Danah Zohar i Ian Marshall

SQ
Duhovna inteligencija sutinska inteligencija
Naslov izvornika: Danah Zohar & Ian Marshall SQ Spiritual Intelligence the Ultimate Intelligence First published in Great Britain 2000 Copyright 2000 by Danah Zohar and Ian Marshall The moral rights of the authors has been asserted Copyright 2002, za hrvatsko izdanje V.B.Z., Zagreb Digitalizacija knjige : Equilibrium

ZAHVALE eljela bih zahvaliti Quentinu Baeru i savjetnicima iz Cambridge Managementa na velikodunoj pomoi pri istraivanju provedenom za ovu knjigu i pri njezinom pisanju. Zahvaljujem na doputenju da navedem sljedea djela: Iscjeljenje iz Zbirke poezije D. H. Lawrenca, u izboru V. de Sola Pintoa, F.VV.Robertsa, copyright 1964., 1971., s doputenjem Angela Ravaglija i CM. Weekleyja, upravitelja ostavtine Friede Lawrence Ravagli. Pjesma je tiskana uz doputenje Viking Penguina, odjela Penguin Putnom Inc., i Laurence Pollingera Ltd. Pjesme Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki, Stephena Spendera, iz njegove Zbirke poezije, i Little Gidding iz etiri kvarteta, T.S. Eliota, tiskane su uz doputenje Faber and Faber Limited. Stihovi iz Soneta 4, Soneta Orfeju, Rainera Maria Rilkea, u izbo ru i prijevodu CF. MacIntyrea, copyright 1960, koriteni su uz do putenje University of California Press. Izvaci iz Gospodara prstenova, J.R.R. Tolkiena, tiskani su uz do putenje HarperCollins Publishers. Stihovi iz Devinskih elegija Rainera Maria Rilkea, u prijevodu Stephena Cohna, koriteni su uz doputenje Carcanet Press Limited. Stihovi iz Gitanalija, Rabindranata Tagorea, tiskani su uz do putenje izdavakog odjela Visva-Bharati u sklopu Visva-Bharati University, Kalkuta. Izvadak iz O ljubavi i drugim potekoama, Rainera Maria Rilkea, u prijevodu J.J.L. Mooda, copyright 1975., koriten je uz doputenje W.W.Norton & Co., New York.

SADRAJ

Prvi_dio:_to_je_to_SQ .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1._Uvod_u_SQ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2._Kriza_smisla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Drugi_dio:_Znanstveni_dokazi_o_postojanju_SQ. . . . . 34
3._Tri_naina_razmiljanja,_tri_vrste_inteligencije . . . . . 35 4._Neto vie o ivanim oscilacijama_od_40_Hz, _svijesti_i_SQ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 5._Boanska_toka_u_mozgu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76

Trei_dio:_Novi_model_sebstva_ . . . . . . . . . . . 93
_Meuigra:_Kratka_povijest_ovjeanstva 7._Lotos_sebstva_II:_asocijativna_sredina . . . . . . . . . . . 94 6._Lotos_sebstva_I:_razina_ega . . . . . . . . . . . . . . . 101 .112 8._Lotos_sebstva_III:_sredite . . . . . . . . . . . . . . . . 124

etvrti_dio:_Kako_koristiti_SQ
9. Kako se postaje duhovno zakrljao 10. Kako se moemo izlijeiti pomou SQ-a 11. Kompas na rubu: kako upotrijebiti SQ za stvaranje nove etike 12. Kako odrediti svoj tip osobnosti?

133
134 149 161 174

Peti dio: Moe li se SQ razvijati?

13. est puteva prema veoj duhovnoj inteligenciji 14. Kako procijeniti svoj SQ 15. Kako biti duhovno inteligentan u duhovno tupoj kulturi?

180
181 223 228

zanimljivosti ---> 17 , 87, 234

Ne zanima me kako zarauje za ivot. elim znati za ime ezne i usuuje li se sanjati o ispunjenju elje svoga srca. Ne zanima me koliko ti je godina. elim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove ivot. Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom. elim znati jesi li dotaknuo sredite svoje tuge, jesu li te ivotne izdaje otvorile ili si se skvrio, zatvorio zbog straha od nove boli! elim zna ti moe li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvi se da je zastre ili umanji ili izlijei. elim znati moe li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; moe li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prome sve do vraka prstiju, ne opominjui nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zabo ravimo svoja ljudska ogranienja. Ne zanima me je li pria koju mi pria istinita. elim znati jesi li u stanju razoarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; moe li podnijeti optube o izdaji i ne izdati vlastitu duu. elim znati moe li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja. elim znati moe li vidjeti Ljepotu ak i ako je nema svakoga dana, i moe li napajati svoj ivot Bojom prisutnou. elim znati umije li ivjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu: Da! Ne zanima me gdje ivi i koliko novaca ima. elim znati moe li nakon noi provedene u boli i oajanju ustati, iz muen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono to je potrebno za djecu. Ne zanima me tko si, ni kako si doao ovamo. elim znati hoe li stati sa m n o m u sredite vatre i ne ustuknuti. Ne zanima me gdje, ni to, ni s kim si uio. elim znati to te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane. elim znati moe li biti sam sa sobom i voli li uistinu svoje drutvo u pustim trenucima. Poziv, nadahnuto Sanjaem s planine Oriah, indijanski poglavica, svibnja 1994.

Prvi dio

TO JE TO SQ?

1. UVOD U SQ

Poetkom dvadesetog stoljea naveliko se poelo govoriti o IQ*~u. Naa intelektualna ili racionalna inteligencija ono je to nam poma e rijeiti logike i strategijske probleme. Psiholozi su osmislili tes tove za njezino mjerenje i tako se poelo svrstavati ljude prema razi ni inteligencije, nazvanom kvocijent inteligencije ili IQ, koji navodno oznaava njihove sposobnosti. Prema toj teoriji osoba je to inteli gentnija to ima vei IQ. Sredinom 1990-tih, Daniel Goleman je popularizirao istraiva nja mnogih neuropsihijatara i psihologa koja pokazuju da je emoci onalna inteligencija - ukratko EQ* - isto tako vana. EQ nas ini svjesnima vlastitih i tuih osjeaja. Ona omoguava da se uivimo u probleme drugih, suosjeamo, da budemo motivirani i da na od govarajui nain reagiramo na bol ili zadovoljstvo. Kako je Gole man istaknuo, EQ je preduvjet za pravilno koritenje IQ-a. Ako su oteeni oni dijelovi mozga kojima osjeamo, nae e razmiljanje biti manje izotreno. Sada, na kraju stoljea, cijeli niz najnovijih, za sada jo nedo voljno obraenih znanstvenih podataka ukazuje na to da postoji i trei Q. Potpuna slika ljudske inteligencije moe se dobiti samo ako se uzme u obzir i duhovna inteligencija - ukratko SQ. Kad ka em SQ, mislim na onu inteligenciju kojom pristupamo problemu smisla i ivotnih vrijednosti, inteligenciju pomou koje svoje po stupke i svoj ivot stavljamo u iri, bogatiji, smisleni kontekst, inte ligenciju kojom procjenjujemo je li odreeni postupak ili ivotni put
*U cijeloj knjizi zadrane su engleske kratice IQ i EQ zato to su ve uvrije ene u strunim krugovima, ali i u popularnoj uporabi. IQ je naziv za kvoci jent testovima mjerljive, analitike inteligencije, a EQ za emocionalnu inteli genciju. Shodno tome zadrana je i autoriina kovanica SQ, to znai du hovna inteligencija.

sadrajniji od drugoga. SQ je neophodna podloga za pravilno dje lovanje kako IQ-a tako i EQ-a. On je naa temeljna inteligencija. U svojoj knjizi Viestruke inteligencije, Harvard Howard Gar dner iznosi da uz racionalnu i emocionalnu postoji jo najmanje se dam vrsta inteligencije, ukljuujui glazbenu, prostornu, sportsku. Ja, meutim, u ovoj knjizi obrazlaem mogunost da su sve te po tencijalno beskonane inteligencije povezane s jednim od tri osnov na ivana sustava u mozgu, i da su sve inteligencije koje Gardner opisuje zapravo varijacija osnovnih - IQ-a, EQ-a i SQ-a i uz njih ve zanih nervnih kombinacija. Websterov rjenik definira duh kao pokretaki ili ivotvorni princip koji, za razliku od njegovih materijalnih elemenata, fizi kom organizmu udahnjuje ivot. Ljudi su u sutini duhovna bia jer su voeni potrebom da postavljaju sutinska, temeljna pita nja. Zato sam roen? Koji je smisao moga ivota? emu nastaviti kad sam umoran, deprimiran ili se osjeam poraenim? emu sve to? Vodi nas, tovie, definira nas upravo ta specifino ljudska po treba da pronaemo smisao i vrijednost u onome to inimo i do ivljavamo. Mi imamo potrebu sagledati svoj ivot u irem, smisle nom kontekstu, bilo da se radi o obitelji, zajednici, nogometnom klubu, ivotnom djelu, vjerskom okruenju ili samome Svemiru. Stalno teimo neemu, neemu to e nas odmaknuti od nas samih i od sadanjeg trenutka, to e nama i naim postupcima dati vrijed nost. Neki antropolozi i neurobiolozi tvrde kako je upravo ta enja za smislom i potaknula evoluciju, navela ljudska bia da prije oko dva milijuna godina sidu s drveta. Potreba za smislom, kau oni, potakla je simboliku matu, razvoj jezika i nevjerojatan rast ljud skog mozga. Ni IQ ni EQ, zasebno ili zajedno, nisu dovoljne da objasne svu sloenost ljudske inteligencije ni beskrajno bogatstvo ljudske due i mate. Raunala imaju visok IQ: njima su poznata pravila i slijede ih bez greke. ivotinje esto posjeduju visok EQ: osjeaju situaciju u kojoj se nalaze i kako treba reagirati. Ali ni raunala ni ivotinje ne postavljaju pitanje zato ta pravila ili ta situacija postoje, i mogu li se ona promijeniti ili poboljati. Oni djeluju unutar ogranienja, igraju zadanu igru. SQ omoguava ljudskim biima da budu kre ativna, da promijene pravila, izmijene situaciju. Ona nam omogua va da se igramo s ogranienjima, da zaigramo bezgraninu igru. SQ nam daje sposobnost razluivanja. Ona nam daje smisao za

moralno, sposobnost da pomou razumijevanja i suuti ublaimo kruta pravila, ali i sposobnost da uvidimo gdje su granice razumi jevanju i suuti. SQ nam omoguava da se nosimo s problemom do bra i zla i da zamiljamo neostvarene mogunosti - da sanjamo, te imo, izdignemo se iz blata. Upravo po toj svojoj moi preobrazbe SQ se razlikuje od EQ-a. Prema rijeima Daniela Golemana - moja emocionalna inteligencija omoguava mi da prosudim u kakvoj sam situaciji i da se ponaam sukladno tome. To znai djelovati unutar granica situacije, dopusti ti situaciji da me vodi. Moja mi duhovna inteligencija, meutim, omoguava da postavim pitanje elim li uope biti u toj situaciji. Ne bih li radije promijenila situaciju i stvorila bolju? To znai djelovati zajedno s ogranienjima situacije, pri emu sam ja ta koja upravlja si tuacijom. I konano, kako emo vidjeti kad prouimo neuroloku bazu SQ-a, ona doslovno djeluje iz sredita mozga - iz njegovih objedinjavajuih neurolokih funkcija - i spaja sve nae inteligencije. SQ nas ini u potpunosti intelektualnim, emocionalnim i duhovnim bi ima kakva jesmo. U idealnom sluaju, nae tri osnovne inteligencije djeluju zajed no i nadopunjuju se. To omoguava grada naeg mozga. Ali svaka od njih - IQ, EQ i SQ - ima svoje vlastito podruje i moe djelovati zasebno. To jest, sve tri ne moraju biti na istoj razini. ovjek ne mo ra imati visok IQ ili SQ da bi imao visok EQ. Mogue je imati visok IQ, a nizak EQ i SQ, i obrnuto.

TRI PSIHOLOKA PROCESA

Cijela zapadna psihologija temelji se na dva procesa. SQ uvodi trei i time poziva na proirenje psihologije kao znanosti i na ire poima nje ljudske prirode. Freud je od samog poetka definirao dva psiholoka procesa kao primarni i sekundarni. Primarni proces vee se uz id, uz in stinkte, tijelo, emocije i nesvjesno. Sekundarni proces vee se uz ego, uz svjestan, racionalni um. Za Freuda sekundarni proces pri pada vioj razini, superioran je: Tamo gdje je bio Id, bit e Ego. Nakon Freuda, drugi su katkad pridavali vee znaenje primarnom procesu. Ali svi kasniji psiholoki pravci, ukljuujui i kognitivni, i dalje se zasnivaju na ta dva procesa. Primarni proces mogao bi se

nazvati EQ (zasnovan na asocijativnom prenoenju podraaja kroz mozak), a drugi IQ (zasnovan na prenoenju podraaja u uza stopnom nizu). Oslanjajui se na ova dva procesa, zapadna psihologija ostavlja prazninu u sreditu ljudskog ja. Primarni i sekundarni procesi nad meu se koji e preuzeti nadzor i doi do izraaja. Ni razum ni emocije ne mogu se pozvati ni na to izvan samih sebe. Nemaju neko daljnje zajedniko polazite koje bi ih objedinjavalo i preobraavalo. Nedostaje im transpersonalna dimenzija. Jungovsko ja ili jungovska transcendentalna funkcija bila je pokuaj da se taj rascjep pre mosti, ali za Jungova je ivota neurologija bila nedovoljno razvijena (umro je 1961.) da bi mu pruila znanstvenu osnovu za daljnji raz voj njegove psihologije. SQ (zasnovana na treem neurolokom sustavu, istodobnim os cilacijama ivaca koje objedinjuju podatke u cijelom mozgu) po prvi put nudi vjerodostojan tercijarni proces. Ovaj proces objedinjuje, zdruuje i ima potencijal da preobrazi materijal nastao u druga dva procesa. On omoguava dijalog izmeu razuma i emocija, izmeu duha i tijela. On prua uporite za rast i preobrazbu. On ljudskome ja daje aktivno, objedinjujue, smisleno sredite.

LOTOS SEBSTVA
Otkrie da SQ upuuje psihologiju na tercijarni proces, zahtijeva ra zvoj novog psiholokog modela ljudskog ja i ljudske osobnosti. Do sadanji modeli imali su dva sloja: vanjsku, svjesnu, racionalnu linost i unutranju, sainjenu od uglavnom nesvjesnih asocijacija, motivacija, neuroza i tako dalje. Tercijarni proces uvodi trei sloj, sredinju jezgru. U ovoj je knjizi sebstvo predstavljeno kao lotos sa est latica. Vanjski sloj svake latice prikazuje ego, izraen u est moguih tipo va linosti ili funkcija koje priznaju mnogi psiholozi. Prvenstveno u se oslanjati na tri izvora potkrijepljena opsenim istraivanjima: na J.F. Hollanda i njegov znanstveni rad o odabiru karijere i est ti pova osobnosti; na Jungovih est tipova kako ih koriste MyersBriggs (introvertni, ekstrovertni, misaoni, osjeajni, osjetilni, intui tivni), i na Cattellovu studiju o motivaciji. 'Meu laticama lotosa svatko e pronai osnovne vidove svoje svjesne linosti. Dublje dolje, u svakoj je latici sloj primarnih procesa

sa svojim nesvjesnim i djelomino tjelesnim asocijacijama, motiva cijama i tako dalje. Na najdubljoj razini tog nesvjesnog sloja lei ko lektivno nesvjesno sa svojim arhetipovima, kako ih opisuje Jung. U sreditu lotosa nalazi se tercijarni sloj, jezgra sebstva iz koje crpimo energiju i potencijal za preobrazbu. est latica lotosa, sa svojim sre ditem, podudara se sa sedam akri hinduistike kundalini joge, te s mnogim drugim mistikim i mitolokim prikazima unutar budiz ma, klasine Grke, idovske kabalistike misli i kranskih sakra menata. Na osnovu modela lotosa sa est latica/tipova osobnosti moe mo rapravljati o est naina duhovnog krljanja ili o est naina po ticanja duhovne inteligencije. To je karta na kojoj itatelj moe pro nai vlastitu linost, otkriti vlastite snage i slabosti i najbolji put za vlastiti rast i preobrazbu.

SQ NEMA VEZE S POBONOU

Ono to danas najvie mui ljude je smisao. Mnogi autori istiu da je potreba za dubljim smislom najvei problem dananjice. Ja to osjeam svakog mjeseca kad se prilikom posjeta inozemstvu obra am sluateljstvu razliitih zemalja i kultura iz svih dijelova svijeta. Kamo god poem, kad se ljudi nadu na piu ili okupe za stolom, razgovor skree na temu Boga, smisla, vizije, vrijednosti i duhovne enje. Nikad dosad nije toliki broj ljudi postigao takvu razinu ma terijalnog blagostanja, a ipak i dalje imaju osjeaj da ele neto vie. Mnogi govore o praznini tu unutra, pokazujui trbuh. Ono ne to vie koje bi ispunilo tu prazninu rijetko ima veze sa ope prih vaenom religijom. tovie, veina ljudi u potrazi za duhovnim is punjenjem ne nalazi dodirnu toku izmeu svoje enje i ope pri hvaene religije. SQ nije nuno vezana za religiju. Kod nekih se ljudi SQ izraa va kroz ope prihvaenu religiju, ali to to je netko poboan ne zna i da ima visok SQ. Mnogi humanisti i ateisti imaju vrlo visok SQ, a mnogi aktivno i nametljivo poboni ljudi vrlo nizak. Prije pedese tak godina psiholog Gordon Allport proveo je istraivanje koje je pokazalo da vei broj ljudi doivi vjersko iskustvo izvan granica vje re kao institucije nego u okviru njih. Tradicionalna religija skup je izvana nametnutih pravila i vjero vanja. Ona djeluje odozgo prema dolje, naslijeena od sveenika,

proroka i iz svetih knjiga, ili prihvaena preko obitelji i tradicije. SQ, onako kako je ja ovdje opisujem, unutranja je, uroena sposobnost ljudskog mozga i psihe koja se napaja iz samog srca Svemira. Ta se sposobnost razvijala milijunima godina, a omoguava mozgu da pronae i primijeni smisao pri rjeavanju problema. Nagle promje ne koje su se u protekla tri stoljea odvijale u zapadnom svijetu do vele su tradicionalne religije u poloaj da moraju dokazivati svoj smisao. Danas nam valja koristiti nau uroenu SQ da bismo prokrili nove puteve, pronali svjee izraze smisla, neto to nas dodi ruje, to nas je u stanju voditi iznutra. Duhovna inteligencija - inteligencija je due. To je inteligencija kojom se iscjeljujemo i postajemo potpuni. Danas velika veina nas ivi ranjenim, rascjepkanim ivotom. eznemo za onim to je pje snik T.S. Eliot nazvao daljnjim sjedinjenjem, dubljim zajedni tvom, ali unutar egom ogranienog ja i unutar postojeih sim bola i institucija nae kulture ne nalazimo utoita. SQ je inteligen cija koja prebiva u onom dubokom dijelu naega ja koji je pove zan s mudrou to nadrasta ego ili svjesni um. Pomou te inteli gencije ne samo da prepoznajemo postojee vrijednosti ve kreativ no otkrivamo nove. SQ je neovisna o kulturi i uvrijeenim vrijed nostima. Ona ne proizlazi iz postojeih vrijednosti, prije bi se moglo rei da tvori samu mogunost da uope imamo vrijednosti. Tijekom ljudske povijesti svaka poznata kultura imala je neki sklop vrijed nosti, iako se one razlikuju od kulture do kulture. SQ stoga pretho di vrijednostima i kulturama. Sukladno tome, ona prethodi i svakom obliku vjerskog izraza koji moe poprimiti. SQ ini vjeru moguom (moda ak neophod nom), ali ne ovisi o njoj. Moda je mistiki sufi pjesnik Rumi, iz trinaestog stoljea, mi slio na vezu izmeu SQ, vrijednosti i religije kad je sroio ove sti hove: Nisam kranin, nisam idov, nisam zoroastrovac, nisam ak ni musliman Ne pripadam zemlji, ni ma kojem znanom il' neznanom moru. Priroda me ne moe ni posjedovati ni svojatati. A ne mogu ni nebesa. Ne moe to ni Indija, ni Kina, ni Bugarska,

Moje mjesto roenja je neprostorno, Moj znak je nemati i ne davati znaka. Kae da vidi moja usta, moje ui, nos - nisu oni moji. Ja sam ivot ivota. Ja sam ona maka, ovaj kamen, nitko. Odbacio sam dualnost poput stare krpe. Vidim i poznajem sva vremena i sve svjetove, Kao jedan, jedan, uvijek jedan. to dakle moram uiniti da prizna tko to govori? Priznaj to i promijeni sve! Ovo se tvoj vlastiti glas odbija od zidova Bojih. Ono to ja nazivam SQ-om, ili duhovnom inteligencijom, ovdje je glas to se odbija o zidove Rumijevog Boga. to dublje budemo za lazili u ovu knjigu vidjet emo da gotovo i nema razlike.

ZNANSTVENI DOKAZI O POSTOJANJU SQ

SQ je duevna sposobnost stara koliko i ovjeanstvo, ali ta se ideja po prvi put u cijelosti razlae tek u ovoj knjizi. Do sada se znanost i psihologija nisu uputale u rasprave o smislu i njegovoj ulozi u na em ivotu. Spominjanje duhovne inteligencije dovodi znanstveni ke u nepriliku jer dananja znanost nije opremljena za prouavanje onoga to izmie objektivnom mjerenju. Meutim najnovija neuroloka, psiholoka i antropoloka istra ivanja ljudske inteligencije, ljudskog razmiljanja i lingvistikih procesa ve su pruila obilje dokaza o postojanju SQ. Veina temelj nih istraivanja koja otkrivaju da u mozgu postoji neuroloka pod loga za SQ ve su provedena, ali prevladavajui koncept IQ-a zasje nio je daljnja ispitivanja otkrivenih podataka. Cilj ove knjige je obje diniti etiri zasebna toka istraivanja koja su dosad ostala nepove zana zbog uske specijaliziranosti suvremene znanosti. Prvo je, poetkom 1990-tih, neuropsiholog Michael Persinger proveo istraivanje o postojanju boanske toke u ljudskom moz gu, a u novije vrijeme, 1997, ta je istraivanja ponovio neurolog VS. Ramachandran sa svojim timom znanstvenika pri Sveuilitu Kalifornija. To ugraeno duhovno sredite smjeteno je meu ivanim

spojevima sljepoonih renjeva mozga. Na slikama dobivenim po mou pozitronske emisijske tomografije ovi skupovi ivaca zasvijetle im se ispitanik upusti u raspravu o duhovnim ili vjerskim tema ma. To se razlikuje od kulture do kulture, zapadnjaci reagiraju na spomen Boga, a budisti i drugi na njima blisku simboliku. Ova aktivnost sljepoonog renja ve godinama se povezuje s mistinim vizijama epileptiara i uivalaca LSD-a. Ramachandran je prvi po kazao da se ona javlja i u normalnih ljudi. Boanska toka ne do kazuje postojanje Boga, ali pokazuje da se um razvio dotle da po stavlja sutinska pitanja, da posjeduje i primjenjuje osjeaj za iri smisao i vrijednosti. Zatim je 1990-tih austrijski neurolog Wolf Singer istraivao problem povezivanja doivljenog i pokazalo se da u mozgu po stoji ivani proces koji objedinjava naa iskustva i daje im smisao - proces koji u doslovnom smislu povezuje iskustva. Prije ove Singerove studije o objedinjavajuem, istovremenom titranju ivaca po cijelom mozgu, neurolozi i kognitivni psiholozi priznavali su sa mo dva oblika organizacije ivaca u mozgu. Jedan od tih oblika, serijska povezanost ivaca, osnova je naeg IQ-a. Serijski povezani ivani traktovi omoguavaju mozgu da sli jedi pravila, da razmilja logino i racionalno, korak po korak. Kod drugog oblika organizacije ivaca snopovi ak i do sto tisua neuro na nasumce su povezani s drugim golemim snopovima. Te mree ivaca osnova su EQ-a, one nae inteligencije koja je vodena emoci jama, koja prepoznaje obrasce, ustanovljava navike. Isto tako posto je serijska i paralelna raunala, razliitih mogunosti, ali ni jedna ni druga ne pitaju se o smislu onoga to ine. Nijedno postojee rau nalo ne postavlja si pitanje Zato? Singerova studija objedinjavajueg titranja ivaca prva je naznaka da postoji i trei nain razmi ljanja, objedinjavajue razmiljanje, i s njim povezan trei tip inteli gencije, SQ, koji se bavi takvim pitanjima. I tree, nadovezujui se na Singerov rad, sredinom 1990-tih Rodolfo Llinas prouava svijest budnog i usnulog stanja i naine pove zivanja spoznaja u mozgu, emu je uvelike potpomogla nova MEG (magneto-encefalografska) tehnologija koja omoguava promatra nje oscilirajuih elektrinih polja i uz njih vezanih magnetskih polja u mozgu cijele lubanje. etvrto, neurolog i bioloki antropolog sa Sveuilita Harvard, Terrance Deacon, nedavno je objavio novu studiju o porijeklu ljud skog jezika - Simbolike vrste (The Symbolic Species, 1997). Deacon

dokazuje da je jezik specifino ljudska, u svojoj sutini simbolina aktivnost usredotoena na znaenje, iji je razvoj tekao usporedo s brzim razvojem prednjih renjeva mozga. Ni postojea raunala ni najrazvijeniji majmuni (s rijetkim, ogranienim izuzecima) ne mogu koristiti jezik, jer njihovom prednjem renju nedostaje sposobnost da se bavi znaenjem. Ova e knjiga pokazati da cijeli Deaconov znanstveni rad na procjeni simbolike imaginacije i njezine uloge u mozgu i u drutvenom kontekstu, potkrepljuje tezu o postojanju duhovne inteligencije koju mi ovdje nazivamo SQ-om.

PRIMJENA SQ
Gledano sa stajalita evolucije, Deaconova neurobioloka studija je zika i simbolikog predoavanja pokazuje da se pri svom razvoju mozak u doslovnom smislu koristio SQ-om. SQ nas je programira la da postanemo ovakvi kakvi smo i ona nam daje potencijal za daljnje reprogramiranje - za rast, preobrazbu, irenje naeg ljud skog potencijala. SQ nas ini kreativnima. Njoj se utiemo kad valja biti prilagod ljiv, vizionar, stvaralaki spontan. SQ nam slui za rjeavanje egzistencijalnih problema - kad osjetimo da smo kao osobe zapeli u mjestu, da smo zarobljeni sta rim navikama, neurozama ili problemima proizalim iz bolesti ili boli. SQ je ta koja nam pomae osvijestiti nae egzistencijalne pro bleme i rijeiti ih - ili, ako nita drugo, pomiriti se s njima. Ona daje dublji smisao naoj ivotnoj borbi. SQ je na kompas na rubu. Najizazovniji ivotni problemi le e izvan granica oekivanog i poznatog, izvan zadanih pravila, s onu stranu bivih iskustava, onkraj svega onoga s ime se znamo nositi. U teoriji kaosa, rub je granica izmeu reda i kaosa, izmeu udobne uvjerenosti o tome tko smo i potpune izgubljenosti. U toj toki moemo se pokazati najkreativnijima. SQ, na duboki, intui tivni osjeaj za smisao i vrijednosti, na je vodi po rubu. SQ je naa savjest. (Na hebrejskom rijei savjest, kompas i skrivena, unu tranja istina due imaju isti korijen) SQ nam moe posluiti da postanemo duhovniji u pogledu vje re. SQ nas vodi u samo sredite stvari, prema jedinstvu iza razlika, prema potencijalima s onu stranu konkretnog. SQ nas moe dove sti u dodir sa smislom i sutinskim duhom u pozadini svih velikih

religija. Osoba visokog SQ-a, ma kojoj vjeri pripadala, osloboena je uskogrudnosti, iskljuivosti, zadrtosti ili predrasuda. Isto tako, osoba visokog SQ-a moe biti duhovno vrlo razvijena a da uope nije religiozna. SQ nam omoguuje da objedinimo svoje unutranje i vanjsko ja i premostimo jaz izmeu sebe i drugih. Daniel Goleman pisao je o intropersonalnim osjeajima, ili osjeajima unutar sebe, i interpersonalnim osjeajima - onima koje dijelimo s drugima ili pomou kojih ostvarujemo odnos s drugima. Sama EQ ne moe nam pomoi da premostimo taj jaz. Potrebna nam je SQ da razumijemo tko smo, koje znaenje pridajemo stvarima oko sebe i kako time odreujemo poloaj drugih i njihovih vrijednosti u svome svijetu. Pomou SQ moemo napredovati prema onoj razvijenoj osobi za koju posjedujemo potencijal. Na se karakter oblikuje kombina cijom iskustva i vizije, napetou izmeu onoga ime se bavimo i veih, boljih stvari kojima bismo se mogli baviti. Na pukoj razini ega usmjereni smo na svoje ja, sebini, materijalistiki nastrojeni, i tako dalje. Ali u nama postoji i vizija dobrote, ljepote, savrenstva, velikodunosti, portvovnosti, i tako dalje, koja prelazi granice na eg ja. SQ nam pomae da nadrastemo svoj uski ego i segnemo dalje, za onim dubljim slojevima potencijalnih mogunosti koji pri kriveni lee u nama. Ona nam pomae da ivimo ivot na dubljoj razini smislenosti. I naposljetku, naa nam SQ pomae da se uhvatimo u kotac s problemom dobra i zla, problemom ivota i smrti, s dubljim uzroci ma ljudske patnje i nerijetko oaja. Preesto se dogaa da te proble me racionaliziramo i pokuamo otjerati od sebe, jer u protivnom bi nas emocionalno zaguili, unitili. Da bi se duhovna inteligencija u potpunosti probudila neophodno je u nekom trenutku ivota nai se licem u lice s paklom, postati svjestan oaja, boli, duboke patnje i gubitka, i pomiriti se s time. Kad postane jedno s gubitkom, ka e drevni kineski tekst poznat kao Knjiga puta i vrline, dragovoljno e ga prihvaati. Tek nakon to smo duboko, sve do dna bia, e znuli za tim da nas dodirne smisao, da nas zapahne neto svjee, i sto, bodree, znat emo to prihvatiti. U takvoj se enji moemo na dati da emo pronai to za ime udimo, i moda plodove tog stva ralakog otkria podijeliti s drugima. idovski mistik dvadesetog stoljea, rabin Abraham Heschel rekao je: Blii smo Bogu kad po stavljamo pitanja nego kad mislimo da imamo odgovore. U tom istom smislu francuski filozof i mistik sedamnaestog stoljea, Blaise

Pascal, napisao je u Boje ime: Ti me ne bi traio da me ve nisi na ao.

TESTIRANJE SQ-a
Visoko razvijena SQ prepoznaje se po ovim znaajkama: fleksibilnost (sposobnost aktivne i spontane prilagodbe) visok stupanj svijesti o sebi sposobnost da se suoimo s patnjom i iskoristimo je nadahnutost vizijom i vrijednostima zaziranje od toga da se ikome nepotrebno naudi sklonost pronalaenja veze u razliitostima (sklonost cjelovi tom pristupu) izraena sklonost postavljanju pitanja Zato? i to ako?, potraga za sutinskim odgovorima svojstvo koje psiholozi nazivaju djelatnom neovisnou sposobnost djelovanja usuprot konvencijama. Nerijetko e osoba visoke SQ djelovati kao voa koji slui - netko tko drugima prua dalekoseniju viziju i vie vrijednosti i upuuje ih kako da se koriste njima, rijeju, netko tko nadahnjuje druge. Ova e knjiga postaviti pitanja pomou kojih e itatelj moi procijeniti svoju SQ, te dati prikaz nekih slavnih osoba s obzirom na visinu nji hove SQ.

KAKO RAZVITI SQ
U suvremenom je drutvu kolektivna SQ niska. ivimo u duhovno tupom drutvu koje karakterizira materijalizam, probitanost, usre dotoenost na sebe, nedostatak smisla i manjak predanosti. Ipak, kao pojedinci moemo uiniti neto da podignemo razinu svoje SQ - to vie, daljnji razvoj drutva ovisi upravo o tome da se dovoljan broj pojedinaca upusti u to. Openito govorei, SQ moemo podii tako da vie koristimo tercijarni proces - sklonost da pitamo zato, da traimo vezu meu stvarima, da izvuemo na povrinu svoje pret postavke o smislu koji lei u pozadini i u sri stvari, da postanemo refleksivniji, da segnemo izvan sebe, da preuzmemo odgovornost, da postanemo vie svjesni sebe, iskreniji prema sebi i hrabriji.

Ova knjiga zavrava poglavljem o tome kako biti duhovno in teligentan u duhovno zaostaloj kulturi. Kultura zapadnog tipa, u svim dijelovima svijeta u kojima se razvila, preplavljena je potre bom za instant rjeenjima, materijalnim, sebinom manipulacijom dobara, iskustava i drugih. Zloupotrebljavamo svoje odnose i svoj okoli, ba kao to zloupotrebljavamo i svoj najdublji ljudski smi sao. Simbolika mata nam je strahovito siromana. Zanemarujemo svoje ovjetvo usredotoeni na bezumnu aktivnost, na zgrtanje i troenje. Strahovito zanemarujemo ono uzvieno i sveto u sebi i drugima i u svome svijetu. Kao to ameriki dramaturg John Guare pie u svojih est stupnjeva separacije (Six Degrees of Separation): Jedna od najveih tragedija naeg vremena je smrt mate. Jer, to je to, ako ne paraliza? Ja vjerujem da je mata putovnica koju sami stvaramo za ulazak u stvarni svijet. Ona je drugi naziv za ono to smo nepo novljivo mi. Stati licem u lice sa sobom. Teko je to. Mata je Boji dar koji samoispitivanje ini podnoljivim. Ona nas ui naim ogra nienjima i kako ih prerasti... mata je ono mjesto kamo svi po kuavamo dospjeti..? Budemo li se vie bavili i koristili duhovnom inteligencijom, bude li u nama potenja prema sebi i hrabrosti potrebne za to, uspjet e mo obnoviti vezu s dubinskim izvorima i znaenjem u sebi i tu e mo obnovljenu vezu moi iskoristiti za slubu stvarima i tokovima koji nadrastaju nas kao pojedince. Kroz takvu slubu moda prona emo spas. Moda svoj konani spas otkrijemo sluei svojoj nedo kuivoj mati.

2. KRIZA SMISLA

ovjekova potraga za smislom primarna je motivacija u njegovom ivotu, a ne sekundarna racionalizacija instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifian utoliko to ga samo on sam moe pronai; tek tada imat e znaenje koje e zadovoljiti njegovu volju za smislom. Viktor Frankl, ovjekova potraga za smislom Jedna od najveih spoznaja dvadesetog stoljea jest to da cjelina moe biti vea od zbira njezinih dijelova. Cjelina ima punou, per spektivu, dimenzionalnost koja nedostaje sastavnim dijelovima. Stoga cjelina nije samo kvantitativno vea, nego ima i dodatne kva litete. U tom smislu nam je znanost pomogla razumjeti duhovno. Onako kako se koristi u ovoj knjizi, pojam doivjeti duhovno znai biti u dodiru s veom, dubljom, bogatijom cjelinom koja nau trenutanu ogranienu situaciju smjeta u novu perspektivu. To znai imati osjeaj da postoji neto s onu stranu, neto vie to naem sadanjem poloaju pridodaje znaenje i vrijednost. To ne to vie u duhovnom smislu moe biti dublji drutveni angaman ili mrea smislenih drutvenih odnosa. Moe biti svijest o mitolo koj, arhetipskoj ili religijskoj dimenziji nae situacije, zbog ega se osjeamo usklaeni s njom. Moe biti prepoznavanje neke dublje razine istine ili ljepote. I/ili to moe biti osjeaj pripadnosti veoj, kozmikoj cjelini, osjeaj da su nai postupci dio ireg, svemirskog procesa. Ma kakav bio na osobni doivljaj duhovnog, bez njega je na a vizija zamagljena, imamo osjeaj da nam je ivot prazan, a naa svrha zatraujue ograniena. Prema rijeima pjesnika Williama

Blakea: Kad bi se dveri spoznaje oistile, sve bismo vidjeli onakvo kakvo jest - neogranieno. Kao to kae Viktor Frankl, potraga za smislom osnovna je mo tivacija naeg ivota. Upravo ta potraga ini nas duhovnim biima. Kad ne uspijemo zadovoljiti tu duboku potrebu za smislom, ivot nam se poinje initi upljim i ispraznim. Danas je mnogi od nas ni su zadovoljili i zato se moe rei da je temeljna kriza naeg vreme na duhovna kriza. Nedavno sam primila e-mail u kojem me jedan uspjeni ved ski biznismen moli da mu hitno odgovorim i da se naem s njim im budem dolazila u Stockholm. Napisao je da mora donijeti va nu odluku koja e utjecati na njegov budui ivot, pa se nada da bi smo to mogli zajedno raspraviti. Kad smo se konano nali, bio je uznemiren i napet i htio smjesta prijei na stvar. Anders, kako u ga zvati, mi je rekao da je na pragu tridesete. Ovdje u vedskoj vodim veliku, uspjenu tvrtku, zdrav sam, imam divnu obitelj, poloaj u drutvu. Moglo bi se rei da posjedu jem ono to se zove 'mo'. Pa ipak, nisam uvjeren da znam kamo ide moj ivot. Nisam siguran da sam radei ovaj posao na pravom putu. Nastavio mi je priati o tome kako je jako zabrinut zbog si tuacije u svijetu, osobito zbog globalnog zagaenja i gubljenja dru tvenih spona, i dodao kako ima osjeaj da ljudi ne ele sagledati svu ozbiljnost problema kojima su okrueni. Drao je da su za to osobito odgovorne velike tvrtke poput njegove. Htio bih poduzeti neto u vezi s tim, nastavio je, elio bih, ako ba hoete, staviti svoj ivot u slubu, ali ne znam kako. Znam samo to da elim pri donijeti rjeenju, a ne uzrocima. Anders je svoj nemir opisao kao duhovni problem i drao ka ko prolazi kroz duhovnu krizu. Ona je danas vrlo esta kod osjet ljivih mladih ljudi. Kad sam sutradan Andersovu priu ispriala skupini biznismena kojima sam drala predavanje, jedan za drugim prila su mi etvorica i upitala: Kako ste saznali za moj problem? Kasnije toga dana, nekoliko vedskih srednjokolaca koji su me in tervjuirali postavilo je slino pitanje o svojoj budunosti. elimo sluiti. elimo promijeniti svijet. Ne elimo ponoviti sranje koje nam je vaa generacija natovarila na vrat. to da radimo? Da se pri kljuimo sustavu, ili da ostanemo izvan njega? To nema nikakve veze s vjerovanjima ili religijom, ovi mladi ljudi svoj problem opi suju kao duhovni jer se pitaju kako ivjeti smisleno. ele ivjeti unutar ireg konteksta smisla i vrijednosti. Osjeaju ono to Viktor

Frankl naziva voljom za znaenjem, ali u dananjem svijetu ne mogu joj udovoljiti. Potraga za smislom oita je u mnogim vidovima ivota. Za to ivim? Koja je svrha posla kojim se bavim? Koji je smisao ove tvrtke koju sam osnovala ili za koju radim? Koji je smisao ove veze? Zato elim tu diplomu za koju uim? Tko sam ja? Koji je smisao toga to u jednoga dana umrijeti? Zato da se posvetim ovome ili onome, jednoj osobi ili drugoj - bilo emu? Dva od deset najeih uzroka smrti u zapadnom svijetu, samoubojstvo i alkoholizam, nerijetko su vezani za krizu smisla. Naim pradjedovima takva pitanja nisu bila ni na kraj pameti. Njihov je ivot bio ukotvljen u okvirima odreene kulture. Oni su imali stalno prisutnu tradiciju, ive bogove, vrste zajednice, djelo tvorna moralna pravila, prepoznatljive probleme i zadane ciljeve. Mi danas, meutim, kako to kau neki filozofi, izgubili smo spo sobnost da uzimamo ivot kao neto to se samo po sebi razumije. Odjednom smo suoeni s egzistencijalnim ili duhovnim problemi ma i s potrebom da poradimo na onoj vrsti inteligencije koja e nam pomoi da ih rijeimo. Sam IQ, ili racionalna inteligencija, nije do voljna. Ljudi ne ive iz racionalnih razloga, a ni iz iskljuivo emoci onalnih. ovjek se ne zadovoljava time da pronae sreu unutar postojeih okvira. On dovodi u pitanje i same okvire, pita se je li na in na koji ivi vrijedan ivljenja i spreman je traiti nove vrijedno sti, ono nedokuivo vie. Ve samim time to postavlja pitanja o vjek iskazuje potrebu za koritenjem svoje duhovne inteligencije. to je to vie za kojim ljudi tragaju, i zato nam je potrebna duhovna inteligencija da bismo ga dosegli? Zato kaemo da je smi sao temeljno pitanje naeg doba? Jesu li se vremena promijenila ili su ljudske potrebe vee, ili je pak sama inteligencija ula u novi sta dij evolucije? To su samo neka od pitanja koja uporno trae odgo vor. Za mene je traenje smisla oduvijek bilo gorue pitanje jer smi sao nikad nije bio neto oito, unaprijed dano. Moji su roditelji pre stali ivjeti zajedno prije nego to sam navrila tri godine, a rastali se kad mi je bilo pet. Nikad nisam upoznala svoga oca ni njegovu obitelj poljskih emigranata, mahom radnika. Odrasla sam uz baku i djeda iji je ivot bio zadan bezvremenom poljodjelskom kulturom i tradicionalnom religijom koja je za moju majku i njezine suvre menike bila tek besmislena forma susjeda radi. Majka me uila pravilima koja sama nije slijedila i dala mi razloge u koje ona nije

vjerovala. Odrasla sam u Americi koja je prola kroz razdoblje McCarthyizma i srljala put Vijetnama. Voe kojima sam se divila, a ko je su govorile o idealima i vrijednostima ubijene su: JFK, Martin Luther King i Bobby Kennedy. Bili smo dobrostojea obitelj srednje klase, ali moj je ouh mije njao poslove i ljubavnice dok je moja vrlo inteligentna majka guta la tablete da previe ne razmilja. Kasnije je poinila samoubojst vo, tako da uope ne mora misliti. Kad sam poodrasla jedva da smo vie uope imali kontakt s roacima. Veina ih se preselila u druge gradove ili drave, a susjedi su se selili isto tako esto kao i mi. Pro mijenila sam est kola. Pokuala sam nai korijene prvo u religiji svog djeda i bake, zatim u drugim vjerama, ali ma koliko traila ni jedna me nije zadovoljavala. Kao i Anders, cijelog svog odraslog i vota traila sam smisao, neki nain ivljenja ili viziju koja bi moje postupke, moje roditeljstvo i moj rad smjestila u iri kontekst. Moja pria nije rijetkost. Nae je doba obiljeeno rasapom obi telji, zajednice, tradicionalnih religija, gubitkom ili nedostatkom ju naka, i mladim ljudima koji u svemu tome tapkaju za smislom. i vimo u doba u kojem nema jasnih putokaza, nema jasnih pravila ni jasnih vrijednosti, nema jasnog puta odrastanja ni jasne vizije odgo vornosti. Naem ivotu nedostaje sveobuhvatni kontekst, prirodno stru janje smisla kojemu bismo jednostavno pripadali. Za tu duhovnu pusto velikim je dijelom zasluan upravo na visoki IQ. Intelektualiziranje nas je odaleilo od prirode i od drugih, udaljilo od religije. U velikom tehnolokom skoku naprijed ostavili smo za sobom tra dicionalnu kulturu i njene zadane vrijednosti. Na IQ je smanjio rad, poveao bogatstvo i dugovjenost i izumio bezbrojne igrakice od kojih neke prijete i nama i naem okoliu. Ali nismo pronali na in da u svemu tome otkrijemo vrijednost. Suvremena je kultura duhovno zaostala, ne samo ona na zapa du, nego sve vie i u azijskim zemljama koje su pod utjecajem Za pada. Kad kaem duhovno zaostala mislim na to da smo izgubi li osjeaj za temeljne vrijednosti - one vezane za zemlju i godinja doba, za dan i protok sati, za orua kojima se sluimo i za svakod nevne rituale, za tijelo i njegove mijene, za seks, za rad i njegove plodove, za ivotne faze, i za smrt kao prirodan zavretak. Mi pri mjeujemo, koristimo i doivljavamo samo ono neposredno, vidlji vo, upotrebljivo. Slijepi smo za dublje razine simbolike i smisla, koji predmete kojima se sluimo, nae postupke i nas same stavljaju u

iri egzistencijski okvir. Mi nismo slijepi za boje, slijepi smo za smi sao. Kako je dolo do toga?

SREDINA KOJA NEDOSTAJE

Dok sam pisala ovu knjigu moja obitelj i ja svake smo godine u vrijeme Boia provodili mjesec dana u Nepalu. To arobno vrijeme u predmodernoj hinduistikoj i budistikoj kulturi bogatoj bojama, zvucima, mirisima i znaenjima na svima je nama ostavilo traga. Nema sumnje da je potaklo i mnoge misli iznesene u ovoj knjizi. Naa djeca, tinejderi, onako mlada i romantina bila bi rado zamijenila sve svoje zapadnjako bogatstvo i udobnost za nepalsko siromatvo. Nemojmo ii kui! molili su svaki put kad bi dolo vrijeme za povratak. Moj suprug i ja doivljavali smo to na sloeniji nain. Nepalsko drutvo sazdano je od nekih stvari kojih u nas nema - vrste zajednice, velike obitelji, iva duhovna tradicija u kojoj su djeluje cijela kultura, spontanost uurbane svakodnevice i simboli no bogatstvo dnevne odjee, hrane, naina ivljenja i umiranja, pomnja i strahopotovanje pri oblikovanju uporabnih predmeta po put zdjela za jelo, riki, jednostavno ponavljanje dnevnog ritma, etvi i slavlja. Ali mi dobro znamo da to nisu obiljeja nae kulture. Nepal je proet duhovnou (nabijen smislom koji sve zakriljuje) jer njegova je svakodnevica ukorijenjena u duhovno bogatu kulturu. Ali to nije naa kultura, niti je to kultura neke skore budunosti. One malobrojne tradicionalne kulture koje su jo preivjele, po put nepalske, pripadaju jednoj ranijoj etapi razvoja ljudske svijesti. Ja ih nazivam asocijativnim kulturama jer njihove navike i vrijed nosti podrava nain razmiljanja koji nazivamo asocijativnim vezan je za navike i za tradiciju, a odrava se prepoznavanjem i po navljanjem uvrijeenih obrazaca (o tome e biti vie rijei u poglav lju 3). Nazivam ih i kulturama zdrave sredine jer njihova je snaga i slabost u srednjem sloju sebstva, onom sloju koji Freud naziva primarnim procesom ili koji Ken Wilber naziva predpersonalnim, a koji sam ja smjestila u srednji sloj Lotosa sebstva, zajedno s mitolokim predodbama i Jungovim arhetipima nesvjesnog. Na slici lotosa koja se pojavljuje kroz cijelu knjigu, sebstvo ima ego (racionalni) obrub, asocijativni (emocionalni) srednji sloj i objedinjavajue (duhovno) sredite. Uravnoteenom, duhovno

inteligentnom sebstvu treba poneto od svakog sloja. Ali u tradicio nalnim drutvima - kakvo je bilo i zapadno, prije Descartesa i po etka racionalizma u sedamnaestom stoljeu, a kakvih ima i danas u takozvanom nerazvijenom svijetu poput Nepala - sredite, ona nadahnjujua, objedinjujua duhovna razina postojanja koja daje energiju i smisao, odrava se na razini srednjeg sloja. Tradicija zaje dnice proeta je dubljim duhovnim spoznajama i vrijednostima, ta ko da pojedinac odrava vezu s duhovnim sreditem kroz svoju kul turu i tradiciju. On kao pojedinac ne mora odravati izravnu vezu sa svojim vlastitim sreditem. Na primjer, malo je koji od majstora zidara to su izgradili ve lebne europske katedrale srednjeg vijeka svjesno poznavao naela sakralne arhitekture, ali upili su ih izuavajui svoj zanat. Malo je koji srednjovjekovni seljak osjeao potrebu da razmilja o smislu i vota ili svrsi svoga rada jer smisao je bio utkan u potrebe i rituale svakodnevice. Opisujui svoje osobne vrijednosti, mladi pripadnik jednog nigerijskog plemena mi je rekao: To su stvari koje sam na uio od svojih roditelja. Ja dodajem i mnogo svojega, ali sutina se ne mijenja. Cjelokupni ivot u tim tradicionalnim drutvima bio je, ili jest, manje osvijeten, ili barem manje svjestan sebe nego na dananji. Ba kao to vozei auto ili bicikl ne razmiljamo o svakoj kretnji, tako se i u drutvima sa zdravim sredinjim slojem ljudi oslanjaju na duhovne vrijednosti, tkanje smisla i navika unutar od nosa koje je izgradila zajednica. Danas za veinu gradskih ljudi takva zajednica jednostavno ne postoji. Cijeli onaj asocijativni, sredinji sloj sebstva kod nas je oz biljno neuhranjen. Mi jedva da imamo ikakvu kolektivnu tradiciju koja bi upuivala s onu stranu prozaine, svakidanje razine ivlje nja, koja bi nas povezivala s dubljim porijeklom i znaenjem naih zajednica i naega ivota unutar njih. Mi nemamo bogove i bo ice, zajednike junake koji svojim ivotom svjedoe o dubljoj razi ni ljudskih mogunosti ili aspiracija i tako iskupljuju i nae ivote. Sveopi al za Dijanom, princezom od Walesa, otkrio je sav razmjer i dubinu nae potrebe za takvim likovima. Njezin je ivot oitovao spontanost, toplinu, znaajke ljubavi, ranjivosti, s kojima svi elimo biti u dodiru kroz neki kolektivni simbol ili ikonu. U nedostatku ili potpunoj zakrljalosti ove zdrave, asocijativne sredine ne preostaje nam drugo nego tragati za svojim vlastitim smislom ili si ga stvoriti, ili pak ivjeti s osjeajem manjka. I tako se dogaa da to nadoknaujemo pridajui preveliko znaenje svome

ja, svome ivotu, ambicijama, zamiljenim potrebama. Mi iz razi ne ega pokuavamo izvui ono ega u njoj nema. Lieni dubokog smislenog sredita s kojim smo bili u dodiru preko potpornog sred njeg sloja, zapeli smo na rascjepkanom rubu ivota, izolirani na vanjskim laticama lotosa. Posljedica toga je da preesto traimo smisao u izopaenim ili povrnim stvarima kao to su materijalna dobra, promiskuitetni seks, besmislena pobuna, nasilje, zloupotre ba droge ili okultizam New Agea.

ULOGA ZNANOSTI
Na zapadu se tradicionalna kultura i sva znaenja i vrijednosti koje je ona uvala poela rastakati kao posljedica znanstvene revolucije sedamnaestog stoljea i prateeg razvoja individualizma i raciona lizma. Misli Isaaca Newtona i znanstvenika njegovog kruga potak le su ne samo razvoj tehnologije koja je omoguila industrijsku re voluciju, ve i eroziju vjere i filozofije ivota, koje su dotad bile pot poranj drutva. Nova je tehnologija donijela mnogo dobra ali je isto tako povukla ljude sa zemlje u gradove, rasprila zajednice i obite lji, istisnula tradiciju i zanate i praktiki onemoguila oslanjanje na naviku i ponavljanje. Asocijativna znaenja i vrijednosti izgubili su uporite. Revolucija u nainu razmiljanja, koja je zatim slijedila, oduzela je uporite ljudskoj dui. Osnovna naela njutonijanske filozofije mogla bi se svesti na ri jei atomizam, determinizam i objektivizam. Iako nam se i ne apstraktnima i dalekima ideje izraene tim rijeima dodirnule su samo sredite naeg bia. Atomizam je stajalite da se svijet u konanici sastoji od djelia - estica, izoliranih u prostoru i vremenu. Atomi su vrsti i nepro bojni, s vrstim, brzim granicama: ne mogu prodrijeti jedni u druge i uspostavljaju odnos kroz akciju i reakciju. Odguruju jedni druge ili se nastoje izbjei. John Locke, osniva ideje o liberalnoj demokra ciji iz osamnaestog stoljea, posluio se atomima kao modelom za pojedinca, temeljnu jedinku drutva. Drutvena cjelina, tvrdio je on, je iluzija; najvanija su prava i potrebe pojedinca. Atomizam je ta koer kamen temeljac psihologije Sigmunda Freuda i njegove Te orije objektnih odnosa. Prema toj teoriji svaki je od nas izoliran unutar neprobojnih gra nica ega. Ja sam za vas samo objekt, a isto tako i vi za mene. Nikad

se ne moemo stvarno upoznati. Ljubav i intimnost nemogui su. Zapovijed - voli svoga blinjega kao samoga sebe, pisao je Freud, najneizvedivija je zapovijed ikad izreena. Sve su vrijednosti pre ma njegovom miljenju tek projekcija superega koji slijedi oekiva nja roditelja i drutva. Takve vrijednosti nepodnoljivo optereuju ego i ine nas bolesnima, neurotinima. Posve moderna osoba, prema Freudu, bila bi osloboena takvih nerealnih oekivanja i sli jedila bi naela poput - svatko za sebe, preivljavanje najsposobni jih i najbrih, i tako dalje. Determinizam Isaaca Newtona pouavao je da fizikim svije tom upravljaju vrsti zakoni: tri zakona o gibanju i zakon gravitaci je. Sve u fizikom svijetu predvidivo je i stoga se u osnovi svime moe ovladati. B e pod istim okolnostima uvijek slijediti A. Nema iznenaenja. Freud je ukljuio taj determinizam u svoju novu znanstvenu psihologiju, tvrdei da bespomoni ego odozdo tresu mrane sile instinktivnog i agresivnog ida, a odozgo pritiu nemo gua oekivanja superega. Naa iskustva i ponaanje tijekom ivota u potpunosti su odreeni tim sukobljenim silama i doivljajima u prvih pet godina ivota. Mi smo rtve svoga iskustva, nesretni pro matrai u scenariju kojega su napisali drugi. Sociologija i suvreme ni pravni sustav samo su uvrstili taj osjeaj. Premda velika veina ljudi vjerojatno ne zna mnogo o njutonijanskom determinizmu ili Freudovom idu i superegu, ideja da smo izolirane, pasivne rtve sila koje nas nadilaze, da smo bespomoni i da ne moemo promijeniti svoj ivot, a kamoli svijet, jednostavno se udomaila. Zabrinuti smo, ali ne znamo kako preuzeti odgovor nost. Neki mi je mladi, na pragu dvadesetih rekao: Imam osjeaj da sam preplavljen zbunjujuom rascjepkanou svijeta, ne mogu mu dokuiti smisao ili na bilo koji nain djelovati na njega, i zato sam nekako otupio i zapao u depresiju. Njutonijanska objektivnost, ili objektivizam, kako ga ja radije nazivam, potakla je ovaj osjeaj izoliranosti i bespomonosti. Osni vajui svoju novu znanstvenu metodu Newton je povukao otru cr tu izmeu promatraa (znanstvenika) i onoga to se promatra. Svi jet je podijeljen na subjekte i objekte: subjekt je ovdje unutra, a svijet tamo vani. Njutonijanski znanstvenik odvojeni je proma tra koji naprosto gleda svoj svijet, vae ga i mjeri, izvodi na njemu pokuse. On manipulira prirodom i kontrolira je. Prosjeni suvremeni ovjek doivljava sebe kao osobu koja je u svijetu, a ne i od svijeta. U tom kontekstu svijet ukljuuje druge

ljude, ak mogue bliske osobe, kao i institucije, drutvo, objekte, prirodu i okoli. Newtonov rascjep promatra-promatrano ostavio nas je s osjeajem da smo ovdje samo zato da za sebe uinimo naj vie to moemo. A osim toga, ostavio nas je u nedoumici kako da preuzmemo odgovornost kad jedva znamo za koga ili za to bismo to mogli biti odgovorni. Mi nismo saivljeni sa svojim odnosima, strane su nam ak i nae potencijalne mogunosti. I naposljetku, Svemir, onako kako ga prikazuje njutonijanska znanost hladan je, mrtav i mehaniki. U Newtonovoj fizici nema mjesta umu ili svijesti, nema mjesta ni za kakav vid ljudske borbe. udnovato je da su i drutvene i prirodne znanosti devetnaestog i dvadesetog stoljea prihvatile taj mehanicistiki pogled na svijet, prikazujui ljudska bia, ljudski um i ljudsko tijelo prema istom me hanikom obrascu. Mi smo strojevi s umom ili strojevi zadani geni ma, naa su tijela zbir dijelova, nae je ponaanje uslovljeno i pred vidivo, naa dua tek puka iluzija zastarjele vjere, nae miljenje ni ta doli aktivnost modanih stanica. Gdje na toj slici moemo nai smisao svom ljudskom iskustvu?

BOLESTI SMISLA
Jedan od najeih naina na koji, ovako lieni smisla, traimo puni nu jest opsjednutost zdravljem. Te dvije rijei imaju isti korijen: biti zdrav znai biti potpun, izlijeiti - iscijeliti. I tako se hvatamo za svaku zdravstvenu pomodnost, svaku vitaminsku dijetu i reim vjebe, pa ih nastojimo ugurati u svoje pretrpane ivote. Pa ipak, ustoliena suvremena medicina umnogome je njutonijanska. Ona na tijelo gleda kao na mehanizam, dobro podmazan genetski stroj; na bolest kao na neto to treba iskorijeniti ili izlijeiti; na starenje i na smrt kao na pogreku ili neprijatelja sustava. Neki lijenici i medicinari ipak su poeli drugaije gledati na bolest. Smatraju je vapajem tijela i osobe za panjom koju treba obratiti neemu u naem ivotu to e, ostane li zanemareno, izaz vati nepopravljivu tetu ili trajne fizike, emocionalne i/ili duhov ne patnje, ak i smrt. Problem moe biti izazvan naim stavovima ili nainom ivota, a ne poremeajem kemije u organizmu. Prema rijeima lijenika, pacijenata, znanstvenika i politiara koji su lipnja 1999. prisustvovali meunarodnom skupu u Britaniji posveenom takvom gledanju na bolest, velik dio naih patnji, pa ak i kroninih

oboljenja posljedica su bolesti smisla. Rak, bolesti srca, Alzheimerova bolest i druge demencije kojima mogu prethoditi depresija, umor, alkoholizam ili droga oituju krizu izazvanu besmislom to se uvukla u same elije naega tijela. A onda se na koncu i smrt do ivljava s boli i strahom jer nama nedostaje smisleni kontekst u koji bismo smjestili prirodni zavretak ovoga ivota, mi nismo nauili umrijeti blaeno, spokojno, lako. Delegati na toj konferenciji tvrdili su da bolesti smisla uzimaju maha ve i zato to medicinske i znanstvene ustanove zanemaruju sloenije uzroke mnogih oboljenja. One se oslanjaju na medikalizaciju bolesti - trae 'pravi' gen, smiljaju 'pravi' lijek da bi blokira li ili istrijebili smetnju, zanemarujui injenicu da mnoge patologije nisu prvenstveno fizike, ve prije duhovne ili psihofizike naravi. U svojoj pjesmi Iscjeljenje D. H. Lawrence pie: Ja nisam stroj, zbir razliitih dijelova. I nisam bolestan zato to je mehanizam zatajio. Bolestan sam od rana na dui, u dubljem ja svojih emocija a ranama na dui treba dugo, dugo vremena, samo vrijeme moe pomoi i strpljenje, i izvjesno muno pokajanje dugo, teko pokajanje, poimanje ivotne pogreke, i oslobaanje samoga sebe od beskrajnog ponavljanja iste pogreke koju je svekoliko ovjeanstvo odluilo posvetiti.

STRAH OD IZUMIRANJA
Tehnologija dvadesetog stoljea uvela je jo jednu krizu smisla. I ne ko su ljudi doivljavali katastrofe i prirodne kataklizme, ali uvijek se podrazumijevalo da e se ljudski ivot, ili ivot openito, nastavi ti milijunima godina. Osobna drama svake generacije bila je sastav ni dio jednog ireg procesa i protoka vremena. Meutim, nakon Drugog svjetskog rata poeli smo ivjeti prvo s mogunou ma sovnog istrebljenja atomskim ratom, a u novije vrijeme jo i s dodat nom prijetnjom ekoloke katastrofe.

Ova knjiga e postupno ukazivati na to da smisao mora imati neki okvir ili granice da bi imao smisla. Kad nam povrijede granice ogoreni smo i kreemo u akciju. Ali kad nestane granica spopada nas isti uas: iskustvo gubi svako znaenje, naprosto se ne moe mo postaviti prema njemu. Nacistika ubilaka mainerija Drugog svjetskog rata uklonila je sve granice zla koje su ljudska bia sprem na nanijeti jedna drugima i upravo zbog toga nikad zapravo nismo uspjeli pojmiti sav razmjer holokausta niti se pomiriti s njim. On je izvan konteksta ljudskih oekivanja i vrijednosti. A to se jo i vie moe rei za vrlo realnu mogunost da bi u ne tako dalekoj budu nosti moglo nestati svega ivota. Uglavnom ne razmiljamo o tome jer to ne moemo podnijeti. Ali prijetnja globalnim unitenjem ipak djeluje na na nain razmi ljanja i ponaanja, vraa nas onom neposrednom: ivi danas, mo da ne doivi sutranji dan. Traimo uitak i zadovoljstvo kao da se opijamo u kakvom baru nazvanom Zadnja prilika, iskoritava mo druga ljudska bia i sve bre unitavamo Zemlju da bismo osi gurali dananju udobnost, dananji profit. Nai vremenski okviri kao da su se stisnuli, a s njima i kontekst smisla i vrijednosti unutar kojeg ivimo.

BIJEDA ZAPADNOG HUMANIZMA

Drugi razlog zbog kojega se preputamo neposrednim uicima i za dovoljstvu je i to to vie ne moemo zamisliti nita drugo. Tijekom posljednjih dvjesto, tristo godina ograniili smo svoje horizonte is kljuivo na ljudsko, sve vie tonui u egocentrinost koja nas odvaja od opsenijeg znaenja i ire perspektive. Veliki prosvjetiteljski mi slioci osamnaestog stoljea tvrdili su da je ovjek mjera svih stvari. Samo po sebi takvo gledanje ne razlikuje se mnogo od biblijskog ue nja da je Bog sve stvari stvorio za nae dobro. Ljudska egocentri nost temeljno je naelo zapadne tradicije. Ali prosvjetiteljski nain razmiljanja odveo nas je dublje u uskogrudni humanizam zato to je njegovo poimanje ljudskog bilo ogranienije. Vodei se Aristotelovom filozofijom prosvjetitelji su definira li ovjeka kao racionalnu ivotinju. Korijeni ljudskog su u razu mu (suvremenim rjenikom, u IQ-u) i u onome to razum stvara - u znanosti, tehnologiji, onom loginom i pragmatinom. Na njih su se nadovezali filozofi koji su se bavili drutvom i politikom

naglaavajui da su prava ovjeka iznad slube ili dunosti. Otuen od prirode sve rairenijim njutonijanskim pogledom na svijet i pre seljavanjem u velike gradove, otuen od Boga polakim odumira njem zapadne vjerske tradicije, otuen od arolije i misterija reducirajuim znanstvenim razmiljanjem, potican Freudom i njegovim sljedbenicima da ego i njegova sitna samoljublja vidi kao stvarno ja, zapadni je humanizam postao mjeavina tatine i oaja. Mi smo naj bolji, mi smo na vrhu evolucijske ljestvice - pa to? Na Istoku je humanizam temelj istinske duhovnosti. Budisti i hindusi kritiziraju zapadne religije da nisu dovoljno humanistike, da stavljaju bogove iznad ovjeka. Kad god pokuam dokazati da je korijen naeg problema upravo humanizam, Azijci s nevjericom vr te glavom. Taj nesporazum proizlazi odatle to je njihov humani zam vieg reda, vieg tipa sebinosti, i nije zasnovan samo na mo i i raciju. Humanist u tradicionalnom istonjakom smislu ima dubok osjeaj isprepletenosti ivota i svih njegovih manifestacija. On ima dubok osjeaj ukljuenosti u, i odgovornosti za cijeli svijet i sve u njemu. Svjestan je da je sav ljudski trud, radilo se o poslu, umjet nosti ili religiji, dio veeg, bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Osim to ga, azijski humanisti nisu bahati. Njihovo poimanje istinskog sebstva i njegove ukorijenjenosti u samo tlo bivstva ispunjava ih osjea jem poniznosti i zahvalnosti. Oni su neprekidno svjesni vrela iz ko jeg izviru sebstvo, smisao i vrijednosti. Govorei jezikom ove knji ge, rekla bih da je zapadni humanizam nakon osamnaestog stoljea duhovno tup, a azijski duhovno inteligentan.

