vj er ni m put opi sci ma

pokl anj a par guma

Dva pedlja od Zagreba
TeksT i foTo: Bojan SaIR
N
akon toga su poele intenzivne
pripreme za putovanje, izmeu
ostalog smo kontaktirali naa
veleposlanstva i ambasade u
zemljama u koje smo eljeli ii, kao i
neke MC klubove u tim zemljama, to se
kasnije pokazalo kao jako dobar potez. I
tako je doao i dan polaska, moram rei
da nisam bio onoliko uzbuen kao kad
smo kretali na nae prvo putovanje pret-
hodne godine, sada smo ipak ve imali
kilometara u kotaima. Inicijalni plan
je bio da se krene iz Pit Stopa na staroj
Samoborskoj. Dan je bi kao stvoren za
poetak takvog puta. Sunce se polako
uzdizalo, Pit Stop nije radio, a Bojan
je kao prava spavalica ve nestrpljivo
ekao, dok sam ja kasnio, sto za mene
nije bilo uobiajeno. Ubrzo sam stigao i
odluili smo popiti kavu na OMV-ovoj
benzinskoj iza Sesveta. Put nas je vodio
prema Gorianu, gdje smo natoili gori-
vo (zadnji put u RH) i gdje smo na nae
oduevljenje nali jednu malu kompak-
tnu HR zastavu, koja je kasnije na mojim
bisagama prola 6500 km. Na benzin-
skoj smo naili na jedan par na KLE-u,
pa smo se pozdravili i pitali ih kamo idu.
Ili su na Balaton u Maarsku, a kada
smo im mi rekli kamo mi idemo, gledali
su nas s nevjericom.
Maarska
Nau i maarsku granicu proli smo
bez problema i laganom vonjom se
zaputili prema Letenyu, po standardno
loim maarskim cestama. Prepustili
smo naoj tefici (kodno ime za moj
GPS Garmin Zoumo 550) da nas navo-
di prema slovakoj granici.
Vonja je ila bez problema, ali smo
imali osjeaj da nas tefica ne navodi
ba po glavnim cestama, no i dalje smo
joj vjerovali. Nakon nekog vremena,
tonije nakon 221 odvoenog kilome-
tra, dobro smo ogladnjeli, pa smo svra-
tili i na na prvi obrok u Egervari Csali
Csardu. Hrana je bila sasvim OK, pojeli
smo ciganski odrezak s krumpirima i
popili po rakijicu prije toga. Cijena nije
bila velika, 3700 forinti, to je oko 105
kn. Bili smo jedini gosti te smo popri-
ali sa vlasnikom restorana, koji je bivi
nogometa nekog maarskog prvoligaa,
Odluka o putovanju te godine donijeta je odavno, zapravo smo se sve dogovorili ve na putovanju prethodne godine. Prva ideja je
bila Gdansk u Poljskoj, na obali Baltikog mora. I tako sjedimo Bojan i ja za jednim malim atlasom kod mene doma i gledamo gdje
je taj Gdansk. Zapravo je jako blizu, niti dva pedlja od Zagreba, bar se tako nama inilo. I onda je poelo. A gle, kada smo ve
tam', zakaj ne bi otili do Estonije? Bio bi to novi pothvat za nas i moglo bi biti super. Pa da, a gle ovo, pa Helsinki ti je odmah
tam' prek' puta Tallina... kad smo ve tamo, zakaj ne bi otili do Helsinkija, da moemo rei da smo bili tamo. Ej, a zna kaj, pa kad
smo ve tam' u Helsinkiju, pa ne bumo se valjda vraali istim putem natrag, to fakat ne bi imalo smisla... I tako je pala odluka
>>>put opi s
132 MoTo PULs br. 95/3./2009.
Skandinavija
Dva pedlja od Zagreba
a vidjeli smo i relikt kojeg kod nas ve
duuuugo nema u tom obliku: Dinamovu
zastavicu sa zvijezdom!
Put nas je vodio dalje i po znakovima
smo vidjeli da se pribliavamo slovakoj
granici, ali neposredno prije nje kod skre-
tanja za Gyor prema Bratislavi vidjeli smo
neto to nikako nismo smjeli propustiti:
Sky Club, avion pretvoren u kafi.
Nakon toga smo ubrzo proli granicu
i uputili se prema Bratislavi. Na granici
smo uredno kupili vinjete jer su nam na
prodajnom mjestu rekli da ih moramo
imati, ali nam je granini policajac rekao
da nisu potrebne za motore, tako da su
nam ostale kao uspomena.
Slovaka
Nakon odvoenih 492 km nali smo
se u Bratislavi, gdje se pojavio problem
koji nas je kasnije pratio cijelim putem.
Naime, iako smo se stvarno dobro pri-
premili glede smjetaja u gradovima, uze-
li adrese, brojeve telefona itd., esto nam
se deavalo da objekti i smjetaj u stvar-
nosti nisu izgledali kao to su izgledali
na internetu ili da je bilo jako nespret-
no ili nesigurno za smjetaj motora, pa
smo dobar dio vremena provodili traei
odgovarajui smjetaj. Nakon nekog vre-
mena nali smo hotel Medium, koji nam
je odgovarao u svim aspektima. Motori
su bili na uvanom parkiralitu koje se
zatvaralo i bilo je opremljeno kamera-
ma, a cijena dvokrevetne sobe uz obilni
doruak iznosila je 65 .
Nakon to smo se raspakirali, ostalo
nam je malo vremena i odluili smo tak-
sijem obii Bratislavu. Voza naruenog
taksija nam je bio i turistiki vodi, pa nas
je za 25 eura dva sata vozikao po gradu
obilazei znaajnija mjesta. Naveer smo
naruili taksi da nas odvede do jednog
restorana za koji smo dobili preporuke i
mogu vam rei da je hrana stvarno bila
jako dobra, a Staropramen pivo i vie od
toga. Za par piva i veeru smo odvojili
20. Nakon toga smo se uputili u hotel,
gdje smo pali u dubok san.
