Buntovnici u Islamu (Haridije, Vehabije, Selefije)

*************************************************************************** Uvod: Ova knjiica je zbirka prevedenih radova nekoliko istaknutih uenjaka prolih generacija kao i naih suvremenika. Njena glavna tema je ukazivanje na vrste buntovnitva u Islamu te negativne trendove koje svako buntovnitvo nosi sa sobom. Ovi radovi su odgovor na izazove buntovnika i njihov pokuaj da se istina potare neistinom a sve to, po njima, u cilju obnove Islama koji je, po miljenju tih vjerskih buntovnika, ve preko hiljadu godina zamro pa se evo danas oivljava njihovim vatrenim propagiranjem i angamanom. Kako ete vidjeti iz redova ove knjiice Islam je uvijek bio iv i prisutan uprkos njegovim neprijateljima i zluradnicima. Napomenuo bih itaoce da je ovo djelo upueno protiv ideologija i nastranosti buntovnika u Islamu, a ne njih lino, jer nama je dunost da mrzimo zlo i loa djela ljudi a ne ljude kao takve. Allah je na Gospodar, Muhammed je na Poslanik, Kur`an je na Kitab i Islam je naa Vjera. Ve la havle ve la kuvvete illa billahil~alijjil~azim. (Ebu Irfan el-Bosnevi) *************************************************************************** Vehabizam - ta je to Bismillahir-Rahmanir-Rahim "VEHABIJSKA FITNA" Autor: Sejjid Ahmed ibn Zejni Dehlan - muftija Mekkanski Autorova biografija: Ahmed ibn Zejn ibn Ahmed Dehlan el-Mekki je uenjak afijskog mezheba. Bio je erijatski pravnik - fakih i historiar koji se pokazao kao uenjak u raznovrsnim naunim granama. Obnaao je funkciju mekkanskog muftije za sljedbenike afijskog mezheba u Mekki Velianstvenoj. Nosio je i poasnu titulu ejhul-Islam. Roen je u Mekki 1231 hidretske godine a umro u Medini u mjesecu Muharremu 1304 h. godine. Iza sebe je ostavio tampana djela koja su u opticaju, meu kojima izdvajamo: - El-ezharu zzineti fi erhi metni elfijjeti. - Tarihu duveli islamijjeti bil-dedavili meredijjeti. - Fethul-devadil-mennani alel-akidetil-musemmati bifejdi rrahman. - Derru sunijjeti fi reddi alel-vehabijjeti - Nehlul-atani ala fethi rrahmani. - Fi tedvidil-Kur'ani. - Hulasatul-kelami fi umerai-beledil-harami. - El-Futuhatul-islamijjetu i dr.

Od njegovih djela je i ova knjiica o vehabijskoj fitni za koju se nadamo da e se cijenjeni itaoci okoristiti a Allah zna svaije namjere. Ovo djelo je tampano 1978 g. u Istambolu pod nadzorom Husejna Hilmija ibn Seida Istambulija. "VEHABIJSKA FITNA" Znaj da se u doba vladavine sultana Selima Treeg (1204-1222 h. g.) pojavile mnoge fitne (kunje) o kojima smo opirno govorili u naim djelima. Od spomenutih fitni je "Vehabijska fitna" koja se pojavila u Hidazu kada su zauzeli Dva asna Harema i zabranili dolazak na had hadijama iz ama (Sirije) i Egipta. Od fitni kojima je bio iskuan sultan Selim trei je takoer i najezda Francuza kada su osvojili Egipat 1213-1216 hidretske godine. Ukratko emo spomenuti o ovim dvjema fitnama a o njima ima vie rijei u historijskim djelima. Postoje pisane opirne disertacije o ovim dvjema fitnama. to se tie vehabijske fitne, poetak sukoba i borbi izmeu njih i emira Mekke Mevlane erifa Galiba ibn Musaida koji je bio ovlaten od strane sultana da vlada Hidazom, bio je 1205g. po hidri a to je bilo u vrijeme vladavine sultana Selima III koji je sin sultana Mustafe III sina Ahmedovog. A to se tie samog poetka pojave vehabija to je bilo puno godina prije toga. Oni su se prvo oformili i ojaali u svojoj pokrajini a onda se njihov err (zlo) proirio i teta narasla i njihova se vlast rastegla na vea podruja. Pobili su ljudi da im se ni broj ne zna. Uinili su dozvoljenim njihovu imovinu i porobili su njihove ene. Osniva ovog neasnog pokreta bio je Muhammed ibn abdul-Vehhab ije je porijeklo sa Istoka iz plemena Benu Temim. Roen je 1111g. po hidri a propao 1200 h. g. Neki historiari su ovako opisali njegovu propast: "Pojavila se propast - habisa - neasnika 1206 h.g." U poetku bio je uenik meu uenicima u Medini Munevveri neka je na Poslanika Muhammeda a.s. salavat i selam. Otac mu je bio dobar ovjek. Slovio je kao uenjak. Takoer i njegov brat ejh Sulejman. Njegov otac, brat kao i ostali uenjaci, su prognozirali u njemu nastranost i sklonost ka zabludi i zastranjenost srca, jer su bili svjedoci njegovih rijei i postupaka i njegovog zastranjivanja u mnogim pitanjima. Kritikovali su ga zbog toga i upozoravali druge ljude od njega. I tano se i obistinilo njihovo strahovanje i nagaanje kada se javno pojavio sa novotarijama, zabludama i nastranjenostima s kojima je zaveo dahile i suprostavio se uenjacima i imamima vjere, te doao do stupnja da tekfiri (proglaava kjafirima) skupine vjernika. Smatrao je da je posjeta Poslanikovom kaburu a.s. i injenje tevessula s njim i ostalim Poslanicima i Allahovim dobrim robovima i posjeta njihovim kaburima irk. Smatrao je da je pozivanje Poslanika kod tevessula irk, takoer dozivanje drugih Allahovih robova, kada se ini tevessul, da je irk. Takoer je smatrao da ako neko pripie neki in nekome mimo Allaha pa makar rijeima simbolike kao npr. "ovaj lijek mi je koristio"- da taj postaje murik. Prihvatio se bio nekakvih dokaza koji ne daju nikakve plodove. Doao je sa nekim potvorenim i izmiljenim izrazima koje je uljepao i zbunjivao obini svijet dok ga nisu poeli slijediti. Napisao je za njih i posebne broure. ak su vjerovali da je veina sljedbenika tevhida postala kjafirima. Ibn Abdul-Vehhab se spojio sa vladarima Istonih pokrajina u Der'ijjeti i ostao kod njih dok ga nisu podrali i prihvatili njegovu da'vu . Vladari Der'ijjete su u tome vidjeli priliku za jaanje, uvrivanje i proirenje svoje vlasti. Ovladali su beduinima koji su postali njihova

jaka vojska kojoj se teko bilo oduprijeti. Vjerovali su da svaki koji ne povjeruje u ono to kae ibn Abdul-Vehhab postaje kjafir i murik ija krv i imetak su dozvoljeni. Pojava njegove misije u ovakvom svjetlu je bila 1243 h. g., a osvajanja i irenje bilo je poslije 1250. Uenjaci su napisali mnoge odgovore i disertacije u kojima je odgovor na ovu pojavu. ak je i njegov brat ejh Sulejman napisao djelo u kome je odgovorio na zablude i opasnosti koje se kriju iza rijei i uenja koje je propagirao njegov brat. Njegovu misiju i uenje podrao je emir Der'ijjete Muhammed ibn Saud koji je porijeklom iz plemena Beni Hanife, naroda iz kojeg je potekao Musejleme Kezzab. Kada je umro Muhammed ibn Saud podrku Ibn Abdul-Vehhabu dao je njegov sin Abdul-Aziz ibn Muhammed ibn Saud. Mnogi Medinski ejhovi i uenjaci su govorili za njega:"Ovaj e zalutati." ili "Allah e njime u zabludu odvesti neke ljude, neka je daleko od nas!" I tako je i bilo. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je smatrao da je njegov cilj i elja sa ovim mezhebom kojeg je izumio da eli iskrenost u tevhidu - Jedinstvu i oslobaanje od irka. Smatrao je da su ljudi bili u irku ve 600 godina i da je on doao da im obnovi vjeru. Kur'anske ajete u kojima se opisuju murici protumaio je da se to odnosi na tadanje sljedbenike tevhida. Kao npr. ajet: "Ko je u veoj zabludi od onoga koji doziva nekog mimo Allaha koji mu se nee odazvati do Sudnjeg dana a oni su prema njihovim dovama nemarni." ili ajet:" Ne dozivaj pored Allaha ko ti nee koristiti niti tetu nanijeti." ili ajet" Oni koji dozivaju one kojima se nee odazvati do Sudnjega dana " i slicno. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je rekao: "Ko trai pomo sa imenom Poslanika Muhammeda a.s. ili drugog od Allahovih Poslanika ili evlija ili ga pozove ili trai efa'at, on je kao ovi murici koji su opisani u gornjim ajetima." Na istu razinu stavio je zijaret Poslanikovom kaburu a.s. i kaburima drugih Poslanika i evlija. Rekao je o Kur'anskom ajetu u kome se govori o muricima: "Mi ih oboavamo samo da bi se pribliili u Allahovu blizinu.":"Oni koji ine tevessul slicni su muricima koji kau :"Mi ih oboavamo samo da se Allahu pribliimo..". Ibn Vehhab kae:"Murici nisu vjerovali da njihova boanstva mogu neto stvoriti, vjerovali su da je Stvoritelj Allah, jer o tome ima dokaz u Kur'anu:"A ako ih pita ko ih je stvorio. Rei e:"Allah." i u drugom ajetu:"Ako ih pita ko je stvorio nebesa i Zemlju, rei e: "Allah." Pa je Allah o njima presudio sa kufrom i irkom zbog njihova govora "da bi se pribliili Allahu" tako da su ovi slini njima." Islamski uenjaci su odgovorili na ovaj pogreni nain zakljuivanja i izvoenja stavova ovako: "Vjernici nisu prihvatili niti ikada smatrali Poslanike niti Boije evlije boanstvima, niti rivalima - suparnicima Boijim! Vjernici vjeruju i dre da su oni Allahovi robovi koji su stvoreni i oni ne zasluuju da budu predmet oboavanja. A to se tie murika o kojima su objavljeni mnogobrojni ajeti oni su vjerovali da njihova boanstva zasluuju da im se ini ibadet i oni su ih veliali velianjem boanstava iako su vjerovali da oni ne stvaraju nita. A vjernici ne vjeruju da Poslanici i evlije zasluuju da se njima ibadet ini i ne zagovaraju da su boanstva oboavajui ih kako se Bog oboava. Naprotiv, vjernici vjeruju da su oni Allahovi odabrani robovi i miljenici koje je Allah odabrao i njihovim bereketom iskazuje milost svojim robovima. Oni sa njihovim bereketom smjeraju Allahovu milost. Ovome to smo rekli postoje mnogi dokazi iz Kur'ana i Sunneta. I'tikad (ubjeenje) muslimana je da je Stvoritelj, Koji korist i tetu daje i Koji jedino zasluuje oboavanje, Allah Jedini. Muslimani ne vjeruju da iko osim Njega ima mo utjecaja na bilo to. I vjeruju da Poslanici i evlije ne stvaraju nita niti imaju mo da nanesu tetu i priskrbe korist. Stvar je u tome da se Allah smiluje svojim robovima njihovim bereketom (blagoslovom). Ono to je murike odvelo u irk je i'tikad (ubjeenje) da njihova boanstva zasluuju da im se ibadet ini a ne samo njihov govor "Mi ih oboavamo samo da

nas priblie Allahu" Jer oni su, kada im je donesen dokaz da njihova boanstva ne zasluuju da budu predmet oboavanja, rekli opravdavajui svoje ponaanje: "Mi ih oboavamo samo da nas priblie Allahu". Pa kako moe biti dozvoljeno Ibn Abdul-Vehhabu i onima koji ga slijede da poistovjete vjernike - mu'mine - monoteiste sa onima koji su murici i koji vjeruju u boanstvenost svojih idola? Svi prethodni ajeti a i ostali ove vrste se specijalno odnose na kjafire i murike a ni po kakvom smislu ne odnose se na vjernike muslimane. Imam Buharija je zabiljeio Poslanikovu predaju od ashaba Abdullaha ibn Omera r.a. o opisu Haridija:" da su oni ajete koji su objavljeni o kjafirima prenijeli na mu'mine." Abdullah ibn Omer takoer prenosi predaju da je Resulullah a.s. rekao: "Najvie ega se bojim mome ummetu jeste ovjek koji bi tumaio Kur'an na svoj nain kako ne odgovara (izvornom tumaenju)." Ovaj Poslanikov opis bi se mogao prije svega odnositi na ovu skupinu. A da se bilo ta od onoga to rade vjernici, po pitanju tevessula, smatra irkom, ne bi se desilo da je to Poslanik Muhammed a.s. radio kao i njegovi ashabi i ogromna veina njegovih sljedbenika. U sahih predajama se navodi da je Poslanik Muhammed a.s. uio u dovama: "Allahumme inni es'eluke bihakki ssailine alejke." Moj Gospodaru od Tebe traim hakkom (pravom) onih koji Ti se obraaju." Ovakav Poslanikov izraz se smatra tevessulom bez imalo sumnje. Muhammed a.s. pouavao je ashabe da ine ovu dovu i nareivao im da tako ue dove. To je sve opirno opisano u knjigama i disertacijama koje su napisane kao odgovori na Ibn AbdulVehhabovo uenje. Postoji sahih predaja da je Muhammed a.s. kada je umrla Fatima bint Esed , majka Alije ibn Ebi Taliba, da je on svojom asnom rukom sputao u kabur i prouio dovu: "Allahumme gfirli ummi Fatima bint Esed ve vessi'i alejha medhaleha bihakki nebijjike vel-enbijai ellezine min kabli inneke erhamur-rahimin." Moj Gospodaru, oprosti mojoj majci Fatimi bint Esed i ucini joj kabur postranim s pravom (hakkom) Tvoga Poslanika i poslanika prije mene. Ti si od milostivih najmilostiviji." Postoji takoer sahih predaja da se Poslaniku Muhammedu a.s. obratio slijepac sa molbom da mu se vrati vid Poslanikovom dovom. Poslanik Muhammed a.s. mu je naredio da se oisti, klanja dva rekjata i onda proui: "Allahumme inni es'eluke ve eteveddehu ilejke binebijjike Muhammedin nebijji rrahmeti. Ja Muhammed inni eteveddehu bike ila rabbi fi hadeti litukda. Allahumme effi'ahu fijje." Moj Gospodaru, obraam Ti se i okreem Tebi sa Tvojim Poslanikom Muhammedom, Poslanikom milosti. O Muhammede ja se obraam tobom svome Gospodaru u mojoj potrebi da mi se izvri. Moj Gospodaru uini ga da mi bude zagovornik u tome." To je uradio pa mu je Allah vratio vid. Postoji sahih predaja da je Adem a.s. inio tevessul sa naim Poslanikom a.s.. Kada je pojeo sa plodova zabranjenog drveta, Adem a.s. je vidio njegovo ime napisano na Aru, na Dennetskim vratima i na stranama meleka, pa je upitao Allaha za njega. Allah mu je rekao:"Ovo je djete tvoj potomak, da nije njega ne bi ni tebe stvorio." Onda je Adem a.s. rekao: "Allahumme bihurmeti hazel-veledi irham hazel-valide." "Moj Gospodaru tako ti tvoga hurmeta prema ovom djetetu smiluj se ovom roditelju." Onda je dozvan o Ademe, da si traio kod nas oprost sa Muhammedom za sve stanovnike nebesa i Zemlje, Mi bi ti ga dali." Omer ibn Hattab je inio tevessul sa Abbasom r.a. kada je bila velika sua. Postoje i mnogi drugi sluajevi to je poznato i mi nismo u potrebi da dalje spominjemo. Nain tevessula koji je objanjen od strane Poslanika a.s. u sluaju slijepca kome je vraen vid, koriten je i kasnije od strane ashaba i nakon Poslanikovog preseljenja na Ahiret. Ko bude istraivao ovo pitanje nai e mnogo sluajeva iz perioda ashaba i tabiina. Npr. govor ashaba Bilala ibn Harisa kod Poslanikovog kabura: "Ja Resulallah isteski li ummetik" "O Allahov Poslanie, trai kiu svome ummetu." Nai e, takoer, pozive koje je Poslanik upuivao kada je posjeivao kabure. Od najpoznatijih ejhova koji su pisali odgovor ibn Abdul-Vehhabu je uenjak ejh Muhammed ibn Sulejman el-Kurdi, pisac djela Havai komentar ibn Hadera. Rekao je izmeu ostalog: "O Ibn Abdul-Vehhabe, savjetujem te u Ime Allaha Uzvienog da tvoj jezik uvue i potedi muslimane tvog vrijeanja. Ako uje osobu

da vjeruje da postoji utjecaj od nekoga osim Allaha i da se tome obraa mimo Allaha, nastoj da ga poui ispravnom vjerovanju i ponudi mu dokaze da nejma utjecaja bez Allaha pa ako takva osoba odbije onda ga proglasi kjafirom. Ti nejma pravo tekfiriti ogromnu veinu Islamskog ummeta od koje si se ti odvojio. Bliskost kufra onome koji se je odvojio od ogromne veine Islamskog ummeta je blia od onih koji su u ogromnoj Islamskoj veini, jer on slijedi put koji nije put zajednice vejrnika. Allah Uzvieni kae: "Ko se suprostavi Poslaniku nakon to mu je objanjen pravi put i slijedi put koji nije put zajednice pustit emo da ini to hoe a onda emo ga baciti u Dehennem a runo li je on boravite." (Nisa 115) A ne zaboravi da vuk jede ovcu koja odluta od stada." to se tie posjete Poslanikovom kaburu, to su inili ashabi r.a. i svi koji su doli poslije. O vrijednosti posjete Poslanikovom kaburu izreeni su mnogi hadisi koji se nalaze u pisanim djelima o ovoj temi. A to se navodi o dozivanju drugog pored Allaha d.. odsutnog i umrlog o tome se spominje u hadisu Poslanika a.s. npr: "Ako se izgubi ivotinja nekome od vas u nepoznatom mjestu neka zovne: "O Allahovi robovi, uvajte je, jer Allah ima svoje robove koji e se odazvati." U drugom hadisu: "Ako neko izgubi neto od vas ili bude u potrebi za pomoi u mjestu gdje nejma druga neka kae: "O Allahovi robovi, pomozite mi, jer Allah ima robove koje vi ne vidite." Allahov Poslanik a.s. je obiavao kada bi putovao i prikuila se no da kae: "O Zemljo, Moj Gospodar i tvoj Gospodar je Allah." Kada bi posjeivao kabure Muhammed a.s. bi govorio: "Esselamu alejkum ja ehlel-kuburi. tj. Neka je na vas mir o stanovnici kabura." A u teehhudu u uenju na ettehijjatu svaki musliman svaki dan izgovara poziv "Esselamu alejke ejjuhennebijju." Iz navedenog se da zakljuiti da dozivanje ili tevessul nejma tete ako osoba koja doziva ili ini dovu tevessula ne vjeruje u mo utjecaja (te'sira) od strane osobe koju doziva ili s kojom tevessul ini. Sve dok vjeruje da jedini utjecaj dolazi od Allaha d.. i da drugi nejmaju te moi onda nejma tete. Takoer je stvar sa prislonjanjem nekog ina ili djela nekome drugom mimo Allaha. To ne teti sve dok vjeruje da je utjecaj i dejstvo jedino od Allaha d.. A reenica se uzima u prenesenom smislu kao to se kae: "Koristio mi je taj i taj lijek." ili "Izlijeio me je taj i taj lijek" ili to se kae: "Pomogao mi je taj i taj." A svi vjerujemo da stvarna pomo i korist jedino od Allaha dolazi. Nejma pravo niko onima koji ovako govore pripisati kufr zbog toga. Taj govor se uzima u prenesenom znaenju. Smatram da je o ovome je, za sada, dovoljno. Ko eli da se vie zadri na ovoj temi neka se vrati na moju poslanicu koju sam posvetio ovoj temi. Kada su Ibn Abdu-l-Vehhab i oni koji su ga pomogli krenuli sa ovom neasnom misijom, zbog koje su proglasili kjafirima veinu muslimana zauzeli su dosta plemena. Njihova vlast se irila. Zauzeli su Jemen i dva asna Harema (Mekku i Medinu). Njihova vlast je brzo stigla do granica ama. Oni su u poetku svoga djelovanja bili poslali grupu svojih uenjaka sa zadatkom da nastoje pokvariti akidu (uenje o vjerovanju) kod uleme i stanovnitva dvaju Harema (Mekke i Medine). Kada su doli kod uenjaka dvaju Harema i spomenuli ta imaju od uenja o akidi, uenjaci dvaju Harema su im odgovorili i ustanovili da je u stvari njihova (vehabijska) akida skup propisa o izvoenju iz Islama (tekfir). Onda su im podastrijeli sve dokaze o pogrenosti njihovih stavova na to se ovi nisu mogli odbraniti. Uenjacima dvaju Harema je bilo jasno da se radi o skupini zabludjelih dahila koji su izgledali smijeno i zbunjeno. Uenjaci dvaju Harema su napisali ferman kod erijatskog suca u Mekki sa objanjenjem da ovo na to ta skupina poziva je isti kufr i razaslali su da se to zna meu ljudima. To je bilo u vrijeme vladavine erifa Mesuda ibn Seida ibn Sa'da ibn Zejda koji je umro 1265 h.g. On je naredio da se ova skupina odmetnika uhapsi. Meutim neki su uspjeli pobjei iz zatvora i otili su u pleme Deri'jjete i izvjestili svoje zemljake vehabije o tome ta se zbilo. To im je samo povealo inat i oholost. Onda su emiri Mekke zabranili da njihovi

