Orhan Pamuk ZOVEM SE CRVENA

I kad ubiste ovjeka, pa se oko njega prepirati poeste.. Kuran, al-Baqara, 72 Nisu isto slijepac i onaj koji vidi. Kuran, al-Fatir, 19 Alahovi su i Istok i Zapad. Kuran, al-Baqara, 115 1. JA SAM MRTVAC Ja sam sada le na dnu neke jame. Mnogo je prolo otkako sam izdahnuo, srce mi je odavno stalo, a osim mog podlog ubice jo niko ne zna ta se dogodilo. Taj beutni krvnik, kako bi se uvjerio da me je ubio, osluhnuo je moj dah, opipao puls, zatim me udario nogom u slabine, odnio do jame, podigao i bacio u nju. Moja lubanja, koju je prethodno razbio kamenom, prosula se u paramparad dok sam padao u jamu, lice, elo i obrazi razmrskani su, kosti polomljene, usta natopljena krvlju. etiri dana ne vraam se kui. Moja ena i djeca sigurno me trae. Ki gleda prema kapiji iznemogla od neprestanog plakanja, svi nestrpljivo pogledavaju u kapiju iekujui me. Da li me zaista iekuju? Ne znam. Moda su se ve i navikli. Uas! Jer, dok je ovdje, ovjek pomilja da ivot poslije njega tee kao i ranije. Kako je postojalo beskrajno vrijeme prije mog roenja, tako i sada, poslije moje smrti, postoji vrijeme bez kraja. Dok sam ivio, o tim stvarima nisam razmiljao; ivio sam obasjan svjetlou izmeu dva vremena tame. Bijah sretan. Sad shvatam da jesam. U radionici naeg padiaha pravio sam najbolje iluminacije i nije bilo nijednog pozlatara koji bi se po umijeu mogao mjeriti sa mnom. Poslovi koje sam radio pored toga donosili su mi devet stotina aki mjeseno. Sve to moju smrt ini jo nepodnoljivijom. Izraivao sam samo iluminacije i pozlate; ukraavao sam margine stranica, bojio okvire, ucrtavao areno lie, grane, rue, cvijee, ptice, razigrane oblake u kineskom stilu, prepletene listove, ume boja i gazele, galije, vladare, drvee, palate, konje, lovce skrivene u njima... Prije sam ukraavao i poneki tanjir, poleinu ogledala, kaiku, ponekad tavanice vila i ljetnjikovaca na Bosforu, poneki koveg... Posljednjih nekoliko godina ukraavao sam samo stranice knjiga jer ih je padiah mnogo plaao. Ne elim rei da sam suoen sa smru shvatio kako novac u ivotu nije vaan. I onda kada nije iv, ovjek shvata vrijednost novca. Znam da ete sada sluajui moj glas iz stanja u kojem se nalazim pomisliti: Mani se prie o tome koliko si zaraivao! Priaj o tome ta sada vidi! ta se deava poslije smrti, gdje ti je dua, kakvi su denet i dehenem, ta vidi tamo? Kakva je smrt, boli li? Imate pravo. Znam da ivog ovjeka jako interesuje ta se deava sa one strane ivota. Prialo se nekad o nekom ovjeku koji je iz iste radoznalosti tumarao meu leevima po krvavim bojitima... Vjerovao je da e sresti nekoga ko je umro pa poslije oivio da mu otkrije tajnu onoga svijeta. No,

Timurovi vojnici, pomislivi da je neprijatelj, posjekoe ga sabljom, a on vjerovae da su svi ljudi na onome svijetu raspolovljeni kao i on. Neeg takvog nema. Mogu vam rei da se ovdje ujedinjuju i due koje su prije smrti bile podijeljene. Ali, suprotno tvrdnjama nevjernika, neznaboaca i bogohulnika koji se priklanjaju ejtanu, hvala Bogu, postoji i drugi svijet. Dokaz tome je to vam se ja obraam. Umro sam, ali kao to vidite, nisam nestao. Ipak, moram rei da nisam naiao na rajska vrata od srebra i zlata koja se spominju u Kuranu asnom ispod kojih teku rijeke, ni na stabla s krupnim plodovima i velikim liem, ni na prekrasne djevice. Iako se veoma dobro sjeam kako sam sa zadovoljstvom nebrojeno puta crtao rajske hurije krupnih oiju opisane u sur Vekia. Naravno, nisam naiao ni na etiri rijeke kojima teku mlijeko, vino, voda i med o kojima ne pripovijeda Kur'an, ve ljudi bujne mate kao Ibn Arabi, preuveliavajui njihove opise. S obzirom na to da ne elim odvui u neznabotvo one koji ive sa jasnom predodbom o drugom svijetu i koji mu se nadaju, odmah napominjem da je to povezano sa mojim stanjem: svaki vjernik koji poneto zna o zagrobnom ivotu prihvatie injenicu da e se nespokojna dua, kakva je i moja, namuiti da ugleda rajske rijeke. Ukratko: ja, koji meu iluminatorima i majstorima bijah poznat kao efendi Zarif Prefmjeni, umro sam, ali nisam sahranjen. Zato moja dua nije mogla napustiti moje tijelo. Da bi se moja dua mogla pribliiti denetu ili dehenemu, gdje god da mi je sueno da odem, ona mora napustiti trule mog tijela. Ovo stanje, koje snae i druge, dui zadaje strahovit bol. Iako ne osjeam da mi je lubanja razbijena i da polovina mog izranjavanog i izlomljenog tijela trune u vodi hladnoj kao led, osjeam nesnosnu patnju due koja pokuava da napusti tijelo. Kao da se cijeli svijet u meni zgunjava i sabija. To tjeskobno osjeanje mogu uporediti jedino sa osjeajem beskrajnog blaenstva koji doivjeh u trenutku smrti. Kada mi je nitkov razbio glavu, shvatio sam da eli da me ubije, ali nisam vjerovao da e u tome uspjeti. Bio sam ovjek koji se cijeli svoj ivot nada, a da toga nisam ni bio svjestan dok sam ivio jednolian ivot. Hvatao sam se grevito za ivot i prstima i noktima i zubima kojima sam ga ugrizao. Neu vam dosaivati bolom koji sam tad doivio. Kada sam sa alou shvatio da u umrijeti, obuzeo me nevjerovatan osjeaj blaenstva. Tako sam i doivio trenutak prijelaza na onu stranu: odlazak je bio blag kao kad ovjek u snu vidi sebe kako spava. Na kraju sam vidio cipele svog krvnika umrljane blatom i snijegom. Zatvorio sam oi kao da spavam i nakon prijatnog prolaza stigao na ovu stranu. Ne jadikujem zbog toga to su mi zubi rasuti po krvavim ustima kao kamenii i to mi je lice neprepoznatljivo, niti to sam ostavljen na dnu jame, ve zato to jo uvijek misle da sam iv. Oni koji me vole neprestano misle na mene, vjerujui da se u nekom kraju Istanbula zamajavam uzaludnim poslovima ili da sam otiao sa nekom drugom enom, to neopisivo boli moju nespokojnu duu. Neka to prije pronau moje tijelo, klanjaju namaz, obave denazu i pokopaju me! I, to je jo vanije, neka nau mog ubicu! Ako ele neka me pokopaju i na najraskonijem groblju, ali znajte da u, prevrui se u grobu, neupokojen ekati i ulijevati nevjericu sve dok ne pronau mog ubicu. Pronaite tog kurvinog sina koji me je ubio, a ja u vam detaljno ispriati sve sto vidim na ovom svijetu. Kada ga naete, muite ga u stegama, lomite mu kosti, najbolje rebra, lagano krkajui, a zatim poupajte njegovu odvratnu, masnu kosu, izbuite mu lubanju iljcima izraenim ba za muitelje. Ko je moj ubica prema kojem osjeam toliki gnjev? Zato me je ubio tako iznenada? Zapitajte se sami. Kaete jedan ko nijedan, svijet je pun bezvrijednih i podlih ubica. Upozoriu vas: iza moje smrti krije se gnusna zavjera uperena protiv nae vjere, tradicije i pogleda na svijet. Otvorite oi i shvatite da neprijatelji islama, ivota u koji vjerujete i koji ivite jednoga dana mogu ubiti i vas. Obistinjuju se jedna po jedna propovijedi hode Nusreta Er-zurumlije, velikog vaiza, kojeg sam sluao sa suzama u oima. ak i kada bi se moja sudbina pretoila u pripovijest i zapisala u jednu knjigu, moram vam rei da sve to ni najvei iluminatori ne bi

mogli oslikati. Kao to se i Kur'an asni, nemojte pogreno protumaiti, da Bog sauva, ija snaga i proizlazi iz svog postanja, ne moe oslikati. Sumnjam da to moete shvatiti. Za vrijeme dok sam bio egrt i ja sam se plaio istine, glasova to dopiru s onoga svijeta, ali nisam sluao paljivo i rugao sam se takvim stvarima. I eto, moj kraj je sada ova sramotna jama! Moglo bi i vas to snai - irom otvorite oi! Ne preostaje mi drugo nego da se nadam da e me nai kad potpuno istrulim, zbog stranog smrada. I da matam o mukama koje e neki dobroinitelj prirediti mom krvniku kad ga pronau.

2. ZOVEM SE CRNI U Istanbul, grad gdje sam roen i gdje sam odrastao, uao sam kao mjesear poslije dvanaest godina. Kau da zemlja privlai sebi one koji e umrijeti, a mene je privukla smrt. Kada sam stigao u grad, mislio sam da tu postoji samo smrt, a onda sam sreo i ljubav. No, tada, kad stigoh u Istanbul, ljubav je bila daleka i zaboravljena kao i moje uspomene na grad. U Istanbulu, prije dvanaest godina, zaljubio sam se u sestru od tetke koja je jo bila dijete. Samo etiri godine nakon to sam napustio Istanbul, dok sam lutao persijskim stepama, snjenim planinama i tunim gradovima, nosei pisma i ubirui poreze, primijetio sam da polagano zaboravljam lice djevojice u koju sam bio zaljubljen. Uznemirio sam se, pokuavao sam da se sjetim tog lica, ali shvatio sam da ovjek zaboravlja lica onih koje dugo ne via, ma koliko ih volio. U estoj godini provedenoj na Istoku radei kao pisar, putujui i sluei paama, znao sam da lice koje sam prizivao u mati nije lice moje ljubavi koja je ostala u Istanbulu. Znao sam da sam i to lice, koje sam oivljavao u estoj godini, kasnije u osmoj godini jo vie zaboravio, pa sam ga se opet sjeao potpuno drugaijeg. Dvanaest godina poslije kad sam se, u svojoj trideset estoj godini, vratio u rodni grad, s tugom sam shvatio da sam odavno zaboravio lice svoje voljene. U tih dvanaest godina veliki broj mojih prijatelja, roaka i poznanika iz mahale je poumirao. Otiao sam na groblje koje gleda na Zlatni rog i pomolio se za majku i strieve koji su umrli dok mene nije bilo. Miris vlane zemlje mijeao se sa mojim uspomenama; pokraj majinog groba neko je razbio testiju i, gledajui te krhotine, iz nekog razloga rasplakah se. Da li sam plakao za mrtvima ili zato to sam poslije toliko godina i dalje bio na poetku, ili zato to sam osjeao da se moj ivot blii kraju, ne znam. Poeo je da pada slab snijeg. Poao sam zagledan u pahuljice koje su stidljivo padale tamo-amo. Zalutao sam u nedoumicama svog ivota, kad spazih kako me iz mranog prikrajka groblja posmatra crni pas. Suze su stale. Obrisao sam nos. Izlazei s groblja vidio sam kako mi crni pas prijateljski mae repom. U mahali sam iznajmio kuu u kojoj je ranije stanovao neki moj roak po ocu. Gazdaricu sam podsjeao na njenog sina kojeg su u ratu ubili safavidski vojnici. Ona e mi spremati i istiti. Izaao sam na ulicu i s uivanjem dugo etao kao da nisam u Istanbulu nego u nekom drugom arapskom gradu na kraju svijeta, pa me interesuje kakav je to grad. Da li su se ulice suzile ili mi se samo inilo? Po nekim sokacima zbijenim meu kue hodao sam tarui se o zidove i vrata kako se ne bih sudarao s natovarenim konjima. Da li su se i bogatai umnoili ili mi se uinilo? Vidio sam raskonu koiju poput tvrave koju vuku gordi konji, kakve nema ni u Arabiji ni u Persiji. Na emberlitau vidjeh kako se nametljivi prosjaci u dronjcima tiskaju jedni uz druge u smradu kokoije pijace. Jedan od njih bio je slijep, gledao je snijeg kako pada i smjekao se. Kad bi mi neko rekao da je Istanbul prije bio siromaniji, manji, ali sretniji, ne bih mu povjerovao, no moje srce mi je ba to govorilo. Jer, kua dragane koju sam ostavio i dalje je

bila na istom mjestu, skrivena iza stabala lipa i kestenova, ali kada sam se raspitao, neko drugi je stanovao tamo. Majka moje voljene, moja tetka, umrla je, tetak i njegova ker su odselili i, kako rekoe ljudi na vratima koji nisu ni pomiljali na to kako vam nemilosrdno slamaju srce i snove, snale su ih nevolje. Ne elim sve da vam prepriavam, elim da kaem da su sa grana stare lipe u vrtu visile ledenice veliine mog malog prsta i da me je taj vrt, ijih se zelenih, suncem okupanih dana sjeam, zbog tuge, snijega i zaputenosti podsjetio na smrt. Zapravo, dio onoga to se dogodilo mojim roacima saznao sam iz pisma koje mi je tetak poslao u Tabriz. U tom pismu pozvao me je u Istanbul i napisao da za padiaha prireuje neku tajnu knjigu i trai pomo od mene. uo je kako sam neko vrijeme u Tabrizu prireivao knjige za osmanlijske pae, valije i naruioce iz Istanbula. U Tabrizu sam od naruilaca knjiga uzimao predujam, nalazio iluminatore i kaligrafe, koji ogoreni zbog ratova i osmanlijske vojske jo nisu napustili grad i otili u Gazvin i dru-ge persijske gradove, davao im da krasnopiu, ukraavaju, uvezuju i korice knjige, pa ih slao u Istanbul. Nikada se ne bih upustio u taj posao da nije bilo tetka koji mi je u mladosti usadio ljubav prema iluminacijama i lijepoj knjizi. Berberin na kraju ulice koja vodi ka ariji, gdje je ivio moj tetak, bio je jo u svojoj radnji meu istim ogledalima, brijaima, ibricima i sapunima. Pogledi su nam se sreli, ali ne znam da li me je prepoznao. Obuze me radost kada sam ugledao kako posuda za pranje kose koja visi na kraju lanca, klatei se naprijed-nazad, opisuje isti luk. Neke mahale i ulice kojima sam prolazio u mladosti za tih dvanaest godina izgorile su, nestale u pepelu i dimu, a umjesto njih ostala su zgarita gdje su psi presijecali put prolaznicima i pezumnici plaili djecu, ili su podignuti bogataki konaci koji su zbunjivali nekoga ko je, kao i ja, doao izdaleka. Na nekim prozorima postavljena su najskuplja venecijanska stakla. Sa doksata na visokim zidovima primijetio sam da je u Istanbulu podignuto mnogo bogatakih dvospratnica za vrijeme moje odsutnosti. Kao i u mnogim drugim gradovima, ni u Istanbulu novac vie nije imao nikakvu vrijednost. Pekare, koje su, kada sam ja otiao na istok, pravile ogroman hljeb od etiri stotine drahmi, za isti novac pravile su upola manji iji ukus uopte nije podsjeao na djetinjstvo. Da je moja pokojna majka vidjela da je za tuce jaja potrebno tri ake, predloila bi da bjeimo u neku drugu zemlju prije nego to nam razmaene kokoke ponu srati na glavu, ali znao sam da se taj obezvrijeeni novac proirio na sve krajeve. Prialo se da trgovaki brodovi iz Holandije i Venecije dovoze sanduke i sanduke tog bezvrijednog novca. Dok se nekada u kovnici novca od sto grama srebra kovalo pet stotina aki, sada se, usljed beskrajnih ratova sa Safavidima, poelo kovati osam stotina. Kad su janjiari vidjeli da njihov novi, kad padne u Zlatni rog, pliva u vodi kao bijeli pasulj koji se prospe u more s keja gdje prodaju povre, pobunie se i opkolie araj naeg padiaha kao neprijateljsko utvrenje. Usred cijelog tog bezobrazluka, skupoe, zloina i otimaine proslavi se jedan vaiz po imenu Nusret koji dri propovijedi u Bajazitovoj damiji, a koji je objavio da je sejjid - onaj koji vodi porijeklo od loze proroka Muhameda. Sve nevolje koje u posljednjih deset godina zadesie Istanbul, poare u mahalama Bahekapi i Kazandiji, kugu koja, svaki put kada se pojavi, odnese hiljade ivota, uzaludan rat protiv Safavida i toliko izgubljenih ivota bez ikakve koristi, ustanke hriana na zapadu i otimanje osman-lijskih utvrda, taj vaiz kojeg su jo zvali Erzurumi objanjavao je skretanjem sa Muhamedovog puta, udaljavanjem od zapovijedi Kurana asnog, popustljivou prema hrianima, slobodnom prodajom vina i sviranjem po tekijama. Prodava turije koji mi je o tome uzbueno pripovijedao ree da krivotvoreni novac koji je preplavio ariju, novi dukati, lani florini sa likom lava i ake sa sve manje i manje srebra, vuku ljude kao to su erkezi, Abhazi, Mingerci, Bosanci, Gruzijci i Jermeni u nemoral iz kojeg nema povratka. Pokvareni i beskrupulozni ljudi okupljaju se po kafanama i spletkare do zore. Siro-masi za koje niko ne zna ni ko su ni odakle su, ovisnici o opijumu i ostale

kojekakve propalice okupljaju se u dervikim tekijama i pleu do jutra uz muziku, mislei da su nedjela Alahov put, ubadaju se maevima, izvode bestidnosti, male djeake i jedni druge opoganjuju. Ne znam da li sam uo prijatne zvuke laute pa ih krenuo slijediti ili moja smuenost uspomenama i eljama nije mogla da podnese zajedljivog prodavca turije, tek primijetio sam izlaz. Pouzdano znam da ako volite neki grad i po njemu se mnogo kreete, poslije mnogo godina njegove ulice poznaje ne samo vaa dua ve i vae tijelo, i u trenucima tuge, kad snijeg tuno pro-mie, noge vas same odnesu na neko vama drago mjesto. Tako sam i ja napustio Nalbantinsku ariju te s bone strane damije Sulejmanije poeh da posmatram kako snijeg pada na Zlatni rog. Po krovovima sa sjeverne strane i po dijelovima kupola u koje pue sjeverac ve se nahvatao snijeg. Siva kao Zlatni rog, sputena jedra lae koja je uplovljavala u grad pozdravljala su me lepranjem. empresi i platani, slika krovova, melankolija predveerja, potmuli glasovi iz donjih mahala, uzvici trgovaca i graja djece koja su se igrala u dvoritu damije pomijeali su se u mojoj glavi stavljajui mi do znanja da od sada neu moi ivjeti nigdje osim u gradu svog ivota. U jednom trenutku pomislio sam da e mi se pred oima pojaviti davno zaboravljeno lice moje drage. Spustio sam se u grad i naao se u guvi. Poslije veernjeg ezana najeo sam se digerice u jednoj ainici. Paljivo sam sluao priu vlasnika prazne radnje koji mi je nudio hranu kao da je nudi maki, pratei svaki moj zalogaj. Ve se potpuno smrailo i ja sam, nadahnut njegovom priom, prema uputstvima skrenuo u jedan od uskih, mranih sokaka negdje iza pijace robova i pro-naao kafanu. Unutra je bilo vrue zbog velike guve. Pripovjeda, kao oni koje sam viao u Tabrizu i drugim persijskim gradovima, koje tamo zovu perdedar, a ovdje medah, smjeten na visoko mjesto okraj pei, objesio je na brzinu majstorski uraen jedan jedini crte psa na zid i, pokazujui svaki as na njega, pripovijedao je kao da pas pria njegovu priu. 3. JA, PAS Kao to vidite moji kutnjaci su toliko iljati i otri da mi jedva stanu u usta. Znam da zbog toga izgledam strano, ali mi se ba to dopada. Jednom je jedan kasapin, gledajui veliinu mojih zuba rekao: Uf, ovo nije pas nego divlja svinja!" Tako sam ga ujeo za nogu da sam pod zubima osjetio tvrdou butne kosti tamo gdje se zavravalo meso. Za jednog psa nita ne moe biti vei uitak, nego kada ljutit i gnjevan zarije zube u meso omraenog neprijatelja. Kad mi se ukae takva prilika, smrai mi se pred oima od slasti dok moja rtva glupavo prolazi ispred mene, zubi mi bolno utrnu i sam od sebe ponem strano reati. Ja sam pas, a poto vi niste razborita stvorenja kao ja, pitate se da li jedan pas uopte moe govoriti. A opet vjerujete u priu u kojoj mrtvaci govore, a junaci upotrebljavaju rijei koje ne razumiju. Psi govore, ali onome koji umije da ih slua. Nekada, prije mnogo godina, u jednu od najveih damija, hajde, recimo, da je to bila damija na Bajazitu, doao je neki nevaspitan vaiz iz provincije. Moda i ne bi trebalo rei njegovo ime, recimo da se zvao Husret hoda, ali svakako taj ovjek bija-e tupoglavi vaiz. Koliko god da je bio praznoglav, toliko mu se, maala, jezik razvezao. Svakog petka na dematu bacao bi oku-pljene toliko u zanos da bi mnogima suza ponestalo, gubili bi svijest ili bi im pozlilo. Molim vas da se krivo ne shvati: on nije plakao kao drugi rjeiti vaizi, ve suprotno, dok bi svi plakali, on ne bi ni trepnuo, vikao bi jo ustrije kao da kudi demat. Vje-rovatno

zato to su voljeli kada ih kudi, svi carski gardisti, mlade sluge na padiahovom dvoru, halvadije, bostandije, silna raja, pa i mnogi vaizi poput njega su mu se pokorili. Eh, on ne bijae pas ve obian ovjek, pogan u dui, i pred zadivljenom gomilom pade u zanos, ali vidje da ima neke slasti u tome to plai demat do suza, te da u tom poslu ima hljeba, pa, prevru-jui svaku mjeru, ree: Jedini razlog skupoe, kuge i poara jeste taj to smo zaboravili islam kakav bijae u vrijeme hazreti pejgambera, te vjerujemo i priklanjamo se drugim knjigama i laima mislei da je to muslimanska vjera. Da li je hazreti Muhamed traio da se ui mevlud? Da li se mrtvom davalo etrdeset dana, da li se sluila halva i rahat lokum? Da li se u doba hazreti Muhameda Kuran asni uio kao pjesma? Da li se iko penjao na minaret i uio ezan oholo i gordo, mislei kako mu je lijep glas, a arapski kao u Ara-pina, pjevajui koketno kao da je ena? Idu na groblja da kukaju oekujui pomo od pokojnika, u turbe idu da se klanjaju kamenju, zavijaju se u platno i zavjetuju. Bijae li u Muhamedovo doba dervia koji su dijelili takve savjete? Duhovni voda tarikatskih sljedbenika, Ibn Arabi, postade grenik kada se zakleo da je faraon umro kao vjernik. Ti dervii, mevlevije, halvetije, kalenderi-je ue Kuran asni uz pjesmu i igru s djeacima kao da se zajedno, i djeca i mladii, mole, svi su oni nevjernici. Tekije im treba razoriti, temelje sedam arina u dubinu raskopati, izvaenu zemlju u more bacati da jedino tamo mogu klanjati namaz." Raestivi se jo vie, vikao je Husret hoda iz sveg glasa: Hej, vjernici, haram je piti kafu! Na Prorok nije pio kafu jer je znao da ona umrtvljuje duh, unitava eludac, stvara kilu i neplodnost, jer je shvatio da je kafa ejtanski posao. A sada su kafane mjesta gdje meraklije i bogatai uivaju sjedei i izvodei svakakve nepodoptine, zato kafane treba pozatvarati i prije nego tekije. Ma ima li fukara para da kafenie?! Odu u kafanu i pi-jui kafu toliko se izgube da sluaju to im govori obina dukela, mislei da je istina, a upravo pas je taj koji rui mene i nau vjeru!", govorio je Husret hoda. Ako dozvolite, odgovorio bih na posljednje rijei efendi va-iza Husret-hode. Vama je poznato da hadije, hode, vaizi i imami nas pse nikako ne vole. Ako mene pitate, to ima veze sa priom kad je hazreti Muhamed, da ne bi probudio maku koja je na njemu zaspala, odsjekao dio svoje haljine. Samim tim to se pria odnosi na make, a nas nigdje nije spomenuo, i zbog naeg rata s tim stvorenjima, za koja ak i najgluplji ovjek zna da su nezahvalna, govori se kako je boji poslanik imao neto protiv pasa. Posljedica svega toga jeste ta to ne smijemo ni prii damiji jer smo neisti, da ne pokvarimo abdest, i udaranje motkama i metlama koje ve vijekovima trpimo od posluitelja u damijama. Podsjetiu vas na jednu od najljepih sura iz Kurana asnog, suru o Kehfu. Ne zato to meu nama u ovoj lijepoj kafani ima nevjernika koji ne itaju Kuran asni, ve da vam osvjeim pamenje. Pripovijeda se o sedmorici mladia kojima je dodijao ivot meu nevjernicima. Sklonili su se u jednu peinu i zaspali. Alah im je zapeatio ui i uspavao ih na tano tri stotine i devet godina. Kad su se probudili, jedan od mladia shvati da je u meuvremenu prolo toliko godina jer je uza se imao novi za koji je, kada je otiao meu ljude, utvrdio da vie ne vrijedi i tu se svi silno zbunie. Iako nije moje da govorim o osamnaestom ajetu te sure, gdje se spominje odnos ovjeka i Boga, o njegovim udesima, o prolaznosti vremena i prijatnosti dubokog sna, podsjetiu vas da se tu opisuje jedan pas koji je spavao na ulazu u peinu gdje su bili mladii. Naravno, svako moe biti ponosan na to to mu se ime spominje u Kuranu. Ja kao pas, hvalim se tom surom i nadam se da e se oni koji svoje prijatelje nazivaju pasjim sinovima opametiti, inalah! ta je, konano, izvor ovog neprijateljstva prema psima? Zato kaete da je pas neist; zato ako vam pas ue u kuu, prema artu, morate sve tri puta temeljito oistiti? Zato gubi abdest onaj ko nas dotakne, a ako vam dlaka psa dodirne kaftan, morate ga oprati sedam puta kao

neka blesava, razdraljiva ena? Jedino su kalajdije mogle izmisliti la da treba baciti ili ponovo kalajisati posudu koju je pas liznuo. Ili moda i maka. Kada su ljudi digli ruke od sela, polja, nomadskog ivota i naselili se u gradove, ovarski psi ostali su na selu i tada smo mi Psi postali neisti. Prije islama jedan od dvanaest mjeseci bio je mjesec psa. A sada je pas postao vjesnik nesree. Ne elim da do-saujem vama, prijateljima, koji veeras elite uti pounu priu, samo se ljutim to efendi vaiz pria svata protiv naih kafana. ta biste rekli ako kaem da se ne zna ko je otac tom Erzu-rumliji Husretu? A mene su stalno pitali kakav si ti to pas, tvoj je tvorac nekakav medah koji je objesio crte u kafani i pria prie, a ti, kako bi ga zatitio, olajava vaiz-efendiju, sikter! Boe sauvaj, ja ne olajavam! Ja ba volim nae kafane. Znate li da ne tugujem to sam nacrtan na jeftinom papiru, niti zato to sam pas, ao mi je to ne mogu sjesti zajedno sa vama da popijem kafu ko ovjek. Svi mi umiremo za svojom kafom i svojim kafanama... Ali, ta je to... Gle, moj majstor mi daje da pijem kafu iz dezve. Nemojte razmiljati o tome da li slika pije kafu, ve gledajte kako pas halapljivo pije kafu. Oh, ba mi je prijala, ugrijala me, izotrila mi vid, razbistrila um i jo mi neto pade na pamet! Mletaki dud, osim silne kineske svile i kineske grnarije s plavim cvjetiima, Nurhajat, kerki naeg padiaha, poklonio je jo neto. Ne znate ta? Jedno evropsko kue krzna mekanijeg od svile i samurovine. Pas je bio toliko prefmjen da je imao i odijelce od prave crvene svile. Jedan moj prijatelj poigrao se s njom i tvrdi da pas nije mogao ni one stvari da radi bez odijela. Pria se da u toj evropskoj dravi svi psi nose odijela i da je jedna dama kada je ugledala golog psa, ili njegov organ, ne znam tano, vrisnula: Pa ta ivotinja je gola!" i onesvijestila se. U toj zemlji pas ima i svog gospodara. Oni stave lanac oko vrata sirotim psima i etaju ih po ulici, teglei i vukui ih kao robove. Zatim ih odvuku u kuu, ak ih i u krevet tjeraju. Psi se ne smiju njukati i pomaziti, niti ii u paru. Ako se jadni, vezani lancima sretnu na ulici, alosno pogledaju jedan drugoga - jedino im je to dozvoljeno. A mi ovdje ne idemo istanbulskim ulicama pojedinano ve lutamo slobodno u oporima, ne priznajui nikakve gospodare, kad zatreba, napadamo prolaznike na putevi-ma, uivamo uureni na toplim mjestima, spavamo mirno u hladovini, vrimo nudu gdje poelimo, ujedamo koga hoemo e to kauri ne bi mogli shvatiti. Nije da se nisam pitao da li je to razlog protivljenja Erzurumlijinih potovatelja da se na istanbulskim ulicama, uz molitve, psima baca meso kao milostinja i da se za njih podignu vakufi. Ako namjeravaju da pokazuju neprijateljstvo prema psima kao prema bezbonicima, podsjetiu vas da je neprijateljstvo prema psima zapravo bezvjerje. Kada budu po-gubljeni, nai prijatelji delati pozvae nas da malo jedemo, da ih raskomadamo, kao to to ponekad ine za nauk. Na kraju u rei i ovo: moj prethodni gospodar bio je mnogo pravedan ovjek. Kad bismo nou odlazili u pljaku, podijelili bismo posao: ako ja ponem lajati, on bi odmah rtvi prerezao grkljan pa se zapomaganje ne bi ulo. A zauzvrat bi ih isjekao, skuvao i davao meni da jedem. Ja ne volim sirovo meso. Valjda e i delat tog vaiza iz Erzuruma misliti o tome, inalah, pa neu pokvariti stomak jedui ivo meso tog nitavila. 4. NAZVAE ME UBICOM Da mi je samo neko, prije nego to u ubiti tu budalu, rekao da mogu bilo koga ubiti, ne bih mu vjerovao. Zbog toga se ono to sam uradio lagano udaljava od mene kao neka strana galija koja se gubi na horizontu. A ponekad osjeam kao da nikakav zloin nisam uinio. Prolo je

etiri dana otkako sam nehotino ubio sirotog Prefmjenog, koji mi je bio kao brat, pa sam se ve nekako navikao na to. Silno sam elio da rijeim problem koji se pojavio, a da ne ubijem ovjeka, ali sam shvatio da drugog naina nema. Zavrio sam stvar i preuzeo na sebe cjelokupnu odgovornost. Nisam mogao da dozvolim da svi iluminatori budu u opasnosti zbog izmiljotina jednog praznoglavca. No, teko se mirim s tim da sam ubica. Ne dri me mjesto, izaem na ulicu, nemam mira ni tamo, idem u drugu ulicu, pa u sljedeu i, kada gledam lica drugih ljudi, vidim da mnogi za sebe misle da su nevini zato to jo nisu dobili priliku da poine neki zloin. Teko je povjerovati da su drugi moralniji i bolji od mene samo zbog nevane igre sree i sudbine. Lica im djeluju tupa-vije jer jo nisu poinili nikakav zloin, pa, kao i svi glupai, samo izgledaju dobronamjerno. Bilo mi je dovoljno etiri dana na-kon to sam ubio onog bijednika da lutam po istanbulskim sokacima i shvatim da je pritajeni ubica svako u ijim sam oima vidio bljesak otroumlja, a na licu sjenu koju baca odsjaj njegove due. Samo su glupi ljudi nevini. Recimo veeras, dok sam se u kafani iza pijace robljem grijao toplom kafom, gledao crte psa u pozadini i oputeno sa ostalima smijao se onome to je taj pas priao, obuzeo me je osjeaj da je ovjek koji je sjedio pored mene ubica kao i ja. Isto se mogao smijati medahu, ali valjda zbog toga to mu je ruka bila bratski uz moju, ili zbog nemira njegovih prstiju koji su drali fil-dan, ne znam zbog ega, sinulo mi je da je i on od moje fele, okrenuo sam se i pogledao ga pravo u oi. Prepao se, a lice mu se izobliilo. Kad su se ljudi u kafani poeli razilaziti, jedan poznanik, uhvativi ga za ruku, ree: Na kraju e i ovdje udariti potovaoci Nusret hode." Dajui mu znak oima, uutka ga. Njihov strah obuzeo je i mene. Niko nikome ne vjeruje, svako u svakom trenutku oekuje nekakvu podlost od onoga kraj sebe. Zahladilo je jo vie, a na uglovima ulica pored zidova snijeg se prilino nahvatao. U mrklom mraku moje tijelo pronalazi put po sjeanju. Ponegdje iz kua iji su epenci zatvoreni, a prozori potpuno zamraeni crnim kapcima, pojavi se blijeda slabana svjetlost svjetiljke koja unutra jo gori i pomalo se prospe po snijegu; uglavnom ne vidim nikakvu svjetlost, ba nita, pa pronala-zim svoj put oslukujui udarce motki nonih straara po kamenju, zavijanje opora razjarenih pasa, uzdisaje koji dopiru iz kua. S vremena na vrijeme, oko ponoi, neka udesna svjetlost koja, kao da se probija iz same utrobe snijega, obasja uske i zastra-ujue ulice, i tada mi se ini kako u mraku vidim aveti koje Istanbul vijekovima ine zlokobnim. A ponekad se iz kua zauju glasovi nesretnika: ili kalju, ili mru, ili vrite plaui u snu, ili se muevi i ene biju pred uplakanom djecom. U tu kafanu odlazio sam nekoliko veeri ne bi li me sluanje medahove prie oraspoloilo i vratilo u onaj sretan ivot prije nego to sam postao ubica. Veina mojih prijatelja iluminatora s kojima sam proveo cijeli vijek svake veeri odlazi tamo. Otkako sam ubio tu budalu s kojom sam od djetinjstva oslikavao knjige, ne elim vie da ih vidim. U ivotima moje brae koji, kada se sa-stanu, ne mogu a da ne ogovaraju, u sramotnoj zabavnoj atmosferi, postoji mnogo toga to me tjera na stid. Da ne pomisle da sam uobraen, i ja sam uradio nekoliko crtea za medaha, ali sumnjam da e to obuzdati njihovu zavist. Ipak, imaju pravo to su zavidni. U mijeanju boja, povlaenju ivica, ureivanju stranica, izboru tema, crtanju lica, razmjetanju ljudskih figura u scenama lova i bitaka, crtanju ivotinja, vladara, brodova, konja, ratnika i ljubavnika, u oslikavanju poezije na slici, pa ak i u pozlaivanju, ja sam najbolji majstor. Ovo vam ne govorim zato da bih se hvalio, nego da biste me razumjeli. Ljubomora u ivotu majstora iluminacije vremenom postaje neizostavna poput boje. U svojim lutanjima, koja zbog nemira postaju sve dua, katkad se naem oi u oi sa nekim preistim, bezgrenim bratom po vjeri i iznenada mi se pojavi udna misao: ako sada pomislim na to da sam ubica, ovaj preda mnom e to odmah proitati na mom licu.

Zato se odmah natjeram da mislim na neto drugo kao to sam u mladosti, stidei se, prisiljavao sebe da ne mislim na ene dok klanjam namaz. Ali, za razliku od tih mladalakih kriza, kada nikako nisam mogao izbiti iz glave pomisao na voenje ljubavi, sada uspijevam da zaboravim zloin koji sam poinio. Razumijete, svakako, da sve ovo govorim jer je povezano sa mojom trenutnom situacijom. Ako neto i pomislim u vezi sa njom, shvatiete. To e me spasiti da ne budem ubica bez imena i lica, koji luta poput aveti meu vama i pomae mi da i ja budem jedan obian, uhvaeni zloinac kome e odrubiti glavu. Dozvolite mi da ne mislim o svemu, da neto sakrijem za sebe, pa neka osjetljive osobe kao vi izmeu mojih rijei i boja pokuaju da otkriju ko sam, kao da po tragu trae lopova. A to nas dovodi do pitanja stila: da li iluminator ima svoj lini stil, svoju boju, glas? Pogledajmo jednu sliku Behzada, majstora nad majstorima, oca iluminacije. To udesno djelo koje, s obzirom na to da prikazuje ubistvo, odgovara mom stanju, naao sam sasvim sluajno listajui stranice jedne savrene, devedeset godina stare knjige o Husrevu i irin, nastale u Heratu, u biblioteci jednog persijskog princa ubijenog u nemilosrdnoj borbi za prijestolje. Znate kraj pripovijesti o njima; neu prepriati Firdusijevu, nego Nizamije-vu verziju. Nakon mnogih pustolovina i nevolja vjenalo se dvoje ljubavnika, ali Husrevov sin, kojeg ima s prethodnom enom, mladi iruje, poput ejtana je i ne ostavlja ih na miru. Taj princ je bacio oko na oevo prijestolje i na njegovu mladu enu irin. I iruje, za kojeg Nizami veli da mu iz usta zaudara kao u lava", smisli nain kako e zarobiti oca i sjesti na njegovo mjesto. Jedne noi uao je u sobu u kojoj su spavali njegov otac i irin, pipajui u mraku, pronaao ih je i zabio jatagan u oeve grudi. Otac je krvario do zore i umro u postelji pored lijepe irin, koja je spokojno spavala. Slika velikog majstora Behzada, kao i sama pria, predstavila je istinski strah koji je u meni ve godinama: uasan osjeaj kada se ovjek probudi usred noi i shvati da u sobi u kojoj se ne vidi prst pred okom ima jo neko! Zamislite da u jednoj ruci dri bode, a drugom vas hvata za vrat! Skladno ukraeni zidovi sobe, ukrasi na prozorima i ramovima, uvijene i okrugle are na i-limu crvenom kao bezglasni krik iz vaeg stisnutog grla, fino izvezeni uti i plaviasti cvjetovi na predivnom jorganu koji gazi nemilosrdna noga vaeg ubice u trenutku kad vas ubija, svaki detalj slui istom cilju: s jedne strane istie ljepotu slike koju po-smatrate, a s druge strane podsjea vas na to kako je lijepa ta soba u kojoj naputate svijet. Pravi smisao koji se razotkriva po-smatranjem slike jeste u tome da su ljepota slike i svijeta potpuno ravnodune prema vaoj smrti i vi ste potpuno sami, pa makar uz vas bila i vaa ena. Behzadova", rekao je stari majstor koji je gledao knjigu u mojim drhtavim rukama prije dvadeset godina. Lice mu je bilo obasjano, ne svjetlou svijee pored nas, nego zadivljenou. Toliko je Behzadova da potpis nije potreban." Behzad je to znao i nije stavio potpis ni u neki skriveni kutak svoje slike. Prema miljenju starog majstora, u Behzadovom stavu osjeao se stid i snebivanje. Jer, istinska umjetnost i vjetina jeste u tome da se naslika nedostino udo, a da se u tom udu ne ostavi nikakav trag koji e otkriti umjetnikov identitet. Svoju jadnu rtvu ubio sam na tako obian i grub nain, jedino kako sam mogao obuzet smrtnim strahom i oajem. I kad god bih se nou vraao na to mjesto, da provjerim da li je ostao nekakav trag mog zloina koji bi me odao, sve vie me je muilo pitanje stila. Ono to podrazumijevaju pod stilom u stvari je greka koja nam omoguava da ostavimo sopstveni trag. Pronaao bih to mjesto i bez bjeline snijega to pada: to mjesto je zgarite gdje sam ubio ovjeka koji mi je bio prijatelj dvadeset i pet godina. Padajui, snijeg je sakrio sve tragove koji bi mogli djelovati kao moj potpis. To je dokaz da i Alah o stilu i potpisu misli kao i ja i Behzad. Alah ne bi pokazao takvu ljubav prema iluminatorima da smo etiri noi prije, ukraavajui onu knjigu, nehotice uinili neoprostiv grijeh, kao to je ona budala tvrdila.

Kada smo efendi Prefinjeni i ja te noi doli na ovo zgarite, snijeg jo nije padao. Kao jeka, izdaleka se ulo zavijanje pasa. Zato smo doli ovamo?", upitao je jadnik. ta mi ovdje eli pokazati u ovo doba?" Tamo naprijed je jedna jama, a dvanaest koraka iza nje nalazi se zakopani novac koji godinama tedim", rekoh. Ako nikome ovo ne kae, efendi Tetak i ja emo te nagraditi." Dakle, priznaje da si znao ta radi od samog poetka?", pitao je uzbueno. Priznajem", slagao sam jer drugo nisam mogao. Zna li da je slika koju pravite veliki grijeh?", pitao je naivno. To je bogohuljenje i bezbonitvo koje se niko ne bi usudio da uradi. Goriete na dnu dehenema. Vaim patnjama nee biti kraja. I mene ste uvalili u to!" Dok sam sluao njegove rijei, s uasom sam shvatio da bi mu mnogi mogli povjerovati. Zato? Zato to su te rijei imale takvu snagu i privlanost da ovjek, ne elei, postaje zainteresovan i vjeruje da e na sunce izai istina i o drugim nikogoviima. Ionako je kruilo mnogo pria o efendi Tetku jer je drao u tajnosti knjigu koju je dao izraditi i za koju je davao velik novac. Pored toga, glavni majstor Osman zgraao se zbog svega toga. ak sam pomiljao da je moj brat u pozlaivanju iskoristio te kle-vete i dodavao ih svojoj prii. Koliko je bio iskren? Naveo sam ga da ponovi tvrdnje koje su nas posvaale. Govorio je otvoreno. Kao da me nagovara da prikrijemo neku greku da bismo se zatitili od batina majstora Osmana, to smo radili u doba egrtovanja. Tada mi je njegova iskrenost bila uvjerljivija. irio bi oi, ali one se tada jo nisu smanjile od izraivanja pozlata. No, nisam sebi dozvoljavao naklonost prema njemu jer je bio spreman da sve izbrblja drugima. Sluaj", rekoh s lanom zrelou, Mi radimo iluminacije, ukraavamo margine, izvlaimo linije okvira, ukraavamo stranice sjajnim pozlatama, izraujemo najljepe ilustracije, oivljavamo kutije i ormare. I to ve godinama. To nam je posao. Ljudi naruuju slike, trae da u okvir nacrtamo lau, gazelu, sultana, pa onakve ptice, ovakve ljude, tu scenu iz prie, pa da bude ova-ko i onako - i mi to sve nacrtamo. Vidi, ovog puta efendi Tetak je traio da nacrtam konja kako ja elim. Za tri dana nacrtao sam stotine konja poput starih, velikih majstora kako bih shvatio kakva je slika za moju duu." Pokazao sam mu niz nacrtanih konja na grubom samarkandskom papiru. Zainteresovano je pribliio papir oima i na blijedoj mjeseini posmatrao konje naslikane crnim tuem. Stari majstori iz iraza i Herata", rekoh, govorili su da iluminator pedeset godina treba neprestano da crta konja kako bi dobio vjernu sliku, onakvu kakvu Alah eli i vidi. Najbolji crte konja bie nacrtan u mraku, tvrdili su. Jer u tih pedeset godina nakon neprekidnog rada pravi umjetnik e oslijepiti, a njegova ruka e po sjeanju nacrtati konja." Njegov nevini pogled, kojeg se sjeam iz djetinjstva, zadubio se u crtee konja. Od nas naruuju, a mi pokuavamo da nacrtamo najtajan-stvenijeg, najnedostinijeg konja kako su ga crtali stari majstori. Samo toliko. Nepravedno je ako nas kasnije smatraju odgovornim za ono to su sami naruili." Ne znam da li je to ispravno", rekao je. ,,I mi imamo odgovornost i volju. Ja se ne bojim nikoga do Alaha. On nam je dao razum da razlikujemo dobro i zlo." Odgovor je bio na mjestu. Alah sve vidi, sve zna...", rekoh na arapskom. Shvatie i to da smo ti i ja uradili ovaj posao u neznanju. Kome e prijaviti efendi Tetka? Zar ne vjeruje da iza ovog posla stoji elja naeg padiaha?" utio je. Pitao sam se da li je zaista imao pilei mozak ili je trabunjao jer se istinski bojao Alaha. Stali smo kraj jame. Na trenutak spazih njegove oi u tami i shvatih da ga je strah. Bilo mi ga je ao. Ali, nisam imao kud. Po-molio sam se Alahu da mi da jo jedan dokaz da ovjek pored mene nije samo glupa kukavica nego i bestidnik.

Izbroj dvanaest koraka odavde i kopaj", rekoh. ta ete poslije uiniti?" Rei u efendi Tetku, spalie crtee. ta bismo drugo mogli? Ako se iz Nusret-hodina demata prouje da je o ovome bilo rijei, neemo ostati ivi, a ni od radionice nee biti nita. Zna li nekoga od njih? Uzmi ovaj novac da budemo sigurni da nas nee odati njima." ,,U emu je novac?" ,,U jednom starom upu za turiju ima sedamdeset pet venecijanskih zlatnika." Za mletake dukate nije udno, ali odakle mi up za turiju pade na pamet? Tolika glupost bila je uvjerljiva. Jo jednom sam se uvjerio da je Alah na mojoj strani - moj prijatelj iz doba egrtovanja iz godine u godinu postajao je sve pohlepniji i sada oduevljeno poe da broji korake u pravcu u kojem sam mu pokazao. Mislio sam na dvije stvari. Nije bilo nikakvog blaga! Ako mu ne platim, unitie nas, podla budala! U trenutku sam poelio da ga zagrlim i poljubim kao nekad u doba egrtovanja, ali vremenom smo se toliko udaljili... Mislio sam i kako e kopati. Noktima? Sve te moje misli trajale su kao treptaj. U panici, zgrabio sam veliki kamen koji je stajao pored jame. Stigoh ga na sedmom, osmom koraku i iz sve snage udarih ga u Potiljak. Kamen ga je tako brzo i estoko udario u glavu da sam se trgnuo kao da je u pitanju moja - osjetio sam bol. Umjesto da brinem zbog onoga to sam uinio, elio sam samo da to prije zavrim zapoeti posao. Jer poeo se tako trzati na zemlji da se ovjek, htio ne htio, uspanii. Tek mnogo kasnije, kada sam ga gurnuo u jamu, pomislio sam da u svemu tome to sam uinio ima neto grubo to nikako ne pristaje prefmjenosti jednog iluminatora. 5. JA SAM VA TETAK Ja sam efendi Tetak od Crnog, ali me i ostali zovu Tetak. Nekada je njegova majka traila da me on tako oslovljava, a kasnije su svi, kao i on, poeli da koriste to ime. Crni je poeo posjeivati nau kuu prije trideset godina kada smo preselili u onaj mraan i vlaan sokak u sjenci kestenovih i lipovih stabala, iza Aksa-raja. To je bila naa kua prije ove. Kada bih s Mahmut-paom odlazio u vojne pohode, s jeseni, po povratku u Istanbul, zatekao bih esto Crnog i njegovu majku koji su kod nas pronalazili utoite. Njegova pokojna majka bila je sestra moje pokojne ene. Ponekad bih, kad sam se vraao kui u zimskim veerima, zatekao njih dvije kako se zagrljene i uplakane jadaju jedna drugoj. Njegov otac, uitelj, koji je sluio po malim, zabaenim medresama, bio je prijek i mrzovoljan ovjek, a mnogo je i pio. Crni, koji je u to vrijeme imao est godina, plakao je kad mu majka plae, a utio kad ona uti, dok je mene gledao sa strahom. Drago mi je to ga sad vidim pred sobom kao odlunog, zrelog i prijatnog neaka. Potovanje koje mi je ukazivao, panja s kojom mi je ljubio ruku, nain na koji mi je poklonio mongolsku mastionicu, rekavi da je to samo za crvenu boju, kako je sjedio ispred mene briljivo skupljenih koljena, sve to me podsjea da je stasao u ovjeka kakav je elio da bude, ali i da sam ja starac kakav sam elio biti. Lii na oca kojeg sam vidio jednom ili dvaput: visok, vitak, pomalo nervoznih pokreta ruku i prstiju, ali mu to lijepo pristaje. Sve je bilo umjesno; i nain na koji je drao ruke na koljenima kako me je paljivo gledao, dok sam govorio neto vano, pravo u oi, kao da kae: Razumijem i sluam s potovanjem", njegovo tajanstveno klimanje glavom usklaeno sa ritmom mojih rijei. Sada u ovim godinama znam da istinsko potovanje ne dolazi od srca ve od malih pravila i pokornosti. Zbliila nas je njegova ljubav prema knjigama, jo onih godina kada ga je njegova majka esto pod raznim izgovorima dovodila u kuu, jer je u njoj vidjela budunost za svoga sina, pa

je, kako su to ukuani nazivali, egrtovao kod mene. Objanjavao sam mu novi stil iluminatora u irazu koji su iscrtavali liniju obzora pri vrhu slike. Priao sam mu kako veliki majstor Behzad nije prikazivao Mednuna, ludog od ljubavi za Lejlom, samog u pustinji skrhanog od bola, kao i svi drugi, nego meu mnotvom ena koje se trude da razgore vatru duvajui u nju, ali time je uspio istaknuti njegovu usamljenost. Kazivao sam mu kako veina iluminatora koji su oslikali trenutak kada je Husrev posma-trao irin koja se u pono kupa u jezeru kao od majke roena nisu proitali Nizamijev ep, pa su konje i odjeu bojili kako im je padalo na pamet, i uio ga da, ako je neki iluminator nezaintere-sovan za tekst do te mjere da ga i ne proita paljivo, onda je novac jedini razlog zbog kojeg je uzeo pero u ruke. Sada sa zadovoljstvom vidim da je Crni nauio jo neto: ako ne eli da se razoara u iluminaciju i umjetnost, nipoto ih nemoj smatrati svojom profesijom. Koliko god sposobnosti i dara imao, novac i mo potrai drugdje da se, kada ne dobije odgo-varajuu nadoknadu, ne bi razoarao u umjetnost. Priao je da majstori iluminacije i kaligrafije iz Tabriza, koje je poznavao, jer je za pae i bogatae iz Istanbula naruivao izradu knjiga, ive u siromatvu i beznau. Mnogi ilustratori u Tabrizu, ali i u Maadu i Alepu, ostavili su ukraavanje knjiga zbog besparice i nezainteresovanosti i poeli da izrauju neobine crtee ak i besramne scene na samo jednom listu kojima su razo-nodili franake putnike. uo je da je knjiga koju je ah Abas poklonio naem padiahu povodom sklapanja mira uveliko raspadnuta i da su njene stranice poeli koristiti za neku drugu knjigu. azu da je indijski padiah Akbar poeo rasipati golem novac za novu veliku knjigu pa su najbolji iluminatori Tabriza i Gazvina ostavili svoj posao i pohrlili u njegovu palatu. Dok mi sve to kazuje, simpatino ubaci i neke druge prie: na primjer, smijenu priu o jednom lanom mehdiju, ili priu o panici koja je zavladala meu Uzbecima kada su im Safavidi, radi mira, dali svog glupog princa za taoca koji je za tri dana umro u groznici. Meutim, po sjeni u njegovim oima znam da je i dalje otvoren problem kojeg se obojica bojimo i o kojem je teko progovoriti. Crni se, naravno, zaljubio u moju prekrasnu jedinicu eku-ru, kao i svi mladi mukarci koji su nas posjeivali, sluali ono to se o nama govorilo ili znali da ona postoji. Tada mi to nije liilo na opasnost, problem kojim bi se valjalo pozabaviti, moda zbog toga to su u to vrijeme svi bili zaljubljeni u moju ki, ljepoticu, iako je mnogi nisu nikada vidjeli. Ipak, njegova ljubav bila je zanos mladia koji je redovno dolazio u nau kuu, dobijao ljubav i potovanje i u tome nalazio priliku da vidi ekuru. Nije uspio sakriti ljubav, kao to sam se nadao, i napravio je greku otkrivajui mojoj keri snanu vatru ljubavi u kojoj je izgarao. Nakon toga morao je prestati da dolazi. Mislim da je i Crni znao da se moja ki u najboljim godinama, tri godine nakon to je on napustio Istanbul, udala za jednog spahiju koji je, poto su dobili dvoje djece, otiao u rat i nikada se nije vratio, iako je prolo ve etiri godine kako nema nika-kvog glasa o njemu. Osjeam da je sve saznao, ne zbog govorkanja i vijesti koje se brzo ire Istanbulom, ve dok me je gledao u oi u trenucima kada je meu nama vladala tiina. Shvatam da i sada, bacajui pogled na otvorenu Knjigu due na stalku, oslukuje glasove djece koja trkaraju po kui jer zna da je prolo ve dvije godine otkako se moja ki sa dva sina vratila u moj dom. U poetku uopte nismo razgovarali o novoj kui koju sam napravio dok je bio odsutan. Vjerovatno je Crni, kao i svaki mladi koji je sebi odredio da stekne bogatstvo i ast, smatrao da je veoma nepristojno razgovarati o tome. Ipak, rekao sam mu, im je uao u kuu, jo na stepenitu, kako drugi sprat ima manje vlage i da preseljenje prija mojoj kostobolji. Osjeao sam udan stid dok sam priao o drugom spratu, ali elio bih da znate i ovo: uskoro e i oni koji imaju manje bogatstvo od mene, ak i obi-ne spahije koje imaju mali timar, imati velike dvospratne kue.

Bili smo u prostoriji koju sam zimi koristio kao radionicu. Slutio sam da osjea ekurino prisustvo u drugoj sobi. Odmah sam preao na glavnu temu pisma kojim sam ga pozvao da doe u Istanbul. Isto kao to ti u Tabrizu radi sa kaligrafima i iluminatori-ma, i ja pripremam jednu knjigu", rekoh. Moj naruilac je Njegovo preuzvieno velianstvo, na padiah, oslonac svijeta. Poto je knjiga tajna, padiah je od glavnog rizniara kriom traio novac. Detaljno sam se o svemu dogovorio sa najboljim majstorima iz radionice naeg vladara. Jednome sam davao da nacrta psa, drugome drvo, jedan je crtao dekoraciju na marginama i oblake na horizontu, a drugi konje. elio sam da sve to sam im davao da nacrtaju, kao i na slikama mletakih majstora, predstavlja itav svijet naeg padiaha. Ali sve to trebalo je da predstavlja slike duhovnog bogatstva, radosti i strahova svijeta naeg padiaha, a ne materijalnog bogatstva kao kod Mleana. Ako sam zadavao da nacrtaju novac, to je znailo da elim da ga omalovaim, a ejta-na i smrt zato to ih se bojimo. Ne znam ta se pria okolo. elio sam da besmrtnost drvea, umor konja i razjarenost pasa predstave svijet naeg padiaha. Traio sam od mojih iluminatora s nadimcima Roda, Maslina, Prefinjeni i Leptir da sami odaberu temu koju ele. ak i kada su zimske noi bile najhladnije i naj-zloslutnije, kod mene je dolazio neko od njih da pokae ta je nacrtao za knjigu. Ne mogu ti tano opisivati kakve su to bile ilustracije i zato ba takve. Ne zato to neto krijem i ne elim da ti kaem, ve zato to ni sam ne znam ta one tano znae. Ali, znam kakve bi trebalo da budu." etiri mjeseca nakon to sam poslao pismo Crnom saznao sam od berberina u naoj ulici da se vratio, pa sam ga pozvao da doe do mene. Znao sam da moja pria sluti nevolju i sreu koja e nas povezati. Svaka ilustracija ima svoju priu", rekoh. Da bi ukrasio migu koju itamo, iluminator nacrta njen najljepi prizor; prvi susret zaljubljenih; junak Rustem koji odsijeca glavu avolskoj zvijeri; Rustemova patnja kada je shvatio da je neznanac kojeg je ubio zapravo njegov sin; Mednun, lud od ljubavi, u divljini medu lavovima, tigrovima, jelenima i akalima; tuni Aleksandar kada je vidio kako je orao rastrgao njegovu ljuku, a poao je u umu da po pticama predskae budunost... Oi umorne od itanja odmaraju se na crteima. Ako neto u prii sputava nau matu, crte priskae u pomo. Ilustracija predstavlja cvjetanje prie. Niko ne moe zamisliti sliku koja nema svoju priu." Smatrao sam da ne moe", skoro pokajniki nastavih. Ali izgleda da se i to moe napraviti. Prije dvije godine kao izaslanik naeg padiaha ponovo sam putovao u Veneciju. Posmatrao sam portrete koje su izradili venecijanski majstori. Nisam znao iz ko-je prie potie prizor, ali trudio sam se da shvatim priu svake slike. Kada sam jednog dana ugledao sliku na zidu neke palate, zapanjio sam se. Bila je to slika osobe poput mene. Vjerovatno nekog nevjernika, nije bio na. to sam ga due gledao, osjeao sam da vie lii na mene. Ali on mi nije bio slian. Imao je okruglo lice, ne ko-ato, gotovo bez jagodine kosti, i bez moje jake vilice. Uopte nije liio na mene, ali to sam ga due gledao, srce mi je jae kucalo kao da je to moja slika. Od mletakog gospodina koji je bio moj vodi kroz mletaku palatu saznao sam da je to slika njegovog prijatelja, nekog plemia kao to je i on. Na toj slici prikazano je sve to mu je bilo vano u ivotu: imanje koje se prualo kroz otvoren prozor iza njega, selo i uma koji su u prelijevanju boja izgledali kao pravi. Na stolu pred njim sat, knjige, vrijeme, zlo, ivot, mapa, busola, kutije sa zlatnicima i druge stvari, drangulije, sitnice, i jo neto to nisam prepoznao, to se samo nasluuje kao i na nekoliko mojih slika... Sjena zloduha, ejtana, i ki koja stoji kraj oca, lijepa kao san. Koju je priu ukraavala i dopunjavala ta slika? Gledajui je, shvatio sam da je ta slika pria sama za sebe. Ona nije bila dodatak neke prie, ve neto to postoji odvojeno.

Slika pred kojom sam bio toliko zapanjen nikako mi nije izlazila iz glave. Izaao sam iz palate, vratio se u kuu u kojoj sam boravio i cijelu no mislio na nju. elio bih da i ja budem tako naslikan. Ne, nisam tome dorastao. Padiaha bi trebalo tako na-slikati sa svime to posjeduje, sa svim onim to ini njegov svijet, pomislio sam da bi se s tom idejom mogla oslikati jedna knjiga. Italijanski majstor naslikao je tog venecijanskog plemia tako da odmah moe shvatiti da je to slika tog gospodina. Ako ga nikada nisi vidio i ako ti kau da ga pronae u gomili, zahvaljujui toj slici mogao bi ga prepoznati meu hiljadama ljudi. Italijanski majstori smislili su slikarske tehnike i vjetine kojima svakoga mogu naslikati tako da se razlikuje od drugih, ne po odjei i ordenima, ve po crtama lica. Oni to zovu portret. Ako ti jednom tako naslikaju lice, nee pasti u zaborav. Onaj ko gleda sliku osjea da si tu, kraj njega i kada si veoma daleko. ak i oni koji te nikada nisu ivog vidjeli, dugo nakon tvoje smrti mogu te gledati oi u oi, kao da si pred njima." Dugo smo utjeli. Kroz gornji prozor koji sam nedavno prekrio tkaninom umoenom u pelinji vosak, ije donje kapke nismo otvarali, probijala se svjetlost boje hladnoe. Imao sam jednog iluminatora", rekoh. Dolazio je tajno, kao i drugi, zbog tajne knjige naeg padiaha i radili bismo do zore. Izraivao je najbolje pozlate. Jadni efendi Prefinjeni izaao je jedne noi odavde, ali, kau, nije stigao kui. Plaim se da su ubili mog majstora pozlate..." 6. JA, ORHAN Ubili?", upitao je Crni. Crni je bio visok, mrav i pomalo straan. Iao sam prema njima kad je moj djed odgovorio: Ubili", i tada me je ugledao. ta ti radi ovdje?" Tako me je gledao da sam se, ne oklijevajui, popeo u njegovo krilo i sjeo, ali on me je odmah spustio. Poljubi Crnom ruku", rekao je. Poljubio sam je. Nije imala nikakav miris. Ba je sladak", rekao je Crni i poljubio me u obraz. Bie pravi momak." Ovo je Orhan, ima est godina. Drugi stariji, evket, ima sedam. Veliki je inadija." Bio sam u onoj ulici na Aksaraju", ree Crni. Bilo je hladno, okovano snijegom i ledom, ali kao da se nita nije promijenilo." Sve se promijenilo, sve je gore nego prije. I to mnogo", a zatim se okrenu ka meni, gdje ti je brat?" Kod majstora." ,,A ta ti radi ovdje?" Meni je uitelj rekao aferim, sada idi." Zar si se sam vratio?", upitao je djed. Trebalo je da te brat dovede." Zatim je objasnio Crnom: Imam jednog prijatelja knjigovesca koji ih dva puta nedjeljno, nakon asova Kurana u mektebu, ui knjigovezaki zanat." Voli li da crta kao tvoj djed?", upitao me je Crni. utio sam. Dobro", rekao je djed. Hajde sad, ostavi nas." Toplina koja se irila sa mangala bila je tako prijatna da se nisam mogao odvojiti od njih. Zastao sam na trenutak, udiui miris boje i smole. I kafa je mirisala. Ako se drugaije oslikava, da li to znai da se drugaije i vidi?", pitao je djed. Zato su ubili jadnog pozlatara. A radio je po-zlatu na stari nain. Ne znam ak ni da li je ubijen, nestao je. Pod nadzorom glavnog iluminatora, majstora Osmana, oslikavaju jednu Sumarnu za naeg padiaha. Svi rade kod kue, a majstor Osman je u radionici. elim da prvo ode tamo i vidi

sve. Pla-im se da su se meusobno posvaali i poubijali majstori kojima je Osman dao nadimke: Leptir, Maslina, Roda... Otii e da ih posjeti u njihovim kuama..." Umjesto da siem niz stepenice, poao sam na drugu stranu. Iz sobe sa ugraenim ormarom, gdje je spavala Hajrija, ulo se neko kripanje pa sam uao tamo. Unutra nije bila Hajrija, nego moja majka. Posramila se kada me je vidjela. Stajala je skoro napola u ormaru. Gdje si bio?", upitala me je. Znala je gdje sam bio. U ormaru se nalazi jedna rupa kroz leoju se mogla vidjeti djedova radionica, a ako su vrata otvorena, i predsoblje i soba na drugoj strani u kojoj djed spava, pod uslo-vom da su i njena vrata otvorena. Bio sam kod djeda", rekao sam. ta ti, majko, radi ovdje?" Nisam li ti rekla da ne ide djedu kad ima goste?", vikala je, ali ne glasno, da ne uje gost. ta su radili?", upitala je potom umiljatim glasom. Sjedili su. Ali nisu bojili. Djed je priao, a onaj drugi je slusao. Kako je sjedio?" Odjednom, sjedoh na pod i poeh imitirati gosta: gle, majko, ja sam sad jedan ozbiljan ovjek, namrten sam i sluam djeda, klimam glavom u ritmu, ozbiljno, kao da sluam mevlud. Idi dolje. Odmah pozovi Hajriju", rekla mi je majka. Sjela je i poela da pie na malom komadu papira na tabli za pisanje koju je stavila u krilo. Majko, ta pie?" Zar ti nisam rekla da brzo sie i pozove Hajriju?" Otiao sam u kuhinju. Brat se vratio. Hajrija je ispred njega stavila bakrenu zdjelicu sa pilavom napravljenim za gosta. Izdajice!", rekao je brat. Otiao si i ostavio me s majstorom. Sam sam morao zavriti uvijanje stranica i uvezivanje. Prsti su mi poplavili." Hajrija, zove te mama!" Prebiu te kad ovo pojedem. Kazniu te zato to si ljenu-ga i izdajica." im je Hajrija izala, brat je ostavio pilav i krenuo da me bije. Nisam mogao pobjei. Uhvatio me je za ruku i poeo da je uvre. Nemoj, evkete, nemoj, jako me boli." Hoe li opet ostaviti sav posao meni i pobjei?" Neu!" Zakuni se!" Kunem se!" Zakuni se Kuranom!" Kunem se Kuranom!" Ipak me nije pustio. Odvukao me je do sinije i sruio na koljena. Bio je jai od mene i mogao je jednom rukom jesti pilav, a drugom jo jae uvrtati moju ruku. Ne mui brata, bezdunie!", rekla je Hajrija. Zabraena, izlazila je na ulicu. Pusti ga!" Ne mijeaj se, robinjo!", rekao je brat. I dalje je drao moju ruku. Gdje e?" Idem da kupim limun", odgovorila je Hajrija. Laljivice, ormar je pun limuna", ree brat. Malo je popustio ruku i uspio sam da pobjegnem, udario sam ga i zgrabio svijenjak za drku, ali on se bacio na mene i oborio me. Udario je svijenjak i sinija se prevrnula. Vi ste moja boja kazna!", rekla je majka. Nije vikala da ne uje gost. Kako je prola kroz predsoblje i sila niz stepenice, a da je Crni nije vidio? Razdvojila nas je. Derani, uvijek me sramotite!" Orhan je danas lagao", rekao je evket. Ostavio me je kod majstora u poslu i pobjegao." uti", ree majka i oamari ga. Nije zaplakao jer ga je blago udarila. Hou mog tatu", rekao je. Kad se vrati, uzee crvenu sablju strica Hasana i vratie nas iz ove kue stricu Hasanu."

uti", rekla je majka. Odjednom, razljutivi se, zgrabila ga je za ruku i odmah povukla do mranog ugla poploanog dvorita. Poao sam za njima. Majka je otvorila vrata upe i, ugledavi me, rekla: Ulazite obojica." Ali, majko, ja nita nisam uradio!", rekao sam, ali sam uao. Majka je zatvorila vrata za nama. Unutra nije bilo mrano, slabo svjetlo prodiralo je kroz drvene kapke okrenute ka stablu nara, ali ipak me je bio strah. Majko, otvori", zvao sam je. Hladno je!" Ne plai, kukavice!", rekao je evket. Otvorie." Majka je otvorila vrata. Hoete li biti mirni dok gost ne ode?", upitala nas je. Dobro, sjediete u kuhinji dok Crni ne ode i neete ii gore." Bie nam dosadno", rekao je evket. Gdje je Hajrija?" ,,U sve se mijea! Pretjeruje", odgovorila je majka. ulo se rzanje konja u tali. Jo jednom se oglasio. To nije bio djedov konj, ve od Crnog. Obradovali smo se kao da svie bajramsko jutro ili poinje vaar. Majka se nasmijeila kao da je htjela da se i mi osmijehnemo. Napravila je nekoliko koraka i otvorila vrata tale prema ovoj strani dvorita. Miran!", viknula je unutra. Vratila se, uvela nas u Hajrijinu kuhinju punu mieva koja je zaudarala na loj. Da vam nije palo na pamet da izaete odavde dok gost ne ode. Nemojte se svaati kako ne bi neko pomislio da ste razmaena derita." Majko", rekao sam prije nego to je zatvorila vrata. Majko, da ti neto kaem. Ubili su djedovog jadnog pozlatara." 7. ZOVEM SE CRNI Kada sam prvi put ugledao ekurinog sina, shvatio sam da mi je sjeanje ve godinama pogreno. Njeno lice bilo je prefinje-no kao i Orhanovo, a vilica izduenija nego to sam pamtio. Zbog toga su usta moje ljubljene, o kojima sam godinama razmiljao, morala biti manja i ua. Tumarajui dvanaest godina od grada do grada, zamiljao sam da su joj usta ira, usne pravilne ali punije i neodoljive poput krupne, sjajne vinje. Da sam imao sliku njenog lica izraenu u stilu italijanskih majstora, ne bih se osjeao kao budala koja, tokom dvanaestogodinjeg odsustvovanja, ne moe da se sjeti lica voljene koju je za sobom ostavio. Jer, ako u srcu ivi naslikano lice voljene, va dom je cijeli svijet. Kada sam ugledao ekurinog sina, razgovarao sa njim, izbliza vidio njegovo lice i poljubio ga, pojavio se u meni nemir ne-sretnika, ubice i grenika. Neki unutranji glas govorio mi je: Hajde, idi, vidi ekuru." Nekoliko trenutaka mislio sam da odem bez rijei i da tajna vrata koja vode ka predvorju krajikom oka izbrojao sam petoro vrata, od kojih su jedna vodila ka stepenicama - otvorim sva, jedna po jedna dok ne naem ekuru. Ali, dvanaest godina bio sam daleko od svoje ljubljene i to samo zbog toga to sam u krivo vrijeme nesmotreno i nepromiljeno otkrio ta mi lei na srcu. ekao sam bez rijei, pritajeno, posmatrajui mindere na kojima je ekura ko zna koliko puta sjedila, stvari, koje je ko zna koliko puta dodirnula, i sluao tetka. Ispriao mi je da sultan eli da knjiga bude zavrena za hilja-dugodinjicu hidre. Na padiah, uzdanica svijeta, elio je povo-dom hiljadite godinjice muslimanskog kalendara pokazati da on i njegova drava mogu primjenjivati evropejske postupke kao i sami Evropejci. Naredio je majstorima iluminacije, koji su bili veoma zauzeti jer je naruio i izradu

jedne sumarne, da ne izlaze iz svojih kua i da ne rade u radionicama, u guvi, nego kod kue. Naravno, znao je da oni tajno dolaze kod mog tetka. Vidjee glavnog majstora iluminacije, Osmana", rekao mi je tetak. Jedni govore da je oslijepio, drugi da je izlapio. Ja mislim da je i slijep i senilan." Iako tetak nije bio iluminator, sultan mu je dozvolio nadgledanje izrade jedne takve knjige to je kvarilo odnose izmeu njega i Osmana. Sjeajui se djetinjstva, posmatrao sam stvari u kui. Sjeao sam se, jo uvijek i nakon dvanaest godina, plavog ilima izraenog u Kuli koji je leao na podu, bakrenog vra, posluavnika za kafu, bakraa i fildana koji su preko Portugalije, stigli ak iz Kine na ta je moja pokojna tetka bila veoma ponosna. Te stvari, kao i stalak za knjige sa rubovima ukraenim sedefom, polica za turbane na zidu i jastuk od crvene kadife, ije mekoe sam se sjetio dotaknuvi ga, prenesene iz kue na Aksaraju, gdje smo ekura i ja proveli svoje djetinjstvo, jo uvijek su nosile neto od sjaja mojih sretnih iluminatorskih dana u toj kui. Srea i iluminacije. elio bih da dragi itaoci koji poklanjaju panju mojoj pripovijesti i mojoj muci, upamte ove dvije rijei kao ishodita mog svijeta. Ovdje sam nekad bio veoma sretan, meu knjigama, perima i crteima. Zaljubio sam se i bio prognan iz ovog raja. Tokom godina provedenih u ljubavnom izgnanstvu, mnogo sam razmiljao o tome koliko sam duan ekuri i mojoj 1 'ubavi prema njoj, jer me je jo u mladosti nauila da optimistiki gledam na ivot i svijet. Bio sam naivan, dijete, i nisam sum-;a0 da e mi ljubav biti uzvraena, pa sam radosno prihvatao svijet, doivljavajui ga kao dobro mjesto. Sa takvim stavom, eto, prihvatio sam i zavolio knjige koje mi je tetak tada davao da itam, poduavanja u medresi, iluminacije i slikanje. Ipak, koliko taj dio veselog i blistavog obrazovanja dugujem ljubavi prema ekuri, toliko odbacivanju moje ljubavi dugujem svoje mrane spoznaje koje su to razdoblje zasjenile: elja da nestanem s plamenom koji gori na ognjitu u ledenim noima po sobama hanova, snovienje kako sa enom koja lei pored mene padam u pusti bezdan, pomisao da ne vrijedim ni pet para, da sam niko i nita - sve to mi je ekura ostavila u amanet. Jesi li znao", upitao me je tetak kasnije, da poslije smrti nae due mogu sresti due onih koji u svojim krevetima, na ovom svijetu spokojno spavaju?" Nisam znao." Nakon smrti eka nas dugo putovanje i zato se ne bojim umrijeti. Plaim se jedino da umrem prije nego to zavrim knjigu za sultana." Dok je jedna strana mog mozga vjerovala da sam snaniji, razumniji i pouzdaniji od tetka, drugi dio bio je zaokupljen raz-miljanjem o preplaenom kaftanu, kojeg sam kupio dolazei kod ovog ovjeka to prije dvanaest godina nije dozvolio da se oenim njegovom kerkom, o srebrnom amu i ukraenom sedlu na konju kojega u izvesti iz tale i uzjahati kada siem niz ste-penice. Obeao sam da u mu javiti sve to saznam od iluminatora. Poljubio sam ga u ruku, siao niz stepenice i izaao. Osjeajui hladnou snijega na sebi, sjetio sam se da nisam ni dijete ni starac: radosno sam osjeao svijet na svojoj koi. Dok sam zatvarao vrata tale, dunuo je vjetar. Dok sam kamenom poploanom stazom vodio konja u avliju, i konj i ja smo zadrhtali. Njegove sna-ne noge proarane ilama, njegov nemir, neobuzdanost osjeao sam kao i svoje. Izali smo na ulicu i, kad sam se spremao da skoim, zajaem konja i nestanem u uskim sokacima kao junak iz Prie, preda mnom se pojavi jedna krupna ena nosei zaveljaj u rukama. Ne znam odakle se pojavila ta Jevrejka u ruiastoj odjei, velika i iroka kao ormar, ali pokretna i ivahna, ak i ko-ketna.

