Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
37347090-Antun-Jarm-Imena-i-Imendani-Knjiga-o-Imenima

37347090-Antun-Jarm-Imena-i-Imendani-Knjiga-o-Imenima

Ratings: (0)|Views: 686 |Likes:

More info:

Published by: Ирена Микарић on Feb 07, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/17/2012

pdf

text

original

 
 Antun Jarm
IMENA I IMENDANI
OBITELJSKI IMENAR
Hrvatski institut za liturgijski pastoralZadar 1996
1
 
PREDGOVOR
Važnost imena
Među ljudima nema nikoga bez imena, kaže prastari grčki ep
Odiseja.
Ime nosi svakičovjek; otkada, ne znamo. Zasigurno – u nekom obliku oduvijek. S imenom čovjekulazi u društvo. Za ime pitamo ili ga kažemo kad se upoznajemo. Drago nam je kadnas netko zovne našim imenom. Njime nas roditelji zovu od rođenja, zapisano je unebrojenim evidencijama, potrebno nam je kad idemo glasovati, kad podižemo plaću,kad šaljemo pismo, kad tražimo posao... Bi li među ljudima uoe mogao bitiorganiziran život bez imena?Znanost o imenima zove se onomastika (prema grčkoj riječi
ónoma – ime).
Jednapak definicija veli da je ime „riječ ili više riječi, koje se upotrebljavaju za razlikovanjepojedinog čovjeka“. Uz ime imamo i prezime, pa i nadimak, ali o tome ovdje nije riječ.Ovdje govorimo samo o osobnim imenima, imenima ljudi.Ime (latinski:
nomen
), osobno ime, u starim istočnim kulturama i u biblijskoj tradicijinije samo izvanjska oznaka osobe, obični znak raspoznavanja, nego izraz samečovjekove biti. Ime je bitni sastojak osobnosti onoga koji ga nosi. Tko nema imena,ne postoji. Kad bi čovjek, u tim kulturama, mijenjao ime, to bi značilo da mijenjazvanje, stalež, svoju osobnu bitnost. U starozavjetnom dijelu Biblije, primjerice, Bogpatrijarhu Jakobu mijenja ime u Izrael, a u Novom zavjetu Isus, namjenjujući apostoluŠimunu novu ulogu, mijenja mu ime u Petar. U kršćanstvu je i danas praksa daredovnik ili redovnica stupajući u samostanski život mijenjaju ime, dobivaju novo,redovničko ime. I novi papa uzima novo ime.
Odabir imena
Mnogi se prije ili poslije susretnu s pitanjem odabira imena. Osobito roditelji, kadtreba da odaberu ime svojem djetetu. Iako je to naoko običan čin, on u praksi stvarapovelike probleme i dvojbe. Naravno je da taj izbor u redovitim slučajevima učineroditelji. Tu oni imaju glavnu riječ i, razumljivo, odgovornost. Dakako, u tom mogupotražiti pomoć rodbine, prijatelja, znanaca, knjiga koje govore o tome. I pozitivnizakon predviđa to roditeljsko pravo. Zakon govori i o tome tko to treba da učini, kadroditelja nema: za ostavljenu djecu, nahočad i slične slučajeve.Pri davanju, odnosno izboru imena ravnamo se, uglavnom, prema nekim općimmotivima. Njih je pak više. Često prema tradiciji u obitelji i kraju u kojem živimo. Takose negdje prvom sinu daje ime oca ili djeda, a kćerki ime majke ili bake: da imeostane u obitelji! Nerijetko se ravnamo prema kršćanskoj tradiciji: odabiremo nekosvetačko ime iz kalendara ili „ime koje si je dijete donijelo“, tj. ime sveca ili svetice nadan rođenja ili dan blizu djetetova rođendana. Neki se u izboru imena ravnajupolitičkim motivima pa odabiru djetetu ime upravo popularnih osoba; ili literarnim,umjetničkim motivima pa djeci nadijevaju imena velikih pisaca, slikara, znanstvenika.U tu bismo skupinu mogli ubrojiti i nadjevanje imena poznatih osoba iz nacionalnepovijesti. Neki odabiru ime koje im lijepo zvuči, bez obzira na sve druge motive. Imaroditelja koji će djetetu rado odabrati „strano“ ime, iz drugog naroda. Motivi za to sudosta magloviti pa i površni. Kadšto samo zato „da bude kako nitko nema“. Tojskupini pripadaju i sva „modna imena“: popularna u određenu trenutku: imenaglumaca, pjevača, zabavljača, športaša... Moda zakratko prođe, a ime ostane cijeliživot, pristajalo, ne pristajalo.Zapravo, mnogi će to roditelji potvrditi, nije lako odabrati ime. Navedeni i mnogi drugimotivi ukrižuju se i suprotstavljaju. Modi i javnom mišljenju nije se lako odhrvati.Savjetima i željama rodbine i prijatelja teško je ugoditi. Upravo zato o imenu treba na
2
 
