ULJENA BOJA

I TEHNIKE SLIKANJA
SKRIPTA LEILA MICHIELI VOJVODA

ULJENA TEHNIKA
VEZNO SREDSTVO uljenih boja je masno oksidirajue ulje (najvie laneno, makovo, orahovo i suncokretovo), isto ili sa dodacima smole, voska i drugih pomonih sredstava koja daju boji konzistenciju i specifini optiki efekt. Glavna karakteristika uljenih boja sastoji se u njihovom sjaju i transparentnosti. Za razliku od ostalih slikarskih tehnika, vrijeme u kojem je omogueno razmazivanje boje, je znatno due. Boje ne mijenjaju bitno svoj izgled u procesu suenja, neto se smanjuje volumen, ovisno o debljini nanosa. Ulje prua bezbroj razliitih likovnih varijacija, od pokrivnog, transparentnog, mat ili sjajnog, pastoznog reljefnog efekta itd., ali se moraju potivati osobine pojedinih materijala i nain njihove primjene. Uljeni nanosi postaju starenjem krti i ako nisu pravilno graeni, lako potamne i ispucaju. Kod jako debelih namaza moe doi do nabiranja i smeuravanja uslijed stezanja uljenog veziva prilikom suenja, a kod nekih vrsta pigmenata poznata su i optika oteenja pod oznakom mrtvilo boje (poremeaj u odnosu pigmenta i veziva). PODLOGA - moe biti razliita (papir, platno, drvo itd.) i uvijek mora biti pravilno obraena, ako ne elimo da doe do negativnih posljedica, bilo po sam sloj boje ili po podlogu. Komplicirani proces suenja masnih oksidirajuih ulja kao i razliito ponaanje ovog veziva u kombinaciji sa smolama, voskovima, otapalima, balzamima, sikativima itd. diktira briljiv pristup koritenju ovih materijala i NE DOZVOLJAVA bilo kakvu improvizaciju. UVIJEK SLIKAMO OD POSNOG PREMA MASNOM. TERPETINSKO ulje kao (mogui ) razrjeiva utjee na suenje slike (pomae), ali moe svojom topivom sposobnou i negativno utjecati na sliku. Miljenje da se uljena boja moe razrijediti terpentinskim uljem ak do izgleda akvarela POGRENO JE (slabi vezivnu mo oksid. ulja i samim time njegovu zatitnu mo). SIKATIVI slue za ubrzavanje suenja ulja. Mora ih se upotrebljavati jako oprezno. S koliinom sikativa opada elastinost uljenog filma. Namaz je trajan jedino ako se koristi tono predviena koliina sikativa (uputstvo proizvoaa) odnosno to manja koliina (najee najvie 3%). Upotrebom prevelike koliine sikativa dolazi do suprotnog efekta, tj. slojevi boje se ne mogu osuiti i ostaju trajno ljepljivi.

MEDIJI u uljenim tehnikama su sredstvo za razrjeivanje uljene boje. Veina uljenih slikarskih tehnika izvodi se pomou uljene boje i manjom ili veom koliinom odgovarajueg medija. Mediji mogu biti razliitog sastava, ovisno o afinitetu slikara. isto terpentinsko ulje previe razrjeuje boju, pa zbog smanjene koliine veziva moe doi do brisanja. Ono osim toga daje mrtve mat namaze (i ovo moe imati svojstven efekt). Sastav medija utjee na optiki izgled boje, na konzistenciju boje i na vrijeme i vrstu procesa suenja boje. Materijali koji se najee koriste za pripremu medija su balzami, smole, masna oksidirajua ulja, voskovi, eterina hlapljiva ulja, mineralna lako hlapljiva ulja itd. RECEPTI ZA MEDIJE: 1. tand ulje damar firnis (1:3 u terpent. ulju ) terpentinska esencija kobalt sikativ

150 ccm 150 ccm 750 ccm 30 - 40 kapi

2. 30 - 50 % lanenog ulja 50 - 70 % terpentinskog ulja koji postotak emo odabrati, ovisi o afinitetu slikara Postoje razliite recepture, a svaki slikar e vremenom doi sam do svog recepta. Kod toga je potrebno znati ovo: -prevelika prisutnost smole utjee na tamnjenje boje -prevelika koliina ulja u mediju usporava suenje i utjee na uenje i krtost boje -prevelika koliina sikativa u mediju moe uzrokovati trajnu ljepljivost slike -staro terpetinsko ulje uzrokuje trajnu ljepljivost slike Prilikom kupnje gotovog medija treba paziti na njegovu starost, jer terpentinsko ulje stajanjem se osmoljava i gubi na sposobnosti hlapljenja.

PREMAZI ZA ULJENE SLIKE - konani firnisi (lakiranje slike)

Svrha laka je da titi boje od prljavtine i tetnih utjecaja zraka, zagaenja u zraku, vlage, raznih zraenja, te od dodira, lakih ogrebotina i sl, te da ujednaava sjajnost i intenzivira boje. Prije nanoenja laka, sloj boje mora biti suh cijelom dubinom. Uljena slika mora odleati prije lakiranja najmanje godinu dana. Bolje je sliku ne lakirati nego li je pogreno lakirati. Postoje zavrni lakovi i retu lakovi. Obje kategorije lakova prave se od istih smola, ali je kod retu lakova koncentracija smole manja, tj. postotak otapala vei. Retu lakove moemo staviti i na neosuenu sliku, da bi joj ujednaili sjaj i da bi joj pruili privremenu zatitu. Lakovi mogu biti razliiti (ovisno o metodi aplikacije, osobinama smole, izboru otapala i aditivima), mat, polumat, polusjajni, sjajni, mogu ostavljati dojam hladnog filma, toplog filma, te mogu jae ili slabije intenzivirati boje na koje se nanose. Lak bi uvijek morao ostati lako skidiljiv.

NEKI RECEPTI ZA LAKOVE: 1. 1 dio bijeljenog pelinjeg voska 1/10 dijela (pelinjeg voska) karnauba voska 5 dijelova white spirita - u white spiritu u loncu s dvostrukim dnom (ili vodena kupelj) otopimo navedena dva voska. Kad se potpuno ohladi, ta se pasta nanosi vrlo mekanim kistom. Ostavi se suiti oko sat vremena i onda se polira sa jo mekim kistom. Votana pasta ima mat karakter. Moemo je kupiti pripremljenu (razni proizvoai proizvode razne varijante) 2. 1 dio damara ili mastiksa 3 dijela rektificiranog terpentinskog ulja + minimalni dodatak votane paste (ili bez vot. paste) Kvalitetno i tanko nanesen damar lak snano intenzivira boje i ima plemenit izgled. On se moe otopiti i u mineralnom razrjeivau i onda vremenom manje uti. Odozgora ga se moe lagano premazati s votanom pastom, to ga titi od nepovoljnog vanjskog utjecaja (vosak je najbolja barijera za plinove i pare). Time emo mu malo umanjiti sjaj. Damar je neto stabilniji od mastiksa. Mastiks u tanjem sloju od damara jako intenzivira boje.
4

Danas se proizvode razni lakovi na bazi umjetnih smola (ketonskih, akrilnih, polivinil acetatnih, nitroceluloznih itd.). Neki su jako dobri, naroito na bazi akrilnih smola i alkidnih smola. PRIBOR ZA SLIKANJE Za uljeno slikarstvo upotrebljavamo razliite vrste kistova, ovisno od naina rada. Otriji kistovi za pastozno slikanje izrauju se od probranih bijelih svinjskih dlaka, a poneke vrste i od kozjih dlaka. Specijalno fini kistovi su engleski ekinjasti kistovi izraeni od vrlo elastinih ekinja najprobranije kvalitete, tzv. lavlje dlake. Kistovi za uljeno slikanje najee su plosnatog ili okruglog oblika, sa kraom ili duom dlakom vezanom u niklanom omotau. Dlake su lijepljene kolofonijem, a u zadnje vrijeme i raznim sintetskim vezivima. Meki kistovi koji se upotrebljavaju u uljenom slikarstvu spadaju u grupu akvarel kistova. Posebnu panju treba posvetiti njezi kistova. Preporuuje se ienje u petroleju ili nekom drugom mineralnom razrjeivau, zatim pranje sa sapunom i na kraju briljivo ispiranje i suenje. Pored kistova u uljenom slikarstvu koristimo se i raznim pahtlama (lopatice, paletni noevi itd.) koje su najee izraene od nehrajueg elinog lima, ili ponekad od roine koje su osjetljivije i meke.

METODE SLIKANJA SA ULJENIM BOJAMA

Postoje 2 pravilna naina slikanja uljenom bojom: a) podslikavanje i slikanje sa uljenim lazurama ili tzv. Indirektno slikanje b) slikanje mokro u mokro Danas se uglavnom slika mokro u mokro ili se uljene lazure primjenjuju na krivi nain bez potivanja pravila suenja uljene boje, tj. nanose se na jo mokre deblje nanose uljene boje i time blokiraju njezino suenje to dovodi do negativnih posljedica raspucavanja.

PODSLIKAVANJE I SLIKANJE SA ULJENIM LAZURAMA Stare uljene tehnike nastale u periodu prelaska sa tempernog u uljeno slikarstvo jako je teko odrediti. Uglavnom su to mijeane tehnike. Jednu od takvih metoda rada provodila je i Flamanska kola. Leonardo je prouavao taj nain slikanja, iako ga se nije uvijek pridravao. (Flamanci - germanski narod naseljen preteno u Belgiji i Sjevernoj Francuskoj) - proces rada: - 1. priprema nosioca, osnova - 2.imprimitura (predstavlja u tehnolokom smislu adaptaciju posne preparacije na uljeni nanos u slijedeoj fazi, te u likovnom smislu nanoenje srednjeg tona odnosno game iz koje e slikar kasnije izvlaiti bjeline i nanositi sjene za postizanje modelacije) - 3. iscrtavanje - 4. podslikavanje (tempera ili danas akrilik) - 5. nanoenje lazura - 6. zavrava se sa uljenom pastom - samo na onim dijelovima gdje fali svjetline 1.PRIPREMA OSNOVE Ovaj nain slikanja danas se moe izvoditi na toniranoj osnovi koja moe biti poluuljena, posna- tutkalna ili akrilna(postoje jo neke mogunosti). posna preparacija tonirana starija uobiajena receptura(prema S. Summereckeru) 300gr. litoponskog bjelila 200gr. krede 8gr.ultramarin plava 8gr. kaselska smea 8gr. zlatni oker 8gr. venecijansko crvena 12gr. kromoksid zelena napomena - moe se napraviti i bijela osnova, a podlagati u boji promiljajui unaprijed o zavrnoj boji tj. poinje se svjetlijim tonovima i gradi se zavrni ton sa toplijim ili hladnijim lazurama.
6

4. PODSLIKAVANJE napomena: danas je podslikavanje mogue izvoditi sa temperom, akrilikom ili brzo sueom bijelom uljenom bojom - olovno bijela; danas postoje brzo suei mediji za uljeno slikanje pa se moe i njih upotrijebiti, ali to svakako zahtijeva due suenje slike i podlono je uenju - nema svijetlu jezgru koju imamo kod podlaganja sa temperom i akrilikom.

Recept - bijela tempera za podlaganje: 1 jaje 20 ml tand ulja razrijeenog sa terpentinskim uljem (5:1 - teinski omjer + sikativ 3 - 4 kapi kobalt sik. na 100gr ulja) 40 ml destilirane vode nekoliko kapi lavandinog ulja 100 gr cinkovog bjelila 50 gr titan bjelila

5. LAZURE MEDIJI ZA LAZURE: Damarov medij: 1. recept 9 volumenskih dijelova damara u terp. ulju (1:3) 9 dijelova terp. ulja 4 dijela stand ulja 2 dijela venecijanskog terpentina

2. recept 1 volumenski dio lanenog ulja 1 volumenski dio otopine damara u terp. ulju (1:3) 1 volumenski dio terpentinskog ulja

Mogue je raditi razliite varijante, a bitno je pridravati se osnovnog pravila :

- masno na posno i lazure se stavljaju na osuene donje slojeve. Lazure moemo nanositi u vie slojeva ovisno o potrebi.

KLASINI MEDIUMI (SLIKARSTVO/METODE

SLIKANJA/MATERIJALI; metka kraigher- hozo; SVJETLOST, Sarajevo 1991.) Medium Jana van Eycka: 1vol. Dio kopal laka (moda ambre) 1vol. Dio lavandinog ulja Medium Leonarda (1475.) 1 dio ulja ( lanenog ili orahovog) 2 dijela venecijanskog terpentina (ovo je medium visokog viskoziteta i svojstva tamnjenja ) Tintoretto (1518- 1594) koristio masniji medium uglavnom laneno ulje ili kombinaciju lanenog i orahovog ulja. Medium Rubensa (1577- 1640) 1 vol. Dio kopal laka ili ambre 1vol. Dio makovog ulja 2 vol. Dijela lavandinog ulja. za rad mokro u mokro. Medium El Greca - mijeao boje sa mlijekom smokvinog lista i tek prijeko nanosio lazure njegove karakteristine violetne i hladno crvene game. sam medium nije do kraja definiran, ali se spominje da je vjerojatno koristio neko suivo ulje i kopale. Moda je koristio i sandarakov lak (VERNICE LIQUIDA) koji se u zapisima javlja i kao Common resin, pece Greca ili pegola kao i VERNICE CHIARA (mastiksov lak ili strasburki terpentin) - REMBRANT nisu do kraja definirani . Pretpostavlja se da je koristio venecijanski terpentin. MEDIUMI ZA LAZURE (univerzalni):
8

1 dio otopine kopala 1dio lanenog ulja 1dio terpentinskog ulja Damarov medium (univerzalni) 9 dijelova damara u terp. Ulju (1:2) 9 dijelova terpentinskog ulja 4 dijela stand ulja 2 dijela venecijanskog terpentina BRILJANTNI MEDIUM 1 dio stand ulja 3 dijela venecijanskog terpentina (prema Colin Hayesu sui sjajno i briljantno)

SCHMINCKE:
http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802bindemittel_c.htm http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802malmittel_c.htm

50038 MUSSINI medium 1 for thining

Nemastan medium za uljene boje. Preporua se za razrjeivanje prvih slojeva uljene boje (podlaganje sa uljem) i za transparentno slikanje (lazure) na gvau, temperi i akrilik podslikavanju. Ne utjee na vrijeme suenja i sjajnost.

Sastav: afranovo ulje, sintetska smola, mineralni pirit (teki benzin) 50045 Medium N neutral drying, without oil of turpentine Gotovo ne utei medium za uljene boje. Poneto gue (nosive) konzistencije. Podoban za sve naine slikanja osim za podslikavanje na slabo upijajuoj podlozi. Ne sadri terpentinsko ulje i zato se preporuuje umjetnicima koji su na njega alergini. Za razrjeivanje upotrijebi terpin (mineralni razrjeiva) (maks. 30%). Sastav: akrilik smola, hydrocarbon 50037 Transparent gel

Gel u tubi osigurava transparentnost i sjaj uljenim bojama. Preporua se za postizanje lazurnih slojeva, omoguava prozirnost polu-transparentnih i transparentnih tonova. Mijea se sa bojom u omjeru 1:1. Preporua se brza upotreba, jer se na paleti osui u roku od oko 30 minuta. Sastav: alkidna smola, mineralni razrjeiva. (teki benzin)

50040 MUSSINI medium 3 accelerates drying

10

Medium bogat sa smolom.Hlapljivo otapalo i sikativi ubrzavaju suenje. Upotrjebljavaj oskudno, jer se boje na paleti poinju suiti u roku oko 40 minuta. Zatvori odmah nakon upotrebe. Sastav: ketonska i alkidna smola, mineralni razrjeiva, sikativi.

50041 Rapid medium fast-drying Brzo suei medium omoguava prelijevanje i transparentnost boje. Specijalno se preporua za transparentno slikanje, lazure, i za prima slikanje. Potrebna je brzina jer se boja pomijeana sa mediumom brzo sui na paleti. Novi slojevi na slici osue se preko noi. Medium sadri alkidnu smolu i moe se mijeati sa bilo kojim drugim mediumom. Moe se takoer upotrijebiti za preparaciju alkidno smolnih boja. Zatvori odmah nakon upotrebe. Sastav: alkidna smola, mineralni razrjeiva.

50053 Enamel gloss for oil colours Ulje sa sikativom i prirodnom smolom daje emajlu slinu sjajnost (kao staklo) i prelijevanje. Uljena boja mijeana sa ovim mediumom slii bojama starih majstora. Preporua se za transparentno slikanje (lazure).Ovaj medium karakterizira postepeno ubrzavanje suenja. Boce koje su pune do pola ili nisu dobro zatvorene nee osiguravati dobru
11

kvalitetu. Koa osuene boje moe imati rupice. (?)- biti upljikava. Zatvori odmah nakon upotrebe. Sastav: ugueno ulje, damar smola, sikativ

50055 Tempera gel Mijenja uljenu boju u istinski boju koja se moe mijeati sa vodom. Pomijeaj u odnosu 1:1 do 1:3. mjeavina se moe primijeniti sa postepenim (kap po kap) dodavanjem vode. Predebeli nanosi su skloni raspucavanju.- treba ih izbjegavati. Mjeavina se sui brzo i moe biti premazana sa uljenim lazurama. Na ne upijajuoj podlozi sui polu sjajno (satenski sjaj), dok na upijajuoj podlozi (karton) sui mat sjajem. Nakon 4-6 mjeseci se moe prelakirati. Takoer moe posluiti kao bazini medium za vlastite boje. Sastav: vodeno- kompatibilna alkidna smola, butoxy- ethanol, voda. ( butoxy-ethanol - Glycol alkyl ethers are commonly used as solvents. 2Butoxy Ethanol is one of the most toxic of the glycol ethers. You should use products containing butoxyethanol with extreme care. It is a poison that can easily absorb through your skin to harm you. When working with it, always wear gloves and goggles and be sure the you have enough ventilation)

INDIRECT PAINTING TECHNIQUE

"The Painter's Companion: a Basic Guide to Studio Methods and Materials", by Reed Kay. The book was originally published in 1961 by Webb Books, Inc. and later by Prentice-Hall in 1983 with the new title "The Painter's Guide to Studio Methods and Materials" .

