PLINOVODI

Osnovna uloga je prijenos plina od izvora ili mjesta proizvodnje do mjesta potronje. Osnovna podjela plinovoda:
o o o

prema radnom tlaku prema namjeni prema smjetaju, odnosno nainu polaganja

Prema najveem doputenom radnom tlaku plinovodi mogu biti:

a) niskotlani, do najvie 100 mbar (0,1 bar) b) srednjotlani: podruje A: od 0,1 do 1,0 bar podruje B: od 1,0 do 4,0 bar c) visokotlani (osim za prijenos plina slue i za njegovo skladitenje): podruje A: od 4,0 do 16,0 bar podruje B: od 16,0 do 63,0 bar podruje C: od 63,0 do 100,0 bar.

Prema namjeni se plinovodi mogu podijeliti na:

a) magistralne: VT plinovodi za prijenos plina od izvora do veih ili manjih plinoopskrbnih tvrtki ili velikih potroaa b) razvodne ili distribucijske, koji mogu biti: primarni: VT plinovodi od primopredajnih MRS-a do veih primarnih regulacijskih stanica (radni tlak vei od 4 bar) sekundarni: ST plinovodi od primopredajnih MRS-a do industrijskih i ostalih potroaa ili do tercijalne opskrbne mree, odnosno sekundarne regulacijske stanice ili plinskog regulacijskog ureaja (radni tlak do 4 bar) tercijarni: ST i NT plinovodi i prikljuci namijenjeni za opskrbu plinom krajnjih potroaa (radni tlak za ST je do 4 bar, a za NT plinovode do 100 mbar).

Prema smjetaju u prostoru, odnosno mjestu polaganja, plinovodi mogu biti:

o o o

podzemni nadzemni podmorski ili podvodni. 1

Podzemni plinovodi se polau u tlo (zemlju), na dubinu ispod granice smrzavanja. Najea prosjena dubina polaganja, mjerena od gornjeg ruba cijevi, iznosi:
o o o o o

za magistralne VT plinovode: 0,8 - 1,5 m za VT i ST plinovode: 0,8 - 1,5 m za NT plinovode: 0,8 - 1,3 m za kune prikljuke: 0,6 - 1,0 m. PE plinovodi: maksimalna dubina: 2m

Plinovodi se u pravilu polau u iskopani rov, na pripremljenu posteljicu od finog pijeska najmanje debljine od 5 do 10 cm, a ovisno o sastavu tla, mogue je i izravno polaganje u rov, bez pijeska. Nakon polaganja plinovod se zatrpava slojem finog pijeska ili iste zemlje u najmanjoj debljini 10 cm te u daljnjim slojevima po 30 cm uz propisno nabijanje. Nadzemni plinovodi koriste se uglavnom u industrijskim postrojenjima te pri prijelazu preko rijeka i vodotoka. U pravilu se izvode od elinih cijevi i moraju biti obojeni s dva sloja temeljne i dva sloja uljane boje, a esto i s toplinskom izolacijom.

KUNI PRIKLJUCI
Kuni prikljuak je spoj plinske instalacije u zgradi s podzemnim plinovodom, u pravilu s padom prema plinovodu, a s vanjske strane zavrava na NT mrei s glavnim zapornim organom ili na ST mrei s glavnim zapornim organom i regulacijsko-sigurnosnim ureajem. Glavni zaporni organ uvijek mora biti dostupan. Ako je kuni prikljuak izveden od PE-HD-a, na dijelu cjevovoda najmanje 1 m ispred ulaska u zgradu pa do glavnog zapornog organa, trebaju se koristiti eline cijevi. elini plinovodi, dijelovi kunih prikljuaka i unutarnje plinske instalacije izvode se zavarivanjem. Prirubniki spojevi doputeni su na ukopanim i nadzemnim dijelovima instalacija na spojevima sa zaporima, mjernim i regulacijskim elementima. Navojni spojevi doputeni su samo na unutarnjim plinskim instalacijama na spojevima sa zaporima, mjernim i regulacijskim elementima te prikljucima za troila.

UNUTARNJE (KUNE) PLINSKE INSTALACIJE

Unutarnjom plinskom instalacijom smatra se instalacija iza glavnog zapora, pa do kraja dimovodnog ureaja. Plinska se instalacija sastoji od cijevne instalacije, plinomjera s regulatorom, plinskih troila, opskrbe zrakom za izgaranje i dimovodnog ureaja. Unutarnju plinsku instalaciju dijelimo na nemjereni dio, spoj plinomjera i mjereni dio. Nemjereni dijelom nazivamo dio od glavnog zapora na kunom ormariu do lijevog spoja plinomjera. Dio instalacije koji se nalazi sa druge strane plinomjera (desno od plinomjera) naziva se mjereni dio unutarnje plinske instalacije.

