Diel prvi

Povjest B o g o m i l i P a t a r e n a . I. Bugarski pop Bogomil. Bugarska, kolievka i vjere Patarenom. Evrope I sami su tako oknen pisac Bogomilom i zapadnim Polovicom Eckberto,
1

Katharom

X I I stoljea

bjee zapad

krivom vjerom, da j e boja c r k v a , k a k o j a d i k u j e suvremeni izloena bila velikoj pogibelji. imade mnogo i da vjere nisu tajili, da j i h svuda

pristae nove raztreseni. go

Njeki od njih odkriveni u L i e g i god. 1 144 uvjeravahu, da j i h imade po svih gradovih Belgije i F r a n c e z k e ; drugi izpovjedie dvie dine kanje u Kolonji, da njihova vjera, k o j a j e bila s a k r i v e n a od dobe muenika, imade uenika po cielom svietu ; a opet za njekoliko godina kanje izjavie drugi u istom gradu, da j e dolo vrieme, kada e bog svietu oitovati, k a k o j e u njih samih prava medju nj imi osobito j u n a F r a n c e z k a i gornja Italija. crkva.
a

itave pokrajine bjehu u to doba zaraene krivom vjerom, a Ondje je bilo, kako se pravovjerni glas tubom odazivao, vie u e n i k a Manihejevih nego Krstovih, vie nasljednika S i m e o n a a r o b n i k a nego Simeona Petra, poglavice apotola." J o su se vie potuili sakup ljeni god. 1 1 7 9 u sveobem saboru rimskom b i s k u p i : ,,u Gaskoniji, Albiju i Toloskih stranah i na drugih mjestih tako j e javno osudjena vie, oituju, opaina krivovjeraca mah preotela, da svoje pakosti kano to gdjekoji, u potaji, nego da svoju bludnju te sebi privlae prostoune i s l a b i e . "
3

neine

U ovo se doba ulo u trag privrenikom krive vjere osim u junoj F r a n c e z k o j u Parizu, Orleansu, R h e i m s u ; za tieni u Veroni, Trevisu, B e r g a m u , Mantui, nove Njeki Milanu, dualistike su j i h zvali Piacenzi, sekte u Italiji Ferrari, nadjenuta

Bolonji, F i r e n z i , F a e n z i ; u N j e m a k o j u Goslaru, Kolonji, Trieru, Metzu i Strassburgu. Pristaam su na zapadu razliita imena,
1

Mani cher',

:|

Od njega imamo 1 2 govora aversus Catharos", koji su tampani u bibliotheca maxima p a t n m " L u g d . tom. X X I I I , 6 0 0 6 3 3 . - Id. ib. Item epist. ccci. L e o d . . Marlene et Durand : amplissima colleetio vet. script. I, 7 7 6 . Can. 2 7 . ap. Mansi: collectio cone. X X I I , 2 3 1 3 .

te j i m

lozu

vukli

upravo

od

ovoga

heresiarha ;

po

navedenom

sveobem lateranskom I I I saboru ( 1 1 7 9 ) zvali su j i h njeki K a t h a r i, drugi P a t r i n i osobito u iztonih ili P u b l i k n i . i P r v o od ovih triju imena zavlada drugo u Italiji i u onih

Francezkoj

Njemakoj,- a

zemljah, k o j e su s Italijom po crkvi spojene b i l e . S toga ove u dualistike sekte

4

emo i mi pristae Kathare,

3

Francezkoj

nazivati ime

one ili

Italiji

Patarene.

Redje j e

navedeno

Publikni

b u 1 i a i ; '

ime

A l b i g e n s es

nadjenuto

j i m od p o k r a j i n e i grada A l b y u junoj F r a n c e z k o j , gdje jih j e mnogo bilo i gdje su oni najee branili svoju vjeru ; i prozvani su gdjeto i medju jih "tisserands, tkalci. Ostala tesserane, texerantes, j e r j i h j e imena moemo mnogo bilo

ovdje mukom proi, te emo

navesti gdje treba.

Oni sami (Kathari i P a t a r e n i ) zvali su sebe

E e k b e r t loc. cit. p. 6 0 2 : Secuiidum vero est . . quoiiiam indubitanter secta corni, de quibus agimus, origiiein accepit a Maniehaco haeresiarcha . . ."

- Cf. Cone. Lumbariense a. 1 1 G 5 . Mansi X X I I , 1 5 7 . E c k b e r t : ib. pag. 6 0 0 : I n vestra dioecesi (Coloniensi) frequenter contiiigit deprehendi haeretieos, quos vulgo C a t h a r o s vocant . . Hos nostra Germania C a t h a r o s appellai." Ovo ime nije bilo nepoznato ni u Italiji: Dicuntur a Lombardie G a z a r i." Muratori antiq. i tal. V, 1 2 4 .
3

Suvremenik m. Alarms ( f 1 2 0 2 ) ovako tumai ovo i m e : dicuntur Cathari . . . quasi c a s t i , quia se iustos et eastos faciunt." Odavle bi sliedilo, da su si ovo ime nadievali sami sektirci, te bi se izvovoilo od g r . , purus, ist. Iz ovoga imena izvode nj. Ketzer, esk. kac, koje j e u poetku znamenovalo upravo pristae ove dua listike sljedbe, a kanje svekolike krivovjerce. Muratori op. cit. V , 8 3 : P a t a r i n i apud Mediolanenses sunt a p pellati." Ovo se ime ita razliito : P a t a r e n i , Patarini, Paterini, trini, P a t h a r i s t e itd. Scienim da se kod E c k b e r t a (loc. cit. p. 6 0 2 ) Mattharii" ima itati Pattharii". Od raznih tumaenja ovoga imena (V. S c h m i d t : histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albi geois. P a r i s 1 8 4 9 . I I , 2 7 8 ) najvjerovnije j e ono od predgradja u Milanu P a t a r i a " , gdje su i po kojem su ovi krivovjerci u Milanu naj prije tako nazvani. U njem su stanovali po najvie c u n j a r i , prnjari (pates u razrieju franc, c u n j a , prnja) i zanatlijo. Trci stare robe zvani su bili j o g. 1 2 7 6 P a t a r i " u Milanu, Pavii i Parmi. U Mi lanu bijae j o prologa vieka ,,contrada de Pattali", u Rimu vico P a t a r i m a " . Nova j e vjera u tom razredu ljudi nala s poetka najvie privrenika. Sami se nisu nikada ovim imenom nazivali. P o svoj prilici pokvareno od './.:;, '/.'. cane, naime Pavlikani, grana manihejske sekte. frane. Politi

k r a n e , Christiani, i d o b r e

krane,

bos crestias, boni Chri krstovom ljudi, vjerom. ho boni

stiani, ponose se svojom vjerom kano pravom P r e m a tomu rado su se takodjer zvali d o b r i m i n e s , bos homines, les bos h o m m e s . ' T a k o su u drugoj

polovici X I I v i e k a raztreseni bili od G a -

rone do Adrije, od A r n a do R a j n e novi sektirci, koji su sebe sma trali za prave krane, za dobre k r a n e i ljude, a u svojoj obini nazrali pravu crkvu kransku ; tim pako crkvi katolikoj zinoj nauci otvoreno rat naviestili. T k o znade, kako se kriva nauka, ugadjala koliko ona koliko j o j vremena, nauka, Zametak glasovite drago ljudem i vremenu, polagano iri, li treba i nje

dok dodje do one s n a g e : taj e lasno priznati, da j e ona knula mnogo prije. Ovo umovanje potvrdjuje naime, povjest. uitelj

koju su izpovjedili Kathari i Patareni polovicom X I I stoljea, ni onoj nauci, koja se kanje u toj sljedbi razvila, nalazimo u F r a n cezkoj ve koncem X stoljea. Gerberto kole u Rheimsu, bio j e osumnjien s krivovjerstva. Postavi dakle nadbiskupom one, i nam Slovenom ugodne uspomene, stare stolice, poloi god. 9 9 1 j a v n o vjeroizpoviest, u onih stranah propoviedana, lizam poela, doketizam itd. u kojoj j e izrino odsudio njeke bludnje, koje j e katharska novotarija, j e d n o stoljee kanje za svoje priznavala, kao to j e dua
2

Iz

prve polovice sliedeega

vieka

sauva se j o vie tragova ovoj nauci u onoj zemlji. U kojem j e savezu s ovom naukom stojala ona, koju j e god. 1 0 0 0 propoviedao Leutardus u njekom selu F r a n c e z k e , nije dovoljno ona razjanjeno; nauka
3

tim nam j a s n i j e sauvano svjedoanstvo,

1

da j e

malo

A c t a inquisitionis a. 1 3 0 5 (. Schmidt op. cit. I I , 1 0 4 ) : Malae gentes nos vocant haeretieos, et nos non sumus haeretici, imino sumus b o n i c h r i s t i a n i . U l i , qui recipiunt filiationem seu adoptionem a Christo, Ili sunt boni christiani." U saboru od god. 1 1 6 5 u L o m interogavit Lodovensis episcopus eos, qui faciunt se mmcupari b o n i h o m i n e s . . Judico istos, qui vocant se b o n o s h o m i n e s , haereticos esse . ." Gerberti epistolae (ep. 7 5 ) ap. B o u q u e t : recueil des historiens des Gaules et de la F r a n c e . X , 4 0 9 : Christum passum esse vera carnis passione, mortuum vera sui corporis morte . . Novi et vestris testa menti unum eundemque credo auctorem et dominum et deum. Diabolum non per conditionem, sed per arbitrium factum esse malum . . Nuptias non prohibeo . . ."

Glaber apud Bouquet X , 2 3 -

kanje, god. 1 0 1 7 , j a v n o stupila u Aquitanii.

Ovdje joj grad Tolosa

(Toulouse) bude glavnim sielom ; a odanle se na sve strane raziri i razgrani do rieke L o i r e . P a e i onkraj ove rieke nalazimo tragova dualistike nauke u prvoj polovici X I stoljea, naime u Orleansu, gdje j u dva ugledna kanonika bi trinaest ljudi na lomau oko god.
2

1 0 2 2 uahu u Arrasu
3

i radi god.

nje

odsudjeno,

1025, seljaci

i u Chalonsu na Marni, gdje j e god.

1048 nadjeno manikejsku.*

medju

vie njih, koji su sliedili mrzku nauku

Iz ovih se primjera vidi, da se onoj dualistikoj sekti u F r a n c e z k o j , k o j a j e ok polovice X I I stoljea zaokupila bila sav osobito kneine tolosku i albijsku, te nesumnjivi tragovi poetkom X I , ako ne koncem X stoljea, Nu ova s e k t a nije niknula u F r a n c e z k o j . Za ine tamonje znade, da iz I t a l i j e ; tako imenito u ovo se doba ova krivoj nauci su ona osnovane od
5

jug,

vojvodstvo Aquitaniii, nalaze mnoge se obpridolica

0

krivovjeraca i u Arrasu.
7

u Orleansu Vilgarda

doista emo He on

sekta irila po Italiji. Mimoiavi nejasne viesti u Raveni spomenut 1 0 3 0 dosta privr-

gramatika

samo to, da j e dualistika sekta nala oko god.

enika u Lombardiji medju plemii i da j o j milanski biskup pohodu. osvojen.

8

ribert xx trag udje u Montefortu kod Turna na svojem kanonikom Ovdje bijae njeki a grad Gerardo starjeinom ove s e k t e ; orujem pravovjernih bude odsudjen Monteforte plemia

P c v j e s t n i dakle spomenici dokazuju, da j e K a t a r a i Patarena bilo u Italiji i F r a n c e z k o j ve poetkom X l stoljea, a da se j e u F r a n c e z k o j dralo, da j e ova sekta presadjena u F r a n c e z k u iz Italije.
1

Chronicon: Ademari C a b . ibid. , 1 5 4 : Pauco post tempore per Aquitaniam exorti sunt M a i h a e i , seducente plebein."

Glaber apud Bouquet X , 3 5 3 8 . Mansi: coll. cone. X I X , 4 2 4 . Mansi ib. p. 4 2 3 . Gesta episc. L e o d . ap. Bouquet X I , 1 1 . G-Iaber loc. cit. : F e r t u r namque a muliere quadam e x I t a l i a p r o c e d e n t e h a e i f a m i s s i m a h a e: r e s i s i n G a 1 i i s h a b u i s s e. e x o r d i u m . . ." Mansi op. cit. X I X , 4 2 4 : r e k t u m est ei, quosclam a b I t a l i a e finibus viros eo loco advenisse, qui quandam novae haerescjs sectam introduccntes . . P . 4 2 5 : at i Ili r e f e n m t , se esse auditores Gimdulfi cuiusdam a b I t a l i a e partibus viri." * Glaber apud Bouquet op. cit. X , 2 3 . Landulphi sen. Mediolan, histor. . Muratori : script, rer. ital. IV, 88 89.
5 8

Sada nam se namee ovo pitanje:

edali j e

zapad,

imenito

Italija kolievkom ove dualistike s e k t e ? A k o nije, gdje j o j j e prvo bitna postojbina i k a k o iz nje prieje u Italiju ? Ovo pitanje l'azjasnit e nam najprije predavanje, koje j e medju Kathari i Patareni na zapadu ivjelo. D v a Kathara, obsudjena god. 114U u Kolonji na povjedie, kao sto nam suvremeni pisac s v j e d o i : ' lomau, iz njihova da j e

vjera sve donle bila od vremena prvih k r a n a sakrivena i uvala se u G r k o j i njekih drugih zemljak. U krilu dakle zapadnih K a thara dralo se, da j e njihova nauka na zapadu kroz vie stoljea tinjala ali ivjela na iztoku. kroz J a s n i j e nam razlae polovici X I I I On ovo predavanje bio kako Reinerio Sachoni, koj j e u prvoj stoljea sam izbrajaju,

7 godina uiteljem P a t a r e n a u Italiji.

emo na svojem mjestu vidjeti, c r k v e ove sekte svoje dobe, izrino veli : da sve obine njezine tako na zapadu k a k o na iztoku poetak svoj izvode od crkve B u g a r s k e i Dragovike.
2

Na

to da kako

su su

ona po nji bu

dva Kathara samo obenito, na to j e bivi talijanski blie i tonije pokazao. T a l i j a n s k i su Patareni garskoga, kojega su D r a g o vici, tako drali,

Pataren

hove obine vodile lozu iz B u g a r s k e , iz slovenskoga plemena macedoski ogranak bili.

traki,

Ovo j e predavanje svoj izraz nalo u nazivu B u l g a r o r u m h a e r e s i s, B u l g a r i , u 1 g r i , u g a r e s , u g r i , " odakle fr. B o u g r e , kojim se na zapadu zvae takodjer Kathari i P a t a r e n i , kanje krivovjerci u obe, kao to u Njemakoj Ketzer"
3

od

Cathari. Ovaj j e naziv sjeao zapad na kolievku ove sljedbe, kojoj bijae B u g a r s k a takodjer osebnim zatoitem.
1

Evervini epist. ad s. B e r n a r d m . Mabillon : Vetera a n a l e c t a I I I , 4 5 7 : ,,Hane haeresim usque ad h a c tempora occultatam fuisse a temporibus martyrim , et permansisse i n G a e e i a et quibusdam aliis terris." Reinerii Sachoni : contra Waldenses. Bibl. max. patrm X X V , 2 6 9 : ,,Ecclesia Bulgariae, ecclesia Dugunthiae (Dugranicae). E t omnes habuerunt originem de duabus ultimis." Izvodi iz ljetopisa kod Schmidta op. cit. II, 2 8 2 : B u l g a r i , qiios quidam vocabaiit Bulgaros . . B u r g a r i , quia latibulum eorum spe ciale est in B u r g a r i a." Chron. mon. altissiodor. ad a. 1 1 8 0 : reticos, quos B u l g a r o s v o c a n t , vehementer (Philippos Augustus) sructuit insectari . . P e r idem tempiis B n l g a r o r u m haeresis exeeranda, errorum omnium faex extrema, multis serpebat in locis."

Ali ne samo imenom priznavala se Bugarska kolievkom ove sekte, nego i inom. K a d a j e god medju Katari i Patareni zavladao razdor, doskoila j i m j e d n o v j e r n a braa sa istoka, da slogu obnove i razmirice izravnaju. Kada se Katarom i Patarenom prohtjelo iste nauke njihove vjere, odaslae ljude na istok, da j u ondje crpu. Imati emo priliku, njekoliko primjera o tom navesti. A k o su K a t h a r i i Patareni drali juno-iztonu Evropu, po imence B u g a r s k u , za kolievku svoje vjere, pa ako se ovim nalaze u F r a n c e z k o j i Italiji tragovi v e u poetku sekta j o prije bila imala na iztoku nastati, X stoljea. X I v i e k a : to bi ova svakako prije konca

A k o se prije osvrnemo na grke izvore, nai emo u njih, da j e dualistika sekta Bogomila imala u Carigradu svoju obinu ve polovicom X I stoljea. Njezin naime starjeina Vasilj, inae Petar, izpovjedio j e oko god. 1 1 1 1 , da upravlja obinom preko 4 0 godina, pa da j e prije u njoj bio 15 godina. Ako dakle kakovih 58 godina odbijemo od god. l i l i , nai emo, da j e Vasilj stupio medju Bogomile oko god. 1 0 5 0 1053 t. j . polovicom X I vieka. Ali ovaj Vasilj P e t a r nesmatra se za osnovatelje heresie bogu milske ( '). Ona j e obstojala prije njega, i to toli od davna, da se u Carigradu bio zametnuo pravi poetak njezin. U tom se ipak sauvalo ondje istinito predavanje, da ovoj sekti nije kolievka medju G r c i nego medju Bugari. S toga su ueni G r c i ime sekte iz bugarsko-slovenskoga j e z i k a , prem krivo, tu maili.
1 2

O tom prvom pojavljenju B o g o m i l a medju Grci, progovorit emo kanje obirnije. Z a sada nam bijae dovoljno navesti ovo svjedoanstvo, da se iz njega vidi, k a k o se dualistikoj sekti na lazi trag u g r k o m iztoku, u ono isto doba, naime u prvoj polovici X I stoljea, kada se ona bjee pojavila na latinskom zapadu ; zatim
1

Euthymii Zygadeni monachi : Panopliae l'. I I , tit. X X I I I . Bibl. m a x . patrum X I X , 2 2 0 . E d . Grieseler: Euthymii Zygadeni navratio de B o -

gomilis. Gottingae 1 8 4 2 p. 4 5 : ,, , l iv ." ' Id. ib. p. 5 : ,, , . . '

2 1

' ." Ove j e viei izpisao takodjer Nicetas Chmtes : Monfauconii P a l a e o g r a p h i a g r a p. 3 3 3 .

94

VU.

1.

da se vidi, kako su i Grci poetak i kolievku u Bugarskoj i u bugarsko-slovenskom narodu.

ovoj

sekti

traili

A k o j e tomu t a k o , ako se u tom slau latinski i g r k i iz v o r i , onda nam nepreostaje drugo, nego se obazreti na slovenske spomenike. Jo ne davno nisu bili povjestnici u stanju razmrsiti zago netku postanku ove krive v j e r e medju B u g a r i , koju nadjoe nerieenu u grkih i latinskih pisaca. I u tom smo sada sretniji, j e r budu odkriveni spomenici, koji nam odkrie i osnovatelja bogomilske vjere i dobu, u kojoj j e on ivio. Sada imademo pred sobom IO^MIJ ^ " , k o j e j e govoreno proti bu garskim Bogomilom koncem X stoljea, pa se u njem v e l i : mm
1

e u . ,
, :e nphic

;
, e -

. " Ovo isto potvrdjuje drugi bugarski spemenik, naime sinodik ili s b o r n i k , koj j e bio god. 1 2 1 0 na zapovied b u g a r s k o g a c a r a B o r i s a . ^ ." U tom se dakle spomeniku o bogomilskoj eresi medju ostalima ovo pie : ^ & , C.. ; . . ; ) .
2

. ,

^ 6 M il II

u -

\ II m m . . . *

6 Ii,

II

, ,

l i II

'A

III

. .

."

Ova dva slovenska spomenika potvrdjuju viest latinskih i grkih izvora o kolievci ove dualistike s e k t e , ali j i h popunjuju i razjasnjuju t i e m , to s v j e d o e : d a j e osnovatelj sekte bio pop B o g o m i l , po kojem se ona i p r o z v a , za tiem da j e pop B o g o m i l
3
1

Sauva se u rukopisu X V I v. u aka. knjinici u Moskvi ; u Arkivu za Jugoslav, povjest knj. I V , U 71 97. . 1 8 6 4 . Tako rkp.
O

pretarnpano do

Izpravnije

svezch za mjesec travanj

kolovoza. Iz ovoga su slova pojedini izvadci preli u druge rukopise. one riei o popu Bogomilu navode J o a n exarh str. 1 0 0 ,

X V I v. kod K a l a j d o v i a :
.."

1 0 1 , u odlomku: . de est

" Opisa ga S. I. P a l a u z o v : . X I V njem na

3

svojem mjestu. u listu pisanom dru Gieseleru (narratio conciliari nequit. Nam Bogumil slavce

Ve

je

pokojni Kopitar linguae indole

Bogornilis p. 6 ) opazio, da tumaenje Eutliymijevo riei Bogomil cum slavicae

ivio i razirio u B u g a r s k o j svoju nauku u vrieme bugarskoga c a r a Petra, k o j j e vladao od 9 2 7 do 9 6 8 god. samom Bogomilu nezna se n i t a ; ali on se po svoj prilici prije zvao J e r e m i j a , j e r njeki slovenski spomenici pripisuju popu Bogomilu onaj isti apokif ", k o j pripisuju drugi popu J e r e m i j i . Ovaj obiaj, da naime uitelji nose dva imena i da oni usvoje ime drugo, osobito ime k o j e g a uenika sv. Pavla, bio j e obljubljen i poprimljen kod drugih takodjer ogranaka dualistikih sekta, T a k o za Pavliane z n a m o , da se k o d njih uitelj Sylvanus prozvao Titom, G e nesius Timotejem, J o s i p Epafrom, Sergij Tihokim itd. ; da su naime njihove starjeine nadievale si imena Pavlovih uenika. I receni starjeina carigradskih B o g o m i l a , Vasilije, nosio ime Petra. J e r e mija dakle stupivi pred bugarski narod kano vjerozakonski r e formator prihvati ime Pavlova uenika Theophila, Bogomil. Prem j e vrieme djelovanja Bogomila u Bugarskoj navedenmi svjedoanstvi dosta j a s n o oznaeno, kuat emo ga ovdje j o to nije ustanoviti ; za to n a m moe sluiti slovo Kozine presbitera. Ovo j e slovo g o v o r e n o , kada j e mnogo j o Bugara ivjelo, koji su J o a n a presvitera i bugarskoga eksarha dobro poznavali. J o a n j e pako crkvom vladao u , vrieme Petrova otca, cara Simeona ( 8 9 3 9 2 ) . U ono su dakle doba mnogi sluaoci K u z m i n i , tada na razkru izmedju muevne i starake dobe, bili mladii od 1 5 do 2 0 godina, te j i h j e govornik mogao sjeati onoga pastira" i vladiku bugarskoga. Uzmemo li sve ovo na u m , to emo lasno dopustiti, da j e ono slovo govoreno bilo negdje izmedju 9 8 5 9 9 7 godine, a k o ne togod prije, Poto se pako u tom slovu udara n a bogomilsku v j e r u , kano n a novotariju razgranjenu i uvrenu, opasnu pravovjerju i za pravovjerne veoma zavodljivu : to scienimo, da smo vlastni zakljuiti, da se ova vjera nije poela u B u 1 2 3

Deo

earns,

Bogomil De um diligens . . . quod graeeo illud igitur cum preeatione Kopitar quam se Slavi partim G-ospodine pomiluj,

r e partim H o znao Pogo-

sponet . . . Nomen commune spodine

1

. nihil

habet, smiluj

vertimt,"

nije j o dakako nita L X . Nomokaiion

popu Bogomilu. Vidi afak : p a m t k y hlahol, psemnictv dinov iz X I V v. J a g i : historija

2 3

knjievnosti str. 8 2 , 8 3 . panopliae it, X X .

Svjedoi patrijar F o t i j a p . E u t h . Zygad. U njem bo veli Kozina

(pag. 9 7 ) svojim sluaocem:

()^5(:()

, % R U ^., nase ."

garskoj

nauati

tek prije 3 0 godina,

t. j . posljednjih godina P e

trova carovanja, nego mnogo prije. P r e m a tomu bih mislio, da j e pop Bogomil poeo svoju vjeru uiti u prvoj polovici P e t r o v a ca rovanja, t. j . izmedju 9 2 7 9 5 0 god. I doisto ovo bijae najsgonije u B u g a r s k o j doba za novo tarije. J e d v a j e pol vieka bilo prolo, j e d v a su dva narataja izumrla, od kako se pokrtenjem Petrova djeda Bogora-Mihajla ( 8 6 % ) bjee kranstvo u B u g a r s k o j udomilo, kada B o g o m i l poe u njoj prvi uiti krivu vjeru." Pokrtenjem vladaoca postade do due B u g a r s k a kranskom dravom; ali k r a n s k a v j e r a nije mogla n a lahku ruku iztisnuti p o g a n s k e , privrenici kao to nam svjedoe nemiri i b u n e , koje su kralju, poganstva bili podigli proti samom pokrtenom

i ona strogost, kojom j e ovaj nastojao uguiti onaj poganski pokret.' J o su manje mogli u tako k r a t k o vrietne izeznuti poganski tisuugodinji obiaji. S toga nije u d o , jaz izmedju privrenika to .se u B u g a r s k o j bio takav koj j i h j e j e d n e i druge vjere r a z j a z i o ,

luio u svakdanjein takodjer ivotu. S r e a j e po kranstvo u B u garskoj b i l a , to j e u Mihajlovu nasljedniku dobilo ravna revnovatelja, umio u sklad gojenje, dovesti sveobenitost narodnost s v j e r o m , s narodnom priskrbio i sinu caru Simeonu vjersko i narodno odtako ali j o umnijega pobornika. Simeon j e osebinom u crkvi. K a o to j e poloaj naprama cari

bugarsku dravu oprostio od skrbnitva bizantinskoga dvora, j e i crkvi bugarskoj gradskomu lici.
2

samostalan

patrijarku (okolo god. 9 0 7 ) , te se pribliio rimskoj sto

Ovimi nazori vodjen postavi Simeon u B u g a r s k o j takove pa nastavili djelo prosvjetitelja slovenskih sv. Girila i Metoda. popa G r i g o r i j a i t d . , da se sjeti one podupirao.

s t i r e , vladike i uitelje, koji su ondje u k r a n s k o m i narodnom duhu Dovoljno j e itatelju spomenuti imena episkopa Klimenta, episkopa Konstantina, obilne exarha J o a n a , knjievne, djelatnosti k o j a j e onda u B u g a r s k o j vladala i

koju j e sam knjigoljubac" c a r Simeon svojim primjerom

Nije bilo u ondanjoj grkoj knjievnosti struke, k o j a nebi u B u 1

Svjedoi; Responsa papne Nicolai I ad consulta Bulgaroruin . Mansi : coll. cone. X V , 4 0 1 seq.

- J o god. 1 2 0 4 bilo j e u dravnom arkivu bugarskom spomenika, iz kojih se, kako svjedoi pismo c a r a J o a n a Asjena ( T h e i n e r : lnonum. Slavor. ineriti. 1, 2 8 ) , doznalo, da j e c a r Simeon krunu bio dobio iz Rima.

garskoj bila nala prevodilaca i pisaca, od askese i bogoslovije do mudro- j e z i k o - i pravoslovja.

1

P r e m se j e tim putem kranska prosvjeta prelievala u bu garski n a r o d , to nije ona mogla jednim mahom proniknuti sve njegove slojeve i odnoaje. J o se j e imao Ivan exarha, taj plodni pisac i revni u i t e l j , boriti proti poganom Slovjenom i j a z i k o m zlovjernim" ; pa to j e bivalo u doba hristoljubna" cara S i m e o n a !
2

D o k se u B u g a r s k o j vodila u tiini borba izmedju drevnoga poganstva narodnoga i izmedju kranstva tek uvedenoga, dok j e skladnu borbu ovoga posljednjega smuivala razmirica izmedju iztone i zapadne c r k v e s j e d n e , te izmedju carigradske c r k v e i drave i izmedju B u g a r s k e s druge strane: bila j e B u g a r s k a u ovo prvo doba, u doba prielaza i preustrojstva ono zemljite, n a kojem su druge takodjer vjere i druge nauke kuale svoju sreu. B u g a r s k a j e svojim poloajem naliila vodovodu, kroz k o j se virovi iztonih izuma prelievahu na zapad. J e d v a se bila ukazala nada, da e bugarski narod prigrliti vjeru krstovu, kada nahrupe u B u g a r s k u uitelji razliitih sekta nastalih u iztoku, koji su po svojem vjerovanju mnogo i razliko uili." Izrino se medju njimi navode J e r m e i , sljedbenici nauke carigradskoga arhimandrita E u t y c h a , po njoj prozvani prije monotizite, kanje prema nebitnoj preinaki monothelete. O v a se j e sljedba primila bugarskoga zemljita, j e r joj nalazimo tragova j o u X I I stoljeu u zapadnom k r a j u bugar skoga n a r o d a . U ovo doba bilo j e J e r m e n a takodjer u S o l u n u ; samo nije n a m poznato k o j e su vjere b i l i .
3 4 5
1

Sr. V . J a g i a : historija knjievnosti naroda hrv. i srb. str. 6 4 7 8 . U etvrtom slovu estodneva (kod Palauzova op. cit. . 3 ) :
cfhuniAiOTi. ; Po 11 ^ ^." mladjem rukopisu.

esponsa papae Nicolai op. cit. . C V I : Asserentes, quod in patriam vestram multi ex diversis locis Christiani advenerint, qui prout voluntas eorum existit, multa et varia loquuntur i. e. Grraeei, A r m e n i et ex ceteris locis." U biskupiji M o g l e n s k o j , kako svjedoi itie sv. Ilariona, rukopisu Vladislava gramatika priobi mi prijatelj Gjuro
Ondje se ita: ca ^

koje po Danii.

(> H hi e . . " N a dalje se navodi nauka monofizitska, po kojoj u Isukrstu bijae samo jedna narav, t. j . boanska, a njegovo tielo bijae od naega bitno razliito.
5

T a f e l : de Thessalonica
J . A. V I I .

Berolini 1 8 3 9 . p. X V X I X .

R.

Ovi J e r m e n i bili su privrenici sljedbe k r a n s k e , k o j a se u Christologiji glavno razlikovala od nauke pravovjerne. Ali i druge vjere, nekranske, gledale su stei proselita u B u g a r s k o j u prvom poetku njezina pokrenja. Izrino se navode i d o v i , Muhamedanci i dualistike sekte gnostiko-manihejske. idovi su od starijih vremena imali svoju obinu u Solunu , gdje su trgovali i odkle su prolazili kroz balkanski poluotok i tako lasno dolazili u B u g a r s k u . Ovdje su oni v e pod k r a l j e m Bogor-Mihajlom kuali svoju vjeru i r i t i . Isto se veli o Saracenih, koji da su ieljenjem knjiga nastojali izlam razprpstraniti. S a r a c e n i su o ono doba, kao to j e poznato, napadali obale sredozemnoga mora. Ali imadoe ve oni od v r e m e n a c a r a Teofila ( 8 2 9 8 4 1 ) jednovjeraca na dolnjem Vardaru, u solunskoj pokrajini. Ovamo j e naime onaj car preselio bio odiel T u r a k a iz A z i j e ; s toga su i prozvani bili vardarski T u r c i . Oni su se malo kanje pokrstili i pripadali posebnoj e p a r h i j i ; ali prvobitno su j a m a n o Muhamedanci bili. B u g a r s k a j e dakle u svojem susjedstvu imala Muhame danaca, koji su lasno mogli djelovati na puk bugarski.
2 3 4 5 1

I z daljih se j o strana bacilo oko na bugarski narod. P e t a r naime Sikulac pripovieda, da k a d a se on god. 8 6 8 k a n o izaslanik cara Vasilija bavio u Tephrici i ondje se esto s Pavliani sasta j a o , razumi iz njihovih u s t a : da e n j e k e iz svoje sredine po slati u Bugarsku, da odvrate puk od prave (katolike) vjere i navabe na njihovu vjeru. Oni su se uspjehu nadali, to j e ondje propoviedanje bojega slova tek zapoelo ; s toga su mislili, da j o mogu svoj kukolj posijati na isto neniklo ito." P e t a r j e u ovoj nakani te manihejske sekte nazirao toliku pogibelj za pravo vjerje u B u g a r s k o j , k o j e se vladalac tek prije tri godine bio po krstio, da j e napisao njoj posebno djelo i posvetio g a arhiepis-

Ibi. p. X I V seq. Responsa papae Nicolai loc. cit. . C I V . Ibid. . CIII. Tafel op. cit. p. 7 9 seq. Leonis sap. index ecclesiarum ed. solunskoj eparhiju T u r a k a , koji su govorili 1 t u r c T a f e l a : de Thessalonica p. 8 0 ) duits dans cette langue pour leur T a f e l p. 4 7 navodi u metropolij ." K o d potomaka ovih t a r t a r e " naao j e Pouqueville (kod des fragments des vangiles tra usages."
1

kopu B u g a r s k e . Ali ve prije bijae ova sekta B u g a r s k o j na domaku. Pavliani su se bili u istom Carigradu poetkom I X vieka tako umnoili, da j i m ear Niifor god. 8 1 0 podieli pravo gradjanstva. Nastala proti njim progonstva za cara Mihajla ( 8 1 1 1 3 ) i bogoljubne T h e o d o r e ( 8 4 5 ) niesu j i h mogla izkorieniti. Neznmo, u koliko su tibriki Pavliani bili izveli pomenutu osnovu glede B u g a r s k e ; ali to z n a m o , da j i h j e iza toga u Carigradu i u T r a kiji toliko bilo, da se j e c a r Nikifor P h o k a s malo kanje ( 8 9 6 ) njihovom pomoju posluio u svojem ratovanju u dolnjoj Italiji ; znamo i to, da j e patrijarak Photij koju godinu prije P e t r a proti njim razpravu n a p i s a o . S v e ovo svjedoi, da su Pavliani u car stvu byzantinskom u drugoj polovici I X stoljea dosta veliku silu predstavljali. U T r a k i j i j e sliedeega vieka njihova sila najvie oko i u Plovdivu osredotoena b i l a ; vjerovno j e , da j i h ondje i u ovom stoljeu bilo. Nu bilo da su tibriki Pavliani sbilja svojih uitelja u B u g a r s k u poslali, bilo da su thraki Pavliani prodirali u tu z e m l j u : njihova j e nauka onamo svakako doprla. J e r onaj isti J o a n e x a r h a bugarski, koj se j e borio proti poganim S l o v e n o m " napada takodjer skvrn Maniheje". Sjeme indi, ovom ma nihejskom sektom u B u g a r s k o j razbacano, nicalo j e ondje u vrieme istoga pravovjernoga cara Simeona.
2

J e d n a k i m se putem i nainom iz iztoka na zapad irio drugi ogranak manihejsko-gnostike sekte, masalijanska ska; k o j a uzprkos tolikim zbranm sa strane spisom
4 3

naime ili euhitc r k v e i drave i

pojedinim proti njoj naperenim

drala se u cielom iztoku bugar strane

j o u prvoj polovici X I s t o l j e a .

