Ivo Jeli

ovjek i rat
90/92

to je planirano, planirano je temeljito. to je zapovjeeno, zapovjeeno je vojniki. Sve izvreno, izvreno je profesionalno. Mojim suborcima, uz neizmjernu zahvalnost i potovanje!

AUTOR: Ivo Jeli GLAVNI UREDNIK: Ivo Jeli RECENZIJA: Drago Pilsel LEKTURA: prof. Tomislav Vrani OVITAK: Naslovnica: Fotograja - Joko Pono (Arhiv 4. brigade) Stranja: Fotograja - Matko Biljak (Arhiv Slobodne Dalmacije) GRAFIKA OBRADA & DIZAJN: shufu entrtejment ZEMLJOVIDI: IZVORNIK: TK100 - DRAVNA GEODETSKA UPRAVA KLASA: 935-05/05-01/108 UR. BROJ: 541-03-02/7-05-03 Zagreb, 17. 03. 2005. UCRTAVANJE I GRAFIKO OBLIKOVANJE ZEMLJOVIDA: Ivo Jeli, Ivo Bubi i Ivo Gotovac NAKLADNIK: Hrvatski asniki Zbor grada Splita TISAK: DES - Split

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Split UDK ??? JELI, Ivo 4. brigada ZNG - ovjek i rat 90/92 ???

ISBN 953-99981-0-7

Ivo Jeli

ovjek i rat
90/92

Split, 2005.

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

PRIA O GRADU Odustajem od svih traenja pravde, istine, odustajem od pokuaja da ideale podredim vlastitom ivotu, odustajem od svega to sam jo juer smatrao nunim za nekakav dobar poetak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko e ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko e ga uvati dok mene ne bude, dok se budem traio po smetlitima ljudskih dua, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vruici, dok moje oi budu rasle pred osobnim porazom? Tko e uvati moj grad, moje prijatelje, tko e Vukovar iznijeti iz mraka? Nema lea jaih od mojih i vaih, i zato, ako vam nije teko, ako je u vama ostalo jo mladenakog aputanja, pridruite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su jo urezana vaa imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuniji lm, vaa je prolost jednostavno razorena i sada nemate nita. Morate iznova graditi. Prvo svoju prolost, traiti svoje korijenje, zatim svoju sadanjost, a onda, ako vam ostane snage, uloite je u svoju budunost. I nemojte biti sami u budunosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nae. Grad - to ste vi. Sinia Glavaevi

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

SADRAJ
O AUTORU RIJE UREDNIKA PREDGOVOR RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991. RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991. RAZDOBLJE OD 23. 7. DO 12. 9. 1991. RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991. RAZDOBLJE OD 16. 9. DO 10. 10. 1991. RAZDOBLJE OD 10. 10. DO 31. 12. 1991. RAZDOBLJE OD 1. 1. DO 3. 6. 1992. ZEMLJOVIDI VEZA U 4. BRIGADI OBAVJETAJNA SLUBA LOGISTIKA POMORSTVO PRI 4. BRIGADI PREGLEDI PRILOZI FENOMENOLOGIJA RATA - MOJA RAZMILJANJA POGINULI I PREMINULI 6 7 9 13 31 55 10 5 115 14 5 19 9 269 289 313 317 325 349 365 381 417

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

O AUTORU

Ivo Jeli, pokojnog Marijana, roen je 20. 3. 1941. u Liegu, opina Ougree, kraljevina Belgija. Sa obitelji je doao u Hrvatsku 1947. godine. Temeljno vojno kolovanje zapoeo je u Doasnikoj koli 1956., a Vojnu akademiju zavrio je 1965. godine. Razne specijalizacije zavrio je kroz etiri tromjesena teaja i jednogodinju kolu kontraobavjetajne slube. Slubu u JNA zavrio je 31. 12. 1989. odlaskom u mirovinu.
Djelovanje u Domovinskom ratu zapoeo je preuzimanjem dunosti koordinatora obrane opine Omi polovinom kolovoza 1990. Zatim je imenovan zapovjednikom stoera TO Splita Solina - Katela. Za zapovjednika 4. brigade ZNG odreen je 28. 4. 1991. godine. Dana 3. 6. 1992. predaje dunost zapovjednika brigade i preuzima dunost savjetnka za kopnenu vojsku u Hrvatskoj ratnoj mornarici. U drugu mirovinu odlazi 9. 1. 1993. u inu general-bojnika.