INDIREKTNO SLIKANJE Indirektno slikanje je nain slikanja u kome se zavrni efekt postie postepenom gradnjom- nanoenjem nekoliko slojeva , jednih preko drugih, gdje gornji slojevi modificiraju ali ne skrivaju , donje slojeve.
12

Kod indirektnog slikanja, prvi potez se stavlja na podlogu sa nakanom da e se preko njega, kada se osui, nanositi drugi slojevi sa ciljem promjene zavrnog dojma-utiska. Zbog toga se taj prvi sloj naziva podslikavanje i on nije definiran do kraja. Zavrna boja, definicija crtea i krajnja modelacija dobivaju se postepeno sa sljedeim nanosima. Zbog toga se na poetku rada koncentriramo na jedan ili dva od ovih problema i ovisno o nanesenim slojevima mijenjamo i gradimo problem do kraja. Indirektna metoda se razvila u prolosti kod mnogih umjetnika ukljuujui: Van Eycka, El Greca, i Rembranta. Mnogi recentni umjetnici kao Soutine, Modigliani, Rouault, Braque i Paul Klee su koristili ovu metodu slikanja. irina upotrebe ovakve metode proizlazi iz mogunosti da se sloj nanese pokrivno u svrhu prekrivanja donjeg sloja (korekcija) , ili transparentno u razliitim gradacijama. Np. jedna uljena boja kao kadmium crvena moe se nanijeti u pasti preko ute- potpuno suhe povrine. Ako se nanese podjednako i prilino u velikoj mjeri, sakrit e potpuno donji sloj. Ako se crvena boja razrijedi sa odgovarajuim razrjeivaem i nanese u tankom namazu preko utog sloja, leat e preko njega kao folija crvenog celofana, bojajui podruje u naranasto i dozvoljavajui da se vidi potez kista iz donjeg sloja. Naranasti ton na taj nain dobiven, daje drugaiji zvuk od naranastog dobivenog mijeanjem od istih boja na paleti. Direktno mijeani ton na paleti ima teki pokrivni ton, dok ovaj drugi ima puno vie luminioznosti prozranosti- kao kada gledamo svijetlo koje prolazi kroz staklo. Eksploatirajui ovu tehniku slikari su shvatili da mogu postii briljantnu luminioznost, iji karakter je nemogue postii direktnim slikanjem. Takav nain slikanja se najee naziva: lazura i glazing i scumbling (priguivanje, ublaavanje). GLAZING lazura je transparentan film boje nanesen preko druge obojene povrine. , koji modificira donji sloj. Obino se radi o tamnijem tonu nanesenom preko svjetlijeg. Neke boje kao alizarin crimson ili viridian green, tendiraju po prirodi svojeg pigmenta transparentnosti- lazurne ili polulazurne boje. Skoro svaka boja (bez obzira na vlastitu pokrivajuu mo) moe biti upotrijebljena kao lazura, ako se dovoljno tanko nanese preko svjetlijeg tona. SCUMBLING ( priguivanje, ublaavanje) slino lazuri po tome to se radi o filmu nanesenom preko donjeg sloja, tako da ga modificira. Meutim, za razliku od lazure ovdje se radi o polu-pokrivnom svjetlijem tonu nanesenom preko tamnijeg. Neke boje (pigment u boji) kao napuljsko uta su pogodne za tu tehniku, ali i druge boje mogu biti pogodne ako ih se prethodno pomijea sa pokrivnom bijelom. Scumbles karakterizira biserno svjetlucanje ili mekani dimni optiki efekt. Gornji nanos boje, bez obzira koji, mora biti dovoljno tanko nanesen da
13

donji sloj ostane vidljiv. Najjednostavniji nain da se to postigne je da se uzme mala koliina boje ravno iz tube i nanese utrlja preko dobro osuenog donjeg sloja. Boju treba dovoljno tanko rastrljati pomou kista, krpice ili prsta (pazi na otrovnost). Ako se boja previe razvue, moe doi do prevelikog rastezanja veziva i posljedica je slabo vezani pigment za povrinu. Danas uglavnom, uljene boje sadre dovoljno veziva, pa je opasnost od toga minimalna. Drugaiji izgled lazure ili priguenost tona, moe se dobiti razrjeivanjem boje sa mediumom (samim razrjeivaem ili mediumom za lazure). Postoje mediumi razliitog sastava (ulje, terpent. ulje, smole itd). Svaki slikar sam sebi odreuje medium ovisno o potrebi. Neki mediumi sadre sikative, lakove zajedno sa suivim uljem i zahtijevaju umijee u rukovanju, jer brzo postaju ljepljivi i teko se daju popraviti. Danas se mogu kupiti gotovi proizvodi. Drugi slikari vole sporo suee materijale da ih mogu due vrijeme modificirati. Takav medium moe sadravati np. samo ugueno ulje sa malo dodanog terpent. ulja ili nekog mineralnog razrjeivaa. Generalno gledano, to je manje mediuma to je bolje. Lazure i priguenost, se moe bolje postii rastrljavanjem preko suhog donjeg sloja. Prednosti i mane dodavanja mediuma ovise o nainu kako je upotrijebljen. Ako je samo mala koliina mediuma dodana boji, faktor uenja ili mogunosti ponovnog otapanja smoline otopine je minimalna. Puno je opasnije upotrijebiti veliku koliinu mediuma. Praksa razrjeivanja uljene boje, kao vodene je nepotrebna, jer poveava sve tehnike opasnosti kod uljenog slikanja. eljeni efekt e se bolje dobiti sa manje mediuma i vie umijea. ZABILJEKE: a. tehnika lazure ili scumble ukljuuje sve podloge i kistove upotrebljive u podlaganju- ovisi o umjetniku. b. Boje razrijeene sa previe razrjeivaa mogu kapati. Katkada tako razrijeene boje stvaraju male mrlje u suhom filmu koje izgledaju prljavo. Ustvari su to estice boje skupljene zajedno, kao otoci od pigmenta u oceanu od ulja. c. Podlagan sloj mora biti potpuno suh prije nanoenja lazura. d. Lazure koje sadre previe mediuma, da bi stvorile sjajnu povrinu su opasne, jer sljedei sloj ne moe prionuti dobro za njega i dolazi do raspucavanja kod prvog micanja tkanja. e. Sjajni film sadri veliku koliinu smoline otopine u odnosu na ulje i pigmente i zato je izuzetno ranjiv kod ienja jer je lak uvijek nanovo topiv. Zavrne lazure su specijalno osjetljive zbog svoje razrijeenosti.
14

f. Slike glazirane sa sporo sueom bojom i jako sporo sueim mediumom su osjetljive na prainu dok se ne osue. g. Neuspjeno naneseni scumblin ili lazurni efekti, mogu biti maknuti dok je lazura ili scumblin jo svjea, bez da se oteti podlagani sloj sa brisanjem otiranjem povrine sa istom manjom mekanom lanenom krpom navlaenom prema potrebi sa malo terpentinskog ulja. Ovakvo micanje lazure ili scumblin, jedino je mogue, ako je donji sloj potpuno suh. TEHNIKE PROCEDURE (Tehnike komplikacije i razliite prednosti kod indirektnog slikanja. ) Najee upotrebljavana metoda: 1. Crtanje kistom ukljuuje jednu do dvije boje , ovisno o slici. Boju razrijedi sa mravim mediumom (np. 1vol.dio suncem uguenog ulja, vol. dijela laka, 3vol. dijela terpentinskog ulja) koliko je potrebno da se ne cijedi previe. 2. Tamne i svijetle kontraste napravi tako da upotrijebi brzo sueu bijelu uljenu boju(uljena boja -np. olovno bijela, ili bijela za podlaganje noviji proizvod)ili tempernu boju ili akrilik, u svim svijetlim podrujima. ( Olovno bijela se danas rjee upotrjebljava. Razliite tvornice proizvode bijelu bez olovnog pigmenta sa vezivom na bazi alkidnih smola jer je manje otrovna). U srednjim tonovima bijela se mijea lagano sa drugim pigmentom. (oker ili indijsko crvena). Tamni tonovi se dobivaju dodatkom vie boja i mijeanjem sive sa bijelom., ali svi tamni tonovi se rade puno svjetliji negoli to e biti na kraju. Glavna prednost je postizanje dobrog sjenenja volumena trodimenzionalnosti bogatstvo. Podlaganje mora obuhvatiti velike kontraste i biti dobro naslikano da se dobije dobar krajnji efekt. 3. Kada se podlaganje dobro osui, nanose se lazure preko svijetlih dijelova i preko tamnijih ako je potrebno. To se moe nanijeti jednolino i zatim modificirati sa brisanjem vie ili manje. 4. Kolor efekt je jai i vie definiran sa direktnim slikanjem u lazure- bilo na suhu lazuru ili dok je jo mokra sa potezima pokrivne boje. Crte i Lazure koje su previe umanjile ton odreenog podruja, mogu biti prevuene scumbling, preko sa svjetlijim tonom da povrate tonalitet. Crte i rubovi se ponovo definiraju, specijalno gdje je lazura ili scumbling prouzroila gubljenje poetne snage.

ZABILJEKE
15

Uzevi u obzir mnoge mogunosti ovog procesa, pametno je imati na umu neke mogue potekoe: a. lazure imaju tendenciju da potamne generalni ton slike. Kompenzacija tome je da nam podslikavanje bude puno svjetlije od zavrnog eljenog tona. b. Lazure i scumbling tendiraju da daju mekani , jedinstven, difuzni efekt. Zbog toga podslikavanje mora biti jako, ak pomalo tvrdo- (to ne znai ne definirano crtaki ili diletantsko) u odnosu na krajnji efekt. c. Ako kvaliteta lazura nije oivljena sa pokrivnim tonovima i ivljim ponovnim crteom, efekt cjeline moe postati previe ispran, flekav- nepotpun, i transparentan. d. U indirektnom slikanju se oekuje vie slojeva i uspjeno tehnoloko nanoenje podrazumijeva masnije slojeve preko posnijih.

SLIKANJE MOKRO U MOKRO

(AL PRIMA SLIKANJE) To je takav nain slikanja kod kojega se boja nanosi na podlogu slike u jednom i izravnom nanosu, direktnom slikanju, bez podslikavanja, postepenog doslikavanja i nanoenja lazura. Kod ovakvog naina rada prvi nanos boje je i konani nanos ili se korekture vre mokro u mokro. I kod ovog naina rada postoji puno mogunosti, a jedino pravilo je da se boje mijeaju jedna sa drugom dok su jo mokre. (impresionizam, ekspresionizam). MEDIUMI ZA SLIKANJE SA ULJEM MOKRO U MOKRO SCHMINCKE:
http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802malmittel_c.htm

50039 MUSSINI medium 2 retards drying Medium rich in oil, retards drying of the surface of oil colours due to slow evaporation. The colour layers do not become solid immediately, which allows wet-in-wet painting. The high content of oil and resin improves the gloss and develops a soft, elastic film. Contains: sunflower oil, stand oil, mineral spirit, ketone resin

16

50036 Drying accelerator Especially fast-drying, paste-like painting medium for oil colours. Preserves the consistency and degree of gloss of oil colours. To avoid weakening of binding properties only mix in a ratio of 1:1 Contains: metal drying agent, stand oil, mineral spirit, resin solution. 50034 Megilp stabilizer of consistency Paste-like gel in tubes especially for Prima painting and putty-knife painting technique. This non-yellowing medium preserves the natural tone and buttery character of the oil colour. Adding a maximum of 30% of the stabilizer thickens the consistency and shortens the drying time. To avoid weakening of binding properties avoid excessive addition of Megilp. Contains: alkyd resin.

ZAKLJUAK Svaki od ova dva naina slikanja sa uljenom bojom daje razliite likovne efekte i ovisno o naoj ideji opredjeljujemo se za jedan od njih. Oil

OSTALI MEDIUMI:

Painting Mediums Gamblin http://www.gamblincolors.com/materials.html

17

Gamblin Galkyd Painting Mediums thin oil colors for painting and glazing and speed drying time of oil colors. Galkyds are made with alkyd resins. First manufactured in the early 1930's, alkyd resins are the polymerized oil of the 20th century. (Stand Oil was the polymerized oil of the 19th century). Alkyds have been formulated for use in artists' materials, most successfully as an oil painting medium. Alkyd resin used as a binder cannot hold the high pigment load of linseed oil.

Galkyd painting mediums are made with odorless mineral spirits, which can also be used to thin Galkyds and for brush and studio clean up. By using Galkyd, painters can remove turpentine from their painting process. Turpentine is the only solvent commonly available to painters that can be absorbed through healthy, unbroken skin.

Gamblin painting mediums can be mixed together. Suggested solvent: Gamsol Odorless Mineral Spirits

18

Try the Gamblin Interactive Painting Mediums Guide for suggestions on how to create a painting medium that suits your specific needs.

GALKYD PAINTING MEDIUM Galkyd is an alkyd resin painting medium that increases the fluidity of oil colors and speeds their drying time. Thin layers of oil colors are dry in 24 hours. The viscosity of Galkyd is similar to traditional painting mediums made from linseed stand oil. Galkyd levels brush strokes, creates a strong flexible paint film and leaves an enamel like glossy finish. Galkyd is ready to use. Thins with odorless mineral spirits. Painters can add up to 50% by volume odorless mineral spirits to change the viscosity of Galkyd for glazing. Galkyds are excellent glazing mediums. MSDS

Galkyd is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz, 32 oz.

GALKYD LITE (Low Viscosity) Galkyd Lite is different from Galkyd because it is made from an alkyd resin that has a lower viscosity. The viscosity of Galkyd Lite is very similar to that of a traditional damar/refined linseed oil/turpentine painting medium. Galkyd Lite is also ready to use. Because of its lower viscosity, Galkyd Lite will leave brush strokes in thicker layers. Glazes made with Galkyd Lite look slightly less glossy than those made with traditional mediums or Galkyd. Like Galkyd, Galkyd Lite is formulated to thin oil colors and maintain strong flexible paint films. Besides painters who prefer a lighter painting medium, landscape painters and others who enjoy painting outdoors will appreciate the longer working time of
19

Galkyd Lite (approximately three hours). Thin layers will be ready to paint over within 24 hours. Thins with odorless mineral spirits. MSDS

Galkyd Lite is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz, 32 oz.

GALKYD SLOW DRY Galkyd Slow Dry is formulated to have strength and flexibility and to keep the surface of oil paintings open for approximately three days. This is a good choice for painters who blend or work wet into wet. Use 1 part Galkyd Slow Dry and 1 part oil colors to paint wet into wet for at least a day. DO NOT DILUTE. MSDS

Galkyd Slow Dry is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz.

To slow down the drying time of Galkyd and Galkyd Lite, add about 10% by volume Alkali Refined Linseed Oil or Poppy Oil. The Galkyds can be thinned by adding OMS. Robert Gamblin recommends diluting Galkyd by no more than 50% Galkyd and 50% OMS.

To make the Galkyds more matte, dissolve one teaspoon of Gamblin Cold Wax in enough OMS to dissolve the wax completely. This solution is the matting agent. Add 1/4 matting agent to 3/4 Galkyd to make a more matte finish.

GALKYD GEL "G-GEL"

20

G-Gel is a gelled alkyd resin painting medium, which Robert formulated for painters who want to create transparent impasto. Thixotropic G-Gel holds marks and brush strokes. G-Gel makes impasto of approximately 1/4" thick. You can apply multiple layers. G-Gel does not contain driers so it does not dry as fast as most gel mediums. Adding driers causes oil paintings to darken and become brittle over time. G-Gel contains a very small amount of silica so it is very transparent and lightweight. MSDS

G-Gel is available in the following size: 150 ml.

NEO MEGILP NEO MEGILP Oil Painting Medium is a soft, silky gel. Neo Megilp gives body to paint, decreases viscosity, and can produce a luminous Turner-like atmosphere, suspending and supporting paint in a soft gel. And it is made from contemporary materials so it will not turn yellow or dark as it did in the 17th and 18th centuries. Neo Megilp can also replace Maroger Medium for artists who love the working properties but are now concerned about Maroger's poor aging qualities. MSDS

Neo Megilp is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz.

COLD WAX MEDIUM Cold Wax can be used to make oil colors thicker and more matte. A soft paste formulated to knife consistency, Gamblin Cold Wax medium is made from naturally white unbleached beeswax, alkyd resin and odorless
21

mineral spirits (OMS). Gamblin Cold Wax Medium can be thinned to brush consistency by dissolving in a small amount of OMS. The surface of paintings made with beeswax mediums will become only as hard as a beeswax candle. Adding Galkyd to cold wax painting medium/oil colors mix will increase the sheen and flexibility of the paint film. Use a small amount to make Galkyds more matte. Gamblin Cold Wax Medium contains no oil so it can be applied as a wax varnish over a dry oil painting. MSDS

Please note:

Painters who are using more than 1/3 cold wax medium to 2/3 oil paints should paint on rigid supports or paintings may crack when moved.

