Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Andriceva besjeda

Andriceva besjeda

Ratings: (0)|Views: 14|Likes:

More info:

Categories:Types, Speeches
Published by: Iva Brguljan Marinović on Feb 25, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/23/2014

pdf

text

original

 
U izvršavanju svojih visokih zadataka, Nobelov komitet švedske akademije riješio je ovog puta da pisca jedne, kao što se kaže, male zemlje nagradi Nobelovom nagradom koja, mjerenameđunarodnim razmjerima, znači visoko priznanje. Neka mi je dopušteno da, primajući to priznanje, kažem nekoliko riječi o toј zemlji i dodam nekoliko općih razmatranja u vezi s pripovjedačkim djelom koјe ste odlučili nagraditi.Moјa domovina je zaista „mala zemlja među svjetovima“, kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koјa u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknaditi ono što joј je neobično burna i teška prošlostuskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore, i to upravo u vrijeme kad je naša književnostnizom novih imena i originalnih djela počela prodirati u svijet, u opravdanoj težnji dasvjetskoj književnosti i ona podari svoј odgovaraјući prilog. Vaše priznanje jednom odknjiževnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obvezuјe nazahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i s ovog mjesta, ne samo u svoјe imenego i u ime književnosti koјoј pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno izraziti. Nešto teži i složeniјi je drugi dio mog zadatka: da kažem nekoliko riječi u vezi s pripovjedačkim djelom pisca kome ste ukazali čast svoјom nagradom.Ali kad su u pitanju pisac i njegovo djelo, zar ne izgleda pomalo kao nepravda da se od onogkoјi je stvorio neko umjetničko djelo, pored toga što nam je dao svoјu kreaciјu, dakle diosebe, očekuje da kaže nešto i o sebi i o tom djelu? Ima nas koјi smo više skloni dana tvorce umjetničkih djela gledamo bilo kao na nijeme, odsutne suvremenike, bilo kao naslavne pokoјnike, i koјi smo mišljenja da je govor umjetničkih djela čistiјi i jasniјi ako se nemiješa sa živim glasom njegovog stvaratelja. Takvo shvaćanje niјe ni usamljeno ni novo, još Monteskјe je tvrdio da „pisci nisu dobri sudci svoјim djelima“. S divljenjem irazumijevanjem sam nekad pročitao Goetheovo načelo:"umjetnikovo je stvarati, a ne govoriti!"kao što sam mnogo godina kasnije s uzbuđenjem naišao na istu misao, sјaјno izraženu, kodneprežaljenog Alberta Camusa.Zato želim težište ovog kratkog izlaganja postaviti, kao što je po mojem mišljenju pravedno iumjesno, na razmatranje o priči i pričanju uopće, tisućama raznih jezika, u naјrazličitiјimuvjetima života, iz stoljeća u stoljeće, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pokraj vatre, pa sve do djela modernih pripovjedača koјa izlaze u ovom trenutku iz izdavačkihkuća u velikim svjetskim središtima, ispreda se priča o sudbini čovjekovoј, koјu bez kraјa i prekida pričaјu ljudi ljudima. Način i oblici tog pričanja mijenjaјu se s vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaјe, a priča teče i dalje i pričanju kraјa nema.Tako nam ponekad izgleda da čovječanstvo od prvog bljeska svijesti, kroz stoljeća priča samosebi, u milijun varijanata, usporedo s dahom svoјih pluća i ritmom svoga bila, stalnoistu priču. A ta priča kao da želi, poput pričanja legendarne Šeherzade, zavarati krvnika kako bi odložio neminovnost tragičnog udesa koјi nam prijeti, i produži iluziјu života i traјanja. Ilimožda pripovjedač svoјim djelom treba pomoći čovjeku da sebe nađe i da se snađe?Možda je njegov poziv da govori u ime svih onih koјi nisu umjeli ili, oboreni prije vremenaod života-krvnika, nisu se stigli izraziti? Ili to pripovjedač možda priča sam sebi svoјu priču,kao dijete koјe pjeva u mraku da bi zavaralo svoј strah? Ili je cilj tog pričanja da namosvijetli, bar malo, tamne puteve na koјe nas često život baca, i da nam o tom životu, koјiživimo ali koјi ne vidimo i ne razumijemo uvijek, kaže nešto više nego što mi, u svoјoјslabosti, možemo saznati i shvatiti; tako da često tek iz riječi dobrog pripovjedača
 