Junae, mome, vidim da si zgodan kao to se i pria", ree. Jesi li oenjen? Ili si jo uvijek momak? Hoe li za svoju tajnu draganu kupiti svilenu maramu od Ester, najpoznatije istanbulske uline prodavaice?" Ne." ,,A crveni pojas od atlasa?" Neu." Nemoj ti meni, neu pa neu! Zar takav junak kao ti nema vjerenicu, tajnu ljubav? Ko zna koliko uplakanih djevojaka sanja o tebi?" U trenutku njeno tijelo se izvi poput gipkog tijela akrobate i zauujue graciozno privi se uz mene. Istog trenutka, kao ma-ioniar, stvori u rukama neko pismo. Zgrabih ga hitro kao da sam godinama vjebao ba za ovaj trenutak i stavih ga za pojas. Bilo je to veliko pismo, ispod pojasa na svojoj ledenoj koi u predjelu izmeu struka i pupka osjeao sam ga kao eravicu. Uzjai konja i kreni polagano", ree ulina prodavaica Ester. Idi uz ovaj zid u sokak, skreni desno i produi mirno, ali im doe do nara, okreni se i pogledaj kuu iz koje si izaao, u prozor preko puta." Produila je svojim putem i zaas nestala. Uzjahao sam konja nespretno, kao poetnik. Srce je udaralo, obuzeo me nemir, ruke nisu znale kako da dre uzde, ali kada su noge vrsto obuhvatile konja, zavladae zdrav razum i vjetina, i nas dvojica, za-jednikim snagama krenusmo lagano kao to je rekla Ester i od-jahasmo u uski sokak s desne strane! Pomislio sam da moda i jesam privlaan, da me iza svakog prozorskog kapka i reetke tajno posmatra neka ena iz mahale. Osjeao sam kao da e me opet obuzeti onaj isti plamen. Da li to elim? Da li me hvata ista ona bolest od koje sam tolike godine bolovao? Odjednom, proviri sunce i na trenutak me zbuni. Gdje li je drvo nara? Da li je to ovo zakrljalo, otuno drvo? Jeste! Lagano sam se okrenuo u stranu: prozor se nalazio tano ispred mene, ali tamo nije bio niko. Ester, vjetica, slagala me je! Dok sam razmiljao, odjednom se otvorie prozorski kapci okovani ledom i u tom okviru prozora, koji je poslije dvanaest godina zasijao suncem obasjan, ugledam svoju ljubljenu, njeno lijepo lice meu granama posutim snijegom. Da li je moja crno-oka ljubav gledala mene ili neki drugi ivot negdje iza mene? Nisam dobro vidio da li je bila tuna ili nasmijana, ili se moda tuno osmjehivala. Konju moj glupavi, ne prati ritam mog srca, uspori! Ipak, odluno sam se okrenuo u sedlu i enjivo gledao u nju sve dok njeno tajanstveno, prefmjeno i njeno lice nije iezlo iza bijelih grana. Kada sam proitao pismo, u kojem sam pronaao crte, shvatio sam koliko smo ona i ja podsjeali na jednu hiljadu puta oslikanu priu. Na susret liio je na Husrevov dolazak pod prozor voljene irin, samo je izmeu nas stajalo tuno drvo nara. Osjetio sam ponovo plamen ljubavi i to onakav kakav je prikazan u knjigama koje volimo i kojima se divimo.

8. ZOVEM SE ESTER Znam, zanima vas ta pie u pismu koje sam dala Crnom. I mene je zanimalo i saznala sam. Ako elite, vratite se na poetak prie kao da unazad listate stranice, posluajte priu o onome to se dogodilo prije nego to sam mu dala pismo. Predvee, moj mu Nesim i ja, dvoje staraca, sjedimo kraj pei u naoj kui u jevrejskoj mahali na ulazu u Zlatni rog i, staraki uzdiui, pokuavamo da se ugrijemo bacajui drva na vatru. Ne obraajte vi panju na to to ja sebe nazivam starom. Kada svilene marame, rukavice, arave, arene koulje s portugalskih laa, pa jo meu njima i skupe i jeftine inuve, skrivene erdane, prstenje i narukvice, kojima se ene obraduju, strpam u zaveljaj i

prebacim preko ruku, obiem Istanbul uzdu i popri-jeko, zavirim u svaki sokak. Nema pisma, ni prie koju nisam prenijela od vrata do vrata, polovinu istanbulskih djevojaka ja sam udala, ali ne priam vam to hvale radi. Nego, kao to rekoh, sjedili smo predvee, kad zausmo 'kuc-kuc'. Neko je bio na vratima i ja odem, otvorim, kad ono, blentava slukinja Hajrija. U ruci joj pismo. Drhtei od zime, ili od uzbuenja, ne znam, ispria ona meni ta to trai moja ekura. Prvo pomislih da pismo treba odnijeti Hasanu, pa sam se zaudila. Lijepa ekura, znate, ima mua koji se nikad nije vratio iz rata - ako mene pitate nesretnik je davno negdje zavrio. Taj ratnik koji se nikad nee vratiti, ima jednog mahnitog brata po imenu Hasan. Ali, shvatim ja da ekurino pismo nije namijenjeno Hasanu, ve nekom drugom. Poludjela je Ester od radoznalosti ta pie u pismu. Na kraju sam saznala. Vi i ja se ne poznajemo najbolje. Iskreno, odjednom sam osjetila neki stid. Neu rei kako sam proitala pismo. Moda prezirete moju znatielju, ali vi kao niste radoznali poput berberina iz brijanice. Hajde da vam askom ispriam ta sam ula dok su mi itali pismo. Ovako je pisala slatka ekura: Efendi Crni, dolazi u moju kuu jer si blizak s mojim ocem. Ali, nemoj misliti da e od mene dobiti bilo kakav znak. Mnogo se toga desilo otkako si otiao. Udala sam se i imam dva sina. Jedan je Orhan, kojega si vidio kada je maloprije bio kod vas. etiri godine ekam mua i ni o emu drugom ne razmiljam. Sa dvoje djece i starim ocem, moda sam pomalo usamljena, bespomona i nejaka, moda ponekad osjeam da mi treba snaga i zatita mukarca, ali neka nikome ne padne na pamet da bi se mogao okoristiti mojom situacijom. Zbog toga te molim da vie ne dolazi. Jedanput si povrijedio moju ast i tada sam se namuila da bih se opravdala pred ocem. U ovom pismu aljem ti sliku koju si mi nacrtao i poslao dok si jo bio zaluen. Ne elim da gaji lane nade i da pogreno protumai bilo ta. Pogreno je vjerovati da se ovjek moe zaljubiti gledajui sliku. Najbolje bi bilo da tvoja noga nikada ne kroi preko naeg praga." Jadnica ekura, nije ni mukarac, ni beg, ni paa pa da udari peat na kraju pisma! Na dnu lista stajalo je samo prvo slovo njenog imena kao neka plaljiva ptiica. Spomenula sam peat. Vjerovatno se pitate kako otvaram i zatvaram zapeaena pisma. Ona zapravo nisu zapeaena. Moja draga ekura sigurno je mislila da je Ester nepismena Jevrejka pa nee moi da ga proita. Ja sama ne umijem proitati vaa arapska slova, pa naem nekoga ko umije. Ipak, vae pismo mogu savreno itati. Jeste li zbunjeni? Hajde, objasniu vam tako da i najgluplji mogu shvatiti. Ono to jedno pismo ima u sebi ne kazuju samo slova. Pismo se ita kao i knjiga, mirie se, dodiruje, opipava. Zato pametni ljudi kau - itaj da vidimo ta kae pismo, a glupi - itaj ta pie u pismu! Vjetina nije samo u tome da se proitaju slova, ve cijelo pismo. Hajde, sluajte ta je ekura rekla. Pismo aljem tajno, ali po Ester, jer to je njen posao i navika, to znai da mi nije stalo da bude previe tajno. Papir je ispresavijan vie puta kao burek, to istie tajnu koju nosi. Meutim, otvoreno je. A pored njega je i jedan veliki crte. Izgleda kao da se zajednika tajna krije. Tako izgledaju pisma u kojima se poziva na ljubav, a ne odbija. To potvruje i miris. Toliko je neodreen da onaj koji bude drao pismo u ruci nee znati je li ga namjerno ili sluajno namirisala (da li je to miris parfema ili njene ruke?), a opet dovoljno omamljujui za svakoga. Mislim da e isto djelovati i na Crnog. Ja sam Ester koja ne zna itati ni pisati, ali vidim po rukopisu graciozno treperenje slova kao na blagom povjetarcu, pero koje kae: Ah, urim, piem na brzinu, nepaljivo jer ovo pismo nije vano", a zapravo je potpuno suprotno. Rekavi maloprije" dok je govorila o Orhanu, istie da je pismo napisano upravo u tom trenutku, ali panja s kojom je pisano govori da je plan ranije smiljen.

Crte uz pismo govori o tome kako se lijepa irin, dok gleda sliku zgodnog Husreva, zaljubljuje, kao to govori pria koju znam ak i ja, Jevrejka Ester. Sve istanbulske djevojke i ene mataju o velikoj ljubavi i oboavaju ovu priu, ali prvi put sam vidjela da neko alje taj crte u pismu. Cesto se dogodi vama koji umijete itati i pisati da vas neko nepismen moli da mu proitate pismo koje je dobio. Pismo je toliko potresno, uzbuujue i uznemirujue da vas vlasnica pisma, iako je obuzeta sramom to ste dio njene intime, srameljivo moli da joj ga jo jednom proitate. I opet itate. Na kraju je toliko puta proitano da ga znate napamet. Zatim uzima pismo u ruke i pita vas: Je li ovdje rekao ovo?" i Pie li tu ono?" i gleda u slova koja pokazujete vrhom prsta, iako ne zna proitati. Dok oiju punih suza gledaju are slova koje prave rijei, ne umiju ih proitati, a napamet ih znaju, ponekad se toliko rastuim i doe mi da ih poljubim, a zaboravim da sama ne umijem da itam i piem. A ima i takvih nesretnika, pazite da ne budete kao oni, koji, kad djevojka poeli da uzme pismo, da ga ponovo dotakne i po-gleda, iako ne zna gdje je koja rije, kau: Nepismena si, ta hoe, ta e ponovo gledati?" Neki nee da vrate pismo djevojci, kao da je njihovo i onda na mene doe red da se svaam i vratim pismo. Eto, tako sam dobra ja, Ester i ako vas volim, pomoi u vam. 9. JA, EKURA Zato sam bila na prozoru ba onda kada je Crni projahao na svom konju? Zato sam u tom trenutku otvorila kapke na prozorima i dugo ga posmatrala kroz snijegom prekrivene grane nara? Ne znam tano. Ja sam poslala Hajriju da pronae Ester i znala sam, svakako, da e Crni proi ovuda. U meuvremenu, popela sam se u sobu koja je okrenuta prema stablu nara, sobu sa zidnim ormarom, da pogledam arave u sanducima. Kada sam svom snagom gurnula kapke, jer sam poeljela da otvorim prozor, sobu je obasjalo sunce. Zastavi, zaslijepljena suncem srela sam se oi u oi s Crnim. Bilo je predivno! Odrastao je, sazreo, izgubio je onu mladalaku nespretnost i bio je lijep. Gle, ekura", srce ree, Crni nije samo zgodan, po-gledaj ga u oi, njegovo srce je kao djeije, isto i usamljeno. Udaj se za njega." No, ja sam ve poslala pismo koje govori suprotno. Jo kao dvanaestogodinjakinja znala sam da sam zrelija od njega iako je bio stariji od mene dvanaest godina. Umjesto da tada stane ispred mene uspravan kao pravi mukarac i kae da e uraditi ovo ili ono, da e skoiti odande, popeti se onamo, on se skrivao iza knjiga i crtea kao da se srami. Poslije se i on zaljubio u mene. Nacrtao mi je jedan crte i tako otkrio svoju ljubav. Oboje smo bili ve odrasli. Kada sam napunila dvanaest godina, osjeala sam kako me Crni vie ne moe pogledati, kao da se plaio da u u njegovim oima vidjeti ljubav. Na primjer, rekao bi: Hoe li mi dodati no sa drkom od slonovae?", gledao bi no i ne bi mogao da me pogleda u oi. Ako bih ga pitala, na primjer: Voli li erbe od vianja?", ne bi potvrdio smijekom ili izrazom lica kako i sami inimo punim ustima, nego bi glasno rekao: Da!" kao da govori gluvom ovjeku. Jer, od straha nije smio da pogleda moje lice. Tada sam bila veoma lijepa. Svi mukarci koji bi uspjeli da me vide, pa makar i izdaleka ili kroz zavjese, iza odkrinutih vrata ili iza sloja tkanine, zaljubili bi se u mene. Ovo vam govorim, ne da bih se hvalila, nego da biste razumjeli moju priu i podijelili moju tugu. U poznatoj pripovijesti o Husrevu i irin postoji trenutak koji je esto bio predmet naih razgovora. apur, Husrevov prijatelj, elio je da se Husrev i irin zavole. Jednoga dana kada je irin sa svojim dvorjankama pola u etnju, apur kradom postavi Husrevovu sliku na granu drveta pod kojim su sjedile i odmarale se. Kada je ugledala sliku lijepog Husreva na drvetu u tom pre-lijepom vrtu, irin se zaljubila. Bilo je mnogo pokuaja da se nacrta taj trenutak, ili, kako to iluminatori zovu, scena, u kojoj irin zadivljeno i zbunjeno gleda

Husrevovu sliku koja visi sa grane. Crni je mnogo puta vidio taj crte dok je radio s mojim ocem, a nekoliko puta ga je i sam nacrtao, gledajui paljivo original i izraujui vjernu kopiju. Kasnije, kada se zaljubio u mene, izradio je jo jedan. No, umjesto Husreva i irin nacrtao je sebe i mene, Crnog i ekuru. Da ispod nije bilo napisano da smo to on i ja, samo ja bih znala da smo to mi, jer deavalo se da ponekad u ali nacrta sebe i mene: ja u plavom, a on u crvenom. Ovog puta, kao da to nije dovoljno, ispod crtea Husreva i irin napisao je naa imena. Kao neki prijestupniki dokaz crte je ostavio tamo gdje u moi da ga pronaem i pobjegao. Sjeam se daje posma-trao kako ga gledam i pratio kako u reagovati. Jako dobro sam znala da se ne bih mogla zaljubiti u njega kao irin, pa sam se pravila da ne shvatam. Te Ijetnje veeri, kada se Crni vratio kui, pokuavali smo da se osvjeimo sirupom od vianja rashlaenim ledom koji je stigao ak iz gore Uludag i ja sam rekla ocu da mi je Crni izjavio ljubav. Crni je tada tek zavrio medresu. Uiteljevao je po sirotinjskim mahalama i poku avao da se priblii veoma monom i uglednom Naim-pai, zbog elje moga oca. Moj otac mislio je da Crni mata, lebdi. On se namuio da Crni ude u krug Naim-painih slugu i da se zaposli kao pisar, govorei da se sam Crni ne trudi mnogo i da se ponaa nezrelo. Te veeri rekao je: Siromaak je sebi postavio visok cilj." I ne obraajui panju na majku, rekao: Pametniji je nego to smo mislili." Tuna srca sjeam se svega to je moj otac uinio poslije toga, kako sam izbjegavala Crnog, kako je prestao posjeivati nau kuu, a zatim i cijelu etvrt, ali ne elim to da pominjem jer biste zamrzili i mene i mog oca. Vjerujte, drugog izlaza nije bilo. Jasno se vidjelo da je ljubav beznadena, ko ne zna pravila ui se na sopstvenom iskustvu, i pametan ovjek jednostavno kae: Nismo bili jedno za drugo" ili Tako je moralo biti." Moja majka je nekoliko puta molila: Nemojte slomiti srce djeaku." Crni je tada imao dvadeset etiri godine, ali ga je majka jo uvijek smatrala djetetom. Otac je izjavu Crnog smatrao drskim djelom i mo-gue je da je namjerno preuo majinu molbu. Iako ga nismo potpuno zaboravili, kada se proulo da je otiao iz Istanbula, vie ga nije bilo u naim srcima. Poto godinama nije bilo glasa o njemu, smatrala sam da njegov crte, nacrtan u tajnosti, mogu zadrati i sauvati kao uspomenu na djetinjstvo i kao znak prijateljstva. Da ga moj otac, a kasnije i moj mu, ne bi pronali i nervirali se zbog ljubomore, naa imena, Crni i ekura, napisana u dnu crtea prekrila sam tako da izgleda kao da je sluajno kanulo oevo hasanpaa mastilo te su od kapljica nastali cvjetovi. Ako neko eli da prigovori zato to sam mu se ukazala na prozoru, budui da sam mu danas vratila crte, moda e se malo posramiti, ili bar malo zamisliti. Nakon dvanaest godina opet sam bila pred njim. Neko vrijeme poslije toga ostala sam na prozoru obasjanom crvenilom veernjeg sunca i, dok mi nije bilo ve prilino hladno, zadivljeno sam posmatrala kako je pod tom svjetlou vrt bio obavijen biagocrvenkastom i narandastom bojom. Nije bilo ni daka vjetra. Nisam brinula o tome da li e me pokraj otvorenog prozora vidjeti neki prolaznik, ili moj otac, ili da e se vratiti na konju i proi ispred. Mesrura, jedna od Ziver-painih keri, s kojima jed-nom nedjeljno, smijui se i alei, odlazim u hamam, ona koja se neprestano smije i u najneobinijim trenucima smisli neto najnevjerovatnije, jednom mi je rekla da ni sam ovjek nikada ne zna ta zapravo misli. Ja razmiljam ovako: ponekad neto kaem i dok to izgovaram, shvatam da sam tako i mislila, ali im to shvatim, ve mislim suprotno. Raalostila sam se zbog toga to je, kao i moj mu, nestao bez traga i siroti efendi Prefmjeni. On je bio jedan od iluminatora koje je otac pozivao u kuu, a koje sam ja, otkriu tajnu, kradom posmatrala. Bio je najruniji i najsiromaniji duhom. Zatvorila sam prozorske kapke, izala iz sobe i sila u kuhinju. Mama, evket nije posluao", ree Orhan. Dok je Crni izvodio konja iz tale, on je izaao iz kuhinje i gledao ga kroz otvor." Pa ta!" viknu evket, drei u ruci havan. ,,I mama ga je gledala kroz rupu u ormanu."

Hajrija", rekoh, veeras im ispeci hljeb s marcipanom i eerom na malo maslaca." Orhan je poskakivao od radosti, a evket nije progovarao. Dok sam se penjala uz stepenice, prestigli su me viui i dok su me obilazili, gurajui se i veselo podvriskujui, nasmijala sam se i rekla: Polako, polako, vragolani jedni!" Obojicu sam lagano potapala po leima. Ba je lijepo provoditi veeri kod kue s djecom! Moj otac se zadubio u tiinu knjige. Otiao je gost", rekoh. Nadam se da vas nije zamorio." Ni najmanje", ree. Bilo mi je lijepo. Pun je potovanja Prema svom tetku, kao nekad." Dobro." Ali i oprezan i proraunat." Rekao je, omalovaavajui ga, prije s namjerom da zavri razgovor nego da vidi moju reakciju. U neko drugo vrijeme ve bih mu otro uzvratila. Ipak, ovog puta pomislila sam na tog ovjeka i vidjela ga kako jo uvijek jae na bijelom konju. I zadrhtala sam. Kasnije, ne znam kako, naoh se u sobi s plakarom u zagrljaju s Orhanom. I evket nam je priao. Na trenutak su se malo gurkali. Kad sam pomislila da su zapoeli svau, padosmo sve troje na seiju. Mazila sam ih kao tenad, ljubila potiljak i kosu, grlila ih osjeajui njihovu teinu na svojim grudima. Uh", rekoh. Kosa vam ne mirie. Sutra idete s Hajrijom u hamam." Ne elim u hamam s Hajrijom", ree evket. Zar si ve odrastao?" Majko, zato si obukla tu lijepu ljubiastu koulju?", upitao je evket. Otila sam u susjednu sobu i skinula ljubiastu koulju. Obukla sam blijedozelenu koju stalno nosim. Bilo mi je hladno. Dok sam se presvlaila, najeila sam se, ali sam osjetila kako mi koa gori, a tijelo buja od ivota. Rumenilo na mojim obrazima sasvim se razmazalo dok sam se mazila s djecom i ja ga potpuno razmazah, pljunuvi u dlanove. Znate li da mi svi, moja blia i dalja rodbina, ene iz hamama i svako ko me vidi kae da izgledam kao esnaestogodinjakinja, a ne kao starija dvadesetetvorogodinja ena, majka dvoje dece? elim da im vjerujete, da im i vi povjerujete, je li vam jasno, inae vam neu vie priati. Nemojte da vam bude udno to razgovaram s vama. Godinama sam posmatrala slike u oevim knjigama tragajui za enama, ljepoticama. Ima ih prilino rijetko i uvijek stidljivo i smjerno gledaju preda se ili, u najboljem sluaju, gledaju se meusobno, kao da trae oprost. Nikada ne gledaju na svijet kao mukarci, ratnici i carevi ponosno uzdignuta ela. Ali, u jeftinim, na brzinu oslikanim knjigama, dogaa se da, zbog slikareve nepanje, ene ne gledaju prema zemlji, niti u bilo ta na slici, na primjer pehar ili ljubljenog, ve pravo itaoca u oi. Uvijek sam se pitala ko je taj italac u kojeg gledaju. Najeim se kad pomislim na knjige stare dva vijeka, ak iz famerlanovog doba, i tomova koje radoznali kauri plaaju zlatom i odnose u svoje zemlje: moda e jednoga dana neko iz dajete zemlje sluati i ovu moju pripovijest. Zar to nije elja da se i dalje ivi u knjizi, zar svi sultani i veziri ne plaaju zlatom onima koji piu knjige o njima ili posveene njima? Kada osjetim tu elju u sebi i ja, kao i te prelijepe ene, koje jednim okom posma-traju ivot u knjizi a drugim svijet izvan nje, elim da razgovaram s vama koji me posmatrate iz nepoznatog mjesta u nepoznato vrijeme. Lijepa sam, pametna i dopada mi se to me posmatrate. ak i ako poneto slaem, inim to zato da ne steknete pogreno miljenje o meni. Primijetili ste, moj otac me jako voli. Prije mene imao je trojicu sinova, ali ih je Alah, jednog po jednog, pozvao sebi, a mene je potedio. Moj otac me je uvijek uvao i nisam se udala za ovjeka po njegovom izboru; pola sam za jednog spahiju u kojeg sam se zagledala. Da se pitalo mog oca, ovjek kojem bi on dao moju ruku morao je biti najvei naunik, znati umjetnost i ilu-minaciju, biti moan, imati vlast i biti bogat kao Krez, a poto takvog nema, trebalo je da sjedim u kui i ekam. O ljepoti mog mua nadaleko se ulo; poslala sam mu glas preko provodadija i on me je presreo jednom prilikom na povratku iz hamama. Oi su

mu bile vatrene i ja sam se odmah zaljubila u njega. Bio je ljepotan, tamne kose, bijelog lica i zelenih oiju, imao je snane ru-ke, ali je djelovao nevino i mirno kao dijete u snu. inilo mi se da pomalo mirie na krv, vjerovatno zato to je svoju snagu troio ubijajui ljude u ratovima i skupljajui ratni plijen, ali kod kue je bio njean i blag poput ene. Moj otac ga nije elio prihvatiti jer ga je smatrao siromanim ratnikom i pristao je na moju udaju tek kada sam mu zaprijetila samoubistvom, a on je jurio iz bitke u bitku dokazujui svoje junatvo i tako stekao timar od deset hiljada aki na emu su nam svi zavidjeli. Nisam se brinula kada prije etiri godine nije doao kui iz Safavida sa svojom vojskom. S godinama postajao je sve vjetiji, sam poduzimao podvige, donosio sve vei plijen, dobijao vei timar, obuavao vie vojnika. Bivalo je i svjedoka koji su priali kako se odvojio od pjeake vojske i krenuo u planine. U poetku sam se nadala da e se svakog asa vratiti, ali nakon dvije godine postepeno sam se navikla na to da ga nema i, uvidjevi da je Istanbul pun ena iji su muevi ratnici nestali, saivjela sam se sa svojim stanjem. Sinovi i ja smo se nou grlili u krevetu jecajui. I lagala sam im da ne bi plakali kako je taj i taj rekao da postoji dokaz da e se otac vratiti prije proljea, da bi kasnije te lai oni prenosili drugima, one bi ile od usta do usta i vratile se meni kao mutuluk, a ja bih povjerovala u njih. ivjeli smo na arikapiji u iznajmljenoj kui s ocem mog mua, koji je bio porijeklom Abhaz, siromaan ali gospodin, i djeverom koji je takoe imao zelene oi. Nakon to mi je mu nestao, nastale su nevolje. Svekar, koji je napustio svoj posao - proizvodnju ogledala kada mu se stariji sin obogatio, ponovo je poeo raditi. Kako je vie zaraivao na carinarnici, tako je Hasan, neoenjeni brat moga mua, poeo izigravati glavu kue. Jedne zime, strahujui da nee skupiti novac za kiriju, brzo su robinju koja je obavljala kune poslove odveli na sajam i prodali, a od mene su traili da obavljam njene poslove, da kuham, perem rublje, ak i da odlazim u nabavku i na trnicu. Nisam im se suprotstavila ve sam utke poela sve raditi. Ali, kada je Hasan ostao bez robinje koju je nou odvodio u svoju sobu i poeo navaljivati na moja vrata, nisam znala ta da radim. Mogla sam se odmah vratiti u oevu kuu, ali po kadijinom miljenju moj mu je bio jo uvijek zakonski iv i ako ih razljutim, mogli bi na silu da vrate mene i moju djecu u kuu mog mua, i jo mene i mog oca kazniti i poniziti. Iskreno, mogla sam se i predati Hasanu koji je bio ovjekoljubiv i razuman i vie nego moj mu, a bio je veoma zaljubljen u mene. Ali, ako budem ne-promiljena, ne bih postala njegova ena, ve, sauvaj boe, njegova robinja. Jer, proglaenje smrti mog mua nije poeljno za njih; mogla bih traiti svoj dio nasljedstva, ili ih napustiti i vratiti se s djecom ocu. Ako moj mu nije mrtav, po kadijinom mi-ljenju, ne mogu se udati za Hasana. Isto tako, poto se ne bih mogla udati ni za koga drugog, ostala bih vezana za njihovu kuu i za taj brak, i injenica da mi je mu nestao i ta beskrajna neizvjesnost njima je odgovarala. Jer, nemojte zaboraviti, ja sam obavljala kune poslove, kuhala i prala, a pored toga jedan od njih dvojice bio je zaljubljen u mene. Najbolje rjeenje za mog svekra i Hasana bilo je da se udam za Hasana, ali prije toga trebalo je pogoditi se sa svjedocima i ubijediti kadiju. I poto bi najblii srodnici mog mua, njegov otac i brat, pristali na to i ne bi bilo nikoga da im protivrjei, vje-rovatno bi kadija povjerovao svjedocima potplaenim sa nekoliko aki da je moj mu mrtav. Najtee bi bilo ubijediti Hasana da neu napustiti kuu kao udovica, da neu traiti nasljedstvo ni novac zbog braka s njim i, ono najvanije, da u svojom voljom poi za njega. Znala sam da je najbolji nain da spavam sa Hasa-nom i uvjerim ga da ga volim, a ne da elim da ga se na taj nain oslobodim. Da sam se potrudila, mogla sam se zaljubiti u Hasana. Od mog nestalog mua bio je mlai osam godina i kad je moj mu bio kod kue, bio mi je kao brat, to nas je zbliilo. Sviala mi se njegova nenametljivot i strastvenost, uivanje kad se igrao s mojom djecom, enja s kojom me je gledao kao da sam aa hladnog erbeta od vinje, a on umire od ei. Ali znala sam da se moram jako potruditi da zavolim nekoga ko je od mene napravio pralju i ko mirne

due gleda kako kao robinja i slukinja ski-tam i kupujem po ariji i pijaci. U to vrijeme, kada sam odlazila u oevu kuu i dugo plakala gledajui lonce, kuhinjsko posue i olje, a nou spavala zagrljena s djeacima, Hasan mi nije pruio priliku da ga zavolim. Bio je nepristojan jer nije mogao da povjeruje da bih se mogla zaljubiti u njega to bi omoguilo da se nas dvoje uzmemo. Nije vjerovao u sebe. Dva-tri puta nasrnuo je na mene da me poljubi, miluje, govorio je da mi se mu nikad nee vratiti, prijetio da e me ubiti, plakao kao dijete, a ja sam na kraju shvatila da se neu moi udati za njega, jer njegova naglost i brzopletost nisu davale mogunost da se probudi istinska i plemenita ljubav iz bajke. Kada je jedne noi grunuo na vrata sobe u kojoj smo djeca i ja spavali, odmah sam ustala i, ne obazirui se na to da li u uplaiti djecu, na sav glas sam povikala kako su kuu zaposjeli zli duhovi. Probudila sam svekra i svojim urlanjem i strahom od dina, razotkrila Hasana, njegovog sina, ija strast jo nije bila nestala. U tim kricima i besmislicama o dinima razboriti starac je spoznao stranu istinu - da mu je sin pijan i da nedolino nasre na enu njegovog drugog sina, majku dvoje djece. Kada sam rekla da neu spavati do jutra i da u sjediti na vratima da sinove zatitim od dina, utio je. Ujutro kada sam im rekla da u s djecom na due vrijeme otii kod oca da brinem o bolesnom roditelju, prihvatio je poraz. Vratila sam se u oevu kuu i ponijela sa sobom neke uspomene na brani ivot, stvari koje mi je mu donosio s ratita, a koje nije rasprodao: asovnik sa zvoncem za-plijenjen u Maarskoj, bi izraen od tetive najsnanijeg arapskog konja, komplet za ah od slonovae napravljen u Tabrizu, koji su djeaci koristili kad bi se igrali rata, i srebrne svijenjake koji su bili trofej iz bitke za Nahdivar, zbog kojih sam se esto svaala da ih ne prodaju. Napustila sam dom svog nestalog mua i, kao to sam oekivala, to je pretvorilo Hasanovu strasnu ljubav prema meni u beznadean ali vrijedan plamen. Znao je da ga otac nee podrati, pa je, umjesto prijetnji, slao ljubavna pisma sa pticama, la-vovima suznih oiju i alosnim gazelama u uglovima. Neu kriti od vas da sam skoro ponovo poela da iitavam ta pisma koja, ako ih nije pisao i oslikavao neki njegov prijatelj, otkrivaju bogat svijet Hasanove mate to nisam primijetila dok smo ivjeli pod istim krovom. Zbog toga to je u posljednjim pismima tvrdio kako me nee tjerati da radim kao robinja jer sada vie zarauje, zbog naina na koji mi se obraao s potovanjem, aljivo i njeno, zbog beskrajnih svaa i izvoljevanja moje djece, zbog oevih jadikovki, otvorila sam kapke mog prozora da bih uzdahnula. Prije nego to je Hajrija postavila sto za veeru, napravila sam ocu mlaki napitak od najboljeg svjeeg cvijeta urmi donesenih iz Arabije, dodala kaiku meda i malo limunovog soka, polagano ula kod njega i dok je itao Knjigu due, kao duh neujno stavila napitak pored njega onako kako on eli. alosnim i slabanim glasom upitao me je: Pada li snijeg?" i ja sam tada shvatila da e to biti posljednji snijeg u njegovom i-votu. JA SAM DRVO Ja sam usamljeno drvo. Plaem kad pada kia. U ime Alaha posluajte moju priu. Popijte kafu, otjerajte san, irom otvorite oi, paljivo gledajte i pripovijedau vam zato sam tako usamljen. Kau da sam nacrtan na brzinu, na neobraenom, grubom papiru, zato to iza medahovih lea treba da stoji crte stabla. Tano je. Sada pokraj mene nema drugih tankih stabala, stepskih travki sa sedam listova, vijugavih mranih stijena koje ponekad lie na ejtana ili ovjeka, usplahirenih oblaka u kineskom stilu. Samo zemlja, nebo, horizont i ja. Ali je moja pria mnogo zamrenija.

Nije vano da li u, kao drvo, biti dio knjige. Nespokojan sam to ja, kao crte drveta, nisam stranica bilo kakve knjige. Pada mi na pamet da bi se moglo desiti da, kad ve nisam dio knjige, moj crte bude okaen na zid pa da mi se klanjaju i oboavaju me, kao to to ine idolopoklonci i bezbonici. U tajnosti se ponosim, da me ne uju sljedbenici Erzurumi-hode, a opet, jako se stidim i bojim. 3. Pravi razlog moje usamljenosti jeste taj to ne znam koje sam prie dio. Trebalo je da budem dio jedne, ali ispao sam iz nje, kao list sa drveta. Ispriau vam: PRIA O MOM ISPADANJU IZ MOJE PRIE POPUT LISTA S DRVETA Persijski ah Tahmasp, najljui neprijatelj Osmanlija i najvei ljubitelj iluminacije meu svjetskim vladarima, prije etrdeset godina poeo je da se gubi i nije mu vie bilo vano ono to je volio, a na prvom mjestu mu bijahu zabava, vino, muzika, poezija i slikarstvo. Kada je ostavio i kafu, mozak je stao; zbog nepovjerenja karakteristinog za namrgoene i mrane starce, da bi bio daleko od osmanlijske vojske, svoj prijesto je iz Tabriza, koji je u to vrijeme pripadao Persijancima, preselio u Gazvin. Jo vie je ostario i jednoga dana ga je zaposjeo din. Doivio je nervni slom i zavjetovao se da e se zauvijek odrei vina, lijepih momaka i slikanja, to je dokaz da je, kada je izgubio ljubav prema kafi, uzvieni ah izgubio i zdrav razum. Tako su se udotvorni knjigovesci, kaligrafi, iluminatori i minijaturisti, koji su dvadesetak godina u Tabrizu stvarali najvea svjetska uda, rasprili kao ptice na sve strane svijeta. Sultan Ibrahim Mirza, neak i zet aha Tahmaspa, doveo je najbolje majstore u Maad, gdje je bio valija, smjestio ih u kaligrafsku radionicu i zapovijedio prepisivanje svih sedam mesnevija Heft evreng koje je napisao pjesnik Dami, najvei pjesnik timuridske epohe u Heratu. Kada je uo za tu sjajnu knjigu, ah Tahmasp, ljubomoran na svog pametnog i lijepog neaka kojeg je istovremeno i volio i zavidio mu i alio to mu je dao svoju kerku za enu, protjera ga u nastupu gnjeva s mjesta valije u Maadu i poalje u grad Kain, a zatim, u novom naletu ljutnje, u jo manji Sebzevar. I opet su se kaligrafi i iluminatori iz Meheda razmilili po drugim gradovima i zemljama, po radionicama drugih sulta-na i prineva. No, nekim udom, velianstvena knjiga sultana Ibrahima Mirze nije ostala nedovrena - imao je pravog odanog knjiniara. Taj ovjek je sjeo na konja i otiao u iraz da nae najboljeg pozlatara, odatle je dvije stranice odnio u Isfahan do kaligrafa koji pie najfinijim stilom zvanim nastalik, potom je preko planina stigao u Buharu i jednom velikom majstoru iluminacije koji radi na dvoru uzbekog kana dao je da osmisli kompoziciju i nacrta likove; zatim je otiao do Herata gdje je poluslijepi stari kaligraf po sjeanju nacrtao vijugave travke i listove, a drugi je u stilu zvanom rika zlatnim slovima napisao tekst na ploi iznad vrata, i nakon toga ponovo je otiao na jug u Kain kod sultana Ibrahima Mirze da mu pokae stranicu koju je tokom est mjeseci napola zavrio i dobio pohvalu za to. Kada im je postalo jasno da, ako budu radili na taj nain, knjiga nikada nee biti dovrena, unajmili su tatarske glasnike. Uz stranicu koju je trebalo ukrasiti, svakome su nosili i jedno pismo gdje je objanjeno ta se od njih trai. Tako su glasonoe nosei stranice knjige proli itav Horasan, Uzbekistan i Transoksa-niju. to su glasnici bili bri, i knjiga je bre napredovala. U nekom karavansaraju iz kojeg se uje zavijanje vukova u snjenoj noi ponekad bi se sreli pedeset deveti i sto ezdeset drugi list, i kad bi u prijateljskom razgovoru shvatili da rade za istu knjigu, pokuavali bi da saznaju gdje se tano u kojoj mesneviji nalaze, pogaajui redoslijed stranica koje bi donijeli iz svojih soba. Na jednoj stranici te knjige, koja je, naalost, kako sam uo, zavrena, trebalo'je da budem i ja. Po nesrei, jednog zimskog dana drumski razbojnici presreli su tatarskog glasonou koji je, nosei me, prolazio kroz stjenovite klance. Prvo su jadnog Tatarina pretukli, a zatim orobili, silovali i bezduno ubili. Zbog toga ja ne znam sa koje stranice sam ispao. elim da me pogledate i razmislite: je li trebalo da pravim sjenoviti hlad Mednunu, koji je pre-ruen u

obanina iao u posjetu Lejli u njenom atoru? Ili je trebalo da utonem u no kake bih prikazao tamu u dui beznade-nog i nevjernog ovjeka? Volio bih da pratim sreu dvoje ljubavnika koji su se sakrili od cijelog svijeta, preli preko sedam mora i pronali mir na ostrvu punom voa i ptica! Ili da bacam sjenku na posljednje trenutke Aleksandra Velikog, koji danima krvari iz nosa zbog sunanog udara na osvajakom pohodu na Indiju? Ili je trebalo da budem simbol snage i godina oca koji svom sinu daje savjete o ljubavi i ivotu? Koju je priu trebalo da osmislim i uljepam? Jedan od razbojnika koji su ubili kurira, mene odnijeli i nosali po planinama i gradovima, povremeno je uviao moju vrijednost, iskazivao svoju prefmjenost shvatajui da je gledanje slike drveta prijatnije od gledanja samog drveta, ali s obzirom na to da nije znao iz koje je prie drvo koje posmatra, ubrzo sam mu dosadio. Nosio me je od grada do grada, ali hajduk me nije, kako sam se plaio, pocijepao i bacio, ve me je u nekom hanu prodao jednom finom ovjeku za vr vina. Taj ubogi ovjek ponekad me je nou, uz svjetlost svijea, dugo gledao i plakao. Kada je nesretnik umro, rasprodali su njegovu ostavtinu. Otkupio me je majstor medah i ja sam stigao ak do Istanbula. Sada sam sretan i ast mi je to se nalazim meu vama, iluminatorima osmanlij-skog padiaha, udesnih ruku, sokolovih oiju, vrste volje, njenih zglobova i osjeajne due. Molim vas, tako vam Alaha, ne vjerujte onima koji govore da me je neki majstor iluminacije na brzinu nacrtao na grubom papiru da bih visio na zidu. Kakvih sve besramnih lai, kleveta i podvaljivanja ima, posluajte sad! Sino je, sjetite se, moj majstor medah ovdje na zid objesio crte nekakvog psa, prepriavao je avanture nevaspitane ivotinje i istovremeno priao o dogaajima jednog Husret-ho-de iz Erzuruma! E, sad oni koji se priklanjaju Husret-hodi nisu dobro razumjeli: mi smo, toboe, govorili protiv njega. Zar bismo mogli kazati da je preuzvieni efendi vaiz tikva bez korijena? Boe sauvaj! Zar bismo tako neto mogli uopte i po-misliti?! Kakvo spletkarenje, kakvo izmiljanje! S obzirom na to da se ime Husret iz Erzuruma lako pobrka sa imenom Nusret iz Erzuruma, ispriau vam priu o drvetu i Nedret-hodi Zrikavom. Dakle, Nedret-hoda Zrikavi iz Sivasa, pored toga to je proklinjao ljubav prema lijepim mladiima i iluminaciji, priao je kako je i kafa ejtanska rabota i da e oni koji je piju zavriti u dehenemu. E, moj Sivaslijo, zaboravi li kako se ova moja najvea grana savila? Ispriau vam, ali zakunite se da neete rei nikome, da vas Alah sauva od kleveta. Jednog jutra, vidim ja, ogroman ovjek, maala, visok kao minaret, ruku poput lavljih apa, kao div, zajedno sa gore pomenutim popeo se na moju granu i tu skriveni mojim bujnim liem, rade, da prostite, one stvari. Div, za kojeg sam kasnije shvatio da je ejtan, uhvatio onog naeg, strasno ga ljubei i apuui: Kafa je haram, kafa je grijeh..." Prema tome, onaj koji vjeruje u tetnost kafe ne vjeruje za-povijedima nae vjere ve ejtanu. Na kraju, ispriau vam neto i o franakim slikarima; ako ima onih kojima slue kao uzor, neka im to bude nauk. Ti franaki slikari slikaju lica kraljeva, svetenika, plemia i ena, tako da prema slici moe tu osobu na ulici prepoznati. Njihove ene ionako slobodno etaju ulicom, pa sad zamislite ega tu jo moe biti. Kao da im ni to nije dovoljno, otili su jo dalje. Ne mislim u podvoenju nego u slikarstvu. etali jednom tako nekom franakom livadom veliki franaki slikar i neki drugi veliki umjetnik te razgovarali o umijeu i umjetnosti. Tokom etnje pred njima se pojavi uma. Onaj vjetiji u slikarstvu, ree onom drugom: Slikanje novim stilom zah-tijeva veliki talenat. Kad nacrta neko drvo u ovoj umi, svako ko leda sliku, ako poeli, moe doi ovamo i prepoznati ga meu ostalima na osnovu te slike." Alahu sam zahvalan ja, ubogo drvo pred vama, to me nisu nacrtali s takvim naumom. Ne zbog toga to se plaim da bi me, nacrtanog na taj nain, istanbulski psi zapiavali mislei da sam pravo drvo, nego zato to ne elim da budem pravo drvo, nego ono to drvo predstavlja.

11. ZOVEM SE CRNI Snijeg je kasno poeo da pada i sipao je do jutra. Cijelu no, uvijek iznova, iitavao sam ekurino pismo. Hodao sam nervozno tamo-amo po praznoj sobi u pustoj kui, prilazio svijenjaku i pomou titrave slabane svjetlosti svijee, posmatrao razdraljivo treperenje ljutitih slova moje ljubljene, kako sve pokuava ne bi li me prevarila, i njihovo preplitanje zdesna nalijevo. Na trenutak pred oima bi mi se ukazao prozorski kapak koji je iznenada otvorila moja ljubljena, i na njemu njezino lijepo lice i tuni smijeak. Ugledavi njeno lice, zaboravio sam sva ona lica kojih sam se u posljednjih est-sedam godina prisjeao, mislei da su ona lica sa usnama boje vinje koja su postajala sve ira, zapravo ekura. Tokom noi sanjario sam o braku. Sanjajui, nisam sumnjao u svoju ljubav niti u to da mi je uzvraena. Vjenali smo se sretni, ali ta srea je poela da se rasplinjuje u nekakvoj kui sa stepenicama; nisam uspijevao da pronaem dobar posao, svaao sam se sa enom, a ona se nije osvrtala na moje rijei. Shvatio sam da su te mrane misli iz poglavlja o loim stranama braka iz Gazalijevog djela Oivljavanje vjerskih nauka, koje sam itao noima, kao usamljeni neenja, u Arabiji i sjetio sam se da se o dobrim stranama branog ivota mnogo vie govori. Iako sam uporno tjerao sebe da se sjetim svih dobrih strana braka, koje sam toliko puta itao, sjetio sam se samo dvije. Kada se mukarac oeni, neko mu kuu dovodi u red, ali u kui sa stepenicama nije bilo nikakvog reda. Drugo, brakom se izbjegava samozadovoljavanje, zbog kojeg sam osjeao grizu savjesti, kao i od skitanja po mranim sokacima za svodnicima u potrazi za kurvama, zbog ega me je jo vie pekla savjest. Pomisao na oslobaanje u kasnoj noi opet me je navela na masturbaciju. Kako bih tijelo i mozak to prije oslobodio te elje, kao i obino povukao sam se u jedan ugao sobe, ali shvatih da ne mogu masturbirati. Poslije dvanaest godina opet sam bio zaljubljen! Taj oigledni dokaz ispunio me je uzbuenjem i strahom zbog ega sam usplahireno etao po sobi kao plamen svijee. Ako je ekura planirala da se pojavi na prozoru, emu onda ovo pismo kojim je slala suprotne poruke? Zato me je otac zvao ako me njegova ki toliko ne eli? Da li se oni, otac i ki, poigravaju sa mnom? Tumarao sam po sobi osjeajui da vrata, zid i pod pucketaju, zamuckujui kao i ja, i pokuavaju da daju neki kr-gutavi odgovor na svako moje pitanje. Pogledao sam crte koji sam izradio prije mnogo godina, crte koji prikazuje kako se irin zaljubljuje u Husreva ugledavi njegovu sliku objeenu na granu jednog drveta. Nacrtao sam ga nadahnut istim motivom iz neke osrednje knjige koja je pristigla tetku iz Tabriza. Gledanje crtea nije u meni probudilo stid kao svaki put ranije, kad bih ga se sjetio (zato to su i crte i moja iz-java ljubavi bili jednostavni), niti mi je vratio sretne uspomene iz mladosti. Pred svitanje razum je nadvladao i shvatio sam da je vraanje crtea ekurin sjajan potez u partiji ljubavnog aha koji je igrala sa mnom. Sjeo sam i pod svjetlou svijee napisao od-govor. Kad sam malo odspavao, stavio sam pismo u njedra, izaao na ulicu i dugo hodao. Snijeg je uske istanbulske sokake proirio i rasteretio gradsku guvu. Sve je bilo tie i mirnije kao u mom djetinjstvu. Kao to mi se u snjenim zimskim danima mog dje-tinjstva priinjavalo, pomislih i sada kako su vrane opkolile krovove, kupole i vrtove Istanbula. Hodao sam, oslukujui kripanje svojih koraka po snijegu i gledajui paru koja je izlazila iz usta, osjeao sam kako u meni raste uzbuenje pri pomisli da e i u dvorskoj kaligrafskoj radionici, u koju je Tetak traio da odem, vladati tiina kao i na ulicama. Ne zalazei u jevrejsku mahalu, po nekom djeaku obavijestio sam Ester, koja e odnijeti moje pismo ekuri, gdje emo se nai prije podnevnog namaza.

Rano sam stigao do kaligrafske radionice iza Aja Sofije. U spoljanjem izgledu te zgrade, u kojoj sam u djetinjstvu jedno vrijeme bio egrt i, zahvaljujui Tetkovom zauzimanju, esto je posjeivao, nita se nije promijenilo osim ledenica koje su visile sa strehe. Mladi zgodni egrt proveo me je izmeu starih knjigovezaca omamljenih mirisom smole i ljepila, jo od mladosti pogrbljenih iluminatora, mladia koji su na koljenima mijeali boje u inijama, ne gledajui ih, pogleda zakovanog za plamen pei. Jedan starac u uglu paljivo je bojio nojevo jaje na krilu, drugi je veselo oslikavao jednu ladicu, a mladi egrt ih je obojicu gledao s po-tovanjem. Kroz odkrinuta vrata ugledao sam uenike koji su prekoreni, kako crvenih lica gledaju knjige pred sobom pokua-vajui shvatiti gdje su pogrijeili. U drugoj eliji utueni, tuni egrt, zaboravljajui boje, papire i crtanje, posmatrao je ulicu ko-jom sam maloprije proao. Iluminatori koji su pravili reprodukcije, pripremali kalupe i boje, otrih pera odmjeravali su mene, stranca, ispod oka. Popeli smo se zaleenim stepenicama. Ili smo trijemom koji je okruivao drugi sprat radionice sa sve etiri strane. Dolje, u dvoritu prekrivenom snijegom, dvojica mlaahnih uenika, drhtei od zime iako ogrnuti prekrivaima od otre vune, ekali su neto, mogue i kaznu. Sjetio sam se batina to su ih dobijali mladi uenici zbog lijenosti ili uzaludnog rasipanja skupih boja, kao i ibanja dok im noge ne prokrvare. Uli smo u toplu sobu. Ugledao sam iluminatore koji su sjedili na koljenima, udobno smjeteni, i nisu izgledali kao majstori kakve sam zamiljao; bili su mladi, tek to su zavrili egrtova-nje. S obzirom na to da su veliki majstori kojima je majstor Osman nadjenuo nadimke radili kod svojih kua, ova prostorija liila mi je na poveliku sobu nekog karavanseraja zagubljenog meu visokim planinama, a nikako na umjetniku radionicu naeg monog, bogatog vladara. Majstor Osman sjedio je sa strane za stoliem. Ugledao sam ga prvi put poslije petnaest godina, liio je vie na sjenku, nego na avet. Veliki majstor koji mi se, kao sam Behzad, udesno ukazivao, budei osjeaj, kada bih matao o iluminaciji i crtanju na svojim putovanjima, obasjan snjenobijelom svjetlou koja je ulazila kroz prozor od strane Aja Sofije, u svojoj bijeloj odjei, iz-gledao je kao da se odavno stopio sa avetima onoga svijeta. Poljubio sam njegovu ruku prekrivenu starakim pjegama i podsjetio ga ko sam. Rekao sam mu da me je moj tetak jo kao dijete doveo tu, ali zavolivi pisarski posao, napustio sam radionicu, otiao na putovanje po Istoku, radei kao pisar i sekretar kod paa i defter-dara, da sam preko Serhat-pae i drugih velikaa upoznao kaligra-fe i iluminatore u Tabrizu, naruivao izradu knjiga, boravio u Bagdadu, Alepu, Vanu i Tbilisiju i preivio mnoge ratove. Ah, Tbilisi!", ree veliki majstor, gledajui svjetlost koja je dopirala iz snjenog dvorita i probijala se kroz votano platno na prozoru. Da li i tamo sada pada snijeg?" Djelovao je kao stari persijski majstori, koji su, usavravajui se neprestano u svojoj umjetnosti, izgubili vid i poslije toliko godina ivjeli ivot i sveca i slaboumnika, dok se o njima tkaju beskrajne legende; ipak, po njegovim otroumnim pogledima shvatio sam da Tetka jako prezire, a ja sam mu sumnjiv. Bez obzira na to ispriao sam mu kako u arapskim pustinjama snijeg pada ne samo na Aja Sofiju kao ovdje, ve i na uspomene. Ispriao sam mu kako ene koje peru ve, kada snijeg pada na tvravu u Tbilisiju, pjevaju pjesme obojene cvjetnim bojama, a djeca pod jastucima uvaju sladoled za ljeto. Pripovijedaj mi", ree, ta crtaju i ukraavaju iluminatori u zemljama u koje si odlazio." Mladi iluminator zanesenog pogleda, koji je u uglu, iscrtava-jui stranice lenjirom, ve utonuo u matanje, podigao je pogled sa svog stalka i, kao i ostali, kao da kae: Ispriaj nam sada pravu priu!" Ti ljudi uglavnom nisu znali ko je bakalin u njihovoj mahali, zato je komija u zavadi sa piljarom, koliko staje oka hljeba, ali nisam sumnjao da su bili dobro obavijeteni o tome ko i kakve iluminacije izrauje u Tabrizu, Gazvinu, irazu i Bagdadu i koliko koji sultan, ah, padiah ili princ plaa za knjigu, kao

i da su se dosta nasluali najnovijih glasina i pria koje se brzo oput kuge ire u ovim krugovima. Ispriao sam im. Jer doao sam sa Istoka, iz Persije, gdje se vode ratovi, prinevi se bore za prijesto, pale i pustoe gradove, gdje se svakodnevno pregovara o ratu i miru, ali gdje se vijekovima piu najbolji stihovi i izrauju najbolje iluminacije. uli ste ve, ah Tahmasp, koji je sjedio na prijestolju pedeset dvije godine, posljednjih godina ivota izgubio je volju za knji-ge, iluminacije i crtanje, okrenuo lea pjesnicima, iluminatorima i kaligrafima, predao se molitvi i kad je umro, naslijedio ga je sin Ismail", poeo sam priu. Nasljednik, kojeg je otac dvadeset godina drao zatoenog, znajui da mu je narav loa i da je svadljiv, rijeio se svoje brae naredivi da neke pobiju, a neke oslijepe. No, njegovi protivnici ubie ga opijumom i otrovom, i na prijestolje dovedoe njegovog maloumnog brata Muhameda Hudabendu. Za vrijeme njegove vladavine, izbijale su pobune prineva, brae, valija i Uzbeka koji su toliko ratovali, meusobno i sa Serhat-pa-om, da je Persija postala prah i pepeo, pretvorivi se u haos. Po-luslijep i maloumni ah, ostavi bez novca nije mogao naruivati ni prepisivanje ni ukraavanje knjiga. Tako su svi umjetnici Gazvina i Herata, majstori i egrti, stari uitelji i uenici koji su stvarali udesa u iluminatorskoj radionici aha Tahmaspa, ilustratori pod ijim perima su konji galopirali, a leptiri letjeli, arobnjaci boja, majstori knjigovesci i kaligrafi, svi su ostali bez posla, novca i krova nad glavom. Neki su se odselili na sjever meu ejbane, neki izbjegli u Indiju, a neki dooe u Istanbul. Neki su zapoeli druge poslove upropastivi i sebe i svoju ast. Pojedini su stupili u slubu kod sitnih prineva i valija, koji su jedni prema drugima neprijateljski raspoloeni, i izrauju male knjige veliine dlana sa svega nekoliko ilustrovanih listova. Te jeftine knjige, na brzinu napisane i namijenjene ukusu obinih vojnika, nevaspitanih paa i razmaenih prineva, rasprostrle su se svuda." Za koliko ih prodaju?", upita majstor Osman. Pria se da je veliki Sadiki ilustrovao udesa bojih stvorenja uzbekom spahiji za svega etrdeset zlatnika. U adoru nekog pae, neukog i prostog ovjeka, koji se vraao u Erzurum sa rat-nog pohoda na Istok, vidio sam zbirku nepristojnih slika, meu kojima je bilo i radova majstora Sijavua. Pojedini majstori ostadoe odani svom zanatu izraujui crtee koji nisu dio neke knji-ge ili prie. Posmatrajui tu jednu jedinu sliku, ne razmilja o tome iz koje prie je ta scena, ve je gleda zbog nje same, radi uivanja: na primjer, divi se kako je neki konj vjerodostojno nacrtan na njoj i za to daje novac slikaru. Najvie se trae prizori ratovanja i sramni prizori. Prikaz rata sa mnogo ljudi spustio se na tri stotine aki, a naruilaca kao da i nema. Da bi crte bio jef-tiniji i da bi pronaao kupca, neki ne nanose ak ni boju, crtaju crno-bijelo na neobraenom, grubom papiru." Imao sam jednog sretnog i nadarenog pozlatara", ree majstor Osman. Svoj posao je radio nekako prefmjeno pa smo ga prozvali efendi Prefinjeni. Ali, ostavio nas je i otiao. Ima est dana kako ga nigdje nema. Kao da je u crnu zemlju propao." Zar ovjek moe poeljeti da ostavi ovu radionicu, ovaj sretni dom?", upitah. etvorica mojih mladih majstora koje poduavam od egrtovanja, Leptir, Maslina, Roda i Prefinjeni, po padiahovoj zapovijesti sada rade kod svojih kua", ree majstor Osman. Vjerovatno zato da bi iluminatori u miru radili na Sumarni kojom se bavila cijela radionica. Ipak, padiah nije traio da se napravi poseban kutak u dvoritu carske palate za majstore iluminacije kako bi oslikavali jednu posebnu knjigu, nego je zapo-vijedio da rade po kuama. Sjetio sam se da je to nareenje moglo biti izdato zbog Tetkove knjige i uutio sam. Koliku aluziju je napravio majstor Osman tim posljednjim rijeima? Nuri efendija", obrati se pogrbljenom, blijedom iluminato-ru, pokai gospodinu Crnom kako stoje stvari!" Pokazati kako stoje stvari" predstavljalo je ceremoniju koja je svaka dva mjeseca prireivana kada je padiah dolazio u obilazak da vidi ta se dogaa u radionici. Padiah, koji je dolazio u pratnji carskog rizniara Hazima, dvorskog hroniara Lokmana i glavnog majstora Osmana, sluao bi izvjetaj o svim radovima u radionici i tako saznao ko radi na oslikavanju koje

knjige, ko je uradio koju pozlatu, ko je obojio koju sliku, ta rade oni koji prave boje, crtai linija i iluminatori, odnosno ta rade svi ti veliki majstori zlatnih ruku. Rastuio sam se zato to je uraena imitacija cijele te naputene ceremonije koju vie nisu prireivali jer je dvorski hroniar Lokman, pisac veine knjiga toliko oslabio da nije vie mogao izlaziti iz kue, majstor Osman nestao je u magli ozlojeenosti i srdbe, a etvorica majstora Leptir, Maslina, Roda i Prefinjeni radili su kod kue; konano ni padiah vie nije gledao na radioni-cu sa djeijom ushienou. Nuri efendija je ostario uzalud jer nije proivio ivot, i nije uspio da postane majstor zanata, ali nije se uzalud iskrivio i pogrbio jer je uvijek detaljno pratio sve to se dogaa u radionici i znao ko ta radi. Tako sam prvi put u ivotu posmatrao legendarne stranice Sumarne koja je opisivala slavlje povodom obrezivanja malih prineva, sinova naeg padiaha. ak u Persiji uo sam prie o toj sveanosti od pedeset i dva dana u emu je uestvovao cijeli Istanbul, ljudi svih zanimanja i iz svih esnafa, a za knjigu koja to slavlje opisuje, uo sam jo dok se radila. Na prvom crteu koji su stavili pred mene, na padiah, zatitnik svijeta, udobno smjeten na balkonu palate pokojnog Ibrahim-pae, blagonaklono je pratio slavlje na Atmegdanu. Njegovo lice bilo je nacrtano struno i s potovanjem, iako ne toliko precizno da bi se moglo razlikovati od ostalih. Na desnoj strani crtea koji je zauzimao dvije stranice, u lijevom dijelu smjestio se padiah, a na prozorima i pod lukovima stajali su veziri, pae i persijski, tatarski, franaki i mletaki izaslanici. S obzirom na to da oni nisu bili vladari, njihove oi, nacrtane nepaljivo, nisu gledale ni u ta odreeno, nego u sva zbivanja na trgu. Kasnije sam primijetio da se i na drugim slikama ponavlja isti raspored likova i kompozicija, dok su zidne dekoracije, stabla i keramiki cri-jepovi bili drugaije iscrtani i obojeni. Kada kaligrafi ispisu tekst, slikari zavre ilustracije i knjiga bude uvezana, italac koji bude listao Sumarnu na svakoj stranici treba da vidi padiaha koji, okruen mnotvom podanika, uvijek u istom poloaju posmatra trg gdje se odvijaju uvijek drugaiji dogaaji, obojeni svaki put drugaijim bojama. Na crteu sam vidio one koji se otimaju za stotine inija s pilavom na Atmegdanu i one uplaene ivim zeevima i pticama koji su izlazili iz peenog vola. Vidio sam kazandije koji su se esnafski vozili na kolima s tokovima ispred sultana i na nakovnju postavljenom na golim prsima jednog od njih ekiima kovali bakar, a da ga nisu povrijedili. Vidio sam staklare koji su, vozei se kolima pred sultanom, na staklu crtali karanfile i emprese, poslastiare koji recituju slatke pjesme dok vode kamile natovarene eernim papagajima u kavezima i vreama punim eera, i stare bravare koji su na kolima izloili brave s kukama, sa zasunima i zupanicima, kako jadikuju zbog nedaa novih vremena i novih kapija. Leptir, Roda i Maslina radili su na prikazu maioniara: jedan je onglirao dugakim tapom na kojem se jaja kotrljaju, a drugi je udarao u daire. Vidio sam prizor kada je Ki-li Ali-paa natjerao u pomorskim bitkama zarobljene nevjernike da prave kaursku planinu od blata, sve natovario na kola, zapalio barut ispred sultana i prikazao kako je domovinu nevjernika natjerao da bolno jeca. Vidio sam golobrade kasape odjevene u boje rue i patlidana s mesarskim satarama u rukama kako se smjekaju oderanim ruiastim ovcama objeenim na kuke. Gledaoci su aplaudirali krotiteljima lava kojeg su vezanog lancima doveli pred sultana, draili ga, ismijavali dok mu oi nisu zakrva-vile od bijesa, a onda na sljedeoj stranici vidio sam lava, simbol islama, kako tjera ruiastu svinju koja je simbol hrianskih nevjernika. Sit sam se nagledao crtea berberina kako brije muteriju dok okrenut naglavake visi s tavanice svoje radnje, dovezene na kolima pred padiaha, i njegovog egrta odjevenog u crveno koji dri miriljavi sapun i ogledalo u srebrnoj posudi ekajui baki. Upitah ko je to nacrtao. Vano je da slika svojom ljepotom iskae bogatstvo ivota, ljubav, potovanje prema bojama svijeta koji je Alah stvorio, da iskae misao i vjeru. Nije vano ko ju je nacrtao." Da li je iluminator Nuri, suptilniji nego to sam mislio, shvatio da me je poslao Tetak da izvidim ta se deava i zato bio oprezan ili je jednostavno ponavljao rijei majstora Osmana? Da li je sve ove pozlate izradio efendi Prefinjeni?", upitao sam. Ko sada izrauje pozlate?"

Kroz otvorena vrata s pogledom na unutranje dvorite zau se djeja vriska i urlanje. Vjerovatno je neki majstor po tabanima udarao uenike iji su depovi puni rubinskog praha ili su sakrili list zlata u hartiju. Pretpostavljam da su to ona dvojica koja su maloprije ekala na hladnoi. Mladi iluminatori, koji su koristili svaku priliku da se nekome narugaju, pohrlili se na vrata da to gledaju. Kada se na brat efendi Prefinjeni vrati odande kamo je otiao, zavrie pozlatu na ove dvije stranice, ako bog da, a dotle po nareenju naeg majstora Osmana, uenici e bojiti zemlju na Atmegdanu u ruiasto", ree efendi Nuri oprezno. Majstor Osman je traio od efendi Prefinjenog da tlo na Atmegdanu u svakom prizoru oboji drugom bojom: ruiastom, indijskozele-nom, afranutom, smeom poput izmeta. Onaj ko pogleda sliku, na prvoj shvata da je u pitanju trg ije tlo bi trebalo da bude boje zemlje, zatim na drugoj, treoj slici traga za drugim bojama, kako bi se neim zanimao. Crte se izrauje zato da bi se unijela radost na stranice knjige." Ugledali smo iscrtani papir koji je neki kalfa ostavio u uglu. Na jednoj jedinoj stranici za neku Zafernamu, knjigu o pobjedama, radio je crte koji prikazuje flotu kako kree u rat, ali oigledno je, im je uo krike svojih drugara, otrao da posmatra nemilosrdno ibanje. Izgledalo je da flota identinih laa, koje je precrtavao pomou ablona, nije plovila morem, ali ta neprirod-nost i nepostojanje vjetra u jedrima nisu imali veze sa ablonom, nego sa nenadarenou mladog ilustratora. Tuno sam primijetio da je ablon divljaki istrgnut iz neke stare nepoznate knjige, nisam znao koje. Majstor Osman, oigledno, ve poodavno mnogo ta nije primjeivao. Kada je na red dola i njegova radna tabla, efendi Nuri ponosno je rekao da zavrava iluminaciju jedne tugre koju je radio tri nedjelje. S divljenjem sam posmatrao tugru i njezinu pozlatu izraenu na praznom papiru s ciljem da se ne bi otkrilo kome je upuena. Mnogi buntovnici na Istoku, kako mi je poznato, odustajali su od ustanaka pri pogledu na plemenitu i nadmonu lje-potu ovog sultanskog monograma. Nakon toga vidjeli smo posljednja djela kaligrafa Demala, ali samo letimino da ne bismo stali na stranu neprijatelja boje i iluminacije koji tvrde da je kaligrafija umjetnost, a iluminacija samo istie ljepotu rukopisa. Nasir, majstor za izvlaenje rubnih linija, vjerujui da popravlja stranu iz Nizamijeve Hamse nastale u doba Timurida koja prikazuje nagu irin dok se kupa, zapravo ju je kvario. Stari poluslijepi majstor, devedesetdvogodinjak, koji nije znao priati ni o emu drugom osim o susretu sa Behzadom u Tabrizu kada mu je poljubio ruku, a veliki majstor je tom prilikom bio slijep i pijan, drhtavom rukom pokazivao je ukrase na kutiji za olovke koju e, kada je za tri mjeseca zavri, pokloniti padiahu za Bajram. Na donjem spratu u uskim elijama radionice u kojoj je radilo osamdeset umjetnika, egrta i uenika, prostrla se tiina. Bila je to tiina poslije batina kakvu sam mnogo puta doivio; s vremena na vrijeme prekinuo bi je glasan smijeh ili neka ala, ponekad jecaj ili stenjanje koje prethodi plau i sve to podsjea ak i stare majstore na batine koje su dobili kada su bili egrti. Posma-trajui devedesetdvogodinjeg poluslijepog majstora, daleko od svih ratova i nereda, pomislio sam kako sve ide svome kraju. I pred sudnji dan zavladae isti muk. Crtanje je tiina misli, muzika oiju. Na rastanku, dok sam ljubio ruku majstora Osmana, osjetio sam ne samo ogromno potovanje, nego i neto potpuno novo, neto to je pokrenulo osjeanja: saaljenje pomijeano s divljenjem kao to osjeate prema evlijama, svetim ljudima; nepoznat osjeaj krivice. Moda i zbog toga to je moj Tetak, koji je elio da se u slikarstvu, skriveno ili otvoreno, imitira stil franakih majstora, bio njegov suparnik. U istom trenutku zakljuili da je to posljednji put to velikog majstora vidim ivog i sa usplahirenom eljom da mu se svidim i da ga razveselim, upitao sam ga:

Veliki majstore, gospodaru, ta razlikuje istinskog umjetnika od prosjenog?" Mislio sam da e glavni carski iluminator, naviknut na ovakva pomalo podilazea pitanja, dati povran odgovor i da ve sada ne zna ko sam. Ne postoji samo jedno mjerilo po kojem bi se pravi iluminator mogao razlikovati od onog koji nema umijea i vjere", ree ozbiljno. ,,S vremenom to se mijenja. Suoavajui se sa zlom koje prijeti umjetnosti, vani su moral i vjetina. Kada bih danas elio provjeriti da li je neki mladi iluminator pravi, postavio bih mu tri pitanja." Koja?" Da li se priklanja novom adetu i pod uticajem kineske i franake umjetnosti uporno nastoji da ima vlastiti stil, svoj slikarski postupak? Kao iluminator da li eli da ima stil koji e ga razlikovati od ostalih i da li e to potvrditi time to e se negdje na slici potpisati, kao franaki majstori. Eto, da bih to saznao, prvo bih mu postavio pitanje o stilu i potpisu." Zatim?", upitao sam s potovanjem. Potom bih elio da saznam ta taj iluminator osjea kada pomisli da e, nakon smrti vladara i sultana koji naruuju nae knjige, one ii od ruke do ruke i biti rastavljene, a crtei koriteni za nove knjige u neko drugo vrijeme? To je vrlo osjetljivo pitanje na koje ovjek ne moe lako odgovoriti iskazujui radost ili tugu. Zato bih ga pitao o vremenu. O vremenu iluminacije i Ala-hovom vremenu. Razumije li, sinko?" Ne. Ali to nisam priznao i upitah ga: ,,A tree pitanje?" Tree je sljepoa!", ree veliki majstor iluminacije Osman i uuta kao da je rekao neto to samo po sebi ne zahtijeva nikakvo objanjenje. ta u vezi sa sljepoom?", upitao sam zbunjeno. Sljepoa je tiina. Ako spoji prvo i drugo to sam rekao, dobija sljepou. Najdublje u iluminaciji moe se dosegnuti u Alahovoj tami." Uutio sam i izaao. Polako sam siao niz zaleene stepenice. Znao sam da u ova tri pitanja postaviti Leptiru, Rodi i Maslini; ne zbog razgovora, ve da bih bolje razumio te vrnjake koji su za ivota postali legende. Ipak, nisam odmah otiao njihovim kuama. Naao sam se sa Ester na novom bazaru u blizini jevrejske mahale odakle se vidi mjesto gdje Zlatni rog dodiruje Bosfor. Meu robinjama koje su trgovale, enama iz siromanih mahala, odjevenim u iroke is-prane kaftane, u mnotvu koje je vrvilo meu mrkvama, dunjama, lukom i rotkvicama, odjevena u ruiastu odjeu, koju je morala nositi svaka Jevrejka, Ester se pojavila ivahna, krupnog tijela, usta koja nikada ne miruju, sa obrvama i oima koje su mi slale znakove kolutajui. Pismo koje sam joj dao sakrila je u svoje alvare vjeto i tajnovito, kao da nas posmatra cijela arija. Rekla mi je da ekura misli na mene. Uzela je baki, a kada sam joj rekao da pouri, odgovorila je da ima mnogo posla, pokazujui svoj zaveljaj, pa e pismo odnijeti tek oko podne. Zamolio sam je da kae ekuri da sam otiao u posjetu trojici majstora. 12. MENE ZOVU LEPTIR Bilo je to prije podnevnog namaza. Neko je pokucao na vrata. Otvorio sam ih i pogledao: gospodin Crni. Neko vrijeme smo zajedno egrtovali. Zagrlili smo se i poljubili. Pitao sam se da li nosi neku vijest od Tetka, kad ree kako eli da pogleda stranice koje ukraavam, da dolazi prijateljski i da bi htio, u ime naeg sultana, da mi postavi jedno pitanje. Dobro, rekao sam, koje pi-tanje? Pitao me je. U redu! STIL I POTPIS

Sve dok bude vie izroda koji se bave umjetnou, ne radi uivanja i uvjerenja, nego radi novca i ugleda, rekoh, nagledae-mo se mnogih gadosti i pohlepe kao to je manija za stilom i potpisom. Napravio sam ovakav uvod, ne zbog toga to u to vjerujem, nego zato to se tako kae, jer istinsku nadarenost i vjetinu ne kvari ljubav prema zlatu i ugledu. Ako emo pravo, kao i u mom sluaju, onaj ko je darovit ima pravo i na novac i na slavu to ga, naravno, usreuje. No, ako bih to otvoreno rekao, napali bi me prosjeni iluminatori, koji su ludi od zavisti, i traili od mene da na zrnu pirina nacrtam drvo i tako dokaem da svoj posao volim vie nego oni. S obzirom na to da znam da je pomama za stilom, potpisom i osobenou stigla do nas pod uticajem franakih i kineskih majstora koje su prevarile slike to su doni-jeli jezuitski svetenici, ispriau vam tri poune prie. TRI POUNE PRIE O STILU I POTPISU Alif Jednom davno u nekoj tvravi medu brdima sjeverno od Herata ivio jedan mladi kan koji je volio iluminacije i slikarstvo. Od svih ena u haremu volio je samo jednu. I prekrasna Tatarka voljela je samo njega. Cijele noi provodili su u voenju ljubavi i bili su toliko sretni da su eljeli da vjeno traje. Shvatili su da je najbolji put do ostvarenja sree posmatranje prelijepih crtea starih majstora nacrtanih u knjigama. Posmatrajui savrene crtee, koji su se neprestano ponavljali, osjeali su da vrijeme stoji i da se njihova srea preplie sa zlatnim vremenima o kojima prie govore. U kanovoj iluminatorskoj radionici bio je jedan majstor iluminacije koji je uvijek iznova istim crteima savreno ukraavao iste knjige. Crtajui Ferhada, kako pati zbog ljubavi prema irin, Mednuna i Lejlu kako se enjivo pogledavaju, Husreva i irin koji se znaajno odmjeravaju, ovaj majstor iluminacije, umjesto junaka iz prie, crtao je kana i njegovu tatarsku krasoti-cu. Kan i njegova ljubljena, posmatrajui te stranice, vrsto su vjerovali da njihova srea nema kraja i darivali majstora zlatom i pohvalama. Mnotvo pohvala i blaga skrenue umjetnika sa pra-vog puta i on, pod uticajem ejtana, zaboravi da ljepotu tih crtea duguje starim majstorima, pa pun gordosti pomisli da e nje-gova djela biti jo ljepa ako doda neto vlastito, njemu svojstveno. Meutim, ugledavi novotarije majstora iluminacije, kan i njegova ljubljena pomislie kako je dolo do greke i uznemirie se. Nakon dugog gledanja crtea kanu se uinilo da su prizori njihove sree narueni i najprije osjeti zavist to je njegova draga prikazana u prvom planu. Zatim, da bi izazvao njenu ljubomoru, obljubi neku drugu robinju. Kada je to saznala od haremskih traara, tatarska ljepotica se rastui do te mjere da se objesila o je-dan kedar u haremskom dvoritu. Kan, koji je uvidio svoju greku i shvatio da je uzrok slikareva strast prema sopstvenom stilu, naredi da oslijepe majstora kojeg je ejtan obmanuo. Ba U nekoj zemlji na istoku bio jednom jedan sretan stari car koji je volio iluminacije. ivio je sa svojom lijepom Kineskinjom, koju je tek oenio. No, izmeu njegove ene i njegovog sina kojeg je imao s prethodnom enom dogodi se ljubav. Plaei se da ne iznevjeri oca, sin se postidi zbog zabranjene ljubavi, zatvori se u iluminatorsku radionicu i posveti se slikarstvu. Zbog silne tuge i snage ljubavi, svaki crte bio je toliko lijep da ga niko nije mogao razlikovati od crtea starih majstora, i otac je bio veoma po-nosan na sina. Njegova ena, Kineskinja, gledala je crtee i rekla: Da, veoma lijepo, ako se ne potpie, nakon nekoliko godina niko nee znati da je on stvorio tu ljepotu." Ako moj sin potpie crte", upitao je padiah, nee li tako sebi pripisati crte koji je uradio po ugledu na stare majstore. Zapravo,

ako stavi svoj potpis, nee li time otkriti kako crte sadri njegovu sopstvenu gre-ku?" Shvatajui da svog starog mua nee ubijediti, Kineskinja na kraju uspije da proslijedi svoju ideju njegovom sinu u radio-nici. Naalost, sin kome je ponos bio povrijeen zato to je morao kriti svoju ljubav duboko u sebi, obmanut mladom maehom i ejtanom, potpie se u skrivenom uglu jednog crtea izmeu trave i zida. Prvi crte koji je potpisao prikazivao je prizor Husreva i irin. Poznato vam je: Husrev je oenio irin, a iruje, njegov sin iz prethodnog braka, zaljubljuje se u nju i jedne noi ue kroz prozor u odaju svoga oca i probode mu srce noem pored usnule irin. I, eto, dok je stari car posmatrao crte, primijetio je da je na njemu neto pogreno, poto nije bio svjestan da je vidio sinovljev potpis, osjeao je samo da ima nedostatak. Starog cara obuze strah. Jer, taj crte nije priao priu ili legendu, ve je prikazivao ono to jednoj knjizi ne prilii - istinu. Shvativi to, stari car se uplai. I ba u tom trenutku njegov sin, kao na slici koju je nacrtao, ue kroz prozor i posijee oca jataganom, ne gledajui njegove od straha razrogaene oi. Dim TJ svom ljetopisu Raidudin od Gazvina pisao je o tome kako su prije dvije stotine godina najomiljenije umjetnosti u Gazvi-nu bile ukraavanje knjiga, kaligrafija i iluminacija. ah, koji je tada vladao u Gazvinu, pokorivi etrdeset zemalja od Vizantij-skog carstva do Kine (moda se tajna njegove moi krila u ljubavi prema umjetnosti), nije imao mukog nasljednika. Da se poslije njegove smrti ne bi razdijelila zemlja, odluio je da svojoj keri pronae za mua nekog pametnog iluminatora i najavi nadmetanje trojici neoenjenih majstora iz svoje radionice. Prema Raidudinovom ljetopisu, zadatak je bio vrlo jednostavan trebalo je nacrtati najljepi crte! S obzirom na to da su mladi umjetnici znali da to znai crtati po uzoru na stare majstore, sva trojica izabrae omiljenu scenu: prekrasnu djevojku oborena pogleda koja, obuzeta ljubavnim jadima, sjedi u rajskom vrtu meu empresima i kedrovima, uplaenim zeevima i uznemirenim la-stavicama. Sva tri iluminatora, ne znajui, nacrtala su isti crte po ugledu na stare majstore, a onaj koji je elio da se najvie istakne, elei samo sebi pripisati ljepotu crtea, zapisao je svoje ime u najskrivenijem uglu slike, meu narcisima. Ali zbog svoje drskosti, taj iluminator bio je prognan iz Gazvina u Kinu. Zapoelo je novo nadmetanje za preostalu dvojicu. Obojica su nacrtala po jedan crte, lijep kao pjesma, na kojem je bila ljepotica na konju u udesnom vrtu. Jedan od njih, zbog pogrenog poteza etkice ili namjerno, udno je nacrtao njuku bijeloga konja na kojem je jahala djevojka istaknutih jagodica i oiju iskoenih kao u Kineskinje: otac i ki to shvate kao nedostatak. On se, dodue, nije potpisao, ali je ostavio svoj peat kako bi se istakao. Greka je majka stila", ree ah i protjera slikara u Vizantiju. U toku pri-prema za vjenanje ahove keri s darovitim umjetnikom, koji je slikao bez greke i potpisa kao stari majstori, prema ljetopisu Ra-idudina iz Gazvina, zbilo se jo neto: cijeli dan uoi vjenanja ahova ki tuno je posmatrala crte lijepog velikog majstora koji je trebalo da postane njen mu. Kada se sputala veernja tama, rekla je svome ocu: Stari majstori na svojim udesnim crteima prikazivali su ljepotice kao Kineskinje. To je staro pravilo sa Istoka. Ipak, ako su neku enu voljeli, oni bi ostavili njen trag na obrvi, oku, usnama, kosi, osmijehu ili trepavici ljepotice. Taj skriveni nedostatak ostavljen na crteu, predstavljao je znak njihove ljubavi koji bi samo oni mogli prepoznati. itav dan posmatrala sam crte djevojke koja jae na konju, dragi oe, ali na njoj nema ni traga neemu mojem." ah je odmah otkazao vjenanje i otac i ki ostadoe zajedno sve do smrti. Dakle, prema ovoj prii, nesavrenstvo je kolijevka stila", ljubazno ree Crni. Da li to proizilazi iz tajnog znaka na licu, oku ili osmijehu djevojke u koju je iluminator zaljubljen?"