By mixing 1/2 Cold Wax Medium and 1/2 G-Gel, painters can paint on flexible supports.

Cold Wax Medium is available in the following sizes: 4 oz, 16 oz, 128 oz. OSTALE WEB STRANICE: http://www.talens.com/english/talens/ http://www.talens.com/english/products/default.asp?subID=1 www.lefranc-bourgeois.com/catalogue/index.php?gam_cle=273&s_gam_cle=276 http://www.maimeri.it/FineArts/colorprod.asp?mnu=0101

22

RAZVOJ ULJENOG VEZNOG SREDSTVA

U srednjem vijeku slikari su za vezno sredstvo svojih boja uglavnom upotrebljavali jaje i sam umanjak, djelomino otopinu tutkala i nekih guma, a samo rijetko ulje i vosak. Tada je uglavnom prevladavala tehnika stare jajane tempere (GIOTTO i njegovi suvremenici), a opisao ju je slikar i pisac 14 st. CENNINO CENNINI u svom traktatu o slikarstvu. Taj materijal nije dozvoljavao rad sa irokim kistom i plonim nanosima boje. Slikalo se otrim linijskim potezima, tankim i dugoljastim kistovima vezanim iz dlaka vjeverijeg repa. Nije bilo spajanja i slijevanja sa susjednim tonovima (takvo slikanje se u Italiji zove TRATTE GIARO). Linija je bila glavni i karakteristini nosilac izraaja. Umjesto crticama slikalo se i tokicama. Ve CENNINI spominje i uljem vezanu boju. Ona se upotrebljavala vrlo rijetko. Usavravanje uljene tehnike pripisuje se flamanskim slikarima HUBERTU i JANU VAN EYCKU, oko 1410. godine. Toan nain obrade i primjene nije poznat. Vjerojatno se prvobitno radilo o masnijoj temperi. Od tada se uljeno slikarstvo sve vie razvijalo, a najee se radilo o kombinaciji tempere i uljenih lazura. Sastav uljenog medija bio je uvijek brino uvan, te je smatran radionikom tajnom. Poetkom 18st. (1720.g.) dolazi do osnivanja kue LA FRANCK u Parizu, koja prva u Evropi poinje uz ostale potreptine proizvoditi i tvorniku uljenu boju. Ta uljena boja bila je spremana u vreice od ivotinjskog mjehura, koji su se po potrebi buili iglom i iz njih istiskivala gotova boja na paletu. Pojava tvornike uljene boje bila je glavni uzrok odumiranja majstorskih radionica. Tvornika boja je bila tako preparirana da je mogla stajati dulje vrijeme nepromijenjena. Osim toga bila je pristupana i jeftinija. Nain slikanja postepeno se mjenjao. Slika se sve bre i sve se manje vremena posveuje samom zanatu. Veina slika zbog nepanje, vremenom gubi svjeinu i boju. Vezno sredstvo uljene boje je uglavnom bilo sirovo neobraeno laneno, orahovo, suncokretovo ili makovo ulje, bez ili sa jo nekim drugim dodacima. Ti dodaci su se esto puta kasnije pokazali kao tetni. I danas svaka tvornica uva kao tajnu tone sastojke pojedinih uljenih boja, zbog ega su i njihove kvalitete razliite. esto puta se viak masnog suivog ulja, radi manjeg uenja, zamjenjuje otopinom neke smole u eterinom ulju ili nekom drugom finijem otapalu, koje je manje sklono vremenskom kvarenju. Osim smole dodatak mogu biti i razni voskovi, balzami itd. Uljena tehnika prua puno razliitih likovnih mogunosti, od pokrivnih, transparentnih, mat ili sjajnih pastoznih, reljefnih efekata itd.,

23

ali se pri tome moraju potivati osobine pojedinih materijala i nain njihove primjene.

24

VEZNO SREDSTVO ULJENE BOJE (danas)

Vezno sredstvo uljene boje je uglavnom neko suivo ulje sa razliitim dodacima kao to su smole, voskovi, balzami itd. ULJA Ulja i masti su materijali biljnog ili ivotinjskog porijekla, koji se najveim dijelom (do 97%) sastoje od triestera glicerola s masnim kiselinama. Ulja se od masti razlikuju uglavnom po masnim kiselinama koje su zastupane u njima. Neke masne kiseline daju s glicerolima spojeve koji su kod obine temperature kruti, a takve spojeve nazivamo mastima. Druge masne kiseline daju s glicerinima tekue spojeve, koje nazivamo uljima. Dok se masti nalaze gotovo iskljuivo u ivotinjama, ulja se nalaze u biljkama u obliku malih kapljica koje su zatvorene u biljnim stanicama, a najvie se nalaze u sjemenkama i klicama biljaka odakle se vade preanjem ili ekstrahiranjem (izdvajanje neke materije iz prirodnih ivotinjskih ili biljnih sirovina, koritenjem raznih otapala kao to su voda, etanol, benzin, eter itd.).

Po sposobnosti suenja, ulja dijelimo na suiva, polusuiva i nesuiva. Suiva ulja - premazana tankim slojem na neku neupojnu podlogu daju nakon kratkog vremena vrsti film. Ti filmovi ponovo ne omekavaju, ne tale se i ne tope se u benzinu. Ovdje spadaju laneno, drvno, perilla i oiticika ulje. Polusuiva ulja - premazana tankim slojem na neku podlogu sue nakon duljeg vremena, dajui film koji moe pod izvjesnim okolnostima opet omekati, da se tali i da se otapa u benzinu. Najvanija su suncokretovo, orahovo, makovo, sojino, konopljino, kukuruzno ulje itd. Na granici izmeu polusuivih i nesuivih ulja nalazi se maslinovo ulje, koje moe vrlo polagano suiti samo na potpuno osuenoj povrini drugih suivih ulja, meutim nikada ne moe otvrdnuti. Nesuiva ulja - premazana tankim slojem na neku podlogu, ne mogu uope suiti niti pokazuju bilo kakve znakove suenja. Glavni predstavnik takvih ulja je ricinusovo ulje. Specijalnom obradom moe se poboljati suivost nekih ulja. Suenje suivih ili polusuivih ulja je komplicirani kemijski proces (oksidacija i polimerizacija). Kisik iz zraka vee se na nezasiene veze stvarajui perokside i hidroperokside koji se raspadaju, a nastala
25

radikalska mjesta pobuuju zatim polimerizaciju, kojoj pogoduju metalne soli masnih kiselina kao katalizatori (takozvani sikativi). Na suenje bitno utjeu svjetlost, vlaga, zrak, temperatura i dodaci koji pospjeuju suenje (sikativi) ili ga usporavaju (negativni katalizatori kao npr. fenol, hidroksinon, neke vrste pigmenta kao ae itd.). Proces suenja ulja prolazi kroz nekoliko faza, a najbri je na samoj povrini. Zato je jako vano da se uljeni sloj boje ne premae niim nepropusnim za kisik, prije kompletnog zavretka suenja (razni lakovi). Suenjem ulja nastaje nova materija sa novim svojstvima, tzv. ULJENI FILM, koji je proziran i elastian, a naziva se LINOKSIN (kod lanenog ulja). Ima svojstvo da sva pigmentna zrnca sljepljuje jedno uz drugo, tj. vee ih u vrsti i elastini sloj uljene boje, a snagom prionjivosti (adhezivnosti) ujedno uvruje taj sloj boje na podlogu. Meu spomenutim suivim (nezasienim) uljima u slikarstvu se najvie istie i upotrebljava LANENO ULJE.

LANENO ULJE
Dobiva se preanjem iz potpuno zrelih sjemenki lana ili ekstrahiranjem sjemenki. Ekstrahirano ulje ima loa suiva svojstva, te se zato ne upotrebljava za liilake svrhe. Laneno ulje svih krajeva nije isto. Za slikarske svrhe osobito se istie kao najbolje NIZOZEMSKO (sjever), RUSKO i BELGIJSKO, dok se za industrijske potrebe najvie upotrebljavaju ulja tiskana iz juno amerikog (argentinskog) i indijskog sjemena. Prema tome, najbolja ulja za vezna sredstva dobivaju se iz lanenog sjemena preteno vlanih i hladnih krajeva. Sjeme lana obino sadri 30 - 35% ulja (indijsko 40%). Sjemenke su vrlo lagane (1000 zrnaca tei 5 - 6 grama). Prije preanja se iste, melju i formiraju u pogae. Preanje moe biti hladno i toplo. Hladnim se preanjem dobiva oko 18% ulja, koje se zbog svijetlo ute boje i bistrine najvie cijeni za slikarske svrhe. Toplim preanjem (zagrijavanjem pogaa sjemena na 60 80oC) dobiva se oko 26% ulja koje je tamno smee boje i mutnije. Najvie se upotrebljava za industrijske svrhe. Preano ulje nije posve isto, ono jo sadri ostatke bjelanevina koje nepovoljno utjeu na suenje ulja. Te se bjelanevine nalaze u ulju u obliku sluzi. Oslobaanje ulja od sluzi moe se vriti i prirodnim putem, tj. duljim uskladitenjem ulja (1 - 2 g. u punoj i dobro zaepljenoj tamnoj boci na hladnijem mjestu), te se sluz istaloi na dno. Ovakvo se ulje moe upotrijebiti za preparaciju boja.

26

STARI NAINI IENJA ULJA 1) U veu bocu irokog grla sipa se do polovine prokuhana hladna voda. Na vodu se dolijeva 1/4 njenog volumena lanenog ulja i neto manji volumen ispranog i sitno prosijanog kremenog pijeska (SiO2, kvarc). Za vrijeme od 8 dana sadraj boce treba dnevno nekoliko minuta dobro mukati, tako da se voda i pijesak potpuno izmijeaju. Nakon navedenog vremena, kad se ulje potpuno odvoji od vode, prelije se u novu bocu. 2) Drugi nain ienja izvediv je samo zimi. U posve novi zemljani glazirani lonac stavlja se dosta svjeeg, istog snijega (4/5). Na snijeg se nalije ulje i promijea da nastane jednolino ukasta kaa. Zatim se lonac do vrha nabije snijegom, prekrije dvostrukim slojem vrstog papira i svee. Lonac se ostavlja vani, dobro zatrpan snijegom, to due izloen niskim temperaturama (14 - 20 dana). Nakon 2 - 3 tjedna, lonac se dri u negrijanoj sobi 1 - 2 dana na miru da se snijeg otopi, a time i ulje odijeli od vode. Zatim se ulje sprema u istu bocu koja mora biti puna i dobro zaepljena. Smrzavanjem se iz ulja izluuju gliceridi zasienih masnih kiselina, uslijed ega se pospjeuje i suivost toga ulja. 3) Kao trei nain spominje se ienje sirovog ulja u lipovoj ai. Iz suhog lipovog drveta napravljena aa sa dnom debelim 1,5 - 3 cm napuni se uljem i objesi u neto veu staklenku. Nakon nekog vremena ulje e samo od sebe poeti kapati kroz porozno dno lipove ae u staklenku. (Drer je navodno tako istio orahovo ulje). Mogue je da je na taj nain filtrirao zagrijano ulje, a u lipovu au stavljao i drveni ugljen ili cvijet od lavande (lavandula officinalis) kako bi ulje odbijelio i ujedno ga konzervirao). Takva lipova aa mogla se upotrebljavati kratko vrijeme, tj. tako dugo dok je proputala ulje. Ova tri naina ienja ulja bolja su od raznih drugih dananjih metoda u kojima se upotrebljavaju kemikalije. Danas se ulje ne ostavlja da odlei, nego ga se na brzi nain proiuje i obrauje. Tako u trgovini moemo kupiti razne modifikacije lanenog ulja: sirovo laneno ulje, bijeljeno laneno ulje, rafinirano laneno ulje, lakovo laneno ulje, ugueno laneno ulje i laneni firnis (postoje jo neki proizvodi, ali za nas su manje vani). Svi ti proizvodi razlikuju se po svojim svojstvima, pa prema tome i upotrebi. Laneno ulje se podnosi sa svim vrstama pigmenata. Bazini pigmenti, kao olovno bjelilo, minij i cinkovo bjelilo, stvaraju sa lanenim uljem netopive sapune, koji su postojani prema atmosferilijama. Laneno ulje se podnosi s mnogim vezivima direktno ili zajednikim obraivanjem. Sa neutralnim vodenim vezivima (npr. na
27

bazi tutkala) stvara emulzije. Sa alkalinim vezivima (vapno, vodeno staklo) laneno ulje se osapunjuje. Sa mnogim vezivima na bazi umjetnih smola se podnosi, dok se s drugima mora obraivati (npr. s alkidnim smolama). U svakom je sluaju potrebno izvriti pokus mijeanja, kao i premaz u sluaju kombiniranja lanenog ulja sa nekom umjetnom smolom. Prema utjecajima vlage laneno ulje nije postojano, jer bubri. Prema kiselinama i luinama takoer nije postojano. Naroito nepovoljno djeluje sumporasta kiselina, jer prolazi kroz laneno ulje, a da ga pri tome vidljivo ne razara, ve izaziva oteenje podloge, ime uvjetuje i smanjivanje moi prianjanja namaza na podlogu. Laneno ulje nije postojano prema utjecajima viih temperatura, pa se ne upotrebljava za vatrostalne namaze. Prema atmosferilijama je vrlo postojano. Pod normalnim uvjetima je postojano prema zapaljenju, jer mu je plamite oko 270OC. Meutim, krpe natopljene lanenim uljem mogu se zapaliti uslijed pojave autooksidacije. SIROVO LANENO ULJE - moe biti slabo mutno. Mutnoe koje nastaju zbog hladnoe moraju nestati, ako zagrijemo ulje na 40oC. Sirovo laneno ulje ima utu do uto zelenkastu boju. LAKOVO LANENO ULJE - dobiva se iz sirovog lanenog ulja zagrijavanjem ulja na 270 - 300oC i dranjem na toj temperaturi 3 sata, a da ga se pri tome ne mijea. Sluz i bjelanevine pri tome se koaguliraju i istaloe na dno kotla, a gornje bistro ulje se odlije od mutnog taloga. Lakovo laneno ulje je tamnije boje, jer je bilo zagrijavano na otvorenom uz visoku temperaturu (zbog toga nije najbolje za slikarske svrhe). BIJELJENO LANENO ULJE - moe se dobiti kemijskim i fizikalnim nainom. Kemijskim putem se neistoe uklanjaju oksidativnim putem, a fizikalnim putem se uklanjaju adsorpcijom. Danas se uglavnom bijeli fizikalnim putem, jer je jednostavnije. Taj nain se temelji na adsorpciji neistoa aktivnim ugljenom, silikatnim zemljama ili kombinacijom obaju adsorbensa (tokom procesa ulje se zagrijava). Isto je to i rafinirano ili proieno ulje. ieno i otkiseljeno laneno ulje sui bre i bolje od sirovog. Suenje ulja se ispituje na staklenoj ploi izloenoj zraku i svijetlu 4 - 6 dana (ako nije suho nakon 10 dana, moda je namaz predebveo). UGUENO LANENO ULJE - je polimerizirano oieno laneno ulje. Kod prireivanja tog ulja zbivaju se uglavnom dvije reakcije: polimerizacija i raspadanje ulja, uz stvaranje produkata razgradnje. Rezultat prve reakcije tj. polimerizacije je povienje viskoziteta, a druge reakcije povienje kiselinskog broja. Budui da je prva reakcija poeljna, a druga nije, uguivanje ulja je potrebno vriti
28

tako da se druga reakcija svede na najmanju moguu mjeru, da bi se ugueno ulje moglo podnositi s bazinim pigmentima (cinkovo bjelilo). Ugueno ulje odreenog viskoziteta moe se sastojati od molekula jednakih veliina i od mjeavine visoko i nisko polimeriziranih molekula. Polimerizirano ulje sa molekulama istih veliina se podnosi sa bazinim pigmentima, a ulje sa molekulama nejednakih veliina ne podnosi se, iako takvo ulje ima niski kiselinski broj. Iz toga slijedi, da nije samo visoki kiselinski broj odgovoran za eliranje uguenog ulja kada doe u kontakt s bazinim pigmentima, nego takoer i stupanj polimerizacije. Prema tome, proces uguivanja ulja treba vriti tako da se stvaraju polimerizirane molekule jednakih veliina i da se na najmanju mjeru ogranii razaranje ulja tj. stvaranje slobodnih masnih kiselina. Stari su slikari jo u vrijeme Cennini-ja laneno ulje ljeti izlagali, u plitkim posudama (od bronce ili bakra), sunanom svijetlu i zraku. Na taj nain se ulje uguivalo i bijelilo. I danas se laneno ulje uguuje na slian nain. U plitku posudu nalije se sirovo laneno ulje najvie 1,5 - 2 cm visine i prekrije veom staklenom ploom sa podmetnutim tapiima (ili plutom) da zrak djeluje na ulje da se zgusne. Nakon stajanja od 3 - 4 tjedna ulje postaje gusto i svijetlo. Ako za uguivanje koristimo olovnu posudu, ulje e imati bolju suivost (olovni oksidi djeluju na ulje). Ovakvo ugueno i blijeeno ulje razrjeuje se obino terpentinskim uljem i upotrebljava kao sredstvo za slikanje, tj. razrjeivanje uljene boje. Ovakva ulja sue neto sporije (osim ako su bila stavljena u olovnu ili bakrenu posudu), ali tvore otporan i ilav film. Osim toga pospjeuju bolje odnosno jednolinije razljevanje boje. Danas se tvorniki proizvodi slino ugueno (stand) ulje i to termikom polimerizacijom bez pristupa zraka ili sa ogranienim pristupom. To ulje nije tako svijetlo i dobro kao ovo dobiveno uguivanjem na suncu. LANENI FIRNIS - je sikativirano laneno ulje. Firnis u naelu ne smije, osim ulja i sikativa, sadravati druge dodatke ili primjese. Sikativ se dodaje u obliku rezinata, oleata ili naftenata. Postoje dva naina dobivanja firnisa, a to su hladni i topli nain. Dok se hladni nain sastoji u dodavanju otopljenih sikativa lanenom ulju, topli se nain prireuje kuhanjem ulja sa sikativom. Postoji vie vrsta firnisa: kuhani firnis koji je najtamniji, zraeni firnis koji je neto gui ali svjetliji, i hladno sikativiran firnis (to je laneni firnis dobiven tako da se bijeljenom lanenom ulju doda, u hladnom, otopina sikativa u lak-benzinu). Sikativi su ponajvie naftenati. Takvi firnisi su svijetle boje. Svi laneni firnisi sue bre od ostalih lanenih ulja. Kuhani su firnisi tamniji i gui, ali su trajniji (njihov film ili oni sami, ili oboje) i ljepe se razlijevaju.
29

Danas se firnisi koriste uglavnom za preparacije poluuljenih osnova, nekih emulzionih tempera i za pravljenje kitova. Laneno ulje kao najbolje vezno sredstvo uljenih boja ima i svojih slabosti, a to je sklonost uljenog filma uenju. Zbog toga se za slikarske svrhe trae samo najkvalitetnije vrste lanenog ulja. U slikarstvu esto koristimo i druga ulja zbog manjeg uenja.

