Gotika je umjetniko razdoblje koje je trajalo oko tri stotine godina, odnosi se na doba kasnog srednjeg vijeka tijekom

13. i 14.stoljea. Javlja se u Francuskoj jo sredinom 12.stoljea gdje se reflektira prvenstveno u sakralnoj arhitekturi.Prvim graevinama gotike smatraju se parika crkva Saint Denis, koju je 1137. godine dao pregraditi opat Suger , a zatim katedrala u Chartresu. Zapadni portal Chatresa uokviren je skulpturama burgundskih majstora, koje su ujedno oznaile razdoblje zrele ili klasine gotike- u harmoninom spajanju arhitekture i skulpture. Ca'd'Oro, Venecija, cvjetna gotika iz prve pol. 14.st, stil koji se zadrao do 16.stoljea. Ranija romanika crkvena arhitektura bila je obiljeena irokim plohama, zbijenou i masivnou. Nasuprot tome, gotika arhitektura tei visini, prozranim formama i "nedokuivom prostoru". Arhitektonski elementi poput rebrastog krinog svoda, prelomljenih lukova i snanih kontrafora, naglaavaju visinu graevina. Vanu ulogu u gotikom prostoru imaju visoku prozori, koji ispunjavaju prostor crkve svjetlou. Graditelji gotikih katedrala takoer koriste bogatstvo obojene svjetlosti putem vitraja, ime crkveni prostor gubi teinu i postaje transcendentalan. Rana gotika obuhvaa razdoblje 12. i poetka 13.stoljea a obiljeena je jasnoom, istoom i disciplinom arhitektonskih okvira, koji se jo oslanjaju na romaniku tradiciju. U zreloj gotici dolazi do postupne dominacije skulpture u odnosu prema arhitekturi. Kasna gotika od 14.stoljea nadalje, donosi gubitak ravnotee u odnosu konstrukcije i dekoracije. Obiljeena je pretrpanou ukrasima, pojavljuju se ukrasi u obliku plamena ("plamena gotika"), cvjetova ("cvjetna gotika") i sl. Venecija 15.stoljea primjer je talijanske cvjetne gotike, bazirane na romanikoj arhitekturi koja je "razbijena" mnotvom ukrasa, detalja, kao i zvjezdastim i mreastim svodovima.

S gotikom, javlja se i kultura gradskih komuna (Dubrovaki statut), propovjednih redova i vlastele. 14. st. je vrijeme viteke kulture u Hrvatskoj koje je obiljeeno dominacijom plemstva, ali i zlatno doba srednjovjekovnih dalmatinskih gradova koji su trgovali s hrvatskom vlastelom u zaleu. U 14. st. prostorna organizacija i oblik daljnjeg razvoja gradova u Dalmaciji su naglaeni. Urbanizacija se oituje u planskom dograivanju i proirenju Raba i Trogira, regulaciji Dubrovnika i integraciji Splita. To je doba gradskih poploavanja ulica kamenom, kanalizacija i organiziranja gradske istoe, npr. Dubrovnik. Najvei pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na podruju Dubrovake Republike Stona i Malog Stona, te kilometar dugakoga zida meu njima s kulom vrh brijega (14. st.). Tako je cijeli poluotok Peljeac bio pregraen i zatien od mogueg napada s kopna s ciljem ouvanja najvee vrijednosti u dubini zaljeva Stonske solane.

