Najbolje od Algoritma
NAJbiblioteka
67
Patricia Cornwell Otok pasa
Naslov izvornika Isle of Dogs
Copyright
© 2001
by Cornwell Enterprises, Inc. All rights reserved
Preveo s engleskoga Dragan Koruga Continuum d.o.o.
Ilustracija na naslovnici Nenad Marti
ć
Urednik Neven Antiĉević
n
PATRICIA CORNWELLotok pasa
ALGORITAM
Zagreb, travanj 2008.
prvo izdanje
Uniki Premieri ime je pristajalo kao saliveno, ili je barem njezina majka uvijek tako govorila. Unika je došla
prva i bila je unikatna. Nitko nije bio poput nje -
što je bilo vraški dobro, citiramo li njezina oca, doktora
Ulysessa Premieru,
koji nikada nije uspio shvatiti kakva je genska opaĉina zadesila njegovo jedino dijete.
Unika je bila majušna osamnaestogodišnjakinja duge kose, sjajne i crne poput ebanovine, koţe blijede poputmlijeĉnog stakla te punih i ruţiĉastih usana. Vjerovala je da njezine blijedoplave oĉi mogu hipnoti
zirati svakoga
tko pogleda u njih i da jednim kratkim pogledom svakome moţe slomiti volju i podrediti ga svom Cilju. Unika
ljudi
ma tjednima ne bi izlazila iz glave, gomilajući nepodnošljivu koliĉinu išĉekivanja sve do završnog ĉina,neizbjeţnog i mahnitog oduška obiĉno praćenog pomraĉenjem svijesti.
"Hej, probudite se, auto mi se pokvario." Kucala je na prozorsko staklo tegljaĉa ma
rke Peterbilt s osamnaest
kotaĉa, parkiranog na osami na zelenoj trţnici na prilazu središtu Richmonda. "Zanima me imate li telefon?"
Bilo je ĉetiri ujutro, još uvijek mraĉno kao u rogu, a parkiralište je bilo slabo osvijetljeno. Iako je Moses Custer
vrlo
dobro znao da mu u to doba nije sigurno biti tu, nakon svaĊe sa ţenom zanemario je svoj inaĉe zdrav razumi odjurio u kamion, gdje je, posve sam i kao netragom nestao, kanio provesti noć na otvorenom uz štandove s povrćem. Vidjet će ona, uvijek bi mislio kad bi braĉna svakodnevica postala gadna. Budući da se kucanje na
staklo nastavilo, otvorio je vrata kabine.
"Boţe, pa što tako slatko stvorenjce k'o ti radi ovdje u ovo doba noći?" upita Moses bunovan i pijan, zabuljivši
se u glatko, profinjeno lice koje m
u se smiješilo poput anĊela.
"Ĉeka te unikatan doţivljaj", rekla je Unika isto š
to
je uvijek govorila netom prije nego što se baci na ostvarenje
svog Cilja.
8 Patricia Cornwell
"Šta hoćeš reć?" zaĉudi se Moses. "Kakav unikatan doţivljaj?"
Odgovor je stigao u obliku legije demona koji su rukama i nogama udarali Mosesa, ĉupajući mu kosu i trgajućimu odjeću. Udarci i psovke slijevali su se na njega kao iz pakla, a oganj mu je prţio mišiće i kosti dok su ga
podivljale sile t
ukle i razdirale na komadiće da bi se na kraju, ostavljajući ga da umre, odvezle njegovimkamionom. Moses je neko vrijeme lebdio nad mrtvim sobom promatrajući svoje izmrcvareno, beţivotno tijelo naasfaltu. Kiša je pljuštala, a njemu se krv ćurkom slijevala ispod glave; jedna mu je ĉizma bila izuvena, a lijevaruka savijena pod nekim neprirodnim kutom. Dok je Moses s visine piljio u sama sebe, jedan je dio njega već bioiscrpljen i spreman za put u vjeĉnost, dok je drugi ţalio za ţivotom i tugovao.