Ovo j e u k r a t k o nacrt vjerskih onih sila, koje su na ski narod u drugoj polovici I X stoljea djelovale. obje c r k v e prosvjetom, s latinskim i g r k i m s druge strane obredom, starodavni poganski S jedne

s rimskom i g r k o m sustav sa svimi

tisuogodinjimi obiaji i sujevjerji ; pa opet idovstvo i izlam, napoP e t r i Siculi : historia Manicliaeorum sen Paulieiauoriun. E d . I. . L . Gieseler. G o t t m g a e 1 8 4 t . ) . -/.! , ,: '. , './, ." " Montfaucon izdade ju prvi : Bibliotheca Coisliana p. 3 4 9 . P r o t i njoj j e pisan E u t h . Zygadeni panopliae tit. X X I I : adversus Masalianos. Cf. Cedreui chro. . '2i5'2, ed. Veneta.
4 1

kon J e r m e n i monophysite i ogranci Pavliani i Masalijani. A k o su j u mogle zabuniti. su

manihejsko-gnostike sljedbe,

se razliite ove n a u k e samo do

takle sviesti naroda, koj j e bio t e k uniao u k r a n s k i hram, lasno Dovoljno j e dakle bilo, da se nadje smjeli drugu za ovjek, koj e ovu zabunu upotriebiti te proti pravovjerju

stavu podii. Ali doba Simeonovo nije prijalo t a k o v u pokusu, k o m u bi se bio opro tako sam vladalac, k a k o i eta onih bogoljubnih i umnih pobornika. U ovo su takodjer doba, k a k o vidjesmo, sekte u potaji rovale; ali reformatoru nebijae ono prijazno.

Inae j e bilo, kada poslije Simeona stupi njegov sin P e t a r na priestolje. Dvor j e byzantinski na B u g a r s k u upliv, k o g a god. 9 2 7 s carem Romanom stekao kroz novoga vladaoca onaj izpravljene su granice b u g a r s k e S v e j e to narodnu dr nije v e od davna imao ; ugovorom od

ave ne na njezinu k o r i s t ; vez rodbinstva izmedju oba dvora liio j e bugarski prijanje samosvojnosti. bugarsku pobustranku, ljude Simeonove, vriedjalo i dalo povoda nutrnjim

nam i ustankom, koji ako su i ugueni bili silom, doisto nisu j a a l i drave. Jedinu moebit korist crpe B u g a r s k a iz ovoga prijateljevanja s B i z a n c i j e m , to j e bugarska c r k v a na zapovied piznan bila samostalnom, i njezin metropolita
1

cara R o m a n a " postao naprama nita

carigradskomu patrijarku nam nije poznato; nije imala povjest samo mnogo

,, ". Ali djelovanju ovih gla imena su nam se s a u v a l a .

2

vara bugarske c r k v e , stolujuih u carskom gradu Preslavi , njih biljeiti. V e l i k i h j e

K a n o da prosvjeti Sredca narod;

3

telja, koji su Simeonovu dobu proslavili, bilo nestalo ; za P e t r a se iztie u crkvi samo pustinjak J o a n , rodom iz S k r i n a kod (f s k e peine. On j e svetinjom ivota djelovao na bugarski 18 kolov. 9 4 6 ) ; ali njegovo j e djelovanje stegnuto vie na rilCar

nu nije duboko zasizao u njegovo dravno i crkveno s t a n j e .

P e t a r bijae vladalac blage due i krjepostna ivota, te j e s toga

1

Kod L e - Q u i e n a : oriens christiarms I I , 2 9 0 . A s s e m a n a : calendar, eccl. mriu. . I I I , 1 4 3 .

U sinodiku kod Palauzova str. 1 4 . Bijahu teajem X s t o l j e a : L e ontij, Dimitrij, S e r g i j , Grigorij. Zovu se (( HffiC.UUCKl.lH."

Zitie sv. J o a n a ilskoga iz mineja monastira sv. Prohora Pinskoga u Vrani u izvjeih . akad. petrograd. V I I I , 1 5 0 - 3 . Z a tiem izda ga po rukopisu Vladislava g r a m a t i k a St. Novakovu? u Glasniku srb. u. drutva X X I I , 2 6 5 3 0 2 .

zasluio, da ga b u g a r s k a c r k v a uvrsti medju svoje svetitelje. Ali on nebijae sretan, da se obkoli onakovom i onolikom kitom odlinih vladika i uitelja* k a o to njegov otac. U ovakovo dakle doba nutrnje nemoi, neuvrenih drav nih i crkvenih odnoaja, mogao j e u Bugarskoj ustati J e r e m i j a ili B o g o m i l , te sabravi sve neuredjene elemente, propoviedati novu vjeru, kojoj su navedene sekte bile priredile zemljite u puku bu garskom. nauci popa Bogomila kano takodjer ustrojstvu nje gove vjerske o b i n e , razpravljat emo u drugom djelu. Ovdje budi dovoljno primjetiti, da j e njegov sustav samo ogranak onoga stabla, komu j e deblo gnostiko-manihejski dualizam iztoni. Ovo j e deblo teajem vremena u razliitih stranah i na razliitom zem ljitu izbacilo razliite ogranke, od kojih su znamenitiji pavlianska sekta na iztoku, bogomilska u juno-iztonom poluotoku evrop skom, a od ove na zapadu kataro-patarenska. Ovi ogranci imadu u bitnosti j e d n o vjerovanje, jednu nauku, jedno bogotovje, j e d n o uredjenje. A k o pokupimo one podatke, koje nam zapadni pisci sauvae nauci K a t h a r a i Patarena u prvoj polovici X I stoljea te j i h sravnimo s razpravami Petra Sikulca i Photija o Pavlianih a prezvitera K o z m e i E v t h i m i j a Zygadena bugarskih i grkih B o g o m i l i h : to emo opaziti, da j e svim, pored njekih razlikosti, kojih na svojem mjestu, osnovna nauka o v a : u metaphyzici duali zam, razlikujui dva poela, dobro i zlo, od kojih j e posljednje stvorac tvari i svieta; u dogmatici nepriznavanje staroga zavjeta kano djela onoga zla poela, nepriznavanje svih onih ustanova i uredaba u crkvi, k o j e su na tvar vezane, kano to krtenje vodom, priobenje milosti rukopoloenjem itd. Odavle nepriznavahu reda sveenikoga, a odsudjivahu (bar za savrene) enitbu. Iz ovih glavnih naela, koje j e pop Bogomil prigrlio iz gnostiko-manihejskoga sustava, razabrati e svaki, da j e on, razvivi zastavu reformatorsku, rat naviestio crkvi i dravi u B u g a r s k o j , te podrovao onaj osnov, na kojem su bile j e d n a i druga podignute, te da j e svojimi nazori o enitbi podkopao i obitelj, a kroz nju takodjer obinu.
1

. .

1856. . 26 : II -

, * . . . , ."

Koliko j e j o isti Bogomil bugarskom narodu uspio, nije nam poznato. Ali sude po razmjerju njegove sljedbe koncem istoga vieka, rekli bismo, da j e uz n j e g a pristalo sve, to j e u B u g a r s k o j odano j o bilo staroj poganskoj vjeri, takodjer dualistikoj, i obi ajem s njom skopanim. J o poetkom pokrtenja naroda bugar skoga obiavalo se u njega prije svakoga veega podhvata i ina uz obrede i pjevanje gatati i c a r a t i , i vjerovao u s v a k o j a k a prazno v j e r j a . P a se upravo Bogomilih pripovjeda, da su oni u k a n j e j o doba pridrali one narodne poganske obiaje : da su imenito noju 24 lipnja inili ,,, ; " napokon da su pored nauke crpene iz sv. knjiga spletali njeke b a s n e . " T a k o j e Bogomil onomu dua listikomu sustavu, koj j e upravo odanle postao, to j e iztono poganstvo htio u sklad dovesti s kranstvom, pridrao stare obi a j e , obrede i praznovjerje b u g a r s k o g a puka, a kroz to olakotio pristup svim onim, koji nisu j o proniknuli bili u istu nauku kranske vjere i u obrede c r k v e .
1 2 3 4

tomu dodajmo, da j e B o g o m i l j a m a n o bio uzor onomu zavedljivomu naprama puku ponaanju, k o j e se i kasnijim pristaam njegovim spoituje u velikoj mjeri. Bogomili su se i u Bugarskoj drali "iz vana kano ovce, licem k r o t k i i smjerni, ut ljivi, bliedi od prividna posta; govorom pritaje, grohotom se ne smiju, sve ine samo spoljano da j i h pravi krani nerazpoznaju a iznutra su vuci i razdiraoci. Ljudi vide toliku i takovu po niznost njihovu i dre j i h za pravovjerne, k njim se pribliuju i trae u njih spas due. Oni pako nalik vuku, nakanivu j a g n j e oteti, izprvice se prinavljaju uzdiu i smjerno odgovaraju: k a k o oni trae samo ono to na nebo vodi ; a gdje opaze ovjeka prostoduna i nevjesta, ondje odkriju pljevu svoga u e n j a . " Osim toga nije se Bogomil odciepio od k r a n s k e zajednice, u koju j e puk bugarski uniao bio ; nije on svoje nauke hristovoj u oprjeku postavio : on j e pae, kao to vidismo i kod K a t h a r a i Patarena, svoju nauku razglasio za pravu nauku hristovu, a svoje pristae za
5
J

Cf. Kesponsa papae Nicolai . X X X V . cantationes, auguria. " - Ibid. . L X I I , L X X V I I , L X X I X . Sinodik kod Palauzova. Slovo Kozme presv. p. 8 5 . Id. ib. p. 7 2 .

Napominju se pred ratom

prave hristijane." Sljedbenici popa Bogomila nisu se zvali B o g o mili, nego hristijani." S toga su Bogomili u mnogih mjestih, gdje j i h j e manje bilo, svieta radi polazili pravovjerne c r k v e .
1 2

Poto su Bogomili prikazivali pred pukom krotost, ednost, svetinju, svoju vjeru drali za pravu hristovu vjeru, sebe nazivali hristijani", neielili se od ostaloga naroda, svoje nauke silom nenametali: n i j e udo, to mnogi od pravovjernih nisu niti znali to j e njihova e r e s . " S v e su ove okolnosti, nutrnji naime odnoaji drave i c r k v e bugarske, kulturno stanje puka bugarskoga, sustav nove vjere, ile Bogomilu na ruku, da razsije" svoju nauku i da j u pusti vremenu, n e k a nikne i plod donese. Nova j e vjera imala i u B u g a r s k o j , kano to na zapadu, izprvice zaraziti nije slojeve naroda, koj j e u njoj s j e d n e strane naao stara vjero vanja i obiaje drevne, s druge laglje shvaao jednostavnu nje zinu nauku nego li dogme k r a n s k e crkve.
3

U koliko j e v e sam Bogomil uredio u B u g a r s k o j obinu svoju vjerozakonsku, nenalazimo nigdje zabiljeeno. Nutrnje e ustrojstvo j a m a n o od njega poticati; ono j e bilo posvema j e d n o stavno, poto j e z a b a e n bio sav hierarhijski red j e d n e i druge c r k v e . Ali ovo nas na tom mjestu nezanima; pa i bogomilske obine imadjahu svoje starjeine, dolazile pod ovim ili onim imenom, k a k o emo drugdje vidjeti. Ovdje nam se namee p i t a n j e : j e d a li j e ve sam Bogomil obine nove vjere podielio u kotare, okruja, pedstaviv j i m naelnike, b i s k u p e ? Pavliani su u iztoku porazdieljeni bili u c r k v e (), kojim su imenom oni nazivali svoje religiosne obine (). Ovim su obcinam oni obino davali druga imena t. j . imena cr kava, k o j e se kano apostolske, osobito pavlinske, navode u novomzavjetu. T a k o pavlianska obina u Kibossi zvala se Makedonia, u Mananali Ahaja, u A r g a j u ,, ", u Mopsuestii E p h e s u s itd. Znamo na dalje, da su i Bogomili imali svoju c r k v u u Ca rigradu polovinom X I stoljea i da j o j ondje bio starjeinom V a silij Petar. Na zapadu se v e u prvoj polovici X I v i e k a navode starjeine P a t a r e n a i K a t a r a , a sliedeega vieka, kano to emo
4 1

Ibid. p. 8 9 : ..: ."

Ibid. . 7 9 . Ibid. p. 8 5 . P e t r i Siculi : Historia Manichaeorum seu Paulicianorum ed. cit. p. 4 8 , 4 9 . P a t r . Photius apud Euth. Zygad. paiiopl. tit. X X .

vidjeti, bjehu oni razieljeni po biskupijah. A k o sve ovo na um uzmemo, te se sjetimo k a k o su g r k i Bogomili, zapadni Patareni i Kathari smatrali B u g a r s k u k o l i e v k o m svoje c r k v e : to neemo sumnjati, da se uredjenje c r k v e b u g a r s k e k o d B o g o m i l a imade potisnuti tja u prvi poetak ove sekte u onoj zemlji. P r e m a tomu scienim, da osnovanje c r k v e b u g a r s k e " , koju navodi spomenik X I I I stoljea, pada u dobu postanka ove sekte, i da j u sam B o gomil uredi. Ali isti spomenik stavlja bugarskoj c r k v i uzpored crkvu Dugunthiae", te veli, da su iz nje, kano iz bugarske, po tekle sve ostale c r k v e bogomilske i k a t a r o - p a t a r e n s k e : e t o m n e s (ecclesiae) o r i g i n e m h a b e n t d e d u a b u s u l t i m i s". Dugunthia, D(r)ugunthia i Dugranica, drugdje Drogowetia i D r o g o metia", kod byz. pisaca ,," j e s t pokrajina, u kojoj su stanovali t. j . bugarsko-slovenski Dragovii. Ovo j e pleme, k a o to j e poznato, stanovalo tako u T r a k i j i na rieci Dragovii kod Plovdiva, k a k o u Maedoniji u pokrajini solunskoj, izmedju Soluna i B e r e j e e , susjedno jenoplemenim Sakulatom, Berzitom i Runchinom. Oba su ova k r a j a znamenita u crkvenoj povjesti iztonoj. Metropolite Plovdivski (Philippopolis) imali su takodjer na slov exarh ; medju macedoskimi Dragovii bijae takodjer stolica biskupa, k o j e j e biskup P e t a r sjedio god. 8 7 7 u carigradskom crkvenom saboru, i k o j j e bio pod solinskim metropolitom. P r v a j e pokrajina i s toga znamenita, to j e Plovdiv i okolica njegova bio upravo u to doba glavnim sielom Pavliana, Ovamo j e naime car Ivan Cimisces ( 9 6 7 9 7 6 ) dvie godine poslije smrti bugarskoga cara Petra, naime god. 9 7 0 , preselio bio azijske Pavliane, da j i m povjeri uvanje balkanskih k l a n a c a s j e d n e , a s druge strane da j i h u Aziji oslabi. Ovdje su se Pavliani tako bili osmjelili, da su nepaze na prietnje c a r s k e napadali pravo slavne plovdivsk g r a d j a n e " .
1 2 3

Odavle bi se u prvi mah moglo zakljuiti, da j e onoj c r k v i D r a g o v i k o j bogomilske vjere sielo bilo medju trackimi Dragovii, tiem vie to su ondje Pavliani stanovali, a ovi bili ogranak istoga
1

afak: slov. staro. str. 6 1 9 , 6 2 3 . P a m t k y hlah. pisemn. str. L X . Tafel: e Thessalonica p. L X X V I I , 5 9 , 2 5 2 . U imeniku L a v a ed. cit. p. 4 7 navodi se medju sufragani solunskimi na treem mjestu: ." Svjedoe L e o diac. ed. B o n n . V I , 6. A n n a C o m n e n a : Alexiados lib. X I V , p. 4 5 1 , 4 5 2 ed. P a r i s .

debla. A l i tomu nije tako. Reinerio naime Sachoni napose na\4>di crkvu Philadelphiae in Romania", razlikuju j u od D r a g o v i k e i bugarske. Poznato j e , da j e zapadnim piscem R o m a n i a " pokra j i n a T h r a c i a " , o d k l e i T u r c i ovu prozvae Rumiii, R u m e l i j a " . S toga j e ecclesia Philadelphiae in Romania" bila u staroj T h r a kiji, gradu Philadelphii. AH u T r a k i j i neima traga tomu i m e i m : mislim dakle, da j e ecclesia Philadelphiae" crkva bogomilska u Plovdivu, gdje s e poetkom X I I stoljea izrino navode B o g o mili. Odkle j o j d a k l e ono i m e ? ili su plovdivski Bogomili po pri mjeru svoje b r a e P a v l i a n a nadjenuli svojoj obini ono ime bi blicko, ili su se plovdivski Pavliani, koji su svoju obinu onim naslovom okrstili bili, do polovice X I I I stoljea slili s ondjenjimi Bogomili, a ovi pridrali ono ime. Ovo mnienje potvrdjuje se i tim, to se u onom spomeniku ecclesia Philadelphiae in R o m a n i a " navodi izmedju c r k v e bogomilske u Carigradu i u B u g a r s k o j , to nas upuuje n a T r a c i j u i u njoj na Plovdiv.
1

A k o j e tomu tako, onda j e c r k v a Dragovika bila ne u T r a k i j i nego u Maeoniji. Ovo se moe i tiem podkriepiti, to i drugi spomenici svjedoe, k a k o emo vidjeti, da j e uprav u onom dielu Maedonije bilo sliedeih stoljea najvie Bogomil. P r e m a tomu imadu se crkva bugarska i dragovika zbilja drati za najstarije obine, za majku i kolievku ove vjere. Odanle se j e ona, kano iz sredita trakovi, razirila na sve strane, tako u T r a k i j u i crnomu moru, gdje su za rana osnovane c r k v e plov divsk i carigradska, ona za bugarske Slovene u T r a c i j i stanujue, ova ponajvie za G r k e sljedbenike nove vjere, kano takodjer prama zapadu. U iztoku su svagdje novoj vjeri Pavliani put prokrili. Ondje j e Bogomilom pridrano i medju Orci ime osnovatelja : ;, , , prem su j i m i druga imena nametnuta b i l a .
2
1

Apocalipsis s. J o a n . I , 1 1 . Bile su u Aziji dvie Philadelphie, koje se i u srednje doba spominju, jedna u Isauriji, druga u Lydiji. Cf. T a f e l : Symbol, critic. I , 1 0 1 . P o E u t h . Zygad. : triumphus de Massalianorum secta (Tollius : in signia itinerari italici p. 1 1 4 ) prozvani su Bogomili takodjer M e s s a l i a ri i i E u h i t a e (). Ovo sam Euthimij ovako tumai (bibl. max. patr. X I X , panopliae tit. X X I I ) : quod quidem voeabulum (Messaliaui) E u c h i t a s i. e. supplices et precantes (, ) significai; multus eiiim apud ipsos est sermo de precatione. " U ostalom sekta Messaliana ili E u h i t a , kojoj su dodana imena E n -

Odavle emo lasno razumjeti, k a k o se j e vjera popa B o g o mila dosta brzo na zapad presadila. T o se j e dogodilo do poetka X I stoljea, kada nalazimo t r a g ovoj nauci u gornjoj Italiji i j u n o j F r a n c e z k o j . Onamo se ona penesla iz B u g a r s k e , kao to to osim predavanja svjedoi i ime Bulgarorum haeresis, B u l g a r i " ( B o u g r e s ) , upotrebljavano u F r a n c e z k o j za naznaenje k a t a r s k e sljedbe i K a t a r a . Ova se nauka mogla prenieti obinim obenjem izmedju iztoka i zapada, k o j e j e medju balkanskim i apeninskim poluotokom ivahnije bilo, nego li bi se u prvi mah mislilo. Ovdje sjeamo na ono preseljivanje junoslovenskih obitelji u Italiji, za k o j e imademo i u dosta jalovih izvorih mnogo d o k a z a .
1

I z dosadanjega iztraivanja dosta j a s n o sliedi lievka manihejsko-gnostike sljedbe, kojoj su

ovo : a)

KoBogonego

se priznavali

gomili u iztoku, Kathari i P a t a r e n i na zapadu, nije drugdje u B u g a r s k o j . T a m n o predavanje, k o j e se sauvalo u krilu utemeljitelj sekte bio pop B o g o m i l za vrieme c a r a P e t r a naprama Pavlianskoj, koja j e uticala na B u g a r s k u , ulazila u zajednicu k r a n s k o g a pravljati. ) Odmah svieta, o tom emo kada u je

sljedbe prvoj stala ova raz-

medju Grci i Latini, razjasnjuju slovenski spomenici, po kojih j e polovici X stoljea. U kojem j e odnoaju nauka Bogomilova kanje

u poetku sekte osnovane su dvie c r k v e , j e d n a u krajini Dragovikoj. Odanle

u B u g a r s k o j , druga u Maedoniji

su veoma rano nastale obine u Plovdivu i Carigradu, gdje j e odprije Pavliana bilo. S druge strane prenesena j e nauka u Italiju, a odavle u F r a n c e z k u , gdje j o j zametak nalazimo poetkom XI u stoljea, c) Pristae vjere popa B o g o m i l a zvali su sebe svudjer, Bugarskoj, u iztoku, u Italiji i F r a n c e z k o j , hristijani

' ;

thusiaste, Mai-cianite od mienjaa Marciana, j e poseban ogranak u istom deblu. Na dalje E n k r a t i t a e od , i m e , koje se davalo i drugim sektam ponoseim se askezom i strogou ivota. Napokon , , rie nerazumljiva, ako nije po sr. vienoj F u n d a " , i. e. c r u m e n a , v e n t r a l e , torba, koju su valjda pristae one sekte nosili. junoslovenskih obiteljih, koje su se u Mletke poem od V I I I i I X stoljea preselile vidi Arkiv za Jugoslav, pov. I, 3 5 5 4 . P r e m a riei Schiavone", koja se davala Ijudem naega n a r o d a , nalazimo u Italiji i mjesta B u l g a r o " , i ljudi de B u l g a r o , B u l g a r i n i ; Reinerius, F a l c o ( V l k ) , Vilelmus de B u l g a r o , B u l g a r e l l o , B u l g a r i i s , Ale xander Bulgarini it. Ova se imena nalaze ve u X I vieku. Cf. Schmidt op. cit. I I , 2 8 6 .

sva ostala imena, pod kojimi oni dolaze u spomenicih, od njih nego od katolika, njihovih II. Nova se vjera junimi iri na istoku Sloveni. po balkanskom Bogoml poluotolm do konca XII medju protivnika.

nepolaze

Grci

Sudbina

vieka. vjere

Upoznavi se s osnovateljem lievci, onda u drugih zemljan. Nemo vladanja cara politike bugarske Petra, drave, urodila je nastala

i poetkom

bogomilske

prelazimo, da progovorimo njezinoj sudbini najprije u samoj kokojoj se zametak njegove pokazivao smrti i za

poslije izmedju

neblagim bugarske

plodom. B o r b a , k o j a j e

bizantinske godine dravom

svrila j e tiem, da j e B u g a r s k a tri S bugarskom

kanje ( 9 7 1 ) izgubila j e i i podini Bu bo dr i

postala g r k o m pokrajinom. stolni grad

b u g a r s k a c r k v a samostalnost ; j e r car Ivan Zimisces osvojivi priePrieslav skine D a m j a n a patrijariji. trajalo ; on odbaci neovislom Krumova od boljarom Simanom Mokrom proglasi Bugarsku poslije s patrijarije garsku carigradskoj predvodjen hrabrim

Ovo j e ponienje b u g a r s k o g a naroda kratko pet godina ( 9 7 6 ) j a r a m g r k i , j u n a k i vladalac povrati

avom i uzvisi na Simeonov priestol imanova sina Samuila. Ovaj Bugarskoj slavna vremena prostirala Simeonova. On raziri dalje no ikada prije njezine granice, praen pobjedami i slavjem. Carevina se bugarska prieko P r i e s l a v a do T r a k i j e , preko lenika, S e r e s a i B e r e j e do sjedinjuju Arhipelaga, Dunava Termo Korintha slovenska. patrijariju Ohrida do Adrije, prieko Mepreko Larise do plemena

pila. Samuilove ete prelaahu pae u staru Grku, preko u Peloponez svuda razdrobljena

O v a k o razirenoj na j u g dravi nije mogla ostati priestolnica ovkraj B a l k a n a ; Samuil j u prenese u stari Ohrid. On j e i bugarsku uzpostavio. G e r m a n inae Gavrilo, glava c r k v e , stolovao j e najprije u Vodenu, onda u Prespi, nasljednik mu Filip napokon u c a r s k o j priestolnici, u O h r i d u . protivnik, na Bosforu.
1

T a k o j e bugarska c r k v a sveudilj

dielila sudbinu drave bugarske, j e r j e samostalnosti obiju bio j e d a n

L e - Q u i e n : oriens christ, loc. c i t . : , , -f ; . . ; c-d .

t

Ovaj

odsjek bugarske

po vjeti, koliko j e slavan,

oznauju nebijae

rieke krvi, prolivane za neodvislost. B u g a r s k o m u narodu

doputeno, da odahne, da se odmori i ruku postavi na nutrnje uredjenje. Poslije j e d n e slavne b i t k e pripravljao se on za drugu; a vojna, koja zapoe god. 9 9 5 nije svrila, dok po drugi put ne doe mostalnost narodna. B o r b a j e u to doba svu narodnu snagu nimala; sve j e zagluio zveket oruja. Ali c r k v a i njezine nisu zatvorili oiju pred pogibelji, k o j e nije ni u onih naronjega napora bilo nestalo istoi prave vjere. due kano ni u vrieme cara P e t r a neiztiu sa za

sluge

okolnostih i

Ni sada se do

crkovnjaci, vladike

uitelji, kojih bi slava viekove preivjela. Ali sauva nam se ipak uspomena j e d n o g a sveenika, k o j e g a j e ime s razvitkom bogomilstva u Bugarskoj uzko skopano. T a j j e sveenik Kozma, naemu od njihovih popa u i bdio tatelju po imenu poznat. On j e j a m a n o u Samuilovo doba nad pravoslavjem, te odvraao pravovjerne Bogomila. Ako i odbijemo njeto revnovanje njegovo za estine i u govoru na Kozme nakite: ono na to pravovjerje govornike

zemljaka

emo iz njega ipak razabrati, koliko j e pravoslavni

doba

mrzio na Bogomila i na privrenike njegove. B o g o m i l a j e on stav ljao u isti red s davnimi heresiarsi, s Arijem i Makedonijem. B o gomila j e drao za tim veega b u g a r s k o g a naroda zlotvora, to on prvi poe nauati kriv nauk u zemlji b u g a r s k o j . " Bogomilova n a u k a bijae mu nadahnuta samim neastivim, k o j neprestano zavaja rod ovjeji, k a k o bi veu njega ast sebi potegnuo u muke." Bogomili su mu gorji od kumira gluhih i sliepih, od biesova, od idova i nevjernih, oni su vrazi boji, oni pokrivaju licomjernom smjernou svoj j e d . "
1

S toga se k a n o j e k a A k o tko ga i se na

svuda vam

oda dolazi put

ziva pravovjernomu puku ova o p o m e n a : znaste, da j e u krivovjerstvo povratite."

2

i nenosi prave nauke, neprimajte g a u kuu. I a k o o njekom dopao, poduite pravi Medju pravovjernim dakle i medju Bogomilom ne budi ne sastani s Bogomilom,

nikakova drugovanja; a pravovjerni

osim da ga njegovoj bludnji uputi i privede u krilo c r k v e . Znamenito bi bilo tonije doznati, k a k o su se Bogomili u ono vrieme ponaali naprama dravi i crkvi, i obratno. prvom K o z m a
1

Slovo str. 7 4 , 7 7 , 8 7 , 9 0 . Ibid. p. 9 6 .

j i m ovo spoituje : oni u e svoje nepokoravati se poglavarom, oni grde bogate, nenvid otce, starjeinam se rugaju, boljare vriedjaju, mniju da su oni, k o j i caru i njegovim slugam slue, bogu mrzki, nezapovieaju svomu gospodaru sluiti." P r e m a tomu bili bi B o njim stroije za od gomili nepokorni podanici i nemarni u teenju imetka. Nije dakle udo, ako j e gdjeto dravna vlast upotriebila proti ponosili, a mnogi od pravdu."
1

kazne, uze i tamnice. Ali Bogomili su se upravo ovim stradanjem pravovjernih u tom nazrali stradanje bila T o j i m j e u puku slavu mueniku pribavilo. vlast ve tada s grkom

Nije ipak vjerovno, da bi dravna broj J e r m e n a u Maedoniji, koji pobunie se i pridruie

redila obi progon proti Bogomilom. Car j e Samuil pribrao i velik nezadovoljni
a

vladom car

se B u g a r o m . "

Ako tako postupae

s inostranci, k a k o da odbije svoje podanike? Osim toga imali su B o g o m i l i privrenika u istoj vladalakoj porodici. Samuilov naime sin Gavrilo, inae Radomir-Roman i nje gova supruga, k a k o nas j e d a n spomenik obavjeuje, bijahu revni pristae ove sekte. Ovo bi bio prvi, nam poznati sluaj, da j e bogomilska sekta, vie desetak godina pokle j e postala, prodrla jedini, kao to emo k a n j e vidjeti. P r e m ono svjedoanstvo nevjerovno; ali ako se i posumnja u cielom o b s e g u , tja nije u vladalake dvorove. Ovaj sluaj nebi bio medju junimi Sloveni sliedi iz
3

njega bar to, da su bugarski Bogomili u Samuilovu sinu i njegovoj eni bili nali zatitnika. Odavle, kano iz navedena u dvoru uva ena razloga politikoga moemo si protumaiti, K o z m i n u nenalazimo trag spomenici ute. U takovih okolnostih, da su one dulje potrajale, bila bi se vjera bogomilska u B u g a r s k o j ojaala. Ali slava i mo nove bu g a r s k e drave skoro smrkne. J e r poslije k r v a v a ratovanja i grozne
1

za to

slovu

bi dravna vlast bila k a k o v e stro

ije naredbe izdala proti B o g o m i l o m ; a inae takodjer o tom svi

Ibid.

p. 8 5 : ,, . . .

zjx.
|."

11 HHYTO
2

Svjedoi Jernien Matija iz E d e s s e : chronique (Bibliothque historique Armnienne p a r E . Dulaurier) kod Grilferdinga : . I l l , 1 3 3 . Grko itie sv. Vladimira. U Moschopolu 1 7 4 1 . Izadje takodjer u Mletcih 1 8 5 8 : . . . Gavrilu i njegovoj supruzi veli s e : ot , , .

smrti cara Samuila ( 1 5 rujna 1 0 1 4 ) , poslije neuspjena odpora nje govih sinova i nasljednika, -reenoga Radomir-Romana ( 1 0 1 4 . 1 5 ) i J o a n a Vladislava ( 1 0 1 5 1 8 ) g r k i c a r Vasilij I I osvoji B u g a r s k u i podini j u svojoj carskoj vlasti jinom, njezina c r k v a nije sada (1019). Prem j e Bugarska po drugi put izgubila svoju neodvislost i postala bizantinskom pokra dielila posvema j e d n a k u sudbinu. sve Sielo Car Vasilij, taj ,,.", bijae naprama bugarskomu
1

enstvu iz politikih razloga uljudan. On j e monaha Ioana potvrdio za metropolita bugarskoga, nedirnuv u njegovu samostalnost. metropolije ili patrijarije ostalo u Ohridu ; a podinjeni mu bijahu vladike u Moglenu, Citru (, prije ), Kastorei, D e b r i , Seresu, Pritini, Moravici, M a l e e v u , Biogradu, Bdinu; B r a n i e v u i Dristru;
2

Po tom j e vlast

metropolita

bugarskoga

dopirala

do

Dunava, i protezala se na eparhije u mienio, to j e u njoj sasma zavladao imademo primjer u metropoliti prezirali,
3

Bugarskoj i tndji,

velikom

dielu duh. to

Macedonije. Ali prem se nije vanjski poloaj bugarske c r k v e probizantinsko-grki kano V l a d i k e nisu bile otci narodu bugarskomu, v e su ga, (oko god. a izobraenu inae muu, prostodune

1 0 7 1 ) Theophilaktu, obiaje njegove nagovie-

varvarskimi i surovimi" n a z i v a l i .