POJAM VOE KOJI SLUI

Usprkos materijalnom bogatstvu i tehnolokim dostignuima na em ivotu nedostaje neto bitno. Za neke to moe biti nemogu nost da puki posao pretvore u poziv. Ali u postojeem ustroju vri jednosti unutar svijeta biznisa ovjeku izmie osjeaj ivotnog pozi va. Uglavnom ga neemo pronai unutar postojeeg sustava vrijed nosti ma koje profesije, kao ni u irem drutvenom kontekstu. Stoga moramo sami izumiti ili otkriti neto to je zasada izvan onoga to nam nudi naa kultura ili u njoj niti ne postoji. Moramo sami preu zeti odgovornost za smisao, kako bismo mu pristupili na nov nain i inteligentno ga primijenili. Obino nam ne preostaje drugo nego preobraziti situaciju u kojoj smo se zatekli ili izvui iz nje najbolje.

U poslu, kao i u veini drugih podruja ivota, ideja voe koji slui spaja slubu i smisao. To je kovanica Amerikanca Roberta Greenleafa, nastala 1980-tih. Uglavnom je prihvaeno miljenje da to oznaava vou koji ima osjeaj za vie vrijednosti i koji upravlja jui drugima svjesno slui tim vrijednostima. Ali u Americi, osobi to u biznisu, vie vrijednosti se odnose na savrenstvo u poslu, isko ritavanje svoga potencijala do maksimuma i doputanje drugima da se isto tako razviju, na postignua, kvalitetu proizvoda i usluga i tenju za neprekidnim razvojem. Nasuprot tome, tradicionalne is tonjake vrijednosti, u duhu istonjakog humanizma usredotoe ne su na takva podruja kao to je suut, poniznost, zahvalnost, slu enje vlastitoj obitelji i sluenje samom temelju bivstva. U istonjakom smislu rijei i u smislu u kojem ga ja koristim, voa koji slui odan je temeljnom izvoru smisla i vrijednosti. On ili ona usklaeni su s temeljnim ivotnim silama Svemira i sluei nji ma posve prirodno slue i svojim kolegama, svojoj tvrtki, drutvu, ma emu. Meu velike linosti dvadesetog stoljea, koje su bile ili i danas jesu, oiti voe koji slue, spadaju Mahatma Gandhi, majka Tereza i Nelson Mandela. Svi su oni veliki duhovni voe i sluge svoga drutva. Svaki od njih postavio je pitanje smisla, moralnosti i slube. Dalai Lama je drugi oiti primjer takvog vodstva i zbog toga nadahnjuje ne samo Tibetance i budiste ve i mnoge irom zemalj ske kugle.

ZAPJEVATI SVOJU PJESMU

Prije nekoliko godina sudjelovala sam na konferenciji UNESCO-a u Tbilisiju, glavnom gradu ratom zahvaene republike Gruzije, u biv em Sovjetskom Savezu. Konferencija se odvijala u modernom ho telu zapadnog stila, u otroj opreci s razaranjem, oajem i glau vani. Jedne su nas veeri odveli u gradsko kazalite: Gruzijci su se htjeli pohvaliti svojom bogatom kulturnom batinom, ostacima sla vne, ponosne prolosti. Unutra je strop bio napukao i osmuen. Zidovi istokani rupa ma, na mjestu gdje su bombe i granate izbile buku. Jedini ostaci umjetnikih djela kojima su neko bili oslikani zidovi bile su plje snive, bezbojne mrlje s kojih se ljutila boja. Osvjetljenje je bilo slabo jer su oteeni generatori davali krtu svjetlost. Nije bilo ureaja za klimatizaciju i vladala je strahovita sparina.

Kad se pojavio orkestar u tankim bijelim kouljama i loe skro jenim crnim hlaama, zasvirao je isto tako jadno i bez duha. Nisu mogli uzdii svoj nastup iznad vlastitog oaja i oaja svoga grada. Publika se dosaivala, mnogi su zakunjali, ukljuujui i mene. i nilo se da nema kraja toj gnjavai. A onda se u tren oka atmosfera promijenila. Na pozornicu je izaao pjeva u elegantnom crnom sakou, Zurab Sotkilava. Popularni Gruzijac, Sotkilava je bio prvi tenor u slav nom moskovskom Boljoj teatru. Gostovao je u rodnom gradu u ast UNESCO-vih uzvanika. Napunio je plua zrakom i potekla je mona bujica zvuka, prvo Verdijeve arije, a zatim tradicionalne gru zijske pjesme. Kako je on pjevao, tako je kazalite ivnulo. Taj glas kao da nije dopirao iz njegovog grla ve negdje daleko iz gruzijske povijesti uistinu, odnekud iz kolektivnog nesvjesnog, povezujui prolost s patnjom i tragedijom gruzijske sadanjosti. Bio je to kanal kroz koji su energija i nada iz nekih drugih dimenzija prodrle meu ovaj bez voljni, potiteni orkestar i publiku. Ukratko, njegov je glas bio na dahnut duom. Duom koja je djelovala poput odailjaa iz dubina da bi sadanjost smjestila u iri, bogatiji kontekst - bio je to dojmljiv primjer duhovne inteligencije. Nastup ovoga gruzijskog tenora za mene je simbolizirao ono to svatko od nas mora uiniti da unese smisao i vrijednost u svoj ivot. Svatko mora zapjevati svoju pjesmu. Koristei se duhov nom inteligencijom svi moramo posegnuti u svoja najdublja vrela i doprijeti do najdubljeg sloja svoga stvarnog ja, te iz tog izvora iz vui jedinstvenu glazbu za koju postoji potencijal u svakom ljud skom biu. Zadatak da koristimo SQ nee nam biti lak. Zaboravili smo vje tinu prizivanja smisla. Naa je kultura ne samo duhovno tupa nego i duhovno nijema - nemamo odgovarajueg jezika da izrazimo bo gatstvo ljudske due. Rijei radost, ljubav, suut i milost odnose se na toliko toga to ne umijemo izrei. Upotrijebiti SQ, zna i proiriti granice ljudske mate. To znai preobraziti svoju svijest. To znai u sebi otkriti dublje slojeve od onih s kojima smo navikli ivjeti. To zahtijeva da u sebi pronaemo temelje smisla koji nadila zi nas. To nije jednostavan zadatak za narod navikao na pet-lakih-koraka-do-uspjeha.

VRIJEME ZA PITANJA
Nadam se da sam donekle pojasnila to je to duhovna inteligencija i zato nam je ba u dananje vrijeme toliko potrebna. Ali mi ivimo u dobu znanosti i elimo li imati vrste argumente u obranu SQ mo ramo se upitati odakle nam ona i kako djeluje u ljudskom mozgu. to je to u naem mozgu to nam daje inteligenciju usmjerenu na smisao? Kakvu je to ulogu odigralo u ljudskoj evoluciji? Zato i ka ko to da na mozak ima sposobnost djelovati i izvan svoga prostor nog ogranienja, proiriti granice? Kako svoje iskustvo moemo staviti u nov kontekst i nove okvire? to je to u prirodi mozga to naem umu moda moe omoguiti pristup do inteligencije ili svi jesti koja je izvan individualnog mozga i njegove ivane grae? to bi to moglo znaiti, u smislu neurologije i fizike, da nae sebstvo ko je je na razini ega moe proniknuti u dublje slojeve poimanja? Zato je, ukratko, na mozak bioloki opremljen tako da budemo duhov na bia? U poglavljima 3 do 5 pozabavit u se ovim pitanjima i po nuditi ona bitna znanstvena otkria koja su zasada dostupna.

Drugi dio

ZNANSTVENI DOKAZI O POSTOJANJU SQ

3. TRI NAINA RAZMILJANJA, TRI VRSTE INTELIGENCIJE1

Korijen ljudske inteligencije je u naem genetskom kodu i u cijeloj evolucijskoj povijesti ivota na ovom planetu. Na nju utjeu svako dnevna iskustva, fiziko i mentalno zdravlje, nain prehrane, koliko se bavimo fizikim aktivnostima, kakve odnose stvaramo, te mnogi drugi faktori. Ali govorei jezikom neurologije, sve to djeluje na in teligenciju prolazi kroz mozak i njegove ivane produetke, ili je pod njihovom kontrolom. Jedna vrsta organizacije ivaca omogua va nam racionalno, logino, pravilima odreeno razmiljanje. Ona nam daje na IQ. Druga vrsta omoguava asocijativno, za navike vezano emocionalno razmiljanje koje prepoznaje obrasce. Ona nam daje na EQ. Trea vrsta nam omoguava da budemo kreativ ni, da poniremo u stvari, da stvaramo pravila i ukidamo ih. To je miljenje pomou kojega mijenjamo okvire i preobraavamo svoje dotadanje razmiljanje. Odatle na SQ. elimo li u potpunosti shva titi IQ, EQ i SQ vano je da razumijemo razliite sustave razmilja nja mozga i ivanu organizaciju na kojoj se zasnivaju. Mozak je najsloeniji organ u tijelu. On tvori udo svjesnog uma, nau svijest o sebi i svijetu i nau sposobnost da slobodno bi ramo kako emo sudjelovati u njemu. On stvara i oblikuje nae mi sli, omoguava nam da imamo emocije i posreduje u naem duhov nom ivotu - daje nam osjeaj za smisao i vrijednosti i za odgova rajui kontekst unutar kojeg moemo pojmiti svoja iskustva. Mozak nam daje dodir, vid, okus i govor. On je skladite naih sjeanja. On kontrolira lupanje naeg srca, uestalost znojenja, ritam disanja i bezbroj drugih tjelesnih funkcija. Njegove ivane niti koje se ire prema van kontroliraju svaki dio tijela. On je most izmeu unu tranjeg ivota i vanjskog svijeta. Mozak moe sve to zato to je sloen, podatan, prilagodljiv i organiziran sam unutar sebe.

NEOGRANIENA SPOSOBNOST MOZGA DA SE RAZVIJA

Nekad su znanstvenici mislili da je mozak zadan. Roeni smo, ta ko se tvrdilo, s odreenim brojem neurona povezanih na odreeni nain, i kako starimo tako cijela ta mrea polako propada. Dralo se da su ljudi mentalno na vrhuncu s osamnaest godina, nakon ega dolazi do postepenog ali upornog propadanja. Danas neuropsihija tri znaju vie o tome. Istina, raamo se s odreenim brojem neuro na i tijekom ivota mnoge gubimo. Umirovljenik ima manje neuro na nego tek roeno dijete. Ali tijekom ivota stvaramo nove ivane spojeve - ili barem imamo sposobnost za to, i obratno, ivani su stavi koji se malo koriste stiu se i nestaju i njihovo mjesto preuzi maju druge funkcije. A upravo ivani spojevi daju nam inteligenciju. Dijete se raa s onim najosnovnijim za odranje ivota - ivanim spojevima koji reguliraju disanje, kucanje srca, tjelesnu temperaturu i tako dalje.) Ali novoroenad ne vidi lica i predmete, ne stvara pojmove i ne moe isputati suvisle zvukove. Te se sposobnosti razvijaju s vre menom: doivljavajui svijet mozak stvara nove ivane spojeve. to su doivljaji bogatiji i raznolikiji to e se stvoriti vei i sloeniji labirint ivanih spojeva. Upravo zato moemo potaknuti inteligen ciju djeteta, pa ak i fiziku koordinaciju tako da ga izlaemo estoj i raznolikoj stimulaciji - jarko obojenim predmetima, razliitim zvukovima i glasovima, raznolikim mirisima i okusima, trljanju lea i emocionalnoj toplini. Kako rastu, tako novi ivani spojevi dje cu obdaruju jezikom i mogunou stvaranja pojmova; ti spojevi pohranjuju injenice i doivljaje, omoguuju itanje, pisanje i uenje openito. Nema odredive granice u broju ili sloenosti ivanih spojeva koje djeji mozak moe proizvesti. U vrlo sloenoj kulturi poput nae, kad bi ona bila statina, ve ina nas bi do osamnaeste godine razvila dovoljno ivanih spoje va da se moe snalaziti do kraja ivota. Stvorili bismo sveukupnu sliku svijeta i njegovih pravila. Stvorili bismo mentalne navike i emocionalne uzorke, uzorke prema kojima bismo se postavljali u odnosu na ljude i situacije. Ukratko, usnimili bismo svoj temeljni, pozadinski, uglavnom nesvjesni sklop pretpostavki i vrijednosti kao neto to se samo po sebi razumije., Ali naa kultura nije statina. Ima previe brzih promjena, nejasnoa i nesigurnosti da bismo se do kraja ivota mogli osloniti na

sliku koju smo usnimili u prvih osamnaest godina. Moramo se posluiti onom treom vrstom razmiljanja iz kojeg potjee kreativ nost pri stvaranju i ruenju pravila i neprekidno reprogramirati svoj mozak,(kasnije u ovom poglavlju objasnit u mehanizam koji to omoguuje). A vee oslanjanje na one modane strukture koje stvaraju SQ zahtijeva mnogo energije.

KRATKA POVIJEST MOZGA

Po svojoj prirodi mozak je prilino konzervativan. On u svojoj slo enoj grai nosi cijelu dugu povijest evolucije ivota na ovom pla netu. Arhitektonski gledano, nalik je krivudavim uliicama i zbije nim kuama kakvog prastaroga grada - sloj po sloj arheoloke po vijesti, naslagan jedan na drugi, i u svemu se tome nekako ivi.

PREDNJI MOZAK

MEUMOZAK

HRPTENA MODINA SREDINJI KANAL Vanjska graa mozga

U najjednostavnijem sloju nae tjelesne organizacije - onom koji bi se mogao usporediti s najniim arheolokim slojem kakvog drev nog grada - pronalazimo strukture poput jednostaninih ivotinja

kakva je ameba. Amebe nemaju ivani sustav; sva osjetima koordi nacija i motoriki refleksi ovih ivotinja nalaze se unutar jedne sta nice. Naa bijela krvna zrnca to prodiru otpad i bakterije u krvo toku ponaaju se vrlo slino amebama u bari. Jednostavne viestanine ivotinje poput meduze takoer nemaju sredinji ivani su stav ali imaju mreu ivanih vlakana koja omoguava komunika ciju izmeu stanica tako da ivotinja ima dobre reflekse. U naem tijelu, ivane stanice crijeva tvore slinu mreu koja koordinira pe ristaltiku, grenje miia to potiskuje hranu. to su ivotinje razvi jenije to im je sredinji ivani sustav sloeniji. Evolucijom sisavaca razvio se prednji mozak - prvo primitivni prednji mozak nieg reda sisavaca, upravljan prvenstveno instink tima i emocijama, a zatim modane polutke sa svim svojim tananim sposobnostima procjenjivanja, male sive elije koje veina nas po istovjeuje s ljudskim umom. Prefrontalni renjevi modane kore evoluirali su posljednji, a neophodni su za razumske sposobnosti ega. Meutim pijanstvo, sredstva za umirenje, jaki stres, burni osje aji ili oteenja razvijenijeg prednjeg mozga dovode do regresije prema primitivnom, spontanijem, manje proraunatom tipu pona anja kakav nalazimo u niih ivotinja. Stoga su usprkos sve veoj centralizaciji i sloenosti ivanog sustava koji se neprekidno razvi ja, ak i u ljudskih bia preostali ivani sklopovi primitivnijeg tipa, kako unutar mozga i njegovih produetaka tako i u tijelu. Zbog toga na zapadnjaki model razmiljanja nije dovoljan. Razmiljanje nije iskljuivo cerebralni proces, ono ne ovisi samo o IQ. Mi ne razmiljamo samo glavom ve i emocijama i tijelom (EQ) i svojim duhom, svojim vizijama, nadama, osjeajem za smisao i vrijednosti (SQ). Razmiljamo svim sloenim mreama ivaca is prepletenim po cijelom naem organizmu. Sve je to dio nae inteli gencije. Svakodnevni jezik to prepoznaje i izraava reenicama po put: Ona razmilja srcem. Kae se da netko ima osjeaj za ovaj ili onaj posao, kao da je ta svijest gotovo taktilna. Razmotrimo sada poblie ivanu gradu koja podrava svaku od nae tri osnovne vrste inteligencije. Poet emo s neuronom, osnovnom gradivnom jedinicom svih ivanih procesa.

NEURON
Ljudski mozak sadri izmeu 10 000 000 000 i 100 000 000 000 iv anih stanica ili neurona. Ima ih oko stotinu razliitih vrsta, a oko pola ih je smjeteno u najrazvijenijem dijelu mozga, modanoj kori. Tipini neuron ima oblik drveta, s korijenjem (dendritima), tije lom stanice (soma), deblom (akson) i granama (zavreci aksona). Dendriti svakog neurona primaju osjetilne podraaje koji ga mogu stimulirati ili koiti. Ti podraaji putuju prema tijelu stanice, postepeno slabei. Ako u odreenom asu do tijela stanice stigne dovoljno podraaja on du aksona uga poticaj za akciju. Taj poti caj za akciju putuje poput zapaljenog fitilja do zavretaka aksona. Za vreci aksona tvore sinapsu (spoj) s dendritima susjednih neurona. Piramidni neuron modane kore ima izmeu tisuu i deset ti sua sinapsi koje izravno komuniciraju s mnogim drugim neuroni ma, uglavnom onim najbliima u modanoj kori. Veina sinapsi djeluje pomou kemijskih signala. Zavretak aksona jednog neuro na izlui kap kemikalije poznate kao neurotransmiter, koja onda po budi ili zakoi susjedni dendrit. Poznato je da se u razliitim mo danim sustavima koristi preko desetak takvih neurotransmitera ko ji djeluju na mentalne i emocionalne sposobnosti i stanja. Noradrenalin, na primjer, stimulira cijeli mozak. Premala koli ina moe pridonijeti depresiji, a ako ga ima previe moe izazvati maniju. Acetilkolin potie vanjski sloj modane kore i omoguuje suvislo titranje ivaca kojem moemo zahvaliti svijest. Manjak acetilkolina remeti to titranje i smatra se jednim od uzroka Alzheimerove bolesti. Serotonin stimulira odreene modane sustave pa se depresija pripisuje manjku te kemikalije. Slavni antidepresiv Prozac djeluje tako da podie razinu serotonina. Kod niske razine kako serotonina tako i acetilkolina, simptomi Alzheimera mnogo su tei. etvrti vrlo aktivni neurotransmiter je dopamin koji takoer stimu lira odreene modane sustave. Kod depresije u nekim je dijelovi ma mozga esto premalo dopamina; kod shizofrenije ima ga daleko previe u drugim dijelovima. Gotovo svi lijekovi koji utjeu na men talne funkcije - sredstva za smirenje, stimulanti, opijati, antidepresivi i tako dalje - ine to djelujui na jedan ili vie neurotransmitera. Neuroni funkcioniraju tako da alju signale, poput signala u te lefonskoj mrei ili raunalu. Pri ovoj funkciji posreduje neto to bi se moglo nazvati poticajem za akciju. Dendriti, meutim, djeluju na mnogo istananiji nain. Veina dendrita na podraaj ne proizvodi

Neuron poticaj za akciju. Oni djeluju na susjedne dijelove istog neurona, ili na oblinje neurone putem elektrinih polja, i zatim se vraaju u svoje normalno stanje. Sustavi meusobno djelujuih neurona mo gu u dendritima proizvesti oscilirajua elektrina polja.

RAZMILJANJE U NIZU - IQ
Pojednostavljeni model razmiljanja kao neeg linearnog, logi nog i hladnog nije pogrean - samo to to nije cijela pria. On je iz veden iz aristotelijanske logike i aritmetike: Ako je x, onda je y, ili 2+2=4. Ljudskim biima ta vrsta razmiljanja ide jako dobro i u tome smo nadili sve nie ivotinje. Raunalima ide ak i bolje. Mozak ga moe izvesti zahvaljujui vrlo specifinoj vrsti ivanih sklopova poznatih kao ivani traktovi. ivani traktovi nalik su nizu telefonskih kablova. Akson jednog neurona ili skupine neurona stimulira dendrite sljedeeg neurona

ili skupine neurona pa kroz lanac povezanih neurona prolazi elektrokemijski signal, bilo da se radi o jednoj misli ili o toku misli. Sva ki neuron u nizu pali se ili gasi i ako se oteti ili iskljui ma koji dio lanca cijeli niz se gasi, kao kod serijski povezanih aruljica na boi nom drvcu. ivani traktovi ue (programiraju se) prema odreenom pro gramu ija su pravila u skladu s logikom. To je uenje korak po ko rak i ima stroga pravila. Kad traimo od djece da neto nabubaju napamet mi ih zapravo potiemo da programiraju mozak za produ ciranje u nizu. Tako se stvara razmiljanje korisno za rjeavanje ra cionalnih problema ili ispunjavanje tono odreenih zadataka. To je vrsta razmiljanja tipa kako?, usmjerenog na cilj, pomou kojega uimo gramatika pravila ili pravila igre. Ono je racionalno i logi no: Ako postupim ovako mogu oekivati odreenu posljedicu. Razmiljanje u nizu je vrsta mentalne sposobnosti koja se provjera va u standardnim IQ testovima. ivanih traktova i krugova neophodnih za razmiljanje u nizu ima i drugdje u tijelu i kod niih ivotinja. Jednostavna, zadana, se rijska podeenost modanog debla i kraljenine modine odgovor na je za refleksni skok koljena, podeavanje temperature tijela i krv nog tlaka i druge sline jednostavne funkcije. Na ovoj razini, serij ska programiranost ivaca radi kao termostat centralnog grijanja. Uvjetovani refleksi gotovo su isto tako jednostavni. Razmiljanje u nizu, ili produciranje, zahtijeva precizan protok impulsa, od toke do toke. Postoje ivani traktovi koji, na primjer, svaku toku na mrenici oka vode prema pridruenoj toki thalamusa, a onda od toke do toke na vidno podruje modane kore, te dalje lancem vizualnog produciranja. Druga osjetila poput osjeti la mirisa, sluha i dodira koriste druge ivane traktove. Velik dio instinktivnog ponaanja u niih ivotinja takoer se moe pripisati serijskom procesiranju. Instinkt moemo shvatiti kao zadani program, poput instinkta usjeenog u patke i druge pti ce, gdje se pti im se izlegne identificira s majkom, prvim brinim objektom ili osobom na koju nailazi, i ostaje kao zalijepljen za tu identifikaciju. Ima pretjerano racionalnih ljudskih bia (i mnogo bi rokrata!) koji se isto tako zalijepe za programirani nain razmilja nja i teko im je prekriti pravila ili nauiti nova. Razmiljanje u nizu vrlo je slino serijskom produciranju mno gih raunala. I doista, zbog te podudarnosti znanstvenici su prou-

avajui spoznaju na prvo mjesto stavili ono emu pripada tek dru go mjesto i objasnili ljudsko razmiljanje rjenikom raunalnog pro duciranja. Kod serijskog raunala podaci su izloeni u nizu djelia

TAPII & UNJII

SLOJ IVANIH STANICA prijenos ide uglavnom prema dolje ne postrance

VIDNI IVAC

THALAMUS

PRIMARNI VIDNI CENTAR

KORE MOZGA

ivani traktovi u mrenici ili vidnom ivcu. Mrenica je povezana serijski, poput telefonskih kablova. Ista vrsta veze nastavlja se na thalamusu i primarnom vidnom centru kore mozga.

- na primjer toke na magnetskoj traci ili elektrini impulsi - koji predstavljaju informacije. S informacijama se barata prema odree nim pravilima (programu). Ali raunala ne mogu sama razmiljati. Ne mogu se pitati rade li prema dobrom programu i postoji li bolji. I ne mogu reagirati na ili raditi s podacima za koje nisu programi rani - ne mogu kreativno uiti! Za ljudsko razmiljanje potreban je iri model koji ukljuuje svijest. O tome e biti rijei kasnije, kad vi dimo kako surauju razliiti ivani sustavi u ljudskom mozgu. Velik dio razmiljanja koje se u naoj kulturi koristi u prakti nom, svakodnevnom ivotu serijsko je razmiljanje ili razmiljanje tipa IQ-a. Mentalna aritmetika jednostavan je primjer. Faza analize kod ma kojeg projekta ukljuuje razlaganje problema ili situacije na najjednostavnije, logine dijelove, a zatim predvianje kauzalnih odnosa koji e izai na vidjelo. Svako strateko planiranje podrazu mijeva plan i razradu provedbe, korak po korak. U biznisu, voe nje poslova u skladu sa ciljevima podrazumijeva da treba postavi ti jasne ciljeve, a zatim razraditi logian niz postupaka za njihovo postizanje. Serijska raunala koja igraju ah ine to tako da analizi raju sve mogue ishode svakog poloaja, a onda korak po korak izraunaju najjai potez. Prednost razmiljanja u nizu kao i IQ inteligencije jest u tome to je tono, precizno i pouzdano. Ali kao i tip razmiljanja na kojem se temelji njutonijanska znanost, ono je linearno i determinirano: B uvijek slijedi A na isti nain. Ta vrsta razmiljanja ne priznaje nijan se ni nejasnoe: kod nje je sve da/ne, i/ili. Zadivljujue djelotvorno unutar zadanih pravila, serijsko razmiljanje se slama ako nestane putokaza. Ponaa se kao raunalo kad dobije zadatak za koji nije programirano. Da se posluim metaforom amerikog filozofa Jamesa Carsea, serijsko razmiljanje je ograniena igra. Ono djeluje unutar grani ca. Od njega nema nikakve koristi kad valja promotriti obzor u po trazi za novim mogunostima ili se nositi s neoekivanim. Stoga e mo sada pogledati prvi od druga dva ivana sustava koji rade u tandemu sa serijskim produciranjem i znatno obogauju njegove mogunosti.

ASOCIJATIVNO RAZMILJANJE - EQ MOZGA

Ova vrsta razmiljanja omoguava nam da povezujemo stvari po put gladi i hrane, doma i udobnosti, majke i ljubavi, lavea pasa i opasnosti, crvene boje i osjeaja uzbuenja ili opasnosti. Asocijativ no razmiljanje pozadina je veeg dijela nae isto emocionalne in teligencije - veza izmeu jednog osjeaja i drugog, izmeu osjeaja i tjelesnih osjeta, osjeaja i okolia. Ono nam omoguava da prepo znajemo obrasce poput lica ili mirisa, da svladamo motorike vjeti ne poput vonje bicikla ili automobila. To je razmiljanje srcem i tijelom. EQ, o kojoj se obino razmilja kao o emocionalnoj inteli genciji, takoer je i inteligencija tijela. To je inteligencija koju sa sa vrenim rezultatima koriste kako nadareni sporta tako i pijanist koji je sate i sate proveo vjebajui. Strukture unutar mozga koje nam omoguavaju asocijativno razmiljanje nazivaju se ivanim spletovima. Svaki od tih spletova sadri snopove i do sto tisua neurona, a svaki neuron u snopu mo e biti povezan sa ak tisuu drugih. Za razliku od precizno ispre pletenih ivanih traktova, u ivanim spletovima svaki neuron djeluje na, ili je pod utjecajem, mnogih drugih istovremeno. U svom najjednostavnijem obliku asocijativno razmiljanje iz vodi se putem uvjetovane reakcije kao u pokusima sa psima ruskog znanstvenika Pavlova. ivotinje su poele sliniti na zvuk zvona na kon to im je ponavljano davao hranu uz taj zvuk. ivani spletovi omoguuju uenje mnogo sloenijih asocijativnih obrazaca. Input (ulazni podaci) za uenje ide preko jednih elemenata ivanih sple tova, a output (izlazni rezultat), u ovom sluaju naredba za ponaa nje, preko drugih: izmeu to dvoje posreduju i drugi elementi. Po jedinani element unutar spleta aktivira se ako se velik broj njego vih inputa zapali istovremeno. Snaga uzajamnih veza izmeu ele menata mijenja se s iskustvom i tako, kao to emo vidjeti, cijelom sustavu omoguava da ui. ivani spletovi u mozgu povezani su s udaljenijim ivanim spletovima po cijelom mozgu i tijelu. Oni u deblu mozga, najsta rijem njegovom dijelu, nazivaju se mreastim formacijama i preno se ulazne osjetne podatke i za njih vezane izlazne motorike zapo vijedi, na primjer hodanje ili gutanje - za kojih zapovijed stie s viih razina mozga, ali se koordinira u niem mozgu ili kraljenikoj modini. Oni takoer upravljaju ciklusom spavanja i budnosti.

POVRINA

MODANA KORA

ivani splet na kojem se vidi pojednostavljeni oblik piramidnih stanica u modanoj kori.

Majka, na primjer, moe mirno spavati uz buku prometa, ali e se probuditi na najmanje mekoljenje svoga djeteta. Mreaste forma cije usklauju ovu reakciju buenja. Njihov najsloeniji dio, mreasta formacija thalamusa, moe u jednom asu podraiti samo jedan dio mozga, pa zato govorimo o selektivnoj pozornosti. Za razliku od serijskih ivanih traktova koji su podloni pra vilima i strogo programirani pa ne mogu uiti na nov nain, ivani spletovi imaju mogunost reprogramiranja pod utjecajem iskustva. Svaki put kad vidim neki obrazac, veze ivanih spletova koje pre poznaju taj obrazac jaaju, sve dok prepoznavanje ne postane auto matsko. Promijeni li se obrazac, mogunost da ga prepoznam tako er e se polako mijenjati sve dok se moj mozak ne reprogramira za prepoznavanje novog obrasca. Veze izmeu neurona u spletu mogu biti razliite jaine i bilo koji element moe uzbuivati ili koiti osta le s kojima je povezan. Uenjem se snaga veza mijenja: ivani ele menti koji se pale istovremeno postepeno postaju snanije vezani.

Dok uimo voziti auto, na primjer, svaki pokret ruku ili nogu promiljen je i svjestan, a auto jedva da imamo pod kontrolom. to ee vozimo koordinacija izmeu ruku, stopala i mozga jae se usjeca u ivane spletove, sve dok na posljetku ne moramo vie mi sliti na vonju (barem ne glavom) osim ako iskrsne neto nepredvi eno. Sve asocijativno uenje odvija se putem pokuaja i pogreke. Kad takor ui trati po labirintu on ne slijedi pravila, on samo po kuava. Ako ne uspije, ivana veza se ne mijenja; ako uspije, mo zak tu vezu jaa. Ova vrsta uenja snano se oslanja na iskustvo: to ee uspjeno ponovimo neku vjetinu to je vjerojatnije da emo je i sljedei put dobro izvesti. Asocijativno uenje je tiho uenje - uim neku vjetinu ali ne mogu oblikovati pravila po kojima sam je nau ila, a obino ne mogu ak ni opisati kako sam to nauila. Ne moe te nauiti voziti bicikl itajui prirunik! ivani spletovi nisu pove zani s jezinom sposobnou niti s vjetinom izraavanja ideja. Oni su naprosto natopljeni iskustvom. Mi osjeamo svoje vjetine, mi ih inimo, ne razmiljamo i ne govorimo o njima. Te vjetine razvijamo jer nam daju osjeaj zadovoljstva ili ispunjenja, ili zato to nam po mau da izbjegnemo bol. Asocijativni ivani spletovi mozga pokrivaju vie toga, ne sa mo ono to spremno nazivamo emocijama, a nije teko prepoznati kako se na emocionalni ivot uklapa u asocijativni uzorak i kako se uglavnom temelji na tim ivanim spletovima. Limbini sustav, koji je sjedite kontrole emocija u mozgu, ima kako serijske ivane traktove tako i asocijativne ivane spletove. Neke emocije, poput straha od zmija, uroene su i vjerojatno se temelje na serijskoj uprogramiranosti u limbini sustav. Ali veina osjeaja vezana je za pokuaj i pogreku, to je polagano, asocijativno taloenje reakcije na odreeni podraaj. Osim toga, vezani su za naviku. Kad se jednom nauim razljutiti na odreeni podraaj teko mi je drugi put reagi rati drugaije. Psihijatrija umnogome postoji zato da ljudima pomo gne prekinuti naviku dugogodinjih pogrenih emocionalnih asoci jacija. Kao i drugi vidovi asocijativne inteligencije, emocije nisu nepo sredno verbalne. esto nam je teko govoriti o njima, to jest tono ih opisati, i sasvim je sigurno da nisu ba uvijek racionalne, u smislu da ne podlijeu pravilima i predvianjima. Na nepotpune podatke esto reagiraju na posve nepredvidiv nain.

Isto tako, pri prepoznavanju obrazaca svi djelii podataka iz odreenog obrasca imaju mogunost interakcije. Neki dijelovi mo gu nedostajati, ili mogu biti drugaiji nego u prvom usvojenom obrascu, ali dobiva se najblia slika. Na taj nain asocijativna inte ligencija moe izlaziti na kraj s nejasnim situacijama, ali i pronalazi ti priblinosti. Prilagodljivija je, ali manje precizna od razmilja nja u nizu. Emocije pokrivaju iri raspon iskustva od razuma, ali su esto nepouzdanije. Blic sjeanje omogueno je preciznim rasporedom ivaca u dijelu mozga zvanom hipokampus (vidi str. 79). S godinama on moe izgubiti svoje sposobnosti. Ali imamo i sporiji sustav sjeanja koji see u prolost, zasnovan na asocijativnim ivanim spletovi ma smjetenima po cijelom mozgu. Taj sustav sjeanja moe poste peno uiti nove stvari, poput tjelesnih vjetina i pamenja lica, ak i kad sjeanje na novije dogaaje slabi. Stariju je osobu teko nauiti novim serijski povezanim vjetinama, ali nove motorike vjetine mogu se nauiti u ma kojoj dobi, makar i sporo. Primjer su plivanje ili uenje pjesme napamet. Mnoge od naih emocionalnih reakcija pohranjene su u sustavu dugoronih sjeanja jer se s vremenom tu izgradila njihova asocijativna baza. Ova dva sustava pamenja ne samo da imaju drugaije raspo reene ivce, ve i razliitu biokemiju. Biokemijski mehanizam za uenje koji postoji u sinapsama (spojevima ivaca) kod asocijativ nog sjeanja mijenja se sporo i postepeno, a ponavljanjem postaje snaniji kad god se dva neurona istovremeno upale. Obratno, bio kemijski mehanizam za uenje kod kratkoronog sjeanja oslanja se na jednokratni signal. Kao kod serijskog ustrojstva mozga tako se i kod njegovog aso cijativnog ili paralelnog ustroja moe pronai slinosti s raunalima. To su takozvane neuralne mree ili paralelni procesori. Kao dijelo vi mozga koji imaju asocijativne mree, i oni se sastoje od brojnih vrlo sloenih, meusobno povezanih kompjutorskih elemenata. Kao i kod mozga, svaki put kad se upali spoj izmeu tih elemena ta, taj spoj jaa i tako raunalo polako ui novo ponaanje. To je razliito od serijskih procesora koji ne mogu uiti. Njih je mogue samo programirati. Paralelna raunala polako ue iz svoje okoline i sama mijenjaju svoje unutranje ustrojstvo. Dok serijsko raunalo ne moe raditi ako je makar i jedna veza u njegovom komunikacijskom lancu zakoena, paralelna raunala

su izdrljivija. ak i ako su malo oteena, ipak dobro rade zato to razni paralelni spojevi preuzimaju posao oteenih susjeda. Budui da modane stanice u ljudi svakodnevno odumiru oita je prednost tih naih paralelnih sposobnosti! Dok serijska raunala imaju jezik, niz simbola koji upravljaju raunanjem, paralelni procesori su nijemi. Oni rade po sustavu pokuaja i pogreke. Danas se takva raunala koriste za prepozna vanje rukopisa, itanje potanskih kodova, razluivanje okusa i mi risa, raspoznavanje lica. Mogu se upotrijebiti, na primjer, za izra du fotografije iz djelominog opisa neijeg lica ili izgleda. Prednost asocijativnog razmiljanja je u tome to ono vodi sta lan dijalog s iskustvom i moe neprekidno uiti kroz eksperimente. Zna se snai u novom iskustvu. Ta vrsta razmiljanja spretno bara ta s nijansama i nejasnoama - moemo maknuti ak i do 80 posto nekog obrasca, a mozak e ipak prepoznati ono to je preostalo. Ra unalo tipa neuralne mree moe prepoznati potanski kod ispisan milijunima razliitih rukopisa. Nedostatak te vrste razmiljanja je u tome to se ui sporo, to nije precizno i to ima sklonost da se vee za navike ili tradiciju. Neka se vjetina ili emocionalna reakcija moe iznova nauiti, ali za to treba vremena i mnogo truda. A kako je aso cijativno razmiljanje utljivo, teko ga je podijeliti s drugima. Tako ne moete naprosto ispisati formulu i rei nekome kako se to izvo di. Tu vjetinu svatko mora nauiti na svoj nain, za sebe. Ne posto je dva mozga koja imaju isti sklop ivanih spojeva. Isto tako nema dvoje ljudi koji imaju isti emocionalni ivot. Ja mogu prepoznati vau emociju, mogu suosjeati s njom, ali ne mo gu je imati.

SURADNJA IZMEU IQ-A I EQ-A

Ljudski je mozak mnogo sloeniji od ma kojeg raunala. Neke su razlike oite, kao na primjer ta da je mozak graen od tkiva i krvi, a raunala od silikonskih ipova, ili to to se mozak na sloen nain razvijao tijekom milijuna godina dok su raunala izmislili ljudi ima jui na umu odreene ciljeve. A osim toga, mozgovi surauju pu tem sustava razmiljanja. Mozak nije izolirana jedinica inteligen cije, ili izoliran sustav za serijsko prenoenje podataka koji djeluje paralelno s izoliranim asocijativnim sustavom. Ta dva sustava dje luju jedan na drugi, nadopunjavaju se, dajui nam inteligenciju

kakvu nijedan ne bi mogao pruiti sam. IQ i EQ meusobno se podravaju. Godine 1993. Seymour i Norwood opisali su pokuse sa ahisti ma da bi se vidjelo kakva vrsta razmiljanja je u pozadini njihovih strategija. Vrhunskim majstorima i loim igraima nakratko su po kazali niz pozicija od kojih su neke bile uobiajene a neke gotovo besmislene. Obje su skupine zamolili da ponove viene pozicije. Kod uobiajenih pozicija majstori su se mnogo bolje snali od loih igraa, ali kad je trebalo ponoviti apsurdne poloaje obje su grupe imale iste rezultate. Pokazalo se da je razlika u tome to su majsto ri ponavljajui uobiajene pozicije koristili kombinaciju asocijativ nog i serijskog razmiljanja, dok slabi igrai za sve koriste samo raz miljanje u nizu. Otkriveno je da ahovski velemajstor tijekom godina izgradi asocijativne obrasce za oko pedeset tisua uobiajenih tipova a hovskih pozicija. Kad je tijekom igre suoen s problemom, on ne proraunava posljedice svakog svog poteza. On smjesta prepoznaje dobre poteze i serijski (racionalno) analizira samo njih. Lo igra, meutim, pokuava analizirati svaki mogui potez i tako gubi vrije me i energiju. Posve openito govorei, psiholozi se slau da ljudski mozak ima sklop asocijativnih procesora velikog kapaciteta i serijski pro cesor malog kapaciteta koji se selektivno bavi pojedinima od njih. Jedna od moguih metafora bio bi reflektor koji se usmjerava na po jedini predmet na tamnoj pozadini. Ono emu se ne posveti zabo ravlja se za nekoliko sekundi, iako je u meuvremenu moda pro izvelo podsvjesno djelovanje (kao na primjer reklame koje ciljaju na podsvijest). Veina ljudi moe, na primjer, nekoliko sekundi pamtiti sedmeroznamenkasti telefonski broj. Pamenje e potrajati ako ga ponavljamo, ali zaas emo ga zaboraviti omete li nas togod. Mno go pokusa dokazuje postojanje ovog kratkotrajnog radnog pam enja. Radno pamenje je osnovno obiljeje ljudskog serijskog razmi ljanja. Ono nam omoguava da pamtimo gdje smo kad obavljamo neki serijski zadatak poput kuhanja, itanja ili razmiljanja. Ako je tijekom toga procesa serijskog razmiljanja na nekom mentalnom raskriju umu ponueno nekoliko alternativa, radno pamenje nam omoguava da ih ostanemo svjesni dovoljno dugo da se uspijemo odluiti za jednu.

Ova vrsta pamenja pri kojem se relevantne alternative dre u punoj svijesti sve dok se trai odgovor, funkcija je prefrontalne kore mozga. Ljudi s oteenim prefrontalnim dijelom, kao kod Alzheimerove bolesti, nekih kljenuti ili povreda, oituju narueno radno pamenje i ne mogu zadrati pozornost i oblikovati pojmove ili ih koristiti prema potrebi. Ako je u naoj svijesti prisutna samo jedna mogunost, mental na reakcija postaje automatska. Sustav pozornosti postaje manje ak tivan i svjesnost se smanjuje. Isto tako, jednostavna, manualna aktiv nost kao to je vonja automobila moe postati programirana i uglavnom nema potrebe za svjesnom pozornou. Odatle i proizla zi stalna ljudska glad za novim iskustvima i izazovima - za neim to e zahtijevati nove odluke i stoga veu upotrebu svijesti. Gore opisan sustav pozornosti blizak je Freudovom pojmu ega. On posjeduje povienu razinu svjesnosti, u usporedbi s asocijativ nom pozadinom (idom). Moe se nositi s mogunostima, apstrakci jama i racionalnim argumentima - to je sve vaan dio civilizacije. Jo jedan, vrlo dojmljiv primjer suradnje izmeu serijskog i aso cijativnog u svrhu poboljanja inteligencije dalo je prouavanje pa cijenata s modanim oteenjima koje je izveo dr Antonio Damasio. Jedan od poznatih sluajeva koje Damasio opisuje u svojoj knjizi Descartesova pogreka, a koji ponovno spominje Daniel Goleman u svojoj Emocionalnoj inteligenciji, jest pacijent imenom Elliot koji ima problema s racionalnim razmiljanjem zbog manjeg oteenja pre frontalne modane kore koje je izazvalo emocionalni poremeaj. Tumor nije otetio nijedno podruje mozga koje upravlja donoe njem racionalnih odluka ili IQ-om, te je pacijent i dalje imao vrhun ske rezultate na IQ testovima. Imao je dobro pamenje, sve njegove racionalne sposobnosti i znanje bili su netaknuti. Ali ozljeda je pro uzroila mlake emocionalne reakcije to je oslabilo sposobnost donoenja racionalnih odluka. Suradnja izmeu IQ-a i EQ-a bila je naruena i on je izgubio sposobnost zdravorazumskog rasui vanja. Kako pokusi sa ahistima tako i Damasiova opaanja ilustriraju usklaenost serijskog i asocijativnog produciranja, odnosno IQ-a i EQ-a, to se barem djelomino moe objasniti sadanjim, ope prih vaenim modelima razmiljanja. Ali ljudi imaju i druge, oite men talne sposobnosti koje ostaju zagonetka. Mozak posjeduje jo neku vrstu inteligencije za koju znanost o spoznaji jo nema objanjenja.

Sada emo zaviriti u neuroloke pokuse koji bacaju malo svjetla na to kako djeluje ova dodatna inteligencija.

OBJEDINJAVAJUE RAZMILJANJE - SQ MOZGA

Vidjeli smo da raunala mogu simulirati serijsko i asocijativno raz miljanje. PC moe izvesti neto vrlo slino serijskom razmiljanju daleko bre i preciznije od ovjeka. Raunala tipa neuralne mree mogu djelomino podraavati ljudsku sposobnost asocijativnog razmiljanja, a ti e se strojevi napretkom tehnologije nedvojbeno sve vie razvijati. Ali u mentalnom ivotu ovjeka i njegovoj inteli genciji ima mnogo toga to nijedno dosad izgraeno, ili zamiljeno, raunalo ne moe kopirati. Te sposobnosti u ovoj knjizi nazivam duhovnom inteligencijom - inteligencijom koja nam daje smisao, stavlja dogaaje unutar konteksta i prua mogunost preobrazbe. Za razliku od strojeva ljudi su svjesni. Svjesni smo svoga isku stva, svjesni toga da smo svjesni. Na to iskustvo reagiramo s boli ili smijehom, s osjeajem tuge ili smislom za humor. Smijemo se ala ma i osjeamo zubobolju. Iako nas nauena pravila programiraju tako da tijekom ivota stvaramo duboke navike zasnovane na aso cijacijama, ipak smo zadrali slobodnu volju. Ako smo se spremni tome posvetiti i uloiti mnogo energije moemo promijeniti pravila i raskinuti navike. Raunala uvijek rade unutar programa, unutar granica. Igraju ono to smo nazvali ogranienom igrom. Ali ljudi mogu biti igrai bez granica. Moemo pomaknuti mee - moemo se poigrati njima. Sve to moemo zato to imamo i vrstu razmiljanja koja je krea tivna, intuitivna, sposobna ponirati. Jezik uimo sustavima serijskog i asocijativnog razmiljanja, ali izmiljamo ga nekim treim susta vom razmiljanja. Uobiajene situacije ili one u kojima smo se zate kli, obrasce ponaanja i pravila razumijemo pomou nae prve dvije vrste razmiljanja, ali nove stvaramo ovom treom. Osim toga, mi ljudi smo bia smisla. Kad mu zadate programi ranu zapovijed, raunalo ne pita: Zato to inim? ili to to zna i? Ono naprosto slijedi zapovijed. Ljudi vrlo esto postavljaju to pitanje i mnogo su djelotvorniji kad dobiju pravi odgovor. Raunala mogu baratati jezinom sintaksom - ona mogu prepoznati i posla gati rijei u gramatiki toan (pravilima zadan) poredak. Ali samo

ljudi razumiju semantiku, znaenje rijei, i zato mogu razumjeti ne to poput metafore. Ono to je zajedniko svim tim dodatnim ljudskim sposob nostima jest osjeaj za objedinjenost kad treba pojmiti neku situaciju ili reagirati na nju. U svojoj osnovi razumijevanje je cjelovito - to je sposobnost da se pojmi cjelokupni kontekst koji povezuje sastavne dijelove. Upravo to kontekstualno poimanje nedostaje shizofrenicima koji ne mogu objediniti svoje iskustvo pa ne mogu reagirati na njega na odgovarajui nain. U ovoj emo knjizi to nazivati objedinjujuim razmiljanjem. Sposobnost objedinjavanja bitna je zna ajka svijesti i klju razumijevanja neuroloke baze SQ-a. Mnogi od golemog broja neurona u ljudskom mozgu povezani su serijskim lancima ili krunim putevima, dok su mnogi drugi u ivanim spletovima blisko vezani sa ak i do deset tisua drugih. Ali u fizikom smislu ne postoji veza medu svim neuronima, ak ni ti medu svim lancima ili neuronskim jedinicama. Govorei sa staja lita grae, mozak se sastoji od mnogo nezavisnih specijaliziranih sustava, od kojih neki obrauju boju, neki zvuk, neki taktilne osje te, i tako dalje. Kad pogledam svoju radnu sobu svi ti specijalizira ni sustavi bombardirani su milijunima opaajnih podataka - vizu alnim, slunim, taktilnim, toplinskim i tako dalje. Pa ipak moja svi jest vidi sobu kao cjelinu: moje opaajno polje je objedinjeno. Zago netka koja postavlja pitanje kako je to mogue, u neurologiji, psiho logiji i filozofiji naziva se problemom povezivanja. Kako to moj mozak povezuje raznovrsna opaajna iskustva? Osim toga, dok se ogledam po svojoj sobi razaznajem razliite predmete - svoj radni stol, raunalo, CD player, slike na zidu, alicu kave pored sebe.To je jo jedna pojedinost problema povezivanja. U mom mozgu nema sredinjeg neuro modela za CD player ili za a licu kave kojem bi se mogla pripisati ova sposobnost raspoznava nja. Ali to je ve bilo predmet mnogih istraivanja i sada je barem djelimino objanjeno. Istraivaki tim koji su u Frankfurtu predvodili Wolf Singer i Charles Gray, izveo je pokus u kojem su na neurone razliitih dijelo va mozga sisavaca prikljuene elektrode. Svi dijelovi mozga u sva kom trenutku odailju elektrine signale koji se mogu oitati na elektroencefalografu i osciliraju na razliitim frekvencijama. Singerov tim je otkrio da, kad opaam neki objekt poput alice kave, neu roni u svakom pojedinom dijelu mozga ukljuenom u to opaanje

sinhrono osciliraju, na frekvenciji izmeu 35 Hz i 45 Hz (35 - 45 cik lusa u sekundi). Ove sinhronizirane oscilacije objedinjuju mnogo brojne pojedinane opaajne reakcije na alicu - njenu okruglost, boju, visinu i tako dalje - i daju mi iskustvo jedinstvenog, vrstog predmeta. Isto tako, kad bi se elektrode prikljuile na razliite dijelove moga mozga koji opaaju CD player, i za njih bi se otkrilo da sinh rono osciliraju - ali na neto drugaijoj frekvenciji (premda i dalje u rasponu od 35 - 45 Hz) nego neuroni koji su opaali alicu. I tako dalje, za svaki predmet u mojoj sobi. Singerova istraivanja zasada nisu otila dalje od ove studije o oscilaciji ivaca radi objedinjavanja opaaja pojedinih predmeta. Ali neuroloka prouavanja meditanata potkrepljuju i proiruju ove spoznaje o percepciji. U fiziolokom je smislu otkriveno da medita cija poput budistike vipasane ili raja joge (na primjer transcenden talna meditacija) sniava krvni pritisak i usporava metabolizam, dajui naslutiti da je korisna za oslobaanje od stresa. Izvedene su i studije modanih valova u meditanata a, to je vrlo korisno, za razliku od situacije sa alicama i CD playerima, meditanti mogu opisati svoje iskustvo. Na istoku meditant prvo barem dvadesetak minuta odsjedi us pravno u tihoj sobi. Usmjerava pozornost na disanje, na neki zvuk (koji se naziva mantra), ili na predmet poput plamena svijee. Kako ga nita ne ometa um se smiri i meditant se posve opusti. U toj se fazi primjeuju promjene u krvnom tlaku i metabolizmu. Na EEG-u se primjeuju skladni alfa modani valovi, karakteristini za budnu oputenost. U drugoj, dubljoj fazi, meditant prelazi u stanje svijesti u kojem je budan ali mu je um ispranjen od misli ili sadraja. Mogu mu se javiti odreene duboke spoznaje. Prouavanje mozga meditanata EEG-om tijekom te faze pokazuje sve skladnije modane valove na nekoliko frekvencija (ukljuujui i 40 Hz) irom velikih povrina mozga. Meditanti opisuju osjeaj kako sva svijest ulazi u skladno, objedinjeno stanje, a on je oito praen usklaenim oscilacijama i vaca. Sve do nedavno nije bilo istraivanja o tome u kojoj mjeri iv ane oscilacije od 40 Hz sudjeluju u objedinjavajuem razmiljanju i koja je njihova uloga, osim Singer-Grayovog (ili slinih radova) i studija o meditaciji. Ali 1990-tih u znanstvenim su se asopisima

poeli pojavljivati novi podaci. Razvijena je nova tehnologija, magneto-encefalografija, koja omoguava osjetljivije i opsenije pro matranje tih oscilacija po cijelom mozgu i njihove uloge u ljudskoj inteligenciji. Kako emo vidjeti u poglavlju 4, koje je u cijelosti po sveeno ovim novim istraivanjima, sada ima znatnih dokaza o to me da usklaene oscilacije ivaca u rasponu od 40 Hz:

posreduju pri prenoenju svjesnih informacija izmeu serij skih i paralelnih ivanih sustava mozga, omoguujui ko ordinaciju zamijeenu pri ahovskim pokusima ili onima o vezi IQ - EQ koje smo ilustrirali Damasijevim radom po svoj prilici ine ivanu bazu same svijesti i svega obje dinjenog svjesnog iskustva, ukljuujui opaanje predmeta, opaanje znaenja, te mogunost kontekstualiziranja iskust va i mijenjanja konteksta ine neuralnu bazu objedinjujue inteligencije vieg reda ko ju u ovoj knjizi nazivamo SQ ili duhovna inteligencija.

TRI PSIHOLOKA PROCESA

Freudova psihologija opisuje dva osnovna procesa prosijavanja i objedinjavanja iskustva. To su: primarni proces ili id, koji je u osnovi nesvjesno - svijet spa vanja, snova, nesvjesnih motivacija, lapsusa, potisnutih sje anja i tako dalje. sekundarni proces, svijet svjesnog ili ega, koji je u cijelosti logian, racionalan i linearan. Neuroloki gledano, primarni proces podrava paralelno i asocijativno razmiljanje, a se kundarni serijsko. ali iz grade mozga vidjeli smo da postoji i trea vrsta razmi ljanja, objedinjavajue razmiljanje, koje je po svemu sudei ivana baza onoga to u nazvati tercijarnim procesom. Mnogi koji su se bavili religijom, kao i mnogi humanistiki i transpersonalni psiholozi opisali su tri psiholoka procesa. Ken Wilber, na primjer, naziva ih predpersonalnim (instinktivnim), personalnim

(fenomen ego razine) i transpersonalnim (poniranje izvan ogranie nog sebstva ega prema jezgri bivstva). Danas ve imamo dovoljno podloge za to da ta tri procesa veemo uz tri neuralne podloge u mozgu i iz njih proizlazee tri inteligencije. Ovo je ilustrirano jed nostavnim dijagramom mentalnog ivota koji proizlazi iz tri razine sebstva, pri emu svaki koncentrini krug predstavlja razliit psiho loki proces. U treem dijelu ove knjige, Novi model sebstva, opir nije u razraditi tu ideju.

Svaki od tri koncentrina kruga predstavlja razliit psiholoki proces. Racionalna razina, IQ, u naoj zapadnoj, tehnologijom voenoj kul turi, vrlo esto - moda preesto - se koristi za interakciju s vanj skim svijetom pisanih tekstova, rasporeda i linearnog planiranja, usmjerenog prema cilju. Kod kue, u privatnom ivotu, moemo se opustiti u svom mijeanom racionalno-asocijativnom stanju (IQEQ) u kojem dolaze do izraaja razliite strane nae linosti. Emo cije i snovi vie su asocijativni, vezani za sredinji sloj sebstva. Ko rak dalje od toga je dubok san, stanja u koja ulazimo pri dubokoj meditaciji ili proces iz kojeg crpimo kad neto stvaramo. U treem sloju, dubokom sreditu sebstva(SQ), te povrinske pojave stavljaju se u iri kontekst i meusobno povezuju. Tercijarni proces vezan je za duhovnost i duhovnu inteligenciju u najirem smislu te rijei.

HIPER-RAZMILJANJE, TERCIJARNI PROCES I SQ

Na najjednostavnijoj neurolokoj razini opisala sam SQ kao sposob nost da se iskustvo uoblii ili smjesti u novi kontekst, te stoga spo sobnost da promijenimo nain gledanja na svoje iskustvo. Postoji matematska teorija poznata pod nazivom hiperprostor koja to donekle jednostavno objanjava. Ukratko, prostor nema samo tri di menzije, ak ni etiri, ve n dimenzija, od kojih svaka prua odmaknutiji pogled na onu prijanju. U svojoj knjizi Hiperprostor (Hyperspace) Michio Kaku uzima primjer obitelji zlatnih ribica koje pli vaju u krug u okruglom akvariju. Iz svoje trenutne perspektive ribe nemaju osjeaj da su u akvariju niti da je on ispunjen tekuinom ko ju mi zovemo vodom. To je naprosto njihov svijet i one ga uzimaju kao takvog. Ali u Kakuovom primjeru, jedna riba odjednom iskae iznad povrine vode. Ah! uzvikuje ona. Pogledaj odakle ja to dola zim! Ona vidi akvarij, ostale ribe i vodu iz udaljenije perspektive i vidi da dolazi iz svijeta riba u vodi. Ta riba sada zna da izvan akva rija postoji iri svijet, neto osim vode kroz to je takoer mogue kretati se. Tako je svoju situaciju stavila u novi kontekst i promijeni la svoje gledanje na stvarnost. Kroz mala opaajna iskustva poput ovoga, SQ omoguava da se mo mijenjanja konteksta i preobrazbe oituje u svakodnevnim situacijama. Kad god pogledamo svijet na nov nain vidimo objek te u novim odnosima, medu sobom i prema svijetu. Ali to je samo najosnovnija dimenzija jedne inteligencije (i za nju vezanih ivanih procesa) koja u sloenijem obliku dodiruje i preobraava nae ivo te na svakoj razini. Proireni horizonti zlatne ribice ogranieni su na to da vidi svoju posudu i ostale ribe u irem kontekstu. Ali kod ljud skih bia sloenije varijacije tih istih ivanih procesa mijenjaju smi sao i samu sr ivljenja. U svojoj knjizi Tibetanska knjiga ivljenja i umiranja, na primjer, Sogyal Rinpoche opisuje kakav je dubok uinak na njegovu svijest i kakvo dalekoseno znaenje po njegov ivot imala iznenadna spoznaja stvarne prirode nestalnosti. Ali ono to on ovdje kae o nestalnosti moe se primijeniti na svaku spoznaju steenu pomou SQ, ili tercirajnog psiholokog procesa. Kao da smo cijeloga ivota letjeli avionom kroz tamne obla ke i nevrijeme, kad se odjednom avion vine u visine u vedro,

bezgranino nebo. Nadahnuti smo i ushieni ovim prodo rom u novu dimenziju slobode ... I dok se ta nova svijest kri stalizira, gotovo nepomuena, pojavljuje se ono to Upaniade (drevni hinduistiki tekstovi) nazivaju okretanjem u sje dalu svijesti - osobno, posve nepojmovno otkrie onoga to smo, zato smo ovdje i kako nam se valja ponaati, to se na kraju svodi na nita manje nego nov ivot, novo roenje, mo glo bi se rei uskrsnue. Ovaj osjeaj da smo uskrsnuli iskustvena je dimenzija duhovne in teligencije. To nije samo stanje uma ve nain spoznaje, nain ivlje nja koji u potpunosti preobraava nae poimanje i nae ivote.

4. NETO VIE O IVANIM OSCILACIJAMA OD 40 HZ, SVIJESTI I SQ

Postojee teorije o svijesti trebale bi skinuti naglasak s uloge osjetnih podraaja pri odreivanju tekuih spoznajnih dogaaja. Umjesto toga, skloniji smo stajalitu da je ivani sustav u osnovi zatvoreni sustav koji stvara oscilatorna stanja zasnovana na priroenim svojstvima membrana svojih neurona i na njihovoj povezivosti. Ova oscilatorna stanja oblikuju one dogaaje prikupljene osjetnim podraajima koje je mogue obraditi. Denis Pare i Rodolfo Llinas, Neuropsihologija Ovih nekoliko visoko uenih i teko prohodnih reenica dovodi u pitanje dvije tisue godina zapadnjakog filozofiranja o prirodi uma, i zadnjih sto godina teoretiziranja na istu temu, od strane znanstve nika koji se bave spoznajom i neurobiologa. Sve od Platona vjeruje mo da je svijest svjesna neega. Uili su nas da je um prazna ploa (ili skup neurona) koju potiu podraaji iz vanjskog svijeta. Rijei ma filozofa sedamnaestog stoljea, Johna Lockea: Sve ideje potjeu od osjeta ili su odraz. Zamislimo um kao list bijelog papira, bez ikakvih znakova, bez ideja. Slino stajalite dovelo je 1994. do zapanjujue hipoteze do bitnika Nobelove nagrade Francisa Cricka: Vi, vae radosti i tuge, vaa sjeanja i vae ambicije, va osjeaj osobnog identiteta i slobo dne volje, sve je to u stvari nita doli ponaanje golemog skupa iv anih stanice i uz njih vezanih molekula. Za neurologe poput Cri cka, vano je jedino ponaanje - bilo to ponaanje izolirane ivane

stanice ili cjelokupne individue. Svijest, puka popratna pojava toga ponaanja, neto je to znanstvenici mogu zanemariti. Nedavno istraivanje oscilacija modanih ivaca od 40 Hz, koje su proveli Pare i Llinas, naprotiv pokazuje da je svijest uroeno svojstvo mozga. Svijest naprosto jest, u i po sebi, iako se ova poza dinska, priroena svijest moe modelirati (stei odreeni oblik) sti mulacijom izvana, ili iz samoga tijela. Blie budistikim misliocima u posljednjih dvije tisue godina i njihovom gledanju na svijest, ili zapadnim idealistikim filozofima poput Kanta, Hegela i Schopenhauera, istraivanje Pare-Llinasa pokazuje, kako emo vidjeti, da je svim sisavcima zajednika ta priroena svijest i da je sama svijest transcendentalan proces - to jest, naa nas svijest stavlja u dodir s realnou koja je daleko dublja i bogatija od puke povezanosti i vibriranja nekoliko ivanih stanica.

NERVNA BAZA TRANSCENDENTNOSTI

Transcendentnost je vjerojatno najosnovnije svojstvo duhovnog. Pod transcendentnim teolozi i mnogi vjernici obino podrazumi jevaju ono to je izvan fizikog svijeta. Ja u ovoj knjizi mislim na ne to skromnije, a u isti mah temeljnije. Transcendentno je, kako ga ja ovdje predstavljam, ono to nas vodi s onu stranu - s onu stranu sa danjeg trenutka, nae sadanje radosti i patnje, naeg sadanjeg ja. Vodi nas izvan granica naeg znanja i iskustva i postavlja ih u iri kontekst. Transcendentno nam daje okus onog udesnog, bes konanog unutar nas ili unutar svijeta oko nas. Mnogi koji dozive transcendentno nazivaju ga Bogom, neki kau da su imali misti no iskustvo, drugi ga pak osjete kroz ljepotu cvijeta, djeji osmijeh ili skladbu. Obino su ta iskustva transcendentnog - koja, kau psiholozi, doivi ak 70 posto ljudi - razlog zbog kojeg nerado prihvaamo neto poput Crickove zapanjujue hipoteze. Ponaanje molekula i ivanih stanica je konano, a ljudska bia su u stanju doivjeti i doivljavaju beskonano. Sposobnost da pristupimo iskustvu vieg smisla i vrijednosti, i da ga primijenimo, baza je onoga to nazivam SQ-om. Mnogi od nas bi voljeli da postoji i znanstveno objanjenje za to, ali ne takvo koje bi umanjilo ili ponitilo upravo ona svojstva u nama i naim iskustvima koja nas ine najljudskijima.

Vrlo jednostavan primjer transcendentnog fenomena u prirodi, usporedivog sa stanjima oscilirajuih ivaca o kojima govore Pare i Llinas, jest potpuno miran i bistar ocean na kojem su nastali valovi. Voda oceana je u svakom valu, ona je bit svakog vala, pa ipak, kad gledamo taj prizor vidimo samo valove. Kad bismo mi bili valovi, vidjeli bismo samo jedni druge a ne i ocean, iako bismo moda u se bi imali neki dublji doivljaj oceana. I Svemir se moe pojmiti kao takav miran, bistar ocean energije, a sve postojee stvari i bia kao valovi na njemu. To je opisala najistananija fizika Svemira koju za sada posjedujemo - teorija kvantnog polja. Prema toj teoriji Svemir i svi njegovi dijelovi sainjeni su od energije u razliitim stanjima pobuenosti. Ljudi, stolovi, stolice, drvee, zvjezdana praina i tako dalje, oblici su dinamine energije na pozadini (kvantni vakuum) mirne, neuzburkane energije koja stoga nema nikakvih svojstava koja moemo izravno vidjeti, dodir nuti ili izmjeriti. Svako takvo svojstvo znailo bi uzburkanost (val) u vakuumu, ali ne i samog vakuuma (ocean). Stoga bi se moglo rei da je kvantni vakuum transcendentan svojim svojstvima, transcendentan postojanju. Pa ipak i samo postojanje oituje ovu transcendentnu dimenziju, ega je primjer Kazimirov efekt, kako ga nazi vaju fiziari: kad se dva metalna tanjura nalaze jako blizu jedan drugom, blagi pritisak koji kvantni vakuum vri na svaki od njih djeluje tako da se oni meusobno privlae. Vrsta transcendencije koju ilustrira kvantni vakuum slina je onoj opisanoj kao Tao ili Praznina (Shunyata) u mnogim taoistikim, hinduistikim i budistikim tekstovima. Kako to opisuje Knjiga puta i vrline: Pogledaj, ne moe se vidjeti - to je oblik onkraj. Sluaj, ne moe se uti - to je zvuk onkraj. Dohvati ga, ne moe se uhvatiti - neopipljiv je. To troje je neodredivo; Stoga je spojeno u jedno. Odozgo nije blistavo; Odozdo nije mrano; Neprekinuta nit koju je nemogue opisati. Vraa se nitavilu. Oblik bezoblinog,

Lik bezlinog, Naziva se neopisivim i izvan dosega je mate. Ali iako su istonjaki mudraci osjeali da ne mogu rei nita o Praz nini, da ne mogu dohvatiti Tao, isto tako su znali da ga meditanti mo gu doivjeti u stanju prosvjetljenja. Takvo iskustvo bismo moda mogli nazvati duhovnom verzijom Kazimirovog efekta u fizici. Pobuivanje kvantnog vakuuma moe se usporediti s prebira njem po icama gitare. ice vibriraju i osciliraju. Ova nas analogija vodi blie mozgu iji neuroni na podraaj osciliraju. Studija Wolfa Singera i Charlesa Graya o problemu povezivanja (strana 52 - 53) pokazala je da snopovi neurona po cijelom mozgu simultano oscili raju na jednakim frekvencijama (oko 40 Hz) ako opaaju isti pred met. Uspjeli su pokazati da takvo skladno osciliranje objedinjuje nau percepciju. Na ivanoj razini ta bi se jedinstvenost mogla opi sati kao transcendentna dimenzija aktivnosti zasebnih neurona. Bez nje, na bi se svijet sastojao od besmislenih djelia. Da se vratimo usporedbi s oceanom, takve skladne oscilacije su ocean pozadinske svijesti, dok su odreeni opaaji, misli, osjeaji i tako dalje, valovi na tom oceanu - modulacije osnovne oscilatorne aktivnosti. Tako, u najmanju ruku, svaka pojedina misao ili osjeaj ima transcendentnu dimenziju u iroj, oscilirajuoj pozadini.