"Glava m
i je skršena", procvilio je i poĉeo jecati dok se sve oko njega crnilo. "Ooh, glava mije skršena. Boţe,nisam još spreman! Još mi nije vrijeme!"
Potpuna se tama raspršila u neki lelujav zrakoprazan prostor iz kojega je Moses promatrao treperava svjetla
Hit
ne pomoći i uţurbane vatrogasce, bolniĉare i policajce u ţutim kišnim kabanicama s reflektivnom trakomkoja je bliještala poput bijelog plamena. Plamiĉci su titrali na mokrom ploĉniku koji je zalijevala teška hladnakiša, a glasovi su bili uzbuĊeni, glasni i besmisleni. Ĉinilo mu se da svi viĉu na njega, što ga je još više prestravilo i zbog ĉega se osjećao malenim i posramljenim. Pokušavao je otvoriti oĉi, ali vjede kao da su mu bilezašivene.
"Što se dogodilo s anĊelom?" mrmljao je neprekidno. "Rekla je
da joj se pokvario auto."
S Unikinim autom nije bilo problema i ona se nekoliko sati vozikala gradom slušajući izvanredne radijske vijestio razbojstvu i kraĊi na zelenoj trţnici te nagaĊanja da je zloĉin poĉinila ista banda cestovnih razbojnika koja već
mjesecima terorizira Virginiju. No, ovaj se put nasla
Ċivala manje nego obiĉno. Bila bi se zaklela da
je stari crni
kamiondţija mrtav i ţivciralo ju je što su njezini suuĉesnici tako ţarko ţeljeli pobjeći da su joj uskratili potpuniodušak. Da se nju pitalo, dovršila bi ono što je poĉela i pobrinula se da kamiondţija nikad više ne progovori.
No kruţeći naokolo u svojoj bijeloj Miati u taj ĉudan sat, nije se brinula da će murjaci obratiti bilo kakvu pozornost na nju. Biti Unika dijelom je znaĉilo i to da ne o
stavlja dojam o tome kakva uistinu jest. Biti Unika
dijelom je znaĉilo i to da uopće ne ostavlja dojam onoga što je ĉinila. Bila je tako uvjerena u svoju nepobjedivost
da je stala pred Fredovim Mini Martom ispred kojega je bio parkiran policijski auto.
OTOK PASA
Unika je znala prepoznati neobiljeţeni policijski auto i s udaljenosti od jednog bloka, pa je ušavši u dućanodmjerila zgodnog plavokosog mladića koji je na blagajni plaćao litru mlijeka. Nosio je traperice i flanelskukošulju, a ona je, traţeći na njemu neki znak pištolja, primijetila izboĉinu u predjelu kriţa.
"Puno hvala, Frede", reĉe policajac u civilu muškarcu za blagajnom.
"Nema frke, Andy.
Falio si mi. Cijele prošle godine kao da si u zemlju propao."
"Pa, vratio sam se", reĉe
Andy
spremajući sitniš u dţep. "Budi oprezan. Naokolo vršlja jedna stvarno opasna banda. Upravo su napali još jednog kamiondţiju."
"Da, ĉovjeĉe, baš sam ĉuo to na radiju. Jesu li ga gadno udesili? Pretpostavljam da si bio na oĉevidu."
"Ma kakvi, nisam na duţnosti. Ĉuo sam otprilike isto što i ti", odgovori
Andy s
natruhom razoĉaranja.
"Ja... ovaj, ja se slaţem s novinama što vele da
je rijeĉ o zloĉinima iz mrţnje", reĉe
Fred.
"Koliko ĉujem, voda jeneki bijelac, a sve su ţrtve dosad bile crnci, osim one vozaĉice kamiona pri
je nekoliko tjedana. No s druge
strane, mislim da se i ona ubraja u manjine, ako znaš što ţelim reći. Nije da sam neki veliki ljubitelj lezbaĉa, alito je bilo priliĉno grozno. Ĉini mi se da sam negdje ĉitao da su joj zagurali štap i izrezali... Oh!"