S razlogom se dade

tati, da su vladike bugarske i tamonje g r k e oblasti budno pazile na svaki pokret Bogomila; ali i ovim j e onakovo ponaanje tudjih gospodara naprama ponienu puku ilo u toliko u prilog, to su Bogomili zastupali na njeki nain stari ivalj bugarski. U ovo su doba Bogomili ve prekoraili bili granice b u g a r s k e zemlje. Nalazimo j i m naime traga u dukljanskoj kneevini, sastoj e o j se iz trebinjske, humske, zetske i podgorske upe s gradovi Dukljom, Skadrom, Barom, Olgunom, Svaenu, Danom, Sardonikom
1

Eazabire se iz odlomka careve naredbe : J u s graeeo-romanum. P . I I I , nov. constit. E d . Zachariae a L a n g e n t h a l . L i p s i a e 1 8 5 7 . nr. X X X . p. 3 1 9 . Ovaj se J o a n navodi takodjer u imeniku kod L e - Q u i e n a : oriens christ, loc. cit. Neodvislost bugarske crkve potvrdjuje takodjer bugarski metropolit Theophilakt : epist. ad Michaelem chaleed. episc. Bibl. max. patr. X V I I I , 5 4 5 : Q u a e enim inter B u l g a r o s participatio et communio cum Constantinopolitano p a t r i a r c h a , qui neque suffragia iusta in ipsam a u t vota habet ? . . " Theophilakt. ibid. I d e m : Meum mihi somnium e n a r r a s , me in media B u l g a r i a bar bares et rusticos mores cx-edens imitari . . . E s t B u l g a r o r u m natura omnis sceleris, omnisque mali nutrix."

i Drivastom. Ova j e kneevina graniila s j u g a i iztoka s B u g a r skom Samuilovom, te j u ova drava skoro neproguta. Neprijateljstvo, odavle izmedju c a r a Samuila i dukljanskoga kneza Vladimira nastave pretvori se u prijateljstvo, koje bude tim utvrdjeno, to V l a dimir dobi ruku c a r e v e k e r i K o s a r e . T a k o susjedstvo, k a k o i obenje izmedj obiju drava otvori Bogomilom put u Duklju. P o loaj ove upe na razvodju j a d r a n s k o g a mora i Podunavlja bio j e veoma zgodan za razirenje nove vjere. Ali ona naidje na odpor u b o g a b o j e e m Vladimiru. Ne samo nije se sam okaljao krivim naukom, nego nije j e ni trpio u svojoj oblasti; on j e , po rieih njegova ivotopisca, unitio Bogomile, krivo vjerne Massalijane, ruio bludnju i obnovio vjeru." B r a n e pravovjerje proti B o g o milom zamjerio se svomu urjaku caru Radomru Romanu, pa j e i to uz drugo povoda dalo muenikoj smrti dukljanskoga k n e z a dne 2 2 svibnja 1 0 1 5 .
1

Odavle vidimo, jedva otoka, njeto preko gdje nam

da pol

se j e vieka u

nauka

bogomilska

pojavila

oko

D r i m a , Morae i A r i j e k o n c e m X ili poetkom X I stoljea, dakle iza postanka ovom njezina. Kneevina polu stalni i ne kneevina pou ine nego j e dukljanska skrajna-sjeverno-zapadna se ve toka balkanskoga

stoljeu ukazuju

sumnjivi tragovi ove dualistike sekte. A k a k o j e ona bila pretenijim ielom naseljena narodom riekla, blinje to su se B o g o m i l i prvi put osim dananje priejele Hercegovine onoj zemlji, k o j a j e u naem Crnogore I

hrvatsko-srbskoga i Kotora

narodu pokazali to potvrdjuju slovenskih

obsizala

i Arbanaske.

viesti, da j e bogomilska vjera bila presadjena u na narod iz B u garske. Ne samo susjedstvo ovih dvaju plemena i burno ono stanje B u g a r s k e dalo j e mnogoj ite u krilu svoje h r v a t s k e i srbsk dodje b u g a r s k i boljar P i n i j , k o g a svojom braom, porodici bugarskoj se sa naime

povoda, da prekorai medje svoje ue domovine i da potrai uto brae. O tom nam uvao primjer, k o j nam valja ovdje iztaknuti. sa sinom i rodbinom. U Hrvatsku

bjee car Samuil prognao sa Hrvatski kralj Drislav su ovi bu

primi ove odline doseljenike, pomoe j i m dobar i milostiv gospodin i smjesti j i h u predgradju K l i s k o m . " Ovdje garski velmoe ostali i primili pravu vjeru katoliku po ustanovi
1

Loc. cit.: , , ."

r i m s k e c r k v e " , te j o j postali dobrotvori, kao to svjedoci p o v e l j a od 9 veljae 9 9 4 . Ovaj nam sluaj potvrdjuje, k a k o nije bilo riedko obenje izmedju B u g a r s k e i susjednih slovenskih drava i k a k o su mogli u ove dolaziti ljudi n e k a t o l c i . O n a b o l j a r s k a obitelj nije takodjer bila k a t o l i k a ; ali se iz riei listine ne dade r a z a b r a t i : j e li bila iztono-pravoslovne c r k v e , to se ini vjerovnije, ili bogomilska. D o k sudbinu Bogomila medju bugarskim i hrvatsko-srbskim narodom teajem X I stoljea gusta tmina krije, razastire se k o prena nad njihovom braom razsijanom u iztocnom dielu poluotoka. U Plovdivu se naime i u Carigradu pojavljuje ova sekta k o n c e m X I i poetkom X I I vieka. U Plovdivu i okolici pokaza se, k a o to j e d n a pravovjerna dua j a d i k u j e , smradna smjesa opakoga gada, svedena onamo sa sviju strana. Oko toga graa na daleko bijae sve krivovjersko ; j e r su onuda stanovali i J e r m e n i i Bogomili (') i P a v l i a n i , od svih najbezumnije o bogu u e i . " Pavlianom bjehu starjeine , i . K a d a j e c a r Aleksij I K o m n e n ( 1 0 8 1 do 1 1 1 8 ) prvih godina svoga vladanja doao u Plovdiv, da uvrsti balkanske granice proti turanskim Polovcem : upotriebi on ovu pri liku, da oisti onaj priedjel od krivovjerstva. C a r a su u tom poslu popomagali plovdivski metropolita i n i k e j s k i E v s t r a t i j . C a r a bi vidio, k a k o zabludjile, koje bi sebi dozvao, od j u t r a do m r a k a strpljivo slua i k a k o j i h nagovara." Ovaj j e posao Aleksij nastavio, k a d a j e douvi za provalu P o l o v a c a ( 1 0 8 6 ) pohitio bio Dunavu te se iz B d i n a povratio u Plovdiv. Ni ovo mu nebijae d o s t a ; on j e mnoge Pavliane dao u C a r i g r a d dovesti, te n j e k e od njih obratio milom i silom, a medj njimi i starjeinu Kuleona. Obi'aenike ove nagradi i odlikova, druge naseli u nov grad , po njem prozvan '.'., k o j sagradi kod Plovdiva, onkraj r i e k e Marice. T v r d o k o r n e pako odsudi na vejnu t a m n i c u .
2 3

Car Aleksij j e d n a k o j a m a n o postupae proti plovdivskim Bogomilom, prem se ovdje P a v l i a n i vie iztiu. K a k o j e ovaj vladalac bizantinsku dravu podigao iz trulei, tako j e nastojao i
1

Priobi j u F a r l a t i : . sacr. I I , 1 1 . U l i c igitur remansimus, et recepimus veram fidem catholicam secundum institutionem romanae ecclesiae." Anna C o m n e n a : Alexiados lib. X I V , p. 4 5 0 , 5 2 . ed. P a r i s . Ibid. p. 2 5 3 5 7 .

pravoslavje

ojaati. njem se bio po eielom svietu raznio krivovjerce izkorienio

glas ili

slavan, da iz svih sila nastoji, k a k o bi

j i h u crkvu priveo." Ali dok j e o tom nastojao u Plovdivu, dodje mu do uiju, k a k o se svuda mnogo govori Bogomilih, njihovoj novoj sljedbi i napredku. Ovaj se glas bio odanle razsuo, to njeki monah Vasilij izabra si 1 2 uenika, koje prozva apostole, k a k o bi novu nauku im dalje razirili, pa j e njimi zaveo i u e n i c e , ene zla ponaanja. R a z a s l a v ove na sve strane svoje j e nevjerstvo za udo razsijao. Ovo douvi c a r nije se mogao uzdrati, da neiztrai tragova do najtajnijih kutova ove sljedbe, tajno nastale. Zapovjedi sebi u dvor dovesti n j e k o j e Bogomile ; svim j e u tom bio sloan odgovor: d a j e cieloj sljedbi starjeinom V a s i l i j , da j e on njezin naelnik, glava i vrhovni uitelj. D a se ova stvar j o tonije raz v i d i , bude izmedju B o g o m i l a njeki Divlacij () uhvaen, a j e r nije htio dobre volje nita odkriti, bjee pred sud poveden, dok nije izpovjedio, tko i gdje j e taj Vasilij i tko su oni po njem redjeni apostoli. Poto se na taj nain sve doznalo, car j e mnoge na sve strane razaslao, da pronadju i uhvate sakrivene poetnike ove bludnje. Njihovom j e pomnjom napokon uhvaen satanaelov satrapa Vasilij, po odjei kaludjer, lica mrava, riedke brade, v j e k sa tisue svojstva da pozornost probudi, s toga j e drao On arhio

i preporui neistu

sektu. Car j e bio odluio iz n j e g a izmamiti tajne mrane d r u b e ; da nebi shodno bilo odmah iznieti mrnju i j e d . si htjede otvorenim licem pridobiti toga o v j e k a , podje dola-

zeemu u susret, i ini g a uza se posjesti, onda ga i carskomu stolu p o z o v e ; pae dade mu razumjeti kao da bi sam i brat mu Izak, s e v a s t o k r a t o r , voljni bili pristupiti u s e k t u , se s njezinom naukom. s toga da ele upoznati Divim bo se tebi veljae c a r

Vasiliju preastni o e ! i tujem te, zapanjen tvojom krjepou, i za to veoma e z n e m , da m e naui ona tajna naela nauke ne obine , k o j a n j e k o j i m p r e d a j e , vjerujemo, podupirae, jest i kojimi tvrdi, da o n o , se Vasilij to mi ustru kano izprazno i nitetno. U poetku se napokon starcu

a v a o ; ali k a d a mu c a r stade j o vema l a s k a t i , u em ga I z a k razrieie usta ; progovori svojim pouzdanikom i sasma izriga one neiste i vjenoga ognja

dostojne n a u k e . Mjesto dogovora bijae u dvoru odieljeno od b u k e gradske, a zavjesom n j e k o m obastrto. I z nutra bijae car i njegov brat s h e r e z i a r h o m ;
R.

a u tajnom mjestu sjedjae pisar, sagom za 8

s t r t , k o j j e brzo biljeio sve to Vasilij govorae. K a d a j e starac J.

A.

vii.

sve i z b r b l j a o , smetne car s via p r e n a v l j a n j e , zapovjedi priestolju vrata otvoriti. Odmah dodje pristupi kupe se pretoriani,

odmakne zavjes i sa

sazvani zbor o t a c a ,

vojniko i crkveno viee. T a d a j e na i mrzka n a u k a Vasilijeva. Vasilij sve

carskoga grada sjedio sveti patrijarak gramatik Nikola. da j e za obranu svoje nauke pripravan trpjeti

Proitana bude bezbon potvrdi dodaju,

vatru, bi i nebrojene smrti. I doisto on se nedade odvratiti, tako da mu se zalu grozilo lomaom i slinimi kaznami. Cesto u zatvor odveden, esto caru doveden ; gluhomu se govorilo. C a r j e medju tiem naloio, da se po svietu razsijani uenici i sauitelji Vasilij e v i , osobito one starjeine, k o j e su 1 2 apotola nazivali, potrae i u Carigrad dovedu. Onda j e on lino nje nagovarao, opornost. U ostalom da se obrate , ali j i h pretvrdokorne Vasilija nego i nasljedujue nadje, ne samo odobravajue bludnju njegovu prona-

djeno j e , da j e zlo veoma n a r a s l o , j e r j e broj zabludilih veoma velik b i o ; j e r j e k u g a , irea se t a j n o , unila u utrobu istih ve likih k u a , janje svoje, kojom se i njekim ljubkim zaraenjem zamamljive novosti nepodvo vjerovano mnotvo svakoga razreda obuzela. S toga j e c a r nasto da crkvu oisti od kuge tako razprostranjene bili oni dravljani ili i n o s t r a n c i , struio , i pronaao za najsgodnije sredstvo, da se oglasi naredba, se s v i , koji su oglaeni kano krivci bogomilskoga nevjerstva, odsudjuju na lomau. I sbilja ono dogodi, to j e car predvidio. K a d a se takova osuda pro u l a , mnogi uplaeni izpriae se i j a v n o izpovjedie, da su pravi i isti katolici. Ali bilo j e i takovih, k o j i su oitovali, da su pravi Bogomili i da e takovi do smrti ostati. sjedne vladalaki priestol, U tih okolnostih c a r za crkvenih i dravnih obkoljen vieern

dostojanstvenika i sborom najuenijih redovnika. Na ovaj sud budu dovedeni svikolici, koji su bili s bogomilske sekte osumnjieni. C a r zapovjedi zapitati svakoga od n j i h : j e li B o g o m i l ili k a t o l i k ? Njeki su se od njih izpovjedili za B o g o m i l e , doim su drugi tajili. N a to j e c a r zapovjedio naloiti dvie lomae, a nad j e d n o m podii krst. Bogomili su tamo vodjeni, da podju u vatru. Ali j i h car j o nehtjede smru kazniti davi j i m vremena da se obrate. Poto j e dakle s pohvalom one odpustio, k o j i bjehu krivo potvoeni, porazdieli prave Bogomile u razliite t a m n i c e , odielivi i p a k onih dva naest apotola. Njeki su od njih vratili se u naruaj c r k v e , drugi u tamnici poginuli. Grlede V a s i l i j a , starjeine s e k t e , vidjevi g a tvrdokorna, patrijarak Nikola, sveenstvo i monasi scienie, da j e

smrt zasluio. Ovo odobrivi napokon i sam Alexij poslije novih opomena naloi, da se lomaa pripravi u trkalitu. Dodje mnotvo krivovjeraca gledaju u svoga naelnika. Vasilij nije odmetnuo tvrdokornosti niti u oigled l o m a e ; pae gledaju u nju smijae se i proriu n j e k e budalatine nadae se pomoi od angjela, koji e g a spasiti iz sredine vatre. Ali kada se j a d n i k pribliio bukteoj lomai, on smion stade strepiti, bojati se ognja, ee odvra ati oi, ruke sklapati, prsa tui i druga davati znamenja nesum njive plaivosti. Car nije prestajao podjeljivati opomene u ovoj skrajnoj p o g i b e l j i , kuati posljednja sredstva i crpsti zadnje nae. Ali sve uzalud proti najtvrdjoj opornosti. Sluge skinuvi Vasilijev plat, b a c e ga u v a t r u , da se p o k a e , imade li na n j , kako se heresiarcha hvalisao, ona k a k o v u mo. I z a toga porinu Vasilija u sredinu lomae. A vatra g a ne samo ne potedi, nego kano razsrdjena odmah cieloga obuze. Onda j e puk zahtievao istu kazan i za Vasilijeve ne malobrojne sljedbenike ; pae bi j i h bio sam u lomau b a c i o , da c a r nije zabranio zapovjediv da se zatvore u tamnice, gdje su dugo uvani, dok niesu ondje izginuli."
1

Iz ovoga se pripoviedanja j a s n o vidi, d a j e bogomilska sekta u Carigradu i blinjih priedjelih byzantinske carevine u prvom desetku X I I stoljea dosta razprostranjena bila i da j e obuzimala sve razrede puanstva doprvi tja u odlinije porodice. Ona se bila posluila osobito drugim spolom, da prodre u obitelj. I ovdje j e spoljanjost i ponaanje Bogomila djelovalo na matu p u k a : Bogomili iznosili su na vidik vjerozakonsku strogost i pokoru, i odlikovali se lukavtinom prenavljanja. Od dugokosih ljudi svjet skih malo j e uz bogomilsku sektu pristajalo. Ona se sakrivala pod plastom i kukuljom. K a d a si vidio ovjeka turobna, do nosa pokri vena, hodea prignutom glavom i potajno n j e k e molitve mrmljaj u a , bio si siguran, da j e ovaj ovjek B o g o m i l . " Ova smjernost vanjska, siromatvo, strogost, razlikovala se od sjajnosti i bogatstva, kojima j e stupala vladajua c r k v a pred svietom.
12

P o e t a k bogomilske obine u Carigradu daje se, k a k o vidjesmo, dokazati i utvrditi do polovice X I stoljea; ali j e vjerovatno ona j o prije osnovana bila. Nu prvi j e put ona oko god. l i l i na se
1

Ovako pripovieda k e r c a r a Alexija povjestkinja A n a K o m n e n a : Alexiados lib. X V , 4 8 7 4 9 4 . ed. Paris. J a sam pripoviest Aninu samo u toliko pokratio, u koliko sam izpustio suvine opise.

- T a k o opisuje A n a K o m n e n a . ibid p. 4 8 6 .

povukla panju dravne vlasti, k o j a j o j odmah podje u potjeru. Byzantinska drava bijae osnovana na pravoslavju, a stojala u najujoj svezi s istonom crkvom i njezinimi uredbami. Ni j e indi nikakovo udo, to su se obje vlasti sroile proti Bogomilom. Na vedena pripoviest nam pokazuje, k a k o su obje proti sekti postu pale. Najprije se nastojalo liepim nainom odvratiti krivovjerce od bludnje. T a j posao preuzeee u svoje ruke same glave obiju vlasti : car Aleksij i patrijarak N i k o l a ; o b o k j i m stojahu crkveni i dravni dostojanstvenici. Iztraga onih, kojih se znalo ili bar sumnjalo, da su B o g o m i l i , bijae prvi k o r a k u tom postupku. SHedila j e kazan proti onim, koji su svojoj vjeri toliko bili osvjedoeni, da j o j se nehtjedoe odrei. L o m a o m za starjeine, doivotnom tamnicom za ostale zadovoljilo se crkvenim i dravnim zakonom byzantinske carevine one dobe. Ali pouka mogae Bogomile pouzdanije obratiti od tamnice i kazne. I za nju se pravovjerni car pobrinuo, povjeriv E v t h y m i j u , uenomu monahu samostana , koj j e u Carigradu pokraj mora leao, a nazvanu , po s v o j prilici od mjesta ili , da oprovrgne bogomilsku nauku, k a k o j u bio onaj bezboni Vasilij razvio," E v t h i m i j j e na taj poziv sastavio djelo, koje razpravlja i oprovrgava sve krive v j e r e , k o j e su do tada crkvom odsujene bile. U tom j e djelu . . namienjen ,, ." Doim j e ueni kaludjer razpravljaju starijih heresih ponovio ono to su stariji o tom pisali, posluio se u X X I I I titulu izpravami iztranimi proti B o g o m i l o m a i vlastitim izpitivanjem. J e r j e Evthimij jednom putovao s njekira Bogomilom, koj mu otvoreno razloi, nauku sekte. P a e bilo j e u samostanu, u kom j e Evthimij ivio, kaludjera, koji su potajno uz Bogomile pristali b i l i . Od njih j e pisac mogao k o j e t a sekti doznati.
1

Evthimieva razprava, kano to j e sada za nas dragocjen spo menik, bijae za pravovjerne uitelje g r k e uputom, kojom su se mogli proti Bogomilom koristno sluiti. Strogost, kojom se u poetku X I u Carigradu postupalo, nije ipak ove osim u puku stekla novih privrenika Ovdje j e pae nala pobornika, koji su
1

stoljea proti Bogomilom sekte izkorienila. Ona j e u samostanskih stanicah. j u nastojali pismom iriti

Euthimij sam u " : Nic. F o g i n i i : Anecdota litterai'ia vol. I V , p. 2 7 (Roinae 1 7 8 3 . 8 ) . Navodi dr. G-ieseler u predgovora svoga izdanja E u t h . Z y g a d . N a r r a t i o de Bogomilis.

i braniti. Od takovih se navodi Konstantin Chrysomalos. Njegovi spisi, koji se rado osobito u samostanih itahu, dadoe carigrad skomu patrijarku L a v u povoda, da god. 1 1 4 0 uree sabor, u kojem su se oni tono izpitali. Sakupljeni otci crkve i g r k i bogoslovi pronadjoe u Konstantinovih spisih mnogo novih i bezumnih la n a k a , koji bogomilsku nauku j o nadkriljuju." T a k o se ondje dua listika n a u k a preniela i na ovjeka, u kojem da su dvie due, dobra i zla, a da o v j e k nije kraninom dok j e u njem zla dua. S toga budu po saborskom zakljuku ovi spisi na lomai spa ljeni a izobeni o n i , koji onu nauku izpoviedae. D v a kaludjera, osumnjiena, oporekoe krivu n a u k u ; stariji, iguman, s ove asti skinut prenesen u drugi samostan, a mladji bez kazne odputn.
1

Niti ovom odsudom nije prestala bogomilska sekta zabunjivati iztonu c r k v u . Malo kanje poslije onoga sabora bijae dogla e n o , da su i dva episkopa K l e m e n t e i Leontij pristali uz Bogu mile, a isto tako monah Niphon (). Ovako j e i bilo; j e r oba biskupa bie u s a b o r u , k o j patrijarak Mihajlo Oxites god. 1 1 4 4 drae, pronadjeni krivi i sa svojih stolica skinuti, a Niphon ba en u tamnicu. Ovaj kaludjer bijae neuk ; nu u puku ugledan, zavodljiv svojom spoljanjosti nose predugu bradu. S v e mu ovo pripomoglo kod Mihajlova nasljednika patrijarka Kozine A t t i k a ( 1 1 4 6 7 ) , te Niphon bude puten na slobodu. On se pae umio patrijarku tako priljubiti, da ga j e ovaj uzeo medju svoje domanje. O v a k o v j e poloaj Niphon na to upotrebio, da zapoe odsudjene bludnje u istih skuptinah propoviedati. Ova nemarnost i popustljivost naprama kaludjeru dade patrijarkovim protivnikom priliku, da ga obtue, a K o z m a bude zbilja sa stolice svrgnut.
2

K a k o se odavle vidi, iztona j e c r k v a nastavila i za vladanja c a r a J o a n a K o m n e n a ( 1 1 1 8 4 3 ) i Manojla I . K o m n e n a ( 1 1 4 3 8 0 ) onakovo proti Bogomilom postupanje, koje bijae pod njihovim predastnikom A l e k s i j e m uglavljeno i ustanovljeno. Sto j e patrijarak Nikola zapoeo, to su L a v i Mihajlo nastavili. P a ipak nisu mogli ove sekte niti iz priestolnice iztisnuti. U ovo doba, za Manojlova carovanja, bijae naelnikom sekte u Carigradu njeki Niketas, na sljednik na lomai izgorjeloga Vasilija. On j e za sektu tako rev1

saboru kod L a v a A l l a t i a : D e eeclesiae occid. atque oriental, per petua eonsensione. Coloniae 1 6 4 8 , pag. 6 6 4 seq. J o a n . C i n n a m i : hietor. lib. I I , p. 6 7 6 9 . E d . Trajecti ad Rhenum 1652.

novao, da se nije plaio daleka na zapad putovanja, k a o to emo do skora vidjeti. Dotle se vratimo medju bugarske B o g o m i l e . Ono malo spomenika, to no daju k a k o v u takovu svjetlost naemu pitanju, vodi nas u zemlje bugarskoga naroda onkraj a r e planine. D r a g o v i k a c r k v a bijae na ovoj strani sveudilj B o g o milom sredite i toka j e d i n s t v a . Polovicom X I I vieka bijae j o j starjeinom njeki Simeon, koj j e pomenutoga carigradskoga starje inu Niketu bio uinio biskupom. U Meleniku (.), gradu na podnoju rodopske planine a na rieci S t r u m i , bijae takodjer bogomilska crkva u to d o b a . Ona j e bila kano osrednja postaja izmedju plovdivsk i dragovike, i radi toga za sektu vele zna menita. J o su gue bogomilske obine razsijane bile izmedju rieke Vardara (Axius) i Ohridskoga j e z e r a , s j e d n e i druge strane gore Babune. K a d a su kriari Boemundovi god. 1 0 9 7 doli Ohridu, doue, da su stanovnici Pelagonie skoro sami krivovjerci, te su si ovi kriari drali za dunost, da provale u onu pokrajinu i porobe one krivovjerce te j i m opljakaju i m e t a k . Pelagonia (), u slov. spomenicih , j e s t pokrajina s glavnim gradom B i t o l j e m , Babuni na j u g u ; kroz nju tee rieka Cerna (Erigon). Samostan treskavaki sa svojimi zemljanu leao j e tako djer u Pologu. Onaj nam do due svjedok izrino ne kae, k o j e sekte bijahu oni krivovjerci ; ali mislimo, da su bili Bogomili iz onoga razloga, to za druge nebismo znali a njih j e bilo u cielom priedjelu do Vardara. Na ovu sektu u onom kraju sjea nas tako djer .., s KI. ,", to no j e imala treskavaka c r k v a . Polaze od P o l o g a pram zapadu nalazimo Bogomila odmah u eparhiji Moglenskoj. G r a d Moglen () leae izmed Ohrida i S o l u n a ; u njem bijae biskupska stolica, odvisna od metropolite ohridskoga. Na ovoj j e stolici u vrieme cara Manojla I K o m n e n a ( 1 1 4 3 8 0 ) sjedio I l a r i o n , prije iguman a uzvien na biskupsku ast po metropolitu ohridskom Eustatiju. K a d a j e Ilarion doao u svoju biskupiju, nadje u njoj mnogo ere1 2 3 4

Vignier: recueil de l'histoire cit. I, 5 7 .

r

de l'glise p. 2 6 8 kod Schmidta op.

Ibid. E c c l e s i a Melenquiae" m j . Meleniquiae, Melenikiae. Guilelmi Tyrii : historia belli sacri, lib. . . 1 3 . Sr. spomenik u Glasniku drutva srb. slovesn. X I , 1 3 5 . X I I I , 3 7 1 , 3 7 3 . Gj. D a n i i : rjenik: K o r O M H . U .

tika:

."

P o t o m bio bi Ilari on naao u Moglenskoj

. . H

eparhiji M a n i h e j a , J e r m e n a i Bogomila. Ovi J e r m e n i , kao to napomenusmo, bijahu monofisite, j e r su po onom itiju uili:
, " . ?

a ova nauka da j e

bila

odsudjena u z b o r u ,

.;"

(god. 4 5 1 ) . S v e ovo

moe se odnositi samo na monofisite. Ali kako to, da se ondje raz likuje est (puanstva) m a n i h e j s k a a Pavliani, da pod ovom i ee e i bogomilskaa" ? Z a r se pod onom razumievaju Maniheji u znamenovanju uem, ili pravi Bogomili ? P r e m nebi nemogue bilo, daje ondje se onamo i P a v l i a n a naselilo, to ipak scienimo,

pisac pod obima imenima razumievao j e d i n e Bogomile, kao to se ovi esto zovu Maniheji i Massilijani. T a k o mislimo s toga, to se u spomeniku iza toga navodi nauka i nje oprovrgavanje samo J e r mena monoizita i B o g o m i l a . nauci manihejskoj i pavlianskoj na pose a bogomilskoj napose neima u itiju spomena. Ilarion naavi B o g o m i l a u moglenskoj eparhiji postupao j e ona od eparhija spadala, j u r v e prije ustanov koji

s njimi, k a k o j e bilo c r k v e n o m i dravnom vlasti u byzantinskoj carevini, pod koju j e pobijae njihovu bie Proti inae upueni opornim ljeno. On najprije upotriebi nauku bludnji pouku, ivu rie. Sastavi se s njimi, lanka do lanka. Bilo j e njih, te na nije se povratie dravnu mogao u krilo crkve.

svojoj ,

Ilarion se prizva obkoljen,

vlast. C a r Manojlo, ostalih

vladalac visoko izobraen ali r a z k o a n , dvorjanstvom branitelj Komnena

ratoboran, smion, gnjilim biti manji od

pravoslavne c r k v e . Izdana j e dakle proti mo-

glenskim B o g o m i l o m n a r e d b a , da se imadu svi o n i , koji se neo brt, prognati iz z e m l j e . - J e d n a k o m se strogou j a m a n o postu palo proti svim Bogomilom, koji su u onih stranah
1

nadjeni.
v.
, ce

U itiju sv. Ilai-iona od bug. patr. Euthyinia. E k p . X V

.ine **

Ibid. ' . H |

<

OYHCTHTH

?)*

H ( -

."

120
Iz

Vi.

KAKl.

ovih raztresenih a u j e d a n Maedonije

skup

sabranih

viesti

dozna bogu

jenio, da j e koncem X I i teajem X I I stoljea bilo obina milskih u krajevih B a b u n e i ohridskoga j e z e r a i crne D r i n e . Na skoj eparhiji i Pologu. A k o bogomilskih obina u to nara j e j a s n o , da j e ova na ovom su

od rodopske planine tja do preko prostoru

oni glavno stanovali u M e l e n i k u , D r a g o v i k o j p o k r a j i n i , moglendalje uzmemo na um, da j e bilo oko Plovdiva i u Carigradu : isto vrieme

sekta u X I I stoljeu raztresena bila poluotoka. sudbini B o g o

po cieloj junoj polovici b a l k a n s k o g a

mila u samoj B u g a r s k o j , nita nam se nepripovieda. Ali u ovo se upravo doba pojavlja razkolje medju Bogomili, koje j e djelovalo takodjer strane jadranskoga mora. lanku mnienje glavnom na njihovu j e d n o v j e r n u b r a u dade povod s one R a z k o l j u ovomu njihove nauke. razliito

P o istoj naime nauci

gnostiko-manihejskoj o dvih poelih, oba su poela j e d n a k a i ravna, zlo j e poelo od vieka bilo z l o , a ne u vremenu nastalo odpadi od dobra, ili drugimi rierni djavol j e ravan bogu, on tvorac tvari i vidljiva a ovaj nevidljiva svieta, pa se za to u ovjeanstvu na stavlja borba izmedju dobra i zla. Nu veoma j e rano ublaen bio ovaj strogi, absolutni dualizam. ( (>|| U vrieme K o z m e prezvitera bilo
1

j e ve uitelja u bogomilskoj sekti dvaju o tom lanku m n i e n j a :

, govori on

jednih drugih p a k o : t. j . j e d n i su vjerovali, da j e poelo, od v i e k a zlo (), tvar stvo rilo, drugi da j u j e stvorio angjel, k o j j e bio bogom stvoren ali od njega odpade (inae djavol). P o od zla jednoj i drugoj bijae vidljivi sviet stvoren zlo od vieka, zlo mu bie u vremenu dobar nauci

b i a ; ali ovo bijae po prvoj doim po drugoj zlo j e koje j e prema ditheizam, tomu doim pravi

bijae immanentno,

postalo odpadi od d o b r a ,

jedino vjekovito. Absolutni j e dualizam

ublaen dualizam j e monotheizam. Posljednja j e nauka dualistika samo glede odnoaja svieta naprama tvorcu i u drugih posljedicah. Absolutni se dualizam mogao j o manje od ublaenoga odrati uz v e e razvie umno i k r a n s k e sviesti. S toga j e u istoj domovini sekte nastala proti njemu r e a k c i j a , kojoj nalazimo tragova v e na kraju X stoljea. Malo kanje ublaen dualizam zavlada posvema u crkvi bugarskoj, doim se s t r o g i , absolutni odra u c r k v i dra1

Slovo str. 8 6 .

g o v i k o j . T a k o zavladae medju Bogomili dva reda, bugarski i drag o v i k i , ordo de B u l g a r i a , ordo de Dugrutia i. e. Dragovitia", k a k o se u zapadnih spomenieih ita. Ovo j e razkolje mah preotelo takodjer medju Patareni i Kathari. U Italiji bijae polovicom X I I stoljea starjeina sekte biskup Marko. On se j e , prihvativ ubla eni dualizam, prislonio na crkvu bugarsku. Uz M a r k a pristade R o berto de Sperone, starjeina patarenske crkve francezke (ecclesia F r a n c i g e n a r u m " ) u L o m b a r d i j i . U isto j e vrieme (oko 1 1 6 3 ) slovio u Milanu patarenski uitelj imenom Bonacursus, koj napominje ovu razliku u s e k t i . Ona j e v e bila poela prodirati u F r a n c e z k u medju tamonje K a t h a r e , koji su se bili u toliko ojaali, da j e papa E u g e n i o I I I ( 1 1 4 5 1 1 5 3 ) izaslao bio u tolosku kneinu Albericha i uenoga redovnika sv. Bernarda, da krivovjerce obrate, pa da su dva sabora c r k v e n a , jedan god. 1 1 6 3 u T u r u , drugi god. 1 1 6 5 u L o m b e r s u , drana, u kojih se viealo k a k o da se krivovjerstvu u onih stranah na put stane.
1

R a z k o l j e medju Patareni i Kathari bilo bi ve tada dublje pustilo k o r i e n j e , da nije bilo revnosti carigradskoga bogomilskoga biskupa Nikete. Carigradska c r k v a ostade vjerna prvobitnomu dua lizmu, ragovikomu r e d u ; njezin se indi starjeina uputi g. 1 1 6 7 na zapad, najprije u Italiju, gdje j e biskupa M a r k a odvraao od b u g a r s k o g a reda, za tiem u F r a n c e z k u , gdje izhodi kod svoje b r a e , da se uree sabor svih K a t h a r a i Patarena u sv. F e l i x de Caraman kod T o l o s e . Od zastupnika francezkih K a t h a r a , koji su doli u taj sabor, napominju se biskup albiski Siccardo, . B e r n a r d o j e zastupao biskupiju carcassonsku, tada izpranjenu, i toloska, takodjer izpranjena, poslala svoga zastupnika. T a l i j a n s k e P a t a rene zastupahu glavom reeni biskupi Marko i Roberto. Osim ovih zastupnika katarskih i patarenskih c r k a v a bilo j e u saboru mnogo odlinijih sljedbenika sekte. Glavni predmet ovoga sastanka bijae rieen po volji biskupa N i k e t e ; absolutni dualizam stee pobjedu u zboru, bude utvrdjen i proglaen kano nauka sekte. Odstup od ove nauke takovom se drao povredom ove sljedbe, da su M a r k o i Roberto, odrekavi se reda bugarskoga, po Niketi iznovice redjeni i na svoje stolice uvedeni bili. U blaem su dakle dualizmu orthodoxni B o g o m i l i nazrali odmetnitvo od vjere. Razpravu o parnicah
1

Bonacursus : manifestatio seetae Catharorum a p . Baluz. Miscellanea. E d . Mansi I I , 5 8 1 : H a e r e t i c i , qui haJbent o r d i n e m s u u m d e D u g r u t i a . . . docent duos dominos sine principio et fine . . . "

izmedju c r k v e toloske i carcassonske, k o j a se u ovom zboru rieila, navodimo grku, ovdje za t o , to se biskup Niketas navode kako pozvao na c r k v e su izmedju njih maedonsku i b u g a r s k u ,

granice tono ustanovljene, nikakove razmirice.'

te k a k o neima mej njimi zbog toga

Ali ova pobjeda bogomilske orthodoxije bijae veoraa k r a t k a trajanja. nadje Umjereni se dualizam sam po strane sebi preporuao ; tomu mora (des parties zagovornika. S one naime

outremer") dodje u Lombardiju njeki P e t r a (Petracus), koj stade raditi za red bugarski. Ove nas okolnosti upuuju, imao biti Bugarin i elan b u g a r s k e bavio pristaa i tiem, to j e ugled biskupu Simeonu. T i m da j e P e t r a c r k v e . On j e svojoj nauci pri biskupa Nikete podkopao pridragovikom

poviedaju svata njem i njegovu rukopoloitelju, reni nastalo podpuno razkolje, doim su se oni

se zbude, da j e medju talijanskimi P a t a pociepali u dva umje

2

logora i razdielili u dvie c r k v e . M a r k o v

nasljednik I v a n ostao j e

u redu dragovikom, privrenici pako b u g a r s k o g a reda t. j . Od ono doba bijahu c r k v e patarenske u Italiji

renoga dualizma izabrae si za biskupa P e t r a L o m b a r d a iz F i r e n z e .

pociepane u ova

dva reda ; ali veina njih, kao to emo do s k o r a vidjeti, pristade uz red bugarski. Ovo razkolje, koje j e u sekti buknulo polovicom X I I stoljea, slabilo j e nju vie u nutri nego li naprama katolikoj crkvi, zapad noj i iztonoj. Bogomili, K a t h a r i i Patareni, koliko su medju sobom bili razliita mnienja, dobro su se pazili i jedno bili naprama bugar svomu protivniku. S toga su njihove c r k v e , nove iste zajednice.
3

bile one reda

skoga ili dragovikoga, medju sobom obile i smatrale se za la Ova episoda u povjesti to rekosmo postanku Kathara i Patarena potvrdjuje ono,

sekte u B u g a r s k o j . Zapadni j e

ogranak

sekte ostao uviek u svezi sa svojim deblom. K a t a r s k e i P a t a r e n s k e c r k v e u Italiji i FVaneezkoj sveudilj su se osvrtale na svoju majku u B u g a r s k o j . K a d a se ovdje osnovna n a u k a razvila u dva pravca,
1

Notitia conciliabuli apud s. F e l i c e m de Caraman sub papa haereticorum M q u i n t a celebrati . Bouquet op. cit. X I V , 4 4 8 . Schmidt op. cit. I, 5 8 , 6 1 6 5 , 7 3 7 5 . Ovo svjedoi sam Keinerius Sachoni : contra Waldenses. Bibl. max. patr. X X V , 2 7 1 : Omnes ecclesiae Catharorum recipiunt se invicem, licet diversas habeant opiniones et contrarias."

te usljed toga nastala dva reda, ovo j e razkolje i na c r k v e u Ita liji i F r a n c e z k o j djelovalo. Iraademo i drugi primjer, iz k o g a se razabire k o l i k se upliv i ugled davao na zapadu bugarskim Bogu milom. K o n c e m X I I v i e k a bio j e njeki Nazario biskup Patarenom u gornjoj Italiji. On j e posietio Bugarsku, nije li sam bio iz iztoka ; a k a d a j e svoju nauku Isukrstu htio utvrditi, pozivao se na biskupa i djeda c r k v e bugarske, od kojih da j u bio u o .
1

T a k o v o bijae nutrnje i vanjsko stanje ove sekte druge polo vice X I I stoljea. Ona se protezala od Bospora i B a l k a n a do Pireneja, od D u n a v a i M a r i c e do Clarone i Rajne. T h r a k i j a , B u g a r s k a i Maedonija na iztoku, gornja Italija i j u n a F r a n c e z k a na zapadu bijahu j o j u to doba glavne postojbine. Na zapadu j e svoje ogranke pruila tja u B o n u i Kolonju, gdje j o j okolo god. 1 1 6 a bijae starjeinom njeki Arnoldo. Ovdje se s njimi prepirao ueni bonski k a n o n i k E c k b e r t o i prijatelj mu B e r t o l f o . K a d a nije vie pouka koristila, i ovdje uzela se lomaa u pomo.
2

Poto smo razpravili Bogomilih bugarskih i grkih Patarenih i Katharih talijanskih i francezkih sve do kraja X I I stoljea, a znamo, da j e poetkom X I vieka bilo B o g o m i l a takodjer u dukljanskoj kneevini : to nam se namee pitanje, j e li i koliko j e ova sekta u ovo doba napredovala u naem hrvatskom i srbskom narodu ? Politiki ivot n a r o d a , koj se poetkom X I stoljea osredotoio b j e e u dukljanskoj k n e e v i n i , pomicao se vie iztoku, dok se u X I I vieku ustalio na Ibru i Rai. Stara srbska upa nija R a a postade j e z g r o m nove srbsk drave, koju osnova veliki upan Stjepan Nemanja oko polovice X I I stoljea. Ovu j e dravu j e d i n a Sar-planina dielila od Maedonije, u kojoj nalazismo u ono vrieme bogomilskih obcina, tako u Pologu k a k o tekom rieke V a r dara. D u ove r i e k e i crne i biele Drine, k o j a izvire na granici R a e , bila su Bogomilom vrata otvorena u srbsku dravu. J e s u li oni ovaj naravski prolaz upotriebili?
1

Idem ibid. p. 2 7 0 : Quidam vero episeopus eorum et antiquissimus Nazarius coram me Reinhero et multis aliis dixit pluries . . . quod habuerit hunc errorem a b e p i s c o p o e t f i l i o m a i o r e e c c l e s i a e B u l g a r i a e , iam ferre elapsis annis L X . " Svjedoi sam E c k b e r t : adversus Catharos. Bibl. max. patr. X X I I I , 6 0 0 : C u m essem eanonicus in ecclesia Bunnensi saepe ego, et unanimis meus Bertolphus, cum talibus altercati sumus. "

(24 U prvo doba iza

Ft.