Ujutro smo se na brzinu poslije obil-
nog doruka i pakiranja stvari uputili
prema Poljskoj odredite Auswitz.
Prilikom izlaska iz Slovake tefica
nas je doslovce poela voditi po nekim
seoskim putovima, tako da smo uredno
promaili glavni carinski prijelaz i doli
na neki sporedni, gdje su nas s nevjeri-
com doekali, pregledali i nakon skoro
dobrih sat vremena pustili dalje.
Poljska
tefica nas je i dalje vodila seoskim
putovima, tako da smo odluili da je
neemo vie previe sluati pri pronala-
enju gradova i da emo se s njom sluiti
uglavnom unutar gradova za pronalae-
nje adresa. Nakon ne puno kilometara,
ali po jako looj cesti, naili smo na
benzinsku. Tu smo napojili motore ben-
zinom, a sebe vodom i nezaobilaznom
votkom, sve u ambijentu lokalnog gro-
blja. Dakle ljudi, cesta u Poljskoj, barem
ovaj dio do Auschwitza (Oswiciem na
poljskom) je izrazito loa, inilo nam se
da se vozimo satima dok nismo doli do
muzeja.
Sam posjet muzeju izuzetno me se
dojmio, zapravo me i sad prolaze trnci
kada se toga sjetim. Nije lako biti na
mjestu gdje su ubijane tolike tisue lju-
di, a mogao bih se zakleti da se u zraku
jo uvijek osjeti miris paljevine. Drugim
rijeima, bio, vidio, ne bih rado opet
tamo otiao.
Nakon posjeta muzeju krenuli smo
prema Krakovu, po i dalje standardno
loim cestama. U Krakovu smo opet
odradili potragu za smjetajem, te se
napokon skrasili u jednom socrealisti-
kom hotelu s nekih par stotina soba,
kotalo nas je 60,00 eura za obojicu, to
je jedno od jeftinijih noenja na naem
putovanju. Naveer smo se uputili tak-
sijem u centar grada, koji je stvarno, ali
stvarno lijep. Nakon to smo se proetali
po trgu otili smo u nabavku suvenira.
Zatitni znak Krakova je zmaj i njega
ima svih oblika i vrsta i po svim cijena-
ma. Kupili smo neke jantarne zmajie
i ogrlice za djevojke koje su ostale kod
kue. Nakon toga smo otili neto poje-
sti, a poslije smo jo malo etali gradom,
kupili bocu Zubrowke (votka s bizono-
vom travom, neto na to sam se tamo
navukao, pa i sada koristim svaku priliku
da je nabavim) i uzeli taksi da nas odve-
ze do hotela. Zahvaljujui ljubaznosti
recepcionarki koje su tamo radile smje-
stili smo motore u njihovu garau, tako
da za njih nismo brinuli. Iako je prvo-
bitno pala odluka da u Poljskoj provede-
mo jo jedan dan, u Varavi, ujutro smo
>>>
133 MoTo PULs br. 95/3./2009.
odluili da ipak isti dan krenemo prema
Litvi zbog loe vremenske prognoze
koja je bila najavljena za ovo podruje.
Kini oblaci su nas ispratili iz Krakova,
a pri izlazu iz grada nismo konzultirali
teficu, to nas je kotalo jednog obila-
ska oko cijelog grada. Nakon to smo
nali pravu cestu uputili smo se prema
Varavi. Cesta je bila puno bolja nego
lokalne ceste oko Auschwitza, ali ono
to nas je iznenadilo su
njihove autoceste. Naime,
autocesta je iroka, dvo-
trana s obje strane, ali
na nae veliko uenje
uredno postoje pjeaki
prijelazi preko cesta, tako
da nije neobino ugledati
neku bakicu kako gura
take preko 4 trake, a ti si
pri brzini od 140-150km/
h. Kilometri su brzo osta-
jali iza nas, u Varavi smo
se zaustavili tek toliko da
neto pojedemo i popi-
jemo pivo. Na granicu sa Litvom smo
doli ve u kasnim satima, te bez veih
problema preli u Litvu.
Litva
Dakle ljudi, ovdje nas je uhvatila neka
nelagoda! Naime, s poljske strane grani-
ce je neko naselje, svugdje su ljudi, ima
puno svjetla, glazba treti iz kafia i sve
je nekako ivo. Na drugoj strani totalna
suprotnost: nakon prostorija granine
policije i carine uz cestu prema Kaunasu
nismo sljedeih 60-tak kilometara vidjeli
niti jednu jedinu kuu, samo su svjetla
u daljini davala do znanja da tu negdje
u blizini ive ljudi. U jednom trenutku
smo naili na oznaku radova na cesti, te
smo maksimalno smanjili brzinu kako
bismo mogli manevrirati meu znako-
vima na cesti. Nakon 15-tak kilometara
smo vidjeli benzinsku pumpu sa strane i
odluili natoiti gorivo i malo se odmo-
riti. Parkirali smo motore, sili s moto-
ra, spustili noge na cestu i onda se ulo
LJAP, LJAP, LJAP. Bili smo u udu o
emu se radi dok nismo doli do svjetla i
vidjeli neto to nas je uasnulo. Naime,
oni radovi na cesti koje smo vidjeli, iz
nekog razloga su tamo jednostavno pro-
lili neki katran po asfaltu, tako da su nam
cipele, hlae, i vei donji dio motora bili
u ljepljivoj smoli koje se nismo jo dugo
mogli rijeiti. Prilino sam siguran da
bih je jo mogao nai negdje na motoru
kada bih se potrudio. Moram priznati da
nam je tada moral bio jako, jako, jako
nisko. U Kaunas smo doli negdje oko
ponoi i probali nai smjetaj, to nam
je uspjelo tek nakon dva sata. Kaunas
je zanimljiv grad, barem njegovo staro
sredite kroz koje smo se vozili. Bilo je
otvoreno jako puno diskoteka i kafia,
hrpa mladih po ulicama, a na glavnom
gradskom trgu bila su parkirana dva
ona dugaka automobila za svadbe koje
su se oito spremale sutradan u subotu,
a oko njih su se neki mladii naganjali
u autima i sa zanimanjem nas gledali.