Ne", odgovorio sam samouvjereno i gordo. Taj detalj koji se pojavljuje na crteu nije greka, ve postaje pravilo. Jer, poslije nekog vremena, svi oponaaju majstora i slikaju djevojako lice po ugledu na lice njegove voljene." utali smo. Kada sam primijetio da je, nakon to je paljivo sasluao sve tri moje prie, Crni smeten zveckanjem moje ene u hodniku i sobi pored one u kojoj smo sjedili, pogledao sam ga pravo u oi. Prva pria govori o tome da je stil greka", progovorio sam. Druga da savrenom crteu ne treba potpis. Trea pria objedinjuje te dvije poruke i kazuje da su potpis i stil glupa i drska nad-menost." Koliko se razumije u iluminaciju taj ovjek kojem sam odrao lekciju? Jesi li iz mojih pria zakljuio ko sam ja?", upitao sam ga. Jesam", neuvjerljivo je rekao. Nemojte pokuavati da dokuite ko sam na osnovu njegovog pogleda i zapaanja, ja u vam otvoreno rei ko sam ja. Meni sve polazi za rukom. Crtam i bojim kao gazvinski majstori, smijui se i zabavljajui se. S osmijehom kaem da sam bolji od svih. A sa nestankom pozlatara efendi Prefinjenog, predosjeam da je efendi Crni zato doao, nemam nikakve veze. Crni me je upitao kako se slau brak i umjetnost. Ja mnogo radim i radim s ljubavlju. Nedavno sam oenio najljepu djevojku u gradu. Kada ne radim iluminacije, vodimo ljubav kao ludi. No, to mu nisam spominjao, samo sam rekao da iluminator ini uda na hartiji, onda nije u stanju isti uspjeh ponoviti sa enom. I obrnuto, ako iluminatorova alatka zadovolji enu, onda ona druga, od trske, blijedo klizi po papiru. Kao i svi koji zavide umjetniku na njegovom daru, i Crni je povjerovao ovim laima i obradovao se. Rekao je da bi elio da vidi posljednje stranice koje sam uradio. Posjeo sam ga za moj radni sto, medu boje, mastionice, kugle za satiniranje papira, etkice, pera i rezae za trsku. Dok je Crni posmatrao crte na dvolisnici koju sam radio za Sumarnu o sveanostima povodom obrezivanja naeg prijestolonasljednika, sjeo sam na crveni minder pored njega, ija me toplota podsjeti na to da je tu maloas sjedila moja lijepa ena jedrih bedara. Ja sam svojim tranim perom iscrtavao muku nesretnih osuenika dovedenih pred padiaha, a moja pametna ena drala je moju mukost. Na dvije stranice crtao sam scenu kako padiahovom blagonaklonou oslobaaju osuenika i njihove utamniene porodice, jer nisu mogli da otplate dug. Vladara sam postavio na rub jednog ilima, koji je bio prekriven torbama punim srebrnjaka, kako sam i sam vidio u toku sveanosti. Malo iza njega postavio sam defterbau koji je itao dugovanja osuenih dunika, a njih sam prikazao vezane lancima i okovima oko vrata jedne za druge, kako u bolu i patnji stoje ispred sultana, potiteni i uplakani. Nakon to padiah odrijei kesu i podijeli milostinju, to znai da se mogu osloboditi tamnice, svirai na lauti i tamburi, odjeveni u crveno, prate pjesme i molitve koje su svi sretno pjevali. Da bih to vjernije prikazao gorinu i sramotu dunitva, iako rhi to nije bila namjera, pokraj posljednjeg sirotog dunika nacrtao sam njegovu enu u plavoj haljini, porunjelu od srama i njegovu nesretnu dugokosu prelijepu ker sa crvenom fere-dom. elio sam da smrknuti Crni shvati zato sam poredane dunike razvukao na dvije stranice, da crvena boja ima tajanstveno znaenje, o emu smo ena i ja uz smijeh razgovarali gledajui crte, zato sam padiahov kaftan od atlasa i psa kojeg sam s ljubavlju nacrtao u prikrajku isto obojio, ali on me upita neto neumjesno. Da li znam, moda, gdje je ubogi efendi Prefinjeni? Ubogi? On je jedan nitavni plagijator, nematovita budala koja pozlate radi samo zbog novca! Nisam mu to rekao. Ne", rekao sam. Ne znam." Da li sam mogao naslutiti da su razbojnici koji slijede vaiza iz Erzuruma neto uinili efendi Prefinjenom? Suzdrao sam se. Nisam rekao da je on jedan od njih. Ne", rekao sam. Zato?" Neimatina, kuga, nemoral i skandali kojima smo potinje-ni u ovom gradu Istanbulu mogu se objasniti samo udaljavanjem od islama iz vremena naeg Proroka, Alahovog izaslanika,

novim navikama i obiajima koje smo preuzeli od Franaka. Vaiz iz Er-zuruma samo o tome pria, ali njegovi neprijatelji pokuavaju da obmanu padiaha, govorei kako oni koji su njemu priklonjeni napadaju tekije u kojima se svira muzika i unitavaju grobove evlija. S obzirom na to da im je poznato da nisam neprijateljski raspoloen prema vaizu iz Erzuruma, pretpostavljam da pokuavaju da saznaju da li sam ja taj koji je ubio efendi Prefinjenog. Shvatih kako se tako neto odavno pria medu iluminatori-ma. Gomila nedarovitih i nesposobnih sa zadovoljstvom iri prie o tome da sam ja hladnokrvni ubica. Poelio sam da ludom Crnom bacim mastionicu pravo u erkesku glavu jer je ozbiljno shvatio klevete gomile zavidnih iluminatora. Crni je pogledom prelazio preko moje radne sobe, pomno pamtei sve to je izloeno njegovom pogledu; detaljno je prelazio pogledom moje dugake makaze za papir, kutijice utog arsena, ase za boju, jabuku koju sam radei povremeno grickao, moju dezvu i fildane na rubu pei, mindere, svjetlost koja proviruje kroz poluotvoren prozor, ogledalo pomou kojeg provjeravam simetriju crtea, moje mintane i enin crveni pojas koji je kao grijeh izvirivao iz ugla, jer joj je tamo ispao kada je istrala iz sobe zauvi kucanje na vratima. Pokuavao sam da sakrijem svoje misli od njega, ipak, njegovom prodornom i ispitivakom pogledu otkrio sam crtee koje radim i ovu sobu u kojoj ivim. Svi ete biti iznenaeni mojom gordou, to mi je jasno, ali ja zaraujem najvie, to znai da sam najbolji ilustrator! jer, Alah eli da iluminacija bude radost, i da onome ko umije gledati pokae da je i itav svijet radost. 13. MENE ZOVU RODA Bilo je vrijeme podnevnog namaza. Neko je pokucao na vrata Pogledao sam, kad pred vratima stoji Crni koga se sjeam iz djetinjstva. Zagrlili smo se. Ozebao je, uvedoh ga unutra, a da nisam pitao kako Je naao put do moje kue. Poslao ga jee tetak da sazna gdje i zbog ega je nestao efendi Prefinjeni. Ali, nije doao samo zato, donio je novosti od majstora Osmana. Postavio mi je jedno pitanje: majstor Osman mu je rekao da pravog ilustratora od ostalih razlikuje vrijeme, vrijeme umjetnosti. ta ja mislim o tome? Sluajte. CRTANJE I VRIJEME Poznato je da su nekada iluminatori naeg svijeta, stari arapski majstori, gledali na svijet kao to danas gledaju franaki ne-vjernici, pa su sve prikazivali iz svoje pozicije - i beskunike i pse, trgovce i celer na tezgi. Nisu poznavali perspektivu kojom se i danas die franaki majstori, i zato je njihov svijet bio ogranien i dosadan, kakav zapravo jeste iz perspektive psa ili celera. Potom se dogodilo neto to je cijeli iluminatorski svijet odjednom promijenilo. Tako u i poeti svoju priu. TRI PRIE O CRTANJU I VREMENU Alif Tri stotine pedeset godina ranije, hladnog februarskog dana kada je Bagdad pao u mongolske ruke i nemilosrdno opljakan, Ibn akir bio je najglasovitiji i najbolji kaligraf, ne samo u arapskom nego i u itavom islamskom svijetu. Iako je bio mlad, u na-daleko poznatim bibliotekama Bagdada postojale su dvadeset i tri knjige koje je on ispisao, uglavnom Kuran asni. Vjerovao je da e te knjige postojati do sudnjeg dana, pa je ivio s milju o dubokom, beskrajnom vremenu. Uz svjetlost svijee itavu no je radio na posljednjoj legendarnoj knjizi, sve su ostale potpuno nepoznate jer su ih vojnici mongolskog Hulagu-kana u nekoliko

dana iscijepali, rastrgli, spalili i bacili u Tigris. Okretanje leda sunevom izlasku i gledanje ka zapadnom horizontu sluilo je kao tradicija kojoj su pribjegavali arapski kaligrafi vjerni ideji o besmrtnosti knjiga, da odmore oi i sprijee sljepilo, i tako se jednog jutra i Ibn akir popeo na minaret Halifme damije i bio svjedok onoga to je dovelo do kraja tradicije pisanja duge pet stotina godina. Vidio je kako hladnokrvni vojnici Hulagu-kana ulaze u Bagdad stojei i dalje na minaretu. Vidio je kako pljakaju i unitavaju grad, kako sablje sijeku stotine ljudi, kako ubijaju posljednjeg u nizu islamskih kalifa to su pet stotina godina vladali Bagdadom, kako siluju ene, kako pale biblioteke, kako desetine hiljada knjiga bacaju u Tigris. Poslije dva dana, obavijen smradom leeva i samrtnih ropaca, zurei u Tigris, crven od mastila kojim su bile ispisane baene knjige, pomislio je kako su to-like knjige koje je krasnopisao sada nestale i nisu mogle da zaustave taj stravini pokolj i unitenje - zakleo se da nikada vie nee pisati. Poelio je da svoju patnju i sve to je vidio izrazi crteom, iako je do tada omalovaavao iluminaciju, doivljavajui je kao pobunu protiv Alaha, i na papiru, koji je uvijek nosio sa sobom, nacrtao je sve to je vidio s minareta. Ovom udu treba da zahvalimo za snagu islamske iluminacije, koja traje ve tri vijeka poslije najezde Mongola, i po tome se razlikuje od slikarstva hri-ana i idolopoklonika - iscrtavanju linije horizonta najdubljom patnjom i iskrenim bolom, svijet je prikazan odozgo s mjesta s kojeg ga vidi i Alah. Naravno, zahvalni smo i injenici da je nakon pokolja Ibn akir sa crteima u rukama i odlunou u srcu poao na sjever, odakle je dola mongolska vojska, kako bi uio slikarstvo od kineskih majstora... Dakle, jasno je da se ideja o neogranienom vremenu, koja se pet stotina godina skrivala u srcima arapskih kaligrafa, nee ostvariti pomou pisanja ve slika-njem. Dokaz je taj to knjige mogu biti rasparane i unitene, ali ilustrovane stranice su izvaene i prebaene u druge knjige gdje nastavljaju svoj vjeni ivot prikazujui Alahov svijet. Ba U minula vremena, ni tako daleka, a ni skorija, kad se sve do te mjere ponavljalo te ovjek, da nije starenja i umiranja, nije mogao primijetiti postojanje vremena, i kada je svijet, kao da nema vremena, prikazivan uvijek istim priama i slikama, malena vojska aha Fahira, kao to je opisao alim iz Samarkanda u svojoj kratkoj istoriji, 'do nogu je potukla' vojnike Selahadin-kana. ah Fahir naredio je da zarobljenog Selahadin-kana mue i ubiju, i, kako tradicija nalae, prvo je kao pobjednik posjetio pokoj-nikovu biblioteku i harem da ostavi svoj peat. U biblioteci, vjeti knjigovesci razvezivali su knjige pokojnog aha i ponovo uve-zivali presloene stranice, dok su kaligrafi mijenjali ime Vjenog pobjednika Selahadin-kana imenom Pobjednika Fahir-aha, a ilustratori su brisali lice pokojnog, nacrtano na najljepim crteima, koje je odmah i zaboravljeno, i ucrtavali lice mlaeg aha Po-bjednika. U haremu Fahir-ah nije dugo traio najljepu enu, ali nije elio na silu da je uzme, ve je, zato to je dobro poznavao crtee i iluminacije, odluio da pridobije njenu ljubav i najprije je pozove na razgovor. Prelijepa uplakana udovica, sultanija Ne-riman traila je samo jedno - da lice njezinog pokojnog supruga ne izbriu iz jedne knjige o ljubavi Lejle i Mednuna, u ijim likovima su prikazani Neriman i Selahadin-kan. Njen mu se trudio da osvoji pravo na besmrtnost neprestanim naruivanjem knjiga i zasluio je da ono bude sauvano bar na toj jednoj stranici. Pobjednik Fahir-ah udovoljio je njenoj elji i nije dozvolio da iluminatori priu toj slici. Neriman i Fahir odmah zavoljee jedno drugo, zaboravljajui prolost. No, Fahir-ah nije mogao da zaboravi knjigu o Lejli i Mednunu. Nije ga muila ljubomora to je njegova ena bila nacrtana s bivim muem. Muilo ga je to to nisu nacrtani zajedno u toj knjizi i nee moi s njom do-segnuti vjenost. Pet godina izjedao ga je crv sumnje i poslije jedne blaene noi kada su on i Neriman dugo vodili ljubav, tajno, sa svijenjakom u ruci, uputi se u biblioteku, otvori knjigu o Lej-li i Mednunu i umjesto lica pokojnika pokua da nacrta svoje li-ce. Kao i mnogi vladari koji su voljeli iluminaciju, ali nije bio vjet i nije uspio. Ujutro, kada je bibliotekar, sumnjajui, otvorio knjigu, primijetio je da nasuprot Lejle,

odnosno Neriman, stoji novo lice, kako je kasnije razglasio, lice lijepog mladog aha Abdulaha, neprijatelja Fahir-aha. Ta glasina pokoleba Fahirove vojnike, to opet ohrabri Abdulaha, mladog ratniki raspoloenog vladara susjedne zemlje, i on u prvom ratu pobijedi Fahir-aha, zarobi ga i ubije, stavi svoj peat na njegovu biblioteku i harem i postane novi mu prelijepe sultanije Neriman. Dim Medu iluminatorima se esto pripovijeda pria o iluminato-ru, poznatom u Istanbulu kao Mehmed Dugovjeni, a u Persiji kao Muhamed Horasanski, koja uglavnom slui kao primjer dugovjenosti i sljepila, iako je to zapravo parabola o iluminaciji i vremenu. Najistaknutija osobina ovog majstora, koji je od devete godine egrtovao i bavio se ovom profesijom oko stotinu i de-set godina, a nije oslijepio, bilo je nepostojanje linog. Ovo nije igra rijeima, ve izraz mog divljenja. Sve je crtao, kao i ostali, po uzoru na stare majstore i to ga je inilo najveim. Njegova skromnost i potpuna naklonjenost iluminaciji to je doivljavao kao sluenje Alahu, drali su ga dalje i od svaa u kaligrafskim radionicama i od ambicija da postane glavni iluminator, iako bi to odgovaralo njegovim godinama. itav svoj iluminatorski vijek, stotinu i deset godina, strpljivo je iscrtavao detalje: travke kojima se ispunjavaju uglovi na crteu, na hiljade listova na stablima, uskomeane oblake, konjske grive koje je trebalo raeljati, zidove od cigle i bezbrojne ukrase na njima koji su se neprestano ponavljali, i desetine hiljada lica sa kosim oima i prefinjenim vilicama. Bio je veoma sretan i veoma tih. Nikada nije pokuavao da istakne lini stil i osobnost. Radionicu svakog kana ili princa za kojeg je radio smatrao je svojom kuom, a sebe samo dijelom namjetaja u njoj. Nakon to su hanovi i ahovi jedni druge pobjeivali, a iluminatori su se, kao i ene iz harema, selili od grada do grada za novim gospodarima, stil nove radionice ogledao se u li-u, busenju trave i obrisima stijena koje je on izraivao. Kada je imao osamdeset godina, zaboravilo se da je smrtnik i rairilo se vjerovanje da ivi u legendama koje je oslikavao. Vjerovatno su zbog toga neki priali kako on ivi izvan vremena i da zato nika-da nee ostariti niti umrijeti. Upravo tim udom to je vrijeme za majstora stalo objanjavali su injenicu da on nije oslijepio iako je svoj samaki ivot proveo u iluminatorskim radionicama bdi-jui nad listovima papira. Neki su tvrdili da je u stvari slijep i da mu vid nije potreban jer crtee izrauje po sjeanju. U sto devetnaestoj godini, legendarni majstor koji se nikada nije enio i ni-kada nije vodio ljubav, u radionici aha Tahmaspa sretne esnaestogodinjeg kosookog mladia, iljate brade i lica poput punog mjeseca, kakve je godinama crtao, pola Kinez, pola Hrvat, i zaljubi se u njega, te da bi osvojio mladia nevjerovatne ljepote, kao to bi svaki zaljubljeni ovjek uinio, upusti se u spletkarenje i svau oko prevlasti upliui se i u lai, prevare i podvale. Iako ga je bavljenje svakodnevnim ivotom u poetku pokrenulo, isto tako ga je i otrglo od vjenosti drevnog legendarnog ivota. Jednog dana prozebao je pored otvorenog prozora na hladnom tabri-skom vjetru, dok je posmatrao lijepog egrta, sutradan je oslijepio, a poslije dva dana pao je niz visoke kamene stepenice u radionici i poginuo. uo sam za ime Dugovjenog Mehmeda Horsanskog, ali ovu priu nisam znao", ree Crni. Izgovorio je te rijei diskretno kako bi jasno pokazao da je pria zavrena i da mu je glava puna svega to sam priao. Kratko sam utio da bi me se sit nagledao. Jer, budui da nisam spokojan kada sjedim skrtenih ruku, im sam poeo da pripovijedam drugu priu, nastavio sam sa crtanjem gdje sam stao kad je pokucao na vrata. Moj lijepi egrt Mahmud, koji uvijek sjedi uz moje noge, mijea boje, otri pera, a ponekad brie kada pogrijeim, utke je sjedio pored mene, sluajui i posmatrajui, dok je iz daljine dopirao zveket koji je proizvodila moja ena.

Gle", uzviknuo je Crni, padiah stoji!" Iznenaeno je gledao sliku, a ja sam se pravio da je njegovo uenje beznaajno, ipak, da vam iskreno kaem: u toku pede-setodnevne svetkovine obrezivanja, koju smo oslikavali za Surnamu na dvije stotine crtea, na uzvieni padiah udobno sjedei na balkonu prati kako ispod njega prolaze zanatlije, obini ljudi, vojnici i podanici. Samo na ovom crteu nacrtao sam ga kako stoji dok iz vrea baca florine masi na trgu. To sam uradio da bih mogao da prikazem oduevljenje i veselje gomile u kojoj su ljudi, da bi se doepali novca, jedni druge hvatali za guu, udarali se rukama i nogama, skupljali novie dok su im turovi trcali ka nebu. Ako je ljubav tema nekog crtea, onda ga treba raditi s ljubavlju", rekao sam. Ako se pojavljuje bol, onda se na njoj mora osjetiti bol. Ali, bol se ne treba vidjeti na likovima ili biti prikazana suzama, ve mora izvirati iz unutarnje harmonije crtea, koja se na prvi pogled ne vidi, ali se moe osjetiti. Nisam nacrtao nikoga sa kaiprstom u zaokrugljenim usnama, kako su vijekovima crtali majstori, ve sam prikazao uenje na itavoj ilustraciji. To sam postigao time to sam vladara postavio na noge." Zaokupio me je nain na koji je njegov pogled, traei neki trag, prelazio preko mojih stvari, mog slikarskog pribora, u stvari, itavog mog ivota te i ja poeh gledati sopstvenu kuu njegovim oima. Znate za prikaze palata, hamama i tvrava kakve su nekada izgraivali u Tabrizu i irazu. Da bi se takav crte uskladio s pa-njom velikog Alaha, koji sve vidi i sve zna, iluminatori su crtali palatu kao da je posred presjeena velikim udnovatim brijaem i tako se moglo vidjeti sve to se nalazi unutra: kuhinjsko posue, ae, ukrasi na zidovima koji se ne vide spolja, zavjese, papa-gaji u kavezima, ak i jastuci i ljepotica kojoj sunce nije nikada vidjelo lice, koja sjedi na njima u najskrivenijem uglu. Posmatrao je moj crte kao oaran, paljivi italac, moje boje, papire, knjige, mog lijepog egrta, prikaze nonji i albume napravljene za franakog putnika, crtee voenja ljubavi i nepristojne stranice koje sam tajno uradio za jednog pau, mastionice od stakla, bronze i gline u raznim bojama, rezae od slonovae, pera sa zlatnim drkama, kao i pogled mog lijepog egrta. Za razliku od starih majstora, vidio sam mnoge ratove", rekao sam tek da ispunim tiinu svojim prisustvom. Ratne sprave, topove, vojske, mrtvace. Ratne atore naeg padiaha uvijek sam ja ukraavao. Vraajui se u Istanbul poslije vojnih pohoda, crtao sam ratne scene koje bi svi zaboravili, raskomadane leeve, sukobljene vojske, sirote kaurske vojnike koji su s opkoljenih tvrava sa strahom gledali u nae topove i vojsku, pobunjenike bez glava, snagu konja u galopu. Upamtim sve to vidim - novi mlin za kafu, prozorsku alku koju nikad prije nisam vidio, top, oroz na novoj vrsti franake puke, boju odjee koju je neko nosio prilikom posjete, ta je jeo, ko gdje i kako postavio ruku..." Staje poruka tih triju pria koje si pripovijedao?", upita Crni kao da trai polaganje rauna. Alif, rekao sam. Pria s minaretom govori da, bez obzira na vjetinu iluminatora, vrijeme ini crte savrenim. Ba, druga pria o haremu i knjizi, pokazuje nam da su nadarenost i slikarstvo jedini put ka bezvremenosti. Ti mi kai kakva je poruka tree prie!" Dim", samouvjereno ree Crni. Trea pria o stodevetna-estogodinjem majstoru iluminacije, ujedinjuje prethodne dvije, alif i ba, i daje do znanja da vrijeme onoga ko se odvoji od savrenog ivota i iluminacije prestaje, i on umire; eto, to nas ui."

14. ZOVU ME MASLINA

Bilo je to nakon podnevnog namaza. S uivanjem, ali hitro crtao sam njena momaka lica, kad neko zakuca na vrata. Zadrhtala mi je ruka od uzbuenja, ispustih pero. Paljivo sam spustio sa strane tablu za crtanje koja je bila na mojim koljenima, Poletjeh ka vratima i pomolih se prije no to sam ih otvorio: Gospode Boe... Svi vi koji sluate moj glas to dopire iz ove knjige mnogo ste blii Alahu nego ovaj na prljavi i siroti svijet i pokorne sluge naeg padiaha, od vas neu skrivati: car Indije, najbogatiji car na svijetu, Akbar-kan dao je izraditi legendarnu knjigu, Pa je irom islamskog svijeta poslao poziv najboljim iluminatori-ma svijeta. Ljudi koje je poslao u Istanbul bili su kod mene jue i Pozvali me u Indiju. Otvorio sam vrata, ali pred njima ovoga pu- ta nisu bili oni, ve Crni koji mi nije pao na pamet od djetinjstva. Nekada se nije druio s nama, zavidio nam je. ta hoe? Doao je da porazgovara, tako kae, da se drui i pogleda moje radove. Pozvao sam ga da ude i vidi. Kae, bio je kod glavnog majstora Osmana i poljubio mu ruku. Veliki majstor rekao mu je veliku mudrost: pravi umjetnik, ree, raspoznaje se po razgovoru o sljepoi i sjeanju. Elem, razumjeete! SLJEPOA I SJEANJE Prije pojave iluminacije bilo je mrano vrijeme i poslije nje e ponovo biti mrak. Pomou boja, umijea i ljubavi prisjeamo se Alahove zapovjedi: Vidite!" Sjeati se znai da zna ono to si vidio. Vidjeti je znati bez sjeanja. Izraivanje iluminacija pred-stavlja sjeanje na mrak. Ljubav velikih majstora prema iluminaciji zahtijeva znanje da su boje i sposobnost posmatranja proiza-li iz mraka i da se pomou boje vraaju u Alahovu tamu. Ko ne umije da se sjea, ne sjea se ni Alaha ni njegovog mraka. Tokom svog rada svi veliki umjetnici pomou boja tragaju za dubokim bezvremenskim mrakom. Da biste shvatili ta znai sjeati se mraka, dopustite mi da pripovijedam o onome to su otkrili veliki majstori Herata. TRI PRIE O SLJEPOI I SJEANJU Alif Pjesnik Dami u zborniku Dah intimnosti, koji je na turski preveo Lami-elebi, opisuje udesa evlija i pie kako je poznati majstor ejh Ali Tabrizi u radionici aha Dahana radio jedan prelijepi crte Husreva i irin. Kako sam uo, u legendarnoj knjizi ija izrada je trajala punih jedanaest godina, ejh Ali, majstor nad majstorima, pokazao je vrhunsku vjetinu i majstorski je oslikao prelijepe stranice kakve bi mogao izraditi jedino Behzad, najvei meu iluminatorima, pa je ah Dahan prije nego to su dopola uradili knjigu shvatio da e postati vlasnik knjige kojoj nema ravne u cijelom svijetu. ah Dahan, vladar Crnog Ovna, ivio je u strahu od Uzun Hasana, mladog vladara Bijelog Ovna, kojeg je proglasio svojim naljuim neprijateljem i zavidio mu je, pa je pomislio da bi Uzun Hasan mogao dati da se oslika jo ljepa knjiga. ah Dahan pripadao je bolesno ljubomornim ljudima koji zagoravaju svoju sreu pitajui se: ,,A ta ako i drugi budu ovoliko sretni?", i istog asa pomisli da ako njegov majstor iluminacije bude oslikao jo jednu takvu knjigu, ili jo bolju, mogao je napraviti za njegovog dumanina Uzun Hasana. Tako je, da niko drugi osim njega ne bi imao takvu udesnu knjigu, odluio da naredi ubistvo iluminatora ejha Alija kad zavri knjigu. Ali, jedna dobroduna erkeska ljepotica iz njegovog harema podsjeti ga da e biti dovoljno da oslijepi velikog majstora. Ovaj dobar prijedlog, koji je ah Dah odmah prihvatio i ispriao ga krugu svojih ulizica, doao je i do uiju ejha Alija, ali on nije ostavio knjigu nedovrenu i nije napustio Tabriz, kao to bi uinio neki drugi iluminator. Nije se trudio ni da uspori posao kako bi odloio svoje osljepljenje niti da je loe oslikava da knjiga ne bude savrena. Radio je sa snanijim zanosom i ubjeenjem nego ikada. U kui u kojoj je sam ivio, nakon jutarnjeg namaza poinjao bi da radi i sve do ponoi, dok mu pod svjetlou svijee iz umornih oiju ne bi potekle suze, crtao bi uvijek iste konje, emprese, ljubavnike, adaje i zgodne prineve.

Najee bi danima posma-trao stranicu nekog od starih majstora iz Herata i u isto vrijeme izraivao bi isti crte na drugom papiru koji uopte nije gledao. Na kraju, knjiga za aha Dahana od Crnog Ovna bila je zavrena, i velikog majstora su, kao to je i oekivao, prvo obasuli pohvalama i zlatnicima, a zatim ga oslijepili otrom iglom kojom privruju perjanicu za turban. ejh Ali, iako u bolovima, odmah je napustio Herat i otiao kod Uzun Hasana, vladara Bijelog Ovna. Da, slijep sam", rekao je, ali u sjeanju jo uvijek imam sve ljepote knjige koju sam ukraavao posljednjih jedanaest godi-ni, i svaki potez pera i etkice moja ruka, bez gledanja, zna da nacrta po sjeanju. Moj gospodaru, mogao bih za tebe da ilustru-jem najljepu knjigu na svijetu. S obzirom na to da mi se pogled vie ne zadrava na prljavtini ovog svijeta, sve Alahove krasote mogu da crtam najistije mogue, po sjeanju." Uzun Hasan je povjerovao velikom majstoru i majstor odri rije i za kana Bijelog Ovna po sjeanju oslika najljepu knjigu na svijetu. Nakon to je u jednom napadu u blizini Bingola Uzun Hasan pobijedio i ubio aha Dahana, svi znaju da je iza toga bila duhovna snaga koju je nova knjiga udahnula kanu pobjedniku. Ta sjajna knjiga zajedno sa knjigom koju je ejh Ali uradio za pokojnog aha Dahana nalazi se u riznici naeg padiaha otkada je u bitki kod Otlukbelija pokojni sultan Mehmed osvaja pobijedio Uzun Hasana. Znaju samo oni koji vide. Ba S obzirom na to da je sultan Sulejman Velianstveni, dene-ta dostojni, vie cijenio kaligrafe nego iluminatore, nesretnici ilu-minatori njegovog doba priali su ovu pounu priu kao dokaz da je iluminacija vanija od kaligrafije, ali ako budete paljivo sluali, vidjeete da je ona u stvari pripovijest o sljepoi i sjeanju. Nakon smrti Timura, gospodara svijeta, njegovi sinovi i unuci meusobno se zavadie i nemilosrdno krenue jedni na druge. Kada bi jedan drugome preoteo neki grad, pobjednik bi odmah dao da se iskuje novac s njegovim likom i naredio da mu se ime spominje u hutbi u damiji, a zatim bi naredio da se knjige koje su im dopale aka razveu, da se na poetak stavi nova posveta i novi kolofon kojim se on velia kao gospodar svijeta, ponovo da se uvezu i tako bi oni koji gledaju knjigu vjerovali da je on gospodar svijeta. Kada je Abdulatif, sin Timurova unuka Ulug-bega, zauzeo Herat, do te mjere je pourivao iluminatore, kaligrafe i knjigovesce da odmah izrade jednu knjigu u slavu njegovog oca da su se crtei iz razvezanih knjiga pomijeali dok su oni cijepali i unitavali stranice. Ulug-beg je bio ljubitelj iluminacije i nije bilo primjereno da se crtei nasumino ukorie tako da se ne zna koja je dio koje prie. Njegov sin je okupio sve iluminatore Herata i traio da svaki ispria svoju priu kako bi slike mogle da budu poredane. Ali, iz svake glave izlazila je neka druga pria te su se slike jo vie pomijeale. Tada su pronali posljednjeg, starog davno zaboravljenog glavnog iluminatora koji je izgubio vid nad knjigama svih ahova i prineva koji su vladali Heratom posljednje pedeset i etiri godine. Kada su uvidjeli da je stari maj-tor koji je gledao slike slijep, nastade pometnja, ak bijae i onih koji su se smijali. No, stari majstor zatrai da mu dovedu pametnog, ali nepismenog djeaka koji jo nije navrio sedam godina. Odmah su ga pronali i doveli. Stari iluminator stavi jednu sliku pred djeaka i ree mu da pria ta vidi. Dok je dijete prepriavalo ta sve vidi na ilustraciji, starac je paljivo sluao gledajui nebo slijepim oima, a zatim bi govorio: Aleksandar grli mrtvog Darija, iz Firdusijeve ahname... Pripovijest o uitelju koji se zaljubio u svog lijepog uenika iz Sadijeva Dulistana... Nadmetanje ljekara iz Nizamijeve Mahznen i Esrara..." Ostali iluminatori ljuti na starog i slijepog majstora, rekoe: ,,I mi bismo sve to ispriali. To su najpoznatije scene najuvenijih pria!" Stari i slijepi iluminator zatrai da stave najtee prizore pred dijete i opet ga paljivo poslua. To je iz Firdusijeve ahname, Ormuzd ubija jednog po jednog kaligrafa, dajui im otrov", ree gledajui u nebo. Lo i jeftin prikaz o

muu koji svoju enu zatie sa ljubavnikom u kronji kruke iz Mevlanine Mesnevije", rekao je i po djetetovom opisu prepoznao je sve ilustracije koje nije mogao da vidi i tako omoguio da se knjige ukorie. Kada je Ulug-beg sa svojom vojskom uao u Herat, pitao je starog iluminatora u emu je tajna, kako je slijep mogao da prepozna pripovijesti to drugi majstori nisu mogli i pored zdravih oiju. Razlog nije taj, kao to se misli, to je slijepcu sjeanje dobro", odgovori stari majstor, ve ja nikada ne zaboravljam da se prie prenose rijeima a ne slikama." Ulug-beg odvrati kako su i ostali znali iste prie, ali nisu znali poredati crtee. To je zato", odgovori stari iluminator, to oni pravilno razmiljaju o iluminaciji, jer to je njihova vjetina i umjetnost, ali ne znaju da su stari majstori crtali po Alahovom sjeanju." Ulug-beg upita kako je dijete moglo da zna. Dijete ne zna", ree stari majstor, ali ja, slijepi ostarjeli ilumi-nator, znam da je Alah stvorio onakav svijet kakav bi jedno sedmogodinje dijete eljelo da vidi. Jer, Alah je stvorio svijet da bi ga mogli vidjeti, prije svega. Zatim nam je dao rijei da bismo rngH meusobno podijeliti ono to vidimo, da bismo mogli razgovarati, a mi smo od rijei sastavili prie smatrajui da crtanje postoji radi tih pria. Ipak, crtanje je traganje za Alahovim pamenjem i posmatranje svijeta onako kako ga on vidi." Dim Poznato je da su nekada davno zbog straha od sljepoe, to je strah od kojeg svi iluminatori s razlogom strahuju, arapski majstori u svitanje dugo posmatrali zapadni horizont i da su vijek kasnije iluminatori iz iraza iz istog razloga ujutro na prazan stomak jeli izgnjeene orahe sa ruinim laticama. Tada su, tako-e, stari iluminatori iz Isfahana, vjerujui da suneva svjetlost uzrokuje sljepou od koje su obolijevali kao od kuge, radili u po-lumranim uglovima soba pod slabom svjetlou svijee kako im radne table ne bi bile pod izravnom sunevom svjetlou, a majstori u uzbekim radionicama uvee su ispirali oi vodicom nad kojom su ejhovi izgovarali molitve. Ipak, medu svim tim postupcima najbolji pristup sljepoi otkrio je majstor iluminacije u Heratu Sejid Mirek, uitelj velikog Behzada. Po njemu, sljepoa ne predstavlja nikakvu nesreu, ve vrhunac sree koju je Alah darivao iluminatoru nakon to je itav svoj ivot posvetio njegovoj ljepoti. Jer, iluminacija je traganje za onakvim vienjem svijeta kako ga Alah vidi, a to jedinstveno vienje dogaa se samo pomou sjeanja kada se poslije naporno provedenog radnog vijeka oi zamore, slikar iznemogne, i nastane sljepoa. Znai, samo posredstvom sjeanja slijepih slikara moe se saznati kako Alah vidi svijet. Stari iluminator itav ivot uvjebava ruku da bi, na kraju, ona sama od sebe mogla da prenese udesni crte na har-tiju kad mu se pred oima u mraku sljepoe i uspomena bude ukazao prizor kakav vidi Alah. Prema istoriaru Mirzi Muhamedu Hajdaru Duglatu, koji je pisao o heratskim iluminatorima toga doba i legendama o njima, majstor Sejid Mirek je, da bi objasnio svoje shvatanje iluminacije, spominjao primjer iluminatora koji je elio da nacrta crte konja. Po tome, ak i najnesposobni-ji praznoglavi iluminator, kakvi su svi dananji franaki slikari, crta konja po sjeanju iako neprestano pogledava pravog konja jer, niko ne moe istovremeno da gleda i konja i hartiju na kojoj crta. Iluminator najprije pogleda konja, a zatim istog asa na hartiji nacrta ono to je upamtio. ak i da izmeu ta dva trenutka proe vrijeme jednog treptaja, ono to iluminator prenese na hartiju nije konj kojeg vidi nego sjeanje na konja kojeg je maloprije vidio, i to je dokaz da je i za najnevjetijeg iluminatora crtanje mogue jedino po sjeanju. Konani ishod ovog shvatanja, koje iluminatorov radni vijek gleda kao pripremu za blaenu sljepou i uspomene to e kasnije nastati, jeste taj da su herat-ski majstori toga doba crtee raene za ahove i prijestolonasljednike koji su voljeli knjige, doivljavali kao uvjebavanje ruke, kao pripremu, pa su svoj rad, neprestano crtanje i danonono posmatranje stranica uz svjetlost svijea, prihvatali kao blagoslov koji e ih dovesti do sljepoe. Majstor

Mirek je itavog ivota tragao za najpovoljnijim trenutkom kada e dosegnuti velianstveni cilj, ponekad namjerno se pribliavajui sljepoi i brzo crtajui olistalo drvee na noktu, zrnu rie ili vlasi kose, ili je odlagao dolazak tame crtajui radosne, sunane bate. Kad je imao sedamdeset godina, sultan Husejin Bakra s namjerom da ga nagradi otvorio je hiljade i hiljade knjiga koje su uvane u riznici iza bezbroj zakljuanih brava. U toj riznici, pri svjetlosti zlatnih svijenjaka, oslijepio je majstor Mirek, meu orujem, svilom, kadifom i zlatom, tri dana i tri noi bez prestanka gledajui izuzetne stranice velikih heratskih majstora u legendarnim knjigama. Veliki majstor je zrelo i odgovorno prihvatio svoje stanje kao da prima Alahove anele, nikada vie nije progovorio niti je ita nacrtao. Mirza Muhamed Hajdar Duglat, pisac Istori-je Raida objanjava to time to iluminator kada dostigne besmrtno vrijeme Alahovo nikada vie se ne vraa na stranice uraene za obine smrtnike i kae: Tamo gdje sjeanje slijepog iluminatora dosegne Alaha vlada apsolutna tiina, sretna tama i beskraj prazne stranice." Znao sam da mi je Crni postavio pitanje majstora Osmana o sljepoi i sjeanju kako bi u miru mogao da posmatra moje stva-n> slike i sobu, a ne da sazna moj odgovor. Ipak, bio sam sretan to su ga moje prie ganule. Sljepoa je blagoslov nedostupan ejtanu i grijehu", rekao sam. U Tabrizu", ree Crni, neki iluminatori koji potuju stare stilove, pod uticajem majstora Mireka, na sljepou gledaju kao na najuzvieniji in Alahove blagonaklonosti, pa se pretvaraju da su slijepi zato to se srame to su ostarili, a nisu oslijepili. Zbog takvog naela na koje je uticao Demaletin iz Gazvina, neki, elei da naue da gledaju na svijet kao slijepi, iako to zapravo nisu, sedmicama sjede u mraku medu ogledalima i pod slabom svjetlosti kandila, bez hrane i pia, posmatraju stranice starih he-ratskih majstora." Neko je pokucao. Otvorio sam i pogledao, pred vratima je stajao jedan lijepi egrt iz radionice, oiju irom razrogaenih. Rekao je da je u jednoj naputenoj jami pronaeno tijelo naeg brata pozlatara efendi Prefmjenog i da e denaza krenuti iz damije Mihrimah u vrijeme popodnevnog namaza, zatim je otrao da javi vijest drugima. Alahu, sauvaj nas!

15. ZOVEM SE ESTER Da li ljubav pravi budalu od ovjeka ili se samo budale zaljubljuju? Godinama se bavim prodavanjem i provodadilukom, a nisam saznala odgovor na to pitanje. Ba bih voljela da upoznam par koji, to je njihova ljubav jaa, postaje pametniji, lukaviji i prepredeniji. Pogotovo da vidim takvog mukarca. Znam da, ako se mukarac slui lukavstvom, zamkama i podvalama, znai da taj i nije zaljubljen. Oigledno je da je na gospodin Crni prilino izgubio hladnokrvnost, a kad je sa mnom govorio o ekuri, prevrio je svaku mjeru. Na pijaci sam mu rekla kao neku pjesmicu koju znam napamet i svakom je kazujem - da ekura neprestano misli na njega, da me je pitala da li je odgovorio na pismo, da je takvu nikad nisam vidjela. Tako me je gledao da mi ga je bilo ao. Rekao mi je da pismo to mi ga je dao brzo i smjesta" odnesem ekuri. Sve budale vjeruju da u njihovoj ljubavi postoje neke okolnosti koje zahtijevaju veoma posebnu urbu, te razotkriju snagu svoje ljubavi i time voljenim osobama stavljaju oruje u ruke, a ona, ako je pametna, odloie svoj odgovor. Nauk: urba u ljubavi odlae poslove. Zato bi mi efendi Crni zahvalio da je znao da sam pismo koje je trebalo da odnesem brzo" najprije odnijela na drugo mjesto. Dakle, skoro sam se zaledila ekajui ga na pijaci i, da bih se ugrijala, svratim ja prvo do jedne moje kerke koja mi je usput. Svojim kerima zovem sve djevojke kojima sam raznosila pisma i lino ih poudala.

Ova runjikava djevojka mi je do te mjere zahvalna da svaki put kad doem, ne samo da skakue oko mene, ve mi i gurne u ruku nekoliko aki. Sad je blagoslovena i sretna. Skuhala je lipov aj koji sam s uivanjem popila. Kada sam ostala sama, prebrajala sam novac koji mi je dao efendi Crni. Dvadeset aki. Opet krenuh na put. Prooh sporednim sokacima i nesigurnim prolazima gdje se blato zaledilo toliko da ne moe hodati. Dok sam kucala na vrata, poeljela sam da se naalim, pa povikah: Evo torbarke! Stigla torbarka! Imam najfiniji muslin dostojan svakog padiaha, sjajne alove iz Kamira, kadifu iz Burse, najbolje egipatsko platno za koulje, prekrivae od vezenog muslina, posteljinu, arene maramice! Torbarka!" Otvorie se vrata i ja uoh unutra. Kua se, kao i uvijek, osjeala na postelju, san, preno ulje i vlagu. Straan smrad neenja koje stare. Vjetice", ree. Zato vie?" utke izvadih koverat i dadoh mu ga. Prie mi kao sjenka u polumranoj sobi i u trenutku mi istre pismo iz ruke. Preao je u susjednu sobu gdje je uvijek gorila svjetiljka. Ostala sam na pragu. "Otac nije kod kue?", upitala sam. Nije odgovorio. Izgubljeno je itao pismo. Pustila sam ga da Clta. Nisam mogla da mu vidim lice jer je svjetiljka bila iza njega. Zavrivi, poeo je iznova itati. Da", upitala sam ga. ta pie?" Hasan proita: Draga gospodo ekura, S obzirom na to da i ja godinama ivim sanjajui samo o jednoj osobi, s potovanjem shvatam da i ti eka svog mua i da ni na koga drugog ne misli. ta se drugo moe i oekivati, osim estitosti i ne-iskvarenosti, od ene kao to si ti? (Hasan se glasno nasmija!) Ali moj dolazak tvome ocu bio je zbog iluminacija, a ne da tebe uznemirim. To mi na pamet nije palo. Ne bih elio da ispadne da sam od tebe dobio nekakav znak, a pogotovo znak ohrabrenja. Kad mi se tvoje lice kao nebeska svjetlost ukazalo na prozoru, smatrao sam daje to Ala-hov dar i nita vie. jer, vidjeti tvoje lice za mene je dovoljna srea. (Ovo je ukrao od Nizamija", srdito upadne Hasan.) Ali, poto kae da ti ne prilazim, reci mi da li si aneo pa da se ovjek boji tebi prii? Posluaj ta u ti rei: nekad sam usred noi, pokuavajui da zaspim kroz prozore pustih i bijednih karavanseraja (u kojima nije niko konakovao osim oajnih vlasnika i razbojnika to bjee pred smrtnom kaznom), posmatrao mjeseinu koja obasjava gole planine, i sluajui zavijanje usamljenih vukova nesretnijih od mene, matao o tome da e mi se jednog dana ukazati, ba kao to si se ukazala na onom prozoru. Posluaj, kada sam ponovo doao tvome ocu zbog knjige, ti mi vraa crte koji sam nacrtao u djetinjstvu. Znaj, za mene je to znak da sam te ponovo naao, a ne znak smrti. Vidio sam Or-hana, jednog od tvojih sinova, jadno siroe. ]a u mu biti otad Maala, dobro je napisao," rekoh. Pravi pjesnik!" Da li si aneo pa da se ovjek boji tebi prii?", ree Hasan. To je ukrao od Ibn Zerhanija. Ja piem bolje." I izvadi svoje pismo iz depa. Uzmi, odnesi ekuri." Prvi put me je obuzela nelagoda zbog novca koji mi je davao zajedno s pismom. Grozno mi je bilo to opsesivno vezivanje tog ovjeka za neuzvraenu ljubav. Kao da je elio da potvrdi moje slutnje, po prvi put poslije dugo vremena, Hasan odbaci svoju uljudnost i grubo ree: Reci joj, ako budemo eljeli, vratiemo je kui pomou kadije." Da joj ba tako kaem?" Nastade tiina. Nemoj", ree. Svjetlost svjetiljke obasja mu lice i vidjeh kako gleda preda se kao dijete koje je neto skrivilo. Nosim njegova pisma jer potujem stanje u kojem se nalazi, nje-govu veliku neuzvraenu ljubav. Ne zbog novca, kao to misle. Na izlasku iz kue Hasan me zaustavi na vratima.

Da li joj govori o tome koliko je volim?", upitao je uzbueno i smeteno. Zar joj to ne pie u svojim pismima?" Kai, kako bih mogao da ubijedim nju, njenog oca?" Budi dobar ovjek", rekoh i pooh ka vratima. ,,U ovim godinama? Prekasno...", rekao je s iskrenim aljenjem. Poeo si da zarauje mnogo novca, au Hasane. To ovjeka ini boljim...", rekoh i izaoh. U kui bijae tako mrano i turobno da mi se inilo da je napolju otoplilo. Sunce obasja moje lice. Pomislila sam kako bih voljela da ekura bude srena. Ali, nekako sam potovala i tog jadnika iz vlane, hladne i mrane kue. Premda nisam planirala, svratih na pijacu zaina na Laleliju. Mislila sam da e me mirisi cimeta, afrana i bibera povratiti, ali prevarih se. U svojoj kui ekura je uzevi pisma prvo pitala za Crnog. Rekoh joj da ga je ljubavni plamen zahvatio cijeloga i to joj se dopalo. Svi se pitaju zato je ubijen nesretni efendi Prefinjeni, ak i ene koje sjede i pletu u svojim kuama", promijenila sam temu. Hajrija, napravi halvu i odnesi Kalbiji, nesretnoj eni efendi Prefinjenog." Na sahranu e vjerovatno doi svi erzurumci i mnogi drugi", rekoh. Govorka se da e ga osvetiti njegovi roaci." ekura se, meutim, ve zadubila u pismo. Paljivo i ljutito zagledah se u njeno lice. Ta ena ima toliko ivotnog iskustva da moe da utie na nain kako e se njena osjeanja izraavati na licu. Osjetila sam da joj, dok je itala, prija moje utanje i da ga doivljava kao da potvrujem vanost koju je pridavala pismu. I tako, kada je zavrila pismo i osmijehnula mi se, da bi se ona bolje osjeala, upitala sam: ta kae?" Kao u djetinjstvu... Zaljubljen u mene." ..Pa, ta e?" Udata sam. ekam mua." Nasuprot vaim pretpostavkama, priznajem da se nisam naljutila zbog toga to je zaas slagala iako je prethodno traila moje zanimanje za dogaanja. Naprotiv, donijelo mi je olakanje. Da su sve one djevojke i ene, kojima sam nosila pisma i savjetovala ih o ivotu, pokazale interesovanje kao ekura, bio bi nam upola laki posao, a neke bi ak uspjele da nau mnogo bolje mueve. ta kae drugi?" Hasanovo pismo ne elim da itam sada", odgovori. Da li Hasan zna da se Crni vratio u Istanbul?" Ne zna ni da on postoji." Da li razgovara s Hasanom?", upitala je irom otvorivi svoje prelijepe crne oi. Ti si to eljela." Da?" Pati. Strano te voli. Ako tvoje srce bude naklonjeno nekom drugom, teko e ga se osloboditi. Tvoje prihvatanje njegovih pisama daje mu lanu nadu. Toga treba da se plai, jer, on se ne priprema samo da te vrati, ve i da dokae da je njegov brat mrtav i da te oeni." Osmijehnula sam se da bih stiala prijeteu stranu posljednjih rijei i da se ne bih postavila kao zatitnica onog nesretnika. Dobro, ta kae drugi?", upitala je, ali da li zna za koga pita? Iluminator?" Zbunjena sam", ree odjednom, moda uplaena sopstve-nih misli. Kao da e se sve jo vie zapetljati. Moj otac je ostario. ta e biti s nama, s mojim siroiima? Nasluujem da nam dolazi neka nesrea, da nam ejtan priprema neko zlo. Reci mi, Ester, neto to e me obradovati." Ne brini, draga moja ekura", rekla sam drhtei, Ti si zaista veoma pametna i lijepa. Jednog dana leae sa svojim lijepim muem u istom krevetu, grlie ga i zaboraviti sve svoje probleme i bie sretna. itam ti u oima." Osjetih toliku unutranju toplinu da mi oi ovlaie.

Dobro, ali ko e biti moj mu?" Zar ti to nije reklo tvoje pametno srce?" Nesretna sam jer ne umijem razabrati ta mi ono govori." Nastala je tiina. Na tren, uini mi se da mi ekura nikako ne vjeruje, da vjeto prikriva svoje nepovjerenje kako bi izazvala moje saaljenje i otkrila sve to znam. Kada shvatih da nee istog asa odgovarati na pisma, pokupih svoj zaveljaj i izioh u avliju rekavi ono to priam svim svojim djevojkama, ak i zrikavim: Duo moja, ako bude irom otvorila te svoje lijepe oi, nee ti se nita ravo dogoditi. Ne brini."

16. JA, EKURA Kad god bi ranije dolazila torbarka Ester, mislila sam kako je neki osvaja konano napravio prvi korak i napisao pismo koje e izazvati ubrzano kucanje srca jedne ene kao ja, pametne, lijepe i asne udovice. Ali kada bih vidjela da stiu pisma mojih po-znatih prosaca, jo bih snanije i strpljivije ekala svog mua. U posljednje vrijeme zbunjena sam i osjeam se sve jadnije kad Ester ode. Oslukivala sam glasove svijeta izvana. U kuhinji je klokota-la kljuala voda i irio se miris limuna i luka: znam, Hajrija kuha tikvice. evket i Orhan su na avliji, kod drveta nara, i gurkajui se igraju se maevanja; ujem njihove glasove. Moj otac se ne uje u susjednoj sobi. Otvorila sam i proitala Hasanovo pismo i ponovo shvatila da tu nema niega zbog ega bih se brinula. No, plaila sam ga se malo vie i estitala samoj sebi to sam se, u vrijeme kada sam s njim dijelila dom, oduprijela njegovom nastoja-nju da dijelimo postelju. Poslije toga proitala sam pismo koje mi Je napisao Crni, drei ga paljivo kao da je neto krhko, lomljivo, i smela se. Nisam poslije itala pisma. Pojavilo se sunce i pomislila sam: da sam samo jednu no otila u postelju s Hasanom 1 spavala s njim, to niko ne bi znao osim Alaha. Lii na mog ne-stalog mua, to je isto. Ponekad mi padnu na pamet takve aave ] neobine misli. Sunce se podiglo i kad je otoplilo, osjetih da 'mam tijelo, osjetih svoju kou, vrat, ak i bradavice. Dok me je sunce obasjavalo kroz vrata, iznenada se pojavi Orhan. Mama, ta ita?", upitao me je. Dobro, maloas sam vam rekla da nisam iznova itala posljednja pisma koja mi je Ester donijela, ali slagala sam. Opet sam ih itala. Ovoga puta sam ih zaista presavila i stavila u njedra, te rekoh Orhanu: Hajde, doi mi u krilo." Doao je. Oho, maala, to si teak, ba si veliki", rekoh i poljubih ga. I dok sam mu govorila: Hladan si k'o led", on meni ree: Mama, kako si ti topla", i nasloni se leima na moje grudi. Prijalo nam je oboma da sjedimo tako, vrsto priljubljeni jedno uz drugo, ne razgovarajui. Pomirisala sam mu vrat i poljubila ga. Zagrlila sam ga jo jae. Ostali smo tako u tiini. Golica me", ree neto kasnije. Hajde, reci", rekoh ozbiljnim glasom, kad bi doao sultan svih dina i rekao da e ti ispuniti sve to zatrai, ta bi elio najvie na svijetu?" elio bih da evket ne bude sa nama." I ta bi jo elio? Da li bi elio da ima tatu?" Ne. Kad porastem, oeniu tebe." Pomislih da ostariti, izgubiti ljepotu ili biti udovica ili sirotinja nije ivotna nesrea, ve ivjeti bez ikoga ko bi ti zavidio. Spustila sam Orhana iz krila. Razmiljajui kako e se jedna ra-va ena poput mene udati za dobrog ovjeka, prioh ocu.

Kada njegovo velianstvo sultan svojim oima vidi da je knjiga zavrena, nagradie vas", rekla sam. Ii ete opet u Veneciju." Ne znam", ree otac. Plaim se zbog ovog ubistva. Nai neprijatelji su vjerovatno moni." Znam da ih moje stanje ohrabruje i nagoni na krivo tumaenje i uzaludno nadanje." Kako?" Trebalo bi da se udam to prije." ta?", upita otac, Za koga? Ali, ti si udana. Otkud sad to? Ko je prosac? ak i da postoji razuman i neodoljivi prosac", ree moj pametni otac, ne mislim da bismo takvog lako nali i da bi nam bio po volji", dodao je i ukratko izloio moje nesretne okol-nosti, Zna da postoje tekoe koje moramo rijeiti da bi mogla da se uda." Nakon duge pauze ree: Zar zaista eli da ode i da me ostavi, duo moja?" ,Jue sam sanjala da je moj mu umro", rekoh. Ali nisam mogla da plaem kao ena koja je zaista sanjala takav san. Kako treba znati proitati iluminaciju, tako treba znati i san protumaiti." Da li je pristojno da vam ispriam svoj san?" Na trenutak nastade tiina, osmijehnusmo se jedno drugom kao pametni ljudi koji hitro razmiljaju o svim posljedicama koje bi mogle nastati iz onoga o emu razgovaraju. Tumaei tvoj san, mogu povjerovati da je tvoj mu umro, ali tvoj svekar, djever i kadija koji ih mora sasluati, traie i druge dokaze." Prolo je dvije godine otkako sam se sa djecom vratila kui, a moj svekar i djever nisu uspjeli da me vrate nazad." Zbog toga to vrlo dobro znaju gdje su pogrijeili", ree otac. Ali, to ne znai da su saglasni sa tvojim razvodom." Da pripadamo malikitskoj ili hanbalitskoj erijatskoj pravnoj koli", rekoh, kadija bi, uzimajui u obzir da je prolo etiri godine, dozvolio razvod, i jo bi mi odredio i izdravanje. Ali kako smo mi, hvala Alahu, hanefiti, to nije mogue." Ne priaj mi o afiitskom pomoniku kadije. Sve su to prljavi poslovi." Sve istanbulske ene iji su muevi nestali u ratu sa svojim svjedocima odlaze k njemu zbog razvoda. Poto je afiit, on pita: da li ti je mu nestao, koliko ga dugo nema, da li teko preivljava, jesu li ovo tvoji svjedoci, i odmah ih razvodi." Ko ti je sve to utuvio u glavu, keri moja draga?", upitao je. Ko ti je to razum pomutio?" Ako se jednom pojavi neko ko bi mogao da mi pomuti ra-zum, a ja budem razvedena, Vi ete mi rei ko je to i ja neu ii protiv Vae odluke o mom buduem muu." Moj lukavi otac, vidjevi da mu je i ki lukava kao i on, poe treptati. On uvijek trepe iz tri razloga: 1. kad je u kripcu, pa se trudi da brzo misli ne bi li pronaao izlaz; 2. kada poeli da za-P ace od tuge i bespomonosti; 3. kad je u kripcu, pa lukavo kombinuje prvi i drugi razlog kako bi ostavio utisak da bi svakog trenutka mogao da zaplae od tuge. Zar bi uzela djecu i otila i ostavila samog svog starog oca? Zna li da sam se plaio da me mogu ubiti zbog nae knjige - da, rekao je nae knjige - ipak, sada ti eli da uzme djecu i ode, i ja elim da umrem." Oe, zar mi niste uvijek govorili da me jedino razvod moe spasiti od mog nesmotrenog djevera?" Ne elim da ode. Tvoj mu bi se mogao vratiti jednog dana. I ako se ne vrati, nikakva teta od tvoje udaje. Dok u ovoj kui ivi sa ocem." ,,I ne elim nita vie nego da u ovoj kui ivim sa Vama." Duo, nisi li maloas rekla da bi htjela da se uda to prije?" Eto, takve su svae sa ocem. I sama na kraju povjerujem da nisam imala pravo. Rekla sam", odgovorih, gledajui preda se. Zatim, suzdravajui se da ne zaplaem, ohrabrena zbog ispravnosti onoga to mi je palo na pamet, upitala sam:

Dobro, zar se ja nikada vie neu udati?" Volio bih i potovao zeta koji bi te odveo daleko od mene. Ko te prosi? Da li bi on ivio sa nama u ovoj kui?" utila sam. Naravno, oboje smo znali da moj otac ne bi mogao potovati zeta koji bi ivio s nama u kui, ve bi ga lagano omalovaavao. Otac bi takvog zeta, zvanog domazet, podmuklo i vjeto poniavao da ni ja sama ne bih htjela da ivim s takvim ovjekom. Zna da je u takvoj situaciji u kakvoj se nalazi nemogua udaja bez oevog pristanka, zar ne? Ne elim da se uda i neu to dozvoliti." elim da se razvedem, a ne da se udam." Zbog toga to bi te mogla povrijediti neka beutna zvijer koja ne misli ni na ta drugo osim na svoju korist. Zna koliko te volim, draga moja keri, zar ne? A moramo i zavriti ovu knjigu." utala sam. Jer, da sam progovorila, iskuavao bi me i ejtan koji je primijetio moj gnjev, i ocu bih u lice rekla da znam da nou prima Hajriju u svoju postelju, ali da li djevojci kao to sam ja prilii da svom ocu kae da zna da on spava s robinjom? Ko je ovjek koji eli da se oeni tobom?" Oborila sam pogled i zautjela, ali ne od stida nego od bijesa. to je najgore, nisam bila u stanju da bilo ta kaem iako sam bila jako ljuta. Zamislila sam oca i Hajriju u tom smijenom i groznom poloaju u krevetu. Kad sam pomislila da u zaplakati, gledajui ispred sebe, rekoh: Tikvice su na vatri, da ne zagore." Pola sam u sobu pokraj stepenita iji prozor, kojeg nikada nismo otvarali, gleda na bunar. Pipajui u mraku, brzo pronaoh svoj krevet, prostrijeh ga i bacih se na njega. Ah, to je lijep osjeaj nepravedno kanjenog djeteta, lei i zaspati guei se u plau i suzama! Ja sam jedina osoba na ovom svijetu koja me voli i ta usamljenost je toliko alosna da, dok ja nju oplakujem, u pomo priskaete vi koji ujete moje jecaje i jauke. Malo kasnije primijetih da je Orhan ispruen na mom krevetu. Glavicu je stavio meu moje grudi i lije suze jecajui. Pri-vukoh ga i vrsto zagrlih. Nemoj da plae, mama", ree malo kasnije. Vratie se tata iz rata." Kako zna?" utio je. Ali toliko sam ga voljela, da sam zaboravila na sve svoje muke kad sam ga privila na grudi. Prije nego to zaspim, gr-lei njeno krhko tijelo moga Orhana, otkriu vam svoju jedinu brigu. Kajem se zbog onoga to sam maloas, u ljutnji, rekla o ocu i Hajriji. Ne, to nije la, ali se toliko sramim to sam to izgovorila da vas molim da zaboravite i da se pravite kao da to nije iz-reeno i kao da moj otac i Hajrija nemaju nikakve veze.

17. JA SAM VA TETAK Teko je imati ker, teko. Plakala je u sobi, uo sam njeno jecanje, ali nisam mogao uiniti nita osim da posmatram stranice knjige koju sam drao u rukama. U Knjizi o sudnjem danu na jednoj stranici koju sam pokuavao da itam, pie kako dua tri dana poslije smrti dobija dozvolu od Alaha da ode u posjetu tijelu u kojem je ranije bila. Kada vidi u kakvom alosnom stanju se nalazi staro tijelo na groblju, krvavo i trulo, dua se rastui i pone da tuguje: Jadno moje tijelo, snago moja nekadanja!" Razmiljao sam neko vrijeme o tunom kraju efendi Pre-finjenog, kako je leao na dnu neke jame i kako ga je njegova dua posjetila umjesto na groblju, na dnu jame i, naravno, silno se rastuila.

Kada se utialo ekurino jecanje, ostavio sam knjigu o smrti. Obukao sam jo jednu vunenu koulju, vrsto omotao pojas od debelog kozjeg krzna da mi grije krsta i obukao alvare od zejeg krzna. Izaao sam iz kue i ugledao evketa na vratima. Kuda ide, djede?" Ulazi! Na denazu." Proao sam pustim, snijegom prekrivenim sokacima, izmeu zgarita i sirotinjskih nakrivljenih kua koje su jedva stajale. Dugo sam iao opreznim starakim korakom pazei da se ne okliznem i ne padnem. Idui prema gradskim zidinama, prolazio sam zabaene mahale, bate i njive, duane gdje se prodaju to-kovi i oprema za kola, kovake radnje, sarae, sedlare, potkivae i izraivae konjskih hamova. Ne znam zbog ega je denaza polazila ak iz damije Mihri-mah kod Jedrenske kapije. U damiji sam zagrlio pokojnikovu glavatu smuenu brau, koji su djelovali ljutito i odluno. Mi, iluminatori i kaligrafi, meusobno smo se grlili i plakali. Dok sam u olovnoj magli, koja se iznenada spustila prekrivajui sve, klanjao denaze-namaz, pogled mi pade na koveg na pogrebnoj kamenoj ploi u damiji i osjetih takav bijes prema zloincu koji je to uradio, da mi se, vjerujte, u glavi pobrkala ak i molitva Al-lahuma barik. Dok su ljudi uzimali koveg na ramena poslije namaza, i dalje sam bio medu iluminatorima i kaligrafima. Roda i ja se zagr-lismo zaboravljajui noi kada smo zbog moje knjige zajedno sjedili do zore uz svjetlost slabe svjetiljke, kada me je ubjeivao da su pozlate efendi Prefinjenog neuvjerljive, da ne umije da upotrijebi boje jer je sve bojio u tamnoplavo da izgleda bogatije, i da sam ja govorio kako nema drugog ovjeka za to. Plaui, zagrlili smo se ponovo. Toliko mi je prijao nain na koji me je Maslina prijateljski i s potovanjem pogledao i zagrlio - ovjek koji zna da grli, dobar je ovjek - i opet pomislih na to da on meu svim iluminatorima i kaligrafima najvie vjeruje u moju knjigu. Na stepenitu kod dvorine kapije, naosmo se majstor Osman i ja jedan pokraj drugog, ne znajui ta da kaemo jedan drugom. Neobian, napet trenutak - jedan od pokojnikove brae poeo je da plae, a neko ko je elio da istakne sebe uzvikne: Alah je velik!" Na koje groblje?", upitao me majstor Osman, tek da bi neto rekao. Pomislio sam da bi djelovalo neprijateljski ako kaem da ne znam, pa bez imalo razmiljanja, upitam onoga koji je bio do mene na stepenitu: Na koje groblje? Kod Jedrenske kapije?" Na Ejupu", odgovorio je ljutit i priglup mladi s bradom. Na Ejupu", okrenuo sam se i rekao majstoru Osmanu, ali on je ve uo rijei ljutitog i priglupog mladia s bradom. Uputio mi je pogled kojim je pokazao da razumije i stavio mi do znanja da ne eli da na susret bude dui. Majstora Osmana je ljutilo to je padiah meni povjerio posao oko pisanja, ukraavanja i oslikavanja knjige koju zovem tajnom". Pored toga, padiah se pod mojim uticajem zainteresovao za franaki nain slikanja. Padiah je jednom natjerao majstora Osmana da kopira njegov portret koji je naruio od jednog itali-janskog majstora. Znam, majstor Osman mene je smatrao odgo-vornim za tu neobinu sliku koju je uradio sa podozrenjem kao i za oponaanje italijanskog slikara to je doivio kao muenje. S pravom. Zastao sam nasred stepenita i neko vrijeme posmatrao nebo. Kada sam se uvjerio da sam prilino zaostao iza drugih, po-eh da silazim niz zaleene basamake. Tek to sam siao niz dvije stepenice, neko me uhvati pod ruku i zagrli me - Crni. Hladno je", ree. Jeste li se smrzli?" Nisam sumnjao da je on pomutio ekurin razum. I samopouzdanje s kojim me je uhvatio pod ruku to je potvrdilo. Neto u njegovom dranju govorilo je: Radio sam dvanaest godina. Odrastao sam." Stigosmo do kraja stepenita. elio sam da mi kasnije ispria sve to je saznao u kaligrafskoj radionici. Idi naprijed, sinko", rekoh. Pouri da stigne demat."