UAK1.

samostalnoga vladanja Stjepana Nemanje dakle izmed

t. j .

uredjene s njegovom braom razmirice i prije ratovanja s carem 1159 i 1 1 8 5 god., svojih pravo obavjeen od j e d n o g a

Izakom I I Angelom ( 1 1 8 5 9 5 ) , bude veliki upan srbski Stjepan nju

vjernih vojin" : da se u njegovu zemlju uvrieila ." dade pomnjivo i z t r a i t i , to j e u stvari. I zbilja se pro nalo, da j e Srbija okuena k r i v o m v j e r o m , da j e i velemoa uz pristalo, pa da j e ona u S r b i j i ustrojena kano posebna obina s vlastitim naelnikom". Pravovjerni i bogoljubni vla odmah odredi, da se za iztrebljenje krivovjerstva poprimu vjerska dalac

ona sredstva, koja su se upotrebljavala u drugih takodjer dravah, imenito u bizantinskoj carevini, od koje bijahu malo prije i r a k i upani odvisni. zove s a b o r , Stjepan dodje naime dade heretike pohvatati; raki arhierej E v t i m i j onda sa u koj sa sveenstvom,

igumani s kaludjeri, poglavari zemlje i velemoe. V e l i k i se upan opisuje kano osoba glavna u tom zboru r i e vodea, upravo kano car Aleksij I Komnen prije k a k o v a pol stoljea u Carigradu. iztaknu svojim govorom, On k a k o j e nastojao sauvati svoju oblast Zboru se takodjer

od krive n a u k e ; ali k a k o se u njoj ukorieni , EOKUCTKO." krivovjernih". Ona ^

predstavi k e r j e d n o g a velemoe, biva obruena" za j e d n o g a tih padi na koljena izpovjedi,

k a k o bijae ,,

, y t: e
;

. ; 11 .; . . ." I z

, ^ , / > ovoga se k r a t k o g a oitovanja ove

ene, koja j e sama bila muem zavedena u eres, dosta j a s n o moe r a z a b r a t i , da se pod njom nemoe razumjeti druga eres nego bo gumilska. slvy bie; Ovi su krivovjerci sluili samomu sotone, odpadumu t. j . priznavali su sotonu", djavola, za vrhovno stva boije"

tim pako to su priznavali dva vrhovna n a e l a , izpo vi edali podmeu vidiva djavlu. I z onih rieih sotoni Osim

su ditheizam t. j . dielili su nedjelimoe b o t v o " , ranje svieta nevidiva b o g u ,

podjeno se vidi, da su srbski B o g o m i l i pripadali bugarskomu redu ; a same riei slau se posvema s onimi u K o z m e prezvitera. nebismo z n a l i , k o j a Poto toga, kada se pod ovom krivom vjerom nebi razumievala bogomilska, druga bi se tada bila mogla u S r b i j u uvui. se sabor osvjedoio ob obstanku i obsegu bogomilske

vjere u Srbiji, odsudi j u i i z r e e na nju k a z n e . K n j i g e bogomilske

budu ave

spaljene, odsudjeni,
1

naelniku c r k v e j e z i k odrezan a onda u zatoite a svim imetak oduzet i medju pravovjerne raz-

prognan, njeki od B o g o m i l a na lomau, drugi na izagnanje iz dr dieljen.

Ovako se d r a v i ,

strogo postupanje koliko z n a m o , uzorno

nije ostalo bez uspjeha. U srbskoj srbsk crkve, k o j e j e sin srbski srbsk za glavnih tokah

Bogomili vie neoituju j a v n o . tomu uredjenje

j e mnogo doprinielo (12211234)

mladji Stjepana Nemanje, naime sv. Sava, prvi metropolita izveo, doim j e
2

on u svih

drave podigao b i s k u p i j e , a hierarhiju osovio na narodnom osnovu. U tako uredjenoj a j o manje dravi, u kojoj se narodna crkva brinula prosvjetu i odgojenje naroda, nije mogla kriva nauka sjeme sijati uroditi.

Izagnanim iz S r b i j e Bogomilom bijae susjedna B o s n a i Hum najblie utoite. I z R a e vodi u ovu zemlju najkrai put; pa nam se zbilja u njih pojavlja ova sekta na izmaku X I I stoljea. Ona se u B o s n i vie nego li u ikojoj junoslavenskoj pokrajini ojaala i razirila, imala se s velikimi protivtinarni boriti, dola j e napokon u osobite odnoaje. T o g a j e radi potrebito, da sudbini ove sekte u B o s n i napose progovorimo. III. Patareni B o s n a sa svojim k a n j e po narodnosti medju u sustav podunavskih, stalne drave, u Bosni. dielom Humom spadaju prva mora. ili

sastavnim

hrvatsko-srbske

zemlje, a po poloaju

drugi u sustav zemalja j a d r a n s k o g a

Radi ovih odnoaja nije mogla B o s n a nikada sastaviti trajne samo v e j e bila nije privlaena ili od hrvatsko-ugarske se B o s n a stegnula na svoje od s r b s k drave. K a d a se u drugoj polovici X I V stoljea htjede osoviti na svoje noge,
1

granice,

Ovu dragocjenu viest o Bogomilih u Srbiji sauva nam Stjepan prvo vjenani u itiju sv. Simeona gl. V I . Izd. P . afak str. 6 8 . P o starom pripisu itiju od god. 1 4 5 0 (afak: p a m t k y , ljeto pisi str. 7 4 ) bila su mjesta episkopom srpskim" u Z e t i , u R a s i , u H v o s t n u (gdje su D e a n i i P e ) , u H u m u , u T o p l i c i (gdje tee rieka T o p l i c a izlievajua se u bug. Moravu), u R o d i m I j u (u kraju J a b l a n i c e ) , u D a b r u kod sv. Nikole, napokon u M o r a v i c a h kod sv. Arhilije (u priedjelu srbsk Morave).

ve zasizaju preko njih nastojae zemlje.

pridruiti si hrvatske i srbsk

U ovih j e rieih sadrana skoro sva povjest bosanska. K a d a poetkom nom stade maniji, X I I vieka kraljevina mono uplivati na Dalmacija i Hrvatska dvor, Bosnu. Ovaj upliv pozva na svoj priestol ugarske to ga Srbija, kralje, ugarski k o j a si pod ojaan ovom steevi bijae tim za stee suvre ugarNemanjom

Stjepanom

neodvisnost i koja se tek pod ovim vladaocem i njegovim nasljed nikom preustroj avala, nemogae slabiti i suzbijati. Nemanjin menik bosanski ban Kulin priznavae vrhovnu vlast krune

sko-hrvatske, ali upravljae zemljom samostalno, kao to se dade nagovietati takodjer iz povlastice podieljene dne 2 9 kolovoza 1 1 8 9 obini dubrovakoj. to doba pripadala
1

J o j e odvisnija bila B o s n a u crkvenom zapadnoj

pogledu.

Ona j e u

c r k v i , k a n o to susjedna D a l m a c i j a i
3

Hrvatska. U njoj bijae j e d i n a biskupija sa stolnom crkvom posve enom sv. Petru i s kaptolom u mjestu Brdu u vrhbosanskoj u p i . Ona j e bila njekada odvisna od prabiskupa XI stoljea otimahu
3

s p l j e t s k o g a ; polovicom

se za

nju

metropolite b a r s k i i dubrovaki,

dok j u papa Aleksandro I I odlukom od 18 oujka 1 0 6 7 nedosudi prvomu. T a d a su pod dukljanskim ili barskim metropolitom bile bis k u p i j e : kotorska, pulatska, s v a k a , srbska, bosanska i tribunjska. A l i dvie posljednje dubrovaku, te dodjoe v e sliedeega v i e k a pod pod njom i za vladanja u bana Stjepana Nemanje, metropoliju Kulina u bijahu

Bosni a Miroslava, brata

Humu. U obsegu

barske metropolije bilo j e pravovjernih j e d n e i druge, t. j . iztone i zapadne crkve, a reeni papa nalae arcibiskupu P e t r u : n e k a se j e d n a k o brine za samostane tako latinske k a k o g r k e ili slovenske znaju,
1

da

su oni

jedne

crkve."

K a o da se onda j o nebjehu

Kod Mikloia: monumenta serbica, p. 1 2 . Da j e ovdje bilo sielo bosanske biskupije, kojem se do sada raz liito mislilo, izvodim iz ovih riei listine od god 1 2 4 4 ( T h e i n e r : monum. Slav, merid. I , 2 9 8 ) : in suppa U r h b o z n a : B u r d o (Bardo) cum omnibus suis pertinentis, u b i i p s a e c c l e s i a at h e d r a l i s s a n c t i P e i r i e s t f u d a t a. " B r d o , sada B a n - B r d o , selo ne daleko od Vrh-Bosne. Kod Baronia : Annal, eecl. ad a. 1 0 6 2 . F a r l a t i : Illyr. sacr. V I I , 1 8 1 9 . Ibid. Monasteria quoque tam L a t i n o r u m quam Graecorum sive S l a v o r u m cures, ut scias, h a e c omnia u n a m e c c l e s i a m e s s e . "

izotrile one opreke izmedju j e d n e i druge crkve u onih zemljah, k o j e su kanje nastale na golemu nesreu naemu narodu. Ali ve nastade zavada izmedju reenoga kneza Miroslava i rimske crkve, k a o to nam svjedoi pismo pape Aleksandra I I I nanj 7 srpnja 1 1 8 1 upravljeno. U ovom se pismu humskomu upanu spoituje, to neputa urediti ona mjesta, u kojih bijahu njekada stolne crkve, i to nije htio primiti papina poslanika izaslana njemu za izravnanje razmirice, s toga bjee ga on izobio.
1

Odavle se vidi, da Miroslav nebijae prijatelj rimskoj crkvi i da se izmedju njih bilo prekinulo obenje. Ovaj upan imae za enu sestru bosanskoga bana Kuli n a ; a ona j e kano udova ozloglaena bila, da j e pristala uz patarensku vjeru. S toga nam se namee p i t a n j e : nije li upravo bogomilska vjera povoda dala onomu prama katolikoj crkvi neprijateljskomu duhu, koj se u upana Miroslava o i t o v a o ? nije li ona vjera prodrla bila u Hum za vladanja upana M i r o s l a v a ? Ovoga nagovietanja ne samo nepobijaju suvremene okolnosti nego ga i podupiru. Sjetimo se, da j e srbski veliki upan Stjepan Nemanja izagnao bio Bogomile iz R a e i S r b i j e . Ovim izagnanikom b i j a e , kako rekosmo, najkrai put u B o s n u i Hum. Ondje se koncem stoljea Patareni pojavljuju u velikom mnotvu. U Humu j i h takodjer sveudilj bilo. S r b s k i Bogomili, izagnani iz S r b i j e imali su nai kod Miroslava utoite, to j e ovaj, k a k o znamo, protivnik bio svomu bratu Stjepanu, pae se njekada s njim bio krvavo zaratio. Izmedju brae opaa se njeko takmenje,,jasno na dravnom polju, a na crkvenom nam j e nejasnije. Sto se glede upana Miroslava dade samo nasluivati, ne sumnjivo j e glede njegova s v a k a bana Kulina. O tom nam se sa uvala viest u pismu, k o j e god. 1 1 9 9 upravi papi Inocenciju I I I mladji sin Stjepana Nemanje a sinovac upana Miroslava, knez V u k kralj D a l m a c i j e i D u k l j e " . K a k o se veliki upan Stjepan N e m a n j a odree ( 1 1 9 5 ) priestolja srbskoga na korist svomu sta1

Pismo j e prvi put tampano kod T h e i n e r a : monuin. Slavor. meri. I, 1. ,, Nobili viro Miroslavo , corniti () h 1 m i t a . " Pisano j e god. 1 1 8 1 . B r a a Stjepana Nemanje Straeimir i Miroslav navode se j o u listini dubrovakoj god. 1 1 8 6 , 2 7 rujna (kod Mikloia : . serb. p. 1 ) . God. 1 1 9 0 , 1 7 lipnja uglavie Dubrovani savez s Miroslavom knezom, bratom Stjepana Nemanje. Odavle nemoe biti sumnje, da j e knez Miroslav, upan zahumski, na koga j e upravljeno pismo papae Alexandra I I I , i Mirosclavus Chelmensis?, koj j e imao za enu Kulinovu s e s t r u , j e d n a te ista osoba.

rijemu sinu Stjepanu ( 1 1 9 5 1 2 2 8 ) , upravljae V u k a n Zetom ( D a l matia et D i o c l i a " ) i bude tiem je svoju korist n a a o , nasljednikom sv. Vladimira. V u k da goji prijateljstvo s rimskom stolicom i s kojimi bi uredio

s kraljem ugarsko-brvatskim M i r k o m ( 1 1 9 6 1 2 0 4 ) . S toga zamoli Vuk papu, da bi mu poslao svoje poslanike, crkvene i dravne odnoaje. Ovakovom indi prigodom priobi V u k papi ovu viest: N e e m o , da vae oinstvo neznade, k a k o krivovjerstvo ne maleno nie u zemlji kralja ugarskoga, naime u Bosni, u toliko, da isti ban Kulin, grjeno zaveden, sa svojom i sa sestrom s v o j o m , udovom
1

suprugom hum

pokojnoga Miroslava k n e z a

s k o g a , i sa mnogimi rodjaci s v o j i m i , zavede u isto krivovjerstvo preko deset tisua k r a n a . " Vuk voda, pnata je nenavodi u svojem pismu imena ove k r i v e vjere (haese izriekom ime s e k t e : sunt."
2

r e s i s ) ; ali u pismu pape I n o c e n c i j e I I I , k o m u j e V u k o v o dalo po navodi cum in terra nobilis viri qui de damOni dakle krivovjerci u ove sekte u B o s n i i u Culini bani quorundam hominum Catharorum haeresi multitudo moretur,

Bosni bijahu od osudjena krivovjerstva K a t a r a . Odavle vidimo, da rimska stolica priznavala bila. istovjetnost Italiji i F r a n c e z k o j , gdje j e ona svu strogost Inocencijevih predastnika j u r v e izazvala crkvu, to su za K a k o j e B o s n a spadala na zapadnu bosanske B o g o m i l e pridrana u spomenicih za Patareni
4

padnih ona imena, koja su se nametala njihovim zapadnim j e d n o vjercem, n a i m e : C a t h a r i , ili u obe M a n i c h a e i .
5 3

Katolici naega roda obino i najradje zvali su j i h Patareni ; tako izmedju ostalih Spljeanin a C u t h e i s ni drugdje
1

i Dubrovani.

S toga emo

i mi bosanske Bogomile zvati u toj razpravi ovim imenom. K a n o tako ni u B o s n i nisu se privrenici ove sekte zvali

Pismo kod Theinera loc. cit. p. 6. U svih izdanjih toga vanoga pisma krivo se ita ipse B a c i l i n u s " m j . B a ( n ) Culinus i. e. B a n Culinus, onda cum sorore s u a , que fuit defuncti M i r o s c l a v i k e m e n s i s " m j . Mirosclavi chelmensis (comitis). Ibid. p. 1 5 . Cf. epist. ibid. p. 2 0 , 3 0 8 , 4 0 8 . Item : Theiner : monum. Hungariae II, 2 5 4 , 2 6 4 , 2 6 6 , 3 6 3 , 3 5 8 , 3 5 9 . Summa historiarum de gestis civium Spalatinorum d. L u c i i p. 3 8 4 : I b i marient P a t a r e n i B o z n e n s i u m , qui dicuntur Manazei" i. e. Manachei.
r

P u i : Spomenici srpski I , primjetbe str. V I I : alguni dei r i i. " I V : in perseneia dei P a t a r i n i " e t c .

Pata

timi i m e n i , kojimi su j i h nazivali katolici; oni su u Bosni sebe takodjer zvali k r s t i j a n e " ' upravo kano njihova jednovjerna braa u B u g a r s k o j , Italiji i F r a n c e z k o j . Iz V u k o v a indi pisma od god. l i 9 9 suedi, da j e na izmaku X I I stoljea bilo u B o s n i , po njegovu raunu, preko 1 0 . 0 0 0 Pa t a r e n a ; pa da j e , to j o vie od toga broja znamenuje, novu vjeru prigrlila bila sva vlaajua porodica, ban i banica, sestra banova, k o j a j e valjda poslije smrti svoga mua Miroslava ( f poslije 1 1 9 0 ) stanovala kod b r a t a , i ostali rodjaci. Ovo j e poslije bugarskoga Gavrila, inae Radomira Romana, i njegove supruge, drugi primjer, ako j e on u ostalom n e s u m n j i v , da j e vlaajua porodica junoslovenska pristala uz ovu sektu. A k o i ne drugim p u t e m , to j e rimska stolica pismom Vukovim doznala za ovu sektu u Bosni. to j e dakle ona na to ui nila, da spasi pravovjerje u onoj zemlji, k o j a bijae rimskoj crkvi prestraom proti iztonoj ? R i m s k a c r k v a imae ve gotovu osnovu svoga postupanja proti sekti u Italiji i F r a n c e z k o j . Ovu j e osnovu papa Inocencio I I I popunio. S toga dobit emo na ono pitanje najjasniji odgovor, ako ovdje u k r a t k o razvijemo onu osnovu ; j e r su rimsku stolicu i s t a naela i proti bosanskim Patarenom vodila. C r k v a se smatra j e d i n o m od boga opunovlatenom uiteljicom boanstvene nauke, j e d i n i m zakonitim skladitem prave vjere i mi losti. U heresiji nazire ona svojevoljno odmetnitvo od vjere Isu s o v e ; u k r i v o v j e r c u oholost uma i izopaenost srdca, kojima on samovoljno b i r a , to mu j e po udi, izmedju lanaka i ustanova c r k v e n i h , te se ovako postavlja iznad p r o r o k e , evangjelje i apo stole, a zametnuvi ugled c r k v e stvara odieljene vjerske obine ili j i m se pridruuje.' S ovoga gledita nemoe crkva mira sklapati
2
1

U vjeroizpoviesti od god. 1 2 0 3 ( T h e i n e r : monmn. Slav, merid. I, 2 0 ) : Nos autem de eaetero non C h r i s t i a n o s , sieut haetenus, sed fratres nos nominabimus ne singularitate nominis aliis Christianis iniuria inferatur . . . " Sr. u Daniievu r i e c m k u : i s p h C T i m i i H t i h , . C a n . Haresis 2 7 . . 2 4 . Q. 3 : Haeresis graeee ab electione dic i t u r , quod scilicet unusquisque sibi eligat disciplinm, quam putat esse meliorem. Cf. Isid. Sentent. I, . 1 6 : Qui sunt haeretici, nisi qui relieta dei ecclesia privatas elegerunt soeietates?" Can. Quid autem 3 0 . . 2 4 . Q. 3 . Qui non ad propheticas v o c e s , non a d apostolicas literas, nee ad evangelicas auctoritates, sed ad semetipsos recurrunt. "

R. J . A. VII.

s onimi, koji priznaju istinu,

su

se od nje odielili, nemoe bludnji pored istine

na priestolju mjesta dopustiti. Ona oprata bludnji i pogrjeci, a k o ali se nepokorava oporoj volji. S toga j e sveudilj nastojala krivovjerce ili obratiti ili izkorieniti. A k o j e c r k v a ovo stanovite zauzimala naprama svakoj heresiji, koliko g a vie bra nila naprama kako jadikuje dualistikoj s e k t i , samoj na knez Rajmondo k o j a j e isto kranstvo u pitanje zapadu glavi r a d i l a ? V god. 1 1 7 7 nad Cujmo, razvraenosti, stavila i k o j a j e njoj

koju j e sekta u junoj F r a n c e z k o j proizvela bila : ova j e heresija tako mah preotela, da j e razdor zavladao izmedju mua i ene, su se zavesti, u stvorenje da j e ova se, uztee se krstiti, sveta j e pri Nee se vjerovati otca i sina, svekrve i nevjeste. S v e e n i c i pustili c r k v e su zaputene i razpadaju est omrzila i zamrzila njena a uvedena sekta tako dva izpoviest.
1

ovjeka i uzkrsnue puti, j e d n o m rieju : sva su svetotajstva uklo poela." Dodajmo j o t o m u , na katoliku c r k v u zamrzila b i l a , da j e k a k o se
2

bar glasalo izaslala bila punomonike Saracenom, da j i m po nude savez proti zapadnomu A k o dakle naprama naprama nija uzmemo na kranstvu. um s j e d n e strane stanovite c r k v e njezino razirenje i osebnost najozbilj dranih

krivovjerstvu u o b e , s druge odnoaj dualistike sekte historikomu kranstvu,

njezinu: onda se neemo uditi, to j e c r k v a prihvatila sredstva proti s e k t i , im ova ojaa. V e u s a b o r i h ,

god. 1 1 6 3 u Touru i god. 1 1 6 5 u L o m b e r s u , izdane su stroge na redbe tako proti krivovjercem K a t h a r o m , k a k o proti njihovim za titnikom. da
3

Ali kada se uzprkos ovim naredbam ova sekta sve to pred sud pozovu i kazne. S toga j e sa
4

dalje irila, c r k v a j e osobito na to svoju pozornost obratila, k a k o se krivovjerci pronadju, dranom u saboru, god. 1 1 8 4 u Veroni pod predsjednitvom

moga pape L u c i j a I I I zakljueno i odredjeno : da j e svaki biskup, ili sam ili kroz arcidjakona ili drugoga izaslanika duan j e d a n ili dva puta na godinu posietiti u p u , u kojoj bi po prijavi ivjeli one upe; izpitivao j i h za k r i v o v j e r c e ; oni k r i v o v j e r c i , i ondje istragu povesti. Iztraivalac j e pred sebe po zivao olinije ljude su bili duni pod
1

prisegom

odkriti takove o b i n a r e , koji su od

Kod Ch. U. H a l m a : Geschichte der K e t z e r im Mittelalter. I , 1 6 6 . Schmidt op. cit. I , 1 0 0 . . Mansi: collec. cone. X X I , 1 1 7 7 . H a h n op. cit. p. 5 3 4 . Mansi op. cit. X X I I , 4 7 8 .

c r k v e odpali, koji su sumnjivi, koji polaze tajne sastanke itd. P r e m a potrebi bila j e pozvana i ciela upa na prisegu, kano odgo vorna za istou vjere. Onda su obtuenici bili prizvani pred iz traivaoca, k o j j i m najprije razloi stanovite crkve naprama sekti, za tim j i h izpita krivoj nauci i protivnoj j o j katolikoj, a pi tanja i odgovore pisao j e u zapisnik iztraiteljev biljenik. K a d a obtuenik nebi bio htio odgovoriti na pitanja ili j i h obilazio, bila su X I I v i e k a upotrebljavana njeka sredstva, kano kunja s vodom i eljezom, kojimi se u srednjem vieku u obe sluahu kano s do kazali nevinosti ili k r i v n j e . A k o se krivovjerac svoje volje pred stavio pred iztraivaoca, bio j e duan prije svega j a v n o m i sve anom prisegom odrei se sljedbe, zabaciv sve lanke njezina n a u k a , obsudiv j u i p r o k l e v , i obvezav s e , da e sudjelovati kod obraenja svoje dosadanje b r a e . Onda j e obraeniku nametnuta pokora. Proti svim drugim krivovjercem proglaene su kazne. Z a pape I n o c e n c i j a I I I uvedena j e glede iztraivaoca pro mjena. Poto se s j e d n e strane dogadjalo, da su redoviti iztraiv a o c i , b i s k u p i , mlohavo taj posao t j e r a l i , s druge strane krivovjerstvo b j e e onda visoko podiglo g l a v u : to j e ovaj papa mislio, da iztraivanje proti krivovjercem i sav proti njim postupak imade pribrati u svoje r u k e sama rimska stolica, kojoj j e bditi nad pravo vjerjem u k r a n s k o m svietu. tomu pristupi i taj razlog, to su njeki biskupi zaraeni bili krivom vjerom ili bar sumnjivi. S a d a j e r i m s k a stolica imenovala i izailjala iztraivaoce, koji su dobi vali od nje neposredno naputke i povlasti i sainjavali posebno su dite iztraivalako vlast biskupa naprama krivovjercem predje na papinske poslanike (legate). Ovo j e poetak tako zvane inquisitionis haereticae pravitatis", inkvisicije. U samom iztraivanju papa Inocencij uvede ovu promjenu, to j e b a r b a r s k e one kunje za branio.
1

G l a v n e c r k v e n e k a z n e proti k r i v o v j e r c e m bijahu izobenje i zabrana (interdictum), kojoj bise kadto ciela mjesta i zemlje podvrene. Proglaivale su se svake nedjelje i blagdana uz zvo njenje i utrnute sviee ; b i s k u p , koj bi to propustio, bio j e obu stavljen u svojoj asti i slubi na tri godine.1

Cone. L a t e r . IV, . 1 8 . Mansi X X I I , 1 0 0 6 : Ne quisquam purgationi aquae fervents vel frigidae, seu ferri candenti*, ritum cuiuslibet benedietionis aut consecrationis impendat. " Z a k l j u a k V e r o n , sabora god. 1 1 8 4 ibid p. 4 7 8 .

Ali proti krivovjercem bijae izvadjen ne samo gladius spiritualis" nego i materialis". U onoj strastnoj b o r b i , k o j a se bila zametnula, malo su odziva nale one liepi riei uenoga sv. B e r uhvate bludnje orujem
1

n a r d a : neka se krivovjerci uhvate radje nego raztjeraju, velim ne nego d o k a z i , kojimi se njihove

oprovrgavaju; a oni, ako j e m o g u e , n e k a se po katoliki izmire, n e k a se povrate vjeri." V j e r a j e bila u ono doba pronikla sve zakoo kom svjetske i dravne odnoaje u toliko, da se j e ometnitvo od nje smatralo za zloin ne samo u crkvenom nego i dravnom narstvu, za uvredu bojega velianstva. S toga j e s v a k i , je iztraga dokazala da j e k r i v o v j e r a c , lien bio svih prava.

gradjanskih

Osim toga ve j e rimski sabor god. 1 1 5 7 odredio b i o , da

se krivovjercu imade uzeti sav njegov imetak. P a p a I n o c e n c i o I I I potvrdi ( 1 1 9 9 ) ovu odluku, te odredi, da se oduzeta dobra porazdiele na tri j e d n a k e e s t i , od kojih se j e d n a imade dati onomu, koj j e krivovjerca uhvatio, druga poglavarstvu, koje ga kaznilo,
2

t r e a za uvrenje m j e s t a , gdje j e bio u h v a e n . kazni dugo opirale c r k v e n e vlasti i najugledniji gdje ih puk razdraen

Smrtnoj su se

crkveni dostojan

stvenici, te su krivovjerci upravo u njih nalazili ondje zagovoritelj, na lomau tjerae. Ali kanje su dravni zakoni i u tom stroiji b i l i , te postali ivim izrazom svoje dobe. C r k v a i drava postupahu strogo ne samo proti pronadjenim krivovjercem, nego i proti sumnjivim i proti zatitnikom krivo vjeraca. P r v i od obiju pozvani pred i z t r a i v a o c a , a k o se nepredstavie teajem godine, bijahu izobeni, a pravovjernim zabranjeno da se nesmiju s njimi druiti pod kaznom, da j i m j e inae u crkvu kroz mjesec dana z a b r a n j e n .
3

ulaz

Zatitnici pako krivovjeraca pravo Ino

bijahu takodjer i z o b e n i , sramotnimi (infames) proglaeni ; oni su izgubili pravo na j a v n u slubu, glas u izborih i skuptinah, tovati, biljenik pravo izdavati valjane izprave itd. Papa na svjedoanstvo kod suda, pravo oporuke, odvjetnik pravo odvjecencio I I I pootri ( 1 2 0 0 ) ovu kaznu t i e m , to odredi, da se za

titnik krivovjeraca imade kazniti globom novanom, k o j a nesmije biti manja od etvrtine vriednosti njegova imetka. Dravne proti
1 2

su vlasti

bile obvezane

izvriti

zakone,

koji

su

krivovjercem uinjeni bili. P o g l a v a r s t v a su se s v a k e godine

Sermo 6 4 opera S. Bernardi ed. cit. I , 1 4 8 6 . Vidi Mansi XXI, 8 4 3 . Zakljuci sabora Veron, i obega L a t e r . IV. Mansi X X I I , 477, 987.

na n j e imala zaprisei ; ona su, kano i vlastela, imala se obvezati, da e iztraivaocem u njihovu poslu ii u svem na ruku. S toga a za kaznu predao k r i v o v j e r c a dravnim v l a s t i m ,
1

j e iztraivalac izrekao sa svoje strane samo crkvenu osudu, svjetsku bez svakoga presluanja kaznile po z a k o n u . titio k r i v o v j e r c e ili pae uz nje pristao, priestolje,

koje su g a kano nje

Vladalac, koj bi sam

bio j e j e d n a k i m ,

to i drugi, kaznam podvren; ali osim toga izgubio j e pravo n a a k o nije za godinu dana dao crkvi zadovoljtine, govi su podanici rieeni dunosti da mu budu vjerni, a zemlja mu otvorena neprijateljstvu susjednih pravovjernih vladalaca, koji budu pozvani n a obranu c r k v e u onoj dravi. Odavle se porode tako zvane k r i a r s k e nevjernikom krivovjerstva. v o j n e , koje su podignute bile ne samo proti krivovjercem. K r a n s k i vladaoci n e k a poziv sa strane vrhovne crkvene

nego i proti Prem

se, poput J o s u e pred J e r i k o m , sdrue sa sveenstvom proti otrovu j e takav vlasti mnogim vladaocem, koji su ovakovu priliku rado upotriebili proti svojim susjedom, dobro doao : to nije rimska stolica propu stila upotriebiti i druga sredstva, da j i h ohrabi n a one v o j n e . J e r osim to takovim vladaocem podjeljivae duhovne milosti, stavljae ona njihove drave za vrieme k r i a r s k e vojne pod osobitu zatitu apostolske stolice ; podupirae j i h i novcem i orujem u ratu ; dozvoljivae da osvoje zemlje krivovjeraca s pravom vlastnitva itd. O v a k o se c r k v e n a i dravna a ova strogost, namienjena naperena osobito proti vlast sroi proti krivoj krivovjerstvu, nauci; bude inae svakomu

K a t h a r o m i Patarenom,

glavnoj i najjaoj

one dobe sekti n a zapadu. Isto j e bivalo u iztoku. A k o i nisu ovdje do k o n c a X I I stoljea zakoni proti krivovjerstvu bili onako razvi j e n i k a o n a zapadu: to nisu oni bili b l a i , k a o to nam svjedoi postupak proti Bogomilom u carstvu byzantinskom i u Srbiji. I ovdje se iztraga vodila proti krivovjercem ; oni budu na sud pozvani ili pohvatani ; sakupi se zbor da j i m sudi ; tvrdokorni budu osudjeni na tamnicu, izgon iz zemlje, na osakaenje, pae i na smrt.'
1

T a k o j e v e god. 1 1 8 4 zakljueno (Mansi X X I I , 4 7 7 ) u Veroneskom saboru : sine ulla penitus audientia . . animadversione debita puniendi." Duanov zakon pridra starije naredbe proti jeretikom : ,
() , ." On medju ostalim odrejuje : ce . ce ? * ,

,,

ce. m

. " Sr. I I , 3 9. L X X V ,

1 3 1 afakova izdanja.