OPA SLIKA IVANIH OSCILACIJA

U stvari, u mozgu, kako se vidi na EEG slikama, postoje razliite os cilacije i valovi raznovrsnih frekvencija. Neurolozi su uspjeli pove zati neke od tih razliitih valova s odreenim razinama mentalne aktivnosti ili budnosti (vidi tablicu). Zna se da su sve te razliite ivane oscilacije povezane s elek trinim poljima u mozgu koja stvaraju mnogobrojni dendriti to usklaeno osciliraju, ali se ne pale. Takve oscilacije razlikuju se od poticaja za akciju koji praskaju du ivanog aksona; one predstav ljaju drugi nain komuniciranja mozga sa sobom. Sve do nedavno nije se moglo otkriti mnogo vie o prirodi, funkciji ili opsegu ivanih oscilacija jer je jedina naprava dostupna za njihovo promatranje bio EEG. Elektrina polja u mozgu vrlo su slaba, a sam mozak (koji provodi elektricitet) i lubanja djeluju kao

zapreka izmeu elektroda EEG-a postavljenih na kou lubanje (u ili na mozak elektrode se mogu postaviti samo tijekom neophodnih kirurkih zahvata). Saznanja su stoga bila manjkava i ograniena. ak i Singer-Grayovo istraivanje izvreno je mjerenjem oscilacija u odreenim neuronima koritenjem pojedinanih elektroda, te je stoga takoer bilo ogranieno. Ta su mjerenja bila dovoljna da ilu striraju postojanje simultanih oscilacija u razliitim dijelovima mozga prilikom pojedinog opaajnog (vizualnog) ina, ali nisu mogla dati sveukupnu sliku opsega tih oscilacija u stotinjak toaka istovremeno. Iako zanimljivi, ovi rezultati nisu bili dovoljni da obja sne cjelokupnu modanu aktivnost poput svijesti, niti da ilustriraju opsenu transcendentu dimenziju naeg spoznajnog ivota. Jo nedavno, godine 1994., Francis Crick odbacio je mogunost da bi oscilacije od 40 Hz mogle imati neku veu vanost rijeima: Sve u svemu, teko je povjerovati da naa iva slika svijeta uistinu u cije losti ovisi o aktivnosti neurona koji su tako 'buni' i tako teki za promatranje. to znae razliiti modani valovi
Vrsta Brzina Kada/gdje se uglavnom promatraju Dubok san ili koma Takoer prevlada va kod dojenadi Kod sanjanja i kod djece od 3-6 godina to znae

Delta

0.5 - 3.5 Hz

Mozak miruje

Theta

3.5 - 7 Hz

Povremene infor macije prelaze iz jednog dijela mozga u drugi - iz hipokampusa na trajniju pohranu u kori mozga Stanje budne oputenosti Usredotoen men talni rad Pri Singeru i Grayu odgovoran za povezivanje opaanja Zasad nepoznata funkcija

Alfa

7 - 13 Hz

Odrasli ili djeca od 7-14 godina Odrasli

Beta

13-30 Hz

Gama

oko 40 Hz

Svjesni um, budan ili pri sanjanju

oko 200 Hz

Nedavno otkriveni u hipokampusu

MAGNETO-ENCEFALOGRAFIJA - MEG
Magneto-encefalograf (MEG) usavrena je verzija starog EEG-a. Dok EEG mjeri elektrinu aktivnost mozga, MEG mjeri uz nju veza nu magnetsku aktivnost. Nema problema s fizikim preprekama jer mozak, lubanja i koa ne ometaju magnetsko polje. MEG tehnolo gija poela se razvijati krajem 1980-tih, ali prvi strojevi mogli su mjeriti samo mala podruja mozga istovremeno. Razvojem MEG-a za cijelu lubanju, krajem 1990-tih, neurolozi su napokon dobili sliku ivanih oscilacija po cijelom mozgu i duboko u njemu. Dosada su MEG istraivanja dala mnotvo podataka o brojnim i sloenim oscilatornim ritmovima mozga, o njihovom opsegu, funkciji i vezi s tjelesnim kretnjama, vizualnim slikama, slunim za povijedima i koncentracijom. Kako nas zanima ivana aktivnost vezana za svijest i SQ najvaniji su nam podaci o oscilacijama od 40 Hz.

IVANE OSCILACIJE OD 40 HZ
Veliki dio istraivanja o prirodi i funkciji oscilacija od 40 Hz po cije lom mozgu izveli su Rodolfo Llinas i kolege pri njujorkom Medi cinskom fakultetu. Llinasa je oduvijek poticala strast za razumije vanjem odnosa um-tijelo. Najvaniji problem koji ovjek moe pokuati rijeiti ako je neurolog jest to da otkrije u kojem su odno su mozak i um, kae on. Njegov rad dodatno rasvjetljava istrai vanja Singera i Graya o skladnim ivanim oscilacijama i njihovoj ulozi u rjeavanju problema povezivanja. MEG studije su pokazale da relativno brzih oscilacija od 40 Hz ima po cijelom mozgu, u razliitim sustavima i na razliitim razi nama. U vanjskim dijelovima mozga nalazimo ih u mrenici i u njunom podebljanju (bulbus olfactorius). Pojavljuje se i u talamusu, u talamikoj retikularnoj jezgri i u neokorteksu. U stvari, oscila cije od 40 Hz pokrivaju cijelu modanu koru, kreui se u valovima od naprijed prema natrag. Ovdje u modanoj kori one imaju dvije komponente. U krajnjem sloju modane kore skladni valovi od 40 Hz ponaaju se kao mirno strujanje. Smatra se da ono omoguava prostorno i vremensko povezivanje odreenih opaajnih ili spoz najnih iskustava. Dublje u modanoj kori, gdje se javljaju podraajni podaci, vie lokalizirani valovi od 40 Hz djeluju kao mrekanje

na jezeru mirno strujeih oscilacija. Smatra se da upravo ti lokali zirani valii ine sadraj odreenih opaajnih ili spoznajnih isku stava. Kako lokalizirane tako i opsenije oscilacije transcendiraju spo sobnosti svakog pojedinog neurona ili grupe neurona na nekom podruju utoliko to prenose i povezuju opaajno i intelektualno produciranje po cijelom mozgu. Drugim rijeima, one stavljaju ak tivnost jednog podraenog neurona u iri, smisleniji kontekst (zae ci SQ-a). Te oscilacije pronalazimo u mozgu svih sisavaca, a otkrive ne su i u nekih ptica i skakavaca, iako mozak tih ivotinja jo ne ra zumijemo dovoljno dobro da bismo mogli znati znae li one isto to i u sisavaca. Llinasova najnovija istraivanja pokazuju da su oscilacije od 40 Hz prisutne u mozgu u posve budnom stanju i pri sanjanju ili REMu (hitrom micanju oima koje po svoj prilici prati akciju u snu). Implikacije toga su goleme, kako za prirodu svijesti openito tako i za razumijevanje ivane baze duhovne inteligencije. Njegov je rad pokazao, kao prvo, da je prisutnost svijesti (uma) u mozgu vezana za prisustvo ivanih oscilacija od 40 Hz; te aktiv nosti nestaje ako je mozak u komi ili pod anestezijom, a u dubokom snu bez snova jedva je zamjetljiva. Kao drugo, on je dokazao da su oscilacije od 40 Hz u cijelosti prisutne pri sanjanju, u REM* snu, ia ko u REM stanju mozak nije prijemiv na vanjske opaajne poticaje. Razlika izmeu posve budnog mozga i mozga koji sanja, pokazao je Llinas, i jest samo u tome - je li mozak podloan vanjskim osjet nim podraajima ili nije. Mozak koji sanja odijeljen je od veine miinih aktivnosti i ego/racionalnih misli. Upravo to otkrie nave lo je Llinasa i njegove kolege na zakljuak da je svijest, ili um, sutinsko stanje mozga a ne tek nusprodukt osjetilnih iskustava. Kad sanjamo mozak iskljuuje vanjski svijet i posveuje se svojim unutranjim procesima. Llinas je miljenja da se isto dogaa prilikom sanjarenja, transa ili halucinatornih stanja - um se bavi svojim unutranjim procesima a ne vanjskim svijetom Otkud nam, dakle, um? Kako to da imamo ideje i bavimo se smislom? Kako se oscilacije od 40 Hz stvaraju u mozgu? to ih iza ziva? Da bismo odgovorili na ova pitanja prvo moramo pogledati

jabuice.

*REM - rapid eye movement, stanje dubokog sna kad se brzo pokreu one

kakva je uloga dijela mozga koji se zove talamus i u kakvom je on odnosu s modanom korom. Talamus je dio primitivnog prednjeg mozga. On se uglavnom bavi primanjem osjetnih podraaja, ali neki se dijelovi takoer bave emocijama i kretanjem. Nalazimo ga u niih kraljenjaka, poput riba i gmazova. Kod ljudi je talamus na vrhu kraljenine modine, okruen naborima razvijene modane kore koja se kasnije razvila. On je neka vrsta glavnog releja ili razvodne stanice. Sve negdje do kraja 1980-tih pretpostavljalo se da je funkcija talamusa prenositi signale vanjskih osjetnih podraaja modanoj kori, gdje ih je mogu e obraditi serijski ili paralelno. Llinas i kolege otkrili su neto dru go. Prema njihovim zakljucima, ti specifini putevi od talamusa prema modanoj kori koji prenose osjetne podraaje zauzimaju sa mo 20 - 28 posto sinapsi to povezuju talamus s modanom korom. Na osnovi toga su zakljuili da veina spojeva izmeu talamusa i modane kore slui u neke druge svrhe. A ta druga svrha, po miljenju Llinasa i Parea, jest stvoriti krug izmeu nespecifinih podruja talamusa i kore mozga kroz koji se prirodno oscilirajui neuroni sami organiziraju u oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu. Te opsene oscilacije omoguuju kako vremen sko povezivanje tako i sadrajnost spoznajnih iskustava, drugim ri jeima djelovanje svjesnog uma: ... svijest nije nusprodukt podraajnih informacija ve e prije biti da se ona prirodno stvara, a podraajne informacije je oblikuju (ili stavljaju unutar konteksta). Ukratko, mozak je graen tako da bude svjestan i graen tako da ima transcendentnu dimenziju. Vraajui se naoj glavnoj temi SQ-u, ove oscilacije od 40 Hz mogli bismo nazvati njezinom ivanom podlogom. Ba kao to li nearni ili serijski ivani traktovi omoguuju obradu racionalnih, logikih podataka (IQ), a paralelni ivani spletovi obradu predsvjesnih i nesvjesnih asocijativnih podataka (EQ), oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu omoguavaju da se nae iskustvo povee i stavi u kontekst ireg smisla (SQ). U redu, ali jo uvijek razgovaramo samo o neuronima i njiho vim oscilacijama. Zar odatle potjee um? Zar se on uistinu zainje vibracijom jednog neurona a onda, proavi kroz skladne oscilacije u mozgu, postaje sloen? Ako je tako, nemaju li neurolozi poput Francisa Cricka, koji su sve sveli na najnii mogui nazivnik, pravo? Nismo li mi samo aktivnost mnotva bunih neurona? Ili su na i korijeni dublji? to uzrokuje oscilacije ivaca koje omoguuju

svijest? Smijemo li pretpostaviti da je svjesni um neto elementarnije, temeljnije ak i od ivanog ustroja mozga? Filozofi, psiholozi znanstvenici i teolozi do u beskraj raspravljaju o tim pitanjima. Iz mnogobrojnih knjiga i studija posveenih ovoj temi razabiru se etiri osnovna stajalita. Ameriki filozof David Chalmers ih je ispitao i procijenio dokaze u prilog svakom pojedinom. Evo nje govog prikaza etiriju mogunosti, popraenog mojim razmiljanji ma o tome koju drim najvjerojatnijom i kako mislim da bi to moglo izgledati u praksi.

1. Osjetni podraaj preko talamusa ide u srednje slojeve modane kore tono odreenim putevima. 2. Valno gibanje u prvom sloju modane kore (apikalni dendriti) veu se pomou petlji za nespecifine jezgre talamusa.

ODAKLE NAM SVJESNI UM?

Prvo objanjenje toga odakle dolazi svijest poznato je kao dualistika pozicija. Dualisti se slau da u Svemiru postoje dvije sutinski razli ite realnosti, ili tvari: jedna je materijalna i pokorava se zakonima poznate fizike; druga je svijest i lei izvan fizike. Francuski filozof sedamnaestog stoljea Rene Descartes najpoznatiji je suvremeni dualist. Znam, rekao je on, da imam um. Znam da imam tijelo. I znam da je to dvoje posve razliito. Za Descartesa um i tijelo su sluajno povezani u tijelu na mjestu hipofize. Da je danas iv i da zna za ivane oscilacije od 40 Hz bez sumnje bi rekao da se um i ti jelo sluajno susreu u tim oscilacijama. Descartes nije sumnjao u postojanje besmrtne ljudske due i njezine inteligencije. Izvor i jednog i drugog za njega je Bog. Uisti nu, za Descartesa je sva inteligencija duhovna inteligencija jer je vjerovao da se naa inteligencija sastoji od jasnih i odreenih ide ja koje je Bog zasadio u na um. ak i u znanstvenim krugovima i danas ima mnogo uvaenih dualista. Dobitnik Nobelove nagrade, neurobiolog Sir John Eccles je zajedno s filozofom Karlom Popperom napisao Sebstvo i njegov mo zak (The Self and its Brain), gdje razvija teoriju da je materija sainje na od atoma a um od psihona, temeljnih jedinica svijesti. Ali ve ina znanstvenika danas odbacuje dualizam kao znanstvenu i filo zofsku bemislicu. Velika veina miljenja i dokaza danas navodi na zakljuak da, ako postoji neto takvo kao to je svijest, njeno poelo na neki nain mora biti unutar onih istih temeljnih fizikalnih zako na koji omoguuju postojanje svega ostaloga. Postoji li neto to je samo po sebi svijest? Sumnja li itko ozbilj no u to? Da, takvo stajalite zauzimaju mislioci poznati kao eliminativni materijalisti. Meu njima je danas najpoznatiji filozof Daniel Dennett koji u svojoj Objanjenoj svijesti (Consciousness Explained) za pravo pobija postojanje svijesti. Za Denneta i mislioce toga opredje ljenja postoji samo mozak s neuronima, njihovom strukturom i funkcijom. Kao to za biheivioriste s poetka dvadesetog stoljea, poput J.B.Watsona, nema smisla ni raspravljati o bilo em drugom - tovie, to je nemogue. Ako u mozgu postoje oscilacije od 40 Hz, dobro. Moemo se upitati kakvu ulogu one igraju pri opaanju i obradi informacija. Moemo se pitati kakvo ponaanje izazivaju. Moemo se takoer pitati koji neuroni osciliraju pri kojem prizoru. Ali ta ideja o svijesti kao takvoj nije nita drugo ve matarija.

Eliminativni materijalisti smatraju rasprave o takvim stvarima gub ljenjem vremena. Dennettovi kritiari kau da, premda on moda nema svijesti, mora dopustiti drugima da je moda ipak imaju. Mnogi neurolozi na osnovi vlastitog iskustva dre da svijest postoji i pokuavaju do kuiti taj fenomen. Francis Crick, na primjer, spada u one koji pri hvaaju postojanje fenomena svijesti i potrebu za njegovim obja njenjem, ali u isti mah njegova zapanjujua hipoteza otkriva da on i slini mislioci dre kako se um moe u potpunosti objasniti po stojeom materijalistikom znanou. Njih se esto naziva mekim materijalistima. Ma to svijest bila, kau oni, jednoga e dana biti u cijelosti objanjena kao nita drugo doli fenomen potaknut gra om i funkcijom neurona. Te oscilacije od 40 Hz ili neto tome sli no govore sve. Ne postoji nikakav ljudski duh neovisan o mozgu. Mislilac poput Cricka e ak dopustiti postojanje objedinjavajue inteligencije izazvane skladnim oscilacijama ivaca, moda e je ak u ogranienom smislu povezati sa smislom, ali malo je vje rojatno da bi taj osjeaj za smisao nazvao duhovnom inteligenci jom. Zatim postoje oni koji zadiru dublje od dananjeg materijaliz ma tvrdei da materija zapravo ima dva aspekta - da su um i materi ja dva lica istoga novia. Njih katkad nazivaju svojstvenim dualistima, budui da dre da ista temeljna tvar Svemira, ma to to bilo, ima dvostruka svojstva - duha i materije. to se tie veze izmeu osci lacija od 40 Hz i svijesti oni bi rekli da graevna tvar neurona, mate rija, poprima osobine svijesti kad neuroni skladno osciliraju. U ovom bi sluaju proglasili svijest popratnom pojavom ivanih os cilacija. Razliita je od samih oscilacija, koje su zaseban fenomen, ali joj nita ne prethodi. Ona je tek svojstvo proizalo iz odreene kom binacije neurona. Kao odgovor na pitanje to izaziva oscilacije? i Odakle potje e svijest? ovi teoretiari dvostrukog aspekta rekli bi da oscilacije na prosto osciliraju i pritom nastaje svijest kao novo svojstvo toga sus tava. Tek tako, kao magijom, primjeuju kritiari. A to je onda s transcendentnou i ljudskim duhom? Kad je rije o svijesti teoretiari dvostrukog aspekta, po naem miljenju, do putaju slabaan oblik transcendentnosti, a to se ljudskog duha ili due tie, donekle su blizu onome to psiholog C. G. Jung naziva ko lektivnim nesvjesnim - mi odreenu dimenziju svoga mentalnog

ivota dijelimo s drugim biima. Prema tome stajalitu svijest je svojstvo koje nastaje s mozgom, ili moda ak sa ivotom, u sva kom sluaju s mozgom sisavaca u kojem su uvijek prisutne oscilaci je od 40 Hz. U tom smo sluaju mi, ljudska bia, ako nita drugo a ono djeca ivota na ovom Planetu, ili barem ivota sisavaca, te sto ga nismo samo skup neurona ili svog ogranienog ega. Naa svijest, ili barem neki aspekti nae inteligencije, dio su opsenije prie. Transcendentna inteligencija koju mi ovdje nazivamo duhovnom u tom je sluaju inteligencija koja nadilazi granice nas samih i ukor jenjuje nas u iru rijeku ivota. David Chalmers primjeuje da teorije dvostrukog aspekta zvue suvislo ali ga ipak ostavljaju nezadovoljnim. Mnogi su istog milje nja. Prema Chalmersovim rijeima: ovjek od temeljnog zakona oekuje da govori o neem temeljnom. Ako je svijest temeljno svoj stvo praiskonske tvari, zato se javlja samo kod mozga ili kod skupova oscilirajuih neurona? Zato se ne pojavi i kod telefona? pita on ironino. Chalmers, nadovezujui se na rad ranijeg filozofa Bertranda Russella iz 1927. godine, nudi neto temeljnije. Poput Russela, on sugerira da je neto to naziva protosvijeu temeljno svojstvo sve materije, ba kao i masa, naboj, vrtnja (spin) i poloaj. Prema tom stajalitu, protosvijest je sastavni dio temeljnih fizikalnih zakona Svemira i postoji sve od poetka vremena. Sve postojee - temeljne estice poput mezona i kvarkova, atoma, kamenja, zvijezda, drvea i tako dalje - posjeduje protosvijest. I drugi su znanstvenici toga miljenja. Biolog Julian Huxley pie: .... sva se realnost dakle sastoji, kako to (filozof) Whitehead kae, od dogaanja. Dogaanja gledana izvana su materija; doiv ljena iznutra, ona su um. Nekoliko godina prije toga Jung je pi sao: Budui da su psiha i materija dio jednog te istog svijeta, i to vie, u stalnom dodiru jedna s drugom .... ne samo da je mogue, ve je prilino vjerojatno, da su psiha i materija dva razliita aspek ta jedne te iste stvari. Prema tome bi neke strukture, poput moz ga, imale u sebi sve potrebno za spajanje svih djelia protosvijesti u potpunu svijest. Nadovezujui se na najnovija istraivanja, rekla bih da skladne ivane oscilacije od 40 Hz zacijelo imaju to neopho dno svojstvo. Ovo stajalite da je protosvijest temeljno svojstvo sve materije blai je oblik panpsihizma, gledita koje zastupaju hinduistiki i

budistiki filozofi, kao i neki zapadni filozofi poput Alfreda Northa Whiteheada, da su Svemir i svi njegovi sastavni dijelovi proeti svi jeu. Na pitanje odakle potjee svijest panpsihisti bi odgovorili teo rijom koja bi snano aludirala na trancendentnost uma i duhovnu inteligenciju. Ako su oscilacije ivaca u mozgu dosljedna verzija te meljnog svojstva koje proima cijeli Svemir, onda je naa ljudska SQ ukorijenjena ne samo u ivot ve i u samo srce Svemira. Time posta jemo djeca ne samo ivota, ve cijelog Svemira. Tolika transcendentnost SQ-a vrlo je uzbudljiva zamisao. To bi znailo da nam temeljni aspekt nae inteligencije daje pristup u sa mu bazu bivstva, u temeljne zakone i naela postojanja, ba kao to su hinduistiki i budistiki mislioci oduvijek tvrdili. U tom bi slua ju um potjecao iz samog sredita postojanja. SQ, kao jedan od vido va nae inteligencije, time nadilazi puki ego, puki mozak i puko brenanje neurona i postaje izraz neega to veina zapadnjaka obino naziva Bogom. Vano je shvatiti da ovo nije materijalistiko ili reducirajue gledanje. Prema materijalizmu, materija stvara duh. Prema idealiz mu, duh stvara materiju. Prema dananjoj verziji teorije dvostrukog aspekta, i duh i materija proizlaze iz neeg jo temeljnijeg, koje je to oboje ili nijedno. Da bismo pojasnili ovo gledite trebalo bi pokaza ti da i materijalni i mentalni aspekti nekog sustava imaju uzrono povezana svojstva. To, meutim, prelazi okvire ove knjige, ali tu te zu razrauje Ian Marshall u jednom od svojih usko specijaliziranih radova. Ja podravam ovo stajalite o protosvijesti. Ne zvui mi logino da bi se svijest pojavila tek tako, ni od kuda. Isto bi tako bilo pretje rano rei da su atomi i kamenje svjesni na nain na koji smo to mi. Ideja da sirova materija posjeduje slabani oblik protosvijesti koji prerasta u potpunu svijest samo kod odreenih struktura, poput mozga, po mome sudu razumno se uklapa negdje u sredinu. Meni to zvui vjerojatno. Pa ipak, i ta teorija ima kariku koja nedostaje. Nedostaje neki premoujui fenomen u mozgu, neto to bi pove zivalo protosvijest kao sirovu materiju i pojedine neurone te vodilo dalje do posve svjesnih, skladnih ivanih oscilacija. Da bismo pro nali tu vezu vrsto vjerujem da se moramo usredotoiti na kvant ni fenomen u mozgu. Moda emo tako otkriti onaj neophodni most i vidjeti zato mozak posjeduje sve to mu je potrebno za stva ranje potpuno razvijene svijesti.

IMA LI MOZAK KVANTNU DIMENZIJU?

Kvantna teorija bila je jedna od etiri nove znanstvene grane dvade setoga stoljea. Prvotna svrha bila joj je opisati zakonitosti siunog mikrosvijeta unutar atoma, ali danas znamo da se posve razliito fizikalno ponaanje koje ona opisuje odnosi i na mnogo vee struk ture. Laserske zrake i neutronske zvijezde kvantni su pronalasci. Si likonski ipovi djeluju prema kvantnim principima. Uistinu, velik dio tehnologije s kojom ulazimo u novi milenij kvantna je tehnolo gija. ak se vre istraivanja koja e omoguiti izradu kvantnih ra unala koja e biti super brza i u stanju razmiljati na drugaiji nain od postojeih. Kvantna teorija opisuje fizikalno ponaanje koje je neodredivo i cjelovito. Nas ovdje zanima upravo kvantna cjelovitost. Cjelovi tost u ovom konteksu znai da su mnogi zasebni dijelovi kvantnog sustava tako u potpunosti integrirani da se ponaaju kao jedna obje dinjena cjelina. Granice zasebnih fotona (estica svjetlosti) u laser skoj zraci, na primjer, tako se preklapaju da se zraka ponaa kao je dan veliki foton. Zato je laserska svjetlost tako fokusirana. Postoji posebna skupina kvantnih struktura koje posjeduju ovo svojstvo vrlo velike kvantne cjelovitosti. Poznate su pod nazivom Bose-Einsteinovi kondenzati, prema Einsteinu i indijskom fiziaru Boseu. Laserske zrake, superfluidi i supervodii gotovo su savreni Bose-Einsteinovi kondenzati. Da u naem mozgu postoji takva kvan tna struktura ona bi omoguavala svima ili velikom broju zasebnih neurona da se tako usklade da djeluju kao jedan. Takva kvantna aktivnost objanjavala bi izvanredno jedinstvo svijesti. Ona bi takoer objanjavala kako se mnogi zasebni djelii protosvijesti mo gu zdruiti tako da postanu jedno polje svjesnog iskustva. Kvantne teorije svijesti nastale su 1930-tih, a zaetnik im je bio log J. B. S. Haldane. Godina 1950-tih fiziar David Bohm je pri mijetio da postoji velika slinost izmeu kvantnih procesa i naih unutranjih iskustava i misaonih procesa. Veina zanimljivih su vremenih teorija usredotoila se na to da trai kvantno jedinstvo (ili kvantni sklad) negdje u ivanim strukturama - u tekuini unutar ivanih s t a n i c a , u ivanim mikrocjevicama, ili u osobitoj ak tivnosti unutar ivanih m e m b r a n a . Ali sve te teorije koncen triraju se na mikroaktivnosti unutar jednog neurona. Kako problem povezivanja tako i najnovija MEG prouavanja oscilacija od 40 Hz

pokazuju da je usklaenost koja se moe dovesti u vezu sa svijeu usklaenost mnogih razliitih neurona. I tako se postavlja pitanje: postoji li moda opa kvantna usklaenost na razini cijelog mozga? Pogledajmo prvo to dovodi do oscilacija pojedinog neurona. Poznato je da ritmika elektrina aktivnost ivane membrane rea gira na vanjski podraaj, poput arki na rotirajuim vratima. Cijela ivana membrana isprepletena je kanalima koji na kemijski ili elektrini podraaj proputaju nabijene atomske estice (ione). Ti kanali nazivaju se ionskim kanalima. Kako ioni imaju elektrini na boj, prolazei kanalima oni proizvode elektrina polja, a ta aktivnost potie elektrine oscilacije u neuronima. Elektrino polje jedinstve nih oscilacija od 40 Hz po cijelom mozgu rezultat je istovremenih oscilacija pojedinih neurona. Namee se pitanje je li elektrino polje sveukupnog mozga kvantno elektrino polje u kojem su oscilacije od 40 Hz usklaene kvantne oscilacije. Michael Green s njujorkog City University, nedavno je posta vio tezu da je aktivnost u ivanim ionskim kanalima potaknuta fe nomenom kvantnog tuneliranja. (Kvantno tuneliranje je proces prilikom kojeg estica probija tunel kroz energetsku branu pret varajui se u val, a zatim na drugoj strani ponovo izlazi kao esti ca). To objanjenje najbolje odgovora rezultatima pokusa. Na osno vi toga dade se zakljuiti da u pojedinanom ionskom kanalu vrlo vjerojatno postoji kvantna aktivnost. Susjedni kanali istog dendrita vjerojatno su dovoljno blizu da elektrina polja mozga mogu sabiti svoju aktivnost u kvantnu usklaenost. Na sljedeoj, vioj razini, piramidni neuroni modane kore a to je 60-70 posto svih neurona modane kore - zaseban su i zbu njujui sluaj. Oni nemaju po jedan, ve po dva skupa dendrita. Temeljni dendriti u srednjim slojevima modane kore primaju loka lizirane osjetne podraaje na uobiajen nain. Ali postoje i vrni (apikalni) dendriti na povrini modane kore, predaleko od tijela stanice da bi naveli neuron da se upali osim ako su svi stimulirani istovremeno. Apikalni dendriti su vrsto isprepleteni tako da izme u njihovih elektrinih polja postoji interakcija. ini se da je svrha takve grae stvoriti valovito gibanje u vanjskim slojevima modane kore, tako da se mnogi glasovi zasebnih ivanih oscilacija stope u jedan zborni glas. Do takvog su zakljuka doli Llinas i surad nici, a dosad jo nitko nije uspio ponuditi neko drugo objanjenje svrhe apikalnih dendrita. Osim toga, svaki lijek koji zaustavlja ovo valovito gibanje, ukida svijest.

Ovo je snaan dokaz u prilog tezi da su jedinstvene oscilacije u vanjskom sloju modane kore preduvjet svjesnosti. Ali jesu li te os cilacije kvantne - da li se zasebno kvantno tuneliranje kroz mnotva ionskih kanala stapa u cjelovitu kvantnu aktivnost? (Po analogiji, elektroni u Josephsonovim voritima, koji se koriste u nekim vrlo sloenim elektronskim napravama, probijaju tunel kroz branu u pa rovima, a ne pojedinano). To bi se moglo dokazati samo sloenim matematikim postupkom i pokusima kakvi jo nisu izvedeni. Da bi se moglo rei kako elektrino polje mozga ima svojstva kvantne cjeline, ili kvantnu jedinstvenost, samo 1 % cjelokupne elek trine aktivnosti morao bi biti usklaen. Supervodii oituju kvant na svojstva, a u supervodia je samo po 1 od 10 000 elektrona uskla en.

TO SVE TO ZNAI?
Zamisao da je mozak osposobljen za treu vrstu razmiljanja, te da prema tome postoji i trea inteligencija, nerazdvojivo vezana za smisao, korjenito je nova. Ona se suprotstavlja uvrijeenom gleda nju na spoznaju prema kojem je um u osnovi stroj - raunalo. Ne postoje laicima pristupani podaci na koje bi se ova knjiga mogla osloniti pri svojoj tvrdnji da postoji SQ; tovie, nema strunih rado va koji bi objedinjavali sve bitne zakljuke raznih istraivanja. Koje je, dakle, reeno obinim rjenikom, ire znaenje sve te neurologije i kvantne fizike? to nam te znanosti mogu rei o porijeklu SQ-a, o tome u kojoj mjeri on daje transcendentnost naem postojanju? Pokusi koji su ovdje navedeni pokazali su da: po cijelom mozgu postoje oscilacije od 40 Hz po svemu sudei te su oscilacije povezane s mogunou po stojanja svijesti u mozgu te oscilacije povezuju zasebne opaajne i spoznajne po datke u iru, smisleniju cjelinu i postoji mogunost da aktivnost ionskih kanala koja izaziva oscilacije ima kvantnu dimenziju, kao i da su oscilacije mno tva neurona kvantno objedinjene. Na osnovi svega ovoga ja zakljuujem da su oscilacije od 40 Hz iv ana baza SQ, tree inteligencije koja nae postupke i iskustvo

smjeta u iri smisaoni i vrijednosni kontekst, dajui im veu snagu. Sve ostalo o emu je bilo rijei u ovom poglavlju svodi se na dva pi tanja. Odakle dolazi svijest? I, nadovezujui se na to, odakle potjee smisao? Oboje je usko vezano za dva daljnja pitanja. Gdje je nama, svjesnim ljudskim biima, mjesto unutar Svemira? I kako duboko seu nai korijeni? Prvi mogui odgovor na pitanje odakle dolazi svijest jest da ona nastaje s mozgom, ili barem s mozgom sisavaca od kojih svaki oituje oscilacije od 40 Hz. Ja odbacujem takvu ogranienu mogu nost jer ona zapravo ne objanjava mnogo. Ona kae samo to da se svijest odjednom pojavljuje sa sisavcima, kao novo svojstvo u Sve miru. Druga mogunost je da svijest nastaje s mozgom zato to neu roni posjeduju protosvijest (predsvijest koja u nekim kombinacija ma moe postati svjesna). U tome sluaju uzimam kao pretpostav ku da su za spajanje protosvjesnih djelia u svijest neophodan fak tor oscilacije od 40 Hz. Ako je tome tako, budui da su neuroni poje dinane stanice, moda smo mi ljudi ukorijenjeni u sav jednostanini ivot na ovom Planetu. Naa je duhovna inteligencija ukorijenje na u sam ivot, te stoga ima bioloko i evolucijsko porijeklo, ak i ako je ivot tek puka svemirska sluajnost, bez svrhe i smisla izvan samoga sebe. Po mome miljenju to je mogue, ali malo vjerojatno. Tada se postavlja isti problem kao i ako pretpostavimo da se svijest zainje iskljuivo s mozgom, samo na prvobitnoj, staninoj razini. Zato bi zaetak protosvijesti bio samo u neuronima? Zar ona zaista nema korijen u temeljnoj fizici? Razmotrivi sve glavne argumente, ja sam se opredijelila za uvjerljivije stajalite da je protosvijest temeljno svojstvo materijal nog Svemira, ba kao i masa, naboj, vrtnja i poloaj. Nadalje, prih vatila sam tvrdnju da sve posjeduje stanoviti stupanj protosvijesti ali da samo odreene strukture, poput mozga, imaju ono to je po trebno da bi pobudile potpunu svijest. U tom sluaju, mi, svjesna ljudska bia, ukorijenjeni smo u sam Svemir. Naa nas duhovna in teligencija ukotvljuje u prostrani Svemir, a ivot ima svrhu i smisao unutar ireg konteksta kozmikih evolucijskih procesa. I kako se u sve to uklapa kvantna fizika? Te ako je SQ svojstvo vezano za kvantni fenomen u mozgu, ima li to ire implikacije? Kvantna fizika postaje neophodna ako se upitamo zato upra vo mozak ima sposobnost da djelie protosvijesti pretvori u potpu-

no razvijenu svijest. Naa je svijest izrazito objedinjen fenomen. Svi pojedini neuroni ukljueni u svjesno iskustvo usklaeno osciliraju na 40 Hz. To jest, ponaaju se kao mnogo pojedinanih glasova u zboru, sjedinjenih u jedan. Nijedan poznati fenomen ne stvara tu vrstu usklaenosti, ona je svojstvena samo kvantnim procesima. Ako kvantno tuneliranje, koje smatramo ishoditem ionskih kana la, moe postati usklaeno zbog velike blizine u snanim (izbliza gledano) elektrinim poljima mozga, onda postoji neki mehanizam koji objedinjava djelie protosvijesti pojedinih neurona u multineuronsku, potpunu svjesnost cijelog mozga. Gotovo sve to u ovoj knjizi imam rei o duhovnoj inteligenciji ne mijenja se, bio zaetak protosvijesti u neuronima ili u elementar nim esticama - to jest, bez obzira na to ima li um kvantnu dimen ziju ili ne. Kako god bilo, SQ daje naem umu transcendentnu kva litetu koja nas u najmanju ruku ukorjenjuje u sav ivot na ovom Pla netu. Sredite sebstva je, ako nita drugo a ono ukorijenjeno u ne to tako duboko kao to je Jungovo kolektivno nesvjesno. Nismo sa mi. Naa nas inteligencija ne izolira unutar uskog svijeta ega, ak ni unutar iskustva ljudskog roda. Svoje ljudsko iskustvo moemo smjestiti u iri kontekst smisla i vrijednosti. Ali to stajalite dobiva na snazi i postoje jo uzbudljivije ako uistinu postoji kvantna di menzija SQ. Na poetku ovog poglavlja spomenula sam kvantni vakuum temeljno, energetsko stanje Svemira, ishodite svega postojeeg. Is takla sam da je vakuum krajnja, transcendentna stvarnost opisiva u fizici. On je miran, tihi ocean na kojem se postojanje pojavljuje po put valova (oscilacija energije). Prvo to nastaje iz toga vakuuma je energetsko polje poznato kao Higgsovo polje. Ono je ispunjeno vrlo brzim, usklaenim oscilacijama energije koje su poelo svih polja i temeljnih estica u Svemiru. To je samo po sebi golem BoseEinsteinov kondenzat. Ako protosvijest zaista jest temeljno svojstvo Svemira, onda u Higgsovom polju postoji protosvijest i tada kvan tni vakuum postaje veoma nalik onome to mistici nazivaju ima nentnim Bogom, Bogom unutar svega. U tom sluaju ivane os cilacije od 40 Hz koje rezultiraju ljudskom svijeu i duhovnom in teligencijom imaju korijen, ni vie ni manje, ve u Bogu. Bog je stvarno sredite sebstva. A ishodite smisla je u prvobitnom smislu sveg postojanja.

5. BOANSKA TOKA U MOZGU

U pokrajnjoj ulici sirotinjske etvrti Porto Alegrea u Brazilu nekih ezdesetak, sedamdesetak ljudi naguralo se u malu, klimavu drvenjaru s limenim krovom. Razne su dobi i rasa, djeca i starci, crni, bi jeli, smei, uglavnom sirotinja. Meu mukarcima mnogi na sebi imaju ivopisne ogrtae ili plateve, a oko vrata nizove perlica; ene su odjevene kao za vjenanje, u dugim taftenim ili svilenim haljina ma. Ulazei u glavnu sobu toga kuerka ljudi padaju niice pred ol tarom na kojem su poslagani afriki i indijanski totemi, kipii malog Isusa, Djevice Marije u raznoraznim bojama, slike i figurice svetaca, i svakojaka svjea hrana. Oltar je osvijetljen svijeama i mirkavim boinim aruljicama. Nekoliko se ena tako trese da ih treba pridr avati. Ovi su se ljudi okupili radi ceremonije um banga, sline bije lom vudu ritualu. ele doi u dodir s duhovima, ele da ih oni obuzmu. Izlazi bubnjar i otpoinje ujednaen, neprekidan, hipnotini ritam. Ljudi tvore rasplesani krug, njiui glavama i tijelima naprijed-natrag u ritmu bubnja. I tako cijelu no pleu i pjevaju dok ih jednog po jednog obuzima duh. To je praeno estokim drmusa njem, stanjem koje izgleda kao gubljenje svijesti, mumljanjem udnih zvukova i povremenim padanjem na pod kao pri epileptinom napadu. U predgrau Minneapolisa sedamdesetak, osamdesetak mladih Amerikanaca, uglavnom srednje klase, okupilo se na mjestu koje iz gleda kao rock klub. To je karizmatika kranska ceremonija. Treti muzika i soba je ispunjena sablasnim pulsirajuim svjetlom. Isus je iv! Isus je iv! grmi iz golemih zvunika. Nekoliko se ljudi ljulja naprijed-nazad, lica podignutih prema stropu u ekstazi, govorei

nepoznatim jezicima. Neki ovjek uzvikuje: Ispunjen sam zlim du hovima! i pada na pod migoljei se kao zmija. Ostali ga okruuju i viu: Odlazi! Ovdje si nepoeljan! Pokuavaju egzorcirati duhove iz njega. U dalekom sjevernom Nepalu, tibetanski su se redovnici oku pili u samostanu za godinji Mani Rimdu festival. Doli su prizvati duh Tanchi Panchana, boga plesa. Redovnici pale likove zlih boan stava koja im prijee put i prave mandalu, magini krug u kojem moe obitavati bog plesa. I sami e ui u mandalu i sjediniti se sa svojim bogom. Gospodaru, poju, dodirni moje tijelo, govor i um. Dopusti da svim srcem prebivam u tvojoj maginoj mandali.... Mo je srce, srce ovoga tijela postalo je bog plesa. U svakoj kulturi, od pamtivijeka, ljudi su izravno komunicirali sa svojim Bogom ili bogovima, sa zlim i dobrim duhovima. Poet kom 1990-tih kanadski neuropsihijatar Michael Persinger po prvi put je imao izravno iskustvo Boga. Dr. Persinger nije religiozan, a to je iskustvo doivio u laboratoriju sveuilita Laurentian. U to su, meutim, bile ukljuene izuzetne sile. Dr. Persinger je stavio na gla vu translubanjski magnetski stimulator, napravu koja alje snano, hitro fluktuirajue magnetsko polje na odabrana mala podruja mo danog tkiva. Ako se tom napravom stimuliraju razliita podruja motornog korteksa, pojedini se miii trzaju i nehotice poskoe udovi. Stimuliraju li se podruja vidnog korteksa, ak i slijepi od ro enja mogu iskusiti to to znai vidjeti. U sluaju dr. Persingera, naprava je bila smjetena tako da stimulira tkivo sljepoonog re nja, dijela mozga ispod sljepoonica. I vidio je Boga.

BOANSKA KOMPONENTA
Ve desetljeima se zna da su u ljudi podlonih epileptinim napa dima (do kojih dolazi u sljepoonim renjevima mozga) mnogo e a duboka duhovna iskustva nego to je to uobiajeno. Profesor V.S. Ramachandran, ravnatelj Centra za mozak i spoznaju pri Kalifornijskom sveuilitu u San Diegu, cijeli svoj radni vijek radi s epilepti arima. Nakon napada pacijenti mu redovito govore stvari kao: Postoji boanska svjetlost koja sve obasjava, Postoji konana isti na koja lei sasvim izvan dosega obinog uma previe zaokuplje nog svakodnevnom vrevom i bukom da bi primijetio ljepotu i veli inu svega postojeeg, ili Doktore, odjednom mi je sve postalo

kristalno jasno. Vie nisam imao nikakvih sumnji. Pacijent koji je doivio ovo posljednje ispriao je da je osjetio takav ushit da se u usporedbi s njim sve ostalo doimalo blijedim. U tom je ushitu bilo jasnoe, poimanja boanskog - bez kategorija, bez granica, samo je dinstvo sa Stvoriteljem. Zna se da je epilepsija povezana s eksplozijama elektrine ak tivnosti, jaim od uobiajenih, u odreenim podrujima mozga i stoga se intenzivno duhovno iskustvo epileptiara ve dugo vee za pojaanu aktivnost sljepoonog renja. Persingerovo je istraiva nje sve to na neki nain stavilo u kontrolirane uvjete. Otkrivi da magnetskim poljem moe umjetno stimulirati sljepoone renjeve, uspio je izdvojiti i istraiti vezu takve stimulacije s razliitim misti nim iskustvima, izvantjelesnim doivljajima, iskustvima prolog i vota, doivljavanjem NLO-a (neidentificiranih leteih objekata), i tako dalje - a sve to u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. U ve likoj veini sluajeva, podraaj sljepoonog renja izaziva jedno ili vie ovakvih iskustava. Jedna od Persingerovih suradnica, Peggy Ann Wright sa Lesley Collegea u Cambridgeu, u Massachusettsu, prouavala je vezu iz meu poviene aktivnosti sljepoonog renja i takozvanih amanskih doivljaja. To su putovanja due u daleke predjele iskustva, a svrha im je komunicirati s duhovima ivih i mrtvih te donijeti savje te za ozdravljenje. Rad Wrightove takoer je pokazao da ritmiko bubnjanje, kakvo se koristi u raznim duhovnim ritualima, uzbuuje sljepoone renjeve i za njih vezana podruja limbinog sustava. Persingerov se rad, kako smo vidjeli, fokusirao na duhovna is kustva izazvana umjetnim podraavanjem sljepoonih renjeva. Godine 1997, V.S. Ramachandran i suradnici nainili su jo jedan korak prema povezivanju pojaane aktivnosti sljepoonog renja s duhovnim iskustvima - ovoga puta u normalnih ljudi pod nor malnim uvjetima. Na sljepoonice zdravih ljudi i epileptiara pri kljuene su EEG-elektrode. Otkriveno je da se na spomen vjerskih ili duhovnih rijei ili tema, aktivnost sljepoonog renja u zdravih ljudi poveava do jaine sline onoj u epileptiara prilikom napa da. Na osnovi toga su zakljuili: Mogue je da u sljepoonim renjevima (posve 'normalnih' ljudi) postoji specijalizirano ivano ustrojstvo 'zadueno' za vjeru. Mogue je da je fenomen vjere 'uprogramiran' u mozak. Sljepooni renjevi blisko su povezani s limbinim sustavom, modanim centrom za emocije i pamenje. Dva bitna dijela

limbinog sustava su amygdalum, malena bademasta tvorevina u sredini limbinog podruja, i hipokampus, neophodan za pamenje iskustava. Persingerov je rad pokazao da podraavanje ta dva emocionalna centra u mozgu izaziva pojaanu aktivnost sljepoonih renjeva. I obratno, pojaana aktivnost sljepoonog renja izazi va burnu emocionalnu reakciju. injenica da je u to ukljuen hipo kampus, vezan za sjeanje, ima za posljedicu to da, premda veina duhovnih iskustava u sljepoonom renju traje samo nekoliko se kundi, ona mogu imati snaan i trajan emocionalni utjecaj na cijeli ivot osobe - koji se esto naziva preobraavajuim. Ukljuenost limbinog sustava ukazuje na vanost emocionalnog faktora u vjer skom ili duhovnom iskustvu, za razliku od samog vjerovanja, koje moe biti potpuno intelektualno. Neurobiolozi poput Persingera i Ramachandrana nazvali su podruje sljepoonih renjeva vezano za vjersko ili duhovno isku stvo boanskom tokom ili boanskom komponentom. Njiho vo je miljenje da se ta boanska toka razvila u mozgu radi ispu njenja neke evolucijske svrhe, ali brzo dodaju da to ni na koji nain ne dokazuje da Bog uistinu postoji, niti da ljudi uistinu komunicira ju s Njim. to ona, dakle, dokazuje? Je li boanska toka neki neuroloki trik kojim se priroda poi grala s nama zato to je ljudsko vjerovanje u Boga na neki nain korisno za prirodu ili drutvo? Jesu li se tisuama godina razvijali rituali i simboli, da li su pisani stihovi, cijeli ivoti posveivani vjeri, vodeni ratovi i graene katedrale samo zbog elektrine aktivnosti u nekim dijelovima mozga? Je li silina preobraenja Sv. Pavla na cesti za Damask samo popratna pojava epileptinog napada? Ili je bo anska toka presudna komponenta nae sveobuhvatnije duhovne inteligencije, a aktivnost sljepoonog renja nain na koji je priroda omoguila mozgu da sudjeluje u dubljoj spoznaji nas samih i Sve mira oko nas? Kad je harvardski psiholog William James poetkom dvadese tog stoljea napisao svoje sad ve klasino djelo Raznolikost vjerskih iskustava (The Varieties of Religious Experience) on dabome nije znao za budua istraivanja boanske toke. Ali znao je da epileptini napadi i sklonost odreenim oblicima ludila stvaraju iskustva vrlo slina duhovnima, i bio miljenja da bi stanoviti medicinski materijalisti, kako ih je on nazivao, mogli to iskoristiti da umanje zna enje duhovnih iskustava. James je takve materijaliste smatrao plitkoumnima kad nisu u stanju razluiti dva bitna i vrlo razliita

pitanja. Kakva je priroda i bioloko ishodite duhovnog iskustva? I koje je njegovo znaenje i smisao? Mozak je, po njegovom miljenje, vaan sudionik u veini psiholokih iskustava, ali rei tako neto ni je isto to i rei da se sva takva iskustva mogu svesti iskljuivo na neurologiju. Znanstvenici mogu, na primjer, simuliran vizualno iskustvo podraavanjem vidnog korteksa, ali to ne dokazuje da je sam vid halucinacija. U svjetlu najnovijih neurolokih istraivanja ini se oitim da boanska toka igra itekako bitnu bioloku ulogu pri duhovnom iskustvu. Rad Persingera i Ramachandrana, te drugih neurologa i psihologa koji su prouavali aktivnost boanske toke u vezi s lu dilom i kreativnou, potvruje vezu izmeu podraaja sljepoonog renja ili limbinog podruja i abnormalnih ili osobitih is kustava raznih vrsta. Meutim da bismo mogli u potpunosti ocije niti ulogu boanske toke, te iskustava koja ona potie ili kojima posreduje, moramo poblie ispitati neka od tih iskustava, ludilo i bolest s kojima su esto povezana, i njihovu pozitivnu ulogu pri rje avanju problema, imaginaciji i kreativnosti.

RAZNOLIKOST DUHOVNIH ISKUSTAVA

U svojoj knjizi Misticizam, F. C, Happold pria kako mu je jedne ve eri dok je sjedio sam u svojoj radnoj sobi u koledu Peterhouse u Cambridgeu doao Krist. Happold nije epileptiar i nikada nije imao slom ivaca, pa je to dakle iskustvo normalnog ovjeka. Bila je to obina soba s pohabanim pokustvom, vatrom u kaminu i svjetiljkom s crvenim zaslonom na stolu. Ali soba je bila ispunjena Prisustvom koje je na neki udan nain bilo i oko mene i u meni, poput svjetlosti ili topline. Bio sam po sve preplavljen Nekim tko nije bio ja, pa ipak sam imao osje aj da sam vie svoj nego ikada. Ispunila me snana radost i gotovo nepodnoljiva srea, kakvu nikad prije i nikad nakon toga nisam doivio. A ponad svega bio je to dubok osjeaj mira, sigurnosti i izvjesnosti... Shvatio sam da nismo osam ljeni atomi u hladnom, neprijateljskom, ravnodunom Sve miru, ve da je svaki od nas dio ritma kojeg moda nismo svjesni i koji nikad neemo spoznati, ali kojemu se moemo predati s punim povjerenjem i bez rezervi.

U Raznolikostima vjerskih iskustava, W. James iznosi burnije isku stvo kolege psihologa, iako je i ono zavrilo osjeajem mira. Taj je o vjek proveo veer kod prijatelja, gdje se jelo, italo i rasprav ljalo o poeziji i filozofiji. I njegovo je mentalno zdravlje savreno. Rastali smo se u pono. ekala me duga vonja do kue. Moj je um, pod dubokim utjecajem ideja, slika i osjeaja koje su prizvali itanje i razgovor, bio tih i smiren. Bio sam u stanju mirnog, ak pasivnog uivanja, nisam stvarno razmiljao ve putao da ideje, slike i osjeaji sami klize mojim umom. Od jednom, bez ikakvog upozorenja, naao sam se obavijen oblakom boje ognja. Naas sam pomislio na vatru, na golem poar negdje u blizini; ali ve sljedeeg trena znao sam da je ta vatra u meni. Odmah potom obuzeo me ushit, beskrajna radost, praena intelektualnim prosvjetljenjem koje je nemo gue opisati. Izmeu ostalog, ne samo da sam poeo vjerova ti, ve sam vidio da Svemir nije graen od mrtve materije ne go je, naprotiv, ivo Prisustvo; u meni se probudila svijest o vjenom ivotu. Ovo o emu govore Happold i James vjerska su iskustva u koja je ukljuen osjeaj Nekoga ili Prisustva. Ali osobna duhovna iskustva esto su odvojena od religije i umjesto toga zasnovana na ljubavi, dubokoj predanosti neemu ili na spoznaji. Njemaki pjesnik Rainer Maria Rilke (1872 - 1926), autor Soneta Orfeju i Devinskih Elegija doivio je takvu spoznaju i dubok mir nakon itanja nepoznatog pjesnika. Kao to emo vidjeti na sljedeih nekoliko stranica cijelog svog odraslog ivota Rilke se bojao da e mu se pomutiti razum. Bio sam posve koncentriran i mentalno pribran. Vani je bio park; sve je bilo usklaeno sa mnom - jedan od onih trenuta ka koji kao da nemaju oblika, ve ostaju negdje za priuvu, kao da su se sve stvari povukle i ostavile samo prostor, pro stor tako nepomuen kao unutranjost rue, aneoski pro stor u kojem ovjek ostaje nepomian ... Taj je trenutak i sada prisutan u meni s osobitom snagom i ivou, kao da je od kakvog vieg reda Postojanja. Sjeam se dva, tri takva trenut ka tijekom posljednjih godina ... kao da su bili dovoljni da is pune moj unutranji ivot jasnim, nepomuenim sjajem, oni su svjetiljke u njemu, tihe svjetiljke - i to vie razmiljam o

njima prisjeajui se, pomno ispitui osjeaj zaostao za njima, to vie mi se ini da ta, prema naim sadanjim poimanjima besadrajna iskustva, pripadaju nekom viem suglasju do gaanja. U kasnijim godinama, kad je pisao o Cjelini koja lei ispod povrine svakodnevnog postojanja i kad je razvio svoju viziju smrti kao tek drugi oblik postojanja, Rilke se oslanjao na ova iskustva. Ovakvi su doivljaji vrlo esti, bili oni po svome sadraju reli giozni ili vie raspreni. U zapadnim kulturama, 30 do 40 posto sta novnitva barem jednom je iskusilo osjeaj goleme euforije i blago stanja nakon duboke spoznaje koja im je pruila nov pogled na i vot, osjeaj da je sve oko njih ivo i svjesno, da postoji neko prisu stvo koje ih vodi ili tjei, ili osjeaj da su jedno s cjelokupnim posto janjem. Kad se provedu istanane tehnike ispitivanja, kao razgovor nasamo, brojka se kod nekih ispitivanja die na 60 do 70 posto. Godine 1990., Centar za istraivanja Alastair Hardy pri sve uilitu Oxford proveo je temeljito istraivanje duhovnih iskusta va. Ekipa strunjaka analizirala je oko pet tisua ispitanika koji su se javili na pitanje u novinama: Jeste li ikad bili svjesni nekog prisutva ili sile, nazivali vi to Bogom ili ne, koja se razlikuje od vaeg svakodnevnog ja? U drugom su upitniku zamolili ljude da svoje iskustvo opiu vlastitim rijeima. Odgovori su ukljuivali ovakve opise: Osjeaj blagog zanosa nepovezan s nekim odreenim doga ajem. Osjeaj da su problemi siuni i posve nevani. Dru gaije gledanje na stvari. Osjeaj da sve bolje razumijem - da sam sposobniji nositi se sa ivotom. Obnavlja, pomlauje i postavlja stvari na mjesto. Osjeaj da sam tako malena da je sve to doivim ili mislim u usporedbi s time zaista nitavno. Osjeaj da sam na samom rubu neke duboke harmonije i da ne znam kako da dospijem dalje. Osjeanje mira i bezbrinosti, ali jedva obuzdavano, estoko. Silina osjeaja. U nekoliko sam navrata vidio, a nekoliko puta sam bio svje stan svoga djeda, nakon njegove smrti 1977. godine. On mi

prua golem osjeaj utjehe, sigurnosti i pouzdanja, osobito kad se osjeam loe, uznemireno ili zabrinuto. Neki odgovori opisuju iskustva vie religijskog sadraja, kao Happoldovog, na primjer: Mnogo puta sam osjetio Boje prisustvo. Kad sam to prvi put doivio (na slubi Bojoj u crkvi, bilo mi je 15 godina) imao sam osjeaj da sam pijan (a nisam bio!) i jedva sam us pio hodati. U drugim bi me prilikama samo preplavio osjeaj mira i ljubavi, i esto bih zaboravio na vrijeme. Pri ovom je ispitivanju gotovo 70 posto ispitanika odgovorilo pozi tivno. Na osnovu potankog opisa njihovih iskustava istraivaki je tim uspio razluiti 2 osnovna tipa duhovnog iskustva, misti no i nadnaravno. Ljudi koji su doivjeli nadnaravno iskustvo imali su osjeaj da ih vodi neko vrhunaravno prisustvo, kao Isus ili Djevica Marija, po zivajui ih i savjetujui da slijede neki odreeni ivotni put. Veina tih ljudi iz vjernikih je obitelji. Oni koji su iz agnostikih ili atei stikih obitelji ee govore o izvansenzornim opaanjima, kao na primjer telepatiji ili vidovitosti, ili o izmijenjenim stanjima svijesti, kao da lebde iznad vlastitog tijela za vrijeme operacije ili nakon ne sree - o takozvanim izvantjelesnim iskustvima. Mistina iskustva koja su ispitanici opisali vie su nalik Rilkeovima; spominjali su osjeaj dubokog smisla, duboke spoznaje, osjeaj blagostanja, euforiju, ili sveobuhvatan osjeaj povezanosti svih stvari. Ova vrsta iskustva rijetko kada ima neki odreeni vjer ski sadraj, a mnoge studije ih povezuju s poveanom kreativnou. Oba tipa su vezana za pojaanu aktivnost sljepoonog renja ili bo anske toke u mozgu, ali su nadnaravna iskustva ee povezana s ludilom.

LUDILO I BOANSKA TOKA

I shizofrenici i manino depresivni pacijenti imaju vizije, uju gla sove, osjeaju prisustvo i primaju upute o zadacima koje bi trebali obaviti. Pojaana aktivnost sljepoonog renja ili boanske toke obiljeje je ove vrste oboljenja.

Neki skeptici su miljenja da su sva takva iskustva znak poodmaklog ili poetnog ludila. Ali psiholozi koji se bave prouavanjem veze izmeu duhovnog iskustva i mentalnog oboljenja ne slau se s tim. Ramachandran je, na primjer, pokazao da i mentalno zdravi ljudi oituju pojaanu aktivnost sljepoonog renja kad su izloeni rijeima ili temama duhovnog karaktera. Drugi istraivai, meutim, tvrde da postoji velika razlika iz meu iskustava normalnih ljudi i mentalno bolesnih. Michael Jackson je doktorirao na tu temu pri Sveuilitu Oxford. Iako zaklju uje da ima slinosti u iskustvima psihotinih pacijenata i normal nih ljudi, on primjeuje: Openito govorei, opisi koje je dala klini ka grupa (psihotini pacijenti) bili su vie uznemirujui, negativniji i bizarniji kako po nainu na koji su izloeni tako i po svom sadr aju. On iznosi dojmljiv primjer tipino negativnog shizofrenog iskustva. Evo to je pacijent ispriao: Jedne sam se noi probudio i vidio da su mi zavjese blago razmaknute. Vidio sam kako u sobu ulazi mjeseina i postao svjestan nadnaravnog prisustva. Brzo sam navukao zavjese, ali zastraujue prisustvo i dalje je bilo tamo. Imao sam osjeaj da svuda oko mene pulsira ivo bie. Pritiskalo me pa sam brzo izvadio platno i naslikao to iskustvo, a sutra dan sam osjeao potrebu da zatitim svoju sobu od tih zra ka i utjecaja pa sam prozore obloio alu-folijom. U mnogim slinim sluajevima iskustvo psihotinog pacijenta uznemiravajue je prije negoli smirujue ili nadahnjujue. Osim toga, Jackson iznosi da psihotike takvo iskustvo ponese jae nego nor malne ljudi, i gube vezu s ope prihvaenom stvarnou na dua vremenska razdoblja, tijekom kojih ispoljavaju svoje tlapnje ud nim ponaanjem. Za razliku od mentalno zdravih ljudi, psihotici teko uklapaju svoja duhovna iskustva u svakodnevicu pa ih sto ga rijetko kada umiju trajno i pozitivno iskoristiti. Pokazala se i razlika izmeu vrsta iskustava uobiajenih za psihotine pacijente i za normalne ljude. Psihotici ee imaju nadna ravna iskustva, dok se mistina iskustva jednako esto javljaju u ob je skupine. Na pitanje imaju li osjeaj da ih kontolira neto izvan njih samih da su uli u drugu razinu svijesti

 da su bili u prisutvu nadnaravnog bia da su izgubili pojam o vremenu gotovo dvostruko vie psihotika nego mentalno zdravih ljudi odgo vorilo je pozitivno. Naprotiv, kad su upitani o vie mistinim iskustvima, kao na primjer: je li ih zapanjio intenzitet vlastitih osjeaja jesu li imali osjeaj da je sve oko njih ivo i svjesno da li im se uinilo da su u nekoj vrsti harmonije sa svim oko sebe jesu li imali osjeaj ljubavi ili da su voljeni da li im se inilo kako su u neuobiajeno smirenom ili bez brinom duhovnom stanju obje su skupine jednako esto odgovorile pozitivno - izmeu 56 do 70 posto ispitanika obje grupe imalo je takav doivljaj. Prouavanje 115 australskih sveuilinih studenata takoer je pokazalo da ne postoji veza izmeu mistinih iskustava i introvertnosti, neuroze ili psihoze. Pa ipak, Jackson i mnogi drugi otkrili su dovoljno slinosti i ve za izmeu iskustva ludila i normalnog duhovnog iskustva da po nu dublje istraivati. Jo 1902. godine, William James je primijetio da je osobama dubokog duhovnog ivota blii sadraj vlastitog nesvjesnog nego ostalima: Vrata ovom podruju ine se neuobia jeno irom otvorena. Jedan drugi prouavalac misticizma primi jetio je na poetku dvadesetog stoljea da mistici posjeduju izvan redno mobilan prag. Drugim rijeima, i najmanji trud, i najmanji otklon od normalnih uvjeta, omoguit e njihovim latentnim ili podsvjesnim silama da isplivaju na povrinu i zaokupe im mental no polje. Mobilan prag moe ovjeka uiniti genijem, luakom ili svecem. Sve ovisi o karakteru sila koje isplivaju. Novija psiholoka istraivanja iz 1970-tih otkrivaju vie o tom mobilnom pragu i objanjavaju zato mnogi nepsihotini ljudi doivljavaju neka iskustva esta kod shizofreniara i mnogih depresivaca. To istraivanje bilo je usmjereno na shizoidnu ili shizotipnu osobnost: ljude koji pokazuju stanovitu vrstu otklona od normalne osobnosti ili znakove poetka mentalne bolesti.

Prepoznavanje shizotipnosti, kako se najee naziva, dalo je nijansiranost razumijevanju ljudskog uma i njegovih devijacija kakva je dotad bila nemogua. Od kraja devetnaestog stoljea, kada je ustanovljena psihijatri ja, veina vodeih mislilaca na tome polju prihvatila je miljenje ka ko je mentalna bolest korjenito razliita od mentalnog zdravlja, i da mi ostali imamo malo to zajedniko s ludim ljudima. Suprotno to me, novija istraivanja shizotipije pokazala su da postoji ljestvica mentalnog zdravlja od posve normalnog preko shizotipnog do kli niki ludog. Prema profesoru Gordonu Claridgeu sa Sveuilita Oxford, 60 do 70 posto odrasle populacije zapadnih zemalja pokazuje neke shizotipne karakteristike. Ali samo 1 % dijagnosticira se kao shizofreno, a isto tako malen postotak kao kliniki depresivno. Svi mi ostali samo smo malice uvrnuti. Budui da je nekoliko vanih istraivanja ustanovilo nedvojbe nu vezu izmeu shizotipne osobnosti i sklonosti odreenim vrsta ma vjerskog iskustva i budui da, kako emo vidjeti, biti pomalo shizotipan po svemu sudei predstavlja doprinos ovjeanstvu, iz nijet emo svojstva koja karakteriziraju ovo stanje uma. Stupanj nji hove izraenosti utjee na to kamo se na ljestvici izmeu normal nog i psihotinog moe smjestiti odreena osoba. Prema veini procjena shizotipna osoba u razliitoj mjeri oituje sljedeih devet karakternih osobina: Maginu ideaciju, to znai sklonost zamiljanju da nae misli imaju fiziku mo ili da se mogu ostvariti (na primjer zae lim li nekome zlo i to se dogodi, pa povjerujem da sam ja to me uzrok); pridavanje vanosti povezanosti navodno nepo vezanih dogaaja (na primjer crna maka i zla kob), kao i pronalaenje smisla u obinim predmetima kao to su kri stali, kosti ili sve to moe posluiti kao talisman. Hoe li se takvo magino zamiljanje smatrati shizotipnim ili ne, zavi si dabome o odreenoj kulturi; mnoga drutva prihvaaju i podravaju ovakve asocijacije. Rasprenost panje. Izrazito shizotipna osoba, pjesnik Rilke, opisao je sklonost svoje pozornosti da skrene na neto drugo, ovim rijeima: Zaujem li buku, preputam se i po stajem ta buka. Jedan drugi, ozbiljno shizofren pacijent

primijetio je: Posvetim se svemu istovremeno i tako se ne posveujem niemu. Sklonost fantaziranju i sanjarenju i katkad nemogunost da se razlui mata od stvarnosti. Lutanje misli ili osipanje misli. Slijed misli koji nema uobi ajenu loginu suzdranost i ogranienja, te dovodi u vezu stvari koje drugi moda ne bi povezali. Impulzivan nekonformizam, drugim rijeima impulzivno po naanje, katkad neobian nain govora, neobino vladanje ili ekscentrina odjea. Neuobiajena iskustva, na primjer vizualna ili sluna, poveza na s duhovnim doivljajima ve opisanim u ovom poglavlju. Introvertnost, uivanje u vlastitom drutvu i sklonost samot nim pothvatima. Drutvena anhedonija, takoer poznata pod nazivom nedo statak zadovoljstva uklapanja: smanjena sposobnost uiva nja u drutvenim susretima, obino praena sklonou pre ma povlaenju iz drutva. Fizika anhedonija smanjeno je uivanje u osjetilnim doivljajima. Ambivalentnost, nesposobnost donoenja odluka jer osoba vidi vrijednosti ili mogunosti obje ili mnogih alternativa.