Iznenadio se, ali nije pokazivao. Dopalo mi se ak i to kako je dostojanstveno pustio moju ruku i otiao naprijed. Ako bih mu dao ekuru, da li bi elio da ivi s nama u istoj kui? Kroz Jedrensku kapiju izali smo iz grada i daleko negdje dolje ugledah koveg skoro izgubljen u izmaglici i mnotvo ilumi-natora, kaligrafa i egrta koji su se, nosei ga na ramenima, uurbano sputali nizbrdicom prema Zlatnom rogu. Toliko su brzo hodali da su preli ve pola blatnjavog puta koji se kroz snjenu dolinu sputao prema Ejupu. U tiini i izmaglici s lijeve strane ra-dosno se dimio dimnjak prodavnice svijea sultanijinog vakufa. Ispod zidina nalazile su se klanice i koarske radionice koje bez predaha rade za grke mesare na Ejupu. Smrad crkotine irio se dolinom koja se prua sve do empresa na groblju i damije na Ejupu, ije kupole su se nejasno raspoznavale ispred nas. Poslije kraeg hoda, uo sam odozdo iz nove jevrejske mahale na Balatu djeju graju. Kada smo stigli do ejupske ravnice, priao mi je Leptir. ustar kao i inae, odmah je preao na stvar: Maslina i Roda su to uradili", ree. Kao i svi, veoma dobro su znali da nisam bio dobar s pokojnikom; znali su i da svi to znaju. Postoji ljubomora, pa ak i otvorena netrpeljivost zbog toga ko e poslije majstora Osmana doi na elo kaligrafske radionice. Oekuju da krivica padne na mene, ili da e se carski rizniar, a po njegovom nagovoru i sultan, udaljiti od mene, od nas." Ko ste to vi?" Svi koji se zalaemo da se u radionici sauvaju stara moralna naela, da se prati put persijskih majstora, da se ne moe ilu-minirati svaka tema radi novca. Govorimo da u nae knjige, umjesto oruja, vojski, zarobljenika i osvajanja, treba da udu stare legende, mitovi i prie, da ne treba naputati stare modele, da pravi iluminatori ne treba s ponienjem da sjede po duanima u ariji i svakome, za svega nekoliko aki, oslikavaju svakakve teme i rade bijedne stvari. Njegovo velianstvo padiah podrava nas u tome." "Nepotrebno sebe opravdava", rekao sam da skratim priu, "Siguran sam da radionica ne bi mogla biti utoite bilo kome ko moe tako neto uraditi. Svi ste moja braa. Nema nita loe u to-me da se uradi poneka tema koja ranije nije oslikana, niti bi to mogao biti razlog neprijateljstva." U istom asu, kao i kada prvi put ujem novu vijest, shvatio sam neminovnu istinu. Ubica efendi Prefmjenog bio je jedan od majstora koji su sazreli u kaligrafskoj radionici i sada se nalazi u mnotvu koje se ispred mene penjalo uzbrdicom. Istovremeno, bio sam siguran da e ubica nastaviti svoje ejtanske poslove i spletke, da je neprijatelj knjige koju pravim i da je vjerovatno bio i u mojoj kui, radei iluminacije i ukraavajui je. Da li je Leptir kao i veina iluminatora koji su dolazili u moju kuu zaljubljen u moju ker? Da li je, objanjavajui svoja ubjeenja, zaboravio da sam od njega traio prizore upravo suprotne s njegovim poi-manjima, ili me vjeto podbada? Ne, pomislio sam kasnije, nije mogue da me podbada. Kao i svi majstori iluminacije i Leptir mije pokazivao iskrenu zahvalnost. Kada su zbog ratova i padiahove nezainteresovanosti ukinuti darovi i novac, jedini prihod koji su imali bila je naknada za rad na mojoj knjizi. Znao sam da su meusobno ljubomorni zbog moje panje, i zbog toga sam se, i ne samo zato, s njima viao nasamo u svojoj kui i nisam smatrao da bi to moglo izazvati neprijateljstvo prema meni. Svi moji iluminatori su zrele osobe, u stanju su da se ponaaju razumno i da pronau to humaniji razlog kako bi zavoljeli osobu koju su svakako prinueni da vole zbog koristi. Da prekinem tiinu i da se ne vraamo na istu temu, rekao sam: Maala, ovi mogu da nose koveg uzbrdo istom brzinom kao i nizbrdo." Leptir se nasmijao pokazujui zube: "Zato to je hladno." Da li ovaj ovjek moe da ubije ovjeka, pomislio sam. Reci-mo, zbog ljubomore. Da li bi kasnije mogao ubiti i mene? Moe nai izgovor: taj ovjek je vrijeao moju vjeru. Ali on je

veliki Majstor, vjet i darovit, zato bi ubio? Starost nije samo zamaranje pri penjanju na uzbrdicama, ve je starost i nestajanje straha od smrti; izgubiti elje, uvlaiti se u robinjin krevet ne radi elje, ve radi navike. Rekao sam mu u lice odluku koju sam upravo donio: Neu vie raditi knjigu." Kako?", upita Leptir ije se lice izmijenilo. Ima zlu kob. A i padiah ne daje vie novac. Reci Maslini i Rodi." Moda je elio da pita jo neto, ali iznenada smo se nali na groblju, okruenom gustim empresima, visokim papratima. Kako je grob bio okruen svijetom, po prizivanjima Alaha i njegovog poslanika, po glasnim i estim naricanjima, zakljuih da u tom trenutku tijelo sputaju u raku. Otkrijte mu lice, skroz otkrijte", neko je rekao. Sklonili su pokrov, gledali se oi u oi s pokojnikom, ako je na njegovoj smrskanoj glavi i bilo oiju; ali nita nisam mogao da vidim jer sam bio pozadi. Ja sam smrti ve jednom pogledao u oi na drugom mjestu, a ne pokraj groba. Jedna uspomena: prije trideset godina, deneta dostojni djed naeg padiaha htio je da preotme od Mleana ostrvo Kipar, no ejhul-islam efendi Abusud podsjeti ga na to da su egipatski sultani odredili da to ostrvo hranom snabdijeva Meku i Medinu i iz-dao je fetvu po kojoj nije ispravno da ostrvo koje je nekad hranilo sveta mjesta nae vjere ostane u rukama hrianskih nevjerni-ka. Tako je meni, kao prvi izaslaniki zadatak, dopao teak posao da Mleanima saoptim tu neoekivanu odluku da nam predaju svoje ostrvo. Obiao sam crkve u Veneciji, divio se mostovima i palatama, najvie zadivljen slikama u bogatakim domovima, i u tom svom divljenju, uzdajui se u gostoljubivost koju su mi ukazivali, predao sam pismo puno prijetnji, saoptavajui da na padiah nadmeno eli Kipar. Mleani su se toliko razljutili da su na brzinu sazvali skuptinu i odluili da o takvom pismu ne moe ni da se raspravlja. Uz to, razjarene mase satjerale su me u Dudevu palatu, a probisvjeti koji su savladali gardiste i vratare pokuali su da mi prerezu grkljan, te su mi dvojica dudevih musketa-ra omoguili da pobjegnem kroz tajne hodnike palate i izaem na stranja vrata koja su vodila prema kanalu. Tamo sam u magli, kao to je ova, pomislio da je visoki blijedi gondolijer, obuen u bijelu odjeu, koji me je doekao, sama smrt i, gledajui ga u oi, vidio sam u njima svoj odraz. enjivo sam sanjario o tome da tajno zavrim knjigu i jo jednom odem u Veneciju. Priao sam brino zatrpanom grobu: sada njega aneli ispituju kojeg je pola, koje je vjere, ko mu je prorok. Pomislio sam na svoju smrt. Kraj mene sleti jedna vrana. Pogledao sam prijateljski Crnog u oi i zamolio ga da me uhvati pod ruku i pravi mi drutvo u po-vratku. Rekao sam da ga sutradan rano ujutro oekujem u svojoj kui radi knjige. Jer, kada pomislim na svoju smrt, uvijek shva-tim da moram zavriti knjigu po svaku cijenu. 18. NAZVAE ME UBICOM Dok su na osakaeno tijelo efendi Prefinjenog bacali vlanu, hladnu zemlju, ja sam plakao kao niko. Zapomagao sam kako elim da umrem s njim, da me sahrane s njim u grob. Da ne bih pao u grob, drali su me za pojas. Kad je izgledalo kao da se guim, pritisnuli su moje elo dlanovima i zabacili glavu unazad da uhvatim dah. Po pogledima pokojnikovih roaka primijetio sam da sam pretjerao u naricanju i suzama, pa sam se pribrao. Zbog moje velike alosti, zlobnici iz kaligrafske radionice mogli su po-misliti da smo efendi Prefinjeni i ja bili u ljubavnoj vezi. Sakrio sam se iza jednog platana da ne privlaim panju ostalih i ostao tamo sve do kraja denaze. Nekakav glupi pokojnikov roak, jo vei glupan od onoga kojeg sam poslao u dehe-nem, priao mi je iza platana i zagledao se u moje oi pogledom koji je smatrao znaajnim. Dugo me je grlio, a zatim mi glupan ree: Jesi li Subota ili Srijeda?"

Srijeda je bilo pokojnikovo ime nekada", rekao sam i on se zbunio. Pria o naim nadimcima je jednostavna, ona nas kao neka tajna i danas meusobno povezuje. Dok smo egrtovali, majstora Osmana, koji je tada unaprijeen od kalfe u majstora, svi srno mnogo potovali, divili smo mu se i voljeli ga. Bio je veliki ilumi-nator, svemu nas je uio, jer mu je Alah dao arobni dar i velik, um. Svakog jutra jedan od nas, to je i obaveza egrta, odlazio bi do majstorove kue i, nosei njegov pribor, torbu i kone korice pune hartije, dopratio ga pjeke do radionice. Toliko smo se lak-tali da budemo blizu njega da smo se znali meusobno posvaati oko toga ko e toga dana da ide po njega. Majstor Osman imao je miljenika, ali, ako bi taj ljubimac dolazio svakog jutra, iluminatori bi ionako irili esta ogovaranja i nepristojne ale, pa je odluio da svaki od nas dolazi po njega jedan dan u sedmici. Veliki majstor je radio petkom, a subotom ni-je dolazio. Njegov sin, kojeg je neizmjerno volio, bio je egrt poput nas, ponedjeljkom je pratio oca, kao obian egrt, a kasnije je izdao i njega i nas i napustio umjetnost. S nama je bio i mravi visoki brat etvrtak, najdarovitiji od svih nas, ali je umro mlad u groznici od neke nepoznate bolesti. Pokojni efendi Prefinjeni dolazio je srijedom po majstora, i on je bio Srijeda, ali kasnije smisleno i s ljubavlju veliki majstor je promijenio naa imena: Utorak u Maslina, Petak u Roda, a Nedjelja u Leptir, dok je njega na-zvao Prefinjeni zbog fine izrade iluminacija.Vjerovatno je nekada i njega veliki majstor pozdravljao kao i nas: Dobro jutro, Srijedo, kako si?" Sjetivi se kako se obraao meni, pomislio sam da e mi suze navrijeti na oi; i pored batina, u vrijeme egrtovanja ivjeli smo kao u denetu, jer nas je majstor Osman volio, pri pogledu na nae iluminacije oi bi mu zasuzile i ljubio bi nae ake i ruke, a svaki njegov poljubac inio bi da na talenat s ljubavlju procvjeta. Tada je ak i ljubomora koja baca sjenu na te sretne godine imala drugu boju. Vidite da se osjeam totalno podvojeno, kao likovi iju glavu i ake oslikava jedan majstor, a tijelo i odjeu drugi. Kada neko bogobojaljiv poput mene sasvim sluajno postane ubica, potrebno je vrijeme da se na to navikne. Da bih se mogao praviti kako se moj preanji ivot nastavlja, dobio sam novi glas, glas ubice. Takvim podrugljivim i nitavnim glasom, koji nikada nije bio dio mog prijanjeg ivota, govorim sada. Povremeno ete uti naravno, i moj stari, dobro poznati glas, kojim bih govorio da nisam postao ubica, ali samo pod mojim nadimkom, a ne kao "ja, ubica". Neka niko ne pokuava da spoji ta dva glasa, jer nemam poseban stil niti greku koja bi me odala. Vjerujem da je stil, kao i bilo koja sitnica koja bi razlikovala jednog iluminato-ra od drugog, u stvari nedostatak, a ne, kako se neki hvale i tvr-de osobenost. Ali, slaem se da to u mom specifinom poloaju predstavlja tekou. Jer, iako bih mogao govoriti pod bilo kojim nadimkom koji je nadjenuo majstor Osman s ljubavlju, a i efendi Tetak ih koristi, ne elim da shvatite da li sam Leptir, Maslina ili Roda. Ako uspijete u tome, najvjerovatnije ete trei otii i prijaviti me muiteljima zapovjednika sultanske garde. Zato ne smijem rei sve to pomislim. Znam da me motrite i dok razmiljam u sebi. Ne smijem nesmotreno spomenuti neki detalj iz mog ivota ili svoje muke to bi me moglo odati. I kad sam priao one tri poune prie Alif, Be i Dim, bio sam svjestan da me posmatrate. Ratnici, ljubavnici, prinevi i legendarni junaci, koje sam desetine hiljada puta nacrtao, jednom svojom stranom okrenuti su ka onome to je nacrtano: neprijateljima s kojima su ratovali u to slavno doba, adajama s kojima su se hvatali u kotac, prekrasnim djevojkama zbog kojih su suze prolijevali. Ali, jednom stranom i jednim dijelom svoga tijela, okrenuti su ka zaljubljeniku u umjetnost koji posmatra tu udesnu sliku. Ako posjedujem neki stil i osobenost, oni nisu skriveni samo u mojim iluminacijama, ve i u mom zloinu i mojim rijeima. Hajde, otkrijte ko sam Prema boji mojih rijei!

Ako biste me uhvatili, vjerujem da bi to donijelo smirenje nesretnoj dui ubogog efendi Prefmjenog. Na njega nabacuju lo-pate zemlje, dok ja pod kronjom drveta posmatram zlatne vode Zlatnog roga i kupole Istanbula i uivam u cvrkutu ptica, shvata-jui koliko je ivot lijep. U posljednje vrijeme, otkako je poeo da se drui sa sljedbenicima namrgoenog propovijednika iz Erzu-ruma, ubogi efendi Prefinjeni nikako me nije volio, iako smo nas dvojica bili bliski u zadnjih dvadeset pet godina, ukraavajui knjige za naeg padiaha. Zbliili smo se prije dvadeset godina kad smo radili na ahnami pokojnog oca naeg padiaha, a najvie dok smo radili na osam dekorisanih strana koje je trebalo da budu dodate Fuzulijevom Divanu. Tada jedne ljetnje veeri, da bih se pokorio njegovim opravdanim ali neloginim eljama (da iluminator u dui treba da osjeti tekst koji ilustruje), strpljivo sam sluao stihove koje mi je teatralno itao iz Fuzulijevog Diva-na, dok su nad nama letjela jata lastavica. Od te noi upamtio sam jedan stih: ,Ja nisam ja, to sobom zovem uvijek si ti." I razmiljao sam o nainu kako bih tu sliku prikazao. im sam uo da su pronali le, pourio sam trei u njegovu kuu; omanji vrt u kojem smo nekada sjedili itajui poeziju bio je prekriven ogromnim snijegom i djelovao jo manji, kao i svaki vrt koji vidimo poslije mnogo godina. I kua je bila ista. Iz susjedne sobe uli su se sve glasniji i glasniji vapaji i naricanje ena, kao da se takmie jedna s drugom. Kada je njegov stariji brat opisivao efendi Prefinjenog, paljivo sam ga sluao: lice naeg ubogog brata bilo je gotovo smrskano, glava zdrobljena. Kada je iznesen iz jame, gdje je leao etiri dana, roena braa ga nisu mogla prepoznati, pa je njegova jadna ena Kalbija, koju su doveli od kue, uspjela u mrklom mraku da prepozna tijelo po iscijepanoj odjei, u dronjcima. Pred oima mi se pojavio prizor kada su trgovci iz Midijana izvadili Jusufa iz jame u koju su ga bacila ljubomorna braa. Dopada mi se ilustrovanje te scene iz Ju-sufa i Zulejme jer podsjea na to da je bratska ljubomora osnova svih osjeanja u ivotu. U jednom trenutku nastade muk, osjetih da me posmatraju. Da zaplaem? Pogled mi se zaustavio na Crnom. Podmukli gad nas sve odmjerava i izaziva utisak kao da ga je efendi Tetak poslao meu iluminatore da otkrije istinu. Ko je mogao uraditi ovako strano zlo?", vikao je njegov stariji brat. Koji neovjek je mogao da ubije naeg brata koji ni mrava nije zgazio?" I sam sam se posvetio tom pitanju na koje je on odgovorio plaem, i pokuavao sam da odgovorim samome sebi. Ko su bili njegovi neprijatelji? Da ga nisam ja ubio, ko bi? Sjeam se da se davno - mislim kada je pripremana Knjiga o umjetnosti - posva-ao s nekima jer su zapostavljali stil starih majstora, kako bi bilo jeftinije i bre, tako to su bojili rubove loim bojama i unitavali stranice koje smo mi s velikim trudom uradili. Ko su bili oni? Kasnije su se pojavile glasine da razlog neprijateljstvu nije to, ve ljubav prema lijepom egrtu knjigovescu s donjeg sprata, ali to je bila stara pria. Bilo je i kivnih na njegovu otmjenost, prefinje-nost i gotovo enskasto uglaeno dranje, ali to je imalo druge razloge: Prefinjeni je robovao starom stilu, sitniario je oko sklada boja iluminacije, u prisustvu majstora Osmana nadmjeno i ta-to isticao je greke drugih iluminatora, a posebno moje... Njegova posljednja svaa bila je u vezi s problemom na koji je majstor Osman bio posebno osjetljiv: dvorski iluminatori su kradom radili, primali sitne narudbine izvan palate. U posljednje vrijeme, kako je nestao padiahov interes i presahnuo novac carskog rizniara, svi iluminatori poeli su da posjeuju dvospratne kona-ke skorojevia, neotesanih paa, a najvei meu njima krenuli su u none posjete Tetku. Nimalo nisam zamjerio Tetku to je, izgovarajui se zlom kobi, odluio da vie ne radi na svojoj, naoj knjizi. Naravno, pretpostavljam da je efendi Prefinjenog, glupana, ubio neko od nas koji ukraavamo knjigu. Da ste vi na njegovom mjestu, da li biste jednom u dvije sedmice po noi pozivali ubicu u svoju kuu da zajedno radite iluminacije? Ili biste najprije otkrili ko je pravi ubica i ko najbolji iluminator? Apsolutno ne sumnjam da e brzo shvatiti ko je od ilustratora koji mu dolaze u njegovu kuu najnadareniji u svemu: od biranja boja do

pozlaivanja, od izvlaenja linija do ukraavanja, od crtanja lica do kompozicije, pa e poslije toga samo sa mnom htjeti da radi. Ne mislim da bi mogao pasti na tako niske grane da misli o meni kao o ubici, ve kao o umijenom iluminatoru. Krajikom oka pratim onog efendi Crnog, budalu koju je doveo sa sobom. Kada su njih dvojica zajedno krenula sa groblja i sa mnotvom krenula prema ejupskom pristanitu, i ja sam iao za njima. Na pristanitu su se ukrcali u jedan amac s etiri vesla, a ja sam poslije uao u jedan sa est, sa mladim egrtima koji su se smijali, zaboravljajui na denazu i mrtvaca. U jednom trenu na otvorenoj puini kod Fenerkapija nai amci su se toliko pribliili da su se umalo dodirnuli pramcima, pa sam iz blizine mogao vidjeti kako efendi Crni neto apue Tetku i iznenada pomislih kako je lako ubiti ovjeka. Dragi Alahu, ti si nam svima podario nevjerovatnu mo, ali i strah da je ne upotrijebimo. Ipak, ukoliko ovjek jednom savlada taj strah i pokrene se, odjednom postane sasvim druga osoba. Prije sam se mnogo plaio ne samo ejtana nego i najtananije slutnje zla u sebi. Sada, meutim, osjeam da je zlo podnoljivo, pa ak i potrebno ilu-minatoru. Ako zanemarimo to su mi ruke drhtale nekoliko dana poslije zloina, otkako sam ubio onog bijednika crtam bolje, upotrebljavam sjajnije i jae boje i, to je najvanije, uviam da moja mata stvara uda. Ali, koliko je osoba u Istanbulu koje mogu potovati vrijednost mojih uda? Sa sredita Zlatnog roga, s puine kod Dibalija bijesno sam pogledao Istanbul. Kupole prekrivene snijegom zablistale su na suncu koje se iznenada probilo kroz oblake. to je grad vei i a-reniji, ima vie kutaka u kojima moemo sakriti krivicu i grijeh; to ima vie ljudi, vie je i onih s kojima se moemo stopiti sa svojom krivicom. Mudrost grada ne treba da se mjeri uenjacima, bibliotekama, iluminatorima, kaligrafima i medresama, ve brojem zloina koji su hiljadama godina tajno obavljani u njegovim mranim ulicama. Po tome je Istanbul, bez sumnje, najmudriji grad na svijetu. Na pristanitu na Unkapaniju siao sam sa amca poslije Crnog i Tetka. Slijedio sam ih dok su se, oslanjajui se jedan na drugog, penjali uzbrdo. Zastali su na jednom zgaritu iza damije sultana Mehmeda, popriali jo malo i nakon toga se rastali. Kad je efendi Tetak ostao sam, na trenutak je djelovao kao neki oronuli starac. Dolo mi je da potrim do njega, da mu prepriam klevete budale sa ije se denaze vraamo, da mu kaem ta sam uinio da bih sve nas zatitio od tih kleveta i da ga upitam da li je istina sve ono to je efendi Prefinjeni rekao - da smo na crteima zloupotrijebili padiahovo povjerenje, da smo izdali iluminator-ski postupak i uvrijedili nau vjeru. I da li je zavrio posljednji veliki crte. U sumrak, zastao sam nasred sokaka pokrivenog snijegom i pogledao prema njegovom mranom kraju, koji su oevi i djeca, vraajui se kui, preputali ne samo meni ve i dinima, vilama, razbojnicima, lopovima i alosti, snijegom prekrivenih stabala. Tamo, na kraju sokaka, u prekrasnoj dvospratnoj efendi Tetkovoj kui, pod krovom, koji vidim kroz grane golih kestenova, ivi najljepa ena na svijetu. Ali ja ne elim da izgubim pamet. 19. JA, NOVAC Ja sam osmanlijski carski zlatnik od dvadeset i dva karata. Na meni je slavni monogram naeg padiaha, zatitnika svijeta. Jedan od najboljih majstora naeg padiaha, Roda, ovdje, u lijepoj kafani prepunoj tuge poslije denaze, na brzinu me je nacrtao sada, u pono, i nije mogao da me premaze pozlatom, ali vi ete to ve zamisliti. Moj lik je ovdje, ali ja se lino nalazim u kesi vaeg brata, velikog majstora, iluminatora Rode. On ustaje, vadi me iz novanika i pokazuje svima. Zdravo, zdravo, pozdrav vr-hunskim majstorima i gostima. Oi vam se ire od mog sjaja, uzbuuje vas odsjaj plamena kandila na meni, i zavidite mom vla-sniku, majstoru Rodi.

U posljednja etiri mjeseca majstor Roda zaradio je tano etrdeset i sedam ovakvih zlatnika kao to sam ja. Svi smo mi u toj kesi i majstor Roda nas ni od koga ne krije i zna da meu istanbulskim iluminatorima nema tog koji vie od njega zarauje. Izuzetno sam ponosan to smo meu iluminatorima prihvaeni kao mjerilo umjenosti i to smo stavili taku na suvine prepirke. Ranije, dok jo nismo navikli na kafu i dok nam se razum nije razbistrio, ogranieni iluminatori su provodili veeri prepiru-i se ko je najnadareniji, ko je najvjetiji s bojom, ko crta najljepe drvee, a ko najljepe oblake, i ne samo to, svake veeri su se tukli i izbijali zube jedan drugom. Moja logika sada odluuje o svemu, to nainu rada u radionici daje skladnu atmosferu dostojnu ak i starih heratskih majstora. U skladu sa harmonijom moje logike nabrojau vam i razne stvari koje moete dobiti za mene: jedno stopalo mlade i lijepe robinje, to je njen pedeseti dio; lijepo berbersko ogledalo od orahovine s ramom od kosti; lijepo obojen sanduk s ladicama oslikan motivima sunca i ukraen srebrom od devedeset aki; sto dvadeset svjeih hljebova, tri grobna mjesta i tri kovega; srebr-nu amajliju; jednu desetinu konja; noge stare debele robinje; mladune bivola; dva lijepa kineska tanjira; mjesenu nadnicu Dervia Mehmeda iz Tabriza kao i veine persijskih kaligrafa iz radionice naeg padiaha; jednog dobrog lovakog sokola s kavezom; deset krigli panajotovog vina; sat deneta sa svjetski poznatim mladiem Mahmutom i jo mnogo beskrajnih nebrojenih mogunosti. Prije mog dolaska ovamo, proveo sam deset dana u prljavoj arapi jednog siromanog egrta nekog obuara. Jadnik je svako vee usnio razmiljajui o beskrajno dugom popisu ta sve moe dobiti za mene. Stihovi te pjesme, slatke kao uspavanka, dokazali su mi da ne postoje vrata koja novac ne moe otvoriti. Kad sam rekao vrata, sjetih se neega. Da vam ispriam sve dogaaje koje proivjeh prije no to sam doao ovamo, trebalo bi mi nekoliko knjiga. Nai smo, svoji, pa ako nikome neete rei i, ako mi efendi Roda ne zamjeri, odao bih vam jednu tajnu. Kune-te li se da neete? Priznajem. Ja nisam pravi osmanlijski carski zlatnik od dvadeset i dva karata iz kovnice na emberlitau. Ja sam lani novac. U Veneciji su me skovali od neistog zlata, donijeli ovamo i ubacili u upotrebu kao osmanlijski zlatnik. Hvala na razumijevanju. Kako sam saznao u venecijanskoj kovnici, to se radi ve godinama. I zlatnici nedovoljne istoe to su mletaki nevjernici donedavno donosili i rasturali po Istoku bili su venecijanski dukati koje su sami kovali u toj istoj kovnici. Osmanlije, potujui svaki natpis i vjerujui onome ta pie, to ti je to, nisu obraali panju na koliinu zlata u dukatu sve dok je natpis na njemu bio isti, te su lani venecijanski dukati preplavili itav Istanbul. Kasnije su poeli da ih raspoznaju grickanjem, jer je lani imao malo zlata a mnogo bakra. Na primjer, izgara u plamenu ljubavi, pohita kod Mahmuda, najveeg ljepotana u kojeg je itav svijet zaljubljen, a on prvo stavi novi u usta, a ne onu stvar, utvrdi da je novac laan i povede te u denet, umjesto na sat vremena, na pola sata. Mletaki nevjernici su vidjeli da njihov lani novac ima nesretan kraj, pa odlue da u tom sluaju prave lani osmanlijski novac, jer to nee primijetiti. Dozvolite mi, skrenuu vam panju na neto udno; mletaki nevjernici kada slikaju, ne prave sliku, nego pravu stvarnost onoga to slikaju. Ali kad kuju novac, ne prave pravi novac, nego njegov falsifikat. U Veneciji su nas stavili u eljezne sanduke, utovarili na lae i, ljuljajui se i talasajui, doplovismo do Istanbula. Pojavio sam se u jednoj mjenjanici novca, u gazdinim ustima koja su se osjetila na bijeli luk. Nakon kraeg ekanja, doe neki priglupi seljak koji je elio da zamijeni zlatnik. Mjenja, lukaviji od svih, ree mu: ,,De da ga zagrizemo pa da vidimo da li je tvoj zlatnik laan", te ga uzme i hitro stavi u usta. im smo se sreli u ustima, vidio sam da je seljakov zlatnik pravi osmanlijski, sultanski zlatnik. Kada me je primijetio u mirisu bijelog luka, rekao je: Ti si laan." Bio je u pravu, ali povrijedio je moju ast i ja sam slagao: Ti si laan."

Za to vrijeme priglupi seljak se bunio: Kako je mogue da je moj zlatnik laan? Ja sam ga prije dvadeset godina zakopao u zemlju! Je li i tada bilo takve pokvarene rabote?!" Dok sam se pitao ta e se dalje dogoditi, mjenja izvadi iz usta mene umjesto seljakovog zlatnika. Evo ti tvoj zlatnik, neu lani novac mletakih nevjernika!", ree i prekori priglupog seljaka. Seljak je neto odgovorio, uzeo me i otiao. Kada je uo iste njei i kod drugih mjenjaa, teka srca me zamijeni kao bezvrijednog za devedeset aki. Eto, tako poe moje beskrajno, sedam godina dugo lutanje od ruke do ruke. S ponosom pripovijedam da sam veinu svog vremena u Istanbulu proveo kako prilii jednom noviu, lutajui od kese do kese, od pojasa do depa. Dogaao mi se i komar kada bi me vlasnik stavio u neki vr i ja bih neko vrijeme leao zakopan u nekom vrtu, ali ti dosadni periodi iz nekog razloga kratko su trajali. Uglavnom su oni kojima sam dopao aka htjeli odmah da me se rijee, naroito ako bi otkrili moj lani sjaj. Jo nisam sreo nekoga ko bi blesavu muteriju upozorio na to da sam lanjak. Ali, oni koji nisu primijetili da sam laan, kada bi za mene izbrojali sto i dvadeset aki, im shvate da su se preli, muili bi same sebe u napadima bijesa, alosti i nestrpljenja, dok ne bi preli nekog drugog i tako se rijeili mene i svoje bijede. Iako su tokom tih napada i sami esto pokuavali da prevare druge (ne bi uvijek uspjeli zbog urbe i bijesa), iz dna due psovali bi onoga koji me je dao i tako ih prevario. U posljednjih sedam godina, promijenio sam sto ezdeset ruku u Istanbulu; i nije bilo kue, arije, trgovine, damije, crkve ili sinagoge u kojoj se nisam pojavio. to sam vie obilazio, shvatao sam da se o meni ire glasine, ispredaju legende i govore lai, mnogo vie nego to sam mogao da pretpostavim. U lice mi je sve to neprestano sasipano; da nema nikakve druge vrijednosti osim mene, da ne znam za milost, da sam proklet i da i sam volim novac, da se svijet, kakve li tete, oko mene vrti, da mogu sve da kupim, da sam prljav, pokvaren i bijedan. Oni koji su shvata-li da sam laan, ponaali su se strano ljutito i govorili mi jo gore stvari. Kako mi je prava vrijednost sve vie opadala, tako sam sve vie dobijao vrijednost u prenesenom znaenju. No, uvidjeo sam da me velika veina ljudi iskreno voli, nasuprot svim tim surovim izrazima i nepromiljenim klevetama. Mislim da je u ovom vremenu bez ljubavi jedna toliko iskrena, strasna ljubav, neto to bi trebalo sve da nas veseli. Vidio sam svaki kutak Istanbula, ulicu po ulicu, kvart po kvart, upoznao ruke svih, od Jevreja do Abhaza, od Arapa do Mingeraca. Jednom izaoh iz Istanbula u kesi nekog hode iz Jedrena, koji se zaputio u Manisu. Razbojnici nam preprijeie put i povikae pare ili ivot, a jadni hoda u panici turi me u svoj stranji otvor. Smrdilo je gore no u ustima onog koji je volio bijeli luk i bilo je neto neudobnije. Ali odmah zatim, dogodi se jo gora stvar, jer razbojnici nisu viknuli pare ili ivot, nego ast ili ivot!" i svi ga redom silovae. Neu vam priati ta sam pretrpio u tom malenom otvoru. Zato i ne volim da naputam Istanbul. U Istanbulu sam se uvijek osjeao voljen. Mlade djevojke su me ljubile kao da sam njihov mu iz snova, skrivale me u vreicama od kadife, pod jastucima, medu bujnim grudima, u gaicama traile me i u snu da provjere da li sam tu. Bio sam sakriven pokraj pei u jednom hamamu, u izmi, na dnu boice u radnji sa mirisima, u tajnom depu na vrei soiva nekog kuhara Proao sam Istanbul uzdu i poprijeko skriven u pojasevima od kamilje koe, u postavama od arene egipatske tkanine, u cipelama postavljenim ojom i u naborima alvara. Majstor Pe-tro, sajdija, stavio me je u tajni dio sata sa batom, a neki grki trgovac u kolut masnog sira; krili su me u dimnjacima, peima, umotanog u komade oje zajedno sa peatima, draguljima i kljuevima; pod prozorskim daskama, medu prostirkama sa gustom slamom, u tajnim dijelovima sanduka i krinja. Vidio sam oeve kako ostavljaju jelo i svakog asa pogledavaju da li sam ondje gdje su me sakrili, ene koje su me nepotrebno stavljale u usta i sisale kao eer, djecu koja su me njuila i gurala u nos, starce s jednom nogom u grobu, koji nemaju mir ako me sedam puta dnevno ne izvade iz vreice da bi me vidjeli. Jedna pedantna erkeskinja, nakon to je cijeli dan ribala i istila kuu, izvadila bi i nas iz vreice i

ribala drvenom etkom. Neki jednooki mjenja novca pravio je kule od nas; jedan nosa bi nas posmatrao sa svojom cijelom porodicom kao prizor iz prirode, a neki pozlatar koji vie nije meu ivima, da mu ne spominjem ime, po cijele veeri redao nas je uvijek drugaije. Vozio sam se u amcima od mahagonija, bio u carskoj palati, skrivan u knjigama heratskih majstora, u potpeticama cipela koje miriu na rue, u pokrivaima za samare. Vidio sam stotine ruku, prljave, dlakave, debele, masne, drhtave, stare. Na meni je miris druenja uz opijum, radionica voska, suenih skua i znoja cijelog Istanbula. Nakon svih tih uzbuenja i doivljaja, u kui nekog nesretnika podmukli je lopov, obavijen nonom tamom, prerezao grkljan svojoj rtvi, ubacio me u vreicu i pljunuo uz rijei: Gade, sve zbog tebe!", raalostio sam se i poelio da me nema. Ipak, kada mene ne bi bilo, niko ne bi mogao prepoznati dobrog iluminatora meu loima, i oni bi se meusobno svaali. Zato i nisam nestao, ve sam uao u vreicu najnadarenijeg i najmudrijeg iluminatora i pojavio se ovdje. Ako ste bolji umjetnici od njega, zaradite me. 20. ZOVEM SE CRNI Koliko je ekurin otac znao o pismima koja smo razmjenjivali? Da sam razmiljao o tome kako se plaljiva djevojka, koja se silno boji svoga oca, obraala u pismu, morao sam da izvuem zakljuak kako nisu razmijenili ni rije, ali slutio sam da nije tako. Prepredenost u pogledu torbarke Ester, magija ekurinog pojavljivanja na prozoru, odlunost tetka koji me je poslao ilumi-natorima i slabost koju sam kod njega osjetio kad me je jutros pozvao da doem, uznemirili su me. Tetak me je jutros posjeo pred sebe i poeo pripovijedati o portretima koje je vidio u Veneciji. Kao izaslanik naeg padiaha, zatitnika cijelog svijeta, vidio je on mnoge palate, bogate kue i crkve. Danima je stajao pred hiljadama portreta, vidio na hiljade lica naslikanih na zategnutom platnu, drvetu, u ramu i na zidu. Svako lice bilo je razliito, posebno, jedinstveno!", priao je. Omaijale su ga njihova raznovrsnost, boje, blagost, prijatnost, ak i svjetlost koja ih je obasjavala, ali i pogled njihovih oiju. Kao da ih je zahvatila zaraza, svi su naruivali svoje portrete", ree. Cijela Venecija. Oni bogati i moni naruivali su portrete da bi predstavljali svjedoke i uspomene na njihovo postojanje, i kao simbol njihovog bogatstva, snage i moi. Da vjeno stoje ondje, pred naim oima, jedan drugome dokazuju svoje postojanje, istiui svoju posebnost i razliitost." Njegove rijei bile su omalovaavajue, kao da govori iz ljubomore, bijesa i zavisti, ali kada je priao o portretima koje je vidio u Veneciji, lice bi mu poput djetinjeg zablistalo i ispunilo se ivotom. Bogatai, prinevi i porodice velikaa, mecene, napravili su od portretisanja takvu zarazu da, ak i kada su naruivali oslikavanje neke crkve prizorima iz Novog zavjeta i biblijskih legendi, traili su da njihova lica budu naslikana na slici. Tako, na primjer, posmatrajui sliku koja prikazuje sahranjivanje svetog Ste-fana u grob, meu mnotvom koje plae pokraj groba primijeti princa koji je sav razdragan, radostan i io pokazivao slike na zidovima svoje palate. Onda pogleda svetog Petra kako na nekoj slici iscjeljuje bolesne svojom sjenom i razoaran primijeti da je bolesnik koji se sa strane previja od bolova brat ljubaznog domaina, inae zdrav kao drijen. A sljedeeg dana vidi da je meu pokojnicima na slici koja prikazuje uskrsnue mrtvih tvoj susjed za stolom s kojim si maloprije dobro jeo. Neki su toliko pretjerali", ree tetak bojaljivo kao da govori o ejtanskom iskuenju, da su pristajali da budu prikazani kao sluga koji u gomili nalijeva pie u pehare, ili nemilosrdnik koji kamenuje prijestupnicu, ili ubica okrvavljenih ruku."

To je isto", rekao sam, pretvarajui se da razumijem, kao kada u knjigama o starim persijskim legendama vidimo aha Ismaila kako sjeda na tron. Ili kada u prii o Husrevu i irin na-iemo na crte Timura koji je vladao poslije njih." Da li sam to uo lupkanje negdje u kui? Ali te franake slike kao da su napravljene s namjerom da nas zastrae", ree potom tetak. Ne plae nas snagom i bogatstvom svojih naruilaca, ve pokuavaju da nas ubijede da je postojanje na ovom svijetu neto veoma izuzetno i tajanstveno. Jedinstvenim licima, oima i dranjem, odjeom u ijim naborima su sjene, ele da nas uplae djelujui kao neka tajanstvena bia." Pripovijedao je kako se jednom prilikom izgubio u velianstvenoj galeriji portreta jednog zaljubljenika u slikarstvo, na bogatom imanju na obali jezera Komo gdje je sakupio portrete svih poznatijih ljudi franake istorije, od kraljeva do kardinala, od vojnika do pjesnika. Kada me je moj gostoljubivi domain ostavio nasamo da, po svojoj volji, sam proetam njegovom palatom, koju je s ponosom pokazivao", ree, vidio sam da su ti, nazovi vani likovi, koji su uglavnom izgledali kao stvarni, a neki me gledali pravo u oi, postali znaajne linosti ovoga svijeta zato to su sami naruili portrete. Njihovi portreti imali su nekakvu magiju i do te mjere ih uinili jedinstvenim, da sam se ja meu tim slikama na trenutak osjeao neugledno i nemono. Mislio sam da su izradili i moj portret, bolje bih shvatio razlog svog postojanja na ovom svijetu." Odmah je sa strahom od svoje elje shvatio da oduevljenje portretom moe dovesti do samog kraja islamske umjetnosti koju su stari majstori iz Herata doveli do savrenstva i trajnosti. Ali, kao da sam elio da osjetim tu razliitost od svih, posebnost i jedinstvenost", ree. Kao kad nas ejtan navodi na grijeh, osjeao je privlanost snane elje koja ga vue ka onome ega se boji. To je bilo, kako da kaem, kao nekakva grena elja, kao gordo postavljanje samoga sebe nasuprot Alaha, kao da smatra sebe neim znaajnijim i postavlja sebe u centar svijeta." Kasnije mu je palo na pamet da bi to to je u rukama franakih majstora djelovalo kao igra hvalisave djece, moglo sluiti naoj vjeri kao pravedna sila koja bi, ukoliko bi se arolija usmjerila ka naem uzvienom padiahu, mogla da utie na sve koji je vide. Tada se rodila ideja o izradi knjige u kojoj e biti slike naeg padiaha i svega onog to ga predstavlja. Kada se tetak vratio u Is-tanbul i priao padiahu kako bi bilo veoma dobro da i on bude naslikan u stilu franakih majstora, u poetku se protivio. Pria je najvanija", rekao je padiah. Lijepa slika svojom profinjenou upotpunjuje priu. Ako zamislim sliku koja ne do-punjava neku priu, ini se da ona na kraju postaje idol. Poto ne moemo vjerovati prii koje nema, vjerovali bismo u sliku. To je slino oboavanju idola oko Kabe u Meki prije nego to ih je na Prorok slomio. Kako bi, na primjer, naslikao ovaj karanfil ili onog drskog patuljka ako nisu dio neke prie?" Prikazao bih da ljepota karanfila njega samog ini posebnim." Da li bi ga onda, u kompoziciji stranice, postavio u centar?" Uplaio sam se", rekao mi je tetak. Na trenutak me je uhvatila panika kada sam shvatio gdje me vode padiahove misli." Shvatio sam da je ono ega se tetak plaio zapravo to to je smatrao da centar svijeta, i papira, moe biti i neto drugo osim Alahove namjere. Poslije e poeljeti da sliku patuljka okai o zid", rekao je padiah to potvruje moje misli o onome ega se tetak plaio. Ali, ta slika ne moe na zid. Jer, kakav god bio na cilj, nakon nekog vremena poeemo oboavati sliku okaenu o zid. Kada bih, kao i kauri, vjerovao da je, Alah nas sauvao, poslanik Isa sam Alah, bilo bi mi jasno da se Alah moe prikazati na ovome svijetu, ak i u ljudskom obliku, pa bih mogao nacrtati sliku ovjeka i okaiti je o zid. Shvata, zar ne, da bismo na kraju poeli nesvje-sno da joj se klanjamo?"

Tako sam to dobro shvatio da sam se, ba zbog toga, i plaio onoga o emu smo obojica razmiljali. Zbog toga ja ne pristajem na to da moja slika bude objeena o zid", izgovorio je na padiah. Ali on je upravo to elio", apne tetak, osmjehujui se ejtanski. Sada je na mene doao red da se uplaim. Padiah je rekao: Ipak, elim da se izradi jedna moja slika na nain franakih majstora. Sliku treba sakriti meu stranice jedne knjige. Kakva e to knjiga biti, ti e mi rei." Na trenutak sam se zamislio zbunjen i zauen", ree tetak. Zatim mi je uputio jedan osmijeh, nalik ejtanskom, kao maloprije, te sam povjerovao da se moj tetak odjednom pretvorio u nekog drugog. Njegovo velianstvo padiah mi je zapovijedio da odmah ponem sa izradom knjige. Od sree mi se zavrtilo u glavi. Knjiga treba, kako je rekao, da bude pripremljena kao dar mletakom dudu kojem e me ponovo poslati. Knjiga e biti zavrena u hi-ljaditoj hidranskoj godini kao simbol pobjedonosne moi naeg uzvienog padiaha. Zahtijevao je da knjigu pripremim tajno ka-ko se ne bi saznalo za njegovu namjeru o sklapanju saveza sa Mleanima i da ne bi bilo ljubomore u kaligrafskoj radionici. I ja sam, sretan, zapoeo tajnu izradu mojih slika."

21. JA SAM VA TETAK I tako, u petak ujutro, poeo sam da mu objanjavam kakva bi trebala da bude knjiga u kojoj e se nai slika naeg padiaha uraena u stilu franakih majstora. Poeo sam od prie koju sam ispriao padiahu i kako sam ga ubijedio da naredi izradu knjige. No, moja tajna namjera bila je da nagovorim Crnog da za te slike napie najljepe prie koje ja nisam umio napisati. Rekao sam mu da sam veinu slika zavrio i da je posljednja pri kraju. 1 slika smrti je tu", rekao sam, ,,i slika drveta koje po-kazuje da je svijet naeg padiaha jedno spokojno mjesto, a nju sam naruio od pametnog iluminatora Rode, slika ejtana, slika konja koji nas daleko nosi, pas podmukao i lukav, novac... Sve to su najvei majstori iz radionice tako lijepo naslikali i, kad bi sa-mo jednom vidio, mogao bi napisati tekst", rekao sam. Poezija i slika, boja i rije su sestre, to zna." Razmiljao sam da li da mu kaem da bih mu mogao dati svoju ker. Da li bi ivio s nama u ovoj kui? A onda rekoh sebi: ne daj da te zavara njegovo paljivo sluanje i djetinji izraz lica. On eli da uzme ekuru i pobjegne s njom. Ali, osim Crnog nije postojao niko ko bi mogao zavriti moju knjigu. Dok smo se vraali s dume, priao sam mu o sjenama, najveem otkrovenju na slikama italijanskih umjetnika. Ako slikamo kao sa ulice, kao da koraamo njome, zastajemo, divanimo i posmatramo svijet, kao franaki majstori, onda moramo nauiti kako da na slike unesemo ono to je na ulici najistaknutije -sjenu." Kako bi se sjenka mogla nacrtati?", upitao je Crni. Dok me je sluao, povremeno sam kod njega primjeivao nestrpljenje. Ponekad bi se igrao mongolskom mastionicom koju mi je poklonio. Povremeno bi uzimao ara i raspirivao vatru. S vremena na vrijeme pomislio bih kako eli da me udari ara-em u glavu i ubije zato to hou iluminaciju udaljiti od naina na koji Alah gleda na svijet. I zato to elim da iznevjerim slikarsku tradiciju heratskih majstora koji su slikali sanjajui. I zbog toga to sam i naeg padiaha na to nagovorio. Povremeno bi veoma dugo sjedio, ne trepui i ne skidajui pogled s mene. Pomiljao sam da razmilja o tome kako e, ako treba, biti i moj rob sve dok ne

dobije moju ker. U jednom trenutku sam ga, kao kad je bio dijete, izveo u batu i, kao otac, kazivao mu o drveu, o sunevoj svjetlosti koja pada na lie, o snijegu koji se otapa i zato se kue u naem sokaku ine sve manje to se vie udaljava-mo od njih. Ali, to je bilo pogreno i dovoljno da shvatim da se odnos oca i sina, koji je nekada bio medu nama, odavno istroio. Umjesto djeije radoznalosti i udnje za znanjem, pojavilo se strpijenje koje ispoljava pred naklapanjima jednog izlapjelog starca iju ker je volio. U njegovoj dui nataloile su se nedae i praina zemalja i gradova u kojima je boravio u posljednjih dvanaest godina. Bio je umorniji od mene i bilo mi ga je ao. Pomiljao sam da je bijesan, ne samo zato to mu prije dvanaest godina ni-sam dao ekuru - to je bilo nemogue - nego zbog mog matanja o slikama koje nisu izradili islamski iluminatori i legendarni heratski majstori, i zbog besmislica koje uporno izgovaram. Zbog toga pomislih kako bi moja smrt mogla doi od njegove ruke. Ali, nisam ga se plaio. Ve suprotno, ja sam pokuavao da zaplaim njega. Jer, osjeao sam da bi njegov strah mogao prijati tekstovima koje sam traio da napie. Rekao sam da ovjek, kao na onim slikama, sebe moe da postavi u centar svijeta, i dodao: Jedan od mojih iluminatora lijepo je naslikao smrt. Hoe li da pogleda?" Eto, tako sam mu poeo pokazivati slike koje sam proteklih godinu dana tajno radio sa najboljim majstorima. Prvo se malo ustruavao, ak i plaio. Ali kada je vidio da je slika smrti zapravo nadahnuto oslikan prizor iz prepisa Firdusijeve ahname kad Afrasijab odsijeca glavu Sijavuu ili kada Rustem ubija Suhraba, ne znajui da je njegov sin, Crni se odmah zainteresovao. Na slici koju sam dao uraditi u tunim i jakim bojama sa slika koje prikazuju denazu pokojnog sultana Sulejmana, uoljiva je kompozicija franakih majstora i pokuaj sjenenja koji sam ja sam dodao. Pokazao sam mu paklenu dubinu gdje se prepliu oblaci s linijom horizonta. Napomenuo sam i da je smrt naslikana kao jedna jedinstvena osoba, kao oni nevjernici koje sam viao na portretima u venecijanskim palatama, a koji nastoje biti drugai-ji od ostalih. ele biti jedinstveni i razliiti i to toliko snano, Pogledaj i sam, pogledaj joj u oi, ovjek se ne treba plaiti smrti ve upravo te elje da bude jedinstven, razliit i poseban. Pogledi sliku smrti i napii priu o njoj. Neka smrt progovori. Evo ti pero i hartija. Ono to bude napisao, odmah u dati kaligrafu." Neko vrijeme posmatrao je sliku utei. Ko je ovo nasli-kao? upitao je potom. Leptir. On je najnadareniji. Majstor Osman je bio oaran njime i zaljubljen u njega godinama." Vidio sam slian crte psa, samo neto grublji, u kafani u kojoj medah pria prie", ree Crni. Moji iluminatori, duhovno vezani za majstora Osmana i radionicu, ne vjeruju u ono to crtaju za moju knjigu. Mogu zamisliti kako u po noi, kada odu odavde, u kafani ismijavaju mene i slike koje rade za novac. Jednom je padiah naruio portret kod mladog venecijanskog slikara kojeg sam s mukom doveo iz poslanitva. Kasnije je majstoru Osmanu zadao da uradi istu sliku uljanim bojama. Majstor Osman, natjeran da imitira venecijanskog slikara, mene je smatrao odgovornim za tu neprilinu prisilu i sramnu sliku. Bio je u pravu." Cijeli dan pokazivao sam mu sve slike osim posljednje koju nikako nisam uspijevao da zavrim, nagovarao ga da napie prie za njih, govorio mu o naravima iluminatora i priao o tome koliko sam ih plaao. Razgovarali smo o perspektivi i o tome da li je suprotno vjeri to to se u pozadini mletake slike stvari postepeno umanjuju i da li je siroti efendi Prefinjeni ubijen zbog pohlepe i zavisti. Te noi kad je Crni odlazio kui, bio sam uvjeren da e sljedeeg jutra ponovo doi, kao to je obeao, i da e opet sluati prie o mojoj knjizi. Dok sam iza otvorenih vrata sluao kako nestaje bat koraka, u hladnoj noi osjealo se ono to je nespokojnog ubicu bez sna inilo jaim i avolskijim od mene i moje knjige.

Zatvorio sam kapiju za njim paljivo i vrsto, te iza nje, kao svake noi, prislonio stari up koji koristim za bosiljak, i prije nego to sam ugasio vatru i legao, vidio sam ispred sebe ekuru u bijeloj anteriji kao da je duh u mraku. Jesi li sigurna da eli da se uda za ovog ovjeka?", upitao je. Ne, tata. Odavno sam odustala od udaje. Osim toga, ja sam udata." Ako i sada eli da se uda za njega, odmah bih te blagoslovio." Ne elim da se udam za njega." Zato?" Jer vi to ne elite. Ako vi nekoga ne elite, ni ja ga iskreno ne mogu eljeti." U jednom trenutku u tami vidjeh odsjaj eravice sa ognjita u njenim oima. Oi su joj bile pune suza, ne od alosti, nego od ljutnje, ali u glasu nije bilo nimalo ozlojeenosti. Crni te mnogo voli", rekao sam kao da odajem tajnu. Znam." Cijeli dan je sluao moje pripovijesti, ne zbog ljubavi prema iluminaciji, nego zbog ljubavi prema tebi." Pa, zavrie vau knjigu, a to je vano." Mu e ti se vratiti jednog dana", rekao sam. Ne znam zato, moda zbog tiine, ali noas sam konano shvatila da mi se mu nikada nee vratiti. Moji snovi su sigurno tani; sigurno su ga ubili. Odavno su ga izjeli ptice i vukovi." Posljednje je proaputala s nekakvim udnim bijesom, plaei se da bije mogli uti djeaci koji spavaju,. Ako me ubiju", rekao sam, elim da dovede do kraja knjigu za koju sam sve dao. Obeaj mi." Obeavam. Ali, ko e zavriti knjigu?" Crni! Ti ga moe nagovoriti." Vi ste ga ionako ve nagovorili, oe", ree. Ja vam nisam potrebna." Tano, ali on mi pomae zbog tebe. Ako mene ubiju, mogao bi se uplaiti i odustati od knjige." Tada me ne bi mogao oeniti", ree moja mudra ki smjekajui se. Odakle mi to da se nasmijeila? U toku cijelog razgovora nisam mogao vidjeti nita osim povremenog sjaja u njenim oima. Napeti, stajali smo jedno naspram drugog nasred sobe. Dopisujete li se, aljete li jedno drugom znake naklonosti?", upitao sam, ne mogavi se suzdrati. Kako moete pomisliti tako neto?" Nastala je duga, bolna tiina. Negdje veoma daleko zalajao je pas. Bilo mi je hladno i najeio sam se. U sobi je bila ve tolika tmina da nismo mogli vidjeti jedno drugo, samo smo osjeali da stojimo jedno naspram drugog. Potom smo se iznenada zagrlili, svom snagom. Zaplakala je i rekla da joj nedostaje majka. Poljubio sam je u kosu koja je mirisala na njenu majku i pomilovao je. Odveo sam je i smjestio pokraj djeaka u krevet gdje su zajedno spavali. Kad sam razmislio o protekla dva dana, u sebi nisam osjetio ni najmanju sumnju u to da se ekura i Crni dopisuju. 22. ZOVEM SE CRNI Kada sam se te noi vratio kui, brzo sam se rijeio gazdarice, koja je sebe poela da doivljava kao da je moja majka, i odmah se zatvorih u sobu i opruih na krevetu, razmiljajui o mojoj ekuri. Poeu od zvukova koje sam, uivajui kao u igri, s napeto-u oslukivao: za vrijeme mog drugog dolaska njihovoj kui poslije dvanaest godina, ekura mi se uopte nije pokazala. Meutim, uspjela me je opkoliti na jedan tako aroban nain da sam bio uvjeren da me neprestano posmatra paljivo sa svih strana, mjerkajui me kao budueg mua i uiva u tome kao u nekakvoj logikoj igri. Zato sam se ponaao kao da se i ona meni neprestano privida.

Tako sam bolje razumio rijei Ibn Arabija kada je go-vorio da je ljubav sposobnost da se nevidljivo napravi vidljivim i elja da se ono to je nevidljivo uvijek ivo osjea u blizini. Pretpostavljao sam da me ekura neprestano posmatra jer sam prislukivao zvukove kue i kripanje drvenih dasaka. ak sam u jednom trenutku bio potpuno uvjeren da se zajedno sa djeacima nalazi u susjednoj sobi koja izlazi na predsoblje, uo sam kako se djeaci gurkaju i svaaju, i kako se utiavaju nakon majinih prijeteih pogleda i namrtenih obrva. Ponekad bih uo kako neprirodno apuu - i to ne kao da se ne bi uznemira-vao neko ko klanja namaz, ve napadno da bi se na kraju zajedno kikotali. Drugi put, dok mi je njihov djed govorio o udesima svjetlosti i sjene, uli su djeaci evket i Orhan, brino drei posluav-nik, i posluili nam kafu oigledno unaprijed detaljno uvjebanim pokretima. Mislei da je njihova majka pripremila tu dunost, koju je trebalo da obavi Hajrija, da bi im dala priliku da izbliza pogledaju ovjeka koji e im moda postati pooim, da kasnije moe s njima o tom ovjeku razgovarati, obratio sam se evketu rijeima: to ti ima lijepe oi!", i, naslutivi da je njegov mlai brat Orhan ljubomoran, dodao sam: Lijepe su i tvoje oi!", pa na posluavniku ostavih latice uvelog karanfila koje odjednom izvadih iz depa, i obojicu poljubih u obraze. Neto kasnije kuom se razlijegalo kikotanje i smijeh. S vremena na vrijeme intrigiralo bi me na kojem se otvoru na zidu, na zatvorenim vratima, ili ak tavanici, nalazilo njeno oko koje me posmatra i iz kojeg ugla, pa sam nagaao, gledajui neke pukotine, vorove na drvetu ili mjesta za koja sam grekom mislio da predstavljaju otvor i istovremeno zamiljao kako se ba iza te pukotine nalazila ekura, ali bi se sumnje brzo prestrojile. Kako bih se uvjerio da li je to u ta sumnjam tano ili ne, ustajao sam sa mjesta gdje sam sjedio, po cijenu da ispadnem nekulturan prema tetku koji je i dalje nastavljao da pripovijeda, pravei se kao da sam zaprepaten ili zamiljen, pokuavajui ti-me da prikazem zainteresovanost za njegovu priu. Nestrpljivo sam hodao po sobi tamo-amo, i prilazio toj sumnjivoj taki ili zacrnjenju na zidu. Razoarao bih se kada tamo, iza te take za koju sam povjerovao da je pijunski otvor ne bih susreo ekurine oi. Za trenutak bi me obuzeo osjeaj usamljenosti i nestrpljenja, kao i nekog ko ne zna ta e dalje. Povremeno bih osjetio da me ekura sigurno posmatra i tako snano povjerovao da sam izloen njenom pogledu, da bih poeo da se ponaam kao neko ko eli da se prikae dubokoum-niji, snaniji i moniji nego to jeste, kako bih ostavio utisak na ljubljenu. Onda bi mi palo na pamet da me ekura i njeni sinovi uporeuju sa muem koji se ne vraa iz rata, s izgubljenim ocem, i tada bih razmiljao o novim monim Mleanima o kojima mi je tetak pripovijedao i o tome kako su bili naslikani. Poelio sam da liim na te nove monike jer je ekura sluala prie svoga oca o njima koji su svoju slavu stekli zbog knjige koju su napisali ili stranice koju su ukrasili i iluminirali, a ne zbog iskuavanja u isposnici, kao sveci, ne zbog glava koje su, kao taj izgubljeni mu, odsijecali snagom svoje ruke i otricom svoga maa. Mnogo sam se trudio da pred oima oivim slike tih velikaa, koje su, kako mi je rekao tetak, bile nadahnute snagom mranih kutaka ovog svijeta i njegovog tajnog mraka, pokuavao sam da zamislim ta udesa koja je tetak vjerno opisivao meni, neaku koji ih nikada nije vidio i toliko sam se trudio da sam, kada na kraju nisam uspio nita da zamislim, doivio poraz i osjetio se tako mizernim. U jednom trenutku ponovo sam ugledao evketa pred sobom. Kad se odluno privio uz mene, pomislio sam kako u nekim arapskim klanovima u Transoksaniji i erkeskim plemenima na Kavkazu starije muko dijete u kui treba da poljubi gosta u ruku, ne samo po dolasku ve i kada odlazi, prema obiaju, i bez mnogo razmiljanja pruim mu ruku da je poljubi i dotakne elom. U isto vrijeme zauo sam kako se ekura nasmijala negdje, ne previe daleko. Da li se meni smijala? Uzvrtio sam se i da bih se nekako izvukao, zgrabio sam evketa i poljubio ga u oba obraza kao da se to oekivalo. Osmijehnuo sam se tetku kako bih mu pokazao da znam da

sam ga prekinuo, ali da zapravo ne elim da budem nekulturan, a u istom trenutku paljivo sam njukao dje-aka kako bih osjetio trag mirisa njegove majke. Dok sam ja shvatio da mi je evket tajno gurnuo pare papira u ruku, on se ve okrenuo i otiao. Kao dragulj, vrsto sam sakrio pare papira u aci. Kada sam shvatio da je to pisamce koje mi je poslala ekura, zamalo nisam poeo da se smjekam tetku od sree. Zar to nije vrst dokaz da me ekura strano eli? Odjednom sam u mislima ugledao sebe i nju kako strasno vodimo ljubav. I toliko sam bio siguran da e se taj nevjerovatan in iz mate uskoro ostvariti, da sam primijetio kako mi se, tu pred tetkom, u posve neprikladnoj situaciji, ukrutio. Da li je ekura to primijetila? Sluao sam tetkovu priu ne bih li uspio da usmjerim svoje misli na neto drugo. Mnogo kasnije, dok se tetak pruio da mi pokae neku drugu ukraenu stranicu knjige, razmotao sam papir koji je mirisao na kozje mlijeko, pogledao i vidio da na njemu ne pie nita. Prevrtao sam i okretao papiri ne vjerujui da je prazan. Prozor", ree tetak. Primjenjivati perspektivu isto je kao posmatrati svijet kroz prozor. Kakav je to papir?" Nikakav, efendi tetak", rekao sam, ali kasnije sam dugo mirisao papir. Poto nisam elio da upotrijebim tetkovu nonu posudu, iz-vinio sam se poslije ruka i otiao u batu. Bilo je jako hladno. urno sam obavio ta treba kako mi se zadnjica ne bi smrzla i izaao, kad se preda mnom poput drumskog razbojnika tiho i utke pojavio evket. U ruci je drao nonu posudu svog djeda iz koje se dizala para. Uao je u zahod iza mene i ispraznio je. Kada je izaao s praznom nonom posudom, naduvao je svoje debelju-kaste obraie i zagledao se u moje oi svojim lijepim okicama. Da li si nekada vidio mrtvu maku?", upitao je. Imao je isti nos kao njegova majka. Da li nas je ona posmatrala? Pogledao sam kapak na prozoru iz snova na drugom spratu, na kojem sam je ugledao prvi put poslije mnogo godina. Bio je zatvoren. Nisam." Da ti pokaem mrtvu maku u kui objeenog Jevrejina?" Ne ekajui odgovor, izaao je na ulicu. Poao sam za njim. Ili smo nekih pedeset koraka po blatnjavom i smrzlom putu i uli u neku zaputenu batu. Mirisalo je na vlano, trulo lie, pomalo i na bu. Djeak je vjetim koracima, samouvjeren kao da dobro poznaje to mjesto, na vrata uao u neku utu kuu koja je bila skrivena, zabaena iza alosnih stabala smokve i badema. Kua je bila prazna, ali suva i pomalo topla, kao da neko stanuje u njoj. ija je ovo kua?", upitao sam. Od Jevreja. Kad je ovjek umro, ena je s djecom odselila u jevrejsku mahalu kod pristanita na pijaci. Torbarka Ester prodaje njihovu kuu." Otiao je do jednog ugla, vratio se i rekao: Nema make, otila je." Zar mrtve make mogu da idu?" Moj djed kae da mrtvi lutaju." Ne", rekoh, lutaju njihove due." Kako zna?", upitao me je ozbiljno, vrsto steui nonu posudu u naruju. ,,E, znam. Da li stalno dolazi ovamo?" Mama dolazi sa Ester. Nou ovdje dolaze duhovi, ali ja se ne bojim ovog mjesta. Jesi li ikada ubio oveka?" Jesam." Koliko?" Ne mnogo, dvojicu." Sabljom?" Sabljom." Lutaju li i njihove due?" Ne znam. Po onome to knjige piu, trebalo bi." Stric Hasan ima jednu crvenu sablju, posijee ako je dotak-ne. Ima i jatagan, s drkom ukraenom rubinima. Da li si ti ubio mog tatu?"

Glavom sam klimnuo neodreeno to nije znaio ni da, ni ne. Kako zna da je tvoj otac mrtav?" Mama je tako jue rekla. Nee se vie vratiti, kae. To je sanjala." Svi elimo da, ako nam se ukae prilika, radi nekog vieg cilja moemo da obavimo neki prljav posao, koji smo inae spremni da uradimo radi linih niskih pobuda, poude i ljubavi koja nam lomi srce, tako sam i ja, u tom trenutku jo jednom odluio da postanem otac tim siroiima, pa sam zato, po povratku u kuu, jo paljivije sluao njihovog djeda koji je opisivao knjigu, ije je tekstove i slike trebalo da dovrim. Poeu od crtea koje mi je tetak pokazao, recimo, od konja: iako na toj slici nema ljudi, iako je oko konja sve prazno, nisam mogao rei daje to samo crte konja i nita vie. Konj je tamo, ali kao da je njegov jaha otiao negdje, na stranu, ili e se pojaviti u pozadini iza nekog, u gazvinskom stilu nacrtanog grma. To je bilo oigledno zbog samara na konju i uobiajenim ukrasima na sedlu. A moda e se svakom trenutku pokraj konja pojaviti ljudi naoruani sabljama. Najvjerovatnije je tetak traio crte konja od majstora iluminacije kojeg je tajno pozivao u kuu. Poto je iluminator dolazio nou, sliku konja koja je u njegovoj glavi urezana kao neki kalup, na papir je mogao da prenese jedino ako je crta napamet, kao dio neke prie, on je crte tako i radio. Dok je majstor crtao konja, kojeg je hiljadu puta vidio u prizorima ratovanja i ljubavnim scenama, tetak, nadahnut metodama franakih majstora, napomi-njao bi mu: Nemoj da nacrta jahaa. Tamo nacrtaj drvo. Ali pozadi, i neka bude maleno." Dolazei nou, iluminator je sjedio za radnim stolom zajedno s tetkom i pod svjetlou svijee crtao udan crte koji nije liio ni na jednu uobiajenu scenu na koju je bio naviknut i koju je znao napamet, vrijedno je radio zato to je tetak za svaku od njih dosta plaao, i zato to su mu, iskreno govorei, neobine ilustracije bile zanimljive. Ali, nakon nekog vremena, ni iluminator, isto kao ni moj tetak, nije mogao da shvati koju priu uljepava i oslikava taj crte konja. Ono to je tetak od mene oekivao jeste da pogledam te, pola venecijanskim, pola persijskim stilom nacrtane crtee i da pored, na stranicama, napiem odgovarajue prie. Morao sam obavezno napisati te prie ako elim ekuru, ali osim medahovih pria iz kafane nita drugo nije mi padalo na pamet.

23. NAZVAE ME UBICOM Moj sat sa zupanicima objavljivao je vrijeme akama; molitva jo nije bila oglaena, ali sam davno upalio svijeu pokraj svog stalka. Upravo sam uradio crte jednog puaa opijuma, nacrtavi ga na brzinu iz glave svojim perom umoenim u hasanpaa mastilo koje sam povlaio po dobro impregniranom i lijepo sati-niranom papiru, kad zauh u sebi onaj glas koji me je svake veeri pozivao na ulicu. Ali, svladao sam se. Toliko vrsto sam odluio da veeras ne izlazim ve da radim kod kue, da sam ak u jednom trenutku pokuao iznutra ekserima zatvoriti vrata. Ovu knjiicu koju na brzinu zavravam naruio je jedan Jer-men to je jutros rano, dok su jo svi spavali, doavi ak s Gala-te, zakucao na moja vrata. Taj ovjek, iako muca, radi kao prevodilac i vodi, i pronalazio bi me kad god bi italijanski putnici po-eljeli neku knjigu o nonjama, upustio se u naporno cjenjkanje. Kako smo se jutros pogodili oko cijene od sto dvadeset aki za jednu osrednju kijafetnamu od dvadeset slika, u vrijeme poziva na veernju molitvu trudio sam se i nacrtao dvanaest ljudi iz Is-tanbula, posebno obraajui panju na njihovu odjeu: ejhul-islama, kapidiju, imama, janjiara, dervia, spahiju, kadiju, digerdiju, delata - crte delata je veoma traen - prosjaka, enu koja ide u hamam, puaa

opijuma. Toliko sam mnogo takvih knjiga izradio kako bih zaradio koju aku vie, da sam se, da bih izbjegao dosadu dok radim te crtee, obino igrao sam sa sobom onih igara kao da nacrtam kadiju ne podiui pero s papira, ili prosjaka ne gledajui. Svi razbojnici, pjesnici i ubogi znaju kako se, dok mujezin s minareta poziva na ezan, dini i ejtani u njima svi zajedno uzvrpolje, podiu i uglas viu: Van! van!, progovara im nemirni unutranji glas, bjei medu druge ljude, u mrak, bijedu i nemo. Godine sam posvetio tome da smirim te demone i avole. Uz pomo tih dina i ejtana ja sam naslikao svoje crtee koje mnogi smatraju udom moje ruke. Ali, otkako sam prije sedam dana ubio onog bijednika, nou vie ne mogu da utiem na dine i ej-tane u sebi. Toliko se mnogo uzvrpolje da kaem sebi: moda e se smiriti ako izaem nakratko. Tek to sam to rekao, naao sam se na sokaku, kao i obino, ne shvatajui kako. Iao sam brzo. Ne zastajkujui, krenuo sam preko snijegom prekrivenih kaldrma, blatnjavih prolaza, zaleenih uzbrdica i sokaka gdje niko ne prolazi. to sam due hodao, a nona tama polijegala na mrane i osamljene dijelove grada, moj grijeh je lagano ostajao iza mene, i s odjekom mojih koraka u uskim ulicama meu zidovima kamenih hamama, medresa i damija, moj strah se smanjivao. Noge me same odnijee u ovu zabaenu bijednu mahalu gdje dolazim svake noi, u naputene sokake u koje ak i utvare ulaze najeene od straha. uo sam da je polovina mukaraca iz ove mahale poginula u ratu s Persijom, a druga polovina ju je napustila zato to je zlokobna, ali ja u takve prie ne vjerujem. Jedina nevolja koja je ovu simpatinu mahalu snala zbog persijskih ratova, dogodila se prije etrdeset godina kada zatvorie vrata dervike tekije kalenderijskog reda, izgovarajui se kako je to ne-prijateljsko gnijezdo. Zaao sam u bunove kupine i lovora koji, i po najveoj zimi, lijepo miriu, paljivo kao i uvijek sloio sam daske izmeu urue-nog dimnjaka i prozora iji se kapak otvarao. Uoh. U plua mi se uvukao stoljetni miris tamjana i bui. Do te mjere me usreilo to sam u tim prostorijama da sam pomislio da e suze same krenuti. elim da kaem, ako jo nisam, da se ne plaim nikog osim Alaha, jer kazna koja bi mi na ovom svijetu bila dodijeljena u mojim oima ne vrijedi nita. Ja se bojim onih stradanja i muka na sudnji dan za ubice poput mene to je jasno napisano u suri Furkan u Kuranu asnom. Kada mi pred oima oivi ta kazna u svim svojim bojama i svojom estinom u starim knjigama, koje mi rijetko dou do ruke, i podsjeaju me na uproene, djetinjaste ali strane prizore pakla koje su arapski iluminatori izraivali na koi, ili, iz nekog razloga, na muenja ejtana, koja su crtali kineski i mongolski majstori, ne mogu, a da se ne upustim u tumaenje njihovog znaenja i da se ne zapitam ta kae sura Isra u svom trideset treem ajetu. Zar ne kae da se ne smije bez pravednog razloga ubiti niko ije ubistvo Alah zabranjuje? U redu, onda bijednik kojeg sam poslao u dehenem nije bio vjernik ije ubistvo Alah zabranjuje, a i ja sam imao zaista opravdane razloge da mu smrskam glavu. Taj ovjek nasrtao je na nas koji radimo na knjizi koju je na padiah tajno naruio. Da mu nisam zapuio usta, on bi efendi Tetka, sve iluminatore, pa i majstora Osmana, proglasio bezbonicima i bacio pred razjarene sljedbenike hode iz Erzuruma. Ako bi neko samo jednom naglas rekao kako iluminatori brane bezvjerje, ti erzurumlije, koji svakako trae izgovor kako bi pokazali svoju silu, satrli bi cijelu radionicu, a ne samo nas iluminatore, pri tom bi ak i padiah to posmatrao bez glasa. Sve sam obrisao krpama i pomeo metlom koju uvam u jednom uglu, kao to inim svaki put kad doem ovamo. Dok sam radio, toplina mi ispuni srce i osjetih se kao dobri Alahov sluga. Du go sam se molio Alahu da mi ne oduzme taj osjeaj estitosti. Do kosti mi se uvlaila grozna hladnoa, potmuli bol je poinjao u grlu i izadoh.