Bosanski dakle P a t a r e n i , tivnom logoru papu onako

kada

su

se pojavili,

nali

su

se

naprama takovoj crkvenoj i dravnoj sili. tomu imadoe u pro izraenih naela, k a o to j e bio Inocencio I I I . Sjediniti sviet k r a n s k i , oistiti ga od krivovjerstva,

izhoditi glavi c r k v e takav u sve odnoaje upliv, da c r k v e n a vlast bude nalik na sunce, od k o g a dravna dobiva svoje svjetlo ovo bijae zadatak, koj si taj naest godina janskim opomene veliki mu preduze i koj j e on osam visokim umom sva sa i eljeznom koja poprimi proti tali sredstva, (11981216) ostvarao

dosljednosti. J e d v a stupiv na stolicu sv. P e t r a , Patarenom nadbiskupa i francezkim Katharom slono mu davae u ruke i vlast i obstojei zakoni. od Aucha, da

D n e 1 travnja 1 1 9 8 svojimi sufragani

stane na put Katharom one pokrajine, te da uzme u pomo, ako bi potrebito bilo, i svjetski ma. Odmah iza toga ( 2 1 travnja) izasla dva redovnika cistercitskoga r e d a , Kaj nera i Guja, u j u n u cezku s podpunom vlasti.
1

Fran otru

U isto j e doba izaslao svoga poslanika (u srpnju

2

u gornju I t a l i j u ; a sliedee godine naredbu proti Patarenom u V i t e r b u . da imade u B o s n i tih k r i v o v j e r a c a , radi. O v d j e ban K u l i n , se njegovu umu vladalac zemlje i sva njegova krivovjercem,

1 1 9 9 ) izdade

K a d a j e indi Inocentio I I I iz V u k o v a predstavi

pisma ( 1 1 9 9 )

doznao,

nije mnogo promiljao to da riedki s l u a j , da j e sam utoite okrivljena. J e r

porodica i rodbina

k a k o se papi j a v i l o , ne samo davao sigurno

nego j i h i j a v n o podupirae ; izlau njihovoj opa krane." S toga razloga, a

ini i sebe i zemlju svoju, te aste j i h kano k a t o l i k e , pae vie od katolika, nazivaju j i h p r a v e tomu znaju da j e ban bosanski priznavao vrhovnu vlast ugar s k e krune, obrati se papa pismom od 11 listopada 1 2 0 0 na Mirka, kralja u g a r s k o g a . lacki ma, i na
3

On sjea k r a l j a na c i e l , radi k o j e dobi vladak o j a prieti U g a r s k o j i njezinu pravo

opasnost,

vjerju, ako nepomogne iztriebiti heresiju u B o s n i te i bana im prije od nje odvratiti. Onda nastavlja ovako : da ova bolest (haeresis), nestane li j o j se na put u poetku, neokui blinje zemlje i nepridje, to bog ouvaj, u kraljevinu govaramo kraljevsku tenje g r i e h , da
1

U g a r s k u , molimo, opominjemo i na nalau tebi za oprosilom i k a k o dolikuje kraljevskoj

visost u gospodinu,

se pripravi

>l

Epist. papae Inoc. I I I ed. Baluz. lib. I, ep. 8 1 , 9 4 . Ibid. lib. I, ep. 2 9 8 . Pismo kod Theinera ; monum. Slav, merid. I, 1 2 , 1 3 .

moi, k a k o bi toliku nepravdu, nanesenu K r s t u i kranom, osve t i o ; te da ti, ako r a c a iz podinjene nebi reeni ban (Kulin) izagnao svih krivovje si zemlje i sav j i m oduzeo imetak, izagna samo iz zemlje njegove

tako njega k a k o krivovjerce njegove ne

nego i iz ciele U g a r s k e kraljevine ; a da njihova dobra, gdje god bi u tvojoj zemlji bila, oduzme ; pae obzir tvoj neka banu neoprosti, v e izvri proti njemu pravo dravne vlasti, ako se inae nebi dao na put pravde svrnuti." P a p a Inocencio I I I , k a k o se iz ovoga pisma razabira, postu pae proti banu K u l i n u i bosanskim ugarskoga izvriteljem vati. A k o bi taj poziv rena, izagnati ovih zakona. krivovjercem onako, kao to Mirko j e imao najprije po bijae ustanovljeno dotadanjim zakonom i obiajem. On uini k r a l j a zvati K u l i n a , da se odvrati od Patarena i da j i h prestane zatii ostao bez uspjeha, onda j e kralj ugarski imao provaliti u Bosnu, posjesti ovu zemlju, osvojiti imetak P a t a nje i bana njihova. Ova j e prva kriarska vojna, koju j e r i m s k a stolica htjela na patarensku Bosnu podii. Ali ban j e Kulin umio odvratiti ovu pogibelj od svoga priestolja i svoje zemlje. On se na poziv kralja Mirka izpricao, da j e Patarene drao ne za krivovjerce nego za katolike i da j e pri pravan poslati u R i m n j e k e od njih, n e k a papi razloe svoje vje rovanje i ponaanje, k a k o bi njegovom odlukom bili ili u dobru utvrdjeni ili od zla odvraceni, poto su voljni drati se neoskvr njeno n a u k e apostolske stolice." Ovakovim j e odgovorom sam K u lin odbacio od sebe sumnju odmetnitva uvjeravaju, da njegova bludnja, a k o j e k a k o v a , nepotie iz zle volje i opake namjere ; a s druge j e strane sav posao prenesao neposredno pred rimsku sto licu i tako obiao umieanje ugarskoga kralja. Kulin posla zbilja u R i m svoga metropolita dubrovakoga arcibiskupa i arcidjakona Marina i s njimi njekoliko Patarena, te zamoli papu, da poalje u B o s n u sposobnoga o v j e k a " iz svojega kruga. Ovaj poslanik papin imao bi se sam niti i posaditi." O v a k o v o ponaanje bosanskoga bana imalo j e i ugarski dvor iznenaditi i rimsku stolicu umiriti. D a j e on upravo tada nastojao vlast svoju na p r e k o s a v s k e zemlje raziriti, svjedoi nam zapodjenuta razmirica sa S r b i j o m . U toj j e razmirici Mirko naao savez nika k n e z a V u k a . S r b s k i veliki upan Stjepan htjede namienjeni uvjeriti vjerskom stanju Bosne, a prema tomu izkorieizkorieniti i posaditi, to bi se po njegovu sudu imalo

136 si udarac tim odbiti, utivo primio poddjakona

FR.
to se i papine

RA OKI.

on

priblii

rimskoj

stolici. On j e

poslanike
1

kapelana

I v a n a (de Casamaris) i

Simeona, koji su bili u D u k l j u poslani ( 1 1 9 9 ) i ondje papi oitovao. Ali sve ovo pravo ili n e p r v o , nemogae ublaiti izviestio , da
2

drali sabor p o k r a j i n s k i ; te posebnim pismom svoju naprama rim skoj stolici odanost papu posebnim zemlju ugarskoga gospodoljubja, velikoga upana te j e kralj Mirko negdje u j e s e n i 1 2 0 2 je pod svoje gospodstvo uzpostavio" t. j .

poslanikom,

Stjepana prisilio, da prizna tiku tjerao,

vrhovnu vlast k r u n e ugarske. A k o j e moe zakljuiti, da bi kralj Mirko

dakle ugarski dvor naprama juno-slovenskim zemljam takovu poli punim se pravom zbilja bio kriarsku vojsku poveo u B o s n u , k a d a nebi ban Kulin bio pokazao onoliku pripravnost naprama zahtjevom rimske stolice. Ova j e s druge strane objeruke prihvatila. ponudu i molbu bosanskoga bana Srbije, Papa I n o c e n c i o , koj j e osobitom pozornou nastojao im ue privezati de apostolskoj spljetskoga Casamaris u

pratio crkvene i dravne odnoaje juno-slovenskih drava, B u g a r s k e i B o s n e te j i h arcibiskupa stolici, posavjetovavi se s biskupi" i svoga dvorskoga punomoje Bosnu, poieliv j i m izasla B e r n a r d a
3

kapelana Ivana pismom od

2 1 studenoga 1 2 0 2 .

Inocencio nije mogao bolje udesiti toga izbora. Ivan, kano bivi poslanik u D u k l j i i Srbiji, bijae tono obavieten stanju stvari u junoslovenskih rodom iz P e r u g i e , zemljah. S p l j e t s k i pako arcibiskup Bernardo, imaju posveen ( 1 2 0 0 ) od samoga pape za onu sto

licu metropolitsku, bijae o v j e k uen i r j e i t " , tomu ove sekte. J e d v a j e naime kada
1

sam posla s Patareni u Dalmaciji, dobro upuen u nauku i ustroj B e r n a r d o zasio bio stolicu sv. Dujma, uomie i u njegovoj mu dodje do znanja, da se Patareni

Zakljuci sabora itaju se kod Theinera ibid. p. 6 - 8 . Ovi su bi skupi bili na tom saboru: Ivan dukljanski i barski nadbiskup, P e t a r biskup skadarski, Ivan polatski, P e t a r drivastski, Dominik svaki, Boo oghmski, Boidar sardijski, mjesto arbanskoga biskupa bio j e arcipop Dominik. Iz ovih se imena vidi obseg metropolije b a r s k e , kom smo gore govorili. On se j e njekako podudarao s obsegom knee vine Vukove, Duklje i Dalmacije. Mjesta, od kojih su one biskupije imale ime, jesu poznata. S a r d a " (episcopus Sardanensis) ili : j e s t (>, , koj j e Stjepan N e m a n j a bio od Grk osvojio. V. itie sv. Symeona od Stjepana prvovjen. gl. V I I . Izd. afak. tampano ondje str. 1 5 .

- Ibid. p. 1 4 .
3

metropoliji, osobito u gradovih Spljetu i Trogiru. Patarenska j e sekta po svjedoanstvu suvremenoga povjestnika spljetskoga pre nesena u D a l m a c i j u iz B o s n e . Glavni j o j uitelji bijahu dva sli k a r a i zlatara b r a a Mato i Aristodio, grajanina zadarska ali rodom iz Pulje. Oni bijahu vjeti latinskoj i slovinskoj knjizi," a vei su dio ivota sproveli u Bosni, gdje su novu vjeru upili bili. Oni su u Spljetu nali dosta pristaa, tim pako izazvali revnost novoga metropolite. B e r n a r d o kuae najprije naukom obratiti zabludile; onda poprimi stroija sredstva po obstojavih zakonih : izobi naime k r i v o v j e r c e , zapovjedi da j i m se imetak oduzme a oni izgnaju iz zemlje. Mato i Aristodio orekoe se svoje bludnje; ali bilo j e takovih, koji su raje ostavili domovinu nego li vjeru svoju. Neima sumnje, da su ovi prekoraili medje hrvatske domovine i utekli se u susjednu B o s n u jednovjernoj brai, gdje j i h primi ban Kulin, pae i bosanski biskup Danilo, ako j e ova posljednja viest istinita. I ovo j e prvi j a v n i pojav Patarena u naoj hrvatskoj domovini ; kao to su oni po toj viesti potekli iz B o s n e , tako su se u nju uticali, kada god j i m nebijae odmora u Dalmaciji i Hrvatskoj.
1

B e r n a r d o i Ivan, oba T a l i j a n a rodom, bijahu prvi iztraitelji, inquisitori, reeni nalae : da i ponaanje te bi da ondje proti Paterenom bosanskim. Poslanstvo j i m propisuje vjerovanje njegove, to i apost. list od 21 studenoga 1 2 0 2 . U njem se iztraiteljem doavi u zemlju reenoga Kulina iztrae tako njegovo, kako supruge i ljudi zemlje u smislu

vlau apostolske stolice potvrde po crkvenih propisih, nali potvrdjenja dostojno

katolike vjere

apost. nauka. A k o bi pako ondje to god nali, to krivovjerskom opainom zaudara, i to se pravomu protivi n a u k u , da proti proti njim postupaju n e k a ono po bez svakoga Naputak propisu svedu na stazu istine. A k o li nebi htjeli u Bosni sluati nji hovih opomena i naredaba, obzira u smislu odredaba krivovjercem izdanih."

dakle izdan rimskim poslanikom Bernardu i Ivanu glasio j e onako, kao to njihovim sudrugom, koji su se slali u F r a n c e z k u i Italiju.
1

T h o m a e archici, historiae salonit, c. X X I V . Ovo potvrdjuje pismo pape Inocentija na ugarskoga kralja od 1 1 listo pada 1 2 0 0 , kojim ovoga pozivlje, quod Culinum banuin compellat desistere a favoribus hereticis, quos archiepiscopus Spalatensis de sua provincia exulavit. " Ovako rubrice regesti literarum secretarum papae Inoc. I I I , . T h e i n e r : mommi. Slav, merid. I , 5 2 . P a r l a t i : Illyr. sacr. I I I , 2 3 2 .

I njim su crkveni propisi, donie i z d a n i , proti krivovjercem, imali sluiti za mjerilo. Ovi su propisi itatelju iz navedena nacrta do voljno poznati. U travnju god. 1 2 0 3 nalazimo pap. kapelana u podpunoj poslanikoj djelatnosti; spomena. prijava njegovu Bernardu neima nigdje Ivana u Bosni drugu nadbiskupu

aliboe to nam se nisu sau proti banu za prave Kulinu krane. i njegovu pristao I z listina

vali iztrani spisi. Ali sama j e stvar sa sobom donosila, da se iztraitelj obaviesti istinitosti dvoru. Ove su prijave, kako znamo, glasile, da j e Kulin

uz Patarene, da j i h titi, pae dri

odnoseih se na djelovanje papina poslanika u Bosni, u k o l i k o su nam sada poznate, ne nalazi se nigdje traga, da bi se ban Kulin odricao krivovjerstva. I z njih sliedi, da j e ban poslaniku iao na trpjeti. Kulin prvo, Za sada se i sam ruku i j a m i o za njegove naredbe ; ali sliedi i to, da j e imao prije tititi Patarene, te obeao, da j i h vie nee dakle pristao nedade izvjestno izrei: eda li ban Ako pristaa ili samo zatitnik onoga dana Dubrovanom, Patarena. bijae

to j e on uz nje izdade

poslije 2 9 kolovoza 1 1 8 9 ; j e r

se u povelji, koju

saziva u pomo presveto trojstvo, na

vodi se usjeenje glave J o v a n a k r s t i t e l j a " , to s e , k a o to emo na svojem mjestu vidjeti, nemoe u sklad dovesti s vjerom ove sekte. Iztraga j e i u B o s n i bez sumnje j e to na zapadu bivalo. Patareni, moradoe se nje i sekte sveano koji onako te povedena kano to su priznali svoju bludnju, sauva odrekli daje

odrei,

se i pismeno vezati,

da e ostati kod c r k v e . N a veliku korist narodne povjesti nam se listina, kojom su se njekoliko
1

odlinijih P a t a r e n a

svoje vjere. Ona j e izdana dne 8 travnja 1 2 0 3 u B o s n i kod r i e k e na mjestu zvanom B j e l i n o p o l j e . " Odavle bismo nagovietali,
1

Pretampana iz vatik. arkiva kod T h e i n e r a loc. cit. p. 2 0 . Mjesto j e ovako naznaeno : A c t a apud B o s n m iuxta flumen loco, qui vocatur l i n o P o i l i . " Ovdje flumen" j a m a n o znai rieku Bosnu ; a Bolino Poili" bit e mj. Belino-polje. U dananjoj parokiji Sutinskoj nalazim po ematizmu od god. 1 8 6 4 Bielo-polje". N j e k a su mjesta ove parokije, kano D o b o j , Catii, uz B o s n u ; ali Bielo-polja nenalazim na Roskievievu zemljovidu. Ovo j e oitovanje sude po latinskom slogu imalo biti izvorno pisano naim jezikom a prevedeno na latinski, i to dosta rdjavo. Ovakovu prevadjanju imamo upravo u dobi pape Inocencija I I I j a s a n primjer. T a k o se u regestih vatikan skih ovoga pape nalazi pismo bugarskoga c a r a J o a n a Asjena od god. 1 2 0 3 , te se njem veli (kod T h e i n e r a ibid. p. 1 5 ) : litterae Calo-

glavni

sastanak

papinih

poslanika

bio u srdcu koji su

Bosne.

Izpoviest

j e ona bila izdana u prisutnosti Ivana de Casarnaris, bana Kulina i dubrovakoga arcidjakona Marina, oba ovo oitovanje Ova nam imena podpisaa; izdae g a pako D r a g i a , Ljubin, Dragota, Pribia, L j u ben, Rado i Vlado u ime Izpoviest j e tako i odkupitelja svoje i svoje brae. svjedoe, da j e Patarenstvo zahvatilo bilo upravo bosanski narod. znamenita, da j e ne moemo nikako ovdje pro roda ; godine od upuenja njegova pustiti; glasi o v a k o : U ime vjenoga boga, stvoritelja svih stvari ovjeanskoga 1 2 0 3 , a gospodina pape Inocencija I I I godine este. Mi naelnici (priores) onih ljudi, koji se do sada navlastito nazivasmo ovlasticami k r a n s k o g a imena na bosanskom obeajemo pred zemljitu, mjesto svih prisutni, bogom i njegovimi (patrono) svetci u nazonosti g. Ivana banom Kulinoin, gospoarem rimske crkve toli u ivotu i

de Casamaris, kapelana pape i rimske crkve, u tu svrhu u B o s n u izaslana, pred zatitnikom emo se drati uredbe B o s n e , za sve k o j i su od navedene zajednice nae bratovtine, da i zapoviedi ponaanju svojem, koli da emo j o j posluni biti i ivjeti polag

njezinih propisa, obvezuju se za svekolike od nae drube i j a m ei, a k o bi ikada od sada sliedili krivovjersku opainu, sa svojim posjedom i cielim imetkom. glavu imade Najprije se o d r i e m o svih mjestih imat emo r a z 1 j u, n a i h , gdje bogomolje pjevanje imat knjige itati er vah kojim smo ozloglaeni i priznajemo crkvu rimsku za svoju majku, svega k r a n s k o g a j e d i n s t v a . U samostana (fratrum za conventus),

(oratoria), gdje emo se b r a a j a v n o j u t r n j e a danju emo tako emo mise novoga po

sastajati noju za

pjevanje a s o v a ; u svih pako staroga koji obredu,

oltare i krize, i itat, kao to ini rimska crkva, kako sveenika, crkvenom e bar u nedjeljah

zavjeta. U svih naih mjestih imat i blagdanih sluati i z p o v i e s t i dieliti pokoru. ondje umrli. Sedam puta najmanje

Uz bogomolje imat <rno g r o b l j a , u kojih da se sahrane braa, i pridolice, a k o bi sluajno primit emo iz ruku s v e e n i k a t i e l o gospodnje, naime na boi, uskrs, duhovo, petrovo, na veliku i malu gospodju i na sve svete
Joarmis, domini B u l g a r o r u m et Blachorum, missae domino Inocentio papae I I I , t r a s 1 a t a e d e u 1 g a r i i n G r a e c u m , e t d e G r a e c o p o s t e a i n l a t i n m . " Bugarski se izvornik nije sauvao ; upravo se tako mogla izgubiti hrvatsko - srbska matica onoga oito vanja, koja j e pisana iste godine, koje i pismo cara bugarskoga.

t. j . prvoga studenoga. Obdravat emo p o s t e c r k v o m

odredjene

i naimi starijimi obzirno zapovieane. e n e , koje od naega reda budu, bit e od mueva odieljene, tako u spavalitih k a k o u blagovalitih ; i ni j e d a n brat nee razgovarati sam sa samom, odkle bi se mogla kriva sumnja poroditi ; u ostalom njenoga ili udate osim da se obojica neemo primati oeobrate obeavi istou sa

zamjenitim privoljenjem. B l a g d a n e emo s v e t a c a , koji su od sv. otaca ustanovljeni, svetkovati. I ni j e d n o g a neemo u budue medju se primati, koj bi po sigurnom znanju kav bio M a n i e j ili bud k a svjetskih dielimo ivo krivovjerac. I kao to se od ostalih

tom i ponaanjem, tako emo se razlikovati i odjeom, k o j a e biti zatvorena, ne arena ( c o l o r a t a ) , do gleanja odmjerena. U ostalom kano to Kada do sada, zvati starjeina krani ne sa (magister), imenom krivica n e e m o se u b u d u e in drugim

n e g o b r a a , da se o n i m p o s e b n i m kranom.

umre

od sada e za sva vremena u b u d u e , naelnici (priores) sa vjetom bogoljubne brae birati poglavara

(preltm), da ga j e d i n i

papa potvrdi. A k o bi j o togod drugo r i m s k a stolica htjela dodati ili oduzeti, ono emo s poitanjem primiti i obdravati ; a da sve ovo stee vjekovitu krjepost, potvrdjujemo su da vlastorunim podpisom." drugo, I z prve Iz ovoga se oitovanja razabire dosta j a s n o dvoje : p r v o , da g a izdali obraenici iz patarenstva na vjeru k a t o l i k u ; ovi obraenici bijahu naelnici bosanskih samostana. u kojoj se obraenici odriu najprije razkolju

toke,

(abrenun-

tiamus scismati") moglo bi se u prvi mah zakljuiti, da oni bijahu prije lanovi iztone c r k v e a ne P a t a r e n i . Ali takovu se tumaenju protivi tako ime, kojim su se ovi razkolnici prozivali, k a n o i sav sadraj njihove izpoviesti. Oni naime vele, da su se prije nazivali krani, pa da se u budue nee tako nazivati, j e r ovo ime vriedja ostale, kljuivo prave k r a n e ; a z n a m o , ponosili. Na dalje da su se sljedbenici ove dualizapadu ovim imenom izlistike sekte tako u iztoku k a k o i na

obraenici se odriu s v a k e zajednice

s Manikeji, kojih j e dakle u B o s n i u ono vrieme bilo, a pod onim se imenom razumievahu Patareni. Ali k a d a i nebi bilo ovih imena u oitovanju, navode se u njem takove uredbe, na kojih se obdravanje obraenici veu, koje su u iztonoj i zapadnoj c r k v i j e d n a k o propi sane a koje su Patareni odsudjivali; ovamo i d u : c r k v e i bogomolje (ecclesiae, oratoria), liturgija (missae), oltari i kri u crkvi, tovanje svetaca, od svetotajstva (sacramenta) eucharistia i priest, izpovied

i red sveeniki. K a d a bi obraenici bili lanovi iztone crkve, te preli u zapadnu, dovoljno bi j i m bilo poloiti obinu vjeroizpoviest odnoseu se na j e d i n s t v o c r k v e i glavu njezinu ; onakova izpoviest bila bi u c r k v i bez primjera. Napokon se vlastitim izvjeem Ivana de Casamaris, k o j e j e on podnesao papi obavivi svoje poslanstvo u B o s n i , potvrdjuje, da j e on imao ondje posla s P a t a r e n i : tractato negotio illorum pie Ivan q u o n d a m Patarinorum in B o s n a . " Nemoe indi biti sumnje, da j e ova vjeroizpoviest od obraenika patarenskih a ne od bivih lanova iztone c r k v e .
1

I drugo j e dosta j a s n o u oitovanju izraeno; j e r oni starje ine ili naelnici govore svojih samostanih, krana", budue kano osebno p a t a r e n s k o g a , (fratres), dakle zvati braa imenom, odriu se da se imena u obvezuju e se u

koje se osebno

j e d n o j i drugoj crkvi daje redovnikom. Osim toga obvezuju se obra enici na obdravanje osebno redovnikih i samostanskih kano liita svoga to j e pojanje noju od svjetske
2

uredaba,

i danju

jutrnje

i a s o v a , e e pri govore izboru

manje priesti, ei post, clausura naprama enskomu spolu, raz nonja ili odjea ; napokon poglavara.' Odavle nalo

se v i d i ,

da se j e patarenstvo kano u iztoku tako i njih j e pae ono koj su redovnici i podporu zbog ugleda,

u B o s n i za rana (kaludjeri) svagdje

bilo uvuklo u samostane ; u

najjau zatitu

imali. U enske j e takodjer samostane imala krovom. de nostra quam

ova sekta prodrieti, te j e imao kod Patarena taj obiaj zavladati, da su kaludjeri i koludrice njihove stanovali pod j e d n i m S toga erunt
1

se u oitovanju religione, a

obvezae : femine

vero,

que

viris separate erunt,

tam in dormitoriis

Ibid. p. 1 9 . T e k o j e u ostalom ustanoviti : kojemu su redu pripadali ovi bo sanski redovnici. Iztona j e crkva imala tada redovnika sv. Vasilija ; u zapadnoj j e bio red sv. B e n k a (Benediktini), kojega su ogranci Benediktini od C l u g n y - a , od Cistercia (Cistercite), od Gramonta, od C h a r t r e a u x - a (Karthusiani) i od Premontre-a (Premonstratezi). Redov nici bosanski mogli su dakle biti ili reda sv. Vasilija ili sv. Benka, od kojih j e p r v o g a bilo i u obsegu zapadne crkve. Magister" u listini naoj bit e u V a s i l i j a n a c a , abbas" u Benediktina, priores" pako predstojnici pojedinih s a m o s t a n a , , . U jednom i drugom redu nije se obino u ono doba veina lanova samo stana sastojala iz s v e e n i k a ; s toga se priores" obvezuju: per sin gula loca nostra habebimus sacerdotes."

refectoriis, et nullus fratru ra solus cum sola confab ulabitur-,

unde

possit sinistra suspicio suboriri." U ostalom bilo j e i u F r a n c e z k o j u isto doba sluajeva, da su k a t o l i k e koludrice, pridravi redov niku odjeu, pristupile Katharom.
1

Ovakovih oitovanja, k a k o v o su dali naelnici samostana bo sanskih, izdali su papinu poslaniku, j a m a n o i drugi, osobito odliniji o b r a e n i c i , obvezuju se u njem svim svojim imetkom, ako bi se opet povratili u sektu. O v a obveza bijae obino j e m s t v o za izkrenost obraenja. Ali o b r a e n i c i bosanski zajamie se j o sve anijim nainom. Pokle j e vaniji rimsku dio stolicu, odputova naime poslanik papin obavio u B o s n i njegovu obaviestio Ovi a s njim bosanski ban svoje b r a e . svoga poslanstva, te ob uspjehu punomonici

on u U g a r s k u , kano

K u l i n , te Ljubin i D r a g o t a Mirkom, drugimi, tiem nadbiskupom da

su punomonici dne 3 0 travnja r. g. zaprisegli pred samim k r a l j e m kolokim , biskupom peukim i mnogimi onoga oitovanja drati. te mu U g a r s k i j e za e se tono

kralj njihovo pismeno o i t o v a n j e , podkriepljeno k r a l j e v s k i m naloio, da bdi nad

peatom predao u ruke bana K u l i n a ,

izvrivanjem propisa u njem sadranih. B a n se na to obvezao j a m ei globom od 1 0 0 0 srebrnih maraka, a k o bi trpio u svojoj zemlji, bilo one obraenike, kada bi opet odpali, bilo druge k r i v o v j e r c e . T a k o j e dospjela ova prva u B o s n i proti Patarenom Ban j e svojoj kruni Kulin zasvjedoio svoje pravovjerje i odanost
2

iztraga. naprama kako i

rimskoj stolici, te dao j a m s t v o , da nee vie trpiti k r i v o v j e r a c a u zemlji. Ovo j e j a m s t v o ugarskoj. S banom su on dao tako glavi c r k v e , dali j e d n a k o oitovanje i naelnici

r e d a ; im se patarenstvu

oduzeo najodliniji u zemlji ivalj. Vlast to j e papa Inocencio I I I

i ugled odpade tako od ove sekte god. 1 2 0 3 . Osebujne okolnosti B o s n e u i n i e , ondje tolik uspjeh rena stekao bez silnoga napora i u k r a t k o vrieme k o j se samo vojnom i

od njekoliko m j e s e c i , doim j e kod j e n o v j e r a c a bosanskih P a t a na zapadu naiao na proliem krvi golemi odpor, velikim slomio. Inocencio j e svu svoju mo upro, zatitom kuao U gr. Rajmonda V I , zabludile redom kroz u poslao usredo svoje one

k a k o da razori silu K a t a r a u j u n o j F r a n c e z k o j , gdje j e ona, oso bito u toloskoj kneini pod toena bila. On j e najprije poslanike i propoviedaoce.
1

obratiti

tu j e svrhu

Schmidt op. cit. I, 2 0 0 . T h e i n e r : . Slavor. merid. I, 2 2 .

priedjele stoernika I v a n a ( 1203) , za tieni dva cistercite P e t r a iz Novigrada (Chateau-neuv) i Radulpha ( 1 2 0 5 ) , kojim su se u srpnju g. 1 2 0 6 pridruila dva panjolca, Diego biskup od Osme i njegov subprior Dominik. P e t a r se bio sastao s Kajmondom, te j e u njega u svibnju 1 2 0 6 bio izliodio, da e iz svoje zemlje krivovjerce Ali ovo obeanje nebijae iskreno ; s toga j e papin po izagnati.

slanik grofa izobio i na njegovu kneinu udario interdikt, a ovu j e osudu papa potvrdio pismom od 27 svibnja 1207 izraziv ujedno n a d u , da e se R a j mondo pokoriti crkvenim zakonom i tako sam onu kaznu uklonuti. K a d a j e napokon sam Petar, poslije dogovora s grofom u S t . Gillesu, dne 1 5 sienja 1 2 0 8 iz zasjede bio smaknut, te j e ovo ubijstvo u grieh grofu upisano : onda j e Inocencio po te F r a n c e z k e ( 1 0 oujka 1 2 0 8 ) pozvao na kri a ratobornih velikaa, pod kojih se stjegovih danike i vasale Rajmonove liio dunosti podanike vjernosti, k r a n s k e velemoe mnotvo pravovjernih sakupi tjesnac utjeran

arsku vojnu proti toloskomu gospodaru. Na ovaj se poziv odazva silna vojska do 2 0 0 . 0 0 0 kriara. Rajmondo ovom silom u poeli izmiriti se s apostolskom stolicom, to se i 1 2 0 8 u S t . GHllesu pred papinim poslanikom

zbude dne 18 lipnja bornu eljad?

Milonom i mnogimi vladikami. Ali tko da sada uzpregne onu rato Ona j e pod vojvodstvom hrabroga i bezobzirnoga gr. Simeona od Montforta krenula proti kneinam Beziers, C a r c a ssonne i F o i x , leeim izmedju bonskoga zaljeva i rieke Garonne, u kojih j e bilo mnogo krivovjeraca, te j e ondje robila, palila i ubi j a l a . Onda se okrenula proti toloskoj kneini i posjela njeke kra j e v e . Od Rajmonda se zahtievalo, da odstupi posjednute priedjele; ali on n e h t j e d e , pa se glavom u Rim uputi. od sienja 1 2 1 0 naloio, da joj naprama sva bjee rimskoj stolici odanosti, vrate kod Inocencio j e pismom osvojena dobra. Ali se grofu, koj ga opet uvjerio svo obsad grada L a v a u r a

kada j e Rajmondo K a t a r o m pomagao (1211), i koja se k r i a r s k a pregovori

v o j s k a nanj srui. K r v a v a se j e borba, kadto prekinuta, tiem svr

koja se razliitom za obje stranke sreom sliedeih godina vodila, pomirljivimi koj ila, da j e sabor u Montpellieru, od B e n e v e n t a dne 8 sienja otvori papin poslanik P e t a r Mont-

1 2 1 5 , reenoga Simeona od

ferta proglasio gospodarom toloske kneine. Ovu j e osudu proti gr. Rajmondu potvrdio sveobi sabor, koj j e pod predsjednitvom pape Inocencia I I I u R i m u u c r k v i lateranskoj mjeseca studenoga r. g. sveano otvoren. Na tom se saboru glavno razpravljalo krivo-

vjercih u junoj F r a n c e z k o j ; nanj odjoe gr. Rajmondo sa sinom i druge velemoe, koje su trpjele u proloj kriarskoj vojni, tuei se svi na Simeona od Montforta. U ovom j e saboru stvoren za kljuak (can. 3 de Haereticis) propisujui k a k o da se proti krivo vjercem postupa i k a k o da se oni kazne. U njem su svedene prijanje naredbe, kojih j e mnoge Inocencio u svojih pismih bio izdao. Iz ovoga se kratkoga n a c r t a koja se vodila lasno razabira u junoj istina naih bez
1

one dugotrajne i estoke borbe, izmedju skoro Katolika i Kathar, i rimska Ona nije stolica nala da j e crkva rtve.

Francezkoj riei, svake

stekla u Bosni pobjedu

ondje u banu Kulinu bosanskoga Rajmona, a niti u kralju Mirku Simeona od Monteforta ; pa niti nisu bile u B o s n i strasti izmedju pravovjernih i Patarena tako razdraene, kao to bjehu s one strane Rhone. D a su ove vjerske strasti popirivane bile vlasto- i gospodoljubjem velemoa, koji k r i e m na grudih sakrivahu namjere, o tom neteba nikoga nalo uvjeravati. takovih Tko u Bosni i u Ugarskoj Drugo j e da bilo svoje neiste zna nebi li se i

v e l e m o a , da nije ban poslaniku

Kulin od svoje zemlje odvratio pogibelj k r i a r s k e vojne ? kako bilo pitanje, koje se papinu nametalo : bude li ona toli lahko bilo teko treba puka. kako dike znamo, s crkvenoga gledita steena pobjeda u B o s n i dugo odgovoriti. Crkva katolika u

t r a j n a ? i ta bi valjalo uiniti, da se u v r s t i ? Na ovo pitanje nije Bosni nije imala toliko organa, k o l i k o j i h zahtievala duhovna po U onoj zemlji, prostranoj preko deset dana", bijae, samo j e d n a biskupija, pa i ova bijae smru vla I v a n u svojem rimskoj stolici : neuzdaju izpranjenu

upravo onda izpranjena. S toga j e poslanik savjetovao nove

izvjeu, podastrtom papi iz U g a r s k e , da se u B o s n i podignu tri ili etiri stolicu.