Zagrebaka katedrala Gotiku fortifikaciju od romanike razlikuju visoke kule u obliku kvadratne prizme, za razliku od romanikih i renesansnih okruglih. Najbolje sauvani takvi primjeri nalaze se u Istri: Hum, Bale, Motovun, ali i na sjeveru - Medvedgrad iznad Zagreba (1260.) ili na jugu - Sokolac u Lici (14. st.). Zagrebaku romaniku katedralu unitili su Tatari svojom provalom 1240. g., ali odmah nakon njihovog odlaska i dobivanja titule "slobodnog grada" kralja Bele IV. biskup Timotej gradi novu katedralu. Trobrodna graevina s poligonalnim apsidama i krino-rebrastim svodom, imala je romanike okrugle tornjeve. Brodovi se grade u 14. st., a svod dovrava u

15. st. Dolaskom Turaka u 16. st. dobiva opasanost renesansnim kulama i zidinama. Samo jedan toranj je dovren u 17. st., u 18. st. barokni krov je postao urbana okosnica itavog grada. Obnovom u 19. st. u neo-gotikom stilu izgubila je negdanji sklad. Samostan i crkva sv. Franje u Puli]] (1285.) je najreprezentativniji primjer rane gotike uz obalu. Graena je od 13. do 15. st.; jednobrodna je, drvenog stropa, krino-rebrastog svoda, kvadratne apside, glatkih zidova i visokih prozora. U 14. st. gradi se i katedrala Sv. Duje sa zvonikom u Splitu i klaustar franjevakog samostana u Dubrovniku. Skulptura je bila razvijena, ali imamo malo ostataka zbog prodora Turaka. Ranu gotiku obiljeava i ve spomenuti Radovanov portal u Trogiru. Stilsko obiljeje mekog klesanja ima i portal Sv. Marka, upne crkve u blizini Gradeca. Kaptol i Gradec bili su dva gradia podno Medvednice i ujedinili su se u Zagreb u 19. st. Crkva Sv. Marka nastala je u 14. i 15. st. u kasnogotikom stilu. Portreti Sv. Marka, Krista, Bogorodice i 12 apostola iz ranog 15. st. jesu blago zaobljenih glava i obraza s blagim nabiranjem tkanine na odjei. Na likovima i okviru se mogu vidjeti tragovi boja, jer je izvorno cijeli portal bio ivo obojen. To je najmaterijalnije djelo gotike skulpture u sjevernoj Hrvatskoj.

Hrvoje Vuki Hrvatini na iluminaciji iz svog misala, 1407., danas u Istambulu Zadar je u to vrijeme uivao prosperitet neovisan o Veneciji u 14. st. Najljepi primjeri gotikog humanizma u Zadru su reljefi od pozlaenog srebrnog lima, npr. na [[krinja Svetog imuna|krinji Sv. imuna (1380. majstor iz Milana). Uz prizore uda iz ivota sveca (nalaz tijela u klaustru samostana, spaavanje broda u oluji ), ima i povijesnih, kao to je ulazak ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika u Zadar ili zakletva njegove ene, Jelene Kotromani nad sveevom rakom. Ovi reljefi su najvrjedniji primjeri gotikog narativnog, pripovjednog stila koji sadri brojne podatke o tadanjem ivotu. U slikarstvu na dasci djeluju dvije struje: linearna i monumentalna voluminoznost, i drugo bogata polikromija i elegancija. Tom razdoblju pripisujemo i slike donesene iz Italije u Istru u 13. st. Mnoge slike na dasci napravio je Paolo Veneziano, najvei slikar Jadranskog bazena iz 14. st. Djela su mu spoj bizantinske ikonografije i gotike idealizacije. Radio je poliptihe na Krku, na Rabu, u Zadru, Trogiru, te remekdjelo Dubrovako raspee, to je djelo ponos Dubrovnika jer pokazuje golemu ekonomsku mo grada neovisnog od Mletaka. U Zagrebu iz tog doba imamo vrijedne ilumirane rukopise francuskog i bosanskog podrijetla. Najkarakteristiniji za nau kulturu viteke Europe je misal Hrvoja Vukia-Hrvatinia, bosanskog vojvode i hercega splitskog. To djelo uz Hvalov zbornik je Splitske izrade raskoni rukopisi s brojnim minijaturama. Slikarstvo gotike nema mnogo spomenika, najvanije i najbolje ouvana djela su u Istri, npr. fresko-ciklus Vincenta iz Kastva u Crkvi Sv. Marije "na kriljinah" blizu Berama (1474.). Likovi su voluminozni, trodimenzionalni u iluziji prostora, a pored brojnih prizora iz Kristova ivota, na zapadnom zidu je Povorka mrtvaca, a na sjevernom Povorka konjanika i Poklonstvo Kraljeva. Slika "Povorka mrtvaca" (Ples smrti) je humanistiki, kasnogotiki prikaz teme koja e kasnije biti jako popularna u renesansi. Slikarstvo gotike obiljeeno je isprva sporim razvojem, veinom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prijanje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajui se na