Konano malo ivosti nakon mranih i
ljepljivih cesta. Hotel je bio definitivno
najbolji na naem cijelom putovanju, te
smo se bacili na krevet koji je doslovce
bio dimenzija 2x3 metra i zakrmili snom
pravednika.
Ujutro smo ili malo proetati i mogu
vam rei da je grad lijep, jako lijep. Naili
smo opet na onaj trg i tamo su bila u tije-
ku vjenanja, pa smo se nagledali svega i
svaega, a i jedna mladenka je bila i vie
nego atraktivna.
>>>put opi s Skandi navi j a
134 MoTo PULs br. 95/3./2009.
Nakon doruka i pozdrava s jednom
od najljepih, ako ne i najljepom recep-
cionarkom krenuli smo prema Letoniji.
Nakon nekoliko stotina kilometara
vidjeli smo skupinu bajkera pored ceste i
jednostavno smo morali stati da se upo-
znamo. Oni su nam rekli da se u blizini
odrava moto-susret, te su nas pozvali
na njega. Naravno da se takav poziv nije
mogao odbiti!
Litva je definitivno zemlja za mene,
naime od ukupnog broja motora koje
smo vidjeli na tom susretu oko 90 %
su chopperi, a samo manji dio su druge
vrste motora. Uspjeli smo se prikljuiti
defileu koji je prolazio kroz grad i uputili
se prema mjestu gdje se odravao susret.
Neki se obiaji (na sreu) ne mijenjaju
nigdje, pa smo tako i ovdje morali popiti
jednu s nogu na ulazu. Ne znamo to su
nam dali, ali znamo da je vraki pasalo.
Naravno, upoznali smo i dosta ljudi,
zapravo smo bili atrakcija iz zemlje far,
far away. Neko vrijeme smo se druili s
ljudima tamo na susretu, ali kako smo
jo imali odvoziti jo nekoliko stotina
kilometara do Rige, nismo htjeli 'zaru-
iti'.
Kada smo se vraali sa susreta prema
tom gradiu desila nam se najruni-
ja stvar na putovanju. Zapravo, nije se
desila nama, ali bili smo svjedoci. Mi
smo se naime lagano vozikali oko 70-
80 km na sat, kada nas je neki lokalni
motorist na nekoj jurilici zaobiao
zaista velikom brzinom, moda i 200 na
sat! Projurio je na svega 30 cm od nas i
onda smo vidjeli kako se 300-400 meta-
ra ispred nas punom brzinom zakucava
u taksi koji je skretao u lijevo. Nikad
prije nisam tako neto vidio, a nadam se
da niti neu. Najprije se vidjela eksplo-
zija i puno dima ili pare, a voza je bio
doslovce katapultiran u zrak, jedno 7-8
metara. Mislio sam da je to samo pria,
ali ovjek se stvarno izuo u zraku, pao je
na cestu i nije se micao. Ubrzo se skupi-
lo puno ljudi, u daljini su se ule sirene
hitne pomoi, te smo mi krenuli dalje jer
mu nismo mogli nikako pomoi. Nakon
15-tak minuta Bojan je stao sa strane i
zapalio cigaretu. Stao sam pored njega
i razgovarali smo o dogaaju kojemu
smo bili svjedoci. Zakljuili smo da je
to zapravo bila njegova (loa) odluka o
nainu vonje i da je svatko vlasnik svog
motora, tijela i odluka na koji nain e
se voziti. Zapravo nam je obojici trebao
taj razgovor i takav zakljuak, jer smo
jo imali hrpu kilometara ispred sebe...
Proli smo granicu bez veih problema i
uputili se u Rigu.
Letonija
Problem oko smjetaja u hotelu najvi-
e je doao do izraza ba u Rigi. Mi smo
imali ubaene neke adrese u teficu, ali
su se sve lokacije pokazale nepodobnima.
Tu nam se po prvi put desilo da nas nisu
htjeli primiti u jedan hotel iskljuivo
zbog naeg izgleda i zbog
motora. Nije nam bilo to
eksplicite reeno, ali je sve
bilo i vie nego jasno. U
vonji kroz Rigu vidjeli
smo mnoga ograena par-
kiralita koja su na vrhu
imala i bodljikavu icu,
a uvari koji su ih uvali
bili su naoruani. Ve pri-
je smo uli da je Letonija
od svih baltikih zemalja
najvie pod ruskim utje-
cajem i da je mafija tamo
vrlo jaka. Zbog toga smo
Varadin, Masarykova 11, Tel. 042/320 898, Fax: 042/302 898, e-mail: moto-servis-superbike@vz.htnet.hr Radno vrijeme: 8-16 h, subotom 8-12
service & shop
>>>
135 MoTo PULs br. 95/3./2009.
se htjeli osigurati da nam motori budu
na stvarno sigurnom mjestu. Napokon
smo nali jedan hotel s garanim vratima
prema ulici koja su se otvarala samo za
potrebe gostiju i tu smo odluili smjestiti
motore.