Veina navedenog tipina je za mentalni ivot djece, ali u odraslih to je obino povezano s ekscentrinou, a moe biti i znak poet nog ludila. Postoje vrsti dokazi da su takva obiljeja povezana s epilepsijom i disleksijom. Ali ona su isto tako povezana s daleko veom aktivnou sljepoonog renja ili boanske toke nego to je to uobiajeno, pa se moe zakljuiti da su uprogramirana u na mozak. Zato? Zato je takva modana aktivnost koja u mnogim sluajevima moe izazvati patnju ili disfunkciju sastavni dio naeg neurobiolokog nasljea? Moramo se pozabaviti tim pitanjem kako bi uspjeli procijeniti igra li aktivnost sljepoonog renja, koja se obino vee za duhovna iskustva, neku korisnu ulogu u naoj sveu kupnoj duhovnoj inteligenciji.

ZATO IMAMO BOANSKU TOKU?

Godine 1994., Felix Post objavio je u The British Journal of Psychiatry (Britansko psihijatrijsko glasilo) istraivanje osobnosti 291 mukar ca koji su u posljednjih 150 godina stekli svjetsku slavu. Taj je popis ukljuivao dravnike, intelektualce, znanstvenike, umjetnike, pisce i skladatelje, a veinom su to bila ope poznata imena: Einstein, Faraday, Darwin; Lenjin, Roosevelt, Hitler, Ben-Gurion, Woodrow Wilson; Ravel, Dvorak, Gershwin, Wagner; Klee, Monet, Matisse, Van Gogh; Freud, Jung, Emerson, Buber, Heidegger; ehov, Dickens, Faulkner, Dostojevski, Tolstoj, i tako dalje. Cilj istraivanja bio je vidjeti kakve veze postoje izmeu kreativnog genija i mental ne nestabilnosti. Postovi rezultati bili su zapanjujui. Oslanjajui se na pouzdane izvore, ukljuujui medicinske iz vjetaje i svjedoanstva bliskih ili daljih suradnika i srodnika, Post je dobio sljedee statistike podatke: Zvanje Znanstvenik Skladatelj Dravnik Intelektualac Umjetnik Pisac

Postotak koji je patio od mentalne nestabilnosti 42.2 % 61.6 % 63% 74% 75% 90%

Stupanj nestabilnosti varirao je od povremenih, izoliranih epizoda do ozbiljnijih, stalno prisutnih problema koji su znali ometati rad, te tekih incidenata koji su zahtijevali bolniko lijeenje. Problemi su ukljuivali alkoholizam, depresiju, maninu depresiju, psihoseksualne poremeaje, opsesivno-kompulsivno ponaanje, asocijalne ili teatralne ispade i stanja na rubu shizofrenije. Amerika psihijatrica Kay Redfield Jamispn, koja je i sama pati la od manine depresije, provela je slino istraivanje o vezi izmeu manine depresije i umjetnike osobnosti. Njezin podui popis onih koji su u nekoj mjeri bili skloni mentalnoj nestabilnosti uklju uje Williama Blakea, Lorda Byrona, Ruperta Brookea, Dylana Thomasa, Gerarda Manleya Hopkinsa, Sylviju Plath, Virginiju Woolf, Josepha Conrada, F. Scott Fitzgeralda, Ernesta Hemingwaya i Hermanna Hessea. Mnogi su proveli duga razdoblja u sanatorijima ili

umobolnicama, a velik broj, osobito pjesnika, poinio je samouboj stvo. Jamisonova zapoinje svoju knjigu pozdravom ovim plahovitim kolegama iji je autor pjesnik Stephen Spender, koji se ne po javljuje na njezinoj listi: Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki. Koji su se jo od utrobe majine sjeali povijesti due Kroz hodnike svjetlosti u kojima su ure Sunca, Beskrajna i raspjevana. ija je ljupka ambicija bila Da im usne, jo taknute ognjem, Priaju o Duhu, od glave do pete umotanom u ruho pjesme. I koji su s proljetnih grana zgrtali elje to su im padale po tijelima poput latica. Nadomak snijega, nadomak Sunca, u najviim poljanama, Gle, kako im imena slavi ustalasana trava I konfeti bijelih oblaka I aptaji vjetra na nebu to oslukuje. Imena onih koji su se za ivota borili za ivot, koji su u srcu nosili sredite ognja. Roeni od Sunca, kratko su putovali prema Suncu I za sobom u zraku ostavili plamtei trag ispisan svojom slavom. Ovo plemenito ludilo iz Spenderove pjesme imalo je za posljedi cu golemu patnju kao i golemu kreativnost. Pa ipak, mnogi od tih umjetnika nikada nisu poalili cijenu, neki su ak bili zahvalni za svoj neobini temperament. Na poetku karijere, nedugo nakon to je prekinuo s Freudom, Jung je imao neto poput shizofrenog sloma od kojeg je 7 godina imao posljedice; pa ipak je mnogo godi na kasnije napisao: Danas mogu rei da nikada nisam izgubio do dir sa svojim prvotnim doivljajima. Svi moji radovi, sva moja stva ralaka sposobnost vue korijene iz tih poetnih fantazija i snova koji su zapoeli 1912. godine, prije gotovo pedeset godina. Sve to sam kasnije u ivotu napravio bilo je ve sadrano u njima. Na isti nain Rilke je pisao o svojim stanjima na rubu shizofre nije: Moda je neophodno da se svaki smisao raspline poput obla ka i srui poput kie, neophodno, to jest, izdrati neto poput men talne dezintegracije ili umiranja da bi ovjek bio u stanju sve vidjeti drugaije.

U svojoj studiji iz 1960-te R. D. Laing esto naglaava pozitivne popratne pojave shizofrenih napada kod svojih pacijenata. Ali kako pokazuje Postova studija, ima vrlo malo veze izmeu kreativnosti i vrhunskih ostvarenja i dugotrajnog, sveobuhvatnog ludila. Mnogi od onih koji su bili samo rubno ludi ili tek shizotipni kad su dali svoja najvea djela, prekinuli su svaki stvaralaki rad kad ih je ludi lo posve obuzelo. Ludilo zna biti sterilno, sputavajue i zaguujue, ono je nona mora. I premda se veinu kreativaca moe smatrati po malo ludima, teko bi se moglo rei da je veina luaka kreativna. Britanski psiholog, J. H. Brod, pozabavio se time koja shizotip na svojstva, za razliku od posve psihotinih, najee pridonose kreativnosti. Veina njegovih nalaza vezana za karakterna obilje ja navedena na strani 104-5, u skladu su s onim to bi se dalo zaklju iti zdravim razumom. Na primjer, shizoidno lutanje misli poveza no je s izvanrednom rjeitou, vrckavou misli i originalnou u stvaranju asocijativnih ili metaforikih veza izmeu ideja ili doga aja. Ovo pretjerano povezivanje obdaruje shizotipnu osobu i rom i neuobiajenijom paletom razmiljanja. Isto tako, sklonost ma ginoj ideaciji, matanju i sanjarenju snano je vezana za sposobnost izmatavanja nepostojeih stvari, oivljavanja likova koji nikad nisu postojali, stvaranja predodbi koje otvaraju vrata novim ideja ma ili gledanja na stvari iz drugaijeg ugla. Otvorenost neobinim iskustvima moe obdariti osobu sposobnou eeg doivljavanja boja i emocija ili zamjeivanja vidova stvarnosti koji izmiu svakodnevici. I Sv. Pavle i Sv. Tereza u svojoj su karijeri potpuno iskoris tili vlastite duhovne vizije. Rasprenost panje moe ometati rad, ali isto tako i navesti ovjeka da obrati pozornost na irok raspon stvari. A podvojenost, premda je koila Hamleta, uvelike je poveza na sa sposobnou istovremenog sagledavanja dobrih strana raznih opcija i mogunosti.

SHIZOTIPIJA I SPOSOBNOST RJEAVANJA PROBLEMA

Vidjeli smo da je jedan od kriterija inteligencije sposobnost rjeava nja problema. Ta je sposobnost takoer znaajka kreativnosti, oso bito u znanstvenika ili politiara, pa ne zauuje da neki istraivai povezuju shizotipna obiljeja s osobitim darom za rjeavanje pro blema. Michael Jackson istie da shizotipna iskustva osobito znaju

utjecati na kreativnost pri rjeavanju egzistencijalnih problema ivotnih problema kao to je gubitak bliskog lana obitelji ili oz biljna bolest, gdje se ne mogu promijeniti injenice ve valja promi jeniti kut gledanja ili stav: Uobiajeno duhovno iskustvo kod gubitka nekog bliskog je razdoblje u kojem se javlja osjeaj da je preminuli prisutan, preko izravnog osjetnog iskustva ili, ne tako opipljivo, da je naprosto tu. Takvo doivljavanje tjei ljude prilikom alosti mnogo izravnije na emocionalnoj razini, nego to je to mogu e relativno hladnim spoznajnim procesom. Jackson navodi sluaj Seana, mladog obiteljskog ovjeka kojem je li jenik saopio da vjerojatno ima multiplu sklerozu. Ova neodree na dijagnoza bacila ga je u oaj i onemoguila mu normalan ivot i odnose. Bio je iz stabilne, nevjernike obitelji srednje klase i sebe smatrao militantnim ateistom. A onda jednoga dana, nekoliko tje dana nakon to je zapao u krizu etao je poljima kad je uo gdje ga doziva neki glas. Sean, zazivao je glas, sve je to nevano. Uvijek e imati ono to ti treba. Glas ga je tada pouio o prolaznosti postojanja i kako da naui smireno primati dogaaje umjesto da se bori protiv njih. Kad je Sean nekoliko minuta kasnije stigao do ce ste: Poeo sam razmiljati kao nekad i nestalo je sve brige. Tije kom sljedeih devet mjeseci glas mu se obratio jo nekoliko puta, mijenjajui njegov nain gledanja i omoguivi mu da se nosi s pro blemima na konstruktivan i smiren nain. Do takvih pomaka u nainu gledanja ne dolazi samo kad treba rijeiti ivotne probleme. Sjetimo se prie kemiara Kekule koji je sanjao zmiju koja grize vlastiti rep i tako otkrio prstenastu struktu ru molekule benzina. A poznata je i Einsteinova izreka da je proble me nemogue rijeiti nainom razmiljanja koji je i doveo do njih; njegova teorija relativnosti jedan je od velikih pomaka dvadesetoga stoljea u nainu gledanja. Neki mislioci dre da sposobnost rjea vanja problema koja prati shizotipiju ljudskoj rasi omoguava po mak na evolucijskoj ljestvici, ini je otvorenijom, prilagodljivijom, kreativnijom. Ako je tome uistinu tako, vrlo nizak postotak shizo frenije ili manine depresije moda je naprosto cijena koju ljudski rod plaa za daleko uestalije pozitivne manifestacije shizotipije.

ISKUSTVO BOANSKE TOKE I SQ

Jedno od vanih pitanja koje nas ovdje zanima jest da li aktivnost boanske toke pridonosi duhovnoj inteligenciji. Odgovor mora biti i da i ne. Boanska toka nedvojbeno pridonosi naem du hovnom doivljaju, stvaranju mitova i proirenju mentalnih pre dodbi. Poput snova i djejeg uma ona otvara pristup predsvjesnom ili nesvjesnom i oslobaa simboliki bogato asocijativno stru janje svijesti. Ali iako je 60 do 70 posto ljudi svjesno nekog oblika poviene aktivnosti boanske toke (dakle ima shizotipna obilje ja), tek rijetki stvaraju velika umjetnika djela ili mijenjaju predloke razmiljanja svojim nainom rjeavanja problema. Biti svjestan duhovnog u sebi ne znai da emo to umjeti krea tivno iskoristiti. Imati visok SQ znai umjeti iskoristiti duhovno ta ko da svom ivotu damo sveobuhvatniji kontekst i smisao, uinimo ga bogatijim, ispunjenijim, steknemo osjeaj punine, svrhe i cilja. Puki osjeaj ili doivljaj duhovnoga mogu izazvati tek zbunjenost, gubitak smjera ili neku neodreenu enju. Mogu potaknuti ludilo ili udnju koja vodi u autodestruktivno ponaanje kao to su droga, alkoholizam ili besmisleno ratovanje s potroakim drutvom. Dru gim rijeima, puko povrinsko iskustvo duhovnog moe zapravo dovesti do gubljenja perspektive. Iznenada zapljusnuti njegovim bogatstvom moemo svoje obine ivote doivjeti kao dosadne, pa se povui umjesto da se razvijamo. Boanska toka izolirani je sklop ivanih spletova u sljepoonom renju. Kao i drugi izolirani sklopovi u mozgu - centar za govor, centar za ritam i jo neki - daje nam osobite sposobnosti, ali valja je integrirati. Mi moemo vidjeti Boga, ali to ga nee uiniti sastavnim dijelom naeg ivota. Duhovna inteligencija, meutim, oslanja se na objedinjavajui fenomen oscilacija od 40 Hz. Ovo navodi na zakljuak da boanska toka moda jest ne ophodan uvjet za SQ, ali ne i dovoljan uvjet. Bilo bi za oekivati da oni koji imaju visok SQ imaju jaku aktivnost boanske toke ili ja ka shizotipna obiljeja, ali iz toga ne slijedi da jaka aktivnost bo anske toke jami visok SQ. Da bi se to postiglo, kako emo vidje ti u sljedeim poglavljima, valja integrirati cijeli mozak, cijelog sebe, sav svoj ivot. Osobite spoznaje i sposobnosti koje nam daje bo anska toka moraju se uplesti u temeljno tkanje naih osjeaja, motivacija i potencijala, te uspostaviti dijalog sa sreditem sebstva i njegovim osebujnim nainom znanja.

Trei dio

NOVI MODEL SEBSTVA

MEUIGRA: KRATKA POVIJEST OVJEANSTVA

Odakle dolazimo? Koji je na poetak u vremenu? Koji su razmjeri prie iji smo sastavni dio? Gdje su nam korijeni? Koliko emo traja ti? Gdje su krajnje granice naeg postojanja? Odakle izvire naa in teligencija? Zato imamo potrebu postavljati ovakva pitanja? Ne mogue je duboko razmiljati o duhovnoj inteligenciji a ne upustiti se u ta pitanja. U poglavlju 6 do 9 ponudit u model sebstva koje mu je svrha biti u isti mah iri i dublji od dosad postojeih. Ali to je nemogue uiniti ako ne razmotrimo mjesto sebstva u cjelokupnoj povijesti stvaranja. Ono to iznosim ovdje kratke su mitoloke i znanstvene sliice koje ljudska bia i ljudsku inteligenciju stavljaju u iri kontekst. U poznatoj povijesti svaka je civilizacija imala svoju vlastitu verziju prie o stvaranju, prie koja je pokuala odgovoriti na pita nja poput onih gore. Te su prie sastavni dio naeg poznavanja sa mih sebe i vrednovanja vlastitog postojanja. Mnogi su antropolozi primijetili zamjetno sline teme u priama razliitih naroda, kao da ih je isprela sama ljudska svijest progovorivi raznim glasovima mnogih civilizacija. Ian Marshall sakupio je etiri takva glasa u je dnu priu koja je izvoena kao predstava, a ovdje je iznosimo kao uvod u Lotus sebstva.

U POETKU PRIPOVIJETKA ZA ETIRI GLASA

J.K. F. G. I. Glasovi Judeo-kranski/ezoteriki Fizikalni Starogrki Istonjaki: taoistiki, hinduistiki, budistiki

J.K:

G:

I:

F:

I:

1. Kaos U poetku Zemlja bijae bez oblika, samo praznina. A nad bezdanom vladae tama. Tako je zapisano u naoj svetoj Knjizi Postanka. Knjiga Postanka 1,1 - 2 U poetku bijae kaos, neizmjeran i taman ... nitavilo iz kojeg su nastali svi oblici, i u koje e se vratiti. Tako govorasmo u drevnoj Grkoj. Heziod, Teogonija U budistikom svijetu nazivamo ga Shunyata, praznina. Re i da postoji, pogreno je. Rei da ne postoji isto je tako pogre no. Najbolje je ne govoriti o tome. Zen tekst Prije nastanka ieg opipljivog postojao je kvantni vakuum more svih mogunosti ali nieg stvarnog. Ni materija, ni pro stor, ni vrijeme, ve neto to je nemogue opisati. Mogui svjetovi svjetlucali su na rubovima postojanja. Ali nijedan nije imao energiju potrebnu da preivi. Ovo je pria nas znanst venika. Tao koji se rijeima izraziti dade nije vjeni Tao. Ime koje se nadjenuti dade nije vjeno ime. Bezimeno je poetak neba i zemlje. Knjiga puta i vrline, I 2. Geja A onda se dogodilo neto iz ega nije bilo povratka. Jedan od moguih svjetova, tek jedan u masi posuene energije, ugra bio je kratak trenutak i razvio se u oblik. U tren oka umaknuo je iz svoga prapoela. Prije prostora i vremena, taj je oblik bio kruan, zatvoren, bez poetka i kraja. Na svoj neuk nain mi smo taj oblik nazvali superstrunama. Vi govorite o punoprsoj Geji, majci svih stvari. Ona je bila potpuna sama po sebi, uroboros*, zmija to prodire svoj rep, alfa i omega. I ree Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Knjiga Postanka 1, 2 - 3

F:

G:

J.K:

*uroboros - dera repa, poznati lik iz grke mitologije koji prikazuje zmi ju to sama sebi jede rep i tako se vrti kao kolut; simbol vjenosti.

I:

Neto zagonetno stvoreno. Roeno prije neba i zemlje u tiini i praznini, stojei samo i nepromjenljivo ... Moda je to majka deset tisua stvari. Knjiga puta i vrline, XXV 3. Suprotnosti Geja bje majka Urana, golemog svemirskog svoda, kojeg je uinila jednakim sebi po velebnosti, tako da je u cijelosti pok riva. Heziod, Teogonija Drugoga dana Bog podijeli svijet nadvoje i vode pod svo dom odijeli od voda nad svodom. Knjiga postanka, 1, 6 - 8 Prvotni Svemir podijelio je svoje postojanje nadvoje. Jedan je dio ostao kao masa i energija. Drugi je postao prostor/vrije me i gravitacija, kako nam je to pokazao Einstein. Ta dva enti teta bila su u ravnotei, vezana, i sada izvan dosega Kaosa. I tako je Svemir poeo rasti. Iz Taoa raa se Jedan. Iz jednoga Dva. Iz Dva, Tri. Tri sva bi a stvori.* Knjiga puta i vrline, XLII 4. Materija i sile Uran i Geja imali su mnogo sinova i keri. Ali Uran bijae tira nin koji je svoju djecu bacao u tamnicu. Kron, namlai, osaka tio je oca i zavladao umjesto njega. Oenio se svojom sestrom Rejom pa su i oni imali djecu. Satirua sila gravitacije bila je prejaka. Nita joj nije moglo umaknuti. Svemir bi se brzo uruio natrag u Kaos i nestao. Ali prvi put su se pokazale tananije sile kvantnog vakuuma, Higgsovog polja. U tren oka svijet se silno napuhao i snaga gravitacije znatno se smanjila. Higgsovo polje, Kron kako ste ga nazivali, bilo je temelj svega to se zatim razvilo. Osobito se sjeamo Zeusa i Afrodite, vladara sila, Aresa i Her mesa, vladara oblika. Mi smo te oblike i sile nazvali prema svojim ljudima, Bose i Fermi. Princip je isti.

G:

J.K:

F:

I:

G:

F:

G: F:

Citirano iz Knjiga puta i vrline u prijevodu Stojana Vuievia, Mladost, Zgb. 1981.

J.K:

I:

Mi smo njihove simbole vidjeli kasnije, u sedam vidljivih pla neta: Jupiteru i Veneri, Marsu i Merkuru, Suncu, Mjesecu i Saturnu. Prema svojoj okultnoj tradiciji smjestili smo ih na Drvo ivota. Mi smo istu tu energiju prepoznali u ljudskom tijelu, u sedam akri. 5. Zvijezde Kako je svijet stario tako su Krona svrgnula njegova djeca. Sa da je Nebom vladao Zeus sa svojim munjama. Svijetom je vladala tutnjava kozmike radijacije. Nije se mo gla oblikovati nikakva vrsta materija. Sve je bilo samo vatre na plazma, poput dananjih zvijezda. U drevnoj Indiji to smo nazivali Agni epohom, epohom Boga vatre. Prisjetite se, materija dolazi u etiri stanja: vrsta zem lja, tekua voda, plinoviti zrak i vatrena plazma. Agni je naj stariji od elementarnih bogova. Kako se svijet sve vie hladio, nakon tristo tisua godina ma terija vie nije bila pod udarom kozmike radijacije. Zavladali su drugi prinicipi. U miru su se mogle oblikovati galaksije i zvijezde. Ali i dan-danas jo se moe uti slabaan apat onog vatrenog ranog razdoblja. Oblikovala su se zvijea, uzorci blistave vatre na tamnom nebeskom svodu. Onako kako ih danas vidimo to je dvanaestoznani krug: Ovan, Bik, i ostali, uokolo Riba. Bog sunca naizmjence posjeuje svako svoje kraljevstvo. Godinji ciklus je poput svakog ivotnog ciklusa. Zvijezde se, poput nas, ra aju, ive i umiru. Otpoelo je vrijeme. Mi u Indiji potovali smo ciklus raanja, ivljenja i umiranja s tri boga: Brahmom, Vinom i ivom. Sve to ivi pokorava se njihovoj vladavini. 6. Elementi Prve su zvijezde nainjene u potpunosti od vatre; hladniji ob laci izmeu njih, od zraka. Ali unutar zvijezda stvarali su se tei elementi. Kad bi zvijezda umrla ti bi se elementi rasprili u Svemir. Iz njihova su pepela nastajale nove zvijezde oko ko jih su se sada mogle stvarati vrste planete nainjene od sva etiri drevna elementa.

G: F:

I:

F:

J.K:

I:

F:

; Svi:

Zemlja, tijelo moje Voda, krv moja Zrak, dah moj Vatra, duh moj

Himna zajednice Findhorn

J.K:

I tako je stvoreno svih sedam razina postojanja izmeu Urana i Geje, duha i materije. Mogla je zapoeti nova faza evolucije. 7. ivot To je bila prekretnica. Pojavila se vrsta zemlja. Do sada je ve Svemir malo pomalo postao sve vri, nepokretniji i podije ljen na dijelove. Ali iz ove hladne, mrtve materije mogle su se oblikovati sloenije i tananije strukture. Prvo stijenje, voda, kristali i kemijski spojevi. Zatim iva bia i naposljetku bia s duom. Zapoeo je dug, polagan uspon postojanja natrag prema Izvoritu. Svaki novi ivot nova je zvijezda, sunce u svom kraljevstvu. Elementi lebde oko njega i kroza nj. Oni slijede njegove zako nitosti poput planeta i kometa. Ono stvara nove tvari, hranu za budue generacije. Stoga potujemo sav ivot i njegove rit move. 8. Dua U svojoj mentalnoj i kulturnoj revoluciji poeli smo razumije vati i izraavati ne samo vidljivi svijet oko sebe ve i faze prolosti. Jer sve prole faze i dalje ive. Principi koje smo na zivali Uranom i Gejom, Saturnom i Jupiterom i dalje su ovdje. Mi smo i dalje masa i energija u prostoru i vremenu. Evolucija nije zamijenila ve se nadogradila na ono to se zbivalo prije. U naoj umjetnosti i znanosti, u naim religijama i mitovima, u naem pokuaju da ivimo kako valja i dalje aktivan duh Boga neba na nov je nain inkarniran u Boici zemlje. Izmeu Taoa Neba i Taoa Zemlje izdigao se drugi most: Tao ljudskoga roda, nain da se harmonino ivi s jednim i s dru gim. Prostor izmeu Neba i Zemlje mijehu je nalik. Oblik se mijenja ali struktura ne. Knjiga puta i vrline, V estoga dana Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku. Nebeske posle na Zemlji su poela obavljati svjesna bia. Kako

F:

Svi:

G:

I:

J.K:

F:

bijae gore, tako bje i dolje. Posvuda smo pronali slinosti. Uran i Geja, naa vlastita muka i enska energija. Sedam lutajuih planeta na naem nebu, sedam akri u naem tijelu, sedam oblika i sila iz vremena Krona. Sile i estice koje su nainile zvijezde, a zatim stvorile plane te stvorile su i naa tijela. Neki misle da na um i dua slijede iste ritmove. Mi smo mikrokozmos. Nainjeni smo od zvjezdane praine. Oni koji razumiju i do bra su srca mogu prizvati tu preobraavajuu energiju u svoj svakodnevni ivot. U kraju je na poetak.
Kraj

Svi:

U ovom jednostavnom, razvojnom prikazu kozmike evolucije, a to je stvarna povijest svijeta, naziru se prvi obrisi Lotosa sebstva.

Kozmika spirala: prikaz cjelokupne povijesti Svemira od Velikog praska do evolucije ljudske, vie svijesti. Etape razvoja svijesti sagledane su kao analogne etapama razvoja materije i sile.

GUT - great unified theory, velika jedinstvena teorija.

6. LOTOS SEBSTVA I: RAZINA EGA

Lotos bi se mogao nazvati prvim meu svim cvjetovima jer cvate u stajaim, mutnim vodama, tako razbludnim i sve zasljepljujuim savrenstvom da ga je mogue zamisliti kao prvi znak ivota na nerazdvojenom beskraju praiskonskih voda. Jean Chevalier i Alain Gheerbrant (urednici) Rjenik simbola Nastao u mraku i blatu, cvatui prema suncu, lotos obuhvaa Nebo i Zemlju. Za hinduistike filozofe, lotos je konani simbol duhov nog ispunjenja, on ponovno prolazi put sebstva iz mraka prema svjetlu. Za budiste on je simbol Buddhine prirode koja je u srcu sva kog ljudskog bia. Lotos prestavlja istou i savrenstvo koji su su tina ovjetva, ishodite svega vidljivog sklupano unutar ljudskog bia. U nekim ranim taoistikim tajnim drutvima on je simbolizi rao unutranju alkemiju, put prema unutranjoj preobrazbi. On predstavlja Tao ovjeka to sjedi izmeu Taoa Neba i Taoa Zemlje. U ovoj knjizi, ja koristim lotos kao simbol sebstva koje moe biti du hovno inteligentno. Da bi se opisala duhovna inteligencija potreban je dublji i de taljniji model sebstva od onih to su ga stvorili dosadanji sustavi miljenja. Duhovna inteligencija, u svojoj sutini, predstavlja dina minu cjelinu sebstva u kojoj je sebstvo jedno sa sobom i s cjelokup nim stvaranjem. Ja drim da se ovaj potpuniji model sebstva moe opisati samo objedinjavanjem spoznaja suvremene zapadne psiho logije, istonjakih filozofija i mnogih znanstvenih dostignua dva desetog stoljea.

Lotos je snaan simbol takve integracije. U azijskim filozofija ma lotos je konani simbol cjeline. Cilj svih velikih zapadnih du hovnosti jest postii takvu cjelovitost. Psihologija to naziva inte gritetom. Ono najbolje u znanosti dvadesetoga stoljea oslanja se na cjelokupnost (holizam), bilo da se misli na duboku povezanost fizikog postojanja, vre povezivanje duha i tijela ili na objedinjavajuu prirodu ivanih oscilacija koje su temelj ljudske svijesti. Posluiti se lotosom kao konanim simbolom duhovno inteligent nog sebstva ini mi se najprirodnijim nainom spajanja velikih tra dicija Istoka i Zapada na putu sebstva, sa najnovijim znanstvenim spoznajama. Lotos je prikladan simbol duhovno inteligentnog sebstva i zbog svoga oblika. U prijanjim smo poglavljima vidjeli da postoje tri osnovne ljudske inteligencije (racionalna, emocionalna i duhov na), tri naina razmiljanja (serijsko, asocijativno i objedinjavajue), tri osnovna naina spoznaje (primarni, sekundarni i tercijarni) i tri razine sebstva (sredite - transpersonalna; srednja - asocijativna i interpersonalna; i rubna - vlastito ja). Duhovno inteligentno sebstvo integrira sve tri. Lotos ima sredite, pupoljak. Istonjake filozo-, fije nazivaju ga draguljem u srcu lotosa (Om mani padme hum). I same latice cvijeta imaju pun, obao srednji dio i malo zailjenije kra jeve. Svaki lotos ima mnogo pojedinanih latica, etiri, est, osam ili tisuu kao u krunskoj akri hinduizma. I sebstvo, pretpostavljamo, ima izvorite, poetak u povijesti i razvoju Svemira i polaznu toku u svojoj vlastitoj povijesti. Fiziki gledano, poeli smo kao zvjezdani prah koji se razvio iz kvantnog vakuuma. U duhovnom smo smislu takoer moda poeli kao protosvijest vezana za tu zvjezdanu prainu. Kao tek roena djeca kre emo kao nevina, neizdiferencirana svijest. Lotos se raa u prediskonskom, neizdiferenciranom blatu prvotnog bivstva i zrcali poe lo ljudskog u nekoj iskonskoj, neizdiferenciranoj sveukupnosti. Pri tom je i sebstvo takoer izvorite - izvorite daljnjeg razvoja smisla i vrijednosti, a prema kvantnoj fizici ak i koizvorite vidljive fizi ke stvarnosti. Prema azijskoj duhovnoj mitologiji, lotos je izvorite svega to se oituje. U Lotosu sebstva, onako kako sam ga ja ovdje prikazala, kreemo se od vanjskoga prema unturanjem, od posljednjeg prema prvom, jer to je nain samospoznaje u suvremenoj zapadnoj kulturi. Mi danas prvo spoznajemo sebe iz perspektive svjesnog ega, s ruba sebstva. U osnovi tog ego-sebstva je racionalan pristup

postojanju i vezano je za serijske ivane traktove i programe u mozgu. Ja tu ego-osobnost smjetam na vanjski rub latica lotosa. Nakon toga postajemo svjesni vlastitog i kolektivnog nesvje snog, golemog rezervoara motiva, energije, slika, asocijacija i arhe tipova koji iznutra utjeu na misao, osobnost i ponaanje. To je asocijativna sredina sebstva, dio naeg uma vezan za paralelne ivane spletove u mozgu. Taj srednji dio djeluje uglavnom kroz tijelo i kroz osjeaje. To asocijativno nesvjesno smjestila sam na unu tranji rub latica lotosa. Oni zapadnjaci koji spadaju u oko 50 posto ljudi koji su doivje li mistino iskustvo sjedinjenja - dubok osjeaj da smo jedno sa stvarnou - moda su nakratko osvijestili sredite sebstva. Zapra vo smo svi, bili toga svjesni ili ne, u dodiru sa sreditem sebstva kad god doemo do neke nove spoznaje, sagledamo ivot unutar ireg konteksta ili postavljamo sutinska pitanja. To je sredite vezano za usklaene ivane oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu, i po svojoj je funkciji objedinjavajue ili integrativno. Sredite sebstva smjesti la sam u sredite lotosa, u pupoljak.

I naposljetku, prema svim istonjakim tradicijama kao i prema ve likim mistinim tradicijama Zapada, postoji i aspekt sebstva koji je izvan svih oblika. To je Izvorite, Bog, Bivstvo - u razliitim tradi cijama nosi razliita imena. Ali u svim tradicijama izvorite sebstva koje je izvan dometa svijesti u isti je mah temelj samoga bivstva, ishodite svih manifestacija i osnovni izvor energije koja postaje svjesni i nesvjesni um. Znanost dvadesetog stoljea ovo izvorite postojanja i sebstva vee za kvantni vakuum, nepokretno, temeljno energetsko stanje Svemira. U Lotosu sebstva ja ga prikazujem kao iskonsko blato iz kojeg izrasta korijen i stabljika lotosa. Lotos sebstva izgleda kao, i namjera mi je da se koristi kao mandala, jedna od onih hindu/budistikih karti psihe i kozmosa koje vode meditante kroz mnoge razine bivstva i iskustva prema prosvjetljenju u dodiru sa sreditem. Svrha nae mandale je bolje upoznati sebe na sve tri razine i integrirati ih u psiholoku cjelovi tost koju ja nazivam duhovnom inteligencijom. U poglavlju 7 do 9 prikazat u tu kartu i na nju smjestiti glavne tipove osobnosti na ego razini; neke od glavnih nesvjesnih motiva, energija i arhetipova smjestila sam u srednji dio sebstva; a zatim dolazi sredite. Ovdje prikazan Lotos ukljuuje mnoge pojedinosti iz raznih tradicija - mnogih kola zapadne psihologije, pojedinosti s kabalistikog Drva ivota, boanstva grke mitologije, astroloku i alke mijsku tradiciju, tibetanski bardo, hinduistike akre, kranske sa kramente i tako dalje. itatelji zainteresirani za te odnose neka po gledaju >Dodatak na kraju<.

EST LATICA
Ego je najkasnije razvijen, najracionalniji sloj sebstva. On je povezan sa serijskim ivanim traktovima i programima u mozgu, ivanim sustavom zaduenim za loginu, racionalnu misao i svjesno, prema cilju usmjereno, strateko razmiljanje. U stvari, on je niz mehaniza ma i strategija pomou kojih se sebstvo nosi sa svojim svijetom. Ako sam u djetinjstvu imala teka emocionalna iskustva moj e me ego zatiti od daljnjih povreda tako da e razviti strategiju odnosa u odrasloj dobi kojom u izbjegavati ponavljanje boli iz djetinjstva. Ako se u djetinjstvu od mene mnogo oekivalo, moj e ego razviti strategiju kako da zadovolji ta visoka oekivanja ili da se pobuni protiv njih. Ego je maska koju pokazujem svijetu (a esto i sebi),

uloga koju igram na ivotnoj pozornici. Ego je onaj dio mene s ko jim se najlake i najspremnije identificiram: osoba za koju vjerujem da jesam. Zapadnom kulturom dominira ego. Njegov je naglasak na jav noj osobnosti i formalnim odnosima, a osobit naglasak na izolira nom pojedincu koji neprekidno mora donositi racionalne odluke. Zato veina nas na Zapadu ivi sa svog rubnog dijela, krivo zami ljajui da je ego sve to jesmo. Svatko od nas je jedinstven. Ne postoje dva ista mozga niti dva ista otiska prstiju. Svatko od nas kuje svoju sudbinu u dijalogu sa svojim jedinstvenim iskustvom. Pa ipak je u zapadnjakoj psiholo giji gotovo ope prihvaeno da se na ego razini ljude dijeli na 4 do 16 tipova osobnosti. Ti tipovi - introvertan, ekstrovertan, realistian, neurotian, umjetniki, poduzetan i tako dalje - raspoz natljivi su na osnovi testova i stoga odgovaraju objektivistikoj, znanosti naklonjenoj zapadnoj psihologiji. Za ego obod latica lotosa ja sam izabrala 6 tipova osobnosti prema amerikom psihologu J. L. Hollandu. Prvi put su objavljeni 1958. godine i opirno opisani u njegovom danas ve klasinom tek stu Odabir zvanja: teorija osobnosti s obzirom na zvanje i radno okruenje (Making Vocational Choices: A Theory of Vocational Personalities and Work Environments). Hollandov test najvie je primjenjivan test za profesionalnu orijentaciju na svijetu. On polazi od toga da postoji est tipova osobnosti od kojih se svaki moe povezati s nizom po slova koji e mu najbolje odgovarati. Hollandovi tipovi zasnivaju se na interesima i sposobnostima pojedinca. Tijekom godina milijuni ljudi u razliitim kulturama podvrgnuti su Hollandovom testu, kao studenti ili u potrazi za poslom, i on je bio predmetom na stotine znanstvenih rasprava. Iako se njegovi opisi u nekoj mjeri razlikuju od 6 tipova osobnosti iz drugih poznatih testova, kao to je na primjer Myers-Briggsov zasnovan na Jungovom radu, Hollandove se kategorije mogu lako podesiti tako da se poklapaju sa gotovo svakim drugim testom. Holland postavlja pitanja tipa: Biste li eljeli biti medicinska sestra, nastavnik, mehaniar, itd? Opsena istraivanja na kraju su uvijek dala ovih est tipova osobnosti: konvencionalni drutveni istraivaki

 umjetniki realistini poduzetan Tipovi osobnosti spareni su u suprotnostima, tako da umjetniki tip izraava vrlo razliite interese, sklonosti i sposobnosti od konven cionalnog, a realistina osoba razliita svojstva od drutvene, i tako dalje. Ali za razliku od drugih slinih testova, Hollandov je dovolj no fleksibilan da doputa da jedna osoba ima visok rezultat u dvije, tri ili etiri razliite karakterne osobine, od kojih su neke ak opre ne. Kao umjetnik, ja mogu biti nepraktina ili nagla, ali u svojoj konvencionalnijoj ulozi predavaa na poslovnim seminarima mogu biti efikasna i metodina. Znanstvenik moe biti oprezan i precizan (istraivaka crta), a ipak voljeti planinarenje (poduzetna crta) i za bave (drutvena crta). tovie, vidjet emo da je sklonost izraavanju karakteristika iz razliitih kategorija (poistovjeenih s razliitim laticama lotosa) znak zrelosti i visokog SQ. Vrlo nezrela osoba moda je razvila sa mo jedan ego stil (jednu laticu lotosa), dok e u cijelosti prosvijetlje na (visoko duhovno inteligentna) osoba oitovati uravnoteene ka rakteristike svih est. Sam lotos, onako kako je ovdje predstavljen, karta je pomou koje moemo raditi na razliitim osobinama da postignemo uravnoteenu osobnost. U tom smislu je Lotos sebstva slian istonjakoj mandali. U poglavlju 13 itatelji mogu ispuniti test da vide kojem tipu ili tipovima osobnosti su najblii. Dolje se nalazi saetak najistaknu tijih svojstava svakog tipa (svake vanjske latice lotosa). Latice i za njih vezana osobnost opisane su redom koji odgovara uzlaznoj liniji hinduskih akri, energetskih toaka to se nalaze u nesvjesnom sre dnjem sloju sebstva i koje, pravilno koritene, mogu pridonijeti pre obrazbi na ego razini. O akrama e biti vie govora u poglavlju 8.

PRVA LATICA: KONVENCIONALNA OSOBNOST

Samo 10 do 15 posto ljudi potpada pod Hollandove kriterije za pre teno konvencionalne tipove, iako je u mnogih drugih to druga ili trea crta karaktera. Takvi su ljudi oprezni, prilagodljivi i metodini. Djelotvorni su i savjesni, ali znaju biti defenzivni i nepopustljivi.
2

Konvencionalni ljudi obino su zakoeni, paze da ne okiraju i ne istiu se u gomili. Posluni su, uredni, uporni, praktini i krti, ali znaju biti i lano edni i nematoviti. Oni koji se rado dre konven cija upravo su suprotni vie umjetnikom tipu osobnosti. Neka od zanimanja koja Holland preporua konvencionalnom tipu su recepcioner, sekretarica, slubenik, kompjuterski programer i rauno voa.

DRUGA LATICA: DRUTVENA OSOBNOST

Drutvene osobe najvea su od ovih skupina: u tu kategoriju spada 30 posto ljudi, vie ena nego mukaraca. Drutveni tipovi, kao to je i za oekivati, vole ljude i rado se drue. Prijateljski su naklonje ni, velikoduni, spremni pomoi i uljudni. Lako se poistovjeuju s drugima, a umiju i biti vrlo uvjerljivi. Strpljivi su i u prirodi im je da surauju s drugima. Holland ih opisuje i kao idealiste, odgovorne, taktine, tople osobe. To su jako dobri nastavnici na svim razinama obrazovanja. Taj tip osobnosti esto daje psihoterapeute i socijalne radnike, a takoer i savjetnike u menadmentu. Iz te se skupine re grutiraju i mnoge ljubavlju obdarene domaice.

TREA LATICA: ISTRAIVAKA OSOBNOST

Istraivaki tipovi ine drugih 10 do 15 posto stanovnitva. Oni se strastveno veu za ideje i, kako se vidi iz naziva, rado ih do u tan ine istrauju. Najracionalniji su od svih tipova, arhetipski intelek tualci. Analitini, kompleksni, znatieljni i precizni, znaju biti jed nako kritini prema ljudima kao i prema idejama. Dok drutveni ti povi vole gomilu, istraivakima su obino potrebna razdoblja sa moe. Introspektivni su, povueni i skromni. Oprezni i rezervirani, ne daju emocijama da ih ponesu. Vrlo su samostalni, svojim postup cima znaju navui nepopularnost. Istraivaki tipovi najee idu u znanstvenike, lijenike, prevodioce i istraivae svih profila. Veina onih koji se bave intelektualnim zanimanjima ima u svojoj osobno sti znatan element istraivakog. Primjer su sveuilini profesori, osobito oni koji se bave istraivakim radom.

ETVRTA LATICA: UMJETNIKA OSOBNOST

Posve suprotni konvencionalnim tipovima i esto u sukobu s istra ivakima (katkad unutar jedne te iste linosti!) umjetniki tipovi ine drugih 10 do 15 posto stanovnitva. Ovi komplicirani ljudi esto su neuredni, emotivni, impulzivni i nepraktini. Umjetniki tipovi su nerijetko idealisti, zanesenjaci, kao ono s Don Kihotom i vjetrenjaama. Poput istraivakog tipa, umjetniki je tip nezavisan i introspektivan, ali s lakoom daje oduka smionim uzletima ma te. Duboko nekonformistian i originalan, umjetniki je tip intuiti van, osjetljiv i otvoren, stoga esto vrlo popularan. Te emo ljude sasvim razumljivo pronai meu piscima, glazbenicima i slikarima, ali isto tako znaju biti dobri novinari, dizajneri, kritiari umjetnosti i glumci.

PETA LATICA: REALISTINA OSOBNOST

Realistina osobnost stoji vrsto nogama na zemlji, kod nje nema ni kakvih gluposti i ne troi rijei uzalud. Ovi tvrdoglavi, materijalisti ki nastrojeni, vrlo praktini tipovi ine kojih 20 posto stanovnitva, a medu njima je daleko vie mukaraca nego ena. Ne vole osobito bliske odnose, klone se veih drutava i rijetko kad se razmeu. Ovi su ljudi prirodni i iskreni. Kad govore, otvoreni su, ali skloni kon formizmu i nepopustljivosti. Nisu ba poznati po nekim original nim idejama, ali uporni su i tedljivi. Oni su jedini tip osobnosti koji Holland naziva normalnim. Ovi realistini tipovi najvie vole provoditi odmor uz rad, osobito kad im je partner u poslu stroj. e sti su meu vozaima, pilotima, mehaniarima, kuharima, farmeri ma i inenjerima. Iako izrazita suprotnost drutvenom tipu, realisti ni tipovi esto dobro funkcioniraju u braku s njima - uzajamno se nadopunjavaju.

ESTA LATICA: PODUZETNA OSOBNOST

Ovi vrlo samouvjereni, ekstrovertni tipovi ine preostalih 10 do 15 posto stanovnitva. Gramzivi su, ugodni u drutvu i ambiciozni, a

znaju biti tirani. Avanturisti, puni energije, u potrazi su za uzbue njima. Rado flertuju i katkad odu u egzibicionistiku krajnost. Po duzetni tipovi obino zrae optimizmom, sve su spremni pokuati, a nerijetko u drugih izazivaju ono isto pouzdanje koje i sami osjea ju. Vrlo su drutveni i vole priati. Ne udi to velik broj politiara dolazi iz ove skupine. Takoer i trgovaca, poslovnih ljudi, mena dera i malih poduzetnika. Poduzetnih tipova ima i u policiji i voj sci.

KAKO RASTI I URAVNOTEITI SVOJU OSOBNOST

Svojim najveim dijelom Hollandova tipologija osobnosti dobro se poklapa sa shemom koju predlaem za Lotos sebstva. Ali valja ima ti na umu ono to i Holland naglaava - da je prosjena osoba mje avina dvaju ili vie tipova. U idealnom sluaju, tijekom duhovno inteligentnog ivota, naa e se osobnost razvijati tako da ukljui svih est karakteristika u uravnoteenom odnosu. Kad prosjena osoba ispuni Hollandov test prvo kao vrlo mlada, a zatim kasnije, kao posve zrela linost, rezultati su najee isti. Drugim rijeima, veina ljudi se tijekom svoje odrasle dobi ne mijenja mnogo na ego razini. Ali mene u ovoj knjizi zanimaju oni malobrojni koji se mije njaju, kao i zamisao da bi se vei broj ljudi mogao mijenjati kad bi se u svekolikoj populaciji podigla razina duhovne inteligencije. Ve ina karakternih osobina u odrasloj dobi dijelom je naslijeena, a dijelom prihvaena od drugih. Ne moemo postati to god elimo, ali mnogo toga moemo promijeniti ako to zaista elimo. U ranoj mladenakoj dobi uglavnom smo zaokupljeni pronala enjem strategija pomou kojih emo svoju postojeu ego osobnost uklopiti u okolinu i odnose. Ali kasnije, tijekom ve poznate krize srednje dobi, velik broj ljudi ima potrebu za daljnjim rastom i eli bolje uravnoteiti svoju osobu. Jung je taj proces daljnjeg razvoja nazvao individuacijom i povezivao ga s duhovnom dimenzijom ivota. Upravo to je, dabome, cilj SQ-a.

MYERS-BRIGGSOV SUSTAV
Hollandova skupina od est tipova osobnosti usporediva je s jednim drugim vrlo popularnim sustavom. Godine 1921. Jung je opisao est

stilova ponaanja ega kroz tri para suprotnosti: introvertni nasuprot ekstrovertnom, misaoni nasuprot osjeajnom i osjetilni nasuprot in tuitivnom. Neke su kombinacije vrlo este pa tako ja, na primjer, mogu biti ekstrovertno osjeajni tip sa introvertnom intuicijom kao drugom znaajkom. Jungov je rad posluio kao osnova vrlo popu larnom Myers-Briggsovom testu za odreivanje osobnosti, koji se danas primjenjuje na vie od milijun ljudi godinje, najee u po slovne ili obrazovne svrhe.

Tijekom vremena nakupilo se mnogo zamjerki odnosima unutar tipova onako kako ih je postavio Jung. Na primjer, ljudi mogu raz miljati ili osjeati na jedan ili drugi nain, ili na oba, ili ni na jedan nain - ovisno o situaciji. Ali osnovna zamisao i danas je vrlo ko risna. Neke se kombinacije odlino uklapaju u Lotos sebstva. Na primjer, Jungovo ekstrovertno osjeanje podudara se s Hollandovim drutvenim tipom. Hollandov umjetniki tip podudara se s introvermim opaanjem (introvertno osjetimo + introvertna intuicija).

7. LOTOS SEBSTVA II: ASOCIJATIVNA SREDINA

Veliki srednji sloj lotosa je asocijativno nesvjesno, golema riznica sli ka, odnosa, uzoraka, simbola i arhetipova koji utjeu na nae pona anje i ono to odajemo pokretima tijela (body language), oblikuju nam snove, ine vezivno tkivo naih obitelji i zajednica i daju smi sao naem ivotu, a da ga i ne moramo racionalno traiti. To je onaj dio sebstva u kojem su vjetine i uzorci usaeni u tijelo i u ivane spletove mozga. Kako je Freud tono primijetio opisujui id, nesvje sno kipi energijom koja slijedi vlastitu logiku. Svjesni ego, naprotiv, oblikovan je preciznije. Kako se susreu svjesno i nesvjesno? Kako razmjenjuju infor macije i dogovaraju strategije? Sto se dogaa na granici izmeu to dvoje, i kako to djeluje na nau duhovnu inteligenciju?

MOTIVACIJA - MEA IZMEU SVJESNOG I NESVJESNOG

Presudna spona izmeu svjesnog i nesvjesnog je motivacija. U Lo tosu sebstva ja stavljam motive, i stavove koji stoje iza njih, izmeu ego oboda latica lotosa i asocijativne sredine, tako da seu na oba podruja. Ego obod odnosi se na IQ i na to kako opaamo situacije. Asocijativna sredina odnosi se na EQ, te kako i to osjeamo u vezi tih situacija. Na mjestu njihovog susreta lee motivi - ono to eli mo uiniti u vezi neke situacije. Kako je vaan aspekt SQ-a upitati se elimo li promijeniti odreene situacije, a ako da - kako, na motiv da neto poduzmemo moe biti i elja da upotrijebimo svoju SQ. I doista, postojanje est razliitih motivacija glavni je razlog zato ego ima est naina na koji se odnosi prema svijetu (est latica lotosa).

Zato umjetnik eli stvoriti neto nepostojee? Zato se podu zetan tip eli popeti na visoku planinu ili prenijeti drugima neku smionu ideju? Zato istraivaki tip toliko eli znati? Motivi su ono to nas pokree, to latentnu energiju osjeaja alje u kanale osob nosti ega i potie ga na akciju. Motivi, emocije, kretanje - sve te ri jei imaju isti lingvistiki korijen i sve se odnose na kanaliziranje dublje psihike energije ili libida, kako ga je nazvao Freud. Vano je razumjeti kakvi sve motivi postoje i kako oni djeluju, elimo li shva titi kako moemo promijeniti ili proiriti nain na koji kanaliziramo bazinu, duboku energiju sebstva - drugim rijeima, razumijevanje motiva bitna je pretpostavka za koritenje SQ-a. Veina zapadnih psihologa prihvaa da su motivi mjeavina svjesnog i nesvjesnog. Umjetnik je tek djelomino svjestan zato mora naslikati odreenu sliku, ali ne poznaje u potpunosti duboke sile iz svog nesvjesnog koje ga tjeraju da stvori jo neviene vizije. Politiar je djelomino svjestan zato se zalae za neku stvar, ali ne zna u potpunosti odakle izvire ta strast. I tako smo uvijek pomalo stranci sami sebi jer smo uvijek vie od svojeg svjesnog ja. I ovdje psiholozi razlikuju motive od poriva - sila koje nas uglavnom instinktivno gone. Reprodukcija je instinkt svih niih i votinje, ali intimnost je motivacija koja zahtijeva vie evolucijske sposobnosti. Obrana vlastitog teritorija takoer je instinkt koji pro nalazimo u veine ivotinja, ali potreba da se dokaemo motiv je koji nalazimo poglavito u ljudi i viih ovjekolikih majmuna. Moti vi su vie psiholoki, vie globalni, oni podrazumijevaju neku vrstu slobodne volje, povezani su sa stvarnim izborom jer ih je mogue zadovoljiti na razliite naine. Svoj teritorij mogu obraniti samo tako da otjeram druge, ali potvrditi se mogu tako da dignem glas, da fiziki odgurnem drugoga, da svojim podreenima izdam zapo vijed, i slino. U ljudskih bia motivi vjerojatno zamjenjuju izgub ljene instinkte. Prema teoretiarima osobnosti, odreeni motivi vezani su za odreene tipove osobnosti. Razliita su miljenja o tome koliko os novnih motiva postoji, i tono koji su vezani za koji tip osobnosti. Ameriki psiholog koji se bavi motivacijom R. B. Cattell jedno je od velikih imena zapadne psihologije i jedan od osnivaa testiranja osobnosti. Njegov je rad moda najsveobuhvatniji, najvie uteme ljen na iskustvu i najee preispitivan. Kao Hollandov rad na oda biru zvanja tako i Cattellov rad na motivaciji koristi se po cijelom

svijetu. Do svojih je zakljuaka doao razliitim nainima testiranja svjesnih i nesvjesnih motiva - svjesnih tvrdnji o tome to netko voli, odgovorima tipa detektor lai, mjerenjem vremena i energije ulo ene u neku aktivnost i tako dalje. Dok je Freud drao da postoje samo dva osnovna ljudska moti va, seks i agresija, Cattell ih je izdvojio dvanaestak. Ali ja mislim da se neki od njih, poput gladi, prije mogu smatrati porivom ili in stinktom; drugi, poput narcizma, negativni su oblici pozitivnog motiva; dok se pak trei, kao odanost svom pozivu, mogu svesti pod naueno ponaanje. Zato sam preuzela samo 6 osnovnih Cattellovih motivacijskih kategorija i u nekim im sluajevima dala drugo ime i svrstala ih u drugu kategoriju. Oni se podudaraju sa 5 od 6 Hollandovih tipova osobnosti, te sa 5 od 6 latica lotosa i njegovim sreditem. Na taj nain preostali motivi su: zajednitvo intimnost (roditeljski) znatielja kreativnost graenje samopotvrdivanje Navela sam koje karakteristike Cattell iznosi kao iskaz ovih motiva. Zajednitvo je povezano s konvencionalnim tipom osobnosti i prvom laticom lotosa. To znai biti potaknut interesom za socijalizi ranjem, uklapanjem u grupu, sudjelovanjem u, ili gledanjem sport skih aktivnosti, uivanjem u gotovo svakoj skupnoj aktivnosti. Oni kojima je glavni motiv zajednitvo nee pokazivati sklonost ni tome da se bune ni tome da budu sami. Negativni ili tamni oblici ovog motiva su povlaenje ili narcizam - pretjerana zaokupljenost sobom ili nesposobnost stvaranja odnosa (Cattell). Intimnost roditeljskog tipa vezana je za drutveni tip osobnosti i drugu laticu lotosa. Motiv za traenje intimnosti proizlazi iz potre be za davanjem ljubavi ili osjeajem da smo voljeni. Prema Cattellovoj shemi taj je motiv vezan s osjeajem roditeljske zatite. U svojim razvijenijim oblicima on je takoer povezan s pruanjem pomoi ljudima u nevolji i s potrebom da se ine dobra djela irih razmjera. Negativni ili tamni oblici intimnosti ukljuuju srdbu (Cattell) i mrnju.

Znatielja je vezana za istraivaku osobnost i treu laticu loto sa. To znai biti motiviran za prouavanje (Cattell), biti zainteresi ran za knjievnost, glazbu, umjetnost, znanost, ideje, putovanja, prouavanje prirode i tako dalje. Negativan ili taman izraz te osob nosti ukljuuje strah (Cattell), povlaenje i apatiju. Kreativnost je sasvim razumljivo vezana za umjetniku osob nost i etvrtu laticu lotosa. To znai imati potrebu nainiti neto do tad nepostojee, rei neto na nain na koji to jo nije izreeno, ivje ti drugaije od normi, eznuti za nevienim ili neizraenim, sanjati o nemoguem. Negativni ili tamni oblici kreativnosti su destruktiv nost ili nihilizam. Kreativni motiv u Cattellovoj shemi nazvan je samo seks, ali u njegovoj kao i u mnogim drugim psiholokim studijama nalazimo ga pod nazivom kreativnost, ivotni instinkt ili romantini osjeaji. To je dominantni motiv kod 10 do 15 posto sta novnitva, a prisutan je u svih ljudskih bia ve po samoj prirodi nae svijesti i nainu na koji se razvija na mozak. Graenje je vezano za realistinu osobnost i petu laticu lotosa. To znai pronalaziti radost u igri s mehanikim napravicama, kon struiranju ili popravljanju stvari. Ljudi voeni tim motivom esto imaju bogat unutranji osjeajni ivot, ali ga ne znaju izraziti rijei ma. Prije razdoblja masovne proizvodnje, takvi su ljudi mogli izra ziti svoje osjeaje kroz lonarstvo, izradu namjetaja i druge zanate. Razvijeniji realistini tipovi slijede nauen motivacijski uzorak koji Cattell naziva samonaklonost. Tu je naglasak na samokontroli, samopotovanju, graanskim dunostima i interesima zajednice. Samopotvrivanje je povezano s poduzetnom osobnou i e stom laticom lotosa. Ono ukljuuje motiviranost eljom za visokom zaradom, ugledom, natjecanjem, opskrbljivanjem svoje obitelji, us pjehom na poslu i u politici (radi vlastitog boljitka). Kad je razvije niji, ovaj tip osobnosti i dalje uiva u vlastitoj nezavisnosti i vodst vu, ali ga vie motivira sluenje zajednici ili ak interesi koji nadrastaju osobno. Tamni oblici samopotvrivanja su odbacivanje odgo vornosti, samoponiavanje ili zlupotreba moi iz osobnih motiva. Cattell je otkrio jo jedan motiv koji je nazvao religijskim. Ja ga prihvaam kao sredinji motiv, ali radije ga nazivam objedinjavajuim zbog iskustava za koja je vezan. Cattell ga je povezao s osjeajem da je ovjek u dodiru s Bogom ili nekim principom koji daje smisao njegovoj borbi i donosi pomo, te sa zanimanjem za organiziranu religiju. ini se, meutim, da ovaj motiv nije povezan

s jednim tipom osobnosti ili naina djelovanja ve je potencijalna pokretaka snaga u ivotu svih tipova, motiv vidljivo povezan s traenjem smisla i vrijednosti u svemu to inimo. Stoga ga nisam smjestila na laticu lotosa nego u sredite.

ASOCIJATIVNO NESVJESNO: SREDNJI SLOJ LOTOSA

U sredini sebstva su navike, asocijacije i obiaji svakodnevice, osob no nesvjesno, Freudov id. Tu su i pripovijetke i predodbe iz naih religija i mitologija, unutranji ritmovi nae kulture. Tu je prebiva lite drama to se odvijaju nou dok sanjamo i psiholokih modela naeg ponaanja danju. To je mjesto u koje svatko moe posegnuti za mudrou i ludilom onkraj ega, na kojem je svatko upoznao no ne more shizofreniara i uzvienu ekstazu vidjelaca. To je mjesto na kojem razgovaramo s bogovima, boicama i junacima nae rase, sa svim demonima podzemnog svijeta, mjesto na kojem energija iz koje izrasta motivacija hvata korijenje u dubokom kljuanju seb stva. Sredina je podruje sebstva koje je prvo razotkrio Freud u svo joj studiji neuroza i snova, a zatim su ga uvelike rasvijetlili Jung i drugi koji su, da bi uli u trag nesvjesnom, kombinirali prouavanje psihotinih mentalnih pacijenata i primitivnih naroda, pripovijetke velih mitologija, slike i simbole ovjeanstva tijekom zabiljeene povijesti. U tom obilju materijala ima obrazaca koji se ponavljaju, slika i simbola koje navode na zakljuak o univerzalnoj strukturi nesvjesne psihe koju je Jung nazvao kolektivno nesvjesno. Koji su to dubinski uzorci i arhetipovi to se javljaju u razliitim civilizacijama? U kakvom su odnosu s ego razinom nae osobnosti? Koji arhetipovi odgovaraju kojem tipu osobnosti? Koje dubinske energije su povezane s gore navedenim osnovnim motivima? I ka kva je struktura te dubinske psihike energije? Zato je ona u tolikoj mjeri univerzalna? Na vanjskoj, ego razini sebstva, ja sam nezatiena. Ego se ne moe sam obnoviti niti preobraziti: to je sposobnost dubljih slojeva nesvjesnog. Ali ak i ovdje, u dubini nesvjesnog, simboli i slike za padnjake tradicije esto su statini. to ih pokree? Na koji se to na in sebstvo puni energijom u dodiru s njima? Kako, ukratko, dola zi do preobrazbe?

Ovo nas pitanje dovodi do onog dijela lotosa u kojem valja uve sti akre hinduistike kundalini joge. Zapad nema nita slino ovim lotosnim ljestvama zmijolike, preobraavajue energije, tome nizu od 7 vitalnih toaka unutar tijela koje predstavljaju etape psihikog razvoja u procesu bivanja i rasta. Ukljuujui akre u na lotos, pronalazimo dinaminu energiju koja ini primarnu fazu osobne motivacije. Ve ranije sam rekla da motivi - zato to ih je mogue osvijestiti i promijeniti, te tako pridonijeti osobnoj preo brazbi - predstavljaju vaan element u podizanju duhovne inteli gencije. To se jo vie odnosi na akre: u hinduistikoj tradiciji, uz lazni put kroz akre klju je osobne preobrazbe. Ove hinduistike energetske toke gotovo u potpunosti se pok lapaju s duhovnim sadrajem vie statinih zapadnih struktura pre uzetih od Cattella, i s razliitim arhetipovima i planetarnim bogovi ma (vidi dijagram na str. 133) koji prema mome opisu oblikuju ne svjesno. Ta injenica potkrepljuje moje uvjerenje da sebstvo sadri

akre

univerzalne strukture i energije koje definiraju ljudska bia i na ko jima valja raditi elimo li poveati svoju duhovnu inteligenciju. Sada bih se eljela pozabaviti srednjim slojem lotosa i dati sae tak duhovnih sadraja i energije koja oblikuje onaj dio nesvjesnog to je povezan s pojedinim ego-razinama osobnosti. Golemo obilje predodbi i simbola iz razliitih kultura mogu se svesti na nekoliko osnovnih obrazaca koji se javljaju pod razliitim imenima i u razli itim oblicima. U Dodatku (na kraju) ukratko je prikazano kako se ti uzorci stalno iznova pojavljuju kroz razliitu simboliku.

DUBLJI KORIJENI KONVENCIONALNE OSOBNOSTI

Drevna znanost Zapada, grka i rimska mitologija i rana babilonska i egipatska mitologija koristile su se sedmerostrukom psiholokom strukturom nastalom na osnovi sedam tada zamjetljivih planeta. Kako su drevni fiziari drali da se fiziko tijelo na kraju smiruje ako ne dobije poticaj od ivog bia, ovih sedam lutalica smatrano je bogovima, ili obitavalitem bogova. U drevna su se vremena bo govi povezivali s ljudskim psiholokim osobinama i tipovima osob nosti. Ta je veza opstala sve do danas u opinjenosti astrologijom i u izrazima kao u medenom mjesecu (Mjesec) ili venerine bolesti (Venera). Isto tako, Jungovi arhetipovi kolektivnog nesvjesnog go tovo se u cijelosti poklapaju sa svojstvima planetarnih bogova. Mo gue je pronai i daljnje podudarnosti (iako ne namjerne) izmeu tih planetarnih bogova, Cattellove motivacijske sheme i hinduisti kih akri. Konvencionalni tip osobnosti ija je motivacija zajednitvo vu e nesvjesne korijene iz svojstava vezanih za Saturn. Stariji od bogo va s Olimpa, planet koji se vrlo sporo kree, Saturn predstavlja po stojanost, formu, strukturu, ravnoteu - sve to je razumno, nor malno i predvidivo. Konvencionalan tip osobnosti vezivno je tkivo drutva. Za Junga, pridrueni arhetip kolektivnog nesvjesnog je pleme, povezano onim to je on nazivao misterijom sudjelovanja, primitivnom identifikacijom i stapanjem sa skupinom. Poneto od toga potrebno je ak i najnezavisnijim odraslim ljudima; u protiv nom ne bismo mogli imati osjeaj da pripadamo ijednoj skupini. Svoj najdublji izvor energije konvencionalan tip pronalazi u pr voj hinduistikoj akri, korijenskoj akri smjetenoj izmeu anusa i

genitalija. Izgledom poput lotosa s etiri latice, ova se akra vee za slona koji simbolizira snagu, vrstinu i postojanost Zemlje. Ali pre ma rijeima glavnog autoriteta dvadesetog stoljea za mitove i mi tologiju, Josepha Campbella, slon je takoer oblak osuen na hod Zemljom, koji bi se uzdigao da se uspije osloboditi svog poloaja Korijenska akra predstavlja duhovnu energiju najnieg oblika, nenadahnutu, reakcionarnu, bez nekog izrazitog zamaha. Na ovoj ra zini svijest treba probuditi da bi se uzdigla do viih stvari. Neki au tori veu korijensku akru za rano djetinjstvo i potrebu za sigurno u i podrkom koje su baza stabilnog razvoja. Caroline Myss do vodi je u vezu s kranskim sakramentom krtenja, uvoenjem dje teta u zajednicu ljudi.

DUBLJI KORIJENI DRUTVENE OSOBNOSTI

Drutveni tip osobnosti i njegov glavni motiv bliskost, zdruen je s Venerom. To je rimska boica ljubavi, pandan grkoj Afroditi, ali ona potjee od Pramajke, boice Astarte.Venera njeguje i titi, osim to potpaljuje strasti ljubavnika. Jungov arhetip Pramajke takoer utjelovljuje svojstva njege i zatite. Svoje najdublje vrelo energije drutvena osobnost nalazi u dru goj, sakralnoj akri, odmah iznad genitalija. utocrveni lotos sa 6 latica, ova je akra vezana za vodu. Ovdje je primarna energija seks i roditeljstvo, izraena izravno kroz openje, plodnost i rituale bra ka ili sublimirana u irem dobrotvornom djelovanju. Neki autori povezuju ovu akru sa svim osjeajima u dnu eluca, od onih prema seksualnom partneru ili bliskim lanovima obitelji do suuti i brinosti. Poremeaji u toj akri mogu imati za posljedicu patolo ku opsjednutost seksom. Frojdovska psihoanaliza odnosi se prema cjelokupnoj psihi kao da je zapela na toj razini razvoja psihike energije.