2

biskupije, a

se u tamonje sveenstvo da se Latinjanin imenuje na korist crkve bila zahtievala,

1

Prvi dio ovoga predloga j a m a n o bijae razborit; pae bi da se u B o s n i osnuje metropolija sa

Obirno opisuju ovu kriarsku vojnu Hahn : Geschichte der Ketzer im Mittelalter I , 1 7 7 3 0 5 . S c h m i d t : histoire de la secte des Ca thares I , 2 0 5 2 6 5 . Kod T h e i n e r a : . Slav, merid. I, p. 1 9 : Noveritis praeterea, quod in regno bani Culini de B o s n a non est nisi unus episcopatus, et episcopus modo mortuus est. Si posset fieri, quod aliquis Latinus ibi poneretur, et aliqui etiam ibi tres vel quatuor crearentur novi, non modicum exinde utilitari a c c r e s c e r e i ecelesiastice, quia regnimi est ipsius ad minus dietarum decem et plus."

vie biskupija, kano to bijae zavedena i uredjena u ono vrieme u B u g a r s k o j a malo kanje u Srbiji ; pa da se ovoj metropoliti dadne znaaj im narodniji. Nauka j e i prosvjeta najodlunija i najblaa protivnica bludnji uma i zlu nagnuu srdca. Ali upravo ovo najuspjenije duhovno sredstvo bijae zane mareno, bilo to j e panja Inocencija I I I sve do njegove smrti (16 srpnja 1 2 1 6 ) privezana bila na zgode vee buke i naglijega razvijanja, kano to bijahu nacrtane vojne u junoj F r a n c e z k o j , zauzee Carigrada, pitanje bugarsko; bilo to j e takovo samo stalno uredjenje bosanske crkve nailo na tajni odpor ugarske poli tike, kojoj nije po udi bilo niti ono, to j e u tom pravcu bivalo u B u g a r s k o j i Srbiji. Patarenstvu dakle u Bosni trebalo j e malko odmora, da se poslije god. 1 2 0 3 oporavi i sabere, pa oproteno od vanjskoga pritiska opet pridigne, da u sgodno vrieme tira silnije na pozorite stupi. T a k o j e i bilo. Poslije onoga za Inocencija I I I udarca osam naest godina nije izvana Patarenstvu nita smetalo. I n o c e n c i j e v nasljednik papa Honorio I I I ( 1 2 1 6 2 7 ) bijae odvie zaokupljen razmiricom s carem F r i d e r i k o m I I , s poslovi u Italiji i nastojanjem oko nove k r i a r s k e vojne na i z t o k , nego li da bi odmah prvih godina bio pazio na daleku i malenu Bosnu. U Ugarskoj, koje se stanje B o s n e najblie ticalo, zavlada za kralja Andrije I I ( 1 2 0 5 3 5 ) vei j o nered, nego li bijae za njegova predastnika brata M i r k a . T r v e n j a izmedju b r a e podkopala su ugled kruni, a takmenje nji hovo oko vlasti podie smjelost velikaa. Andrija, slab inae vla dalac, vodjen svojom suprugom Gertrudom, uplete se u razliite podhvate: poduze vojnu proti Hali ( 1 2 0 6 . 1 2 1 3 . 1 2 1 5 ) , uputi se ( 1 2 1 7 ) u i z t o k , odkle bezuspjeno vrativi se nadje u U g a r s k o j ( 1 2 1 8 ) podpuno bezvladje. U takovih okolnostih putena j e B o s n a u miru. Neimamo razloga o tom sumnjati, da j e ban Kulin vjerno drao god. 1 2 0 3 tako rimskoj stolici k a k o i kruni ugarskoj zadanu u pogledu Patarena vladalaku rie, te da j i h nije vie titio, a k o j i h moebit i nije proganjao. Ovo isto bismo rekli njegovu na sljedniku banu S t j e p a n u ; u em nas to podkrepljuje, to Stjepanova supruga, udova A n k a i njegov sin knez Sebislav malo kanje ( 1 2 3 6 ) slove s pravovjerja. I n a e j e bilo, kada ban Matej Ninoslav zasjede b a n s k i s t o l a c . Njegovi roditelji i predji bijahu P a t a r e n i ;
1
1

U listini 1236

pape Grgura I X ( T h e i n e r : monum. Hung. I , 1 4 7 ) od g. se, da j e Sebislav sin quondam Stephani bani de

govori

R. J. A. VII.

10

on j e dakle u toj vjeri

odgojen b i o ; njegov
2

rod

bijae

takodjer
3

ove vjere, to se izrino znade banovu rodjaku velemoi bosan skom Ubanu inae P r i j e z i , k o j se u slovenskom s p o m e n i k u pie vjera . V e ovo, to j e Pataren postao banom, to j e

njegov rod bio iste vjere, dovodi nas na misao, da se nova

poslije 1203 u povoljnijih za nju vanjskih okolnostih imala ojaati i raziriti u Bosni. P a e i to nam svjedoi, k a k o j e ona isto sve enstvo bila zarazila, to j e malo kanje ( 1 2 3 3 ) pronadjeno, da se j e isti bosanski biskup od c r k v e odmetnuo i pristao uz sektu. T a k o j e u treem patarenskom, patarensku desetku X I I I vieka B o s n a bila zemljom

doim su ovu sektu izpoviedali glave drave i crkve, rimskoj

ban i biskup te vei dio velemoa i puanstva. Ovo stanje c r k v e u B o s n i nije moglo ostati sakriveno stolici. I zbilja j e papa Honorio III doznao: da Bosni, primani kano u piljah, hrane
4

krivovjerci u svoje mlade na ostalih

poput vjetica

otvorenima prsima, j a v n o propoviedaju veliku tetu gospodnjega s t a d a . "

opake svoje bludnje

Honorio bio j e izmedju

nebrojenih i ogromnih brigali, koje su ga prekomjerno titile, ovom osobito k a k o sam j a d i k u j e potisnut, da iz vinograda gospoda vojske posvema iztjera krivovjerce, koji kano lisice, medju trsovi sakrivene, nastoje j u svestrano poharati." Ovoga se j e on drao i naprama Katharom. Na njegov j e poziv francezki kralj Pilip August izaslao ( 1 2 1 8 ) po drugi put svoga sina Ljudevita s vojskom proti onim heretikom, a osobito na obranu Siroeonova ( f 2 lipnja 1 2 1 7 ) sina Amaura; prem ovaj oruani
5

pohod,

osobito

k a k o j e kriar

skoj vojsci bilo dne 1 kolovoza 1 2 1 9 dignuti obsadu grada Tolose, nije imao eljenoga u s p j e h a . ga u Kimu dne 2 2 stud. odvanosti
-

K a d a j e dakle Honorio uredio njeke okruniv odlui j e d n a k o m On dakle imerodom iz Viterba,

vanije poslove i izravnao razmiricu s carem Priderikom, J 2 2 0 carskom krunom, bosanskim Patarenom. kapelana postupati proti

nova m. Akoncija, svoga dvorskoga

Bosna", u ono bijae ve banom B o s n e ; dakle j e Stjepan banovao prije Ninoslava t. j . medju ovim i Kulinom. Godina smrti b a n a Kulina nije nam poznata.
1

Ibid. p. 1 2 0 : qui (sc. prognitures bani Ninoslavi) haereticae pravitatis infecti. " Ibi. Listina kod Mikloia: mommi, serb. p. 2 8 . Ibid. I, 3 1 . Cf. Hahn op. cit. I, 3 2 1 2 4 .

fuerunt

vitio

ovjeka veoma razborita i dobra," komu j e Ugarska poznata bila, j e r j e tamo 1 2 1 8 izaslan b i o , apost. poslanikom u Bosni i Ugar skoj , te mu dne 3 prosinca 1 2 2 1 izdade punomo. Ova j e puno mo bila neograniena; glede Bosne imao j e poslanik pozvati kralja, sveenstvo i puk na kriarsku vojnu proti Patarenom, a proti onim, koji j i h primaju i brane (adversus receptatores et fautores"), po stupati apostolskom vlau. Podjedno se papa pismeno obrati na k r a l j a Andriju, ostrogonskoga arcibiskupa Ivana i na ostale b i s k u p e , da se na poslanikov poziv dignu muevno i silno" ; da svoje poda nike opomenu, k a k o bi se na poziv poslanikov svi podigli u kratko, n e k a svikolici i svaki pojedini sva sredstva prihvate, da se ova kuga uniti.
1 2

Ali namjera se rimske stolice taj put posvema razbi o neuredjenu stanju kraljevina krune hrvatsko-ugarske. Doavi papin poslanik sliedee god. 1 2 2 2 u Spljet, nadje ondje na inetropolijskoj stolici D a l m a c i j e i H r v a t s k e ovjeka imenom Guncela, porieklom Ugrina, roda plemenita ali ne velike vriednosti." Guncelo bijae prije vitez sv. I v a n a (erucifer"), a postade ( 1 2 2 1 ) arcibiskupom uplivom hrv. bana Ojule. Akoncio j e arcibiskupiju veoma saalio, video preuzetnost i neznanje" njezina pastira. Nastoje po slanik oko popravka u sveenstvu dodje s nevaljalim arcibiskupom u sukob ; s toga obustavi predaju nadbiskupskoga plata, k o j bjee papa kroz k a n o n i k a V u k a u poslao pismom* od 4 prosinca 1 2 2 1 , digne Guncela sa slube i zapovjedi mu da se papi u Rimu pred stavi. O v a k o v a trvenja nisu mnogo prijala glavnoj svrsi poslan stva A k o n c i j e v a . On j e za to ipak svu Hrvatsku i Dalmaciju po zvao na oruje proti krivovjercem propoviedaju ovdje kriarsku v o j n u . Ovdje j e na elu kraljevine kano vojvoda hrvatski stojao kraljevi B e l a , sin kralja Andrije I I , a banom bio O c h u z . U zemlji s a m o j , inae r a t o b o r n o j , obstojae red bojaka (milites templi),
5 e

Kod Ibid. Ibi. Ibid.

T h e i n e r a ibid. I, 1 9 . I, 3 1 . p, 3 1 , 3 2 . p. 3 1 .

Suvremeni T o m a areidjakon spljetski: hist, salonit, c. X X V I I : voeavit autem (Aeoncius) totam Dalmatian! et Chroatiam in adiutorium suum c o n t r a h a e r e t i s. " Sr. listine od god. 1 2 2 0 , 1 2 2 2 kod F e j r a : cod. diplom. I I I , 1 p. 301, 381.

komu bijae reeni kralj god. 1 2 1 9 svu G a c k u poklonio.

Zvanje

pako ovoga vitekoga reda bijae, k a k o j e poznato, voditi rat proti nevjernikom i krivovjercem na svaki poziv crkve. K o l i k o j e dakle papin poslanik propoviedaju kriarsku vojnu proti bosanskim Pa tarenom u naoj zemlji uspio, o tom nai spora enici ute. J o se vema bijae c r k v e n a stega u U g a r s k o j razpala. Vije sveenstvo bijae b o g a t o , samostana reda sv. B e n e d i k t a , strateza i Cistercita mnogo, tomu dodjoe vitezi Ivanovi i bojaci a godinu dana prije ( 1 2 2 1 ) uveden j e i nov red sv. Dominika sa prvim samostanom u G j u r u ; ali vjera i udorednost nisu u Ugarskoj tada ni najmanje c v a l e . tomu dodje zavada izmedju kralja i njegova sina vojvode B e l e , k o j a razciepi zemlju u dva neprijateljska logora.
2

Poziv dakle, koj j e poslanik Akoncio upravio radi kriarske vojne, naidje u Ugarskoj na mlitav odziv, a i taj se mlitavije izpuni. Kralju Andriji bijahu ruke v e z a n e ; on j e gradjanski rat j e d v a preprieio podieliv zlatnu bullu, ovu charta magna" ugar skoga ustava ( 1 2 2 2 ) , kamo li da vojsku digne na Bosnu. Ali da se prama papi zahvalnim izkae, k o j j e u minulih razmiricah na njegovu korist posredovao, povjeri k o l o k o m u arcibiskupu Ugolinu, da Bosnu oisti od Patarena. U tu j e svrhu kralj Andrija predao arcibiskupu B o s n u , S o l i U s o r u , " k a k o bi ga potaknuo na odvaniji podhvat. Ugolin j e primio ovaj poklon te traio po tvrdu od rimske s t o l i c e ; ali nije bio mu takov da sam Bosnu osvoji i posjede. S toga uglavi ugovor s kraljevim sinovcem I v a n o m , po kojem se ovaj obveza, da e sakupiti i povesti vojsku kriarsku proti krivovjercem b o s a n s k i m , " te j e u to ime bio ve primio od Ugolina 2 0 0 m a r a k a .
3

Nu sva ova nastojanja poslanika papina ostadoe bez uspjeha. Poslanik Akoncio uputi se, po svoj prilici iz Dalmacije, u B o s n u ; ovdje j e djelovao na korist c r k v e k a t o l i k e ; ali j o iste godine ondje premine. Sada se u U g a r s k o j j o manje mislilo na kriarsku
4 5
1

Povelja kod T h e i n e r a : monuin. Hung. I, 6 8 , 6 9 . Potvrjena od pape Honoria I I I 4 svibnja 1 2 2 6 . Sr. papine listove ibi. p. 2 2 , 2 4 , 2 6 , 2 8 , 2 9 , 3 0 . Ibid. I, 5 5 . Thom. archid. op. cit. X X I X : Interea Iegatus concius in B o s n m profectus pro cxterminandis haercticis multo ibi tempore laboravit. " Idem. ibid.

vojnu; papa j e j o j e d n o m sjetio kolokoga arcibiskupa pismom od 1 4 svibnja 1 2 2 5 i Ivana pismom od 1 5 sienja 1 2 2 7 na njihove dunosti i obvezanosti. Ali i ove opomene ostae glas vapijuega u pustinji, koj malo kanje sa smru pape (dne 1 8 oujka 1 2 2 7 ) oniemi posvema.
1

T a k o prodjoe taj put preko Patarena u Bosni gromonosni oblaci, k o j i se god. 1 2 2 1 na nje sakupljahu. K r a t k o djelovanje Akoncievo u B o s n i nije imalo ostaviti iza sebe mnogo tragova. Patareni imali su opet s te strane mira vie godina, dok se na nje Honorijev nasljednik papa Grgur I X 1 2 2 7 4 1 sa svom silom svoje vlasti i odvanosti neobori. Ovaj j e papa svoju za pravo vjerje gorljivost pokazao najprije na francezkih Katharih. J e d v a j e on bio zasjeo stolicu sv. Petra, kada u svibnju r. g. pozva mladoga franc, kralja Ljudevita I X , da nastavi rat proti K a t h a rom. Opori knez Rajmundo V I I bude prisiljen s papinim legatom kard. Romanom i franc, kraljem Ljudevitom dne 12 travnja 1 2 2 9 u Parizu mir uglaviti i tako zakljuiti 20-godinju borbu svoje porodice. Prisilivi ovako na mir glavnoga protivnika radila j e r i m s k a stolica sada odvano, k a k o da satre krivovjerstvo u F r a n cezkoj. Papin poslanik drao j e u zimi iste godine 1 2 2 9 dva crkvena s a b o r a , u Tolosi i u Orange-u, u kojih su pootrene na redbe iztrazi proti krivovjercem. A da se ove naredbe tono izvruju, te da propoviedanje bojega slova dodje u vjetije ruke, iztragu i obraanje K a t h a r a povjeri papa Grgur I X . god. 1 2 3 3 redu propovjednika (ordo Praedicatorum), osnovanom netom po sv. D o m i n i k u , k o j , j e d v a osnovan, u tinji se as raziri na sve strane.
2

J e d n a k o m se gorljivosti obrati proti iztonomu ogranku sekte. Grgur upotebivi poziv k r a l j a Andrije I I , da bi u U g a r s k u izaslao poslanika, koj bi razvidio razmiricu nastalu odanle, to j e arci biskup ostrogonski Roberto god. 1 3 3 2 udario na kraljevinu inter dikt, imenova poslanikom stoernika J a k o v a , biskupa prenestinskoga. T a j j e poslanik ponajprije u Ugarskoj izmirio kralja sa sveenstvom izhodiv od njega dne 1 2 kolovoza 1 2 3 2 poseban ugo v o r . J a k o v a nalazimo u proljeu sliedee godine u U g a r s k o j , gdje
3
1

Ibid. p. 5 5 , 7 2 . Hahn op. cit. I, 3 4 5 6 4 . Cf. Theiner : moimm. Hung. I,

107111.

se dne 25 oujka

bavio u Ostrogonu. povede

Odmah

poslije toga uputi muniji zadatak krivovjercem i pravovjerja. K a dielom okueni

se poslanik u Bosnu, da obavi svoga poslanstva, da naime odredi, to mu se potrebito Stanovnici krivovjerskom te davaju Matej

drugi, od prvoga iztragu proti

inilo za uvrenje velikim koj

kovu j e papin poslanik naao Bosnu u vjerozakonskom pogledu? one zemlje bijahu opainom. B i s k u p B o s n e , drugim i nekuaju bi imao biti voja riei zaplete po diu j o j svojim

drugim, prekriv Isukrstov zakon upade u grinu bezumne nauke, hranu nebeskih vjerene si due u nerazrjeive o k o v e . " G l a v a dravne v l a s t i , ban Ninoslav, rodjen u sekti , ostade u njoj primjerom ugled. Uz glavu dravnu pristadoe i bosanski velemoe s banovim rodjakom Prijezdom na elu u toliko, d a j e usorski knez Sebislav, ljiljan sin pokojnoga bana S t j e p a n a , zaraenmi bio medju velikai bo kano da su sanske biskupije, ljagom k r i v o v j e r s k e opaine,

medju trnjem."

I z domaih spomenika" doznajemo,

tada ovi bili znamenitiji velemoe b o s a n s k i i dostojanstvenici ban skoga dvora: Prijezda Satinar, vojvoda P u r a , vojvoda J u r i , knez Ugrin, tepaija knez Radona i brat mu S i m e o n , Z a b a v Prodasa, S l v k o Polii, Gradislav T u r b i , banovi peharnici Mirohna i Grub e a , gramatik Desoe i B o r i s l a v V o j s i l i , k a z n a c Grdoman i S e mijun, kaznac B i e l h a n , J e O b e n o v i e n o v i , Domaslav Guneti, Hranislav Papin Svrai, poslanik Radoje Drugovi, Berislav B a n i , Kakmu Odrami, V l k a V l k a s o v i . " kard. J a k o v uze si u pomo dominikane, I ovo j e prvi sluaj, da j e ovaj red stupio na bosansko zemljite,

da propovieda vjeru proti Patarenom i povede proti njim iztragu, inquisitiu. Ovaj j e red, kao to znamo, upravo osnovan proti K a tharom; reda osnovatelj mu sv. D o m i n i k ( f 1 2 2 1 ) , i obraanje mu, doda pravilom sv. vjeru ; a godine Augustina, k o j e propisa svojim r e d o v n i k o m , kano glavni zadatak krivovjeraca na pravu rekosmo, kako upravo ove svojem

propovieanje

papa Grgur I X povjeri iztragu proti zapadnomu no

ogranku sekte. Dominikani su dakle prije bili u ovom poslanstvu.

dodjoe u Bosnu izvjebani

1

Vidi listinu ibid. p. 1 1 6 1 1 9 , 1 1 1 1 1 2 . Ovaj j e ugovor stariji sin kraljev B e l a utvrdio sa svoje strane posebnim pismom izdanim dne 2 0 kolovoza 1 2 3 3 . Ibid. p. 1 2 3 . Isto tako mladji sin, brv. voj voda Koloman. Ibid. p. 1 1 9 . Kod Mikloia: monum. serb. p. 2 4 , 2 8 , 3 3 .

Oni

su u

to

doba

imali ve
1

samostana u U g a r s k o j , imenito u kransku v j e r u .

3 2

Ojuru, Ostrogonu i P e u h u ,

odakle su poiljani bili ( 1 2 2 8 ) i medju Odanle j i h kard. podigoe

P o l o v c e , da j i m propoviedaju

J a k o v po svoj prilici povede u Bosnu. U naoj domovini Dominikani ve tada samostan u a z m i . Biskup bosanski izpovjedi,

Papin poslanik povede u Bosni iztragu po crkvenih propisih. da j e pristao uz patarensku d a j e iz prostodunosti sljedbu; ali se poslaniku i z p r i a e , vovjerne. onda Ako j e sagrieio" ( e x

simplicitate asserii se peccasse) t. j . da j e Patarene drao za pra ova izpoviest biskupa bosanskoga bila iskrena, bismo bili vlastni zakljuiti na njegovo veoma nizko bogo

slovno izobraenje, kojemu se u ostalom nebi valjalo uditi imaju j e d n a k i h primjera medju Kathari na zapadu. Ovo nam ujedno svje doi, da poslanik nenaije na odpor kod glave crkvene bosanskih Patarena. Iz dalnje iztrage dozna na dalje isti poslanik, d a j e du brovaki metropolita, koj j e onoga odmetnika bio postavio za bi s k u p a , doznavi za t o , da su tako ovaj kano i njegovi podanici istom ljagom o k u e n i , vruje sansku b i s k u p i j u , i da se u crkvah bosanske biskupije neizS toga j e poslanik bo metropolije, odpor sluba b o j a , sve ovo ipak trpio."
4

odciepivi j u umah od dubrovake

povjerio kolokomu a r c i b i s k u p u .

K a r d . J a k o v nenaije na

niti kod bosanskoga bana. Ninoslav se naime odree vjere, u kojoj bjee rodjen i pristupi u kat. crkvu ; a da zasvjedoi, k a k o j e ovaj prielaz njegov iskren, pokloni njeku svotu za zidanje stolne c r k v e u Bosni, utvrdi osim prama svoje te j u u poklad svoga ne predadu otcem D o m i n i k a n o m .
5

Ovaj j e

primjer sliedio banov rodjak, pomenuti Prijezda, te svoje obraenje daju toga
0

sina u taostvo istim redovnikom. svoju istu i iskrenu nego i inom samo riemi

Prijezda j e odanost na progone

umah

zasvjedoio

sv. crkvi bludnje. Ovoliko se

vjerno

heretike."

B i l o j e j a m a n o i drugih velemoa, koji su se odrekli znade uspjehu papina poslanika kard. J a k o v a da nam se

u Bosni prve polovice 1 2 3 3 god. Znali bismo i v i e ,

1

Cf. Theiner op. cit. I, 1 2 7 , 1 6 9 . Ibid. p. 8 7 . T h o m a s archici, histor. salonit, . X X X V I I I . Theiner op. cit. p. 2 0 1 . Ibid. p. 1 6 9 . Ibid. p. 1 1 9 .

kojom sreom sauvae iztrani spisi, k o j e poslanik odmah odpravi u R i m . Apostolska j e stolica ove iztrane spise marljivo izpitala", te j e ogledaju se na nje izdala svoje naredbe glede B o s n e . P r i j e svega j e papa Grgur p i s m o m
1

od 3 0 svibnja 1 2 3 3 naloio svomu

poslaniku, da biskupa bosanskoga, k o g a j e naao u krivovjerstvu, ukloni od vladanja biskupije. Ovu j e svoju naredbu proti vladici, koj izpovjedi da nije zlom namjerom nego iz prostodunosti sag r i e i o , papa tiem opravdao, to m i l j a e , da nije u tom griehu (krivovjerstvu) velike razlike medju o n i m , koj v a r a , i o n i m , koj moe biti prevaren ; osobito k a d a se o n i , propasti, se doim koji bi kano cedri L postanu ban imali stati, upletu u mreu razliitih bludnja, i koji povodom toga vrati papa onomu predlogu,

bi imali biti uzrokom spasenja." Osim koj j e bio poslanik I v a n tri ili etiri bisku

prije trideset godina uinio papi I n o c e n c i j u I I I : odredi n a i m e , da se u Bosni podignu enike stojne", na sgodnih mjestih d v i e , zakonu, pije ; pa da isti poslanik kard. J a k o v za ove biskupije redi sve uene u bojem k o j e bi on drao ove asti do za tada bez povrede ipak prava zakonitoga metropolite,

dubrovakoga. Ovi biskupi n e k a goruim duhom pristupe siro mahom sliede u tom ubotvo siromanoga K r s t a , da j i h primjerom dobroga djela i svjedoanstvom govora odvrate od bludnje." Od ove j e odredbe apost. stolice izpunjen samo prvi dio ; reda redjen j e naime ( 1 2 3 3 ) nov biskup bosanski u osobi I v a n a , prijatelj namjera, njemakomu caru F r i d e r i k u I I . L a s n o bosanskoga; tiem

dominikanskoga, rodom Niemca iz W i l d h a u s e n a u Vestphalskoj a se dade pogoditi redovnika koju j e imao kard. J a k o v , k a d a j e izabrao za biskupa

Dominikanca

izborom prepriei se

povod sukobu, koj se izmedju biskupa i reda, providjena obirnom vlau u zemlji krivovjerstvom zaraenoj, obino porodi, gdje nije biskup bio istoga reda. I v a n j e bez sumnje s kardinalom bio u odlikovao. pastirom, poe po Bosnu doao, te se ovdje propoviedanjem apostolska j e stolica sve uinila, zajami. stupati dobra.
1

Doim j e na taj nain B o s n a providjena duhovnim Ninoslav, proti preavi u u krilo * k a t o l i k e njezinih crkve,

da si odanost bosanskoga bana propisa. On j e vele-

Patarenom naidje

smislu

m o a m , koji se nehtjedoe obratiti, oduzimao njihove upe, sela i Ali u tom na odpor. B a n se imao obratiti u Rim,

K o d Theinera ibid. p. 1 1 3 .

trae odanle podporu. P a p a Grgur I X pozva uslied toga pismom od 1 0 listopada 1 2 3 3 hrvatskoga vojvodu K o l o m a n a , da podupre bana na korist vjere a tetu krivovjerske opaine." Osim toga apostolska stolica primi drugim pismom, upravljenim istoga dana na Ninoslava, u zatitu sv. P e t r a tako njegovu osobu k a k o Bosnu, sa svimi dobri, k o j e j e on tada zakonito posjedovao, zabranjuju da ga itko smeta u oinoj z e m l j i , d o k u z t r a j e u k a t o l i k o j vj eri."
1 2

T i m j e k a r d . J a k o v svrio svoje poslanstvo u Bosni. On se imao j o k o n c e m god. 1 2 3 3 u Ugarsku vratiti, da uspjeh svoga poslanstva zajami vlau suverenoga dvora. Ovamo smjera pri s e g a , kojom se k r a l j e v i B e l a dne 2 3 veljae 1 2 3 4 u Ostrogonu poslaniku obveza, da e po mogunosti iztriebiti sve krivovjerce", k o g a j i m drago i m e n a , iz zemalja sebi podinjenih, ili kojimi e u budue vladati. S kardinalom dodje u Ostrogon i bosanski biskup Ivan.
3

S v e ovo nije se dovoljno inilo apostolskoj stolici. Po viestih, k o j e su u R i m dolazile, tolika j e u o s i i blijih pokrajinah narasla mnoina n e v j e r n i k a , da se sva z e m l j a , kano pusta i ne pstupna u crno z a v i l a , napunjena trajem i kopivami." S toga nije se ondje scienilo propustiti zemlju bez neposrednoga nadzora. U tu j e svrhu papa G r g u r I X imenovao novim poslanikom pred stavnika samostana sv. B a r t o l a od T r i s u l t a , kartuzianskoga reda, te g a p i s m o m od 1 3 veljae 1 2 3 4 preporuio svim biskupom K r a n j s k e , I s t r e , D a l m a c i j e , B o s n e , Hrvatske, Srbije i ostalih ze malja slovinskih. Ondje se novi poslanik hvali, kano mu apost. s r d c a , prijatelj b o j i , silan djelom i r i e j u , koj nasljeduju siro matvo I s u k r s t a neplai se pristupiti u smjernoj odjei i gorljivom duhu, da oslobodi due, prevarene djavolskom lukavtinom."
4

I doisto one viesti nebijahu bez temelja. U B o s n i su Pata reni opet glavu digli ; pae bi apostolskoj stolici oglaeno, da se isti ban Matej Ninoslav opet od crkve odmetnuo. U koliko bijae
5
1 2

Ibid. p. 1 2 0 . Ibid. Ibid. p. 1 2 3 , 1 2 4 . Ibid. p. 1 2 2 , 1 2 3 . Ibid. p. 1 6 9 : Indignimi quam in eo circa ipsum tempnens haereticam ad i um, siut e i se gratia (Ninoslaus) dux Bosne constituens, dei dementia feceraf, quod pravitatem concatholicam rediit unitatem, i n e r i s i m u s , d a m n a b i 1 i t e r e s t r e 1 a p s u s. "

ova prijava istinita, vidjet e se kanje. Ali izvjea glede B o s n e bijahu u toliko istinita, u koliko su uvjeravala, da poslanstvo k a r . J a k o v a nije ondje za kat. c r k v u imalo odluna i trajna uspjeha. Ovoj nepovoljnoj viesti pridrui se druga, da se naime krivovjerstvo pojavilo u Slavoniji. Ovo j e prvi j a v n i dokaz, da j e patarenstvo do god. 1 2 3 4 prekorailo granice b o s a n s k e , razirivi se se u toliko o j a a l o , da su za izkorienjenje ovkraj S a v e , i ovdje

njegovo izvanredna sredstva bila potrebita. Patareni su se uvrieili ponajvie u diel hrvatske drave izmedju S a v e , D r a v e i Dunava, a najpae u kanje tako zvanoj olnjoj Slavoniji. Ovaj diel nae obziru tada n a j j a e zanemaren i za dina domovine bijae u duhovnom

puten. Od kada j e prije vie stoljea bilo nestalo sremske bisku p i j e , obavljahu ondje duhovne poslove za hrvatske narodne njeto peuki biskup, stije hrvatski biskup ninski i odnosno spljetski metropolita, a k a n j e njeto koloki arcibiskup. Ali iz U g a r s k e se onaj die tako nemarno upravljao, da j e sam koloki arcibiskup uvidio, kako j e potrebito da se uskrisi prastara biskupija srernska, tiem vie to j e puanstvo u Srieinu pripadalo j e d n o j i drugoj c r k v i t. j . iztonoj i zapadnoj. sa sielom u samostanu iriti da
1

P a p a j e dakle G r g u r I X poslanicom od da se podigne nova biskupija Kew,

2

2 0 sienja 1 2 2 9 dozvolio,

sremska

de C u h e t ,

K o " , a za prvoga j o j to se

biskupa bude Inocencio imenovan.' mjeravala zapadnu c r k v u se sremskoj

R i m s k a j e stolica da k a k o na sremske biskupije,

preko

vidi takodjer iz poslanice r e e n o g a pape od 1 2 travnja 1 3 3 2 , k o j o m se odredjuje, Nemoe biskupiji podvrgnu i biogradska i
3

branievska, ako se njihove vladike opet nesjedine s kat. c r k v o m . dakle biti u d o , ako j e ovaj vjerozakonski koj j e susjednu Bosnu poslije 1 2 0 3 god. toliko uzburkao,

pokret, djelovao po

i na blinju S l a v o n i j u , po c r k v a h razdieljenu, a u duhovnom

gledu zaputenu. Patarenstvo moglo se u nju iz B o s n e dovui, ako

1

Ibid. p. 8 9 : Sivmia . . in maiori ecclesia, quam terre ilius homines episcopalem appellant, provisor est deputatile ad t e m p u s , donee de ipsa, q u e G r e u m r i t u m t e n e t et nondum sedi apostolice obeivit . . disponamus . . ut S c i a v i e t G r a e i , qui inhabitant terrain illam . . " Inocentius sirmiensis" ubiljeen medju biskupi god. 1 2 3 2 . Ibid, p. 1 0 7 . K e w , K o drim da j e K a m e n i c a u S r i e m u , a ne B a notor, kao to se obino uzima. Ono j e ime u listinah, potekih iz kolokih, pomagjareno. Ibid. p. 1 0 3 .

ne drugim nainom a to onim, kojim se presadi u ovu zemlju iz susjedne Srbije. R i m s k a stolica, ovako stanju stvari u Slavoniji i Bosni o b a v i e e n a , odlui podii kriarsku vojnu proti Patarenom. Na elu hrvatske drave stojae u ono vrieme poslije god. 1 2 2 6 voj voda Koloman, okrunjeni kralj galiki, drugi sin kralja Andrije I I . Ovoga dakle hrvatskoga vojvodu pozva papa Grgur I X iz Perugie poslanicom od 1 4 listopada 1 2 3 4 , da udari na krivovjerce u Sla voniji, k o j a bjee pod vladanjem vojvode. Ujedno j e papa dragim pismom uzeo vojvodu i njegova dobra u zatitu sv. P e t r a , dokle god bude u vojni proti k r i v o v j e r c e m " . O tom j e papa obaviestio Stjepana biskupa z a g r e b a k o g a , naloiv mu da nepusti vojvode dotle od k o g a mu drago smetati, a proti takovom da postupa po crkvenih propisih. Na dalje j e papa naloio Ivanu biskupu bo sanskomu, da propovieda kriarsku vojnu, kako bi se krivovjerstvo izkorienilo tako u njegovoj biskupiji kano i u susjednih mjestih", te da onim katolikom kraljevine Ugarske, koji bi na njegov poziv kri uzeli za unitenje krivovjeraca, onaj oprost i onu povlast podieli, k o j a se daje kriarom iduim u pomo sv. z e m l j i . " ' Na pokon j e papa sve k r i a r e , koji su prihvatili oruje proti krivo vjercem u Slavoniji, i sva njihova dobra uzeo pod zatitu sv. P e t r a i tom opet biskupa z a g r e b a k o g a obaviestio.
1 2 5 4

O v a k o j e dakle r i m s k a stolica nala i vojvodu za kriarsku vojsku i snubila k r i a r e i odredila propovjednika, da ovimi sredstvi ugui sektu u Slavoniji. Ovaj podhvat bijae i Bosni namienjen. K r a l j Andrija I I bio j a m a n o pozvan, da ustane proti banu Nino slavu, obtuenu s odmetnitva, kano to bijae njegov brat Mirko njekada pozvan proti banu Kulinu. Uslied toga prijavi kralj papi, da
1

Ibi. p. 1 2 8 , 1 2 9 : ad convertendum in robove tue fortitudinis in fectes macula haeretica pravitatis te versus p a r t e s S c i a v o n i e ita magnanimiter et potenter a c c i n g a s , quod et alii huiusmodi sanctitatis opus animo prompte suscipiant, et sedentes in perfidie tenebri ad lucem catholice properare fkei non postponaut. " Oba pisma ondje p. 1 3 0 . Veli se o Kolomanu qui zelo fidei devotionis accensns, signo vivifie crucis assumpto, proposuit haereticos de S 1 a i e a r t i b u s in manu forti et brachio extento viriliter extirpare . Oba pisma ondje str. 1 2 9 , 1 3 0 . Ibid. Cum ergo . . signo vivifie crucis assumpto proposueritis i n S c l a v o n i a m contra iaereticorum perfidiam proficisci . ."

j e iznovice znamenje kria primio u slubi propetoga." dalje svomu sinu K o l o m a n u , hrvatskomu potvrdio.
2

On j e na

v o j v o d i , ustupio B o s n u ,

a ovaj ustup papa poveljom od 9 kolovoza 1 2 3 5 apostolskom vlau Ovim j e inom pravo na B o s n u i na banski priestol od uzeto banu Mateju Ninoslavu. God. 1 2 3 5 zametne se dakle rat proti krivovjercem u S l a v o niji i Bosni ; vojsku j e predvodio biskup Ivan. oslabili, ratni biskupsku Teaj mu sam Koloman, a sprovodio ga tako ast vojne nije nam aliboe poznat. Ali j e borba poslovi tako dosadili, od da ove j e bio naumio Papa

imala biti estoka, j e r su ratni trudovi i bosanskoga biskupa ostaviti te se u samostan povui.

ga medju tim

pismom od 2 0 rujna r. g. odvraao ostale pobijajue kat. vjeru."

3

nakane, i nagovarao

da i na dalje upravlja svojom biskupijom te pobija krivovjerce i P o izvjeih, k o j a j e primila rim ove k r i a r s k e vojne taj, da j e opa
4

s k a stolica, bijae konani uspjeh Koloman kralj i vojvoda i da j e ondje digla." istoga
5

Bosnu, oistivi ljage krivovjerne

ine, ne bez velika napora priveo svjetlosti k a t o l i k e i s t o e " , pomoju Kolomana i ostalih pravovjernih

blinjih

pokrajina boja desnica pobjedu stekla te se vjera k r a n s k a pri Ovaj se uspjeh postigao ne samo u B o s n i , nego i u Humu, djelovanjem
0

j e r j e i ova zemlja krivovjerstva. Ovaj razirenje uspjeh

istoga

vojvode oiena bila od dalnje djelovanje za

uinio j e

crkvi

mogue

vjere u Bosni i Humu. Poto j e bilo potrebito, da se sposobnoga poPonse. asti biskupske, imenom

iznovice usadjena ondje k r a n s k a v j e r a pod upravom pastira uzgoji," bude Ivanu, k o j se odrekao dieljen nasljednik u osobi druga mu redovnika

Novomu biskupu bude takodjer H u m povjeren, a rimska j e stolica

1

Ibid. p. 1 3 5 . Ibid. p. 1 3 3 . Ibid. p. cifixi, belli 1 pro fide 1 3 7 : Si cruce officii pontificalis assumpta h o s t e s c r u indutus armaturm dei, hactenus viriliter expugnaris ; si te a b r e s r i m u t ; si ad regressum e contra insurgentia c e r t a r n i n a te inducimi . ."