sljedbenici ulaze u Harem na Hadd. Tada su vehabije poeli napadati neka plemena koja su bila u pokornosti i dobrim odnosima sa emirima Mekke i otpoeli su prvi sukobi. Poetak oruanih sukoba izmeu vehabija i emira Mekke erifa Galiba ibn Musaida ibn Seida ibn Sada ibn Zejda, je bio 1205 h.g.. Izmeu tih zaraenih strana bilo je vie okraja u kojima je stradao veliki broj ljudi. Vehabije su iz dana u dan jaali i stalno su nova plemena njima pristupala. A sve je manji broj plemena ostajao pod upravom emira Mekke. Godine 1217 po hidri, vehabije su okupili veliku vojsku i napali su Taif. Osvojili su ga i veinu stanovnitva pobili, a ene i imetke porobili. Veoma mali broj se uspio spasiti. Najavili su poslije ovoga pohod na Mekku ali su znali da se u Mekki toga mjeseca nalaze mnoge hadije iz ama i Egipta, pa su iz tog razloga odluili saekati dok se zavre obredi Hadda i da se povrate hadije iz Sirije i Egipta. I zaista, nakon zavretka obreda Hadda spremili su pohod na Mekku. Emir Mekke erif Galib nije bio dovoljno spreman da se odupre vehabijskoj vojsci te se zbog toga izmjestio u Diddu. Stanovnici Mekke su se bojali za svoje ivote pa su poslali izvidnicu pred vehabijsku vojsku da trae od njih sigurnost ako se predaju pod njihovu upravu. Dali su im sigurnost i uli su u Mekku 8 Muharrema 1218 h.g.. Zadrali su se u Mekki 14 dana traei od ljudi da se pokaju obnavljajui im Islam i zabranjujui im da ine djela za koja su vehabije smatrali da su irk, kao tevesul ili posjetu kaburima. Zatim su nastavili sa vojskom prema Diddi kako bi se borili protiv erifa Galiba. Kada su okruili Diddu stanovnitvo Didde ih je gaalo iz topova i katapulta tako da je ubijen veliki broj vehabija. Nisu mogli zauzeti Diddu pa su nakon 8 dana opsjedanja Didde odluili prekinuti opsadu. Vehabije su se vratili u svoja mjesta a u Mekki su ostavili emira erifa Abdul-Muina koji je bio brat Galibov. Ostavili su i neto vojske koja bi uvala Mekku. Galibov brat je to prihvatio da bi sauvao ivote stanovnitvu Mekke i otklonio od njih zlo koje ih je moglo zadesiti od vehabija. U mjesecu Rebiul-evvelu iste godine erif Galib je krenuo iz Didde sa valijom iz Dide a po naredbi sultana sa vojskom u pravcu Mekke. Kada su stigli tamo istjerali su vehabije iz Mekke i njemu se ponovo vratila uprava nad Mekkom. Meutim, vehabije nisu mirovali. Oni su se uputili da oslobaaju druga mjesta i uspjeli su povratiti Taif i imenovali su emira Osmana El-Mudajfija. Oni su nastavili svoje aktivnosti u ratovanju protiv oblinjih plemena. Za krae vrijeme ponovo su se okupili i zauzeli Taif i spremali se na ponovno zauzimanje Mekke. Sa ogromnom vojskom opkolili su Mekku i zatvorili sve puteve koji vode do Mekke. Mekkelije su se veoma teko osjeali. Tog vremena je vladala nestaica i glad Mekkom. Stanovnitvo je ak jelo i pse kako bi preivjeli. erif Galib je bio primoran na mirovni proces i pregovore. Napravljen je sporazum a od uvjeta tog sporazuma je bio da e se vehabije prema Mekkelijama ophoditi solidno i bez divljanja i da se njima prepusti uprava nad Mekkom. U Mekku su uli krajem mjeseca Zu-l-Ka'deta 1220 h.g. Zatim su zauzeli i Medinu neka je na Poslanika Muhammed a.s. salavat i selam. Opljakali su hudru u kojoj se nalazi Poslanik i pokupili sve vrijednosti. Poruili su kubbe iznad Poslanikovog kabura a.s. i po Medini su poinili nezapamene zloine. Poruili su sva obiljeja na kaburima ashaba. Imenovali su namjesnikom nad Medinom Mubareka ibn Mudijana. Njihova vlast nad Medinom i Mekkom trajala je sedam godina. Za to sedam godina zabranili su dolazak na Hadd Sirijcima i Egipanima. Poeli su ogrtati Kjabu crnim ogrtaem. Prisiljavali su ljude da ulaze u njihovu vjeru. Osmanska drava toga doba je bila veoma slaba i zauzeta voenjem ratova protiv krana kao i unutarnjim previranjima oko vlasti za sultanovu stolicu. Onda je izdata zapovijed od strane sultana Mahmuda Hana drugog ibn Abdil-Hamid Han prvog sultan Ahmeda, koji je na funkciji halife Allahovoga Poslanika Muhammed a.s., egipatskom namjesniku Muhammed Ali Pai da spremi vojsku za boj protiv vehabija. To je bilo 1226 h. g. Valija Muhammed Ali Paa je spremio vojsku koju je stavio pod komandu svoga sina Tusun Pae. Krenuli su iz Egipta u mjesecu ramazanu te godine. Danju i nou su putovali da to prije dou do

odredita. Kada su stigli do Jenbua odmah su ga preuzeli od vehabija. Kada je ta vojska stigla do Safre i Hadideta tu ih je spremno doekala vehabijska vojska koju su pomogla sva okolna plemena i tu su do nogu potukli egipatsku vojsku. Niko se od te vojske nije vratio u Egipat. To je bilo u mjesecu Zul-hidetu 1226 h.g. Egipatski valija je odmah slijedee godine spremio novu vojsku. Lino se stavio na elo te vojske i zaputili su se ka Hidazu. Imali su sa sobom 18 topova vie bombi i velike koliine naoruanja. Stigli su do Safre i Hadidete i zauzeli je veoma lahko od vehabija. to se tie lahkoe uzimanja ovih mjesta zasluge se vraaju na dovitljivost i snalaljivost erifa Galiba Pae koji je prividno bio stao sa vehabijama ali je odravao kontakt sa Muhammed Ali Paom i predloio mu da novcem potplati ejhove poznatih plemena i da im obea redovna mjesecana primanja. Oni se u tom sluaju nee boriti protiv njih. I tako je i uraeno. Mnogo rijala je podijeljeno plemenskim poglavarima. Jednom ejhu su dali 100 hiljada rijala. Manje utjecajnim dali su po 18 hiljada rijala. Kada je vojska Muhammed Ali Pae ula u Medinu poslali su vijesti u Egipat o tome i tamo je priredeno ope slavlje i veselje. Ubrzo su nakon toga zauzeli i Mekku kada im je dolo pojaanje iz Egipta. Vehabijska vojska se razbjeala. Emir vehabija Saud je godine 1227 obavio Hadd i zaputio se poslije toga u Taif i zatim u Derijjete i nije znao za nove promjene na terenu i vraanje Medine ispod kontrole vehabija. Tek kada je stigao u Deri'jjete uo je o vijestima ponovnog zauzimanja i Mekke i Taifa od strane sultanove vojske. U mjesecu Rebiul-evvelu 1228 h.g. Muhammed Ali Paa je poslao glasnike na dvor sultana da ga izvjeste o rezultatima pohoda i poslao je kljueve od Kabe, Medine i Didde koji su postavljeni na zlatne tepsije i iz poasti i uz velik doek sa mirisima, tekbirima i veseljem doekani u Istambolu. Muhammed Ali Paa je dobio najvea odlikovanja od sultana za uspjehe. erif Galib Paa je uspio da uhapsi Osmana Mudaifija koji je bio vehabijski namjesnik u Taifu. On je slovio kao najvei pomaga vehabijskog pokreta toga doba. Vezao ga je u lance i poslao ga u Egipat. Onda je iz Egipta poslat na sultanov dvor (portu) gdje je ubijen. Kada je Muhammed Ali Paa stigao u Mekku erif Galib Paa je uspio uhapsiti i ibn Musaida vehabijskog drugog emira i poslati ga u Istanbul. U mjesecu muharremu 1229 h.g. poslali su i Mubareka ibn Mudijana koji je bio vehabijski emir u Medini. Njega su vezanog vodali Istambulskim ulicama da ga ljudi vide i onda su ga ubili. Njegovu glavu su objesili na vidno mjesto radi pouke. Tako su uradili i sa Osmanom Mudifijem. erif Galib Paa je odlikovan od strane sultana i poslat je u Solun u mirovinu gdje je i doekao smrt. On je bio upravnik nad Mekkom punih 26 godina. U Solunu je preselio 1231 h.g. Njemu je izgraeno i turbe koje se posjeuje. Muhammed Ali Paa je poslao svoje vojske u istone pokrajine da se obraunavaju sa preostalim vehabijskim plemenima i uporitima. Veliki broj vehabija je poubijan od sultanove vojske. 1229 g. po hidri umro je Saud, vehabijski emir, a naslijedio ga je njegov sin Abdullah. Muhammed Ali Paa je nakon obavljenog hada 1230 h. g. zaputio se u Egipat a u Hidazu je ostavio Hasan Pau. U Hidazu je proveo punih godinu i sedam mjeseci u borbama protiv vehabija. U Egipat se vratio kada je bio siguran da je poistio teren i razbio njihovu mo. Od jaih uporita ostala je jo bila samo Deri'jjete. Njihov emir je bio Abdullah ibn Saud. Muhammed Ali Paa je poslao vojsku pod komandom svoga sina Ibrahim Pae. Abdullah ibn Saud je od prije imao sporazum sa Tuson Paom kada je bio u Medini u kome je navedeno da on zadrava vladavinu u Deri'jjeti i da iskae pokornost Muhammed Ali Pai. Medutim, Muhammed Ali Paa nije se saglasio sa ovakvim sporazumom te je spremio vojsku pod komandom sina Ibrahim Pae na Deri'jjete. To je bilo krajem 1231 g. Kada je Ibrahim paa stigao sa vojskom do Deri'jjete bila je 1232 h.g. Porazio je Abdullaha ibn Sauda u Zu-lKa'detu 1233 g. Kada je o tom stigla vijest u Egipat isti dan u znak radosti ispaljeno je iz hiljadu topova i bilo je veselje u Egiptu jednu sedmicu. Muhammed Ali Paa je uloio veliki

napor u borbi protiv vehabija i na tom putu potroio je velika sredstva iz dravne blagajne. Spominje se da su nekada samo za transport municije plaali po 45 hiljada rijala. Npr. samo za transport municije od Medine do Deri'jjete plaeno je 140 hiljada rijala. Ibrahim Paa je zarobio Abdullaha ibn Sauda i ostale emire i poslao ih je u Egipat. Oni su stigli u Egipat 17 Muharema 1234 h.g. i prireen im je veliki doek. Mnotvo ljudi je dolo da vide kakve su te vehabije. Muhammed Ali Paa je primio Abdullaha ibn Sauda kod sebe i razgovarali su. Pitao ga je o svome sinu kakav je bio u borbi. Rekao mu je da se trudio i uloio sve od sebe kao i oni, ali je bilo to je Allah odredio. Onda mu je obeao da e se zauzeti za njega kod Sultana. Abdullah mu je odgovorio: "Bie to je Allah odredio." Onda je naredio da ga poaste i obuku u lijepu odjeu. Abdullah je imao sa sobom jedan ukraeni sandui. Muhammed Ali Paa ga je upitao: "ta je to?" On mu je rekao: "Ovo je uzeo moj otac iz Poslanikove hudre, ponijet u to sa sobom do sultana." Paa je naredio da se otvori. U sanduiu su bila tri primjerka ukraenih mushafa iz vladarskih riznica. Bili su tako lijepi da ljepi nisu nikada vieni. Tu je jo bilo 300 komadia bisera nekoliko dragulja i ploa od zlata. Paa mu je rekao: "Ono to ste uzeli iz hudre je vie od ovoga?" On mu je odgovorio: "Ovo je to je bilo kod moga oca!" On nije zadrao samo za sebe sve to je bilo u hudri i drugi su raznijeli." Onda mu je paa rekao: "Tano, ve smo nali kod namjesnika djelove toga blaga." Onda ga je poslao na portu kod sultana. Ibrahim paa se vratio iz Hidaza u Egipat u mjesecu Muharremu 1235 h.g. nakon to je opustoio Deri'jjetu potpuno i stanovnitvo rastjerao. Kada je Abdullah ibn Saud stigao na portu kod sultana u mjesecu Rebiul-evvelu proveli su ga po ulicama da ga ljudi vide zatim su ga ubili. A s njim zajedno i ostale sljedbenike. Ovo je ukratko kazivanje o vehabijskoj fitni. Njihova fitna (iskuenje) je bila nedaa koju su trpili sljedbenici Islama i njihovim sebebom prolilo se mnogo krvi, opljakano mnogo imetka i openito naneena je njihovom pojavom velika teta. I njihovo zlo je raspreno fe la havle ve la kuvvete illa billahil-alijjil-azim. U mnogim Poslanikovim hadisima jasno je najavljena njihova fitna. Kao primjer naveli bi hadis u kome je Allahov Poslanika a.s. rekao: "Pojavit e se ljudi sa Istoka koji e uiti Kur'an ali njihovo uenje nee prelaziti granicu grla. Izlazit e iz dina kao to izlazi odapeta strijela iz luka. Njihov znak je ianje naelavo." Ovaj hadis je naveden sa mnotvom predaja. Neke su navedene u Sahihul-Buhariji. Jasno je naglaeno da je njihova odlika ianje naelavo. Oni su nareivali svim svojim sljedbenicima da briju naelavo glave a prije njih u povijesti nije bilo pojave da se briju glave naelavo kao obavezni znak pripadanja pokretu. O tome je rekao Sejjid Abdurrahman El-Ahdel: "Nejma potrebe da se pie vie kao odgovor vehabijama od ovoga Poslanikovog hadisa "njihovo obiljeje je brijanje glava naelavo". To prije vehabija nisu radili ni jedni pripadnici sekti ili pokreta. Desilo se da je jedna ena koju su natjerali da postane vehabija kada su joj naredili da naelavo oia kosu protestirala je kod ibn Abdul-Vehhaba. Ona je rekla ako nareuje i enama da iaju kosu onda treba narediti mukarcima da briju brade jer je kosa eni ukras kao to je brada mukarcima. Ibn AbdulVehhab je ostao bez teksta na ovu eninu primjedbu. Oni su zabranjivali ljudima da trae efa'at od Poslanika Muhammeda a.s. Iako o tome postoji mnotvo sahih hadisa i vrijednosti Poslanikovog efaata za ummet. Zabranjivali su uenje iz knjige Delailu-l-hajrat koja sadri salavate na Poslanika Muhammeda a.s.. Govorili su da je to irk. Zabranjivali su donoenje salavata na Poslanika a.s. na minaretima i minberima poslije uenja ezana. Bio je jedan slijepi mujezin. Slovio je kao dobar ovjek. On je poslije ezana uio salavate a ve su vehabije bile izrekle zabranu toga. Doveden je kod ibn Abdul-Vehhaba i on je naredio da ga ubiju. Kada bi bili u prilici da sve spomenemo ta su ovi inili napunili bi puno deftera. Ali smatramo da je u navedenom dovoljno, a Allah subhanehu ve teala najbolje zna. Temme vel-hamdu lillahi rabbil-alemin. Essejjid Ahmed ibn Zejn ibn Ahmed Dehlan - mekkanski muftija.

*************************************************************************** ******* Bismillahi-rrahmani-rrahim "ZAVJERA PROTIV ISLAMSKE DRZAVE" Autor: Abdu-l-Kadim Zellumi I pored neslaganja nevjernika oko meusobne podjele muslimanskih teritorija, ipak sloili su se u jednom; unititi Islam. Na tom planu osmislili su vie puteva. U Evropskim zemljama posijali su klicu nacionalnih i nacionalistikih pokreta koji e teiti za suverenou i samostalnou. Klice takvih ideja su preneene i na teritorije Islamske drave. Svoje narode su hukali na Islamsku dravu. Koji bi se hvatali za tu ideju, bili bi pomognuti orujem i imetkom. Taj recept je prvo ispitan u Srbiji i Grkoj. Tako su nastojali udariti Islamsku dravu s lea. Tako je mjesecu Julu 1797 g. Francuska izvrila invaziju na Egipat i osvojila ga. Glavni cilj ovog pohoda je bio unitenje hilafeta kao Islamskog oblika vladavine. Nakon zauzimanja Egipta svoje vojne aktivnosti je proirila na Palestinu. Nakon toga su udarili i na Siriju ali su tu poraeni. Pokuaj ruenja hilafeta je propao. Meutim neprijatelji Islama nisu mirovali poslije toga. Smiljali su razne naine kako razbiti monu Islamsku dravu koja ve vjekovima u svojim rukama dri vlast nad najveim djelom zemaljske kugle. Neprijatelji Islama e nastojati po svaku cijenu da preuzmu kontrolu u svoje ruke nad ogromnim prostorima koje su pokrivali muslimani i domoi se njihovih bogatstava. Institucija hilafeta, koja ima svoje utemeljenje iz Medine - od Poslanika Muhammeda 'alejhisselam- i trajala je do 1924 g. (Sultan Abdul-Hamid) je bila glavna prepreka na putu podjarmljivanja muslimana, okupacije njihove teritorije i pljake njihovih imetaka. Uspjeniji potez koji je Zapad povukao bio je osnivanje jednog vjerskog pokreta koji bi u svojoj vanjskoj formi izgledao Islamski , a u biti zadatak tog pokreta bi bio da se Zapadne sile, preko njega, domognu vlasti nad muslimanima i da porue hilafet. Engleska je posredstvom svoga ovjeka - muslimanskog izdajnika - Abdul-Aziza ibn Muhammeda ibn Sau'uda pokuala uzdrmati i oslabiti Islamsku dravu iznutra. U unutranjosti prostora Arabije dolo je do formiranja vehabijskog pokreta. Englezi su ga pomogli orujem i novcem, kako bi mogli dii glas i oruje protiv halife. To se je i desilo. Poveden je boj izmeu vehabija i Islamske Osmanske vojske. Cilj je bio da vehabije preuzmu vlast nad veim dijelovima teritorije u Arabiji koju su drali Osmanlije, da na tim teritorijama zavedu svoj mezheb i da uklone tragove dotadanjeg Hanefijskog mezheba, koji je bio zvanini priznati mezheb Islamske osmanske drave. Sve to treba izvesti silom i maem. Vehabije su 1788 g. napali Kuvajt i osvojili ga. Napredovali su sjeverno i stigli do Bagdada kojeg su opsjedali. Cilj je bio da se stigne do Kerbele i kabura Husejna r.a., unuka Muhammeda 'alejhi-sselam, da bi ga poruili i proglasili zabranu zijareta (posjete) njegovom kaburu. 1803 g. su izvrili napad na Mekku i zauzeli je. Godinu dana kasnije, 1804, napali su Medinu i takoer je osvojili. Poruili su velika kubeta koja su natkrivala kabur Allahova Poslanika Muhameda 'alejhi-sselam Nakon to su potpuno zauzeli Hidaz - uputili su se ka amu. Doli su u blizini Homsa. 1810 g. su napali Damask kao to su napali i Nedef. to se tie Damaska branio se veoma uspjeno. Istovremeno sa opsadom grada Damaska poslali su svoje pristalice i zauzeli sjeverne dijelove Sirije i izvrili proboj ak do Halepa. Opepoznato je bilo da iza ovoga vehabijskog pokreta stoji Engleska jer su familije Saud bili njihove sluge - a iskoristili su vehabijski mezheb u politike svrhe da bi udarili iznutra na