Riga je inae prekrasan grad, a mi smo
imali i sreu da je ba tu veer kada smo
mi tamo doli bila proslava dana grada,
tako da smo nakon tuiranja i spremanja
pozvali taksi da nas odveze do centra gra-
da. Kako je bila druga polovica kolovoza,
Bojan se obukao kao da ide na plau, pa
smo malo zaueno gledali kroz prozor
taksija kako kvadra vani uredno nosi
jakne dugih rukava. Malo smo zaboravili
koliko smo daleko na sjeveru. Stari centar
grada je zanimljiv, s puno nonih lokala
i hrpu puta su nas nagovarali na ulazak
u jedan od njih, ali najiskrenije nismo
bili za takvu vrstu zabave. Proetali smo,
pojeli alik od nekog mesa za koje niti
danas nismo sasvim sigurni to je bilo,
ali kako su i drugi jeli, jeli smo i mi.
Ujutro smo pojeli najgori doruak
od svih doruaka u hotelima na cijelom
putovanju i shvatili da smo odsjeli u
ruskom hotelu punom nekih sumnji-
vih faca. Zanimljivo je kod tih ruskih
poslovnih ljudi da su svi manje-vie
iste fizionomije lica, istih odjela....kao
da ih je netko fotokopirao. Platili smo
hotel 93,00 EUR-a i to je bilo najskuplje
noenje na cijelom putovanju. Krenuli
smo prema Estoniji i uivali u vonji
kroz grad.
Kada smo napustili Rigu, dobar dio
puta vozili smo uz obalu Baltikog mora
i to je tako dobro izgledalo, da smo jed-
nostavno morali stati i odmoriti i duu i
tijelo jer su se ve poeli javljati znakovi
umora zbog dugog putovanja. Baltiko
more nas je doekalo toplo, tako da smo
se i okupali. Nastavili smo putovanje i
uskoro uli u zemlju kojoj smo se zapravo
najvie radovali, jer smo od naeg prijate-
lja Linze uli samo lijepe rijei o njoj.
Estonija
Sam ulazak u Estoniju nas je malo
iznenadio jer su granini policajci bili u
vojnim uniformama i vidjelo se da u kan-
celarijama imaju dugo oruje. Meutim,
nikakvih problema nije bilo, uli smo i
odmah na ulazu slikali fotku koja nam je
obojici najdraa sa cijelog putovanja.
Kada smo prije odluili u Poljskoj
ostati dan manje, taj dan je bio namije-
njen Estoniji, tako da smo se prvo upu-
tili na otok Saareemaa, koji je njihovo
tradicionalno ljetno odmaralite. Do
tamo vozi trajekt, tako da je to bila prva
od mnogih vonji trajektom na ovom
putovanju. Na brodu smo se smjestili i
odluili pojesti neto od lokalnih spe-
cijaliteta. Odluili smo se za sendvie s
ukiseljenih haringama i dimljenim loso-
som. Naravno, sve smo to zalijevali izvr-
snim estonskim peninim pivom. Te su
nam se haringe i losos toliko svidjeli da
smo odluili snabdjeti se s njima u lokal-
nom duanu, to se kasnije pokazalo kao
puni pogodak.
Put nas je vodio prema gradu
Kuuraasaaree. Smjestili smo se u ugod-
nom malom hotelu, raskomotili se
i pojeli sve ono to smo kupili prije u
duanu. Pokazalo se da je to bilo mudro,
jer kasnije u etnji mjestom nismo naili
niti na jedan otvoreni restoran. Ujutro
smo ili u obilazak mjesta jer smo po
znakovima vidjeli da se u blizini gradia
nalazi velika utvrda iz prolih vremena.
Tu nam se po prvi put desilo da smo se
razdvojili, te smo sljedeih pola sata pro-
veli traei se po mjestu.
Put nas je dalje vodio prema mjestu
Kaali, gdje su prije par tisua godina pali
meteoriti. Estonci su od toga napravili
lijepo turistiko mjesto gdje se prodaje
sve i svata napravljeno od kamena koji
navodno potjee od tih meteorita. Moe
misliti! Ali, pria je dobra. Nakon obila-
ska mjesta pada meteora nau pozornost
je privukao restoran gdje je pisalo pivo
po vikinkoj recepturi od prije 1000
godina. Naravno da tako neto nismo
mogli zaobii. Pivo je boje bijele kave i
malo kiselkastije od obinih piva, ali pit-
ko i ukusno.
Na putu natrag prema trajektu nam
se po prvi (na svu sreu i jedini) puta
desilo da je moj motor ostao bez ben-
zina. Prilino je udan osjeaj stajati na
cesti izmeu beskrajnih borovih uma i
ekati Bojana da se vrati sa flaom ben-
zina. Problem bi bio i vei da Bojan jo
prije nije uoio neke karte uz cestu gdje
su bile oznake sa mjestima na otoku i
svim informacijama, ukljuujui i one
o benzinskim crpkama. Prije ponovnog
ukrcaja na trajekt slikali smo se ispred
>>>put opi s Skandi navi j a
136 MoTo PULs br. 95/3./2009.
jedine preostale vjetrenjae na otoku.
Pokuaj vlasnika da nam slikanje naplati
uspjeno smo izbjegli pravei se da ga ne
razumijemo.
Iskrcali smo se s trajekta i krenuli
prema Tallinu. Vozili smo kroz jedno
mjesto i ja sam malo nepropisno obi-
ao jedan auto, a sa parkinga 50 meta-
ra naprijed ve je istravao policajac sa
podignutom lizaljkom. Parkirao sam
pored njih, a Bojan je strateki produio
nekoliko stotina metara dalje i stao sa
strane. Bila su dvojica, jedan od njih u
vojnoj uniformi. Na svu sreu, jedan od
njih je govorio engleski, tako da nije bilo
problema u komunikaciji. Pogledao je
dokumente i onda je uoio da na moto-
ru imam polupraznu plastinu flau od
1,5 litre zataknutu izmeu volana i vizi-
ra. Na jednoj benzinskom pumpi jo u
Litvi smo kupili neko osvjeavajue pie
od limete, kaktusa i 5% gina koje nam je
jako godilo, tako da smo se time uredno
'tankali'. Na svu sreu, to jutro nisam
previe toga pocuclao, tako kod puhanja
aparat nije nita registrirao. Dobio sam
dokumente natrag, lijepo su nas pozdra-
vili i nikakvih daljnjih problema nismo
imali oko toga. Ni do Tallina nismo ima-
li problema, a tamo smo ak relativno
brzo nali hotel koji nam je odgovarao i
koji je bio na 500-tinjak metara od luke
gdje smo se sutradan trebali krcati na
trajekt za Helsinki. Nakon smjetaja u
sobe i parkiranja motora taksijem smo
se uputili prema centru Tallina na vee-
ru i razgledavanje. Tom prilikom sam
potrpao hrpu vea u vreicu s namjerom
da to negdje dam da se opere, ali ta mi
je vreica u jednom restoranu netragom
nestala. Netko je smatrao da se u njoj
nalazi neto vrednije od prljavih arapa,
gaa i majica. Neke od majica koje su
bile unutra su mi bile jako drage, tako da
mi je bilo krivo to se to desilo.