romaniku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio ploni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti. Tijekom 13.stoljea u Francuskoj se razvio "elegantni stil" vidljiv u iluminacijama molitvenika, pri emu se ljudske figure prikazuju uz sve vie panje i detalja i s naglaenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obiljeeno "novobizantskim" stilom koji je uslijedio nakon kriarskog osvajanja Carigrada godine 1204.

Sadraj
[sakrij]

1 Slikarstvo vitraja 2 Trecento u Italiji o 2.1 Talijanski slikari trecenta 3 Internacionalni stil o 3.1 Gotiki slikari ostatka Europe 4 Izvori 5 Poveznice 6 Vanjske poveznice

Slikarstvo vitraja [uredi]

Kova i bavar, detalj vitraja iz Chartresa, 13. st. Staklene povrine gotikih katedrala nisu bile pogodne za razvoj slikarstva. Dakle, freskoslikarstva i nema jer nema velike povrine zida zbog mnogo prozora. U crkvama irom Europe prestali su se u razdoblju gotike izraivati veliki narativni ciklusi. No tu su zato vitraji (vitrai) - komadi stakla se spajaju meusobno tankom linijom olova i to po konturama likova; vei dijelovi stakla uglavljeni su u rame od lijevanog eljeza. Kompozicije vitraja su dvodimenzionalne, bez perspektive. Boje su prozirne, najee crvena, plava, uta i zelena. To su veinom izabrane scene u kojima se pojavljuju likovi ivih linosti s kranskim ikonografskim likovima. (vitraji Chartresa Reimsa itd.) Krajem 14. st. naputa se takav monumentalni nain komponiranja vitraja, boje postaju raznovrsnije i uvodi se perspektiva.

Trecento u Italiji [uredi]

Giotto di Bondone, Krist ulazi u Jeruzalem, freska iz kapele Arena u Padovi, oko 1305. U Italiji gotika arhitektura nije nikada dostigla vrhunce Francuske i Njemake, ali je Italija bila pod utjecajem Bizantske umjetnosti, a posebno njihova slika na drvetu. Tako da e se prvo gotiko slikarstvo razviti upravo u Italiji. Imuni pojedinci poruivali su slike na drvenoj podlozi za privatnu upotrebu, ponekad su se radili i poliptisi (povezane slike na vie dasaka). Svaki poliptih zavravao je prelomljenim lukom, a prizori na drvenoj dasci oiviavali su se

stupovima. Pozadina je najee zlatna, likovi su idealizirani, boanski, ponekad se u scene uvode elementi pejzaa. Slikari su teili prikazati prostor, ali jo nisu svladali perspektivu.

Simone Martini, Krini put, freska iz kapele Orsini, 1333., 25 16 cm, Louvre, Pariz. Giotto di Bondone je najvaniji slikar Gotike; on je prvi uskladio prizor slike i povezao ga s prostorom gledaoca (tako to je sliku spustio na oite promatraa). Likovi na njegovim slikama vrsto stoje na zemlji, uoblieni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne ploni. Prvi je u Europskom slikarstvu krenuo u izraavanje osjeaja u stvarnom ivotu putem svojih likova. Njegovi suvremenici Duccio i Simone Martini postiu podjednako zavidne rezultate.