Islamsku dravu. Poeli su sa izazivanjem raskola meu mezhebima koji su veoma brzo prerasli u prave oruane sukobe unutar Osmanske Islamske drave. Ali stalno se je vodilo rauna da sljedbenici ovog vehabijskog mezheba ne spoznaju bit ovog pokreta a posebno njegovu vezu sa Englezima. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je bio u poetku Hanbelijskog mezheba. Po nekim pitanjima je i sam donosio idtihad. U mnogim pitanjima se razilazio od uenjaka drugih mezheba. Poeo je vatreno da se zalae kod ljudi da slijede njegova miljenja smatrajui ih najispravnijim. Takvim stavom i ponaanjem izazvao je gnjev, osudu i estoke prosvijede Islamskih uenjaka, vladara i muslimanskih masa. Bilo je oigledno da izlijee sa stavovima koji su suprotni onim to su uenjaci razumjeli iz Kurana i Sunneta. Npr. on kae: "Posjeta kaburu Allahova Poslanika Muhammeda 'alejhi-sselam, je haram, i ako to neko uini, onda je uinio prijestup (masije). ak onaj ko ide da posjeti Poslanikov kabur, nije mu dozvoljeno da skrauje namaz na tom putu, jer je to put u grijeh. Muhammed ibn Abdul-Vehhab taj svoj stav temelji na hadisi - erifu: "Nije dozvoljeno da se neko posebno optereuje teretom i trokom puta izuzev u tri damije: ova moja damija, Mesdidul-haram (u Mekki ) i Mesdidul-Aksa ( Palestina ). On je razumio iz ovoga hadisa da nije dozvoljeno nigdje putovati osim u spomenute tri damije, pa izmeu ostalog nije dozvoljeno putovati s ciljem posjete Resulullahovom kaburu! Niko prije njega iz plejade Islamskih uenjaka nije rekao slinu stvar. U stvari poruka ovoga hadisa je: "Da nije dozvoljeno da se neko posebno izlaze troku, trudu i naporu da bi iao daleko u neku damiju iskljuivo radi ibadeta, vjerujui da je ibadet bolji ako se obavi u nekoj damiji u odnosu na drugu damiju. Sve damije su iste, osim tri spomenute u gore citiranom hadisu. (Vrijednost namaza u mesdidul-haramu je kao sto hiljada namaza na drugom mjestu, u Poslanikovoj damiji hiljadu namaza, a u Mesdidulaksa kao pet stotina namaza) Hadis - Prenosi ga Muslim. U navedenom hadisu nejma nikakve osnove za zabranu posjeivanja kabura, pogotovu kabura Poslanika Muhammeda 'alejhisselam. Allahov Poslanik Muhammed 'alejhi-sselam je u jednom hadisu rekao: "Bio sam vam zabranio posjeivati kabure, ali, od sada posjeujte ih, jer vas oni podsjeaju na smrt." (Hadis) Zbog navedenih i slinih miljenja u kojima se je Muhammed ibn Abdul-Vehhab suprostavljao veini uenjaka, biva odstranjen iz sredine, radi tete, fitne i raskola koji je nastajao meu muslimanima. Protjeran zbog smutnje koju je izazvao meu muslimanima, premjeta se u pleme Anza, iji emir je bio Muhammed ibn Saud. Obzirom da je emir Anze bio u neprijateljstvu sa emirom Deri'jete, iz koje je Ibn Abdul-Vehhab protjeran, to je ilo na ruku da je doekan lijepim doekom i naao sigurno utoite. Ubrzo je naao pristalice i simpatizere svome novom uenju- mezhebu. 1747 g. emir Muhammed je javno obznanio da se stavlja svojim utjecajem i moi na stranu vehabijskog pokreta i proglaava miljenja Abdul-Vehhaba najispravnijim. Time je Vehabijski pokret postao zapaeniji jer je imao direktan utjecaj na vlast. Ono to je ibn Abdul-Vehhab pouavao i propagirao, emir Muhammed ibn Saud je to vlau primjenjivao. Tako je u toku desetogodinjeg rada uspostavljanja vehabijskog mezheba, koji se uspostavljao silom na tlu Arabije, uspjelo se uspostaviti ovaj mezheb na oko 30 milja kvadratne povrine. Nakon smrti emira Muhammeda ibn Sauda 1765 g. naslijedio ga je sin Abdul-Aziz. U njegovom periodu nije dolo ni do kakvih bitnijih promjena i moe se rei da je vehabijski pokret imao jednu mirnu fazu bez ikakvih vidnijih pomaka. Izvan teritorija koje su bile pod vlau Abdul-Aziza, niko nije obraao panju na novi mezheb koji se javljao, niti je iko slutio opasnost koja vreba iza njega i zlo muslimanima koje im se spremalo. Meutim, nakon 41-ve godine, od osnivanja vehabijskog pokreta (Od 1747- 1788 ) naglo se primjetilo ponovno njegovo aktiviranje. Ovaj puta njihov glas se uo daleko van granica

teritorija, kojima su gospodarili. Za ovaj novi mezheb ulo se u svim krajevima tadanje Islamske drave. Sam halifa je osjetio nemir od ovih novih gibanja koja nisu slutila niemu dobrom. 1787 g. emir Abdul-Aziz je proglasio samostalnu dravnu upravu i zaveo nasljedni sistem vladavine (hukm virasi), osiguravi mjesto svome sinu Saudu da bude halifa poslije njega. Okupila se je velika svjetina vehabija pod vostvom ejh Muhammeda ibn AbdulVehhaba, i pred tom svjetinom je Abdul-Aziz obejanio da pravo na vlast zadrava u okviru svoje porodice - njegova djeca iskljuivo su nasljednici vlasti poslije njegove smrti. Svjetina je posluno podrala ovu odluku. To se sve deavalo uz ve postojei Islamski oblik vladavine (hilafet ) - to je sa Islamske take gledita neispravno - jer je Muhammed 'alejhisselam rekao: "Ako se da prisega (bejat ) dvojici halifa, ubijte zadnjeg od njih dvojice." (Hadisi erif ) Stvar je potpuno jasna. Uveliko se odmotava klupko dugoronog plana koji su Englezi postavili na putu ruenja hilafeta. Pribliilo se vrijeme nabacivanja kolonizatorskog jarma muslimanima za vrat. Englezi su vukli konce a vehabije su bili igrai. Uporedo sa proglaavanjem deklaracije o novom vladaru i uspostavljanju paralelnog vladajueg sistema uz ve postojei hilafet (kojeg su nosioci bili Osmanlije) donosi se i druga deklaracija. Po njoj vehabijski mezheb se proglaava zvaninim mezhebom a potiskuje se dotadanji Hanefijski mezheb, koji je bio slubeni priznati mezheb u Emeviskom, Abbasijskom i Osmanskom periodu. Bio je ispravan i valjan za te mnoge generacije od treeg stoljea po hidri, pa do dvanaestog , a eto dooe vehabije i njima ne valja Hanefijski mezheb. 1788 g. Vehabije su pokrenuli veliku vojsku na Kuvajt. Napali su ga i osvojili. I prije toga Englezi su pokuavali da pokore Kuvajt ali im nije polazilo za rukom. A sada preko vehabija, koje su oni pomogli novcem i orujem, uspjee. 1792 g. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je umro. Po istom ablonu kao to je bilo i u svjetovnoj vlasti, naslijedio ga je njegov sin. Vlast se prenosi sa oca na sina. Saudijski emiri su iskoristili vehabijski mezheb, koji je imao obiljeja vjerskog pokreta, u politike svrhe. Domogli su se preko njega vlasti i njime udarili na postojeu Islamsku vlast, raspirujui u poetnoj fazi djelovanja meu muslimanima mezhebsku netrpeljivost i kasnije mezhebske ratove...." ( Prijevod iz djela "Kejfe huddimet hilafe " - "Kako je sruen hilafet" od Prof. Abdul - Kadima Zelluma str. 13- 19 ) Preveo i izdao Fikret ef. Arnaut iz Minhena ************************************************************************* U slijedeim poglavljima ove knjiice u predstaviti korijene te glavne faktore nastanka i razvijanja neo-vehabizma ili Selefizma kao i njihova glavnog i najotrovnijeg ploda, tj. bezmezhebstva (ella mezhebija). elio bih naglasiti da cilj toga nije vrijeanje i omalovaavanje predstavnika ovih pokreta nego skretanje panje na svu kobnost i tetnost njihovih ideologija i zastranjivanja od nauavanja Sunni muslimana tijekom 14 stoljea Islama. To podupire i injenica da Sunni uenjaci, uprkos osuivanja teolokih stavova i pravnih odluka prolih uenjaka kao Ibn Tejmijje ili suvremenih kao dr. Jusuf el-Karadavije, ne zaziru od toga da citiraju njihova ispravna miljenja i fetve kada govore ili piu o bilo kojoj temi. To je radi toga to Sunni uenjaci cijene i potuju ono to je dobro i istina a kude ono to je loe i neistina slijedei srednji put istinske upute. To je i zato to su uenjaci kao Ibn Tejmijja i dr. Jusuf Karadavi uinili i neke stanovite usluge Islamu i muslimanima. Poznato je da je Ibn Tejmijja svojim angamanom podstrekao Sultana Egipta da ne eka Tatare u svojoj zemlji nego da im krene u susret i iznenadi ih kontraofanzivom to je urodilo prvim porazom Tatara u njihovom dotada nezaustavljivom pohodu osvajanja svijeta. Da ga

Allah delle anuhu za to nagradi i oprosti mu njegove nedostatke. Takoer danas dr. Jusuf Karadavi jasno i glasno govori o hipokritinosti zapadnog svijeta po pitanju prava i zatite muslimana u Palestini kao i hipokritinosti marionetskih reima u muslimanskim zemljama. Dr. Jusuf Karadavi je takoer pozitivno rijeio neka tekua pravna pitanja sa kojima se muslimani suoavaju u ovim modernim i komplikovanim vremenima. To je neto to se treba pohvaliti i podrati za sveope dobro Islamskog ummeta. ta pak nije dobro je injenica da odbijanje slijeenja mezheba od strane uenjaka koji nisu dosegli stepen neovisnog idtihada, kao to su napr. Ibn Tejmijja ili Jusuf Karadavi, uvijek rezultira odreenim pogrenim teolokim i pravnim stavovima. Naprimjer Ibn Tejmijja je, kako ete vidjeti ispod, imao vrlo udna i neprihvatljiva teoloka ubjeenja radi kojih se odvojio od koncenzusa Sunni uenjaka to se odrazilo njegovim zastranjivanjem kako u akidi tako i u fikhu. Danas imamo mudtehide kao to je dr. Jusuf Karadavi koji svojom strunou i obrazovanjem svakako moe biti mudtehid unutar jednog od etiri mezheba ali nipoto neovisan o bilo kom od njih. To je zato to danas niti ima institucija niti validnih neovisnih mudtehida koji bi ga mogli nainiti neovisnim mudtehidom (mudtehid mutlak) te mu za takav idtihad i idazet darovati. Stoga je on naprimjer iznio neka vrlo pokudna miljenja o taklidu onih koji slijede jedan od etiri Sunni mezheba i ta svoja miljenja zasnovao na citiranim miljenjima nemezheblija prijanjih generacija kao to su Ibn Tejmijja i Ibn Hazm. Da je Jusuf Karadavi smjerno uio i slijedio put Sunni uenjaka on ne bi od bivih nemezheblija uzeo ono to su Sunni uenjaci saglasno osudili kao pogreno. Time je on i uprkos visokom Islamskom obrazovanju, kao i Ibn Tejmijja prije njega, donio odreene fetve koje se protive koncenzusu uenjaka etiri Sunni mezheba pa kae u svojoj knjizi Halal vel Haram da svinjska koa tavljenjem postaje halal za upotrebu. On zasniva to svoje miljenje na hadisu u kojem je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao da se koa uginule halal ivotinje, kao to je napr. ovca ili koza, tavljenjem naini halal za upotrebu. Zna se da nije halal jesti meso uginule ivotinje koju je halal jesti ako se prikolje po eriatskim pravnim odredbama. Ipak dozvoljeno je iskoristiti kou te uginule ivotinje za obuu, odjeu i slino, nakon to se podvrgne procesu tavljenja. to se tie svinjske koe ona nije dozvoljena niti postaje halal nakon njenog tavljenja to je pravno miljenje sva etiri Sunni mezheba zasnovano na hadisu koji prenosi Ibn Made a u kojem se manje ili vie kae kako su ashabi pitali Poslanika mogu li koristiti svinjsku mast za kandilje pri osvjetljavanju. Poslanik im je to zabranio i rekao da ne pokuavaju da zaobiu Allahovu zabranu kao idovi, (koji bi izbjegavali zabranu ribolova (rada) subotom te zabacivali ribarske mree petkom a ubirali ulov nedeljom pa ih je radi toga stigla teka Allahova kazna). Neispravnost ove Karadavijine fetve je oigledna i obinim muslimanima koji se zgroavaju na pomisao da klanjaju svoj namaz na pustekiji od svinjske koe kao to to ine na onoj od ovije. Na ovome skorijem sluaju moemo vidjeti svu opasnost neslijeenja mezheba i zatite koju oni pruaju kako neukima tako i uenima vjernicima naega vremena. Ako je odvajanje od mezheba tako opasno za uenjake kao to su Ibn Tejmijja i dr. Jusuf Karadavi, onda moete pretpostaviti kolikoj opasnosti se izlau obini muslimani koji nemaju toliko vjerskog obrazovanja te koliko e oni izvui pogrenih teolokih i pravnih zakljuaka iz Kur`ana i Sunneta ako se budu poveli napr. za miljenjem nemezheblije ejh Nasrudina Albanija koji je tvrdio da se svaki vjernik po svom linom uvjerenju treba povoditi za onim to razumije iz Kur`ana i Sunne (vidi zadnje poglavlje). Nama itekako trebaju uenjaci kalibra Jusufa Karadavija da rijeavaju moderna pravna pitanja koja se nisu rijeila u prijanjim generacijama i da dograuju ono to je lijepo i istinito, ali nam ne trebaju da nam rue ono to je ve lijepo izgraeno na istini. U ovom problemu dananjice Sunni uenjaci i imami damija moraju dematlijama objanjavati vanost i neophodnost mezheba kao i opasnost za one koji se od njih odvajaju. Ako oni to ne budu inili na Sudnjem Danu e biti odgovorni za svoje dematlije koji krenu krivim putem

radi njihova neznanja i neobavjetenosti. Takoer je vrlo vano dematlijama objasniti svu pokuenost i opasnost pobijanja svih nauavanja Selefija i nemezheblija jer oni nauavaju i ono to jeste od Islama pa ako se, iz netrpeljivosti prema njima kao skupini, porekne neto to uistinu jeste od Islama time se lahko moe i izletjeti iz Islama. Vrlo je runo vidjeti a jo runije uti vrijeanja neukih muslimana na raun Selefija i nemezheblija. Niko njima nije dao za pravo da kritikuju sekte i pokrete a nemaju adekvatna znanja niti o sektama a niti o Sunni Islamu nego se povode za svojim nefsovima tj. hirovima i lupetaju svakojake budaletine. Sunni ulema ima vrlo veliku zadau pri rijeavanju ove problematike i svako je duan poduprijeti ih koliko moe u tom njihovom naporu ka ujedinjavanju pobornika tevhida. Mislim da se treba iskazati osobita zahvalnost naim suvremenicima i uenjacima kao to su Dr. Seid Ramadan el-Buti, ejh Nuh Ha Mim Keller, ejh Hiam Kabbani i dr. koji publiciraju svoje radove i zapaanja na Engleskom jeziku time pomaui da se autentino znanje iri po cijelom svijetu, jer Engleski je jezik koji se slobodno danas moe nazvati oficijalnim jezikom svijeta usljed tehnoloke revolucije 20tog vijeka. Naprimjer ejh Hiam Kabbani je nedavno objavio prevode odreenih dokumenata koji potvruju da ima mnogo neistinitih izjava koje dananje selefije i nemezheblije pripisuju Ibn Tejmijji i drugim kontroverznim uenjacima koje selefije prividno uzimaju kao svoje autoritete i reference. Naime po izvorima ejh Hiama, Ibn Tejmijja nije poricao tesavvuf tj. sufizam niti je poricao bilo koje osnovne postavke u znanosti tesavvufa za razliku od dananjih nemezheblija i neovehabija koji izdaju knjige i fetve tvrdei kako je sufizam tj. tesavvuf novotarija u Islamu i oni koji isti nauavaju su ili murici ili zabludjeli inovatori. ejh Hiam povrh toga tvrdi iz svojih izvora da je Ibn Tejmijja u kasnijem dobu slijedio tarikat Abdul-Kadir Dilanija kuddise sirruh. Ja lino imam reference i knjige koje citiraju autentine izjave Ibn Tejmijje u potporu neophodnosti nauke tesavvufa i slijeenja uenjaka tesavvufa pri duhovnoj i moralnoj reformi svakog vjernika. Imami etiri Sunni mezheba su takoer slijedili strunjake tesavvufa radi linog duhovnog reformisanja i oplemenjivanja koje se izriito zahtijeva kako u Kur'anu tako i Sunnetu. Pa koga onda te dananje neo-vehabije i nemezheblije slijede ako im glavni autoritet Ibn Tejmijja tvrdi suprotno onome to oni tvrde. Oigledno je da oni slijede svoje strasti a ak se i dr. Jusuf Karadavi slae da nije dozvoljeno nijednom vjerniku da slijedi svoje strasti a pogotovo da ih slijedi pri nauavanju vjere. alosno je to da mi danas moramo troiti svoje potencijale raspravljajui meu sobom dok nam na hiljade ljudi svakoga dana umire bez imana. Daj da jednom shvatimo da je na primarni cilj pri davetu, tj. pozivanju na put Istine, spaavanje i obrazovanje nemuslimana a ne pozivanje Muslimana u selefizam i slino. Ovo nae stanje me podsjea na uzreicu moje rahmetli nene, koja bi govorila da je znak kijameta da se ljudi sami o sebi zabave. I mi Muslimani smo se danas o sebi zabavili pa zaboravili svijet oko nas i posljedice nae nemarnosti koje kotaju taj svijet vjene sree. Nije ni udo da se taj svijet toliko okrenuo protiv nas kad se mi tako nemarno odnosimo prema njemu. Da bi malo bolje razumjeli korijene dananjeg vehabizma ili selefizma naveu neke historijske fakte o fenomenu vjerskog buntovnitva koje je otpoelo jo u prvom stoljeu Islama. Klica od koje su nastale prve sekte i nastrani pokreti u Islamu se posijala od strane novopeenih i neukih Muslimana, koji su uzeli sebi za pravo i dunost da poduavaju Ummet pravome Islamskom putu. asni Kuran kae: Ali ne, Mi Istinom suzbijamo la, i Istina je ugui i lai nestane! A teko vama zbog onoga to o Njemu iznosite. [El-Enbijja: 18]