Potom, u onom udnom duevnom stanju, naoh se u nekoj drugoj mahali. Ne znam ta se dogodilo na putu izmeu opustjele mahale u kojoj je tekija i ovog mjesta, o emu sam razmiljao, kako se dogodilo da sam doao u ove ulice u kojima su s obje strane empresi. Ipak, postoji jedna misao koju, koliko god hodao, nikako ne mogu da ostavim iza sebe, nagriza me kao crv, moda e mi biti lake ako vam kaem. Zvao ga ja sramni klevetnik ili siroti efen-di Prefinjeni, sasvim svejedno, pokojni iluminator, malo prije nego to e postati pokojni, razulareno je napadao Tetka i rekao jo neto. Kad je vidio da se nisam uzbudio zbog prie o tome kako je efendi Tetak na svim slikama primjenjivao perspektivu kao poganski umjetnici, bestidnik je rekao: Postoji jo jedan po-sljednji crte. Na tom crteu Tetak se ruga svemu u ta vjerujemo. To to ini nije samo bezvjerje, to je jasno, otvoreno bogo-huljenje." Efendi Tetak je tri sedmice prije ovih kleveta zaista od mene traio da u razliitim uglovima na jednom papiru, kao na nekoj franakoj slici, nacrtam razne stvari kao na primjer konja, novac, smrt u zauujue nesrazmjernim dimenzijama. Na stra-nici koju je elio da ilustrujem, uokvireni odjeljak koji je pozlatio ubogi efendi Prefinjeni, uvijek je bio prekriven drugim papi-rima, kao da od mene i ostalih iluminatora eli da sakrije neto. elio sam da pitam Tetka ta e biti nacrtano na toj posljednjoj stranici, ali mnogo ta me je sprjeavalo. Ako ga pitam, naravno, posumnjae da sam ja ubio efendi Prefinjenog i tu svoju sumnju bi podijelio sa ostalima. Ono to mi jo donosi nespokoj jeste ta da radim ako ga to pitam, a on kae da je efendi Prefinjeni bio u pravu. Ponekad kaem sebi da u ga pitati kao da su to moje misli a ne sumnje koje mi je usadio efendi Prefinjeni, no to ne umanjuje moj strah. Moda i nije toliko strano da ovjek nesvjesno huli na boga, ali ja sam sada konano svjestan. Moje noge, uvijek pametnije od glave, same me odvedoe do sokaka u kojem je kua efendi Tetka. Sakrio sam se u jedan ugao i, koliko sam u mraku mogao da vidim, dugo posmatrao kuu: velika i neobina bogata kua na dva sprata meu drveem. Ne znam gdje se nalazi ekura. Matajui, pokuavao sam da zamislim iza kojeg kapka bih je ugledao kad bi kua bila po sredini ra-sjeena noem, kao na crteima izraenim u Tabrizu u vrijeme aha Tahmaspa. Vrata se otvorie. U tami sam vidio da Crni izlazi. Tetak je njeno gledao za njim s dvorine kapije, a zatim ju je zatvorio. ak je i moj um, iako utonuo u glupave matarije, po onome to je vidio spontano i srdito izvukao tri zakljuka: Prvi: Efendi Tetak e Crnom povjeriti zavretak knjige jer je jeftiniji i bezopasniji. Drugi: Lijepa ekura e se udati za Crnog. Trei: Istina je ono to je govorio siroti efendi Prefinjeni. Uzalud ga ubih. U takvim situacijama, kad na nemilosrdni um doe do gorkog zakljuka koji nae srce nikako ne eli da prizna, istog trena itavo tijelo pobuni se protiv toga. Isprva jedna polovina mog uma svom snagom se suprotstavi treem zakljuku - da sam ni zbog ega postao nitavni ubica. Moje noge opet se pokazae bre i razumnije od glave i odvedoe me za efendi Crnim. Kad smo proli koju ulicu, pomislio sam kako bi bilo veoma lako ubiti Crnog koji je koraao ispred mene zadovoljan ivotom i samim sobom, i kako bi me taj in spasio suoavanja sa prva dva zakljuka moga uma, koje je dua odbijala. Tada ak nisam ni pomislio da sam sirotom efendi Prefinjenom uzalud razbio glavu. Ako bih sada potrao za Crnim desetak koraka, stigao ga i udario svom snagom po glavi, sve bi bilo po starom; efendi Tetak e me pozvati da zavrim nau knjigu. Ipak, opreznija i iskre-nija strana mog uma (zar iskrenost nije najee plaljivost?) i dalje mi govori da je nikogovi kojeg sam umlatio i bacio u jamu zaista bio klevetnik. Ako je to tano, znai da ga nisam uzalud ubio i da e me efendi Tetak, koji nema ta da krije u svojoj knji-zi, pozvati da doem kod njega. Ali, kad bih pogledao Crnog koji je koraao ispred mene, shvatio sam: nita od toga nee se dogoditi. Sve je bila mata. Crni je stvarniji od mene. Svima se tako neto dogaa: ponekad

sedmicama i godinama matamo, vjerujui kako razmiljamo logino, a jednog dana vidimo neto, neko lice, odjeu ili nekog sretnog ovjeka i u trenutku shvatimo da nam se mata nee nikad ostvariti, da nam, na primjer, nikada nee dati neku djevojku ili da nikada neemo biti na tom i tom poloaju. Gledao sam njegovu glavu, zatiljak, ramena koja se sputaju i diu, njegov veoma razdraujui hod - hodao je kao da svojim koracima ini dobro djelo svijetu. Osjeao sam duboku mrnju koja mi je obavijala srce. Ljudi kao Crni, bez grize savjesti, koji imaju sretnu budunost pred sobom, doivljavaju itav svijet kao dom, svaka vrata otvaraju kao sultan svoju konjunicu i odmah ponize nas koji smo unutra. Jedva sam se suzdrao da ne uzmem kamen, pojurim i razmrskam mu glavu. Nas dvojica, dva mukarca zaljubljena u istu enu, on naprijed, ja nazad (ne sluti da ga pratim), hodamo kao dva brata, vr-ludajui istanbulskim sokacima gdje se bore opori pasa, preko zgarita gdje borave dini, kroz dvorita damija, gdje naslonjeni na kupole snivaju aneli, pored empresa koji razgovaraju s duama preminulih, pokraj groblja prekrivenog snijegom gdje se skupljaju aveti, neto dalje od razbojnika koji dave rtve, izmeu beskrajnih duana, konjunica, tekija, voskarnica, saranica i kamenih zidova. I dok sam iao za njim, razmiljao sam o tome kako ja njega ne pratim, ve ga oponaam.

24. ZOVEM SE SMRT Kao to vidite, ja sam Smrt, ali nemojte se plaiti jer sam slika. Ipak, u oima vam vidim strah. Kao djecu koja su se potpuno prepustila igri, obuzima vas uas kao da ste sreli pravu smrt, iako ste svjesni da nisam stvarna, i to mi se svia. Kad me pogle-date, osjeate da ete se unerediti od straha kada doe neumitni, posljednji as. Nije ala, ljudi a naroito veina mukaraca lavljeg srca, pri susretu sa smru izgube kontrolu nad sopstvenim tijelom. Zato se bojna polja prekrivena leevima koja ste hiljadu puta crtali, ne osjeaju na krv, barut i usijane oklope, kao to se pretpostavlja, ve na izmet i trule. Znam, prvi put gledate sliku smrti. Prije godinu dana, neki visoki, mravi i tajanstveni starac pozvao je u svoju kuu mladog majstora iluminacije koji me je nacrtao. U svojoj polumranoj radnoj sobi u jednoj dvospratnici posluio je iluminatora izvrsnom kafom, gustom kao prava svila, koja je razbistrila um mladog umjetnika. Potom je starac pokazao najkvalitetniju indijsku hartiju, etkice izraene od vjeve-rije dlake, listie zlata, svakakva pera i rezae ukraene koraljima u sobi sa sjenkama plavih vrata, rekao da e dobro platiti i na taj nain pridobio umjetnikovu panju. Nacrtaj mi smrt", rekao je nakon toga. Ne mogu da nacrtam smrt, a da je nikada u ivotu nisam vidio", ree iluminator arobnih ruku koji me je kasnije nacrtao. Da bi mogao da nacrta neto, nije vano da li si prije vidio sliku", rekao je uporni, prefinjeni starac. Da, moda i nije vano", rekao je iluminator koji me je nacrtao. Ipak, ako eli da crte bude savren kao oni koje su radili stari majstori, prvo treba da bude iscrtan hiljadama puta. Koliko god bio sposoban, prvi put iluminator novu temu crta kao egrt, a to meni nikako ne prilii. Dok crtam smrt, ne mogu da ostavim po strani svoju vjetinu, jer bi to za mene bilo isto to i umiranje." Pa, to umiranje bi moda moglo da te priblii temi", rekao je starac. Ne ini nas majstorima to to smo doivjeli, ve ono to jo nismo preivjeli." Onda ta majstorska vjetina treba da upozna smrt."

Tako se prepustie umnom razgovoru punom dvosmislenosti, metafora, igre rijei, aluzija i nagovjetaja, kako i dolikuje ilu-minatorima koji potuju stare majstore i njihovu vjetinu. Znam da bi vama, sjajnim umjetnicima okupljenim u ovoj kafani, bile dosadne sve pojedinosti ove rasprave koju sam ja paljivo sluala, jer je bila u vezi sa mojim postojanjem. Rei u vam da se u jednom trenutku razgovaralo i o jo neemu. Je li kriterijum umjetnikovog talenta to da sve crta kao stari majstori ili da u crte uvede motive koje niko nije mogao da vidi?", upitao je pametni iluminator udotvornih ruku i lijepih oiju. Bio je oprezan iako je i sam znao odgovor na to pitanje. Umjetnikovu vjetinu Mleani mjere prema tome koliko nalazi nove teme i postupke koje do tada niko nije vidio", odgovori pretenciozni starac. Mleani umiru kao Mleani", ree ilustrator koji je trebalo da me nacrta. Ali, smrt je uvijek ista", odgovori starac. Legenda i iluminacija govore o tome da se meusobno razlikuju, a ne da su slini", ree iluminator. Vjet iluminator postaje majstor koji slika legende koje su meusobno razliite kao da su sline." Tako je poeo razgovor o smrti Mleana i smrti muslimana, o anelu smrti Azraelu i ostalim Alahovim anelima, i o tome da se sve to ne bi trebalo vidjeti na slikama nevjernika. Mladom majstoru koji je trebalo da me nacrta, a koji me u naoj dragoj kafani u ovom trenutku gleda svojim lijepim oima, dosadi ova ozbiljna rasprava, ruka mu postade nervozna, elio je da me nacrta, ali me nikako nije mogao zamisliti. Promuurni starac, koji je elio da nagovori mladog majstora, lukavo je to osjetio. U mladia udotvornih ruku upro je svoj pogled, u oima se vidio odsjaj plamena svijee u sobi ispunjenoj sjenama. Smrt koju Mleani crtaju kao ljudsko bie lii na naeg Azraela", ree. Ali u ljudskom obliku. Poput Debraila koji se u ljudskom obliku ukazao Poslaniku dok mu je prenosio Kuran asni. Razumije?" Tad sam shvatila da mladog umjetnika, kojem je Alah podario nevjerovatni talenat, hvata nestrpljenje i da eli da me nacrta. avolski starac uspio je da probudi u njemu onu ejtansku ideju: u sutini, elimo da nacrtamo ne neto to znamo u njegovom punom svjetlu, nego neto nepoznato, skriveno u polutami. Ja tu smrt uopte ne poznajem", ree tada iluminator koji e me potom nacrtati. Svi mi poznajemo smrt", ree starac. Bojimo je se, ali je ne poznajemo." ,,E, ti nacrtaj taj strah!", ree starac. Zamalo da u tom trenutku moj crte bude uraen. Velikom majstoru iluminacije prooe trnci kroz potiljak, miii ruke se zateu, a vrhovi prstiju trae pero. Ipak, poto je bio pravi veliki majstor, obuzda se, osjeajui kako e ta napetost jo vie produbiti ljubav prema crtanju u njegovoj dui. S obzirom na to da je i lukavi starac to vidio, kako bi ga nadahnuo za izradu crtea, uveliko je bio siguran da e biti naslikana ubrzo, proitao je odlomke o smrti iz knjiga koje je drao pred sobom - El Dauzijeva Knjiga due, Gazalijeva Knjiga sudnjeg dana i dijelove iz Sujutija. I tako, dok je iluminator udotvornih ruku radio moj crte, koji sada posmatrate sa strahovanjem, sluao je kako aneo smrti ima hiljade krila koja seu od deneta do ovoga svijeta i ire se od najdalje take na istoku do najdalje take na zapadu, grle sve istinske vjernike, i zadaju bol grenicima i zabludjelima, probijajui ih poput usijanih klinova, pa je i mene majstor nacrtao pre-krivenu klinovima jer je veina vas iluminatora na putu ka dehenemu. Iluminator je sluao da e u rukama anela, kojeg e Alah poslati da vam uzme ivot, biti jedan defter u kojem su svi popisani, kako e na stranicama tog deftera imena nekih biti crnim zaokruena, a vrijeme smrti zna samo Alah pa, kada taj as kucne, s drveta koje se nalazi ispod prijestolja Alahovog pae jedan list, a onaj ko ga uhvati i proita, znae na koga

je doao red da umre. Zbog toga me je iluminator nacrtao zastraujuu ali i zamiljenu kao nekog ko se razumije u raune. Kako je budalasti starac proitao kako e se, kada aneo smrti u ljudskom liku prui ruku i oduzme ivot onome kome je kucnuo sudnji as, okolinom iznenada prosuti svjetlost nalik sunevoj, pametni iluminator me je zato nacrtao u svjetlosti, jer je znao da tu svjetlost nee vidjeti oni koji se nalaze pored umrlog. Opsjednuti starac proitao je iz Knjige due i svjedoenja nekih pljakaa grobova, o leevima zakovanim ekserima, o plamenu koji se ukazivao na mjestu novog lea kad se razgrne zemlja, o njihovim lobanjama nalivenim olovom, zato je vjeti iluminator, koji ga je paljivo sluao, na moj crte postavio sve ono to e onoga koji ga gleda prestraviti. No, kasnije se zbog toga pokajao. Ne zbog straha koji je prikazao na crteu, ve zbog toga to je crte uopte uradio. Zato se osjeam poput nekoga koga se roeni otac sa sramom i aljenjem odrekao. Zato se iluminator udesnih ruku kajao nakon to me je nacrtao? 1. Jer, kao slika smrti, nisam dovoljno vjeto nacrtana. Kao to vidite, nisam savrena kao ono to crtaju mletaki majstori, niti kao crtei starih majstora Herata. I sama se sramim svojeg nedostatka, jer veliki majstor koji me je nacrtao nije mogao da dostigne dostojanstvo smrti. Majstor koji me je crtao po ejtanskom nagovoru odjednom je sebe uhvatio kako nepromiljeno oponaa stil i gledita franakih majstora; to je bilo nepotovanje prema starim majstorima i prvi put je osjetio da je neastan pred njima, to ga je izjedalo. Ipak, kao i sve prisutne naivine koji su ve navikli na mene i poeli da se podsmijevaju, shvatio je: sa smru se ne smije aliti. Sada majstor koji me je nacrtao, kajui se, neprestano noima luta ulicama, te, kao i neki kineski umjetnici, smatra da je postao ono to je nacrtao.

25. ZOVEM SE ESTER ene s Kizilminareta i Karakedija naruile su za izradu pre-krivaa ljubiasto i crveno platno iz Biledika, te sam ih rano izjutra stavila u svoju torbu. Odloila sam zelenu kinesku svilu koja je skoro pristigla na portugalskim laama, a plavu sam spako-vala. Poto se ovoj zimi ne vidi kraj, snijeg ne prestaje da pada, lijepo sam presloila i stavila u sredinu mnogo vunenih arapa, debelih vunenih pojasa i raznobojnih debelih vunenih jeleka da i najravnodunijoj eni zaigra srce kad pokaem to arenilo. Onda, za ene koje me zovu da bi ogovarale, a ne da bi kupovale, stavila sam lagane ali skupe svilene maramice, vreice za novac i vezene torbice za hamam. Podigla sam torbu - kuku, preteko je, slomiu kimu! Spustila sam naramak na zemlju. Ponovo sam ga razvezala da vidim ta u izvaditi, kad neko pokuca na vrata. Ne-sim otvori i pozove me. Pred vratima je bila robinja Hajrija, sva crvena. U ruci je drala pismo. alje me hanuma ekura", proaputa. Tako je bila uzbuena da bi ovjek pomislio kako je ona zaljubljena i eli da se uda. Ozbiljno uzeh pismo, a glupai preporuih da se vrati kui tako da je niko ne vidi. Nesim me je upitno posmatrao. Uzeh onaj ogromni ali lagani lani zaveljaj koji nosim sa sobom kad raznosim pisma. ekura, ki Tetka elebije izgara od ljubavi", rekoh. Sirotica, sila je s pameti." Glasno se nasmijah i izaoh napolje, ali se odmah posramih. Zapravo sam eljela da suze lijem nad njenim nesretnim ivotom, a ne da se alim s njenim ljubavnim avanturama. Lijepa je ta moja crnokosa sirota djevojka!

Brzo sam ila pokraj tronih kua nae jevrejske mahale, koja u jutarnjoj hladnoi djeluje jo jadnije i osamljenije. Mnogo kasnije, kada vidjeh onog slijepog prosjaka koji je zauzeo ugao Hasanove ulice i odatle nadzire prolaznike, povikah iz sveg glasa: Torbarkaa!" Debela vjetice", ree. 1 da ne vie, poznao bih te po koraku." Prljavi oro", uzvratih. Tatarski prokletnie! Slijepci su oni koje je Alah ostavio. Neka te Alah kazni!" Prije se nisam ljutila, nisam obraala panju na takve stvari. Hasanova vrata otvorio je njegov gospodin otac Abhaz, fin i uglaen ovjek. ,,E, da vidimo ta ste nam ovog puta donijeli", ree. Spava li tvoj lijeni sin?" Da li spava? Bdije. eka vijesti od tebe." Toliko je ova kua mrana da svaki put pomislim da silazim u grob. ekura nikad ne pita ta rade i kako su, ali neprestano joj o ovoj kui govorim tako da ne pomisli da se vrati u ovaj grob. Teko mi je da zamislim da je lijepa ekura nekada bila domaica ove kue i da je u njoj ivjela sa svojim djeacima. Unutra je mirisalo na spavanje i smrt. Ula sam u drugu sobu, u jo veu tamu. Nije se vidio prst pred okom. Nisam jo ni izvadila pismo kad se Hasan pojavio u tami i istrgao mi ga iz ruke. Kao i uvijek, Pustila sam ga da ita sam i zadovolji radoznalost. Odmah je podigao pogled s papira. Zar nita vie nema?" upitao je iako je znao. Ovo je neko kratko pisamce", ree i proita ga: Efendi Crni, Dolazi kod nas, u nau kuu, sjedi po cijeli dan. Ipak, ujem da za knjigu mog oca nisi napisao ni jedan jedini red. Niemu se ne nadaj dok ne zavri oevu knjigu! Drei pismo u ruci, gledao me je pravo u oi kao da sam ja kriva za sve. Ne dopada mi se tiina u ovoj kui. Vie ne spominje da je udata i da e joj se mu vratiti iz rata", ree. Zato?" Otkud ja znam zato?", rekoh. Ne piem ja ta pisma." Ponekad ak i u to sumnjam", prozbori i vrati mi pismo zajedno s petnaest aki. Neki mukarci su sve krtiji to vie zarauju. Ti nisi takav", rekla sam. U tom ovjeku je neto tako ejtansko i promuurno da moete odmah shvatiti zato ekura prihvata njegova pisma uprkos svim tim njegovim mranim i tekim raspoloenjima. Kakva knjiga ekurina oca?" Zna kakva! Pria se da na padiah daje sav novac." Iluminatori jedni druge ubijaju zbog crtea u toj knjizi", ree. Je li zbog novca ili - sauvao nas Alah - zato to je protiv nae vjere? Ko samo baci pogled na te crtee, kau, odmah oslijepi." To je rekao osmijehujui se tako da sam shvatila kako ne treba da ga shvatim ozbiljno. Da je neto i trebalo shvatiti ozbiljno, ono to bih ja shvatila ozbiljno ne bi bilo ozbiljno za Hasana. Kao i mnogi mukarci kojima treba moja usluga da im raznosim pisma i provodadiem, i Hasan me je omalovaavao im mu je ponos povrijeen. A ja se, zato to je i to dio mog posla, pravim da mi sve to pada teko, pa neka se raduju. Djevojke, kad im je ponos potpuno poljuljan, grle me i plau. Ti si pametna ena", ree Hasan laskajui mi jer je pomislio da me je povrijedio. Brzo ovo odnesi. Zanima me kakav je odgovor one budale." U trenutku poeljeli rei: Crni nije tolika budala." Kada se kod mukaraca suparnika dogodi ljubomora, to su okolnosti koje provodadiki Ester donose veliku zaradu. Ali, bojala sam se njegove provale bijesa. Na kraju ulice ima jedan prosjak Tatarin", rekoh na izlasku. Mnogo je nepristojan."

Pola sam drugom stranom ulice da se ne bih posvaala sa slijepcem i rano ujutro prooh pokraj kokoije pijace. Zato muslimani ne jedu kokoje glave i noge? Zato to su udni! Moja baka po majci, laka joj zemlja, priala je da su, kada su doli iz Portugalije, stalno kuhali i jeli kokoije noge jer su bile jeftine. U kvartu Kemeraraliku spazila sam jednu enu koja je ponosno jahala konja, sjedei uspravno kao mukarac u pratnji robova, pomislih da je neka paina ena ili bogataka ki. Uzdahnula sam. Da ekurin otac nije potpuno posveen knjigama i da ne lebdi, da joj se mu vratio iz rata sa Safavidima s ratnim plijenom, ekura bi ivjela kao ta ponosna ena. Ona je toga dostojnija od bilo koje druge. Kad udoh u ulicu u kojoj stanuje Crni, srce mi je bre zakucalo. Da li elim da se ekura uda za njega? Uspijevam da odrim njenu vezu s Hasanom, a istovremeno i podalje od njega, ali ta da radim sa Crnim? Osim ljubavi prema ekuri, on je na svom mjestu. Torbarkaaa!" Ne bih ni za ta mijenjala sreu trenutka kada dajem ljubavno pismo u ruke zaljubljenih koji su poludjeli od usamljenosti i elje za enom ili muem. I kad je siguran da vijest moe biti i najgora, prije nego to pone da ita pismo, osjeti nadu. Poto mu ekura nije napisala nita o povratku svog mua, a svoju zapovijest Niemu se ne nadaj" uslovila, Crni se, naravno, s punim pravom ponadao. Sa uivanjem sam ga gledala dok je itao pismo. Od sree se uzvrtio, ak i uplaio. Kada je otiao da napie odgovor, ja sam, kako i prilii pametnoj torbarki, otvorila svoju lanu torbu i izvadila jednu crnu vreicu za novac, pa je pokazala njegovoj ljubopitljivoj gazdarici. Od najljepe persijske kadife", rekoh. Moj sin je poginuo u ratu u Persiji", ree. ija to pisma stalno donosi Crnom?" Na licu sam joj svakako ve proitala kako smilja planove da Crnom da svoju mruljavu kerku, ili ko zna koju drugu. Niija", rekoh. Neki njegov siromani roak na samrti je u Baj-rampai pa trai od Crnog novac." Ajoj", ree mi ne vjerujui. Ko je taj jadnik?" Kako ti je sin poginuo u ratu?", pitala sam jogunasto. Poele smo se neprijateljski pogledavati. Udovica, sama ena; kako je njen ivot teak! Da ste vi Ester, torbarka i pismonoa, vidjeli biste da samo bogatstvo, mo i nevjerovatne ljubavne bajke interesuju ljude. Sve ostalo: tuga, rastanci, ljubomora, usa-mljenost, neprijateljstvo, suze, ogovaranja i oskudica meusobno lie, kao i stvari u ovoj kui: nekakav stari, izblijedjeli areni ilim, kutlaa i bakrena zdjela na tepsiji za burek, maice i kanta sa pepelom kod pei, dva dotrajala sanduka, jedan veliki i jedan mali; polica za turbane koja tu i dalje stoji kako bi sakrila ivot usamljene udovice u toj kui, i stara sablja koja treba da zaplai lopove. Crni se, beskrajno sretan, vratio s jednom vreicom u rukama. Torbarko", ree tako glasno kako bi ga ula radoznala gazdarica, radoznalija nego ja, uzmi ovo i nosi sirotom bolesniku. Odmah oekujem odgovor, ako ga bude imao. Kasnije u cijeli dan biti kod efendi Tetka." Ove igrarije nisu bile potrebne. Ta nema se ta kriti da je lijepi mladi kao to je Crni izabrao djevojku, pa alje maramice i pisma. Zar je zaista bacio oko na gazdariinu ker? Ponekad Crnom nita ne vjerujem i plaim se da bi mogao bezobrazno da prevari ekuru. Nije u stanju da joj da ikakav znak, iako provodi itave dane s njom u istoj kui. Otvorila sam vreicu na ulici i u njoj je bilo dvanaest aki i pismo. Jako me je zanimalo ta pie pa sam trei otila kod Ha-sana. Pred svojim duanima piljari su izloili kupus i mrkvu, a ja nisam mogla ni da dodirnem ovei praziluk koji me je mamio. Kad sam ula u ulicu, primjetila sam da e slijepi Tatarin opet neto da mi kae. Pih", rekoh i pljunuli ka njemu, toliko od mene. Zato ova hladnoa ne smrzne takve ljigavce do smrti?

S mukom sam se obuzdavala dok je Hasan u sebi itao pismo. Konano, ne izdravi, nervozno rekoh: Pa?" i proitao je: Draga moja hanumo ekura, Trai da zavrim knjigu tvoga oca. Znaj da drugi cilj i nemam. S tim ciljem dolazim u tu kuu, a ne, kako si napisala, da te uznemiravam. Svjestan sam prilino da je moja ljubav prema tebi moj problem. Ipak, zbog te ljubavi ne mogu nikako da se uhvatim pera i napiem neto za knjigu, kao to tvoj otac, moj tetak, trai. Kako osjetim tvoje prisustvo u kui, sledim se i ne mogu da mu po-mogem. Mnogo sam razmiljao o tome, a razlog je taj: poslije dvanaest godina tvoje lice sam ugledao samo jednom kad se ukazalo na prozoru. Sada se mnogo plaim da tu sliku ne izgubim. Da te jo jednom vidim izbliza, ne bih se plaio da u ti lice zaboraviti, i lako bih zavrio knjigu tvoga oca. Jue me je evket odveo u praznu kuu objeenog Jevrejina. Tu nas niko ne moe vidjeti. Otii u danas tamo i ekau te kad god bude dola. evket mije rekao jue da si sanjala da ti je mu umro. itajui pismo Hasan je na nekim dijelovima utanjivao svoj kretavi glas kao neka ena, a na drugim dijelovima, smijui se, imitirao dahtavo zapomaganje sluenog ljubavnika. Podsmijevao se rijeima da te jo jednom vidim" napisanim na persij-skom jeziku. Kad je vidio da mu daje nadu, Crni odmah poe da se cjenjka", ree. Takva promuurnost nije karakteristina za onoga ko je zaljubljen." Taj je zaista zaljubljen u ekuru", rekla sam. Te tvoje rijei su dokaz da dri stranu Crnom", ree. ,,A to to je ekura napisala da je sanjala da je moj brat poginuo znai da prihvata smrt svog mua." To je samo san", odgovorila sam kao da sam priglupa. Znam ja da je evket pametan i lukav. Kolike godine smo preivjeli zajedno ovdje! Taj ne bi odveo Crnog u kuu objeenog Jevrejina da nije majine dozvole i prisile. ekura misli da e se rijeiti mog brata i nas, ali vara se! Moj brat je jo iv i zdrav i vratie se iz rata!" Uao je u sobu prije no to je zavrio svoje rijei, htjede da zapali svijeu na plamenu ognjita, ali opee se i viknu. Liui aku, na kraju zapali svijeu i stavi je na kraj jednog postolja za knjigu. Iz divita izvadi jedno spremno pero, zamoi ga u mastionicu i na brzinu ispisa jedan papiri. Odmah sam shvatila da mu prija to ga posmatram, ali sam se prilino usiljeno osmijehnula kako bih mu pokazala da ga se ne plaim. Ko je taj objeeni Jevrejin, da li zna?" Neto podalje od njihove ima jedna uta kua. Kau da je Moe Hamon, dragi ljekar prethodnog sultana, bogat ovjek, go-dinama tamo skrivao svoju jevrejsku ljubavnicu iz Amasje i njenog brata. Prije mnogo godina, u jevrejskoj mahali u Amasji, uoi Pashe, kad je navodno nestao neki mladi Grk, kruile su prie da je zaklan kako bi se od njegove krvi zamijesio beskvasni hljeb. Kad se pojavie i lani svjedoci, poelo je ubijanje Jevreja, pa je padiahov omiljeni ljekar pomogao toj lijepoj eni i njenom bratu da pobjegnu i, uz padiahovu dozvolu, sakrio ih. Kad je pa-diah umro, neprijatelji nisu uspjeli da se dokopaju ljepotice, ali su objesili ovjeka koji je ivio sam." Ukoliko ekura ne bude ekala da se moj brat vrati iz rata, i nju e kazniti", ree Hasan i preda mi pisma. Ipak, na licu mu se nije vidjela srdba i bijes, ve tuga i nesrea karakteristina za istinski zaljubljene. U jednom trenutku vidjela sam u njegovim oima kako je za kratko vrijeme tog ovjeka ljubav pretvorila u starca. Ni novac koji je poeo da zarauje na carini nije ga podmladio. Zbog njegovih uvrijedljivih pogleda pomislila sam da bi opet mogao da me pita kako da ubije-di ekuru poslije tolikih prijetnji. Ali, uveliko se ve primakao tome da postane lo ovjek, da vie ni to nije mogao da upita. Ako ovjek prihvati jednom da je lo - to je vaan razlog odbijanja u ljubavi - poslije toga lako slijedi nasilje. Toliko sam se uplaila

onoga to mi je padalo na pamet i one zastraujue crvene sablje o kojoj djeaci govore, koja sijee sve to dotakne, da sam, u elji da pobjegnem, u panici, jedva izala na ulicu. Tako sam, eto, nesvjesno naletjela na psovke tatarskog prosjaka. Ali, odmah sam se pribrala i sa zemlje hitro uzela kamiak, po-lako ga stavila u njegovu maramicu i rekla: Dri, ugavi Tatarine!" Ne smijui se, gledala sam kako je s nadom uzeo kamen za koji je mislio da je novi. Ne sluajui njegove kletve, otila sam kod jedne od svojih keri kojoj sam pomogla da se dobro uda. Slatka moja kerka iznijela je jueranju pitu sa pinatom, ali i dalje hrskavu. Za ruak je pripremila janiju od janjetine, zainjenu s mnogo jaja i blago zakiseljenu ljivom, ba kako ja volim. Saekala sam da joj ne bih slomila srce i pojela dvije kutlae sa svjeim hljebom. Skuvala je i lijep kompot od groa. Bez ustruavanja zatraila sam i slatko od rua i poto sam dodala jednu kaiku u kompot i popila ga da zalijem ruak, odnijela sam pisma mojoj tunoj ekuri.

26. JA, EKURA U trenutku kad je Hajrija rekla da je stigla Ester, slagala sam u sanduk jue oprano i osueno rublje. Htjela sam rei... Ma, zato da vam laem? U redu, kad je Ester stigla, kroz rupu u plaka-ru posmatrala sam Crnog i svog oca, a poto sam nestrpljivo i-ekivala pisma koja su trebala da stignu od Crnog i Hasana, Ester mi je stalno bila na pameti. Jer, kako sam slutila oev strah od smrti utemeljen na opravdanoj sumnji, tako sam znala da intere-sovanje Crnog za mene nee trajati vjeno. Koliko je zaljubljen, toliko i eli da se oeni. A kako eli da se oeni, lako se zaljubljuje. Ako se ne oeni sa mnom, oenie se nekom drugom i zalju-bie se u enu i prije nego to se vjenaju. U kuhinji Hajrija je posjela Ester u jedan ugao, dala joj u ruku au erbeta od rue i gledala me s osjeanjem krivice. Palo mi je na pamet kako Hajrija mom ocu, otkako s njim spava, prenosi sve to vidi. To me je plailo. Crnooka moja, zlosretnice moja, najljepa ljepoto, zakasnih ja jer Nesim, ona svinja od mog mua, nikako me ne puta", ree Ester. Ti nema mua da ti nareuje, znaj to da cijeni." im je izvadila pisma, zgrabila sam ih iz njene ruke. Hajrija se povukla u jedan ugao da ne smeta, ali odatle je sve mogla da uje. Okrenula sam leda da me Ester ne gleda u lice i proitala sam najprije pismo koje je poslao Crni. Zadrhtala sam pri pomisli na kuu objeenog Jevrejina. Ne boj se, ekura, izvui e se ti iz svega, rekoh u sebi i poeh da itam Hasanovo pismo. On je pak bio na ivici ludila. ekura hanumo, Ja izgaram od elje, ali znam da ti o tome ne razmilja. Nou sanjam kako po pustim brdima jurim za tvojim privienjem. Svaki put kad ostavi moja pisma bez odgovora a znam da ih ita, u moje srce zarije se strijela sa tri pera. Piem ti jer se nadam da e na ovo moda odgovoriti. Pria se naokolo, ide od usta do usta, tvoja djeca kau kako si sanjala da ti je umro mu, pa misli da si konano slobodna. Ne znam da lije to istina. Ali znam da si ti za mog starijeg brata jo uvijek udata i da za ovu kuu treba da bude vezana. Kako mi konano i moj otac daje za pravo, danas idemo kod kadije da te vratimo kui. Okupiemo ljude i doi, neka i tvoj otac zna. Pakuj svoje stvari, vraa se kui. Odgovor odmah poalji po Ester. Kada sam i drugi put proitala pismo, pribrala sam se i upitno pogledala Ester. Ali ona mi nije rekla nita novo ni o Hasanu ni o Crnom.

Odmah sam izvukla pero koje je skriveno u jednom uglu kredenca, stavila sam papir na dasku za hljeb i tek kad sam poela pismo Crnom - zastadoh. Neto mi proe kroz glavu. Okrenula sam se i pogledala Ester: tako radosno kao neko bucmasto dijete pila je erbet od rue da mi se u trenutku uinilo veoma glupavo da Ester zna sve o emu razmiljam. Vratila sam pero na mjesto, i okrenula se Ester, nasmijeivi se. Gle, kako se slatko osmjehuje, ljepotice moja", ree. Ne brini se, sve e na kraju biti dobro. Istanbul je pun bogatih begova i paa koji ivot daju da se oene ljepoticom kao to si ti koja svata umije i zna." Znate, ponekad nekome tako olako kaemo ono u ta vjerujemo, ali poslije sami sebe pitamo zato smo to izgovorili s nevje-ricom, iako u to vjerujemo. Eto, tako sam i ja rekla: Ali, Ester, za Boga miloga, ko bi htio da se oeni sa udovicom koja ima dvoje djece!" Takvu kao to si ti, htjeli bi mnogi," ree pokazujui rukom, mnogi mukarci." Gledala sam je pravo u oi. Razmiljala o tome koliko je ne volim. Tako sam uutjela da je shvatila da joj neu dati pismo i da ve treba da ide. Kada je otila, ja sam se, osjeajui istu tiinu, kako bih rekla, i u svojoj dui, povukla u svoj kutak. Dugo sam stajala u mraku naslonjena na zid, ne radei nita. Razmiljala sam o sebi, o tome ta da uradim, o strahu koji je na-rastao u meni. Sve vrijeme mogla sam da ujem kako evket i Or-han razgovaraju gore. Kukavica si kao djevojica", rekao je evket. Napada s leda." Klima mi se zub", ree Orhan. Istovremeno jednim kutkom svog mozga pratila sam ono to se dogaalo izmeu mog oca i Crnog. Kako su plava vrata radne sobe bila otvorena, s lakoom sam mogla da ujem o emu su sve razgovarali. Poslije slika italijan-skih majstora," govorio je otac, ovjek plaei se shvata da naslikane oi nisu vie okrugle i jednostavne rupice koje lie jedne na druge, nego su kao nae oi koje poput ogledala odbijaju svjetlost i upijaju je poput jame. Usne nisu pukotina nasred lica ravna kao papir nego dva vora znaenja, svako crveno na svoj nain, koji, skupljajui se i irei se, izraavaju svu nau sreu, tugu i na duh. Nos nije dosadan zid koji po sredini dijeli lica na dva dijela nego ivahan radoznali instrument, razliit kod svakoga od nas." Je li se Crni, kao i ja, udio to otac o kaurskoj gospodi koja je naruivala svoje portrete, govori kao o nama"? Kad sam po-gledala kroz otvor, primijetila sam da mu je lice toliko blijedo da sam se uplaila. Dragane moj tamne kose, tuni junae, jesi li ti to cijelu no probdio o meni mislei, pa si zato poblijedio? Vi moda ne znate: Crni je visok, vitak i zgodan mukarac. Ima iroko elo, oi poput badema, velik i lijepo oblikovan nos. Kao i u djetinjstvu, ruke su mu tanane i duge, a prsti ivahni i spretni. Kad stoji, on je ilav i prav kao bor, ramena su mu malo ira, ali ne kao u onih koji prenose teret. U djetinjstvu ni tijelo ni lice jo se nisu konano postavili. Kada sam ga poslije dvanaest godina prvi put posmatrala iz ovog svog mranog kutka, odmah sam uoila da je dostigao savrenu muevnost. Sada, kada oko priljubim uz rupu, na njegovom licu primjeujem tugu koju ugledah poslije dvanaest godina. Osjeam i krivicu i ponos to je zbog mene toliko patio. Dok slua ta mu moj otac objanjava, gledajui u neku sliku izraenu za knjigu, njegovo lice je potpuno nevino kao u djeteta. I kad sam vidjela kako ba u tom trenutku kao dijete otvara svoja ruiasta usta, spopa-de me elja da u njih stavim svoju dojku. Dok bih mu prstima prolazila kroz kosu i po potiljku, Crni bi svoju glavu smjestio u osamu meu mojim grudima, a kada bi stavio u usta moju bradavicu, kao to su to moji sinovi nekad radili, zatvorio bi oi od sree i shvatio, poput siunog, bespomonog djeteta, da e mir nai jedino s mojom njenou i zauvijek bi se za mene vezao.

To moje matanje mi se toliko dopalo da zamislih, preznojavajui se, kako Crni zadivljeno i paljivo posmatra veliinu mojih dojki umjesto crtea ejtana koji mu je moj otac pokazivao. I da kao opijen gleda moju kosu, moj vrat, sve moje. Toliko mu se sviam da mi govori one slatke rijei koje u mladosti nije mogao da mi kae, a po njegovim pogledima i izrazu lica shvatam da je oaran mojim ponosnim dranjem, iskustvom, lijepim ponaanjem, strpljivim i hrabrim ekanjem svoga mua i ljepotom pisama koja sam mu napisala. U trenutku sam zamrzila oca koji je onemoguavao da se udam ponovo. Dozlogrdile su mi i slike koje su izradili ilumina-tori u stilu franakim majstora, i njegove uspomene iz Venecije. Kada sam ponovo zatvorila oi, Alah zna da to ne inim svojom voljom, u snovima mi je Crni tako njeno priao da sam ga u mraku osjetila tik pokraj sebe. Iznenada sam osjetila kako se pojavio iza mene, ljubi me po potiljku, po vratu, iza uiju, i kako je veoma jak. Osjetih sigurnost zato to je bio snaan, velik i vrst, i zbog toga to mogu da se oslonim na njega. Osjeala sam golicanje na potiljku, bradavice su mi se stvrdnule. Zatvorenih oiju u mraku uinilo mi se toliko uvjerljivo da mogu osjetiti kao da me uzima otpozadi da mi se zavrtje u glavi. Pitam se, koliki je njegov ud? Ponekad u snovima, moj mu, sav u mukama, pokazuje mi svoj. Primjeujem da kako pokuava da hoda uspravno, uzdiui svoje okrvavljeno tijelo ranjeno strijelama koje su kopljima probadali safavidski vojnici, i kako mi prilazi. Ali meu nama je nekakva rijeka. Dok me on u krvi i skvren od bolova zove s one strane rijeke, ja vidim kako mu je narastao ogroman. Ako je ta-no ono to mi je u hamamu kazala gruzijska mlada i to govore one stare babuskare: Da, naraste ovoliki!", onda u mog mua i nije bio ba mnogo velik. Ako je u Crnog vei, ako je ono to sam vidjela pod ukurom jue, kada je od evketa uzeo prazan papir, stvarno bilo to - a svakako jeste - onda se plaim da ne bi mogao da stane u mene, ili bi me mnogo boljelo. Mama, evket me imitira." Izala sam iz mranog ugla u plakaru, utke prela u susjednu sobu, iz sanduka uzela svoj jelek od crvene ohe i obukla ga. Rekla sam da ne bude galame kad Crni dolazi u kuu!" Mama, zato si obukla taj crveni jelek?", upita evket. Ali, mama, evket me imitira", ree Orhan. Zar ti nisam rekla da ga ne imitira? Kakva je to tamo gadost?" Sa strane je stajao komad koe. Le", ree Orhan. evket ga je pokupio s puta." Da ste odmah otili to da odnesete i bacite." Neka evket odnese." Hajde, kad kaem." Kad sam ljutito poela da grickam rub usana, kao to radim prije nego to u ih udariti, vidjeli su koliko sam odluna, uplaie se i odmah izaoe. Samo da se brzo vrate, da se ne prehlade. Crni mi se najvie dopada od svih iluminatora jer me on voli vie od svih i znam ga u duu. Izvukla sam papir i pero te sam kao u jednom potezu, bez razmiljanja brzo napisala: U redu, prije veernjeg ezana vidjeu se s tobom u kui objeenog Jevrejina. Zavri knjigu mog oca to prije. Hasanu nisam odgovorila. I da zaista danas ode kadiji, ne vjerujem da e on, njegov otac i ljudi koje bi skupili, odmah udariti na nau kuu. Da je tako, ne bi pisao pismo i ekao moj odgovor, nego bi odmah nasrnuli na nas. Sada sigurno oekuje pismo od mene, a kad ga ne bude bilo, poludie, okupiti ljude i tek onda krenuti u napad. Nemojte misliti da ga se uopte ne bojim. U stvari, sigurna sam da e me Crni od njega zatititi. Ali, da vam kaem ta mi je sad na srcu: vjerovatno se ja ne bojim toliko mnogo Hasana, jer i njega volim. Ako me pitate kakva je sad to ljubav, ne ljutim se i u pravu

ste. Tokom svih onih godina, kad smo pod istim krovom ekali da se moj mu vrati, nije da nisam uvidjela da je on bijedan, slab i prevejan ovjek. Ali, Ester kae da on sada mnogo zarauje, a ja po njenim podignutim obrvama zakljuujem da to nije la. S obzirom na to da sad ima vie novca, a time i samopouzdanja, razmiljam kako su konano nestale loe osobine koje su ga inile odbojnim i kako se pojavila njegova mrana, ejtanski otroumna i udna strana koja me privlai. Tu sam njegovu stranu otkrila u pismima koja mi tvrdoglavo alje. I Crni i Hasan su mnogo propatili zbog ljubavi prema meni. Uvrijeen, Crni je nestao na dvanaest godina. Hasan mi je svakog dana slao pisma ije rubove je ukraavao crteima ptica i gazela. itajui ta pisma, nauila sam prvo da ga se bojim, a potom i da ga volim. Veoma dobro znam da Hasana zanima sve o meni i nisam iznenaena to zna da sam sanjala le svoga mua. No, sumnjam da je Ester Hasanu dala da ita pisma koja sam slala Crnom. Zato nisam poslala odgovor Crnom po Ester. Vi znate da li su moje sumnje opravdane. Gdje ste vi?", povikala sam kad su se djeaci vratili. Odmah im je bilo jasno da to nisam uinila u bijesu. Povukla sam evketa u stranu, uz ivicu mranog ormara, kriom kako Orhan ne bi vidio. Uzela sam ga u krilo. Poljubila sam ga u vrat, kosu i potiljak. Smrznuo si se, duo", rekla sam. Daj te lijepe moje ruice da ih mama ugrije." Njegove ruke smrdile su na crkotinu, ali nisam rekla ni rije. Zagrlila sam ga vrsto pritiui mu glavu na svoje grudi. Brzo se ugrijao i opustio kao maka to zadovoljno prede. Voli li ti mnogo, mnogo svoju mamu?" Mmm." Znai li to da?" Da." Vie nego ikog?" Da." ,,E, onda u ti neto kazati", rekla sam kao da mu otkrivam neku tajnu. Ali nikome nee rei, u redu?" apnula sam mu na uvo: 1 ja tebe volim vie nego ikog, zna li?" Vie od Orhana?" Vie od Orhana. Orhan je mali, kao ptiica, nita ne razumije. Ti si pametniji, ti razumije." Poljubila sam mu kosu miri-ui je. Zato u te sada neto zamoliti. Zna kako si jue efendi Crnom kradom odnio jedan prazan papiri? I danas e da mu odnese, vai?" On je ubio mog tatu." ta?" On je ubio mog tatu. Sam je to jue rekao u kui objeenog Jevrejina." ta je rekao?" Rekao je - ja sam ubio tvog oca. Rekao je - ja sam ubio mnogo ljudi." Neto se dogodilo. Tada je evket, siavi sa mog krila, zaplakao. Zbog ega sad ovo dijete plae? Dobro, upravo sam ga uda-rila, vjerovatno ne mogavi se obuzdati. Ne bih voljela da neko pomisli da imam kameno srce. Ali, nisam mogla da podnesem to je tako neto rekao za mukarca za kojeg sam ja, za njihovo dobro, htjela da se udam. Jadno siroe je i dalje plakalo to me je odjednom toliko ganulo, da sam i sama htjela da plaem. Zagrlili smo se. S vremena na vrijeme bi zajecao. Zar toliko plae zbog jednog amara? Po-milovala sam ga po kosi. Ovako je sve poelo: znate da sam prije dva dana uzgred rekla ocu da sam sanjala kako mi je mu umro. Zapravo, kako se i dogaalo za ove etiri godine otkako se nije vratio iz rata s Persi-jancima, vidjela sam ga na tren, bio je u snu i nekakav le, ali da li je bio njegov uopte mi nije bilo jasno. Snovi uvijek slue neemu. U Portugaliji, odakle je dola Esterina baba, snovi su sluili kao dokaz da se nevjernici sastaju i vode ljubav sa ejtanom. Uprkos tome to su se Esterini preci odricali svog jevrejstva i govorili da su postali katolici i hriani kao i svi, jezuitski muitelji

portugalske crkve nisu povjerovali u to, te su svakoga stavljali na muke i tjerali ih ne samo da opiu ejta-ne i dine koje su u snovima vidjeli, nego bi im natovarili i da priznaju snove koje nikada nisu sanjali kako bi mogli da spale sve Jevreje. Dakle, tamo su snovi sluili da bi se ljudi okrivili za voenje ljubavi sa ejtanom, da bi ih optuili i spalili. Snovi slue za tri stvari: Alif: Neto trai, ali ti ne dozvoljavaju ak ni da to poeli. Tada kae: sanjala sam. I tako ispada da trai i ono to eli, a kao da zapravo to ne eli. Ba: Nekome eli da nanese zlo. Recimo, nekoga eli da okleveta. Tada kae, sanjala sam, ta i ta ena je inila preljubu ili tom i tom pai nose krag za kragom vina. I tako, ako ti i povjeruju, jedan dio tog nevaljalstva bie odmah zabiljeen, jer je izreen. Dim: Neto eli, ali ak ni ti ne zna ta. Ispripovijedaj neki smuen san. Odmah ti ga rastumae i kau ta ti treba i ta bi mogli da ti daju. Kau ti, na primjer: treba ti suprug, dijete, kua... Ti snovi uopte nisu ono to smo zaista sanjali. Da bi izvukao korist, svako pria onaj san koji sniva usred bijela dana kao da je san koji je nou sanjao. Samo glupi ljudi prepriavaju prave snove koje su tokom noi sanjali. Tada te ili ismiju ili, kao svaki put, tvoj san protumae kao lo znak. Istinske snove niko, ukljuujui i one koji su ih sanjali, ne shvata ozbiljno. Ili ih vi moda tako shvatate? Kada sam snom, koji kolebajui se spomenuh, nagovijestila da bi mi mu mogao biti mrtav, otac prvo ree da taj san ne bi mogao da bude prihvaen kao dokaz istine: ali, poto se vratio sa denaze, on je po tom snu s lakoom zakljuio da je moj mu mrtav. I tako, ne samo da su svi povjerovali u to da je moj mu, koji ve etiri godine nikako nije umirao, umro u jednom snu, nego je ta smrt tako lako bila prihvaena, kao da je slubeno objavljena. Djeca su tada shvatila da su istinski siroii i poee tugovati. Da li ikad sanja?", upitala sam evketa. Da", ree, osmjehujui se. Tata se ne vraa, ali se ja na kraju oenim tobom." Uski nos, crne oi i iroka ramena ima na mene, a ne na oca. ponekad osjeam krivicu to nijednom od svojih sinova nisam mogla da podarim visoko i iroko elo njihovog oca. Hajde, idi sad, igraj se rata s bratom." Sa tatinom starom sabljom?" Da." Dugo sam gledala u tavanicu sluajui zveket njihovog maevanja i kripu drveta, i pokuavala da prikrijem strah i paniku koji su rasli u meni. Sila sam u kuhinju i rekla Hajriji: Moj otac ve dugo trai riblju orbu. Moda u da te poa-ljem na Kadirgu. Izvadi nekoliko komadia onog suenog vonog elea, koji evket voli, odande gdje si ga sklonila i daj djeci." Dok je evket halapljivo jeo u kuhinji, Orhan i ja smo se popeli gore. Uzela sam ga u naruje i poljubila u vrat. Oznojan si", rekoh. ta ti je ovo?" Udario me je evket, kako kae, strievom crvenom sabljom." Pomodrilo je", rekla sam i opipala. Boli li te? Ba je evket nepromiljen. uj ta u ti kazati. Ti si jako pametan i njean. Neto u te zamoliti. Ako bude to uradio, odau ti tajnu koju neu rei ni evketu, ni nekom drugom." ta?" Vidi li ovaj papir? Ui kod djeda. Ovo daj Crnom, ali tako da djed ne vidi. Je li ti jasno?" Jasno mi je." Hoe li to uraditi?" Koju tajnu e da mi oda?" Odnesi papir", rekoh. Jo jednom sam poljubila njegov mirisni vrat. Kad smo ve kod mirisa: koliko je prolo otkako je Hajrija ovu djecu vodila u hamam. Nisu ili otkako je evketu poeo da se die pri pogledu na ene u hamamu. Kasnije u ti otkriti tajnu." Poljubila sam ga. Ti si mnogo pametan i jako lijep. evket je prgav. Taj bi i na svoju majku podigao ruku." Neu da odnesem taj papir", ree. Plaim se efendi Crnog. On je ubio mog tatu."

To ti je evket rekao, je li?", upitah. Brzo sii dolje i pozo vi ga." Vidio je bijes na mom licu, uplaeno je siao s krila i otrao. Vjerovatno je bio i pomalo zadovoljan naslutivi da e evket na-grabusiti. Ubrzo su dola obojica crveni u licu. evket je u jednoj ruci drao voni ele, a u drugoj sablju. Bratu si rekao da je efendi Crni ubio vaeg oca", rekoh. ,"U ovoj kui se tako neto nikada vie nee priati. Efendi Crnog ete voljeti i potovati. Da li je jasno? Ne moete cijeli ivot ostati bez oca." Ne elim njega. Vratiu se naoj kui, kod strica Hasana i ekati tatu", drsko ree evket. Toliko sam se naljutila da sam ga oamarila. Sablju jo nije ispustio, pa mu je sama ispala iz ruke. Hou mog tatu", plaui ree. Ali, ja sam plakala vie od njega. Vaeg oca vie nema, nee se vratiti", rekla sam plaui. Ostali ste bez oca, razumijete li, derani." Toliko sam plakala da sam se uplaila da su nas oni iz sobe uli. Nismo mi derani", ree evket plaui. Dugo smo plakali. Poslije nekog vremena osjetila sam da plaem zato to mi to omekava srce i ini me boljom. Guei se u suzama, djeaci i ja smo se zagrlili i opruili u postelji. evket je zagnjurio glavu u moje grudi. Ponekad se privije uz mene kao da e se zalijepiti, a ja osjeam da ne spava. Moda bih ja i zaspala s njima, ali moje misli bile su dolje. irio se prijatan miris kuhanih narandi. Iznenada sam skoila i tako glasno viknula da su se djeca razbudila: Idite dolje. Hajrija e vas nahraniti." Bila sam sama u sobi. Snijeg je poeo padati. Pomolila sam se Bogu da mi pomogne, a zatim otvorila Kuran asni i proitavi ponovo u suri Ali Imran da oni koji na bojem putu padnu u ratu, odlaze kod Alaha i odmah mi je bilo lake zbog mog pokojnog mua. Da li je moj otac pokazao Crnom jo nedovren crte naeg padiaha? Govorio je da e ta slika biti toliko uvjerljiva da e svako ko je pogleda, zbog straha skrenuti pogled, kao to se deava onima koji pokuavaju da gledaju u oi naeg padiaha. Zvala sam Orhana i, ne uzimajui ga u krilo, dugo ga ljubila po glavi i obrazima. Sada e, bez straha, taj papir odmah dati Crnom. Nemoj ni sluajno da pokae djedu. Jasno?" Klima mi se zub." Kad se vrati, ja u ga izvaditi ako eli", rekla sam. Zagrli ga, a on nee znati ta da radi pa e te zagrliti. Ti mu tada paljivo stavi papir u ruku. Jasno?" Plaim se." Nemoj da se plai. Ako to ne bude Crni, zna li ko umjesto njega eli biti tvoj tata? Stric Hasan! Da li eli da ti stric Ha-san bude otac?" Ne elim." Hajde onda, sreo moja, pametni moj Orhane", rekla sam. Pazi, i ja u poslije da se ljutim... Ako plae, jo vie u se ljutiti." Pismo sam ispresavijala i tutnula ga u njegovu malu ruku koju mi je pomirljivo pruio, nemajui kuda. Alahu moj, pomozi da ovi siroii ne ostanu bez igdje iega. Uzela sam ga za ruku i povela do vrata. Na pragu me je posljednji put preplaeno pogledao. Vratila sam se u svoj kutak i kroz rupu vidjela kako stidljivim korakom prelazi predsoblje, pribliava se mom ocu i zastaje. Za trenutak tako bespomono stoji ukoeno gledajui iza sebe u pravcu rupe traei me. Rasplakao se. Ipak, s posljednjom snagom uspio se baciti Crnom u naruje. Poto mu je mozak radio dovoljno dobro da zaslui da bude otac mojoj djeci, ovaj se nije izgubio kada je vidio Orhana koji mu je plakao u naruju i odmah je provjerio djeakov dlan. U trenutku kad se Orhan vratio, praen iznenaenim pogledom mog oca, ja sam potrala, uzela ga u naruje i dugo ga ljubila, spustila ga dolje u kuhinju, dala mu suho groe koje voli i rekla:

Hajrija, idi sa djeacima do luke na Kadirgi da kupite ribu za orbu koju otac voli. Uzmi dvadeset aki i u povratku za ono to ostane kupiete suhe ukaste smokve i drenjine, koje voli. evketu kupi leblebije i salamicu od uftera s orasima. etajte do veernje molitve, ali pazi da se ne smrznu." Svidjela mi se tiina kue nakon to su se svi obukli i otili. Otila sam gore i pronala ogledalo koje je bilo skriveno u jastucima to miriu na lavandu, svekar gaje izradio, a mu mi poklonio. Kako sam se polako pomjerala, uspijevala sam da u ogledalu vidim dio po dio cijelo svoje tijelo poizdalje. Lijepo mi je stajao jelek od crvene ohe, ali eljela sam da nosim i ljubiastu koulju koju sam pronala u krinji sa majinim mirazom. Iz krinje sam izvadila i obukla zelenu bluzu sa izvezenim cvjetovima to je bio bakin runi rad, ali nije bilo dobro. Kada sam oblaila ljubiastu koulju, bilo mi je hladno i ja sam se najeila, a zajedno sa mnom zadrhtao je i tanki plamiak svijee. Preko svega toga htjela sam, naravno, staviti svoju crvenu feredu postavljenu lisijim krznom, ali sam se u posljednjem trenu predomislila. Tiho sam prola kroz predsoblje, iz krinje sam uzela i ogrnula onu iroku i dugaku nebeskoplavu vunenu feredu. Ipak, kada sam u tom asu zaula zvuke s kapije, odjednom me obuze panika: Crni odlazi! Odmah sam skinula maminu staru feredu i obukla crvenu s krznom. Stiskala mi je grudi, ali mi se to svidjelo. Dobro sam pokrila glavu, a preko lica spustila svoj laneni veo. Efendi Crni, naravno, jo nije izaao, ve sam od uzbuenja krivo shvatila. Ako sada izaem, rei u ocu da sam otila da kupim ribu s djecom. Kao maka sila sam niz stepenice. Zatvorila sam vrata kao duh. Polako sam prola avliju, a kada sam izala na ulicu, na trenutak sam zastala i pogledala iza sebe; kroz veo mi se uinilo kao da to nije naa kua. Na ulici nije bilo ni ive due, ak ni maaka. Pomalo je padao snijeg. Drhtei uoh u naputenu batu gdje sunca nikada nije bilo. Mirisala je na trulo lie, plijesan i smrt, ali kad sam ula u kuu objeenog Jevrejina, odmah sam osjetila kao da sam kod kue. Pria se da se dini ovdje nou sastaju, pale vatru i igraju. Strano je sluati lupanje svojih koraka u praznoj kui. ekala sam ne pomjerajui se. Iz bate se uo neki um, ali je sve brzo utonulo u tiinu. Negdje blizu lajao je pas. Znam lave svih pasa u naoj mahali, ali ovaj nisam mogla prepoznati. U novonastaloj tiini osjetila sam da je u kui jo neko, pa sam stajala ne pomjerajui se kako taj neko ne bi uo moje korake. Sokakom su proli neki ljudi i ivo razgovarali. Pomislila sam na Hajriju i djecu, valjda nee ozepsti. Li toj tiini osjetila sam ka-janje. Crni nee doi, pogrijeila sam, trebalo je da se vratim kui prije nego to mi jo vie povrijedi ponos. Plaei se, zamiljala sam da me Hasan prati, kad sam ula utanje u bati. Otvorila su se vrata. Odjednom sam promijenila poloaj. Nisam znala zato sam to uradila, ali kada sam stala tako da mi s desne strane bude prozor kroz koji je ulazila svjetlost iz bate, shvatila sam da e me pod tom svjetlou Crni moi vidjeti u tajni sjenki, kako to otac kae. Stavila sam veo i ekala, sluajui zvuk njegovih koraka. Kada je uao u prostoriju i ugledao me, Crni je napravio nekoliko koraka i stao. I tako smo se gledali na udaljenosti od pet-est koraka. Djelovao mi je zdravije i snanije nego to mi se inilo kroz rupu. Nastupila je tiina. Skini veo", ree gotovo apatom. Molim te." Udata sam. ekam mua." Skini veo", opet ree istim glasom. Nee se vratiti." Da li si me zvao ovamo samo da mi to kae?" Ne, ve da bih te vidio. Ve dvanaest godina mislim na tebe. Skini veo, draga, da te jednom vidim." Skinula sam veo. Svidjelo mi se na koji nain me je, bez glasa, dugo posmatrao, moje lice i oi.

Udala si se i ima djecu, to te je jo vie proljepalo. Lice ti je potpuno drugaije nego to sam ga se sjeao." Kako si me se sjeao?" Bolno. Jer, u mom sjeanju, razmiljao sam da ono ega se sjeam nisi ti nego tvoje privienje. Sjea se, zar ne, kako smo u djetinjstvu razgovarali o Husrevu i irin koji su vidjeli slike i zaljubili se? Zato se irin nije zaljubila kada je na grani drveta prvi put vidjela sliku zgodnog Husreva, nego je bilo neophodno da je vidi tri puta kako bi se zaljubila? Ti si uvijek govorila da se u bajkama sve dogaa tri puta. A ja sam smatrao da je ljubav morala da se pojavi kada su prvi put vidjeli sliku. Ali, ko bi mogao vjerno nacrtati Husrevovu sliku da bi se ona mogla u njega zaljubiti, da bi ga mogla prepoznati? O tome nismo priali. Tokom ovih dvanaest godina da sam ja kod sebe imao pravu sliku tvog neponovljivog lica, moda ne bih toliko patio." Priao je mnogo lijepo o posmatranju slike i zaljubljivanju i o tome koliko mnogo je patio zbog mene. S obzirom na to da sam u tim trenucima svu panju usmjerila na nain na koji mi se polako primicao, ono to mi je govorio mijealo mi se u glavi s uspomenama. Tih rijei, jedne po jedne, sjeau se i razmiljati poslije. Tada sam osjeala jedino aroliju onoga to je govorio i ona me je vezala. Kako lijepo govori ovaj Crni, dobar ovjek! Kao neko nevino dijete! Sve to sam mu vidjela u oima. Sigurnost mi je davalo to to me toliko voli. Zagrlili smo se. Toliko mi se svidjelo da nisam osjetila nikakvu krivicu. Potpuno me je ponijeo prelijep osjeaj sladak poput meda. Zagrlila sam ga vre. Pustila sam ga da me poljubi, a i ja sam njega poljubila. Dok smo se ljubili, cijeli svijet kao da je bio uronjen u neku prijatnu tamu. Htjela sam da se svi zagrle kao mi. ini mi se kao da se sjeam da tako izgleda voljeti. Uvukao je svoj jezik u moja usta. Uivala sam u tome to sam radila do te mjere da nisam pomiljala ni na kakvo zlo, kao da je cijeli svijet s nama utonuo u nekakvu sjajnu dobrotu. Opisau vam kako bi trebalo oslikati na zagrljaj, ako bi ova moja tuna pripovijest jednog dana bila ispriana u nekoj knjizi, a iluminiraju je poznati heratski majstori. Postoje neke udesne stranice koje mi je otac uzbueno pokazivao: tok zapisa ima isti zanos kao lelujanje lia, tkivo dekoracije na zidu isto je kao iluminacija stranice; uznemirenost lastavice koja krilom probija okvir i pozlatu slike, i uznemirenost ljubavnika iste su. Ljubavnici koji se izdaleka enjivo posmatraju i zadirkuju se meusobno dvosmislenim alama, budu tako mali na tim slikama, kako se iz daljine vide, te ovjek na trenutak pomisli da pria ne opisuje njih nego prelijepu palatu i njeno dvorite gdje su se sreli, udesnu batu iji su listovi jedan po jedan, s ljubavlju iscrtani, tamno drvee i zvijezdanu no koja ih obasjava. Ipak, ko dobro pogleda, kada se na tim slikama do kraja usredotoi na tajni redo-sljed boja i tajanstvenu svjetlost koja isijava iz svakog ugla slike, a to je umjetnik mogao da ostvari samo uz iskreno predavanje Svevinjem, on odmah shvata da su slike i ljubav iju tajnu prikazuju satkane od istovjetnog materijala. ini se kao da iz prikaza-nih ljubavnika isijava svjetlost koja potpuno proima sliku. Kada smo se Crni i ja zagrlili, vjerujte mi, kao da se ista milina razlila po cijelom svijetu. Hvala Alahu to imam dovoljno ivotnog iskustva i da mogu da shvatim kako takav jedan dar nikad ne traje dugo. Crni je njeno dlanovima dotakao prvo moje velike dojke. Mnogo mi je to prijalo. Zaboravila sam na sve i poeljela da u usta stavi moje bradavice. On to nije uradio, poto ni sam nije bio siguran u to ta radi. inilo se kao da nije znao ta radi, a htio je mnogo vie. Kako smo se due grlili, vie nas je obuzimao strah i stid. Najprije mi se svidjelo kada me je uhvatio za kukove i onako ogrom-nog prislonio mi ga na stomak. Bila sam radoznala i nije me bilo stid, te ponosno rekoh sebi da to valjda toliko naraste kada se toliko grli. Kad gaje izvadio, pogledala sam na drugu stranu, ali fascinirane veliinom njegove mukosti, nisam mogla da odvo-jim pogled.

Kasnije, kada me je nagovarao na one prostote koje nikada ne bi uradile ni Kipakinje i nepristojne ene koje u hamamu priaju prie, zastala sam, zapanjena i neodluna: Draga, nemoj da se ljuti!", zamolio je. Ustala sam, odgurnula ga i, ne pazei na to da li e se rastuiti, poela sam da viem na njega.

27. ZOVU ME CRNI Prema rijeima ekure koja me je, lijepih ali namrtenih obrva, grdila u tami kue objeenog Zidova, strahotu koju sam drao u ruci moda sam mogao gurnuti u usta erkeskih djevojaka koje sam sretao u Tbilisiju, kipakih bludnica, siromanih djevojaka koje su se prodavale po hanovima, turkmenskih i per-sijskih udovica, obinih prostitutki koje su se sve vie i vie irile Istanbulom, razbludnih Mingerijki, koketnih Abhaskinja i armenskih babuskara, asirskih i enovljanskih vjetica, dvostranih plesakih transvestita i nezasitnih golobradih mladia, ali u njena ne. Spavajui s jeftinom i bijednom fukarom svake vrste i iz svih krajeva, od sporednih ulica vrelih gradia Arabije sve do obala Kaspijskog mora i od Persije do Bagdada, oigledno sam, u ekurinim razjarenim razmiljanjima, izgubio svaku mjeru i zaboravio da ima ena koje misle o svojoj asti. Sudei po tome, i sve moje rijei ljubavi padoe u vodu kao neiskrene. Pun potovanja sluao sam bujicu rijei moje drage, od kojih se krivac u mojoj ruci sve vie smanjivao, stidei se zbog stanja u kojem sam se naao i doivljenog poraza - nije da ovoga nije bilo - ali bile su tu i dvije stvari kojima sam bio zadovoljan: 1. na ekurin bijes i optube nisam ni pokuao uzvratiti istom mjerom, iako sam se u slinim situacijama esto znao ivotinjski ponijeti prema eni, 2. otkrio sam da ekura zna dosta o mojim putovanjima, to je znailo da je o meni razmiljala vie nego to sam i pretpostavljao. Kad je vidjela koliko me moje neostvarene udnje ine tunim, ekura me ak poela i saaljevati. Da me strastveno voli", ree kao da se izvinjava, vladao bi sobom kao moralan mukarac i ne bi povrijedio ast ene prema kojoj su tvoje namjere ozbiljne. Nisi ti jedini mukarac koji se slui svim svojim lukavstvom kako bi se oenio mnome. Je li te neko vidio da dolazi?" Nije." Njeno slatko lice, kojeg se dvanaest godina nisam mogao sjetiti, okrenulo se prema vratima, kao da neko hoda po mranom vrtu prekrivenom snijegom, pruivi mi tako zadovoljstvo da ga vidim iz profila. Kad se na trenutak zauo neki tropot, oboje smo zautjeli i priekali, ali niko nije uao. Tad sam se sjetio da je ekura ak i s dvanaest godina bila mudrija od mene, i da je to u meni oduvijek budilo predosjeaj neke nesree. Duh objeenog Jevrejina obilazi ovo mjesto", ree. Dolazi li ikada ovamo?" Dini, vjetice, vampiri... Sve njih donosi vjetar, ulaze u stvari i ine da one progovore. Svaka stvar govori. Nema potrebe da dolazim ovamo. Mogu ih uti." evket me je doveo ovamo da mi pokae mrtvu maku, ali je nije bilo." Rekao si mu da si ubio njegovog oca." Nisam mu ba to rekao. Zar ste i o tome razgovarali? Ne da sam mu ubio oca, nego da bih mu volio biti otac." Zato si rekao da si ubio njegovog oca?" Najprije me je upitao jesam li ikada ubio ovjeka. Rekao sam mu istinu: ubio sam dvojicu." Da bi se pohvalio?"

1 da bih se pohvalio i da bih se svidio djetetu iju majku volim. Jer, shvatio sam da je majka te svoje male razbojnike tjeila pokazujui im ratni plijen u kui i preuveliavajui ratna junatva njihovog oca." Slobodno se onda hvali! Jer te oni ne vole." evket ne, ali Orhan me voli", rekoh ponosan to sam dragu uhvatio u pogreci. Ali, obojici u biti otac." Odjednom, kao da je izmeu nas u polumraku kliznula sjena neeg nepostojeeg, mi smo se od straha trgnuli i najeili. Kad sam se pribrao, ekura poe tiho jecati. Moj nesretni mu ima brata, Hasana. ekajui da mi se mu vrati, dvije godine sam ivjela u istoj kui s djeverom i svekrom. Zaljubio se u mene. Sad sumnja da se neto dogaa, bjesni jer misli da u se udati za nekog drugog, moda i za tebe. Poruio mi je da me planira na silu odvesti natrag, u njihovu kuu. Kae da e me, poto u kadijinim oima nisam udovica, u ime svog brata silom vratiti kui. Svakog trena mogao bi nam napasti kuu. Ni moj otac ne eli da kadijinom odlukom postanem udovica jer se plai da u, ako se razvedem, nai novog mua i napustiti ga. Kad sam mu se vratila s djecom, unijela sam sreu u samou koju je trpio nakon smrti moje majke. Da li bi stanovao s nama?" Molim?" Ako se vjenamo, bi li ivio s mojim ocem i s nama?" Ne znam." Razmisli o tome to prije. Nee imati previe vremena, vjeruj mi. Moj otac osjea da nam se pribliava neka nesrea, i mislim da je u pravu. Ako Hasan i njegovi ljudi s janjiarima napadnu nau kuu i mog oca izvedu pred kadiju, da li bi svjedoio da si vidio mrtvo tijelo mog mua? Tek si stigao iz Persije, povjerovali bi ti." Svjedoio bih, ali ga ja nisam ubio." Dobro. A da li bi, da bih ja mogla biti proglaena udovicom, zajedno s drugim svjedokom potvrdio pred kadijom da si vidio okrvavljeno tijelo mog mua?" Nisam ga vidio, mila, ali rekao bih to za tebe." Voli li moju djecu?" Volim." Reci mi, ta to voli kod njih?" Kod evketa volim njegovu snagu, odlunost, potenje, razum i njegovu tvrdoglavost. Orhana volim zbog njegove njene osjetljivosti, zato to je malen i pametan. I zbog toga to su tvoja djeca." Moja crnooka ljubav blago se nasmijeila i pustila nekoliko suza. S proraunatom urbom nekog ko u kratko vrijeme eli dovriti mnogo toga, odmah je prela na drugu temu: Treba dovriti knjigu koju nadzire moj otac i predati je pa-diahu. Sva nesrea koja krui oko nas potie od knjige." Kakvo zlo pade na nas, osim ubistva efendi Prefinjenog?" To joj se pitanje nije svidjelo. Poto je pokuavala zvuati iskreno, sljedee rijei izgovorila je izvjetaeno: Pristalice Nusret-hode Erzurumskog priaju da u knjizi mog oca ima svetogra i podilaenja Francima. Da li su ilumina-tori koji posjeuju nau kuu toliko ljubomorni jedan na drugog da bi pravili intrige? Ti e to bolje znati, bio si meu njima!" Ima li brat tvog pokojnog mua nekakve veze s iluminato-rima, knjigom tvog oca i sljedbenicima hode Nusreta, ili je suz-dran?" Hasan nema nita s njima, ali nikako nije neko ko bi se drao po strani", odgovori ona. Nastupi tajanstvena, udna tiina. Da li si pokrivala lice dok si ivjela u istoj kui s Hasanom?" Onoliko koliko je to bilo mogue u kui s dvije prostorije." U istom asu, nedaleko od nas, razjareno zalajae dva-tri psa predajui se svojim stvarima. Nisam se usudio pitati zato je njen mu, koji je toliko ratovao, postigao tolike pobjede i stekao timar, dopustio da ivi u dvosobnoj kui s njegovim bratom, nego sam, ustruavajui

se i oklijevajui, svojoj ljubavi iz djetinjstva postavio sljedee pitanje: Zato si se udala za tog ovjeka?" Za nekoga sam se morala udati, jasno", odgovorila je. To je bila istina. Tako mi je saeto i otroumno dala do znanja zato se udala za njega, a da me nije raalostila hvalei ga. Ti si otiao i nisi se vraao. Uvrijeenost je moda znak ljubavi, ali takav lju-bavnik je i dosadan, pa nema puno izgleda za uspjeh." I to je bilo tano, ali nije bilo nikakvog razloga da tom razbojniku postane ena. ak ni po njenom lukavom pogledu nije bilo teko shvatiti da me je i ekura, kao i svi ostali, zaboravila nedugo nakon to sam napustio Istanbul. Pomislih kako je tu oiglednu la rekla samo da bi bar malo olakala mom slomljenom srcu teret i da bi to sa zahvalnou trebalo da pozdravim kao znak dobre namjere, a zatim joj poeh priati kako je tokom svojih putovanja nikako nisam mogao prognati iz svojih misli, i kako mi se njen lik noima vraao poput utvare. To su bile moje najskrivenije i najdublje patnje, za koje sam vjerovao da ih nikada ni sa kim neu moi podijeliti; bile su posve stvarne i doivljene, ali, kao to sam tada zapanjen primijetio, nimalo nisu bile iskrene. Kako biste moja osjeanja i elje u tom trenutku pravilno razumjeli, skrenuu vam panju na pitanje znaenja sljedee razlike, koju sam uoio prvi put u ivotu: izraavanje rijeima, koliko god da se oslanja na istinu, ovjeka ponekad odvede u neiskrenost. Kao najbolji primjer moda bi mogli posluiti iluminatori, meu kojima je ubica od kojega strahujemo: ak i najsavreniji crte, na primjer, crte konja, koliko god da prikazuje jednog pravog konja, onako kako je Alah do najsitnijih pojedinosti zamislio, pa i ostale konje velikih majstora iluminacije, ne mora potpuno odgovarati iskrenim osjeajima koje je vjeti iluminator proivljavao u trenutku kad ga je crtao. Iluminatorova iskrenost, odnosno iskrenost poniznih Alahovih slugu kakvi smo mi ostali, ne ogleda se u trenucima inspiracije i savrenstva, ve obrnuto, onda kad nam se jezik zaplete, kad pogrijeimo, klonemo duhom ili se gorko razoaramo. Sve to govorim onim mladim enama koje e se razoarati kad shvate da se neopisivo snana elja, koju sam u tom trenutku osjeao prema ekuri, nimalo ne razlikuje, kako je i ona sama to primjetila, od vrtoglave enje koju sam tokom svojih putovanja znao osjetiti prema, recimo, nekoj ga-zvinskoj ljepotici njenih crta lica, bakrene puti i tamnocrvenih usana. Zahvaljujui svome bogatom ivotnom iskustvu i pronicljivosti kojom ju je Alah obdario, moja mila ekura bila je puna razumijevanja i prema mojoj dvanaestogodinjoj ljubavnoj patnji koja se mogla porediti sa pravim kineskim muenjem, kao i prema tome to sam se, im sam se prvi put naao s njom nasamo, nakon dvanaest godina, ponio kao bijedni rob strasti koji nije mogao misliti ni na ta drugo, osim da to prije zadovolji svoju mranu poudu. Pjesnik Nizami usta prelijepe irin uporeu-je s mastionicom punom bisera. Kada su revnosni psi ponovo iz sve snage zalajali, ekura uznemireno ree: Moram da idem." Tad smo oboje primijetili da se u kui objeenog Jevrejina prilino smrailo iako vee jo nije bilo na pomolu. Moje tijelo se samo od sebe pokrenulo da je jo jednom zagrli, no ona kao vrapi pobjee u stranu. Da li sam jo lijepa? Kai mi brzo!" Rekao sam joj, a ona je tako lijepo sasluala moje rijei i sloila se s njima. ,,A moja odjea?" Rekoh joj. Da li lijepo miriem?" I ekura je vjerovatno znala da se ono o emu Nizami govori kao o ljubavnom ahu ne sastoji od takve igre rijei, nego od najskrovitijeg strujanja osjeaja izmeu dvoje ljubavnika. Koliko e sada zaraivati?", upitala me je. Hoe li se moi brinuti o mojoj siroadi?" Dok sam joj govorio o svojim poslovima u dravnim i upravnim slubama, koji su trajali due od dvanaest godina, o velikom iskustvu steenom u ratovima i u susretima s tijelima poginulih, te o svojoj blistavoj budunosti, zagrlio sam je. Kako smo se maloprije lijepo zagrlili", rekla je. ,,A sad je ve sve izgubilo prvobitnu dra."