DUBLJI KORIJENI ISTRAIVAKE OSOBNOSTI

Istraivaka osobnost i njezin glavni motiv znatielja, povezani su s rimskim bogom Merkurom (grkim Hermesom), mladim glasni kom bogova koji ljudima donosi vijesti od Jupitera (Zeusa). Merkur

je takoer vodio due u Podzemni svijet (izvorite dubljeg znanja), a katkad i natrag. Bio je to djetinjast, udljiv bog, lako prispodobiv Jungovom arhetipu vjenog djeteta, koje je i vodi due. Svoje najdublje izvorite psihike energije istraivaka osob nost crpi iz tree akre solarnog pleksusa. Prikazana kao lotos s de set latica, ova je akra zdruena s vatrenom vrelinom i svjetlou, s ciljem svladavanja svijeta i podvrgavanja sebi, pomou moi. Nje zin je simbol bijeli trokut s ognjem, a po strani simboli svastika. Ov dje je energija povezana s tenjom za samostalnou i samopotvrivanjem. Kao u Freudovom periodu latencije, ovdje je emocionalno i seksualno na drugom mjestu, a naglasak je na intelektualnom, samopotvrivakom djelovanju, na postignuu i osvajanju.

DUBLJI KORIJENI UMJETNIKE OSOBNOSTI

Umjetniki tip osobnosti sa svojom duboko usaenom motivacijom stvaranja i potrebom da preobrazi postojeu stvarnost zdruen je sa stalno promjenljivim Mjesecom (Dijana u rimskoj, Artemis u grkoj mitologiji). Mjeseev sjaj u tami simbolizira intuiciju i znanje dubo ko unutar nesvjesnog. On predstavlja sile tame koje su i same uvijek povezane s kreativnou, blago Podzemnog svijeta, magiju i preo brazbu. Umjetniki tip crpi kreativnost iz svojih dubina, izvan svje snog ega, iz izvora znanja onkraj razuma i logike. U drevnoj Grkoj, Mjesec su povezivali s ritualima kreativnosti i ekstaze, s divljim ple som i spoznajom kroz slobodnu igru emocija. Za nj vezan jungovski arhetip je sveenica ili mudra ena, dijelom vraara, dijelom vjetica, uvarica smrti i preporaanja (Mjeseeve faze), pa stoga i preobrazbe. Jung i mnogi drugi taj su arhetip vezali za amane, mu drace, mukarce ili ene to putuju izmeu razliitih svjetova svije sti da bi nevoljnim duama donijeli izljeenje i preobrazbu. Duhovna energija umjetnike osobnosti izvire iz etvrte ili sra ne akre. Prema Josephu Campbellu i njegovim hinduistikim izvo rima, prve tri akre brinu o svijetu svakodnevice - pripadnosti zajednici, seksu, roditeljstvu, stjecanju osobnog znanja i moi. Ali energija srane akre je ta pomou koje inimo pomak prema zani manju za vie stvari. Prikazana kao lotos s dvanaest crvenih latica i zdruena s elementom zrakom, srana akra je ta u kojoj se susreu misao i osjeaj, kroz koju doivljavamo otvorenost prema drugima

i prema novim stvarima, ljepotu svijeta i dubok idealizam. Autorica Caroline Myss vee kranski sakrament braka s tom akrom.

DUBLJI KORIJENI REALISTINE OSOBNOSTI

Realistina osobnost koju privlai borba i materijalna postignua, moe se povezati s rimskim bogom rata Marsom (grkim Aresom). Kao ni realistian tip osobnosti tako ni Mars nije osobito intelektua lan ili suutan, ali oituje veliku ustrajnost i hrabrost. Pratei jungovski arhetip je junak koji se bori protiv sila tame (sjena) da bi oteo blago za sebe i druge. Dublja psihika energija realistinog tipa ukorijenjena je u petoj ili grlenoj akri. Zadatak ove akre je preusmjeravanje sila i energije iz prve 4 akre u vie svrhe promiljanja prosvjetljenja. Prikaza na kao lotos sa esnaest sivkasto bisernih latica, grlena se akra vee za hinduskog boga ivu u hermafroditskom obliku, zaogrnutog ti grovim krznom to vitla trozupcem, borbenom sjekirom, maem i gromom. Neki autori veu petu akru za grublju realnost odraslog ivota i volju da se ustraje usprkos tekoama.

DUBLJI KORIJENI PODUZETNE OSOBNOSTI

Poduzetna osobnost iji je glavni motiv samopotvrdivanje i sklono st velikim zamislima i politikim igrama moe se povezati s rim skim Jupiterom (grkim Zeusom), praocem vladarom bogova i o vjeanstva. Jupiter je bio bog neba, oluje i oploujue kie. Moan i domiljat, ali uz to zlovoljan i nerijetko tiranin. Kao svaki politiar volio je kovati grandiozne planove, esto s katastrofalnim posljedi cama. Odgovarajui jungovski arhetip je Veliki otac, simbol vodst va i autoriteta. Poduzetna osobnost crpi duhovnu energiju iz este ili eone a kre. Smjetena iznad i izmeu obrva opisana je kao lotos s dvije po sve bijele peteljke. Na tom bijelom lotosu sjedi estoglava boica Hakini koja podaruje dobrostivost i rastjeruje strahove. Joseph Camp bell spominje hinduistike mislioce prema kojima je ovjek kad postigne razinu te akre posve obuzet vizijama boanskog. Drugi

pak mislioci veu eonu akru s mudrou i zrelou, iji se izazovi esto oituju tijekom krize srednjih godina. U toj fazi pojedinac, postigavi svjetovni uspjeh, pokuava kroz dublje simbole i zna enja svoje kulture pronai i izraziti smisao ivota. Caroline Myss ovu akru vee za kranski sakrament sveenikog zareenja. Kako uranjamo dublje prema sreditu sebstva tako se razlike i gra nice isprepliu i nestaju. Svaki tip osobnosti ovdje sve vie crpi iz zajednikog psiholokog nasljea - dubljeg sloja koji Jung naziva

kolektivnim nesvjesnim, zajednikim nesvjesnim sjeanjem nae vr ste. Ovdje prebivaju svi planetarni bogovi, svi arhetipovi i sve akre to se prelijevaju u nau osobnost i nae postupke kroz snove i ne svjesne asocijacije. Ja sam postavila akre kao energetske sile koje veu ovaj duboki srednji sloj nesvjesnog s izvorom i samim sredi tem najdubljeg sebstva, srcem ili pupoljkom lotosa. Pogledajmo sada to sredite, to mjesto u nama u kojem je zaetak mnotva sila, energija, simbola i struktura.

8. LOTOS SEBSTVA III: SREDITE

Trideset bica kota na kolima ima no pokree ga zapravo prazna srednjica med njima. Kad se vaza pravi oblikuje se glina, al' korisnom je ini nutarnja praznina. I kua i soba upotrebljiva biva tek zbog praznine to u prozorima i vratima prebiva. Materijal ih ini onime to jesu, al' bez nitavila u sebi bilo bi kao da i nijesu. Knjiga puta i vrline, XI Suvremenu zapadnu kulturu gotovo bismo mogli nazvati kulturom odsustva sredita. Prema Newtonovoj fizici Svemir nema nekog odreenog sredita. Gravitacija je naprosto sila prisutna izmeu materijalnih tijela, ma gdje se ona nalazila. U zapadnjakoj medici ni ni tijelo nema neko vitalno sredite ili objedinjavajui integritet. Ono je naprosto skup dijelova - srce, plua, bubrezi, mozak i tako dalje, i svaki se od njih prouava zasebno. Ni u zapadnom modelu obrazovanja ne postoji neka dublja svijest o educiranom ljudskom biu niti edukaciji per se. Mi svoju djecu naprosto poduavamo

predmetima - matematici, zemljopisu, engleskom, kemiji. U za padnjakom poimanju religije Bog je neto tamo, prema emu se mi ovdje s potovanjem orijentiramo. Isto tako, u zapadnoj psihologiji, sebstvo, ili osobnost, nema sredita. Mi smo tek kombinacija osobnih karakteristika, nesvjesnih motiva, navika u ponaanju, genetskih sklonosti, skup ivanih procesa. Kad se psihologija upusti u to da nam pomogne upoznati same sebe ini to na osnovi ovakvih povrnih obiljeja. Ne nudi nam unutranje sredite iz kojeg bismo se mogli objediniti i preo braziti sebe i svoje iskustvo. Reeno rjenikom suvremene psiholo gije ne postoji pojam duhovne inteligencije. Citat iz " Knjige puta i vrline " ilustrira razliitu filo zofiju istonjakih tradicija. Istok, kao i teorija kvantnog polja fizike dvadesetog stoljea, vidi prazninu kao bremenitu puninom, nepominost kao svjedoka istine. Stvari, postojanje, sebstvo, tijelo, sve to na okupu dri smislom proeto sredite koje je nemogue vidjeti ili izraziti. Sebstvo se ne moe ivjeti niti razumjeti osim u smislu vla stitog sredita, u kojem je sveukupnost stvaranja izraena psihi kom realnou koju doivljavam kao ja. Ja sam Svemir i buddhe su u meni, kae istonjaki tekst. U meni je kozmika svjet lost, tajanstveno prisustvo, ak i ako je pogrekom zatamnjeno. Hindusi govore o tom Sebstvu to prebiva unutra i ne isijava iako je skriveno u svim stvarima, i o boanskoj svjetlosti koja je tajan stveno prisutna i blista u svakome od nas. Zapadni kranski misticizam takoer poznaje svijest o sredi tu prisutnom u nama koje je povezano s izvoritem svih stvari i klju je istinskog znanja. U biblijskoj Knjizi Jobovoj itamo Uistinu, duh u ljudima, dah Svesilnog mudrim ini ovjeka. (32,8). Isto ta ko nam govori Luka u svom Evanelju: Kraljevstvo Boje je u va ma, a na drugim mjestima u Evanelju po Luki i Ivanu unutra nje kraljevstvo usporeuje se sa sjemenom koje moe izrasti u go lemo drvo. Veliki kranski mistik, sv. Ivan od Kria, definirao je sredite due kao Boga: ... i kad dua stigne do Njega, ve prema sposob nosti svoga bia i snazi svojih djela, doprijet e do posljednjeg, dubokog sredita sebe. Na isti nain, moderni ameriki redovnikmistik, Thomas Merton, vjerovao je da dua nije neko nezavisno, zasebno bivstvo, ve toka nitavila u sreditu naeg bia koja u ci jelosti pripada Bogu. Ova toka nitavila toka je duboke samoe,

a upravo u najdubljoj samoi susreemo Boga: To unutranje 'ja' koje je uvijek samo, uvijek je i univerzalno; jer u tom najskrovitijem 'ja' moja se vlastita samoa susree sa samoom svakog drugog ovjeka i samoom Boga. idovski mistini tekstovi sedamnaestog i osamnaestog stolje a izraavaju sline ideje: Poznavanje sebe put je prema poznava nju Boga Stvoritelja, a i prema poznavanju stvorenog Svemira, pi sao je rabin Schneur Zalman. Stup Sokratove filozofije bilo je upoznaj samoga sebe. Njegovo poznavanje sebe vodilo je poznavanju istine, dobrote i ljepote. Te napokon, nisu samo filozofi i mistici ti koji mogu spoznati duboko sebstvo i duboko sredite. Suvremeni britanski kipar Anish Kapoor, ije ivotno djelo prikazuje bremeni tu Prazninu unutar sebstva i stvarnosti, opisuje sredite sebstva kao mjesto tiine i jedinstvenosti. A u tekstu P W. Martina u kojem vojnik u Prvom svjetskom ratu proivljava strah od smrti i rata, i tamo kako on odjednom usred borbe shvaa da u njemu postoji du boko sredite koje je potpuno neunitivo: U ljeto 1916 godine, sa svojim sam se bataljonom kretao pre ma fronti. Bili smo spremni za akciju i prilino nervozni. Bila nam je to prva bitka. Tijekom kasnog popodneva i noi treba lo je stii do rovova. Krenuli smo, pretovareni, spotiui se o kamenje na cesti. A onda se jo spustila i kia i bili smo skroz naskroz mokri. Marirali smo do ponoi i u mrklom mraku stigli do napola razruenog sela. Sve je bilo tiho, gotovo mir no. Smjestili smo se u tagljeve i gospodarske zgrade koje su jo imale krovove i zidove, poskidali opremu i u tren oka za spali, im smo legli na zemlju. Odjednom me neto prenulo iz sna, ui mi je proparao kretav zvuk i prasak kao udarac sudbine. Nekoliko je asaka vladao muk, naruen samo padanjem krhotina. A onda jo jedan jezovit, razvuen prasak i zatim gruvanje eksplozi ja. Leei na tlu, netom probuen, osjetio sam dotad nepoz nat, jeziv strah. Od pojasa nadolje nekontrolirano sam se tre sao; grozan osjeaj. U djeliu sekunde duboko sam uzdah nuo i gornjim dijelom tijela instinktivno se bacio prema ne emu za to ni sam nisam znao to je. Imao sam osjeaj da me to neto uhvatilo, spremno i spretno kao dobar igra loptu. Cijelo mi je bie proeo osjeaj

nepojmljivog olakanja. Sa sigurnou sam znao, s takvom sigurnou da nije moglo biti dvojbe, da sam zatien. Nije se tu radilo u uvjerenju da me ve u sljedeem trenu nee raznijeti granata. ak sam to oekivao. Ali znao sam da, ak ako usud i jest takav, to nema nikakve vanosti. Da u meni posto ji neto neunitivo. Drhtanje je prestalo, bio sam posve sa bran i smiren. Doletjela je i eksplodirala jo jedna granata, ali straha je nestalo. Razmiljamo li nainom suvremene psihologije, sredite sebstva najbolje se moe povezati s izvoritem ljudske mate, s onim dubo kim mjestom unutar sebstva iz kojeg sanjamo, u kojem je zametak nemogueg ili jo nepostojeeg. U zen-budizmu to sredite je jo dublje mjesto, izvan svakog poimanja: Zapravo je mogue prodrijeti s onu stranu dubina kolektiv nog nesvjesnog ljudske prirode i naii na bezdano more buddhinske prirode. Zaemo li s onu stranu kolektivnog nesvje snog, dakle probijemo li se i kroz posljednju granicu nesvje snih slojeva sebstva, potpuno iznova emo doivjeti istinsko roenje u oceanu praznine. To je beskrajna sloboda ne-sebstva, ne-uma, ne-idejnog; to je sam ivot, posve neuvjetovan. Ovdje u beskonanom ne-umu nalazimo cvijee, mjesec, na e prijatelje i obitelj, sve stvari, upravo onakve kakve su; tu cijenimo svoj svakodnevni ivot kao udo. Sredite je izvor u nama koji je dupkom pun i neiscrpan, ujedno sre dite neke opsenije, moda svete ili boanske stvarnosti. Ono nas napaja i kroza nj napajamo svoju kreativnost. Osjetljiviji suvremeni znanstvenici govore o dubokom vrelu unutar sebe iz kojeg izvire kreativnost. U Vjeri jednog fiziara (Faith of a Physicist) D. H. Huntley pie: Fiziara njegovo vlastito iskustvo navodi na zakljuak da osobnost ima dubine i izvore nedostupne analizirajuem svjesnom umu, u kojima lei mo sinteze, procjene, poimanja, latentna vjetina i mudrost vea od one na koju je svjestan um ve rutinski navikao. To daje naslutiti da su okviri fizike, is punjeni mnotvom podataka, iskovani u mentalnim predjeli ma u kojima stvarnosti pripada tek drugo mjesto, iza sinteze.

Rijei kojima Huntley zavrava svoj tekst sjajan su opis dinamike objedinjavajuih modanih oscilacija od 40 Hz pri sintezi misli, osjeaja, simbola, asocijacija i opaaja. Najnovija istraivanja o ulozi ovih oscilacija u svjesnom i nesvjesnom mentalnom ivotu zapravo su znanstveni prikaz sredita sebstva. To je sredite, dakako, glavni interes ove knjige. Naa duhovna inteligencija izranja upravo iz objedinjavajueg modanog djelova nja toga sredita i iz njegovog mjesta unutar sebstva i kozmike re alnosti. Upoznati to sredite, znati to ono jest a to nije, znati kako ga se moe doivjeti i proeti njime cijelu svoju osobnost, klju je podizanja i aktivnog koritenja SQ-a. I obrnuto, ne poznavati to sredite, ne znati ak ni da ga sebstvo ima, glavni je uzrok duhovne tuposti. Danas se esto koristi iz raz pronai sebe. Ali ako nemamo nikakav odnos sa sreditem pronalazimo sebe vani, na nekoj dalekoj latici lotosa, na povrnoj razini ega. to je dakle sredite sebstva, toga Dubokog sebstva koje je izvo rite svega onoga to znamo i to jesmo, nae sveukupne osobne sinteze i preobrazbe? Kako se ono javlja u mitologiji i Jungovim ar hetipovima? S kojim je motivima i energijom akri povezano? Moe li znanost dvadesetog stoljea ita pridodati naem znanju o sredi tu?

SIMBOLI SREDITA
Sunce je izvor svjetlosti, topline i ivotne energije. Ono je sredite oko kojeg se okreu svi planeti. Kao i sredite lotosa, i sunce je me tafora sredita osobnosti. Ali ta metafora ne izraava bezoblinu, neopisivu kvalitetu nekih mistinih iskustava. Prazan prostor, ili kvantni vakuum, tome je blii. Jungov arhetip sebstva najblii je zapadni ekvivalent naem sreditu lotosa. Za razliku od Freuda, koji je smatrao ego dominan tnim organizirajuim principom osobnosti, te stoga budnu svijest kljuem osobne integracije, za Junga je sebstvo spoj svjesnog i ne svjesnog uma, u isti mah sredite i obodnica osobe. Ali u nekim svojim drugim tekstovima Jung opisuje sebstvo kao sredite osob nosti, sredinji arhetip i sredite energetskog polja osobe. Ovaj prividni paradoks razrijeava se kad vidimo da je Jung koristio taj termin u tri razliita smisla. Izvorno sebstvo, prema

nekim analitiarima prisutno pri roenju, izrasta u ego sa sloenim karakteristikama i u sredinje sebstvo odrasle osobe. Moglo bi se usporediti s izvornim oblakom razrijeenih plinova to se zgusnuo u dananje Sunce i njegove planete; ili s pupoljkom lotosa koji se razvija u cvijet sa sreditem i laticama. Prema Jungovom treem i najvanijem poimanju sebstva, ono je integrativni ili preobraava jui vid osobnosti. Jung je esto govorio da sebstvo postaje ljudima dostupno tek nakon krize srednjih godina. U tom razdoblju, zajedno sa svojom transcendentnom funkcijom arhetip sebstva sintetizira suprotno sti unutar osobe, na primjer razmiljanje i osjeaje. Arhetip sebstva i transcendentna funkcija simbol su i proces samopreobrazbe. Ali Jung je bio miljenja da je samopreobrazba svojstvena kasnijim go dinama, dok je ja veem za duhovnu inteligenciju i mislim da je mogua tijekom cijelog ivota. Slino onome to sam ja rekla o SQ, Jung je drao da se arhetip sebstva ne moe odvojiti od psiholoki integrirajue uloge koju igra potraga za smislom i svrhom ivota. Kako je to primijetio jungijanac Andrew Samuels, kad Jung govori o sebstvu javljaju se rijei kao jedinstvo, red, organizacija, cjelovitost, ravnotea, integracija i cjelokupnost. Tako raznovrsna terminologija bila bi zanemariva da se ne radi o fundamentalnoj vezanosti sebstva za pitanje smisla. Unutar postojeih simbolikih sustava duboka psihika ener gija sredita povezuje se sa sedmom meu hinduskim akrama, tje menom akrom. Smjetena izvan tijela, iznad glave, na svetim slika ma zapadne tradicije esto je prikazana kao aureola. To je ista, svijetlea energija, sama svjetlost, jedno svjetlo, izvan imena i oblika, izvan misli i iskustva, ak izvan pojma bivstva ili ne-bivstva. Predstavljena lotosom sa tisuu latica iz kojeg izbijaju zrake mjese eve svjetlosti, u tjemenoj akri ljudska se dua sjedinjava s onim to nazivamo Bogom. U njezinom je sreditu, bljetav kao mu nja, konani joni-trokut (simbol stvaranja), u kojem je, dobro skrive na tako da joj je teko prii, golema blistava praznina kojoj u potaji slue svi bogovi. Premda energija tjemene akre moe stvarati nove simbole i oblike, ona sama je izvan svih postojeih simbola i oblika. Tu istu energiju moemo iskusiti prilikom spontanog mistinog doivljaja jedinstva, a vrlo esto se spominje u prikazu iskustava na pragu smrti. Dante takvo jedno iskustvo opisuje u svom Raju:

Jedan jedini as uspavao je moje pamenje vie nego to je dvadeset i pet stoljea poslalo u zaborav pothvat kojemu se Neptun divio u sjeni lae Argo. Tako je dua moja motrila, sva uznesena, smirena, nepomina i pozorna, pa se stalno iz nova raspaljivala za motrenjem. Od toga svjetla postaje o vjek takav da je nemogue, ak kad bi i volio, odvrnuti se od Njega, da to drugo gleda.

NEUROLOGIJA I FIZIKA SREDITA

U Shurangama Sutri Buddhin glavni uenik, Ananda, postavlja pita nje: Gospodaru Buddho, govori o jedinstvu i jednoi iste, tajan stvene i vjeite Sutine, ali ja te ne razumijem u potpunosti. Kad god mojih est utilnih organa opaa ovu stvarnost, ona se oituje kao mnotvo emanacija. Kako se Jedno moe oitovati u tolikome? Umjesto odgovora, Buddha vadi rupi. Vidi, kae, ovo je je dan rupi. A sada u ga ja svezati u est vorova. Imat emo est vorova, ali to e i dalje biti jedan rupi. Sve do pred kraj dvadesetog stoljea objedinjavajua energija u sreditu sebstva i postojanja izraavala se samo takvim metafora ma. Ali ovakve prie ne dopiru do modernog uma. Danas takva pi tanja zahtijevaju znanstveni odgovor, neto to se moe izvaga ti i izmjeriti, pokuse o ijim rezultatima moemo itati. S neurolokog stajalita, kako smo vidjeli u poglavlju 4, jedin stveno mentalno iskustvo proizlazi iz usklaenih ivanih oscilacija od 40 Hz koje se ire po cijelom mozgu. One predstavljaju jezero ili pozadinu na kojoj se mrekaju uzbueniji modani valovi, gra dei bogat sklop svjesnog i nesvjesnog mentalnog iskustva. Te osci lacije su sredite sebstva, neuroloka baza naega ja. One su ivana baza objedinjavajue, kontekstualizirajue, preobraavajue duhovne inteligencije. Putem tih oscilacija smjetamo svoje isku stvo unutar okvira vrijednosti i smisla i odreujemo svrhu svoga i vota. One su objedinjavajue izvorite psihike energije koja proi ma sva naa raznovrsna mentalna iskustva. elimo li fiziku koja najbolje opisuje sredite kozmosa, valja nam se okrenuti kvantnoj teoriji polja, verziji kvantne fizike s kraja dvadesetog stoljea. Kvantna teorija polja sve postojee opisuje kao stanje ili obrazac dinamine, oscilirajue energije. Vi i ja, stolice na kojima sjedimo, hrana koju jedemo, sve su to obrasci iste energije.

A na emu ta energija oscilira? U poglavlju 4 vidjeli smo da je temelj no stanje svega bivstva miran ocean ili pozadinska, nepobuena energija koju nazivamo kvantnim vakuumom. Taj vakuum je znanstvena verzija Buddhinog rupia, Jedno koje svezano u mnogo vorova (pobueno u mnogo razliitih ener getskih stanja) djeluje kao mnotvo manifestacija. Sve postojee je pobueni oblik kvantnog vakuuma, pa je vakuum stoga prisutan kao sredite unutar svih stvari. Vakuumska energija u isti mah ini temelj Svemira i proima ga. Kako smo i mi dio Svemira, vakuum ska energija je u konanici i na temelj i ono to nas proima. Mi smo valovi na oceanu vakuuma; vakuum je konano sredite i izvorite sebstva. Kad je sebstvo uistinu centrirano, centrirano je u temelju sveg bivstva. Na naem dijagramu Lotosa sebstva, kvantni vakuum je blato iz kojeg izrasta stabljika lotosa.

KAKO SE KORISTITI LOTOSOM SEBSTVA?

Lotos sebstva je karta ili mandala, prikaz slojeva ljudske psihe od vanjskog racionalnog ega, preko nesvjesne asocijativne sredine do sredita koje posjeduje transformirajuu psihiku energiju. Svaka latica, svaki tip osobnosti na razini ega, moe opstati izolirano od drugih slojeva, od osobnih ili mitskih razina asocijativnog nesvje snog, odvojeno od sredita. Ali to, kao to emo vidjeti u glavi 10, ima za posljedicu duhovno zakrljalu osobu. Duhovno inteligento ja trai veu povezanost. Da bi ovjek bio lijenik, na primjer, mora imati intelektualne osobine, ali i sposobnost uspostavljanja odnosa s drugima. Vrhunski znanstvenici prelaze granice uske spe cijalnosti i svojim znanjem proiruju filozofska ili duhovna poi manja o kontekstu ljudskog ivota. Veliki umjetnici seu izvan ega u mitsko, nesvjesno, i danas im valja ponovno uspostaviti kontakt sa samim sreditem ele li stvoriti djelo nabijeno ivotnom snagom. Uistinu, svima nam, elimo li biti duhovno inteligentni i prii svom ivotu kao kreaciji, valja obnoviti kontakt sa sreditem. O tome e biti vie govora u glavi 10 i 11. Ovaj bih dio eljela zavriti rijeima amerikog redovnika dva desetog stoljea, Thomasa Mertona, o svrsi mandale. Ne mogu za misliti bolji nain da se izrazi svrha karte Lotosa sebstva:

Koja je svrha mandale? ... ovjek meditira na mandalu kako bi imao pod kontrolom ono to se dogaa u njemu, a ne da to kontrolira njega. Meditirajui na mandalu ovjek po vlastitoj volji gradi i razgrauje svoju unutranju konfigura ciju. ovjek ne meditira zato da naui ... neku religijsku doktrinu ve da bi postao Buddha ustolien u svom vlasti tom sreditu.

Lotos sebstva III.

etvrti dio

KAKO KORISTITI SQ

9. KAKO SE POSTAJE DUHOVNO ZAKRLJAO

Sve stvarno, u sreditu je Zemlje. Ali ako se sredite Zemlje susretne s povrinom Zemlje moe se dogoditi da se slomim. Richard, shizofreni pacijent U ovom poglavlju elim iznijeti glavne naine kako se postaje psi hiki rascjepkan ili slomljen zbog duhovne zakrljalosti ili duhovne bolesti. Prvo mi, dakle, valja objasniti to mislim pod duhovnom boleu. Frojdovska psihologija bavi se psihopatologijom - nainom na koji psiha gubi ravnoteu ili biva oteena zbog srdbe, straha, op sesije, represije, prisilnog ponaanja i tako dalje. Freud je drao da se takve patologije javljaju zbog dinamike neravnotee izmeu ida, ega i superega, neravnotee izmeu racionalnog, svjesnog ega i zahtjeva vie-manje nesvjesnih podruja. Kao uzroke navodilo se to da nas roditelji nisu dovoljno voljeli, da su previe oekivali od nas ili su nas uili da potiskujemo svoje instinkte i na taj nam nain nametnuli seksualne probleme; a tu su bila i moralna pravila dru tva koja gue prirodne porive. Duhovna bolest i smanjenje SQ-a javlja se zbog nemogunosti uspostavljanja veze s dubokim sreditem u sebi. Do toga dolazi za to to je osoba odsjeena od napajajuih korijena sebstva koji nadila ze kako vlastiti ego tako i asocijativnu kulturu, i seu u same teme lje bivstva. Neki bi to moda nazvali egzistencijalnom boleu. Jung je bio vrlo zabrinut zbog takvih duhovnih ili egzistencijalnih bo lesti i govorio da svaku psihoneurozu u krajnjoj liniji treba shvatiti kao duu koja pati jer nije pronala svoj smisao. Irac, dr. Michael

Kearney, medicinski savjetnik, naziva ovu vrstu patnje bol due: Do nje dolazi kad je pojedinac odsjeen ili u nesuglasju s najdu bljim dijelovima sebe. Upravo kao to kontakt s vlastitom duom moe donijeti osjeaj zaokruenosti i smisla, bol due moe se opi sati kao osjeaj rascjepkanosti, otuenosti i besmisla. Kearney, ko ji radi s umiruima u domu za stare i nemone u Dublinu, tvrdi da je bol due u korijenu mnogih fizikih oboljenja. Postoje tri glavna naina na koja ovjek moe duhovno zakrljati: ako neki dio sebe uope nije razvio ako je neki dio sebe pretjerano razvio, ili na negativan ili de struktivan nain ako su razliite strane njegove osobnosti u konfliktu ili iz meu njih uope nema odnosa Reeno rjenikom naeg Lotosa sebstva, biti duhovno zakrljao znai nai se na udaljenoj latici lotosa, odsjeen od ostalih latica (vi dova osobnosti), odsjeen od sredine (uobiajenih simbola i mitolo gija odreene kulture) ili preplavljen njome i, to je najgore, odsje en od integrirajuih sila revitalizirajueg sredita. Kod duhovne patologije javljaju se iste one bolesti s kojima se moraju nositi dananja psihologija i psihijatrija - manina depresija, ovisnost, paranoja, i tako dalje - razlika je samo u tome to mi ta sta nja pripisujemo nedostatku smisla i vrijednosti iz ega slijedi ne sposobnost da se integrira i uravnotei osobnost. Duhovna patolo gija vodi nas k podrujima kojima se uvrijeena suvremena psiho logija i psihijatrija uglavnom ne bave, a to su oaj, odbaena ili tamna strana linosti, opsjednutost i zlo. Shizofrenija je tipina bolest koja po mome miljenju proizlazi iz problema sredita i kronino niske duhovne inteligencije. Shizofreniar ne moe integrirati sebe niti svoj svijet. Njegova iskustva, emocije i opaaji doimaju se izvan konteksta. Ono to psihijatri pre poznaju kao psiholoke komponente shizofrenije - utjecaj okoline, odnosa, osobnih reakcija i osobnog izbora - po mome e miljenju prije biti duhovna komponenta - nesposobnost shizofrenog paci jenta da stupi u dodir i iskoristi revitalizirajuu, integrativnu ener giju sredita. Richard, kojeg sam citirala na str. 147, fasciniran je sreditem ali se ne usudi dopustiti mu da se susretne s njegovom

povrinom, njegovim svjesnim egom. elim ovdje ispriati Richardovu priu zato to ona ilustrira to mislim kad govorim o du hovnoj kvaliteti ljudskog ivota i kako je taj ivot mogue osakatiti manjkom duhovne inteligencije. Richardu je 35 godina i tijekom zadnjih 10 godina imao je povremene shizofrene napade zbog ega je jedva u stanju izai na kraj sa zahtjevima svakodnevice. Postane sanjarski raspolo en i gubi se u razgovorima sa samim sobom, vrlo malo spava, gubi ili razdaje svoje stvari i novac, sprijateljuje se s udnim i katkad opasnim ljudima, govori u bujici nepovezanih premda vrlo smisle nih asocijacija. U vrlo ranoj dobi doivio je teak emocionalni udarac. Majka ga je napustila i smjeten je kod adoptivnih roditelja, radnika, u i jem domu nije bilo dovoljno intelektualnog poticaja za njegov viso ki IQ. Poeli su se javljati problemi s disciplinom i izbaen je iz ko le. Premjeten je k ocu i novoj pomajci, u okruenje koje je bilo inte lektualno bogato ali emocionalno i dalje neodgovarajue. Poeo je traiti utoite u knjigama i intelektualnoj problematici. Nakon izvanrednog uspjeha na fakultetu suoio se s izazovom ulaska u svijet stvarnosti i doivio prvi slom. Otada ivi sam, obav lja usputne, slabo plaene poslove i ima vrlo malo prijatelja. Ono to mene najvie zanima u Richardovoj prii je velika raz lika u njegovoj osobnosti i sposobnostima, ve prema tome je li mu dobro ili je bolestan. Kad mu je dobro, hladan je i bez emocija, raz govara samo o apstraktnim intelektualnim temama. Ima sjajna opa anja o drugima, ali na ravnoduan, kliniki nain. Gotovo kao da nema osobnosti. Iako je vrlo privlaan, ne zrai nikakvom seksual nom energijom i stjee se dojam da ne pripada svome tijelu. Nikad ne raspravlja o osjeajima. Kad je bolestan, Richardov visoki IQ od male je koristi jer ga slom odijeli od logine, racionalne i praktine misli. Meutim, tad se rasplamsa ostatak njegove linosti, a s njim zapanjujua emocio nalna inteligencija. Tad zrai toplinom i magnetizmom. Sve njego ve misli vrsto su ukorijenjene u arhetipsko i proete irim znae njem, ima otru intuiciju i slobodno izraava svoje osjeaje i krhkost. Zrai seksualnom energijom i djeluje zadovoljan svojim tijelom. Ima dobar odnos s drugima, postaje otvoren, suutan i dobro raspoloen. Shvatimo li duu kao kanal izmeu vanjske osobnosti i unu tranjeg svijeta dubljih znaenja, mogli bismo rei da je Richardova

dua slomljena. On je, u smislu u kojem o tome govori R. D. Laing, podijeljeno sebstvo - podijeljeno na lomljiv, razborit vanjski ego i topao, intuitivan, duboko smislen unutranji svijet do kojeg moe doprijeti samo kroz ludilo. Mogli bismo rei da je u dodiru sa svo jim duhom samo kad je lud. Richardova pria ilustrira dvije razliite patologije duhovnog, dva estremna naina na koja moemo oboliti zbog problema smisla. Kad je pri zdravom razumu, Richard uope nema dodira sa svojom duhovnom jezgrom. Ne moe uspostaviti kontakt sa smislom po stojanja. Kad mu je loe, on ga sasvim preplavi. Ono to mu je po trebno je ravnotea izmeu to dvoje.

NAE SHIZOIDNO DRUTVO

Mnogi od nas pomalo su nalik Richardovoj razboritoj strani, izo lirani od smisla ivotom u kojem se osjeamo kao u staklenom ka vezom. Gledamo na svijet poput glumaca koji slijede tekst koji u potpunosti ne razumiju, ponavljamo kretnje uloge koju ne razumi jemo, koju istinski ne osjeamo. Jedna izljeena alkoholiarka ovako mi je opisala svoje stanje: Osjeala sam se kao da sam u vakuumu, u praznini, kao da sam na nekom mrtvom mjestu, usred usahlog polja. Bila sam odvojena od sebe, od ostalih, od Boga. Tako se osjeaju likovi u Kafkinim romanima. U svojim skame njenim ivotima oni su mjeseari u krajoliku drutva i njihova ne sposobnost da daju nekakav smisao svijetu i dogaajima u njemu nalik je nonoj mori. Knjievnost dvadesetog stoljea prepuna je to ga - Sartreova munina, otuenost i zla kob, Kierkegaardova bolest nasmrt, Heideggerova bezzaviajnost, Camusov stra nac, pa ak i Marksova lana svijest buroazije. Svi oni opisuju neku vrstu odsjeenosti od sebe i od drugih. Kod mentalno zdravih ljudi to se smatra simptomima stanja poznatog pod nazivom shizoidno ili shizotipno. U poglavlju 5 vidjeli smo da je ono pove zano s pojaanom aktivnou sljepoonih renjeva mozga. Drugi, manje uobiajen simptom takvog stanja je Richardova luda strana. Primjeuje se kod ljudi koji su toliko otvoreni irokom spektru aso cijacija da djeluju sanjarski i neodluni, nesposobni opredijeliti se za neki odreeni ivotni put, aknuti ili ekscentrini u svome nainu razmiljanja i ponaanju, preplavljeni vlastitim unutranjim ivo tom, neobuzdani, nerealistini. Kao to smo vidjeli, ta su svojstva nerijetko vezana za kreativnost.

Ja opisujem cijelo nae drutvo kao shizoidno jer takva su men talna stanja vrlo esta, a i zato to su ona usko vezana za problem smisla i inteligentnog pristupa smislu. Veina psihijatara i psiholo ga koji piu o shizoidnoj osobnosti primjeuju da su takve karakte ristike mnogo ee u dvadesetom stoljeu nego prije, tovie, da su ak tipine za ovo stoljee. Psiholog koji je djelovao sredinom dvadesetog stoljea, Rollo May, prije mnogo godina je napisao da veina pacijenata koji dola ze k njemu na lijeenje pate od shizoidnog poremeaja osobnosti. On je to smatrao boleu naeg stoljea. Viktor Frankl, opisujui to stanje kao egzistencijalni vakuum povezuje ga s prevladavajuim osjeajem dosade u naoj kulturi, osobito meu mladima. Jedna anketa, pie on, nedavno je pokazala da medu mojim europskim studentima, 25 % pokazuje vie ili manje izraen stupanj egzi stencijalnog vakuuma. Medu mojim amerikim studentima ne radi se o 25 nego o 60 %. Franklova je anketa provedena krajem 1950-tih. U glavi 5 vidje li smo da psihijatrijska istraivanja s kraja 1990-tih navode na zakljuak da 60 do 70 % stanovnitva u razvijenim zemljama pa ti od nekog oblika shizoidne dezorijentacije. Tu je ukljuen velik broj onih koji odlaze obiteljskom lijeniku zbog depresije, umora, poremeaja hranjenja, stresa ili ovisnosti - bolesti smisla. Ima da kako pritubi i na tee znakove mentalnog oboljenja. Ukljuimo li u sve to i uzajamnu povezanost stresa, raka i sranih oboljenja, men talne/emocionalne bolesti ine najveu skupinu razloga zbog kojih moderan, zapadni ovjek danas odlazi k lijeniku. Skupno gledano, one su najizraenije i kod ljudi koji su u zatvoru zbog zloina potak nutih poremeajem osobnosti. Kao kultura, postajemo sve lui. Zato? Ova knjiga eli poka zati da su razlozi tome uglavnom duhovne prirode, da naa osob na i kolektivna mentalna nestabilnost potjee iz posebnog oblika otuenja, otuenosti od sredita - otuenosti od smisla, vrijednosti, svrhe i vizije, otuenosti od korijena i razloga naeg ovjetva.

TRI RAZINE DUHOVNOG OTUENJA

Iz Lotosa sebstva vidjeli smo da postoje tri osnovne razine sebstva. Sve tri igraju odreenu ulogu pri psihikoj cjelovitosti. Isto tako, na svakoj se razini moe dogoditi neki oblik otuenja od integrirajueg sredita i prouzroiti odreeni oblik duhovnog krljanja. U modernoj kulturi zapadnjakog tipa, najei oblik duhov nog krljanja javlja se zato to je na pretjerano razvijeni sloj ega od sjeen od sredine i/ili sredita. Previe smo racionalni, previe zao kupljeni sobom, pretjerano skloni igrama i pozama. Previe smo odsjeeni od tijela i njegove energije, od svojih snova i dubljih sloje va mate. To obino vodi do zamjetljivog pada emocionalne inteli gencije. Lako nas ponesu srdba, strah, gramzivost ili ljubomora. Postajemo neuravnoteeni i ne umijemo se nositi s tuom neuravnoteenou. A gubimo kontakt i sa svojom duhovnom inteligenci jom. Igre i poze obino pokazuju da smo uhvaeni u kojekakve uloge te stoga ivimo samo neki mali djeli sebe. Iako imamo po tencijal da realiziramo poneto od svih 6 osobnosti u sebi, mi os tajemo zaglavljeni unutar scenarija samo jednog tipa; ili nas previe zaokupi mo, ili se suvie drimo konvencija, previe smo zaoku pljeni detaljima, pruamo pretjerani otpor, to bilo. Kad nam je SQ visok i kad smo u dodiru sa svojom cjelovitou, naa osobnost izraava poneto od voe, poneto od umjetnika, od intelektualca, od planinara, poneto od brinog roditelja, i tako da lje. Nau matu potiu i Mars i Venera, i Merkur i Saturn. U nama je sadran dio mukog i dio enskog, poneto od djeteta i poneto od mudrog mukarca ili ene. Kad nam je SQ nizak, postajemo vla stite karikature, a nai osjeaji i emocionalni uzorci karikature zdra vih ljudskih reakcija. Nae su reakcije ograniene i rascjepkane. Za svaki od est glavnih tipova osobnosti, koje smo na razini ega vidjeli u Lotosu sebstva (vidi str. 143), postoje dvije zdrave ili normalne emocionalne reakcije na ljude, situacije ili dogaaje, i dvije poremeene ili fragmentirane reakcije. Konvencionalan tip osobnosti (sekretarica, knjigovoa, inovnik, kompjuterski programer, i tako dalje) varira izmeu normalne reak cije bliskosti s grupom i odaleenosti od nje. Ali kad je ego otuen od dubljih slojeva sredine i sredita, te reakcije mogu se pretvoriti u slijepu lojalnost grupi ili narcistino povlaenje. I fanatizam i narci zam odraz su duhovnog krljanja.

Tip osobnosti

Normalna reakcija

Naruena ili rascjepkana reakcija Slijepa lojalnost grupi (fanatizam) Odcjepljenost od grupe (narcizam) Ovisnost, mazohizam Sociopatska nemogunost osjeanja za druge, sadizam Opsesivnost

Konvencionalan

Povezanost s grupom Otuenost od grupe

Drutveni

Suosjeanje s ljudima Antipatija prema ljudima Istraivanje problema ili situacija Bijeg od problema ili situacija

Istraivaki

Histerija ili fobine reakcije, potiskivanje

Umjetniki

Radost stvaranja ili postizanja, slavlje Tuga zbog nepostizanja svog cilja, aljenje Cjelovitost, spontanost, uravnoteenost Stid, kompleks manje vrijednosti

Manija ili neprilina euforija Depresija

Realistian

Poputanje samom sebi Osjeaj manje vrijednosti, mrnja prema samom sebi Zloupotreba moi, grandioznost

Poduzetan

Spreman preuzeti odgovornost i vodstvo, odanost idealu Osjeaj demoraliziranosti, bijeg od odgovornosti, poricanje da je situacija onakva kakva je

Samounitavanje, paranoja, projekcija

Drutveni tip osobnosti (nastavnik, psihoterapeut, odvjetnik, upravljaki kadar itd.) nalazi se negdje izmeu normalnih reakcija razumijevanja i naklonosti za druge i stanovitih osjeaja antipatije. I jedno i drugo je normalno i posve zdravo u datim okolnostima. Ali kad je ego odvojen od dubljih slojeva sebstva, suosjeanje s drugima

moe se pretvoriti u mazohistiku portvovnost, a jednostavna od bojnost u sadizam ili sociopatsku nemogunost osjeanja za druge. Kako ovisnost tako i sociopatska reakcija znak su duhovne zakrljalosti. Istraivaki tip osobnosti (ljudi koji ive od intelektualnog rada, sveuilini profesori, znanstvenici, lijenici, i tako dalje) iskazuju ili zdravu reakciju zaokupljenosti problemom/situacijom, ili upravo suprotno, povlaenje od problema/situacija. Ali, doe li do pore meaja, zaokupljenost se moe pretvoriti u opsesiju, a obino, po vremeno povlaenje u histeriju, potpuno potiskivanje ili fobiju. I opsesija i histerija (ili fobija) reakcije su duhovnog krljanja - dru gim rijeima, to su reakcije odvojenosti od sebe. Umjetniki tip osobnosti (pisac, pjesnik, muziar, slikar, dizajner, itd.) kree se izmeu normalne reakcije slavljenja ivota, radosti zbog postignua stvaranja, aljenja, tuge zbog nepostignutog. Ali kad se te normalne reakcije odvoje od sredine i sredita sebstva, slavlje ivota moe se prometnuti u maninost, neprimjerenu eufo riju, nerealno visok ili laan osjeaj uspjeha. aljenje, pak, moe postati depresija, pretjerana i katkad tragina nesposobnost da se u nekoj situaciji, odnosu ili projektu pronae zadovoljstvo ili dobro. Manina depresija, druga strana ove poremeene reakcije, vrlo je esta u kreativnih tipova. To je stanje duhovne zakrljalosti jer ov jeka liava perspektive, konteksta, te stoga cjelovitosti. Realistian tip osobnosti (voza, pilot, inenjer, farmer, i tako da lje) uglavnom varira izmeu pozitivne reakcije spontanosti i nega tivne reakcije stida. Ali kad se te reakcije odvoje od sredita, spon tanost moe prijei u poputanje samom sebi, a stid u mrnju pre ma samome sebi. I jedna i druga reakcija ine da ovjek gubi mogu nost sagledavanja i osjeaj zaokruenosti. Znak su duhovnog kr ljanja. Poduzetan tip osobnosti (politiar, biznismen, policajac, vojnik, i tako dalje) ima pozitivnu emocionalnu reakciju preuzimanja odgo vornosti, lojalnosti svom idealu, spremnosti da vodi. Ako je reakcija negativna, ali i dalje unutar normalnih okvira, takva se osoba moe osjeati demoraliziranom i izvlaiti se od odgovornosti. Ali ako se ego ovih tipova okrenutih moi odcijepi od svojih dubljih slojeva, sva pozitivna svojstva vodstva mogu se izroditi u grandioznost i zloupotrebu moi. Isto tako, osjeaj da stvari ne idu kako treba, mo e se izopaiti u nezdravu paranoju i osjeaj da su nas drugi izdali.

Kljuni faktor pri nezdravim reakcijama je otuenje od nekog dijela sebe, kao kad se zavade dva prijatelja. Ja zapravo sadri brojne podosobnosti, kao to su to primijetili gotovo svi psihijatri. Npr. Freudov ego, superego i id, Jungovi kompleksi i arhetipovi, i tako dalje. Nitko od nas nije posve ista osoba na poslu, s bliskim prijatelji ma ili prilikom drutvenog okupljanja, niti je to potrebno. Nai su snovi beskonaan niz daljnjih podlinosti. Zdravo stanje je biti u prijateljskim odnosima sa svim svojim stranama, tako da se one me usobno ne potkopavaju, da se moemo slobodno kretati od jedne do druge, ve prema potrebi. Ali neke od naih podosobnosti mogu biti nesmiljeni neprijatelji. A neke je teko uope otkriti, tako da stvaraju rupe u osobnosti. Upravo one predstavljaju izazov za osobni rast i postizanje sklada.

OPSJEDNUTOST, ZLO I OAJ

Kao to smo vidjeli, otuenost moe poprimiti mnoge oblike i izaz vati razne vrste mentalnih ili psihikih oboljenja. Ova dosad opisa na poznata su zapadnoj psihijatriji, iako ih ona ne pripisuje duhov nim uzrocima. To je zato to do njih mahom dolazi zbog odcjepljivanja ega od sredita, a zapadna psihologija i psihijatrija uglavnom su orijentirane samo na ego. Meutim, postoje 3 stanja otuenja koje moe biti samo du hovno, i oduvijek se nalazilo izvan podruja prouavanja ope priz nate psihijatrije i psihologije. Opsjednutost, zlo i oaj ee su tema knjievnosti ili religijskih tekstova, iako su se neki psiholozi dvade setog stoljea, kao Jung, Viktor Frankl i R. D. Laing pokuali poza baviti njima. Tko god je pokuavao shvatiti teke zloine i devijantnosti dvadesetog stoljea morao se suoiti s njima, iako to nije lako. To su stanja izvan naeg poimanja normalnog i suprotstavljaju se svakom smislu. Ipak nema dvojbe da takva stanja postoje u onom sivom podruju u kojem se susreu psihologija i duhovno. Pred kraj Srca tmine, Josepha Conrada, antijunak Kurtz izgova ra jezive rijei: Uas! Uas! Kurtz je europski trgovac koji dospije va u afriku dunglu i s vremenom postaje divljiji od tamonjih div ljaka. Ekspedicija koja dolazi da ga spasi groznice i samoga sebe, zatie ga usred zvjerskog prizora sadizma i smrti. On sjedi medu do morocima koji oko razbuktale vatre vitlaju tapovima s lubanjama,

u noi, usred dungle. Zrakom se prolamaju jezoviti krici. Kurtz je opsjednut ovjek. Za domoroce polubog, a samom sebi stranac. Pogled mu je staklast, tijelo ukoeno, pozornost usmjerena na neku neznanu toku u daljini, dua zasunjena neim izvan njega samog, to ga doziva. On vie nije tek ovjek koji prisustvuje primitivnom ritualu, Kurtz je obuzet unutranjom dramom kojoj ne moe umaknuti. Ritual je poprimio svoj vlastiti ivot i oduzeo mu njegov. Ljudska je povijest puna pria o opsjednutosti, pria o amanima i vraevima koji u sebe upijaju tugu i bolesti svoga naroda, a zatim se prebacuju u druga podruja bivstva, pria o vjerskim fana ticima koji uju glasove u pustinji ili padaju niice pred zapaljenim grmovima. A ima tu i mranih pria o djevojkama opsjednutim vjeticama, tijelima idova nastanjenim duama umrlih, kranima opsjednutim avlom, i tibetanskim budistima opsjednutim demo nima. U svakom od tih sluajeva opsjednutu je osobu ponijelo neto izvan njezine kontrole. Dvadeseto stoljee poznaje mnogo pria o opsjednutosti slinoj Kurtzovoj, pria o ljudima koji su zagazili u vode sadizma i soton skih rituala. Ili mnogo priprostijih: alkoholiar koji ne moe obuz dati potrebu za piem zato to ga vue neka duboka duevna bol ili zov, bol koja pee vie od ijedne fizike, bol koja alje lano obea nje: Utai me i osjeat e se bolje; osoba koju neto doziva, tje ra, nekontrolirano gura u mrane, nastrane ili zabranjene seksualne rituale koji su gotovo izvan dometa njenog svjesnog ja i daleko iz van granica njenog normalnog ponaanja ili karaktera; osoba koja se povremeno mora susresti sa svojom sjenom, otii u bordel ili kakvu jazbinu, druiti se s kojekakvim drutvom ili upustiti u ile galne poslove, u rizik na rubu samounitenja. Opsjednutost je poput ovisnosti, i gore od toga. ovjek moe biti ovisan o nekoj tvari ili ponaanju - alkoholu, drogama, seksu, kocki, troenju. Opsjednutost je sila koja tjera osobu da i protiv svo je volje zadovolji neki unutranji zov. Opsjednutost je arhetipsko stanje, podinjenost arhetipu koji se otkaio od svoga sredita. Rei da opsjednutu osobu progone demoni zapravo znai da su on ili ona u vlasti psihikih sila koje su izgubile kontrolu. Glas koji iz daljina doziva vjernika u potrazi za Bogom, glas je anela. Taj glas dolazi iz sredita. On je ukorijenjen u odnos s bo anskim, s neim to vjernikovom ivotu daje pozitivan prizvuk. Glas koji iz kuhinje doziva shizofreniara koji je izgubio svaki dodir

sa sreditem, da doe i podigne no, glas je demona. Taj glas je ne povezana, neukotvljena, podivljala psihika energija. Glas koji ma mi alkoholiara da uzme jo jedno pie, ili inae normalnu osobu da se upusti u autodestruktivne seksualne igre, ili ak cijelu jednu kul turu da slijedi vou zla, poput Hitlera, glas je demona koji progoni psihu otrgnutu iz sidrita. Reeno jezikom fizike dvadesetog stoljea, arhetipovi su vje rojatno obrasci psihike energije, od one vrste koja je poznata pod nazivom neobjanjeni mamci - obrasci energije koji nas uvlae u svoje polje. Kad je to polje ukotvljeno u sreditu, arhetip nas ini ve ima od naeg ega i daje nam uzorak po kojem moemo ivjeti. Kad je arhetip kaotian, dogaa se da nas zavrti izvan kontrole i obuz mu nas sile snanije od nas samih. Jung to nije rekao, ali ja mislim da svaki arhetip - Veliki otac, Velika majka, Ljubavnik, Ratnik, Dijete, Sveenica, i tako dalje - koji se otkine od svog sidrita pada pod utjecaj arhetipa Sjene. Sjena je mrana, nevoljena, neprihvatljiva strana svake osobnosti, naa od baena strana. Arhetip sjene sastoji se od onih odbaenih stvari koje su se osnaile u arhetipsku energiju i mogu biti anarhian izraz bilo kojeg arhetipa. Kad nas epaju, opsjednuti smo; vue nas, doziva, zanosi energija snanija od nas, koju ne moemo kontrolirati, koja je i sama izvan kontrole. Zov opsjednutosti zapravo je krivo usmjeren zov prema cje lovitosti. Ta otkinuta arhetipska energija koja nas doziva predstav lja otkinute, odbaene dijelove nas samih. Opsjednutost je bolna po traga za naim izgubljenim, slomljenim ili oteenim dijelovima. Ali to je krivo usmjerena potraga, jer opsjednutost je arhetipska energi ja koja ni sama nije ukorijenjena, energija otkinuta od sredita, a sa mo centrirana energija moe nam dati istinsku puninu. Zlo je arhetipska energija koja je izvan kontrole. Njezin konani arhetip je avo. Najljubljeniji od svih Bojih anela, koji je iz oholo sti odbio Nebo (sredite), avo vlada kraljevstvom svega onoga to mi nazivamo zlom. avo je negativna, odsjeena arhetipska ener gija par ekselans. Ali, je li on zao u sebi? Moe li itko uistinu biti zao, ili su neki ljudi naprosto u vlasti zla? Je li itko roen zao, da li itko postaje zao, ili je zlo jednostavno najsnaniji oblik ospjednutosti? Krajem 1990-tih posjetila sam pomno uvan zatvor jer sam pi sala novinski lanak o pokusu s terapijom putem dijaloga provede noj u skupini silovatelja, zloinaca.

Kad sam prvi put stupila u zatvorsku dvoranu za sastanke u kojoj se nalazilo 45 silovatelja, doivjela sam estoku reakciju, spopala me munina i strahovita glavobolja. U toj je skupi ni bilo serijskih silovatelja i ubojica djece. Jednoga sam ak prepoz nala s novinskih fotografija. Moj prvi dojam potvrdio je sve najgore pretpostavke o ljudima koji su u stanju poiniti takve zloine. inilo se da veina ima vrlo nizak IQ, lica su im se trzala i krivila, a neki su imali lubanje udnog oblika. Bila su prisutna samo dva straara i psiholog koji je vodio razgovor; bila sam jedina ena. Tako snano sam osjeala prisustvo zla i opasnost od njega da mi je dolo da po bjegnem iz te sobe. Pa ipak su me upravo ova poluljudska udovi ta vie no itko pouila tome to znai biti ovjek. Ideja grupnog dijaloga jest da ljudi naue razgovarati, da upoz naju sami sebe i jedni druge. Krajem 1940-tih obnovila ju je skupi na psihologa, ali potjee jo iz drevne Atene, od Sokratovog kori tenja neprekidnih pitanja i diskusije s ciljem da slomi pretpostavke i stereotipe svojih sugovornika. Vjerovao je da ta tehnika moe ui niti da otkrijemo pritajeno znanje ak i u najneukijeg ovjeka i do bro u svakome. Zatvorenici su bili ljuti i nervozni i vokabular im se uglavnom svodio na psovke. Pa ipak, tijekom trosatne sesije mnogi od njih su se uspjeli izraziti. Govorili su o svojoj potpunoj izolaciji. Svi misle da smo samo ljam. Mi jesmo ljam, ali ne samo ljam. Neki su go vorili o svojoj krivnji, o slomljenom samopotovanju kad su bili su oeni s patnjom svojih rtvi. Drugi su djelovali zbunjeno, ne shva ajui u potpunosti to su to uinili ni zato su u zatvoru. Prostorija je bila nabijena kolektivnom boli. Mnogi su kao djeca bili zlostavlja ni i/ili naputeni, i priali su o tome. Njihova srdba bila je vapaj za priznanjem da su ljudi, i kroz ovu priliku da progovore ipak je za sjala neka sutinski ljudska narav, neto to mi je i protiv vlastite vo lje bilo simpatino. Jedan od straara ispriao mi je da u poetku nije htio imati ni ta s tim ljudima. Ali sada, otkad sjedim na ovim okupljanjima, ra do bih porazgovarao sa svakim od njih. Ja sam bila ganuta. Mnogi od zatvorenika obraali su se upravo meni. Veina njih poinila je zloin nad enama ili djecom, i kao da su imali potrebu da ba ja budem ta koja e vidjeti dalje od njihovih zloina, njih onakve kako sami sebe vide. Bilo je to jedno od najdojmljivijih iskustava u mome ivotu i zauvijek sam shvatila neto: nema ovjeka koji je zao sam

po sebi, svatko je od nas sposoban za zlo. To je jedna od ljudskih mogunosti - ekstremna mogunost rascjepkanog, od sredita otki nutog, duhovno zaostalog sebstva. Vitalna, integrirajua sila sredita prisutna je u svakom ivom biu, a osobito u ljudskih bia s obzirom na prirodu njihove svijesti. Veina nas nije svjesna svoga odnosa sa sreditem, nije svjesna da u nama kljua cijela svemirska stvarnost. Mnogi od nas otueni su od toga izvorita. Ali ono je uvijek prisutno, ak i ako ne moemo do prijeti do njega. Svatko od nas je kakofonija mnogih ja iji je odnos slian ono me u neskladnoj obitelji. Imamo dominirajue ja koje vidimo kao sebe, ali potisnuto prisustvo drugih ipak nas progoni i katkad preplavljuje. Zlo je neto stvarno, sila koja moe djelovati unutar nas i preplaviti nas. Ima zlih djela s opakim posljedicama. Ali zlo kao takvo neka je vrsta opsjednutosti, nemogunost odaziva na dublju stvarnost unutar sebe. Nema zlih ljudi, prije bi se moglo rei da neke ljude ponese zlo. Na hebrejskom rije za avla je Shitan. Doslovno uzeto to znai bez odgovora, onaj koji ne moe odgovoriti. Prema biblijskoj mitologiji avlova je oholost bila tolika da se on nije mogao odaz vati Bogu - nije mogao voljeti Boga - ni ivjeti kao dio Bojeg kra ljevstva. Ono to je tipino za opsjednutost openito, a osobito za zlo, jest to da ospjednuta osoba ne moe reagirati na iru realnost ni na ljude oko sebe. Psihotini sadist ne reagira na zaklinjanje ili pat nje svoje rtve; on se ne identificira sa rtvom kao sa drugim ljud skim biem. Nacisti su idove nazivali svinjama, a umjetnike ko je su ubijali degenericima. Ameriki vojnici u Vijetnamu, odgo vorni za masovna ubojstva, svoje su rtve nazivali uti. Zlo je mogue samo kad se izvodi protiv drugih, protiv onih za koje u nama nema nikakvog odaziva. Latinski korijen engleske rijei response (odaziv) isti je kao i za rije spontaneity (spontanost). U svakodnevnoj upotrebi biti spontan ne razlikuje se mnogo od biti impulzivan ili ponaati se onako kako ti puhne. Ali to nije pravo znaenje te rijei. Ako spontanost shvatimo kao prirodan odaziv na sredite - u nama, u drugima i u samom postojanju - onda je biti spontan isto to i biti prirodan, biti u stanju milosti, u stanju duboke povezanosti. Spon tano ljudsko bie povezano je s drugima poput valova na moru. Ono je povezano s tim morem kao i val s vodom od koje je sazdan.

idovski mistik dvadesetog stoljea rabin Abraham Heschel defini rao je spontanost kao trenutke izravnosti u zajednitvu sebstva sa stvarnou.4 Duhovna zakrljalost u sutini je manjak spontanosti (prirod nosti) i stoga slab odaziv na sredite. Na ego tada upada u stupicu igara, poza i pretvaranja. Nosamo uokolo previe svijesti o sebi, po stajemo previe zaokupljeni formom i vanjtinom, premalo otvore ni za ono to je uistinu vano. Tada smo zapeli na latici lotosa. Kad se nae arhetipske energije odvoje od sredita, manjak prirod nosti ostavlja nas izloene silama opsjednutosti i zla. A kad nam prirodnosti uzmanjka u tolikoj mjeri da se vie ne moemo odazva ti ak ni zarobljenoj ili krivo usmjerenoj psihikoj energiji u sebi, pa damo u oajanje. To je ono oajanje koje danski filozof Soren Kierkegaard naziva bolest nasmrt. Oaj je konano odricanje od ivota, neka vrsta ne prekidnog samoubojstva. ovjek koji oajava je odustao, on ne mo e pronai smisao, nijednu stvar ili osobu koja bi mu bila dovoljno vrijedna da joj se odazove. Njegovi su dani niz jednolinog sivila, a noi nerijetko mukli uas. Progoni ga smrt, odsustvo ivota, ne odazivlje se ni na to. On se grozi svog oaja, hvata ga panika pred njim pa ipak, poput ovjeka to se koleba na rubu ponora, uti njegov zov, osjea da ga vue k sebi. Samoubojstvo je konaan in krajnjeg oajanja, konana predaja besmislu. To je potpuni gubitak prirod nosti. U suvremenom je drutvu samoubojstvo, ili pokuaj samouboj stva, neto poput epidemije, osobito medu mladima. Londonski Sunday Times krajem 1990-tih iznio je podatak da oko 22 posto mla dih ena, u dobi od 16 i 25 godina, pokua izvriti samoubojstvo, a u mukaraca iste dobne skupine ta brojka iznosi 16 posto. Za mukarce je ta brojka nia jednostavno zato to se kod njih mnogo ee ne radi samo o pokuaju. Neki od tih mladih ljudi pokuavaju se ubiti zato to ne mogu pronai smisao u ivotu. Dru gi zato to su izgubili svaku nadu: prekinuta veza ili nepoloeni is piti ine se kao kraj svijeta. I jedno i drugo znak je niskog SQ-a - ne mogunost da se vidi dalje od trenutka, da se stvari smjeste u ire okvire smisla i vrijednosti. Oaj koji nas tjera na samoubojstvo najtei je oblik duhovne zakrljalosti. To je nijekanje samog duha u nama. Ali duhovna zakr ljalost na svakoj razini i u ma kojem obliku uvijek nam donosi bol i nerijetko nas tjera da nanosimo bol drugima. Sve to znai da smo

izgubili odreeni stupanj prirodnosti koja nas ini ljudima, i da se vie ne moemo odazvati ivotu i onima oko nas. I konano, zbog gubitka prirodnosti i nemogunosti odaziva ne moemo preuzeti odgovornost za svoj ivot i postupke. Nizak IQ ometa nas pri rjea vanju racionalnih problema, nizak EQ ini da se udno ponaamo u situacijama u kojima se zateknemo, ali nizak SQ sakati samo nae bie. Kako se moemo izlijeiti? Ako je visoki SQ potencijal svakog ljudskog bia, kako doprijeti do njega? to to znai ivjeti iz sredi ta, ivjeti potpuno prirodno, odazivljui se iz svoje nutrine? Kako nam SQ moe pomoi da odbacimo igre i pretvaranja, da se oslo bodimo prisilnih obrazaca ponaanja, i povesti nas s onu stranu na ih negativnih potencijala, s onu stranu zla i oaja? To su pitanja s kojima emo se sada pozabaviti, da vidimo kako se moemo izlije iti pomou duhovne inteligencije.

10. KAKO SE MOEMO IZLIJEITI POMOU SQ-A

Sabranost me pribliava samom sebi spajajui dva vida, ili dva djelovanja moga bia kao da su to dvije lee teleskopa. Jedna lea je moje duhovno bie, unutranja dua, duboka volja, duhovna inteligencija. Druga je moja vanjska dua, volja ukljuena u ivotne aktivnosti. otac Thomas Merton Sabranost je jedan od 3 kljuna elementa kranske redovnike molitve. Onako kako je opisuje Thomas Merton, sabranost je spaja nje naeg unutranjeg i vanjskog svijeta, susret dubokog, unutra njeg sebstva kojem je priroena mudrost ili duhovna inteligencija s vanjskim egom svjetovnih interesa, strategija i aktivnosti. Sama du a, kao to smo ve vidjeli nije nita doli kanal ili, bolje reeno, dija log izmeu unutranjeg i vanjskog, spontano saobraanje racional nog, svjesnog uma sa svojim sreditem i sreditem sveg bivstva. Kad se taj kanal ili dijalog urui, kao u sluaju Richarda, shizofreninog pacijenta iz glave 9, dua se slama. Rascjepkani smo i du hovno bolesni. Kad spoznaja i energija slobodno teku kroz kanal iz meu unutranjeg i vanjskog, kao u sluaju gruzijskog tenora iz glave 2, dua nas moe izlijeiti, a moda i one s kojima dolazimo u dodir. Centrirani smo, potpuni. Naa SQ (usklaene modane osci lacije od 40 Hz) radi na tome da objedini sve razine naeg bia. Duhovna bolest je stanje rascjepkanosti, otkinua od sredita sebstva. Duhovno zdravlje je stanje ukotvljene cjelovitosti. Duhov na inteligencija, SQ, nain je na koji se moemo kretati od jednoga prema drugom, sredstvo pomou kojeg se moemo izlijeiti. Rijei

zacijeliti i cio istog su korijena. A sabranost, koja omoguuje protok duhovne inteligencije, dolazi od rijei sabrati se, pribrati, sa kupiti svoje rasute dijelove. U Kodu due (The Soul's Code), James Hillman, psiholog jungijanac, iznosi svoju teoriju o naem porijeklu, teoriju ira. Mi nismo, kae on, tek kombinacija genetike, okruenja i odgoja. Svatko od nas roenjem donosi na svijet svoj jedinstveni usud. Svaka osoba nosi jedinstvenost koja trai pravo na ivot i koja je ve tempirana prije nego to je odivljena. Ta izvorna jedinstvenost je izvorna potpunost i, prema Hillmanu, na je usud prisjetiti je se i odivjeti je. Kao mali, kreemo na ivotni put u stanju potpune stopljenosti s okolinom. Kako tvrde obiteljski psiholozi i psihoterapeuti, male no dijete stvara svoj svijet i sebe u odnosu posebice na majku i na obiteljsko okruenje. To okruenje djetetov je okvir. Ono ima du hovnu inteligenciju, potrebu da trai iri kontekst, ali na tome stup nju nema niega u odnosu na to bi provjerio neku odreenu situa ciju i stavio je u iri kontekst. Ako je majka rascjepkana osoba, ili ako je obitelj rascjepkan sustav, dijete e izrasti u takvo stanje ras cjepkanosti. Njegova spontanost (nevinost) ovdje radi protiv nje ga i protiv njegove izvorne cjelovitosti jer ga vodi k tome da se pri lagodi rascjepkanoj obitelji. Malo dijete iji je otac nasilan i sadisti ki nastrojen, prihvatit e nasilni sadizam kao ljubav. U kasnijem i votu e traiti upravo to i vjerojatno zlostavljati vlastitu djecu. Dije te ija je majka bila hladna i odbojna identificirat e ta svojstva kao ljubav i nastojati ih ponoviti u svojim odnosima odrasle dobi.