Ibid. p. 1 6 2 . Ibid. p. 1 6 9 . Ibid. p. 1 6 3 : t e r r a C h o l i m , per eiusdem regis (Colomani) mini sterium a pravitate consimili nutu divine potentie depurata." Ovdje j e C h o l i m pogreno mj. Cholm, Him, H u m .

bila n a k a n i l a podii ondje novu biskupiju s kaptolom.' Sdruenje dakle H u m a s B o s n o m u crkvenom obziru imalo j e biti samo pri vremeno. B o s a n s k o m u biskupu bude na dalje naloeno, da u svoj stvu apost. poslanika uznastoji iztriebiti ostanke" krivovjerstva u svojoj biskupiji, te su mu s j e d n e strane poslani u pomo D o m i nikani iz U g a r s k e , imenito iz Peuba, a s druge strane bijae opunovlaten propoviedati u U g a r s k o j kriarsku vojnu, dozvati ju u pomo u biskupiju; u to su mu takodjer doznaena potrebita sredstva. Z a izveenje svega toga bude bosanski b i s k u p toplo preporuen ugarskim biskupom, a hrvatski vojvoda Koloman iz R i m a pohvaljen, to na tim bdije da u Bosni sjaje svjetlo kato l i k e istine," i to uznastoji iztriebiti krivovjerstvo i razprostraniti katoliku vjerni", te bude potican, da uzgoji svoju odanost prama c r k v i . " Koloman j e zbilja zasvjedoio svoju prania bosan skoj c r k v i privrenost i tim, to j e biskupiju i njezin stolni kaptol sv. P e t r a novimi obdario dobri; a rimska j e stolica njegovo po sljednje darovanje potvrdila listinom od 7 prosinca 1 2 3 9 . Osim toga arcibiskup k o l o k i Ugolin sagradi u Bosni na zgodnih mjestih tvrdjave na obranu bosanske crkve i vjere i na iztrebljenje krivovj eraca. "
2 3 4 5

K a k o se j e u toj borbi, zapodjenutoj god. 1 2 3 5 , bosanski ban Ninoslav v l a d a o ? I z preostalih nam listina doznajemo samo t o , da j e on bio rimskoj stolici obtuen s odmetnitva; ali se kanje pronalo, da j e ovo sumnjienje odanle p o t e k l o , to je Ninoslav njekada primio u nudi pomo proti svojim neprijateljem od k r i v o v j e r a c a . " K a d a se to dogodilo, to nam se ne k a e ; ali ako se ban bosanski nije mogao sroiti s Patareni proti Patare nom, to j e veoma vjerovatno, da j e on primio njihovu pomo proti
6
1

Vidi pismo pape G r g u r a I X od 2 6 travnja 1 2 3 8 ibid. p. 1 6 2 , 1 6 3 . Ibid. p. 1 6 9 , 1 7 0 , 1 7 3 . Ibid. p. 1 6 8 , 1 7 2 . Ibid. p. 1 7 2 . Koloman j e bosanskomu biskupu poklonio ovkraj Save dobra Djakovo i Bleznu", tada u upaniji Vukovskoj. Biskup bo sanski imao j e u Bosni imanja u upi Vrhbosanskoj, Neretvanskoj, L e p e n i k o j , V i d o k o j , L o s o n s k o j , Skopljanskoj, za tiem in supa Bored (?) et in comitati! Berez (?). Cf. Theiner: monum. Slavor. merid. I, 2 9 7 . T h e i n e r : monum. Hung. I, 2 0 1 . Ibid. I , 2 0 6 : licet olim necessitatis tempore ab h a e r e t i c i s contra suos inimicos auxilium et favorem recepisse dicatur. "

vanjskomu kriarskoj vjeru.

neprijatelju. S toga bismo vojsci opro sa svimi

kazali,

da

se j e

Ninoslav

stanovnici

B o s n e bez razlike na vojvodi

Ali ako j e ban Ninoslav i bio lien svoje a s t i , te k r u n a

u g a r s k a , kano suverena v l a s t , predala Bosnu hrvatskomu Ninoslav ve 2 2 oujka 1 2 4 0 pie s ugarskim

Kolomanu : to j e ova uredba posvema kratko trajala, j e r se Matej

r u ms
1

", te kao takav ugovara s dubrovakom slav se ili izmirio dvorom ili silom

obinom. okolnosti

Nino doao

opet do banske vlasti. Provala T a t a r a i Mongola u Ugarsku, k o j a god. 1241 postade plienom ovih divljih opora, smrt vojvode K o lomana, dopadega smrtnih rana na j u n a k o m popritu, nastali poslije odlazka ovih Azijata mete u Ugarskoj i naoj domovini ugarske krune na vie godina od B o s n e odvratilo. Ali i Patarenom dodje j a m a n o ovaj odmor u prilog. U g a r s k i kralj Bela I V tui se bar god. 1 2 4 4 , da je u B o s n i opaina k r i vovjerska tako silno mah preotela, da imade u onih stranah veoma malo revnovatelja i tovatelja prave v j e r e . " Isto se tako tui papa Inocencio I V u svojem pismu od 27 kolovoza 1 2 4 8 , da j e tako crkva kako biskupija bosanska podpunoma upala u krivovjerstvo, u toliko da vie ni nespad na c r k v u r i m s k u . U ovo dakle kratko vrieme od njekoliko godina u toliko po ovih viestih oslabi u Bosni c r k v a k a t o l i k a ; malo j o j koristilo, to se kriarskom vojskom poee razmicati medje katolike vjere," to su koloki nadbiskupi ne bez velikoga prolia krvi, gubitka ljudi i troka velik dio zemlje bdi osvojdi i odveli odanle mnogo tisua krivovjeraca." Tvrdjave i gradovi, koji su bili ondje podignuti, nisu se mogli obraniti od navala i obsjednua ; pa kada su i ova spoljanja sredstva propala, nije se mogla ona zemlja uzdrati u istoi v j e r e . "
2 3 4
!

sve j e ovo uvrstilo samostalan poloaj bana bosanskoga, a panju

K o d Mikloia : moiium. serb. p. 2 8 . Ap. T h e i n e r : monum. Slavor. meri. I, 2 9 7 : Attendentes in B o z n a baereticorum pcrfiiam amoum invaluisse seu pullulasse ita, q u o d p a u c i i u v e n i r e n t u r i n p a r t i b u s i 11 i s v e r e f i d e i z e l a tores vel cultore." . T h e i n e r : monum. Hung. I, 2 0 4 : eum tam ecclesia, quam dioecesis Bosnensis, que ad B o m a n a m ecclesiam nullo modo pertinet, totaliter lapsa sit peccatis exigentibus in perfidiam haereticae pravitatis. " Ibid.

R i m s k a stolica i kruna ugarska nisu ni sada propustile, da poprave na korist c r k v e ono, to se j e u novije doba bilo razo rilo. U U g a r s k o j bijahu osvjedoeni, da se Bosna nee dobro voljno vratiti u krilo c r k v e . Odanle se dva sredstva preporuahu : j e d n o , da se B o s n a podvrgne metropoliti k o l o k o j , koja j e toliko ttovala u kriarskih vojnah. Ovaj j e predlog podupirao i biskup bosanski Ponsa, k o j j e nagibao ugarskoj crkvi, odkako bosanski biskupi dobie D j a k o v o u dolnjoj Slavoniji, to j i m bude poveljom B e l e I V od 2 0 srpnja 1 2 4 4 sveano potvrdjeno. D r u g o se sredstvo preporualo nova kriarska vojna proti Bosni. prvom dao se papa I n o c e n c i o I V pismom od 2 0 kolovoza 1 2 4 6 najprije izviestiti tim vie, to j e valjalo razvidjeti, pade li zbilja, k a k o se razglasilo, i metropolitska crkva dubrovaka u takovu ljagu." Izviestivi se papa odredi drugim pismom od 27 kolo voza 1.248, da se b o s a n s k a c r k v a slobodno podini k o l o k o j , a k o su istinite sve one okolnosti, koje prijavie kralj u g a r s k i , koloki nadbiskup i bosanski biskup.
1 3 3

I drugi j e predlog r i m s k a stolica prihvatila. Reeni papa, douvi kroz poslanike kolokoga nadbiskupa, da ovaj eli uzeti z n a k kria proti k r i v o v j e r c e m zemlje bosanske", posla mu takov znak uz pismo od 3 kolovoza 1 2 4 6 ; a drugim mu pismom dozvoli, da smije kano poslanik apostolski pravovjernim podieliti one zemlje, k o j e bi oni u B o s n i heretikom osvojili. I kralj se ugarski bio odluio da pobije bosansko krivovjerstvo" ; na to ga papa nukae pismom od 3 0 sienja 1 2 4 7 uvjeravaju ga, da bez njegova sa vjeta i njegove privolje nee nita Bosni odrediti. A k o zlo volja k r a l j a ugarskoga nije naperena bila jedino proti inovjercem bosanskim, to j e imala t e k malo prije nastati razmirica izmedju njega i bosanskoga b a n a ; j e r se iz navedene listine od 2 0 srpnja 1 2 4 4 razabire, da j e izmedju B e l e i Mateja Ninoslava vladalo tada podpuno sporazumljenje.
4 5

Koliko j e r i m s k a stolica odluno postupala proti bosanskim i n o v j e r c e m , te j i h predala Ugarskoj na milost i nemilost, toliko
Monum. Slav, nieri. loc. cit. - Theiner : monum. Hung. I , 2 0 1 . Ibid. p. 2 0 4 .
1

Oba pisma ondje str. 2 0 2 . Ibid. p. 2 0 2 : sciturus pro certo, quod super facto terrae Bosnensis nil penitus statuemus, nisi de tuo Consilio et assensu."

j e ona oprezna bila naprama od

banu M. Ninoslavu. da se j e prem iz pismenih,

Ona se najprije ban odmetnuo starijih njeto

dala obaviestiti istinitosti onoga glasa, c r k v e ; pa kada j e doznala svjedoanstva, da ban

nije odstupio od pravoslavne

v j e r e , nego mu pred

da kano katolik ivi po propisu c r k v e , " s j e d n e j e strane pismom od 27 oujka 1 2 4 8 dala po biskupu stojniku senjskom i drugu spljetskih F r a n j e v a c a izpitati ivljenju, glasu i pona

anju" njegovu, doim j e s druge strane

pismom od istoga dana,

1

upravljenim na kolokoga nadbiskupa kano apost. poslanika, svako proti njemu neprijateljstvo obustavila, dok se stvar j a s n o n e r a z v i d i . Ovako Kralj se god. 124648 spremala u U g a r s k o j traga, da bi se ona tada zaratio sukoba iztone (1246), vala u Bosnu. Ali ne nalazimo Bela I V bio se upravo Friderikom mu prvoga s vojvodom sada tim manje izvela druga pro bila. osvovojnu

s Austrijom ; posije sliedilo j e

j e n j e ( 1 2 4 8 ) t a j e r s k e . K r a l j B e l a ne mogae na kriarsku misliti, to granice drave

nebijahu

sigurne proti novoj provali T a t a r . I tako nalazimo, da j e Matej Ninoslav milosti boijoj veliki ban b o s a n s k i " u oujku 1 2 4 9 god. sklopio s Dubrovnikom ugovor u podpunu uivanju svoje banske kranin.
2

vlasti. Ova listina imade osim toga sve znakove, iz kojih se moe zakljuiti, da j e ban Ninoslav tada bio pravovjerni poduzimalo ni j e d n o proti Iz svega ovoga smijemo zakljuiti, da se prolih godina nije B o s n i nasilno sredstvo, te da su one krune osnove tako sa strane rimske stolice k a k o sa strane u g a r s k e ostale neizvedene.

V j e r a k a t o l i k a stala j e koncem prve polovice crkva crkvu

X I I I stoljea u Bosni u stanju o n a k o v u , na k a k o v o se god. 1 2 4 4 i 1 2 4 8 tue kralj B e l a I V i papa I n o c e n c i o I V ; k a t o l i k a bosanska imala j e ondje protiv sebi i uza sebe patarensku biskupa. spomenik, zapadni suvremeni uitelj, za tim bosansku, katoliki biskup patarenskoga Ovo posljednje nam potvrdjuje na koj nam se valja ovdje B i v i kroz 17 godina i inquisitor u Italiji, esto osvrnuti. katarski spomenuti dominikanac svjedoi, R e i n e r i s Sachoni

d a j e ova dualistika sekta u njegovo doba t. j . polovicom X I I I sto1

Oba pisma ondje str. 2 0 5 , 2 0 6 . Kod Mikloia: monum. serb. p. 3 2 . U njoj se navodi: -

, . . , 8 YI.CTI.IIH . . . 8 . , , s . . ."

l j e a , imala svih skupa braja

1

estnaest

c r k a v a ili biskupija.

On j i h iz-

poimaju

sa zapadnimi,

naime u Italiji i F r a n c e z k o j , i zaEvropi. U Italiji bilo i sada u kod

kljueuju jih

s iztonimi t. j . u juno-iztonoj Albanska ili ona u de

sedam:

S e n s a n u , mjestu mjestu Mantove

jezera diji

Garde

u M l e t a k o j , u e z u, gradu izpod

Lombar ne daleko

kod

Monze, u a nj l u ,

od r i e k e Mincia, u V i c e n c i , u F i r e n c i , u Spoletskoj dolini (de Valle bardiji njoj dielu Spolletana) i c r k v a i Veroni. Ove su francezkih crkve Kathara stanujuih u Lom

raztresene

bile u gornjoj i sred bilo u zapadnom imae Kathari

I t a l i j i ; najvie j e i p a k K a t h a r a gornje Italije, u Lombardiji.

ili P a t a r e n a U

Francezkoj

tri c r k v e : u T o l o s i , u C a r c a s s o n i dovih k n e i j a istoga i m e n a . s e k t a najveu siecali.

1

i u A l b i j u , glavnih graFrancezkoj imala preest

U j u n o j j e dakle

silu u zemljan,

k o j e su pritoci r i e k e G a r o n n e Europe navodi Reiner

U juno-iztocnom

poluotoku

R.

Reinerii Sachoni : c o n t r a Waldenses. Ovaj j e naslov svojevoljno od izdavatelja podmetnut. Vie bi dolikovao c o n t r a Catharos" ili c o n t r a haereticos" u obe. Razpravu Reinerovu izda najprije Gretser god. 1 6 1 3 . Odanle j e pretampana u biblioth. max. patrm, tom. X X V , p. 2 6 9 . Objelodani j u takodjer Martne et Durand : thesar. nov. anecdot. V, 1 8 5 9 seq. J a u ovdje oba Izdanja sravnati i variante metnuti u zaporku. Ovo znamenito Reinerovo mjesto glasi ovako : Quot sunt ecclesiae Catharorum. Sunt autem X V I omnes ecclesiae Catharorum ; nee imputes mihi lector quod eas nominavi (appello) ecclesias, sed potius e i s , quia ita se vocant. Quaruui nomina sunt haec : E c c l e s i a Albanensium vel de Donnezacho (Sensano), E c c l e s i a de Concorrezo, E c c l e s i a Baj(gn)olensium, sive de Baj(gn)olo, E c c l e s i a Vincentina, sive (vel) de M a r c h i a , Ecclesia F i o r e n t i n a , E c c l e s i a de Valle Spoletana, E c c l e s i a P r a n c i a e , Ecclesia Tolesana, E c c l e s i a C a r cassonensis, E c c l e s i a Albigensis, Ecclesia Sclavoniae, E c c l e s i a L a t i norum de Constantinopoli, Eeclesia Graecorum ibidem, E c c l e s i a Phi ladelphiae in R o m a n i a (Romanioliae), Ecclesia Burgariae (Bulgariae), E c c l e s i a Dugunthiae (Dugranicae). E t omnes habuerunt originem de duabus ultimis. P r i m i , scilicet Albanenses, morantur Veronae et in pluribus civitatibus L o m b a r d i a e ; et sunt numero fere circiter quingenti utriusque sexus. Uli autem de Concorrezo (Concorrozezo) dif fusi sunt fere per totam L o m b a r d i a m et sunt utriusque sexus M. et D . et plures e t i a m , Baj(gn)olenses (morantur in) M a n t u a e , Brxiae, B e r g a m i , et in comitato Mediolani(ensium), sed perpauci et in Romaniolia; et sunt ferre C C . E c c l e s i a de Marchia nihil habet Veronae, et (sed) sunt circiter ( C L ) . Uli de Tuscia et de Valle Spoletana fere . E c c l e s i a F r a n c i a e morantur Veronae et in L o m b a r d i a ; et sunt circiter C L . E c c l e s i a Tolosana, et Albigensis, et Carcassonensis, cum J. A. VII.

c r k a v a : dvie u C a r i g r a d u , P r v a j e nam v e od

jedna

za

Grke,

jedna

za

Latine. po

polovice X I s t o l j e a

poznata ;

druga j e

mojem sudu bila za zapadne s l j e d b e n i k e ove s e k t e , uz ostale zapadne n a s e l b i n e

1

k o j i su imali ovaj

nagrnuti u C a r i g r a d ,

od k a k o j e

god. 1 2 0 4 osvojen od L a t i n a i postao priestolnicom n o v o g a iztonolatinskoga carstva ( 1 2 0 4 1 2 6 1 ) . Navodi se na dalje c r k v a u P i o vd i v u (Philadelphiae dragovika, i. e. Philippopolis) u R o m a n i j i , b u g a r s k a i

ove dvie m a t i c e svih ostalih etrnaest, k o j i h smo e c c l e s i a S c l a v o n i a e " , k o j a se u iztonirai na prvom mjestu, u drugoj

dosta progovorili. Napokon prvoj stavci navodi medju

izmedju

carigradske i plovdivsk.

Gdje

bijae ova e c c l e s i a S c l a

voniae", c r k v a slovenska ? Poznato je, da su u talijanskih spisih kadto sve zemlje

j u n o - s l o v e n s k e dolazile pod ovim obenitim imenom a kadto pojedine n j i h , imenito Dalmacija, Hrvatska

S c l a v o n i a " , i Slavonija,

quibusdam qui ohm fuerunt Agennensis (uzinensis) eeclesiae, quae fere destructa est, sunt fere C C . (CCC). E c c l e s i a L a t i n o r u m in Constantinopoli sunt fere L . Item E c c l e s i a S c l a v o n i a e , et Graecorum Philadelphiae, et Graecorum B u r ( l ) g a r i a e , et Dugunthiae (Dugunihiae, sunt omnis gentis) omnes simul fere D . L e c t o r discere potes se cure, quod in toto mundo non sunt Cathari utriusque sexus numero quatuor rnillia, sed credentes innumeri, et dicta computatio pluries olim facta est inter eos. " T k o ovaj izvod pomnjivo p r o i t a , t a j e u prvi mah shvatiti, da Keinerio izbrajaju crkve katharske poima s talijanskimi, nastavlja s f r a n c e z k i m i , a zakljuuje s iztonimi, te da u drugom stavku navodi glavna mjesta i predjele onih talijanskih crkava. S toga nam j e za u d o , kako j e otrouman inae P a v a o afak traio ( P a m t k y hlahol pisemn. L X ) mjesta Concorezo seu Corezium, de Sensano" u A r b a n a s k o j , te u prvom nazirao Goricu v Albanii, june od j e z e r a Ochridskho", a n drugom njeko mjesto snad nkde v Albanii." Ovim j e p r a v c e m poao i dr. Boidar P e t r a n o v i , koj osim toga misli ( . 8 1 ) : da j e ime B a gnaroli vierni prievo slavjanskoga P o l i v a k i , kojim se po svjedobi V. Grigorovia j o od najstarija doba i dan dananji nazivlju bu garski itelji blizu mjesta Vodene, sjevero-zapadno od Soluna . . ." Isto tako ueni Schmidt, koj D u g u n t h i a , Dragometia" protee n a dalmatinski T r o g i r , razumieva si pod C o r e z i u m , Concorezzo" slo vensku Goricu n a Soci (Histoire de l a secte des Cathares I , 5 7 ) . emu traiti de S e n s a n o , A l b a n u m , Concorrezzium, B a g n o l o " po Arbanaskoj, Maedoniji, Dalmaciji i Gorici, k a d a se ova imena upravo u tom obliku odazivaju u mjestih u gornjoj Italiji : Albanu, Desenzauu, Concorezzu i Bagnolu, kamo nas sam Beinerio u p u u j e ? Sr. d r a . H o p f a : Griechenland im Mittelalter I, 2 0 5 slied.

za tim B o s n a i S r b i j a . Ovo j e nazivlje pae prelo u latinske i talijanske spise dubrovake dravne pisarne. P r e m a tomu nazivlju mogla bi ecclesia S c l a v o n i a e " imati svoje sielo u ma kojoj onih juno-slovenskih zemalja. Ali iz ove j e razprave poznato, da se B o gomili nepojavie vie u S r b i j i , od k a k o bise pod vladanjem S t j e pana Nemanje izagnani. S ove strane S a v e bilo j e Patarena, j e r se pod vojvodom hrvatskim Kolomanom na nje bila k r i a r s k a vojna podigla; ali k a k o v o j samostalnoj crkvi njihovoj na ovoj strani neima govora. D o i m protivno u B o s n i , gdje j e i nosilac dravne vlasti pristao bio uz ovu sljedbu, gdje se pae i biskup njoj odmetnuo. Nemoe indi biti sumnje, da j e Reinerova ecclesia S c l a v o n i a e " ona ista c r k v a patarenska, k o j a se u domaih spomenicih pie " , i k o j a j e imala j e d n a k o nutrnje ustrojstvo kao to ostale c r k v e ove sekte. O tom ustrojstvu pro govorit emo obirnije u drugom dielu; ovdje budi dovoljno na pomenuti, da j e na elu c r k v e bosanske stojao inae . Od patai'enskih biskupa u Bosni izrino su nam do sada poznata samo tri iz X I V i X V stoljea, naime Miroslav ( 1 3 0 5 ) , Radomjer (1404) i Miloj (1446).
1 2 3 4

I m a m o j o drugo svjedoanstvo, iz kojega se vidi, d a j e ecclesia S c l a v o n i a e " bila na zapadu u treem desetku ovoga sto ljea ne samo p o z n a t a , nego i onolika ugleda, k a k a v se prologa v i e k a davao b u g a r s k o j . I z p i s m a naime, k o j e j e Konrad, papin u j u n o j F r a n c e z k o j p o s l a n i k , god. 1 2 2 3 pisao arcibiskupu rothom a k o m u , doznajemo: da j e tada medju francezke K a t h a r e bio doao h e r e s i a r c h a , k o g a heretici Albigezi zovu svojim papom, a
5

' Sr. Daniiev rienik pod . U listini kod Mikloia: monum. serb. p. 6 9 . Ibid. p. 2 5 3 . Ibid. p. 4 4 0 . Matthaeus Parisinus ad a. 1 2 2 3 . F a r l a t i : Illyr. sacr. , 4 7 : , quod vidimus loquimnr et quod scimus testifcamur . . . Ille homo perditus . . . iam habet perfidiae suae praeambulum haeresia r e h a m , quem haeretici Albigenses p a p a m suum appellant, h a b i t a n t e m in f i n i b u s B u l g a r o r u m , C r o a t i a e e t D a l m a t i a e , i u x t a H u n g a r o r u m n a t i o n e m . Ad eum confluunt haeretici Albigenses , ut ad eorum consulta respondeat. Etenim de Carcassona oriundus vices illius antipapae gerens Bartholomaeus, haereticorum episcopus, funestam ei exhibendo r e v e r e n t i a m , sedem e t locum concessit in v i l l a , quae dicitur Porlos, et se ipsum transtulit in partes Tolosanas . . . "

koj

stanuje

podkrajevih B u g a r s k e , H r v a t s k e i D a l m a c i j e ,

na

medji U g a r s k e . K o d njega se stiu heretici A l b i g e z i , tika, rodom iz C a r c a s s o n e , Po opisu izkazav

da j i m na

pitanja odgovori. Namjestnik onoga antipape B a r t o l , biskup here mu tovanje zlosretno dade mu sielo i mjesto u selu, k o j e se Porlos zove, a on se prenese u toloske strane." biskup granica one z e m l j e , iz k o j e dodje taj tovali kano svoga h e r e t i k i , koga su K a t h a r i francezki

papu t. j . glavu c r k v e , ne moe biti s u m n j e , da to bijae B o s n a . Papin poslanik utvrdjuje svoje izvjee ovimi riemi : evo govo rimo, to vidjesmo, a svjedoimo, to znamo." A k o se njegove riei i neimadu u tom smislu uzeti, kano da j e , nalik na ustrojstvo kat. c r k v e , biskup crkve: najblia bosanski bio svim Katharom i Patarenom glava koja j e to lei u njih j a m a n o ovaj s m i s a o , da su oni na zapadu vrelu njihove vjere, iztiuu na balkanskom poluotoku,

u naelniku c r k v e bosanske tovali starjeinu one c r k v e ,

te s toga ovu vjeru najistije sauvala. A k o tomu ovu viest pa pina poslanika u sklad dovedemo sa sgodami onih godina u Bosni, koje smo na svojem mjestu izpripoviedali : onda nee nam se initi nevjerovatna. Znamo naime, da j e r i m s k a stolica god. 1 2 2 1 izaslala u Bosnu A k o n c i a i da j e ovaj sliedee godine u B o s n i po rieih ljetopisca mnogo vremena radio oko iztrebljenja heretika". Ovom j e prigodom imao biskup bosanskih P a t a r e n a otii iz zemlje i priei jednovjercem u j u n u F r a n c e z k u , gdje j e njem papin poslanik Konrad docuo i o tom god. 1 2 2 3 svoga brata obaviestio. Ovomu bosanskomu biskupu imao biti nasljednikom po svoj pri lici onaj patarenski biskup, k o g a drugi papin poslanik kard. J a k o v poslije deset godina u B o s n i zatee. Ova dva svjedoanstva zapadnih p i s a c a , dominikana Reinera, potvrdjuju patarenska Nije ve u treem nam poznato, bogomilskih, patarenskih biskupa K o n r a d a i dakle j a s n o , da j e bosanska c r k v a crkava. patarenske od god. 1 4 0 4

desetku X I I I stoljea spadala u sustav i katarskih gdje bijae stolica biskupije

u Bosni. U jednom pismu

kae s e : e ". Ovomu imenu nalazimo sada u B o s n i srodna: J e n j i , podrunica vidovike parokije, i Janja, rieka i varo kod D r i n e . Ova su mjesta u sjeverokoj ini S a v a i D r i n a , u njekadanjoj poiztonom kutu B o s n e ,
1

Pui: spomenici srbski str. 5 1 .

krajini Soli. Osim ovih nalazim J a n j i janinsku rieku, u J e z e r o . Ovaj koja priedjel

priedjel u j e z e r s k o j nahiji, te se s ovom izlieva

onuda tee u P l i v u , su po

lei izmedju J a j c a i G l a m o a , u j u n o mojem sudu bili oni J a n i i " , na

zapadnoj B o s n i . Ovdje

kojih j e ono pismo u gospodina episkupa pisano", j e r j e u priedjelih B o s n e , bliih Humu i D a l m a c i j i , patarenstvo sveudilj silnije i j a e bilo. U onom dielu B o s n e bijae po svoj prilici stolica episkupa c r k v e b o s a n s k e " ; j e da li upravo na J e n j i i h " , nemoe bez prigovora odsjei. V e i n a onih c r k a v a , k o j e Reiner i z b r o j i , pridrui se bugar skomu redu, prihvativ nauku umjerenoga dualizma; na zapadu su samo dvie c r k v e : a l b a n s k a u Italiji i toloska u F r a n c e z k o j ostale, po izrinom uvjeravanju R e i n e r a , vjerne prvobitnoj stroijoj nauci pristala. prostor dualistikoj. B o s a n s k a j e c r k v a , kano to emo na svojem mjestu vidjeti, takodjer uz b u g a r s k i red Polovicom XIII stoljea ova j e kriva vjera najvei to se

zauzimala. Podieljena u 1 6 velikih kotara razprostirala se ona od Bosfora i crnoga mora skoro do Pireneja i Atlanta. N a j u g u E u r o p e bijae j o j najvea s n a g a ; ali j e i prama listikoga p r i m j e s a .
1

njezinoj sredini ile pru

ila. U N j e m a k o j bilo j e u razliitih sektah one dobe dosta dua U njezin su red po svoj prilici spadali i oni heretici u C e s k o j , koji su si, k a k o se papa Inocencio I V u pismu od 19 kolovoza 1 2 4 4 ugarskim biskupom tui, bili izabrali poseb noga starjeinu, p a p u . 4 0 0 0 Kathara da j e bilo bez
2

B r o j pristaa ove sekte nije da k a k o koj

bio

prema ovomu silnomu prostoru, broja.

zauzimae. Reinerio broji do

viega stupnja (perfecti), doim drugih (credentes) S v a k a k o j e ovaj drugi red, iz k o g a su se nadmaio.

riedki popeli u onaj prvi, daleko prvoga

Ali polovica X I I I v i e k a j e s t podjedno obratnikom u povjesti sekte ; od ovo doba poima ona na zapadu silno padati. U F r a n c e z k o j bjee j o j korien pogubljeno na podsjeen predajom glave zmajeve", tvrdjave Montsgura, iza koje j e dne 1 4 oujka 1 2 4 4 do 2 0 0 krivovjeraca lomai. S m r u toloskoga kneza protivnika, Rajmonda V I I u koj j e u onom rujnu 1 2 4 9 izgubi sekta posljednjega sljedniku i zetu Alfonsu dobi estoka
1

zatitnika; a u njegovu na

H a h n op. cit. I, 4 0 2 4 0 7 . P a l a c k : o stycch a pomru sekty Waldensk nkdejm sektm v echch. V P r a z e 1 8 6 8 . str. 6 9 . V. Brandl u asopisu matice moravske. Ron. se. 2 str. 7 8 i sijed.

gniezdu Kahara strogo izvodio pootrene naredbe sabora dranih u Bziersu (1246), Valenci (1248) i Lisli (1251). Slonomu naporu crkvene i dravne vlasti podje za rukom tako ovu sektu oslabiti u junoj Francezkoj, da nije ona poslije dva desetka godina (1274) imala vie ondje ni jedne od biskupija, koje Reinerio napominje; jer su se katharski biskupi preselili u gornju Italiju, jedan u Sermione kod Garde (gdje j e u de-Sensanu bio biskup patarenski), drugi u Paviju, u Cremonu itd., a s njimi i mnogi jenovjerci, naselivi se u Asti, Alessandriji, Paviji, Milanu, Mantovi, Cremoni itd. Odavle su iza toga takodjer upravljani ostanci sekte u Francezkoj, kojih nisu vie branili plemii i gradovi, nego planine i ume. Ovimi iz Francezke pribjeglieami ojaana j e sekta u gornjoj Italiji, gdje j e bila dosta razirena. Ona politika razvraenost, koja j e tada bila mah preotela u gradovih tamonjih, za tim raz mirice izmedju rimske stolice i njemakoga carstva, osim toga pri jazan njekih lombardskih velemoa sve j e ovo ilo sekti u pri log. U Lombardiji nadje zatitu u gospodara njezinih Ezzelina (f 1259) i njegova nasljednika Uberta Palavicina, te u mnogih odlinih plemia. S toga su ovdje na velik odpor naili inquisi tori Petar od Verone, Reinerio Sachoni i brat Moneta u toliko, da j e prvi bio umoren (1252), a dva druga jedva iznesoe glave. U Milanu i ostalih lombardezkih gradovih bilo j e slobodno stano vati patarenskim biskupom; pae gdjeto su izdane od gradskoga viea naredbe proti inquisiciji, tako u Bergamu, u Mantovi, gdje j e sjedio patar. biskup Ivan od Casalotte, u Veroni, gdje su sje dili biskupi Alberto (1267) i Bonaventura Belasmagra, i francezki Vilelmo Petit (1270), u Vicenci, Paviji, Tortoni, Alessandriji, Comu, Sermionu itd. Ali po malo redale su se i ovuda ete patarenske; osobito od kada j e dominikanu Aldobrandinu i franjevcu Filipu Bonacorsiu god. 1277 polo za rukom Patarene u Sermionu, sielu francezkih bjegunaca, izmiriti s crkvom. U ostalih takodjer gradovih padala j e sila sekte prama kraju ovoga stoljea. Tako se i u ovoj sekti, kao to u drugih, obistinilo, da vr hunac njezine sile jest ujedno poetak razsua. Zapadni ogranak njezin podleze u onom boju, koj papa Inocencio I I I odlunije zapoe, a nastavie istim smjerom njegovi nasljednici Honorio I I I Grgur I X , Inocencio IV i Aleksandro IV.
1 2
1

Obirno kod Schmidta op. cit. I, 2 9 3 3 4 1 . Ibid. p. 165188.

J e li ista sudbina Patarene u Bosni ve sada s t i g l a ? Ovo j e pitanje, na k o j e se v r a a m o , poto smo vidjeli, k a k o j e bo sanska c r k v a " smatrana bila i na zapadu za druicu ostalih c r k a v a katharsko-patarenskih i bogomilskih te tako su zapadne padale. U B o s n i opaa se ivot u svih odnoajih javnih , dokle j o j domai vladaoci stoje na elu. Ali im ova zemlja postaje podnoje ugarske drave, pada na nju zastor zaboravnosti i mrtvila. T a k o j e opet bilo poslije banova Kulina i Mateja Ninoslava. T e a j e m druge polovice X I I I stoljea iztiu nam se u Bosni samo imena njezinih upravljatelja, koje j e ugarski dvor prepostavljao ili cieloj zemlji ili pojedinim dielom njezinim. Sav ivot, dravni i crkveni u B o s n i , kao da j e bio obamro pod vjetrom, koj j e duvao s one strane S a v e . U g a r s k u bijae poslije provale mongolske, osobito za vladanja kr. Ladislava I I I ( 1 2 7 2 9 0 ) , bezakonje pritislo. Razuzdanost putenoga vladaoca, samovolja mogunika, prostopnost po ganskih Polovaca, Muhamedanaca i Zidova, koji su bili puk skuili, mutavost velikoga diela viega sveenstva; sve to bijae razvezalo j a v n e i sukromne odnoaje. U ovakovih se okolnostih nije doisto mislilo u U g a r s k o j niti na uvrenje pravovjerja niti na iztrebljenje krivovjerstva u B o s n i . Na to j e ugarski dvor bio upozornjen t e k po rimskoj stolici, koja j e pismom od 2 2 rujna 1 2 7 8 izaslala onamo biskupa od F e r m a i kard. sv. Marije in via lata" imenom Filipa, podielivi mu punomoje apost. poslanika i prepo ruivi ga izmedju ostalih takodjer hrvatskomu vojvodi A n d r i j i . K r a l j se L a d i s l a v dne 2 3 lipnja 1 2 7 9 u Budimu papinu poslaniku obvezao, da e sve, kojih se tie, silom takodjer podupirati u satiranju k r i v o v j e r a c a . Z a tim j e on sliedee godine obrekao, da e j i h iztriebiti osobito iz B o s n e i blinjih priedjela, u kojih su raz liite sljedbe k r i v o v j e r s k e opaine ve od davna niknule i pona1 2 3 4
1

T a k o j e Agnes, ker kr. B e l e I V a supruga Rastislava vojvode galikoga ( 1 2 4 5 ) i hrvatskoga bana ( 1 2 4 7 ) te gospodara Mave ( 1 2 5 4 , 1 2 5 5 ) bila de B o z n a et de Machou domina" ( 1 2 6 4 ) . T a k o njezin sin B e l a bijae 1 2 7 1 vojvoda mavanski i bosanski. Za tiem Stjepan banus de B o z n a " ( 1 2 7 2 7 3 ) , onda Egidij ( 1 2 7 3 ) i Ugrin ( 1 2 7 9 ) . U isto se vrieme J a n , Hinko i E r n e j piu banovi IJsori i Soli. Iz listina. Zalostno stanje U g a r s k e opisuje papa Nikola I I I u pismu od 2 2 rujna 1 2 7 8 kod T h e i n e r a : rnonum. Hung. I, 3 2 7 . P i s m a ondje I, 3 2 8 3 3 6 . Ibid. p. 3 4 0 .

rasle".

Ovo j e isto kraljeva m a j k a J e l i s a v a pismom od 1 9 kolo obvezuju izvesti se, da sve e kano vojvodkinja naredbe proti macrkvene krivo

voza 1 2 8 0 obrekla,

vanska i bosanska" vjercem ,,u vojvodinah

Mavi i Bosni, te u upanijah

2

poekoj i

vukovarskoj i ostalih njezinoj vlasti podvrenih , koji nastoje sru iti ondje i razoriti sv. c r k v u i v j e r u . " Ovom se izjavom potvrdjuje, kriarske vojne pod hrvatskim da se j e krivovjerstvo i poslije Kolomanom u Slavo

vojvodom

niji, osobito u poekoj i vukovskoj upaniji, sauvalo a karno li da bi u Bosni izkorenjeno bilo. Ali ni sada nije mu se bilo bojati, dok j e na priestolju ugarskom sjedio t a k a v vladalac, k a k a v j e bio L a d i s l a v , koj j e sam poslije njegove smrti
3

tako

malo

ivio po

zakonu c r k v e , da se enskih

moglo povesti

p i t a n j e , j e d a li j e on kano

kranin preminuo.