Istina uvijek ima svoje pobornike kao to i neistina ima svoje. Svi oni se trude Allahovom dozvolom da sprovedu svoje naume i budu uspjeni. asni ajet kae da neistna nema anse da pobjedi i opstane ma koliko se njeni pobornici trudili. Pa i kako bi opstala, kada Allah Svemoni predstavlja Istinu i podrava njene pobornike. Neisitna ima svoja periodina vremenska razdoblja procvata ali se vremenom uvijek porazi i skrha pod neodoljivim pritiskom Istine. Ovi buntovnici (haridije, vehabije, selefije, nemezheblije) su poznati po smjenjivanju istine s neistinom, u cilju verifikovanja svojih budaletina i osuivanja ljudi od istine. Zapravo, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je predskazao pojavu takvih heretika koji e runo govoriti o naim prethodnicima u Islamu, i njihova pojava je predznak bliskog Smaka Svijeta. Oni ne zaziru pronalaziti mahane ni blagoslovljenim Drugovima naeg Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i ignoriu Poslaniko upozorenje da Allah proklinje one koji runo govore o njegovim Drugovima (Ashabima). U slijedeem hadisu se kae: Ako moji sljedbenici poprime petnaest osobina, belaj e ih snai. Neko je upitao, Koje su to osobine, O Allahov Poslanie? I nakon etrnaeste osobine, on ree, kada posljednji od mojih sljedbenika (Ummeta) budu grdili one prve- neka onda oekuju crvenu oluju, ili zemlja da ih proguta, ili da se pretvore u hajvane. [Tirmizi] Poznato je da su oni koji su uveli ovu herezu (vehabije, selefije) imali rodbinske korijene od notornih buntovnika (Haridija) u Islamu koji su se podigli protiv Hadreti `Alije i ostalih Ashaba, tvrdei da oni (Haridije) iskljuivo posjeduju razumjevanje asnog Kurana. Iako nisu nikada nita nauili direktno od asnog Poslanika lino, oni su se busali da posjeduju superiornije poznavanje Objave od Ashaba koji su svjedoili objavljivanje Kur`ana i primali njegovo objanjenje i nauavanja direktno od asnog Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem). Oni su bili vrlo rijeiti i skloni debatiranju kao i ovi dananji buntovnici. Veina obinih ljudi je zapanjena njihovom elokvencijom Arapskog i recitiranja Kurana kojim podupiru svoje stavove, ali vam preporuujem da se ne date zavarati time, jer trebate znati da ima mnogo neMuslimana koji govore Arapski bolje od njih pa neki znaju ak i sam Kuran bolje od njih. Biti iz Arabije, ili govoriti Arapski jezik, ne ini nekoga obavezno pravednim i pobonim to se lahko moe zakljuiti iz donjeg hadisa u kojem Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kae: Neki ljudi e stajati na kapijama Pakla i pozivati; ko god im se odazove, oni e ga gurnuti u vatru. (Prenosilac ovog hadisa je upitao) Opii nam ih. On je rekao, Oni e biti od naeg naroda (Arapa), i govorit e naim jezikom (Arapskim). [Buhari] I nije ni udo to su najvei i glavni pobornici ovih heretikih doktrina upravo Kraljevska Familija Saudi Arabije, koja potie iz Nedda, i njeni misionari obrazovani na njihovim Islamskim univerzitetima (ispiranja mozga), kada znamo iz historijskih injenica da su oni doli na vlast s pomou Britanskog kolonijalnog ministarstva u saradnji s takozvanim teologom po imenu Muhammed ibn Abd el-Vehhab. Taj Ibn Abd el-Vehhab je definirao i propagirao te heretike doktrine s vojnom potporom Muhammed ibn Sa`uda koji je bio prvi vladar onoga to se kasnije nazvalo Saudi Arabija. Oni su opljakali i pobili na hiljade nevinih Muslimana legalizujui tu monstruoznost svojom satanskom indoktrinacijom. Oni promjenie ak i ime Arabije u Saudi Arabija kao da je to njihova privatna Saudi imovina. Ispod je izvod iz rada o historijskim korijenima i razvoju ove sekte: Haridije Prvi Buntovnici u Islamu. Prva od velikih sekti koje su se pojavila u historiji Islama je bila ona od Havarida ili Haridija kako su nama poznati. Rije uglavnom znai "oni koji su napustili ili izili", tj.,

otpadnici. Oni su se pojavili kao odvojena grupa nakon bitke na Siffinu kada je hadreti Alija prepustio svoj konflikt s hadreti Mu'avijom arbitraciji. Iako su ga njegovi sljedbenici nagovarali na takvu odluku, dio njih se nakon toga odvojio od njega, tvrdei da nijedan Allahov halifa ne smije prepustiti Allahovo pravo ljudskoj odluci. Ova grupa je postala jezgro Haridijskog pokreta u Islamu, dogmatine i fanatike sekte koja je harala Irakom tokom mnogih godina. Upravo oni ljudi koji su prisiljavali Halifu na arbitraciju su nakon toga istu pobijali, i digli se u pobunu protiv njega zato to je na kraju pristao na pregovore koje su oni zahtijevali. Oni su bili prvi Havaridi (buntovnici), koji su kasnije postali ogromni izvor zla i tete po Islam. (Ali, The Spirit of Islam, str.298). Oni su nauavali da je Kuran jedini autoritet nad svakim Muslimanom i usljed toga vjerovali da se mogu pobuniti protiv bilo kakvog oblika sekularne Muslimanske vladavine i bez diksriminacije ubijati sve nevjernike ukljuujui tu i Muslimane uopeno koji se njima nisu pridruili i prisvajati njihovu imovinu kao ratni plijen. Hadreti Alija je proveo mnogo vremena ratujui protiv Haridija koji su otpoeli terorisanje nad veinom Muslimanskih teritorija tokom njegova halifata. Oni su takoer tvrdili da svaki onaj ko poini smrtni grijeh postaje nevjernikom i da automatski biva iskljuen iz Denneta (Raja) pa makar i svjedoio da je Musliman, osim ako se potpuno pokaje za svoj grijeh. Osoba koja poini smrtni grijeh (kebira) se od njih tretira kao apostata (murtedd), i konsekventno kao nevjernik (kafir); njegov ivot i imovina vie nisu zatieni, i on se iskljuuje iz demata. (Gaudefroy-Demombynes, Muslim Institutions, str.37). Ova grupa pak nije dugo opstala (Allahovom milou za miroljubljive Muslimanske zajednice u Iraku), ali je ostavila primjer koji e se slijediti u kasnijim stoljeima od strane drugih sekti, osobito Vehbabija o kojima emo govoriti u sljedeem poglavlju. Ona je takoer utrla put nekoliko sekti i grupa koje su se kasnije formirale i razvile, od kojih je i'izam najdue opstao. Vehhabije - Fanatini Reformisti Modernog Islama. Tokom sredine osamnaestog stoljea se pojavilo oivljavanje Haridijske misli na tlu Arapske Peninsule. Poznat kao Vehhabi pokret po svom osnivau Muhammed ibn Abdul Vehhabu, on je kao stihija prekrio teritorije Arabije, ruei turbeta, niane, minarete i druga obiljeja koje su oni smatrali stranim orthodoksnom Islamu kako je to navodno nauavao Ibn Tejmija i, prije njega, nekoliko nekvalifikovanih Hanbelija. 1806g. Vehhabije su zauzele Mekku i uskoro otpoeli terorisanje Muslimanskih masa kao i Haridije hiljadu godina prije njih. Vrlo malo je bilo granica njihovom ekstremizmu. Ne zadovoljivi se ruenjem turbeta i niana nad kaburima, oni su strgali svileni prekriva sa Kabe i presvukli ga obinom tkaninom. U Medini su opljakali riznicu kod Muhammedova (sallallahu `alejhi ve sellem) mubarek kabura; ali su im lokalni uenjaci morali izdati fetve da je postojanje riznice opravdano i

da se njena sredstva koriste za izdravanje stanovnitva Medine. Godinama su pljakali i napadali hadije dok na kraju nisu obustavili i sam Hadd. (Lammens, Islam: Beliefs and Institutions, str.184). Although they were subdued in due course by the Turks the Wahhabis exercised a fearful influence over the Muslim world around Arabia until the end of the nineteenth-century and the effects of this influence are felt to this day in the ultra-strict formalism of Saudi-Arabian Islam. (The ruling house of Saud, descended from the great Arabian ruler Ibn Saud, is Wahhabite in doctrine and origin). Tokom svoje vladavine Vehbabije su kopirale Haridije proglaavajui krivovjerstvom sve ono to se nije slagalo s njihovim ultra-konzervativnim interpretiranjem Islama. ak su i uenjaci Mekke bili prisiljeni da potpisuju fetve (vjerske odredbe) kojim bi potvrdili kako su bili nevjernici prije dolaska Vehhabiskih "reformi". Pretjerani, fanatiki odnos prema sunnetu, ak i u trivijalnim stvarima, je odgovarao podjednako fanatinim odnosom prema novotarijama (bid'a). Moderni Vebhabizam slijedi ablon onog originalnog u borbi da se proglasi novotarijom ne samo ono to je protiv sunneta nego i sve ono to po njihovom miljenju nije autentini sunnet. (Goldziber, Muslim Studies, tom.2, str.34). Njihove glavne doktrine, oprene tradicionalnom Islamu, su njihovo odbijanje idme (koncenzusa), vjerujui da su Kuran i Hadis iskljuivi izvori teologije i doktrine (Haridije su imale slino vjerovanje o Kuranu poto Hadis u njihovo vrijeme jo nije bio formulisan kao Islamska znanost i eriatski pravni izvor); da se ne smije moliti ili traiti ni od jednog Poslanika ili evlije (tako je kabur poslanika Muhammeda u Medini i dana danas njihovom odlukom pokriven zavjesama da se sprijei Muslimane da se obraaju Poslaniku pri posjeti praksa koju bi Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) bez sumnje odborio); da poslanik Muhammed e imati dozvolu zauzimanja (ef'ah) za Muslimane samo na Sudnjem Danu (Sunni Muslimani vjeruju da on ima tu dozvolu i mo od kako je postao Poslanik koja je pri njemu do Sudnjeg Dana); da su mevlud (roendan) poslanika Muhammeda (sallallahu `alejhi ve sellem), obiljeavanje roenja i drugih znaajnih dogaaja oko turbeta evlija sve krivovjerne novotarije (bid'ah); i da su tespihi na koje se spominju Allahova imena i pohvale takoer novotarija i da se ne smiju koristiti. Vehhabije se teko mogu nazvati sektom u Islamu nego radije puritanskim reformistikimpokretom, odlunim da oisti vjeru od svih kvazi-Islamskih praksa i inovacija uvedenih tokom stoljea razvoja Islamskog svijeta, a koje poslanik Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) nije izriito odobrio. Pretjeranost u pokretu, pak, i njegovo suprostavljanje glavnini Muslimana je uinilo da se njegova krila podkrate. Pa i pored toga njegov uticaj je vidan irom Muslimanskog svijeta i u dananje vrijeme. (kraj izvoda) Ovi buntovnici u vjeri su toliko bijedni da je asni Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) odbio da se moli Allahu za njih. Oni su i prije Islama bili ekstremno primitivni i divlji (kao i danas) tako da su kad im je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) poslao prvu grupu Muslimana da ih pozovu i poue Islamu sve izmasakrirali. Osim toga Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao da e njihovi potomci itati Kuran bez upute i da bi on ako bi se

pojavili u njegova doba traio od Allaha da ih uniti kao to je On unitio narod `Ada. Imam Buhari prenosi slijedee hadise: Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "O Allah! Blagodari na am! O Allah! Blagodari na Jemen." Neko ree, "I na Nedd takoer." On je opet rekao, "O Allah! Blagodari na am! O Allah! Blagodari na Jemen." Neko opet ree, "O Allahov Poslanie! I na Nedd takoer." Ja mislim da je trei put Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao, "Tamo (u Neddu) je mjesto potresa i smutnje i od tamo e se pojaviti Satanin rog." [Sahih El-Buhari Hadis 9.214 Prenio Ibn Omer] Kada je 'Alija bio u Jemenu, on je poslao neto zlata u rudai Poslaniku. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je to razdijelio izmeu El-Akra'a bin Habis El-Hanzalije koji je pripadao plemenu Beni Mudai, 'Ujeina bin Bedr El-Fezarije, 'Alkama bin 'Ulasa El'Amirije, koji su pripadali plemenu Beni Kilab i Zejd El-Hail Et-Ta'ije koji je pripadao plemenu Beni Nabhan. Radi toga su Kurjeije i Ansarije postali ljuti i rekli, "On daje poglavarima Nedda a nas zaboravlja!" Poslanik im je na to rekao, "Ja samo hou da ih privuem i ujedinim njihova srca (da ih prikloni Islamu)." Onda je doao neki ovjek ispijenih oiju, izbaena ela, debele brade, debelih i nadignutih obraza, i obrijane glave, te rekao, "O Muhammede! Boj se Allaha! " Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu ree, "Pa ko e sluati Allaha ako Ga ja ne budem sluao? On mi je povjerio sve ljude na zemlji, a ti mi ne vjeruje?" ovjek od prisutnih, koji je, ja mislim, bio Halid bin El-Velid, zatrai dozvolu od Poslanika da ga ubije, ali ga Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) sprijei. Kada je taj ovjek otiao, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Od potomstva ovog ovjeka, pojavit e se ljudi koji e uiti Kuran ali im on nee silaziti nie od grla (tj. nee im ostavljati pozitivnog efekta na srca), i oni e izlijetati iz Islama kao to izlijee strijelica, i oni e ubijati Muslimane a ostavljati u ivotu bogomoljce. Ako bi ja bio tada iv, ja bi ih ubijao kao to je ubijen narod 'Ada (tj. sve bi ih poubijao). [Sahih El-Buhari Hadis 9.527 Prenio Ebu Said ElHudri] Upitao sam Enes bin Malika o Kunut (dovi). Enes je odgovorio, "Definitivno to je ueno". Ja sam upitao, "Prije rukua ili nakon njega?" Enes odgovori, "Prije rukua." Ja rekoh, "Taj i taj mi je rekao da si ga ti obavjestio da se to uilo nakon rukua." Enes ree, "On ti nije ispravno prenio (tj. "pogrijeio je," po dijalektu Hidaza). Allahov Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je uio Kunut (dovu) nakon rukua samo tokom jednog mjeseca." Enes obrazloi, "Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je poslao oko 70 hafiza (onih koji su znali napamet cijeli Kur'an) prema paganima (Nedda) koji ih je bilo manje od njih a imali su i mirovni sporazum izmeu njih i Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) ali pagani su prekrili primirje i izmasakrirali tih sedamdeset ljudi (hafiza). Radi toga je Allahov Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) uio Kunut dovu tokom cijelog mjeseca (nakon rukua) molei Allaha da ih kazni. [Sahih El-Buhari Hadis 2.116 Prenio Asim] Prema tome ne smijete prihvatati te napuhane ignoramuse niti ih na bilo koji nain podravati, nego radije trebate pokuati suzbiti njihovu smutnju i propagandu svim raspoloivim zakonskim mjerama. Postoji trend infiltriranja hoda, koji su studirali ili radije bili indoktrinirani na univerzitetima u Saudi Arabiji, unutar Islamskih ustanova i zajednica kako u Bosni tako i u dijaspori. Njihovo nastupanje se moe primjetiti odvajanjem od pravnih stajalita Sunni mezheba i irenjem ideja i doktrina neo-vehabija iz Saudije. Kroz njihove jezike e te osjetiti potcjenjivanje Imama mezheba i velianje anti-sunnah heretika. Oni e vam rei da su kolovani predstavnici otpadnika od mezheba, a time i od Sunni Islama, najvei uenjaci ili svjetski autoriteti. Mnogi od tih hoda nisu svjesni historijskih injenica i

delikatnosti integracije vehabijskog nauavanja u dravnom ustrojenju Saudi Arabije koja koristi naftu i blago svih Muslimana da propagira vehabijske ideje. Zar su mogli oekivati od Saudijskih "doktora Islama ita drugo nego da im od Ibn Abdul-Vehhaba naine top autoriteta u Islamu, kad je taj isti ovjek svojim pobijanjem mezheba i sunni Islama omoguio dinastiji Sauda da svrgne Osmansku vladavinu nad Hidazom. Zar to nije zapanjujue jasno da su oni ti nesrenici o kojima je Poslanik rekao u gornjem hadisu da e ubijati Muslimane a poteivati mnogoboce. Svako zna da su Vehabije bili ti koji su traili da se brije glava kao znak pripadnosti njihovm pokretu, kao to svako zna da su oni ubijali Muslimane a poteivali Engleze koji su im davali pare i oruje da se bore protiv Hilafeta, Muslimana i mezheba. tavie postoji hadisko predskazanje da sadanji (Saudi) Arapi nee slijediti pravi put i da e biti porobljeni od Muslimanske armije sa Istoka koja e kao obiljeje nositi crne barjake. Ta armija e utrti put obeanom spasitelju Imam Mehdiji, koji e povratiti na zemlju istinski Hilafet (Islamsku dravu) i ujediniti cijeli Ummet u jednu dravu. Imam El-Hafiz Ibn Kesir prenosi slijedee hadise u svom djelu El-Bidaja vel-Nihajah: AbdAllah je rekao, Dok smo sjedili s Poslanikom, neki mladii iz plemena Benu Haim su nam prili. Kada ih je Poslanik ugledao, njegove se oi ispunie suzama i boja lica mu se promjenu. Ja rekoh, Mi vidimo neku promjenu na tvom licu, i to nas uznemiruje. Poslanik je rekao, Mi smo Familija za koju je Allah odabrao Ahiret mimo ovog svijeta. Pripadnici moje Familije (Ehl El-Bejt) e se mnogo napatiti nakon moje smrti, i biti e proganjani dok se ne pojave ljudi s crnim barjacima. Oni e traiti od ljudi da slijede pravi put, ali e ljudi to odbiti; doi e do meusobne borbe i oni (armija s Istoka) e pobjediti, i ljudi e initi to im se bude nareivalo, ali nee biti zadovoljni s njima sve dok ne predaju vlast ovjeku od moje familije. Onda e se zemlja ispuniti pravdom, isto kao to je do tada bila ispunjena nepravdom. Ako bilo ko od vas (vjernika) bude iv u to vrijeme, treba mu se pridruiti pa makar morao preko leda puziti. [Ibn Maddeh] Tri ovjeka e poginuti gdje je vaa riznica (Kaba). Svaki od njih e biti sin halife (kralja, pesjednika), ali nijedan od njih se nee domoi vlasti nad njom. Onda e crni barjaci doi sa Istoka, i oni e vas ubijati (Arape) na do tada nevien nain. [Ibn Madde] Hadreti Ali je rekao u hadisu, koji prenosi Ebu Davud, da e armija s crnim barjacima doi iz Transoksanije. Transoksanija je ime drevne oblasti koja se nalazi na tlu dananjeg Uzbekistana s Buharom i Samarkandom kao svojim centrima. Vrijedno je napomenuti da je Transoksanija bila stoljeima kolijevka najveih Islamskih uenjaka i evlija kao to su, Imam Buhari, Imam Tirmizi, Ishak ibn Rahavejh, Imam Ebu Mensur El-Maturidi, Ebu Lejs ElSamarkandi, Imam Muhammed Bahauddin en-Nakibendi, itd. Ta oblast je vrlo poznata kako po visokoj duhovnosti i ortodoksnosti tako i kao okrilje mnogim potomcima naeg voljenog Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem). Prema tome nije zauujue da e Allah u toj oblasti stvoriti armiju koja e povratiti Hilafet (Islamsku Dravu) i njome oistiti Sveto Tlo (Arabiju) od vjerskih buntovnika i smutljivaca. Evidentno je da Arapi ovog vremena ne slijede pravi put i nije nimalo udno to e biti okupirani i popravljeni putem nekih vrlo drastinih metoda kako gornji hadis nagovjetava. Protivilo bi se rijeima Poslanika, pretpostaviti da su Arapi nevini i da e biti ubijani bez validnog razloga. To je zato to gornji hadis izriito kae da e okupatori traiti od Arapa da slijede pravi put i da e tek poslije njihova odbijanja armija sa Istoka otvoriti rat protiv njih i ubijati ih na do tada nevien nain. Danas imamo uevne Arape koji danas u Melburnu izjavljuju na dumanskim hutbama da mi ne moramo vjerovati u Sahih Buhari zato, to prema njihovoj vlastitoj ekspertizi, analogno Imam Buhari nije bio sposoban da razlui autentine od neautentinih hadisa, jer oni tvrde da njegova zbirka sadri i neautentine hadise. Allah ih ponizio za takav bezobrazluk i

nipodatavanje jednog od najveih uenjaka Islama. Mi jo imamo nekoliko lokalnih Imama koji su obrazovani od strane tradicionalnih sunni uenjaka i koji pokuavaju u svojim mogunostima da proire istinska Islamska nauavanja i vrijednosti. Da ih Allah blagodari za to i poivi na dobrobit ovjeanstva. Amin! Ipak oni nemogu puno uiniti ako ih obini ljudi ne podre i odgovore bojkotom na pokuaj ruenja sunni Islama koji je definisan i sauvan unutar etiri mezheba. Odbijanje suradnje sa inovatorima koji bi da rue Islam iznutra pod parolom povratka Islamu prvih Muslimana (Selefa). Svako e odgovarati Allahu za ono to vjeruje i ini ali neki ljudi e odgovarati i za one koje su svojim neznanjem odveli na krivi put, u propast. Danas niko nema izgovora da bude neuk o Islamu jer mi ivimo u dobi infomatike i moe se nai informacija o skoro svemu jednostavnim klikanjem na kompjuter mouse i bibliotekama na internetu. Moete takoer posjetiti moju web stranicu http://vilajah.web1000.com/islam-strana.htm i snabdjeti se s prilino detaljnim informacijama o ispravnom i neispravnom vjerovanju kao i nainu da se praktino dosegne Allahovo zadovoljstvo i srea na oba svijeta. Neka Allah Milostivi pomogne i meni i vama da se drimo istine pa makar bila i gorka naem egu i mrska neprijateljima Islama. Amin! (Ebu Irfan el-Bosni) *************************************************************************** ************

Ko ili ta su Selefije? Je li njihov pristup validan?