ORAHOVO ULJE
Spada u polusuiva ulja. Naroito je cijenjeno u Italiji i na jugu Francuske. Proizvodi se preanjem dozrelih i odleanih jezgri orahovog ploda koji sadri 40 - 60 % ulja. I orahovo ulje se prea hladnim i toplim nainom. Hladno tjeteno ulje obino je svijetlo ute boje, ugodnog okusa i mirisa po orahu, pa se upotrebljava i za jestive svrhe. Za slikarske svrhe upotrebljava se ulje hladnog preanja. Toplim preanjem ili ekstrakcijom dobivaju se tamna ulja koja nisu pogodna, jer slabije sue. Suivost orahovog ulja je blizu suivosti lanenog ulja. Ovo je ulje dosta skupo, daje svjetlije produkte od lanenog i brzo se kvari. Izvrsno je za preparaciju raznih emulzionih tempera, naroito za emulgiranje sa kazeinskim rastvorom sa kojim laneno ulje u emulziji jako uti.

MAKOVO ULJE
Spada u polusuiva ulja. Sui dosta dobro, ali se zbog visoke cijene rijetko upotrebljava. Glavna mu je primjena u proizvodnji slikarskih boja kao vezno sredstvo nekih osjetljivih pigmenata (olovna bijela, napuljska uta, kobalt plava i zelena, te celinsko plava), jer suenjem manje uti od lanenog. Da bi boja bolje suila, ponekad se mijea laneno sa makovim uljem. Slabost makovog ulja je raspucavanje (ee od lanenog) i osim toga osueni film moe ponovo omekati, kao i svaki film polusuivih ulja. Film mu je i neto manje otporan. Dobiva se toplim ili hladnim preanjem sjemenki bijelog ili crnog maka koje sadri 40 - 50 % ulja. Hladno preano ulje je vrlo svijetlo, dok toplo daje ulje crvene boje. Ako dulje stoji, naroito u nepunoj boci, makovo ulje se kvari i pretvara u sluz. Uljene boje preparirane sa starim makovim uljem uvijek vuku konce. Za preparaciju poluuljenih i uljenih osnova ne dolazi u obzir, jer raspucava. Za preparaciju uljenih boja, neke tvornice (Francuska) upotrebljavaju iskljuivo toplo preano crvenkasto makovo ulje. Takvo ulje sadri neke sastojke koji pospjeuju suenje, a boja mu uslijed djelovanja svijetla suenjem potpuno izblijedi.

30

Uz spomenuta ulja upotrebljavaju se ponekad kao vezna sredstva, iako rjee, i slijedea ulja:

KONOPLJINO ULJE
To je polusuivo ulje zelenkaste boje. Dobiva se iz sjemenki konoplje preanjem ili ekstrakcijom.. Gue je od lanenog, a sui sporije od makovog, te ostavlja naboran film. Najee se upotrebljava za kuhanje firnisa za liilake svrhe.

SUNCOKRETOVO ULJE
To je polusuivo ulje. Suivost mu je manja od lanenog, ali se raznim postupcima moe prevesti u suivo. Tvori mekani film i vremenom uti. Danas se sve ee upotrebljava specijalno preraeno , tako da bolje sui. 50025 Sunflower oil refined/winterized Lighter, less yellowing and slower drying than linseed oil. Binding component for painting mediums and for own production of white and light oil colours. (schmincke)

RICINUSOVO ULJE
To je nesuivo ulje. Dobiva se iz sjemenki biljke ricinus. Vrlo je masno i skoro bezbojno. Najee se upotrebljava za podmazivanje avionskih motora. Postojano je prema niskim temperaturama. Upotrebljava se kao omekiva za nitrocelulozne i piritne proizvode. Ricinusovo se ulje meutim moe posebnim postupkom pretvoriti u suivo ulje. Postupak se sastoji u dehidriranju ricinusovog ulja sumpornom kiselinom i esterificiranje dobivene kiseline glicerinom. Dobiva se produkt koji ima dobra suiva svojstva i zove se SINOURINSKO ULJE (ili dehidrol, dienol, thoricenol itd.). Pretvorbom toga ulja u tand ulje, dobiva se konani produkt koji suenjem tvori gust i otporan film koji skoro uope ne uti. Ovo ulje industrija lakova naroito u Americi upotrebljava kao dodatak raznim kvalitetnim lakovima, a sigurno ga neke tvornice upotrebljavaju i za vezno sredstvo uljenih boja.

AFRANOVO ULJE laneno ulje je ponekad zamjenjeno sa

afranovim uljem za svjetlije tonove.Dobiva se preanjem sjemenka. To ulje manje uti ali mu je vrijeme suenja due i formira film sa drugaijim svojstvima od lanenog ulja.
31

Zbog tih drugaijih svojstava , koja dovode do raspucavanja ili ak ljutenja ako se boje sa njim kao vezivom upotrijebe u donjim slojevima, njegova upotreba je ograniena samo na zavrne slojeve (iz Talensovog kataloga).

32

RAZRJEIVAI
HLAPIVA ETERINA ULJA
Uz masna, uglavnom suiva ulja, upotrebljavaju se naroito u uljenoj tehnici i neka hlapiva ulja koja nemaju snagu vezanja, ve slue kao otapala. Eterina hlapiva ulja su lako hlapljive tvari jakog mirisa koje se nalaze u biljkama (uglavnom tekuine, a iznimno polutekui ili vrsti preparati). Po kemijskom sastavu su smjese razliitih organskih spojeva, veinom terpena (terpeni su hlapljivi nezasieni ugljikovodici ugodna mirisa npr. limonen, pinen). Terpeni zbog svoje nezasienosti lako stupaju u razliite reakcije, npr. oksidacije i polimerizacije, zbog toga su nepostojani. Hlapiva eterina ulja najvie se dobivaju destilacijom biljnog materijala s vodenim parama, a nose imena biljaka od kojih potjeu (ruino, lavandino, metviino ulje itd.). Mogu se dobiti i ekstrakcijom i preanjem. Eterina ulja su topiva u alkoholu, a vrlo se teko otapaju u vodi. Osjetljiva su prema povienoj temperaturi, svijetlu, zraku i vodi. Jedno od najvanijih svojstava tih ulja je brzina isparavanja. Neka isparavaju bre, a neka sporije. Pri tome mogu ispariti potpuno ili djelomino, tj. mogu ostaviti manji smolasti ostatak. To ovisi o istoi i vrsti eterinog ulja. Po tome ih i dijelimo na hlapiva i poluhlapiva ulja. Sva eterina ulja otapaju masna ulja, pa se s njima i mijeaju u svim omjerima. Osim toga otapaju razne smole i voskove, te se zbog toga upotrebljavaju kao vana pomagala, naroito kao razrjeivai uljene boje. Meu ovim eterinim uljima koja se upotrebljavaju u slikarskim tehnikama najvanije je terpentinsko ulje. TERPENTINSKO ULJE Laiki ga pogreno nazivaju terpentin. Terpentin je ustvari balzam koji lui etinarsko drvee. Balzami (openito) su tvari koje lue neke vrste drveta, spontano ili kada im je kora ozlijeena ili zasjeena. Taj nain dobivanja balzama struno se zove SMOLARENJE. Izvodi se sistematski tako da se u crnogorinim umama stabla u odreenoj visini zasjeku u odreeno godinje doba, a ispod ranjenih mjesta stavljaju se posude u koje curi balzam. Po svome sastavu, balzami su smjese smolastih tvari (eterinih ulja u ovom sluaju terpentinsko ulje) i nekih kiselina. Stajanjem na zraku obino postaju smolaste konzistencije: ugodnog su mirisa, rastvaraju se u etanolu, a ne rastvaraju se u vodi.

33

Terpentinsko ulje dobivamo na vie naina tj. postoji vie vrsta terpentinskog ulja: BALZAM terpentinsko ulje je isto terpentinsko ulje dobiveno iz balzama destilacijom pomou vodene pare. Od drvnog otpada: DRVENO terpentinsko ulje se dobiva destilacijom smolastog drveta ili njegovih drvenih otpadaka. Destilacija se vri pomou vodene pare. Moe se dobiti i ekstrakcijom. KIENOL se dobiva suhom destilacijom smolastog drveta ili otpadaka. Polimerizacione osobine kienola jae su izraene nego kod terpentinskog ulja. On je osjetljiviji prema oksidansima tj. loiji je po kvaliteti. TALLOL tzv. sulfatno ulje je ulje kojemu je glavni sastojak terpentinsko ulje, ali pored njega sadri i sumporne spojeve neugodnog mirisa. To ulje se dalje proiava i razdvaja frakcioniranjem pomou vodene pare. Zatim se predestilira, pere klornim vapnom i obrauje aktivnim ugljenom. Tako preraeni sulfatni terpentin skoro se ne razlikuje po svojstvima od terpentinskog ulja dobivenog iz sirove borove smole. Ovo svjee prireeno ulje je svjetlo ute boje, ali pri duem stajanju oksidira i tamni.

SASTAV TERPENTINSKOG ULJA: Terpetinsko ulje je

mjeavina ugljikovodika zvanih terpeni. Pored njih ulje sadri i spojeve koji sadre kisik, kao alkohole, aldehide i ketone. Svjee prireeno ulje je rijetka tekuina, bezbojna do ukasta. Ulje se na zraku djelomino razgrauje. Pare terpentinskog ulja udisanjem djeluju tetno na ljudski organizam, a ne smiju se uzimati niti vee doze tekueg ulja iznutra. Ostatak smole koji ostaje kod prerade balzama (destilacije) naziva se BURGUNDSKA smola i ona sadri jo neto vode. Njenim ponovnim pretapanjem dobiva se KOLOFONIJ, koji je po sastavu kem. abietinska kiselina. On se razlikuje po boji (od najsvjetlije do najtamnije vrste) koja se oznaava posebnim brojevima i strogo je standardizirana. On je topiv u veini organskih otapala, a svjetlije su vrste vie topljive od tamnih. Neke vrste kolofonija naginju naknadnoj kristalizaciji, pri emu se izluuju kristali iz otopine kolofonija, odnosno iz lakova koji sadre visoki postotak kolofonija. Ta se pojava dogaa kod mnogih vrsta, a naroito kod nekih vrsta amerikog porijekla svjetlije boje, te kod gotovo svih vrsta naeg porijekla. Kod nekih vrsta francuskih i panjolskih kolofonija ne smije se prigodom prireivanja lakova upotrebljavati sikativ na bazi mangana, jer te vrste kolofonija u kontaktu s njim postaju zeleno crne. Loa strana kolofonija je i njegov visoki kiselinski broj, te niska toka
34

omekavanja, to sprjeava njegovu upotrebu za bolje vrste lakova. Takvi lakovi postaju ljepljivi ve kod topline ruke. Visoki kiselinski broj smeta zato to lakovi dobivaju kiseli karakter, pa se u kontaktu s bazinim pigmentima (cink. bijelilo) stvaraju smolni sapuni, to uvjetuje brzo uguivanje takvih proizvoda, a njihovo ponovno vraanje u tekue stanje nije uvijek mogue. To je vrlo krhka smola koja se u slikarstvu direktno ne upotrebljava, ali slui za dobivanje jeftinih i ne previe kvalitetnih lakova. Odabirom istog balzama samo od izvjesnih etinara, te dvostrukom, ak i trostrukom destilacijom dobiva se vrlo fino terpentinsko ulje potpuno hlapivo i bezbojno, specijalno upotrebljivo za slikarske svrhe. Destilacija takvog ulja vri se obino vodenom parom, dok se drugom destilacijom zapravo rektifikacijom izdvaja frakcija sa vrelitem do 160C. Nekada se ovo ulje jo i dalje proiuje ponovnom destilacijom, ali u vakuumu, da bi se snizilo vrelite ulja i ouvalo ga od ponovnog visokog zagrijavanja. Najfinija vrsta terpentinskog ulja koja je najbolja za slikarske svrhe je francuska terpent. esencija. Ovo se ulje proizvodi iskljuivo iz balzam smole sredozemne pinije, koja naroito uspijeva u pokrajini GIRONDE u junoj Francuskoj. esto puta se pod imenom francusko i grko terpentinsko ulje prodavalo terpentinsko ulje proizvedeno iz balzam smole alpskog bora (pinus halepensis). Neke druge vrste etinara daju balzam iz kojeg se destilacijom dobiva takoer dobro i za slikanje upotrebljivo ulje. Tako se npr. u Americi proizvodi iz smole movarnog bora vrlo dobra esencija. Obino terpentinsko ulje koje dobivamo u trgovinama boja i lakova esto ostavlja 8 10 % nehlapivih smolastih ostataka. Dobra terpentinska esencija ishlapljuje skoro bez ostatka. Radi toga se upotrebljava samo najfinije posve svjee i 2 puta rektificirano ulje. uvanje: Terpentinsku esenciju treba drati u dobro zaepljenim, to tamnijim i to punijim bocama na hladnom i mranom mjestu, najdulje 2 godine. esto se preporua staviti u bocu komadi ivog vapna, koji e upiti svu vodu. Ako ulje za vrijeme stajanja izlui jo vode, ta voda potjee od prve destilacije sa vodenom parom (znak da ulje nije bilo dovoljno osueno). Takvo ulje kod preparacije smolnih firnisa uzrokuje plavljenje (modrenje). Staro i odleano terpentinsko ulje koje je stajalo u nezaepljenoj boci NIJE UPOTREBLJIVO za slikarske svrhe. Duljim stajanjem, naroito u nepunim bocama, ulje oksidira, pri emu se stvaraju razni nehlapivi smolasti produkti koji usporavaju tok njegova

35

ishlapljivanja, ostavljajui vei smolasti ostatak koji djeluje na uljenu boju da ostaje ljepljiva i vie tamni. Radi toga je potrebno upotrebljavati to svjeiju terpentinsku esenciju, ali i nju vrlo umjereno. Uglavnom za ucrtavanje i korekturu crtea, dok se za ostale slojeve slike mijea sa lanenim uljem (ili drugim suivim uljem).