Kad se kasnije u ivotu prisjeamo svoga iskustva (kad ga sabiremo), sagledavamo ga iz ire perspektive. Sada smo u stanju djeje iskustvo smjestiti u iri kontekst adolescentskog ili odraslog ivota i iskustva. A ako je to iskustvo vezano za uvjetovanost odreene kulture, sada smo dovoljno zreli da se distanciramo od nje. SQ nam omoguava da uvidimo kako stanoviti obrasci reagiranja, odnosa ili ponaanja imaju posljedice koje ne elimo. Na taj se nain razvijaju i mijenjaju i pojedinci i kulture. To je dinamika koju slijedi dobra psihoterapija. Zato sabranost i jest osnovni sastojak meditacije ili molitve. Prisjeanje kao dio sabranosti nije puko sjeanje. To je prisjea nje sa stajalita novog konteksta. To je mogunost da se obiteljska povijest napie iznova i da joj se dade drugaiji ishod, da se povrati

svoje izvorno sebstvo (ir) i da se nanovo stvori svoje zrelo ja i njegova kultura. Prisjeanje je SQ na djelu.

SABRANOST U TRENUCIMA DUHOVNE KRIZE

Kako doe do toga da osjetimo kako se moramo sabrati? Zato ili kada se umijea naa SQ? Veina nas je u nekoj mjeri duhovno za krljala - odreeni stupanj osobne rascjepkanosti gotovo je neizbje an u suvremenom svijetu kojim dominira ego. Pa ipak, duboko sebstvo uvijek je prisutno. SQ je priroena sposobnost ljudskog mozga i ne moramo biti duhovni junaci da ujemo njezin zov. Dua je uvijek u stanju sabrati se i prisjetiti se svog iskona. Kao to kae rabin Heschel: U nama postoji osama koja uje. Kad se dua odvoji od drutva ega i njegove svite sitnih tatina; kad prestanemo koris titi sve to postoji i tragamo samo za zovom svijeta, za uzdahom svijeta, tada e naa usamljenost moda uti ivu milost koja nadi lazi svaku mo. Tu usamljenost mogu dozvati i snovi, kreativno koritenje patnje ili smrt voljenog bia. Moe je dozvati i to to su dugogodinje strategije snalaenja prestale djelovati - psihiko ve zivo koje dri na okupu nae rascjepkano sebstvo odjednom je po pustilo. Kad napokon ujemo zov nae samoe tad dolazi do du hovne krize. Duhovna kriza dovodi u pitanje sveukupni smisao, a moda i vrijednost naeg ivota. Moemo se osjeati pod stresom ili depri mirani, okrenuti se alkoholu ili drogi radi privremenog olakanja, postati apatini ili beskorisni, moda ak pobjei u ludilo. Takve su krize uvijek bolne, ali suoi li se ovjek s njima hrabro i iskoristi li ih, nude mogunost da se saberemo, prisjetimo tko smo, zacijelimo i preobrazimo. U pozadini ove knjige stoji jedna osobna pria koja e moda pojasniti na to mislim kad kaem duhovna kriza i kad govorim o potrazi za milou prisjeanja i o duhovnoj inteligenciji koja lijei i pomae pri rastu. Iako to zna biti bolno, a katkad moe biti i dvo sjekli ma da autor otkriva osobne izvore iz kojih je nastalo njegovo djelo, nudim ovdje svoje iskustvo da barem donekle rasvijetlim o kakvim procesima govorim. Ideja za ovu knjigu zaela se punu godinu dana prije nego to sam je mogla poeti pisati. Moj annus horribilis otpoeo je odmah

nakon to smo obitelj i ja otili na odmor u Katmandu da se opustim prije poetka pisanja. Mjesecima sam putovala i drala predavanja i bila na rubu snaga, kako mentalno tako i emocionalno. Nou sam, dok su moji mirno spavali, leala budna sa strahovitim bolovima u elucu. Kad bih napokon zaspala, no na no muili su me snovi o tome kako sam zarobljena u obiteljskoj situaciji svoga djetinjstva. Domalo sam poela patiti od nesanice koja je potrajala mjesecima. Po povratku u Englesku uzaludno sam se pokuavala posvetiti pi sanju. I tako se to nastavilo: nou nesanica isprekidana munim sno vima, uvijek o djetinjstvu. Danju sam spavala 12 do 16 sati. Kad sam bila budna, sjedila bih u dnevnoj sobi s navuenim za vjesama, i pila. Dok sam ja nepokretna sjedila u kui, izdavai su punom pa rom sklapali meunarodne ugovore za prodaju nove knjige. Iz da na u dan njihova oekivanja i oekivanja drugih izdavaa bila su sve vea. Kako napreduje pisanje? pitali su. Bila sam oajna i na kraju odluila potraiti savjet psihoterapeuta. Zajedno smo pogle dali to mi snovi o djetinjstvu i osjeaj potpune iscrpljenosti poku avaju rei. Moj je otac, kako sam ve spomenula, bio neobrazovani radnik na pruzi, irsko-poljskog porijekla, alkoholiar; moja majka bila je vrhunski obrazovana profesorica klasinih jezika i knjievnosti koja se kljukala lijekovima. U tome je braku bilo mnogo nasilja i rastali su se prije nego to je meni bilo 5 godina. Od tada nisam viala oca. On je bio obiteljska sjena, neto to treba potisnuti i zaboravi ti. Kad sam imala dobre ocjene u koli, dobivala nagrade, bila uspje na na fakultetu, bila sam mamino dobro dijete. Volim te jer si uvi jek pobjednica, mnogo puta mi je ponovila. Kad god bih uinila neto loe, kad mi neto ne bi polo za rukom, kad sam u puberte tu postala nezgrapna, bila sam mala Loganinskyca, podrugljiv oblik prezimena moga oca i podsjetnik na njegove poljske korijene. Trudila sam se da uvijek budem dobro dijete. Nikada nisam vidjela oca; rijetko sam svjesno razmiljala o njemu. Kao odrasla postala sam uspjean pisac. Nakon izdavanja Kvantnog sebstva (The Quantum Self) i drugih knjiga, postala sam pri lino poznata u mnogim zemljama i stalno su me pozivali da drim predavanja i dajem intervjue. Kao i moja majka, postala sam pre dava. Pa ipak, kako su se pohvale i zahtjevi poveavali, tako je

rastao i negativan osjeaj da sam varalica, da sam loa iznutra, da u sreditu svoga bia skrivam odvratno, trulo crno dijete. to je oda ziv na moja predavanja bio bolji, to vie sam padala u depresiju. Nakon to je moja majka poinila samoubojstvo, nije bilo te pohva le koja me mogla osloboditi depresije. Sve mi je to navrlo u glavu u Katmanduu, kad se neto u meni slomilo i mogla sam samo ponav ljati: Vie ne elim igrati igru svoje majke. Poela sam mrziti svoju ulogu uiteljice i sada sam, izvan vlasti svoje svjesne volje, poela otvoreno oijukati sa samounitenjem. Nakon mjeseci takve nepokretnosti otili smo na odmor u Gr ku gdje sam sanjala presudan san. U tom sam snu ja, kao odrasla osoba, odluila potraiti svoga oca. ivio je s tri stare harpije koje su me pokuale otjerati, govorei mi da sam dola u zao as. Bilo je oi to da su pijane i da je moj otac gore, na katu, da spava nakon noi provedene u banenju. Rekla sam: To je u redu, i ja imam proble ma s alkoholom, razumijem ja to. Otac je siao niza stube da me pozdravi, lica podbuhlog od alkohola i sna. Smjesta mi se dopao, a i njemu je bilo drago da mene vidi. Dogovorili smo se da emo se povremeno viati i otpratio me do vrata. Ali kad sam izala obrati la su mi se dva policajca: to ti tu radi s tim svodnikom i dilerom? Shvatila sam da se moj otac odao poronom ivotu. Otac i ja esto smo se sastajali danju, ali nikad mi nije doputao da ga vidim nou. Znala sam da provodi noi u ozloglaenom dije lu grada i odluila ga tamo potraiti. Krenula sam u grotlo grada, ali otac je poslao dva policajca da me zaustave: Kae da ti ne smi jemo dozvoliti da ga vidi ovdje. Tada sam shvatila da je moj otac kralj podzemlja. Iz toga sam se sna probudila s osmijehom, dobro raspoloena i s olakanjem. Tako znai, rekla sam, moj otac je 'avo', a ja sam ki nikog drugog ve avla. Pa ipak me eli zatititi. Osjetila sam veliku toplinu za svoga oca i pomislila kako on (avo) ima pleme nit duh. U misli su mi navrle sve asocijacije o avlu kao palom an elu, najljubljenijem od Bojih anela, osuenom na to da vlada Podzemljem, i vidjela sam ga kao tragian lik. Moj san je bio neto to bi se u ovoj knjizi moglo nazvati du hovno inteligentnim snom. Biti duhovan znai biti u dodiru s cjelinom, imati osjeaj vlastitog integriteta. Taj me san stavio u do dir s izgubljenom, tamnom stranom mene i uinio da je poelim prisvojiti. On me naveo da se prisjetim svih dijelova sebe i ponovno postanem cijela. Osim toga, on je dogaajima iz djetinjstva koji su

bili prebolni da bih ih se sjeala i ivjela s njima, dao mitoloku dimenziju. Ali eljeti se prisjetiti i postati cio samo je prvi korak u neemu to moe biti dug i bolan proces ozdravljenja. Mjesecima nakon to ga sna eznula sam za tim da se naem sa svojim ocem i uasno a lila to je to nemogue jer bio je odavno umro. Zanemarila sam po ruku sna da moj otac ne eli da ga naem u grotlu grada, i povre meno sam postajala opsjednuta eljom da ga upavo tamo naem, pri emu sam prolazila kroz unutranji ritual koji nazivam potonuem. Jo vie sam pila i obilazila sumnjive none klubove u ne poznatim gradovima u kojima sam drala predavanja. Traei oca, tonui, jo nisam bila osvijestila da ja to pokuavam vratiti svoju izgubljenu stranu. To mi je postalo jasno tek prilikom sna koji sam usnula nekoliko mjeseci kasnije, na povratku u Katmandu. U prijanjem snu moj mi je otac izriito zabranio da ga prona em u tamnom grotlu grada. Morala sam se nai s njim negdje na svjetlu dana. Sada sam si protumaila da to znai kako ga moram pronai u sebi. U novom snu bila sam plesaica to se gipko kree snagom vlastite volje. Isprva sam mislila da mi neto povlai ruke i noge, kao da sam lutka na ici. Ali tada sam shvatila da se pokre em iznutra, da to neka sila u mome tijelu, u mome biu, usklauje ove meke pokrete. Nakon toga sna duboko u dnu eluca ostao mi je osjeaj vlasti te povezanosti s prirodnim, dubok osjeaj da u meni postoji aktiv no sredite koje podaruje milost (simbolizirano mekoom mojih kretnji). Vie se nisam morala samo diviti prirodnosti nepalskih lju di, mogla sam to ponijeti kui sa sobom. Bio je to, dakako, iscjeljujui zov moga SQ-a.

KAKO DOPUSTITI SQ-U DA ZASJA

Kad smo odsjeeni od svog dubokog sredita - bilo zato to smo rascjepkani, jednostrani, zbog boli ili rastrzanosti - to je kao da ho damo blatnim putem u tami, a u ruci nam samo depna svjetiljka. Oprezno tapkamo od jedne rupage do druge, i mislimo samo na sljedei nesigurni korak. Kad tim istim putem idemo danju per spektiva nam je mnogo ira. Tono vidimo gdje je koja rupa i mo emo je lako zaobii. Unutranja svjetlost SQ-a na isti nain djeluje na ivotne rupage.

Kad koristimo svoju duhovnu inteligenciju vidimo stvari iz sre dita. Osjeaje i dogaaje stavljamo u iri kontekst, povezujemo stvari koje su nam se inile odvojene, vidimo i stvaramo odnose i uzorke. ivimo cijeli Lotos sebstva. Ali kako doi do toga da vidi mo ovom unutranjom svjetlou? Moramo li donde uvijek ii sami, ili je mogue dobiti pomo? Na osnovi neurolokih i fizikalnih temelja svijesti vidjeli smo da je SQ uroena sposobnost mozga da bude povezan sa irom stvarnou. Svjetlost SQ-a ne mora nam podariti nitko drugi, ne moramo uiti kako je stei, ne moramo je naslijediti. Duboko sebstvo je uz nas ve samim naim roenjem, i stalno prisutno kao svje dok naeg ivota. Ono je tu kad god imamo potrebu za smislom ili se ponaamo u skladu s njim. Ali na svjesni ego ne mora uvijek biti svjestan toga suputnika. Naa SQ nikad nije odsutna, ali nam po gled na nju moe biti zastrt, a time i sposobnost da se njome koris timo. Moe nas koiti ve i to to SQ traimo kao da je kakav pred met izvan nas. Ali SQ je u promatrau koliko i u promatranome (to je val koji trai svoj ocean). Ono na to emo prvo naii moda e biti bolna praznina, ali uzmognemo li izdrati tu tamnu no due, sigurno emo pronai neto istinsko i novo. Katkad, kao u sluaju moje duhovne krize, ve sam napor da se ivi s unutranjim razdorom postaje toliki da ne moemo nastaviti sve dok nas ne obasja unutranja svjetlost. Jednostavno nisam mo gla nastaviti ivjeti kao da jedan dio mene ne postoji. Unutranja osama, ona osama koja uje, kako je to rekao rabin Heschel, kad- tad zahtijeva da je ujemo. Ve sama duhovna kriza jedan je oblik sluanja. Nismo sami. Svaki od nas dio je tisuljetne ljudske potrage za smislom, tradicije, simbola, asocijacija, svetih mjesta i slika ko je su odraz te potrage. ak i na jezik je, kako je to kazao njema ki filozof Martin Heidegger, kua bivstva; svi mi obitavamo unu tar te kue. Duboko u svojoj svijesti, koja je dio ljudskog kolektiv nog nesvjesnog, nosimo cijelu povijest Svemira. Svi smo mi dio i re ljudske zajednice, a veina nas pripada i manjoj, osobnoj zajed nici prijatelja i obitelji. Sve su to stvari iz kojih moemo crpsti snagu. U svojoj potrazi za izljeenjem moemo si pomoi na mnoge naine, na primjer uz suosjeanje onih koji nas vole, uz pomo dobrog sveenika ili rabina, mudrog psihoterapeuta ili psihologa,

bliskou s prirodom, oslanjajui se na vlastito shvaanje duhovnih simbola koji nam neto znae, kao to su Kri, Davidova zvijezda, Shema Israel, Drvo ivota, kip Buddhe, plamen svijee, itajui ili ponavljajui neku pjesmu koja dotie nae nesvjesno, recitirajui napjev koji nam neto znai, nadahnjujui ivote i postupke drugih, obraajui panju na svoje snove i spremnou da se suoimo s vla stitim demonima. Kao to je jedan tibetanski lama rekao, smisao i vota moemo pronai ispijajui au vode ako to inimo u pravom duhu.

DUHOVNA KRIZA NIJE JEDINI NAIN

Do sada sam govorila o tome kako pronai svjetlost SQ-a, a time i svoje osobno sredite prilikom duhovne krize, ili kako su to psiho lozi Christina i Stanislav Grof nazvali, u rubnim sluajevima, kad treba proglasiti izvanredno stanje. Prie li im se mudro, takvi tre nuci nedvojbeno pruaju izvanrednu priliku za rast prema potpu nosti, ali do SQ-a se ne dopire samo na taj nain. I mnogi posve uravnoteeni ljudi doivjeli su svjetlost SQ-a, a mnogi drugi toliko eznu za tim da je ve sama njihova potraga izraz duhovne inteli gencije. Djeca, prema definiciji koju sam ve iznijela u ovoj knjizi, poka zuju visok stupanj duhovne inteligencije. Ona uvijek pitaju Za to?, uvijek trae razlog svojih i tuih postupaka, uvijek pokuava ju osjeaje i dogaaje staviti u iri, smisleniji kontekst. Djeca jo nisu zarobljenici stvorenih pretpostavki i zadanog gledanja na stvari. Njima je sve novo. Svoju prirodnu duhovnost, o kojoj pie Amerikanac Robert Coles, djeca mogu zahvaliti svom visokom SQ-u. U toj mladoj do bi, s tom svojom sklonou da pitaju kako i zato, djeca spontano ele stvoriti ono to bi odrasli nazvali metafizikim okvirom ivota. ele znati tko su, zato su roena, odakle dolaze, kako je nastao svijet, zato se ljudi ponaaju onako kako se ponaaju. Kad je mome sinu bilo 5 godina, jedne me veeri prije spavanja upitao: Mama, otkud meni ivot? Bilo je to duhovno inteligentno pitanje. Ali rodi telji i nastavnici preesto odbacuju njihova pitanja i daju im velevane odgovore koje ni sami ne bi prihvatili. To u kasnijem ivotu moe rezultirati cinizmom, oajem ili pretjeranim konformizmom, to sve unitava izvorni djeji SQ.

Isto tako bismo i mi, cinini, duhovno zakrljali odrasli lake pronali svjetlost SQ-a kad bi se prisjetili djeteta u sebi, kad bi neki dogaaj ili odnos promotrili zauenim djejim oima. To je jedna od dobro poznatih radosti roditeljstva. Djeji nain gledanja na stvari je, kao to je dobro poznato, povezan s kreativnou u odra slih. Isaac Newton svoj je odnos prema fizici usporedio s osjeajima djeaia koji stoji na plai i otkriva prekrasne kamenie i koljke. Slikar Henry Matisse je rekao: Moramo nauiti ponovno vidjeti svijet oima djeteta. Svaki put kad iskoraimo iz svojih pretpostavki ili uobiajenog naina gledanja na stvari, svaki put kad dopremo do neke nove spoznaje koja nae ponaanje stavlja u iri smisaoni kontekst, svaki put kad nadrastemo ego i djelujemo iz sredita, svaki put kad nas uzbudi ljepota ili istina vea od nas, kad do nas dopre plemenitost glazbenog djela, kad primijetimo velianstvenost buenja sunca u planini, kad pojmimo iskonsku jednostavnost neke nove zamisli, kad osjetimo svu dubinu meditacije ili udo molitve, iskusit emo SQ i barem u maloj mjeri se iscijeliti. Joseph Campbell iznosi priu o 2 mlada policajca koja su se vozila kroz planinski prolaz na Havajima. Tamo se nalazio most, omiljena meta turista eljnih lijepog pogleda i samoubojica, i dok su mu se pribliavali, ugledali su mladia koji tek to se nije bacio u kanjon. Jedan od njih iskoio je iz automobila, zgrabio mladia i ovaj bi ga bio povukao za sobom da nije priskoio njegov kolega. Shvaate li, pita Campbell, to se dogodilo tom policajcu ko ji je bio spreman poi u smrt zbog nekog nepoznatog mladia? Sve ga ostalog u njegovom ivotu je nestalo - dunosti prema vlastitoj obitelji, prema svom poslu, prema vlastitom ivotu - sve njegove elje i nade u tom trenu su nestale. Bio je spreman umrijeti. Zato? On citira njemakog filozofa Schopenhauera koji kae da u takvim trenucima dopire neka vrsta metafizike istine - istina da ste vi i onaj drugi jedno, da nema razdvojenosti, da ste vi i taj neznanac 2 oblika jednog te istog ivota. Naa istinska stvarnost jest to da smo jedno sa cjelokupnim ivljenjem. Junak je, nastavlja Campbell, onaj koji svoj fiziki ivot pre daje nekom obliku spoznaje te istine.6 Time njegovo fiziko ja, ego, prelazi svoje granice, na neki nain se iscjeljuje. Postoje i iskustva smrti, ili ona na pragu smrti, prilikom kojih takoer prosijava ta svjetlost. Suoen s, kako se inilo, neizbjenom

smru u koncentracionom logoru Auschwitz, Viktor Frankl kae da je pronaao smisao ivota: U tim rubnim trenucima mene su morile brige razliite od onih mojih drugova. Oni su se pitali: Hoemo li se izvui? Jer ako neemo sva je ova patnja uzaludna. Ono to je mene muilo bilo je: Ima li sva ova patnja, ovoliko umiranje, ikak vog smisla? Jer ako nema, onda je uope besmisleno preiv jeti, jer ivot koji ovisi o takvoj sluajnosti - hoe li se ovjek uspjeti izvui ili ne - u konanici nije ni vrijedan ivljenja. Marie de Hennezel, psihologinja koja u jednoj parikoj bolnici radi s neizljeivo oboljelima kae: Paradoksalno je da me upravo svijest o vlastitoj smrti pove zuje sa svim ljudskim biima. Upravo zato me pogaa smrt svakoga ovjeka. To mi omoguava da prodrem u sr jednog jedinog istinskog pitanja: to, dakle, znai moj ivot? ... Mo da je upravo smrt - koju emo jednoga dana odivjeti u pot punosti, koja e jednoga dana pokositi nae voljene i nae prijatelje - moda je upravo ta smrt ono to nas tjera da ne budemo zadovoljni ivotom na povrini ljudi i stvari, ono to nas nagoni da prodremo u samo njihovo sredite i du binu. Smrt stavlja ivot u iri kontekst smisla i vrijednosti. I naposljetku, na um mi pada uspjenica Neale Donald Walscha, Razgovori s Bogom (Conversations with God)*. Na nekoj razini moemo to shvatiti i doslovno i rei da Walsch ima izravnu vezu s nekim Viim biem izvan naeg zemaljskog poretka stvari, izravnu vezu s judeo-kranskim Bogom koji je stvorio svijet i nas. Ali na tananijoj, za mene vjerojatnijoj, razini moemo rei da Walsch zapra vo razgovara sa svojom vlastitom SQ. U svijetu onakvom kakvim ga Walsch vidi, Bog je konani okvir smisla i vrijednosti, konani kontekst. Bog daje Walschu veliku sliku. Upravo to naa SQ ini za nas - ona rekontekstualizira stvari i stavlja ih u onaj najvei mo gui smisaoni okvir koji nam je na odreenom stupnju duhovnog
Knjiga je izala i na hrvatskom jeziku, u izdanju V.B.Z.-a.

razvitka dostupan. Kad razgovaramo s Bogom ili mu se molimo dopiremo do uroene mudrosti svog vlastitog najdubljeg bia, koja nas povezuju s cjelokupnom stvarnou. Kad nam On odgovori, oslukujemo to iz najdubljih slojeva sebe. Upravo stoga Boja ri je, ili iscjeljujua mo nae SQ, nikada nije konana. To je stalni proces komunikacije, dijalog. Bog se stalno mijenja.

NEMA VELIKOG ISKUPLJENJA

Zapadni um sklon je vjerovati u veliki finale, Sudnji dan, tisuljetne kataklizme, iskupljenje. ak i neizravniji medu istonjakim filozo fima upuuju nas na konanu nirvanu, po zavretku kruga raanja i patnje. Kako evolucija tako i integrativna sposobnost naeg mozga upuuju nas na to da je ivot prije niz malih iskupljenja nego jedno veliko spasenje. Temeljno stanje Svemira, kvantni vakuum u stalnom je dijalo gu s pobuenom energijom koja ini postojanje. Stvari nastaju iz va kuuma i vraaju se u nj, da bi se ponovno rodile kao neto drugo. Te procese moemo jasno vidjeti u jednostavnoj Wilsonovoj tamnoj komori, napravi za promatranje tragova nabijenih estica subatoma. estice se naglo pojavljuju iz isparina tamne komore, prelaze prostor od nekoliko centimetara, a onda isto tako naglo nestaju u isparinama. Tada se pojavljuju nove estice. Taj proces stvaranja, ne stajanja i ponovnog raanja estica nastavit e se sve dok je Sve mira. Isto je tako s roenjem i smru zvijezda, galaksija i planeta. U biologiji nema kraja evoluciji. Sve dok na Planet podrava ivot, taj e se ivot mijenjati i razvijati, neprekidno stvarajui nove oblike. A isto je i s naim mozgom. Vidjeli smo da se sam mozak nepre kidno reprogramira na osnovi iskustava. Moj dananji mozak ni je isti kao onaj juer. ivane oscilacije od 40 Hz koje omoguavaju SQ, neprekidno moraju integrirati nova iskustva, stalno moraju stavljati smisao u nove okvire i kontekst, svladavati probleme i kri ze koje se pojavljuju. ak i duhovno inteligentan ivot u najboljem sluaju moe ponuditi samo niz malih spasenja, trenutano iscjelje nje praeno zrelom spoznajom da budunost donosi nove izazove. Moda danas i pronaem jedan nedostajui dio sebe; drugi rascjep kani dijelovi mene i dalje ekaju da se izraze. Ali ve i sama ta spoz naja moe nam donijeti neki oblik iscjeljenja, preplaviti nas mirom

prihvaanja umjesto nestrpljivou pred neprekidnim, dubokim i votnim i psihikim mijenama. Kao to Bilbo Baggins, u Gospodaru prstenova J. R. R. Tolkiena, kae kad kree u svoju veliku avanturu: Putovi navijek idu jo dalje Niz vrtna vrata s noge na nogu, Pa u daljine kud cesta ih alje, A ja u ih slijedit sve dokle mogu, Korakom lakim od dola do brijega, Dok me jo vei put ne sprijei Na raskriju staza i asnih stega. A kamo onda? To ne mogu rei. Kao to emo vidjeti u sljedeim poglavljima u kojima emo se po zabaviti svojom SQ i dubokom spontanou, duhovna inteligencija nam omoguava da se prema zbivanjima odnosimo s duboko smi renim, uravnoteenim povjerenjem. Nema potrebe za postavlja njem pitanja, u stanju smo reagirati na sve to e nas snai i prihva titi odgovornost za to.

11. KOMPAS NA RUBU: KAKO UPOTRIJEBITI SQ ZA STVARANJE NOVE ETIKE

Kako da idem naprijed kad ne znam u kojem smjeru sam okrenut? John Lennon Mora posegnuti dalje od onoga to eli uiniti, dalje od onoga to misli da mora uiniti, i tek tada e vidjeti jasno svjetlo koje e ti pokazati to da uini. S jednog kvekerskog sastanka Nedavno mi se moja petnaestogodinja ki poalila ovim rijeima: Danas je jako teko biti mojih godina. Ti i tata stalno mijenjate mi ljenje o tome to je pravo ili u redu, a i nitko drugi nema pojma to radi. Stalno moram sama donositi zakljuke. Jo sumorniji bio je zakljuak jedne ene koju sam upoznala u mjesnoj crkvi na sastan ku zdvojnih u pogledu vjere. Sada kad je znanost pokazala da Boga vie nema, rekla mi je, posve je nevano kako se ponaamo. Sve ovisi o nama. U dananje nas vrijeme mui pitanje to je pravo a to krivo, ka ko ostati na pravom putu i kako usmjeriti svoju djecu. Tradicional na religija i etika vie ne pokazuju put, obiteljske zajednice su fleksi bilne i u neprekidnoj mijeni, a nestalo je i osjeaja za drutvo i tra diciju. Kao da je netko maknuo sve moralne stative pa vie ne zna mo ni koju igru igramo a kamoli koja su pravila. Povjesniar Eric Hobsbawm tvrdi da je u posljednjih 50 godina bilo vie

promjena nego od kamenog doba. Piui o naem vremenu on kae: Koi nas nesigurnost i nepredvidivost, igle kompasa vie ne poka zuju prema sjeveru, karte su postale beskorisne. Posljedica toga je da se danas mnogi osjeaju izgubljenima, dezorijentiranima, ak prestravljenima. Pa ipak, kako je to napisao njemaki pjesnik dvadesetog stoljea Rilke, katkad su nai najdublji strahovi zapravo zmajevi koji uvaju nae naskrovitije blago. Ree no jezikom tibetanskog uitelja Sogyala Rinpochea: Strah da u nama zjapi nestalnost, da nita nije stvarno i da nita ne traje, kad malo bolje razmislimo na je najvei prija telj, jer on nas navodi na pitanje: Ako sve umire i mijenja se, to je onda istinito? Ima li neeg iza pojavnog, neeg neogra nienog i beskrajnog, neeg u emu se odvija taj ples mijena i nepostojanosti? Moda nam smrt stare etike i pogleda na svijet na kojem se ona zas nivala prua dragocjenu priliku da iskujemo novu etiku zasnovanu na priroenoj nam duhovnoj inteligenciji. Koristei se svojom SQ moemo ivjeti s nesigurnou i pronai unutranju ravnoteu u odnosu na nju. Moemo ivjeti kreativno, ne usprkos nesigurnosti ve upravo zbog nje. Nesigurnost moe biti nadahnue jer stvara uvjete u kojima smo prisiljeni initi odabire. Ona nam daje slobodu i postavlja uvjete za prihvaanje odgovornosti.

STARA ETIKA
Negdje tijekom evolucije mi, ljudska bia, izgubili smo ono instink tivno sidrite koje niim ivotinjama ini ivot toliko jednostavni jim. Tada smo uspjeli prekriti apsolutna pravila i ogranienja pri rode i probiti se u nov, sloeniji nain ivota, zasnovan na slobod noj volji i njezinom izrazu u kulturi. Odbacivi okove instinkta, Za pad ih je pokuao nadomjestiti pravilima i izvjesnou koju su nu dili bogovi razuma. Mojsije je siao sa Sinaja sa zakonima ispisanim na kamenim ploama. Kranstvo i islam potivali su ta pravila i dodali jo neka svoja. Unutar filozofske tradicije drevne Grke, objektivni, univer zalni principi dobrote i pravde inili su se bitnim za svaki sustav istinske etike. I doista, univerzalizam, vjerovanje u objekivne istine

i standarde primjenjive na sve i svakoga, moe se smatrati temeljem zapadne kulture. U skladu s naelom prosvjetiteljstva sedamnae stog stoljea razum je postao nepogreiv putokaz zapadnog ovjeka u tome to je pravo i dobro. Znanost Isaaca Newtona slijedila je isto naelo, i prema njoj prirodni zakoni vladaju svakim dogaajem u fi zikom Svemiru. Njutonijanska znanost znanost je apsolutnog - ap solutnog prostora i vremena, apsolutnih zakona, apsolutne sigur nosti, predvidivosti i kontrole. Dok je prihvaena religija odravala izvjesnost Mojsijevih za kona, a filozofi i logiari izvjesnost postavki drevne Grke, drutve ne znanosti sedamnaestog, osamnaestog i devetnaestog stoljea po dupirale su izvjesnost njutonijanskog apsolutizma. Freudova psi hologija, Lockova demokracija, ekonomija Adama Smitha, Marxovi kruti zakoni povijesti, Darwinov zakon evolucije i znanstvena teori ja upravljanja Fredericka Taylora, sve su to pokuaji analogne pri mjene tri zakona kretanja. U svakodnevnom ivotu tu su izvjesnost odravali obiaji i tradicija, obitelj i zajednica.

PRINCIP NESIGURNOSTI
Princip nesigurnosti, fiziara dvadesetog stoljea Wernera Heisenberga glavno je naelo kvantne teorije. ak i vie od Einsteinove teorije relativnosti, koja naprosto postavlja pitanje naeg naina opaanja prostora i vremena i naeg poloaj u njemu, princip nesi gurnosti dovodi u pitanje nau sposobnost da u ita budemo apso lutno sigurni. Znanje je, kae Heisenberg, uvijek ogranieno. Zna mo li x o nekoj injenici ili situaciji, ne moemo znati y, i obrnu to. Kvantna realnost prema Heisenbergu ima beskonaan broj mo guih izraza, od kojih su svi nuni i svaki na svoj nain punovaljan. Ali upoznati moemo samo onaj vid realnosti za kojim tragamo. Odgovori koje dobivamo uvijek e biti odgovori samo na ona pita nja koja postavljamo. Postavimo li drugaija pitanja, dobit emo drugaije odgovore. Godine 1997, londonski Sunday Times proveo je dvije razliite Gallupove ankete o vjerskim uvjerenjima Britanaca. U prvoj je ljudi ma postavljeno pitanje idu li nedjeljom u crkvu. Samo 10 posto od govorilo je pozitivno, na to je zakljuak bio da Britanci nisu osobi to religiozan narod. Ali sljedea anketa, provedena est mjeseci kas nije, postavila je drugaije pitanje: Vjerujete li u Boga? Na ovo

pitanje 80 posto ispitanika odgovorilo je pozitivno, pa je zakljueno da su Britanci ipak vrlo religiozan narod. To bi se moglo nazvati principom nesigurnosti na djelu. Einstein i Heisenberg uveli su temeljite promjene u na odnos prema istini i etici. Do tada su se stvari mjerile odozgo prema do lje, to je zapravo bio pokuaj da se izgubljena sigurnost nae bio loke prolosti zamijeni izvana nametnutim sklopom istina. Ali i Heisenberg i Einstein kau da smo u svemu tome presudni mi. Isti na ovisi o naem nainu gledanja, o pitanjima koja odaberemo pos taviti. To je istina odozdo prema gore koja u nekom temeljnom smislu dolazi iznutra. To je, po mom miljenju, u konanici istina do koje moemo doprijeti samo duhovnom inteligencijom. Zamah znanstvenih otkria, tehnologije i opi duh znanstve nog istraivanja djeluje na sve nas. Ali jo revolucionarniji od znan stvenih otkria jest sam duh znanosti. Istina odozgo prema dolje zasniva se na vjeri, takav etiki sustav bazira se na preputanju, na povjerenju u vanjski autoritet. Ali kreativna znanost kree se odoz do prema dolje, ona se zasniva na promatranju, na ispitivanju teo rija, na provjeri injenica. Ako sam znanstvenik obrazovan na prin cipu nesigurnosti, nee me zanimati samo odgovori. eljet u saz nati vie o pitanjima, o tome kakve je sve realnosti mogue otkriti postavljajui daljnja, dublja pitanja. Zar je ikakvo udo to tinejde ri dvadesetog stoljea ele ivjeti na svoj nain ili to danas gotovo svi postavljaju pitanje: to je mogue? prije nego to se upitaju: to je pravo? Duh znanosti postao je ideja vodilja naeg doba. Oduvijek su postojali religijski ili duhovni pokreti koji su po tovali istinu odozgo prema dolje. Meutim, mistici svih abrahamskih religija, taoisti, hinduisti, budisti i, u novije vrijeme, kvekeri, naglaavaju vanost unutranjeg iskustva i unutranjeg puta prema svetome. Odbijajui prihvatiti da je puka vjera ili poslunost dovoljna da se stigne do istine, oni naglaavaju da moramo raditi na sebi kako bismo pronali svoje unutranje svjetlo. Vodee europ ske religije odbacile su i nerijetko progonile pobornike takvog sta va, ali moda je sada dolo njihovo vrijeme.

NESIGURNOST NIJE RELATIVIZAM

Moralni relativizam dri da je, budui da nema apsolutnih standar da ili istina, istina kao takva relativna. Istina je naprosto ono u to

ja u odreenom asu vjerujem ili to mi odgovara. Ne postoji objek tivnost, samo subjektivnost. Ovu vrstu skepticizma izraavali su jo u drevnoj Grkoj filo zofi sofisti. Ona se nazire i iz Nietzcheovog i Freudovog stajalita da ljudi vjeruju u ono to najvie odgovara zadovoljenju njihovih osob nih poriva. Antropolozi dvadesetog stoljea otkrili su da su u razli itim plemenima i kulturama vjerovanja o tome to je pravo a to krivu protuslovna, premda gotovo sve kulture zabranjuju prijevaru i ubojstvo. Oslanjajui se na Einsteinov i Heisenbergov rad mnogi filozofi dvadesetog stoljea daju snanu podrku moralnom relati vizmu. Einstein je pokazao, tvrde oni, da smo uvijek uhvaeni u neki osobni prostorno-vremenski okvir, te stoga ne postoji pogled na stvarnost iz Boje perspektive. Heisenbergov princip nesigurno sti, dodaju oni, pokazuje da istina ovisi samo o nainu gledanja na stvari i pitanjima koja postavljamo. Oba ta zakljuka posve krivo tumae ono to znanost dvadesetog stoljea ima rei o istini i o stvarnosti, a izmie im i uzbudljiv, nov nain gledanja na istinu koji je otvorila suvremena znanost. Einsteinov rad ne podrava stajalite da je sve relativno. On itekako sadri objektivne opise. On daje jedinstven etverodimenzionalni prostorno-vremenski opis stvarnog svijeta u apstraktnim terminima, pri emu se gledita svih moguih promatraa uzimaju kao vidovi istine. Individualna gledita povezana su apstraktnim opisom cjeline. Postoji pogled iz Boje perspektive, ali on je dostu pan samo Bogu. Najbolje to mi moemo uiniti jest stei znanje o to veem broju perspektiva i priznati postojanje cjeline koja nadi lazi nae poimanje. Heisenberg isto tako kae da je sama kvantna stvarnost ispu njena beskrajnim mogunostima (beskrajnom istinom), ali da mi moemo upoznati samo neke njezine vidove. Kao promatrai, ukljueni smo u dvosmjerno kreativni dijalog s tom beskonanom pozadinskom stvarnou, a ono to vidimo ovisi o pitanjima koja postavljamo. Istina nije ograniena ili nesigurna, ve je na pogled na nju takav. Najbolje to promatra moe uiniti prema Heisenbergu je i opet to da uhvati to vie lica temeljne istine postavljajui to vie pitanja. Znanost dvadesetog stoljea poziva nas da prihvatimo kako su stvarnost i istina izvan naeg ogranienog dosega. To je, meutim, i poziv da slavimo ovu mnogostruku istinu i prihvatimo odgovornost za njezino razotkrivanje. Nikada je neemo znati u potpunosti, ali u

tome igrokazu s mnogo lica svatko od nas igra neku ulogu. Moji ogranieni postupci meni se mogu initi malenima i izoliranima, ali svaki pridonosi budunosti cjeline.

IVOT NA RUBU
Danas ljudi esto kau da su na rubu, iako zapravo i ne znaju to to znai. Rub je izraz iz teorije kaosa, relativno nove znanosti koja opisuje nepredvidivo ponaanje pojava poput vremena, otkucaja ljudskog srca, konica i trita vrijednosnim papirima. U teoriji kao sa, rub je mjesto spoja reda i kaosa, poznatog i nepoznatog. U priro di, to je mjesto na kojem se zbiva kreativnost i samoorganizacija. Tu nastaju nove informacije. Rub kaosa moemo zamisliti kao most na kojem stojimo i gle damo dolje, u potok. U gornjem dijelu voda tee mirno, tiha, nalik zrcalu. To je red. Informacija nije nita drugo ve ne-nasumian po redak, stoga mirni tok potoka sadri neke konane informacije. Znamo li kod toga potoka moemo doprijeti do tih informacija. Isto je s pravilima etikog koda odozgo prema dolje. Kao pripad nici toga koda, moemo oitati njegova pravila i ponaati se u skla du s njima. Pod mostom voda naleti na neko granje ili stijenje i stvore se vi rovi. A kako potok tee dalje, tako se voda u dubini zakovitla u vrt log bijele pjene. Taj bijeli vrtlog je kaos. Kaos moda i sadri infor macije, ali njihov je kod tako sloen da nema nade da prodremo u njih. Tu smo izgubljeni, poput ljudi koji ne znaju koju igru igraju. Tamo gdje su se stvorili virovi, potok je stigao do ruba kaosa. Stvorio je novi kod, nove informacije. Na tome se mjestu moemo zatei na nepredvidivom, ali zato nita manje plovnom teritoriju. Postoji znanost koja prouava red i znanost koja prouava kaos, a znanost koja eli prouavati kreativnost zanima rub kaosa. Na tom se mjestu dogaaju ivi sustavi poput nas. Svi bioloki sustavi balansiraju na rubu kaosa. To je ono to nas ini otvorenima i prilagodljivima, ono to ive sustave ini tako za udno fleksibilnima. Ljudski imunosni sustav, na primjer, proizvo di sve mogue zatite protiv virusa i bakterija tako da, kad se jedna pokae djelotvornom, moe prijei na ustaljenu proizvodnju ba te i nijedne druge. Ljudski um, kad se koristi SQ-om, takoer balansi ra na rubu.

Rubni poloaj omoguava nam ivot i kreativnost, ali tu se jav lja element straha - u takvom ivotu manje je putokaza. Danas svi moramo ivjeti na rubu, svialo nam se to ili ne. Nemogue je samo zaepiti pukotine u tradicionalnom nainu razmiljanja i njegovoj tradicionalnoj etici. A ne moemo se prepustiti ni nihilistikom rela tivizmu, nijeui da postoji ikakva istina. Moramo osmisliti nova poimanja i redefinirati svoje kategorije prosuivanja. Etika prema kojoj bismo danas mogli kreativno ivjeti neizbjeno bi bila etika to balansira na rubu. Nietzche je u svojem Tako je govorio Zaratustra, u kojem nago vjetava smrt starog poretka, pisao: U ovjeku mora postojati kaos da bi porodio rasplesanu zvijezdu. Kaem vam, u vama ima kao sa. Pod kaosom je mislio na sposobnost samoorganiziranja, po novnog samoosmiljavanja, izvan tradicionalnih kategorija dobra i zla koje su nam nametnule religije odozgo prema dolje. Nietzche to ilustrira hodaem po ici koji mora prijei razdaljinu izmeu dva tornja izvjesnosti. Ne uspijeva, pada i pogiba. Zaratustra primjeuje da jo nije bio spreman. Ali Nietzche je pisao na kraju devetnaestog stoljea. Na poetku dvadeset prvog mi i dalje hodamo po toj ici, ali jesmo li u stanju nauiti to se oekuje od nas? Nauimo li se oslanjati na svoju SQ, manje e nas muiti strahovi, bit emo sprem niji osloniti se sami na sebe, spremniji suoiti se s tekoama i nela godnostima, pripravniji za ivot na rubu.

SQ I OKO SRCA
Volim Nietzcheovu sliku hodaa po ici jer ti artisti imaju unutra nju ravnoteu, ba kao to i SQ prua osjeaj unutranje ravnotee. Za razliku od IQ-a koji se orijentira prema pravilima, i EQ-a, voe nog situacijom u kojoj se zatekne, SQ osvjetljava na put onim to su mistici oduvijek nazivali okom srca. ovjek koji poznaje Boga, kae Bahya Ibn Paquda, vidi bez oiju, uje bez uiju, opaa ono to njegova osjetila ne mogu opaziti, i razumije bez razmiljanja. Moje Te srce vidjelo i povjeravalo Ti. Vidio sam Te okom srca, ta ko je to izrazio Yehuda Halevi. Srce duhovno inteligentnog sebstva je, u konanici, kvantni va kuum, temelj samog bivstva. To je smiren i promjenljiv temelj, a srce koje to zna smireno je i promjenljivo srce. Za srednjovjekovne idovske i kranske mistike oko srca bi lo je metafora intuicije. U mnogim tradicijama, desno oko predstavlja

Sunevu percepciju, aktivno i budue, svjetlost razuma, dok lijevo oko predstavlja Mjeseevu percepciju pasivnosti i prolosti, ili po gled koji izvire iz emocija. Ali postoji i tree oko koje sintetizira to dvoje i daje nam mudrost. U hinduizmu, tree oko se nalazi nasred ela boga ive: Tree oko se podudara s vatrom. Ono sve saima u pepeo. U budizmu je to svevidee Buddhino oko koje se nalazi na rubu izmeu jedinstva i viestrukosti, izmeu praznine i ne-praznine. U Nepalu ili Tibetu to se oko moe vidjeti na tornjevima veli kih hramova oslikano ivim bojama. Na omotnici svog CD-a The Eyes of the Heart (Oi srca), suvreme ni jazz muziar Keith Jarrett opisuje glazbenu improvizaciju kao neto to najbolje uspijeva kad su svi sudionici svjesni namjere ve e od svoje vlastite, te utoliko vie vlastite. Za stvaranje nove etike pomou SQ-a potrebna je slina improvizacija, a za tako to valja imati dublji osjeaj vlastitog ili sebe koji e nas prenijeti s onu stranu sitniavih stega ega i s onu stranu opasnih voda relativizma. Suvremeni zapadni koncept sebstva daleko je od toga. Mi, Zapad njaci dvadesetog stoljea, jedva da uope imamo osjeaj dubljeg sebstva u koje se moe smjestiti oko srca. Pojam sebstva koji smo naslijedili od Freuda izoliran je i plitak. Duhovno inteligentno sebstvo potpunije je, ono je duboko svjesno uzajamne povezanosti svega ivota i njegovih manifestacija. To potpunije sebstvo ima svijest o tome da su ljudski napori dio veeg, bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Takvo sebstvo ima osjeaj poniz nosti i zahvalnosti pred Izvorom iz kojeg je poteklo ono i sve stva ri. A ima i dubok osjeaj ukljuenosti i odgovornosti. Ono shvaa da pojedinac ne moe biti potpun ne prizna li veu cjelinu koje smo svi nerazdvojan dio. Duhovno zakrljalo sebstvo ne moe nam ponuditi etiku za snovanu na SQ-u, ili na oku srca. Ono nema dubokih izvora iz kojih bi crpio mudrost i intuiciju. Ali dublje sebstvo, koje sam opisala kao duhovno inteligentno, moe nam omoguiti hod icom izmeu tor njeva izvjesnosti. Tako moemo doprijeti do neega unutar sebe to e naa pitanja uiniti vrednijima od ikakvih djelominih odgovora, to e naim vrijednostima i naim ponaanjem upravljati istinskije od ikakvih nametnutih dogmi. I dalje nam se moe dogoditi da padnemo sa ice, ali stei emo sabranost i radost koja e ublaiti pad.

KAKO SE KORISTITI SVOJOM DUBOKOM SPONTANOU

Na hebrejskom rijei kompas (matzpen), savjest (matzpoon) i skrivena unutranja istina due (tsaffoon) sve potjeu od istoga korijena. Imati savjest znai biti u dodiru sa skrivenom, unutra njom istinom due, a ako smo ostvarili takav dodir tada posjeduje mo unutranji kompas koji e voditi nae ponaanje. U starogrkom i rije inteligencija (euphyia) i rije za prirodu (physis) dolaze od korijena phyiame. Euphya doslovno znai onaj koji dobro raste, a physis ono to izranja. Dobro rastemo, inteligentni smo, kad do pustimo da izroni neto iznutra. Grka rije za istinu (alithia) do slovno znai ne zaboraviti - ne zaboraviti ono to smo oduvijek znali. Oba ta drevna jezika govore nam da unutar nas postoji izvori te istinskog znanja. U Platonovom dijalogu Meno, Sokrat dovodi jednog malog, neukog roba i nizom pitanja izvlai iz njega temeljne principe geo metrije. Vidite, zakljuuje Sokrat, on je sve vrijeme znao temelje geometrije. Samo ih je bio zaboravio. Prema Platonovoj doktrini znanja, ljudska bia raaju se znajui sve. Znanje je priroeno, ukljuujui i znanje o tome to je dobro a to zlo, to pravo a to krivo. Malo dijete ivi vrlo blizu istini, ali ka ko raste, zaboravlja je i upada u neznanje. Sokrat i Platon pretjeruju zbog svog uvjerenja da je ovakva isti na kakvu znamo oduvijek takva, te stoga stalno prisutna za spoz naju. Znanost dvadesetog stoljea nam, meutim, poruuje da je is tina beskrajan, nedovren proces, u stalnom razvoju. Naa se znanost utoliko slae sa Sokratom to kae da smo roeni i ivimo s poten cijalom za znanje, vezano uz istinu. U neznanje upadamo zato to nam godine donose sklonost da se zatvorimo unutar navika, pret postavki, pravila i sustava vjerovanja. Kako to kae R. D. Laing: Da bi se prilagodilo ovom svijetu, dijete se odrie svog ushita. Kad odrastemo, veina nas zaboravlja svoje izvorno duboko sebstvo i duboku mudrost koju ono posjeduje. Osim u rijetkim tre nucima djeje spontanosti kad smo izloeni neemu to nas se du boko dojmilo, zaboravljamo da nae sebstvo ima sredite proeto znanjem. Zaboravljamo kako se odazvati glasu unutranjeg. Gubi mo povjerenje u sebe i okreemo se vanjskim pravilima da nas vo de. Prihvatiti izazov znai povratiti izgubljenu djeju spontanost i

ublaiti je disciplinom, iskustvom i mudrou odrasle dobi - te ne prekidnom poniznou. Moramo uvijek biti spremni provjeriti svo ju unutranju istinu u odnosu na posljedice u vanjskom svijetu. Za Zapadnjaka su spontanost i disciplina teko savladivi. Spon tanost smo skloni podcjenjivati, a disciplinu doivljavati kao neto to dolazi izvana. Frojdovski utjecaj na zapadnu psihologiju stvorio je sliku svjesnog ega kao nesretne rtve razapete izmeu hirova, ne odgovornosti i instinkta ida (spontanost) i tiranskog glasa superega koji izraava oekivanja roditelja i drutva (disciplina). Tobonja spontanost ida u snanoj je opreci s disciplinom odozgo prema do lje koju namee superego. Tu smo uhvaeni izmeu pukih osjea ja i kontrole razuma. Kao to je rekao kveker citiran na prije, razapeti smo izmeu onoga to elimo uiniti i onoga to mislimo da moramo uiniti. Tako poinjemo sumnjati u svoje instinkte, gu bimo povjerenje u vlastitu spontanost, obuzima nas osjeaj krivnje, pa se oslanjamo na nametnutu disciplinu kako bismo zadrali samokontrolu. Frojdovski pojam spontanosti nije isti kao dubinska spontanost koja nam omoguava da koristimo SQ kao unutranji kompas. injenica da rijei spontanost, odazvati se i odgovornost u engleskom imaju isti latinski korijen (spontaneity, response, responsibility), mnogo nam govori o pravom znaenju rijei spontanost. Spontanost je prirodan odaziv na ono za to moramo preuzeti odgovornost. To prvenstveno znai odazvati se svojoj ulozi u igroka zu to se odvija na pozadini temeljne stvarnosti. Kako se vidi iz Heisenbergovog principa nesigurnosti, upravo naa ukljuenost u stvarnost, na odaziv na nju ini da se stvarnost odvija. To nas ini odgovornima za odvijanje stvarnosti. U tome smislu spontanost ne moe biti puki hir ili poriv. To nije reakcija na kriku okolade ili no vi auto. To je reakcija na neto to znam iako mi to nitko nije rekao, na neto to znam iznutra, reakcija na moj unutranji kompas. Ta reakcija potjee iz SQ-a. SQ je duboki oblik spontanosti, odgovor na najdublju jezgru sebstva i na jezgru samog bivstva koje je temelj dubokog sebstva. Kad sam duboko spontana, prirodno sam u dodiru sa svojim unutra njim ja, sa svima koji su dio tog ja, sa svom prirodom i njezinim procesima koji su njegov dio, sa cjelokupnom univerzalnom stvar nou kojoj unutranje ja pripada. Kad sam duboko spontana, poz najem samu sebe i znam da sam ja svijet i na taj nain preuzimam

odgovornost za svijet. Preuzimam odgovornost za druge jer se oda zivam na njih, znajui da su i oni dio mene. Ne trebaju mi pravila, izvjesnost, poznati kodovi da bih znala kako se odnositi prema dru gima. Pravila i kodovi mogu samo sputavati moje istinsko, sponta no znanje. Tu su, dakako, ukljueni nesigurnost i rizik. init u po greke, ali mogu se nadati da u uiti iz njih. U desetom poglavlju sam spomenula san u kojem sam plesai ca to se pokree iznutra, plesaica ije kretnje su usklaene nekom unutranjom glazbom. Ispriala sam kako sam tada osjetila to je to istinska spontanost i nain na koji je ona povezana s duhovnom in teligencijom. Netom prije nego to su ga razapeli na kri, Isus je svojim uenicima govorio o neem slinom. Ivanovo evanelje, jedno od ranih gnostikih evanelja (gnostici su bili sekta koja je spajala rano kranstvo s misticizmom i drugim filozofijama), govori o tome kako je u Getsemanskom vrtu, no prije raspea, Isus pozvao svoje uenike k sebi i traio da naprave krug, drei se za ruke. Tada je zakoraio u sredite kruga i poeo pojati: Svemiru pripada plesa. Amen. Onaj koji ne plee ne zna to se zbiva. Amen. Slijedi li ples moj, sebe sagledaj u Meni koji govorim ... Plesau, razmisli o onome to inim, jer tvoju muku ovjeju ja u propatiti. Jer ti ne bi mogao shvatiti patnju svoju Da ti Otac nije poslao mene kao Logos ... Naui kako se pati i bit e u stanju ne patiti. U jednom drugom gnostikom evanelju, Tominom evanelju, Isus govori svojim uenicima: Budete li znali tko ste, postat ete to i ja. Sudei po tome, on sebe nije vidio kao boanskog, ve prije kao nekoga tko je probudio boansku mo u sebi. Znao je da ta boan ska sila postoji u svima nama. Zaplesati s Isusom znai osjetiti tu si lu. Spontano zaplesati s postojanjem znai osjetiti aktivnu silu svoje duhovne inteligencije, znati ono to ona znade.

DISCIPLINA I SUUT
Spontanost koja je povezana s reagiranjem na druge i s odgovorno u, povezana je i s disciplinom i suuti. Spontanou dolazim u do dir sa svojim unutranjim sebstvom, a razvila sam je jaajui svoje sredite. Nauila sam kontrolirati svoje hirove i prolazne elje disci plinama poput meditacije ili molitve, stalnim razvijanjem svojih vjetina ili svoje umjetnosti, razmiljanjem i neprekidnom svjeu o onome to inim. Samodisciplina je postala sastavni dio mene. To je vrsta ravnotee koju su drevni Kinezi nazivali Tao, put - dubok, unutranji zakon ivljenja. Jedan od najveih komentatora Lao-tseove Knjige puta i vrline, Chuang Tzu, pria o unutranjoj disciplini jednog mesara: Cook Ting je rezao vola za gospodara Wen-huia. Na svaki dodir njegove ruke, svaki trzaj ramena, svaki pomak stopa la, svaki zamah koljenom - cap! cap! No je parao - caaak, sve se odvijalo savrenim ritmom, kao da izvodi kakav ples ili prati Ching-shou glazbu. Ta ovo je velianstveno! uskliknuo je gospodar Wenhui. Kad ovjek samo pomisli da je mogue postii ovakvu vjetinu! Cook Ting odloi no i odgovori: Ono to mene zanima je Put koji je vie od vjetine. U poetku sam reui volove vidio samo vola. Nakon tri godine vie nisam vidio cijelog vola. A sada - sada mu prilazim u duhu, oima ga ni ne vi dim. Ja vie ne gledam i ne razmiljam, to se d u h kree kamo eli... Dobar kuhar mijenja no jednom godinje - jer on ree. Osrednji kuhar ga mijenja jednom mjeseno - zato to koma da. Ja ovaj no imam devetnaest godina a izrezao sam njime na tisue volova, pa ipak otrica je vrsta i britka kao da je netom stigao s bruenja. Disciplinu stjeemo i kroz suut, a esto i kroz patnju koja ovjeka ui suuti. Suut doslovno znai utjeti (osjeati) neto s nekim. Suut je najdublji oblik spontane reakcije, ali to esto znai da valja nadii racionalne ideje i predrasude, razinu ega, propisane ob like ponaanja.

Veliki roman Dostojevskog Zloin i kazna, bavi se upravo tim tema ma. Siromani mladi student, Raskoljnikov, ne priznaje konvencio nalni moral. ovjek poput mene, tvrdi on je iznad zakona. Za njega su zakoni samo vanjske, nametnute forme a on, kao inteligen tan i razuman ovjek - uistinu, superiorno bie - ima pravo stvara ti svoj vlastiti moral. Kao dokaz tome, odluuje ubiti beskorisnu staricu i pokazati da je iznad kazne. U toj fazi on na zloin gleda posve teoretski, kao na djelo intelekta ili ega. Ali nedugo potom Raskoljnikova poinje muiti strahovit osje aj krivice i spopada ga teka groznica. Njegova krivica nije toliko u tome to je ubio jednu staricu, ve to je zbog svoje oholosti i svojeglavosti poinio djelo kojim je unitio boansko u sebi. On shvaa da je prekrio unutranji moralni zakon i poinio grijeh nad vlasti tom savjeu. To je ono s im ne moe ivjeti. Raskoljnikov nije nikada imao nikakvog osjeaja bliskosti pre ma nikome osim prema majci i sestri; ostali studenti zazirali su od njega zbog njegovog superiornog stava. Nakon ubojstva, on dri da mora prekinuti odnose sa svojom obitelji i tako postaje jo izoliraniji. Tada sree prostitutku Soniju, rtvu upravo onih drutvenih zloina i predrasuda protiv kojih se Raskoljnikov bori. Poniena, slomljena i bolesna, upravo ona pokazuje Raskoljnikovu da ovjek moe posje dovati unutranju snagu i moralnu hrabrost usprkos svim nedaama. Njezina je snaga u vjeri i kranskoj ljubavi, ali snaga koju ona daje Raskoljnikovu dolazi kroz suut koju on osjea za nju. Kasnije, nakon to biva osuen i odlazi odsluiti kaznu, on taj odnos prenosi na ostale zatvorenike koje bi prije smatrao bespri zornom gomilom. Upravo kroz suut Raskoljnikov se vraa ljud skom rodu i sada moe prihvatiti vlastitu patnju. Vraa svoj dug drutvu zbog krenja njegovih zakona, ali to je mnogo vanije, lju bav prema Soniji i ostalim zatvorenicima daje mu novo pravo na i vot kroz unutranju preobrazbu. Upravo kroz tu preobrazbu on se ui poniznosti. Raskoljnikov je mogao izvriti takav zloin zato to se nije oba zirao na svoj unutranji kompas. Njegova je SQ bila sputana inte lektualnom oholou koja ga je uinila slijepim za injenicu da je samo ovjek. I tako ga je tobonja moralna superiornost odvela u zloin. Kad napokon poinje osjeati suut dolazi u dodir sa svo jim sreditem, tako da moe uti to mu ima rei vlastita savjest, te iskoristiti svoju duhovnu inteligenciju kako bi iznova izgradio ivot i vratio se svijetu.

12. KAKO ODREDITI SVOJ TIP OSOBNOSTI?

Sljedei upitnik moe svakome od nas dati neki pojam o tome ko jem tipu (ili tipovima) osobnosti pripada, na osnovu ega se moe mo pronai medu laticama Lotosa sebstva. Pitanja su jednostavna, a varanje besmisleno. Ovdje se radi samo o tome da steknete bolji uvid u svoju osobnost. Prvih sedam pitanja za svaki tip osobnosti bavi se profesional nim interesima ili sklonostima u slobodno vrijeme. Zasnovana su na Hollandovim upitnicima za profesionalnu orijentaciju, ali ne ukljuuju pitanja o konkretnim sposobnostima. Zadnjih pet pitanja za svaki tip osobnosti spoj su Cattellove studije o motivaciji i Jungove o tipovima osobnosti, onako kako su ih razradili Myers-Briggs u svome upitniku. Sve je to ve opisano u poglavlju 8. Konkretna pitanja koja se ovdje postavljaju nisu preslika prijanjih testova i svrha im je samo dati smjernice. Odgovorite na sva pitanja, koristei se zasebnim listom papira za svaku seriju od po dvanaest pitanja (sveukupno est listova pa pira). Na svako pitanje odgovorite sa da (to moe znaiti da, moda) ili sa ne (u smislu ne, malo vjerojatno) - izabirui pri tom odgovor najblii istini. Kad zavrite, zbrojite da na svakom listu papira.

KONVENCIONALNA OSOBNOST (JUNGOVO EKSTROVERTNO OPAANJE)

Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili ne to slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posje dujete neophodne sposobnosti?

inovnik recepcioner knjiniar raunovoa graevinski inspektor kolekcionarstvo (npr. antikviteti, marke, numizmatika) kartanje (remi, brid)

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: volim obavljati stvari uredno i metodino moji stavovi i ponaanje obino se kreu srednjim putem svoj dom i nain ivota uinio sam najpraktinijim i najudobnijim moguim potujem tradicije grupe kojoj pripadam (obitelji, radnog kolektiva, susjedstva) vie me zanimaju konkretni, svakodnevni dogaaji nego umjetnike ili filozofske rasprave o njima

DRUTVENA OSOBNOST (JUNGOVO EKSTROVERTNO OSJEANJE)

Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu jete neophodne sposobnosti? medicinska sestra uitelj socijalni radnik sveenik kuedomain/domaica (partner, roditelj) sportovi (npr. tenis, skijanje) lanstvo u nekom klubu

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: rado razgovaram sa irokim krugom ljudi svoju kritiku ili stavove obino izraavam s mnogo takta

 rado pomaem ljudima i dijelim s njima iskustva uivam u timskom radu katkad otkrijem da sam prema nekome izrazila vie topline nego to zapravo osjeam

ISTRAIVAKA OSOBNOST (JUNGOVO INTROVERTNO RAZMILJANJE)

Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu jete neophodne sposobnosti? kompjuterski programer laboratorijski tehniar prevodilac lijenik sveuilini profesor, znanstveni istraiva igre na ploi (npr. scrabble*, ah) itanje romana Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: trudim se da tono razumijem to mi netko govori cijenim inteligentnu diskusiju o nekoj temi ako ikako mogu ozbiljno razmislim, ma koliko dugo treba lo, prije donoenja neke vane odluke volim biti u toku najnovijih zbivanja u umjetnosti, znanosti, u svojoj struci ili u susjedstvu katkad prvo odbacim neko novo stajalite, a onda vidim da ono ima svojih prednosti

UMJETNIKA OSOBNOST (JUNGOVO INTROVERTNO OPAANJE)

Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili ne to slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posje dujete neophodne sposobnosti?
*scrabble, igra slaganja rijei.

pisac dizajner glumac/glumica glazbenik arhitekt fotografija ples

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: esto se izraavam impulzivno ljudi katkad misle da su moji stavovi pomalo kontraverzni, ili ih okiraju esto se zagrijem za nove ideje ili zanemarenu problematiku divim se originalnosti u drugih vie me zanima opi dojam (ljepota, smisao) nego pojedino sti

REALISTINA OSOBNOST (JUNGOVO INTROVERTNO OSJEANJE)

Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu jete neophodne sposobnosti? kuhar stolar optiar inenjer farmer aktivnosti tipa uradi sam jedrenje ili veslanje

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: prilikom drutvenih skupova volim biti s nekoliko ljudi koje uistinu potujem i u koje imam povjerenja

 ostajem pri svome miljenju i planovima, ma to drugi rekli uivam u manualnim ili fizikim poslovima, sam ili kao dio tima ne dajem obeanja ako nisam siguran da u ih moi odrati drugi ponekad misle da sam hladan ili ravnoduan, dok ja zapravo gajim vrlo snane osjeaje prema neemu

PODUZETNA OSOBNOST (JUNGOVO EKSTROVERTNO RAZMILJANJE)

Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu jete neophodne sposobnosti? trgovaki predstavnik turistiki djelatnik menader ili rukovodilac politiar odvjetnik igre na sreu (npr. loto, poker) putovanja

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: kad izlazim uvijek nastojim biti elegantno odjeven/a u drutvu uivam biti u sreditu panje rado se izlaem riziku, kako na poslu tako i u slobodno vrijeme uivam u natjecateljskim situacijama zna mi se dogoditi da preuzmem previe obaveza ili poslo va, zbog ega mi je kasnije ao Kod svakog tipa osobnosti imat ete izmeu 0 i 12 bodova. Tako moete zakljuiti u kojoj vas mjeri zanima to podruje. Prosjena odrasla osoba imat e izmeu 6 ili vie bodova u oko tri tipa osob nosti. Na primjer, moda ete najvie bodova (recimo 9) imati u umjetnikom tipu, ali jo 7 u poduzetnom i 6 u istraivakom tipu. To su tri latice Lotosa sebstva kojima ste najsliniji i ukazuju vam na

put osobnog razvoja koji vam najvie odgovara. Vanjske okolnosti, ili vea potreba za unutranjom ravnoteom, moda e vas natjera ti da razvijete i druge strane svoje osobnosti. U poglavlju 13 iznijet u est duhovnih putova koje moete sli jediti u ivotu da razvijete duhovnu inteligenciju. Najee su nam vana barem tri, ali u odreenim ivotnim razdobljima obino se najvie istie jedan.