Da bih joj pokazao koliko sam iskren, zagrlih je jo vre i upitah zato mi je nakon toliko godina uvanja po Ester vratila crte koji sam joj prije dvanaest godina nacrtao i poklonio. U oima joj proitah iznenaenost mojom glupou i saaljenje, koje je u njoj sve vie raslo, te se poljubismo. Ovog puta nisam se osjeao upregnutim u jaram vrtoglave poude, nego sam bio potresen snanim lepetom krila ljubavi poput orlovskih, to nam je oboma prodirao u srca, grudi, trbuhe, u svaki dio tijela. Zar nije voenje ljubavi najbolji lijek za smirivanje strasti? Kada sam dlanovima pokuao obujmiti njene krupne dojke, ekura me je odbila s jo veom odlunou i ljupkou. Nisam ja bio mukarac dovoljno zreo da bih mogao ostvariti stabilan brak sa enom kojoj sam prije toga okaljao ast. Bio sam dovoljno smeten da zaboravim da je posao koji se previe pouruje jalov, a i neiskusan toliko da ne znam koliko je strpljenja i muke potrebno uloiti da bi se ostvario jedan sretni brak. Izmigoljila mi je iz ruku, spustila laneni veo i uputila se prema vratima. Kad sam kroz otvorena vrata ugledao snijeg koji je nasipao ulice u kojima se vrlo rano smrkavalo, zaboravio sam da smo se dotad stalno doaptavali, moda zato da ne uznemirimo duh objeenog Jevrejina, pa podviknuh: ta emo dalje?" Ne znam", odgovorila je u skladu s pravilima ljubavne partije aha i tiho nestala iz starog vrta ostavivi za sobom ljupke tragove koje je snijeg brzo prekrivao.

28. NAZVAE ME UBICOM Uvjeren sam da se i vama ponekad dogodilo ovo o emu u vam sad priati. S vremena na vrijeme, dok lutam beskonanim istanbulskim ulicama, dok u nekoj ainici u usta stavljam zalogaj kuhanog povra ili dok stisnutih oiju paljivo zurim u vijuge nekog ukrasa na rubu stranice iscrtanog tranim perom, odjednom osjetim da sadanjost doivljavam kao da je prolost. Doe mi tako da, dok gazim ulicom po snijegu, kaem da sam ulicom po snijegu gazio. Neobini dogaaji o kojima u pripovijedati odvijali su se i u sadanjem vremenu poznatom svima nama, ali, ini mi se, i u prolosti. Bilo je to predvee, mrak se lagano sputao, rijetke pahulje su padale, a ja sam koraao efendi Tetkovom ulicom. Za razliku od drugih noi, ovog puta sam doao odluan, znajui ta elim. Noge me nisu, kao prethodnih noi, same od sebe dovele u ovu ulicu dok bih zanesen razmiljao o drugim stvarima: o heratskim knjigama iz Timurovog vremena sa ukrasima u obliku sunca, ali nepozlaenim; o tome kako sam se majci prvi put pohvalio da sam za jednu knjigu dobio sedam stotina aki; i o svojoj krivici i glupostima. Doao sam tu svjesno, znajui ta radim. Iako sam se bojao da nee biti nikoga da mi otvori, vrata velike dvorine kapije otvorila su se sama od sebe im sam ih dotakao da pokucam, i tako se jo jednom uvjerih da je Alah na mojoj strani. U dvoritu poploanom bljetavom kaldrmom, kojom sam prolazio onih noi kad sam ovamo dolazio priloiti nove crtee za efendi Tetkovu knjigu, nije bilo nikoga. Desno od mene bio je bunar i vedro na kojem je sjedio vrabac, sasvim ravnoduan prema mrazu, ispred mene pe koja je zbog neega bila ugaena, iako je bilo vee, a s lijeve strane konjunica gdje su samo gostiju ostavljali konje; sve je bilo na svom mjestu. Uao sam kroz otvorena vrata pokraj konjunice i, udarajui nogama po drvenim basamacima i glasno kaljui, uz buku istrao na sprat. Buka koju je proizvelo moje nakaljavanje nije izazvala nikakav odgovor. Odgovora nije bilo ni kad sam uz tresak spustio svoje blatnjave cipele, izuvi ih u gornjem predsoblju da bih ih ostavio pokraj ostale obue sloene ispred vrata. I kako sam to prije inio kada bih ovdje

dolazio, pogledom sam potraio one cipele za koje sam mislio da su ekurine, zelene i elegantne, ali ih nije bilo, pa sam zato pomislio da moda nikoga nema kod kue. Uao sam u prvu sobu zdesna u kojoj je, kako sam pretpostavljao, spavala ekura zagrljena sa svojom djecom. Pomilovao sam dueke i arave i, otvorivi ormar vrata laganih kao pero i sanduk u uglu, zavirio unutra. Dok sam razmiljao o tome kako je miris badema koji prijetno ispunjava sobu, bio ekurin miris, jastuk sabijen u gornjem dijelu ormara pade isprva na moju ludu glavu, a zatim i na bakreni bokal i ae. Deavalo vam se, zaujete buku, i odjednom shvatite da je u sobi mrak. Ipak, ja sam primijetio da je hladno. Hajrija", zau se efendi Tetak iz druge sobe. ekura? Koja je? U treptaj oka izaao sam iz sobe, pretrao predsoblje, uao u Tetkovu radnu sobu s plavim vratima u kojoj smo zimi radili na knjizi i rekao: Ja sam, efendi Tetak, ja." ,,A ko si ti?" U trenu shvatih da je efendi Tetak nadimke koje smo dobili od majstora Osmana u djetinjstvu koristio da bi nam se podsmjehivao. I kako bi neki hvalisavi kaligraf zabiljeio na posljednjoj stranici neke raskono ukraene knjige, tako sam i ja polagano jasno izgovorio slogove svog punog imena, mjesto roenja i ime oca, kao i izraz 'va bijedni greni rob'. Ha?", najprije ree, a potom vikne: Ha!" Nakon toga efendi Tetak utone u kratku tiinu koja se inila kao vjenost, poput starca koji je sreo Smrt u nekoj asirskoj bajci koju znam jo iz djetinjstva. Zbog toga to sam sad spomenuo smrt, ako meu vama postoji neko ko misli da sam ovdje stigao s takvom namjerom, on pogreno razumije knjigu koju ita. Zar onaj ko ima takvu namjeru kuca na vrata, izuva cipele, dolazi bez noa? Dakle, doao si", ree ponovo poput starca iz bajke. Ali onda potpuno promijeni ton. Dobro doao, sine. Reci mi ta eli?" Tama je ve poprilino zavladala. Kroz maleni uski prozor premazan pelinjim voskom, kroz koji se u proljee, kad se otvori, vide stabla jele i nara, dopiralo je onoliko svjetlosti koliko bi se svidjelo kineskim slikarima, dovoljno da se razaznaju obrisi predmeta. Nisam mogao jasno vidjeti efendi Tetkovo lice, koji je, kao i obino, sjedio za radnim stolom u svom oku koji se svjetlo obasjavalo s lijeve strane. Silno sam pokuavao oivjeti osjeaj bliskosti koji sam nekada imao prema njemu dok smo ovdje, meu etkicama, mastionicama, kistovima i ravnalima papira, uz svjetlost svijee crtali i razgovarali o iluminaciji sve do svitanja. Da li zbog tog osjeaja otuenosti ili zato to sam se ustruavao i stidio da mu otvoreno priznam strahovanje da sam crtanjem poinio grijeh i da to znaju ak i uenici medrese, ne znam, ali u tom trenutku odluio sam da mu ispripovijedam jednu priu i tako mu iznesem svoje muke. Vjerovatno i vi znate pripovijest o Musavir ejh Muhamedu iz Isfahana. Nije mu bilo ravnoga kada je u pitanju izbor boja, postavljanje stranica, crtanje ljudi, ivotinja i lica, unoenje zanosa kakav se moe sresti samo u poeziji i tajanstvene logike karakteristine za geometriju predmeta. Poto je u mladim godinama dostigao titulu majstora, ovaj vrhunski umjetnik arobne ruke po izboru tema, stvaralakoj snazi i stilu itavih trideset godina bio je za najsmjeliji i najoriginalniji iluminator svog vremena. On je u istanan i precizan heratski stil slikanja spretno i precizno uveo zastraujue ejtane, rogate dine, konje velikih monica, stvorenja koja su pola ljudi, pola zvijeri, divove i gorostase, koji su u stilu sijah kalema preko Mongola stigli iz Kine. Prije svih pokazao je interesovanje za portrete koji su dolazili sa portugalskim i flamanskim jedrenjacima i divio im se, ponovo je oivio zaboravljene stilove iz vremena Dingis-kana, izvukavi iz starih gotovo raspadnutih knjiga. Prije svih ostalih hrabro je oslikao scene od kojih mukarcima raste mukost, kao ona kad Aleksandar u tajnosti posmatra ljepotice kako nage plivaju na enskom otoku, ili irin koja se kupa nou, na mjeseinom. Crtajui hazreti pejgambera kako leti na konju Buraku, ahove dok se ekaju, pse koji se pare i ejhove opijene vinom, nametnuo je te teme itavoj iluminatorskoj zajednici. Sve je to on, nekad tajno, nekad javno, crtao uz mnogo vina i opijum, vrijedno i sa zanosom koji su ga drali trideset godina. Kad je ostario, postao je uenik nekog pobonog ejha i,

promijenivi se od glave do pete, zakljuio je da su svi crtei koje je u proteklih trideset godina nacrtao zapravo bezbonitvo i svetogre, pa ih se zato odrekao. Preostalih trideset godina svog ivota pjeaio je od grada do grada, od saraja do saraja i od biblioteke do biblioteke pretraujui riznice ahova i padiahova kako bi naao i unitio knjige koje je svojom rukom oslikao. Kad bi u biblioteci nekog aha naao neki od svojih crtea, posluio bi se svim sredstvima, milom ili silom, pa bi, kada niko ne gleda, iscijepao stranicu sa svojim crteom ili bi, birajui pogodan trenutak, prosuo vodu na nju i unitio je. Ovu priu sam ispriao s namjerom da pokaem patnje iluminatora kada se u zanosu slikanja nesvjesno udalji od vjere. Zbog toga sam podsjetio na to da je ejh Muhamed zapalio ogromnu biblioteku u Gazvinu, u kojoj je princ Mirza Abas bio upravitelj; zato to je u njoj bilo nekoliko stotina njegovih knjiga koje nije mogao izdvojiti od ostalih, itavu ju je spalio. U stranom poaru, u patnji i mukama, izgorio je i sam iluminator, a ja sam sve to pripovijedao preuveliavajui kao da sam sam to proivio. Da li te je strah, sine, zbog crtea koje smo uradili?", upita me efendi Tetak saosjeajno. Soba je bila toliko mrana da ga vie nisam mogao vidjeti, pa sam pretpostavljao da je to izgovorio sa smijekom. Naa knjiga vie nije tajna", rekoh. To moda nije bitno. Meutim, naokolo krue glasine. Govorka se da smo u tajnosti poinili bogohuljenje. Pria se da smo ovdje priredili knjigu, ne onakvu kakvu je na preuzvieni padiah elio i oekivao, nego knjigu po svom efu koja se ruga preuzvienom padiahu, bezbo-niki huli i podstie krivovjerje, knjigu koja imitira paganske majstore. Neki su se usudili da tvrde kako naa knjiga ak i ejta-na prikazuje umiljatim. Priaju da smo, koristei perspektivu, posmatrajui svijet iz ugla neistih ulinih pasa, konjsku muhu i damiju naslikali u istoj veliini, izgovarajui se da je damija u pozadini. Noima ne spavam razmiljajui o tome." Crtee smo radili zajedno", rekao je efendi Tetak. Da li smo ikada tako to i pomislili, a kamoli uinili?!" Nipoto!", uzviknuh s pretjerivanjem. Ali, gdje god da su uli, ljudi kau da postoji jo jedan crte, posljednji, i na njemu, priaju, nije ak ni prikriveno krivovjerje, nego je otvoreno prikazano bogohuljenje." Ti si posljednji crte vidio." Na jednom velikom dvostranom listu uradio sam slike koje ste zahtijevali i onako kako ste eljeli", oprezno odvratih efendi Tetku, a sa uvjerenou koja bi mu, nadao sam se, mogla prijati. Ipak, nisam vidio cijelu sliku. Da jesam, odbacio bih sve to jer mi je savjest ista." Zbog ega se osjea krivim?", upitao me je. ta te to iznutra jede? Ko te navodi da posumnja u sebe?" Sumnjati da je knjiga koju je ovjek mjesecima oslikavao napad na ono to mu je sveto, znai za ivota gorjeti u paklu... Da sam bar jednom vidio taj posljednji crte u cijelosti!" Je li u tome sva tvoja muka?", upitao je. Da li si zbog toga doao ovamo?" Odjednom me obuze panika. Da mu nije palo na pamet da sam ja ubio sirotog efendi Prefinjenog? Klevetaju nas i oni koji ele naeg padiaha ukloniti s prijestolja i na njegovo mjesto postaviti princa, tako to su razglaa-vaju da tu knjigu padiah zapravo tajno podrava." Koliko im je ljudi povjeravalo?", upitao je umorno, rezignirano. Svaki zaneseni propovjednik, koji privue imalo panje pa mu to zavrti pamet, pone priati kako se vjera zapostavlja i ne potuje. Tako je najlake doi do hljeba." Da li je mislio da sam doao ovamo samo da bih mu prenio te glasine? Jadni efendi Prefinjeni je navodno", rekoh drhtavim glasom, vidio itav taj crte, pa je shvatio da je bogohuljenje, i zato smo ga mi navodno ubili. To mi je u iluminatorskoj

radionici rekao jedan nadzornik odjela koji mi je blizak. Znate kakvi su egrti i kalfe, svi ogovaraju." Govorio sam mu o tome due vrijeme, uzbuujui se sve vie i vie, pratei tu istu logiku. Ne bih znao rei ta sam od svega izgovorenog zaista i uo, ta sam, usmrtivi tog lajavog nitkova, slagao iz straha, a ta izmislio na licu mjesta dok sam mu to pri-ao. Nakon tolikog laskanja, ponadao sam se da e efendi Tetak izvaditi taj posljednji crte oslikan na dvije stranice i pokazati mi ga, pa u se smiriti. Zato nikako nije mogao shvatiti da bih samo tako uspio da se izbavim od straha da sam grean? Nadajui se da u ga prodrmati, ohrabrih se da ga upitam: Moe li ovjek nesvjesno, slikajui bogohuliti?" On odjednom blago i polagano zamahnu rukom umjesto odgovora, kao da me upozorava da je u sobi usnulo dijete i ja za-utjeh. Smrailo se", rekao je gotovo apatom, upaliu svijeu." im je na mangalu upalio svijeu, na licu mu se pojavio ponos na koji nisam navikao; nije mi se dopao. Ili je to moda bio izraz saaljenja? Da li mu je sve bilo jasno, da li je mislio da sam ja jedan obian, podmukli ubica ili me se zbog toga bojao? Moje misli, sjeam se, kao da su odjednom izmakle kontroli, i sve o emu sam tada mislio pratio sam zauen, kao da je tue. ilim na podu: zato nisam ranije primijetio da je u jednom uglu bilo neto nalik vuku? Tri su perioda opijenosti svih kanova, ahova i padiaho-va zaljubljenih u ilustracije, iluminacije i lijepe knjige", rekao je efendi Tetak. Na poetku hrabrost, a onda nestrpljenje i radoznalost prevladavaju. Poto su iluminacije vidjeli kod drugih, ele imati svoje radi ugleda. To je razdoblje uenja. U drugom periodu ve naruuju knjige prema vlastitom ukusu. Budui da su nauili iskreno uivati u razgledanju knjiga, raste im i ugled s brojem prikupljenih knjiga koje bi im, nakon smrti, trebale obezbijediti slavu na ovom svijetu. Ipak, u jesen svog ivota nijedan padiah vie nije optereen odranjem ovozemaljske besmrtnosti. Pod ovozemaljskom besmrtnou podrazumijevam njegovu elju da ga pamte narataji koji e nastaviti ivjeti na ovom svijetu, nai potomci. Vladari zaljubljeni u iluminaciju zapravo su ve postigli ovozemaljsku besmrtnost preko knjiga koje su od nas naruili, u koje su dali upisati svoja imena, a ponekad i vlastitu istoriju. U starosti ele sebi osigurati dobro mjesto na onom svijetu. Svi odmah zakljue da je slikarstvo nekakva prepreka tome. To je ono to me ini nespokojnim. Kada se ah Tahmasp, i sam iluminator koji je mladost proveo u vlastitoj iluminatorskoj radionici, pribliio smrti, zatvorio je svoju udesnu radionicu, svoje udotvorne iluminatore protjerao iz Tabriza, unitio knjige koje je naruivao, predajui se tekom pokajnitvu. Zato svi misle da e im slike zatvoriti vrata de-neta?" Znate vi zato! Zato to se sjete da je na preuzvieni hazre-ti pejgamber rekao kako e Alah na sudnji dan najokrutnije kazniti slikare." Ne slikare", odgovori efendi Tetak. One koji stvaraju idole. To je hadis, Buharijev?" Kada doe sudnji dan od onih koji stvaraju zahtijevae se da likovima koje su stvorili udahnu ivot", nastavih oprezno. Ali, to nee biti mogue, podvrgnue ih paklenim mukama. Ne zaboravimo, prema Kuranu asnom, Stvoritelj je jedno od Ala-hovih krasnih imena. Alah je taj koji je Stvoritelj, koji od nepostojeeg stvara postojee i oivljava beivotno. Niko ne bi smio ni pokuati da se nadmee s Njim. To to slikari pokuavaju initi to i On i to tvrde da stvaraju kao i On - najvei je grijeh." Sve sam ovo izrekao otro, kao da ga i ja optuujem. Pogledao me je pravo u oi. ta ti misli, da li smo mi to poinili?" Nipoto", odgovorih sa smijekom. Ali, kada je vidio posljednji crte kao cjelinu, pokojni efendi Prefinjeni poeo je vjerovati u to. Govorio je da je uvoenje perspektive i oponaanje franakog stila u slikarstvu dovelo do pribliavanja ejtanu. Priaju da smo, koristei franaku tehniku, na posljednjem crteu lice nekog smrtnika naslikali kao da i nije slika, nego kao stvarna osoba, pa bi ovjek koji posmatra tu sliku mogao pomisliti da se, kako se to radi u crkvama, pokloni pred njom. Po njemu, perspektiva je ejtanovo iskuavanje, ne samo zato to crte s Alahovog ugla gledanja prebacuje na ugao

iz kojeg svijet vidi obian ulini pas, nego i zato to e nas prihvatanje stila franakih majstora, kao i mijeanje naeg znanja i umijea s paganskom vjetinom i stilom liiti istoe naeg izraza i pretvoriti nas u njihove robove." Nita ne postoji isto", rekao je efendi Tetak. Kad god u iluminaciji i slikarstvu nastanu uda, kad god u iluminatorskoj radionici osvane neka ljepota od koje e mi se oi ovlaiti, a cijelo tijelo najeiti, znam da su tu postigle jedinstvo dvije stvari ko-je se ranije nikada nisu pribliile jedna drugoj i da je od toga nastalo jedno novo udo. Behzada i svu ljepotu persijskih crtea dugujemo spajanju arapskog iluminiranja s mongolsko-kineskim slikarskim stilom. Najljepe iluminacije aha Tahmaspa objedini-le su persijsko slikarstvo s turkmenskim senzibilitetom. Ako danas neko ne moe dovoljno nahvaliti slikarske radionice Ekber-kana u Indiji, to je samo zbog njegovih podsticaja iluminatorima da usvoje stil franakih majstora. Alahovi su i istok i zapad. I neka nas Alah sauva od elja onih koji su isti i nepatvoreni." Koliko god mu je lice pri svjetlosti svijee izgledalo meko i svijetlo, toliko je njegova sjena na zidu izgledala tamna i zastrau-jua. Iako sam svaku njegovu rije smatrao veoma razumnom i ispravnom, ipak mu nisam mogao vjerovati. Pomislio sam da sumnja u mene, zato sam i ja u njega sumnjao: osjeao sam da s vremena na vrijeme paljivo oslukuje dogaa li se ta dolje, kod dvorinih vrata, kao i da iekuje nekoga ko bi ga spasio od mene. Pripovijedao si mi kako je Musavir ejh Muhamed iz Isfa-hana zapalio ogromnu biblioteku zbog toga to je u njoj bilo i njegovih knjiga kojih se odrekao, i kako je samog sebe spalio zbog grize savjesti", rekao je. Dopusti da ti ja ispriam jednu drugu, pounu priu iz te legende, koju ti ne zna. Da, posljednjih trideset godina taj iluminator tragao je za svojim slikama. Ali u knjigama ije je stranice listao naao je mnogo vie imitacija nadahnutih njime nego sopstvenih crtea. U poznim godinama svog ivota shvatio je da su dva narataja stvaralaca crtee kojih se on sam bio odrekao prihvatila kao uzor, da su te crtee ure-zali u svoje pamenje i po sjeanju ih ne samo bili u stanju proizvesti, ve su ih i uinili dijelom svoje due. Dok se ejh Muha-med trudio da pronae svoje crtee i uniti ih, shvatio je da ih mladi iluminatori s oduevljenjem umnoavaju u raznim knjigama, da se oslanjaju na njih kad oslikavaju nekakve druge prie, da ih uvaju u sjeanju i ire po itavom svijetu. Kada godinama pregledamo knjigu za knjigom i crte za crteom, jasno nam je da se dobar iluminator ne zadovoljava iskljuivo zauzimanjem mjesta u naoj svijesti, svojim udima, nego da na kraju mijenja i obrise naih sjeanja. A dospiju li vjetina i djelo jednog iluminatora do nae due, nastaje jedinstveno mjerilo ljepote itavog svijeta. Dok je Musavir iz Isfahana pred kraj svoga ivota sa sve veom upornou spaljivao i unitavao svoje crtee, ne samo to je shvatio da se oni sve vie i vie rasprostiru po svijetu, ve je shvatio i da svi oni vide svijet onako kako ga je nekad on sm vidio, tako da se sve to nije liilo na njegove crtee iz mladosti sada smatralo runim." Nisam uspio ukrotiti divljenje koje jw narastalo u meni, niti elju da se dopadnem efendi Tetku, pa sam mu se bacio pred noge. Dok sam mu ljubio ruke, u oima mi se pojavie suze i osjetih kako mjesto koje sam u svojoj dui davao majstoru Osmanu sada preputam njemu. Iluminator", rekao je efendi Tetak glasom osobe zadovoljne samom sobom, izrauje svoje iluminacije sluajui glas savjesti i u skladu s pravilima u koja vjeruje, ne plaei se niega. Nije ga briga za ono to e rei njegovi neprijatelji, vjerski fanatici i zavidnici." Ipak, efendi Tetak uopte nije iluminator, pomislio sam ljubei u suzama njegovu ruku prekrivenu mladeima i starakim pjegama. I odmah se postidjeh svoje misli. Kao da mi je tu ejtan-sku i drsku pomisao neko drugi na silu usadio u glavu. A opet, i vi znate da je to istina. Ja se njih ne bojim", rekao je Tetak. Jer se ne bojim smrti." Ko su bili oni? Klimnuh glavom kao da sam razumio njegove rijei. Meutim, u meni je narasla ljutnja. Vidio sam da je stara knjiga koja je leala pored Tetka bila El Dauzijeva

Knjiga due. Svi djetinjasti starci voljni da umru zaljubljeni su u tu knjigu o avanturama due poslije smrti. Meu divitima, rezaima, drvenim podlogama za pisaljke, mastionicama i kutijama za pera, meu svim tim stvarima poredanim na plitkim pladnjevima, kutijama s pisaim priborom i na sanduku, spazih jednu jedinu novu stvar otkako sam posljednji put dolazio ovamo: jednu bron-zanu mastionicu. Hoemo li da dokaemo da ih se ne bojimo?", rekoh hrabro. Izvadite posljednji crte i pokaite im ga." Zar im to ne bi pokazalo da njihovim klevetama pridajemo toliku vanost i time ih inimo ozbiljnim? Nismo uradili nita strano zbog ega bi se trebalo plaiti. ime bi se jo mogao opravdati tvoj toliki strah?" Oinski me je pomilovao po kosi. Uplaio sam se da e mi se oi ponovo ispuniti suzama, pa ga zagrlih. Znam zbog ega je ubijen jadni pozlatar efendi Prefinjeni", rekoh uzbueno. Kleveui vas, vau knjigu i sve nas, efendi Prefinjeni htio je sljedbenike Nusret-hode iz Erzuruma nahukati na nas. Bio je ubijeen da se ovdje priklanja ejtanu i ini krivovjerje, i to je poeo svugdje priati hukajui protiv vas ilu-minatore koji rade na vaoj knjizi. Zato se kod njega dogodila ta promjena, ne znam. Moda iz zavisti, moda ga je ejtan zaveo. I drugi iluminatori koji rade na vaoj knjizi uli su koliko je efendi Prefinjeni odluio da nas uniti. Moete da pretpostavite kako su se svi uplaili i kako su ih, kao i mene, obuzele sumnja. Poto je efendi Prefinjeni jedne noi nekoga od njih pritisnuo i poeo hukati protiv vas, nas, nae knjige, iluminacija, crtanja i svega u ta vjerujemo, uspaniio se, ubio nitkova i bacio ga u jamu." Nitkova?" Efendi Prefinjeni bio je jedan pokvareni, beskarakterni izdajnik. Pokvarenjak!", vikao sam kao da se nalazi preda mnom, u sobi. Nastade tajac. Da li me se bojao? Ja sam se bojao samog sebe. Izgledalo mi je kao da sam poletio na vjetrovima bijesa i razuma neke druge osobe. Ipak, bilo je ugodno. Ko je taj iluminator kojeg je, kao i tebe i isfahanskoga ilu-minatora, svladala panika? Ko ga je ubio?" Ne znam", rekoh. Ipak, htio sam da mu izraz mog lica kae da sam slagao. Postajalo mi je jasno da sam, doavi ovamo, napravio mnoge greke, ali nisam bio ovjek koji bi se zbog toga prepustio osjeaju krivice i kajanja. Uvidio sam da efendi Tetak sumnja u mene i odatle sam crpio sigurnost i snagu. Mislio sam da e shvatiti da sam ja ubica i, ako me se uplai, donijee i pokazati mi posljednji crte, koji sam jako elio vidjeti, ne samo da bih provjerio da li je bezboniki, ve i iz radoznalosti kako sada izgleda. Da je je toliko vano ko je ubio tog bijednika?", upitah ga. Onaj ko ga je uklonio, uradio je dobru stvar, zar ne?" Ohrabrilo me je to nije sakupio dovoljno snage da me pogleda u oi. Kada uzviene osobe, koje vjeruju da su bolje i veli-kodunije, osjete stid zbog vas, ba ovako vas ne mogu pogledati u oi. Moda i zbog toga to razmiljaju o tome da vas prijave i izrue muiteljima i delatima. Vani, ispred same dvorine kapije, psi su zalajali kao pobjesnjeli. Opet je poelo da snijei", rekao sam. Gdje su ostali u ove veernje sate? Zato su vas ostavili u kui ovako samog i otili? Nisu ak zapalili nijednu svijeu." To je vrlo udno, vrlo udno", rekao je. Uopte mi nije jasno." Izgledao je toliko iskren da sam mu povjerovao i, iako sam ga zajedno s ostalim iluminatorima ponekad izrugivao, jo jednom u dubini due osjetio sam da ga zaista volim. Nisam uspio da razumijem kako to da je u istom tom trenu shvatio da u mom srcu raste golema ljubav i potovanje prema njemu, tako da me je, opet s onom neodoljivom oinskom

njenou, pomilovao po kosi. Osjetio sam kako iluminatorski stil majstora Osmana, nadahnut starim heratskim majstorima, nema nikakve budunosti. Bila je to tako runa misao da sam se uplaio samog sebe. Svima nam se moe dogoditi da poslije neke nesree, s posljednjom nadom, ne obazirui se na to da ispadnemo smijeni ili budalasti, poelimo da se sve opet vrati kao i prije. Hajde da nastavimo ponovo oslikavati nau knjigu", rekao sam. Neka sve bude kao prije!" Medu iluminatorima je ubica. Rad na knjizi nastaviu s efendi Crnim." Da li me je to on podstrekavao da ga ubijem? Gdje je sad Crni?", upitao sam. Gdje su vam ki i unuci?" Osjeao sam se kao da mi neka strana sila gura u usta te rijei, ali, ipak, nisam se mogao suzdrati. Nakon toga mi nije preostao nijedan izlaz da budem sretan i da se nadam. Mogu biti jedino inteligentan i sarkastian, a iza ta dva uvijek interesantna dina, inteligencije i sarkazma, osjeao sam blisku prisutnost ej-tana, koji je bio njihov gospodar. U istom trenu ispred dvorine kapije poeli su zavijati pobjenjeli psi, kao da njue miris krvi. Da li sam ja taj trenutak ve davno proivio? U dalekom gradu, nekog davnog dana, dok je vani padao snijeg koji nisam mogao vidjeti, pri svjetlosti svijee, nekom onemoalom starcu, koji me je optuivao da sam krao boje, pokuavao sam objasniti kroz pla da nisam nita skrivio. I tada su, kao i sada, ispred daleke dvorine kapije poeli zavijati psi, kao da su osjeali miris krvi. I po Tetkovoj bradi, koja je pokazivala nadmenost i koja je liila na bradu onog smeuranog zlog starca, kao i po njegovim oima koje je sada konano smogao nemilosrdno dii i uperiti u moje, razumio sam njegovu namjeru da me uniti. Kao to sam tu runu uspomenu, prizvanu iz vremena kada sam bio desetogodinji iluminatorski egrt, u svojoj glavi oivio kao sliku vidljivih obrisa, ali izblijedjelih boja, tako sam i sadanjost proivljavao i kao nekakvu uspomenu istovremeno jasnu i izblijedjelu. I tako sam, ustavi sa svog mjesta, hodao iza lea efendi Tetka koji je sjedio, i dok sam s radnog stola uzimao onu novu, veliku i teku bronzanu mastionicu izmeu meni poznatih staklenih, porculanskih i kristalnih mastionica, dotle je vrijedni iluminator u meni (glavni iluminator majstor Osman uio nas je da takav jedan postoji u svakome od nas) u otrim obrisima i blijedim bojama crtao sve to je uinio i vidio, kao da to nije sadanjost koju proivljavam, ve neka davna uspomena. Poznato vam je kako u snu vidimo sami sebe izvana, pa zadrhtimo. S istim osjeajem jeze, drei u ruci masivnu bronzanu mastionicu uskog grla, rekoh: Kada sam imao deset godina i egrtovao, vidio sam jednu ovakvu mastionicu." Mongolska mastionica, stara trista godina", rekao je efendi Tetak. Crni ju je donio ak iz Tabriza. Koristi se samo za crvenu boju." Naravno da me je ejtan u tom trenutku navodio da mastionicom iz sve snage udarim i prospem mozak tom samoljubi-vom, djetinjastom starca. Ali nisam ga posluao. S nekom glupom nadom rekoh: Ja sam ubio efendi Prefinjenog." Shvatiete zato sam rekao s nadom, zar ne? Nadao sam se da e me efendi Tetak razumjeti i da e mi oprostiti. I da e me se uplaiti. I pomoi mi.

29. JA SAM VA TETAK Kada je rekao da je ubio efendi Prefinjenog, u sobi je nastupio dugaak muk. Pomislio sam da e i mene ubiti. Srce mi je dugo ubrzano tuklo. Da li je ovamo doao s namjerom da me ubije ili da bi priznao ubistvo i zaplaio me? Da li je sam znao ta eli? Shvatio sam u trenu da uopte ne poznajem duu tog velikog iluminatora, iji sam talenat i vjetinu godinama

poznavao, osjeao sam da stoji iza mene, iza mog potiljka, jo uvijek drei u ruci onu veliku mastionicu za crvenu boju, ali se nisam okrenuo da ga pogledam u lice. Znao sam da e ga moje utanje uznemiriti, pa sam rekao: Psi jo nisu prestali lajati." Zatim smo ponovo zautjeli. Tada sam shvatio da je moja smrt ili spas iz te nevolje, potpuno u mojim rukama, u onome to u mu rei. Jedino to sam o njemu znao pored njegovog slikarstva i iluminacije, jeste to da je inteligentan. A to je, ako vjerujete da iluminator u svom djelu nikako ne smije otkriti sebe i svoju duu, neto na ta bi ovjek morao biti ponosan. Ali kako me je uspio spopasti samog, u praznoj kui? Moja staraka pamet pokuavala je brzo posloiti injenice, ali bila je toliko zbrkana da se nije mogla izvui iz ove igre. Gdje je sad ekura? Odavno zna da sam ja to uinio, zar ne?", upitao je. Sve do trenutka dok mi sam nije priznao, nije mi bilo ni na kraj pameti. tavie, i u tom asu, krajikom uma, pomislio sam da je ubistvo efendi Prefinjenog zapravo dobro djelo, jer bi pokojnog majstora pozlatara moda zaista toliko savladao strah i da bi nas sve mogao upropastiti. Osjetio sam jednu slabanu, jedva primjetnu zahvalnost prema ubici s kojim sam se naao sam u praznoj kui. Ne udim se to si ga ubio", rekao sam. Ljudi kao mi, koji ive s knjigama i nou sanjaju stranice, neprestano strahuju od neega na ovom svijetu. Uz to, bavimo se neim jo manje doputenim, jo opasnijim, bavimo se iluminacijom u muslimanskom gradu. Kao to je to bilo i kod Musavir ejh Muhameda Isfahan-skog, postoji snana elja za krivicom i kajanjem u dui svakog iluminatora, za optuivanjem i aljenjem samog sebe prije nego to to uine svi ostali, zbog onog to je uinio i za oprotajem pred Alahom i pred ljudima. Svoje knjige prireujemo u tajnosti, kao da smo prijestupnici, esto kao da traimo pomilovanje. Itekako znam kako unaprijed povijamo glavu pred napadima ho-da, propovjednika, kadija i ejhova koji nas optuuju da smo nevjernici i kako taj stalni osjeaj krivice i ubija, ali i raspaljuje iluminatorovu matu." Znai, ne krivi me zbog toga to sam uklonio nerazumnog efendi Prefinjenog?" Ono to nas privlai u tekstu, iluminaciji i slikarstvu sadrano je upravo u tom strahu. Novac i nagrade nisu jedini razlog zbog kojeg se, kleei na koljenima, od jutra do mraka, pri svjetlosti svijee, noima predajemo iluminaciji i knjigama sve dok ne oslijepimo; razlog je i bijeg od drugih ljudi, bijeg od zajednice. Ali, suprotno toj strasti, elimo da isti ti ljudi od kojih bjeimo i skrivamo se, vide i zavole crtee koje smo nadahnuto uradili. A ta ako nas proglase bezbonicima?! Kakve su to muke za pravog nadarenog stvaraoca! Meutim, prava slika skrivena je u onome to niko nije vidio ni nacrtao, u slici za koju e svako na prvi pogled rei da je loa, nepotpuna i bogohulna. Istinski iluminator zna da mora dospjeti do toga, ali se ujedno boji samoe koja ga ondje eka. Ali, ko moe pristati na to da mu sav ovozemaljski vijek protekne u takvom strahu i nespokoju? Optuujui samog sebe prije nego to drugi to uine, iluminator misli da e se spasiti strahova koji ga godinama progone. Vjeruju mu tek kad prizna svoju krivicu i onda ga spale. Pravi iluminator taj posao obavi sam." Ti nisi iluminator", rekao je, ,,a ja njega nisam ubio iz straha." Ubio si ga zato to bi htio slikati onako kako eli, bez straha." Prvi put poslije mnogo vremena iluminator koji je namjeravao da bude moj ubica rekao je neto pametno: Znam da sve ovo govori da bi dobio na vremenu, da bi me obmanuo i da bi se izvukao iz ovoga", a zatim je dodao: Ipak, ono to si posljednje rekao, ispravno je. elim da ovo shvati, posluaj me." Okrenuo sam se i pogledao ga u oi. Dok mi je govorio, potpuno je napustio stara pravila naeg meusobnog ophoenja, po emu mi je bilo jasno da u mislima negde luta. Ali kamo? Ne boj se, neu povrijediti tvoje dostojanstvo", rekao je. Dok je odostraga prelazio ispred mene, glasno se nasmijao, ali je u tom smijehu bilo neeg veoma alosnog. Dogaa mi se,

ba kao i sada, da neto radim", ree, ,,a ubijeen sam da to i nisam ja. Kao da je u meni neto nemirno i nespokojno to me tjera da inim zlo. Ipak, za tim imam neodoljivu potrebu. Isto kao i sa iluminacijom." Sve su to same bapske prie o ejtanu." Znai, ja laem?" Osjeao sam da nema dovoljno hrabrosti da me ubije pa me navodi da ga razljutim. Ne lae. Ali nema spoznaju o onome to osjea." O, ne, ja jako dobro poznajem svoje osjeaje, i prije nego to sam umro, stradam u paklenim mukama. Zbog tebe smo do grla ogrezli u grijehu, a da toga nismo bili svjesni. A ti sad govori da budem hrabriji. Zbog tebe sam postao ubica. Sve e nas pobiti Nusret-hodini razjareni psi." to je manje vjerovao u ono to govori, to je vie vikao i sa sve veim bijesom stiskao mastionicu u ruci. Hoe li neko, prolazei snjenom ulicom, uti njegovu galamu i prii? Kako se dogodilo da si ga ubio?", upitao sam ga vie zbog toga da bih dobio na vremenu nego zato to me je zanimalo. Kako ste se sreli pokraj te jame?" One noi kad je otiao od tebe, efendi Prefinjeni me je sam potraio", poe priati s nekim neoekivanim zanosom. Rekao je da je vidio posljednji crte uraen na dvije stranice. Dugo sam se borio da ga nagovorim da ne die veliku prainu oko toga. Odveo sam ga do zgarita i rekao da pokraj jame imam zakopan novac. im je uo za novac, povjerovao mi je. To je najbolji dokaz da ilu-minator radi samo za novac. I zato mi nije ao. Pio je nadaren, ali osrednji iluminator. Bio je spreman noktima raskopati zaleenu zemlju. Da sam kraj te jame zaista imao zakopane dukate, ne bi bilo potrebe da ga ubijem. Izabrao si jednog bijednika da ti radi pozlate. Imao je sigurnu ruku, ali su mu pozlaivanje, izbor i upotreba boja bili prosti. Nisam ostavio ni najmanji trag za sobom. Reci mi ta je sutina stila? Sad i Franci i Kinezi govore o koloritu slikarovog talenta, o nekakvom stilu. Da li je dobrom iluminato-ru neophodan stil po kojem se razlikuje od ostalih ili ne?" Ne brini se", rekoh mu, novi stil ne nastaje iz elje ilumi-natorovog srca. Deava se da neki princ umre, da neki ah izgubi ratove, da se zavri neko razdoblje koje je izgledalo beskrajno, pa se zatvori neka iluminatorska radionica, a njeni iluminatori se raziu i potrae druge zemlje, druge mecene zaljubljene u knjige. Jednog dana neki padiah u svom atoru ili araju, samilosno okupi te smuene ali talentovane iluminatore bez krova nad glavom, pristigle s raznih strana, na primjer iz Herata i Alepa, i tako brino osnuje sopstvenu radionicu. Ako ti iluminatori, nenavikli jedni na druge, u poetku i iluminiraju vlastitim, starim, po-znatim stilovima, kasnije meu njima, ba kao meu djecom koja se zblie trkarajui ulicama, doe do natjecanja, sukoba i raz-raunavanja. Ono to izroni na povrinu poslije dugogodinjih svaa, ljubomora, zavjera i prouavanja boje i iluminacije zove se novi stil. Uglavnom za taj stil je zasluan najsjajniji i najvjetiji iluminator, mogli bismo rei i najsretniji. Na preostalim ilumi-natorima je da taj stil zauvijek samo oponaaju, da ga usavravaju, pa i uljepavaju." Nije mogao da me pogleda u oi, te neoekivano blagim glasom, kao da me moli za poten odgovor ili za blagonaklonost, upita me drhtei poput neke mlade djevojke: Imam li ja vlastiti stil?" U trenutku sam pomislio da e mi na oi navrijeti suze. Trudei se svom snagom biti njean, saosjeajan i dobar, pourio sam mu rei ono to sam zaista i mislio o njemu: Ti si najnadareniji i najudesniji iluminator, umjetnik naj-vjetije ruke i najistananijeg oka kojeg sam vidio u svom ivotu duem od ezdeset godina. Da se ispred mene nae crte koji su oslikali kistovi hiljade stvaralaca, odmah bih prepoznao i izdvo-jio potez tvojeg bogom danog, udesnog kista." To je i moje miljenje, ali ti nisi dovoljno pametan da bi mogao razumjeti tajnu moje nadarenosti", ree. Sada zbog straha od mene govori samo lai. Ipak, opisi jo jednom moj stil!"

Tvoj kist i potezi kao da ne pronalaze svoje puteve uz pomo tvog dodira, ve samostalno. Kvalitet koji tvoj kist stvori nije ni stvarnost ni ironija. Kad nacrta scenu s mnogo ljudi, napetost koja se vidi u njihovim unakrsnim pogledima, u kompoziciji stranice i znaenju teksta, na tvojim crteima pretvara se u vjeni, prefinjeni apat. Uvijek iznova posmatram ta djela da bih oslukivao taj apat, i svaki put sa smijekom primjeujem da se znaenje promijenilo te se ponovno uputam u, kako bih rekao, itanje tvoje iluminacije, kao da je pisani tekst. I tako, kad se slojevi znaenja nataloe jedan na drugi, dobije se dubina koja see mnogo dalje i od perspektive franakih majstora." Aha. Dobro. Pusti franake majstore. Nastavi!" Tvoj kist je zaista tako udesan i moan, da e onaj koji po-smatra tvoje crtee prije povjerovati naslikanom nego stvarnom svijetu. I kao to bi svojim umijeem najiskrenijeg vjernika mogao skrenuti s njegovog puta, tako bi svojom slikom i najbezna-denijeg nevjernika mogao izvesti na Alahov put." Tano je, ali ne znam da lije pohvalno. Govori dalje." Nijedan iluminator ne poznaje gustinu boje i njene tajne kao ti. Uvijek prireuje najblistavije, najivlje i najljepe boje." Da. Priaj jo!" Zna da si najvei iluminator od doba Behzada i Mir Sejid Alija naovamo." Jeste, znam. Ako i ti to zna, zato knjigu ne zavri sa mnom, nego s efendi Crnim, primjerom prosjenosti?" Posao koji on obavlja ne zahtijeva ak ni vjetinu iluminacije", rekoh. To je jedna stvar. A druga - on nije ubica kao ti." Blago mi se nasmijeio kao odgovor na moj osmijeh pun razumijevanja. Slutio sam da bi se na takav nain mogao spasiti ovog nonog komara. I tako, poto sam zapoeo temu, zanijeli smo se u ugodnom razgovoru o mongolskoj mastionici u njegovoj ruci, ne kao otac i sin, nego kao dva radoznala, iskusna starca. Priali smo o teini bronze, stabilnosti mastionice, dubini njenog vrata, o duini pisaljki starih iluminatora i o tajni crvene boje, iju gustinu je mogao osjetiti dok je lagano njihao mastionicu stojei ispred mene. Razgovarali smo kako mi u Istanbulu uopte ne bismo mogli slikati da Mongoli tajnu crvene boje, koju su nauili od kineskih majstora, nisu prenijeli u Horasan, Buharu i Herat. to smo due razgovarali, kao da se i zgusnutost vremena mijenjala zajedno s gustinom boje, sati su sve bre prolazili. Krajikom uma neprestano sam se udio zato se jo uvijek niko ne vraa kui. Prieljkivao sam da tu teku mastionicu vrati tamo odakle ju je i uzeo. Kad tvoja knjiga bude zavrena, hoe li oni koji budu vidjeli moja djela znati cijeniti moje umijee?", upitao je sa starom, nekada uobiajenom radnom oputenou. Ako jednog dana, uz Alahovu pomo, sretno dovrimo tu knjigu, na preuzvieni padiah uzee je u ruke i prelistati, i, naravno, krajikom oka najprije prekontrolisati jesu li zlatni listii upotrijebljeni gdje treba. Zatim e, kao da ita knjigu o ljudskim udima, pogledati svoj portret i, kao svaki padiah, diviti se ne naem prelijepom crteu, nego vlastitom liku. Ako nakon toga bude naao malo vremena da pogleda udesne prikaze koje smo, nadahnuti i istokom i zapadom, oduevljeno slikali ne tedei oi i ne osvrui se na patnje, kakva e to biti blagodat! Zna da, osim ako se ne dogodi kakvo udo, on nee postavljati pitanja o tome ko je napravio taj okvir, ija je pozlata ili ko je nacrtao ovog ovjeka i konja i na kraju e odloiti knjigu u svoju riznicu. Ali, mi emo se, kao i svi drugi talentovani, vratiti iluminaciji vjerujui da e se jednog dana dogoditi i to udo." Neko vrijeme smo utjeli. Kao da smo neto strpljivo ekali. Kada e se to udo dogoditi?", upitao je. Kada e toliki crtei nad kojima smo radili do sljepoe konano biti shvaeni? Kada e mi iskazati ljubav koju zasluujem, koje mi zasluujemo?" Nikada!"

Kako?" Nikad ti nee dati to to eli", rekao sam. ,,U vremenu koje dolazi razumjee te jo manje." Ali knjige traju vijekovima", gordo je izjavio, ne vjerujui potpuno ni samom sebi. Vjeruj mi, ni kod jednog talijanskog majstora nema tvoje poetinosti, predanosti poslu, osjeajnosti, istote i sjaja tvojih boja. Ali njihove slike su slinije ivotu, vjernije. Oni ne slikaju kao da svijet posmatraju sa minareta, zanemarujui perspektivu, ve ga slikaju s ulice, ako ne tako, onda kao pogled iz prineve sobe, zajedno s njegovim krevetom i jorganom, stolom, ogledalom, tigrom, kerkom i novcem. Zna, oni naslikaju sve. Ne nasjedam ja na sve to oni rade. Pokuaj da se svijet doslovno oponaa na slici ini mi se kao omalovaavanje, vrijeanje. Ipak, te njihove slike naslikane novim stilom imaju takvu privlanost! Sve to oko vidi oni naslikaju ba onako kako ga vidi. Oni slikaju ono to vide, a mi ono to gledamo. Kada vidi njihova djela, postane ti ja-sno da jedini nain da ovjekovjei lice do sudnjeg dana vodi preko franakog stila. A to djeluje tako privlano da Mleani nisu jedini koji trae da ih tako naslikaju: tu su i krojai, mesari, vojnici, svetenici i trgovci iz svih franakih zemalja, svi trae da tako budu naslikani. Jer, kada ovjek jednom vidi te slike, odmah poeli sebe vidjeti takvim, poeli vjerovati da je drugaiji od ostalih, da je jedinstveno, posebno i neuporedivo bie. Tu mogunost ne prua slikanje ovjeka na nain na koji ga vidi razum, nego slikanje novim stilom kako ga vidi golo oko. Jednog dana svi e se slikati kao oni. Na pomen rijei 'slika', svi e misliti na njihov rad. ak e i jadni, glupi kroja koji o slikanju pojma nema poeljeti da, nakon to na slici ugleda jedinstvene linije svog nosa, povjeruje kako nije tek neki tamo upljoglavac, nego posebna i jedinstvena linost." Eh, pa i mi emo onda izraivati takve slike", aljivo ree ubica. Ne moemo!", odgovorih. Zar nisi od svoje rtve, pokojnog efendi Prefinjenog, nauio koliko se oni plae da ne postanemo imitatori Mletaka? ak i da se ne plaimo, i da pokuamo slikati kao oni, sve bi se svelo na isto. Nai stilovi e na kraju iz-umrijeti, nae boje izblijediti. Nikoga nee interesovati nae knjige, nae iluminacije. Oni koje to bude zanimalo ili nita nee moi razumjeti, pa e nezadovoljnog izraza lica pitati gdje je tu perspektiva, ili nee moi da nau knjige. Jer, pored nemara, nae knjige polako e dokrajiti zub vremena i nedae. Poto u arapskom ljepilu za uvezivanje ima ribe, kosti i meda, a u sjaju za poliranje stranica mjeavine jaja i kroba, prodrljivi i nametljivi mievi jee ih u slast, dok e ih bijeli mravi, crvi i nebrojene vrste kukaca ravnomjerno izgrickati i dokrajiti. Povezi e se raspasti, stranice poispadati, a lopovi, nezainteresovane sluge, djeca i ene koje potpaljuju pe, hladnokrvno e kidati listove i crtee. Mali prinevi kvarie iluminacije svojim perima, probijati oi ljudskim likovima, brisati o njih svoje zabaljene nosie i podebljavati rubove crnom bojom. Oni koji u svemu vide grijeh iarae ih, istrgati, isjei, moda napraviti nove crtee od njih ili ih koristiti za igru i zabavu. Dok ih majke budu cijepale, smatrajui ih besramnim, oevi i starija braa samozadovoljavae se nad crteima ena i svravati na njih. Stranice e se slijepiti jedna za drugu ne samo zbog toga nego i zbog prljavtine, blata, vlage, loeg ljepila, pljuvake i svakakve neistoe, kao i ostataka hrane na njima. Tamo gdje su se slijepile, mrlje i fleke od plijesni i prljavtine rascvjetae se poput ireva. Nakon toga kia, kapljice s krovova to prokinjavaju, poplave i nanosi blata uniti-e nae knjige, naravno, zajedno s odrpanim, izjedenim, izblije-djelim i neitkim stranicama koje e se zbog vode, vlage, kukaca i nebrige pretvoriti u kau. Posljednju nedirnutu knjigu, koja e udom izroniti sa dna nekog udesnog sanduka suhog kao barut, jednog dana progutae plamen nekog nemilosrdnog poara. Da li postoji u Istanbulu ijedna mahala koja u posljednjih dvadeset godina nije bar jednom planula i izgorila do zemlje, u kojoj mogle ostati knjige? U ovom gradu, u kojem poslije svake tri godine nestane vie knjiga i biblioteka nego kad su Mongoli spalili i razorili Bagdad, koji bi iluminator uopte mogao zamisliti da bi njegova udesna djela mogla postojati due od sto godina, ili da bi po svojim radovima mogao biti cijenjen i pamen

kao Behzad? Ne samo naa djela nego sve to je vijekovima stvarano na ovom svijetu nestae u poarima, izjee crvi i upropastiti nemar: irin kako s prozora ponosno posmatra Husreva; Husrev koji zadivljeno gleda irin koja se kupa na mjeseini, ljupki i njeni pogledi svih ljubavnika; Rustem kako na dnu jame davi bijelog ejtana; tuno Mednunovo stanje dok, lud od ljubavi, u pustinji prijateljuje s bijelim tigrom i planinskom kozom; nevjerni pas, uhvaen i objeen o drvo nakon to je jednu ovcu iz stada koje je uvao poklonio vuici s kojom se svake noi pario; svi oni ukrasi naslikani s cvijeem, anelima, olistalim granama, pticama i suzama; svi svirai uda naslikani da bi ukrasili Hafizovu za-gonetnu pjesmu; svi zidni ukrasi nad kojima su hiljade, desetine hiljada iluminatorskih egrta kvarili svoje oi, a majstori zauvijek gubili vid; svi stihovi upisani na male ploe okaene iznad vrata i po zidovima, i skriveni u meusobno isprepletenim okvirima ili usred crtea; skromni potpisi provueni u dnu zidova, u uglovima, na zabatima, ispod stopala, pod grmovima i izmeu stijena; sve cvijee koje prekriva jorgane to pokrivaju ljubavnike; sve odrubljene nevjernike glave koje uz rub strpljivo ekaju na pokojnog djeda naeg padiaha dok on pobjedniki opsjeda neprijateljsku tvravu; svi topovi, puke i atori ijem si se slikanju i ti kao mladi priklonio i koji se naziru u pozadini prizora na kojem nevjerniki poslanik ljubi noge pradjeda naeg padia-ha; svi ejtani - s rogovima i bez njih, kusi i repati, iljatih zuba i otrih kandi; hiljade ptica raznih vrsta, ukljuujui i mudrog pupavca, razigranog vrapca, nevjestu lunju i raspjevanog slavuja; mirne make, uznemireni psi i brzi oblaci; mali i ljupki buseni trave to se ponavljaju na hiljadama crtea, nevjesto osjenane stijene, desetine hiljada stabala empresa, platana i nara iji je svaki list posebno nacrtan s velikim strpljenjem; saraji i stotine hiljada njihovih cigala naslikanih po uzoru na saraje iz vremena Timura i aha Tahmaspa, iako pripadaju priama iz starijih vremena; desetine hiljada melanholinih prineva koji sluaju muziku prekrasnih djevojaka i mladia to sjede na prekrasom ili-mu prostrtom na rascvjetanoj livadi, ispod olistalog stabla; sjajni crtei inija i sagova koji svoju savrenost duguju batinama to su trpjele tokom posljednjih sto pedeset godina i suzama to su lile hiljade iluminatorskih egrta od Samarkanda do Istanbula; tvoji udesni vrtovi i lunje koje jo uvijek zanesen crta, tvoji nevjerovatni prizori smrti i rata, tvoji graciozni ahovi u lovu i plaljive gazele koje isto tako graciozno bjee, tvoji ahovi na sa-mrti, zarobljeni neprijatelji, tvoji paganski jedrenjaci i neprijateljski gradovi, sve one tvoje blistave mrane noi, koje svjetlucaju kao da je sama no izala iz tvog kista, zvijezde, empresi slini utvarama i tvoji prikazi ljubavi i smrti koje si obojio u crveno, sve, sve e nestati..." Zamahnuvi mastionicom svom snagom me je udario po glavi. Od siline udarca zateturao sam. Osjetih straan bol koji nikako ne mogu opisati. Kao da je moj bol na trenutak preplavio cijeli svijet i obojio ga jarkoutom bojom. Iako je veliki dio mog uma shvatio da mije sve ovo uinjeno namjerno, ipak je, istovremeno s udarcem, ili moda izazvan njime, drugi, oteeni dio mozga s tunom dobrotom elio rei bezumniku koji je namjeravao postati moj ubica: Smiluj se, nanosi mi stranu bol tvojom grekom!" Ponovo me je udario po glavi bronzanom mastionicom. Sada je i onaj oduzeti dio mog uma shvatio da to nije greka, ve samo ludilo i srdba i kako bi to, na kraju, mogla biti i moja smrt. Tako sam se uplaio stanja u kojem sam se naao da sam iz sve snage zapomagao od boli. Da je moj krik naslikan, bio bi potpuno zelen. Shvatio sam da u nonoj tami i na praznim ulicama niko nee moi ni uti ni vidjeti tu boju, kao ni to da sam potpuno sam. Preplaen mojim zapomaganjem zastao je. Na trenutak su nam se oi. U njegovim zjenicama, uz strah i stid, vidio sam predanost i pomirenost s onim to je uinio. To nije bio iluminator kojeg sam poznavao, ve jedan meni dalek, zli stranac koji nije poznavao moj jezik. A sve je to moju sadanju samou produilo u vijekove. Htio sam ga uhvatiti za ruku kao da se grevito hvatam za ovaj svijet, ali nije pomagalo. Preklinjao sam ga, ili sam bar bio ubijeen da to inim: Sine, sine, nemoj me ubiti!" inilo se da me uopte ne uje, kao to biva u snu.

Ponovo me je mastionicom udario svom snagom po glavi. Moj razum, moji doivljaji, moje uspomene, moje oi, sve moje, pretopilo se u strah i potpuno izmijealo. Kako nisam mogao vidjeti nijednu boju, shvatio sam da su se sve pretvorile u crvenu. Ispostavi se da je crvenilo za koje sam mislio da je moja krv zapravo mastilo. Crvenilo na njegovim rukama, za koje sam mislio da je mastilo, bila je moja krv, koja nije prestajala tei. Koliko mi je nepravedno, okrutno i nemilosrdno izgledalo moje umiranje u tom trenutku. Eto, do tog mjesta polagano me je dovela moja staraka glava oblivena krvlju. Primijetio sam da su moja sjeanja potpuno bijela, kao snijeg. Boljela me je glava, probadalo me je u ustima. Sad u vam opisati svoju smrt. Moda ste ve davno shvatili da smrt nije kraj svega - tu nema sumnje. Meutim, kao to uostalom i pie u raznim knjigama, nevjerovatno je bolna. Kao da ne samo moja smrskana lubanja i mozak, nego i svaki dio mog tijela izgara u bolu. Toliko je teko podnijeti taj neopisivi bol da je jedan dio mog uma nastojao, kao da je to jedini izlaz, zabora-viti na njega, pokuavajui da utone u prijatan san. Prije nego to sam umro, sjetio sam se jedne asirske legende koju sam uo negdje na kraju djetinjstva. Jedan starac, koji je ivio usamljeno, probudi se jednom usred noi i ustane da popije au vode. au stavi na stoi, kad ono nema svijee koja je ondje stajala. Gdje li je? Slaba svjetlost probijala se iz sobe. Pratei zrak svjetlosti, vratio se natrag u svoju sobu i u svom krevetu za-tekne nekog drugog kako lei sa svijeom u ruci. Ko si ti?", upita. Smrt", ree stranac. Starac utone u tajanstvenu tiinu. Zna-i, dola si", ree kasnije. Da", zadovoljno ree smrt. Ne", odluno odvrati starac, ti si moj nedosanjani san." Brzo dune u svijeu u stranevoj ruci i sve nestane u mraku. Starac lee u svoj prazan krevet i zaspi. ivio je jo dvadeset godina. Bilo mi je jasno da se to meni nee dogoditi. Jer, jo jednom me je udario mastionicom po glavi. Osjeao sam toliko intenzivan bol da sam taj udarac jedva mogao osjetiti. I on, i mastionica i soba koja je krto osvijetljena svijeom poeli su polako bli-jediti i gubiti se u daljini. Ipak, jo uvijek sam bio iv. Znao sam po tome to sam se pokuavao uhvatiti za ovaj svijet, to sam elio potrati i pobjei, mlatarao sam akama i rukama kako bih zatitio svoju okrvavljenu glavu i lice, i po tome kako sam ga, ini mi se, u jednom tre-nutku ugrizao za zglob, i kako me je mastionica jo jednom udarila po licu. Vjerovatno smo se malo rvali, ako se to moe tako nazvati. Bio je veoma snaan i uzrujan i sruio me je na leda. Koljenima mije pritisnuo ramena i gotovo zakucao za pod, pa mi je, starom i umiruem, govorio neto vrlo nepristojno, bez imalo potovanja. Ponovo me je udario mastionicom po glavi, moda i zbog toga to ga nisam mogao ni razumjeti ni sluati, niti gledati njegove zakrvavljene oi. Njegovo lice, glava i cijela odjea bili su crveni od boje koja je prskala iz mastionice i, pretpostavljao sam, krvi koja je iz mene tekla. Tuan jer e posljednje to u vidjeti na ovom svijetu biti taj ovjek, moj neprijatelj, zatvorio sam oi. Odmah zatim ugledah neko prijatno, njeno svjetlo. Bilo je tako privlano i slatko kao san koji e mi, kako sam vjerovao, odmah ukloniti bol. U njemu ugledah nekoga. Kao dijete upitao sam ga: Ko si ti?" Ja sam Azrael, aneo smrti", rekao je. Ja zavravam ovjekova ovozemaljska putovanja. Razdvajam djecu od njihovih majki, mueve od ena, ljubavnike jedno od drugog i oeve od njihovih keri. Nijedan smrtnik na ovom svijetu nee izbjei susret sa mnom." Shvativi da je smrt neizbjena, zaplakah. Plakanje je izazvalo jaku e. S jedne strane, bila je to bol koja ovjeka vodi prema ludilu, mjesto usplahirenosti i okrutnosti na kojem je moje lice zalila krv. S druge strane bilo je mjesto na kojem prestaju uurbanost i nepravda, ali je to mjesto bilo strano i zastraujue. Znao sam da je taj osvijetljeni svijet u koji me Azrael poziva zapravo svijet mrtvih, pa sam se

plaio. A opet, znao sam da neu moi dugo ostati u tom svijetu koji me tjera da kukam i da se previjam od bolova, i da u toj svijetu strane boli i muke za mene nije ostao nijedan miran kutak. Da bih mogao ostati na ovom svijetu, trebalo je, ini se, saivjeti se s tom stranom boli dokle god ivim, a ja za to, u ovim svojim starakim godinama, nisam imao snage. I tako, neposredno prije svoje smrti, i sam sam htio umrijeti. U istom trenutku saznao sam i odgovor na pitanje oko kojeg sam cijelog ivota razbijao glavu, a nije ga bilo u knjigama: kako to da svi ljudi, bez izuzetka, umru? Shvatio sam da je odgovor u toj jednostavnoj elji za umiranjem i da e me smrt uiniti jo mudrijim. Ipak, obuzela me je neodlunost onoga koji, prije nego to se uputi na dalek put, ne moe izdrati, a da jo jednom ne pogleda svoju sobu, svoje stvari i svoju kuu. Panino i s enjom poelio sam jo jednom, posljednji put, vidjeti svoju ker. To sam tako snano elio da sam shvatio kako u je moi doekati ako jo neko vrijeme stisnem zube i izdrim bol i sve jau e. Tako je ono smrtonosno i prijatno svjetlo na neko vrijeme nestalo pred mojim oima, a moj um otvorio je svoja vrata glasovima i zvucima svijeta gdje sam leao na samrti. Mogao sam uti kako moj ubica tumara po sobi, otvara ormar, pretura po mojim papirima i bijesno trai posljednji crte, a zatim, budui da ga nije uspio nai, pretura moj pribor za boje i uta sanduke, kutije, mastionice i stoi. Shvatio sam da s vremena na vrijeme jecam i da mi se stare ruke i umorne noge ponekad udno trzaju. ekao sam. Bol nije prestajao, bio sam sve edniji, vie nisam mogao stiskati zube. Ali, ekao sam. Tada mi je palo na pamet da bi se moja ki, kad doe kui, mogla sresti s ubicom, ali na to nisam htio ni pomiljati. U istom trenutku osjetio sam da je moj ubica izaao iz sobe. Vjerovatno je naao posljednji crte. e je bila neizdriva, no svejedno sam ekao. Hajde, keri, lijepa moja ekura, doi! Nije dola. Vie nisam imao snage da izdrim bolove. Shvatio sam da u umrijeti ne vidjevi ker. To mi je palo tako teko da sam htio umrijeti od tuge. I ba tad s moje desne strane pojavi se lice koje dotad nisam vidio i, smijeei se, prui mi au vode. Zaboravljajui na sve, pohlepno sam posegnuo za vodom. On izmakne au i ree: Reci da je Muhamed govorio lai! Odreci se njegove rijei!" Bio je to ejtan. Nisam odgovorio, nisam se ak ni uplaio. Poto nikada nisam ni vjerovao da slikanje znai priklanjanje njemu, strpljivo sam ekao. Mislio sam samo na beskrajno putovanje koje me oekuje i na moju budunost. Kada mi se u istom trenu priblii aneo svjetlosti kojeg sam maloprije vidio, ejtan nestade. Jedan dio mog uma znao je da je Azrael taj blistavi aneo koji je otjerao ejtana. Ali njegova druga buntovna strana podsjeala me je na to da u Knjizi o sudnjem danu pie kako je Azrael aneo s hiljadu krila koja se ire od istoka do zapada i u svojim rukama dri cijeli svijet. Dok mi se razum prilino mutio, prie mi aneo okupan zracima svjetlosti i, kao da mi eli pomoi, kako je Gazali opisao u knjizi Dragocjeni biser, ljupko ree: Otvori usta da ti dua izae!" Iz mojih usta nee izii nita osim bismile", odgovorih. Ali, to je bio posljednji izgovor. Znao sam da se vie ne mogu odupirati, da je doao moj as. Na trenutak sam se postidio to u svojoj keri, koju vie nikada neu vidjeti, ostaviti svoje krvavo, runo tijelo u ovom bijednom stanju. Ali, elio sam izai iz ovog svijeta, kao iz tijesnog odijela. Otvorio sam usta i kao na slikama koje prikazuju Mirad, Poslanikovo putovanje u posjetu denetu, odmah je sve prekrilo arenilo obasjano predivnim svjetlom, kao da je iluminirano zlatnom vodicom. Iz oiju mi je potekla suza boli. Iz plua mi se oteo teak uzdah i sve je prekrila tajanstvena tiina.

Mogao sam razabrati da mi se dua lagano odvojila od tijela i da se nala u Azraelovoj ruci. Moja dua, veliine pele, bila je okupana svjetlou, a kako je poela drhtati naputajui tijelo, i na Azraelovom dlanu podrhtavala je poput ive. Ipak, nisam raz-miljao o tome, nego o potpuno novom svijetu u koji sam ulazio. Poslije tolikih bolova, ispunio me je mir, a saznanje da sam umro nije mi nanosilo bol, kako sam se ranije plaio, ve suprotno, osjetio sam olakanje i odmah shvatio da je moje sadanje stanje trajno, a da su nemir i tjeskoba koje sam osjeao u ivotu bili prolazni. Sad bi se sve trebalo nastaviti ovako, dok je svijeta i vijeka, sve do sudnjeg dana, a to me nije inilo ni zadovoljnim ni nezadovoljnim. Dogaaji koji su me nekad snalazili brzo se smjenjujui jedan za drugim, rasplinuli su se u beskrajnom prostoru, odvijajui se istovremeno. Kao na onim irokim crteima na dvije stranice, gdje u svakom uglu aljivi iluminator nacrta neto posebno i nevezano jedno s drugim, tako se i ovdje mnogo toga odvijalo u istom trenutku.