vrijeme i dobro promisliti. Pa i posavjetovati se. Ime nije nevažno! Novi će ga čovjeknositi cijeli život. Treba težiti za tim da mu i pristaje cijeli život.
Izvori imena
Jezično podrijetlo pojedinih imena vrlo je različito. U svim se krajevima svijeta zaimena uzimaju nazivi raznih prirodnih bića i pojava (životinja, biljaka, nebeskih tijela,meteoroloških pojava, materijalnih predmeta). Ima dosta i takozvanih teoforičnihimena, tj. takvih koji sadrže ime Boga (Teodor = Božidar) ili nekog mitološkogbožanstva (Diana). U semitskih naroda imena su često cijele rečenice (napr. Mi-ha-el= „Tko je kao Bog!“). U imenima su katkad izražene vrline koje bi dijete trebalo imati(primjer: Filomena = „ljubljena“ ili – Srećko). Ponekad ime zvuči kao riječ kojaoznačuje neki ljudski ideal (Slava, Mirko). Mnoga, u nas uobičajena imena, imajukorijen u latinskom, grčkom ili u nekome drugom jeziku (Nikola, Klara, Agneza...).Poznati elementi slavenskih imena jesu -mir, -slav, -goj, -kaz i drugi (Trpimir,Berislav, Domagoj, Kazimir...). Ti su dočeci nekad imali svoje značenje, a danas supostali uobičajeni oblici imena na koje ne svraćamo posebnu pozornost.
Kršćanska kultura imena
Ime kojim nekoga (na)zovu duboko ponire u čovjekovu osobnost, pripada njegovuidentitetu, biću i dostojanstvu. Ime kojim su ga od najranije dobi zvali otac i majkanikada neće zaboraviti. Zato je „imati ime“ nešto jedinstveno i nezamjenjivo; jednakokao imati svoje lice. Imenom i licem čovjek je u mnoštvu ljudskih bića jedinstven,neponovljiv, individua. Nema pa i ne može biti čovjeka bez imena!Ipak, čovjek ne nosi ime samo zato da bi se razlikovao od drugih ljudskih bića. Kad bisve bilo u tome, tada bi se mjesto imena mogle upotrebljavati i brojke. Osobno imedaje više; ono ljudsku osobu uvodi u uzajamnost s drugim ljudima i čini jesugovornikom. Ljubav roditelja i djece, prijatelja i prijatelja, muža i žene upravoizgovaranjem imena dobiva svoju vrijednost, ljepotu, značenje i uzvišenost. Ako se o imenu razmišlja vjernički, kršćanski, ono ima još jednu zasebnost. ProrokIzaija zapisuje Božju riječ Izraelu: „Imenom sam te zazvao: ti si moj!“ (Iz 43,1).Upravo to potvrđuju roditelji odabirući ime svojem novorođenčetu. Prorok, međutim,želi reći još nešto čudesnije i dublje: Bog svakoga čovjeka zna po imenu! Obraća sečovjeku kao sugovornik. To nešto važno govori i o samom čovjeku! Ako mu se Bogobraća imenom, znači da Bog s njim računa kao sa suradnikom. Čovjek onda nijeslučajnost, već Božji odabranik, osoba, original. Upravo je zato kršćanima već dvijetise godina veoma važno ime. Kršćanstvo neprekinuto njeguje kulturu imena,smatra ga važnim. Kršćani biraju ime djetetu! Ne ostavljaju to slučajnosti. Ponajčešćeodabiru ime sveca, da bi svake godine iznovice, na svečev kalendarski spomendan,imendanom, posvijestili sebi važnost imena i svetačkog zaštitnika. Za svece kaovažne osobe iz mnoštva provjerenih Božjih prijatelja Crkva vjeruje da su pred Bogomsnažni zagovornici, a životom uzori svojem imenjaku. Taj odabir kršćanskih roditeljaznači i uključenje novorođenog i krštenog čovjeka u zajedništvo neba i zemlje, uperspektivu svakoga svjesnoga vjerničkog života.
Sadržaj knjige
Pretežni dio knjige govori o u nas najčešćim imenima. Prvi stavak o pojedinom imenunajprije kratko tumači etimologiju imena, to jest traži korijene i "značenje" imena. Većtu ulazimo u slojevitu povijest ljudskih imena. Zatim redovito slijedi nabrajanjeizvedenica ili inačica osnovnog ili temeljnog imena. Time je svagdanja praksa vrlobogata, a nabrojene su samo odabrane inačice. Već su i mnoge inačice postale
3

Activity (2)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->