Peti dio

MOE LI SE SQ RAZVIJATI?

13. EST PUTEVA PREMA VEOJ DUHOVNOJ INTELIGENCIJI

Beskorisno je traiti ivot na samo jedan put, osobito ako na tome putu nema srca. Prije nego to krene nekim putem, upitaj se: Ima li na tome putu srca? Ako je odgovor negati van, ti e to znati, i tada mora izabrati drugi put. Nema radosti na putu bez srca. Morat e se namuiti da uope ostane na njemu. S druge pak strane, put na kojem ima srca lak je, nee se morati truditi da ga zavoli. Carlos Castaneda, Uenje Don Juana Mi na Zapadu ve dugo vjerujemo u Jedan nain, Jednu istinu, Jed nog Boga. Divimo se ljudima koji rano u ivotu pronau svoj put i dre ga se; nepovjerljivi smo prema nedoumici, nesigurnosti i ko lebljivosti pri traenju cilja. Kad kaem put mislim na pronalae nje dubokog smisla i unutranjeg integriteta, na postupke koji pro izlaze iz najdubljih motivacija i na prelijevanje tih postupaka na vlas titu obitelj, zajednicu, naciju, i tako dalje. Moj put je moje putovanje kroza ivot, moji odnosi, moj posao, moji ciljevi, snovi, nain na ko ji sve to ivim. Slijediti put na kojem ima duhovne inteligencije, ili put sa srcem, znai biti duboko predan i posveen. Neki ljudi imaju sreu da ve na samom poetku krenu pravim ivotnim putem na kojem ima srca - postaju, primjerice, lijenici ili uitelji. Kad se to dogodi, ovjek djeluje iz svoga sredita, iz najdub ljih ivotnih motivacija, i tada koraa duhovno inteligentnim pu tem. Ali preesto se dogaa da pod pritiskom ranog odabira ljudi prionu uz jedan put i zanemaruju sve bogatstvo ostalih puteva pred

sobom ili, to je jo gore, prisiljeni su ostati na putu na kojem nema ni duhovne inteligencije ni srca. Na odreeni put ovjeka mogu pri siliti oekivanja roditelja ili drutva, ili on njime kree od svoje volje voen plitkim motivima kao to su priznanja, mo ili velika mate rijalna dobit. Neki se jednostavno stjecajem okolnosti zateknu na nekom putu, a onda ne znaju kako sii s njega. A ima i onih kojima se ini da im ivot vrluda bez ikakvog puta. Anders, vedski biznismen o kojem je bilo rijei u glavi 2, nala zi se na onome to bismo mogli nazvati pravim putem. Ve od rane mladosti znao je da eli sluiti. S obzirom na svoju osobnost i sklo nosti odluio je sluiti kroz biznis, ali i dalje s mnogo ara inzistira na tome da njegov ivot poslovnog ovjeka uistinu bude ivot slu enja, ivot koji e s ponosom dijeliti sa svojom obitelji i zajedni com, ivot koji e svijet uiniti boljim nego to ga je zatekao. Ova ga duboka motivacija centrira, zapravo, ona dolazi iz samog njegovog sredita. Kad ga ovjek upozna, susree nekoga tko zrai potpunou. On jednostavno nadahnjuje. Uope osvijestiti da je takav ivot mogu, prvi je korak prema podizanju SQ-a. Rei ja elim ivjeti takvim ivotom i dati se na teak i nerijetko bolan zadatak otkrivanja svoga sredita, svojih istinskih, najdubljih motivacija, drugi je korak. Posvetiti se tome putu sljedei je korak. A otkrie da postoji mnotvo puteva i da nae najvee ispunjenje moda lei upravo u tome da tijekom ivota sli jedimo nekoliko, ili u odreenoj mjeri ak i sve puteve - to moe biti najdublja spoznaja nae duhovne inteligencije. Moramo shvatiti da je mnotvo puteva - ne postoji samo jedan put duhovne inteligencije, niti se ijedan moe proglasiti najboljim Svi su jednako vrijedni i neophodni. Svijetu su potrebni duhovno inteligentni kuhari, uitelji, lijenici, mehaniari, roditelji, glumci, psihoterapeuti, poslovni ljudi, i tako dalje. Svaki od tih puteva zah tijeva odreeni tip SQ-a, i svaki odgovara nekim tipovima osobno sti bolje nego drugima. Nema toga posla ili zvanja koje se ne moe obavljati bolje ako se izvodi s viom razinom SQ-a; nema toga ivo ta koji ne moe biti dublje ispunjen. Ne postoji neka odreena aktivnost koja stavlja SQ u pogon ili ga razvija. Prije bi se moglo rei da se SQ neke aktivnosti moe od rediti po tome koliko je ovjek utonuo u nju, koliko je pritom blizu sreditu, u kojoj je mjeri motiviran, bez obzira na to o emu se radi. Moe to biti molitva ili meditacija, ali moe biti i kuhanje, rad,

voenje ljubavi ili najobinije ispijanje ae vode, sve dok taj postu pak izvire iz elje koja dolazi iz sredita, iz najdubljih ivotnih moti vacija i vrijednosti.

EST PUTEVA
Lotos sebstva nudi nam pregled 6 tipova osobnosti i njihovih naj dubljih motivacija, psihikih energija i puteva do sredita. Tu se istie est izrazito razliitih ivotnih puteva koji vode prema veoj duhovnoj inteligenciji - est duhovnih puteva koje svatko moe sli jediti da bi ivio ivotom sa vie srca. Iz same grae Lotosa sebstva vidljivo je da je mogue biti na vie puteva odjednom. Tipovi ego osobnosti od kojih je sastavljen vanjski rub Lotosa konvencionalan tip, drutveni tip, umjetniki tip, i tako dalje - pre uzeti su iz Hollandovog ope prihvaenog testa za profesionalnu orijetnaciju (vidi glavu 8), koji ilustrira kako je svaki pojedinac kom binacija nekoliko tipova ega. Svaki tip povezan je s jednim od 6 duhovnih puteva, tako da e svatko pronai neto za sebe i za raz vijanje svog SQ-a ako proui vie od jednog puta, iako ete vjerojat no otkriti da vam je jedan od njih osnovni. Tijekom ivota glavni duhovni put neke osobe esto se mijenja. To se moe dogaati postepeno, ili naglo, prilikom krize srednjih godina, negdje u etrdesetima ili desetak godina kasnije. Ako se ra di o istinskom pomaku energije, a ne samo o traumatinoj epizodi, po svoj prilici emo ostati u dodiru sa svojim prijanjim putem i sa mo mu dodati neke nove dimenzije. Hinduizam, na primjer, prizna je klasine ivotne faze ili puteve djeteta, studenta, domaina i sve tog ovjeka, od kojih se svaki nastavlja na one prethodne i crpi sna gu iz njih. Sve velike svjetske duhovne tradicije priznavale su, ba rem preutno, potrebu za raznovrsnou duhovnih puteva ili isku stava. Klasian primjer krive upotrebe SQ-a jest pokuaj da se pro blem jednog duhovnog puta rijei metodama koje odgovaraju dru gom. Umjetniki ili realistian tip (putevi 4 i 5) ne mogu svoj pro blem duboke usamljenosti rijeiti naprosto tako da se prikljue ne koj konvencionalnoj skupini (put 1). Introvertiran, istraivaki tip, krt na rijeima (put 3) nee postati otvoren javni govornik samim time to e se pridruiti kakvom odboru (put 6). Ane mogu se ni svi brani problemi (koji su obino kombinacija puta 4 i 5) rijeiti samo

brinou (put 2). Kad nismo svjesni boljih rjeenja dogaa nam se da zaglavimo u krivima. Kako kae filozof Ludwig Wittgenstein: Kad nemate nita osim ekia, sve vam se ini nalik avlu. Iznosim 6 osnovnih duhovnih puteva kako bih ukazala na postojanje kutije s raznovrsnijim alatima. S nekim smo se idejama upoznali jo u glavi 8, ali ovdje ih ponavljam radi potpunosti. Religijski naglasak ovdje se odnosi na kljune teme ili misli iz vjerskih tekstova; rije primjena odnosi se na praktine aktivno sti kao to su molitva ili kuhanje.

PUT 1: PUT DUNOSTI

Tip osobnosti: Motivacija: Arhetipovi: Religijski naglasak: Mit: Primjena: akra: konvencionalan zajednitvo, pripadanje, sigurnost Saturn, pleme, misterij sudjelovanja slavljenje Boga sporazum izmeu Boga i ovjeanstva obavljanje dunosti korijenska, bazna (sigurnost, red)

Gledaj! Danas preda te stavljam: ivot i sreu, smrt i nesreu. Ako poslua zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas da jem - ako ih poslua ljubei Jahvu, Boga svoga, hodei nje govim putevima, vrei njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ivjet e i razmnoit e te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit e te u zemlji u koju ulazi da je zaposjedne. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslua, nego zastrani i bude se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao tovanje, ja vam danas izjavljujem da ete zaista propasti... Uzimam da nas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stav ljam: ivot ili smrt, blagoslov ili prokletstvo. ivot dakle bi raj, da ivi ti i tvoje potomstvo ... Peta knjiga Mojsijeva 30,15 - 20 Ovo je put pripadanja, suradnje, pridonoenja zajednici i crpenja snage iz nje. Sigurnost i stabilnost ovise o doivljaju bliskosti s dru gima i s okolinom, obino jo od ranog djetinjstva. U tome smislu, taj je put vaan za sve nas. Ali za 10 do 15 posto odraslih na Zapa du, to tijekom cijelog ivota ostaje najvanija stvar.

Gore navedeni citat iz Starog zavjeta ilustrira kako zapadna svijest obino shvaa taj put. Sredinji mit, gledan u jednom ogra nienom obliku, jest da postoji pakt izmeu Boga i naeg plemena. Mi mu sluimo, a on nas titi. Sagledan u irem smislu taj nam mit govori da postoji sveti savez izmeu Boga i ovjeanstva. Ali kako god se gledalo na to, postoje odreena pravila koja valja slijediti, dunosti koje valja obaviti, blagoslovi koje valja primiti. Naglasak je uvijek na tome da se ovjek uklopi, da ini stvari na prihvatljiv nain. Kod svakog od 6 duhovnih puteva o kojima je ovdje rije postoje dvije mogunosti - tupo koraati njime ili krenuti na put prema veoj duhovnoj inteligenciji. Da bi ovjek razvio svoju SQ valja mu izvui na povrinu vlastite motivacije i poeti djelovati, ako je to potrebno, iz dubljih, istinskijih motivacija - nauiti djelo vati iz samog sredita. Oni koji po vlastitoj prirodi kroe putem dunosti uredni su, posluni, metodini i tradicionalni, kad su u svom najboljem izdanju. Ali ako se taj put slijedi na duhovno tup nain on moe odvesti u dogmatinost, predrasude, uskogrudnost, nedostatak mate i poleta. Duhovno najtuplji nain koraanja ovim putem jest djelovanje iz tamnih pobuda narcizma. Ta motivacija vodi prema potpunom povlaenju iz skupine i iz odnosa, prema gubljenju kreativnog od nosa s okolinom i potpunom zatvaranju u sebe. Psiholozi u ponaa nje koje se obino povezuje s narcizmom ukljuuju pretjerano pue nje i pie, ostajanje u krevetu dokasna, pretjerivanje u hrani i seksu, openitu potrebu za poputanjem samom sebi, pri emu se zane maruju drugi i njihove potrebe. Dri se da su korijeni narcizma u dubokoj traumi - boli i/ili zanemarivanju u najranijoj dobi, ili ne kom duboko traumatskom doivljaju prilikom kasnijih odnosa. Osoba koja je zapala u narcisoidnost ne moe napredovati ako uz pomo psihologa ili psihoterapeuta ne dopre do traume koja je do toga dovela. Drugi izraz duhovne tuposti na putu dunosti jest slijediti pra vila grupe ili njezine kodekse iz pukog straha, navike, dosade ili na prosto zato da se ide za gomilom, iz vlastitih interesa ili osjeaja krivnje. Prvi korak prema veoj duhovnoj inteligenciji jest elja da ra zumijemo sami sebe i da vodimo kreativniji ivot. Sljedei korak je izvui na povrinu motive koji nas vode i raistiti ih. U tome slu aju ovjek katkad mora proi kroz razdoblje to ga budisti nazivaju

gnuanjem, osjeaj dubokog nezadovoljstva vlastitim pobudama, ili kroz razdoblje pobune u smislu arhetipa sina razmetnoga. Da bismo na duhovno inteligentan nain koraali putem du nosti moramo zaista eljeti pripadati grupi, uiniti unutranji po mak prema istinskoj predanosti, svjesno odabrati pripadanje i znati zato to inimo. U takvom sluaju, ovjek ivi pripadnost svojoj za jednici na najdubljoj moguoj razini i obavlja njezine svakodnevne dunosti poput svetog ina. Takve duboke odluke neko su imale izraz u ritualu inicijacije, ali u naoj dananjoj kulturi jedva da je uope ikoji preostao. Sve te stvari zahtijevaju potragu za korijenima koji odreenu zajednicu ine onim to jest. Koje su njezine najdublje vrijednosti, njezin sredinji mit, njezini totemi? Kao to smo vidjeli, sredinji mit puta dunosti jest sporazum vlastite zajednice s Bogom, ili s nekim dubokim duhovnim poten cijalom. I Francuska revolucija i amerika Deklaracija nezavisnosti zasnovane su na svetom naelu prava ovjeka, koje se pak bazira na jo dubljoj vjeri u prirodu ovjenosti. Rimsko Carstvo bilo je voe no eljom da se cijelom ovjeanstvu podari vladavina prava. Bri tanski imperij zasnovan je na dubokom uvjerenju o prenoenju vie civilizacije, principa pravde i nepristranosti, kranskih vrijednosti neprosvijeenima. Ideja o objavljenoj sudbini, o odgovornosti za borbu dobra protiv zla i danas nadahnjuje ameriku vanjsku po litiku, iako esto ne ba najmudrije. Nacistika Njemaka napajala se vikinkim mitovima o arijevskoj superiornosti i nordijskim vri jednostima snage i junatva u borbi za izgradnju novog Reicha. ak i uline bande i nogometni navijai imaju svoje mitove i toteme, svoje kodove asti, nain oblaenja, zastave i simbole. Prepoznati te simbole, svjesno im prisegnuti na odanost i slu enje, vodi ovjeka putem dunosti koji prelazi granice pukog ega ili konforizma. To ga stavlja u dodir s arhetipskim srednjim slojem Lotosa sebstva, pri emu sudjeluje u neem veem od vlastitog ega i prisee na vjernost neemu to se ne moe uvijek racionalno ili lo giki definirati. Takav ovjek osjea lojalnost prema svojoj grupi, slu i njezinim interesima, potuje njezine kodove i rituale. Voli je. Ali zastati na toj etapi puta dunosti ima oitih manjkavosti. Osoba koja na toj razini sudjeluje u svojoj zajednici moda je i ui nila osobni napretak prema viem SQ-u, ali nije iskljueno da je pos tala dijelom pokreta koji sam po sebi nije duhovno inteligentan. Naj dublji i najvredniji put dunosti mora povesti ovjeka izvan granica

vlastite grupe, njezinih mitova i ponaanja, do toke iz koje e umje ti s odstojanja sagledati SQ svoje ograniene grupe. Duhovnost kon vencionalne osobnosti izvire iz sredita Lotosa, iz sredita i izvo rita sebstva i samog bivstva, pa je to dakle i izvorite odreene grupe ili zajednice - izvorite svake grupe ili zajednice. Konana dunost ovjeka na putu dunosti jest upravo prema tome sreditu. Iz takve dublje i duhovno inteligentnije perspektive ovjek vidi da je prava dunost njegove konvencionalne osobnosti prema sve tosti svakodnevice, i da je njegova konana zajednica zajednica svih osjeajnih bia. S te razine, ovjek shvaa da je njegova grupa samo jedna od mnogih jednako vrijednih, da su njezina pravila samo dio niza isto tako vrijednih pravila. Da su njegovi obiaji, nain po naanja i navike odraz drugih obiaja, naina ponaanja i navika. U takvom je sluaju umaknuo predrasudama i dogmatizmu, zatitio se od slijepog tapkanja za vlastitom grupom u moguu zabludu ili zlo. Ako iz te perspektive vee cipele, kuha, vodi ljubav, izdaje ra un kupcu, kori dijete, odlazi na proslavu, igra golf, ako sve to ini iz ove duboke perspektive, onda ivi duhovno najinteligentnijim moguim ivotom dunosti. Svaki vid njegovog naizgled prozai nog, konvencionalnog ivota tada postaje sveti in, tada svakim svojim postupkom i svakim svojim stavom slavi dunost koja slui sreditu i izvoritu postojanja. Nije vano kako e to nazvati: na iz voru se svi nazivi svetoga stapaju u jedan. Do njega dopiremo slije dei svoju najdublju ivotnu namjeru i sluei, s punom svijeu i predanou, onome to uistinu volimo i cijenimo.

PUT 2: PUT BRINOSTI

Tip osobnosti: Motivacija: Arhetipovi: Religijski naglasak: Mit: Primjena: akra: drutveni bliskost, roditeljstvo Venera (Afrodita), Velika majka, Zemlja ljubav, suut, agape Velika majka brinost, zatita, iscjeljenje sakralni pleksus (seks, suut, njega)

Zemljo, boice, Majko prirodo, koja stvara sve ivo i stalno iznova raa Sunce koje si dala narodima; uvarice neba i mora, svih bogova i sila; ti stiava svu prirodu tako da tone

u san. I ponovno, kad se tebi prohtije, alje radostan dan i hrani ivot svojom vjeitom postojanou; a kada duhu o vjekovom proe vrijeme, k tebi se vraa. S punim pravom nosi ime Velike majke bogova; Pobjeda, to je tvoje boansko ime. Latinski herbarij iz dvanaestog stoljea Ovo je put ljubavi, brinosti, zatite i plodnosti. To je put boice, bi la to Boica ljubavi poput Venere (Afrodite) ili Boica majka, koja raa i podie svoje male. To je i Majka zemlja, koja nas ukotvljuje i daruje obiljem svoje plodnosti. Ona je vjeito ensko u svojim mno gim vidovima, iako njezini unutranji arhetipovi vuku najdublju motivaciju od mukaraca koliko i od ena. Kao to smo ranije vidje li, oko 30 % odraslog stanovnitva drutveni su tipovi na putu brinosti. Nalazimo ih meu roditeljima, nastavnicima, medicin skim sestrama, psihoterapeutima, odvjetnicima, socijalnim radnici ma i svecima. To je i put iscjeljenja, povezan s isjeljujuim svojstvi ma vode i potpunosti, i s kozmikom silom koju Kinezi nazivaju Yin. Nakon to se ljudski rod iz lovako-sakupljake faze skrasio u poljodjelske zajednice, sredite zanimanja postala je rodnost usjeva, domae ivotinje i obitelj. U mnogim su se krajevima pojavili mito vi o Velikoj majci i opstali tisuama godina. Neolitske figure koje je prikazuju punih grudiju i irokih, obilnih bedara potjeu jo iz 7000te pr.n.e. Religije koje su tovale Boicu majku bile su iroko raspro stranjene sve dok ih nije iskrivio ili istisnuo patrijarhalni naglasak probuen razvojem gradova, sve eim ratovima, velikom indoeu ropskom najezdom i irenjem zakona. U Mezopotamiji je do toga pomaka dolo negdje oko 3500-te pr.n.e. Zlatno tele koje je Mojsije satro po nalogu svog Boga oca bilo je simbol Boice plodnosti. Prvotne boice majke i za njih vezani vjerski kultovi bili su vi estrani. Sumerska boica Inana, na primjer (negdje oko 4000-te pr.n.e) bila je majka, seksualno bie, politiki lik i zatitnica pisanja. Preivjele su silovite, erotine himne posveene njoj, koje spominju njezin utjecaj na usjeve, njeno divlje hujanje s olujama i kiom, te plodonosne i isjeljujue moi njezine utrobe i golemih grudiju. Kult Inane razvio se u kult Ishtar (Babilon), Afrodite (Grka), Venere (Rim), koji su svi povezani s planetom Venerom, najsjajnijim nebe skim tijelom uz Sunce i Mjesec.

U istonjakim je tradicijama Boica majka ostala mona sila, kako u othranjujuem tako i u seksualnom smislu. Hinduistike bo ice akti i Kali nositeljice su stvaranja i razaranja. Kwan Yin je mo na kineska boica suuti. Budistika Tara, roena iz Buddhine suze suuti, prenosi nesretnike preko Rijeke patnji. Ali kako su Zapadom zavladale patrijarhalne snage, mo i do maaj velikih boica majki polako se smanjuje, ostavljajui samo Ve neru kao boicu ljubavi i seksualne elje i Djevicu Mariju kao sim bol majinstva. Kraj dvadesetog stoljea u nekoj je mjeri doivio po vratak tih boica kroz ekofeminizam nekih vidova New Agea i nekih terapija koje se koriste u alternativnoj medicini. Mnogi vjeruju da su to vjesnici velikog povratka. Kao i kod drugih puteva, tako se i putem brinosti moe kora ati na duhovno tup i na duhovno inteligentan nain. Duhovno naj tuplji ili ak iskrivljen nain tamna je strana, suprotnost ljubavi i njezi, a to je mrnja i osveta. Ljubav moe biti strpljiva i blaga, ali isto tako burna, gorka, destruktivna. Ona ista svojstva koja miluju mogu nas i razdrijeti na komade, poput grkih antijunakinja koje su prodirale svoju vlastitu djecu. Meduza na ijoj su glavi zmije mito loki je aspekt ove tamne strane ene. Meduza je bila lijepa sveenica u hramu Atene, djevica koju su krasila sva svojstva mlade Boice majke. Ali tada ju je zaveo, ili silo vao, bog mora Posejdon. Na to ju je Atena u svome bijesu i ljubo mori pretvorila u zazornu grdobu, enu ispunjenu mrnjom koja na glavi umjesto kose nosi zmijsko gnijezdo i svojim pogledom pret vara mukarce u kamen. Tako je Meduza stoljeima ostala simbol ene kojoj je nanesena nepravda, iz koje kulja destruktivna srdba. Govorei o vlastitoj izgubljenoj nevinosti zbog Posejdonove prijeva re i izdajstva, Meduza kae: Stvorene smo da ljubimo Mi ene, a uvreda koja pretvara Med naega ivota u u, Pretvara anela u zloduha. Jer slatko je upoznat grozovit osjeaj snage, Unititi, usmrtiti tiranina pogledom, Ej! Kako slatko! U toj estokoj pomami moi, satrti ivot koji naudio nije ....

Tijekom tisuljea lik Meduze proao je mnoge promjene. U izvor nom grkom mitu, Meduzu obezglavljuje junak Perzej i iz njenog se mrtvog tijela raa krilati konj Pegaz, a otkriva se da kapi krvi iz nje zinog vrata imaju iscjeliteljske moi. Sama Meduza, te stoga i mr nja koju ona utjelovljuje, nerijetko je viena kao dvostrana - runa i opasna, dakako, ali takoer plodonosna i nadahnjujua. Ona je tamna strana ene majke, seksualnog bia, ali kao svaka tamna stra na psihike energije ona ima golemu, potencijalno preobraavajuu mo. ene i mukarci koji koraaju tamnom stranom ovog puta na laze se na rubu. Srdba moe unititi njih ili druge, ali isto tako se moe preobraziti u snanu, iscjeljujuu ljubav. Manje dramatina je majka ili ljubavnica koja gui, ija ljubav sakati i sputava onoga koga obasipa, umjesto da ga hrani i oslo baa. Ona eli posjedovati voljenog, ima potrebu da bude voljena i eljena vie nego to je to sama u stanju pruiti. idovska majka iz amerikih viceva, sa svojim pileim juhicama, pretjeranom bri gom za djetetovu stolicu i svojim ambicijama da joj sin postane li jenik, takav je lik. Usko vezan za ovakav guei lik jest i onaj koji hrli upomo, uitelj koji ueniku ne ostavlja prostora za vlastite zakljuke, rodi telj koji se boji pustiti dijete da ui na vlastitim pogrekama, ena koja eli spasiti svoga ljubljenog od njegovih vlastitih slabosti. Ovi pomagai jednostavno previe pomau. Nemaju dovoljno povje renja u unutranje izvore i procese rasta onih kojima ele pomoi i tako je njihova tobonja briga puko tetoenje i moe samo nakodi ti. Suprotna krajnost, dakako, je nemogunost iskazivanja bilo kak ve brige, sebinost i zanemarivanje potreba drugih. I naposljetku, postoji i duhovno nerazvijena, previe uskogrud na majka, pomagaica ili ljubavnica. Borac za prava ivotinja koji znanstveniku alje pismo-bombu, borac protiv pobaaja koji ubija lijenike, aktivist koji skuplja novac za izbjeglice a nikad niim nije pridonio svojoj zajednici; svi ti ljudi su krti, a njihova ljubav manj kava. Oni su zaglavili na ego razini ljubavi, nedostaje im ira per spektiva koja bi ukljuila istinske potrebe ili osobnost drugoga. Lju bav ih ne nosi izvan vlastitih granica, ne ini ih dijelom neeg veeg od njih samih. S toga razloga, to nije ljubav koja izvire iz najdublje motivacije ovog puta, a to je bliskost, niti iz njegove najdublje vri jednosti, a to je brinost.

Da bi ovjek na putu brinosti postao duhovno inteligentniji valja mu biti otvoreniji prema osobi ili ljudima s kojima je u odno su brinosti. Moramo nauiti biti prijemljivi i sluati svojim istin skim sebstvom. Moramo eljeti biti otvoreni, izloeni, preuzeti rizik otkrivanja pred drugima. Ukratko, moramo biti spontani. Dijana, princeza od Walesa, posjedovala je ta svojstva, znala je sluati i imala hrabrosti otkriti svoju ranjivost. Cijelim svojim biem bila je otvorena drugima. Bila je duboko spontanta. Voljela je i imala potrebu za ljubavlju - eljela je biti Kraljica srca. Upravo to je pri vuklo srca i matu svijeta i od nje uinilo primjer osobe koja na putu brinosti postaje duhovno sve inteligentnijom. Humanistika psihoterapija Carla Rogersa, zaeta 1930-tih, ali i dandanas popularna, dobar je primjer te razine brinosti. Rogers je njezina osnovna svojstva saeo ovim rijeima: Kako mogu ponuditi odnos koji e dotinoj osobi omoguiti osobni razvoj? Nijedan pristup koji se oslanja na znanje, na obuku, na prihvaanje neeg poduenog, nije od koristi. Sto budem stvarniji u tome odnosu, to e on biti od vee pomoi. Samo ako ponudim istinsku realnost koja je u meni, moi e druga osoba uspjeno potraiti realnost u sebi ... Odnos je znaajan utoliko to ja osjeam stalnu elju da shvatim ... Osim toga, potpuno sam osloboen svake moralne ili dija gnostike procjene. Rogersov nain gledanja na terapiju je svjetovna verzija slavne defi nicije ljubavi Sv. Pavla, iz Novog zavjeta: Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih sebe predao da se saeem, a ljubavi ne bih imao, nita mi koristilo ne bi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva: ljubav ne zavidi, ne razmee se, ne oholi se. Ne radi nepristojno, ne trai svoje koristi, ne razdrauje se, ne uraunava zla. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriava, sve vjeruje, svemu se nada, svemu odolijeva. Ljubav nigda ne prestaje. Prva Korinanima 13, 4-8

Ove, moda najvee rijei ikad napisane o ljubavi, ukazuju na du hovno najinteligentniji nain koraanja putem ljubavi i brinosti. Jer nije dovoljno biti samo emocionalno inteligentan kad se radi o lju bavi. Nije dovoljno samo prihvatiti druge onakve kakvi su, nije do voljno samo izai u susret njihovim potrebama, njihovoj stvarnosti. Duboka duhovnost, duboko duhovno sredite sebstva vezano je za potencijale; tu se radi o onome to bismo mi i/ili drugi mogli posta ti, ili o tome to zapravo jesmo, izraavali to ili ne. Duhovno inteli gentna ljubav ima mo preobrazbe - ona nam daje slobodu da se bolje izrazimo, a i drugima omoguava da nadrastu sami sebe. I zato mudar roditelj hrani potencijale svoje djece. Duhovno in teligentan roditelj ne namee djetetu samo svoje vrijednosti i oeki vanja. Duhovno inteligentan roditelj ostavlja prostora, hranjivog tla na kojem e dijete moi nadrasti roditelje, pa i samo sebe. Svoju djecu nije teko voljeti na taj nain. Ali isto je tako vano vidjeti i hraniti potencijale onih koji nam na prvi pogled moda i nisu simpatini. Seksualni napasnici koje sam posjetila u zatvoru is prva su mi se inili odbojnima - bili su to teki kriminalci. Pa ipak, ako smo u stanju susresti se s ljudskou i neiivljenim potencija lom tih slomljenih ljudi, i zavoljeti ga, pruit emo im zrcalo dobro te koja je u njima samima. Moemo im omoguiti da dodirnu dublje sebstvo koje postoji u svima nama, i na taj nain preobraziti i njih i sebe. Pomoi da se promijeni svijet. Majka Tereza na toj je razini kroila putem brinosti.

PUT 3: PUT ZNANJA

Tip osobnosti: Motivacija: Arhetipovi: Religijski naglasak: Mit: Primjena: akra: istraivaki razumijevanje, znanje, istraivanje Merkur (Hermes), vatra, zrak, vodi razumijevanje, prouavanje Platonova spilja uenje, iskustvo solarni pleksus (vatra i svjetlost)

Jer, Jahve, Bog tvoj, oganj je to prodire. Peta knjiga Mojsijeva 4, 24

Odlika svetosti, odlika moi, Odlika grozomornosti, odlika uzvienosti, Odlika drhtanja, odlika strepnje, To je odlika plata Zoharariela, Jahve, Boga Izraela, Okrunjenog na tronu slave ... Oi nijednog bia ne mogu ga vidjeti, Ni oi od krvi i mesa, ni oi slugu Njegovih. A tko ga ugleda, samo pogledom okrzne, Tomu jabuice one vrtoglavo zakolutaju, I vatra sune iz njih, I tako ga uga da sagori Zohar, idovski mistini tekst iz trinaestog stoljea Put znanja protee se od razumijevanja opih praktinih problema, preko duboke filozofske potrage za istinom do duhovne potrage za spoznajom Boga i svih Njegovih puteva, pa do konanog sjedinje nja s Njim kroz znanje. ak i ve prije navedeno pitanje Johna Lennona (Kako da idem naprijed kad ne znam u kojem smjeru sam okrenut?) pokazuje da sve to poduzimamo u ivotu zahtijeva ba rem osnovnu kartu teritorija i cilja prema kojem idemo. To je vidlji vo na svakoj razini, od planiranja drutvenih dogaaja, izbora kari jere ili partnera, do dubljeg sagledavanja Svemira i naeg mjesta u njemu. Ovaj put zapoinje jednostavnom znatieljom i posve prakti nom potrebom, ali kako se strast produbljuje tako nas on vodi do samih granica onoga to nae poimanje, ak i nae bie, moe prih vatiti. Hebrejski Bog progovorio je svome narodu kao stup od ognja. Najdublje znanje vodi nas do ruba na kojem bi nas ta vatra mo gla progutati. Na samim poecima civilizacije znanje i poimanje smatrani su iskljuivom domenom amana i sveenika. Obian puk prihvaao je njihove savjete i inio kako mu je reeno. Ideja da bi i iri krug ljudi mogao uiniti duhovni pomak kroz znanje i razumijevanje, stigla je na Zapad preko orfizma, tajne grke sekte iji se vjerski nauk irio negdje oko 800-te pr.n.e. Orfej je vjerovao da su ljudska bia svojim porijeklom djelomino nebeska, a djelomino zemaljska. Kroz ed za znanjem, na koju se gleda kao na strastvenu opijenost, osoba se

moe proistiti od svoga zemaljskog oblija i postii jedinstvo s Bo gom. Za to su katkad potrebni mnogi ivoti izmeu kojih dua umrlog posjeuje Izvor u hadskim dvorima i bira hoe li se napoji ti sa Zdenca zaborava ili sa Zdenca prisjeanja. Napajanje sa Zdenca prisjeanja donosi spas jer za spas je potrebno znanje, a znanje zah tijeva prisjeanje. Tako orfiki zanesenjak stjee mistino znanje do kojeg druga ije ne bi mogao doi. Veliki grki filozof Pitagora bio je sljedbenik orfizma i preko njega je ova ideja o spasonosnom mistinom znanju prodrla u zapadnu tradiciju. Platon je vjerovao da nam mistino znanje daje dublji, istinskiji pogled na stvarnost nego to bi to inae bilo mogue. Ono nam omoguava opaanje istih oblike ljepote, is tine, dobra i jednote. On to ilustrira slavnom usporedbom s pei nom. U toj paraboli ljudska bia obitavaju unutar peine, prikovani su lancima za jedno mjesto, vratova prikovanih karikom tako da mogu gledati samo naprijed, u zid peine. Na zida vide samo sjen ke u prolazu. Stanovnici peine misle da su te sjenke stvarnost. Ali mistino znanje ih postupno oslobaa. Penju se prema izlazu iz pe ine i u prvi mah su zaslijepljeni tolikom svjetlou. Ali kad se na viknu na nju upoznaju stvarnost onakvu kakva uistinu jest. Shvate da su u svome neznanju vidjeli samo sjene stvari. Cilj Platonove fi lozofije bio je dovesti do takve spoznaje. Potraga za istinskom stvarnou, s onu strami privida, oduvi jek je bila poticaj velikom dijelu kranstva, gnosticizmu, vraanju i alkemiji renesanse, suvremenoj znanosti i radu velikih modernih mislilaca poput Freuda i Marxa. Istina nije vidljiva na prvi pogled ve je valja otkriti nekom odreenom disciplinom, bila to molitva, meditacija, prouavanje, laboratorijski eksperiment, otklanjanje psi holokih obrana (Freud) ili drutvenih pritisaka (Marx). Prema rije ima filozofa znanosti, Thomasa Kuhna, stvarno, istinski dublje ra zumijevanje zahtijeva promjenu obrasca - za to valja nauiti gle dati stvari na posve nov nain. Putem znanja koraaju oni koje motivira ljubav za uenjem i/ili duboka potreba za razumijevanjem; na primjer uenjaci, znanstve nici i lijenici. Simbol lijenika je kaducej, krilati tap s dvjema zmi jama koji je nosio Hermes (Merkur), glasnik bogova i vodi ljudima. Trea medu hinduistikim akrama, akra solarnog pleksusa, po vezana je s razumijevanjem, takoer i s vatrom i svjetlou. Takvo

razumijevanje sveobuhvatnije je od puke logike ili razuma. U nje govoj dubini je poimanje due, koje do nas dopire kroz knjievnost, umjetnost, poeziju i najbolja djela znanosti, a koje se doivljava kao intenzivno iskustvo. Sjetimo se samo Arhimeda koji je iskoio iz ka de i gol trao ulicama viui: Eureka!! Spoznao je fizikalni princip flotacije. Znanje i razumijevanje su strast koja ovjeka ini duboko anga iranim u svijetu oko i unutar njega. Tamnom stranom ovog puta hodaju ljudi koji bjee od takve angairanosti i radije ne bi znali. Moja mi je majka znala rei da postavljam previe pitanja i da e mi to donijeti samo patnju.Ja se, na primjer, znala bi rei, jedno stavno iskljuim. Za takve je ljude opasno ili bolno razmiljati o vlastitom iskustvu i tako ostaju uhvaeni na povrini dogaanja ili izgubljeni meu sjenkama na zidu peine. Tamnom stranom ovoga puta, ali posve razliitom od one ko jom koraaju ti to ne ele znati, ide i legendarni Faust. On toliko eli mo koju e mu dati golemo znanje da je spreman prodati duu avlu kako bi je stekao. Neki znanstvenici spremni su se upustiti u kojekakve moralno sumnjive pokuse, sve u potrazi za moi ili ushi tom otkria koje je samo sebi svrha, pa bismo ih mogli nazvati faustovskim tipovima. Drugi duhovno tup nain hodanja putem znanja jest pretvoriti se u hladnu, dosadnu znanstvenu cjepidlaku zaokupljenu sitnica ma ili izoliranim intelektualnim problemima. Takvi ljudi obino strasno ljube svoj posao, ali su okovani sluenjem zrncima znanja i odsjeeni od dubljeg razumijevanja sveukupnosti ivota i istinske stvarnosti. Casaubon, lik iz romana Middlemarch George Eliot, arhe tip je ovog sitniavog znanstvenika, uskogrudan ovjek, tankog, i ljastog nosa koji je sav ivot posvetio svom velikom djelu - ni tavnoj zbirci banalnih osrednjosti u kojima nema iskupljue vizije. U znanstvenim je krugovima mnogo takvih casaubona. Suprotnost tome je pogled iz zraka, u svim smjerovima, koji ima ptica ili ovjek na vrhu planine. Jedno od negativnih Newtonovih nasljea je mogunost da se putem znanja kroi na duhovno tup nain. Njutonijanski arhetip, bilo da se radi o znanstveniku, prosvjetaru ili savjetniku u poslov nim svijetu, izolira znanje i fokusira se na njegova uska podruja. Takva osoba dijeli znanje o stvarima od sveobuhvatnijeg znanja o ljudima i opim ivotnim procesima. Ograniava se na ono to se

dade izmjeriti, nepovjerljiva prema emocijama, i snano se oslanja na logiku i razum. Sama sebe zatvara unutar granica vlastite, njutonijanske verzije spilje i njenih sjena. Prirodan napredak prema vioj SQ vodi od razmiljanja, preko razumijevanja, do mudrosti. Svaki problem, bio on praktine ili in telektualne naravi, na duhovno inteligentan nain rjeava se tako da se smjesti u iru perspektivu iz koje ga je mogue jasnije sagleda ti. Najdublja perspektiva dolazi iz sredita, iz sutinskog smisla i vrijednosti koje je i dovelo do odreene situacije ili problema. Tak vu perspektivu mogue je stei jednostavnim razmiljanjem - preis pitati protekli dan ili projekt na kojem radimo, usredotoiti se na probleme i postaviti si pitanje kako je do njih dolo. Takva refleksija svakodnevna je, nasuna potreba duhovno inteligentnog ivljenja. Sljedei korak je razmisliti o svim moguim izlazima iz trenutane situacije i o moguim ishodima svakog puta. To vodi k razumijeva nju na koji je nain mogue poboljati odreenu situaciju i moe li se ona uope poboljati. Netko, na primjer, moe biti ozbiljno bolestan. Prvo bi trebao razmisliti o tome kako to da se razbolio, a zatim o nainima izljee nja, ukljuujui savjetovanje sa strunjacima. Ali moe se dogoditi da je osoba neizljeivo bolesna. Istinsko razumijevanje e joj omo guiti da svoju bolest vidi u irem kontekstu ivota i smrti, a svoj i vot u kontekstu prolaznosti. To moe voditi prema jo dubljoj kon templaciji o tome kako provesti preostale dane i kako odivjeti smrt. A iz ovoga bi pak neminovno proizalo razmiljanje o tome to je za tu osobu uistinu vrijedno, to je za nju bio smisao ivota i to eli ostaviti za sobom, to za nju uope znai odlazak. Bude li u stanju kroz ovaj proces refleksije napraviti dovoljan odmak od svoje skore smrti, po svoj e prilici stei mudrost a s njome i mir. Svako istinski duboko znanje dijalog je sa sreditem. Isus je rekao: Morate umrijeti za staro kako biste se rodili prema novo me. Novo znanje stavlja dotadanje u nov kontekst i nerijetko mu oduzima prijanje znaenje. Duboko znanje preobraava samo moje bie i na taj nain me izlae ognjenoj kunji u kojoj moe izgorjeti ono to sam dotad bila. Upravo zato put znanja zahtijeva disciplinu kontemplacije, molitve, meditacije ili prouavanja. idovska misti na tradicija ima jednu dobro poznatu priu koja to ilustrira. Rabin Akiba s jo trojicom odlazi u duboku umu. Ali prije ne go to uspiju izai iz nje jedan od ljudi umire, jedan se odmetne od

grupe, a trei poludi. Samo rabin izlazi iz ume netaknut. Ovdje je uma simbol mistinog znanja, znanja koje znalca sjedinjuje sa svim najsvetijim. Pouka je da je rabin Akiba, prije nego to je krenuo u duboku umu (mistinim putem) godinama prouavao idovske zakone i tradiciju. Molio je i disciplinirao um i duu i tako izdrao ognjenu kunju mistinog znanja. Ostala trojica krivo su mislila da postoji duhovna preica.

PUT 4: PUT OSOBNE PREOBRAZBE

Tip osobnosti: Motivacija: Arhetipovi: Religijski naglasak: Mit: Primjena: akra: umjetniki kreativnost, eros, ivotni instinkt Mjesec (Dijana), Artemida, kotao, mudra ena, sjenka cjelovitost, potraga, individuacija (Jung), ritual putovanje u Podzemni svijet, gral razmiljanje o snovima, dijalog srce (predanost)

Michael Robartes sjea se zaboravljene ljepote i, kad je obgr li rukama, u svojim rukama stee ljupkost koje je odavno ne stalo s ovoga svijeta. To ne. Nipoto. elim svojim rukama stegnuti ljupkost koja jo nije stupila na ovaj svijet... ... Majka sreuje moju novu odjeu kupljenu iz druge ruke. Moli se, kae da u moda kroz vlastiti ivot, daleko od doma i prijatelja, nauiti to je to srce i to ono osjea. Amen. Pa neka bude tako. Dobro doao, o ivote! Idem da se po milijunti put susretnem sa stvarnou iskustva i da u kovanici svoje due iskujem jo nestvorenu savjest svog naroda. James Joyce, Portret umjetnika u mladosti* Obgrliti ljupkost koja jo nije stupila na ovaj svijet... u kovanici du e iskovati jo nestvorenu savjest svoga naroda. Joyceovo vienje sebe kao mladog ovjeka i mladog umjetnika doarava onu strast stvaranja i mo preobrazbe koja vodi umjetnike tipove. Ljudi koji
Prema prijevodu Lea Dria, izdanje Liber.

koraaju ovim putem mogu izvui na svjetlost dana dotad neizraene potencijale - jo nedoivljene osjeaje, neosvijetene vizije, nezamiljene boje, neoblikovane misli, i tako dalje. Oni su ono to pjesnik Rilke naziva pelama skupljaicama nevidljivog. Knjiev nici, slikari, pjesnici, glazbenici, i drugi umjetnici ine 10 do 15 pos to stanovnitva. Ali i veina nas, ve samim time to smo ljudi i to posjedujemo barem zametke duhovne inteligencije, u nekoj mjeri koraa tim putem. Bit psiholokog i duhovnog zadatka s kojim su suoeni oni koji kroe putem preobrazbe jest osobna i transosobna integracija. Drugim rijeima, takvim osobama valja istraivati vlastite visove i dubine i te razliite dijelove rascjepkanog sebstva stopiti u jedinstvenu, nezavisnu, potpunu osobu. U tome smislu, ovaj je put presu dan za sve nas. U svakodnevnom ivotu njegovi izazovi zamjetljivi su u pubertetu i dobro poznati u srednjoj dobi (kriza srednjih godi na), iako se mogu vraati u bilo kojoj dobi. Ali za umjetnike tipove kao takve, put osobne integracije u svom duhovno najinteligentni jem obliku neizbjeno vodi u podruje transosobne integracije prema pronalaenju zagubljenih ili rasutih vidova svoga dubokog sebstva, prema razinama koje su daleko izvan ega i postojee kul ture, gdje mogu vjedrima grabiti s nepresunog izvora sredita. Ovaj put je najvie od svih vezan za aktivnost boanske toke u mozgu, i njime esto idu osobe otvorene mistinim iskustvima, estokim osjeajima, oni koje nazivamo ekscentrinima ili razli itima od gomile, oni koji se tako esto moraju boriti da zadre zdrav razum (i nerijetko gube bitku). U poglavlju 5 vidjeli smo da su aktivnost boanske toke, umjetnika nadarenost, duhovno is kustvo i mentalna nestabilnost usko povezani. Iz toga se razloga o umjetnicima esto razmilja kao o ranjenim iscjeliteljima drutva (ili amanima) - ljudima prisiljenim na zastraujua putovanja u ne poznato u pokuaju da sakupe izgubljene dijelove sebe. Katkad i ne uspiju, ali s tih putovanja donose blago koje je lijek za sve nas. Ve same te poroajne muke tema su nekih najveih djela svjetske knji evnosti. Dante, na primjer, govori o svom putovanju u Tamnu u mu koje mu je omoguilo kasniju viziju Raja: Al' kad sam stigo jednom brijegu na dno, tamo, gdje kraj je onoj bio drai, to nagna stravu u srce mi jadno,

pogledah uvis te obronke mu spazih ve zaogrnute zrakama planeta, to pravo vodi svijet po svakoj stazi. Tad presta malo strava da mi smeta, to svu no nije srcu mira dala, no provedenu u toliko sjeta. I kao ovjek, koji je iz vala bez daha na kraj isplivo, pa gleda natrag na vodu opasnu sa ala, tako i duh moj, jote sklon da preda, na ono se je osvrtao drijelo, to ivu proi nikome jo ne da.* Oita metafora je put u Podzemni svijet, u carstvo smrti ili sjena: Demetra koja odlazi u Had po svoju izgubljenu ker Perzefonu koju je oteo Pluton; Orfej koji kree u carstvo mrtvih da povrati svoju Euridiku. Neki od nas svake noi kreu na taj put borei se s nonim morama. Drugi ga prolaze prilikom kratkotrajnih epizoda ludila ili privremenih slomova. Za svako od tih putovanja karakteristina je oajnika potraga za neim i potreba za rtvom, moda i stalnom, da bi se to neto pronalo. Potraga za svetim gralom u legendama o kralju Arturu jo je dan je mit oito povezan s putem preobrazbe. Ovdje je zemlja Pellesova nerodna, kralj ranjen, i samo sveti gral moe donijeti iscjelje nje. I kraljevstvo Arturovo vapi za izljeenjem. Svih 150 vitezova Okruglog stola odlazi u mranu umu, u potragu, ali samo trojica uope uspijevaju vidjeti gral. U mitu o Arturu, kraljevstvo dolazi u pitanje tijekom Arturove borbe s nezakonitim sinom Mordredom. Artur predstavlja sile svjetlosti, a Mordred sile tame. Gral je sila ko ja bi mogla zacijeliti taj raskol, ali kraljevstvo razdire graanski rat. Mit naeg vremena, Rat zvijezda, ima istu temu ali pozitivniji ishod: kad Luke Skywalker spasi svog oca Darth Vadera od tamnih sila, carstvo se oslobaa sjenke unitenja. Iz ove potrage ili putovanja u Podzemni svijet mogu se razviti dvije razliite vrste umjetnosti, Ako je iscjeljenje na osobnoj razini
Prepjev Mihovil Kombol, izdanje Sysprint.

dobit emo svakodnevnu, osobnu umjetnost - sliku, roman, halji nu ili dubok odnos s drugom osobom koji iscjeljuje umjetnika. Ako do iscjeljenja dolazi na transpersonalnoj razini, s onu stranu ega i postojee kulture, rezultat je transpersonalna ili velika umjetnost, umjetnost Bacha, Dantea ili Dostojevskog koja je u stanju iscijeliti i tave kulture. Knjievnik E. M. Forster to naziva proroanskom umjetnou zato to ona najavljuje novo - tovie, ona ga stvara. I u takvom sluaju umjetnost moe poprimiti oblik ili biti nadahnu ta odnosom koji dosee transpersonalnu razinu - Dante i Beatrice, Faust i Gretchen. Motivirajua energija ovog puta je eros ili Freudov ivotni in stinkt. Eros simbolizira kreativnu privlanost suprotnosti i red koji iz toga proizlazi. To je red nastao iz kaosa. Prema grkoj mitologiji prvo je bio kaos iz kojeg se kao jedan od prvih bogova rodio Eros, koji je Svemiru mogao donijeti neto reda. Sutina svake umjetnosti jest unoenje reda u kaos. Zatitnica umjetnosti je Dijana, boica Mjeseca, ije je znanje znanje noi, a svjetlost svjetlost noi. Da bismo koraali ovim putem ne smijemo se bojati tame, ne smijemo bjeati od toga da se uhvatimo u kotac sa sjenkom, ne smijemo ustuknuti pred dubokom boli i osjeajem da nam je zbog nje ivot u opasno sti. Umjetnik esto dobiva upravo onda kad je spreman zagledati se u one aspekte psihe, kulture ili cijele rase koje drugi odbacuju. Postoji pria o arobnjaku i pjesniku Milarepi, jednom od naj veih budistikih uitelja koji je ivio na Tibetu u dvanaestom sto ljeu. Milarepa je obitavao u samotnoj planinskoj peini. Jednoga se dana vratio u peinu, a kad tamo, u njoj se nastanilo sedam opakih, zloudnih demona. On pomisli: Ili mi je pobjei ili otjerati demo ne. Odlui, se da ih istjera i to mu je pomou njegove uobiajene magije sasvim lijepo polo za rukom sa estoricom. Ali sedmi nika ko da ode. Milarepa pomisli: Ovaj je stvor utvara moje vlastite mate i postoji samo zato to osjeam strah. I tako se pria nastav lja time to je Milarepa pokazao razumijevanje prema demonu i ak mu ponudio da podijele peinu. Pun prijateljstva i suuti, nimalo ne strepei za svoje tijelo, Milarepa je poloio glavu u ralje demonu, ali ga ovaj nije mogao prodrijeti i ispario je kao dim. Poloivi glavu u ralje demonu, Milarepa je iskazao spremnost da ode do ruba. Ve smo vidjeli da se sva kreativnost zbiva na ru bu kaosa, na rubu ...

izmeu znanog i neznanog izmeu spoznatljivog i nespoznatljivog izmeu smisla i besmisla izmeu sigurnosti i zbunjenosti izmeu ushita i depresije izmeu razuma i ludila izmeu radosti i oaja izmeu suzdranosti i iskuenja izmeu dobra i zla izmeu Svjetlosti i Sjene izmeu ivota i smrti izmeu sigurnosti i straha izmeu mahnitosti i kontrole izmeu ekstaze i nitavila izmeu ljubavi i gubitka izmeu ljubavi i odsustva izmeu Ovaj je popis beskonaan. Rizik ruba je u tome to bismo mogli izgubiti glavu. Moda de mon prehitro sklopi ralje. Ali rizik ne prilaenja rubu jest proivjeti ivot na osjenanoj strani ovog puta ili ga prehodati na duhovno tup nain. Tamna strana kreativnosti su destrukcija ili nihilizam - Freudova elja za smru. Oni koji slijede ovaj put s jednakom se strau predaju samodestruktivnom ponaanju i privlai ih runoa ili je sami stvaraju. To je kreativnost okrenuta protiv same sebe; vandali po tuim dvoritima, poinitelji zloina nezamislivih umu, umjet nici koji izlau trupla trunuih krava ili staklenke s pobaenim fe tusima. To su neprijatelji oblika, neprijatelji samog ivota, ali ine to sa strau. Njih doziva razaranje i runoa ba kao to pozitivne umjetnike doziva ravnotea ili ljepota. Meu one koji putem preobrazbe koraaju na duhovno tup na in moglo bi se ukljuiti i estete, ljude koji stvaraju sterilne oblike li ene ivotne snage. Njih vodi strast za stjecanjem i pokazivanjem. A tu bi se moglo smjestiti i one koji nameu vlastite proizvoljne ob like koji ne proizlaze iz prirodnog rasta ni prvotnog kaosa. Takvi ljudi vole ravne linije i otre kutove, oni ne podnose da neto nije na svome mjestu.

Suprotnost redu je kaos, a kad netko na duhovno tup nain iz raava sklonost prema kaosu to esto zavrava najobinijim nere dom. Takvi se ljudi boje reda ili forme, opiru se odnosu kojem bi se trebalo posvetiti, bune se zbog pobune same, u opreci su s gomi lom, ma to ona inila. Najalosniji sluaj su oni koji se bore ak i protiv reda u sebi, kasne na dogovore, kasne s rokovima i nerijetko su rtva stvaralakih blokada. Obje duhovno nerazvijene krajnosti, opisane gore, posljedica su nespremnosti ili nemogunosti da se ovjek suoi s konfliktom. U umjetnicima se osobito lome konflikti: esto su upravo oni izvor njihove motivacije. Umjetnici su u stanju upoznati i doivjeti krajnje polove svjetlosti i tame, ushita i oaja. Strah od konflikta unutar se be ili izbjegavanje da se suoimo s njim bijeg je od duhovne inteli gencije; spremnost da se ovjek suoi s konfliktom i pokuaj da ga razrijei znai okretanje prema njoj. Ali rubne osobnosti esto su previe nestabilne da bi se otisnule na tako opasno putovanje. Spremnost da se sjetimo svojih snova i razmiljamo o njima, da se upustimo u kreativan dijalog sa sobom ili s drugima, da gurnemo glavu u ralje demona - to vodi k veoj duhovnoj inteligenciji. to su konflikti rubniji to e fantazije i snovi biti egzotiniji, i utoli ko je potrebnije biti usidren u neki vid svakodnevice - u odnos, obi telj, rutinu, disciplinu. Jung je mogao zahvaliti svojoj obitelji i uvijek punoj ordinaciji to su ga odrale relativno normalnim tijekom sed mogodinjeg putovanja rubom ludila. Duhovno najinteligentnije od svih putovanja ovom stazom je putovanje prema sreditu. To je putovanje nepojmljivog straha koje zahtijeva silnu vjeru. A zahtijeva i spremnost da se rtvuje ego, pomirenost s time da od njega moda nee ostati nita osim blaga koje emo tamo pronai i iscjeljenja koje e ono moda donijeti drugima. Za to je potrebno nadvladati najdublji od svih konflikata, strah od smrti.

PUT 5: PUT BRATSTVA

Tip osobnosti: Motivacija: Arhetipovi: Religijski naglasak: realistian graenje, pripadnost drutvu Mars (Ares), Geja, Adam Kadmon, ma univerzalno bratstvo, spremnost na rtvu, pravda

Mit: Primjena: akra:

dua svijeta, Indrina mrea zamjena uloga, graenje dijaloga, grlena (borba protiv sekundarnih stvari)

Dan i no mojim ilama struji ista rijeka ivota to igra i struji u ritmu svijeta. To je taj isti ivot to kroz zemski prah klija radou u bezbrojnim vlatima trave i to suklja u umnim talasima lia i cvijea. To je taj isti ivot to se ljulja u oceanskoj kolijevci roe nja i smrti, u plimi i oseci. Osjeam da mi je udove uzvisio taj dodir svjetskog ia. A ponos je moj u ivom bilu vjekova to ovoga asa igra u mojoj krvi. Zar ne moe dosegnuti veselost tog ritma? pa da se lju lja, nestaje i rasprskava u vrtlogu te strahotne radosti? Sve stvari jure naprijed, ne zaustavljaju se, ne osvru se, nema te sile koja ih moe zadrati, one jure naprijed. Ukorak s tim nemirnim brzacem glazbe, rasplesana sti u godinja doba i odlaze - boje, melodije, mirisi liju u vje nim slapovima obilja radosti to se rasprskava, predaje i umire svakoga trena. Rabindranath Tagore Mark Smith je izvanredan strunjak i vrlo uspjean inenjer, a k tome i potpredsjednik pogonskog odjela svoje kompanije. Zaao je u etrdesete i otac je velike obitelji s mnogo djece. Mark je klasian primjer realistinog tipa. Ne govori mnogo, ne pokazuje emocije i nikad ne raspravlja o njima. Ambiciozan je, ima natjecateljskog du ha i eli stei to vie za svoju obitelj. Jako je ponosan na svoj rad i vrlo odan kolegama na poslu. Ima jako izraen smisao za pravdu. Tijekom vikenda uiva praviti rotilj za svoju obitelj, popravljati svoj kamion ili dotjerivati svoje amce. Mark se razlikuje od prosjenog realistinog tipa samo utoliko to su ga okolnosti natjerale da hoda duhovno inteligentnijom ver zijom svoga ivotnog puta. Ima zloudan tumor i lako je mogue da nee poivjeti ni dvije godine. Ne izraava svoje emocije u pogledu toga i nerado govori o tome, ali oit je dubok duhovni uinak ove bolesti. Dok njegova ena (drutveni tip) ne prestaje plakati i ve je

proeljala sve mogue informacije o nainima lijeenja, Mark samo kae da eli nastaviti s dosadanjim ivotom. Tu sam gdje sam, kae, i elim to iskoristiti na najbolji mogui nain. Iz njega zrai smirena snaga koja daje podrku i njegovoj obitelji i prijateljima su oenima s neminovnom tragedijom. Usprkos svome nainu ivota, koji nije nimalo uzbudljiv niti sklon uzbuenjima, realistini tipovi (nekih 20 posto stanovnitva, uglavnom mukaraca), koraaju putem bratstva koji moe biti je dan od duhovno najnaprednijih u ivotu. Sazdani iz kalupa Marsa, kako bi to rekao John Gray, autor knjige Mukarci su s Marsa, a ene s Venere, ovi ljudi su utljivi, praktini, ne priznaju bedastoe, a ot voreno pokazivanje osjeaja izaziva im nelagodu. Oni su prototip junaka ili neustraivog ratnika. Takvi su Hemingwayevi likovi. U svome najboljem izdanju, spremni su se boriti, ak i umrijeti za ono to smatraju pravednim. Oni vole skupinu kojoj pripadaju, svoje drugare, i imaju jak osjeaj bratstva. Njihova neustraivost i prezir prema smrti u filozofskom i duhovnom smislu seu duboko u mito ve koji nadahnjuju njihov put. Grki filozof Plotin razvio je mit o univerzalnoj dui ili svjetskoj dui, kojoj pripadaju nae individualne due. U novije vrijeme o to me su govorili filozofi Hegel i Schopenhauer. idovski mistici svjet skoj su dui dali oblik Adama Kadmona, savrenog ovjeka kojeg smo svi djeli. Ameriki pisac Ralph Waldo Emerson nazivao je to onim jedinstvom, onom sve-duom kojoj pripada bie svakog o vjeka i u kojoj se stapa s ostalima; to zajedniko srce kojem svaki is kreni razgovor odaje potovanje. To je moda najbolje opisano u budistikoj sutri: Kau da u Indrinom nebu postoji niska bisera na nizanih tako da kad pogleda jedan u njemu vidi odraz svih osta lih. Isto tako, svaka stvar na svijetu nije samo to to jest ve obuhva a i sve druge stvari, pa zapravo jest svaka druga stvar. Suvreme na znanost istu takvu cjelovitu sliku stvarnosti prua kroz hologram, lasersku fotografiju na kojoj svaki djeli sadri cijelu sliku. Suvremeni, znansveni mit o Geji opisuje Zemlju i sva bia na njoj kao jedan ivi organizam. Ovi mitovi vode svoje pristalice s onu stranu straha od smrti jer im otvaraju podruja due koja nikada ne umire, u kojima je zaseb na dua dio sveobuhvatne, vjene due svijeta, i uvijek e tako biti. Prema rijeima joginskog filozofa Sri Aurobinda upravo svojstva due koja se razvijaju na putu bratstva i putu vode koji slui, to iz njega proizlazi, ostaju vjeita. Ona se reinkarniraju kao duboko,

temeljno stanje osobe u koju dua seli u sljedeem ivotu. Duhovni zadatak onih koji koraaju ovim putem jest uspostaviti kontakt s dubljim podrujem ovjetva i sveg bivstva, u koji je njihov ego ukorijenjen. Duhovna disciplina koja to omoguava je neustraiva i beskompromisna potraga za pravdom. Oni koji koraaju putem broj 2, putem brinosti, obino nose te ret nejednako rasporeenog odnosa s onima koje vole i do kojih im je stalo. Odnos izmeu majke i djeteta prirodno je asimetrian: u njemu obino ima neeg partizanskog i naglasak je na pomoi i is cjeljenju. Ljudi na putu broj 2 stavljaju naglasak na ljubav i suut i nastoje po svaku cijenu zagladiti svaku eventualnu antipatiju ili konflikt. Pravda, s druge strane, zahtijeva sposobnost da se vidi i prihvati pozitivne i negativne osjeaje, tui uspjeh i neuspjeh. Prav da trai da shvatim kako je sve ono to se od mene zahtijeva na od reenoj razini isto i da mudro prihvatim injenicu da su ljudi razli iti, a sukobi neizbjean dio ivota. Da bi ovjek koraao ovim pu tem mora zanemariti vlastite sklonosti, svoje nagrade, svoje mjesto u svijetu u kojem vlada borba za prevlast. Suvremeni filozof John Rawls, s Harvarda, opisao je kako se nositi s demonima ovog puta. Prema Rawlsu, kad se od ovjeka za htijeva da donese odluku o raspodjeli dobra i pravde u svome dru tvu, to mora uiniti neovisno o svome mjestu u svemu tome. Koje god mjesto ovjek zauzimao u drutvu, to ne smije utjecati na njega kad donosi odluke o raspodjeli dobara. Na taj je nain naelo prav de osloboeno osobnih predrasuda. Ali pojedinac je nerijetko krat kovidan ili nedovoljno obavijeten, pa je stoga idealno da odluke donosi skupina ljudi i da svatko iznese svoje stajalite. Takva filozo fija temelj je idealne demokracije, u kojoj e pojedinac imati na umu dobro zajednice, iako je dananja politika daleko od toga. Izvorni atenski parlament, koji je djelovao kao skupina u kojoj se vodi di jalog, esto je bio uspjeniji. Danas su kvekeri ti koji vrlo esto uspi jevaju doprijeti do onog pravog duha zajednice, a tako zna biti i u drugim malim, blisko povezanim skupinama. Tamna strana ovog puta u kojem je naglasak na cjelini i sponta nosti jest mrnja prema samom sebi: osoba nema povjerenje u sebe, izopenik je po vlastitom izboru, kukavica. Biti duhovno tup na ovom putu znai ivjeti ga uskogrudno. To znai biti zainteresiran samo za vlastite, prozaine, praktine tenje, ne initi napor da se us postavi dijalog s drugima ili razumijevanje za njih, zapeti u stanju emocionalne lijenosti: Osjeaji su prenaporni! To je John Grayov

mukarac s Marsa u svom najgorem, grubom, istetoviranom izda nju, po cijeli dan nagnut nad motocikl koji popravlja, zainteresiran samo za strojeve i sport, koji najvie dri do moi zato to ona dono si osobnu korist, u tolikoj mjeri da je natjecatelj nesposoban sura ivati, stalno u drutvu kompia nalik sebi, u odnosu sa enom emocionalno nerazvijen, zapeo u ovdje i sada. Prvi korak prema veoj duhovnoj inteligenciji za realistian tip osobnosti mora biti osjeaj nezadovoljstva trenutanim stanjem stvari - osjeaj dosade zbog preuskih interesa, usamljenost zbog ne dostatka emocionalnog kontakta, frustracija zbog nemogunosti da se izraze misli i osjeaji. Sljedei je korak da osoba ima dovoljno potenja da prizna kako su to njeni vlastiti nedostaci i kako se ne ra di samo o tome da nije srela pravog partnera, pravu grupu ili neto to bi bilo tako arobno da bi je zaokupilo. ovjek tad mora poelje ti biti drugaiji, eznuti za tim da i on sam i njegovi interesi posta nu iri, mora eljeti pripadati iroj, raznolikoj skupini. Poput Marka Smitha, mnogi realistini tipovi napreduju na ovom putu tek kad su suoeni s nekim izazovom - to moe biti od lazak u bitku, borba za svoje mile i drage, borba za ono u to ovjek vjeruje, napori da se izgradi zajednica, suoenost sa smru. U svojoj konanici, ovo je put sluenja drugima, ukorijenjen u transpersonalnu stvarnost onih dijelova due koji ne umiru, onih dijelova sebstva koji transcendiraju ego. Kad se osobe ovoga tipa uspiju centrirati na toj razini, iz njih isijava duhovna inteligencija. Kao to kae Ralph Waldo Emerson: Ako ovjek nije pronaao svoj dom u Bogu, njegovo pona anje, nain na koji sklapa reenice, ton njegovih rijei, ustroj, da tako kaem, svih njegovih stavova i nehotice e to odava ti, ma koliko se pravio potpunim. Ako ovjek jest pronaao svoje sredite, boansko e prosijavati kroz njega ma koliko hinio neznanje, neprijaznu narav ili nepovoljne okolnosti. Prizvuk potrage je jedno, a zvuk pronaenog neto posve drugo. Pravda je da svatko dobije ono to mu pripada, a bratstvo da sva kome bude priznata njegova ljudska vrijednost. Najbolje emo zna ti gdje smo po tome koje osjeaje gajimo za svoje protivnike. Stavi mo li se u tuu ulogu, nerijetko emo osjetiti duboko potovanje ne

samo prema miljenjima razliitim od vlastitog, ve i prema ljudi ma koji ta miljenja zastupaju. Poznate su prie o drugarstvu voj nika sukobljenih strana, koji se susretnu na nekoj toki primirja. Po tovanje prema neprijatelju vodi me do one razine ljudskosti i idea la na kojoj neprijatelj i ja imamo neto zajedniko. To me vodi do ra zine na kojoj vidim da smo oboje poteni igrai u nekom veem evolucijskom scenariju, i tako se dublje saivljavam s onom razi nom due koja objedinjuje ljude i nadivljava osobnu smrt.