30. JA, EKURA Snijeg je padao jako, ulijeui mi kroz veo u oi. Teko sam se probijala kroz vrt prekriven trulom travom, blatom i slomljenim granama, ali, iziavi na ulicu, pourila sam. Znam, zanima vas o emu razmiljam. Koliko mogu da se pouzdam u Crnog? Otvoreno u vam rei da i mene samu veoma interesuje ta mislim. Razumijete, zar ne, u glavi mi je poprilina zbrka. Ali, upr-kos tome, sad ve sigurno znam da u se, kao i uvijek, baviti kuhanjem, djecom, ocem i drugim stvarima, moje srce e mi poslije nekog vremena, a da ga ak to ne moram ni pitati, samo od sebe doapnuti ta je pravo. Sutra jo prije podne znau za koga u se udati. Postoji neto to odmah, prije nego to se vratim kui, elim podijeliti s vama. Ne, ne, dragi moji, zaboravite na veliinu mukosti koju mi je Crni pokazao. Ako elite, o tome moemo kasnije razgovarati. Ono to zapravo spominjem jeste njegova nestrpljivost. Ne mislim kako mu se u oima ne ita nita drugo osim poude. Pravo da vam kaem, ak i kad bi i bilo tako, to nije presudno. Mene zapanjuje njegova nepromiljenost! Dakle, nikako mu ne pada na pamet da bi time mogao uplaiti i otjerati, da bi mogao prokockati moju ast i ohladiti me, ak da bi mogao izazvati jo opasnije stvari. Po njegovom tunom pogledu primjeujem koliko me voli i eli. Ako je ve ekao dvanaest godina, to se ne moe ponaati kako dolikuje i saekati jo dvanaest dana? Znate li, osjeam kako sam zaljubljena u tu njegovu nespretnost, u te njegove tune djeake poglede. To sam osjeala kad sam mogla najvie da se ljutim na njega, a zapravo sam osjeala saaljenje. Ah, ubogo dijete moje", govorio je glas u meni. Toliko se mnogo mui, a jo si toliko nespretan!" Imala sam potrebu da ga zatitim, do te mjere da sam mogla i pogrijeiti mogla sam se predati tom deritu. Mislei na svoju ubogu djecu, pourila sam. Kako se zbog snijega i nadolazeeg sumraka ni prst pred okom nije vidio, uinilo mi se da neki ovjek poput sablasti ide pravo ka meni te, duboko pognuvi glavu, pobjegoh. Uavi kroz dvorina vrata, shvatila sam da se Hajrija i djeca jo nisu vratili. Dobro, veernji ezan jo nije bio oglaen. Popela sam se uz stepenice. Kua je mirisala na slatko od narande. Otac je bio u svojoj mranoj sobi. Noge su mi promrzle. Kad sam sa svjetiljkom u ruci ula u sobu i vidjela otvoren orman i jastuke razbacane po podu, pomislila sam da su evket i Orhan krivci. Tiina u kui, obina tiina, ipak nije bila uobiajena. Kada sam obukla kunu haljinu, palo mi je na pamet da sjedim sama u mraku i na trenutak se prepustim matanjima, no tada tano ispod mene, ne iz kuhinje, nego iz ljetnje iluminatorske radionice, zaulo se neko

lupkanje. Zar je otac siao dolje na ovoj hladnoi? Ipak, ne sjeam se da sam tamo vidjela svjetlost svjetiljke, pomislih, kad se zau kripa vrata koja iz kamenom poploanog hodnika vode u avliju. Nakon toga, zauvi zloslutni lave onih nesretnih pasa ba kod dvorinih vrata, uznemirih se. Hajrija!", povikala sam, evkete, Orhane!" Bilo mi je jako hladno. Uputih se ocu, nisam vie razmiljala o Crnom nego o djeci, smatrajui da na oevom mangalu sigurno ima vatre, pa u sjesti s njim i ugrijati se. U ruci mi je bila svjetiljka. Da li sam, prolazei predsobljem, pomislila da na mangal dolje stavim vodu za riblju orbu? Ula sam u sobu s plavim vratima u kojoj je sve bilo razbacano i ba sam se zapitala ta je to moj rastreseni otac uinio. Tada ga ugledah na podu. Vrisnuh uasnuto. Pa jo nekoliko puta. Potom uutjeh gledajui oevo mrtvo tijelo. Po tome to utite, po vaoj hladnokrvnosti jasno mi je da ve znate ta se dogodilo u ovoj sobi. Ako ne ba sve, onda veinu. Sada vas zanima moja reakcija na ono to sam vidjela, moja osjeanja. Kao to ponekad ine ljudi dok posmatraju neku ilu-minaciju, i vi ete suditi o bolu junaka koji je prikazan, razmiljajui o tome kako je pria zapravo dola do bolne take, a zatim, gledajui kako sam ja postupila, s uivanjem ete nastojati da shvatite kako biste se vi osjeali da ste na mom mjestu i da je va otac ovako ubijen, a ne da shvatite moju bol. U redu. Uvee sam se vratila kui i zatekla ubijenog oca. Da, upala sam kosu s glave u oaju. Da, plakala sam na sav glas. Da, zagrlila sam ga iz sve snage, udiui njegov miris, kao to sam radila u djetinjstvu. Da, dugo sam drhtala od straha, od bola, od samoe i guila se. Da, nisam mogla povjerovati u ono to vidim i preklinjala sam Alaha da otac ustane i da, kao i obino, spokojno sjedne u svoj oak, medu knjige. Ustani, oe, ustani, nemoj umrijeti, hajde, oe, ustani! Ali, njegova krvava glava bila je smrskana. Vie me je uplaila mrnja koja je tako unitila sobu i sve stvari u njoj, nego oevi iscijepani papiri i knjige, polomljena i razbacana postolja, kompleti boja i posude, divljako cijepanje mindera na kojem je sjedio, stalaka za itanje, drvenih tabli za pisanje, vie nego injenica da je sve bilo potpuno isprevrtano. Nisam vie plakala. Dok su dva ovjeka prolazila sporednom ulicom, razgovarajui i smijui se u mraku, ja sam u glavi ula beskrajnu tiinu ovoga svijeta i rukama brisala suze s lica. Dugo sam razmiljala o djeci i o naem ivotu. Oslunula sam tiinu. Potrala sam. Uhvatila sam oca za noge i, vukui ga i teglei, izvukla u predsoblje. Tamo kao da je oteao iz nekog razloga, ali sam ga, ne obazirui se, poela vui niz stepenice. Kad mi je nasred stepenica ponestalo snage, sjela sam. Moda sam htjela i zaplakati, ali zbog nekakvog lupanja pomislila sam da su stigli Hajrija i djeca, te sam ponovo zgrabila oeve noge, stisnula ih pod pazuh i spustila se dolje, ovoga puta jo bre. Glava mog dragog oca bila je tako smrskana i krvava da je, svaki put kad god bi udarila o basamake, isputala zvuk kao cijeenje mokre krpe. Njegovo, iz neznanog razloga, olakalo tijelo okrenula sam prema dolje i, vukui ga po kamenoj avliji, u nekoliko koraka stigla do Ijetnje slikarske radionice pored tale i ula. Da bih vidjela unutranjost potpuno mrane sobe, otrala sam do kuhinjskog ognjita. Kada sam se vratila, pri svjetlosti svijee koju sam drala u ruci, vidjela sam da je i iluminatorska radionica bila ispreturana. U trenutku sam zanijemila. Ko je to bio, dragi Boe, ko? Mozak mi je ubrzano radio, preispitivala sam mnogo toga. Ostavila sam oca u ispreturanoj sobi ija sam vrata dobro zatvorila. Iz kuhinje sam uzela vedro, napunila ga vodom iz bunara, popela se uz stepenice i pri svjetlosti svjetiljke oprala krvave tragove u predsoblju, a zatim i na stepenicama. Sve sam veoma brzo uradila. Potom sam se popela u svoju sobu, skinula krvavu odjeu i obukla istu. Ba u trenutku kad sam htjela ui u oevu sobu s vjedrom i

krpom u ruci, ula sam kako se otvara kapija. Utom se zau i veernji ezan. Sakupila sam svu snagu koju sam imala i doekala ih na vrhu stepenita sa svjetiljkom u ruci. Mama, stigli smo!", ree Orhan. Hajrija! ta vas je zadralo?", prosiktala sam. Ali, mama, stigli smo do ezana...", rekao je evket. uti! Djed vam je bolestan, spava." Bolestan?", upitala je Hajrija odozdo. U mojoj utnji osjetila je bijes. Gospoo ekura, ekali smo kod Koste. Kad je riba stigla, ne gubei vrijeme, nabrali smo lovor. Kupila sam djeci suhe smokve i osuene drenjine." Poeljela sam da siem i apatom ukorim Hajriju, no pomislila sam da e svjetiljka u mojoj ruci osvijetliti mokre stepenice dok budem silazila, a uz to i kapljice krvi koje u brzini nisam stigla obrisati. Djeca su se tapkajui popela uz stepenice i izula se. Pssst!", rekoh, gurajui ih u nau sobu. Ne tamo, djed spava." Hou u sobu s plavim vratima, do mangala", rekao je evket. Neu u djedovu sobu." Va djed je tamo zaspao", rekoh apatom. Ipak, vidjela sam da se na trenutak kolebaju. Uite u svoju sobu", rekla sam, da i u vas ne bi uli dini koji su uli u djeda i uinili ga bolesnim." Obojicu sam uzela za ruke i ugurala u nau sobu, u kojoj smo spavali zagrljeni. Priajte ta ste do ovog do-ba radili na ulici?" Vidjeli smo arapske prosjake", rekao je evket. Gdje? lesu li imali zastavu?", upitala sam ga. Na uzbrdici. Dali su Hajriji limun. Ona im je dala novac. Bili su skroz pokriveni snijegom." 1 ta jo?" Na trgu su strijelama gaali metu." Po ovom snijegu?", upitala sam. Majko, hladno mi je", rekao je evket. Idem u sobu s plavim vratima." Iz ove sobe nee izlaziti", rekla sam. Inae ete umrijeti. Ja u vam sada donijeti mangal." ,,A zato emo umrijeti?", upitao je evket. Neto u vam ispriati", rekoh. Ali, to nikome ne smijete rei, jasno?" Obeali su. Dok ste bili na ulici, ovamo je doao pot-puno bijeli mrtvac iz neke daleke zemlje. Razgovarao je s vaim djedom. To je bio din." Pitali su odakle je doao din. ,,S druge strane rijeke", rekla sam. Odande gdje je tata?", upitao je evket. Da, odatle", odgovorila sam. Doao je da vidi slike u knjigama vaeg djeda. Grenik koji vidi te slike, kau, odmah umire." Zavlada tiina. Idem sad dolje kod Hajrije", rekla sam. Donijeu i mangal i posluavnik s jelom. Da niste izali iz sobe, umrijeete. Jer, din je jo uvijek u kui." Mama, mama, nemoj ii!", rekao je Orhan. Okrenula sam se evketu: Ti odgovara za svog brata", rekoh. Ako izaete, a din vas ne dohvati, ja u vas ubiti." Napravila sam prijetei izraz lica, koji pravim prije nego to ih oama-rim. Sad se pomolite da va bolesni djed ne umre! Ako budete dobri, Alah e usliiti vae molitve. I niko vas nee do taci." Poeli su se moliti, ne predajui se previe tome. Sila sam u kuhinju. Neko je oborio teglu slatka od narande", rekla je Hajrija. Rekla bih maka, ali ona nije toliko snana, a pas i ne ulazi..." Odjednom vidje uas na mom licu i zastade: Neto nije u redu?", upita. ta se dogodilo? Da se nije neto dogodilo tvom gospodinu ocu?" Mrtav je." Vrisnula je. No i glavica luka koje je drala u ruci tako snano udarie o dasku da je isjeckana riba odskoila. Ponovo je vri-snula. U istom trenutku obje smo shvatile da krv na njenoj ruci nije od ribe, nego iz njenog kaiprsta koji je posjekla kada je prvi put vrisnula. Potrala sam uz stepenice, dok sam u suprotnoj sobi traila komad platna, ula sam kako iz sobe u kojoj su djeaci dopire vriska i galama. S komadom isparane tkanine uoh u sobu.

evket se popeo na Orhana i davio ga, pritiui koljenima njegova ramena. to radite?!", povikala sam iz sveg glasa. Orhan je htio da izae iz sobe", ree evket. To je la", ree Orhan. evket je otvorio vrata, rekao sam mu da ne izlazi!" Zaplakao je. Ako se ne budete utiali, obojicu u vas ubiti." Mama, nemoj da ide!", rekao je Orhan. Dolje smo zamotale Hajrijin prst i zaustavile krvarenje. Kad sam joj rekla da otac nije umro prirodnom smru, uplaila se i pomolila Alahu da nas sauva i zatiti. Plakala je gledajui posjeeni prst. Da li je voljela moga oca toliko koliko je plakala, briui oi, ili je plakala onoliko koliko ga je voljela? Htjela je da se popne gore da ga vidi. Nije gore", rekla sam. ,,U stranjoj sobi." Pogledala me je ne vjerujui. Ali, kad je shvatila da nemam snage da ga opet vidim, nije mogla da savlada svoju radoznalost i elju da doivi strah. Uzela je svjetiljku i otila. Sa ulaza u kuhinju gdje sam bila, vidjela sam kako je napravila etiri-pet koraka po poploanoj avliji, sa strahopotovanjem i zebnjom lagano je odgurnula vrata sobe i pri svjetlosti svjetiljke u ruci pogledala unutra. Najprije ga nije vidjela pa je podigla svjetiljku jo vie pokuavajui osvijetliti sve uglove velike sobe. Zatim viknu: Ah!" Ugledala ga je tamo gdje sam ga ostavila, pokraj vrata. Nepomino je posmatrala. Njena sjenka na kamenom tlu i na zidu tale nimalo se nije pomjerila. Dok je gledala, zamiljala sam ta vidi. Kad se vratila, nije plakala. Obradovala sam se kada sam vidjela da je toliko pribrana da moe zapamtiti ono to u joj rei. Sluaj me sad, Hajrija", rekla sam. Govorila sam maui noem za ribu kojeg je moja ruka nekontrolisano zgrabila. 1 gornji sprat je potpuno ispreturan. Taj dumanin, ejtan, ulazio je i tamo i sve polomio, proeljao je svaki oak. Tamo je smrskao glavu i lice mog oca, ubio ga. Da ga djeca ne vide, i prije svega da se i ti ne bi plaila, odnijela sam oca dolje. I ja sam poslije vas izala iz kue. Otac je bio sam." Nisam znala", rekla je drsko. Gdje si bila?" utala sam, htjela sam da ona to primijeti. Bila sam s Crnim", rekoh zatim. Crni i ja smo se nali u kui objeenog Jevrejina. Ali, to ne smije nikome rei. Nikome ne smije rei ni da je moj otac ubijen." Ko ga je ubio?" Da li je zaista bila toliko glupa ili se tako ponaala da bi me pritegla? Da znam, ne bih krila da je mrtav", rekla sam. Ne znam. Da li ti zna?" Otkud bih znala?", odgovorila je. 1 ta emo sad?" Ponaaj se kao da se nita nije dogodilo", rekla sam. Dolo mi je da zapomaem iz sveg glasa, ali sam utjela. utjele smo obje. Dosta kasnije rekoh joj: Ostavi sad ribu. Odmah postavi djeci jelo." Kad je, jadikujui, zaplakala, primakla sam je sebi, snano smo se zagrlile. Milovala sam je, saalijevajui na trenutak ne samo sebe i djecu, ve sve nas. S druge strane, pak, to sam se vie privijala uz nju, sve vie sam sumnjala. Poznato vam je da sam Hajriju i djecu udaljila iz kue, no to je bilo s drugom namjerom, a dogaaji su kasnije ili jedan za drugim... Ali, zna li to Hajrija? Kad joj to govorim, da li shvata i da li e shvatiti? Istovremeno e i shvatiti i posumnjati. Stegla sam je jo vre, ali kad mi je palo na pamet da bi ona zbog iskustva jedne robinje mogla pomisliti da to radim kako bih sakrila sopstvenu podvalu, uinilo mi se kao da je obmanjujem. Dok su ovdje ubijali oca, ja sam se nala sa Crnim i vodila ljubav s njim. Kad bi Hajrija tako razmiljala, ne bih se osjeala toliko krivom, ali znam - i vi tako mislite. Priznajte da mislite kako krijem neto od vas. Ba sam jadna! Nesretna sam! I kad sam poela plakati, zaplakala je i Hajrija, pa smo se ponovo zagrlile. Dok smo jeli u gornjoj sobi, ja sam se pravila da jedem. Izgovarajui se da hou obii djeda, s vremena na vrijeme izlazila sam napolje i plakala. Kad su djeca poslije jela otila na spavanje,

bila su veoma uznemirena i privila su se uz mene. Dugo nisu mogla zaspati zbog straha od dina, pa su se neprestano trzala govorei: Neto kripi, da li si uo?" Kako bi se umirili i zaspali, obeala sam da u im ispriati jednu ljubavnu priu. Poznato vam je da u mraku rijei dobijaju krila. Majko, nee se ni za koga udati, zar ne?", pitao je evket. Sluaj", rekla sam. Bio jednom jedan princ koji se izdaleka zaljubio u jednu prelijepu djevojku. Ali, kako je to mogue? Vidio je sliku te ljepotice nad ljepoticama prije nego nju samu, eto tako." Kao u doba nesree i tuge, i ovog puta ispriala sam svoju bajku ne onako kako sam je nauila, nego onako kako mi je u tom trenutku dua htjela. Moja pripovijest, ukraena svime to mi je lealo na srcu, uspomenama i patnjama, bila je kao neka vrsta tu-nog veza koji je podsjeao na nesreu to je i mene zadesila. Nakon to su djeaci zaspali, izala sam iz tople postelje i sa Hajrijom pospremila stvari koje je onaj prokletnik svuda razbacao. Dok su nam kroz ruke jedna za drugom prolazile razne stvari: razbijeni sanduci, pocijepane knjige i platna, pobacane i po-razbijane oljice za kavu, grnarija, teglice i mastionice, raskomadani stalak za knjige, kutije za boje, papiri i listovi knjige, iskida-ni i baeni s mrnjom i gnuanjem, jedna od nas dvije bi povremeno prekidala posao i plakala. Kao da smo vie tugovale zbog ispreturanih soba i razbacanih stvari, zbog divljakog nasrtaja na nau intimu, nego zbog smrti moga oca. Ljudi kojima umre ne-ko koga su voljeli razvijaju sposobnost koju znam iz linog iskustva: trude se da sve u kui i dalje ide svojim starim tokom, tjee-i se time, laui sebe da zavjese, prekrivai, dnevna svjetlost izgledaju kao i prije, te povremeno ne vjeruju da im je Azrael, an-eo smrti, uzeo voljenu osobu. Saznanje da je kua, o kojoj je moj otac strpljivo i s ljubavlju brinuo i ija je vrata i kutke brino ukrasio, bila tako nemilosrdno ispreturana, nije nam pruala takvu utjehu i iluziju, ak nas je i plaila jer nas je podsjeala na okrutnost tog prokletnika, dehenema dostojnog. Na moj zahtjev sile smo u prizemlje, nasule svjee vode iz bunara i uzele abdest. Dok smo iz Kurana asnog u heratskom povezu, ocu najdraem, uile suru Alilmran, koju je moj dragi pokojni otac najvie volio zato to u isto vrijeme govori i o nadi i o smrti, obje smo, uplaene, na trenutak ule kripu dvorinih vrata, ali poslije toga nita se nije dogodilo. U pono smo provjerile rezu na dvorinim vratima, poduprijevi ih loncem bosiljka koji je moj otac u proljetnjim jutrima sam zalivao bunarskom vodom, i ule u kuu. Na tren nam se uinilo da nae sjenke, izduene pod svjetlou svjetiljke, pripadaju nekom drugom. Kad sam prala oevo krvavo lice, smatrajui da mi ne preostaje nita drugo nego da se ponaam kao da je umro prirodnom smru, i dok smo ga u mrtvoj tiini presvlaile (Prui mi njegovu ruku", proaputala je Hajrija), osjetile smo uas. Nakon to smo skinule oevu krvavu odjeu i donje rublje, zaprepastila nas je i zadivila jasna bjeliasta boja njegovog tijela pri svjetlosti svijee koja ga je u mranoj sobi obasjavala, iako smo jo uvijek s vremena na vrijeme drhtale, plaei se jo vee Prijetnje, nimalo se nismo ustruavale da pogledamo oevo oprueno, golo tijelo, prekriveno starakim pjegama i ranama. Kad je Hajrija otila da uzme njegovo donje rublje i zelenu svilenu koulju, nisam se mogla savladati da u jednom trenu ne po-gledam stidno mjesto jadnog oca, ali sam se jako postidjela svog postupka. Poto smo mu obukle istu odjeu i paljivo obrisale krv s njegovog vrata, lica i kose, zagrlila sam ga svom snagom, uronila lice u njegovu kosu, udisala njen miris punim pluima i dugo, dugo plakala. Onima koji me smatraju nesavjesnom i krivom, rei u odmah da sam zaplakala jo dva puta: prvi put kada sam, spremajui gornju sobu kako djeca ne bi primijetila ta se dogodilo, oslunula morsku koljku, kao to sam inila u djetinjstvu, primijetila sam da je huk mora

skoro nestao, a drugi put kad sam vidjela da je pocijepan i minder od crvene kadife, koji je gotovo srastao sa oevom zadnjicom jer je na njemu sjedio posljednjih dvadeset godina. Nakon to je svaka stvar u kui vraena na svoje mjesto, osim onih koje se nisu mogle popraviti, otro sam odbila Hajri-jinu elju da te noi svoj leaj prebaci u nau sobu. Da djeca ujutro ne posumnjaju", rekla sam joj. Istini za volju, uinila sam to da bih ostala nasamo s njima i zato to sam eljela da kaznim Hajriju. Poto sam se uvukla u postelju, dugo nisam mogla zaspati. Ne zbog toga to sam razmiljala o uasu koji se dogodio, ve zato to sam razmiljala o tome kakve bi mi se nevolje jo mogle dogoditi.

31. ZOVEM SE CRVENA Kada je Firdusi, pisac ahname, doao u Gaznu, gdje su ga dvorski pjesnici aha Mahmuda doekali s omalovaavanjem govorei da je provincijalac, gdje je, kao od ale, izbacio posljednji stih katrena ija su se prva tri stiha zavravala jako tekom ri-mom, a koji niko drugi nije mogao dovriti, bila sam prisutna, tu, na Firdusijevom kaftanu. Poto je Rustem, legendarni junak ahname, otiao u daleke zemlje tragajui za izgubljenim konjem, bila sam na njegovom tobolcu; bila sam u mlazovima krvi koja je lila kad je posjekao legendarnog diva svojom udesnom sabljom; kad je proveo vatrenu no s ljepoticom, kerkom aha koji ga je ugostio, bila sam u naborima njihovog arava. Bila sam svugdje i svugdje sam. Bila sam prisutna i kad je izdajnik Tur odsijecao glavu svoga brata Irea, kada su se legendarne vojske, lijepe kao san, suoavale u stepi, u svjetlucanju krvi koja je, zbog sunanice, uporno tekla iz lijepog Aleksandrovog nosa. Bila sam na haljini ljepotice koju je sasanidski ah Behram Gur posjetio u utorak i u iju se sliku zaljubio; onaj Behram Gur koji je, svaki put pod kupolom druge boje, po jednu no u nedjelji provodio s nekom od ljepotica koje su dolazile iz razliitih krajeva svijeta, i koji je sluao njihove prie; bila sam i na svakom dijelu Husrevove odjee od krune do kaftana, kada se, ugledavi sliku, zaljubio u irin. Viena sam na zastavama vojski koje opsjedaju utvrde, na stolnjacima, na barunastim kaftanima poklisara koji ljube carske noge; i tamo gdje je nacrtana sablja o kojoj djeca zadivljeno sluaju prie. Nanesena tankim kistovima lijepih egrta na debele listove papira iz Indije i Buhare, pod budnim okom majstora iluminacije, predstavljala sam kovege iz Uaka, zidne ornamente, koulje na lijepim ali skromnim enama koje kroz pritvorene prozore pogledavaju na ulicu, krijeste pijetlova koji se bore, ambroziju i nektar mitskih zemalja, usta ejtana, tanku liniju na okvirima, upletene vezove na atorima, cvijee vidljivo golim okom, koje iluminator slika samo radi svog uivanja, oi od vianja na ptijim figurama od eera, arape pastira, svitanja koja nastaju iz predaja, zatim tijela i rane hiljada, desetina hiljada ratnika, vladara, ljubavnika. Uivam kad bojim ratne prizore, na kojima krv cvjeta kao cvijee, na kaf-tan najboljeg pjesnika koji s lijepim mladiima uiva u prirodi ispijajui vino i sluajui muziku, na krila anela, na enske usne, na rane i krvave odsjeene glave. ujem da me pitate ta znai biti neka boja. Boja je dodir oka, muzika za gluhe, rije u tami. S obzirom na to da desetinama hiljada godina oslukujem govor dua, to se kao brujanje vjetra prenosi iz knjige u knjigu, iz mjesta u mje sto, rei u da moj dodir lii na dodir anela. Jedan dio men obraa se vaim oima; on je moja ozbiljna strana. Jedan dio me ne prolijee zrakom noen vaim pogledima. To je moja vesel strana. Sretna sam to sam crvena! Gorim, snana sam, znam da me primjeuju i da mi se ni vi ne moete suprotstaviti.

Bez sumnje, po meni se prefinjenost postie iskljuivo od-lunou i voljom, a nipoto slabou i nemoi. Istiem se. Nj druge boje, ni sjene, ni gomila, ni samoa ne mogu da me uplae. Divno je kad povrinu koja me oekuje ispunim svojim pobjednikim plamenom! Gdje god se ja razlijem, tu svjetlucaju oi bujaju strasti, podiu se obrve, srce se uznemiri. Pogledajte me -lijepo je ivjeti! Gledajte me - lijepo je moi vidjeti! ivjeti znai vidjeti. Pojavljujem se svugdje. ivot poinje sa mnom, meni se sve vraa, vjerujte mi. S mirom posluajte kako sam postala tako udesna crvena boja. Jedan majstor iluminacije koji se razumije u boje u avanu je runo dobro izgnjeio najprobranije osuene crvene ui, pristigle iz najtoplijih krajeva Indije; zatim je izmjerio pet drahmi tog pra-ha, jednu drahmu sapunjae i jednu drahmu lotosovog korijena. Nasuo je tri oke vode u lonac i prokuvao sapunjau. Nakon toga je dodao korijen lotosa u vodu i promijeao kako treba. Ostavio je da se smjesa krka onoliko dugo za koliko se moe popiti do-bra kafa. Dok je pio kafu, u meni je raslo nestrpljenje kao kod djeteta koje treba da se rodi. Poto mu je kafa razbistrila um i otvorila oi, ubacio je crveni prah u lonac i dobro promijeao smjesu tankim i istim tapiem kojeg je samo za to koristio. Morala sam postati istinska crvena boja, ali moja gustina je veoma vana: voda ne smije da vri ni predugo, ni prekratko. Vrh tapia zamoio je u smjesu i palcem (ostali prsti nipoto nisu odgovarali) nanio na kaiprst. Oh, kako je lijepo biti crvena boja! Zaas sam mu obojila nokat u crveno, a da se nisam, kao voda, razlila po ivicama. Gustina mi je bila dobra, ali u meni je bilo taloga. Sklonio je lonac sa vatre i procijedio me kroz besprijekorno istu tkaninu, pa sam postala jo istija. Zatim me je vratio na vatru, pustio jo dvaput da prokljuam i zapjenim, dodao neto is-tucane stipse i ostavio me da se hladim. I poslije nekoliko dana ja sam, ne mijeajui se ni sa im dru-gim, stajala u loncu, na istom mjestu. Srce mi se stezalo jer sam sarno stajala tamo, iako sam izgarala od elje da budem nanesena na sve stranice, na sve to postoji, svugdje. U toj tiini razmi-ljala sam o tome ta znai biti crvena boja. U jednom persijskom gradu prisustvovala sam razgovoru dvojice slijepih iluminatora dok me je egrt etkicom nanosio na are prekrivaa na sedlu konja kojeg je jedan od te dvojice majstora nacrtao po sjeanju. Svima nama, koji cijeli svoj slikarski ivot provedemo radei ushieno i s vjerom, i na kraju, naravno, oslijepimo zbog toga, poznato je i sjeamo se kakva je crvena boja, kakav je to osjeaj", rekao je onaj koji je nacrtao konja. Ipak, da smo slijepi od roenja, kako bismo mogli shvatiti ta predstavlja crvena boja koju nanosi na lijepi egrt?" Dobro pitanje", odgovorio je drugi. No, boje se ne mogu shvatiti, njih treba osjetiti." Objasnite nekome ko nikad nije doivio osjeaj crvenog kakva je to boja, potovani majstore." Ako bismo je promijeali vrhom prsta, osjetili bismo je kao neto izmeu eljeza i bakra. Kada bismo stavili kap na dlan, opekla bi nas. Ako je probamo jezikom, bila bi jaka kao presolje-no meso. Kad bismo je stavili u usta, ispunila bi ih u potpunosti. Kad bismo je pomirisali, mirisala bi na konja. Da mirie kao cvijet, liila bi na kamilicu, a ne na crvenu ruu." Tada, prije sto deset godina, kada franako slikarstvo nije bilo realna opasnost koja je mogla da zaara ahove, legendarnim velikim majstorima koji su vjerovali u svoj stil kao i u samoga Alaha, izraz nepotovanja i neiskustva bio je taj to franaki maj-stori upotrebljavaju razliite nijanse crvene boje za svaku ranu od maa, ak i za najobiniju ohu, pa su se tome smijali. Prialo se da samo neiskusan i nesavjestan iluminator moe upotrebljavati razliite nijanse crvene boje kako bi oslikao isti crveni kaftan. Lose su se izgovarali da time ele prikazati sjenke. Postoji samo jedna crvena boja i jedino u nju treba vjerovati. Koje je znaenje te crvene boje?", upitao je ponovo majstor koji je po sjeanju nacrtao konja. Znaenje boja jeste to to su tu, ispred nas, to ih vidimo" odgovori drugi majstor. Onome ko ne vidi nemogue je objasniti ta je crveno."

Ali sa eljom da ponite postojanje Alaha, jeretici, bogohul-nici i nevjernici priaju da se on ne ukazuje", ree majstor koji je nacrtao konja. Ipak, ukazuje se onome koji vidi", dodao je drugi majstor. Kuran asni kae da nikad ne mogu biti isti onaj koji vidi i onaj koji ne vidi." Lijepi egrt me je lagano nanosio na are prekrivaa na sedlu konja. Postavljanje moje sopstvene punoe, moje snage i svjeine na crno-bijelu podlogu nekog lijepog crtea jeste takav osjeaj da se vrpoljim od sree dok me etkica od maje dlake razmazuje po hartiji. I tako, dok bojim, kao da govorim svijetu: Budi!", i kao da svijet postoji zahvaljujui mojoj crvenoj boji krvi. Iako to po-rie onaj koji ne vidi, ja postojim na svakom mjestu.

32. JA, EKURA Ustala sam ujutro prije nego to su se probudili djeaci. Napisala sam pisamce Crnom da odmah doe u kuu objeenog Je-vrejina i gurnula ga Hajriji u ruke da ga brzo trei odnese kod Ester. Iako me je Hajrija, dok je uzimala pismo, plaei se onoga to bi nam se moglo dogoditi, tada odvano, sigurna u sebe, pogledala pravo u oi, ja sam joj, ipak, sa novosteenim samopou-zdanjem uzvratila pogled jer vie nije bilo oca kojeg bih se plaila. Tako sam joj stavila do znanja pravila ponaanja koja e od sa-da biti medu nama. Priznau vam sada da sam u posljednje dvije godine brinula da bi Hajrija mogla dobiti dijete s mojim ocem i zaboraviti da je robinja, izigravajui gospodu. Prije nego to su se djeaci probudili, otila sam do svog jadnog oca i s potova-njem poljubila njegovu ruku, hladnu kao kamen, a opet udesno meku. Sklonila sam oeve cipele, turban, ljubiasti kaftan, a kad su se djeaci probudili, rekla sam im da je djed prizdravio i da je ranom zorom otiao do Mustafa-pae. Dok je Hajrija, poslije jutarnje etnje, postavljala doruak servirajui i jedan jo uvijek jestivi dio slatka od narande na sredinu trpeze, ja sam razmiljala o Ester, koja ba u tom trenu kuca na njegova vrata. Snijeg je stao. Sunce je zasijalo. Kada sam ula u vrt objeenog Jevrejina, sve je bilo isto: ledenice su visile sa streha, sa prozorskih okvira, otapajui se brzo, a vrt, koji se osjeao na bu i trulo lie, edno je upijao sunce. Crni me je ekao tamo gdje sam ga vidjela sino (iako mi je djelovalo kao da se dogodilo prije nekoliko sedmica). Podigla sam veo i rekla: Raduj se ako eli. Izmeu nas dvoje nikada vie nee biti prigovora, protivljenja i sumnji mog oca. Dok si me sino na ovome mjestu pokuao obljubiti, neki prokletnik uvukao se u nau praznu kuu i ubio mog oca." Sigurno vas vie od njegove reakcije interesuje zato sam govorila tako nadmeno i sa distancom. Ni sama ne znam pravi od-govor. Moda zato to sam se bojala da u zaplakati i da e me Crni zagrliti, pa u mu se pribliiti bre nego to sam smatrala da treba. Kua nam je u neredu i mnogo toga je polomljeno, vjero-vatno su ga na to naveli bijes i gnuanje. Nikako ne mislim da je prokletnik uradio sve to je namjeravao i da e se na tome zadrati. Ukrao je posljednji crte iz oeve knjige. elim da zatiti od njega mene, sve nas, knjigu mog oca. Kako e to uiniti, iz koje blizine, to je pitanje." Poelio je da neto kae, ali sam ga, kao da to uvijek inim, sprijeila pogledom. Poslije oeve smrti, prema kadiji, moji staratelji su moj mu i njegova porodica. Po kadijinom tumaenju, moj mu je jo uvijek iv, tako je bilo i prije nego to je otac ubijen. Moj djever, u odsutnosti svog starijeg brata, pokuao me je iskoristiti. Ta njegova nesmotrenost i nesposobnost pokolebali su mog svekra, Pa sam mogla to iskoristiti i vratiti se kod oca, ali nisam proglaena udovicom. Dakle, s obzirom na to da je moj otac umro i da nemam brae, nikome ne pripadam. Moji staratelji, bez sumnje, mogu biti moj djever i moj

svekar. Zna da su oni dali sve od sebe da me vrate nazad, u svoju kuu, i da su htjeli ucijeniti mog oca i uplaiti me svojim prijetnjama. Kad se prouje da je otac mrtav, uinie sve da me vrate. Poto ja ne elim da se vratim u tu kuu, krijem da je otac mrtav. Moda uzalud krijem. Jer, moda su oni krivci za sve ovo." U tom trenutku snop svjetlosti, koji se kroz polomljene kapke i rupiaste prozore kue objeena Jevrejina graciozno uvukao u sobu, razdvojio je mene i Crnog, osvjetljavajui nakupljenu prainu. Ne krijem oevu smrt samo zbog toga", rekla sam, gledajui u njegove oi, sretna to me u tome trenutku posmatraju vie s panjom nego s ljubavlju. Plaim se da ne mogu dokazati gdje sam bila kada je otac ubijen. Plaim se da je Hajrija, ak i ako njeno svjedoenje ne bude imalo veliku vanost, dio zavjere protiv mene, ako ne protiv mene, onda svakako protiv oeve knjige. Poto nemam pravog staratelja kome pripadam, pretpostavljam da e mi objavljivanje oeve smrti, ak i ako ubijedim kadiju da prihvati injenicu da se dogodio zloin, kasnije stvoriti probleme, samo zbog razloga koje sam ti ve rekla. Hajrija, na primjer, moda zna da otac nije htio da se udam za tebe." Zar tvoj otac nije elio da se uda za mene?", upitao je Crni. Nije, jer, kao to zna, plaio se da e me odvesti daleko od njega. Poto mu sada ne moe to uiniti, u ovoj situaciji jadni otac ni na koji nain ne bi se mogao protiviti naem braku. Ima li neto protiv?" Ne, draga moja!" Dobro. Moj staratelj nee traiti od tebe ni novac, ni zlatnike. Molim te da mi oprosti moje nedolino ponaanje, zbog toga to u svoje ime govorim o uslovima udaje. Ali postoje jo neki uslovi koje sam, naalost, prisiljena sada spomenuti." Dobro", rekao je Crni tonom koji se izvinjavao zbog svoje utnje jer nakon toga dugo nisam progovorila ni rije. Prvo", poela sam, zaklee se pred dva svjedoka da e se na brak smatrati razvedenim i da e me, i nakon razvoda, doi-votno izdravati ako se prema meni bude ponaao nepodnoljivo loe ili dovede jo jednu enu pored mene. Drugo, zaklee se pred dva svjedoka da e se na brak smatrati ponitenim ako iz bilo kog razloga napusti kuu i ne vrati se vie od est mjeseci, kao i da e me nakon razvoda izdravati. Tree, poslije enidbe preselie se u moju kuu, ali dok ne pronau zlikovca koji mi je ubio oca, ili ga ti sam ne pronae - elim da ga muim vlastitim rukama! - i dok svojim umijeem i trudom ne zavri knjigu naeg padiaha i sveano mu je preda, nee dijeliti istu postelju sa mnom. etvrto, moje sinove, koji e tu postelju dijeliti sa mnom, voljee kao da su tvoji." ,,U redu!" Dobro. Ako ovom brzinom budemo rijeili sve probleme pred nama, brzo emo dospjeti do braka." Do braka da, ali ne i do iste postelje." Sve poinje brakom", rekoh. Hajde da prvo to rijeimo. Ljubav e uslijediti nakon sklapanja braka. Ne zaboravi da ljubav koja se rasplamsa prije braka, u braku zgasne i od nje ostane prazno, tuno zgarite. I ona ljubav koja se rodi u braku isto tako moe prestati, ali je zamijeni srea. Uprkos tome, neke brzoplete budale zaljube se prije braka i sagore svu ljubav. Zato? Zato to je za njih ljubav najvei cilj u ivotu." ,,A ta je po tebi pravi cilj?" To je srea. I ljubav i brak su sredstva kojima se do nje stie, kao i mu, dom, djeca, knjiga. Zar nije ak i moja trenutna si-tuacija - mu nestao, otac mrtav - ljepa od tvoje isprazne usamljenosti? Umrla bih da nemam sinove s kojima cijeli dan pro-vodim smijui se i svaajui se. Poto i duom i tijelom prieljkuje da provede ovu no pod istim krovom, ako ne u istoj po-stelji sa mnom, onda s tijelom mog oca i s mojom nemirnom djecom, paljivo sluaj ta u ti rei." Sluam."

Postoje razni naini da se razvedem. Lani svjedoci mogu potvrditi da me se mu prije polaska u ratni pohod uslovno odrekao, na primjer, mogu se svjedoiti da se zakleo da e mu ena biti slobodna ako se za dvije godine ne vrati s ratita. Ili, to je bolje, mogu se lano zakleti da su na bojitu vidjeli mrtvo tijelo mog mua, opisujui najsitnije detalje. Opet, ako uzmemo u obzir pokojnika u kui i protivljenje mog svekra i djevera, sva ta lana svjedoenja su veoma nepouzdana, tako e se razborite i oprezne kadije uplaiti i odbaciti ih. Iako me je mu ostavio bez ikakvog izdravanja i nema ga ve etiri godine, ni kadije hane-fitskog prava, kojem i mi pripadamo, ne mogu mi dati razvod. Pria se da bi uskudarski kadija, uz preutna odobravanja naeg preuzvienog padiaha i ejhul-islama, s vremena na vrijeme ustupa kadijsko mjesto svome zamjeniku afiitskog prava, kako bi enama koje su se nale u istoj situaciji kao i ja, kojih je zbog ratova s Persijancima iz dana u dan sve vie, omoguio razvod, a on zaas razvodi i dodjeljuje izdravanje. Ako sad pronae dva ovjeka koji e poteno potvrditi moju situaciju, odmah im da neto novca, s njima ode na Uskudar, ubijedi kadiju, obez-bijedi da pitanje mog razvoda umjesto kadije preuzme njegov zamjenik, pomou svjedoka dobije razvod, i trai da se odmah upie u kadijin defter, odmah dobije i neki papir, potvrdu kao dokaz, i ako pomou nekog drugog dokumenta nesumnjivo pri-kae da mi je doputena udaja odmah nakon razvoda, da ne moram ekati, i ako sve to napravi do poslijepodne i vrati se ponovo ovamo, moda e jo veeras kao moj mu, jer nije teko pronai imama koji bi nas odmah uvee vjenao, ostati pod istim krovom sa mnom i s mojom djecom i tako nas spasiti muka da u strahu od onog ejtana provedemo no tresui se i oslukujui. Ujutro kad objavimo da je otac umro, svojim prisustvom e me spasiti toga da se pred svijetom osjeam kao jadna, nezatiena ena." Da", ree Crni vedro i pomalo djetinjasto. Da. Uzimam te." Maloprije spomenuh da ne znam zato sam sa Crnim razgovarala s visine i suzdrano. Sad mi je jasno: vjerovatno sam slutila da u Crnog, za kojeg sam jo u djetinjstvu znala da je luckast, jednom rijeju moi ubijediti u ono u ta sam i sama teko mogla da povjerujem. Ima mnogo toga to treba da preduzmemo protiv naih neprijatelja, onih koji e tvrditi da, ako Bog da, moj razvod i moje veeranje vjenanje nisu ispravni, i onih koji se nee suzdravati od raznih podlosti kako bi omeli zavretak oeve knjige, ali ne-u te jo vie zbunjivati kada si zbunjen vie nego ja." Ti nisi zbunjena", rekao je Crni. Sve ovo nisam odjednom smislila, to sam nauila kroz razgovore sa ocem tokom brojnih proteklih godina", rekoh da ne bi pomislio kako je sve to poteklo iz mog enskog mozga i da bi povjerovao u ono to sam rekla. Meutim, Crni je rekao upravo ono to bi i svaki drugi mukarac koji me smatra inteligentnom rekao, samo da je mogao. Veoma si lijepa." Da", rekla sam. Mnogo mi se dopada kad pohvale moju pamet. I otac je to esto radio kad sam bila mala." Htjela sam da kaem kako je otac prestao hvaliti moju inteligenciju kad sam porasla i razvila se, no tad zaplakah. Dok sam plakala, inilo mi se da sam van same sebe, da sam postala neka druga ena i da izvana posmatram svoj ivot kao italac kad se oneraspoloi zbog tunog crtea na stranici kakve knjige, i osjetih saaljenje nad samom sobom. Ima neeg tako istog kad o-vjek lije suze nad svojim mukama kao da su tue, tako istog da nas je, kad me je Crni zagrlio, obuzela dobrota. I dok smo se gr-lili, ta dobrota ostala je meu nama, ne doseui svijet neprijatelja koji je bio oko nas.

33.

ZOVEM SE CRNI Kad je moja jadna i tuna ekura otila svojim kao pero lakim korakom, ostao sam potpuno sam u tiini kue objeenog Jevrejina sa njenim mirisom badema i sa snovima o braku. U glavi mi je bila u potpuna zbrka, ali je radila toliko brzo da me je gotovo zaboljele Vratio sam se kui uurbanim koracima, ne stigavi ni dovoljno oplakati svog tetka. S jedne strane, sumnjao sam da me ekura obmanjuje i koristi kao dio jedne velike zavjere, a sa druge strane pred oima su mi neprestano prolazili prizori brane sree. Poslije otrog odgovora gazdarici koja me je na pragu poela ispitivati gdje sam iao u tako sitne sate i odakle se vraam, iz postave pojasa skrivenog pod madracem za sjedenje, izvadio sam dvadeset dva venecijanska dukata i drhtavim prstima ugurao ih u kesu. Kada sam ponovo izaao na ulicu, bilo mi je jasno da mi ekurine uplakane i tune crne oi nikako nee izlaziti iz glave. Najprije sam promijenio pet venecijanskih dukata kod jednog mjenjaa Jevrejina, koji se neprestano smjekao. Zatim sam se, zamiljen, vratio u mahalu ije vam ime, poto ga ne volim, nisam ni spominjao do sada (sada u vam rei: Jakutlar), u ulicu gdje je kua u kojoj su me ekali mrtav tetak i ekura s djecom. Dok sam iao gotovo trei, jedan visoki platan s prijezirom me gledao jer na dan kada je tetak umro, jurim opsjednut udesnim matanjima i planovima o braku. U tom asu odleena mahalska esma prosikta: Gledaj svoja posla", ree mi, uradi ta treba i pobrini se da bude sretan." No, ba lijepo", zauh neto kasnije u glavi glas jedne nesretne crne make koja se lizala na uglu. Svi osim tebe smatraju da su i tvoji prsti umijeani u tetkovo ubistvo." Maka je prestala da lie ape i odjednom se moj pogled na trenutak sretne s njenim. Znate ve da su make u ovom gradu postale bezobrazne jer ih narod previe mazi. Efendi imam, koji uvijek djeluje pospano zbog poluspute-nih kapaka svojih krupnih crnih oiju, nisam vidio u njegovoj kui, ve u dvoritu mahalske damije, gdje sam mu postavio pitanje koje se esto ulo: kada je svjedoenje na sudu obavezno a kada dobrovoljno, pa sam sasluao njegov nadmen odgovor podignutih obrva, pretvarajui se da prvi put ujem. Ako bude drugih svjedoka, svjedoenje je dobrovoljno", objasnio je efendi imam. No, ako postoji samo jedan svjedok, mora svjedoiti po Alahovoj zapovijesti." Ba to me i mui", prekinuh ga. Ako je dobro poznat sluaj, svjedoci ne odlaze na sud jer se, otupljeni i ravnoduni, pozivaju na dobrovoljnost svog svjedoenja i zato se neodloni poslovi ljudi kojima elim pomoi ne rjeavaju. Eee", ree efendi imam, ,,a ti malko odrijei kesu." To sam i uinio, i pokazao mu venecijanske dukate u njoj. Zlato je na trenutak obasjalo ogromno damijsko dvorite, ima-movo lice, obojicu. Upitao me je u emu je problem. Objasnio sam mu ko sam. Efendi Tetak je bolestan", rekao sam- eli da prije nego to umre bude javno objavljeno da je njegova ki udovica i da joj se dodijeli izdravanje." Nije bilo potrebe da spomenem zamjenika uskudarskog kadije. Efendi imam je odmah shvatio o emu je rije, rekao je da cijela mahala ve dugo tuguje nad sudbinom nesretne gospoe eku-re i da se to prilino otegnulo. Umjesto da pred vratima uskudar-skog kadije traimo drugog svjedoka potrebnog za razvod, imam-efendija e dovesti svog mlaeg brata. Ako i za njega budem odvojio jedan dukat, uiniu dobro djelo i za njegovog brata, koji ivi u istoj mahali i uo je za patnje ekure i njenih siroia. Pokazao sam mu dva dukata za drugog svjedoka, meutim, nudio je i popust. Brzo smo se dogovorili i odmah je otiao po svog brata. Sve to se poslije dogodilo, na kraju dana, podsjea na avanturistike prie koje medasi u alepskim kafanama istovremeno priaju i glume. Ljudi koji zapisuju te prie u formi mesnevije i od njih ine knjige uopte ih ne shvataju ozbiljno i ne oslikavaju ih, smatrajui da su prepune avantura i lai. Ja sam nau dananju avanturu na stranicama svog uma saeo u etiri scene, povezao i ilustrirao.

Na prvom crteu iluminator treba da nas predstavi u crvenom amcu s etiri vesla, u kojem od Unkapanije plovimo za Us-kudar, nasred Bosfora, meu veslaima dugih brkova i snanih miia. Dok imam i njegov mravi namrteni brat, sretni zbog neplaniranog izleta, zadovoljno avrljaju s veslaima, ja, siromah, na pramcu amca sanjarim o sretnom braku, zagledan u more, plaei se da u na dnu morskim strujama ustalasanih bos-forskih voda, koje u sunano zimsko jutro izgledaju bistrije nego obino, ugledati neki nepovoljan znak, na primjer ostatke neke gusarske lae. Dakle, koliko god veselim bojama iluminator na-slikao more, morao bi naslikati i neto mrano kako bi prikazao ravnoteu s mojim strahovima, snanim kao i moja matanja o braku, na primjer, neku stranu ribu na dnu Bosfora da italac koji prati nau avanturu ni u jednom trenutku ne pomisli da je sve predstavljeno previe ruiasto. Na drugi crte mora sadrati sve pojedinosti dostojne preciznih ilustracija skladne kompozicije majstora Behzada, koje prikazuju carske palate, zasjedanja Divana u njima, prijeme franakih izaslanika, unutranjost prenaseljenih kua, svu tu komiku i ironiju. Dakle, u jednom uglu mora biti naslikan kadija podignute ruke kao da odbija i mene i mito koje mu pruam i govori: Stani!", a drugom rukom stidljivo stavlja u dep moje venecijanske dukate, a umjesto uskudarskog kadije treba nacrtati njegovog afiitskog zamjenika, efendi ahapa kako sjedi, dok se istovremeno vidi i ishod tog mita na crteu. Prikazati dogaaje na jednom crteu kao istovremene i uzastopne mogu izvesti jedino otroumni lukavi iluminatori, rasporeujui mnotvo detalja. Tako e, na primjer, oko koje najprije ugleda mito koje dajem, ak i ako ne proita nau priu, shvatiti da je osoba koja na slici sjedi na kadijinom minderu zapravo kadijin zamjenik, te da je kadija, im je u dep spustio dva venecijanska dukata, ustupio svoje mjesto afiitskom zamjeniku, kako bi on ekuri dao razvod. Trei crte morao bi prikazivati istu scenu, ali ovog puta zidove treba ukrasiti kineskim ornamentima, ije su gusto isprepletene are manje prolazne i onda sve obojiti tamnijom bojom, a iznad kadijinog zamjenika oslikati nemirne, razigrane oblake, kako bi bilo jasno da u naoj prii postoji neka neasna igra. Imam i njegov brat, koji na crteu moraju biti zajedno prikazani, iako pred kadijinog zamjenika izlaze odvojeno, svjedoe o tome kako se mu nesretne ekure ve pune etiri godine ne vraa iz rata; da jadna ekura, poto se mu ne brine o njoj, ivi u neimatini; da su njena dva siroeta uplakana i gladna; da nema prosca koji bi im bio pooim jer se jo uvijek smatra udatom; da se ak, zato to je udata, ne smije ni zaduiti bez muevljeve dozvole; i obojica su, u svjedoenju, toliko uvjerljivi da bi je ak i gluhi zidovi u suzama istog trena razveli, jedino kadijin zamjenik nema srca i ne haje za to, nego pita ko je ekurin staratelj. Nakon kratkog kolebanja, ubacujem se i govorim da je njen uvaeni otac, koji je nekada bio au i carski izaslanik naeg padia-ha, jo uvijek iv. Nikako ne mogu da je razvedem dok on ne doe na sud", ree kadijin zamjenik. Ovoga puta uzrujano mu objanjavam da se moj gospodin tetak na bolesnikoj postelji rastaje sa duom i da moli Alaha da njegova ker dobije razvod prije nego to umre i da je mene ovlastio da ga zastupam na sudu. ta ako i dobije razvod?", pita kadijin zamjenik. Zato ovjek na samrti toliko eli da mu se ki razvede od mua koji je davno nestao u ratu? Aha, znam, ako je njegovoj keri iskrsla neka dobra prilika, neki pouzdan kandidat za zeta, onda ga razumijem jer nakon toga moe mirno umrijeti." Postoji, gospodine zamjenice", rekao sam. Ko?" Ja." Ma, kako je mogue? Ti si zastupnik njenog staratelja!", ree kadijin zamjenik. ime se ti bavi?" ,,U istonim provincijama, kod paa, radio sam kao pisar, vodio sam vilajetske kancelarije i bio pomonik defterdara. Napisao sam istoriju ratovanja s Persijom, koju elim uruiti naem

padiahu. Razumijem se u slikarstvo i iluminaciju. Ve dvadeset godina umirem za tom djevojkom." Da li ste u srodstvu?" Osjeao sam kako me pred kadijinim zamjenikom obuzima sramota, jer sam se potpuno neoekivano naao u situaciji da ga molim i poniavam se pred njim te odjednom pred njega istresam svoj ivot bez ikakvih tajni, tolika sramota da sam zautio. Odgovori umjesto to crveni kao babura! Inae nee dobiti razvod." Ona je moja sestra od tetke." Aha, znai tako. Hoe li moi da je usrei?" Pitao je, uinivi jedan prostaki pokret rukom. Neka ilumi-nator to ne prikae. Neka pokae koliko sam pocrvenio u licu. Dobro zaraujem." Poto pripadam afiitskom uenju, nita nije u suprotnosti sa Svetom knjigom i mojom vjerom da nesretnoj ekuri, iji se mu ve etiri godine nije vratio iz rata, odobrim razvod", rekao je kadijin zamjenik. Razvodim je. Ako bi se njen mu i vratio iz rata, nema vie nikakvo pravo na nju." Poslije ovog, etvrti crte po redu treba prikazati kadijinog zamjenika kako poslunom armijom slova, koje crnom tintom rasporeuje po papiru, upisuje u sudski protokol razvod braka, pruajui mi ovjeren papir na kojem pie da je moja draga eku-ra konano udovica, te da ne postoje nikakve prepreke da se oj, mah ponovo uda. Bljesak sree, koju sam u tom trenutku osjetio u sebi, ne moe se izraziti ni bojanjem zidova sudnice u crveno ni uokviravanjem slike crvenom bojom. Zaputio sam se kui, probijajui se uurbano kroz gomilu drugih mukaraca i lanih svjedoka pred kadijinim vratima, koji su doli sa svih strana da bi dobili razvod za svoje sestre i keri. im sam preao Bosfor i stigao u etvrt Jakuti, otarasio sam se popustljivog imama koji je htio da nas vjena i njegovog brata. Bilo mi je jasno da mi svaki prolaznik u potaji smilja podvale i smicalice, jer su svi ljubomorni zbog nevjerovatne sree koja mi se smijeila. Trao sam sve do ekurine ulice. Kako nesretne vrane znaju da je unutra mrtvac i tako raspoloeno skakuu po krovu? To to nisam do kraja oalio tetka, ak i to to nisam mogao zaplakati za njim, duboko me je pogaalo, ali sam, ipak, po vrsto zatvorenim kapcima na prozorima i vratima kue, po tiini, ak i po stablu nara, odmah zakljuio da je sve u redu. Vjerovatno ste ve primijetili da su moji postupci intuitivni i neobino brzopleti. Zgrabio sam jedan kamen s ulice gaajui vrata, ali - promaaj. Bacio sam jo jedan kamen. Pao je na krov. Bijesno sam bacio kiu kamenja na kuu. Otvorio se jedan prozor. Bio je to onaj na drugom spratu, na kojem sam, prije etiri dana, u srijedu, kroz grane nara, prvi put ugledao ekuru. Na prozoru se pojavio Orhan. Kroz otvore prozorskih kapaka uo sam ekuru kako ga grdi, a zatim ugledah i nju. Puni nade, moja ljepotica i ja izmijenismo kratke poglede. Kako je mila, kako lijepa! Napravila je pokret koji je znaio da saekam i odmah nakon toga zatvorila prozor. Do veeri je bilo jo mnogo. Proveo sam ga s nadom, u pustoj bati, divei se ljepoti svijeta, stabala, blatnjave ulice. Ubrzo doe Hajrija, obuena i pokrivena velom kao da nije robinja nego gospoda. Povukli smo se iza smokvinih stabala, ne pribliavajui se jedno drugom. Sve ide kako treba", rekao sam. Pokazao sam joj papir koji sam dobio od kadije. ekura je dobila razvod." Poeljeh da kaem: Sada u dovesti imama iz susjedne mahale", ali sam se brzo ispravio i rekao: Dolazi imam. Neka ekura bude spremna." Gospoa ekura eli svatove, makar oni bili mali. eli da prisustvuju susjedi iz etvrti, da se poaste jelom. Skuhale smo u kazanu pilav s bademima i suvim kajsijama." Vjerovatno bi i dalje oduevljeno priala o tome to su sve skuhale da je nisam prekinuo. Ako se svadba toliko zakomplikuje", rekoh, glas e stii i do Hasana i njegovih ljudi. Mogli bi da dou nepozvani, da izazovu bruku i ponite brak, a mi im ne moemo nita. Sve bi bilo

uzaludo. Moramo se uvati ne samo Hasana i svekra, ve i pro-kletnika koji je ubio naeg efendi Tetka. Ne bojite se?" Kako da se ne bojimo!", odgovori i zaplae. Ne govori nikome nita", rekao sam. Obucite tetku nonu koulju, poloite ga u pripremljenu postelju kao da je bolestan a ne mrtav. Pored uzglavlja stavite ae, sirupe i zatvorite prozore. Neka u sobi bude mrak. Tako e na vjenanju ekurin otac moi biti njen staratelj. Svatovi ne dolaze u obzir, neposredno pred vjenanje pozovite etiri-pet susjeda, ni sluajno vie. Kad ih budete pozivale, rei ete im da je to posljednja elja gospodina tetka... Ovo e biti tuna, a ne sretna svadba. Ako ne budemo uradili kako treba, unitie nas, a i tebe e kazniti, razumije li?" Sva u suzama klimne glavom. Rekao sam joj da u uzjahati svog bijelog konja, dovesti svjedoke i ubrzo stii kui, a ekura neka bude spremna. Rekao sam da u ja biti gospodar kue poslije vjenanja i zato odmah idem kod berberina da me obrije. Nita nije bilo ranije isplanirano. Svega sam se sjetio tek kad sam poeo da priam i, kao to mi se esto dogaalo i u bitkama, vjerovao sam da sam samo rob, ali rob kojeg njegov gospodar Alah jako voli i titi, da me uva i da e zbog toga sve tei kako sam planirao. Budete li bar jednom u sebi osjetili to povjerenje i tu predanost Alahu, uiniete sve to vam padne na pamet i to vam srce eli, a sve to e se pokazati ispravnim. Proao sam etiri ulice od Jakuta do Zlatnog roga i u susjednoj etvrti, u blatnjavom dvoritu, naiao na dobrodunog crno-bradog imama Jasin-paine damije kako s metlom u ruci tjera pse nasrtljivce. Izloio sam mu svoj problem da Alah poziva mog tetka, i po njegovoj posljednjoj elji njegova ki i ja emo se vjenati, da se ona, odlukom uskudarskog kadije, danas razvela od mua koji se nije vratio iz rata. Na imamov prigovor da po eri-jatskom zakonu razvedena ena mora saekati mjesec dana kako bi se ponovo mogla udati, odgovorio sam da nema nikakve mogunosti da je ena u drugom stanju jer se njen bivi mu nije pojavljivao ve etiri godine, i da joj je uskudarski kadija ba s takvim obrazloenjem jutros dao razvod. Pokazao sam mu kadijinu potvrdu. Rekao sam da efendi imam moe biti siguran da ne postoji nita to spreava taj brak. Dobro, s nevjestom sam u krv-nom srodstvu, ali to to je ona ki moje tetke nije prepreka za brak. Njen prethodni brak je konano zavren, a medu nama nema razlike u vjeri, ni po statusu, ni po imovnom stanju. Ako primi dukate, koje mu dajem unaprijed, i vjenanje obavi javno, pred oima cijele mahale, uinie dobro i bogougodno djelo i udoviinim siroiima. Da li efendi imam voli pilav s bademima i suhim kajsijama? Voli, rekao je, ali njegov pogled jo uvijek je bio prikovan za pse na vratima dvorita. Onda je uzeo dukate. Obui e odoru za vjenanja, dotjerati bradu i kosu, pa e doi da obavi vjenanje. Pitao je gdje je kua i ja sam mu objasnio gdje se nalazi. Koliko god da sam nestrpljivo pourivao vjenanje, o kojem sam sanjao ve dvanaest godina, ta bi moglo biti prirodnije od toga da mladoenja zaboravi sva uzbuenja i opasnosti, i svoje svadbeno dotjerivanje prepusti mekim rukama nekog berberina dok ugodno aska s njim? Berberin, do kojeg su me noge same odvele, radio je na strani do arije, u onoj istoj ulici u kojoj je bila i ruevna kua na Aksaraju (koju su moj pokojni tetak, moja tetka i lijepa ekura napustili mnogo kasnije kada je nae djetinjstvo prolo). ovjek kojeg sam sreo prije pet dana, odnosno na dan kada sam se vratio nakon dugogodinjeg odsustva, ovog puta me je zagrlio na ulasku i, umjesto da me pita gdje sam se skrivao proteklih dvanaest godina, kao svaki pravi istanbulski berberin, odmah je poveo razgovor o najnovijim mahalskim glasinama i o onom mjestu na koje emo svi otii po zavretku smislenog putovanja koje se zove ivot. Pogrijeio bih kada bih rekao da mi se uinilo kako sam kod njega bio prije dvanaest dana a ne prije dvanaest godina. Majstor je ostario i, kako se to ve primjeivalo po britvi u njegovim rukama, posutim starakim pjegama, koja je drhtavo plesala po mom obrazu, odao se alkoholu. Zbog toga je uzeo jednog egrta bijelog lica, lijepih usana i zelenih oiju, koji je

zadivljeno posma-trao svog majstora. U poreenju sa stanjem od prije dvanaest godina, u radnji su vladali red i istoa. Kanta za vodu, iz ije je sla-vine, smjetene pri dnu, paljivo sipao malo tople vode, oprao mi kosu i umio me, bila je privrena lancem za tavanicu. Njegovi iroki stari lavori bili su od bakra, mangala ista, bez re, a njegove britve s drkom od ahata otre. Nosio je besprijekorno istu svilenu kecelju, a za to prije dvanaest godina nije imao volje. Pomislio sam da je i u radnji i kod majstora zavladao red tek kad je uzeo tog, za svoje godine krupnog, krhkog i gracioznog egrta. Prepustio sam se uivanju dok me je brijao, sve je mirisalo na ru-inu vodicu i toplu sapunicu, razmiljajui o tome kako brak donosi novu snagu, kao i blagostanje, ne samo u domu samca, ve i u njegovom poslu i radnji. Ne znam koliko je vremena prolo. Oputen vjetim berbe-rinovim prstima i toplinom mangala koji je prijatno grijao malu radnju, bio sam zahvalan Alahu to je omoguio da moj ivot nakon toliko muka, neoekivano i bez ikakve nadoknade, danas nagradi neim tako velikim. U isto vrijeme ispunjen dubokom ra-doznalou (na kojoj li je to tajanstvenoj vagi uspostavljena ravnotea svijeta koji je Alah stvorio?) i osjeajem tuge i alosti zbog tetka koji je leao mrtav u kui, iji gospodar u ubrzo postati, upravo sam se spremio da se pokrenem iz potpune obamrlosti, kad se na uvijek otvorenim vratima brijanice neto pokrenulo. Okrenuo sam se i pogledao: evket! Uzbueno ali sigurno, pruio mi je neki papir. Ne rekavi mu nita, oekujui najgore, proitao sam ga dok me je obuzimala hladna jeza: Ne udajem se ako nema svatova. ekura Uhvatio sam evketa za ruku i na silu ga uzeo u krilo. Poelio sam da svojoj dragoj ekuri mogu napisati: Kako god ti eli, ljubavi!", no otkud pero i mastionica kod nepismenog berberina?! Zbog toga sam s obazrivom proraunatou proaputao na evketovo uho da kae majci da pristajem. apatom sam ga upitao kako je djed. Spava." Sad shvatam da i vi i evket sumnjate da sam umjean u tet-kovu smrt (iako evket sumnja u druge stvari). alosno! Poljubio sam ga protiv njegove volje. Otiao je ne pokazavi ni najmanju naklonost prema meni. I na svadbi, sveano odjeven, gledao me je neprijateljski. S obzirom na to da ekura nije odlazila iz oeve kue u mla-doenjinu, nego sam ja dolazio u njen dom kao domazet, svatovi su bili prilagoeni ovoj situaciji. Svakako, nisam bio u stanju, kao to su to inili drugi, svoje bogate prijatelje i roake, nagi-zdane i na konjima, dovesti do mladinih kunih vrata. Ipak, sa sobom sam poveo dva prijatelja iz djetinjstva, koje sam sreo u posljednjih est dana otkako sam se vratio u Istanbul (jedan od njih je, kao i ja, postao tajnik, a drugi je hamamdija), i svog dragog berberina, ije su oi bile pune suza kad mi je, jo tokom brijanja, poelio puno sree; sam sam uzjahao bijelog konja, kojeg sam jahao od prvog dana, te se na kraju naosmo pred kunim vratima moje drage ekure, kao da elimo da je odvedemo u neku drugu kuu, u neki drugi ivot. Bogato sam nagradio Hajriju, koja je otvorila vrata. Uz pla, jecaje, uzdisaje (neka ena je vikala na djecu), vrisku i povike maala!", ekura se pojavila u jarkocrvenoj vjenanici, sa velom blijedoroze boje, koji joj je pokrivao glavu i sputao se do zemlje, i spretno uzjahala bijelog konja kojeg smo za nju doveli. Kad bubnjar i zurla, koje je u posljednji as doveo berberin, saaliv-i se na mene, zasvirae neku laganu svatovsku pjesmu i krenue pred nama, krene i naa sirotinjska, tuna ali ponosna svatovska povorka. im su se konji pokrenuli, shvatio sam da je svadbena povorka samo jo jedan dio ekurina lukavstva, koje je smislila da bi svoje vjenanje postavila na vrste noge. Budui da se, zahvaljujui maloj svadbenoj povorci, nae vjenanje moglo smatrati oglaenim, makar i u posljednjem trenutku, tako je od svih prisutnih i itave mahale zapravo bilo iznueno njegovo priznanje, svi mogui prigovori na njegovu pravnu valjanost postae neuvjerljivi. S druge strane, i oglaavanje naeg vjenanja, kao i de-monstrativno prireivanje svadbe kao da elimo izazvati neprijatelje, ekurinog biveg mua i njegovu obitelj, ve je na samom

poetku ugroavalo sve. Da su mene pitali, tajno bih oenio e-kuru, ne govorei nikome nita o tome, ne prireujui nikakvu svadbu, postao bih njen mu i kasnije branio na brak. Dok sam jahao ulicama na elu svadbene povorke, na svom hirovitom bijelcu, koji je izgledao kao da je iz bajke, pogled bi mi zalutao u neku sporednu uliicu ili neko mrano dvorite, traei preplaeno Hasana i njegove ljude, koji su nas odande mogli napasti. Vidio sam starce i odrasle mukarce iz mahale, koji su zastajkivali pred vratima i pored zidova i, ne shvatajui potpuno ta se deava, ali ne pokazujui ni nepotovanje prema nama, po-smatrali nau udnu svadbenu povorku i strance koji su se zau-stavljali da nas pozdrave. Po raspoloenju prodavca voa i povra (ne udaljavajui se previe od svojih arenih dunja, mrkve i ja-buka na maloj pijaci, na koju smo neplanirano izbili, s nama je preao nekoliko koraka ponavljajui maala!"), po nainu na koji se smjekao tuni prodava namirnica, po odobravajuim pogledima pekara koji je svome egrtu dao da strue zagorjele pogae, po svemu tome sinulo mi je odmah kako je ekura majstorski osmislila mreu ispletenu od tajnih poruka i glasina i da su se njen razvod i udaja za mene za kratko vrijeme prouli u mahali i naili na odobravanje. Ipak, bio sam spreman da u svakom trenutku odgovorim na bilo koji neoekivan ili neukusan napad, ak i na dobacivanje, na runu rije. Zbog toga nisam bio ljut na gomilu djece koja je, dok smo naputali trg, viui, vritei i alei se, trala za nama, molei da im damo sitni. Po osmijesima ena koje sam nazirao kroz odkrinute prozore, kroz prozorske kapke i reetke, shvatao sam da nas radost, buka i guva koju ta djeca ine zapravo titi i podrava. Moj pogled je bio neprestano uperen u put kojim se, na kraju, hvala Alahu, uputila svadbena povorka i koji je, krivudajui, vodio nazad prema kui, odakle smo i krenuli. Ali, moje srce je bilo uz ekuru, uz njenu tugu. Njena zla kob nije bila u tome to se morala udati istog dana kad joj je otac ubijen. Ono zbog ega sam je alio bila je njena jednostavna, sirotinjska svadba. Mojoj ekuri priliili bi konji sa srebrnom opremom, s bogato ukraenim sedlima i jahaima u samurovoj koi, svili i zlatom protkanom platnu, priliila bi joj povorka od nekoliko stotina konja i konjskih zaprega koji vuku darove i djevojaku opremu, i brojne paine keri i sultanije iza te povorke, i jo mnotvo starijih haremskih dama koje bi, sjedei u kolima, priale o bogatstvu prolih vremena. Meutim, ekura iznad sebe nije imala ni baldahin od krvavocrvene svile, koji su postavljali iznad svake bogate dje-vojke da bi je na njenoj svadbi zatitili od urokljivih oiju, i koji bi na tapovima nosio po jedan sluga sa sve etiri strane njenog konja, a ni slukinju koja bi ila pred njom, nosei velike svadbene svijee ukraene voem, zlatnim i srebrnim listovima, bljeta-vim lamotama i kameniima, i ukrasno stablo od srebra. Poto ni sami nisu osjeali potovanje prema svadbenoj povorci, bub-njar i svira na zurli svakog asa su prekidali svirku, a kako ispred nas nije iao niko ko bi opominjao prolaznike da se sklone jer nailazi mlada, naa svadbena povorka mijeala se sa svijetom na pijaci i slukinjama koje su iz esme na trgu sipale vodu u posude, zbog'ega sam osjeao duboku tugu, koja mi je skoro natjerala suze na oi, i to vie nego stid koji me je lagano obuzimao. Kad sam se, na povratku kui, u jednom trenutku na svom odvanom konju okrenuo i pogledao ekuru, shvatio sam da ona ispod ruiaste koprene i krvavocrvenog vela ne brine zbog neimatine koju nipoto nije zasluila, ve osjea olakanje, jer je kruni put svadbene povorke proao bez nesree i nevolje. Nakon toga i ja sam odahnuo. Skinuvi sa konja svoju prelijepu mladu onako kako to tradicionalno ine mladoenje i, uzevi je pod ruku, iz torbe koju sam ranije pripremio, laganim pokretima, kako bi me svako mogao pratiti i uivati u tome, posipao sam srebrne novie po njoj. Dok su se djeca, koja su u toku prolaska ove tune povorke trkarala oko nas, otimala za novie, ekura i ja smo najprije uli u dvorite, preli poploani hodnik i kroili u kuu, gdje nas je, uasnute, zajedno sa velikom toplotom, zapahnuo teki vonj mrtvog tijela. Vidjevi da se svatovi, smetajui se u kuu, ponaaju kao da tog zadaha nema, kao i starci, ene i djeca koji su ve otprije bili tu (iz jednog oka Orhan me je sumnjiavo promatrao),

kao i ekura na kraju krajeva, u jednom trenutku obuze me sumnja. Ipak, bio sam siguran da se varam jer sam u ustima, nosnoj upljini i pluima ve ranije osjeao snaan i zaguujui vonj mrtvih tijela koja su u pocijepanoj odjei, bez obue, izama i remenja, to je skinuto i odneseno, leala po bojitima, raspadajui se na suncu i ija su lica, oi i usne bili hrana za vukove i ptice. Siao sam u kuhinju i upitao Hajriju gdje se nalazi tetak i kako to da se u cijeloj kui osjea smrad. Rekao sam joj da bi to moglo sve pokvariti. To nisam izgovorio normalnim glasom, ve sam promrmljao kao u bunilu. U isto vrijeme kroz glavu mi je prola misao da je ovo prvi put kako s Hajrijom razgovaram kao njen gospodar. Namjestile smo leaj kako ste zapovijedili, obukle mu nonu koulju, pokrile ga jorganom i pored uzglavlje stavile ae i sirupe. Ako zaudara, onda je to zbog mangala u sobi", odgovorila je plaui. Dvije-tri suze skliznule su u lonac u kojem je cvrala ovetina. Po njenom plau osjetio sam da ju je tetak nou zvao kod sebe u postelju, ali sam se kasnije stidio tih misli. Ester, koja je sa-mouvjereno i mirno sjedila u uglu kuhinje, progutala je zalogaj u ustima i ustala. Uini ekuru sretnom", rekla je. Potuj je." U sebi sam zauo melodiju uda, koju sam ve uo dok sam etao ulicama prvog dana po povratku u Istanbul, ali je u harmoniji sad bilo vie ivota nego tuge. I kasnije, u polutamnoj sobi gdje je leao moj tetak u nonoj koulji, dok je efendi imam obavljao obred ekurinog i mog vjenanja, u meni je odzvanjala skladna harmonija iste muzike. Poto je Hajrija najprije brzo provjetrila sobu, a svjetiljku postavila u oak iz kojeg se dobro vidjela sjena, nije se moglo primijetiti da moj tetak, odjeven u nonu koulju, nije bolestan, ye mrtav. Zato je na vjenanju mogao biti prihvaen kao eku-rin staratelj, a svjedoci su bili moj prijatelj berberin i jedan pre-vejani starac iz mahale. Budui da se u toku ceremonije, koja se zavrila imamovim dobrim eljama, savjetima i molitvom prisutnih, jedan drugi pametnjakovi, zabrinut za tetkovo zdravlje sumnjiavo pokuao nagnuti prema pokojniku, skoio sam s mjesta im je imam zavrio vjenanje, primio tetkovu zgrenu ruku i svom snagom povikao: Budite bez brige, dragi moj tetak! Sve u uiniti da ekuri i djeci nita ne nedostaje i da ivimo u slozi i ljubavi!" Nagnuo sam se, kao da mi tetak iz svoje bolesnike postelje pokuava apatom neto rei, paljivo i s potovanjem prislonivi svoje uho na njegova usta. I kao to mi, mladi, lijepo vaspitani, kad se u pravom asu naemo pored starca potovanja vrijednog, paljivo, kao da ispijamo udotvorni eliksir, sasluamo dva-tri savjeta na osnovu njegovog cijelog ivotnog iskustva, tako sam, eto, i ja otvorio etvore oi pravei se da sluam tetka. Efendi imam i starac iz mahale pogledali su me s odobravanjem i uvaa-vanjem moje vjernosti i beskrajne odanosti, jer sluam savjete koje mi s bolesnike postelje apatom daje punac na samrti. Nadam se da niko vie ne misli da su u ubistvo mog tetka umijeani moji prsti. Gostima u sobi rekao sam da siroti bolesnik eli ostati sam. Odmah su napustili sobu i, dok su prelazili u susjednu prostoriju, u kojoj su se okupljali mukarci da jedu Hajrijin pilav i peenu janjetinu (sad sam i ja mijeao zadah mrtvog tijela s mirisom majine duice, kima i peenog mesa), izaao sam u predsoblje i kao svaki mukarac koji se u vlastitoj kui kree rastresen i zabrinut, ne razmiljajui otvorio vrata Hajrijine sobe i uao. Ne obazirui se na ene uasnute nenadanim prisustvom mukarca, njeno sam pogledao ekuru, ije su se oi nasmijeile kad me ugledala, i rekao joj: Zove te otac, ekura, sad smo vjenani, mora mu poljubiti ruku." Nekoliko ena iz mahale, koje je ekura u posljednjem asu pozvala kako bi vjenanje uinila javnim, i mlade djevojke, za koje sam pretpostavio da su roake jer im se u oima ogledala odanost, uurbano su se dotjerivale i, pretvarajui se da prekrivaju lica, odmjeravale me pogledima od glave do pete i dugo is-pitivaki posmatrale.

Mnogo kasnije gomila uzvanika je veerala, pojela sve orahe, bademe, voni ele, lizalice i bombone s kliniima, i razila se ubrzo nakon veernje molitve. ekurini esti napadi plaa i mrzovolje kao i svaa djece pokvarili su raspoloenje u enskoj sobi. U sobi gdje su bili mukarci moja krajnja suzdranost prema susjedskim alama na raun moje prve brane noi i moja tiha potitenost protumaeni su kao tuga zbog tetkove bolesti. Najdublje mi je od sve te muke ostalo u pamenju to to smo se e-kura i ja prije jela popeli u tetkovu sobu, a nakon toga, ostavi nasamo, oboje s potovanjem najprije poljubili tetkovu hladnu i zgrenu ruku, a potom se povukli u jedan mraan ugao sobe, gdje smo se ljubili strasno kao da gasimo smrtnu e. Na vrelom jeziku moje ene, koji sam vjeto primio u usta, osjeao se ukus bombona s aromom klinia, koje su djeca neprestano jela.