Talijanski slikari trecenta [uredi]

Internacionalni stil [uredi]

Trs riches heures du Duc de Berry: Lipanj , 1412.-16., iluminacija na platnu, 22,5 x 13,6 cm, Muzej Cond u Chantillyju, Francuska. Oko 1400. g. razvio se internacionalni gotiki slikarski stil nastao spajanjem dostignua juga i sjevera Europe. Sve je naglaenije traenje dubine prostora. Posebno mjesto ima molitvenik brata francuskog kralja Trs Riches Heures du Duc de Berry to su ga oslikali Flamanci Braa Limbourg i njegova dva brata. Posebnost ovih slika je novo vizualno otkrivanje i prikazivanje prostora i prirode, koja se tijekom godinjih doba stalno mijenja. Gotiko slikarstvo vaan je uvod u renesansno obraanje prirodi. Slikarstvo:

Slikarstvo:

Vodea grana slikarstva je VITRAJ slika na prozorskom staklu - proizvodnja bojenog stakla vezana za velike radionice pri katedralama crtai su pod utjecajem kipova koje vide na katedrali - nisu mogli proizvesti velike komade stakla zbog primitivne tehnike, pa su to komadii bojenog stakla povezani olovnim trakama poput mozaika, a samo su finije detalje (kosu, oi) crtali na staklu - djeluju kao raznobojni filtri, mijenjaju karakter obine dnevne svjetlosti

- najljepi sauvani su u Chartresu i dalje kao vana grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI karakteristike kao i u kip. vitki likovi, paljivo prikazivanje detalja iz prirode Karakteristike got. slikarstva openito: Obrnuta perspektiva umjetnici primjeuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju jo razvijen sistem, i crtaju po sjeanju, a ne izravnim promatranjem Narativnost za razliku od saete romanike, gotika je jako brbljava, ne samo da e prikazati sve to se spominje ve e i dodavati

Gotiko slikarstvo

Vodea grana slikarstva je VITRAJ slika na prozorskom staklu - proizvodnja bojenog stakla vezana za velike radionice pri katedralama crtai su pod utjecajem kipova koje vide na katedrali - nisu mogli proizvesti velike komade stakla zbog primitivne tehnike, pa su to komadii bojenog stakla povezani olovnim trakama poput mozaika, a samo su finije detalje (kosu, oi) crtali na staklu - djeluju kao raznobojni filtri, mijenjaju karakter obine dnevne svjetlosti - najljepi sauvani su u Chartresu

i dalje kao vana grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI karakteristike kao i u kip. vitki likovi, paljivo prikazivanje detalja iz prirode Karakteristike got. slikarstva openito: Obrnuta perspektiva umjetnici primjeuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju jo razvijen sistem, i crtaju po sjeanju, a ne izravnim promatranjem Narativnost za razliku od saete romanike, gotika je jako brbljava, ne samo da e prikazati sve to se spominje ve e i dodavati

Gotiko slikarstvo

Giotto di Bondone, "Oplakivanje Krista", 1305. Giotto je bio prvi veliki individualni gotiki majstor, ujedno uzor slikarima nadolazee renesanse. Slikarstvo rane gotike obiljeeno je isprva sporim razvojem, veinom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prijanje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajui se na romaniku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio ploni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.

Tijekom 13.stoljea u Francuskoj se razvio "elegantni stil" vidljiv u iluminacijama molitvenika, pri emu se ljudske figure prikazuju uz sve vie panje i detalja i s naglaenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obiljeeno "novobizantskim" stilom koji je uslijedio nakon kriarskog osvajanja Carigrada godine 1204.

