajama je to poslije rata bio drugi sluaj teke saobraajne nesree. Kada joj je poginuo brat erim iko, godinu dana se u bratstvu i mahali nije sluao radio, televizija i nijesu se odravale svadbe, veselja, igranke i sijela. Fatka se drala hrabro, ona je iz plemenite uvene junake kue, pa je kao junako dijete nauila da bude vrsta i snana. Nikada je nijesamo vidjeli da plae. Plakala je kad je bila sama, iznenada kad doemo kui zateknemo je suznih oiju.

Fatkini mnogobrojni prosci bili su vieni i veinom iz uglednih porodica roajskog kraja. Kada su ugledni prosci pisali pisma Smailaginoj Fatki prenosei njihovu ljubav na taj nain, spotovanjem i uvaavajui njenu tadanju porodinu situaciju, kroz ljubavne stihove ukazivali su joj da mladost i ljepota prolazi i da se udaje dok je vrijeme. Smailagina lijepa Fatka sebe je zapostavila pruajui pomo bolesnim roditeljima a potom tugujui za njima i mladog neoenjenog brata erima. Bol za nekim koga je voljela nije prolazio, samo je rasla a Fatka kae da je sa njenom porodinom sudbinom otiao i jedan dio nje. Prohujale su godine Fatkine mladosti u alosti za po jednim lanom porodice. Ostala je Fatka bez svoje sree i potomstva, doivljvajui duboku starost ostale su joj samo uspomene i stihovi prosaca o Fatkinoj sudbini i njihovim eljama da joj poklone originalnu pjesmu od uglednih roajskih momaka koji su tada bili na visokim funkcionerskim mjestima i direktori tadanjih roajskih firmi. Danas stara Fatka kroz razgovor pria kako sam se u mladosti osjeala? Tuno...ponosno...ne znam. Teko je to objasniti. Osjeala sam se kao da ovi stihovi prestavljaju moj vjeni spomenik. Kada god itam pjesmu oplaem je i vraa sliku unazad-sjea se svih lijepih trenutaka i dana koje je provela a i njih je bilo dosta. Lijepa Fatka voljela je ivot... Svima nama je bilo jako teko kada smo itali pjesmu, sa kojom e ivjeti Smailagina Fatka i sjeanje na njene djevojake dane. Razboljela se od starosti, naalost znamo da je starost i bolest teka. Vjeni spomenik kako su prosci odpjevali lijepu Fatku, nastala je pjesma kroz koju Fatka i dalje ivi. Smail-agina Fatka Od kako je sandak nastao, nije lepi cvijet procvetao, no to procva u eher Roaje, ba u domu plemenitih ljudi. Tu ni jedan nema loe udi, kao to je pleme Kardovia, i taj cvijet tuje procvetao,

cijelo pleme ukrasio, to se tako niije ne krasi, takav cvijet nikad se ne gasi, al to nije cvijet koi raa travka, no djevojka po imenu Fatka. Lepe cure u sandaku nema, tose prosi i udaju sprema. Nit je bilo niti eje biti, sto prosaca koje e odbiti, kao to je mene Fatka odbijala, nit se proscu Fatka porugala, kao to se te cure rugaju, niti prosci fatki zamerie, sve je prosce tako odbijala, sve zaljubav svoje stare majke, i za ljubav svoje mile brae, i za hatar cijeloga roda, nezapamti ta bjee sloboda, i takva je srea posluila, ostavije stara majka mila, za majkom se u crno savila, za majkom je teke suze lila, u sobi se Fatka zatvorila, i od svoje brae prekrivala, i tako je dugo tugovala, braa su je sva redom tjeila, nemoj plakat naa sestro mila, sestro mila naa jedinice, nemoj ruit tvoje bijelo lice, tako braa sestru su molila, al uzalud Fatki se moliti, ona hoe svoje suze liti. Jednog jutra bjee uranila, uranila pa se oeljala, oeljala i lice umila, sva prilika sanak je usnila, tog se jutra bjee umirila, o svemu se Fatka zamislila, samoj sebi tiho bjesedila, jaoj Fatka, jaoj crna drugo, holi tugovat ti ovako dugo, a to si se drugo zamislila, a to si se u tugu bacila, to ne eni svog brata erima,

brata mila najmlaeg u brae, i tako je Fatka tumarala, i po kui sve lako spremala. I u takvom tumaranju, uje vrisku u avliju vanju, odmah Fatka prozor otvorila, otvorila i suze prolila, i pitala u avliji svoje, ta ta vriska poginuo koje. Dami nije erim poginuo, da tugujem za dovijek cio, i da nosim sve crno do groba, braa su joj kroz pla govorila, nemoj plakat naa sestro mila, na je erim jutros poginuo, kola su se sa njim prevrnula, i cijela ika izdrobila. Kad je Fatka rijei razumjela, od alosti sva je pocrnjela. Nestade joj bijela lica, kuka Fatka kao kukavica, i pominje svoju staru majku, i preklinje sudbu naopaku. Sve je Fatka redom proklinjala, dok na podu nije bila pala. I u takvoj velikoj alosti, moli boga, dajoj sve oprosti. Dragi Boe milostiv mi budi? Sauvajmi jo dva brata roena, da mi budu vjena uspomjena, eto takva preivjeh vremena. I tako se Fatka odluila, da preali svoga brata mila, svoje suze nije vie lila, bojei se za ostalu brau, samo jeste brata pominjala, to jo njega nije oenila, no joj ode u grobu neenja, ta joj osta zadovijek elja. To se Fatki sve tako deava, te sudbinu svoju ne reava, al je opet lepa od svih cura. Fatki prosci opet najavljuju, pa joj mnogi ljubav izjavljuju,

ali Fatka nee ni da uje, to joj mnogi ljubav poruuju, no se Fatka i dalje ponosi, lijepa je da mi Bog oprosti, njena dua na ruu mirie, ko je vidi mora da uzdie, jer sad takve neraaju majke, samo mogu se nai u bajke, i u pjesme nekada junake, pa je zato treba pominjati, na veselja vjeito pjevati, i kao takva kada bude mati, junake e sve raati, dal junake ili junakinja, zasluna je da je svak pominje. Ostala je lijepa Fatka djevica do kraja ivota. Sudbina je svoje odigrala, Fatka neka te ova pjesma tjei, ja ti elim sve najljepe. Roaje 2011. godina

3 4 5