Fred
je zateĉenouskliknuo kad se Unika pojavila niotkuda i stavila paket od šest piva Michelob na pult. "Tako si se tiho uvukla,slatkice, da nisam ni znao da je još netko u dućanu."
Unika se slatko nasmiješi. "Kutiju Maribora^ molim", reĉe tanušnim, njeţnim g
lasom.
Bila je vrlo lijepa, uredno odjevena, sva u crnom, ali ĉizme su joj bile izgrebene i uistinu prljave, izgledala je kaoda ju je uhvatila kiša. Vraćajući se u svoj neobiljeţeni
Caprice, Andy
je primijetio parkiranu Miatu, a tek što se
odvezao, ta se
fina i ljupka djevojka ĉudnih oĉiju vratila u svoj auto. Slijedila ga je gradom sve do ĉetvrti
Fan, a
onda je, baš kad je usporio da vidi hoće li moći razabrati registraciju, skrenula u Ulicu
Strawberry. Andyja je
muĉila neka ĉudna, neodreĊena slutnja, a vraćajući se u svoju kućicu u nizu i pripremajući zdjelicu pahuljica,imao je jezovit osjećaja da ga netko promatra.
Unika je znala kako uhoditi svakoga, ĉak i policajca, pa je stajala s druge strane ceste u dubokoj sjeni drveća i
promatrala kako se Andyjeva
sjena premješta iz sobe u sobu grabeći nešto iz zdjelice. Nekoliko je puta rastvorio
zastore i pogledao van na pustu, mirnu ulicu. Usmjeravala je
10 Patricia Cornwell
pogled prema njemu zamišljajući moć koju ima nad njegovim umom. On se osjeća nelagodno i nešto sluti, pretpostavljala je Unika, koja je na ovom svijetu bila već jako, jako dugo te se sjećala svoje zadnje postaje u jednom nacistu u njemaĉkom Dachauu. A davno prije toga
- otkrilo joj se iz karata za tarot - bil
a je sam Neĉastivi, s oĉima po cijelom tijelu.
Andy
je opet rastvorio zastore, sad već dovoljno nemiran da svuda po kući nosi pištolj. Moţda je samo biozlovoljan jer ga je istinski ţivciralo kad ne moţe sudjelovati u istrazi nekog gadnog sluĉaja, kao što
je ovaj s
Mosesom Custerom. Potišten i ozlojeĊen, slušao je na vijestima da su kamiondţiju iscipelarili, izgazili, premlatili i ostavili misleći da
je mrtav, a on nije bio u blizini da to vidi i nešto poduzme. No moţda je
Andy bio
turoban i samo zato što je probdio cijelu noć, uzbuĊen i preplašen zbog onoga što se spremalo.
Andy
Brazil punu je godinu ĉekao ovaj dan. Nakon beskonaĉnih sati mukotrpna rada, napokon je izlazio u javnost s prvim dijelom posebne serije eseja koji će se za nekoliko sati pojaviti n
a internetskoj stranici koju jenazvao Policajac Istinsky.
Projekt je bio i ambiciozan i dvojben, ali on je bio priliĉno odluĉan kad je zbog njega prvi put otišao šefici u njezin impresivni ured u stoţeru Policije savezne drţave Virginije.
"Poslušajte me prije nego što kaţete ne", rekao je
Andy
zatvarajući vrata. "I morate prisegnuti da nikad nikomenećete reći ono što ću vam sad predloţiti."
Ustavši od stola bez rijeĉi, naĉelnica
Judy Hammer
izgledala je poput kakva promidţbenog portreta moći dok je
ruku u
dţepovima stajala pred zastavama Virginije i Sjedinjenih Drţava. Pedeset pet joj je godina, dojmljiva jeţena ţiva pogleda koji je mogao prodrijeti kroz oklop ili raspaliti gomilu, a elegantan poslovni kostim nije
mogao sakriti figuru u koju Andy nije otv
oreno zurio samo zahvaljujući svojoj samokontroli.