A ta se moglo nadati ili bojati od

ruku, u koje bjee tada uprava B o s n e p o l o e n a ? T i m j e veu nadu zaela r i m s k a stolica, k a d a j e B o s n u posjeo srbski kralj Stjepan Uro I I Milutin, urjak k r a l j a Ladislava po njegovoj sestri J e l i s a v i . Ovoga j e vladaoca, umna i poduzetna, onaj u politici proti byzantinskomu dvoru antagonizam pribliio rimskoj stolici. Papa Nikola I V zametne sa Stjepanom dogovor sjedinjenju srbsk s rimskom c r k v o m izaslav punomojem od 2 3 srpnja 1 2 8 8 dva franjevca, Marina i Cipriana. P a p a j e veliku nadu polagao u posredovanje udove J e l e n e , majke k r a l j e v e , kano to se vidi iz pisma na nju dne 8 kolovoza r. g. upravljena. I zbilja porazumljenje izmedju rimske stolice i srbskoga dvora bi j a e postignuto; p a p a j e pismom od 1 5 oujka 1 2 9 1 k r a l j a Stje pana i Srbiju postavio pod zatitu sv. P e t r a , te potaknut kralji4
1

Ibi. p. 3 4 8 : et specialiter d e d u c a t u n o s t r o etdioecesi B o z n e n s i , et quibusdam adiacentibus terris sub nostra iurisdictione dominio constitutis, in quibus diverse haeretice pravitatis secte . . iam dudum miserabiliter pululasse et dampnabiliter excrevisse noscuntur . ." Ibid. p. 3 4 7 : in tatibus de P o s e g a dictioni subiectis . ecclesiam sanctam biliter moliuntur." ducatibus de Machau et de W o z n a , et in comiet de W o l k o u , ceterisque comitatibus nostre iuris. . eliminatis atque destructis inde h e r e t i c i s , qui et fidem ipsius demoliri atque destruere dampna

Ibid. p. 3 6 9 3 7 1 . Oba pisma ondje na str. 3 5 9 6 1 .

com J e l e n o m zapojeo dogovor istom predmetu i s Gjurom kra ljem b u g a r s k i m . P o e l a se dakle opet izvoditi misao o vjerozak o n s k o m jedinstvu j u n o g a S l o v e n s t v a , koje bi bilo dravnomu put prokrilo.
1

Stjepan Uro vladaju nad Bosnom doznade, da imade u toj zemlji veoma mnogo takovih, k o j i odstupivi od puta istine blude po stranputici lai, te svojimi pogubnimi i kunimi tvrdnjami kvare kat. vjeru." Z n a j u dakle, da j e u Bosni i prije bilo Patarena, da se j o prije njekoliko desetak godina bila proti njim povela kri a r s k a vojna znaju na dalje, da j e Stjepan Uro sam pripadao iztonoj crkvi : to ne moemo sumnjati, da se pod onimi krivo vjerci u B o s n i , kojih govori izvjee kralja s r b s k o g a , imadu razumievati Patareni. Nemoe se na to misliti, da bi srbski vla dalac bio onakova ta r e k a o svojih u Bosni podanicih iztone c r k v e . Stjepan j e u primjeru Nemanjinu, za tiem u propisih cr kvenih naao uputu, po kojoj da postupa proti Patarenom. J e li on svoju dravnu vlast proti ovim ino vjernim podanikom upotriebio, nije nam poznato ; ali to znamo, da j e on nalazio najzgod nije proti bludnji sredstvo u pouci i osvjedoenju. S toga j e Stjepan putem svoga poslanika, b a r s k o g a arcidjakona Marina (Petra Cara) papu Nikolu zamolio, da izaalje u Bosnu njekoliko osoba spo s o b n i h , vjetih j e z i k u one z e m l j e , kojih bi ponaanje, suglasno s njihovom spasonosnom o b u k o m , bilo svim za primjer potenoga ivota i izgled i s t o e . " Doisto uzviena misao nainu, kojim se bludnja najuspjenije moe iztriebiti! Stjepan j e sa svoje strane rimskoj stolici obeao savjet i pomo" u tom poslu. P a p a j e poziv srbskoga k r a l j a prihvatio, te pismom od 2 3 oujka 1 2 9 1 naloio starjeini pokrajine h r v a t s k e reda male b r a e (ordinis minorum), da u B o s n u poalje dva r e d o v n i k a , dobra ivljenja i ponaanja, knjievna i vjeta hrvatskomu i srbskomu j e z i k u . Ovima se redov nicima n a l a e , da u onoj banovini (principtu) izvruju iztranu slubu (inquisitionis officium) proti k r i v o v j e r c e m , sljedbenikom, p o m a g a e m , braniteljem i zatitnikom njihovim po propisih cr k v e n i h , sadranih u drugih apost. pismih." toj svojoj .od redbi izviestio j e papa s r b s k o g a kralja posebnim pismom hvale njegovu revnost za vjeru i odanost prama apost. stolici, te preporuuju njegovoj zatiti one redovnika, kako bi svoj zadatak

Ibid. p.

375--77.

rieili

na slavu boju,
1

uzvienje k r a n s k e v j e r e i ast u t e , j e s u li inquisitori po odluci

njegova papinoj radili na

imena."

Spomenici o tom oko obraanja Patarena. nifacia V I I I na

od god. 1 2 9 1 zbilja poli u Bosnu i k o j i m ondje uspjehom starjeinu iste

Poslije sedam godina izadje od pape B o redovnike pokrajine j e d n a k a 1 2 9 8 , kojim mu se ona naredba pape inquisikuga takodjer
2

redba pismom od 1 9 travnja torom raziruje

Nikole I V skoro doslovno ponavlja, samo to se podruje osim na B o s n u u kojih na S r b i j u , Hrvatsku i Istru", pokrajinah da j e smrtonosna

Dalmaciju, nagovienije
3

krivovjerske opaine obilnije narasla." da nije imala nestalo, udjena uspjeha.

Odavle se moe

tati, da se naredba apost. stolice od god. 1 2 9 1 ili nije izvela, ili Patarena u Bosni ne samo u poetku; nego j i m se tragovi nalaze u istom humskom primorju.

Ovdje su se oni udomili b i l i , kano to z n a m o , to se doba, Bosnom vladala,

ali u

u koje Hum dodje pod istu dravnu v l a s t ,

koja j e inquisi-

odavle razselie i u primorje. R i m s k a j e stolica

onimi naredbami od god. 1 2 9 1 i 1 2 9 8 povjerila officium

1

Oba pisma ondje na str. 2 7 7 7 9 . Iz pisma n a Stjepana U r o a va dimo ove riei : Sane cum tu fili carissime, zelo fidei a c devotionis accensus, per dilectum filium Marinum archiepiscopum (rectius arehidiaconum) antibarensem, tue celsitudinis nuncim, apostolatui nostro duxeris humiliter supplicandum, quod cum in pavtibus B o s n e , t u e d i t i o n i s u b i e c t i s , sint quam plurimi h e r e t i e a p r a v i t a t e infecti, qui a semita varitatis adversi per falsitatis devium dampnabiliter oberrantes in eterni regis eontemptum, animarum suarum evidens periculum et scandalum fidern catholicam depravare et pernitiosis seu pestiferis suis assertionibus multipliciter moliuntur, aliquas personas idoneas, regionis illius ydiomatis non ignaras . . . mittere dignaremur . . ." Marin j e god. 1 2 9 1 bio j o arcidjakon barski, kao to svjedoi drugi list pape Nikole I V od 3 1 oujka o. g. ( T h e i n e r : monum. Slavor. merid. I , 1 1 0 ) . B a r s k i m arcibiskupom bijae onda Mihajlo. U izdavanju j e pogrieka prepisaa. U onom drugom listu zove se Marin j o P e t a r C a r . Ibid. p. 3 8 1 . Monum. Hung. I, 3 9 5 : C u m . . ex relatione didieimus fide digna, i n b a n a t u B o z n e n s i et aliis diversis partibus Coloeensis provinciae c i r c a m a r i t i m a s huiusmodi pravitas consueverit admodum pullulare . . . fraternitati tue procedendi contra heretieos et P a t ar e s , credentes et receptatores eorum . . . " B o s n a i Hum spadae t a d a , kako znamo, de iure pod metropoliju k o l o k u ; s toga su ona maritima" primorje humsko.

tionis" u B o s n i i Humu redovnikom sv. F r a n j e , koji su u prvoj dobi osnovana reda ( 1 2 0 8 ) zaveli vie samostana u hrvatskoj zemlji, te se v e god. 1 2 6 0 napominje i vicaria B o s n a e " ovoga reda. Ali u ovih j e odlukah red dominikanski, komu bjee od prije po v j e r e n a inquisicia u onih stranah, nazirao povredu svojih starijih povlastica. Odavle nastade razmirica izmedju oba r e d a , k o j a j e samu inquisiciu slabila, a tiem Patarenom odmor davala. Ali i dravni odnoaji, u kojih j e B o s n a tada stojala, ili su sekti u prilog. K r u n a ugarsko - hrvatska smatrae Bosnu sveudilj k a n o zemlju svojoj vrhovnoj vlasti podinjenu; s toga se ban hr v a t s k i P a v a o Subi, knez bribirski, navodi u svih spomenicih hr vatskih gospodarom i banom B o s n e , prem j e ovom zemljom srbski k r a l j Stjepan Uro vie godina faktino vladao. Stjepanu j e dakle iz obzira na ugarsku politiku valjalo snoljivim biti naprama inov j e r c e m u B o s n i . Osim toga posao sjedinjenja srbsk crkve s rim skom, zametnut v e god. 1 2 8 8 , stupao j e veoma polagano napred. U Srbiji bijae tada upa k a t o l i k i h , kano u B r e s t o v c u , Rudniku, R o g o n u , T r e b i i Grraanici ; ali tamonji biskupi iztone c r k v e bijahu istomu obredu u toliko protivni, da su na onih upah na mjetali paroke svoga o b r e d a . Nije dakle udo, to Stjepan Uro j o god. 1 3 0 3 pokazivae t e k volju pristupiti u zajednicu c r k v e n u . Ali on nije s druge strane b a r onda nadahnut bio neprijateljskim duhom prama r i m s k o j c r k v i , pae nalazimo, da j e njezine zavode i hramove obarivao kano one crkve iztone. Iz ovih j e istih dravnih razloga i obzira srbski vladalac pazio takodjer starje ine patarenske. L i e p nam primjer ove vjerozakonske snoljivosti daje povelja Stjepana U r o a od 15 oujka 1 3 0 5 , izdana u gradu K o t o r u . O v a j e povelja podieljena samostanu sv. bogorodice u
1 2 3 4 5
1

Knez P a v a o se ve 1 6 lipnja 1 2 8 5 pie bamis Chroatorum et do minus B o s n e " ( J . a f a k : monum. hist. serb. u Glasniku X V , 2 0 5 ) . Opet god. 1 2 9 9 , 7 t r a v n j a : Paulus banus Croatie, Dalmatie et do minus B o s n e " (monum. spectantia histor. Slav, merid. I, 1 9 0 ) . T h e i n e r : monum. Hung. I , 4 0 8 . Ovdje de Bristonia" mj. Bristovca, u rjeniku G j . Daniia. Ibid. p. 4 1 0 . Sr. njegove listine kod Mikloia: monum. serb. p. 5 7 , 6 7 , 7 1 , 7 3 , 7 7 . Ibid p. 6 7 . Ova j e listina izdana 1 3 0 5 god. kako se i u Ljubiinu apografu i t a , a ne izmedju 1 3 0 5 7, kako Mikloi misli; j e r j e arcibiskup Marin, koj j e u njoj popisan, umro mnogo prije (duum)

Rataeu,

reda

sv. B e n e d i k t a , u

barskoj

nadbiskupiji,

podieljena

dakle katolikomu zavodu od vladaoca istone c r k v e . U vieu kra ljevu, u kojem j e podieljena, bijahu prisutni rimo-katoliki biskupi : barski Marin, i kotorski Dojmo, iztono-pravoslavni zetski Mihail i humski Stjepan J o a n , napokon Uro bio j e dakle t. j . biskup obkoljen dravi. dodijavali. Oni patarenski. starjeinami svih vjeroizpo-

viesti, kojih j e sljedbenika imao u svojoj

A k o su Patareni u miru puteni bili od dravne vlasti, s r b s k i ugarske, niesu j i m u to doba ni bosanski biskupi ni esu redovito stanovali vie u
1

Bosni

nego u

Djakovu, j e r jim

stanovanje u pravom sielu biskupije postade u onih vjerozakonskih i politikih okolnostih nepovoljno. stada nije priestolnoga bila doisto na korist nasljedstva potresale O v a odsutnost biskupa od svoga kat. i u c r k v i . Ali osim toga nala stranke pociepale. T i m j e

zimo ove biskupe upletene u one razmirice, k o j e su U g a r s k u sbog djelatnost bosanskih biskupa, stanujuih i onako izvan zemlje, svraana bila na poslove druge vrsti. B i s k u p Nikola bjee njeko vrieme kancelarom (1304) uz austrijskim. biskupija gustina, svoje
2

kralja Veeslava ; pristupivi druge biskupe i velikae P a e se u ovo

K a r l u Robertu

uglavi

savez s Rudolfom vojvodom drugima ru

razvraeno doba i to dogodilo, da j e bez pastira, te povjerena reenoga k r a l j a Grgur, prije redovnik sv. Au ugarskoga, ostavku nasljednik odrekao pismom Bene

bosanska ostala takodjer

kama. K a d a se Nikolin nasljednik privrenik

3

asti b i s k u p s k e , a papa K l e m e n t e V ovu

od 2 3 sienja 1 3 1 4 p r i m i o ; pa k a d a j e njegov

dikte Guicciardi, dominikanac, poslije k r a t k o g a biskupovanja ( 1 3 1 6 ) ovo isto uinio: bude biskupija b o s a n s k a povjerena upravi biskupa svakoga B e n e d i k t a .
2 5 oujka 1 3 0 7 ,
1

Ovo j e privremeno

stanje u ostalom

pre-

kojega mu dana imenovan nasljednik

Andrija (li

stina kod T h e i n e r a : monum. Slavor. merid. I , 1 2 3 ) . Sada se crkva bosanska poela zvati ecclesia Bosnensis seu de D i a c o . " Djakovo j e bilo podinjeno biskupiji bosanskoj, doim j e njekada n a peuhsku spadalo. Cf. T h e i n e r : monum. Hung. I , 4 4 5 , 4 5 8 .
2

F e j r : cod. diplom. Hung. V I I I , T h e i n e r : monum. Hung. I , 4 4 5 . Ibid. p. 4 5 8 . Ovdje j e pano monum. slav. merid. I ,

1 p. 1 6 0 .

Benedicto ohm v a c i e n s i kano

episcopo",

stam

mj. s v a c i e n s i "

to se vidi iz listine kod T h e i n e r a :

1 3 3 . S v a k a biskupija j e leala unutar g r a

nica srbsk drave. Cf. monum. Hung. I , 4 2 2 .

stalo imenovanjem dominikanca P e t r a s m o m ' od 3 srpnja 1 3 1 7 .

za bos. biskupa apost. pi

U takovu politikom i crkvenom stanju Bosne nastojanja rim ske stolice proti Patarenom nisu mogla imati velika uspjeha. P a p a Bonifacio V I I I pozva Stjepana kolokoga arcibiskupa p i s m o m od 3 0 svibnja 1 3 0 3 , da se u smislu crkvenih propisa podigne proti bosanskim i humskim Patarenom (contra hereticos P a t a r e n o s ) , pa da, ako j e od potrebe, pozove u pomo i vlast dravnu. Ali u ono su se vrieme zanimali u U g a r s k o j pitanjem o priestolnom nasljed s t v u , pa i brachu secularis auxilium" naao sasma drugo opre djeljenje. S toga nalazimo, k a k o se pismo papino od 31 svibnja r. g. kojim se pravo nasljedstva izrie Karlu proti ekomu Veeslavu, svuda po zemlji razglasilo, kako j e bosanski biskup Nikola isto uinio, to nam svjedoi njegovo oitovanje od 6 kolovoza za r. g. ; ali propoviedanju kriarske vojne ili inomu podhvatu proti bosanskim Patarenom nenalazimo nigdje traga. J e d i n o , to se s ove strane uinilo bilo j e to, da j e papin poslanik kard. Gentiiis god. 1 3 0 9 u budimskoj skuptini zabranio, da nitko nesmie svo j e g a djeteta vjenati s krivovjercem, imenito s Patarenom i K a t h a rom (Patereno, G a z a r o " ) .
2 3 4

Odavle se dade lasno pojmiti, to su u drugom desetku X I V stoljea u R i m stizali crni glasovi tunom stanju crkve u B o s n i a napredku patarenstva; da j e naime Bosna tolikom nevjerstva ljagom o k a l j a n a , da se ondje crkve pustoe, da j e red sveeniki do koriena iztriebljen; a Isukrstove svetinje kunom porugom ga ene, da neima vie ondje kri tovanja, da se svetotajstva nediele, pae da se u narodu na mnogih stranah sv. krenje nezna ni po i m e n u , prem j e ono osnov vjerozakona; a da se sve ovo za to dogodilo, to su okueni uitelji okaljali vjeru prostote sijui svoju opaku nauku pod izlikom v j e r o z a k o n a " . Moebit j e u takovih izvjeih, k o j a su u R i m dolazila, to god pretjerano bilo; ali j e z g r a j i m doisto istinita, da j e naime u Bosni patarenstvo poetkom ovoga stoljea silan mah preotelo bilo, j e r su ga uzgojile n a c r t a n e
5
1

Ibi. p. 4 5 8 . Ibid. p. 3 9 5 . Ibid. p. 4 0 3 . Osim Nikole podpisani su: predstavnik bosanskoga kap tola Ivan, uvar Mihajlo i pjevalac Grgur. Ibid. p. 8 2 4 . Ibid. p. 4 6 3 , 6 4 .

crkvene i dravne okolnosti, k o j e su skoro kroz svu drugu polo vicu X I I stoljea trajale i bile mu povoljne. Ali osim patarenstva iztona takodjer c r k v a stegnu vlast rimske stolice u B o s n i . O v a se z e m l j a , kao to vidjesmo, smatrala lanom zapadne c r k v e ; j e li u njoj bilo ve prologa v i e k a obina iztone c r k v e , toga nebismo mogli dokazati a niti zanijekati. Ali B o s n a bjee s j u g a obkoIjena zemljami, u kojih j e iztona c r k v a vladajuom bila, Srbijom naime i Humom. Ovoj j e dakle c r k v i vladanje srbsko u B o s n i otvorilo vrata u ovu takodjer zemlju. Istina j e , da su u ono upravo doba pokusi uinjeni, k a k o bi se izgladile u srbskoj dravi opreke izmedju j e d n e i druge c r k v e . Stjepan U r o nije se odbijao od pre govora potaknutih iz R i m a ; pae ovdje su bili j o god. 1 3 0 8 uvje r e n i , da se vladalac srbski eli pridruiti rimskoj c r k v i " . Ali se ve poslije godine kralj opisuje k a n o odmetnik od c r k v e ; a u listovih od 9 svibnja i 17 lipnja 1 3 1 8 naslikan j e on k a n o pro gonitelj kat. c r k v e u svojoj d r a v i . S toga se godinu dana prije moglo rimskoj stolici glede B o s n e doglasiti: in civitate et dioecesi B o x i n e n s i nihil vacavit . . . quia ilia civitas et dioecesis eius sunt prope scimaticos et sunt quasi destructae." Ovim jedino na inom moemo si protumaiti, k a k o se to dogodilo, to se iztona c r k v a veom silom j a v l j a u B o s n i teajem ovoga v i e k a .
1 2 3 4

Doim se u R i m u nije nada izgubila, da e sjedinjenje j e d n e i druge c r k v e napokon u s p j e t i , te su malo k a n j e u tom smjeru opet sa srbskim dvorom navezani pregovori : nije se moglo ondje oklievati sa im stroijimi sredstvi proti Patarenom, s kojimi nije c r k v a doputala nikakovih pregovora. A k o su rimsku stolicu bile izdale nade u pomo Stjepana U r o a , to se ona tiem vie uzdala u novoga gospodara B o s n e , u k n e z a Mladena S u b i a , P a v l o v a s i n a ; j e r j o j ovaj bio poznat k a n o m u , k o j si dobar glas stee svojom krjepou i izpoviedanjem prave v j e r e " . U pismu od 1 8 srpnja 1 3 1 9 opisuje papa I v a n X X I I banu Mladenu alostno stanje c r k v e u B o s n i a pevldu k r i v o v j e r s t v a . S j e a ga na dalje,
5
1

Sr. pismo Klementa V od 1 travnja 1 3 0 8 Slavor. merid. I, 1 2 7 3 0 . Monum. Hung. I , 8 2 4 . Ibid. p. 8 3 0 , 3 1 .

kod T h e i n e r a : monum.

Ibid. p. 4 8 6 . Ibid. p. 4 6 3 , 6 4 . R i e i : quod ibi desolentur e c c l e s i a e , c l e r i e a l i s o r d o sit extirpatus radicitus, et C h r i s t i s a c r a irrisione pestifera conculcentur; non ibi c r u c i s r e v e r e n t i a . . non vivi-

k a k o j e svaki pravovjernik duan ustati" na obranu crkve, te ga poziva, da svoju desnicu podigne na iztrebljenje krive a uveenje prave v j e r e ; j e r da e samo onda slavodobitnikom svojih protivnika biti, ako iztjera iz gospodnjega polja neprijatelje krsta". B a n u Mladenu bilo bi milo, da j e u Bosni sekte nestalo. On j e polagao nadu u S t j e p a n a , sina bivega bosanskoga bana istoga imena, k o j j e elju gojio da uniti krivovjersku opainu, u otabini mu B o s n i od davna niknuvu", te j e s toga, kao to se razabire iz papina p i s m a od 1 8 srpnja r. g. snubio ruku k e r c e ortenburkoga k n e z a M a i n h a r d a , nebi li njegovom pomoju u tom podhvatu prije uspio. Mladen ga u toj namjeri podupirae ; ali sam nemogae uiniti nita ; j e r j e upleten bio s j e d n e strane u s a v e z e proti Stjepanu Urou I I i u razmirice s mletakom repu b l i k o m , s druge u zavade s dalmatinskimi gradovi. Napokon ( 1 3 2 2 ) izezne malo kasnje taj silni ban sa pozorita povjesti.
1 2 3 4

T a k o se rimska stolica i taj put badava prizvala na pravo vjerje bosanskoga bana. S druge j o j strane bjee prijavljeno, da se veliko mnotvo k r i v o v j e r a c a sa mnogih i raznih strana steklo u banovini b o s a n s k o j , leeoj na medji D a l m a c i j e , nadaju se da e ondje bez svake zapreke sijati svoje gadne bludnje." S toga papa Ivan X X I I prihvati opet ona sredstva, koja mu c r k v e n a vlast poloi u r u k e ; izasla naime god. 1 3 2 5 malobraana F a b i j a n a u svojstvu inquisitora haereticae pravitatis in provincia Sclavoniae et principtu B o s n e n s i " , obinu vlast mu podielivi. Ujedno pozva papa poslanicami od 5 lipnja r. g. ugarskoga kralja K a r l a R o b e r t a , te Mladenova nasljednika bosanskoga bana Stjepana i njegovu su prugu banicu J e l i s a v u , da inquisitori! idu na ruku, gdje i kada god bi njihovu pomo uztraio.
5 6

fi ci s a c r a m e n t i c o m m u n i o , ipsius etiam b a p t i s m i n o m e n in plerisque partibus ignoretur a gentibus" ove se riei nemogu nikako protegnuti na iztonu crkvu ili njezine pravovjerne. O iztonoj crkvi pisa rimska stolica sasma drugije. Vidi kod T h e i n e r a ibid. p. 3 6 0 , 3 7 6 etc.
1 2

Theiner : monum. Slavor. merid. I , 1 3 5 . T h e i n e r : monum. Hung. I , 8 3 0 . Monum. spectantia histor. Slav, merid. edidit Acad. slav. merid. I , 3 0 5 . Michae Madii: histor. c. X V I I X I X . T h e i n e r : monum. Hung. I , 5 1 7 . P a r l a t i : Illyr. sacr. I V , 5 7 . Dilecto filio, nobili viro Stephano Bos nensi . . Dilectae in Christo filiae, nobili mulieri Elisabethae, principissae Bosnensi . . . "

Fabijan

se uputi najprije u U g a r s k u . U T r s t u

propoviedae ali ovdje

proti P a t a r e n o m , naselivim se ovamo iz gornje I t a l i j e ;

naidje na neoekivani opor, osobito kod dvaju sveenika, Mihajla iz Padove i Rajmonda iz Crmone, koji toga radi dojoe u sumnju krivovjerstva te budu osudjeni. U U g a r s k o j bude inquisitor u dvoru dobro dalnjem primljen; kralj se milostivo s njim dogovorae njegovu K a r l o j e imao sasma rdu; ali ga nemogae poduprieti.
1

druge brige dravne, a najpae s Hrvatskom i Dalmacijom, gdje se bjee borba zametnula izmedju velemoa, cetinskoga kneza Nelepia i bribirskoga Gjure Subia. Ovdje j e K a r l u saveznikom bio bosanski ban Stjepan, pomau Mikcu (1326).
2

knezu Nelepiu ( 1 3 2 4 ) i hrvatskomu se ni ban Stjepan

banu mogao

P a upravo za to nije

mnogo brinuti za inquisiciju; a nastoje oko uvrenja svoje vlasti u zemlji, nije htio proti sebi izazvati P a t a r e n a , svojih podanika. tomu velik dakle diel se do skora pridrui razmirica izmedju

dominikanskoga i franjevakoga reda pravu inquisicie na B o s n u i susjedne j o j zemlje. Ova se razmirica ogora j o v i e , k a d a j e dominikanu Mihajlu
3

iz Z a g r e b a

polo

za rukom izhoditi u R i m u

pismo od 1 veljae 1 3 2 7 , k o j i m se officium inquisitionis" prenosi na D o m i n i k a n . Pomenuti F a b i j a n podie pred papom proti ovoj k a n o i na viegodinje djelovanje naredbi tubu pozivaju se na prava podieljena franjevakomu redu Nikolom I V i Bonifaciom V I I I ovoga reda u onih stranah. O v a j e tuba imala taj uspjeh, da j e officium inquisitionis" novom odlukom predan redu franjevakomu, a ova odluka doglaena poslanicama koli biskupom ugarskim. opet
5 4

od 1 srpnja 1 3 2 7 toli kralju prepo

Tako j e Fabijan

ostao

inquisitor i kano t a k a v

ruen Karlu drugim p i s m o m

od 1 2 kolovoza r. g. F a b i j a n se god.

1 3 2 9 uputi najprije u D a l m a c i j u ; ali u toj zemlji, k o j a j e poetkom ovoga vieka gostoljubivo primila bila Dulcina, zanesenoga proroka novoga vieka, naidje inquisitor na nov odpor. Z a d a r s k i arcibiskup I v a n oprie se F a b i j a n u ; s njim se zavadie Martin opat i F r a n j o redovnik samostana sv. K u z m e i D a m i j a n a ; s toga su osumnjieni bili da krivovjerstvo
1

primaju

u zatitu;

napokon

se i razmirica

W a d i n g : annal, minorum V I I , 4 0 . Michae Madii . X X I I I , X X V I I I . T h e i n e r : monum. Hung. I, 5 1 1 . Ibid. p. 5 1 4 . 5 1 5 . Ibid, 5 1 7 .

s Dominikani ponovi. Uslie toga nepreosta F a b i j a n u drugo, nego da se opet u Avignon vrati ; on to i uini ; ali prolaze kroz L o m bardiju pade u ruke njekomu plemiu, zatitniku tamonjih Pata r e n a , te bude svojih stvari lien; a medju ovimi i izprava proti zadarskomu arcibiskupu. S a d a j e papa Ivan pismom od 16 oujka 1 3 3 0 zabranio Dominikanom F r a n j e v c e u inquisiciji smetati, a za konano rieenje razmirice dozva preda se kroz spljetskoga i za darskoga arcibiskupa punomonike jednoga i drugoga reda, da do Miholja u Avignon dodju. Razmiricu j e rimska stolica i taj put rieila na korist reda sv. F r a n j e , povjeriv mu opet officium inquisitionis in provinciis Dalmatie, Sclavonie et B o s z n e " .
1

F a b i j a n j e valjda svoj posao nastavio ; ali uspjehu neima mu traga. Ni s j e d n e strane nije mu se ilo na ruku o n a k o , k a k o bi bio elio. U D a l m a c i j i nije se mislilo na silu, kada j e papi B e n e diktu X I I valjalo god. 1 3 3 5 poticati' arcibiskupa spljetskoga Do minika i trogirskoga biskupa Lampreda, da ozbiljnije i odvanije podpomognu iztriebiti krivovjerstvo u onoj zemlji. S ove se strane u Dalmaciji malo radilo, doim se moglo biskupa Lampreda u Rim tuiti, da brani bosanske h e r e t i k e . Nije nevjerovatno, da se u Dalmaciji sauvalo heretika j o iz prologa stoljea. Osim toga bilo j e ondje pravovjerje izloeno pogibelji, koja j e proizticala iz svakdanjega obenja s B o s n o m , osobito od kada j e za Stjepanova banovanja bio s B o s n o m sdruen Hum i rnakarsko primorje, u kojem su n e v j e r n i c i " sva mjesta osim Omia zauzeli b i l i , pa i bosanska v o j s k a e e u D a l m a c i j u dolazila. Odavle emo lasno pojmiti, za to su gradska viea zabrinuta b i l a , da se puk patarenstvom nezarazi, i za to su u to doba u spljetskom i trogirskom vieu izdani bili z a k o n i , kojimi se Patarenom ili bud kojim kri vovjercem strogo zabranjuje prebivanje u onih gradovih ili kotarih
2 3 4
1

Ibid. p. 5 2 6 , 5 2 7 . K o d R a y n a l d a : annal. X V I , p. 1 7 . 6 2 . Monum. Slavor. merid. I, 2 0 0 : Lampredius episcopus . . . Bosnensium hereticorum fautor . . ." F a r l a t i : Illyv. sacr. I I I , 3 1 7 . I V , 3 7 7 : U t autem haereticae pravitatis zizaniam nequeant infidles in catliolico solo seminare : dis tri eta auctoritate saneimus, ut haeretici et P a t a r e n i , vel alio quoque nomine constent, in civitate Tragurii vel eins districtu non audeant apparare ; et si qui repertus fuerit, dummodo iuicio ecelesiae sit denunciarne vel per se confessile aut testibus convictus sive perfecta evidentia detectus fuerit haereticus manifestais, flammis tradatur, usque

R. J. A. VII

12

njihovih. Proti t a k o v u , koji bi sudom crkvenim bio pronadjen, odredjuje se za kaznu lomaa i gubitak imetka. I u Dalmaciji se dakle jednako kano i drugdje s Patareni postupalo. Ove u susjednoj Dalmaciji proti Patarenom izdane naredbe potvrdjuju, da oni nijesu bili u B o s n i napastovani. P a od k o g a da budu? K a t o l i k a c r k v a bosanska nalazila se u toli izvanrednih okolnostih, da si j e sama rimska stolica odlukom od 6 sienja 1 3 3 1 prirala pravo imenovanja b i s k u p a . ' P a e poslije smrti biskupa P e t r a (prije 1 0 lipnja 1 3 3 4 ) utisnu K a r l o R o b e r t o njekoga svje tovnjaka" proti kanoniku L o v r i L o r a n d u , k o g a j e kaptol izabrao bio. R i m s k a j e stolica L o v r u priznala za pravoga biskupa i pre poruila ga pismom od 9 prosinca 1 3 3 6 ugarskomu kralju i banu bosanskomu. S v e ovo svjedoi, da k a t o l i k a c r k v a bosanska veoma malo mogae zasizati u religiozno stanje one zemlje. A k a k o se ponaala dravna v l a s t ? Stjepan milosti bojoj ban B o s n i i Usori i Soli i gospodin humskoj zemlji", kao to se sam p i s a o , bijae vie zabrinut za utvrdjenje nove u B o s n i dinastije u svojoj porodici Kotromanovoj i za razirenje svoje vlasti,, nego li da u svojoj mladoj dravi zametne v j e r o z a k o n s k i rat. On si u onoj na mjeri izprosi ruku J e l i s a v e , bratuede srbskoga k r a l j a Stjepana Uroa I I I ( 1 3 2 0 3 6 ) , a svoga brata Vladislava zdrui s J e l e n o m , kerju hrvatskoga velemoe k n e z a Gjure S u b i a bribirskoga. S a m ban Stjepan i brat mu Vladislav bijahu lanovi iztone c r k v e ; pa i ova ga okolnost nije toliko n u k a l a , da slua pozive r i m s k e sto lice i od nje izaslanih inquisitora. Ali pored svega toga nenalazimo Stjepana u zavadi s rimskom c r k v o m ; pae on j o j ne bijae ne prijatelj, doim j e apot. stolicom, k o j a j e bila zametnula prego vore sjedinjenju s njegovim po eni svojtom srbskim k r a l j e m , toliko obio, i doim j e dopustio, da mu brata Vladislava kat. biskup trogirski vjena u gradu Klisu s katolikinjom J e l e n o m .
2 3 4 5

S druge se ipak strane r i m s k a stolica uvjeri, da j o j j e badava bosanskoga bana pozivati proti Patarenom. B u d e j o j pae doglaad pulverem exurendus absque dilatione; mune devolvantur .
1 2

bono vero ipsius

ad com

Monum. Hung. I, 5 3 3 . Ibid. p. 6 0 8 1 0 . Mikloi: monum. serb. p. 1 0 3 . Monum. Hung. I, 4 8 8 . L u e . Memorie di T r a loc. cit.

s e n o , da Stjepan i njeki drugi velemoe onih strana primaju i brane k r i v o v j e r c e " . Odatle j e naravski sljedilo, da inquisitori nemogahu ondje svojega posla onako o b a v l j a t i , k a k o j e to korist c r k v e i pravovjernika zahtievala". U tih okolnostih rimska stolica udari drugim putem : papa naime B e n e d i k t e X I I doznavi, da bi kninski knez Nelepi pripravan bio podupirati inquisiciju u Bosni, obrati se nanj pismom od 2 2 svibnja 1337 te pozove njemu u pomo i ove hrvatske velikae : knezove krbavske Budislava, Gr gura i P a v l a , senjske i modruke Dujma i B a r t o l a , Subie Pavla i Gjuru k l i s k e i P a v l a o s t r o v i k o g a , i kljukoga kneza Konstan t i n a . Ovi su hrvatski velemoe imali prostrani posjed du bosanskih g r a n i c a ; zapremali su svojim imetkom velik dio Hrvatske i Dal macije a bijahu po svojem rodu i poloaju velikoga ugleda i upliva. Ali papin poziv stie u n e v r i e m e ; j e r i nespominju sukoba iz medju dalmatinskih gradova, osobito Spljeta i Trogira, zaratie se upravo tada Subii s kninskim Nelepiem i krbavskim Budislavom ( 1 3 3 7 ) , s druge strane i bosanski se ban Stjepan na Kli spremae. P o tom bijahu medju sobom i s drugimi u zavadi upravo oni, na k o j e b j e e onaj poziv upravljen. T o j e ipak rimska stolica bdienjem nad onimi stranami postigla, da su biskupi dalmatinski stroijimi naredbami svoje stado od obenja s nekatolikimi Bonjaci odvra ali. Ovamo j e smjerala naredba trogirskoga biskupa Lampreda od 1 5 kolovoza 1 3 3 8 , k o j o m b j e e pod kaznom izobenja zabranjeno obiti s bosanskom v o j s k o m , k o j a j e imala onieh dana onuda pro laziti. B i s k u p bijae na ovu strogost potaknut, da opravda pravo vjerje svoje, k o j e b j e e u toliko osumnjieno, da ga papa pismom od 1 5 travnja r. g. bio u R i m na sud pozvao. S toga j e L a m preo, k a d a j e gradsko poslanstvo bilo izalo u susret vojvoam upanu Ostoji i B o g d a n u G r d o e v i u , onu naredbu zbilja izveo, to j e nov sukob izazvalo.
1 2
1

Monum. Hung. I, 6 1 6 , 6 1 7 . Monum. Slavor. merid. I , 1 9 9 . L u c i u s : memoire di T r a p. 2 3 4 .