Tallin je lijepi grad, s brojnim resto-
ranima, tako da smo ubrzo nali mjesto
gdje smo stvarno fino veerali. Nakon
veere smo jo malo etali po centru i
ugledali jedan ruski restoran koji nam
se jako svidio izvana. Odluili smo otii
tamo na pie, a kako Bojan do tada nije
bio probao bor, odluio sam ga astiti
tim tradicionalnim ruskim jelom. Dakle,
sjeli smo, dola je konobarica i poeli
smo razgovarati. Naalost, zaboravio sam
njeno ime, ali bilo je stvarno zanimljivo
razgovarati s njom. Kada je saznala da
smo iz Hrvatske pohvalila se da planira u
rujnu posjetiti Dubrovnik, pa smo malo
razgovarali o naim zemljama i o putova-
njima. Mi smo joj se pohvalili dosada-
njim putovanjem i daljnjim planovima,
a ona nam je mrtva-hladna rekla kako je
prije 2 godine 3 mjeseca sama stopirala
po Novom Zelandu. Naruili smo vot-
ku, a ona nam je predloila da je pijemo
onako kako se pije u Rusiji, s kiselim
krastavcima rezanim na tapie i s nekim
umacima od vrhnja i meda. Moram pri-
znati da je stvarno bilo fino, tako da smo
to ponovili nekoliko puta.
Priali smo malo i o politikoj situa-
ciji u ovim baltikim zemljama, te nam
je rekla kako imaju veliki problem s
ruskom manjinom, koja kod njih ini
gotovo 30% stanovnitva. Tri mjeseca
prije naeg dolaska je iz sredita Tallina
maknut spomenik ruskim vojnicima iz II
svjetskog rata, prilikom ega je dolo do
demonstracija u kojima je jedan ovjek
poginuo. Rekla je da njih optuuju da
su nacisti zato to su za vrijeme tog rata
bili suradnici Nijemaca i Finaca, a da oni
nemaju nikakve veze sa tim. Povjerovali
smo joj na rije jer stvarno nismo nita
znali o toj zemlji.
Meutim, ujutro, dok je Bojan jo
spavao, ja sam iao kupiti karte za tra-
jekt. Kako sam imao jo dosta vremena,
odluio sam pogledati to ima na obli-
njoj trnici i tamo sam zapravo posum-
njao u istinitost njezinih rijei. Naime,
prvo to me je doekalo na ulazu u tu
buvlju pijacu su bile majice sa slikom
Hitlera gdje on pozdravlja nacistikim
pozdravom. Nudilo se mnogo raznora-
znih nacistikih oznaka, otprilike kao
to se kod nas prodaju banane i jabuke.
Naalost, nisam sa sobom imao foti da
to ovjekovjeim, a i nisam nita od toga
kupio nije moja brija...
Finska
Put iz Tallina do Helsinkija nije trajao
dugo, tako da smo tamo stigli jo pri-
jepodne. Bilo je prekrasno vrijeme, pa
smo uivali na palubi trajekta i snimili
par lijepih slika ulaska u Helsinki. Kao
to se vidi na slici, bilo je stvarno toplo,
Bojanu ak i pretoplo, pa se skinuo u
majicu bez rukava. Ovu toplinu i sunce
>>>
137 MoTo PULs br. 95/3./2009.
smo kasnije jako poeljeli na prolasku
kroz vedsku i vicarsku. Zapravo nam
zemlje na nisu bile sklone to se vre-
mena tie.
Odluili smo posjetiti hrvatsku amba-
sadu jer je to bila najudaljenija toka na
naem putovanju te smo se htjeli javiti
nekome od naih. tefica je pokaziva-
la da je ambasada u neposrednoj blizini
luke, tako da smo se odmah po iskrcaju
uputili tamo. Ambasadu
smo nali bez veih pro-
blema, ali je problem
bio ui u zgradu. Naime,
iako je iznad zgrade vijo-
rila hrvatska zastava i na
zgradi bila ploa hrvat-
skog veleposlanstva, niti
na jednom od portafona
pored ulaza u zgradu nije
bilo oznake gdje trebamo
pozvoniti. Napokon smo
pozvonili bez veze na par
zvona i ljudi su nam otvo-
rili vrata. U ambasadi su
nas srdano doekali i stvarno nam je
bilo drago to smo navratili, ak smo se
i fotografirali zajedno. Ovom prilikom
im se jo jednom zahvaljujemo, nadamo
se da e jednom ovaj tekst dospjeti u nji-
hove ruke.