UPOTREBA TERPENTINSKOG ULJA

Ono se upotrebljava naroito u donjim slojevima slike, gdje u otopini sa malo masnog ulja kao mravo sredstvo za slikanje znatno olakava pokrivanje irokih ploha u najtanjem sloju. Svjea terpentinska esencija vrlo brzo i skoro potpuno ishlapljuje, mnogo ranije nego to zapone zgunjavanje uljenog veznog sredstva, pa ne dolazi do opasnosti raspucavanja nanesenog sloja uljene boje. Upotreba terpentinskog ulja i u donjim slojevima mora biti umjerena, jer pored svih svojih dobrih svojstava, prekomjerno upotrebljavano moe kao razrjeiva otapati i donji, jo neosueni sloj uljene boje i djelovati na tamnjenje boje. Razrjeivanjem uljene boje iskljuivo terpentinskom esencijom na upijajuoj tutkalno-krednoj osnovi, slika dobiva u poetku mat povrinu i barunasti izgled. Prekomjernom upotrebom, boja se nakon izvjesnog vremena poinje brisati uslijed vrlo oslabljenog i razrijeenog veznog sredstva. Terpentinska esencija se upotrebljava i kao izvrsno otapalo nekih smola, naroito MASTIKS i DAMAR smole. Te smolaste otopine upotrebljavaju se kao sastavni dio raznih razrjeivaa tj. sredstva za slikanje, te kao zavrni FIRNIS odreen da titi sliku od mehanikog oteenja i atmosferskog utjecaja. Budui da u trgovine dolaze razne vrste i kvalitete terpentinskog ulja, potrebno ga je znati ispitati. NEKE JEDNOSTAVNE METODE ISPITIVANJA TERPENTINSKOG ULJA: 1) PROBA SA MASNOM MRLJOM koju terpentinsko ulje ostavlja na papiru poslije ishlapljivanja. Kod svjeeg rektificiranog terpent. ulja, mrlja bi trebala nakon 10 min. ishlapiti bez vidljivog traga. Ako na papiru ostaje slabiji ili izraeniji rub ili trajna smolasta mrlja, znak je starog zasmoljenog ulja. 2) PROBA SA KONKAVNIM STAKLOM (6 - 8 cm) koje treba staviti na povrinu tople vode da pliva. Na njega se kapne nekoliko kapi terpent. ulja. Poslije nekoliko minuta terpentinsko ulje ishlapi. Ako je posve

36

svjee rektificirano, ne ostavlja na staklu nikakav trag. Ako je ulje staro ili nedovoljno rektif. na staklu e ostati masni sloj. 3) Ako neko terpent. ulje SADRI VODU preostalu od destilacije moe se utvrditi tako da se tri (3) vol. dijela istog benzina muka u epruveti sa jednim (1) volumenskim dijelom terpent. ulja. SMJESA mora ostati bistra. Ako je mutna, znai da sadri vodu. SPECIFINA TEINA dobrog i svjeeg terpent. ulja kod 20C iznosi 0,860 - 0,875, a poetna toka kljuanja je na temperaturi od 155 - 162C. Za slikarske svrhe upotrebljava se frakcija predestilirana do 160C. 4) Terpentinsko ulje dobiveno iz mljevenih otpadaka drveta, iglica, eera ili korijena etinara, zvano DRVNO TERPENTINSKO ULJE nije upotrebljivo za slikarske svrhe (nije dovoljno isto). Te proizvode prepoznajemo na taj nain da se 5 cm3 terpent. ulja prelije u epruveti sa 1cm3 kalijeve luine (gustoe 1,3). Smjesu grijemo uz mukanje u vruoj vodi. Balzam terpent. ulje ostaje bezbojno, dok e ovo drugo posmeiti, a na granici luine i ulja bit e izluena smola.

TERPINEOL (terpilenol) - bezbojna tekuina ugodnog mirisa, otapa se u mineralnim uljima, dietil-ftalatu, benzil-benzoatu, slabije u vodi i glicerinu. Sintetski se dobiva od terpin-hidrata i fosforne kiseline Upotrebljava se kao otapalo za smole, voskove, gumu u parfumeriji i industriji sapuna, kao dezinfekcijsko sredstvo i antioksidans u medicini. Za neke naroite svrhe upotrebljava se u slikarstvu. To je ustvari jedan derivat terpentinskog ulja (terpen alkohol dobiven frakcioniranjem iz terpent. ulja). Ako se on dodaje mediju za uljeno slikanje, sloj boje e se suiti matiranjem. On se u slikarstvu upotrebljava i kao sredstvo za usporavanje suenja, jer ima antioksidativno djelovanje. Dobar terpineol ishlapljuje znatno sporije od terpentinskog ulja, a da pri tome ne ostavlja nikakav smolasti ostatak. Osim toga ima svojstvo otapanja izvjesnih smola koje su inae netopive u terpent. ulju. AQUA DI RAGGIA ili AQUA DI RAZA - u starim talijanskim djelima nalazimo spomenuto ovo sredstvo. Vjerojatno je to bilo vrlo dobro oieno terpent. ulje sa moda jo niim vrelitem od naeg terpent. ulja. Dakle, neka vrsta terpent. pirita. Postoji mogunost da je to ulje neko bilo proizvedeno destilacijom Venecijanskog terpent. balzama.

37

MINERALNA HLAPIVA ULJA

To je zajedniki naziv za sva ulja koja se nalaze u nafti ili se dobivaju suhom destilacijom kamenog ugljena, treseta, bituminoznih kriljevaca isl., a imaju svojstvo da sue hlapljenjem bez znaajnijeg ostatka. Ona ne ubrzavaju oksidaciju suivih ulja kao terpent. ulja, ve se u njima ponaaju inertno. Sirovina u proizvodnji hlapljivih mineralnih ulja najee je nafta. Razliitim refrakcijama i destilacijama na razliitim temperaturama dobivaju se razliite svijetle tekuine specifinih svojstava (bitna faza prerade je prethodno ienje: vano je da se iz sirovine uklone sumporni spojevi radi bolje kompatibilnosti). Uz razne proizvode terpentinskog ulja upotrebljavaju se naroito u industriji lakova i za liilake svrhe, kao nadomjesci skupom balzam terpent. ulju i neke brino iene frakcije mineralnog ulja (nafte). Takvi proizvodi dolaze u trgovinu pod raznim imenima: lak benzin, mineralno terpentinsko ulje, white spirit i dr. i znatno su jeftiniji. Za slikarske svrhe su od sve veeg znaaja. Dobra su otapala nekih smola (njihovo otapanje ovisi o sadraju ciklikih ugljikovodika u benzinu, od stupnja oksidacije samih spojeva itd. - rastvarai) i voskova. Prednost im je da ne podlijeu oksidaciji tj. odleavanjem ne gube svoja svojstva. ALIFATSKI UGLJIKOVODICI dobivaju se uglavnom destilacijom nafte i katrana smeeg ugljena, te sintetskim putem (hidriranjem mineralnih ulja i katrana). Svi ti procesi daju najvanije otapalo u proizvodnji lakova i boja, tj. BENZIN. U proizvodnji lakova i boja upotrebljava se laki, srednji i teki benzin. Najvie su u upotrebi teki benzini, jer imaju najpovoljniju brzinu isparavanja. Otapalo ne smije prebrzo ishlapljivati. Brzo hlapljivo otapalo uslijed naglog isparavanja ohladi povrinu lienog predmeta, pa se zbog toga na takvoj povrini kondenziraju vodene pare iz zraka. Uslijed toga se na tim mjestima istaloe smola ili vosak (ovisi to je bilo otopljeno), jer ono nije topljivo u vodi, a u tom trenutku je bilo toliko kondenzirane pare, da se ta tvar morala istaloiti. LAKI BENZINI - tu spadaju petroleter, normalni benzin koji slui uglavnom za analitike svrhe, gazolin, petrolejski benzin itd. To je prva frakcija kod destilacije rafiniranog petroleja sa vrelitem do 100C - zbog prebrze isparljivosti nije interesantan za likovne tehnike, opasan je i zbog svoje eksplozivnosti. Brza hlapljivost preporuljiva je jedino za pravljenje fiksativa (2% damara u lakom benzinu). SREDNJI BENZINI - tu spada ekstrakcioni benzin, te benzin za pranje.
38

TEKI BENZINI (test benzin; white spirit) - druga frakcija kod destilacije rafiniranog petroleja koji destiliraju izmeu 150 220C. Oni su najvaniji u proizvodnji lakova na bazi ulja, i moraju biti bistri i bezbojni. Ostatak isparavanja ne smije im biti vei od 0,2g/100ml. Glavni predstavnik takve grupe je lak-benzin. Osim lak benzina u upotrebi je tzv. SANGAJOL, koji se dobiva iz nafte iz Bornea. On je po svojim svojstvima donekle slian pravom terpent. ulju. To je vrsta tekog benzina sa vrelitem oko 160 C. Potpuno i bez ostatka ishlapljuje, pa moe sluiti kao dobar razrjeiva uljene boje i lakova za lienje. Sangajol ima i svojstvo potpunog otapanja naroito DAMAR smole, a vrlo dobro otapa i suiva ulja. Radi toga se moe upotrijebiti kao otapalo smola za zakljune lakove, za pripravu votane paste koja se stavlja kao zatitni sloj na prosuenu uljenu sliku, kao i za ienje kistova. Teki benzini koji su najvaniji u slikarskim tehnikama upotrijebljeni u mediju za slikanje, djeluju kao sporo suei, jer za razliku od terpent. hlapivog ulja ne ubrzavaju oksidaciju suivih ulja. Oni su inertni. Razliit sastav benzina uslovljava i izvjesne razlike u pogledu topivosti raznih tvari u benzinu i mijeanje benzina sa drugim otapalima, ali ove razlike nisu tako znaajne da se ne bi moglo govoriti o opim osobinama benzina. Openito gledano, benzini su dobra otapala mineralnih i biljnih ulja, izuzev ricinusovog ulja, koje se ne otapa u benzinu. Prirodne smole kao kolofonij, elak idr. vrlo se malo otapaju u benzinu. Otapaju se prirodni kauuk, Buna S, butadien i alkidne smole. Druge sintetske smole se uglavnom ne otapaju u benzinu (zbog toga nekad znaju izluiti smolu iz uljnih lakova). TETNOST BENZINA ZA ZDRAVLJE - ovisno o sastavu, benzin ima razliita fizioloka svojstva. To je prije svega nervni otrov, ije djelovanje je potencirano velikom moi otapanja lipida u njemu. Udisanje manjih koncentracija izaziva glavobolju, nesvjesticu, poremeaje organa za disanje i srane smetnje. Tea trovanja benzinom mogu dovesti do grenja muskulature, a naroito jaka trovanja se mogu zavriti smru. Na koi benzin izaziva jake lokalne upale, a pri produenom djelovanju opekotine drugog stupnja. Pri kroninom djelovanju benzina na kou stvaraju se ekcemi, a moe doi i do oteenja krvi. PETROLEJ - to je najjeftinije organsko otapalo. Po kemijskom sastavu je alifatski ugljikovodik, lake zemno ulje dobiveno drugom frakcijom nafte na 150 - 200C. Petrolej koji je dobiven ispod ove granice isparavanja ima previe naglo isparavanje, dok petrolej destiliran iznad gornje granice ostavlja neist trag neisparivih ugljikovodika, to doprinosi ljepljivosti i tamnjenju bojenog namaza. Boja mu je zeleno ukasta, a
39

miris intenzivan. Dobro se mijea sa eterom i terpent. uljem, ali ne i sa alkoholom. Otapa smole, masti i ulja. Sa smolom stvara zamagljenu tekuinu koja se stajanjem raspada na obje poetne komponente. Sa oksidirajuim uljem se ponaa inertno. Prema Wehlteu ulje sa petrolejem se dosta sporo sui, dugo ostaje ljepljivo, te vremenom tamni. Uglavnom u slikarskim tehnikama moe posluiti za ienje slikarskog i grafikog pribora. Pare su mu otrovne i izazivaju glavobolju i vrtoglavicu, djeluje na ivani sustav i tetan je za kou. Pod tim nazivom se nekad misli i na naftu. GAMSOL - Odorless Mineral Spirits http://www.gamblincolors.com/solvents/index.html Excellent solvent for thinning Gamblin mediums and for general painting, including studio and brush cleanup. Flashpoint 145 degrees F. Gamsol is 100% pure odorless mineral spirits (OMS). Some painters think OMS is more toxic because you cannot smell it. This is not true. Odorless mineral spirits is less toxic because harmful aromatic solvent has been removed. By using odorless mineral spirits (OMS), you can cut down on your exposure to solvent vapors. During a three hour painting session, about 20% of OMS evaporates in the air around you. Compare that with the evaporation rate of turpentine, which is so fast that during a three hour painting session, approximately 90% of the turpentine evaporates. MSDS http://www.gamblincolors.com/msds/pdf/drying_oils/msds_Gamsol.pdf

OSTALA MINERALNA HLAPIVA ULJA - OTAPALA

AROMATSKI UGLJIKOVODICI Dobivaju se destilacijom katrana kamenog ugljena ili iz plina kamenog ugljena. Ovdje spadaju benzen , toluen i ksilen. Benzen - spominje se kao dodatak medijima za slikanje u manjim koliinama, ime boja dobiva mat izgled. Openito se upotrebljava kao (jae) otapalo voskova i smola, te kao otapalo bakro - tiskarske boje. Eksplozivan je i jako tetan za zdravlje. Toluen (metil benzen) - njegova sposobnost otapanja jaa je od benzola. Slui kao otapalo nekih vrstih smola. Jako je otrovan.
40

Ksilen (dimetil benzen) - komponenta razliitih topivih pasta (u restauraciji). Jae otapalo od benzola. Na trite dolazi esto i kao otapalo za sintetske smole i otapalo otvrdnutih lakova, a esto i kao sredstvo za ienje (npr. Talens). Nije tako otrovan kao benzol, ali je ipak otrovan. Aceton (dimetil keton) najjednostavniji keton, bezbojna lako hlapiva tekuina intenzivnog mirisa. Dobiva se iz tekueg destilata suhe destilacije drveta ili od kalcijum-acetata. Sa vodom se mijea u svim omjerima. Otapa se u etanolu i eteru. Spada meu najmanje tetna organska otapala i slui kao otapalo za sintetske smole.

SCHMINCKE - KATALOG
http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802bindemittel_c.htm

Mediums: Oil Thinner and cleaning mediums Gum spirit of turpentine Diluent N Oil of turpentine Turpentine substitute Terpin Citrus-Terpin Brush cleaner 50024 Gum spirit of turpentine distilled Water-clear oil of turpentine, doubly distilled, of finest origin. Fresh distillate from the balsamic resin of imported conifers. Thinner for oil colours, painting mediums and varnishes except for alcohol varnishes. Solvent for dammar, mastic and cyclohexanone resin. ___________________________________ 50026 Diluent N Odourless turpentine substitute, cleaner for painting tools and diluent for oil colours.
___________________________________

41

50102 Oil of turpentine refined Genuine, pure oil balsam of turpentine of good origin. Thinner for oil colours, mediums and varnishes except for alcoholic varnishes. Solvent for dammar, mastic and cyclohexanone resin. ___________________________________ 50019 Turpentine substitute Pure, mild-scented petroleum distillates similar to turpentine oil in their solvent and thinning properties. Used for clean-ing and to dissolve oils and resins like dammar. Contains: mineral spirit. ___________________________________ 50023 Terpin Cleaning agent and thinning medium Nearly odorless turpentine substitute to clean painting instruments and dilute oilcolours. Dissolves the oils and resins used for oil painting like dammar, mastix and cyclohexanone-, but not acrylic resins. Contains: poor aromatic mineral spirit. ___________________________________ 50013 Citrus-Terpin Distillates comparable to oil of turpentine in their solvent and thinning properties. Mainly used for cleaning, but also as a fat and mastic solvent. Contains: mineral spirit and orangepeel-oil. ___________________________________ 50051 Brush cleaner Biodegradable cleaning agent for painting utensils. Softens and dissolves dry acrylic and oil-colour residues as well as grease and most adhesives. To solve hard residues, prolonged soaking is necessary.
42

Submerge brush only to the metal. Afterwards wash fabric materials with water and soap. Contains: d-lemons, surface-active agent, ester. http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802verduennung_c.htm

43

POLUHLAPIVA ETERINA ULJA

Ova ulja nemaju svojstvo potpunog ishlapljivanja, tj. suenjem ostavljaju izvjestan dio smolastog ostatka. Neka od njih su izvrsna otapala smola (ovisi o istoi samog ulja). Dvije vrste lavandinog ulja: 1. LAVANDINO ULJE - dobiva se destilacijom biljke lavande (lavandula vera). Ta biljka uspijeva naroito u Francuskoj i panjolskoj, te u Dalmaciji. Najvie se upotrebljava u parfumerijske svrhe, radi ugodnog mirisa. U slikarstvu se upotrebljava kao dodatak raznim smolnim firnisima, jer dobro otapa neke smole, a slui i kao sredstvo za usporavanje suenja uljene boje. Upotrebljava se i kao konzervans kod tempera. Kvaliteta ovisi o nainu proizvodnje, pa imamo masnije i posnije lavandino ulje. 2. SPIKOVO ULJE - po svojim je svojstvima vrlo srodno lavandinom ulju, a dobiva se destilacijom biljke lavandule spike. I ovo ulje slui kao dobro otapalo smola. Ishlapljuje nepotpunije i laganije od terpentinskog ulja, pa se esto upotrebljava kao sredstvo za omekavanje smolastih lakova, te kao sredstvo za konzerviranje kazeinske tempere.

RUMARINOVO ULJE - dobiva se destilacijom iglica rumarina, najvie u Francuskoj, a i kod nas. Intenzivnog je mirisa i ima jaku mo otapanja smola. Kako ne ishlapljuje potpuno nego ostavlja smolasti ostatak moe tetno djelovati i otapati podlone slojeve uljene boje, koja uslijed toga tamni. KLINIEVO ULJE - (pogreno zvano karanfilovo ulje) dobiva se destilacijom iz nerazvijenih cvjetova bilja roda klinia (caryophylus aromatikum) koje uspijeva u istonoj Indiji i okolnom otoju. Neto slabija vrsta ovog ulja dobiva se destilacijom cvjetnih peteljki iste biljke. To ulje je vrlo aromatinog mirisa. Okus mu je arko papren. Tee je od vode, a odleavanjem smei. Vrlo sporo ishlapljuje, pa mijeano sa uljenom bojom snano zaustavlja proces suenja uljenog veznog sredstva (slikanje mokro u mokro). Takva se primjena klinievog ulja esto neugodno manifestira na uljenoj slici, jer obino dodano u suviku, dovodi do ljepljivosti i tamnjenja slike. Klinievo ulje ima izvanrednu snagu konzerviranja, naroito emulzionih tempera koje dodatkom nekoliko kapi ulja ostaju izvjesno vrijeme zatiene od raspadanja. Glavni sastavni dio klinievog ulja je klinieva kiselina, tzv. eugenol (92 - 93 %) koji se danas proizvodi umjetnim nainom iz katrana.