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

RIJE UREDNIKA
to vrime vie odmie - sianja sve vie blide, rekao bi kroniar Malog Mista. Zaista je neizbjena injenica da vrijeme, kod nekog manje, kod nekog vie, utjee na sjeanje openito o dogoajima u ivotu svakog pojedinca pa tako i o dogaajima koje sam elio upisati u jednu ovakvu knjigu upravo da se ne izgube cijela poglavlja ili znaajni dijelovi u tami zaborava. Odluio sam doskoiti tom prirodnom fenomenu na nain da okupim to veu grupu mojih suradnika iz brigade za realizaciju ovog projekta. Imao sam sreu da su se odazvali gotovo svi i iz tog zajednikog rada nastala je ova knjiga o stvaranju i djelovanju 4. brigade u prvoj godini rata. Uvjeren sam da je na ovaj nain u velikoj mjeri otklonjena opasnost od deformirane - iskrivljene slike koja redovno nastaje pod utjecajem politike destrukcije i sklonosti pojedinaca na politiko dodvoravanje i licemjerje zbog ega esto nastaju povijesni defetizmi koje neminovno opet u neko vrijeme zamjenjuju povijesni revizionizmi. Trudio sam se da kroz viestruko sueljavanje sjeanja i svjedoenja to veeg broja sudionika dogaaja to vie umanjim mogunost krive, neistinite ili pogrene interpretacije pojedinih opisa dogaaja. I pored toga nije upotpunosti iskljuena mogunost nekog nepotpuno tonog prikaza, a jo vie proputenog koji je bio interesantan i koristan, ali sasvim je sigurno da su opisom obuhvaeni najznaajniji dogaaji. Dakle, ipak je neka netonost ili propust uglavnom periferne vrijednosti koja ne moe bitno utjecati na ukupnu vrijednost sadraja knjige. Spreman sam, meutim, prihvatiti i unijeti promjene ili dopune u oekivano drugo izdanje, uz uvaavanje uvjerljivih i valjanih argumenata. Napomenuo bih da u ovoj knjizi ne bi trebalo biti tabua - zabranjenih tema i nedodirljivih osoba. Nekih sam se takvih tema i osoba samo dotaknuo ili ih naeo, ne ulazei u iru elaboraciju i ocjenjujui da istine spadaju u okvir osnovne teme ove knjige. Koliko je dui vremenski odmak od opisanih dogaaja bio opasan zbog ogranienog vremena trajanja sjeanja, toliko je bilo opasno za realnu i istinitu sliku dogaaja u njihovu opisivanju, a pod presijom snanih dojmova nakon netom nastalih zbivanja, osobito onih dramatinih kakvih je u ratu bilo na pretek. Zato drim da vrijeme pisanja ove knjige od 2000. do 2005. godine nije ni prerano ni prekasno, ve bi se moglo nazvati zrelo vrijeme. itatelj e itanjem ove knjige ustanoviti da nije unesen ni jedan izvorni dokument (zapovijed, izvijee i sl.), to je inae uobiajeni dio u ovakvim sadrajima, i to zaista predstavlja izvjestan nedostatak. To se nastojalo nadoknaditi to tonijim opisom sadraja i dogaaja koji su nastali na temelju istih. Razlog tome je nedostupnost arhivama a to je nastalo kao posljedica zloupotrebe pri pisanju knjige SVE MOJE BITKE koja je sada vjerojatno glavni dokument na Hakom sudu. Posebno mi je ao to zbog toga nisam bio u mogunosti unijeti u knjigu opis svih pripadnika 4. brigade, to objektivno i ne predstavlja nikakvu vojnu tajnu. To je u stvari jedan od primjera prelaska iz jedne u drugu krajnost u djelovanju naeg vojno-politikog sustava.
7