Iskreno, od Finske smo zapravo vidje-
li samo Helsinki, i to njegov ui dio
oko luke. U veleposlanstvu su nam dali
plan grada i uputili nas to bi se ispla-
tilo vidjeti. Tu smo u jednom duanu
suvenira bili ugodno iznenaeni kada
smo uli da jedna obitelj govori hrvat-
ski. Pozdravili smo se, bili su iz Rijeke
i zaudili su se kada smo im rekli kako
smo doli do Helsinkija. U obilasku
grada smo i ogladnjeli, a bilo nam je i
jako vrue, tako da smo se odluili malo
osvjeiti. Jeli smo lososa s prilogom u
sred Helsinkija, ispod nekakvih atora
koji kao da su bili donijeti direktno s
Hrelia - nemalo nas je iznenadila takva
ugostiteljska ponuda u Finskoj....ali da
je bilo fino, bilo je.
Dolo je vrijeme polaska prema tra-
jektu za vedsku, tako da smo se upu-
tili prema luci. Usput smo jo navratili
na kavu i bili iznenaeni to su nam je
posluili u staklenim aama. to se tie
trajekata, mi smo mislili da je trajekt s
kojim smo doputovali u Helsinki bio
velik, ali samo tako dugo dok nismo
vidjeli ovaj s kojim smo ili za vedsku
- uostalom pogledajte i usporedite sami,
na fotografiji su jedan pored drugog.
Ve odavno smo uli prie o tim tra-
jektima na koje se Nordijci ukrcavaju u
principu samo s jednom eljom: napiti
se, po mogunosti to prije i to jae.
Kockanje je drugi porok koji je u neo-
granienim koliinama omoguen na
ovom mega-brodu. Kockali nismo, ali
nismo ba mogli ne cugati, da se doma-
ini ne uvrijede. Nakon nekog vremena
smo i ogladnjeli, a kako je na brodu bilo
jedanaest restorana, nije bilo lako izabra-
ti. Nakon nekoliko obilazaka i pomnog
razmiljanja odluili smo se da idemo na
jastoga....kad je bal, nek' je bal!
Jo neto mi je ostalo u sjeanju s
tog broda: Ja sam poslije veere otiao
samo malo odmoriti i nisam ustao do
jutra, a Bojan je iao malo proetati.
Vratio se oko 2 ujutro u kabinu, JAKO
dobro raspoloen, a na moje pitanje
gdje je bio rekao je da je cugao s jednim
Junoafrikancem i jednim Fincem koji
su ga astili po birtijama na brodu. Ovo
je ivi dokaz da alkohol brie sve granice
jer Bojan ne zna niti junoafrikanski ni
>>>put opi s Skandi navi j a
138 MoTo PULs br. 95/3./2009.
finski jezik, a bogami niti bilo koji drugi
od svjetskih jezika, a veli da su se feno-
menalno zabavljali, priali i lokali. Pa
sad ti reci...
Na brodu smo upoznali i jednog nada-
sve zanimljivog ovjeka. Zove se Diego,
iz panjolske je i on eto tako putuje svi-
jetom. Od prtljage ima majicu, jaknu,
hlae, izme i malu torbicu s dokumen-
tima....i to je SVE. Dijelili smo s njim
kabinu, cugali zajedno, a ujutro je ovjek
otiao prije nego to smo se mi probudi-
li. Sreli smo ga jo u Stockholmu, etka-
rao je bezbrino po pristanitu.... Ujutro
smo mamurnih glava odnijeli stvari do
motora i to je bilo najdalji put iz bilo
kojeg prenoita do motora. Stockholm
nas je doekao mraan i kiovit.
vedska
Nakon to smo se iskrcali poelo je
kiiti, pa smo se na brzinu dogovorili
da emo obilazak Stockholma ostaviti
za neki drugi put, jer nismo bili bistrih
glava i nije nam se dalo vozikati po gra-
du po kii. Bojan je ve otprije imao
dogovor s jednim poznanikom sa neta
da doemo kod njega u grad Eskilstuna,
koji je oko 100-tinjak kilometara dale-
ko od Stockholma. Zbog kie se pojavio
problem oko mog gubitka jedne ruka-
vice jo u Poljskoj, pa smo se zaustavili
na jednoj benzinskoj pumpi, gdje sam
kupio neke gumene rukavice i s njima
nastavio put. Nije bilo ba moj styling,
ali bar mi se ruke nisu smrzavale. Na
putu prema Eskilstunu vozili smo obi-
laznicom oko Stockholma, gdje mi je
panju privukao jedan znak. Svi vi koji
ste gledali bilo kojeg Ghostridera vjero-
jatno ete znati o emu se radi. Nisam
mogao ne stati i ne fotografirati. tefica
nas je nepogreivo 'navigala' do adrese
koju je Bojan dobio od svog poznanika
Deana te smo ga zatekli tono na izla-
znim vratima zgrade, iao je na posao.
Na brzinu smo se pozdravili i smjestili
kod njega. Nakon malo odmora krenuli
smo u obilazak grada koji je poznat kao
grad elika u vedskoj. Industriju nismo
vidjeli, ali je zato sredite grada lijepo.
Doli smo do jednog parka i tamo nas je
sunano i toplo vrijeme uspavalo, tako
da smo malo odrijemali na klupama
u parku. Veer smo proveli u drutvu
Deana i njegovih, naspavali se i sutradan
je doao trenutak za nastavak putovanja.
Nakon to smo se oprostili od njih kre-
nuli smo dalje.
Dan je bio sunan i obeavao je lije-
pu vonju - barem je tako izgledalo na
polasku. Vozili smo kroz stvarno prekra-
snu prirodu, skoro u svakom trenutku
je pored nas bilo neko jezero i oko nas
su neprestano bila neka poljoprivredna
gospodarstva oko nas, tako da je vonja
bila zanimljiva.