44

KOPAIVA ETERINO ULJE - dobiva se destilacijom iz balzama koji izluuju biljke roda kopaifera, a rastu u Junoj Americi i zapadnoj Indiji. Zbog vie vrsta tih biljaka, postoji i vie vrsta kopaiva balzama sa razliitim svojstvima. Kopaiva ulje je poluhlapivo, tj. ostavlja ostatak koji se pretvara u krhku smolu. Mijeano sa uljenom bojom djeluje vrlo nepovoljno na suenje veznog sredstva, pa boja radi toga ostaje dugo ljepljiva i tamni. Bolje je ne upotrebljavati ga. OPENITO O POLUHLAPIVIM ULJIMA Sva poluhlapiva ulja usporavaju manje ili vie prirodni proces suenja uljene boje. Koliko god nam ova sredstva mogu posluiti za lake slikanje mokro u mokro, prekomjerno upotrijebljena djeluju tetno, jer lako dovode do lijepljenja uljene boje, a time i do tamnjenja. Kod upotrebe klinievog, a naroito kopaiva ulja moe doi do crnjenja slike. I ova ulja vremenom, tj. odleavanjem tamne i rastvaraju se, pa ih treba drati samo u punim i dobro zaepljenim bocama na hladnom mjestu.

45

BALZAMI
BALZAMI (gr. balsamon, balzamovo drvo) su tvarii koje neke vrste drveta lue spontano, ili kada im je kora ozlijeena ili zasjeena. Po svom su sastavu balzami smjese smolastih tvari, eterinih ulja i nekih kiselina (najee benzoeva i cimetna kiselina). Balzam koji istjee iz drveta mijenja se fizikalno i kemijski. Fizikalno se mijenja radi isparavanja isparljivih sastojaka (npr. terpent. ulje) uslijed ega mijenja konzistenciju, a kemijski se mijenja jer dolazi do oksidacije, to uvjetuje vrstou, tvrdou i tamniju boju smole. Stajanjem na zraku, balzami obino postaju smolaste konzistencije, ugodnog su mirisa, otapaju se u etanolu, ne otapaju se u vodi. Postoji vie vrsta balzama (kanada balzam - dobiva se iz jedne vrste jele Abies balsamea, tolu balzam - dobiva iz biljke Myroksylon toluifera, kopaiva balzam itd.).

Vanije vrste balzama su: Terpentin (Venecijanski, Strasburki, , Francuski, Kanadski itd.) Kopaiva balzam (panjolski, Portugalski, Maracaibo - specifina vrsta balzama iz Venecuele, te Para-balzam iz Brazila) Styrax (Sijam benzoe, Sumatra benzoe, balzam koji se dobiva iz biljaka Liquidambar orientalis ili Liquidambar styraciflua itd.)

PLEMENITI TERPENTINI U ovu grupu spadaju balzami koje stvaraju razne vrste etinara (pinaceae - obitelj u koju spadaju: larix-ari, abies-jela, picea-smreka, pinus-bor) Venecijanski terpentin To je gusta tekuina, ukasto smee boje, a dobiva se od stabla aria (larix), koji uspijeva u junoj i srednjoj Europi (larix europaea, larix decidua). Relativno je dobre kvalitete. Ovaj se terpentin nalazi u unutarnjim smolnim kanalima arievog stabla, koje se u svrhu dobivanja terpentina, svrdlom bui (oko 0,5 m visoko od korijena). U tim buotinama postepeno se sakuplja terpentin, te se tada vadi dugoljastim licama. Nakon toga se filtrira i dalje proiava. Jedno arievo stablo godinje moe dati 100 - 200 grama ovog terpentina. Venecijanski

46

terpentin dobio je ime po gradu Veneciji, gdje je neko bilo glavno trite. U Veneciju je bio uvaan najvie iz visokih planina junog Tirola. Dananji Venecijanski terpentin ima svojstvo da mijean sa uljenom bojom donekle zaustavlja suenje, te boja radi toga ostaje ljepljiva i tamni. Zbog toga ga treba u umjerenoj koliini dodavati razrjeivau. U nekim starim rukopisima navodi se da su slikari Rubens i Van Dyck pri slikanju upotrebljavali otopinu Venec. terpentina kao razrjeiva. Mogue je da se tu radi o terpent. balzamu koji je bio mijean sa brzo sueim uguenim (na suncu) lanenim uljem, pa su tu mjeavinu nanosili na sliku i odmah u jo mokro stavljali svoje lazure, ime su postizali izvjesnu mekou i sliv boja. Isto je tako mogue da su stari slikari poznavali i neki specijalni nain ienja ili obrade ovog arievog terpentina, a njihov nam je postupak ostao nepoznat. Za slikarske svrhe otapamo Venec. terpentin obino u rektificiranoj terpent. esenciji, a otapanje se izvodi najbolje u vodenoj kupelji. Inae je jednako topiv u tekom benzinu, sangajolu, white spiritu, alkoholu i eteru. esto zna biti patvoren i mijean sa terpent. ostalih etinara. Kao zakljuni firnis uljene slike otopina Venec. terpentina naelno ne dolazi u obzir, jer vrlo sporo sui, a smolni sloj koji ostaje vrlo je krhak i nije otporan. Restauratori su ga nekad upotrebljavali kao ljepilo za dubliranje slika na tkanim nosiocima (tu je mijean sa pelinjim voskom).

larix decidua

47

Strasburki terpentin On je vrlo slian Venecijanskom terpentinu, ali je puno kvalitetniji. Danas je potpuno nestao iz trgovina, a dobivao se iz vreica kapljica smole, koje se nalaze ispod kore plemenite jelke (srebrne jele). Te smolne vreice veliine su zrna graka, a obino sadre 1 - 2 kapi mirisnog i dragocjenog svijetlog terpentina. Najbolja vrsta dolazila je sa talijanske strane Tirolskih Alpa. Mogue je da su stari talijanski slikari 16., 17. i 18. st. nekada iskljuivo upotrebljavali samo ovaj terpentin. U starim talijanskim djelima o slikarstvu nalazimo esto spomenutu jednu vrstu terpentina pod imenom Olio dabezzo, pa je vjerojatno da je to bio upravo terpentin plemenite jele sa kojim su postizali karakteristian emajlu slian sliv boja. Strasburki terpentin je posve bistar i skoro bezbojan, te vrlo malo uti i bre sui od Venecijanskog.

48

Kanada balzam To je izluevina tzv. etinjaa abies balsamea - kanadska jela, koja raste u Sjevernoj Americi. Posve je proziran i svijetlo ute boje, a sadri oko 25 % eterinih ulja, pa je vrlo slian Strasburkom terpentinu. Navodno ga ameriki slikari upotrebljavaju kao zakljuni smolni firnis. U Europi nije uveden za slikarske svrhe.

OSTALI BALZAMI
Ciparski balzam (kios ili levantinski terpentin) Dobivao se iz stabla pistazia therebintus (smrljika), zimzelenog mediteranskog drveta, koje dobro uspijeva na Cipru. Relativno je dobre kvalitete i danas se rijetko upotrebljava. Kopaiva balzam. To je balzam od tropskog junoamerikog drveta copaifera. Drvo ima izuzetnu purpurnu, violetnu ili plavkastu boju. Kopaiva balzam je prozirno ute boje, fluorescentnog izgleda i sporo sui. Postoji vie vrsta ovog balzama, a to su para, makaraibo, angostura i druge vrste koje se uglavnom razlikuju po sadraju eterinih ulja. Sve vrste imaju izrazit miris po vou, a potpuno su topive u eterinim hlapivim i masnim uljima. Openito je svojstvo svih kopaiva balzama da vrlo sporo sue i ne dozvoljavaju uljenoj boji da normalno prosui (radi sadraja kopaiva eterinog ulja koje ima svojstvo da usporava suenje suivog ulja, te da omekava i otapa ve osuene slojeve). To je razlog da su mnoge
49

uljene slike slikane ili osvjeene kopaiva balzamom, brzo i sasvim pocrnile (npr. Raiev autoportret). Copaiba Pictures (Copaifera officinalis, langsdorffii)

OPENITO O BALZAMIMA: Upotreba ovih raznih vrsta balzama nije preporuljiva, izuzev Strasburkog i Kanada balzama, te donekle Venecijanskog, ali oprezno. esto su oba proizvoda patvorena sa obinim terpentinom. Pravi ariev terpentin ispituje se sa amonijakom. U 10% otopini amonijaka isti Venecijanski terpent. potpuno je topiv. Ako je patvoren sa 20% obinog borovog terpent., otopina je mlijeno mutna, a sa 30% postaje jo i sluzasta i kruta.

50

SMOLE
PRIRODNE SMOLE su sloene organske tvari koje se nalaze u mnogim vrstama drvea i izluuju se iz njih. One se stvaraju i izluuju u obliku balzama (otopina smole u eterinim uljima). Industrijski su i komercijalno zanimljive u prvom redu smole pojedinih vrsta etinjaa, a zatim i nekih biljaka tropskoga i suptropskog pojasa. Iznimka je samo smola elak, koju ne izluuju biljke, nego vrsta kukaca. Uz masna suiva ulja i eterina ulja, u tehnici slikanja uljenom bojom jo dolaze u upotrebu, iako u manjoj mjeri, i otopine nekih smola, bilo kao sastavni dio sredstva za razrjeivanje ili kao zakljuni lak prosuene uljene slike. Dodatak smole veznom sredstvu daje uljenim bojama veu dubinu i jai sjaj, te djeluje na jednomjerno suenje veznog sredstva. Prema porijeklu, dobivanju i svojstvima, smole se dijele na prirodne i umjetne. Pod nazivom prirodna smola podrazumijevaju se preraene prirodne izluevine biljnog porijekla, koje imaju izvjesna specifina svojstva karakteristina za skupinu smola. Ta svojstva su vrsta konzistencija kod obine temperature, netopljivost u vodi, potpuna ili djelomina topljivost u alkoholu ili eteru, omekavanje kod zagrijavanja, stvaranje smolnog sapuna kod zagrijavanja s luinama, izgaranje aavim plamenom, otpornost prema kiselinama itd. Ta svojstva imaju sve prirodne smole, dok kod umjetnih smola postoje izvjesna odstupanja. Npr. neke umjetne smole uope se ne tale, ve se naprotiv, nakon suenja pretvaraju u posve netopljivo i otvrdnuto stanje (bakeliti). Razlog tome je to je njihova struktura u najvie sluajeva drugaija od srukture prirodnih smola. Prirodne smole nastaju u tzv. resinogenom sloju biljke, tj. u sloju koji stvara smolu. Smole nastaju u biljci primarno ili sekundarno. Primarno nastaju smole u smolnim kanalima ili vreicama biljke, u kojima se skuplja smola kao obrambeno sredstvo biljke protiv vanjskih nepovoljnih utjecaja. Sekundarno nastaju smole pod utjecajem vanjskih podraaja, koji mogu biti izvedeni prirodnim ili umjetnim nainom. Smola (balzam), koja istjee iz drveta, mjenja se fizikalno i kemijski. Fizikalno se mjenja radi isparavanja isparljivih sastojaka (npr. terpent. ulje), uslijed ega mijenja konzistenciju, a kemijski se mijenja, jer dolazi do oksidacije, to uvjetuje vrstou, tvrdou i tamniju boju smole.

51

Podjela prirodnih smola: Prema nainu dobivanja prirodne smole dijelimo na vie skupina. 1) Smole koje se dobivaju iz ivih biljaka struganjem ili zarezivanjem u njih, nazivamo RECENTNE smole (npr. kolofonij). 2) Druga grupa smola su RECENTNO FOSILNE smole, koje se dobivaju djelomino iz ivih biljaka, a djelomino iskopavanjem iz zemlje (npr. kopali). Kod tih je smola drvena supstanca u zemlji sagnjila, a smolne tvari su ostale, ali su bile podvrgnute u toku mnogo tisua godina mnogim fizikalnim i kemijskim utjecajima, to je uvjetovalo njihova specifina svojstva. 3) Trea grupa smola su FOSILNE smole, koje se vade iskljuivo iz zemlje, gdje lee ve vie milijuna godina. Kod tih su smola, uz oksidativne procese, nastupili i procesi polimerizacije u visokom stupnju. Tip takve smole je jantar. Prirodne smole sastoje se od ugljika, vodika i kisika. Budui da sadre velike koliine ugljika, izgaraju utim, vrlo aavim plamenom. iste prirodne smole su bez okusa i mirisa, a ukoliko imaju miris, on potjee od eterinih ulja. Po svojim fizikalnim svojstvima smole su vrste, amorfne i krhke tvari koje ostaju nakon to iz balzama ispare hlapljiva eterina ulja. One mogu biti staklastog, gumastog ili votanog izgleda. U istom su stanju bez mirisa i okusa, boja im je najee uta ili smea, ponekad i crvena ili zelenkasta, pa i crna. Zagrijavanjem se mekaju, talita im mogu biti u velikom rasponu, od 40 - 360C, ali nisu otro definirana. Prirodne smole moemo dijeliti i na TVRDE i MEKANE (jednostavnija podjela). Dok su stari slikari davali prednost tvrdim smolama, naroito jantar smoli, suvremeni slikari upotrebljavaju mekane smole mastiks i damar, jer vie odgovaraju dananjem nainu slikanja uljenom bojom, a i bolje se spajaju sa uljenim veznim sredstvom. S obzirom na svoju topljivost i starost, smole se mogu svrstati u dvije skupine. 1) U jednoj se nalaze smole topljive u alkoholu, uglavnom recentne smole. To su u prvom redu borova smola , kolofonij, benzojeva smola, damar, stiraks, sandarak, mastiks, recentni kopali, elak itd. 2) Smole druge skupine vrlo su malo topljive ili su netopljive u alkoholu. Te su smole veinom fosilne ili recentno-fosilne, kao to su jantar, amerika fosilna smola i fosilni kopali. Iznimku ine kineski i japanski lakovi, koji se po topljivosti takoer ubrajaju u drugu skupinu, iako su recentne smole. Za smole druge skupine karakteristino je da su u sirovu stanju netopive u biljnim suivim uljima koja se smolama
52

dodaju prilikom priprave lakova. Zbog toga se te smole moraju prevesti u oblik topiv u uljima, to se postie njihovom toplinskom obradom (tzv. istaljivanjem). To je zapravo depolimerizacijski proces kojim se mijenjaju fizikalna svojstva smola, pa tako i topivost. Kraim zagrijavanjem smole postaju djelomino topive i ilave, dok nakon duljeg zagrijavanja omekaju i vrlo su dobro topive u suivim uljima.

MASTIKS SMOLA (masticatio = vakati; starinska vakaa guma)

To je ukasta ili zelenkasta smola u obliku zrnaca ili kuglica promjera do 2 cm. Dobiva se od grmolikog drvea Pistacia lentiscus; trlja (kritosjemenjae, razred Magnoliatae) koje se od davnine uzgaja u zemljama uz Sredozemno more. U slikarstvu se koristi gotovo iskljuivo onaj s grkog otoka Kios (Chiosa). U trgovinama nalazimo razliite vrste mastiksa, koji su dobili ime po porijeklu: Turski, sjeverno Afriki, Bombai mastiks itd.