PUT 6: PUT VOE KOJI SLUI

Tip osobnosti: Motivacija: Arhetipovi: Religijski naglasak: Mit: Primjena: akra: poduzetan mo, iskupljenje, odana sluba Jupiter (Zeus), Veliki otac, prorok odricanje, jedinstvo s Bogom, sveenitvo egzodus, raspee, Bodhi stablo samospoznaja, meditacija, guru joga eona

Oh, to je ivotinja koja nikad ne bje. Nikad je vidjeli nisu, a ipak su voljeli njene ljupke kretnje, nain na koji bi zastala gledajui ih smirenim, bistrim pogledom. Nikada postojala nije. Ali njima se javljala u svoj svojoj istoi. Ostavili su joj dovoljno prostora. I u tom prostoru izdubenom njihovom ljubavlju odjednom se izdigla i nije joj bilo potrebno postojanje. Hranili su je, ne itom ve vjerom da postoji. I tako je naposljetku toliko ojaala da joj je iz ela izrastao rog. Jedan. I primakla se djevici, bijeloj, blistavoj i prela u postojanje, u zrcalu i u njoj. Rainer Maria Rilke Jednorog*
Preneseno prema engleskom prijevodu.

Sve ljudske skupine - obitelj, crkva, korporacija, pleme, nacija - tre baju vou da ih usmjeri, dade im cilj, taktiku i osjeaj usmjerenja. Za uspjenog vou, ovjek obino mora biti otvorenog nastupa, sa mouvjeren, poduzetan tip osobnosti. Takva se osoba lako nosi s mo i. Uspjean voa mora se dobro slagati s ostalima u grupi, mora bi ti, ili se barem doimati da jest, osoba s integritetom, koja grupu mo e nadahnuti idealima i ne smije djelovati iz vlastitih interesa. Veliki voe slue neem veem od sebe; uistinu, veliki voe slue ni vie ni manje ve samom Bogu. U konanici, voa u svojih sljedbeni ka stvara ili budi osjeaj za smisao koji i njega nadahnjuje - bilo to povrinski ili duboko, konstruktivno ili razorno. U zapadnoj je kulturi jednorog oduvijek bio osobit simbol, i votinja sazdana od ovjekove enje i sanjarskih sposobnosti. U Rilkeovoj pjesmi on je stvoren arolijom ljubavi, oni koji se usuuju vjerovati da moda postoji ostavili su mu prostora za to. Gledano oima kvantne znanosti, sve postojanje je prostor jednoroga - niz mogunosti izvuenih iz beskrajnog potencijala kvantnog vakuu ma. Svi smo mi sluge Boje ili kvantnog vakuuma, sluge mnogo strukih mogunosti u sreditu postojanja. Voe koje postanu svjesne takve slube znaju da slue neem viem od svoje obitelji, zajednice, tvrtke ili nacije, viem ak i od vizija i vrijednosti, onako kako ih obino shvaamo. Istinske voe slue onoj dubokoj enji ljudske due koja stvara jednoroge. Oni ostvaruju ono to se drugima ini nemoguim, otvaraju nove puteve kojima ljudi mogu doprijeti jedni do drugih, nove naine na koje kompanije mogu sluiti drutvu, nove naine postojanja drutva. Buddha, Mojsije i Isus bili su takve voe. Imamo sreu da su nama u nae vrijeme sluili Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela i Dalai Lama. Mnogo je nepoznatih voa koji slue Bogu i ovjean stvu sluei skupinama u kojima djeluju ili svojim kompanijama. I napokon, u svakome od nas postoji mogunost da bude voa koji slui. ivot voe koji slui oplemenjuje stavove i nain ivota - kon vencije - vlastitog plemena. Na taj nain sluba puta broj 6 daje pu tu broj 1 nov nain poimanja, i time zaokruuje ciklus Lotosa. Mno go je velikih mitova o voi koji slui - Buddha to sjedi pod stablom Bodhi sve dok ne donese prosvjetljenje cijelom ovjeanstvu, Moj sije koji izvodi svoj narod iz suanjstva i donosi svijetu zakone Boje, Krist koji umire na kriu kako bi svi upoznali ivot vjeni.

Gandhijeva uloga u tome da Indija stekne nezavisnost, a njezin na rod dublju duhovnu viziju, poprimila je razmjere modernog mita. U jednom znaajnom smislu put voe koji slui najvii je od svih duhovnih puteva. Osobito nadareni, ovi ljudi imaju mogu nost sluiti onima koje vode, iscijeliti ih i prosvijetliti, ali gledan u konanici ovaj put zahtijeva izrazit integritet (cjelovitost). Voa koji slui mora se biti u stanju podvri najvioj moguoj sili. Za poduze tan tip osobnosti, koji se posve prirodno laa moi i vlada ljudima, takvo podvrgavanje nije nimalo lako. Ve sama takva sposobnost predstavlja milost. Sredinja energija koja vodi ovaj tip je mo. Pravilna ili kriva upotreba ili zloupotreba moi odreuje hoe li osoba hodati tim pu tem na duhovno tup ili na duhovno inteligentan nain. Put od tupo sti do inteligencije vodi kroz sve zamke i iskuenja moi. Tamna-strana ovoga puta je tiranin koji izokree mo za osobne ili izopaene ciljeve. Na tome je putu mogue nai sadista, osobu ko ja uiva u tome da zahvaljujui svojoj moi nanosi bol ili ponienje drugima. Voa poput Hitlera djeluje kao da slui cilju viem od se be - to ga je i uinilo karizmatino opasnim. Ali to je izopaen cilj ko ji doziva sile mraka, muenje i smrt - razaranje i ogranienost umjesto rascvjetavanja mogunosti. Darth Vader iz Rata zvijezda mit ski je lik te vrste. Kretski Minotaur koji duboko u svome labirintu prodire nevinu mladost proizvod je udnje za moi kralja Minosa. Uobiajen duhovno tup nain koraanja ovim putem je korite nje moi u vlastite svrhe, za vlastite ciljeve i vlastiti probitak. Ko rumpirani politiari, sitni tirani i nasilnici slubenici su moi na najplioj ego razini sebstva. Nerijetko postaju rtve paranoje jer oe kuju izdaju budui da su i sami izdajnici. Na srednjem stupnju duhovne inteligencije je voa koji slui svojoj grupi, zajednici, tvrtki ili naciji u okviru postojeih mitova i tradicija te skupine - voa koji uva postojee. Ako prema Lotosu sebstva konvencionalan i umjetniki tip shvatimo kao krajnje su protnosti u nainu na koji e odreena osobnost iskoristiti svoju energiju i potencijale, ovakvi brini voe vie naginju konvencio nalnom. Oni ne nadahnjuju ljude, ne nude im izazove, ali im pru aju podrku. Oni su u slubi srednjeg sloja sebstva, onog grupnog ili kolektivnog koje postoji u svakome od nas. Najinteligentniji nain koraanja ovim putem, kao to smo ve vidjeli, jest vodstvo koje otvara nove vizije ili nove mogunosti.

Katsuhiko Yazaki jedan je od takvih ivuih voa. Yazaki je japan ski biznismen od pedesetak godina. Vlasnik je svjetske tvrtke za na rudbe potom, Felissimo, s podrunicama u Japanu, Europi, Sje vernoj Americi. U knjizi Put prema Liang Zhiju/The Path to Liang Zhi (Put prema istinskoj, unutranjoj samospoznaji), koja je izala 1994, on pria svoju priu. Kao mladi Yazaki je od oca naslijedio biznis bez duana. Ro ba se prodavala od vrata do vrata, na preporuku, stvaranjem pro dajnih mrea. Tijekom godina posao je prerastao u uspjeno poslo vanje putem potanskih narudbi i Yazaki se obogatio. Kad mu je bilo etrdeset i neto imao je sve o emu je sanjao: uspjeh, bogatst vo, drutveni status, sretnu obitelj. Ali neto je ipak nedostajalo. A onda su mu prijatelji pokazali knjigu o zenu i ispriali o uitelju Kido Inoueu koji pouava zen. I tako je Yazaki otiao u samostan uitelja Inouea na tjedan da na meditacije. Bilo mu je teko, na trenutke ak bolno, ali nekako oslobaajue. U jednom sam trenu, pria on, imao osjeaj da sam pronaao mir, a ve u drugom mi se inilo da sam zarobljenik vlastitih tlapnji. Bio sam zapanjen upoznavi ono to sam nazivao ja. Tada sam prvi put shvatio koliko je obmana u meni. A prvi put sam i shvatio u kolikoj mjeri su te obmane uzrok usponima i pado vima u mome svakodnevnom ivotu. Do tog trena nikada se nisam tako izravno suoio s realnou o sebi. Nakon tjedan dana Yazaki je izaao iz svoje samostanske elije da bi po prvi put vidio ljepotu svijeta. Shvatio je da je proivio i vot u sjeni i da je svijet naruen ljudskim sjenama. Ljudi, pie on, razdvajaju svijet od sebstva, prirodu od ovjetva i sebe od drugih i tako postaju zarobljenici obmana kako bi zatitili ego. Neizbjeno ulaze u zastraujui scenario hipokrizije i uvjerenja kako su ba oni u pravu. Nakon ovih spoznaja Yazaki je preusmjerio svoj poslovni ivot. elio je uiniti neto za zatitu okolia i buduih generacija. Preime novao je tvrtku u Felissimo, to proizlazi iz panjolske i talijanske rijei za sretan, zato to je njegova vizija prave uloge velikog biz nisa poela pridonositi ljudskoj srei. Osmislio je nov ultra duan, duan u kojem e se nabavljati stvari za skupljanje vrijednosti na globalnoj razini, prelazei zemljopisne granice i granice sadanjeg trenutka. Razradio je globalni marketing drei da e svojom po nudom omoguiti kupcima da vide kakvi bi mogli postati u

budunosti i osmisle budui ivot koji bi ih moda vie ispunjavao. Na taj je nain proirio granice svojih usluga i svijesti svojih kupa ca. Prisustvovao je svjetskom samitu o budunosti Zemlje u Rio de Janeiru i velik dio svoga novca i vremena posvetio spaavanju oko lia. Osnovao je Zakladu za prouavanje potreba buduih generaci ja i davanje podrke obrazovnim projektima. Vjerujem, kae, da je ova djelatnost na meunarodnom pla nu potekla iz onoga to sam nauio kod uitelja Inoue. Sluiti na ovoj razini znai sluiti Bogu. Vedantski filozof devetnaestog stoljea, Vivekananda, rekao je: Ovaj je Svemir naprosto vjebalite u kojem dua vjeba. Viveka nanda je bio jedan od onih koji je nadahnuo Mahatmu Gandhija u njegovom stavu o povjerenitvu, njegovoj osobnoj viziji voe koji slui. Govorei o povjerenitvu u ekonomskom smislu, Gandhi je drao da stekne li vie bogatstva od onoga to mu na svijetu raz mjerno pripada, ovjek treba njime raspolagati kao da mu je povje reno za Boje ljude. Isto je s moi i utjecajem. Kao to je Isus rekao: Ne moja volja, Gospodine, ve tvoja. Ove jednostavne rijei u pot punosti definiraju duhovno inteligentan nain koraanja putem vodstva.

SEDAM PRAKTINIH KORAKA PREMA BOLJOJ SQ

Sedam koraka prema veoj duhovnoj inteligenciji postati svjestan toga gdje sam sada snano osjeati da se elim promijeniti razmiljati o tome to je moje sredite i koje su moje najdub lje motivacije otkriti i rastjerati prepreke istraiti mnoge mogunosti napredovanja posvetiti se putu zadrati svijest o tome da postoji mnogo puteva Na svakom od est duhovnih puteva prema veoj SQ postoji mo gunost napretka od duhovno tupog do duhovno inteligentnog. Posao koji valja obaviti specifian je za svaki put. Put brinosti, na

primjer, trai da nadrastemo sebinu, ljubomornu ili odsutnu lju bav i prerastemo u nesebinu, poticajnu ljubav; put dunosti trai da od nekoga tko slijedi zakone veine prerastemo u osobu koja sla vi svetost svakodnevnog. Ali ma koliko bili razliiti, svima je putevima zajedniko sedam koraka prema napretku koje ovdje elim ukratko iznijeti. Prvi korak: Morate osvijestiti gdje ste u ovome trenutku. Na pri mjer, kakva je vaa sadanja situacija? Koje su njene posljedice i re perkusije? Nanosite li kakvu tetu sebi ili drugima? Ovaj korak zah tijeva rad na svijesti o sebi, to opet zahtijeva naviku da se razmilja o vlastitom iskustvu. Mnogi od nas to ne ine. Naprosto ivimo iz dana u dan, od jedne aktivnosti do druge, i tako dalje. Via SQ zah tijeva da se zaroni u dubinu stvari, da se o njima razmilja, da se po vremeno procijeni sebe i svoje ponaanje. Najbolje svakodnevno. To se moe uiniti tako da si ostavite nekoliko asaka tiine, ili kroz svakodnevnu meditaciju, rad sa savjetnikom ili psihoterapeutom, ili da naprosto razmislite o proteklom danu prije nego to zaspete. Drugi korak: Ako ta razmiljanja u vama probude osjeaj da bi ste vi, vae ponaanje, vai odnosi, va ivot, vaa postignua na poslu, mogli biti bolji, morate se eljeti promijeniti, morate preuzeti unutranju obavezu da ete se promijeniti. To znai da treba iskre no razmisliti o tome koliko e vas energije i rtava stajati takva pro mjena. Jeste li spremni smanjiti puenje ili alkohol? Posvetiti vie vremena tome da sluate sebe i druge? Disciplinirati se da svakod nevno itate, vjebate ili brinete za neku ivotinju? Trei korak: Sada se zahtijeva jo dublja razina razmiljanja. Mo rate upoznati sami sebe, otkriti gdje vam je sredite i koje su vae najdublje motivacije. Da sljedei tjedan umrete, to biste eljeli rei da ste postigli u ivotu ili ime ste pridonijeli svijetu? Da imate jo samo godinu dana, to biste uinili s njom? etvrti korak: Koje su prepreke na vaem putu? Zbog ega ve prije niste ivjeli iz svog sredita? Zbog srdbe? Pohlepe? Osjeaja krivice? Straha? Puke lijenosti? Neznanja? Poputanja sebi? Sada nainite popis onoga to vas je dosad sputavalo, i pokuajte razradi ti kako da otklonite te prepreke. Moda ih je dovoljno samo osvije stiti i biti odluan, a moda je potrebna nagla prekretnica, neto to budisti nazivaju gaenjem - naprosto osjeaj da vam je ve muka od sebe. Ali to isto tako moe biti dug, polagan proces za koji e vam biti potreban voa - psihoterapeut, dobar prijatelj ili duhovni

savjetnik. Ovaj se korak nerijetko zaobilazi, ali on je vrlo bitan i tre ba mu se vraati. Peti korak: Koje vjebe ili kakva disciplina je najbolja za vas? Ko ji put slijediti? Kakve se obaveze isplati preuzeti? U ovoj fazi mora te osvijestiti da postoje razliite mogunosti napredovanja. Istraite ih, pustite mati na volju, otkrijte kako to za vas izgleda u praksi i zakljuite koja vam je najprihvatljivija. esti korak: Sada se morate posvetiti jednom putu u ivotu i ra diti na tome da koraajui njime stignete do sredita. I dalje svakod nevno razmiljajte o tome postupate li na najbolji nain za sebe i za druge, izvlaite li iz odreene situacije najvie to se moe, obuzi ma li vas mir ili zadovoljstvo zbog toga kako se stvari odvijaju, pro nalazite li u svemu tome smisao. ivjeti put koji vodi prema sreditu znai pretvoriti svoje svakodnevne misli i aktivnosti u stalni sakra ment, izvui na povrinu priroenu svetost svake smislene situa cije. Sedmi korak: I naposljetku, dok skladno koraate putem koji ste sami odabrali, nemojte smetnuti s uma da postoje i drugi putevi. Potujte one koji koraaju njima i onu osobu u sebi koja e u budu nosti moda osjetiti potrebu da krene nekim drugim putem.

SVI PUTEVI VODE PREMA SREDITU I OD NJEGA

Nadomak cilju, kad stanem slobodan od svoje vlastite volje i od volje Boje i svih njegovih djela i od Boga samoga, stajat u tamo iznad svih bia, ni Bog ni bie. Prije bi se moglo rei da u biti ono to sam bio i to u ostati, sada i zauvijek. A onda u dobiti zamah (svijest) koja e me odnijeti iznad svih anela. Taj e mi zamah dati tako golemo bogatstvo da mi Bog nee biti dovoljan u svemu to ga ini Bogom, ni sa svim svojim boanskim djelima. Jer nadomak cilju otkrit u da smo Bog i ja jedno. I tako u biti ono to sam bio, neu postati ni manji ni vei, jer ja sam nepokretan uzrok koji pokree sve stvari. Meister Eckhart, njemaki srednjovjekovni mistik Ma kojim duhovnim putem ovjek iao, ako to ini na duhovno in teligentan nain u dodiru je sa svojim najdubljim sreditem. Iz toga

sredita on je nepokretan uzrok koji pokree sve stvari, zato to tada i on i svi njegovi postupci izviru iz sredita samog postojanja. Oni nisu nita doli izraz beskonanih mogunosti sredita. To je mje sto s onu stranu ega, s onu stranu svih oblika kroz koje se izraava naa tradicija - s onu stranu svih poznatih simbola, s onu stranu svega to se dade iskazati rijeima. Jezikom Meistera Eckharta, ja i Bog smo jedno. Jezikom jedne druge slike koju esto koristim u ovoj knjizi, ja sam val na moru i spoznajem da smo ja i more jedno. In dijski pjesnik iz petnaestog stoljea, Kabir, koristi se tom slikom da bi postavio pitanje: Razmiljao sam o razlici izmeu vode i valova na njoj. Kad se podigne, voda je i dalje voda kad padne voda je, moe li mi tko rei kako da ih razluim? Zato to je netko izmislio rije val, moram li ga ja dijeliti od vode? U nama je Onaj Tajanstveni; planeti i sve galaksije prolaze kroz njegove ruke poput staklenih perlica. To je niska staklenih perli u koje valja gledati jasnim pogledom. Mistici svih velikih tradicija govore o tome mjestu unutar sebstva. Ono je ista svjetlost, vatra koja sja ili plamti u nama, izvorite sve ga to dua donosi svijetu. Kad se o njemu govori na ovaj nain, sre dite ulijeva strahopotovanje, djeluje privlano i sveto - ali moda previe apstraktno za veinu nas. Pa ipak ga svi mi ivimo i doiv ljavamo kad kroimo svakodnevicom na duhovno inteligentan na in. To je osjeaj svetosti u svakodnevnim predmetima i dogaaji ma, osjeaj svetog u ljubavnom inu, gotovo nepodnoljiv ushit koji nas preplavi kad neto po prvi put istinski shvatimo, zanos kad na

svijet donesemo neto novo, duboko zadovoljstvo kad vidimo da je ispunjena pravda, mir koji nas preplavi kad znamo da ono emu sluimo slui Bogu. Svih 6 duhovnih puteva vodi prema sreditu, prema iskust vu koje se moe nazvati prosvjetljenjem. Ali kad ih ivimo na du hovno najiteligentniji nain, svi oni vode i od sredita, natrag prema svijetu. Buddha je pretrpio mnoge godine traganja i patnje da posti gne prosvjetljenje, ali kad je uspio nije si dopustio da jednostavno nestane u nirvani. Naprotiv, vratio se svijetu da bi se svi prosvijetli li. Obian ovjek koji ima visok SQ ne traga samo za blaenstvom poznavanja sredita nego mu se spontano odaziva, a onda preuzi ma odgovornost povratka da bi sa svijetom podijelio svjetlost koju je vidio, energiju koju je stekao, integritet koji je iskusio. On postaje prosvijetljeni roditelj, prosvijetljeni uitelj, prosvijetljeni kuhar, pro svijetljeni ljubavnik, ili to ve bilo. Na svakom putu ocrtanom Lotosom sebstva nalazi se spirala postojanja prema sreditu i od njega, a isto tako i oko svake latice Lotosa. Nitko nije uistinu potpun, uistinu cio, istinski prosvijetljen, dok nije u nekoj mjeri koraao svakim od 6 duhovnih puteva dok nije pronaao kreativan nain da odivi konvencije, nauio vo ljeti duboko i nesebino, nauio shvatiti, pronaao neto to moe stvoriti, sluio drugima i upoznao poloaj voe koji slui, i tako slu io Bogu. Postoji i spirala postojanja koja vodi od sadanjeg ivota do sljedeeg, kojom se posljednji put vraamo u sredite, a koja se nazi va smru, i zatim se opet raamo. Kao tinejderka, bila sam napra vila Wilsonovu tamnu komoru. Kako sam ve bila spomenula, to je instrument pomou kojeg se moe pratiti trag atoma kroz paru. U toj sam maglenoj komori vidjela nabijene estice atoma kako odjed nom izranjaju iz nitavila pare: putovale bi nekoliko centimetara i ponovno nestajale u pari - da bi se zatim pojavile na nekom dru gom mjestu, u nekom drugom trenutku. Teorija kvantnog polja go vori da smo poput ovih nabijenih estica. Mi smo pobuena ener gija kvantnog vakuuma koja izranja iz nitavila, neko vrijeme pu tuje ovim svijetom a zatim se vraa u vakuum iz kojeg je nastala da bi se ponovno pojavila kao drugi obrazac energije u nekom dru gom trenutku. Smrt je putovanje kroz ivot; to je put u sreditu sva kog puta, bitan dio spirale postojanja. Govorei o svome iskustvu jednote sa sreditem, u kojem po staje nepokretan uzrok koji pokree sve stvari, Meister Eckhart to

naziva stanjem neroenosti: Stoga sam takoer neroen, i slije dei put svoga neroenog (nemanifestiranog) bivstva, ne mogu ni kada umrijeti. Slijedei put svog neroenog bivstva oduvijek sam bio, sada jesam i zauvijek u biti.

ovjek opazi govedo (opetovano doivljava jedinstvo s izvorom postojanja).

On hvata govedo, ali shvaa da ga mora obuzdati eli li ga pokoriti.

ovjek pripitomljava govedo (trenira svoj um).

On zajae govedo i vodi ga kui (svoje iskustvo jedinstva sa izvoritem prenosi u svakodnevni ivot).

Govedo nestaje, ovjek ui da je svako oitovanje stvarnosti, ukljuujui i put koji je slijedio, nestalno i mogue ga je nadii.

Sve nestaje: govedo i sebstvo koje je opazilo govedo nadieni su. Bi, konopac, osoba i govedo - sve se to stapa u Ni-ta. Ova su nebesa tako golema, nikakva ih poruka ne moe umrljati, Koliko je pahulja snijega u razbuktaloj vatri? Ovo su stope praotaca.

ovjek poinje opaati kozmike sile stvaranja i razaranja sa stajalita izvan njih, ali to jo ne moe uklopiti u svakodnevicu. On je luda na brdu, pomalo zasjenjen svojim nainom gledanja.

ovjek, sada znalac, vraa se na trnicu. Ne traim nita, ivim obinim ivotom, ali sve to pogledam biva rasvijetljeno.

Kad ivimo svoj vlastiti, ili u nekoj mjeri sve duhovne puteve prema sreditu i od njega, visok SQ ili prosvjetljenje koje na taj na in stjeemo upuuje nas na nepojmljivu dra svakodnevnog. Zen budizam poznaje izreku: Prije nego to sam se prosvijetlio, cijepao sam drva i teglio vodu. Nakon to sam se prosvijetlio, cijepam drva i teglim vodu. Time se ne eli rei da prosvjetljenje ne donosi napre dak i preobrazbu, naprotiv, istinska preobrazba vraa nas tamo oda kle smo poli, samo to to sada ivimo potpuno prisutni i svjesni. U svom Priruniku Zen budizma (A Manual of Zen Buddhism), D. T. Suzuki donosi reprodukcije 10 originalnih kineskih crtea iz dvanaestog stoljea, prema kasnijoj verziji iz petnaestog stoljea, te uz njih kratke pjesme koje ilustriraju na to mislim kad govorim o spirali postojanja i o tome kako zen shvaa prosvjetljenje. I one se koriste alegorijom o ovjeku koji kroti govedo. U Little Gidding, iz etiri kvarteta, T. S. Eliot izraava istu spi ralu postojanja i znaenje slika o pripitomljavanju goveda: Neemo prestati tragati A na kraju svega naeg traganja Stii emo odakle smo i poli I prvi put vidjeti to mjesto. Kroz nepoznata vrtna vrata, na pragu prisjeanja Kad posljednje to nam valja otkriti od zemlje Bude ono sa samog poetka; Na izvoru najdue rijeke Glas skrovitog slapa I djeca na jabukovu stablu Nepoznata, zato to ih ni traili nismo Al' ujemo im glas, napola ujemo, u tiini Izmeu dva morska vala. Hitro sada, ovdje, sada, uvijek Stanje nepomuene jednostavnosti (za koje valja platiti ni vie ni manje nego sve) I sve e biti dobro Ba sve e biti dobro Kad se plameni jezici uviju U petlju vatrene krune I vatra i rua budu jedno.

Svi putevi vode prema sreditu i od njega. Slijediti ih pred stavlja potragu, ali zavretak potrage predstavlja in predaje. ak i enje za prosvjetljenjem na koncu nestaje.

14. KAKO PROCIJENITI SVOJ SQ

Za razliku od IQ-a, koji je linearan, logian i racionalan, duhovna se inteligencija ne moe mjeriti. Svrha pitanja koja ovdje iznosim jest da vas navedu na razmiljanje. Organizirana su u sedam odsjeaka, po jedan za svaki tip osobnosti ili laticu Lotosa, i sedmi koji otkriva koliko ste se pribliili energijama sredita. Pretpostavlja se da ste is punili upitnik u poglavlju 13. Kao to smo tamo vidjeli, uglavnom svatko je mjeavina barem tri tipa osobnosti. Slino je i s ovim upit nikom u kojem e svatko pronai barem tri duhovna puta znaajna za njega. Kako god bilo, u jednom je danu najbolje poraditi na pita njima vezanim za jedan put, ostavljajui si vremena za razmiljanje. Za svaki duhovni put ili tip osobnosti postoje etiri skupine pi tanja. Ona se odnose na: opi pregled iskustava vanih za vas uobiajene prepreke pri napredovanju neke mogue oblike budueg napredovanja neke transpersonalne ili ope prihvaene duhovne aspekte svakog odreenog puta

Ne treba ni napominjati da su ova pitanja, iako e vas potaknuti na mnoga razmiljanja, samo zagrebla povrinu neega to se moe pretvoriti u doivotno putovanje.

PUT 1: DUNOST
1. Kojim ste skupinama rado pripadali u svome ivotu? Obitelji? Prijateljima? Kolegama na poslu? Susjedima? Naciji? Etnikoj grupi? Nijednoj?

2. Od koje od ovih grupa ste se otuili, ako jeste? Zato? Jesu li vam u vezi s tim ostali negativni osjeaji? Neslaganje? Kakav trauma tian dogaaj? Osjeaj krivice? Osjeate li se jo uvijek vezani ne kim pravilima ili obiajima te skupine? Ako je tako, zato? 3. Postoji li ijedna grupa kojoj biste voljeli potpunije pripadati? Bi li to bilo praktino? 4. Koji je sada va moralni kod? Odakle on proizlazi? U kojoj mjeri ga se pridravate? Jeste li razmiljali o promjeni u nekoj od svojih grupa koja bi mogla biti blagotvorna za sve (ili gotovo sve) lano ve? Jeste li to poduzeli u vezi toga? Jeste li u posljednjih godinu dana donijeli ijednu vanu odluku i odrali je?

PUT 2: BRINOST
1. Postoji li u ovom trenutku (ili je postojao u prolosti) itko kome biste rado dali vie nego to primate? Postoji li itko (sada ili u prolosti) od koga rado primate vie nego to dajete? 2. Postoji li itko koga trenutano zapostavljate, nanosite mu bol ili kome neto zamjerate? Zato? Jeste li donijeli ikakve pozitivne ili negativne odluke u vezi s tim? 3. Postoji li itko (ili je postojao u prolosti) kome elite ili ste eljeli pomoi, ali ne moete? Kako se osjeate u pogledu toga? Jeste li u stanju imati za bliskog prijatelja nekoga kome nije potrebna va a pomo ili va savjet? Moete li u bliskom odnosu biti otvoreni i iskreni o stvarima o kojima je teko govoriti? 4. Dre li ljudi da je s vama lako razgovarati? Pomognete li katkad nekome tko to zatrai od vas, ak iako je on izvan vaeg drutve nog kruga?

PUT 3: RAZUMIJEVANJE
1. Jeste li aktivno zainteresirani za to kako ive vai blinji? Za obi telj? Ljude na poslu? Susjede? Ono to se dogaa u svijetu? Jeste li nedavno proitali ili raspravljali o neemu to se tie psiholo gije, filozofije, etike ili slinih predmeta? 2. Ako vam se ini da ste zapeli u nekom problemu, odgurujete li ga od sebe ili traite nov pristup? Postoje li neke odluke koje odga ate, jeste li zbunjeni u pogledu neke teme ili nekog dugoronog

praktinog problema? to bi se moralo dogoditi u vaem ivotu da napravite pomak na tome planu? 3. Da li obino vidite da obje strane nekog spornog pitanja imaju stanovitu vrijednost? Ako je tako, kako se to oituje u praksi? Moete li nainiti pomak dalje od toga? Da li vas ljudi esto izne nade ili se vaa intuicija u pogledu njih najee pokae tonom? 4. Da li u intelektualnom smislu tragate za neim? Pokuajte defini rati to je to to biste eljeli bolje razumjeti. to bi vam u tome moglo pomoi? to vas ometa? Koliko vam je to vano? Moete li prihvatiti trenutanu nemogunost da shvatite, a ipak ne odu stati?

PUT 4: OSOBNA PREOBRAZBA

1. ovjek nema nita ako to to ima nije stekao sa strau. U kojoj je mjeri to tono za odnose u vaem ivotu, za ciljeve za koje se borite, za vau umjetnost, poziv, itd? Postoje li neki osjeaji koje pokuavate izbjei? 2. Sjetite se osobe, sna, snatrenja ili prie koja vas je ispunjavala strastvenom ili romantinom enjom, ali koja nije imala ba sre tan zavretak. Da li je u vaem ivotu u to vrijeme neto nedosta jalo ili je na neki nain bio nepotpun? Jeste li pokuali ostvariti svoj san? Ako jeste, to se zbilo? Jeste li odustali zbog boli, poni enja ili cinizma? Ako ne zbog toga, to vas je prijeilo - moral, opravdan oprez, plahost ili sve troje? Pokuajte sada izraziti neki dio te teme ili osjeaja, moda pjesmom, tekstom, plesom, slua njem glazbe ili razgovorom s nekim u koga imate povjerenja. (Ovdje nije toliko vaan talent koliko autentinost.) Kad se nae te u nekoj emocionalnoj situaciji vidite li obino vie naina da iz razite svoje osjeaje? 3. Primjeujete li da su vai osjeaji i enje sazdani od istog tkanja kao oni knjievnika, slikara ili glazbenika do kojih drite? Oda berite neko umjetniko djelo koje dopire do vas. Saznajte neto o umjetniku koji ga je stvorio i usporedite njegov ili njezin ivot sa svojim. Vidite li da se ak i pomou boli moe pridonijeti svijetu ako se ona stavi u kontekst i preobrazi? 4. Uzmite bilo koji oblik ponaanja koji duboko djeluje na vas? to govori u prilog, a to protiv takvog ponaanja? Pokuajte otkriti ponaanje koje ga nadopunjuje ili mu daje protuteu. Promatrajte

moe li to dvoje uspostaviti zadovoljavajui dijalog. Postoje li ka kvi buntovnici ili protuhe s kojima se identificirate ili prema ko jima osjeate naklonost? to iz toga moete nauiti o sebi?

PUT 5: BRATSTVO
1. Idealno gledano, biste li voljeli da moete uspostaviti komunika ciju sa svakim? Sjetite se nekog susreta s drugim ljudima koji vam je bio zanimljiv. Moete li zamisliti kako zamjenjujete uloge s nekim ili sa svim ljudima koji su tada bili prisutni? Sudjelujete li aktivno u zbivanjima u svojoj zemlji ili mjestu? 2. Postoje li ljudi u ijem se drutvu osjeate nelagodno? Zato? to osjeate? (Dosadu? Strah? Srdbu? Natjecateljski duh? Prezir? aljenje? Neto drugo?) Mislite li da biste se vi ponaali drugaije da potjeete odakle oni potjeu ili da ste u njihovom poloaju? 3. Je li vam pravda vana? Za svakoga ili za onih nekoliko skupina koje su vam drage? Ako vas zanima pravda samo za neke skupi ne, to vi imate zajedniko s njima? 4. Da li vas spominjanje smrti uznemirava ili izaziva nelagodu? Vjerujete li da postoji neki oblik ivota nakon smrti? Raj? Rein karnacija? Da e za vama ostati vae ideje ili vaa obitelj? Jeste li ikad osjetili ljubav za, ili jedinstvo sa svim biima? Jeste li ikad pomislili da biste mogli dati ivot za neke ljude ili ciljeve?

PUT 6: VOA KOJI SLUI

1. Jeste li ikad bili prihvaeni kao voda neke grupe? Kako ste se pri tom osjeali? Jeste li ikad zamiljali ili eznuli za tim kako bi neka idealna skupina ili drutvo moglo ivjeti? Jeste li poduzeli ita u tome smislu, ma kako maleno bilo? Jeste li napustili tu zamisao? Zato? Moe li se vaa vizija dalje razvijati? Treba li je usavriti? 2. Jeste li neke od svojih pogleda na drutvo i/ili na svoju ulogu u njemu naslijedili? To jest, jeste li bez razmiljanja prihvatili ide je i poglede iz neke ranije faze svog ivota? Jeste li prihvatili ono to su od vas oekivali vai roditelji, prijatelji, poslovni partneri ili brani drug? Jeste li u trenutku zbunjenosti ili pod stresom do nosili odluke za koje niste bili sasvim sigurni da su prave? Koje ste od njih nadrasli? Zanima li vas jo uvijek neki modificirani oblik takve, od drugih naslijeene, svrhe?

3. Moete li uvijek dosegnuti, bez obzira na tekoe, duboku ener giju potrebnu da izaete na kraj s nekom kriznom situacijom? Ako je vaa duboka vizija dovedena u pitanje, odustajete li? Ili se ponete samouvjereno ponaati, jer vi znate najbolje? Ili demo kratski raspravite tu stvar? 4. Jeste li spremni ustati i zaloiti se za ono u to najvie vjerujete ak i ako trenutno nema izgleda da e to drugi prihvatiti? Jeste li ikad iskusili neto sveto, dragocjeno, neki izvor inteligentne energije izvan sebe? Jeste li to pokuali na neki nain, u nekoj mjeri izraziti? Pada li vam napamet kako bi se to moglo izraziti na svakodnevnoj razini?

SREDITE
1. Jeste li ikad imali osjeaj da se nalazite u prisustvu snane du hovne sile koja nadilazi vae svakodnevno sebstvo? Ako jeste, da li je to ukljuivalo osjeaj ljubavi za sve postojee i osjeaj da ste jedno s tim? Jeste li pritom imali osjeaj nekog inteligentnog i svetog izvora energije izvan sebe? Je li to iskustvo bilo izvan vre mena, prostora i oblika - neopisiva praznina koje ste ipak bili svjesni? Da li vam se koje od tih iskustava usjeklo kao vano? 2. Imate li esto none more? Imate li katkad osjeaj da je sve dobro i zlo to vam se dogaa uzrokovano nekim skrivenim silama? Pa da li vam teko uspostaviti bliskost s nekim? Imate li esto osjeaj da je ivot besmislen? Da li uistinu ne volite biti sami?(Sve su to negativni oblici duhovne energije koje valja nadvladati elite li poveati svoj SQ.) 3. Kad biste se nakon duge rasprave i dalje razilazili sa svojim su radnicima u nekom posve principijelnom pitanju, to biste uini li? Zamislite nekoliko razliitih situacija i njihove mogue ishode. 4. Poznajete li trenutke ne samo uitka ve dubokog zadovoljstva? to tada obino radite? Da li vas ti trenuci nadahnjuju i daju vam snagu za neke druge asove? Da noas umrete, biste li smatrali da je va ivot na neki nain bio vrijedan ivljenja? U kome smislu?

15. KAKO BITI DUHOVNO INTELIGENTAN U DUHOVNO TUPOJ KULTURI?

U jednom meksikom ribarskom gradiu neki je ameriki bizni smen stajao na molu upravo kad je pristao amac. U amcu je bio samo jedan ribar i nekoliko velikih tuna. Amerikanac poe hvaliti Meksikanev ulov i upita ga koliko mu je vremena trebalo da to uhvati. Ah, vrlo malo, odgovori Meksikanac. Amerikanac ga na to poe ispitivati zato onda nije ostao due da nalovi jo ribe. Meksikanac ree da je to dovoljno za njegovu obitelj. Amerikanac je i dalje zapitkivao: A to radite kad ne lovite? Nato e Meksikanac: Spavam dokasna, malo odem u ribolov, igram se s djecom, otpoinem sa svojom enom, Marijom, svaku ve er odem u selo na aicu vina pa zasviram gitaru s amigosima. Cijeli dan imam neto raditi, Senor. Amerikanac posprdno odgovori: Ja sam magistrirao biznis menadment na Harvardu i mogu vam dati dobar savjet. Zato ne biste vie vremena provodili u ribolovu pa kupili vei amac? S ve im amcem zaradili biste za nekoliko amaca. Na kraju biste mogli imati cijelu flotu ribarskih brodica. Umjesto da ribu prodajete pre prodavau mogli biste je prodavati direktno preraivau, a s vre menom otvoriti i vlastitu pogon za konzerviranje. Imali biste pod kontrolom sve, proizvod, preradu i distribuciju. Tad bi vam bilo najbolje da se preselite u Mixico City, pa u Los Angeles i na kraju u New York odakle biste mogli voditi biznis koji bi se sigurno irio. A kako dugo bi sve to trajalo, Senor? nato e meksiki ribar.

Amerikanac odgovori: Petnaestak, dvadesetak godina. I to onda, Senor? Amerikanac se nasmije i ree da sad dolazi ono najbolje. Kad doe pravi trenutak prodali biste dionice svoje kompanije i oboga tili se. Zaradili biste milijune. Milijune, Senor? I to onda? Amerikanac je nastavio: A onda biste se mogli povui. Prese lili biste se u neko priobalno ribarsko mjestace, spavali dokle vam drago, malo ribarili, igrali se s unucima, odmarali se sa enom, na veer bi otili na aicu vina i zasvirali gitaru s amigosima. Nije teko vidjeti da je ameriki biznismen iz ove prie duhov no nerazvijen dok je meksiki ribar duhovno inteligentan. Zato? Ribar ima uroen osjeaj za ono to njegovom ivotu daje smisao, to ga duboko motivira. Razvio je stil ivota koji odgovara njego vim potrebama i potrebama njegove obitelji, ostavlja si vremena za ono do ega mu je stalo, smiren je, centriran. Ameriki je biznismen, s druge strane, potomak svoje duhovno zakrljale kulture. Njega neto tjera, on mora postii neto samo zato da bi postigao, nema dodira s onim stvarima u ivotu koje duboko motiviraju ribara, pri hvatio je besmislene ciljeve samo zato to ih je nauio na Harvardu. Vrlo je vjerojatno da e ribar dugo poivjeti i smireno umrijeti, a biz nismenu se moe lako dogoditi da u pedeset petoj doivi srani udar i umre s osjeajem da nije ostvario svoje ciljeve.

KAKO OSVIJESTITI SVOJE NAJDUBLJE MOTIVE

Nai motivi - neki ljudi ih nazivaju ivotnim namjerama ili svrhom ivota - vrsta su duboke psihike energije. Oni mogunosti iz sre dita sebstva pokreu prema povrini ili ego razini. Mi u svijetu i na svijet djelujemo putem svojih motiva. Neki od njih su svjesni. Znam da se elim brinuti o svojoj djeci, znam da elim pisati knjige, znam da elim zaraditi dovoljno novaca da ivim ivotom koji mi odgo vara, i tako dalje. Drugi su na nesvjesnoj razini, zapretani unutar osobnog nesvjesnog ili unutar kolektivnog nesvjesnog nae vrste. Ve smo se upoznali s tim dubokim motivima kao to su potreba za zajednitvom, bliskou, istraivanjem, graenjem, samopotvrivanjem i kreativnou i vidjeli da veinu nas na nesvjesnoj razini upravo oni potiu. Motiv bliskosti ili roditeljstva u osnovi je moje

potrebe da se brinem za svoju djecu, motiv kreativnosti pokree moju elju za pisanjem knjiga, u stilu ivota koji sam odabrala po stoji odreena doza potrebe za samodokazivanjem, i tako dalje. Ali jo dublji od toga su primarni motivi sredita sebstva - motiv pro nalaenja smisla, motiv postizanja cjelovitosti ili integriteta, moti vacija da se tijekom ivota razvijam i mijenjam. Kad je kultura duhovno zaostala motivi poprimaju iskrivljene oblike. Drutveni i ekonomski pritisci kojima smo izloeni potiu nas da brkamo elju s potrebom. Tako elimo vie nego to nam je potrebno, naa elja je neprestana i nezasitna. Mjerila uspjeha u na oj kulturi ine da elimo sve vie i vie, vie novca, vie moi, vie ribe. Gojaznost, tako esta kod nas na zapadu, jedno je od naje ih duhovnih oboljenja izazvanih poremeajem motivacije. Jedemo da bismo ispunili prazninu koja se ne da odagnati. Osobnu motivaciju moemo sagledati na duhovno inteligentni ji nain ako zavirimo u realnu pozadinu povrinskih elja. Slijedei uzorak programirane reakcije kakvu potie naa kultura, obino odmah nakon to se pojavi elja kreemo u kupovinu ili u akciju. Nismo nauili zastati i razmisliti, upitati se: Koja dublja potreba le i u pozadini ove elje? Hou li je zaista utaiti udovoljim li elji? Duhovna inteligencija nas poziva da dublje razmislimo o onome to mislimo da elimo, da elju stavimo u smisleniji, iri kontekst svojih najdubljih motivacija i svrhe ivota. Zaarani krug lanih motivacija kakve potie naa duhovno za ostala kultura ne obuhvaa samo materijalno. One se nerijetko up liu i u na izbor karijere, u nae odnose i nain na koji provodimo slobodno vrijeme. Kad osjeaju unutranju prazninu mnogi odlaze u disko ili popiju neto. Kad nisu zadovoljni sobom pokuavaju za vesti seksualno privlanu osobu. Ali takva reakcija teko e zadovo ljiti duboku potrebu za smislom, osobnim integritetom i razvojem. Da bih zadovoljila svoju stvarnu motivaciju i potrebe moram upoz nati sebe na dubokoj razini.

VISOKA RAZINA SAMOSPOZNAJE

Poznavanje sebe jedno je od najviih mjerila razvijene duhovne inteligencije, ali i jedna od stvari kojima naa duhovno nerazvi jena kultura pridaje najmanje vanosti. Od asa kad krenemo u ko lu ue nas da se okreemo prema van a ne prema unutra, da se

usredotoimo na injenice i praktine probleme vanjskog svijeta, da se usmjerimo na ciljeve. Zapadnjaki model obrazovanja ne potie razmiljanje o sebi, o unutranjem ivotu i motivima. Nita nas ne hrabri da pustimo mati na volju. Kako su ope prihvaene, tradi cionalne religije takorei na izdisaju, malo to nas nuka da razmisli mo u to vjerujemo i koje su nam vrijednosti. Osjeamo se nelagod no suoeni s neispunjenim vremenom ili tiinom. Ispunjavamo vri jeme stalnom aktivnou, makar samo gledali televiziju, a tiinu bi lo kakvom bukom. Da bi se podigla razina SQ-a neophodno je bolje upoznati sebe. Prvi korak je osvijestiti taj problem, postati svjestan toga kako malo znam o sebi. A onda se valja posvetiti nekim jednostavnim svakod nevnim vjebama koje e poboljati komunikaciju sa samim sobom. To moe ukljuivati: meditaciju, koju je mogue nauiti iz mnogih, lako dostup nih izvora itanje pjesme, ili nekoliko stranica knjige koja vas zanima, te razmisliti zato vas privlai etnju po prirodi - da bismo skrenuli misli s uurbanih, k ci lju usmjerenih aktivnosti i iskljuili se, tako da nam osta ne prostora za razmiljanje istinsko sluanje glazbe i razmiljanje o mentalnim i emoci onalnim asocijacijama koje ona u nama budi istinsko obraanje pozornosti na neki prizor ili dogaaj tije kom dana, da bismo kasnije razmislili o njemu, traei tananije nijanse i veze voenje dnevnika u koji ete zapisivati ne samo dnevne do gaaje ve i to kako ste reagirali na njih i zato zapisivanje svojih snova i razmiljanje o njima na kraju dana, u mislima prijeite cijeli dan. Koje su me stvari najvie pogodile ili najvie djelovale na mene? U e mu sam osobito uivala? Zbog ega mi je ao? Kako je taj dan mogao biti drugaiji? U kom smislu sam se mogla dru gaije ponaati ili osjeati i kakve bi to posljedice imalo? Sredinji dio svijesti o sebi ukljuuje otkrivanje granica vlastitog podruja ugode. Drugim rijeima, treba se upitati: gdje su mi gra nice? Gdje je ona toka na samom rubu mojih osobnih ili poslovnih

odnosa i aktivnosti u kojoj moram nadii sebe, u kojoj osjeam iza zov? Upravo ta rubna toka je toka rasta, toka preobraaja. Naa duhovno nerazvijena kultura rijetko nas tjera da se suoimo sa svo jim granicama, naprotiv, ona nas uljuljava u ve spremne razbibri ge i laka rjeenja. Koja bi opcija u odreenom sluaju bila najtea? Moramo si nauiti postavljati pitanja: to bih nauila ili postigla da se odluim za najteu mogunost? Je li mi za to potrebna vea disci plina, vie portvovnosti, manje sebinosti, vie predanosti? to me prijei da se upustim u taj napor?

KAKO SE ODAZVATI SVOME DUBOKOM SEBSTVU

I naposljetku, u svakom od nas postoji duboko sebstvo, usidreno u sveukupnost Svemira, iji su zaeci u ovjekovoj potrebi za smi slom, vizijom, vrijednostima. Visoko razvijena SQ zahtijeva svjesno sluenje dubokom sebstvu. Nije uvijek mogue sagledati svoje dublje slojeve, osjetiti to me stvarno, duboko motivira, znati koje su moje stvarne vrijedno sti. Naa duhovno tupa kultura ne potie i ne hrani takvu duboku osobnu spoznaju i malo je mitova ili duboko usaenih, kolektivnih vrijednsoti koje hrane asocijativni, srednji sloj sebstva. Suvremeno kolektivno nesvjesno odaziva se zvukovima reklama, seksu i nasi lju kao trenutanom zadovoljenju. Malo je onih koje nadahnjuje i va duhovna vizija koja ivotu daje dublji, iri kontekst u koji je usi dreno sredite sebstva. Pa ipak, duboko sebstvo postoji u nama. Bili mi toga svjesni ili ne, hranili ga ili putali da gladuje, ono postoji i ini nas onim to zapravo jesmo. Povremeno izbije na povrinu u rijetkim trenucima ljubavi ili bliskosti, radosti ili uenja, u trenucima najvee tuge ili kad smo suoeni sa svojim najgorim strahovima. ak i kad ga ne osjeamo u sebi, razmiljajui o svojstvima ili postupcima drugih, u ivotu ili u nekoj prii, osvjetavamo potencijale ljudskog i uimo o svom vlastitom dubokom sebstvu.

SPOSOBNOST DA SE POTEKOE ISKORISTE I NADIU

Naa duhovno nerazvijena kultura, kultura je rtava. Nesretno dje tinjstvo izobliilo je moje motive i osobnost jo u ranoj dobi. Tijelo mi napadaju bacili i satiru bolesti. Gnjave me na poslu. U tome je kontekstu prvi korak prema duhovnoj inteligenciji preuzeti odgovornost za svoj ivot. Moram upotrijebiti duboku spontanost koja je dar moga uroenog SQ-a da bih se otvoreno i na svje nain odazvala okolini i situaciji u kojoj se nalazim. I moram preuzeti odgovornost za to to sam se nala u njoj. Moda sam se zatekla u bolnoj ili neugodnoj situaciji, ali o meni ovisi kako u rea girati na nju. O meni ovisi kako u doivjeti stvari koje mi se doga aju. Samo ja mogu dati smisao onome to mi se dogaa. Moda me snae i neizljeiva bolest, ali ja odluujem kako u se postaviti prema tome. Nitko ne moe umrijeti umjesto mene. U ovjekovoj potrazi za smislom (Man's Search for Meaning), Vik tor Frankl kae da je sposobnost da iskoristimo ili nadiemo bol jedna od najveih sloboda koju imamo. U koncentracionom logoru Auschwitz upoznao je najgore mogue patnje, ali sam je izabrao ka ko e reagirati na njih i nadii patnju da dade smisao svome ivotu. Na bol, patnju ili tekoe moemo gledati kao na neto to nas ugro ava ili koi, ali isto tako ih moemo vidjeti kao izazov, ak i kao priliku za promjenu. U krajnjem sluaju, tako se moe gledati ak i na smrt. ovjek moe umrijeti dobro, pomiren sa ivotom i sa so bom, ili u munoj agoniji. ovjek moe kriviti svoju tvrtku zbog besmislenog posla koji obavlja, ali isto tako moe utjecati na to da se ta tvrtka promijeni iznutra ili pak moe promijeniti posao. Ako nita od toga nije mogue, ipak moe utjecati na svoj odnos prema poslu i na odnose kakve e tamo stvarati. Svi smo nadahnuti kad ujemo nevjerojatne prie o hendikepiranima koji piu romane no nim prstima, o oboljelima od raka koji tre maraton za istraivanje raka, o oajnim roditeljima koji osnivaju zaklade u spomen na svoju izgubljenu djecu. Nije li lake biti maleni junak u svakodnevnom i votu samim time to emo preuzeti odgovornost za njega i nadii obine prepreke?

STATI NASUPROT GOMILI

Naa je kultura kultura mase. Mediji nas potiu na to da svi misli mo iste misli i imamo iste stavove. Masovna proizvodnja suava raspon naeg ukusa, a reklamne kampanje daju sve od sebe da taj sueni ukus usmjere na tono odreene proizvode. Ovo je kultura pomodnosti: ako je u modi ne puiti, svi emo ugasiti cigarete. Nai intelektualci mahom misle slino, u duhu trenutka, nai savjetnici za biznis svi prodaju iste udotvorne pakete, nai tragaoci za du hovnim okreu se istim kristalnim kuglama i maginim napicima. Vie ne znamo misliti vlastite misli. Jedno od glavnih mjerila visoke duhovne inteligencije je ono to psiholozi nazivaju neovisnou od okoline. A to znai biti u stanju stati nasuprot gomili, drati se nepopularnog stajalita ako u njega duboko vjerujem. Tu ponovno dolazimo do potrebe za upoz navanjem sebe, za osvjetavanjem vlastitog sredita. Ako ovjek i vi iskljuivo na ego razini postaje samo niz individualiziranih me hanizama za kopiranje koje je razvio kao odgovor na svoje iskust vo, dakle maska. I tako je na negativan nain i dalje ovisan o reakci jama i miljenju drugih. Ali ako ivi iz asocijativnog, srednjeg sloja sebe, onda je sastavni dio grupe. Visoka SQ zahtijeva od nas djelatan ego i zdravo sudjelovanje u grupi, ali i jedno i drugo mora biti ukorijenjeno u dubokom sre ditu sebstva. Iz te centrirane perspektive, koju bismo mogli nazva ti duboko podrivakom perspektivom, osoba je izdvojena, ali sa da moe neim pridonijeti - svojim pogledom na stvari. Sada zna tko je i u to vjeruje. To nije egoizam ve istinska individualnost, a zato je nerijetko potrebna velika hrabrost. Sin ileanskog biologa Umberta Maturane, bio je nesretan u koli jer je imao osjeaj da mu nastavnici onemoguavaju uenje. eljeli su ga nauiti onome to oni znaju, umjesto da iz njega izvuku ono to je njemu bilo potrebno da naui. Nato je Maturana napisao Molitvu uenika i ja ovdje donosim prevedenu, skraenu verziju. Ona savreno izraava reakciju duhovno inteligentnog pojedinca na pritiske roditelja, uitelja, efova i mase. Ne nameite mi ono to vi znate, ja elim istraiti nepoznato i biti izvorom svojih vlastitih otkria.

Dopustite da znanje bude moje osloboenje, a ne moje suanjstvo. Svijet vae istine za mene moe biti ogranienje; vaa mudrost moja negacija. Ne pouavajte me; koraajmo jedno uz drugo. Dopustite da moje bogatstvo zapone tamo gdje vae prestaje. Pokaite mi podiui me na svoja ramena. Otkrijte se na takav nain da ja mogu biti neto razliito. Vi vjerujete da svako ljudsko bie moe voljeti i stvarati. A ja vidim da vas plai kad vas molim da ivite u skladu sa svojom mudrou. Neete saznati tko sam sluajui sebe. Ne pouavajte me; dopustite da budem. Va e neuspjeh biti budem li slian vama.

ODBIJANJE DA SE DRUGOME NANESE BOL

Naa je kultura atomistina. Ona razdvaja vas od mene, nas od onih koji su drugaiji, ljudska bia jedna od drugih, od ostalih ivih bia i od prirode. Freud je izjavio da su ljubav i bliskost nemogui: ovjek ne moe voljeti blinjeg kao samoga sebe. Duhovna inteligencija trai da osvijestimo svoje duboko sebstvo, svoje osobno sredite koje je ukorijenjeno u sredite samog po stojanja, u kvantni vakuum. Kao to smo ve vidjeli, prema teoriji kvantnog polja svatko od nas je pobuena energija, ara ili val na moru vakuuma. Nemogue je povui crtu izmeu valova i mora, a isto je tako nemogue povui vrstu, neprobojnu granicu izmeu nas i ostalih valova. Ja sam u vama i u svakom biu, u svakoj trunici zvjezdane praine, a i sve je to u meni. Svi smo mi zasebni

oblici s istim sreditem. Osoba visokog SQ-a zna da pozljeujui druge pozljeuje sebe. Kad zagaujem atmosferu svojim smeem ili svojom srdbom zagaujem vlastita plua ili psihu. Kad sebino i nepotrebno nanosim drugima patnju, ta se patnja vraa kao bol mo ga vlastitog bia, neto to me iskrivljuje, ini runom. Kad se izo liram od drugih, izoliram se od mora energije i potencijala vlastitog sredita. Visoko razvijena SQ zahtijeva od mene da se s priroenom dubokom spontanou odazivam na ostala bia i na sve postojanje, da preuzmem odgovornost za njih. Nanosei nepotrebnu bol odba cujem tu odgovornost koja je najdublja svrha i smisao moga ivota.

KAKO BITI DUHOVNO INTELIGENTAN U POGLEDU RELIGIJE

Ve na samom poetku ove knjige vidjeli smo da visoka SQ ne mora neizostavno biti povezana s religijom. Netko moe biti vrlo religio zan, pa ipak duhovno nerazvijen; nepokolebljivi ateist moe biti itekako duhovno inteligentan. Pa ipak, izazov da se postigne visoka duhovna inteligencija ni u kom sluaju nije usmjeren protiv religije. Veini ljudi potreban je neki religijski okvir kao smjernica u ivo tu: misli velikih uitelja, djela svetaca, etiki kod koji nalae odree no ponaanje. Veina nas napaja se nekim vrlo dubokim, temeljnim vjerovanjima. Velika veina nas bila bi izgubljena bez njih. I doista, postojanje boanske toke u neurolokoj gradi mozga daje naslu titi da je sposobnost za neki oblik religijskog iskustva i/ili vjero vanja evolucijska prednost nae vrste. Ona nam omoguava pristup smislu i vrijednostima, bodri nas u borbi, daje nam osjeaj svrhe, osjeaj konteksta. Kakva je, dakle, razlika izmeu duhovno tupe i duhovno razvi jene religije? Tu se ne radi o razlici izmeu religija, ve o tome da po stoje duhovno tupe i duhovno inteligentne verzije svake religije na naem Planetu. Razlike su u stavu koji ljudi imaju prema religiji, u vrsti pitanja koja postavljaju, u razliitosti njihove potrage, u dubi ni i irini vjerovanja, u vrelu iz kojeg vjerovanje izvire. Kao to znamo, SQ izvire iz dubokog sredita sebstva koje je utemeljeno u beskrajnom potencijalu kvantnog vakuuma. U prirodi je vakuum u stanju poprimiti svaki oblik; on proima svaki oblik. Stoga svaki religijski sustav koji je u dodiru sa sreditem sadri vlastitu verziju ove potpune istine koja je sadrana u kvantnom

vakuumu. Svaka religija ukorijenjena u sredite punovrijedan je izraz ili oblik toga sredita. To je najvie to bilo tko od nas, bilo koji skup vjerovanja ili bilo koja tradicija mogu postii - valjan izraz, va ljan oblik iskazivanja sredita. Za mene, na primjer, kranstvo mo e biti najrjeitiji oblik toga sredita, ali ako sam duhovno inteligen tan kranin potovat u to da moja religija izraava konano, naj dublje more potencijala Svemira - znat u da je ona jedan od veli ajnih oblika koje Bog moe poprimiti. Ali, kao to nas podsjeaju idovski mistici - Bog ima deset lica (drugim rijeima mnogo li ca), a istinski mistik je onaj koji upoznaje to vie tih lica kako bi to bolje upoznao Boga koji je iza svakoga od njih. Kao duhovno inteligentan kranin, musliman, budist, ili to ve bilo, ja volim i potujem svoju tradiciju - ali volim je zato to je ona jedan od mnogih oblika koji izraavaju potencijale sredita. Ako tako gledam na stvari onda u imati duboko i trajno potova nje za druge tradicije i druge oblike, nee mi ak biti strano da bih mogla pripadati kojoj od njih. Kako je to izrazio sufi mistik iz trina estog stoljea, Ibn al'Arabi: Moje je srce steklo sposobnost svakog oblika: ono je panjak gazelama i samostan kranskih redovnika, hram idolima i aba hodoasnicima svitak Tore i knjiga Kurana. Ja slijedim religiju Ljubavi: kojim god putem deve Ljubavi krenu, on je moja religija i moja vjera.

DUHOVNA INTELIGENCIJA I SMRT

Moda bi se moglo rei da naa kultura svoju duhovnu nerazvije nost najvie iskazuje kroz nemogunost da se nosimo sa smru. Na spomen smrti osjeamo se nelagodno, uasavamo je se i stoga pori emo. Malo koja zapadna zemlja ima smislene rituale smrti. Prakti ki nijedna nema neki iri nain gledanja unutar kojeg bi bilo mogu e sagledati smrt kao sastavni dio ivota. Tankoutniji lijenici po put Irca Michaela Kearneya pokazali su da fizika bol koju osjea mo kad umiremo velikim dijelom potjee od straha pred neim to ne razumijemo. Pacijenti koji prevladaju taj strah prolaze mnogo manje boli i potrebno im je mnogo manje lijekova da izau na kraj s njom.

Na strah od smrti proizlazi iz nedostatka perspektive, nemo gunosti da smjestimo smrt u iri okvir. Ali tu se ne radi samo o ne mogunosti da razumijemo smrt. To je dublja nemogunost razumi jevanja i potivanja ivota, duboka nesposobnost da se ivot smje sti u iru perspektivu smisla i vrijednosti. Igrokaz na strani 105 iznio je priu o naem porijeklu i ciklusi ma razvoja. Mi smo dio duge povijesti neprekidnog stvaranja i ra zaranja, materije i svijesti to su se izdigle iz kvantnog vakuuma da bi nakratko prole kroz prostor i vrijeme i vratile se vakuumu. Mi smo kratkotrajni oblici koje beskrajni potencijal poprima prije nego to nas ponovno uzme k sebi da bi stvorio druge oblike. Prole godine sam meditirajui jedne veeri odjednom s dubo kom sigurnou i s dubokim osjeajem mira postala svjesna da je moja smrt stalno uza me. Moja je smrt stalni suputnik moga ivota, stalno prisutno sljedee stanje moga trenutnog postojanja. Smrt nije neto poslije, ona nije kraj, prije bi se moglo rei da je to stanje nastavljenog postojanja, sljedea razina bivstva. Rijeima teoretia ra kvantnog polja, moj sadanji ivui oblik stanje je pobuene energije, dok je smrt ono dublje stanje stiane energije koje nosim u sebi i u koje u se jednoga dana vratiti. Fiziari nas ue da se energi ja ne gubi. Koliina energije u Svemiru ne mijenja se i energija koja sam ja sada, energija opredmeena u mome dananjem tijelu, opstat e zauvijek. Proces ivota i smrti naprosto znai da e ova posuena energija koja ini mene jednoga dana poprimiti neki drugi oblik. Moje duboko bivstvo, ono duboko more mogunosti na kojem je moj sadanji ivot samo val, nema poetka ni kraja. ivot i smrt su stoga dio ciklikog procesa u kojem se energija izdie iz kvantnog vakuuma, nakratko poprima neki oblik, a zatim se vraa vakuumu. I ponovno i ponovno, zauvijek, sve dok se budu raali i umirali univerzumi. Godinja doba i prirodni ciklusi ponav ljaju tu istu dramu, kao uostalom i zasebne molekule u naem tije lu to dolaze i odlaze, prolaze kroz trajniji uzorak energije koji smo mi. Smrt je naprosto neophodan i prirodan dio stalne mijene energi je koja ini ivot, to iz godine u godinu (bez imalo straha) proma tramo u mijeni godinjih doba. Rilke je to znao kad je u devetoj od svojih Devinskih elegija pisao o smrti, dobro poznatoj i naoj. Zemljo, nije li to ono to hoe: nevidljiva u nama uskrsnuti? - Nije li to tvoj san,

jednom biti nevidljiva? Zemljo! nevidljiva! Ako ne preobrazba, to tvoj je nalog za me? Zemljo, ljubljena, hou. O, vjeruj! Ne treba ti vie proljea da me osvoji - jedno, ah, jedno jedino ve krvi je mojoj previe. Za te odluih se odavna: bezimen al' ve obiljeen. Svagda bila si u pravu, smrt, dobro poznata i naa tvoj dar je, tvoj sveti naum. Gle, ja ivim! to to ivi u meni? Ni djetinjstvo, ni budunost ne umanjuju. Nadilazei sve brojeve, to isto bivstvo kulja u mome srcu.* Duhovno inteligentno poimanje smrti sagledava cjelokupni, i ri kontekst bivstva u kojem je smrt samo jedno od stanja u nepre kidnom toku.

NE ZABORAVITE PITANJA
I eto, stigli smo do kraja ove knjige. Za mene je to bilo dugo i na tre nutke bolno putovanje, jer zahtjevi duhovne inteligencije nisu mali. Visoka SQ zahtijeva od nas da budemo duboko iskreni prema sebi, duboko svjesni sebe. Ona zahtijeva da se suoimo s moguno u izbora i da shvatimo da je ponekad pravi odabir onaj najtei. Vi soka SQ zahtijeva visok stupanj osobnog integriteta. Ona trai da osvijestimo duboko sredite sebe koje nadilazi sve djelie na koje su rascjepkani nai ivoti, i da ivimo iz njega. Ona zahtijeva da se sa beremo i pritom sabiranju rasutih dijelova ukljuimo i one dijelove sebe koje je bolno i teko prihvatiti. Ali visoka SQ nadasve zahtije va da budemo otvoreni iskustvu, da povratimo svoju sposobnost gledanja na ivot i druge zauenim pogledom djeteta. Ona trai od nas da se prestanemo skrivati u onome to ve znamo i da nepre stano istraujemo i uimo iz onoga to ne znamo. Ona zahtijeva da ivimo pitanja radije nego odgovore. Zavrit u jo jednom citiraju i Rilkea:

Preneseno prema engleskom prijevodu i prijevodu Zvonimira Mrkonjia, Matica hrvatska 1998.

Htio bih te najusrdnije zamoliti da bude strpljiv sa svime to je nerijeeno u tvom srcu, I da naui voljeti sama pitanja, poput zakljuanih soba. Ili knjiga napisanih na nepoznatom jeziku. Ne trai odgovore koji ti ne mogu biti dani, jer nee ih moi odivjeti, a smisao je u tome da se sve odivi. ivi pitanja sada, i tad e moda, postepeno, neprimjetno, jednog dalekog dana saivjeti odgovor.

= KRAJ =