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

Sa suradnicima sam u principu dogovorio da oni opiu: 1. Dogaaje vezane za ustrojavanje, obuku, opremanje i bojna djelovanja, s tim da svaki dogaaj ima pet osnovnih elemenata: mjesto i vrijeme dogaaja, zadae, ljude i rezultate. 2. Da pri tome upiu to vie onih ljudi koji su se isticali svojim pravilnim ponaanjem, hrabrou i umjenou u borbama, a da one malobrojne, koji to ne zasluuju, jednostavno zaobiu nepisanjem ili ako je ba neizbjeno spomenu ih inicijalima. Kao autor, sebi sam dopustio opis samo nekoliko izrazitih sluajeva iz kategorije onih koji su bili openito tetni ili zloesti, toliko da ih se nije smjelo zaobii. Pored toga uzeo sam za pravo da sam opiem vojno-politike ocjene i procjene te zato podcrtavam da u istima nije sudjelovao ni jedan suradnik u pisanju knjige. To sam uradio zbog odreene teine tih ocjena i procjena s kojima nisam elio optereivati druge, kao ni s bilo kakvim posljedicama kojih objektivno ne bi trebalo ni biti. Drim da je vrijeme koje obrauje ova knjiga - od ljeta 1990. do ljeta 1992. godine - izuzetno vrijeme u stvaranju hrvatske drave i njene vojske. To je vrijeme kada se vojnopolitiki vrh Hrvatske sudbonosno odredio za stvaranje neovisne hrvatske drave, za stvaranje svoje vojske i dobivanje meunoradnog priznanja. Nakon toga (nakon 15.01.1992.) Hrvatska vojska je pripremana za potpuno osloboanje okupiranih prostora. 4. brigada je tu spremnost iskazala ve u svibnju i lipnju 1992., oslobaajui znaajne prostore na junodalmatinskoj bojinici. Uza sve ovo potrebno je istaknuti da je sve zapoeto u vrlo kritinom vremenu kada su jo vojne snage i vojna vlast bive JNA bile legalno prisutne u Hrvatskoj. Isto tako bilo je to vrijeme obiljeeno nesnalaenjem, lutanjem u traenju rjeenja i dvojbama vojno-politikog vrha Hrvatske, to se moglo razumjeti i opravdati (tako sam tada i ja mislio). Bilo je to i vrijeme dokazivanja domoljubnog ponosa, ljudskog i nacionalnog dostojanstva i spremnosti za svakojako rtvovanje radi ostvarenja vie stoljea ekane neovisne i demokratske Hrvatske. Vjerujem da bi konkretni portreti dogaaja, prije ustrojavanja, nakon ustrojavanja i iz samih brojnih djelovanja 4. brigade ZNG-a kao reprezentativne postrojbe Hrvatske vojske u Dalmaciji i Hrvatskoj, raeni na ovaj nain trebali biti vrijedni i za samu povijest. Iskazi neposrednih svjedoka koji su imali najvie uvida u nastajanje i djelovanje 4. brigade dokazali su da razlikuju domoljublje od koristoljublja i potrebe za osobnom glorikacijom, a smatrajui to svojom moralnom i povijesnom obvezom, i vrijedniji su od brda posrednih i politikih izvjetaja, stavova i komentara. Ivo Jeli General u miru