"U redu." Judy Hammer
je otpoĉela svoj karakteristiĉni marš po uredu razmišljajući o
Andyjevim namjerama."Moj je prvi odgovor
-
nipošto. Mislim da bi bila velika pogreška tako rano prekinuti tvoju karijeru ĉuvara zakona. A podsjećam te,
Andy, bio si murjak u Char-lotteu samo godinu dana, zatim ovdje u Richmondu samo godinu dana, a sada si
drţavni policajac jedva šest mjeseci."
"A za to sam vrijeme napisao stotine ĉlanaka o kriminalu u lokalnim novinama", p
odsjetio ju je. "Nije li to moj
najveći uspjeh? Nije li vaš glavni cilj bio da vam posluţim za informiranje javnosti o tome što se dogaĊa i što policija u vezi s tim poduzima ili, u nekim sluĉajevima, ne
OTOK PASA
11
poduzima? Smisao je oduvijek bio da pro
svijetlimo ljude, a ja sad to ţelim raditi na višoj razini i obraćajući se
brojnijoj publici."
Andyjeva
je karijera oduvijek bila neobiĉna. Odmah nakon završetka fakulteta ušao je u novinarstvo ivolonterski se poĉeo baviti provoĊenjem zakona vozeći se s policijom i pišući reportaţe iz prve ruke za gradskenovine. To je bilo u Charlotteu u Sjevernoj Karolini, gdje je u to doba šefovala
Judy Hammer, koja ga je
naposljetku i zaposlila kao ĉuvara reda koji je nastavio pisati ĉlanke i uvodnike o kriminalu. Ham
merica mu je
dala tu jedinstvenu priliku jer je i sama dospjela u neobiĉan poloţaj dobivši potporu Nacionalnog instituta za pravosuĊe za preuzimanje kritiĉnih policijskih uprava i uvoĊenje reda u njih. Ona je oduvijek bila ţena širokih
pogleda te je postala Andyjeva
mentorica, vjerno ga vodeći sa sobom kako je napredovala u karijeri, no dok jesjedio u njezinu uredu i promatrao je kako maršira, osjećao je da ona njegov plan doţivljava kao nezahvalnost.
"Cijenim sve što ste uĉinili za mene", rekao joj je. "Neću vam okrenuti leĊa i nestati."
"Nije rijeĉ o tome da se brinem da ćeš nestati", odgovorila mu je tonom zbog kojeg se osjećao kao da joj ne bi ni
najmanje nedostajao kad bi netragom nestao na nekoliko mjeseci.
"To će biti dobro i za vas, naĉelnice
Hammer",
obećao joj je. "Došlo je vrijeme kada imam reći mnogo više odtoga tko je koga opljaĉkao, koliko je vozaĉa uhvaćeno u prebrzoj voţnji ili koji je posljednji trend zloĉina. Ţelimstaviti zloĉinaĉko ponašanje u kontekst ljudske prirode i povijesti, a vjerujem da je to vaţno jer ljudi ne postajuništa bolji. Moţete li mi pomoći da dobijem neka sredstva za plaćanje raĉuna dok istraţujem, pišem i uĉim
pilotirati?"
"Tko je spomenuo ikakvo pilotiranje?" prekinula ga je.
"Zrakoplovna postrojba ima instruktore i mislim da bih vam bio mnogo korisniji kad bih imao dozvolu zaupravljanje helikopterom", objasnio je.
Hammerica mu je popustila, moţda i zato što je shvatila da će je ionako napustiti. Dobio je dopuštenje da
pokrene internetske stranice kao poseban, tajni projekt i nastavi raditi za nju, rekla je, ali pod uvjetom da ostaneanoniman jer guverner Bedford Crimm IV,
aristokratski, autokratski i općenito nemoguć starac, Hammerici nijedopuštao širenje informacija u javnost bez svojega odobrenja. Jasno, što god
Andy pisao, ne smije biti izravno
povezano s policijom drţave Virginije, ali istodobno mora govoriti njoj u prilog i poticati javnost da je podupire.