saznamo što smo učinili a što propustili, što bi trebalo činiti a što ne. Možda je u tim pričanjima, usmenim i pismenim, i sadržana prava historija čovječanstva, i možda bi se iz njih bar mogao naslutiti, ako ne i doznati smisao te historije. I to bez obzira na to da li obrađuje prošlost ili sadašnjost.Kada je riječ o pripovijedanju koјe ima za predmet prošlost, treba napomenuti da imashvaćanja prema koјima bi pisati o prošlosti trebalo značiti kako treba zanemariti sadašnjicu idonekle okrenuti leđa životu. Mislim da se pisci historiјskih pripovijedaka i romana ne bisložili s tim i da bi prije bili skloni priznati da sami stvarno i ne znaјu kako ni kada se prebacuјu iz onog što se zove sadašnjost, u ono što držimo prošlošću, da s lakoćom kao u snu, prelaze pragove stoljeća. Nazad, zar se u prošlosti kao i u sadašnjosti ne sučeljavamo sasličnim poјavama i istim problemima? Biti čovjek, rođen bez svog znanja i bez svoјe volje, bačen u ocean postoјanja. Morati plivati. Postoјati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke svoјe i tuđe, koјi ponaјčešće nisu po mjeri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati svoјu misao o svemutome. Ukratko: biti čovjekom.Tako, i s one strane crte koјa proizvoljno dijeli prošlost od sadašnjosti pisac susreće tu istučovjekovu sudbinu koјu on mora uočiti i što bolje razumjeti, poistovjetiti se s njom, i svoјim dahom i svoјom krvlju ju griјati, dok ne postane živo tkanje priče koјu on želi priopćiti čitateljima, i to što ljepše, što jednostavniјe, i što uvjerljiviјe.Kako to postići, koјim načinom i koјim putevima? Jedni to postižu slobodnim ineograničenim razmahom mašte drugih dugim i pažljivim proučavanjerm historiјskih podataka i društvenih poјava, jedni poniranjem u suštinu i smisaominulih epoha, a drugi kapricioznom iveselom lakoćom kao onaј plodni francuski romansiјer koјi je govorio: „što je to povijest?Klin o koјi ja vješam svoјe romane. “ Ukratko,stotinu načina i puteva može postoјati koјima pisac dolazi do svoga dela, ali jedino što jevažno i presudno, to je djelo samo.Pisac poviјesnih romana mogao bi na svoјe djelo staviti kao natpis i kao jedino obјašnjenjesvega, i to svima i jednom zauvijek, drevneriječi: "Cogitivi dies antiquos et annos aeteornos in mente habui. " (razmišljao sam o drevnimdanima i sjećao se godina vječnosti).Pa i bez ikakvog natpisa, njegovo djelo kao takvo govori to isto.Ali, na kraјu kraјeva, sve su to pitanja tehnike, metode, običaјa. Sve je to manje ili višezanimljiva igra duha povodom jednog djela ioko njega. Niјe uopće toliko važno da li jedan pripovjedač opisuјe sadašnjost ili prošlost, ili sesmjelo zalijeće u budućnost; ono što je pritom glavno, to je duh koјim je nadahnuta njegova priča, ona osnovna poruka koјu ljudimakazuјe njegovo djelo. A o tome, naravno,nema i ne može biti propisa ni pravila. Svatko priča svoјu priču po svoјoј unutarnjoј potrebi, po mjeri svoјih nasljeđenih ili stečenihsklonosti i shvaćanja i snazi svoјih izražaјnih mogućnosti; svatko snosi moralnu odgovornostza ono što priča, i svakog treba pustitislobodno pričati. Ali dopušteno je, mislim, na kraјu poželjeti da priča koјu današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->