Postavlja se vodoravno i okomito na zidove i stropove, a promjene smjera treba izvoditi u obliku lukova. Cijevi se u pravilu polau nadbukno, rijee podbukno ili u kanalima, ali podbukno polaganje nije doputeno za tlakove vee od 100 mbar. Kod polaganja u kanalima, mora se ostvariti njihovo provjetravanje ili se kanali posve ispunjavaju neutralnim materijalom postojanog oblika. Unutarnje cijevne instalacije, voene kroz neprovjetravane upljine (stropove, podove), moraju se postavljati u zatitne cijevi od materijala postojanog na koroziju ili zatiene od nje. Ako se instalacije polau u sputeni strop, mora se omoguiti njegovo provjetravanje. U stambenim zgradama s vie od tri kata odnosno dva stana, plinska se instalacija ne smije postavljati na poarno stubite, osim pod buku bez upljih prostora ili u vlastiti kanal. Takvi se kanali moraju uzduno provjetravati, bez izmjene zraka sa stubitem, a izvode se od negorivih materijala (s najmanjom vatrootpornou 30 min, odnosno u visokim zgradama 90 min). Prikljuci troila mogu biti:
o

vrsti, koji se sastoje od plinske slavine navojno spojene na ogranak te vrste ili savitljive cijevi izmeu slavine i troila, pri emu je razdvajanje prikljuka mogue samo alatom

slobodni, koji se sastoje od: specijalne ili standardne slavine, savitljive (eline ili armirane gumene) cijevi te spoja na plinsko troilo (ne na loite!), pri emu se spoj savitljive cijevi i slavine ispred troila moe rastaviti rukom, a konstruiran je tako da pri tome ne moe doi do istjecanja plina.

PRIMJERI ULAZA PLINA U OBJEKT, UVOENJA PLINSKE INSTALACIJE

Podjela odgovornosti izmeu distributera i korisnika plina

Prema "Pravilniku o distribuciji plina" definirana je toka isporuke plina kupcu, a to je mjesto izlaza plina iz plinomjera. a) Ako je plinomjer smjeten u ormariu na fasadi, o plinskom sustavu do ventila iza plinomjera mora brinuti distributer plina, a iza njega vlasnici i korisnici stanova i kua.

b) Ukoliko je plinomjer smjeten unutar objekta, odgovornost distributera je do glavnog zapora (GZ), plinomjer i regulator, a vlasnika objekta za plinsku instalaciju u objektu.

1. Rastavljivi spoj 2. Kuni regulator tlaka 3. Razvodni cjevovod , 3a Uzvodni cjevovod 4. Zapor 5. Cjevovod za naprave GZ 6. Ogranak PRU* 7. Zapor ispred naprave PRU s odunim cjevovodom ..... 8. Prikljuni cjevovod naprave 9. Izolacijski komad 10. Vanjski cjevovod prema dvorinom objektu 11. Plinomjer 12. Regulator tlaka ispred plinomjera 13. Kuni prikljuak 14. Glavni zapor 15. Fasadni ormari GZ 16. Fasadni ormari PRU* 17. Fasadni ormari PRU* s odunim cjevovodom 18. Glavni zapor van objekta *PRU-plinski regulacijski ureaj

Odravanje plinskih instalacija

Odravanje se sastoji od:
o o o

pregleda servisiranja i popravka plinske instalacije

Te mjere omoguuju:
o o o

sigurnost i pouzdanost pri uporabi plina pravovremeno uoavanje promjena na plinskoj instalaciji djelotvoran doprinos zatiti okolia, jer se servisiranjem plinskih aparata osigurava niska emisija tetnih tvari racionalno troenje plina postizanje trajnosti plinske instalacije

o o

Ovlatene osobe koje smiju izvoditi radove na plinskoj instalaciji registrirani su i struno osposobljeni plinoinstalateri, ovlateni seviseri, djelatnici distibutera plina i ovlateni podruni dimnjaari Izvjee o nalazu i stanju plinske instalacije kao i raun za obavljenu uslugu treba izdati svaka od ovlatenih osoba. 6

Odravanje plinske instalacije u odgovornosti

je korisnika i zbog toga se mora

omoguiti ovlatenim osobama (distributer, instalater, serviser i dimnjaar) obavljanje redovitih pregleda i prema uputama proizvoaa plinskog aparata pozivati ovlatenog servisera.

Rokovi redovitih pregleda

Ovlatena osoba koja ih obavlja:

Distribut er Instalat er Servis er Dimnja ar

Ispitivanje instalacije na ispravnost i nepropusnost (jednom u 10 godina) Pregled i servisiranje plinskih aparata (preporuka jednom godinje) Kontrola i ienje dimnjaka (svaka 3 mjeseca)

PRIRODNI ILI ZEMNI PLIN

- neotrovan je, bez boje, okusa i mirisa, laki je od zraka i izgara plavim plamenom. - pri preradi mu se dodaje miris kako bi se mogao lake otkriti u sluaju istjecanja, - osnovni sastojak prirodnog plina je metan, CH4, koji je zastupljen od 92,0 do 99,0 %. - donja ogrjevna vrijednost iznosi 10,061 kWh/m3 , - relativna je gustoa 0,590. - granica paljenja i eksplozivnosti iznosi izmeu 5 % (donja) i 15% (gornja). - koncentracija izmeu 12% i 16% izaziva guenje i nesvjesticu. - ugljini monoksid moe nastati samo nepravilnim izgaranjem. Njegovi plinovi izgaranja su neotrovni, bez mirisa, i gotovo bez sumpora, ae i praine. Od nalazita do potroaa najee se prenosi plinovodima, a posljednjih se nekoliko desetljea takoer prevozi tankerima, u ukapljenom stanju.