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

PREDGOVOR
Recenzija knjige generala Ive Jelia 4. Brigada ZNG - ovjek i rat 90/92 o stvaranju i prvim godinama postojanja 4. brigade Hrvatske vojske. Kada mi je moj bivi zapovjednik, umirovljeni general Hrvatske vojske, Ivo Jeli, ponudio da budem recenzent knjige koju drite u rukama, to jest da joj napiem predgovor, znao sam da se nemam pravo dvoumiti se i da moram prihvatiti tu obavezu, koja je teka ali i asna, i koja u sebi nosi dug kojega imam i prema generalu Jeliu i prema onima s kojima sam bio u 4. brigadi tadanjeg Zbora narodne garde i prema uspomeni roenoga brata Andresa Branka Pilsela koji je poginuo, dokumentacija Vlade RH ga slubeno vodi kao nestalog, kao Jeliev vojnik zajedno s jo etvoricom branitelja u blizini otoka ipana u zoru 23. listopada 1991. nakon razmjene vatre s patrolnim amcem JRM 178. Ali sve to ne bi me natjeralo da stavim svoje ime pored generalovog da nije rije o zapovjedniku koji se nije nikad, koliko je meni poznato, druio s onima koji imaju potrebu sebi za ivota podignuti spomenik, makar on bio ukorien. Ivo Jeli je ostao onakav isti kakvog sam ga upoznao nakon to sam napustio sveeniko zvanje i odluio pristupiti postrojbi u zamjeni za poginulog brata svjestan, naravno, da u sebi, kao bivi fratar, ne mogu nai onu motivaciju koja je mog pokojnog brata i njegove suborce tjerala da se maksimalno priblie neprijateljskom tenku kako bi pogodak bio uinkovit i toan, rijeju kako bi pokuao ispuniti ogromnu prazninu koja je nastala traginim nestankom Branka i njegovih suboraca. Ivo Jeli je jo u ratu postavljao pitanja koja mu daju pravo da svakog vojnika, doasnika, i asnika, svakog visokog asnika pa sve do vrha naih oruanih snaga vrsto pogleda u oi, jer nakon slika Ahmia, Stupnog Dola, Dretelja, Heliodroma, Starog mosta i drugih stratita gdje su Hrvati uprljali ruke svijet je brzo zaboravio slike Vukovara, Dubrovnika, Iloka, Osijeka, Zadra. Pa ljudi poput Ive Jelia uz vrsti pogled imaju pravo postaviti pitanja poput ovih: to se dogodilo? Kako te rune stvari objasniti? Zato odjednom mrki pogledi na hrvatski narod? Zato smo postali kao oni? Zato se sve to ponavlja i kasnije nakon blistavih pobjeda Hrvatske vojske u Bljesku i Oluji, to jest kako se dolazi do postupanja u Varivodama i sline sramote koje su nam govorile da, naalost, nee biti zaobiene ni pljake, palei, nepotizmi, arogancija, bahatost i druge rune pojave. Prihvatio sam zadatak jer, kao i autor, vjerujem da tome nisu krive meunarodne zavjere i brojni unutarnji i vanjski neprijatelji, nego nesposobnost da iskreno odgovorimo na pitanja kakva su, primjerice, za kakvu dravu se ovaj narod borio, a kakvu je dobio? Da li je to ono to je oekivao i emu se nadao? General Jeli dobro zna da je povjerio ovaj zadatak nekomu koji je od dijela javnosti igosan jer je bio jedan od pokretaa Hrvatskog helsinkog odbora za ljudska prava te kao lan HHO-a, ali i kao nezavisni, novinar meu prvima stao opisivati zloine koje je poinila hrvatska ruka, ne da bi
9