Nuh Ha Mim Keller (1995) Rije "selef" ili "rani Musliman" u tradicionalnom Islamskom uenju oznaava nekoga ko je preselio na Ahiret u prvih etiri stoljea nakon Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), ukljuujui uenjake kao to su Imami Ebu Hanifa, Malik, afi'i i Ahmed ibn Hanbel. Onaj koji je preselio na Ahiret poslije ovih je jedan od onih koji se nazivaju "halef" ili "kasniji Musliman". Termin "Selefi" je proivljen kao slogan i pokret, meu kasnijim Muslimanima, od strane sljedbenika masona Muhammed Abduha (studenta Demal el-Din el-Afganija) nekih trinaest stoljea poslije Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), otprilike sto godina unazad. Kao drugi slini pokreti koji su se historijski pojavljivali u Islamu, njegova osnovna tvrdnja jeste da vjera (Islam) nije bila shvaena ni od koga od vremena Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i ranih Muslimana--i naravno njih samih (selefija). U smislu ideala, pokret je zagovarao povratak eri'atsko-orijentiranoj ortodoksnosti koja bi oistila Islam od nevjerodostojnih dodataka, u emu bi kriterij bio Kur'an i Hadis. Sad, ovi ideali su plemeniti, i ja ne mislim da bi iko pobio njihovu vanost. Jedine take mimoilaenja su u tome kako te objektive definisati, i kako taj program sprovesti. Teko je u nekoliko rijei ispravno obraditi sve aspekte pokreta i stvari relevantnih istom, ali ja se nadam publicirati potpuniji tretman ovog predmeta kasnije ove godine, ina-Allah, u zbirci eseja nazvanoj "Reformatori Islama".

to se tie njegove validnosti, osoba moe zamijetiti da je Selefi pristup u interpretaciji tekstova Kur'ana i Sunne, ili radije tijelo interpretacije, i kao takvo, oni koji istupe sa Selefijskim tvrdnjama su podloni istim rigoroznim kriterijama Islamskih nauka kao bilo ko drugi ko tvrdi da moe interpretirati Kur'an i Sunnu; tj, oni moraju pokazati: 1. da su njihove interpretacije prihvatljive u domenu Arapskog jezika; 2. da oni posjeduju podrobnu ekspertizu svih primarnih tekstova koji se odnose na svako pitanje, i 3. da posjeduju punu upoznatost sa metodologijom usul el-fikh, ili "osnove pravozakonika" neophodne za obuhvatno povezivanje izmeu svih primarnih tekstova. Samo onda kada osoba posjeduje ove kvalifikacije ona moe zakonski proizvesti validnu interpretaciju o tekstovima, to je poznato kao idtihad ili "dedukcija eri'ata" iz primarnih izvora. Bez ovih kvalifikacija, najvie to osoba moe zakonski tvrditi je da prenese takvu interpretivnu tvrdnju od nekog ko je definitivno posjedovao ove kvalifikacije; tj, od nekog od onih koji su koncenzusom priznati od Ummeta kao takvi jo od vremena istinskih selefa, na elu sa mudtehid Imamima etiri mezheba ili "kole Islamskog prava". to se tie dananjih uenjaka koji nemaju kvalifikacije mudtehida, meni nije jasno zato bi se oni trebali smatrati mudtehidima u nedostatku istinskih mudtehida, kao kad se kae da je neko "najvei ivi uenjak sunne" ita vie nego to bi se moglo djete u kolskom igralitu kvalifikovati fiziarem proglasivi, "On je najvei fiziar na igralitu". Tvrdnje o Islamskom znanju ne dolaze nedostatkom istinskog znanja (pa onda ko zna vie mora biti vodei ekspert, ve naprotiv on je samo nabistriji laik). Slogani o "slijeenju Kur'ana i Sunne" zvue dobro u teoriji, ali u praksi kada se doe do pitanja uenjake ekspertize, i ko e rijeiti Muslimanima hiljade eriatskih pravnih pitanja s kojim se sreu u ivotu, osoba eventualno uvidi da mora izabrati izmeu slijeenja idtihada istinskog mudtehida, ili idtihada jednog ili drugog "lidera pokreta", ije kvalifikacije mogu jednostavno biti stvar reputacije, neto to se esto kree meu ljudima bez istinskog i substancijalnog shvatanja predmeta u pitanju. ta doe u pamet mnogih ljudi kada uju rije "Selefije" su bradati mladii koji se raspravljaju o vjeri. Izgleda da je osnovna nada ovih mladih reformatora to da e rasprava i sukob eventualno umoriti svaki otpor i opoziciju njihovim miljenjima i pozicijama, to e tako nadalje rezultirati u njihovom "ienju" Islama. Ovdje, ja mislim obrazovanje bi, na svim stranama, dosta pomoglo da se cjelokupna situacija pobolja. Realnost predmeta je to da su mudtehid Imami, oni iji zadatak je bio da izvedu Islamski eriat iz Kur'ana i Hadisa, su bili u saglasnosti u veini pravnih odluka; dok one u kojima su se mimoili, oni su imali dobar razlog za to, bilo radi mogunosti razumjevanja Arapskog na vie nego jedan nain, ili to je specifini Kur'anski ili hadiski tekst dopustio kvalifikacije date u drugom tekstu (neki od njih prihvatljivi metodologiji jednog mudtehida ali ne i drugog), itd. Zbog nedostatka sirove informacije na Engleskom, legitimnost uenjake razliitosti u eriatskim odlukama je esto nezamijeena meu Muslimanima na Zapadu. Naprimjer, knjiga Fikh el-Sunna od autora Sejjid Sabik, nedavno prevedena na Engleski, prezentira hadisku

evidenciju za odluke koje korespondiraju oko 95 procenata afijske kole. To je dobrodola kontribucija, ali nipoto ne predstavlja "finalnu rije" o ovim odlukama (fetvama), jer svaka od etiri kole ima ogromnu literaturu hadiske evidencije, a ne samo afijska kola odraena u Sabikovoj knjizi. Maliki kola ima Mudavvana od Imam Malika, naprimjer, a Hanefi kola ima arh Ma'ani el-Esar [Objanjenje znaenja hadisa] i arh Mukil el-Esar [Objanjenje problematinih hadisa], obadvije djelo velikog Imam Hadisa Ebu Dafer el-Tahavija, zadnji rad koji je izdat u 16 tomova od Mu'assasa el-Risala u Beirutu. Ko god nije proitao ova djela i ne zna ta je u njima, osuen je da bude laik u hadiskoj evidenciji za mnoge Hanefi odluke (fetve). ta ja pokuavam da kaem je to da je veliki element fikcije umijean kada neko doe Muslimanima i kae, "Niko nije razumio Islam ispravno osim Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i ranih Muslimana, i naeg ejha". Ovo nije validno, jer trajni radovi prvorazrednih Imama hadisa, prava, tefsira, i drugih eriatskih disciplina obavezuju Muslimane da upoznaju i shvate njihove radove, na isti nain kako ozbiljno shvatanje bilo kojeg drugog uenjakog polja zahtijeva studiranje radova najveih uenjaka tog polja koji su se bavili tim predmetima i rijeili njegova pitanja. Bez takvog studiranja, osoba je osuena da poini greke koje su ve prije poinjene i ispravljene u prolosti. Veina nas ima drugove u ovom Ummetu koji teko da priznaju nekog drugog uenjaka na licu zemlje osim Imama svog mezheba, ejha njihovog "reformatorskog" Islama, ili nekog drugog suvremenika meu uenjacima. I ova vrsta entuzijazma je razumljiva, ak i prihvatljiva (na ljudskom levelu) u ne-uenjaku (obinjaku). Ali samo do granice da ne postane licemjerstvo ili ta'assub, to znai da osoba povjeruje da moe nipodatavati Muslimane koji slijede druge kvalifikovane uenjake. Na tom stepenu takav entuzijazam je haram, zato to je zapravo sektarenje (tefarruk) meu Muslimanima koje Islam osuuje. Kada osoba postigne Islamsko znanje i odbaci fikciju na stranu, onda moe uvidjeti da su superlativi o odreenom uenjaku kao "najvei" zapravo neodrivi; i da svaka od etiri kole klasinog Islamskog prava posjeduje mnoge mnoge zvijezde. Umisliti da sve prethodno uenje mora biti vrijednovano na osnovu tog ili ovog "Velikog Reformatora" je usmjeravanje sebe ka velikom klonuu, zato to to ne moe biti intelektualno poduprto. Sjeam se jednog studenta zakona na Univerzitetu ikaga kad je rekao: "Ja ne kaem da ikago ima sve. Nego samo to da druga mjesta nemaju nita." Nita ne opravdava prihvatanje ovakvog odnosa u naim naunim rezorsima u Islamu, bilo da se to zvalo "Islamski Pokret", "Selefizam", ili neto drugo, i to prije to ostavimo iza sebe, bolje e biti za nae Islamsko uenjatvo, na osjeaj za realnost, te i za nau vjeru. Prevod na Bosanski ejh Nuh Ha mim Keller 1999: Preveo Ebu Irfan el~Bosnevi, s dozvolom da publicira od strane nosioca autorskog prava. O ANTROPOMORFIZMU (BUKVALIZMU) SELEFIJA Izvori Ibn Tejmijjinih ideja (prvi dio) Slinost izmeu Kevserijeve cenzure Ibn Tejmijje i Ibn el-Devzijine cenzure antropomorfistikih Hanbelija njegova vremena je zapanjujua. Nije ni udo, onda, da je Ibn Tejmijja zapravo uzeo svoje materijale od dotine grupe, kako Kevseri kae: "Ibn Tejmijja preuzima dijelove onoga to se nalazi u `Osman ibn Sa`id el-Darimijevom el-Radd `ala el-

Dehmijja, i Kitab el-Sunni pripisanoj `Abd Allah ibn Ahmad ibn Hanbelu, i Ibn Huzejminom el-Tevhid ve Sifat el-Rabb." Pogled na ova tri Ibn Tejmijjina izvora: `Osman Ibn Sa`id el-Darimi el-Sedzi (umro. 280H; vano je napomenuti on nije `Abd Allah ibn `Abd el-Rahman el-Darimi, poznati muhaddis i autor Sunena, koji je umro 255H): Neki biografiari kau da je on studirao sa Ahmedom, el-Bujutijem, Jahja ibn Ma`in, i Ibn elMedinijem. Ipak, on nije nikad spomenut u est Knjiga hadisa (Sahih Sitta), to ukazuje na problematinost njegove linosti, imajui u vidu uitelje sa kojima je on navodno studirao. On je napisao knjige protiv Bir el-Marisija i Dehmijja sekte uopeno. U svom entuzijazmu da pobije njihova pretjerane figurativne interpretacije, on sam je zapao u suprotnu ekstremnost antropomorfizma ilustriranog izvodima iz djela Kitab el-Sunna citiranim u paragrafu ispod. Osoba se takoe moe zauditi zato je Ibn Tejmijja uzeo argumente prvobitno namjenjene protiv Dehmija, koji su bili heretici, i upravio ih protiv A`arija, koji su pripadnici Ehl el-Sunne. Ovdje su neki primjeri onog to njegova knjiga el-Nakd `ala elDehmijja (Kritika Dehmija) sadri:1 str. 20: "ivi, Samo-Opstojei, radi ta On hoe, pokree se ako On to hoe, sputa i uzdie ako On to hoe, sabire i rastire i ustaje i sjeda ako On to hoe, jer razlikujui znak izmeu ivog i mrtvog je kretnja: svaka iva stvar se kree bez izuzetka, a svaka mrtva stvar je nepokretna bez izuzetka. " U ovoj frazi autor poistovjeuje Allaha sa svakom ivom stvari, iako nita (nikakava stvar) nije kao On. Na strani 23 se kae: "Oni koji odbijaju tvrdnju da Allah nema limita, nema granica, nema kraja, a to je princip na kojem je Dehm izgradio cijelu svoju herezu (krivovjerje) i iz kojeg je izrezbario sve svoje lai; ovo su izjave koje mi nismo uli da je iko prije njega rekao... Allah posigurno ima limit... i ima Svoje mjesto, jer On je na Svom Prijestolu iznad nebesa, i to su dva limita. Svaka osoba koja kae da Allah ima limit i da Njegovo mjesto ima limit, je nauevnija od Dehmija." [Prevodilac: Stvarno je zaprepaujue da uenjak njegova kalibra tretira Allaha Velianstvenog kao neku "stvar" jer to je jeziki izraz koji se koristi za neto stvoreno i nastalo sa definisanom formom i dimenzijama. Izraz "stvar" se nikada ne moe primjeniti na Allaha -delle anuhu- ije Bie nita ne moe ni zamisliti a kamoli opisati u terminologiji koja se upotrebljava za neto stvoreno i ogranieno prostorom i vremenom. Da nas Allah Milostivi sauva takve blasfemije.] U gornjim izjavama vidimo da taj el-Darimi smatra Imam el-afi`ja kao jednog od Dehmij (krivovjernika), poto je Imam afij -rahmetulahi `alejh- eksplicitno izjavio: "Znaj da se limit i konanost ne mogu primjeniti na Allaha."2 Mi se doista udimo onima koji su oivili poglede ovog el-Darimija u kasnijim vremenima kao to je to uinio Ibn Tejmijja, i u modernim vremenima oni koji sebe nezasluno i nepravedno nazivaju "Selefije," a ko bi mogao biti vie udaljen od doktrine istinskih Selefa. Zar ijedna racionalna osoba moe posumnjati da onaj ko kae da "Allah ima limit", ne oboava idola? U vezi ovoga predmeta `Abd el-Kahir el-Bagdadi rekao u el-Tabsira el-Bagdadijja, el-Esma' ve el-Sifat, i u el-Fark bejn el-Firak: "obavezno je proglasiti nevjernikom onoga koji kae da Allah ima limit (ogranienja)".3 Iako se dananje "Selefije" ne usuuju pokazati istu otvorenost kao elDarimi u proglaavanju ogranienosti Stvoritelja, ipak ovo njihovo vjerovanje je presvueno u konstantnom pobijanju da je Allah svugdje, to nijedan Sunni Musliman ionako ne vjeruje. Nesvjesni cijelog pointa, Vehabije i "Selefije" su najzbunjeniji po ovom pitanju u svom rezonovanju da jedina alternativa izmiljenoj tvrdnji (tj. potvori na Sunni muslimane) da je "Allah svugdje" jeste zapravo njihova tvrdnja "On je samo na jednom mjestu, iznad Svog prijestola."

Svaka od ove dvije tvrdnje je bezvrijedna poto i jedna i druga pripisuju prostornu lokaciju Allahu, a uzvien neka je On od onoga to Mu oni pripisuju. Obadvije tvrdnje su podjednako lane u zamiljanju Njega, kako god rasprenost u beskrajnim mjestima, tako isto i ogranienost na jedno mjesto. Obadvije tvrdnje su nevjerstvo (kufr) kako i sam Imam `Abd el-Gani el-Nabulusi jasno izjavljuje: "Ko god vjeruje da Allah proima Nebesa i Zemlju, ili da je On tijelo koje sjedi na Njegovu Tronu, jeste nevjernik, pa makar i smatrao za sebe da je Musliman." *************************************************************************** ********
1

`Osman ibn Sa`id ae-Darimi, Kitab al-nakd `ala al-dehmijja (Kairo, 1361/1942).

el-afi`i, el-Fikh el-akber fi el-tevhid li el-imam Abi `Abd Allah Muhammed ibn Idris elafi`i, prvo izdanje. (el-Azbakijja, Kairo: el-matba`a el-adabijja, 1324/1906 ili 1907) str. 8. Originalni manuskript ovog djela se nalazi u Zahirijja Biblioteci u Damasku, Ms. #K-2(3).
3

Citirano u Kevserijino djelu Makalat str. 314.

Reproducirano s dozvolom od ejh Hiam Kabbanija Pobijanje "Selefi" Inovacija (Kazi, 1996) p. 86-89. Blagodati i Selamet na Poslanika, njegovu Familiju, i njegove Drugove *************************************************************************** **** O ANTROPOMORFIZMU (BUKVALIZMU) "SELEFIJA" Izvori Ibn Tejmijjinih Ideja (drugi dio) Izvodi iz `Osman Ibn Sa`id el-Darimi el-Sedzijeve knjige el-Nakd `ala el-Dehmijja (nastavak) str. 25: "On je stvorio Adema dodirujui ga." str. 75: "Ako bi On to poelio, On bi se mogao smjestiti na lea komarca i on bi Njega nosio usljed Njegove moi i blagodati Njegova gospodstva, a da ne spominjemo velianstveni Tron (Ar)." Ovo je smijena, runa, okantna kombinacija tedsima, tekjifa, tebiha, i temsila. U rijei, autorova pretpostavka zagovara da se objekt njegova oboavanja moe smjestiti na lea komarca time ukazujui njegovo razumjevanje da je Allah fiziki smjeten na Tronu. Jedna od najveih indikacija o Ibn Tejmijjinim antropomorfistikim pogledima jeste to da u svom zagovaranju tumaenja termina "istiva" kao "istikrar" ili "smjetanje" -- to je apsolutno osueno od istinskih Selefa, kako smo prije spomenuli -- on ne oklijeva da navede gornju izjavu doslovice. Prava je ironija da on to ini u svojoj knjizi "Ta'sis", koja je zapravo napad na uvenog mufessira Imam el-Razija radi knjige koju je potonji napisao u svrhu pobijanja antropomorfista (bukvalista).1 str. 79: "On je odvojen od Svojih stvorenja i iznad Njegova Prijestola s oitom udaljenou izmeu dvoga, sa sedam nebesa izmeu Njega i Njegovih stvorenja na zemlji." str. 92 i 182: "Ako Gospodar sjedne na stolicu ili amlicu (kursi), neka vrsta jeanja se zauje slina onom od novog devinog sedla. To je radi pritiska Allahove Esencije (Bia) na povrinu te stolice."

Potonji pogled -- koji je takoe imao Ebu Ja`la -- je jo jedna ilustracija krivovjerja havijja ili antropomorfista. Kao to su Ibn el-Devzi i Kevseri spomenuli, ako je hadis o jeanju napokon i sahih onda je to prvenstveni sluaj za figurativne interpretacije (te'vil) gdje jeanje predstavlja pokornost stolice ili amlice njenom Stvoritelju. Ipak, autentinost samog hadisa je dovedena u pitanje. Ibn el-Devzi je spomenuo slabost dvojice prenosioca a Ibn `Asakir je napisao monograf pod nazivom Bajan el-vahm va el-tahlit fi hadis el-atit (Otkrivanje greke i zbrke u prenoenju hadisa o jeanju). Povodom njegova znaenja Ibn el-Devzi je rekao poslije citiranja el-Hattabija: Znaenje jeanja amlice (kursi) je njena impotencija ispred Allahova velianstva i veliine, kao to se zna da jeanje sedla na devi pod jahaem ukazuje na silinu onoga to je na njemu, tj. nemo sedla da nosi tu silinu. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ponudio ovakav primjer za Allahovu veliinu i velianstvo da bi poduio Arapa koji je traio Allahovo zauzimanje (posredovanje) kod Poslanika da Onaj ija veliina je ogromna se ne treba traiti kao posrednik s onima koji su Njemu podinjeni (drugim rijeima treba se traiti posredovanje inferiornijeg kod superiornijeg a ne obratno). A to se tie rijei od el-Kadi Ebu Ja`la da: "jeanje je zbog pritiska Allahove Esencije na amlicu": to je otvoreni antropomorfizam (primitivni bukvalizam).2 str. 100: "Ko vam je rekao da vrh planine nije blii Allahu od njena podnoja?... Vrh minareta je blii Allahu nego njegovo podnoje." Prema ovom autoru visoki ovjek je blii Allahu od niskog ovjeka, a isto tako i onaj koji leti avionom je blii Allahu od onih koji hode zemljom. Po tome su onda astronauti najblii Allahu. Ipak, to je suprotno nauavanjima nae vjere, gdje je Allahov rob najblii Njemu na seddi,3 a sedda je uniavanje a ne uzviavanje. Allah je eksplicitno poistovjetio seddu s Njegovom blizinom kada je naredio: "Padnite niice i pribliite se" (96:19). A Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je otkrio da nijedan Musliman ne upotrebi dovu tj. molbu Poslanika Junusa (`alejhi selam)r: "la ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minezzalimin" (21:87) a da mu se ne udovolji, a Junus (`alejhi selam) je izgovarao tu dovu u utrobi kita, tj. duboko pod morem.4 Osim toga, Muslimani otpisuju od Allaha mjesto (prostor), bilo visoko ili nisko, i za njih Njegov `uluv ili uzvienost se odnosi na uzvienost ranga a ne na prostornu visinu, isto kao to Njegova `azama ili veliina nema nita sa glomaznou. Autorov uticaj na Ibn Tejmijju je nepobitan, poto potonji nakon nekoliko stoljea formulie istovjetne poglede s kojim ovaj Darimi istupa. Kao to sam Ibn Tejmijja eksplicitno izjavljuje u svom djelu Ta'sis, napisanom protiv el-Razijeve knjige Asas el-takdis (Osnova proglaavanja Allahove transcendencije) koja je napisana kao pobijanje Kerramijski antropomorfista: "Stvoritelj, Slavljen i Uzvien je On, se nalazi iznad svijeta i Njegovo bivstovanje iznad je literalno (doslovice), a ne u smislu dostojanstva ili ranga." 5 Mi citiramo ovaj paragraf u potpunosti ispod, u dijelu o Ibn Tejmijjinoj koncepciji Allahova "sputanja." Za sada je dovoljno da se ukae na njegovu udaljenost od stajalita Ehl el-Sunne u ovom pogledu. Kao to Ibn Hader el-`Askalani izjavljuje u Feth el-Bari: El-Kirmani (umro. 786H) je rekao: "Vanjsko znaenje "u (na) nebu" (fi el-sema') se ne podrazumjeva (u Poslanikovu hadisu: "Zar ne vjerujete meni kome vjeruje Onaj u (na) nebu?"), jer Allah je transcendentan inkarnaciji (obitavanju) u prostoru; ali zato to je direkcija uzviavanja dostojanstvenija od bilo koje druge direkcije, Allah je tako predodreuje Sebi da ukae time na uzvienost Njegove Esencije i Atributa." I ostali mimo Kirmanija su oslovili u slinim izrazima fraze u predanjima o uzvienju i slinim temama.6 str. 121: "Mi ne priznajemo da su sve akcije stvorene. Mi se slaemo koncenzusom da su kretanje, sputanje, hodanje, tranje (elharvala), i smjetanje na Prijestolu i na nebu vjene i bez poetka (kadim)." Koncenzus Sunni uenjaka ba kae suprotno ovoj njegovoj izjavi, i Ibn Hazm el-Zahiri (umro. 456H) eksplicitno izjavljuje u svom djelu el-Fasl fi el-milal ve el-ahva' ve el-nihal:

