SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijededana: 19.11.2008.

Kolumna ispod Visa

anas se nađoh u Tojšićima, malo mjesto blizu Kalesije,a Kalesija je jedna mala općina u kojoj je

Nisvet Džanko

snimio prvu epizodu

“Pozitivne geografije”

, a pisao je i u magazinu

BH Dani

na temu Klesije I klaesijskih prilika davne 1998. godine a tekst je nosio naslov “Speča ispodVisa”.Za one koji ne znaju Spreča je rijeka a Vis je brdo (nalik na piramidu).Po prvi puta uTojšićima pišem svoju kolumnu.Vidjet ću koliko su Tojšići inspirativno mjesto.Da ne bih pisaosamo o onome što sam danas zapazio tu , vratit ću se koji dan unazad.Baš u petak sam imaopriliku po prvi puta u životu gledati indijski film.Film koji sam doslovno morao gledati zvao se“

Krissh”

, vijest o tome da ću ga morati gledati došla je do mene još u srijedu, kako bih semogao za to psihički pripremiti.Nisam filmofil ,zapravo rijetko ih gledam, ali što se mora nijeteško.Budući da sam film počeo gledati sa jakom glavaboljom sve se opet dobro završilo.Film jeblago rečeno užasan, više zanimljiv djeci nego odraslima,budući da obiluje sadržajem u koji bisamo djeca povjerovala, glavni lik ima nadnaravne moći , leti pa čak i razgovara saživotinjama.Osoba koja je mene( i sve prisutne) primorala na gledanje filma nas je unaprijedobavještavala o tome šta slijedi pa budući da film nismo gledali ni do pola to dosta poslužilo.Napočetku nam je rekla da glavni lik ima šest prstiju na jednoj ruci ali ne zapamtih kojoj,ja to tokomgledanja filma nisam zamijetio.Došlo je vrijeme kada trebaju početi dva atraktivna reality show-apa smo film pun loše glume morali prekinuti jer je većina prisutnih željela gledati “big mamahouse” i “operaciju trijumf” paralelno.Gledanje tih idiotarija mnogo je mučnije nego gledanjeindijskog filma.U filmu sam barem mogao gledati preslatku glavu glumicu a ovako samo gomilunjih koji ne znam šta rade.Noć je plovila dalje a narednog dana su čekale obaveze moralo sedakle na počinak.Tako je proteklo moje prvo gledanje filma porijeklom iz daleke Indije.Preživiosam rat pa mogu još desetine indijskih filmova , ali mislim da ne bih mogao još jednom gledatiakademiju (čuj akademiju) zvanu “operacija trijumf” (namjerno napisano tako kako jenapisano).Jučer mi je sugerirano da glasujem za jednog od učesnika budući da je “naš” a tajglas me mogao koštati 0.50KM.Baš fino za onoga tko od toga živi jer čini mi se da podrškom“svog” kandidata dokazujemo odanost svojoj naciji.Na tu temu su napisane mnoge kolumneposljedinh dana.Evo i ja uzalud trošim riječi na te gluposti.Da li sam dao glas? Nisam , zaštobih? Smatram da se može bolje zabaviti ispred TV-a u vrijeme emitiranja takvih stvari.Ako je tokulturni sadržaj onda stvarno tonemo sve dublje i dublje.Možda će uskoro početi i lokalne TVkuće sa svojim verzijama “Big brother-a” , Ako emisje budu gledane a vjerovatno hoće neka ihemitiraju svake sezone kako bi kroz iste mogao proći što veći broj stanovnika iz općine.Samimtim učenici će steći slavu,a oni koji ne učestvuju mogu se zadovoljiti telefonskimglasovanjem.Možda bi se oni koji ne učestvu mogli hvaliti da je neko od učesnika njihov prijateljili rođak a da ga predhodno nikad nisu ni vidjeli, ali nema to veze svi će im vjerovati a oni će takopoboljštati svoj status na društvenoj ljestvici.Nije mala stvar imati rođaka koji je učesnik u realityshow-u.Danas sam se u Tojšićima na kavi našao sa mojim školskim drugom

Mirnesom

.Krenulasu prisjećana na stare dane.Poslije je on pričao šta ima novoga kod njega , isto sam zatim učinioi ja.Imao sam vremena zamijetiti da konobar u restoranu goste pozdravlja vjerskim pozdravom aposlije istim gostima donosi raznovrsna alkoholna pića.Svaka čast.Mirnes me poslije pita pišemli kolumnu srijedom, te mi reče da nije odavno pratio pa ne zna.Ja mu odgovorih da ću ovu pisatibaš tu u njegovim Tojšićima.On se blago nasmija.Za ovih par godina on i ja samo se dostapromijenili.Na odlasku sam mu pokazao rokovnik u kome nastaje moja malo čitanakolumna.Naravno da je malo čitana jer sam ja izuzetno nepoznat autor , nisam ja učesnik realitishow-a pa da me slave kao necionalnog heroja, hvala Bogu pa nisam.

Emir Nišić S.

emirnisic@mail.com