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

ti zloini bili koriteni u nivelaciji krivnje izmeu agresora i branitelja, nego da bi jednom, kako se dogaa i s knjigom koju sada poinjete itati, povijest Domovinskog rata bila osloboena od tereta pojedinanih izdaja onog junatva kojeg su pokazali i oni koji su stvarali Hrvatsku vojsku, a 4. brigadu posebno, i oni koji su nosili teret tolikih dana i noi u susretu s neprijateljskom silom koja nas nije smjela pregaziti jer nam je povijest ona drevna i manje drevna, ali posebno ona u onima iji se ivot gasio pred naim oima, vikala u lice da se to ne smije dopustiti. General Jeli zna da nisam vojni strunjak i da je moj doprinos stvaranju 4. brigade bio zaista skroman, pa stoga i nisam pozvan suditi o tome koliko je ova knjiga u vojnom, stratekom ili taktikom smislu tono napisana, je li uinjen propust u opisu pojedine akcije ili je grekom zaboravljeno istaknuti ulogu pojedinih zapovjednika ili istaknutih boraca. Osim to vjerujem da je autor iskreno zatraio pomo svih svojih suradnika kako bi mogue greke bile svedene na najmanju moguu mjeru, i to ne iz oholosti ve iz dubokog potovanja kojeg se vidi da taj ratnik i dalje ima za svakog svog vojnika, bio on itav, ranjen ili mrtav, moj zadatak je bio vrednovati djelo u cjelini. Osjetiti nakon itanja i vrednovanja stavova radi li se o konzistentnom djelu s potrebnom dozom samokritike i kritike objektivnih potekoa koje su stvarali neki zaista nedorasli politiari, a ponekad i vojnici koji nisu znali osjeati bilo naroda koji se branio, ponegdje i protiv svake nade. Poto sam u miru proitao knjigu, zakljuujem da se radi o neobino pounom djelu. Ne samo za one koji e traiti uspomenu na vane vojne zadatke kakav je bila, primjerice, vrlo sloena i uspjena obrana Zadra i njegova zalea, ve i za one koji e traiti humanistiko, pedagoko, lozofsko, socioloko, psiholoko, ak i teoloko tumaenje fenomena rata. Knjiga generala Ive Jelia odie koherentnou i iznenaujue je iskrena ak i onda kada bi zapovjednik mogao biti optuen za prekomjernu lakovjernost, za mekou u zapovijedima kojima eli, jer ima viziju ovjeka koji se brani a ne osvetnika koji mora nuno ubijati, spasiti to vie ivota i dobara. Iako je s jednim okom general Jeli pratio ono to se dogaalo na relaciji Zagreb - Beograd, on je morao izvravati zapovijedi i paziti da vjernost vojnika u sebi ne pogazi humanost intelektualca koji nikada, ni u najeim bitkama u kojima je sudjelovao, nije prestao biti. Zapadni su politiari u ranu jesen 1991. godine moda bili uvjereni da je vojna mainerija pokrenuta iz Beograda ve dobila rat u Hrvatskoj, no taj je stav postao neodriv ve nakon dva mjeseca kada je novostvorena Hrvatska vojska zaustavila invaziju iz Srbije i oslobodila veliki dio zapadne Slavonije i kada se u Dalmaciji izmeu svih ostalih postrojba, kao David pred Golijatom, uzdignula pesnica 4. brigade koja je uspjeno pogodila diva s prakom, ali i pokazala da se rat moe voditi i bez da se osnai anarhija u dubini drutvenog tkiva zemlje, to se naalost dogodilo jer nije bilo vie Jelia i zato jer je Jeli postao smetnja onima kojima je produetak rata sluio samo za uvrenje osobne vlasti i koristi. Ovo to piem, iako je kratko, promiljeno je i vie puta odvagnuto. Autor je dugo gledao u sebe prije nego je krenuo pisati a pisao je, ne samo da dobijemo povijest nastanka nae najbolje borbene postrojbe, ve zato to je morao rei svoj vojniki, graanski i humani ne svima onima koji su eljeli propast Hrvatske nastavljajui poniavati na narod i planirajui kako porobiti nae ljude i kako ih opljakati, ma od kud god dolazili ti pljakai.

10

4. BRIGADA ZNG - OVJEK I RAT 90/92

Ako su Hrvatima i njihovim sugraanima zaista iznevjerene mnoge nade, meni nije svejedno znati da imamo vojne zapovjednike, makar bili u mirovini, koji kao apostoli uvaju predaju da se istinsko herojstvo brani u trenutku kada ovjek ovjeku daruje ivot. General Ivo Jeli sa svojom slojevitom knjigom sve vie mi se priinjava kao da nam je u goste stizao starozavjetni prorok koji as upozorava na savez Boga i izabranog naroda, a to je, gurativno reeno, svatko od nas, as riskira svoju glavu ili ugled da bi narod drao na Bojem putu, na putu pravde i mira. Jelieva 4. brigada ne bi trebala zaboraviti da ju je stvarao ovjek s vizijom, vojnik koji je Hrvatsku poelio vidjeti neokaljanu, istu od svake opaine, kao u djevice koja ulazi u hram da se posveti Velikom Gospodaru ivota, ak i kada su joj halje pokropljene krvlju junaka, znanih i neznanih. Drago Pilsel

11