"Ako je smjetanje na Tronu (Aru) vjeno i bez poetka, onda je i Tron vjean i bez poetka, a to je nevjerstvo (kufr)." 7 Ovo nije samo lano poistovjeivanje njegova (Ibn Tejmijjinog) pogleda s koncezusom Sunni uenjaka u njegovim izjavama, nego i totalni nedostatak osnove u Kur'anu i Sunni. Radije, autor je trebao poeti sa ispitivanjem logike pripisivanja vjenosti bez poetka smjetanju na Tronu i nebu, kada Tron i nebo nisu vjeni bez poetka! Ovo je ukazano od strane Kevserija i drugih. [prim. prev: Doista interesantno je zamijetiti kako se ovo lano opozivanje na koncenzus tj. idmu uoava kako kod Ibn Tejmijje i njegovih izravnih pobornika tako i kod dananjih Selefija koji su posmrtno proglasili tj. poastili Ibn Tejmijju i Muhammeda ibn Abdul Vehhaba titulom "ejh el-Islam". Niko od njihovih suvremenika nije tvrdio da su oni visoki uenjaci a kamoli da su bili lideri uenjaka svojih epoha to titula ejh el-Islam podrazumjeva. tavie i jedan i drugi su bili proglaeni od svojih suvremenika kao heretici pa ak od nekih i kao kafiri, tj. murtedi. Dananje "Selefije" pokuavaju podvaljivati blasfemine ideje i tobonja nauavanja Ibn Tejmijje i Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba kao neprikosnovenu istinu i jedini pravi put. Svi oni imaju jednu zajedniku osobinu i moto a to je da se uniti i iskorijeni znanje i uputa koja je nam je ostavljena u batinu od Imama etiri Sunni mezheba a koju su oni primili od Ashaba i Tabi`ina. Jednom kada se muslimani odvoje od te neprekidne linije autentinih prenosioca Islamskih znanosti onda e njihova propast i nestanak biti samo pitanje vremena koje je potrebno za smjenu jedne generacije. Milioni dolara su potroeni do sada da se printaju i distribuiraju knjige i i pamfleti sa iskrivljenim i patvorenim informacijama o Islamu koje se esto pripisuju najveim uenjacima Islama. Obian narod to ne znade ali hvala Allahu Milostivom pa jo ima iskrenih uenjaka Ehli Sunneh koji se ne daju podmiti i prevariti i koji se ne boje rei istinu u lice ejtanima u ljudskom obliku i nepravednim vladarima koji politiki i materijalno podupiru takve ljudske ejtane, a sve to samo da bi se svidjeli svojim tienicima sa Zapada koji ih vojnom i politikom moi odravaju na vladajuim pozicijama. A teko se njima kada se suoe sa onim za ta su prodali svoju duu i vjeni svijet.] *************************************************************************** **********
1

Ibn Tejmijja, el-Ta'sis fi el-radd `ala asas el-takdis 1:568. Ibn el-Devzi, Daf` ubah el-tabih str. 268.

'Akrabu ma jekunu el-`abdu min rabbihi ve huve sadidun fe aksiru fihi el-du`a', prenijeli Muslim, Salat #482, Ebu Davud, Salat #875, el-Nisa'i 2:226, i Ahmed u Musnedu 2:421.
4

'Da`vatu zi el-nuni iza da`a rabbehu ve huve fi batni el-hut... lem jad`u biha radulun muslimun fi shaj'in kattu illa istedeba allahu leh', prenijeli Tirmizi (#3500), el-Nisa'i u `Amal el-jeuvmi ve el-lejla (#656), el-Hakim 1:505 i 2:383. Poslednji ga je proglasio autentinim (sahih) i Zehebi je to potvrdio.
5

Ibn Tejmijja, el-Ta'sis al-radd `ala asas el-takdis 1:111. Feth el-Bari 13:412. Ibn Hazm, el-Fasl fi el-milal ve el-ahva' ve el-nihal 2:124.

Reproducirano s dozvolom od ejh Hiam Kabbanija Pobijanje "Selefi" Inovacija (Kazi, 1996) p. 86-89.

Blagodati i Selamet na Poslanika, njegovu Familiju, i njegove Drugove *************************************************************************** ****** O ANTROPOMORFIZMU "SELEFIJA" Izvori Ibn Tejmijjinih ideja (trei dio) `Abd Allah ibn Ahmad ibn Hanbel (umro. 290H): je napisao knjigu pod imenom Kitab elSunna, ije stajalite naspram Sunne i antropomorfizma se moe prosuditi na osnovu sljedeih izvoda:1 str 5: "Jel' istiva (uspostavljanje) drukija od sjedanja (dulus)?" str. 35: "On je vidio Njega na stolici od zlata koju su nosila etiri meleka (anela): jedan u obliku ovjeka, drugi u obliku lava, trei u obliku bika, i etvrti u obliku orla, u zelenoj bati, izvan koje se nalazio zlatni podium." Ovo je izgleda uzeto doslovno iz Biblije, Knjiga Otkrovenja (4:2-7): "Tamo je bio neko na Tronu... od toga je i ubijala munja, glasovi, i grmljavina... u sred i oko toga su stajala etiri anela... prvi je bio kao lav, drugi kao mladi bik, trei kao ovjek, i etvrti kao orao u letu." Kevseri ispravno naziva ovo "najvea idolatrija (el-vesenijja el-harka') kojoj oni ("Selefije") pozivaju Ummet danas." str. 64: "Allah je govorio Musau sa Svojim usnama" (muafahatan), tj: gornja usna naspram donje. Kevseri spominje da se ista stvar nalazi u knjizi od Ebu Ja`la pod naslovom 'Tabakat' u njegovoj biografiji o el-Istahri, i da je lano priprisana Imam Ahmedu.str. 68: "Doista Allah nije dotakao Svojom rukom osim Adema, kojeg je On stvorio Svojom vlastitom rukom, Dennet (Raj), Tevrat (Torah), koji je On ispisao Svojom rukom, i biser koji je On izradio (ili obradio) svojom vlastitom rukom, te je onda zabo u njega tap kojem je On rekao: Isprui se onoliko koliko Ja hou i izbaci iz sebe ono to je u tebi po Mojoj dozvoli, i tako je on izbacio iz sebe rijeke i vegetaciju." str. 70: "Ako Gospodar sjedne na stolicu (kursi), neka vrsta jeanja se zauje slino tome od novog devinog sedla." Ibn Sa`id el-Darimi takoe potvruje, prethodni, i sljedei pogled (miljenje, vjerovanje) u svojoj knjizi.str. 71: "Kad Allah sjedne na kursi na njoj ostane samo etiri pedlja slobodnog mjesta." Ovo je zajedniko stajalite sa havijjama. El-Hallal (umro. 310H), jedan od Imam Ahmedovih drugova, ponavlja to puno puta u svom Kitab el-Sunna, pripisujui isto Imam Mudahidu, i izjavljuje da svako ko to porekne (ne vjeruje u to) jeste dehmi kafir zindik.2 Ibn el-Kajjim potvruje to bezrezervno u svojoj knjizi Bada'i` el-fava'id,3 a gramatiar i komentator Ebu Hajjan el-Andalusi prenosi isto o Ibn Tejmijji u njegovom djelu Tefsir elnahr el-madd min el-bahr el-muhit (Komentar o rijekama koje se proteu iz okeana): "Ja sam proitao u knjizi naeg suvremenika Ahmed ibn Tejmijje napisanoj njegovom vlastitom rukom i koju je on lino nazvao Kitab el-`Ar (Knjiga o Prijestolu) slijedee: "Allah Uzvieni sjedne (jedlisu) na stolicu (kursi), i On je ostavio slobodnog mjesta za Poslanika (Muhammeda) da sjedne tu (zajedno) s Njim." Tad el-Din Muhammed ibn `Ali elBarnibari je prevario (Ibn Tejmijju) ubjedivi ga da je njegov suporter dok se najstrag nije domogao tog njegova rukopisa i mi smo to proitali u njemu (tj. rukopisu)."4 Prenosi se da je komentator Kur'ana i historiar el-Tabari (umro. 310H) umalo ubijen zbog dodovoenja u pitanje vjerodostojnost tog vjerovanja, kao to je i Ibn Hibban umalo ubijen radi dovoenja u pitanje vjerovanja da Allah ima limit (tj. da je ogranien). Hanbelije su

upitane o znaenju hadisa o Poslanikovom sjedenju na Prijestolu uz Allaha. Ovaj hadis je trasiran do Lejsa koji ga je navodno trebao prenijeti od Mudahida. Po miljenju nekih Hanbelija taj hadis je obezbjedio znaenje Kur'anskog ajeta: `asaa en jeb`aseke rabbuke makamam~mahmuda", tj, "Gospodar tvoj e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati" (17:79). Tabari je odgovorio: "To je apsurd" i porekao to izjavom: "subhane men lejse lehu anis ve la lehu fi `arihi dalis", to znai: "Slava Onome koji nema sudruga niti "onog-ko-sjedi-uz-Njega" na Prijestolu (Aru)". Kada su ga oni uli ta kae bacili su na njega svoje mastionice i on se povukao u svoju kuu. Imam Sujuti spominje neto od ovoga u Tahzir el-havass min ekezib el-kussas (Upozorenje odabranih protiv lai prialica), a i Ibn elDevzi prenosi u El-muntazam da Sabit ibn Sinan spominje u njegovoj knjizi "Historija": "Ja sam sakrio istinu o ovome zato to se okupila rulja i zabranila posjetu Tabariju po danu, i rekla da je on poricatelj (rafidija) i heretik (mulhid)".5 El-Hallal, Ibn el-Devzijini napasnici, Ibn Hibbanovi i Tabarijevi tobonje ubice, Ibn Kajjiim, i Ibn Tejmijja svi formiraju partiju koja dri (vjeruje) da Allah sjedi na Prijestolu (Aru) i da onda stavi svoja stopala na stolicu (kursi) kao to bi neko na amlicu, i da Poslanik (Muhammed) sjedi na prijestolu uz Njegovu stranu. Kao to jedan suvremeni uenjak ree, sve ovo izgleda odraava drugi paragraf iz Biblije, tanije ono to se nalazi u Evanelju po Marku (19:16): "Onda je Gospod [Isus], poto im je govorio, uzdignut na nebo, i posjednut na desnu stranu od Boga."6 Pa i pored ovog bezumnog vjerovanja ovi antropomorfisti (bukvalisti) tvrde da predstavljaju put Selefa, i da je naputanje njihova puta odlazak iz Islama. Jasno je pak, da naprotiv, slijeenje pogleda Ibn Tejmijje i progonitelja Ehl el-Sunne u pripisivanju Allahu tijela i mjesta predstavlja nevjerstvo (kufr), dok naputanje pogleda Ibn Tejmijje i progonitelja Ehl el-Sunne predstavlja znak da osoba slijedi istinske Selefe. str. 149: "On je pokazao dio Sebe." str. 164: "A Njegova druga ruka je bila prazna."* Ibn Huzejma (umro. 311H): On je napisao veliku knjigu koju je nazvao Kitab el-Tevhid (Knjiga Jedinstva),7 radi koje se kasnije pokajao to ju je napisao, to je utvreno na osnovu dva predanja od Bejhakija s njihovim lancom prenosioca.8 Imam Fahruddin Razi je bio tako preneraen Ibn Huzejminom knjigom da ju je preimenovao u: "Kitab el-irk"9 (Knjiga pripisivanja partnera Allahu) isto kao to je Kevseri kasnije preimenovao `Abd Allah ibn Ahmadovu knjigu u: "Kitab el-zejg" (Knjiga zablude).10 Ibn Huzejma citira, kao dokaz da Allah ima stopala i druge udove, ajet: "Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oi da njima gledaju, ili ui da njima uju?" (7:195). Ovo se suprostavlja jakom stavu Selefa izraenom od el-Mukrija kako to prenosi Ebu Davud u svom Sunenu: "Allah uje i vidi" znai: On ima mo da uje i vidi (a ne organe)."11 Kevseri istie da je Ibn Huzejmino shvatanje identino onom od antropomorfista Tabaristana i Isfahana spomenutih od el-Saksakija u njegovu djelu el-Burhan fi ma`rifat `aka'id ehl eladjan (Demonstratiranje u vezi znanja o doktrinama ljudi religije) koji kae: "Ako On nema oi, niti ui, niti ruke, niti stopala, onda ono to mi oboavama je lubenica (drugim rijeima oblo i bezoblino)!" i oni tvrde u potporu svojih pogleda (vjerovanja) da je Allah u Kur'anu ismijao one koji nemaju udove rekavi: "Imaju li oni noge da na njima hodaju (kao time se sugerira da su oni inferironiji onima koji imaju noge tj. udove)?"12 Ibn el-Devzi kae sljedee o njemu:

"Ja sam vidio da je Ebu Bekr Ibn Huzejma napisao knjigu o Allahovim atributima i podjelio je u poglavlja kao: "Poglavlje Dokazivanje Njegove ruke"; "Poglavlje Njegovog Dranja Nebesa na Njegovim prstima"; "Poglavlje Dokazivanja Njegova stopala, urpkos Mu`tazilitima." Onda je on rekao: Allah kae: "Imaju li oni noge da na njima hodaju ili imaju li oni ruke da njima hvataju, ili oi da njima gledaju, ili ui da njima ujur?" (7:195); te nas on naposljetku informie da onaj ko nema ruku i stopala je kao stoka (hajvan). Ja na ovo kaem: Doista se udim tom ovjeku, sa svom njegovom grandioznom vjetinom u nauci prenoenja hadisa, da govori takve stvari, i pripisuje Allahu ono to poniava idole koji to nemaju, kao to su ruka koja udara i stopalo koje hoda. Trebao je onda pripisati mu i uho. Da mu je bilo podareno razumjevanje, on ne bi tako govorio, i on bi shvatio da je Allah ponizio idole naspram ljudi koji su ih oboavali (a ne naspram Njega). Pravo znaenje tog ajeta je: Vi imate ruke i stopala, pa kako onda oboavate stvari koje nemaju nijedno (tj. kako moete oboavati neto to je nesposobnije i runije od vas u izgledu)? Ibn `Akil el-Hanbeli (d. 515)13 je rekao: "Uzvien je Allah iznad atributa koji zauzima prostor -- to u biti predstavlja antropomorfizam! Niti je Allah djeljiv i u potrebi za dijelovima (udovima) sa kojim bi neto uradio. Zar Njegova komanda i Njegovo kreiranje ne djeluje na vatru? Kako e On onda imati potrebu za bilo kojim dijelom Sebe, ili prionuti Sebe na vatru s jednim od Svojih atributa, kad je On taj koji samo kae njoj: "Budi hladna i spas Ibrahimu." (21:69)? Kakvo idiotsko vjerovanje je ovo, i kako daleko je to od Stvoritelja svjetova i firmamenata! Allah im je dao la u Njegovoj knjizi kada im je rekao: "Da su oni bogovi, oni nikad ne bi dolje u nju (vatru) unili." (21:99): kako onda oni mogu misliti da Stvoritelj ide dolje do nje (vatre)? Uzvien je Allah iznad ignorantnih potvara mudessime!""14 Ovo su, dakle, izvori Ibn Tejmijjinog stajalita pripisivanja tijela i direkcije Stvoritelju. Kao to smo vidjeli ovi izvori imaju malo ta sa uspostavljenim stajalitem Imam Ahmeda ibn Hanbela u vezi ovih pitanja. Naprotiv, mi znamo sa sigurnou da je Imam Ahmed neopozivo osudio i najmanje pripisivanje tijela Allahu, bez obzira da li govornik dodao ili ne frazu: "ali ne kao druga tijela." U Menakib Ahmed, el-Bejhaki prenosi da je on rekao: "Osoba poini nejverstvo (kufr) ako kae da je Allah tijelo, ak ako i kae: Allah je tijelo ali ne kao ostala tijela." On nastavlja: "Izrazi se uzimaju iz jezika a ne Islama, a linguistiari su dodjelili rije "tijelo" stvari koja ima duinu, irinu, debljinu, oblik, strukturu i komponente. Izraz nije predat nama u eriatu. Stoga, on je nevalidan i ne moe se koristiti."15 S datom injenicom da su ispravni sljedbenici mezheba Imam Ahmeda ibn Hanbela u etvrtom i petom stoljeu stajali vrsto na strani Ehl Sunne ve el-Dema`h, ne treba da se onda udimo njihovom odbacivanju propagatora Allahova poistovjeivanja sa stvorenim (tebih) kako onda tako i kasnije. Doista, takvi pogledi su bili obuzdani i njihovo irenje sprijeeno dok Ibn Tejmijja nije stavio svoj puni kapacitet nauenog i njegove uroene vjetine u svrhu njihove rezurekcije. Kao nagradu za taj svoj trud on je s pravom bio nekoliko puta hapen u provodei svoju neslavnu karijeru u zatvoru. *************************************************************************** *********

`Abdullah ibn Ahmed Ibn Hanbel, Kitab el-Sunna (Kairo: el-Matba`a el-Selefija, 1349/1930).
2

el-Hallal, el-Sunna str. 215-216. Ibn Kajjim el-Devzijja, Bada'i` el-feva'id (Misr: el-Matba`a el-Munirija, 1900?) 4:39-40. Ebu Hajjan, Tefsir el-nahr el-madd 1:254 (Ajet el-Kursi).

Vidi uvod Ibn Derir el-Tabarijevog djela 'Kitab ihtilaf el-fukaha' (Razlike meu pravnicima), ed. Frederik Kern, Egipt 1902.
6

Navedeno u Sakka op. cit.

Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme, Kitab el-tevhid ve-isbat sifat el-rabb elleti vesafa biha nefsehu... (Kairo: idarat el-tiba`a el-munirijja, 1354/1935).
8

Bejhaki, el-Esma' ve el-sifat, ed. Kevseri, str. 267. Imam Razi, el-Tafsir el-Kebir 14:27 (#151). Kevseri, Makalat, str. 355. Ebu Davud, Sunen, Kitab el-Sunna, poglavlje. 19, posljednji hadis. Kevseri, Makalat, str. 361. Jedan od velikih ranih autoriteta Hanbelijske kole. Ibn el-Devzi, Daf` ubah el-tabih str. 172-174. el-Bejhaki, Menakib Ahmed. Neobjavljeni rukopis.

10

11

12

13

14

15

Reproducirano s dozvolom od ejh Hiam Kabbanija Pobijanje "Selefi" Inovacija (Kazi, 1996) str. 86-89.