Bilo nam je pomalo krivo to
smo proli cijeli Baltik i skoro cijelu
Skandinaviju, a da nigdje nismo naili
na sobove. Uskoro sam ja morao toiti
gorivo i sa zadovoljstvom smo ustanovili
da smo izabrali benzinsku pumpu pored
koje se nalazio Muzej sobova, tako
da smo ih konano vidjeli u njihovom
prirodnom okruenju. Bili smo jako
zadovoljni to nam se pruila prilika da
sliku iz Estonije 3 soba moemo sada
ponoviti sa ivim primjerkom. Naalost,
ovaj trei nije ba bio voljan sudjelovati
u fotografiranju, te je zalegnuo u travu,
ali - to se moe! Inae, tek smo pred kraj
putovanja shvatili da je na mom foto
aparatu vrijeme bilo pogreno podeeno,
tako da vremena koja se vide na fotogra-
fijama nisu tona.
Cijelo vrijeme nas je pratila kia,
koja je tek tu i tamo po malo prestaja-
la, tako da smo kina odjela oblaili i
svlaili nekoliko puta. Pred sam izlazak
iz vedske nebo se razvedrilo, ali naa-
lost ne toliko da bismo mogli napraviti
lijepe slike mosta koji vodi iz vedske u
Dansku. Preli smo ga i uli u Dansku,
gdje su nas ekali prijatelji iz MC No
Name
Danska
Prije poetka putovanja poslao sam
mailove na vie adresa MC klubova u
>>>
139 MoTo PULs br. 95/3./2009.
zemljama kroz koje smo trebali proi, ali
mi se javio samo Kakke iz MC No Name
iz Kopenhagena u Danskoj. Ljubazno su
se ponudili da nam pomognu oko smje-
taja za nas i motore, a ta gostoljubivost je
bila takva da nam doslovce nisu dozvolili
da bilo to platimo dok smo bili njihovi
gosti. Nahranili su nas i napojili izvr-
snom danskom pivom, a kada smo oko
23 sata naveer izrazili elju da pogleda-
mo Kopenhagen, odnekuda su nabavili
automobil i vozikali nas sljedea dva sata
po gradu i pokazivali sva znaajnija mje-
sta u gradu.
Prilikom obilaska kraljiine reziden-
cije uinilo nam se da vidimo poznatu
zastavu na zgradi udaljenoj tek stotinjak
metara od dvorca i nismo se prevarili - to
je stvarno bila hrvatska ambasada. Kako
je bilo ve jako kasno, nismo se nikome
javljali, nego smo se vratili u klub, gdje
smo se stvarno dobro proveli.
Ujutro smo se pozdravili s tim feno-
menalnim dekima i krenuli dalje na
putovanje prema Hamburgu, a prije toga
smo jo jednom otili na kratku vonju
kroz grad, ovaj put po danu. Na putu
prema Hamburgu nas je ekao jo jedan,
zadnji trajekt na naem putovanju, onaj
izmeu Danske i Njemake. Vozili smo
se do njega dvjestotinjak kilometara,
zasjeli u salon i sa zanimanjem gledali
kroz prozor trajekta.
njemaka
Pos j et Nj emakoj , odnos no
Hamburgu, za mene je imao posebno
znaenje jer sam u tome gradu proveo
3 godine, od svoje 16. do 18. godine,
te sam zapravo jedva ekao da naem
zgradu gdje sam nekad ivio. tefica
nas je nepogreivo dovela do tamo. Na
naem putovanju smo sreli puno dobrih
i dobronamjernih ljudi, ali posebne
zahvale moramo uputiti naem general-
nom konzulu RH u Hamburgu, gospo-
dinu arku Plevniku, koji nas je doe-
kao i naao nam super smjetaj i s kojim
smo ostali u kontaktu i nakon povratka
s putovanja. Ovom prilikom mu se jo
jednom zahvaljujemo. Smjetaj koji nam
je gospodin Plevnik naao bio je u hote-
lu iji je vlasnik njegov prijatelj, koji je
poasni konzul Republike Makedonije
u Njemakoj, gospodin Busch. Bili smo
pozvani na veeru kod njega u hotel i ta
nam je veera ostala u posebno lijepom
sjeanju, kako po ukusnoj hrani, tako i
po ljudima s kojima smo bili.
Planovi za provoenje veeri u
Hamburgu su bili raznorazni, ali je
neprekidno putovanje ipak uzelo svoj
danak, tako da smo poslije veere otili
u sobe samo se malo odmoriti i probudi-
li se tek ujutro. Tako smo propustili sav
noni ivot Hamburga, ali nam je naa
sljedea destinacija, Amsterdam, dava-
la povod da budemo dobre volje. Prije
polaska smo ipak proetali malo u centru
Hamburga, uz jezero Alster, a posjetili
smo i Louisa, koji nam je bio usput.
Nakon obilnog doruka uputili smo
se prema Nizozemskoj. Usput smo se
silom prilika navratili u jo jedno manje
njemako mjesto ijeg se imena ne sje-
am. Razlog za to skretanje sa autoceste
je bila injenica da se moj rezervoar jako
brzo praznio, a na autocestama esto nije
bilo oznaka za sljedeu benzinsku pum-
pu, pa sam im bih bio blizu rezerve zvao
"teficu" u pomo da nam pokae gdje je
najblia benzinska. Tako smo esto skre-
tali sa autoceste u manja mjesta. Ovaj
put smo se usput i fino najeli, konano
smo probali te hvaljene njemake koba-
sice - i uope nisu bile loe.
nizozemska
Vonja je proticala bez problema i
veselili smo se to smo sa svakim kilome-
trom blie Amsterdamu, jer smo tamo
odluili ostati dvije noi i malo pogledati
najporoniji grad na svijetu. Nismo ni
znali to nas eka.
Naime, u Amsterdam smo stigli u
petak, na dan kada u Nizozemskoj poi-
nje zadnji vikend godinjih odmora, a
poklopilo se i odravanje nekog film-
skog festivala u gradu, tako da je grad
bio pun prepun ljudi. Doslovce smo
obili 23 hotela u gradu i nigdje nismo
mogli nai niti jedno mjesto. To obila-
enje je trajalo do 22 sata naveer, kada
smo se odluili malo maknuti iz grada
i potraiti smjetaj negdje u predgrau.