Pistacia lentiscus L. - trlja

Nakon zarezivanja stabla izluuju se kapljice smole (balzama) koja se skuplja djelomino sa stabla, a djelomino sa podloenih kamenih ploa. Najbolja je vrsta mastiksa u obliku suza tzv. SUZASTI mastiks (mastiks in lakrimus). Kapljice koje padaju na kamene ploe ili na zemlju nemaju karakteristini oblik suze nego su vie u obliku lee, a esto znaju biti izmjeane sa prainom i zbog toga predstavljaju slabiju vrstu. Nekada je na Orijentu mastiks smola bila upotrebljavana kao sredstvo za vakanje, tj. ienje zuba, pa su Kioani slali najplemenitije vrste u sultanov harem, da bi njome plaali danak (zvali su je sarajska ili fliskari smola). vakanjem prava kios - mastiks smola omeka, moe se gristi i razvlaiti, a pri tom ostavlja vrlo ugodan i aromatian okus i ujedno isti zube. Mastiks smola je sastavljena iz smolne kiseline 42% (tzv. mastikonske i masticinske kiseline), smolnih rezena 50% i vrlo malo eterinog ulja 2 - 3 %. Zagrijavanjem do 90C postaje mekana, a pri temperaturi od 105 53

120C je tekua. Otapa se skoro potpuno u terpentinskoj esenciji, te vruem alkoholu i vruim suivim uljima. Kios mastiks se u tekom benzinu djelomino otapa (oko 3/4). Mastiks je topljiv u terpentinu (terpent. ulju), toluenu, xilenu, alkoholima (metil, etil, iso-propil, butil), zagrijanim uljima.... Loe je, tj. tek djelomino topljiv u acetonu i nije topljiv u white spiritu. Slikar upotrebljava mastiks smolu otopljenu u terpentinskoj esenciji kao dodatak sredstvima za slikanje, ali najee kao zakljuni smolni firnis prosuene uljene slike. OTAPANJE: Ova otopina se zove MASTIKS FIRNIS, a priprema se otapanjem odabranih zrna u terpent. esenciji, u omjeru 1 dio smole na 3 dijela terpent. esencije po teini, iskljuivo hladnim otapanjem. (zrnca smole se mogu prethodno oprati u istom benzinu, radi skidanja smolne praine i druge neistoe) Smola se stavlja u vreicu od gaze i objesi u bocu irokog grla da visi uronjena 2 - 3 cm, u odreenoj koliini terpent. esencije. Boca se zatvori i ostavi da se smola postepeno otapa. Pourivanje otapanja zagrijavanjem nije preporuljivo (uenje). Nakon otapanja vreica sa ostacima smole i drugim primjesama se baci. Smolni firnis se uva u punim, tamnim i dobro zaepljenim bocama na hladnijem mjestu (zbog kvarenja terpent. esencije). Ako elimo pripremiti otopinu mastiks smole u omjeru 1:1, tada se mora otapanje izvesti zagrijavanjem u toploj vodenoj kupelji. Dobro pripremljeni mastiks firnis sui dosta brzo, ostaje dugo elastian, te ne raspucava, ali vremenom izrazito pouti. Ako je sloj nakon 2 dana suenja jo ljepljiv, znai da je mastiks smola bila patvorena kolofonijem ili je terpent. esenca bila slabo rektificirana, ili je zastarjela. Duim odleavanjem mastiks smola uti bilo u zrnu ili otopljena. Kios mastiks razlikujemo od istono Indijskog tzv. Bombaj mastiksa otapanjem u eteru. Kios mastiks se u eteru otapa potpuno i posve bistro, ali dodavanjem alkohola otopina se zamuti, dok otopina bombaj mastiksa i kod dodavanja alkohola ostaje bistra, jer je indijski bombaj mastiks u alkoholu potpuno topiv. Mastiks ima tendenciju mjestiminog dobivanja plave maglice, te relativno brzo i jako uti (vie od damara). Ipak najbolje se od svih lakova livelira i tako najbolje intenzivira boje. Iz tog razloga nalazi primjenu u restauriranju. Lak je vrlo krhak. injenica je da mastiks snano intenzivira boje, tj. da je potreban tanji sloj nego damara za isti efekt. Damar je stabilniji od mastiksa i zato je mastiks bio zamijenjen (tijekom 19. st.) damarom u veini restauratorskih i slikarskih radionica. Komercijalne otopine mastiks smole proizvode sve velike svjetske tvornice boja i lakova za slikare osim Talensa. Neke ga otapaju u
54

terpentinskom ulju (Windsor&Newton ili LeFranc&Bourgois), a neke u mineralnom razrjeivau visoke aromatinosti (Schmincke). Te otopine su vrlo guste i potrebno ih je razrijediti prije upotrebe.

DAMAR SMOLA
To je prirodna smola koju izluuju neke vrste tropskog drvea iz obitelji Dipterocarpacea koje rastu na Borneu, Javi i Sumatri (spada u razred Magnoliatae, kritosjemenjae; isto kao i pistacia). Najkvalitetnija je smola od stabla Shorea wiesneri. To je recentna smola, prema otapanju spada u grupu mekih smola. Oko 1/4 smolne mase ini damarolna kiselina. Iako se ubraja u smole topljive u alkoholu, damar sadri i sastojke koji u alkoholu nisu topljivi. Damar je najee svijetlouta, providna smola, slaba mirisa. Poznat je i smei ili crni damar, koji je obino smjesa recentne i recentno fosilne smole. Najbolje vrste na tritu su Singapur br. 1 i Batavija A stupanj. Najkvalitetnije vrste damara su bezbojne. Damar smole oznaavaju se slovima A, B, C, D i E (A=najvei komadi, E= praina). Damar je topiv u terpent. ulju, mineralnim razrjeivaima (ovisno o vrsti i kvaliteti damara mineralni razrjeiva mora imati odreen aromatski sadraj da bi bio otapalo), tu spadaju toluen i xylol. Djelomino je topljiv u acetonu, etil, isopropil i butil alkoholu, ali nije topljiv u metanolu. Naravno nijanse ovise o vrsti damara. Damarna smola omekava ve kod 75C. Kod 100C postaje gusto tekua, a kod 150C je posve tekua. Neke vrste damar smola, npr. Sumatra-damar, omekavaju kod 100C, a tale se kod 160 - 170C. Te vrste pripadaju tvrdim vrstama damar smole. Te se smole otapaju u benzolu i njegovim homolozima, u kloriranim ugljikovodicima, amilnom alkoholu, esterima isl. Naroito iste vrste nalaze se na tritu pod imenom celodamar. Za zalihu se preporua napraviti 33% (teina / volumen) otopina. Otopine koje se preporuaju za rad su 16%-tne (1:1; zaliha : otapalo) - za nanoenje kistom; 11% -tne (1:2; zaliha: otapalo) - za sprej. Obino se matira voskom / voskovima, a Talens svoj damar mat - lak matira dimastim silicijem. Damar je tvrda, krta smola koja se lako ogrebe i nije fleksibilna (iako je fleksibilnija od ketonskih smola). Damar lak zadrava tragove otapala ak do est mjeseci i za to vrijeme mu se tvrdoa i krtost postupno poveavaju. Otopljen u terpent. ulju nakon mjesec dana suenja pri temp. od 21C i relativnoj vlazi od 50% zadrava ak 15% otapala, dok onaj otopljen u toluenu pri istim uvjetima i nakon istog vremena sadri 8% otapala. Svojstva: Pored tendencije da mjestimino dobije plavu maglicu, damar uti s vremenom i mijenja mu se (oteava) reverzibilnost, ali nikada ne postaje netopljiv. Otopine u terpent. ulju ili mineralnim razrjeivaima
55

ponekad izgledaju mutno (zbog netopljivog biljnog voska; damar vosak sainjava oko 30% damar smole), ali osueni lak film bude bistar. Damar se tradicionalno otapa u terpent. ulju, ali novija istraivanja pokazuju da donekle pojaava uenje i umanjuje reverzibilnost laka starenjem. Lakiranje: Kvalitetno i tanko nanesen damar lak snano intenzivira boje i ima plemenit izgled. Smanjivanje sjaja laka prilikom aplikacije kistom se izvodi briui lak kistom ili ga lupkajui dok stee. Moe se dobiti predivna tanka i jo uvijek sjajna ili polu sjajna povrina. Trajnost: Damar lak e dulje trajati ako se: - ne koristi terpent. ulje kao otapalo - ako se nanese vrlo tanko, jer to ga ima manje, manje vidljivo uti, a tanji damar film traje due nego debeli - ako ga se zatiti od zraka, te zagaenja i vlage u zraku - eliminacija UV zraenja primjenom UV filtara preko izvora osvjetljenja e totalno eliminirati promjene sjaja Oksidacija i uenje mogu biti usporeni tako da se lakovi izlau to manjim koliinama svijetlosti i da se zatite od zraka. Danas se koriste dva naina da se zatite od zraka: Paraloid B-72 spreja se preko damara i metoda votanog zavrnog sloja. Votani zavrni sloj prua neto bolju zatitu nego B-72, ali je manje primjeren za podneblje gdje ljeti zna biti vrlo toplo. Vosak je najbolja barijera za plinove i pare. Metoda votanog zavrnog sloja prua bolju zatitu slici nego metoda dodatka voska u smolnu otopinu. Elastini voskovi kao mikrokristalinski ili pelinji djeluju plastificirajue na lak, ak i kad ih se doda u otopinu u tako maloj koliini da se ne osjeti utjecaj na sjajnost laka. Pelinji vosak ima i odreeno stabilizirajue djelovanje na stabilnost lak filma. Vrste: Od raznih vrsta damar smola za slikarske svrhe su najbolje mekane damar smole koje dolaze u trgovinu pod imenom BATAVIA, PADANG I SINGAPORE (prozvane po lukama). Sve ove vrste mekanih damar smola dolaze u trgovinu kao posve nepravilni komadi (od veliine zrna graka do veliine ake), krhki su i prozirni, nekad bezbojni ili svijetlo uti izvana posuti bijelim smolastim prahom, dok su na prijelomu sjajni kao staklo. Crvenkaste ili smee boje damara su za slikarske svrhe neupotrebljive. Batavia damar je najbolji za slikarske svrhe. Prodaje se u 5 vrsta, koje se razlikuju po veliini zrna, a oznaene su slovima A, B, C, D i E. Najljepi odabrani komadi nose oznaku A (veliine oraha). Negdje se ova vrsta prodaje pod imenom DAMAR ELEKTA. Otapanje:

56

Samo BATAVIA damar smola je bez zagrijavanja topljiva u terpent. esenciji. Damar smola se otapa bre i lake od mastiks smole, ali nije posve bistra (uslijed neznatnog sadraja vlage). Damar smola se osim za lakiranje slike upotrebljava kao sastavni dio sredstva za slikanje koje brzo sui, otopljena u terpentinskom ulju u omjeru 1:3, kao dodatak jajanoj emulziji u omjeru 1:2 ili 1:3, a za impregnaciju podloge radi manjeg upijanja u omjeru 1:6.

KOLOFONIJ SMOLA
Spada takoer u red mekanih smola, a dobiva se kao nusprodukt kod destilacije terpentinskog ulja. Zaostali produkt nakon dobivanja terpentinskog ulja sadri jo vode i naziva se BURGUNDSKA SMOLA. Ponovnim se zagrijavanjem pretapa i proiuje i tada nosi naziv KOLOFONIJ. Ta smola je obino ute do tamno smee boje. Posve je nepravilnog oblika, lako se mrvi i raspada u prah. Po sastavu uglavnom sadri abietinsku smolnu kiselinu, pa na svijetlu nije postojana i tamni. Kolofonij je topiv u alkoholu, terpent. ulju, benzinu i acetonu, a naroito lako se otapa u luinama, te s njima tvori smolni sapun, koji liioci upotrebljavaju za uvrivanje buke. Talite kolofonij smole lei izmeu 70 - 100C. U raznim tehnikama slikanja kolofonij se malo upotrebljava radi slabe postojanosti na svijetlu i zraku, visokog kiselinskog broja, te niske toke omekavanja (detaljnije objanjeno kod terpent. ulja). Slikari upotrebljavaju kolofonij otopljen u alkoholu kao najjeftiniji fiksativ za crtee (7 - 8%). Restauratori su ga upotrebljavali mijean sa voskom kao sredstvo za ljepljenje kod dubliranja starih slika. Najbolje vrste kolofonij smole su ameriki proizvodi oznaeni slovima V, W, N, K, H, F. Najsvjetlija vrsta nosi oznaku Vi W. Danas je sve vie u upotrebi modificirani kolofonij, koji je puno kvalitetniji.

TVRDE SMOLE
Stari su slikari upotrebljavali i neke tvrde smole. One nisu najveim dijelom direktno topljive niti u eterinim uljima, a niti u masnim suivim uljima. Radi toga ih je potrebno prethodno pretopiti (istaliti). To je zapravo depolimerizacijski proces kojim se mijenjaju fizikalna svojstva smola, pa tako i topljivost. Kraim zagrijavanjem smole postaju djelomino topljive i ilave, dok nakon duljeg zagrijavanja omekaju i vrlo su dobro topljive u suivim uljima. Nazivamo ih pirogenizirane smole (prene, vatrom opaljene). Te se smole nakon
57

pretapanja otapaju najee zagrijavanjem u lanenom ulju i tada tvore smolaste lakove, koje moemo u maloj koliini dodati mediju za slikanje. U ovu grupu smola spadaju: KOPAL i JANTAR SMOLA.

KOPAL SMOLE
Kopali spadaju meu recent - fosilne smole. To znai da postoje fosilni kopali i kopali koji su stvrdnute izluevine jo ivuih biljaka (mekani kopali). Za fosilne kopale, do danas nije potpuno razjanjeno od kojih su biljaka nastali i kako su dugo leali u zemlji. Rauna se da se kopali nalaze u zemlji nekoliko tisua godina. Po obliku, boji, toki topljenja i osobinama kopali se jako razlikuju. Razlika je meu njima tako velika, da se kopali raznoga porijekla ne smiju nikada preraivati u istom kotlu, ve uvijek posebno samo jedna vrsta. Prema porijeklu kopali se dijele na: 1. Istonoafrike: Zanzibar, Madagaskar 2. Zapadnoafrike: Angola, Kongo, Kamerun 3. Novozelandske: Kauri 4. Manila: Manila, Borneo, Singapur 5. Junoamerike: Brazil, Kolumbija Treba napomenuti da je klasificiranje prema porijeklu vrlo teko i nepouzdano, jer se kopali iz raznih krajeva prevoze u velika skupljalita, dakle dolaze na trite veinom pod nazivima luka gdje su bili uskladiteni. Prema talitu kopali se dijele na: 1. Zanzibar - kopal s talitem oko 270C. To je najtvri kopal. 2. Kongo - kopal s talitem oko 190C. Upotrebljava se za vanjske lakove i za brusne lakove. 3. Kauri - kopal s talitem oko 130C. Upotrebljava se za sve vrste uljenih lakova srednje kvalitete, dajui srednje tvrde filmove. Lake je topiva od ostalih kopal smola (osim br.4.) 4. Manila - kopal s talitem oko 110C. On spada meu najmekanije kopale. Budui da je topljiv u piritu, upotrebljava se najvie za piritne lakove. Prije samog taljenja kopali se moraju sortirati po boji, veliini i porijeklu. Prigodom taljenja nastaju veliki gubici, koji su kod raznih vrsta razliiti, a kreu se od 15 - 30 %. Budui da se kopal kod taljenja jako pjeni, ne moe se taliti u velikim koliinama. Kopali su otporni prema slabijim kiselinama, luinama i sapunima, stoga se mnogo upotrebljavaju za izradu lakova, kojima se lakiraju povrine koje se peru sapunom ili sodom. Kod otapanja ih treba prethodno usitniti i zagrijavanjem pretopiti. Pri tome se oslobaa kopalovo ulje, a ostatak je tzv. kopal kolofonij, tamna i krhka smola koja je sada topljiva u vruem ulju. Meu najbolje
58

vrste ubrajamo afriki ZANZIBAR kopal, ali ima i drugih vrijednih vrsta, kao npr. Mozambik, Madagaskar, Angola, Kongo itd. Mali dodatak kopal smolnog laka uljenoj boji daje naroiti sliv i glatkou. Ovi su proizvodi bili esto upotrebljavani u prolom stoljeu kao zakljuni lak, radi lijepog zlatno utog tona. Danas se daje prednost lakovima iz mekanih smola, jer manje ute, imaju manji sjaj, lake se skidaju sa slike, a i lake otapaju. Uljeno kopalni lakovi se ne mogu preporuiti za lakiranje umjetnikih slika, jer su ve kao tekuina tamni, a starenjem jako potamne i nisu reverzibilni. Danas se pod nazivom lak za slike moe kupiti: Windsor & Newton - Oil Copal Varnish i Picture Copal Varnish. To su gotovi lakovi na bazi kopalnih smola rastaljenih u ulju i razrijeenih mineralnim razrjeivaem (white spiritom) s dodatkom sikativa, s tim da Picture copal varnish ima vie sikativa, to ga ini sklonijim krakeliranju (vidi katalog proizvoaa). To su tamni, nereverzibilni lakovi koji vremenom postaju tamniji i krtiji. LeFranc&Bourgeois proizvodi tvrdu kopal smolu rastaljenu u lanenom ulju i razrijeenu terpent. uljem.

JANTAR SMOLA
Jantar je tipina fosilna smola koja se vadi iz zemlje. Glavna su mu nalazita u predjelu Baltikog mora i nekih drugih sjevernih mora, ali se moe nai i u ledenjakim nanosima. Upotrebljava se uglavnom za izradu umjetnikih predmeta. Talite mu je oko 370C. Lakovi na bazi jantara vrlo su tvrdi, tako da je jantar postao pojam za tvrdou lakova. Jantar je izluevina vie vrsta konifera koje su jo u davnoj prolosti izluile smolu, koja se u meuvremenu potpuno skamenila. Svjee iskopani jantar obino je svijetlo ukaste ili naranaste boje. Tada je jo razmjerno mekan, pa se tek poslije vaenja iz zemlje stvrdnjava i dobiva tvrdu koru koja omotava njegovu nutrinu. Poslije 10 g. stajanja na zraku jantar potamni, te postaje crvenkast ili smee boje. To je posljedica oksidacije smole tj. njenog sporog sagorijevanja i razlaganja. Obino je mutan i neproziran, a trljanjem postaje elektrian. Otapanje: Ostatak poslije taljenja je vrlo taman, neproziran i naziva se pirogenizirani jantar. Tek ovaj produkt mogue je otopiti pri temperaturi od 130C u nekom suivom ulju. Stari su ga slikari rado dodavali svojim uljenim bojama. Za ove potrebe odabiru se najljepi komadi, slomljeni kod izrade ukrasa.