Blagodati i Selamet na Poslanika, njegovu Familiju, i njegove Drugove

Bismillahir~Rahmanir~Rahim

DA LI SE SLIJEENJEM MEZHEBA SKREE SA PUTA PRAVOVJERNIH- MUMINA?!! U Takvimu 1996 g. u izdanju Rijaseta I.Z. u RBiH i glavnog odbora Ilmije BiH, objavljen je lanak od dr. Jusuf Karadavija, u prijevodu Ibrahima Husia, pod naslovom "O MEZHEBIMA, IMAMIMA I MUDTEHIDIMA. Sa panjom sam proitao tekst i bio zauen, jer je objavljen u zvaninom glasilu I.Z. uenja bi vjerovatno bilo manje da je tekst objavljen u nekoj manjoj knjiici jedne od prisutnih humanitarnih organizacija na naim prostorima. Upravo isti tekst je ve objavljen u knjiici epnog formata po naslovom NA OSVRT NA MEZHEBE. Spomenuti Takvim je tampan u tirau od 35.000 primjeraka, tako da su mnogi ljubitelji i itaoci islamske literature imali priliku da se upoznaju sa sadrajem teksta. Ve sam imao priliku sluati pitanja , komentare i polemiku mlade italake publike. Pitalo se: Da li je sve tano to je navedeno u tekstu? Ako je sve onako onda je stvarno veoma problematino stanje muslimana vjernika u Bosni i drugim isl. zemljama. Ako je tano sve to se kae ondje za mezhebe , imame i mudtehide, onda se ne treba uditi pojedincima koji se bore protiv ustrojstva I.Z. onakvog kakvo jeste u Bosni, jer I.Z. kao takva upravo se ponaa drugaije od onoga kako se to spominje u tekstu. Zvaninici u Islamskoj zajednici pozivaju i usmjeravaju vjernike da trebaju potovati i slijediti mezheb, a u tom tekstu se donosi fetva do to nije put pravih vjernika. Obraam se redakciji Preporoda da preko svojih stranica objave ovo moje zapaanje i reagiranje, kako bi se jo jednom otvorila diskusija o MEZHEBIMA, ako ne iz drugog razloga a ono makar iz milosti prema vjernicima- muslimanima, koji su najee predmet zbunjivanja i rtve koje se zabrinuto pitaju; pa ko je u pravu? Ovaj put je zbunjivanje bilo efikasnije, jer su se poruke za spas i izbavljenje od zabluda mezheba uputile preko Islamskog zvaninika, TAKVIMA. Moda se to u kancelarijama i foteljama i ne moe osjetiti da je to neto problematino koliko u mihrabima, mimberima, safovima i damijama. A sada evo nekih citata iz toga teksta. Na str. 124:"Slijeenje jednog od spomenutih mezheba, te povoenje za imamom dotinog mezheba u svemu to kae, nije ni farz- stroga obaveza, ni sunet -preporueno." A kod nas je upravo praksa da se slijedi jedan imam i jedan mezheb (hanefijski), a eto kako se tu navodi, da to nije ni farz niti preporueno.

Na str. 126: "Pristrasno i fanatino slijeenje jednog mezheba novotarija je u ummetu Muhammeda a.s., a uz to je suprotno praksi selefa, u prva tri stoljea islama." A zna se po hadisu Allahova Poslanika, da svaka novotarija vodi u zabludu a zabluda u vatru. Pa bi analogan zakljuak bio: "Blago onome ko se bori protiv novotarija." Na str. 127: "Ali, nije obavezan strogo se drati odreenog mezheba, jer, obaveza je ono to su Allah i Nj. Poslanik uinili obaveznim a oni nisu nikoga obavezali da bude hanefija, afija, ili neto tree." Na istoj stranici dalje u nastavku stoji: "Rezultat svega spomenutog je da kompetentna ulema smatra miljenje o obaveznosti slijeenja odreenog mezheba pogrenim. tavie, oni smatraju da je povoenje za odreenim imamom, u smislu slijeenja svih njegovih miljenja a odbacivanje miljenja drugih haram- zabranjeno u vjeri. Na str. 129- citira se izjava ibn Hazma koji zabranjuje taklid: "On veli:"Taklid (slijeenje ili oponaanje nekoga u vjeri) je haram, nikome nije dozvoljeno da se bez argumenta, povodi za miljenjem ikoga drugog mimo Allahovog Poslanika s.a.v.s. Na str. 130: "... Stoga, neka zna onaj ko prihvati sva miljenja Ebu Hanife, ili sva miljenja Malika, ili afije, ili Ahmeda, neka je Allah s njima zadovoljan, ne naputajui miljenja onoga za kim se poveo od njih, ili mimo njih, na raun miljenja neke druge osobe, neka zna da se , pouzdano i bez ikakve sumnje, suprostavio koncenzusu (idmau) itavog ummeta. I neka zna da nee nai prethodnika u takvom svom postupku u sva tri odabrana stoljea islama. Navedenim inom on je skrenuo s puta vjernika- mumina, neka nas Uzvieni Allah zatiti od takvog stanja..." Kako bi poruke iz Takvimskog teksta bile jasnije rezimirat u zakljuke: 1) Slijediti neki mezheb ili imama mudtehida u mezhebu nije poeljno ni preporueno, znai, pokueno je. To je neto to ne treba prakticirati. 2) Oni koji slijede jedan od mezheba ine novotariju. A protiv novotarija se treba boriti. 3) Kompetentna ulema dri pogrjenim miljenje slijeenja jednog od mezheba. To je ak haram. 4) Ibn Tejmijje kae da onoga koji slijedi jedan od mezheba treba pozvati na pokajanje od toga i ako se ne pokaje treba ga ubiti!!! 5) Oni koji slijede mezhebe napustili su put vjernika. Oni koji slijede Ebu Hanifu, ili afiju, ili Malika, ili Hanbela u svim njihovim stavovima, suprostavljaju se idmau uleme( koncenzusu). Navedenim inom oni skreu s puta vjernika - mumina. Ako bi poredili ove poruke i ovakvo uenje sa stvarnosti u Islamskom svijetu, lahko emo doi do zakljuka da je najvei broj ummeta Muhammeda a.s., skrenuo sa puta vjernika- jer veina njih su sljedbenici nekog od poznatih i priznatih mezheba. To bi se svakako moglo odnositi i na muslimane u Bosni. Sve do pred izbijanje agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocda na njene muslimane u Bosni, muslimani su bili hanefijskog mezheba. Sada u toku i nakon rata demografska slika muslimana je promjenjena, neki su napustili taj put "zablude" i

ukljuili su se u redove pravovjernih, naputajui taklid. Meutim, ostao je jo vei broj sljedbenika hanefijskog mezheba, koje bi po fetvi ibn Tejmijje trebalo pozvati na pokajanje zbog tog ina, pa ako se ne pokaju onda ih poubijati!!! Ne slaem se sa iznesenim miljenjima i nije tano da su to miljenja veine Islamskih uenjaka. To su miljenja manjeg i neznatnog broja Islamskih uenjaka, koji opet to nisu interpretirali i zastupali kako je prikazano u tom tekstu. Meutim, novinski lanak nije prilika da se opirnije polemie po navedenim pitanjima. Predloio bih da se po pitanjima mezheba, imama, mudtehida i mukallida organizira okrugli sto ili simpozij, na kome bi uestvovali kompetentni alimi i strunjaci i govorili o ovoj temi, sa nivoa relevantnih izvora i argumenata. Miljenja takvih pojedinaca su uglavnom ostala zabiljeena u djelima i veoma malo su u primjeni, nasuprot veine islamskih uenjaka koji su na pitanje mezheba, idtihada i taklida gledali drugaije. Uglavnom o tome se govori u svim fikhskim usulskim knjigama. Opti je stav da je neophodno postojanje pravnih kola, mezheba i da su obini muslimani (ammetul-muslimine) duni slijediti nekog od mudtehida ili imama u mezhebu. I ne samo oni, ak i uenjaci (alimi) koji nisu dostigli stepen idtihada. Kako se ne bi razumjelo da su to moji proizvoljni stavovi, citirat u makar jedno djelo i jednog autora kako bi potkrijepio dokazom ono to kaem. Dr. Vehbe Zuhajli u svom djelu Usulil-fikh el-islamijj na str. 1131, prenosi miljenje uenjaka usula: El-Amidija 3/170, El-Mustesfa - od Gazalija 2/121, erh Esnevi 3/291, po pitanju taklida tj. slijeenje ili oponaanja nekoga u mezhebu, pa kae: "Veina uenjaka usuli - fikha kau:Mukallidom se smatra obini vjernik- musliman (ammi), i njemu je vadib (obaveza), da slijedi (taklid) mudtehida u granama erijatskih propisa zasnovanih na hipotetikim dokazima. Takoer mukallidom se smatra (alim) uenjak koji je savladao neke znanosti potrebne za idtihad, ali nije postigao stepen mudtehida. Vadib (obaveza) je ovim dvjema skupinama da slijede miljenja mudtehida i da ih pitaju o onome to im iskrsne od pitanja. Jer (ammi) obini vjernik -musliman, ne posjeduje nikakve pretpostavke o naukama koje bi mu omoguile da idtihadi, a to se tie alima (uenjaka) on je nemoan da idtihadi (jer nije postigao stepen mudtehida). Zbog toga obojica su duna da slijede mudtehide (taklid)." Moda e biti korisno da kao ilustraciju navedem dio dikusije koju su vodila dva uenjaka; jedan je predstavnik miljenja veine Islamskih uenjaka koji zastupa miljenja neophodnosti postanka mezheba i obaveznosti slijeenja jednog od njih za sve one koji nisu dostigli stepen neovisnog idtihada, kako bi mogli sami da crpe propise iz spomenutih izvora, dr. Seid Ramadan el-Buti; i drugi, predstavnik pokreta bezmezhebstva (ella mezhebijje), koji smatra da su mezhebi novotarija i da nije dozvoljeno slijediti nikoga, nego da je svaki ovjek bez obzira na njegovu struku ili stepen obrazovanja zaduen da slijedi samo Kuran i Sunnet, ili tanije od Kurana i Sunneta, to on razumije, ejh Nasurudin Albani. Seid Ramadan El-Buti je upitao Albanija: "Ako musliman nae u Kuranu dokaz za neto, da li mu je to dovoljno, da moe i treba napustiti miljenja mezheba, koja su po tom pitanju razliita od onoga kako je on razumio iz dokaza, bez da se upuuje u dokaze na osnovu kojih su imami mezheba zauzeli stav? Albani je rekao: "Svakako, dovoljno mu je to da napusti sve mezhebe i slijedi ono to je on razumio direktno iz dokaza."

Buti: "Mladi koji je nov u Islamu, nejma nikakve posebne naobrazbe o islamskim propisima, itajui Kuran naiao je na ajet:"Allahov je istok i zapad, pa gdje god se vi okrenuli, pa tamo je Allahova strana, Allah je uistinu, neizmjerno dobar i On sve zna."/ Bekare 115/, te je razumio iz toga ajeta, da se musliman moe u namazu okrenuti na koju god stranu koe, jer sve su strane Allahove, nato upuuje povrna poruka ajeta. Meutim, uo je da su se etverica velikih imama sloili na obaveznosti okretanja prilikom obavljanja namaza u pravcu kible. uo je da oni imaju zato dokaze, ali se on nije upoznao s njima. Da li e taj mladi slijediti ono to je on razumio iz Kurana ili e posluati miljenje Imama mezheba, koji su se usaglasili na stavu oprenom miljenju mladia, koji svoj stav okretanja gdje god hoe, temelji na Kuranu." Albani: " Svakako slijedit e ono do ega je on doao itajui Kuran." Buti: "I klanjat e npr. okrenut prema istoku, a kibla dolazi u pravcu jugoistoka i smatra da e mu namaz biti ispravan? Albani: "Da, jer on nije zaduen da slijedi miljenja osnivaa mezheba, imama, nego treba da slijedi Kuran i Sunnet, i unutarnje zadovoljstvo kada neto razumije iz Kurana." Drugi primjer: Buti je upitao: "Odgovori mi jo na ovo pitanje: "ovjeku se razbolio sin. Ima neke upale i pod velikom je temperaturom. Obili su ga najpoznatiji doktori iz mjesta gdje boravi, pa su se svi sloili u dijagnozi da djetetu treba dati odreeni lijek. Oca su upozorili da ni ukom sluaju djetetu ne smije dati pencilin. ak su mu rekli, ako bi kojim sluajem dao djetetu pencilin, mogao bi dovesti djete u ivotnu opasnost. Meutim otac je doao do nekakvog malog epnog medicinskog prirunika i itao je u njemu da je pencilin dobar za lijeenje kada su upitanju upale. Onda otac, shodno svome unutarnjem zadovoljstvu, na osnovu onoga to je proitao iz tog prirunika, odlui zanemariti miljenje svih doktora specijalista i postupi po preporuci iz prirunika, pokua djete lijeiti pencilinom i djete umre od toga. Pitam te sada: "Da li je tim inom otac uinio grijeh, to je postupio na svoju ruku a zanemario miljenje strunjaka lijenika ili ne." Albani je malo razmiljao te je rekao: "Ova slika je neto drugo, nije kao ono za namaz, pa se ne moe porediti s tim. Buti mu je rekao: "Upravo je slika ista: "Saglasnost lijenika po tom pitanju odgovara saglasnosti fakiha, po pitanju okretanja prema kibli. Ali otac postupa na osnovu teksta koji je sam itao iz prirunika, kao to je u prvom primjeru i mladi postupio itajui sam kuranski ajet, bez da je upuen u pravo znaenje, ili pak miljenja svih pravnika - fukaha, na osnovu kojih dokaza su oni rekli obaveznost okretanja prema kibli u namazu i uslovili ispravnost namaza tim. U oba sluaja se radi o postupku na svoju ruku, ili slijeenje unutarnjeg zadovoljstva (uvjerenja). Albani: "Ja ehi..., brate, Kuran je nur.... nur... i da li se nur (svjetlo) moe porediti u znaenjima sa bilo im drugim?" Buti: "Kuranski nur (svjetlo), dakle, odraava svoje zrake na razum bilo kojeg itaa Kurana, pa ga razumijeva onako kako Allah eli?! Pa kakva je onda razlika izmeu ehlizzikri (strunjaka) i drugih, kada se svi napajaju iz istog svjetla? Ova dva primjera su ista,

meu njima nejma razlike, nego odgovori mi: Da li u nevedene dvije situacije, traga treba da slijedi svoje unutarnje zadovoljstvo, ili miljenja strunjaka." Albani: "Unutarnje zadovoljtsvo (uvjerenje), to je osnova. Buti: "Postupio po svome nahoenju, unutarnjem zadovoljstvu, pa je to rezultiralo smru djeteta, da li u tom sluaju poinilac podlijei zakonskoj i erijatskoj odgovornosti? Albani: "Ne, ne podlijee nikakvoj odgovornosti. Buti: "Ovdje se zavrava naa diskusija. S tobom je badava provoditi vrijeme, jer si sa ovakvim odgovorima izaao iz okvira u kojima se slae kompletan Islamski ummet. Ako se ovo to vi, selefijje, radite ne moe nazvati mezhebski teassub (ekstremna pristrasnost nekom miljenju) , onda na ovom svijetu i ne postoji mezhebski teassub. Musliman, dahil- totalno neupuen u Islamske propise, upotrijebi unutranje zadovoljstvu (kanaa zatijje) u razumijevanju Kuranskog teksta koji proita, pa klanja u bilo kojem pravcu, a ne u pravcu kible, suprostavljajui se svim muslimanima, pa mu namaz, po tvojoj fetvi, bude ispravan!? I ovjek, neupuen, upotrijebi unutranje zadovoljstvo, pa lijei kako hoe, po svome nahoenju, te kada umre pacijent, kae: Allah atike afijje- Allah ti dao zdravlje, bez da se osjea odgovornim i krivim za svoje postupke....?! Ne znam, poslije svega ta bi onda smetalo po vaoj teoriji slijeenja unutranjeg zadovoljstva- uvjerenja, da nas ostavite na miru, nas koji smatramo da se neupueni muslimani trebaju pridravati uenja uenjaka mezhebski imama, jer su ako nita makar upueniji i vie znaju Kuran i Sunnet. U svakom sluaju, smatramo ispravnijim da slijedimo imame i klanjamo kako se klanja prema kibli, a ne okrenutih lea kao oni koji smatraju da je i takav namaz ispravan ili ubistvo djeteta smatraju idtihadom i lijeenjem, smatrajui sebe da e biti nagraeni za takav idtihad. ( izvod iz djela ella mezhebijjetu ahtaru bid atin tuheddidu erijatel-islamijjete, dr. Seid Ramadan el-Buti str.103-106- mektebetul-farabi 1987 g.) Dakle, slijeenjem mezheba ne skree se s puta pravovjernih- mumina. Slijeenjem mezheba slijedi se Kuran i Sunnet. Ibn Salah je rekao: Od sada je obavezno slijeenje nekog od etiri mezheba- jer oni su se rasprostranili i kodificirani i sauvani u zasebna djela to nije sluaj sa ostalima." Ve sallallahu ala sejjidna ve nebijjina muhammedi ve alihi ve sellem! Fikret ef. Arnaut 10.09.1996, Minhen ***************************************************************************

Zato osoba mora slijediti mezheb?

Debata Imeu Dr. Muhammed Se'id el-Butija i Vodeeg Selefijskog Uitelja (Nasrudina Albanija) (c) Preveo s Arapskog Nuh Ha Mim Keller 1995

[Nuh Ha Mim Keller:] Ja u zakljuiti moj odgovor prevodom debate koja se odvila u Damasku izmeu profesora eriata Muhammed Seid el-Butija, i Selefijskog uitelja. Buti ga je pitao: Buti: "Kakav je tvoj metod razumijevanja Allahovih pravila? Da li ih ti uzima iz Kurana i Sunne, ili od Imama idtihada?" Selefi: "Ja provjerim pozicije Imama i njihove dokaze za te pozicije, i onda odaberem onu koja je najblia dokazima iz Kurana i Sunne. Buti: "Ima pet hiljada Sirijskih funti koje si tedio tokom est mjeseci. Onda za te pare kupi robu i pone trgovati. Kada e platiti zekat na robu, nakon est mjeseci, ili nakon godinu dana?" Selefi: [On se zamisli, i ree,] "Tvoje pitanje implicira da ti vjeruje da se zekat treba plaati na obrtniki kapital." Buti: "Ja samo pitam. Ti treba da odgovori na svoj nain. Ovdje ispred sebe ima biblioteku s knjigama Kuranskog tefsira, hadisa, i djela mudtehid Imama. Selefi: [On razmisli malo, pa ree,] "Brate, ovo je din, a ne jednostavna stvar. Osoba moe odgovoriti od svoga miljenja, ali to zahtijeva razmatranje, istragu, i studiranje; a sve to iziskuje vrijeme. A mi smo doli da raspravimo neto drugo. Buti: Ja sam povukao to pitanje i rekao, "Uredu. Je li obligatno svakom Muslimanu da provjerava dokaze za pravne pozicije Imama, i da usvoji onu koja je najblia Kuranu i Sunnetu? Selefi: "Jeste." Buti: "To znai da svi ljudi posjeduju isti kapacitet za idtihad koji su imali Imami mezheba; ili ak i vei, poto bez sumnje, svako ko moe suditi pozicije Imama i vrijednovati ih na osnovu Kurana i Sunne mora znati bolje nego svi oni. Selefi: On je rekao, "U stvarnosti, ljudi se djele na tri kategorije: mukallid, ili sljedbenik kvalifikovanog uenjatva bez poznavanja primarnih dokumentovanih dokaza (Kurana i Hadisa); muttabi, ili sljedbenik primarnih dokumentovanih dokaza; i mudtehid, ili uenjak koji moe izvlaiti pravila direktno iz primarnih dokumentovanih dokaza (idtihad). Onaj ko uporedi mezhebe i odabere onaj koji je najblii Kuranu je muttabi, sljedbenik primarnih dokumentovanih dokaza, to je stupanj izmeu slijeenja uenjatva (taklid) i izvlaenja pravila iz primarnih tekstova (idtihad)."

Buti: "Onda ta je sljedbenik uenjatva (mukallid) obavezan initi?" Selefi: "Slijediti mudtehida s kojim se slae (u pravnom miljenju). Buti: "Da li predstavlja neku potekou da on slijedi jednog od njih, drei se njega, i ne mjenja ga s drugim?" Selefi: "Da. To je zabranjeno (haram)." Buti: "ta je dokaz da je to zabranjeno?" Selefi: "Dokaz je to da on sam sebe obavezuje na neto na to ga nije obavezao Allah, subhanehu ve te`ala." Buti: Ja rekoh, "Na koji od sedam kanonskih uenja (kiraat) ti recituje Kuran?" Selefi: "Hafs." Buti: "Da li ti recituje samo po tom uenju, ili i u drugim kanonskim uenjima svakog dana." Selefi: "Ne, ja recitujem samo u njemu." Buti: "Zato ui samo u njemu kada te Allah Svemoni i Velianstveni nije obavezao da ini ita drugo osim da recituje Kuran onako kako ga je prenios nepobitnim tevaturom (bijavi prenesen od toliko svjedoka na svakom levelu prenosioca da sama brojnost svjedoka ponitava mogunost njegove patvorenosti ili izmijenjenosti), od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem)?" Selefi: "Zato to ja nisam imao priliku da studiram druga kanonska uenja, ili da recitujem Kuran osim na ovaj nain." Buti: "Ali osoba koja je nauila fikh afii mezhebaona takoer nije bila sposobna da naui druge mezhebe ili imala prilike da razumije pravila religije osim od svog Imama. Stoga ako kae da ona takoer mora znati sve idtihade Imama da bi ih mogla sve slijediti, onda iz toga slijedi da ti takoer mora nauiti sva kanonska uenja da bi mogao recitirati u svakom od njih. A ako nae sebi ispriku zato to ne moe, onda treba i tu osobu ispriati takoer. U svakom sluaju, ja kaem: gdje si naao dokaz da je obligatno sljedbeniku uenjatva (mukallidu) da mjenja mezhebe (tj. bira sebi pravila iz mezheba), kada ga Allah nije time obavezao? Tj., isto kako nije obavezan slijediti poseban mezheb, on nije obavezan ni da ih mjea tj. mjenja." Selefi: "Njemu je zabranjeno da se dri jednog mezheba vjerujui da mu je Allah to naredio." Buti: "To je neto drugo, i to je bez ikakve sumnje istina i na tome se uenjaci slau. Ali da li ima ikakvog problema oko toga da on slijedi odreenog mudtehida, znajui da ga Allah nije na to obavezao?" Selefi: "Nema problema."