Nakon sat vremena vonje tefica nas
je konano dovela do prenoita. Hotel
i mjesto su se zvali Sassenheim, etrde-
setak kilometara od Amsterdama. To je
bio veliki hotel sa bungalovima i samo je
jedna jedina soba bila slobodna. ekala
je nas. Mrtvi umorni smo se bacili u
>>>put opi s Skandi navi j a
140 MoTo PULs br. 95/3./2009.
krpe i odluili sutradan otii vlakom u
Amsterdam, kako ne bismo morali bri-
nuti za motore. To se pokazalo pamet-
nom odlukom.
Sljedeeg jutra uputili smo se na put
koji je obuhvatio ak pet zemalja u jed-
nom danu. Krenuli smo iz Nizozemske,
proli Begliju, popili tamo u Liegu
fenomenalno pivo (i skupo 2 piva 10
eura!). Liege je inae lijep gradi, dok
nam se ostatak Belgije - barem ono to
smo vidjeli uz cestu - nije previe svidje-
lo. Imali smo osjeaj da cijelo vrijeme
putujemo kroz pogon nekog rudnika ili
eljezare ili tako neto....
Brzo smo izali iz Belgije i uli u
Luksemburg. Tamo smo probali Bojanu
nai nove gume za motor, ali neuspjeno,
tako da su ove stare izdrale do povratka
u Zagreb.
U Luksemburgu smo se trebali nai s
jednim prijateljem kojeg smo upoznali
u Skopju na susretu MC Potfat, ali nije
se javljao na telefon. teta, ba smo se
nadali da e nam malo pokazati grad.
Tamo smo natoili i najjeftinije gori-
vo na naem cijelom putovanju, ako se
dobro sjeam bilo je 0,87 eura po litri.
Nakon toga smo se zaputili prema
Francuskoj. Dogovor je bio da emo
samo ui u Francusku, tek toliko da
popijemo po au vina u nekoj gostio-
ni, da moemo rei da smo bili tamo i
pili vino. Tako smo skrenuli sa autoceste
na prvom skretanju i dosta se pomuili
dok nismo nali otvorenu gostionu. ak
smo se u jednom trenutku opet vratili
u Luksemburg, na to nas je upozori-
la ploa, pa smo se okrenuli i vratili u
Francusku i napokon nali ono to smo
traili.
Put smo toga dana zavrili u
Njemakoj, u gradu koji se zove Kirn
am Nahe, gdje ivi moj ujak, kojeg
nisam vidio 19 godina. ovjek nas je
jako lijepo primio i ugostio i tamo smo
skupljali snagu za predzadnji dan naeg
putovanja.
Jutro je bilo lijepo i sunano i nita nije
davalo do znanja da nas eka najtei dan
naega putovanja. Do vicarske granice
smo doli brzo i uli u vicarsku u gradu
Baselu. Tu na granici su nas 'odrali' za
cestarinu po 20 eura svakog, to je bilo
zapravo dosta novaca s obzirom na to da
smo vicarsku napustili za nepuna etiri
sata. O, imali smo mi raznih drugih pla-
nova za razgledavanje panjaka gdje pasu
Milkine krave i isprobavanje sira i oko-
lade....ali, spustio se takav pljusak da
smo zapravo jedva ekali da izaemo iz
vicarske kako bismo nali neki smjetaj
i osuili se. Neko vrijeme smo po autoce-
sti vozili sa sva etiri upaljena migavca,
kako se ne bismo izgubili. Moral nam
je bio na najnioj razini tijekom cijelog
putovanja. Na jednoj benzinskoj smo se
raspitali za smjetaj jer smo prvobitno
planirali tu no spavati u Lihtentajnu,
ali nam je ljubazna gospoa preporuila
da uemo u Austriju i tamo potraimo
smjetaj, jer je cijena smjetaja tamo
viestruko nia nego u Lihtentajnu.
Posluali smo je.
U Austriju smo uli kod mjesta
Fieldkirch i dali "tefici" kordinate da
nam potrai najblii smjetaj. Dovela nas
je do nekog planinarskog doma gdje je
bilo sve popunjeno, ali nam je recepcio-
nar pomogao nai smjetaj, tako da smo
se nali u jednoj toploj i suhoj gostionici,
i to je bilo ba ono to nam je trebalo
taj dan. Nakon to smo se presvukli i
osvjeili spustili smo se u gostionicu i sa
zadovoljstvom ustanovili da je jedna od
konobarica Svetlana iz Beograda. S njom
smo se zapriali do dugo u no.
Jutro naeg zadnjeg dana putovanja
nas je doekalo kiovito, tako da smo sa
nezadovoljstvom navukli kina odijela
(postupak je trajao 20-tak minuta) i kre-
nuli po kii na put. Taj nas je dan ekalo
skoro 800 km vonje jer smo se morali
popeti skoro opet do Mnchena, ali je
na svu sreu nakon nekog vremena kia
prestala. Skinuli smo kina odijela i opet
se vratilo dobro raspoloenje, a ak smo
uspjeli i napraviti nekoliko fotografija
s prekrasnim austrijskim pejzaima u
pozadini.
Kad smo uli u Sloveniju osjeali smo
se kao da smo ve kod kue, iako je do
Zagreba bilo jo 170 km. Sloveniju smo
proli po PS-u, gdje je bilo ogranie-
nje 50 vozili smo 50 jer je Bojan imao
loih iskustava sa slovenskom polici-
jom. Uli smo u Hrvatsku na Bregani
i uputili se na mjesto gdje smo treba-
li i poeti nae putovanje, Tamo smo
nazdravili za uspjean kraj putovanja i
odmah poeli kovati planove za daljnja
putovanja... n
vj er ni m put opi sci ma

pokl anj a par guma
141 MoTo PULs br. 95/3./2009.
***