Gentile da Fabriano, "Poklonstvo Maga", 1423. Preokret u slikarstvu 14.stoljea donosi talijanski umjetnik Giotto di Bondone. Njegovi prethodnici bili su Cimabue i Duccio , koji ve krajem 13.stoljea poinju prirodnije prikazivati likove te naglaavaju voluminoznost tijela i prostornost slike. Slikarstvo Giotta oznaava prekid s dotadanjom ptijom i obrnutom perspektivom a takoer uvodi novu narativnost u vjerske prizore. Giotto zapostavlja ulogu arhitektonskih okvira, dubinu prostora oblikuje poloajem i veliinom ljudskih figura, naglaavajui time prostorne planove slike. Giotto je izvrio velik utjecaj na druge umjetnike a njegovi najpoznatiji radovi nalaze se u Firenzi, Padovi i Assisiju. Slikari srednje i sjeverne Europe preuzeli su od talijanskih umjetnika narativnost, prikaze krajolika i prostornost slike. Francusko gotiko slikarstvo poetka 15.stoljea obiljeili su Flamanci, braa iz Limbourga koji su bogato oslikali molitvenik vojvode od Berryja (Tres riches du Duc de Berry). Pritom su vrlo detaljno prikazali kalendarske mjesece sa svim popratnim ljudskim radovima i promjenama prirode.

Oko 1400.godine u Europi se spajanjem sjevernih i talijanskih tradicija razvio tzv. meunarodni stil, koji je obuhvaao slikarstvo i kiparstvo. Obiljeava ga naturalizam prikaza s naglaavanjem detalja, vanost dubine prostora te meko oblikovanje ljudskih figura i draperija. Najvaniji talijanski slikar meunarodnog stila bio je Gentile da Fabriano, koji je uz naturalizam detalja i elemente fantastinog, unio i novu upotrebu svjetlosti na slici.

Vitraji s rozete i lanceta sjevernog transepta katedrale u Chartresu iz 13. st.

Slikarstvo vitraja

Kova i bavar, detalj vitraja iz Chartresa, 13. st. Staklene povrine gotikih katedrala nisu bile pogodne za razvoj slikarstva. Dakle, fresko-slikarstva i nema jer nema velike povrine zida zbog mnogo prozora. U crkvama irom Europe prestali su se u razdoblju gotike izraivati veliki narativni ciklusi. No tu su zato vitraji (vitrai) komadi stakla se spajaju meusobno tankom linijom olova i to po konturama likova; vei dijelovi stakla uglavljeni su u rame od lijevanog

eljeza. Kompozicije vitraja su dvodimenzionalne, bez perspektive. Boje su prozirne, najee crvena, plava, uta i zelena. To su veinom izabrane scene u kojima se pojavljuju likovi ivih linosti s kranskim ikonografskim likovima. (vitraji Chartresa Reimsa itd.) Krajem 14. st. naputa se takav monumentalni nain komponiranja vitraja, boje postaju raznovrsnije i uvodi se perspektiva.

Trecento u Italiji

Giotto di Bondone, Krist ulazi u Jeruzalem, freska iz kapele Arena u Padovi, oko 1305.

Simone Martini, Krini put, freska iz kapele Orsini, 1333., 25 16 cm, Louvre, Pariz. U Italiji gotika arhitektura nije nikada dostigla vrhunce Francuske i Njemake, ali je Italija bila pod utjecajem Bizantske umjetnosti, a posebno njihova slika na drvetu. Tako da e se prvo gotiko slikarstvo razviti upravo u Italiji. Imuni pojedinci poruivali su slike na drvenoj podlozi za privatnu upotrebu, ponekad su se radili i poliptisi (povezane slike na vie dasaka). Svaki poliptih zavravao je prelomljenim lukom, a prizori na drvenoj dasci oiviavali su se stupovima. Pozadina je najee zlatna, likovi su idealizirani, boanski, ponekad se u scene uvode elementi pejsaa. Slikari su teili prikazati prostor, ali jo nisu svladali perspektivu. Giotto di Bondone je najvaniji slikar Gotike; on je prvi uskladio prizor slike i povezao ga s prostorom gledaoca (tako to je sliku spustio na oite promatraa). Likovi na njegovim slikama vrsto stoje na zemlji, uoblieni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne ploni. Prvi je u Europskom slikarstvu krenuo u izraavanje osjeaja u stvarnom ivotu putem svojih likova. Njegovi suvremenici Duccio i Simone Martini postiu podjednako zavidne rezultate.