Buti: [El-Hadnedijev] el-Karras, iz kojeg poduava, te kontradiktira. On kae da je zabranjeno, a na nekim mjestima zapravo zakljuuje da je onaj ko slijedi samo jednog Imama a ne druge zapravo nevjernik (kafir)." Selefi: On je rekao, "Gdje?" i onda poeo gledati u tu knjigu Karras, razmatrajui njen tekst i izraze, razmiljajui o rijeima autora "Ko god slijedi jednog od njih u svim pitanjima je slijep, imitator, zabludjeli licemjer, i on je "meu onima koji su podjelili svoju vjeru u grupe [Kuran 30:32]. On je rekao, Slijeenjem, on misli na onoga koji vjeruje da je pravno obligatno za njega da ini tako. Rijei su malo nedoreene." Buti: Ja rekoh, "Kakav ima tu dokaz da je ba to to je on tom izjavom mislio? Zato samo ne kae da je autor te knjige pogrijeio? Selefi: On je insistirao da je izraz autora ispravan, te da se treba razumjeti tako da sadri neizraeni uslov [tj. pod uslovom da sljedbenik vjeruje da mu je obligatno da slijedi odreenog Imama], i on je odbranio autora od ikakve pogreke s njim (u njegovoj izjavi). Buti: Ja rekoh, "Ali interpretirana na ovakav nain, izjava se ne odnosi na nikoga niti ima ikakva znaaja. Nijedan Musliman nije nesvjestan injenice da slijeenje odreenog Imama nije pravno za njega obligatno. Nijedan Musliman to ne ini osim svojom slobodnom voljom i izborom." Selefi: "Kako to moe biti, kada ja ujem od obinih ljudi i nekih uenjaka da je obligatno slijediti jedan odreeni mezheb, i da osoba ne moe napustiti svoj mezheb i slijediti drugi? Buti: "Imenuj mi jednu osobu od obinih ljudi ili uenjaka koja ti je to rekla." On nije nita rekao, i izgledao je iznenaen time da bi ono to sam rekao moglo biti istina, i nastavio je ponavljati da je mislio da mnogi ljudi smatraju da je zabranjeno napustiti jedan mezheb i slijediti drugi. Ja rekoh, "Nee danas nai nikoga ko vjeruje u takvo pogreno shvatanje, iako se pripisuje kasnijem periodu Ottomanske vladavine kad su navodno neki vjerovali da je Hanefiji grijeh napustiti njegov mezheb i slijediti drugi. I bez sumnje, ako je to istina, to je bilo neto potpuno blesavo; i slijepo, netrpeljivo licemjerstvo." Ja sam onda rekao, "Gdje si naao dokaz o kategorizaciji izmeu mukallida "sljedbenika uenja" i muttabije "sljedbenika dokaza": Da li postoji originalna, leksika distinkcija [u Arapskom jeziku], ili je to samo terminoloka razliitost?" Selefi: "Postoji leksika razlika." Buti: Ja sam mu donio leksikone da njima ustanovi leksiku razliku izmeu dvije rijei, i on nije mogao nita nai. Ja sam mu onda rekao: "Ebu Bekr (radiallahu `anh) je rekao pustinjskom Arapu (beduinu) koji je prigovorio na iznos njegova udjela po saglasnosti Muslimana, Ako muhadiri prihvataju, pa vi ste samo sljedbenicikoristei rije "sljedbenici" (tabi) da znai bez ikakva prerogativa da razmatra, dovodi u pitanje, ili diskutuje." (Slino ovome je rije Allaha Uzvienog, "Kada se oni koje su slijedili (uttubiu) odreknu onih koji su ih slijedili (ettabau) ugledavi kaznu, i kada se njihove

veze pokidaju" (Kuran 2:166), koja koristi rije slijediti (ittiba) za najosnovniju slijepu imitaciju). Selefi: On je rekao, "Onda neka bude tehnika razlika: zar ja nemam pravo da uspostavim terminoloku upotrebu?" Buti: "Naravno. Ali ovaj tvoj termin ne mijenja injenice. Ova osoba koju ti naziva muttebijom (sljedbenikom naunih dokaza) e ili biti ekspert u dokazima i sredstvima dokumentovane dedukcije iz njih, u kojem sluaju je ona mudtehid. Ili, ako nije ekspert ili je nesposobna da izvlai pravila iz njih, onda je ona mukallid (sljedbenik uenja). A ako je ona jedno po jednom pitanju, i drugo po drugom pitanju, onda je ona mukallid za jedna i mudtehid za druga. U svakom sluaju, to je ovo-ili-ono razlika, i pravilo za svako je jasno i oigledno." Selefi: On je rekao, "Muttabi je neko ko je sposoban da razlikuje izmeu uenjakih pozicija i dokaza za iste, i da prosudi jednu jaom od drugih. Ovaj level je drukiji od pukog prihvatanja uenjakih zakljuaka. Buti: "Ako misli," rekoh ja, "pod razlikovanjem izmeu pozicija njihovo razluivanje po jaini i slabosti dokaza, to je ba najvii level idtihada. Jesi li ti lino sposoban da to ini?" Selefi: "Ja inim onoliko koliko mogu." Buti: "Ja sam svjestan," rekoh ja, "da si ti iznio miljenje kao fetvu da trostruka izjava razvoda braka u jednom sjedenju se broji samo kao jedna izjava. Da li si provjerio, prije izricanja ove svoje fetve, pozicije Imama i njihove dokaze o ovom pitanju, te onda razluio najbolju izmeu njih, pa prema tome izdao svoju fetvu? Sad, Jedne prilike Uvejmir el-Adlani je izrekao trostruki razvod braka u prisustvu Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) nakon to je iznio javnu optubu prema njoj da je poinila blud(lian), rekavi, Ako je zadrim, O Allahov Poslanie, biti e da sam slagao na nju: stoga je, ovdje, tri puta rastavljam. ta ti zna o ovom hadisu i njegovoj vezi sa ovim pitanjem, i sa njegovim koritenjem kao dokazom pravnih pozicija veine uenjaka [da je trostruki razvod u jednoj prilici pravno obavezujui i validan] nasuprot poziciji Ibn Tejmijje [da se trostruki razvod u jednoj prilici broji kao samo jedan razvod]?" Selefi: "Ja nisam znao za ovaj hadis." Buti: "Onda kako si mogao izdati fetvu po ovom pitanju koja se protivi onome na emu su se sloila etiri mezheba, bez da se upozna s njihovim dokazima, ili provjeri koliko su ti dokazi jaki ili slabi? Evo tebe, odbacuje princip koji si sebi nametnuo i misli nama nametnuti, princip "slijeenje uenjakih dokaza (ittiba)" u znaenju koje si ti terminoloki usvojio." Selefi: "Tada nisam imao dovoljno knjiga da provjerim pozicije Imama i njihove dokaze." Buti: "ta te je onda navelo da pohrli izdati fetvu kojom si se usprotivio veini Muslimana, kada nisi niti vidio njihove dokaze?"

Selefi: "ta sam drugo mogao uiniti? Upitan sam a imao sam ogranien broj naunih izvora." Buti: "Mogao si uiniti to su svi uenjaci i Imami inili (u takvoj situaciji); jednostavno, rei "Ja ne znam," ili rei onome koji pita oboje i pozicije sva etiri mezheba i pozicije onih koji su im se protivili; bez da se uputa u izdavanje fetve u korist bilo koje strane. Mogao si to uiniti, zapravo, to ti je bilo obligatno da kae, pogotovo to to nije bio tvoj problem koji te je mogao ponukati da hitno iznae rijeenje. to se tie tvoga izdavanja fetve koja se protivi koncenzusu (idmau) etiri Imama bez da poznajesvojim linim priznanjemnjihove dokaze, zadovoljavajui se slaganjem u svom srcu sa dokazima oponenanta (mezheba), to je najjai vid licemjerstva za koje nas (mezheblije) optuuje. Selefi: "Ja sam itao miljenja Imama u [Nejl el-evtar, od] evkanije, Subul el-selam [od elAmir el-Senanije], i Fikh el-sunna od Sejjid Sabika." Buti: "To su knjige oponenata etiri Imama po ovim pitanjima. Svi oni govore s jedne take gledita, spominjui samo dokaze koji podupiru njihova miljenja. Bi li htio suditi prestupniku na osnovu samo njegovih rijei, njegovih svjedoka i njegove familije?" Selefi: "Ja ne vidim nita pokudno u tome to sam uinio. Ja sam bio obavezan dati odgovor onome koji me pita, i to je bilo najbolje to sam ja mogao iz svog razumjevanja odgovoriti." Buti: "Ti kae da si sljedbenik uenjakih dokaza (muttabi)" i da mi svi treba da budemo kao ti. Ti si objasnio "slijeenje dokaza kao provjeravanje pozicija svih mezheba, studiranje njihovih dokaza, i usvajanje onoga miljenja koje je najblie ispravnomdok si inivi to si uinio, ti odbacio taj isti princip potpuno. Ti zna da je koncenzus etiri mezheba na tome da se trostruki razvod (talak) odjednom broji kao tri, te smatra finalnim razvodom, i ti zna da oni imaju dokaze za to s kojima ti nisi upoznat, pa i pored toga se okree protiv njihova koncenzusa usvajajui miljenje koje ti lino podupire. Jesi li bio ubijeen unaprijed da su dokazi etiri Imama zasluivali da ih se odbaci? Selefi: Ne; ali nisam znao o njima, poto nisam imao referirajuih radova o tome." Buti: "Zato onda nisi saekao? Zato hrliti, kada te Allah nikada nije obavezao na takvo to? Zar je tvoje nepoznavanje dokaza veine uenjaka dokaz da je Ibn Tejmijja bio u pravut? Zar to nije licemjerstvo kojim nas bespravno optuuje? Selefi: "Ja sam proitao dokaze u knjigama dostupnim meni i to me je ubijedilo. Allah me nije obavezao vie od toga." Buti: "Ako Musliman vidi dokaz za neto u knjizi koju ita, je li to dovoljan razlog da odbaci mezhebe koji se proturjee njegovu razumjevanju, ak i ako nije upoznat s njihovim dokazima?" Selefi: "To je dovoljno." Buti: "Mladi, od skora religiozan, bez ikakve Islamske naobrazbe, proita Allahove rijei "Allahov je istok i zapad: gdje god se okrenuli, tamo je Allahovo lice. Doista,

Allah je Onaj Koji sve obuhvaa, Onaj Koji sve zna. (Kuran 2:115), i zakljui od toga da se Musliman moe okrenuti na bilo koju stranu kada klanja namaz, kao to povrno ovaj ajet implicira. Ali on je uo da su se etiri Imama jednoglasno sloila da je neophodno da klanja okrenut prema Kabi, i on zna da oni imaju dokaze za to s kojima on nije upoznat. ta on treba da uini kada hoe klanjati namaz? Treba li slijediti svoje unutarnje uvjerenje iz dokaza koje posjeduje, ili e slijediti Imame koji su se saglasili na onome to je protivno njegovom razumjevanju?" Selefi: "On treba slijediti svoje unutarnje uvjerenje." Buti: "I klanjati usmjeren napr. prema istoku (a Kaba je jugoistono od Damaska). I njegov namaz e biti pravno validan?" Selefi: "Da. On je moralno odgovoran da slijedi svoje lino uvjerenje." Buti: "ta ako ga njegovo unutarnje uvjerenje navede da povjeruje da nema grijeha u tome da spava sa suprugom njegova komije, ili da napuni svoj stomak vinom, ili da bespravno prisvoji tuu imovinu: zar e to sve biti smatrano "linim uvjerenjem" pri Allahovom obraunu njegova ponaanja? Selefi: [On je uutio za trenutak, i onda rekao,] "Bilo kako bilo, primjeri koje ti navodi su samo zamiljanja nevezana za realnost." Buti: "To nisu zamiljanja; kako esto se ona deavaju, ili ak i gore od toga. Mladi bez znanja o Islamu, Kitabu, Sunni, koji proita sluajem ovoaj ajet, i razumije iz njega ono to bi bilo koji Arap razumio iz njegova povrnog znaenja, da nema greke u tome da pri namazu bude okrenut na bilo koju stranu--uprkos tome to vidi ljude da se okreu prema Kabi a ne na neku drugu stranu. To je obina svakidanja stvar, teoretski i praktino, sve dok bude onih Muslimana koji ne znaju nita o Islamu. U bilo kojem sluaju, ti si iznio povodom ovog primjeraimaginarnog ili stvarnogmiljenje koje nije imaginarno, i zakljuio da je "lino uvjerenje" odluujui faktor u svakoj situaciji. To kontradiktuje tvoje kategorisanje ljudi u tri grupe: sljedbenike uenjaka bez poznavanje njihovih dokaza (mukallidin), sljedbenike uenjakih dokaza (muttabiin), i mudtehide." Selefi: "Takva osoba je obavezna da istrauje. Zar ona nije proitala neki hads, ili neke ajete Kurana?" Buti: "Ali ona nije imala referirajue radove pri ruci, isto kao to ni ti nisi imao kada si izdao svoju fetvu o trostrukom razvodu. I on je bio nesposoban da proita ita drugo osim ovog ajeta o okretanju prema Kabi i njegovoj obaveznosti. Da li ti jo uvijek insistira da ta osoba mora slijediti svoje lino uvjerenje i odbaciti koncenzus Imama?" Selefi: "Da. Ako je on nesposoban da procjeni i istrai dalje od toga to ve jeste, on je isprian, i za njega je dovoljno da se osloni na zakljuke na osnovu onoga to je saznao." Buti: "Ja namjeravam da objavim ove tvoje izjave. One su opasne, i nastrane." Selefi: "Objavi ta god hoe. Ja se toga ne bojim."

Buti: "Kako e se bojati mene, kada se ne boji Allaha Svemonog i Velianstvenog, potpuno odbacujui rijei Allaha delle anuhu [u Suri el-Nahl] Pitajte one koji znaju ako vi ne znate (Kuran 16:43)." Selefi: "Moj brate," ree on, "Imami nisu Boanski zatieni od greke (masum). A to se tie Kura`nskog ajeta koji je ta osoba slijedila [klanjajui u bilo kom pravcu], to je rije Onoga Koji je ist od svake pogreke, slavljen i uzvien neka je On. Kako e on napustiti ono to je Boanski zatieno [ajet] i uhvatiti se za rep onoga to nije Boanski zatieno [fetvu Imama]?" Buti: "Dobri ovjee, ono to je Boanski zatieno je isinito znaenje onoga to je Allah mislio rekavi, "Allahu pripada Istok i Zapad . . ."a ne razumijevanje mladia koji je toliko udaljen od poznavanja Islama, njegovih pravila, i naravi Kurana. Naime, uporedi dva razliita razumijevanja: razumijevanje neukog mladia, i razumijevanje mudtehid Imama, od kojih ni prvi ni drugi nisu Boanski zatieni od greke, s tim da je prvi ukorijenjen u neznanju i spekulaciji, a drugi je ukorijenjen u istraivanju, znanju, i korektnosti. Selefi: "Allah ga ne zaduuje s vie nego to on svojim naporom moe proizvesti. Buti: "Onda mi odgovori na moje pitanje. ovjek ima djete koje boluje od infekcije, i nalazi se pod nadzorom doktora u tom mjestu, koji se slau da dijete treba specifini lijek, i upozorili su oca da ne smije dijetetu dati inekciju pencilina, jer ako to uini, time e ugroziti djeiji ivot. Sad, otac zna iz nekih medicinskih asopisa da je penicilin koristan lijek pri infekcijama. Tako se on osloni na svoje znanje o tome, i oglui o uputstvo doktora poto nije upuen u dokaze za njihov stav, i primjeni svoje lino miljenje [uvjerenje], dadne dijetetu inekciju penicilina, i dijete nakon toga umre. Treba li se taj otac osuditi, i je li on odgovoran za grijeh koji je poinio, ili net?" Selefi: [On se zamislio malo pa onda ree,] "To nije isti sluaj [kao napr. okretanje mimo Kabe]." Buti: "Upravo je ba isti sluaj. Otac je uo jednoglasno miljenje doktora, istokao to je mladi uo jednoglasno miljenje Imama. Prvi je slijedio jedan tekst iz medicinske literature, dok je drugi slijedio jedan tekst koji je proitao u Allahovoj delle anuhu Knjizi. I jedan i drugi su slijedili svoje lino uvjerenje." Selefi: "Brate, Kuran je nuur [svjetlo]. Svjetlo. U svojoj jasnoi kao dokaz, je li svjetlo kao druge rijei?" Buti: "I svjetlo Kurana se odraava u svakome ko u njega gleda ili ga ita, tako da ga on razumije kao svjetlo, kao to je Allah to naumio? Onda kakva je razlika izmeu onih koji znaju [Kuran 16:43] i bilo koga drugoga, u smislu da svi od njega [Kur'ana] uzimaju to svjetlo? Dakle, dva primjera iznad su uporediva, i meu njima nema razlike; mora mi odgovoriti: da li e osoba koja istraujeu oba gornja primjera slijediti lino uvjerenje, ili e slijediti i imitirati specijaliste?" Selefi: "Lino uvjerenje je osnova."

Buti: "On je koristio lino uvjerenje, i to je rezultiralo smru djeteta. Da li to povlai ikakvu odgovornost, moralnu ili legalnu?" Selefi: "To ne povlai za sobom nikakvu odgovornost uopte." Buti: Ja rekoh, "Onda daj da zavrimo ovu istragu i diskusiju o ovoj tvojoj posljednjoj izjavi, poto ona ponitava bilo kakvu zajedniku osnovu izmeu mene i tebe na kojoj mi moemo diskutovati. Dovoljno je to da si ovim svojim bizarnim odgovorima, ti napustio koncenzus kompletne Islamske religije. Tako mi Allaha, ako ovo to vi [nemezheblije, selefije] nauavate nije odvratno licemjerstvo onda ga i nema na ovom svijetu." (el-Lamezhebijja (b01), 99108). Buti zakljuuje svoj komentar rekavi: Ja ne znam onda, zato nas ovi ljudi [selefije] ne ostave na miru, da i mi koristimo svoje "lino uvjerenje" da onaj ko je neuk u pravilima religije i dokazima za njih mora slijediti jednog od mudtehid Imama, imitirajui ga zato to je on [Imam] upoznatiji od njega s Allahovom Knjigom i Sunnetom Njegova Poslanika. ta god da je to pogreno po njihovom miljenju neka mu dadnu isti ispriku "linog uvjerenja" kao to to daju onome koji naprimjer okree lea kibli u namazu i namaz mu je po njima ispravan, ili onome koji ubije svoje dijete i to ubistvo oni nazivaju idtihadom" i "lijenikim treatmanom" (ibid. 108). (c) Nuh Ha Mim Keller 1995 Preveo na Bosanski: Ebu Irfan el-Bosnevi *************************************************************************** ********** Epilog: Nadam se da e ovi dokumenti biti dovoljni kao poetno i osnovno tivo za raspoznavanje realnosti dananjih arlatana koji se prodaju kao "Selefije" i prljaju taj asni termin svojim maloumnim bulaenjenjima i zajedljivom polemikom trujui srca mladih i neukih ljudi opakom boleu (ideologijom) koja konsekventno izvodi iz Islama i strmoglavljuje u Paklenu vatru. Naravno postoji jo mnogo obimnijih radova koji u detalje raspravljaju o ovoj temi, ali s obzirom da su moji prevodilaki kapaciteti ionako preoptereeni usljed nekoliko paralelnih prevodilakih projekata koje imam namjeru, s Allahovom dozvolom i pomoi, dovriti u skorijoj budunosti, molio bih vas da mi ne zamjerite na saetosti ove knjiice. Mislim da ak i osoba sa malimvjerskim obrazovanjem moe dovoljno shvatiti iz ovih lanaka, da uvidi koliko su dananje "Selefije", "Hanbelije" i "Nemezheblije" skrenule sa puta ranih muslimana tj. Ehl Sunneh vel demah. Oni koji bi eljeli da upitaju o nekom specifinom pitanju koje se tie teme Sunni versus `Selefi mogu se javiti preko donjeg e-maila i ja u se potruditi da im s Allahovom voljom i pomoi pomognem oko adekvatnog odgovora. KRAJ Preveo i obradio:

Ebu Irfan el~Bosnevi Internet adresa: Bosanski Vilajet http://bljesak.xtreemhost.com/vehabisve.htm E-mail adresa: bljesak@yahoo.com