Dodala je
12 Patricia Cornwell
da Andy mora biti na raspolaganju za hitne
sluĉajeve, a ako ţeli nauĉiti pilotirati, to će morati ugurati u vlastito
slobodno vrijeme.
"Hoću li imati proraĉun za putovanja?" izazivao je sreću.
"Zašto?" upitala je Hammerica. "Kamo misliš ići?"
"Trebat će mi sredstva za arheološka i povijesna istraţ
ivanja."
"Mislila sam da pišeš o ljudskoj prirodi i zloĉinu." Hammerica mu se ponovno poĉela opirati. "Sto sad?Upravljat ćeš helikopterom i putovati svijetom?"
"Mislim li razmotriti što ne valja u današnjoj Americi, moram pokazati što nije valjalo kad je
stvorena", objasnio
je. "A vi trebate više pilota. U posljednja tri mjeseca već su vam dvojica dala otkaz."
Andy
je sjeo za stol u blagovaonici koja je postala njegov beznadno zakrĉen ured, upisao lozinku u raĉunalo i
otvorio datoteku. Nakon dvanaest mjes
eci gorljiva istraţivanja i pisanja, brojnih sati letenja i obuke na tlu,oĉajniĉki je ţelio izaći, progoniti prekršitelje zakona i istraţivati nasilne zloĉine i sa zemlje i iz zraka. Ţudio jeda ljudi proĉitaju što ima reći i ĉesto maštao kako se vozi ili
leti s ostalim policajcima, istraţuje mjesto zloĉina i pritom naĉuje kako ljudi govore o onome što su toga dana proĉitali na internetskoj stranici po
licajca Istinskog.Nitko ne bi ni slutio da se policajac Istinsky mota medu njima i iz njihovih komentara prikuplja dodatne podatke.Samo je Hammerica znala istinu o policajcu Istinskom, a i ona i Andy
vrlo su paţljivo štitili njegov identitet.
Kada je, primjerice, provodio arheološka istraţivanja i prikupljajući podatke putovao sve do Engleske i
Argentine, nikada nije odao da je policajac-
novinar koji nešto istraţuje. Bio je jednostavno dvadesetosmo
-
godišnjak na poslijediplomskom studiju povijesti, kriminologije i antropologije. Bio je to prvi tajni zadatak na
kojem je Andy
ikad bio i još mu je uvijek bilo n
evjerojatno da se nitko nije ni potrudio provjeriti je li uistinu
upisan na neki poslijediplomski sveuĉilišni program i je li uopće osoba za koju se izdavao.
Iako Andy
nije bio od one vrste ljudi koji se u zrcalu promatraju oĉima drugih, bio je svjestan da
mu je
velikodušnost prirode išla u prilog. Bio je visok i ĉvrste graĊe, a crte su mu lica bile tako savršeno proporcionalne i profinjene da su ga u djetinjstvu zadirkivali da je Ijepuškast. Kosa mu je bila svijetloplava, a plave su mu se oĉi mijenjale s mislima i raspoloţenjima baš poput neba na kojemu se odraţava kruţenje oblaka i
promjene svjetla. Znao se doimati uzrujanim, mirnim
OTOK PASA 13
ili krajnje napetim. Njegov je um bio brz i razigran, a rijeĉi, već prema potrebi, slatke poput šećera ili oštre kao
britva.
Andyju
nikada nije bilo teško od ljudi dobiti ono što ţeli jer ih je u pravilu privlaĉio ili ih barem ĉinio svjesnima
da njegovu pojavu ne mogu ignorirati. Uz to, jako se trudio ispuniti praznine iz rane mladosti. Oca su mu ubili
dok je bio dijete pa je ostao sam s majkom alkoholiĉarkom, koja nikada nije priznala da joj je sin poseban ili
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