59

SMOLE IVOTINJSKOG PORIJEKLA:

ELAK
elak je smola ivotinjskog porijekla, odnosno ekstrakt jedne vrste ui (coccus lacca) koja ivi na biljkama tropskih krajeva. On nastaje na nain da insekti snesu jaja iz kojih se izlegu liinke. One siu sokove biljke, izluujui pri tome smolasti sekret (3-10 mm), koji se na zraku brzo osui u smolu. Sastav: Prosjeni sastav smole je: smolasta tvar 65 - 80%, elakov vosak 4 - 8%, biljni i ivotinjski dijelovi 7 - 18%, bjelanevine 2 - 6%. OBRADA: Dobivena smola melje se u mlinovima i oslobaa neistoa i ljubiaste boje ispiranjem vodom, zatim se sui i rastali u kotlovima, da se smola odijeli od neistoa koje sjedaju na dno. Da bi se smola bre otapala, dodaju joj se male koliine kolofonija 2 - 3%. elak se moe bijeliti pomou klora, a voska se oslobaa osapunjenjem elaka razblaenom luinom ili sodom, kod ega vosak ostaje neotopljen, plivajui na povrini, gdje ga se odgrabi. elak se ponovo izlui iz otopine ako je zakiselimo. elak dolazi na trite oznaen najrazliitijim nazivima i oznakama. Uglavnom se razlikuje po boji (uti, smei, naranasti, crveni itd.), po istoi i obliku (zrnati i ljuskasti). Za PIRITNE LAKOVE ne smije imati vosak. elak se TOPI u piritu, ali je netopljiv u vodi, benzinu i benzolu. elak se danas vie ne koristi za lakiranje slika, jer relativno brzo i vrlo jako tamni, a nadasve zato to postaje praktino nereverzibilan. Taj tradicionalni materijal danas u restauriranju ima primjenu ondje gdje boja i nereverzibilnost nisu bitni, ili gdje e se preslikati (izolacija kitova koji e biti retuirani, izolacija slikarskih ili pozlatarskih osnova koje prejako upijaju), osapunjen elak se ponekad dodaje vezivima koja se razrjeuju vodom da bi nakon suenja bila otpornija na vodu, koristi se u zatiti namjetaja ili kao termoplastino ljepilo.

60

UMJETNE SMOLE
Danas proizvodimo razliite vrste umjetnih smola za razliite svrhe. Npr. za lakove, fiksative, medije, vezivo itd. One se upotrebljavaju tamo gdje lakovi moraju odgovarati specijalnim uvjetima, kao to je npr., postojanost prema viim temperaturama, kiselinama, luinama, kemikalijama itd. Prirodne smole ne mogu zadovoljiti sve uvijete. Prije nisu postojali niti takvi lakovi koji bi nakon kratkog suenja dali tvrd I elastian film. Nije iskljueno da e umjetne smole u budunosti potpuno potisnuti prirodne smole. Podruje umjetnih smola tako je mnogostruko u pogledu kemijske grae, a broj tipova tako razliit, da je radi lakeg razumijevanja I pregleda potrebno predoiti smole po nekom sistemu. Kao baza za podjelu uzeta je njihova kemijska graa. Tako razlikujemo dvije velike grupe umjetnih smola: a) kondezacione - kondezacija je kemijski proces kojim nastaje direktno spajanje molekula, uz istovremeno otcijepljenje kemijski jednostavnih spojeva (voda, amonijak, solna kiselina, vodik, sumporovodik) Znaajnije vrste ovih smola koje se upotrebljavaju u slikarstvu su: ketonske smole (AW-2, Laropal K 80 - koristi za slikarske I restauratorske svrhe), alkidne smole (poliesteri) itd. KETONSKE smole se jo nazivaju (poli)cikloheksanonske smole Svojstva: -smola po izgledu slina damaru, ali sa veom poetnom stabilnou, tj. imaju puno manju tenziju ka pouivanju, krakeliranju i smanjenju topljivosti. to se topljivosti tie za otprilike 100 godina starenja dostignu razinu netopljivosti kojeg damar lak dostigne za 25 g. starenja. To je damarov plato nakon kojega damar ne nastavlja i dalje gubiti topljivost, meutim ketonski lakovi sa starenjem i dalje nastavljaju. Takoer je primijeeno da mogu malo poutjeti nakon par godina stajanja u mraku. Lakiranje: Pri apliciranju lakova kistom postoji razlika od lakova na bazi prirodnih smola, naime sa brisanjem i otiranjem laka mora se prestati prije nego lto lak postane ljepljiv . (st.82 lakiranje umjetnikih slika , Denis Voki) b) polimerizacione - polimerizacijom nazivamo spajanje dviju ili vie molekula, a da se pri tome ne odcijepi nikakva kemijski jednostavnija tvar. Bolja fizikalna i kemijska svojstva dobivaju se stvaranjem tzv. mijeanih polimerizata. Ti polimerizati ne nastaju jednostavnim mijeanjem gotovih polimerizata, ve zajednikom

61

polimerizacijom dviju ili vie komponenata. Pri tome nastaju tzv. kopolimeri (npr. polivinilklorid -polivinilacetat). Poznatije smole su: esteri akrilne i metakrilne kiseline, polivinilacetali (drvofiks) c) kondezacija i polimerizacija - sjedinile su se prednosti jednog i drugog, a sprijeile loe osobine koje proizlaze iz tih procesa. (epoksi smole, etiloksidne smole) Upotreba: U slikarstvu upotrebljavamo mnoge od ovih smola, a kako se njihova proizvodnja vremenom usavrava, tu esto dolazi i do mnogih novih proizvoda. Kod upotrebe tih proizvoda uvijek se treba pridravati uputa proizvoaa. U trgovine dolaze razliite modifikacije umjetnih smola. Neke od njih su: 1) Disperzije umjetnih smola u vodi (Ovdje je umjetna smola posebnim postupkom tako sitno rasprena u vodi da je po svome izgledu vrlo slina emulziji. Djelii smole lebde disperzirani u vodi i odreuju svojom kvalitetom i koncentracijom sam karakter veziva.) Najkvalitetniji su polimeri na bazi estera akrilne kiseline AKRILATI, manje kvalitete su vinilne smole, polimeri vinilnog klorida ili vinilnog acetata. Najee je u prodaji vezivo kod kojega je omjer vode i vrste umjetne smole 1:1. Pojedine disperzije umjetnih smola razliite su i zbog razliitih dodataka u svrhu poboljanja tehnikih svojstava (stabilizatora, omekivaa, sredstava za vlaenje, usporivaa suenja itd.), to oteava koritenje proizvoda razliitih tvornica. Posebno ne smijemo mijeati akrilne i vinilne smole, jer se esto ponaaju kao reaktivni materijali. Upotreba: 1) Za vezivo boja 2) Za lakiranje slika 3) Kao ljepilo (vezivo) 2) Otopine umjetnih smola esto puta su to neka otapala, vrlo otrovna i relativno jaka, stoga treba biti oprezan.

62

VOSKOVI
VOSKOVI Prema enciklopedijskim definicijama vosak je kruta konzistentna tvar karakteristinog votanog sjaja. U kemiji se pod voskovima nazivaju sve tvari koje su esteri visoko molekularnih kiselina sa alkoholima, ali za razliku od masti ili ulja ne sadre kao alkoholnu komponentu glicerol ve visoko molekularne alkohole. U prirodnim voskovima ima i slobodnih masnih kiselina, alkohola i ponekad ugljikovodika. Umjetni voskovi najee su ugljikovodici parafinskog niza. Voskove dijelimo na prirodne i umjetne. Prirodne vrste mogu biti biljnog i ivotinjskog porijekla. SPECIFINA SVOJSTVA: - Manje su specifine teine od vode - Topivi su u veini organskih otapala - Netopivi su u vodi - Na svijetlosti blijede - Kemijski su neaktivna materija - Trajni su, vremenom ne pouuju, ne kisele, niti ne smole, zbog ega ostaju tisuljeima u kemijskom pogledu neizmijenjeni - Otporni su prema kiselinama - Osapunjuju u alkalijama (umjetni vie) - Omekavaju na povienoj temperaturi (ovisno o vrsti izmeu 50 180 C) - Izvrsne su elastinosti, relativno male vezne snage (esto im se u slikarskim tehnikama dodaju druga veziva kao smole, ulja..), - Otporni su na pritisak - Konzistentno su stabilni -Dobar su emulgator, itd. NAINI PRIMJENE - enkaustika- samostalno vezivo - temperne tehnike: komponenta emulzije i to u obliku votanog sapuna, ponekad votane paste - kao dodatak uljenoj boji (plastifikator i zgunjiva) - kod lakiranja slike: a) kao dodatak smolnoj otopini (tj. kao plastifikator, sredstvo za matiranje ili kao sredstvo koje omoguuje laku reverzibilnost ostarjelog laka) b) kao votana pasta (vosak + otapalo - terpent. ulje ili teki benzin) c) voskovi sami kao lak za slike - najee se koristi karnauba vosak
63

d) kao sredstvo za ienje uljene slike - votani sapun e) restauracija - razliite svrhe VRSTE VOSKOVA Razliite vrste voskova moemo meusobno mijeati i time poboljati njihova ukupna svojstva, tako da finalni, dobiveni vosak moe imati osobine po elji ili potrebi. Neki voskovi se ne mogu koristiti u lakiranju (npr. montan ili lanolin vosak. ) Svi voskovi dolaze u raznim stupnjevima istoe, ne koriste se tamne vrste, a isto tako ni previe mekane (kod lakiranja), jer lijepe prainu. Topljivi su ili se taljenjem disperziraju u masnim otapalima koja se mijeaju s uljem. Ovisno o vrsti voska, uglavnom je neophodno zagrijati posudu s voskom i otapalom da bi otapanje bilo potpuno. Zagrijavanje je najbolje raditi nakon to se sitno naribani vosak ostavi koji dan da omeka u otapalu.

Mineralni voskovi : Parafin voskovi, mikrokristalni voskovi, cerezin voskovi Biljni voskovi: Kandila vosak , karnauba vosak, ouricury vosak, vosak eerne trske, Japan vosak KARNAUBA VOSAK Dolazi iz BRAZILA, a potjee sa lia jedne vrste palme. Znatno je tvri od pelinjeg, a talite mu je izmeu 82 - 84C. U trgovinu dolazi najee tamno sive - mije boje, dok je strugan sa mladog lia ukasto zelen. Najfinije vrste su ukaste. Ima miris na prenu kavu. Sasvim blijede tj. obijeljene vrste obino su mijeane sa parafinom, pa nisu upotrebljive za slikarske svrhe. Karnauba vosak je razmjerno tvrd i krhak, a topiv je u terpent. ulju, eteru i vrelom alkoholu. Teko se osapunjuje, pa se u industriji najee upotrebljava kao sastavni dio krema za podove, raznih krema za kou itd. U slikarstvu se upotrebljava kao dodatak (najvie 10%) pelinjem vosku. Ovim dodatkom pelinji vosak dobiva veu tvrdou, a poliranjem i ljepi sjaj. Upotrebljava se i kao samostalan za lakiranje slike (pretaljen). Voskovi ivotinjskog porijekla: pelinji vosak, kineski vosak, spermaceti vosak, elak vosak, stearin PELINJI VOSAK Najkvalitetniji pelinji vosak je od mladog saa u koje pele jo nisu stavile med. Talita su mu na 62 - 70C, a najee oko 63C. On se od najstarijih vremena upotrebljavao u slikarstvu. Bio je upotrebljavan kao vezno sredstvo tehnike slikanja enkaustika, a tokom stoljea i u drugim tehnikama, i to kao pomono sredstvo. Skoro sve
64

uljene boje sadre u svom veznom sredstvu izvjestan dio proienog pelinjeg voska otopljenog bilo direktno u lanenom ulju ili terpent. esenciji. Taj dodatak slui kao plastifikator i kao stabilizator, da ne bi dolo do taloenja pigmenta vee specifine teine (olovno bijel. ,napuljska uta, kadmijeva, kobaltova zelena itd.). Dodatak voska donekle usporava suenje uljene boje, pa ga ne treba dodavati previe. Za slikarske svrhe upotrebljava se samo oieni pelinji vosak. Najbolji je mladi vosak, koji je svijetlo ute boje, skoro neutralan. Vosak iz starog saa treba dobro oistiti. IENJE VOSKA Pelinji vosak se sastrue ili naree u male komadie i stavi u posudu sa veom koliinom destilirane vode, te se zagrijava da voda barem pola sata vrije. Kuhanjem, lake primjese isplivaju na povrinu, pa ih diemo kao pjenu. Teke primjese i neistoe padaju na dno ili se otapaju u vodi. Nakon hlaenja, vosak se kao specifino laka materija skrutne na povrini vode, te se lako vadi. Sva neistoa s donje strane se ostrue. Ako je vosak jako neist, taj nain ienja se ponavlja jo nekoliko puta po potrebi. BIJELJENJE VOSKA 1) Pretopljeni oieni vosak izlijeva se u tankom mlazu u zasienu hladnu otopinu alauna (kalij aluminij sulfat) u vodi. Zasiena otopina alauna pripravlja se tako da se u vruu vodu polako usipava alaun, dok god se otapa. Ovim postupkom vosak se stvrdne u tanke listie koje treba oprati hladnom vodom, a zatim se neko vrijeme izlau djelovanju sunevog svijetla da izblijede. Nakon toga se ispire vodom, sui i pretapa. Tim postupkom vosku se takoer poveavaju tvrdoa i talite. 2) Nastrugani listii oienog voska preliju se sa 9 dijelova destilirane vode kojoj se doda 1 dio svjee rektificirane terpent. esencije. Posuda se zagrijava u vodenoj kupelji. Vodene pare pri vrenju sa sobom nose i pare terpent. esencije, koje izbljeuju vosak. Za vrijeme kuhanja posuda treba biti poklopljena da bi pare mogle obijeliti vosak. 3) Industrijski bijeljeni vosak je bijeljen pomou luina ili kiselina, pa nije pogodan za slikarske svrhe (trajno zadrava dio tog sredstva, to moe uzrokovati spora oteenja slike). 4) Jo jedan stari nain izbjeljivanja je da se vosak pretopi u vrlo tanak sloj i dri na suncu, rosi i zraku u vremenu od mjesec dana do dva mjeseca (u prolosti se pazilo da to bude 40 dana). Ova metoda ima prednost pred kemijskom, jer ne ostavlja kisele ostatke iza procesa. Prodavai pelinjeg voska u domaoj radinosti esto vosku dodaju loj, kolofonij i/ili parafin i sl., jer je pelinji vosak skup. Patvorina
65

se moe otkriti ako se vosak ree hladnim noem. isti pelinji vosak se lijepi samo za otricu noa, dok se patvorina lijepi sa strane. VOTANA PASTA Vosak se otapa u omjeru 1:2 u terpent. esenciji (teinski omjer), u vodenoj kupelji (dobro je dodati 10% karnauba voska u votanu pastu, radi poveanja tvrdoe). Kad se pasta potpuno ohladi, nanosi se mekanim kistom (to tanje). Ostavi se da se sui oko sat vremena i onda se polira sa jo mekim kistom, ili barunom ako se eli jai sjaj. Danas se mogu kupiti gotovi proizvodi, koji esto kao dodatak imaju neku sintetsku smolu. VOTANI SAPUN Votani sapuni su izvrsni dodaci emulzijama, naroito kazeinskim ili jajanim temperama. Votani sapuni sa dodatkom 2 vol. dijela otopine elatine (tutk. vot. temp.) ima izvrsno djelovanje kao premaz ili pred lak preko tempere. Votani sapun slui i za ienje uljenih slika. 1) (prema Summereckeru) Sapunificiranje pelinjeg voska izvodi se najlake otopinom neke luine pri emu se osapunjuje samo jedan sastavni dio voska (tzv. cerotinska kiselina, koje u vosku ima 14%), nastali cerotinski sapun emulgira ostale dijelove voska i time tvori emulziju. U posebnoj posudi otopimo 40 g kalijevog karbonata (potaa) u 500 ml destilirane vode, i tada stavimo u vodenu kupelj i zagrijavamo. Na toplu otopinu potae nasipavaju se listii voska (200 g) i uz stalno mijeanje lagano se dalje zagrijava. Da bi se vosak dobro osapunio, smjesu je potrebno kuhati cijeli sat u vodenoj kupelji. Time e nastati bjelkasto mlijena votana emulzija, koju treba do hlaenja lagano mijeati. U zadnje vrijeme se upotrebljavaju sintetski voskovi koji se lake osapunjuju. 2) (prema Velthe-u) Votani sapun za ienje uljenih slika 25 g bijeljenog pelinjeg voska otapa se u 25 cm3 istog terpent. ulja (ili white spirita) u vodenoj kupelji. U meuvremenu se otopi 10g amonijevog karbonata u 60 cm3 destilirane vode. Pri dolijevanju otopine amonijevog karbonata u otopljeni vosak, dolazi do razvijanja ugljine kiseline i jakog pjenjenja. Radi toga se upotrebljava vea posuda, a otopina amonijaka dodaje u partijama. Votani sapun koji pri tome nastaje mora se kuhati 45 min. i mijeati sve do hlaenja. Hlaenjem nastaje pasta netopljiva u vodi. Nanosi se tanko u malim partijama na povrinu slike i ostavlja da djeluje nekoliko minuta, a zatim se odstranjuje white spiritom (test benz.). Svi alkalini ostaci ishlapljuju nekodljivo (amonijak). Eventualni ostaci voska spajaju se sa novim zakljunim firnisom.

66

SMJESA ZA DUBLIRANJE (votano ljepilo) 80dkg voska, 60dkg kolofonija, 10dkg damara - omjer kolofonija i damara se mijenja ovisno o tome eli li se tvre ili meke ljepilo. (danas vie ne upotrjebljava). Ovisno o pokrajini, podneblju i pai, pele proizvode vosak razliitih svojstava. Radi toga se grki, abesinski i marokanski vosak odlikuju veom tvrdoom i viim talitem od voska naih pela.

67