34. JA, EKURA Nakon to su se posljednji gosti nae tune svadbe obuli, umotali, pokrili glave, potjerali djecu koja su gutala zadnje bombone i izali kroz dvorinu kapiju, zavladala je duga tiina. Svi smo bili u dvoritu i, osim kljucanja jednog vrapca, koji je iz po-lupraznog vedra oprezno pio vodu iz bunara, nije se uo ni um. im se i ta ptica, na ijoj se glavi osvijetljenoj kuhinjskom vatrom presijavalo kratko perje, u jednom trenutku izgubila u mraku, postala sam bolno svjesna da u naoj praznoj, tihoj kui, gore, u postelji mog oca, lei mrtvac. Djeco, doite ovamo!", rekla sam kasnije Orhanu i evketu tonom koji, kao to im je ve bilo poznato, koristim kad elim da kaem neto vano. Doli su. Od sada je Crni va otac. Poljubite mu ruku." Tiho i posluno poljubili su njegovu ruku. Kako se ocu izraava poslunost, kako se paljivo slua ta on govori, gledajui ga ravno u oi, i kako se u njega moe imati beskrajno puno povjerenja - sve to moji nesretni siroii, jer su odrastali bez oca, uopte ne znaju", rekla sam Crnom. Ako zbog toga iskau nepotovanje prema tebi, ako budu zazirali od tebe, ako se budu ponaali nezrelo i djetinjasto, znam da e ih najprije blagonaklono gledati i da e to pripisati tome to su odrastali bez oca kojeg se ne sjeaju." Ja se sjeam oca", rekao je evket. Psst... Sluaj!", rekla sam. Od sada je za vas njegova rije iznad moje." Okrenula sam se Crnom: Ako te ne budu sluali i potovali, ako budu i najmanje bezobrazni, razmaeni i neodgojeni, opomeni ih, ali im oprosti", rekla sam, trudei se da u po-sljednjem trenutku ne spomenem batine, koje su mi ve bile na vrh jezika. Mjesto koje ja zauzimam u tvom srcu neka bude i njihovo mjesto." Gospoo ekura, nisam te oenio samo da bih bio tvoj mu, nego i otac ovim dragim siroiima", rekao je Crni. Jeste li uli?" Ne liavaj nas nikad svoje svjetlosti, Alahu, Gospodaru moj!", zaula se Hajrija iz ugla. uvaj nas od svakog zla, Gospodaru moj!" uli ste, zar ne?", pitala sam. Bravo, dobri moji sinovi! Poto vas je tako zavolio, va otac e vam, ak i onda kad na trenutak izjurite van bez njegove dozvole, opet oprostiti." Oprostit u im i kasnije", ree Crni. No, ako i trei put naprave ono to si im zabranio, zasluili su svoje", rekla sam. Da li ste razumjeli? Va novi otac, Crni, vratio se iz ratova gnjeva Alahova u koje je otiao va pokojni otac da se nikada vie ne vrati, iz najgadnijih, najgorih od svih stranih bitaka i zato je jako

strog. Djed ih je razmazio, dozvolio im je da mu se popnu na glavu. Sad je djed jako bolestan." elim vidjeti djeda", rekao je evket. Ako ne budete sluali, Crni e vas uvjeriti da je batina iz deneta izala. Tad vas ni djed vie nee moi spasiti iz njegovih ruku kao to vas je spaavao iz mojih. Ako ne elite da izazovete oev bijes, nemojte se vie svaati jedan s drugim, dijelite sve meu sobom, ne laite, redovito se molite, nemojte ii na spavanje prije nego to nauite svoj domai, ne govorite Hajriji rune rei i ne podsmijevajte joj se. Da li je jasno?" Crni se sae i zgrabi Orhana u naruje, ali evket se nije pomjerio. U jednom asu poeljela sam ga zagrliti i zaplakati. Moj jadni i tuni siroiu, siroti moj evkete, kako si sam na ovom velikom svijetu! Onda mi se uinilo da sam i sama nedorasla, kao evket, da sam dijete potpuno samo na svijetu, a kad su mi se u glavi ispreplela evketova i moja sopstvena bespomonost, osjetila sam jezu. Jer, sjetila sam se odmah svog djetinjstva, i ja sam sjedila u krilu svog dragog oca kao sad Orhan kod Crnog, ali sam tamo uivala, dok je Orhan tek privremeno tu, kao plod koji se nije navikao na svoje stablo. Sjetila sam se koliko sam se jako pri-vijala uz oca i kako smo se znali neprestano njukati kao psi. Umalo nisam zaplakala, ali sam se suzdrala i, mada mi to nije bilo na pameti, rekla: Hajde, kaite Crnom - oe!" Kako je samo no bila hladna i kako je tiha naa avlija! U nekom udaljenom kraju mahale psi su tuno lajali. Prolo je jo malo vremena, tiina se neprimjetno rastvorila i procvjetala kao neki crni cvijet. No, dobro, djeco", rekla sam neto kasnije. Uimo u kuu da se ne bismo svi ovdje prehladili." Svi smo uli u kuu, oklijevajui kao da ulazimo u mrano skrovite nekog tuina, ne samo Crni i ja, nalik na one mladen-ce koji se nakon svadbe plae ostati nasamo, nego i djeca, i Hajrija. Unutra se osjeao zadah mog oca, ali to kao da niko nije pri-mjeivao. Dok smo se tiho penjali uz stepenice, sjene koje su svijee u naim rukama neprestano bacale na tavanicu kruile su, prepliui se jedna s drugom, svakog asa rastui i smanjujui se, ali mi se ipak inilo da se sve to prvi put dogaa. Gore, u predsoblju, ba kada smo se izuvali, oglasio se evket: Da poljubim djedovu ruku prije spavanja?" Maloprije sam provirila", rekla je Hajrija. Ima takve bolove, tako mu je loe da su, izgleda, zli duhovi ovladali njime, a i cijelo tijelo mu gori. Uite u svoju sobu da vam namjestim postelju." I ve ih je obojicu ugurala u sobu. Namijetajui postelje, prostirui arave i irei jorgane, govorila je o svemu to je uzimala u ruke kao o jedinstvenom i neponovljivom udu, kao da je spavati ovdje, ove ponoi, u toploj sobi, na tim istim aravima i pod toplim perjanim jorganima, isto to i spavati u padiaho-vom dvorcu. Hajrija, ispriaj nam priu", rekao je Orhan sa svoje none posude. Bio jednom jedan plavi ovjek", poe Hajrija. ,,A njegov najbolji prijatelj bio je jedan zao din." Zato je ovjek bio plav?", upitao je Orhan. Zaboga, Hajrija", rekla sam, bar veeras preskoi prie o dinima, vilama i sablastima!" ,,A zato nam ne bi priala?", upita evket. Majko, kad zaspimo, hoe li se ti izvui iz postelje i otii kod djeda?" Va djed, neka ga Alah uva, jako je bolestan", rekla sam. Naravno, svake veeri ii u da vidim kako mu je. A zatim se ionako vraam kod vas u postelju!" Neka Hajrija ide kod djeda", rekao je evket. Zar se Hajrija nou ne brine za djeda?"

Da li si zavrio?", upitala je Hajrija Orhana. Dok mu je gazom brisala guzu, Orhanovo lice poprimilo je onaj blaeni izraz. Bacila je oko na nonu posudu i kao da se namrtila jer je koliinu u njoj smatrala nedovoljnom, a ne zbog smrada. Hajrija", rekoh, isprazni posudu i vrati je nazad da ne bi nou izlazio iz sobe." ,,A zato da ne izlazim?", upitao je evket. Zato Hajrija ne moe priati prie o dinima i vilama?" Jer nam u kui boravi din, budalo!", odgovorio je Orhan, sa onim glupim optimizmom koji sam viala na njegovom licu ee nakon pranjenja crijeva nego u trenucima kada je bio uplaen. Ima li, majko?" Ako izaete iz sobe, ako budete htjeli posjetiti djeda, din e vas pronai." Gdje e Crni namjestiti svoj leaj?", upitao je evket. Gdje e on veeras spavati?" To ne znam", odgovorila sam. Hajrija e mu namjestiti leaj." Majko, ti e ipak spavati s nama, zar ne?", upitao je evket. Koliko to puta moram ponoviti? Spavau s vama kao i prije." Stalno?" Hajrija je izala s posudom u ruci. Iz ormara sam izvadila preostalih devet crtea koje sam sakrila, njih podli ubica, koji je odnio samo posljednji crte, nije ni dotakao, zatim sam sjela na leaj i dugo ih gledala, nastojei pri svjetlu svjetiljke dokuiti tajnu skrivenu u njima. Ti crtei su bili toliko lijepi da ih ovjek moe gledati kao svoje vlastite, ve zaboravljene uspomene, a to ih ovjek due posmatra, ti crtei, kao i rukopis, poinju razgovarati s onim ko ih gleda. Dok sam razgledala crtee, potpuno sam zaboravila svijet oko sebe. Po mirisu njegove lijepe glave, prislonjene uz moj nos, shvatila sam da i Orhan sa mnom posmatra udnu i sumnjivu crvenu boju. I kao to to ponekad biva, odjednom sam dobila elju da izvadim dojku i podojim ga. Neto kasnije, dok se grozio crtea koji je prikazivao stranu smrt i poeo ubrzano disati, ot-puhujui kroz svoje crvenkaste usne, dolo mi je da ga pojedem. Pojeu te, shvata li?" Zagolicaj me, majko", rekao je bacivi se. Ustani, ustani, ivotinjo!", proderala sam se i udarila mu pljusku. Jer, bacio se na crtee. Pregledala sam ih. Nita im se nije dogodilo, samo se gornji malo izguvao, ali ne previe. Kad se Hajrija vratila s praznom nonom posudom, sakupila sam crtee. Upravo sam bila krenula iz sobe van, kad evket povika: Majko, kuda ide?" Doi u." Prela sam predsoblje hladno kao led. Crni je sjedio u oku, preko puta praznog mindera mog oca, na istom mjestu na kojem je puna etiri dana s njim razgovarao o slikarstvu, iluminaciji i perspektivi. Poredala sam crtee na stalak ispred njega, na min-der i pod. Soba osvijetljena svijeom zaas se ispuni bojama, kao da je neka svjetlost, neka toplina i zbunjujua ivost u jednom trenutku sve oivila. Dugo smo posmatrali slike u tiini, s potovanjem, ne pomiui se. Da smo samo zatreptali, zrak koji je iz susjedne sobe donosio vonj smrti pokrenuo bi svjetlost svijee, pa bi se inilo da trepu tajanstveni crtei mog oca. Da li je znaaj crtea porastao u mojim oima zbog toga to sam ih smatrala uzrokom oeve smrti? Da li sam bila oarana neobinou konja, neponovljivo-u crvene boje, tugom drveta, melankolijom dvojice lutajuih dervia, ili sam samo bila u strahu od zloinca koji je zbog tih slika ubio mog oca, ak i neke druge ljude? Nakon nekog vremena, Crni i ja smo shvatili da utimo i zbog crtea i zbog toga to smo se nae prve brane noi nali sami u sobi, pa smo oboje poeljeli da progovorimo.

Sutra kad ustanemo, svi moraju saznati da je moj jadni otac umro u snu", rekla sam. Ma koliko bilo tano to to sam rekla, moje rijei uopte nisu zvuale uvjerljivo. Sutra ujutro bie sve kako treba", izgovorio je Crni istinu s onim udnim prizvukom u glasu, a da ni sam nije vjerovao u nju. Kad je napravio neodreen pokret kako bi mi se pribliio, poeljela sam se priviti uz njega i rukama primiti njegovu glavu, kao to to inim s djecom. Utom zauh kako su se vrata oeve sobe otvorila i uasnuto skoih, otvorih vrata i pogledah. Najeena od straha, pri svjetlosti koja se probijala u predsoblje, ugledala sam poluotvorena vrata oeve sobe. Izala sam u predsoblje hladno kao led. Oeva soba, zbog mangala na kojem je jo uvijek gorila vatra, zaudarala je na le. Da li je evket dolazio ili neko drugi? Uz slabu svjetlost mangala tijelo mog oca lealo je nepokretno u nonoj koulji. Palo mi je na pamet kako sam mu nekada prije spavanja, dok bi i-tao Kitab-ur Ruh, znala rei: Laku no, dragi oe!". Podiui se lagano, uzeo bi mi iz ruke au i rekao: Ko te vodom napoji, tome neka sve tee u izobilju, ljepotice moja!", pa bi me, kao dijete, poljubio u obraz i pogledao pravo u oi. Pogledala sam oevo strano lice i uplaila se. S jedne strane, nisam ga eljela gledati, a opet eljela sam vidjeti u kojoj mjeri je postalo strano, kao da me je sam ejtan na to tjerao. Ispunjena strahom, tek sam se vratila u sobu s plavim vratima kad Crni nasrnu na mene. Odgurnula sam ga, ali vie zbog toga to nisam znala ta inim nego zbog ljutnje. Rvali smo se pri drhtavoj svjetlosti svijee, ali to i nije bila prava borba, nego samo oponaanje borbe. Uivali smo u tome da se sudaramo, da jedno drugom dodirujemo ruke, noge, prsa. Zbrka u mojoj glavi liila je na duevno stanje koje opisuje Nizami u svojoj poemi o Husrevu i irin. Da li je Crni, koji je toliko itao Ni-zamija, osjeao da sam i ja, kao i irin, govorei mu: Ne mui me, ne ljubi mi usne, ne ini mi to!", zapravo govorila: Uini mi to!"? ,,S tobom ne idem u istu postelju sve dok se ne pronae onaj ejtan, dok se ne otkrije ubica moga oca", rekla sam. Dok sam izlazila iz sobe kao da bjeim, cijelu me je obuzeo nekakav sram. Jer, to sam izgovorila tako glasno da je odmah bilo jasno kako sam eljela da moje rijei uju djeca i Hajrija. I ne samo oni, kao da sam eljela da moj vrisak uju i moj jadni otac i pokojni mu, ije je tijelo odavno istrunilo i pretvorilo se u prah i pepeo ko zna gdje. im sam se vratila, Orhan je rekao: Majko, evket je izlazio u predsoblje." Jesi li izlazio?", upitala sam, krenuvi da ga oamarim. Hajrija!", povikao je evket i stisnuo se uz nju. Nije izlazio", rekla je Hajrija. Sve vrijeme je bio u sobi." Nisam je mogla pogledati u oi zbog straha koji me je obuzeo. U trenutku sam shvatila da e moja djeca nakon objave oeve smrti kod Hajrije potraiti utoite i spas od moje ljutnje i povjeravati joj nae tajne, a ta lukava slukinja iskoristie priliku i pokuati da ovlada mnome. Pokuae na mene svaliti oevu smrt i starateljstvo nad djecom prenijeti na Hasana! Da, uinie to! I sva ta njena bestidnost proizlazi iz toga to je spavala s mojim pokojnim ocem. Zato bih to vie od vas krila? Naravno, radila je to. Ljubazno sam joj se nasmijeila. Zatim sam uzela evketa u naruje i poljubila ga. Rekao sam da je evket izlazio u predsoblje", ree Orhan. Uvucite se u postelju, napravite i meni mjesta u sredini, da vam ispriam priu o bezrepom akalu i crnom dinu." Ali, rekla si Hajriji da ne pria prie o dinima", rekao je evket. Zato ih Hajrija noas ne moe priati?" Hoe li proi i kroz grad siroia?", upita Orhan. Proi e!", rekoh. ,,U tom gradu nijedno dijete nee imati ni oca ni majku. Hajrija, ti sii dolje i jo jednom provjeri sva vrata. Sigurno emo zaspati usred prie."

Ja neu", rekao je Orhan. Gdje e Crni spavati veeras?", pitao je evket. ,,U iluminatorskoj radionici", odgovorila sam. Leite uz majku, pa da se dobro ugrijemo pod jorganom. Kome su to noice hladne kao led?" Meni", ree evket. ,,A gdje e Hajrija spavati?" Kad je, kao i obino, kratko vrijeme nakon to sam poela priati priu, Orhan utonuo u san, stiala sam glas. Ti nee izlaziti iz postelje kad ja zaspim, zar ne, majko?", upitao je evket. Neu." Nisam ni namjeravala. Nakon to je i evket zaspao, poela sam razmiljati kako je velika srea to to u prvoj branoj noi svog drugog braka mogu spavati zagrljena sa svojim sinovima, a da je pritom u kui zgodan, pametan i strastven mu, i s tim mislima utonula sam u san. Kako sam se kasnije sjetila, u tom zloslutnom i nespokojnom svijetu izmeu jave i sna najprije sam se prepirala sa ljutitim duhom svog pokojnog oca, onda sam nastojala da pobjegnem od utvare okrutnog ubice, koji je i mene htio poslati tom duhu, ali je ubica, strasniji i od duha mog oca, stvarao nekakvu buku pratei me u stopu. U mom snu bacao je ka-menje na nau kuu. Pogodio je prozor, krov. Nakon toga je gaao i vrata. ak mi se uinilo i da pokuava silom da ih otvori. Kad je nakon toga taj zao duh ispustio nekakav plaljiv glas nalik zavijanju ili stenjanju neke ivotinje, koju ni sa im ne mogu uporediti, moje srce je poelo da lupa kao ludo. Probudila sam se okupana znojem. Da li je taj udni glas bio dio sna ili su ti zvui zaista doprli iz same kue pa su me zato i probudili? Nisam mogla odgonetnuti, privila sam se uz djecu i ekala, ne pomjerajui ni mali prst. Upravo sam pomislila kako sam sve te zvuke ula u snu, kad se ponovo oglasi isto stenjanje. U isto vrijeme neto pade u dvorite. Da li je i to kamen? Premrla sam od straha. Ali, odmah je uslijedilo i neto gore od toga: zaula sam kloparanje u kui. Gdje je Hajrija? U kojoj sobi je spavao Crni? ta je sa oevim tijelom? Boe moj, uvaj nas! Djeca su slatko spavala. Da se to dogodilo prije moje udaje, ustala bih iz postelje i, trudei se da ovladam situacijom kao muka glava u kui, pozvala na megdan dine i duhove. Sad sam se pritajila i privila uz djecu. Kao da na ovom svijetu nema nikoga, kao da ni meni ni djeci niko nee pomoi. Oekujui neko zlo, pomolila sam se Alahu. Bila sam sama, kao i u svojim snovima. ula sam otvaranje dvorine kapije. Bila je to dvorina kapija ili... Da. Odmah sam ustala, nabacila na sebe veo prije nego to mi je i samoj bilo jasno ta radim, i izjurila. Crni!", apnula sam s vrha stepenica. Obula sam nekakve cipele i krenula dolje. Svijea koju sam ostavila na mangalu ugasila se im sam stupila na poploani deo dvorita. Duvao je nekakav otar vjetar, ali je nebo bilo vedro. Kad su se oi navikle na tamu, primijetila sam da polumjesec do-bro osvjetljava dvorite. Boe moj! Kapija dvorita bila je otvorena. Cvokoui od hladnoe, stajala sam kao ukopana. Zato nisam ponijela no? U ruci nisam imala ni svijenjak, ak ni komad daske. Vidjela sam da se na trenutak dvorina kapija u mraku pomjerila sama od sebe, meutim, kao da sam njenu kripu ula mnogo kasnije, kad se ve zaustavila. Sjeam se svojih misli, kao u snu. Bila sam svjesna, ali nisam znala da hodam po dvoritu. Kada se iz kue zaulo lupanje, djelovalo je kao da dolazi ispod potkrovlja. Pomislila sam da se dua mog ubogog oca mui da izae iz tijela. Spoznaja da dua mog oca pati u isto vrijeme mi je nanijela veliku bol i pruila olakanje. Ako je moj otac uzrok sve te buke, rekoh sebi, onda se nita loe ne moe dogoditi. S druge strane, bila sam tuna zbog patnje due, koja se svim silama trudila da to prije napusti tijelo i uzvisi se, toliko da sam molila Alaha da

pomogne mom sirotom ocu. Pomisao da e dua mog oca zatititi ne samo mene nego i moju djecu, donijela mi je olakanje. Ako je s druge strane dvorine kapije i sam ejtan koji se sprema da mi naudi, neka se uplai uznemirene oeve due. U istom trenutku osjetila sam zabrinutost zbog pomisli da bi Crni mogao biti taj koji je uznemirio oca. I da se moj otac upravo sprema da mu nanese zlo. Gdje je Crni? Tada, na ulici, odmah ispred dvorine kapije, ugledah Crnog i zastadoh. Razgovarao je s nekim. Primijetila sam da mu neko neto govori iza stabala u praznoj bati s druge strane ulice. im sam taj glas povezala sa stenjanjem koje sam maloprije ula u krevetu, shvatila sam da je to Hasan. U njegovom glasu osjealo se preklinjanje, pla, ali i prizvuk prijetnje. Sluala sam ih izdaleka. Objanjavali su se u tihoj noi. Istog trena shvatila sam da sam u ivotu ostala sasvim sama sa svojom djecom. Mislila sam da volim Crnog, meutim, samo sam eljela da ga volim. Jer, u Hasanovom tunom glasu, u bolu koji sam odmah prepoznala, bilo je neto to me je duboko dir-nulo. Sutra u ovdje dovesti kadiju, janjiare, svjedoke koji e potvrditi da je moj stariji brat iv i da jo uvijek ratuje u planinama Persije", govorio je. Va brak je nezakonit. inite preljubu." ekura je bila ena tvog pokojnog brata, a ne tvoja", rekao je Crni. Moj brat je iv", uzvratio je Hasan samouvjereno. Postoje svjedoci koji su ga vidjeli." Jutros je uskudarski kadija dao razvod ekuri jer se nakon etiri godine nije vratio iz rata. Ako je iv, neka mu svjedoci kau da je razveden." ekura se ne moe udati prije nego to proe mjesec dana od razvoda", rekao je Hasan. To je suprotno vjeri i Kuranu asnom. Kako je ekurin otac pristao na takvu sramotu?" Efendi Tetak je jako bolestan", rekao je Crni. Umire... Kadija je odobrio brak." Jeste li zajedno otrovali Tetka?", upita Hasan. Da li ste to radili u dogovoru sa Hajrijom?" Moj punac ali zbog svega to si uinio ekuri. Ako je zaista iv, i tvoj brat moe traiti da mu poloi raune za sramotu koju si joj uinio." / Sve je to la", ree Hasan. To su izgovori koje je ekura iz-/ mislila da bi pobjegla iz kue." Iz kue se uo vrisak. Bila je to Hajrija. Zatim se i evket pro-dera na sav glas. Vikali su jedno na drugo. Uplaena, i ja sam ne-svjesno poela nekontrolisano vritati te sam, ne znajui ta radim, potrala u kuu. evket je strao niz stepenice i izleteo u dvorite. Djed je hladan kao led!", povikao je. Djed je umro!" Zagrlili smo se. Uzela sam ga u naruje, Hajrija je jo uvijek vikala. Njenu viku i sve ostalo uli su i Crni i Hasan. Majko, ubili su djeda!", ree evket. Svako je to mogao uti. Da li i Hasan? Snano sam zagrlila evketa. Ne uzbuujui se, odvela sam ga natrag, u kuu. Na ste-penicama Hajrija je upitala kako se dijete probudilo i neopaeno pobjeglo napolje. Majko, rekla si da nas nee ostavljati!", rekao je evket, za-plakavi. Moje misli bile su uz Crnog, koji je ostao kraj dvorine kapije. Poto je bio zaokupljen prepirkom sa Hasanom, nije mogao zatvoriti vrata. Poljubila sam evketa u oba obraza, snano ga privukla sebi, pomirisala mu vrat, smirila ga i predala ga Hajriji u ruke. Oboje idite gore", proaputala sam. Popeli su se uz stepenice. Vratila sam se do dvorinih vrata. Mislila sam da Hasan ne moe vidjeti gdje sam, ni da sam nekoliko koraka iza vrata. Da li je promijenio mjesto u mranom vrtu naspram nas, da li se povukao iza mranog drvea kraj ulice? Ali, vidi me, i obraa mi se. Ono to me je inilo razdraljivom nije bio razgovor u mraku s nekim ije lice ne moe vidjeti, uz-nemirila sam se zato to sam mu svaki put davala za pravo kad bi mene, sve nas, okrivio; zato to mi je palo na pamet da sam sve vrijeme grijeila, da sam ja krivac, kao to mi je i moj otac neprestano davao naslutiti; i jer sam s tugom shvatila da sam zaljublje-na u

ovjeka koji sve to kae. Alahu dragi, pomozi mi! Zar ljubav nije put do Tebe, a ne uzaludna patnja? Hasan je tvrdio da sam se udruila sa Crnim i ubila svog oca. Rekao je kako je uo ta je dijete reklo, da je zapravo sve jasno kao dan i kako je to to smo uinili smrtni grijeh. Ujutro e otii kod kadije i sve mu ispriati. Ako sam nevina, ako mi ruke nisu uprljane oevom krvlju, mene i djecu odvee natrag kui i za-mjenjivae nam oca sve dok se njegov brat ne vrati iz rata. A ako sam kriva, ena koja bezduno napusti svoga mua, dok on krvari u ratovima, ionako zasluuje svaku kaznu. Kada smo to s nestrpljenjem sasluali, iza drvea je na trenutak zavladala tiina. Ako se sad svojom voljom vrati u kuu svog pravog mua", rekao je Hasan jednim sasvim drugaijim tonom, uzme djecu i mirno se vrati kui, ne pokazujui se nikome ivom, ja u zaboraviti tu predstavu s lanim brakom, sve to sam ovdje veeras uo, zloine koje ste poinili, sve u zaboraviti i sve vam oprostiti. S tobom u godinama strpljivo ekati povratak mog brata iz rata, ekura." Zar je pijan? U glasu mu je bilo neto tako djetinjasto pa sam se zabrinula da bi ga ono to mi je ponudio pred muem moglo stajati ivota. Jesi li razumjela?", oglasio se iza stabala. U mraku nisam mogla vidjeti gdje je tano stajao. Pomozi svima nama, Alahu moj, grenim robovima svojim. Jer, ti nee moi ivjeti pod istim krovom s ovjekom koji ti je ubio oca, ekura, ja to znam." Na trenutak mi je palo na pamet da bi on mogao biti ubica moga oca. A sad nam se moda ruga. ejtan je taj Hasan, ali opet, moda se i varam. Posluaj, efendi Hasane", oglasio se Crni u mraku. Moj tetak je ubijen, to je tano. Ubio ga je neki nitkov!" Ubijen je prije vjenanja, zar ne?", upitao je Hasan. Ubili ste ga jer se usprotivio vaem zavjerenikom braku, tajno ugovo-renom razvodu, lanim svjedocima, vaim obmanama. Da je Crnog smatrao ovjekom, dao bi mu ker mnogo godina ranije, ne tek sada." Poto je godinama ivio s mojim pokojnim muem, s nama, znao je prolost svih nas kao i mi sami. I to je jo gore, Hasan se sa strau ljubomornog i zaljubljenog ovjeka sjeao najsitnijih detalja, svega o emu smo mu i ja razgovarali u kui, onoga to smo zaboravili i onoga to smo sada eljeli da zaboravimo. Tokom mnogih godina sakupili smo on, njegov brat i ja toliko zajednikih uspomena da sam se uplaila. Mislila sam ako ih pone iznositi, osjetiu koliko mi je Crni stran, nov i dalek. Mi mislimo da si ga ti ubio", rekao je Crni. Vi ste ga ubili da biste se mogli vjenati. To je jasno. Ja nisam imao ba nikakav razlog da ga ubijem." Ubio si ga da se mi ne bismo uzeli", rekao je Crni. Poludio si kad si uo da je dopustio ekuri da se razvede i preuda za mene. Ustvari, ljutio si se na efendi Tetka to se usudio pozvati e-kuru da se vrati u njegovu kuu. Htio si mu se osvetiti. Znao si da ekuru nikada nee dobiti dok je on iv." Prestani!", ree Hasan odluno. Neu to vie sluati. Jako je hladno. Ionako sam se smrznuo nastojei da privuem vau panju bacanjem kamenja na kuu. Niste me uli." Crni je unutra razgledao crtee mog oca", rekla sam. Da li sam pogrijeila to sam to rekla? Hasan je poeo da govori onim neprirodnim tonom kakav je i moj, nekad i protiv moje volje, kad razgovaram s Crnim: Gospoo ekura, poto si ena mog starijeg brata, najbolje e biti da povede djecu i odmah se vrati u kuu junaka i spahije s kojim si jo uvijek u zakonitom braku."

Ne", rekla sam kao da apuem u mrak. Ne, Hasane, ne!" ,,U tom sluaju moja odgovornost i privrenost bratu nalau mi da kadiji odmah sutra prijavim sve to sam ovdje uo. Inae e traiti da im poloim raune." Od tebe e ionako traiti da poloi raune", rekao je Crni. im ode kod kadije, ja u objaviti da si ti ubio dragog roba naeg padiaha, mog tetka." Dobro", rekao je Hasan mirno. Uini tako." Vrisnula sam. Muie vas obojicu!", povikala sam. Nemojte ii kod kadije. Saekajte. Sve e se razjasniti." Ne bojim semiuenja", rekao je Hasan. Dvaput sam bio muen i svaki put sam se uvjerio da se samo muenjem mogu razlikovati kriv i nevin. Samo prevaranti mogu se plaiti muenja. Ja u kadiji, janjiarskom agi, ejhul-islamu, svakome priati i o knjizi o crteima ubogog efendi Tetka. Svi govore o tim crteima, ta je na njima?" Obojica su zautjeli. Neto kasnije uli smo korake iz puste bate. Da li odlazi ili nam se pribliava? Nismo mogli da ga vidi-mo, niti da shvatimo ta radi. Uzalud bi mu bio trud da u potpunom mraku prolazi kroz trnje, grmlje i kupine na drugom kraju bate. Mogao se provui izmeu stabala, skrenuti ispred nas i pobjei, a da ga ne vidimo, no nismo uli korake kako se pribliavaju. Vikala sam: Hasane!" Ali, nije se uo ni um. uti!", rekao je Crni. Oboje smo se tresli od hladnoe. Nismo predugo ekali, dobro smo zatvorili vrata i uli u kuu. Jo jednom sam pogledala oca prije nego to sam se uvukla u postelju koju su djeca zagrijala. Crni je, meutim, sjeo pred crtee. 35. JA, KONJ Neka vas ne udi to sam sada miran i nepomian. Zapravo, ve vijekovima galopiram, jurim ravnicama, odlazim u ratove, odvodim na vjenanja tune keri ahova, galopiram iz prie u istoriju, iz istorije u legendu, iz knjige u knjigu, sa stranice na stranicu. S obzirom na to da me ima u tolikim priama i bajkama, u tolikim knjigama i ratovima, da sam pratio nepobjedive junake, legendarne ljubavnike i vojske iz snova te da sam s naim pobjedonosnim padiahom jurio iz pohoda u pohod - jasno je da su me esto, esto crtali. Kakvo je to osjeanje? Ponosan sam, naravno, ali se pitam jesam li ba ja taj kojeg esto crtaju? Po ovim crteima, jasno je da svako ima drugaiju predstavu o tome kako izgledam. A, opet, snano osjeam da svi crtei imaju jednu zajedniku karakteristiku, da su jedinstveni. Ne tako davno, prijatelji iluminatori pripovijedali su pa sam saznao neto. Kralj franakih nevjernika htio je da se oeni kerkom mletakog duda. Dobro, oenie se, ali ta ako je Mleanin siromaan, a ki runa? Zato naredi najboljem meu svojim sli-karima da ide i naslika ker mletakog duda, njenu imovinu, pokretnu i nepokretnu, te djevojaku spremu. Budui da ne znaju za granicu izmeu spoljanjeg i intimnog svijeta, Mleani slikaru dopuste da vidi ne samo njihove keri nego i njihove kobile, kao i unutranjost palata. Majstor ih je tako nacrtao da, im baci oko na sliku, prepozna odreenu djevojku, odreenog konja. Dok je franaki kralj u dvoritu svog dvorca razgledao crtee pristigle iz Venecije kako bi odluio hoe li e se eniti, njegov konj, pogoen ljubavlju, krenu da zaskoi lijepu kobilu sa slike, tako da konjuari s mukom zauzdae uspaljenu ivotinju koja je svojim velikim organom razderala i sliku i okvir. Iluminatori priaju da pomamu franakog pastuva nije izazvala ljepota mletake kobile, a sigurno je bila lijepa, nego injenica da je odreena kobila vjerno naslikana. I sad, je li grijeh biti naslikan kao ta kobila, kao slika jedne stvarne kobile? Kao to vidite, ja se ne razlikujem mnogo od drugih konja na crteima.

Zapravo, svi koji primjeuju ljepotu mojih slabina, moje duge noge i ponosno dranje vide da sam drugaiji. A, opet, sve te ljepote ne svjedoe o tome da sam ja poseban konj, nego o tome da je iluminator koji me crta poseban. Svima vama poznato je da, zapravo, ne postoji konj koji bi izgledao potpuno isto kao ja. Ja sam samo slika konja u iluminatorovoj glavi. Ah, to je lijep taj konj!", govore dok me posmatraju. A, zapravo, ne hvale mene, nego iluminatora. Svi konji, meutim, razlikuju se meusobno, to iluminator prije svih drugih mora primijetiti. Pogledajte, ak se i po onoj stvari razlikuju. Ne plaite se, moete je iz blizine razgledati, ak i opipati. Moj organ je, po obliku i zakrivljenim oblinama, pravi boji dar. Zato nas mnogi iluminatori crtaju napamet, kad je najuzvi-eniji iluminator, svemogui Alah svakog od nas stvorio tako da se meusobno razlikujemo? Zato se hvale time da su nacrtali hiljade, desetine hiljada konja iz glave i ne gledajui nas? Zato to se trude da naslikaju svijet koji Alah vidi, a svijet koji oni vide. Nije li to mnogobotvo ili, sauvaj boe, isto to i rei da ono to je stvorio Alah mogu stvoriti i ja? Nezadovoljni onim to vide, hiljadu puta crtaju konja iju su sliku upamtili, smatrajui da je to konj kojeg vidi Alah. Zar se ne takmie s preuzvienim Alahom i zar ne postupaju kao bezbonici svi koji tvrde da najljepe konje napamet crtaju slijepi majstori? Novi slikarski postupci franakih majstora nisu bezboniki, ve, naprotiv, neto to je u apsolutnom skladu s naom vjerom. Neka me, zaboga, moja erzurumska braa ne shvate pogreno, ali nimalo mi se ne svia to franaki nevjernici ne znaju za brani moral, pa svoje polugole ene javno pokazuju, to ne znaju za uivanje u kafi i lijepim mladiima, to im mukarci hodaju go-lobradi i bez brkova i to, suprotno od onoga kako treba, putaju kosu kao ene i to, boe sauvaj, tvrde da je hazreti Isa ujedno i Bog. ak se i ljutim na njih; samo kad bi mi se neko od njih pribliio, svojim bih ga kopitama... Takoe mije dosadilo to to me iluminatori pogreno prikazuju. Mislim na one koji poput ena sjede kod kue a nikada nisu bili u ratu. Crtaju me kako jurim s obje noge ispruene u isto vrijeme. Nijedan konj ne moe trati kao zec. Ako mi je prednja noga ispruena naprijed, druga mora biti nazad. Nijedan konj nee ispruiti prednju nogu kao radoznalo pae, dok mu je druga vrsto na zemlji, kao to prikazuju crtei ratovanja. Nikada konji jednog konjikog odreda ne podiu istu nogu u isto vrijeme, ali nas crtaju dvadeset puta zaredom i po istom kalupu, kao da smo jedan drugom sjenka. Kad nas niko ne gleda, kopamo kopitom i pasemo zelenu travu, a nikad ne stojimo ponosno i uspravno, kao to nas crtaju. Zar je tolika sramota to jedemo, pijemo, vrimo nudu i spavamo? Zato se plae da nacrtaju moj povelik organ? Posebno ga se djeca i ene,, kad nikog nema u blizini, ne mogu nagledati. ta ima loe u tome? Je li hoda iz Erzu-ruma protiv toga? Priaju da je jednom u irazu bio jedan star, nemoan i sumnjiav ah. Budui da se mnogo plaio da ei ga neprijatelji svrgnuti s prijestola i njegovog sina proglasiti za novog aha, nije poslao prijestolonasljednika u Isfahan za valiju, nego ga je zatvorio u najskriveniji kutak dvorca. Princ je trideset i jednu godinu ivio zatvoren u sobi bez pogleda na vrt i avliju, odrastajui s knjigama. Kad je, nakon oeve smrti, sjeo na prijesto, rekao je: Dovedite mi konja! U knjigama sam stalno viao njihove slike, pa me interesuje kako izgledaju." Doveli su mu najljepeg sivog konja u dvorac, ali kad je novi ah vidio konjske nozdrve iroke poput rupa na pei, nepristojnu stranjicu, dlaku koja se ne sija kao na slikama i velike slabine, razoarao se i naredio da poubi-jaju sve konje u carstvu. Nakon tog okrutnog pokolja, koji je trajao etrdeset dana, u carstvu potekoe tune i krvavocrvene rije-ke. Ali novi ah ostao je bez konjice, stigla ga je Alahova pravda i porazila ga je vojska njegovog neprijatelja, turkmenskog bega iz dinastije Crnog ovna, a njega su isjekli na komade, kako niko ne bi bio nesretan to su konji ostali neosveeni, kako se to dogaa u knjigama.

36. ZOVEM SE CRNI Kada se ekura s djecom sklonila u svoju sobu, dugo sam oslukivao umove, beskrajna pucketanja i i kripu u kui. Jedanput su ekura i evket poeli aputati, ali ga je majka uzrujano uutkala jednim pssst!". U istom trenutku uo sam kripanje poploanog dvorita kod bunara, ali je nakon toga sve utihnulo. Kasnije mi je panju privukao galeb koji se spustio na krov, ali je i on, kao i sve drugo, utonuo u tiinu. Neto kasnije uo sam bolno jecanje, dopiralo je s druge strane hodnika. Shvatio samo da Hajrija plae u snu. Jecanje se pretvorilo u kaalj koji je iznenada prasnuo, a zatim utihnuo.Opet je zavladala ona strana, beskraj-na tiina. Neto kasnije sledio sam se od straha jer mi se uinilo da se neko kree po sobi u kojoj je lealo mrtvo tijelo mog tetka. Tokom duge tiine posmatrao sam crtee pred sobom i zamiljao kako na njih nanose boje strastveni Maslina, ljepooki Leptir i pokojni majstor pozlate. Poelio sam da se svakom od tih crtea obratim sa ejtane!" ili smrti!", to je moj tetak u nekim noima inio, ali me je u tome sprijeavao neki strah. Zapravo, ti crtei su me ve prilino ljutili, jer, iako je tetak uporno insisti-rao na tome, nisam bio u stanju da napiem priu koja bi ih pratila. Moja svijest polako je prihvatala nepobitnu injenicu da su one povezane s Tetkovom smru i sve sam vie osjeao strah i nestrpljenje. Sluajui Tetkove prie samo zato da bih se pribliio ekuri, ve sam se nagledao tih crtea. Sada, kad mi je ekura postala ena, zato bih se bavio tim udnim stvarima? Zato to e kura nije napustila postelju i dola, iako su djeca zaspala", ree neki neumoljiv unutarnji glas. Razgledajui crtee uz svjetlost svijee, strpljivo sam ekao u nadi se da e moja crnooka ljepotica doi. Kad me je ujutro probudio Hajrijin vrisak, zgrabio sam svijenjak i izletio u predsoblje. U trenutku mi je prolo kroz glavu da je u kuu upao Hasan s nekom ljudima i da treba sakriti crtee. Ubrzo sam shvatio da Hajrija narie po ekurinoj naredbi kako bi za Tetkovu smrt saznala djeca i susjedi. Kad smo se sreli u predsoblju, ekura i ja vrsto smo se zagrlili. Djeca, koja su zbog Hajrijine vriske izjurila iz postelje, zastala su. Va djed je umro", rekla im je ekura. Nipoto ne ulazite u tu sobu." Izvukla se iz mog naruja, otila kod oca i zaplakala. Odveo sam djecu u njihovu sobu. Presvucite se, prehladie-te se", rekao sam. Sjeo sam na ivicu kreveta. Djed nije umro jutros, nego sino", rekao je evket. Jedna duga, prelijepa vlas ekurine kose ispisivala je na jastuku neko slovo, izgledalo mi je kao slovo vav. Pod jorganom se i dalje osjeala toplina njenog tijela. Sada je do nas dopiralo i njeno zapomaganje, pla, zajedno s Hajrijinim. Veoma me je zapa-njilo to to je zapomagala kao da joj je otac upravo neoekivano umro. Osjetio sam da je gotovo i ne poznajem te da se u njoj kri-je neki meni nepoznat din. Plaim se", rekao je Orhan. inilo mi se da me pogledom moli za doputenje da zaplae. Ne boj se", rekao sam. Vaa majka plae kako bi susjedi saznali za djedovu smrt i doli ovamo." 1 ta e biti ako dou?", upitao je evket. Ako dou, neemo samo mi plakati zbog djedove smrti. I oni e se rastuiti i zaplakati. Tako emo podijeliti bol i bie nam lake." Jesi li ti ubio mog djeda?", povikao je evket. Ako bude ljutio majku, neu te voljeti!" razderao sam se i ja. Vikali smo jedan na drugog kao dvije osobe koje razgovaraju na obali nekog bunog potoka, a ne kao ouh i pastore. U meuvremenu je ekura izala u predsoblje

i, gurajui drvene daske, pokuavala da otvori prozorske kapke kako bi se njena vriska bolje ula u mahali. Izaao sam iz sobe jer vie nisam mogao gledati sve to. Zajedno smo navalili na prozor u predsoblju i poeli se boriti s drvenim kapcima. U posljednjem naletu kapci su se otvorili i pali u avliju. U lice nas je udarilo sunce i hladnoa i na trenutak smo bili zateeni. ekura poe da plae i kuka na sav glas, kao da se obraa cijelom svijetu. Smrt efendi Tetka, koja je kuknjavom objavljena cijeloj mahali, doivio sam traginiju nego to sam oekivao. I pla moje ene, iskren ili laan, pogaao me je u srce, te i sam zaplakah. Jesam li sam zaista plakao od tuge ili sam se pretvarao da plaem, plaei se da e me optuiti za Tetkovu smrt? Ne znam. Otiao je, otiao, joooj, otiao je moj dragi tata, napustio naaas", kukala je ekura. Moji jecaji i rijei zvuali su isto, ali nisam bio svjestan onoga to govorim. Gledao sam sebe onako kako bi me gledali susjedi iz svojih kua, kroz odkrinuta vrata i iza prozorskih kapaka, i razmiljao o ispravnosti svojih postupaka. to sam vie plakao, to sam manje sumnjao da su moje suze iskrene i manje strahovao da bih mogao biti okrivljen za zloin. ak sam se prestao plaiti Hasana i njegovih ljudi. ekura je bila moja i izgledalo je da to vikom i suzama proslavljam. Privukao sam enu koja je kukala i, ne obraajui panju na djecu koja su se uplakana pribliavala, s puno ljubavi poljubio je u obraz. Uprkos plau, osjetio sam da i njen obraz mirie na badem iz naeg djetinjstva, ba kao i njena mekana i topla postelja. Kasnije smo svi zajedno prili pokojniku. Vie nije izgledao kao truplo koje se poprilino osjealo od dvodnevnog leanja, nego kao neko ko upravo umire. Izustili smo: ,,La ilahe ilalah". eljeli smo da to budu posljednje rijei koje e u smrtnom asu ponoviti za mnom i tako otii pravo u denet. Postupili smo kao da ih je moj tetak i izgovorio, u jednom trenutku smo se osmi-jehnuli gledajui njegovo smrskano lice i glavu. Istovremeno sam, rastvorivi dlanove, uio jasin; svi su utjeli i sluali molitvu. Komadom istog muslina koji je donijela ekura paljivo smo povezali Tetkova otvorena usta, jo jednom njeno zatvorili ne-povrijedeno oko, lagano okrenuli njegovo tijelo na desnu stranu, a njegovo smrskano lice okrenuli prema Meki. ekura je pokrila oca istim aravom. Prijalo mi je to su djeca sve to pratila paljivo poput ljeka-ra, kao i tiina koja je nastupila nakon njihovog plaa. Napokon sam se osjeao kao neko ko ima pravu enu, djecu, ognjite, dom... Ta pomisao bila je postojanija nego svi doivljeni strahovi od smrti. Skupio sam crtee, vratio ih u mapu, obukao debeli kaftan i brzo izaao, ponijevi ih sa sobom. Krenuo sam pravo prema ma-halskoj damiji s namjerom da izbjegnem staru susjedu koja je ula nau kuknjavu i pourila sretna to joj se pruio uitak da uestvuje u tuem bolu, kao i njenog slinavog unuka, koji je izgledao kao da se raduje nenadanoj zabavi. Mala mija rupa koju sam smatrao kuom, a zbog koje se ovjek jedino mogao postidjeti, bila je kolibica naslonjena na prelijepu graevinu s ogromnom kupolom i prostranom avlijom, to je bilo karakteristino za brojne nove raskone damije. A imam je, to se i na bilo kojem drugom mjestu esto moglo vidjeti, proirio svoju kuu na cijelu damiju, ne obazirui se na to to njegova ena izblijedjeli ve kai izmeu dva kestena na kraju avlije. Oslobodivi se nametljivih pasa koji su, oigledno, doivljavali avliju kao svoju, kao i imamova porodica, a zatim i imamovih sinova, koji su ih otjerali batinama, povukao sam se s imamom u jedan oak. Bilo mu je krivo to ga, nakon jueranjeg razvoda, nismo pozvali da obavi vjenanje. Njegov pogled kao da je govorio: ta sad nije u redu?" Jutros je umro efendi Tetak." Neka mu se Alah smiluje i nek poiva u denetu!", ree dobroduno. Zato sam dodao to 'jutros' i izloio se nepotrebnoj sumnji? U ruku sam mu tutnuo jo jedan od onih dukata.

Rekao sam mu da prije ezana objavi poziv na denazu, a onda da poa-lje brata kao telala koji e po cijeloj mahali pronijeti vijest o Tet-kovoj smrti. Moj brat ima jednog poluslijepog prijatelja", rekao je, ,,s njim emo dobro okupati pokojnika." ta bi bilo bolje od toga da efendi Tetka okupaju jedan slijepac i jedna polubudala? Rekao sam mu da e se molitva za pokojnika klanjati u podne i da e joj se prikljuiti mnogi ljudi iz pala-te, iluminatorske radionice, medrese... Nisam rekao ni rije o efendi Tetkovom licu, o njegovoj smrskanoj glavi. Odavno sam zakljuio da u problem rijeiti samo na viem poloaju. O Tetkovoj smrti prvi je morao biti obavijeten carski rizniar jer je na padiah njemu prepustio nadzor nad novcem za knjigu koja je bila naruena od mog tetka. Kako bih se nekako uvukao u palatu, posjetio sam jednog tapetara, roaka mog pokojnog oca, koji je jo od mog djetinjstva radio u krojakoj radionici preko puta kapije kod Hladne esme. Poljubio sam mu ruku, prekrivenu starakim pjegama, rekavi mu kako moram vidjeti carskog rizniara i zamolio ga da mi pomogne. Izvjesno vrijeme pustio me je da ekam medu elavim egrtima koji su, po-vijeni nad raznobojnim svilenim tkaninama, ili zavjese, da bi me onda prepustio pomoniku glavnog tapetara, koji je, kako sam shvatio, iao u palatu da uzme mjere i napravi obraun. Kada smo proli kroz kapiju kod Hladne esme i stupili na Alajmeg-dan, bio sam poteen prolaska kraj iluminatorske radionice smjetene u zdanju naspram Aja Sofije, kao i objanjavanja ostalim iluminatorima da se dogodio zloin. Koliko god mi je Alajmegdan izgledao uobiajeno pust, toliko mi se inio i bunim. Nije bilo ive due oko skladita, niti pred vratima Kancelarije za molbe i albe, pred kojom uvijek u dane vijeanja carskog Divana stoji mnotvo ljudi s molbama u rukama. Ali, opet, inilo mi se da ujem amor iza empresa, iz stolarske radionice i pekare, kroz prozore prostorija za bolesne, iz tala, od konja i konjuara ispred druge dvorske kapije, ijim sam se kulama iljatih krovova divio. Svoje uzbuenje pripisao sam strahu zbog toga to je malo kasnije, prvi put u ivotu, trebalo proi kroz tu drugu kapiju, Kapiju spasa. Na kapiji nisam obratio panju na oak gdje, kako se prialo, u svakom trenutku ekaju spremni delati, niti sam mogao sakriti uzbuenje od straara koji su paljivo posmatrali balu ukrasne tkanine koju sam nosio kako bi pomislili da sam pomonik svog vodia, tapetara. im smo stupili na Divanski trg, zavladala je duboka tiina. Srce mi je snano kucalo, osjetio sam otkucaje ak i na elu i vratu. Mjesto o kojem sam toliko sluao od ljudi koji su bili u pala-ti i koje je i Tetak slikovito opisivao - prualo se preda mnom kao prelijep, raznobojan vrt, pravi denet. Ipak, nisam osjeao beskrajno zadovoljstvo, koje obuzme sve koji stupe u denet, ve strah i pokornost. Bilo mi je jasno da sam samo obian rob naeg padiaha, koji je, kako sam sada mnogo bolje uviao, temelj cijelog svijeta. Dok sam zadivljeno gledao paune kako se etaju zelenilom, zlatne ae privrene lancem za esme iz kojih je ubo-rila voda, divanske aue kako se u svilenim odorama kreu kao da ne dodiruju zemlju, u sebi sam osjetio uzbuenje to mogu sluiti vladaru. Moram zavriti tajnu knjigu naeg padiaha, ije sam napola dovrene crtee nosio pod rukom. Pogleda uprtog u Kulu divana, koja je, posmatrana izbliza, izazivala vie strah nego divljenje, iao sam za tapetarom ne znajui ta tano radim. S jednim paom u pratnji, u mrtvoj tiini i s osjeajem straha proli smo zgradu Divana i riznicu. inilo mi se da sam ve ranije sve vidio i upoznao sva ta mjesta. Kroz jedna iroka vrata uli smo u prostor koji nazivaju Stara divanska vijenica. Pod velikom kupolom ugledao sam majstore kako sjede i ekaju drei u rukama platno, komade koe, srebrne korice za sablje, sedefne krinjice... Odmah mi je bilo jasno da su to majstori iz umjetnike radionice naega padiaha koji izrauju topuze, izme, srebrnariju i barun, ukrasne predmete od slonovae i muzike instrumente. Svi su ekali pred vratima carskog rizniara da sravne dnevne obraune, nabavku materijala ili dozvolu za ulazak u Enderun,

zabranjene prostorije palate, kako bi uzeli mjere. Bilo mi je drago to meu njima nisam vidio nijednog iluminatora. I mi smo se povukli u oak i ekali. S vremena na vrijeme do nas bi dopro povien glas tajnika Carske riznice, koji bi zbog greke u raunima traio da se neka rije ponovi, a nakon toga i odgovor koji mu je davao neki bravar s potovanjem. Glasovi su vrlo rijetko nadglasavali apat, golubovi u dvoritu slijetali su i uzlijetali, a buka njihovih krila odjekivala je pod kupolom jae od alopojki obrtnika, koji smo se jadali jedan drugome zbog manjka novca i materijala. Kad je doao red na mene i kad sam uao u malu, kupolom nadsvoenu sobu carskog rizniara, u njoj sam ugledao samo jednog tajnika. Odmah sam mu saoptio da imam jedan veliki problem s kojim mora biti upoznat carski rizniar, naime, jedna knjiga, koju je naruio na padiah i za nju se brino zalagao, ostala je nedovrena. Unjkavi tajnik predosjetio je neto, razrogaio oi, a ja sam mu pokazao crtee iz tetkove knjige. Kad sam vidio da su ga neobini crtei uzrujali, rekao sam mu tetkovo ime, nadimak, zanimanje, i dodao da je zbog tih crtea izgubio ivot. Sve sam to rekao u jednom dahu. Jer, dobro sam znao ako se budem vratio iz palate, a da ne doem do naeg padiaha, biu optuen da sam svog tetka doveo u to strano stanje. U trenutku kada je tajnik otiao kod carskog rizniara da ga obavijesti o tome, oblio me hladan znoj. Da li bi carski rizniar, za kojega sam od tetka uo da se nikad ne odvaja od padiaha, da mu ponekad prostire molitveni tepih, da je osoba kojoj padiah povjerava svoje tajne, da li bi samo zbog mene iz Enderuna doao ovamo? Nevjerojatna mi je bila ak i mogunost da je u En-derun, u samo srce palate, poslan glasnik. Gdje je sada na preu-zvieni padiah, da li je siao u neku od svojih rezidencija na obali ili je u haremu, da li je i carski rizniar s njim? Mnogo kasnije pozvali su me unutra to me je tako iznenadilo da se nisam ni stigao uplaiti. Ali, obuzelo me uzbuenje kad sam na licu majstora s kojim sam se sreo na vratima sobe proitao izraz potovanja i nevjerice. Kad sam uao, nakratko sam se ukoio, mislei da neu moi usta otvoriti. Na glavi je nosio kapu ukraenu zlatnim i srebrnim nitima kakvu smiju da nose samo carski rizniar i veziri. Razgledao je crtee koji su stajali pred njim na stalku za knjige. Uplaio sam se kao da sam ih ja nacrtao. Poljubio sam mu skute. Sinko", ree, da li sam pogreno uo? Je li tvoj tetak mrtav?" U jednom trenutku, da li zbog uzbuenja ili osjeaja krivice, nisam mogao da odgovorim, potvrdio sam mu klimanjem glave. U istom momentu dogodilo se neto neoekivano: iz oka mi je skliznula jedna suza i polako se spustila niz obraz praena izne-naenim ali obzirnim pogledima carskog rizniara. To da se nalazim u palati, da se carski rizniar odvojio od padiaha kako bi doao ovamo da razgovara sa mnom, da mogu biti tako blizu naeg padiaha, sve je to udno utjecalo na mene... Na oi mi navri-jee nove suze, koje se u potocima poee shvati niz moje obraze a nisam osjeao stid. Sinko, isplai se koliko ti srce eli", ree carski rizniar. Poeo sam plakati. Mislio sam da sam u proteklih dvanaest godina ostario i sazrio. Ali, kada se ovjek toliko priblii svom padiahu, srcu svoje drave, shvati da je dijete. Nije me bilo briga ni to to su moje jecaje uli majstori srebrnari i barunari, koji su ekali ispred sobe, shvatio sam da u carskom rizniaru sve ispriati. I tako sam mu ispriao sve to mi je lealo srcu. Osjeao sam olakanje svaki put kad bih vidio da pred oima carskog rizniara oivljava moja enidba sa ekurom, tekoe s tetkovom knjigom, tajne koje crtei skrivaju, Hasanove prijetnje, tetkov le. Kako sam itavim svojim biem osjeao da u se iz zamke u koju sam upao izvui samo ako se predam beskrajnoj pravdi milosrdnog padiaha, Uzdanici ovog svijeta, opisivao sam sve. Da li e shvatiti moju priu i tano je prenijeti naem padiahu, Uzdanici svijeta, prije nego to me preda muiteljima i delatima?

Obavijestite odmah iluminatorsku radionicu o smrti efen-di Tetka", rekao je carski rizniar. Neka na njegovu denazu doe cijeli esnaf iluminatora." Pogledao me je upitno kako bi provjerio da li se protivim tome. Ta panja ulila mi je samopouzdanje i odmah sam mu ispriao svoje sumnje u vezi s tim ko je i zbog ega ubio mog tetka i pozlatara efendi Prefmjenog. Aludirao sam na ljude propovjednika iz Erzuruma, one koji napadaju tekije jer se u njima svira i plee. Primijetivi sumnjiave poglede carskog rizniara, elio sam da podijelim s njim i ostale sumnje. Stavio sam mu do znanja da je to to sam pozvan uraditi crtee i iluminacije za knjigu efendi Tetka meu majstorima iluminatorske radionice vjerojatno izazvalo rivalstvo i ljubomoru, ne samo zbog novca, nego i zbog asti. I sama povjerljivost tog posla pokrenula je meu njima svu tu netrpeljivost, mrnju i zavjere, rekao sam mu. Meutim, to sam vie o tome govorio, to sam, uznemiren, sve vie nasluivao da i carski rizniar, kao i vi sada, na neki nain sumnja na mene. Dragi Boe, neka se napokon sve razjasni, neu nita drugo traiti od tebe! Nastupila je tiina. Carski rizniar skrenuo je svoj pogled s mene, kao da se u moje ime stidi mojih rijei i bola, a zatim pogledao crtee na stalku. Ima ih devet", rekao je. ,,A s Tetkom je ugovorena knjiga s deset crtea. Od nas je dobio mnogo vie zlatnih listia nego to je iskoristio na ovim slikama." Sigurno je podli ubica ukrao posljednji crte, uraen s mnogo pozlate", odgovorio sam. Nikako nismo uli ko je kaligraf." Moj pokojni tetak jo nije zavrio tekst za knjigu. Oekivao je da je ja zavrim." Sinko, sam si rekao da si se tek nedavno vratio u Istanbul!" Stigao sam prije nedjelju dana, tri dana nakon to je ubijen efendi Prefinjeni." Zar je tvoj tetak godinu dana izraivao crtee za knjigu koja jo nije napisana?" Da." Da li ti je objasnio o emu e ta knjiga govoriti?" Rekao je da na padiah eli knjigu koja e venecijanskom dudu predstaviti silu i bogatstvo loze Osmanovia, sablje i ponosa islama, a u srce mu usaditi strah, i to u vrijeme kad se navrava tano hiljadu godina od hidre naeg Proroka i kad islamski kalendar pokazuje okruglo hiljadu godina. Ta knjiga u slovu i slici treba da prikae najdragocjenije i najsvetije stvari naeg svije-ta, a u njenom srcu, ba kao i u Knjizi o otroumlju, treba da bude portret naeg padiaha. Poto bi u njegovoj izradi trebalo ko-ristiti i postupke franakih majstora, portret bi, im ga mletaki dud ugleda, morao izazvati divljenje prema naem padiahu, kao i elju da se s njim sprijatelji." Jasno mi je, ali zar su najdragocjenije i najsvetije stvari loze Osmanovia psi i stabla?", upitao je, uperivi prstom na crtee. Moj pokojni tetak je govorio da knjiga treba da prikae ne samo bogatstvo naeg padiaha, nego snagu njegovog duha i njegove skrivene tuge." A ta je sa portretom naeg padiaha?" Nisam ga nigdje naao, mora da ga je sakrio bezduni ubi-ca, ko zna, moda u svojoj kui." Moj pokojni tetak bio je izjednaen s bilo kim ko za gotove dukate nije bio u stanju da zavri obeanu knjigu, pa je umjesto nje dao izraditi nekoliko udnih crtea koji su u oima carskog rizniara bili potpuno bezvrijedni. Da li me je carski rizniar smatrao osobom koja je ubila tog nesposobnog i nepouzdanog ovjeka samo zato da bi mogao oeniti njegovu ker ili moda zbog neeg drugog, na primjer, da bih mogao prodati zlatne listie? Poto sam po njegovim pogledima osjetio da nisam vjerodostojan, pro-govorio sam uurbano, koristei svoju posljednju snagu i rekao mu kako mi je tetak povjerio da je sirotog efendi Prefmjenog mo-da ubio neki od majstora koje je radio na knjizi. Ispriao sam mu da je sumnjao na Maslinu, Rodu i Leptira, ali nisam previe duio. Nisam imao dokaze, niti sam vjerovao u sebe. Osjeao sam da carski rizniar i mene smatra klevetnikom i podlim prevarantom.

Zato me je obradovalo kad je carski rizniar rekao da od ilu-minatorske radionice moramo sakriti da tetak nije umro prirodnom smru, ove rijei shvatio sam kao prvi znak njegove sarad-nje sa mnom. Zadrao je crtee. Kad sam, pod budnim okom straara, izaao kroz Kapiju spasa, kroz koju sam maloas uao uzbuen kao da ulazim u denet, osjetio sam olakanje kao neko ko se poslije mnogo godina napokon vraa kui.

37. JA SAM VA TETAK Moja denaza bila je jako lijepa, onakva kakvu sam i elio. Doli su svi iji sam dolazak prieljkivao. Bio sam ponosan zbog toga. Meu vezirima koji su se u vrijeme moje smrti zatekli u Istanbulu, prisustvovali su joj Hadi Husejin-paa s Kipra i Topal Baki-paa, vjerno su se sjetili na to kako sam im mnogo sluio, polazak defterdara Melekpae Crvenog, koji je u vrijeme moje smrti bio i slavljen i klevetan, izazvalo je veliko interesovanje u skromnoj avliji mahalske damije. Posebno zadovoljstvo osjetio sam kada je doao aubaa Mustafa-aga, na ijem bih mjestu bio ja da sam i dalje iv i da i dalje aktivno uestvujem u dravnim poslovima. Tajnik Carskog vijea, efendi Kemaletin, svi divanski aui, i bliski prijatelji i veliki dumani, carski sekretar efendi alim Strogi, koji je jo uvijek bio nasmijan i optimistiki raspoloen, bivi divanski inovnici koji su se rano povukli iz aktivnog ivota, moji kolski drugovi, mnogi za koje sam se udio kako su uli za moju smrt, blii i dalji roaci, mladi ljudi, svi su inili je-dan povelik, dostojanstven i upeatljiv skup. Bio sam ponosan na taj skup, njegovu ozbiljnost i tugu. Dolazak carskog rizniara Hazim-age i zapovjednika sultanske garde svima je pokazao da je na preuzvieni padiah potresen zbog moje smrti. Da li to znai i da e biti uloen veliki trud da se moj podli ubica pronae i izrui muiteljima, ne znam. Ali, sad vidim tog prokletnika kako stoji u avliji s ostalim iluminatorima i kali-grafima i gleda u moj koveg s dostojanstvenim i nevjerojatno tunim izrazom lica. Ipak, nemojte misliti da sam ljut na svog ubicu, da elim osvetu, ak ni da je moja dua nespokojna zato to sam krvniki i nemilosrdno ubijen, jer, sada sam u jednom sasvim drugaijem svetu, moja dua je spokojna jer se nakon dugogodinjih strada-nja na ovozemaljskom svijetu napokon pronala. Moja dua je privremeno napustila moje, zbog udaraca mastionicom, krvlju obliveno, bolno tijelo, neko vrijeme treperei u svjetlosti, a usred toga, kao to sam mnogo puta proitao i u Ki-tab-ur Ruhu, lagano mi prioe dva divna, nasmijeena anela, sjajna poput sunca, uhvatie me za ruke i podigoe uvis, ne samo kao duu, ve kao da sam jo uvijek tijelo. Kako smo se blaeno i lagano, i kako visoko popeli, kao u najljepim snovima! Proli smo kroz plamene ume, preli rijeke svjetlosti, uli u mora tame i snjene planine. Svaki dio tog puta trajao je hiljadu godina, a meni je djelovao kratak kao treptaj oka. Eto, tako, prolazei pored neobinih stvorenja, kroz raznorazne grupe, movare to vrve od bezbrojnih buba i ptica, kroz oblake, proli smo sedam nebesa. Kod svakog od tih sedam nebesa na vrata je zakucao aneo koji je iao prvi i, kada bi ga neki glas upitao: Ko je?", naveo bi sva moja imena i osobine, dodajui: Dobri rob Uzvienog Alaha", na oi su mi krenule suze rado-snice, iako sam saznao da e do sudnjeg dana, kada se razdvajaju oni dostojni deneta i oni dostojni dehenema, proi jo hiljade godina. Jer, osim ponekog beznaajnog detalja, sve je onako kako su El Gazali, El Dauzi i drugi mudraci opisali na stranicama posve-enim smrti. Stvari, koje su u knjigama bile preskoene kao nerjeive, ili koje su izgledale kao kakva mrana zagonetka koju mo-e odgonetnuti samo onaj koji umre, sada su se razjanjavale jedna za drugom u eksploziji hiljadu svjetlosnih boja.

Kako da opiem boje koje sam tokom tog udesnog vaznese-nja vidio? Vidio sam da je svijet sainjen od boja, da je sve boja. I kao to sam osjetio da je snaga koja me odvaja od svih drugih stvari sainjena od boja, tako sam shvatio da je boja ono to me sada s ljubavlju uzima u naruje i povezuje sa svijetom. Vidio sam narandasta nebesa, tijela boje zelenog lista, smea jaja boje kafe, legendarne nebeskoplave konje. Sve je bilo kao na slikama koje sam s ljubavlju posmatrao godinama, kao u legendama, i zato sam sve to gledao, udei se i divei se u isti mah, a opet, sve to sam vidio kao da je na neki nain izviralo iz mog sjeanja. Shvatao sam da je ono to zovem sjeanjem dio svijeta i da e i svijet, zbog beskonanog vremena koje se preda mnom otvara, u budunosti najprije postati moje iskustvo, a zatim moje sjeanje. Umirui u tom veselju boja, shvatio sam i odakle taj osjeaj olakanja, kao da sam sa sebe svukao tijesnu koulju. Od sada mi nita vie nije bilo zabranjeno, a ispred mene su neogranieno vrijeme i prostor da mogu da proivljavam sva vremena i sve prostore. im sam to shvatio, prestraen i radostan, shvatio sam da sam blizu Njega. U tom trenu, ponizan, osjetio sam prisustvo jedne crvene boje koja se ni sa im ne moe uporediti. Za vrlo kratko vrijeme sve postade jarkocrveno. Ljepota te boje ispunjavala je i mene i cijeli svijet. to sam se vie pribliavao Njegovom biu, obuzimala me je sve vea elja da plaem od radosti. Osjetio sam stid to izlazim pred Njega tako iznenada i obliven krvlju. Neki druga strana mog uma govorila mi je da me On poziva sebi preko Azraela i drugih anela, kao to sam itao u knjigama o smrti. Da li u moi da Ga vidim? Pomislio sam da e mi dah zastati od uzbuenja. Crvenilo, koje je preplavilo sve postojee i u kojem su se razigrano odraavali svi prizori svijeta, bilo je tako udesno i veli-anstveno pa su mi zbog pomisli da mogu biti dio Njega i da sam Mu tako blizu suze brzo navirale na oi. Meutim, shvatio sam da mi se vie nee pribliavati. Shvatio sam da se kod svojih anela raspituje za mene, da me oni hvale i da me je prihvatio kao dobrog slugu koji se pridravao svih Njegovih naredbi i zabrana, kao i da me voli. Radost koja me je obuzimala i suze koje su mi tekle niz lice odjednom se zatrovae nekom sumnjom. Kako bih je se odmah oslobodio, rekao sam s krivicom i nestrpljenjem: Posljednjih dvadeset godina ivota bio sam pod snanim utjecajem nevjernikih slika koje sam vidio u Veneciji. ak sam elio da moj portret bude napravljen u njihovom stilu, ali sam se uplaio. Kasnije sam u nevjernikom stilu dao naslikati Tvoj svijet, Tvoje sluge i naeg padiaha, koji je Tvoja sjena na prolaznom svijetu." Ne sjeam se Njegovog glasa, nego samo odgovora koji mi je dao i koji sam uo u sebi: Moji su i istok i zapad." Uzbuen, nisam mogao da se suzdrim: Dobro, no staje smisao svega ovoga, cijelog svijeta... ta sve to znai?" Tajna", uo sam u sebi odgovor. Ili: Milost." Ali nisam bio sasvim siguran. Po tome to su mi aneli opet prili, zakljuio sam da je u toj visokoj nebeskoj sferi donesena neka privremena presuda i da u, zajedno sa mnotvom drugih dua koje su umirale desetinama hiljada godina unazad, ekati u berzahu, mjestu gdje due ieku-ju sudnji dan kada e nam biti izreena konana odluka. Sve se odvijalo kako su knjige zabiljeleile, ime sam bio zadovoljan. Na putu dolje, sjetio sam se knjiga, opet u biti u svom tijelu kad me budu sahranjivali. Ali, hvala Alahu, odmah mi je postalo jasno da je 'povratak u tijelo' samo stilska figura. Kako je samo, uprkos tuzi kojom je bila praena, pogrebna povorka bila dostojanstvena, bio sam ponosan, kada je nakon proitane molitve ponijela moj koveg prema malom groblju Tepedik u blizini damije! Odozgo je djelovala kao tanka i slabana nit. Moram objasniti gdje sam se nalazio. Kao to se moe razumjeti i iz Poslanikovog hadisa: Dua vjernika je ptica koja jede s denetskih stabala", poslije smrti dua lebdi na nebu. Ovaj hadis ne kae da dua poprima izgled ptice, niti da postaje ptica, kako je to pogreno tvrdio

Abu Omar bin Abdulbar, nego da dua boravi tamo gdje i ptica, kako to pravilno tumai El Dauzi. Mjesto s kojeg sam ja posmatrao taj prizor, a mletaki majstori, koji jako vole perspektivu, nazivaju ga 'ugao posmatranja', to potvruje tanost El Dauzijevog tumaenja. S mjesta gdje sam bio, na primjer, mogu posmatrati pogrebnu povorku kako stupa na groblje, proteui se kao kakav konopac, ali mogu vidjeti, s uivanjem, kao da gledam neki crte, i kako jedan jedrenjak, ija nabrekla jedra gutaju vjetar, raspoloeno ubrzava plovidbu, krivudajui od kraja Zlatnog roga prema Dvorskom vrtu. Poto sve to gledam s visine minareta, cijeli svijet lii na crtee jedne udesne knjige koju sam nekada razgledao stranicu po stranicu. Mogao sam da vidim vie od bilo koga ko je bio na istoj visini, a da mu dua nije odvojena od tijela: djecu koja se igraju trule kobile ak na drugoj strani obale, u jednoj naputenoj bati okruenoj grobovima, negdje iza Uskudara; Reisulkutabov amac sa sedam pari vesala kako prije dvanaest godina i tri mjeseca savreno klizi Bosforom prevozei mletakog ambasadora, koji se ukrcao kod svoje rezidencije na obali i vodimo ga kod velikog vezira Ragip-pae elavog; debelu enu kako na novom pazaru u Langi nosi ogromnu glavicu kupusa kao bebu koju treba podojiti; svoju sreu zbog smrti divanaua efendi Ramazan, jer sam imao dobre anse da zauzmem njegovo mjesto; kako iz naruja svoje bake gledam crvene koulje koje moja majka iri po avliji; kako tumaram udaljenim mahalama traei babicu kad je ekurina pokojna majka dobila trudove i poela raati; mjesto gdje se nalazi moj crveni pojas, nestao prije etrdeset i vie godina (ukrao ga je Vasfi); daleki velianstveni vrt, koji sam jedanput, prije dvadeset i jednu godinu, sanjao i koji e mi Alah, ako bude volja Njegova, mnogo kasnije pokazati kao denet; glave, noseve i ui koje je gruzijski begler-beg Ali Beg poslao caru kad je porazio pobunjenike u tvravi Gori; a u isti mah i svoju dragu, preli-jepu ekuru, koja je na trenutak ostavila ene koje su dole iz susjedstva i plae za mnom gledajui ognjite u avliji. Knjige i mudraci kau da dua ima etiri zaviaja, to su: 1. majina utroba, 2. ovozemaljski svijet, 3. berzeh, meuprostor gdje sada iekujem sudnji dan, 4. denet ili dehenem, gdje se ide poslije sudnjeg dana. Iz berzeha je mogue istovremeno vidjeti i prolost i sadanjost, a dokle god uspomene due ostaju u njemu, za njih ne postoje nikakva prostorna ogranienja. Ali, tek kad se izie iz tamnica vremena i prostora, postane jasno da je ivot tijesna koulja. Naalost, niko prije smrti ne moe shvatiti koliko je dua bez tijela u svijetu mrtvih istinski razlog sree, toliko je i tijelo bez due medu ivima izvor najvee sree. Zbog toga sam, bolno po-smatrajui za vrijeme svoje lijepe denaze najdrau ekuru, kako zbog mene uzalud plae u kui kidajui sve sa sebe, preklinjao uzvienog Alaha da nam u denetu podari duu bez tijela, a na ovom svijetu tijelo bez due.

38. JA SAM MAJSTOR OSMAN Znate one starce koji cijeli svoj ivot posvete umjetnosti. Ljute se na svakoga. Visoki su, koati i mravi. ele da ono malo godina to im je preostalo provedu u ponavljanju onog dugog dijela ivota koji je ostao iza njih. Lako planu i bjesne, ale se na sve. ele da sve konce dre u svojim rukama, pa su svima ve dosadili. Ne svia im se niko i nita. Ja sam jedan od njih. Majstor nad majstorima Nurulah Selim elebija, s kojim sam u istoj radionici, sjedei uz njegovo koljeno, jo kao esnae-stogodinji egrt imao ast da radim crtee, bio je takav kad je imao osamdeset godina (iako nije bio ljut kao ja). Takav je bio i posljednji veliki majstor

Sari Abdija, kojeg smo sahranili prije trideset godina (on opet nije bio mrav i visok kao ja). Znam da se strijele kritike, odapinjane u lea tih slavnih majstora, koji su u to vrijeme vodili iluminatorske radionice, sada snano zabadaju u moja lea, elim da znate da su neka ofucana ogovaranja potpuno neutemeljena. Ne volimo nove stvari jer smatramo da nema nieg novog to bi nam se svidjelo. Sa veinom ljudi postupamo kao sa budalama zato to su veina ljudi budale, a ne zato to smo nervozni, nesretni ili zato to imamo neki drugi nedostatak. (Ipak, kad bismo se bolje ponaali prema njima, bili bismo im otmjeniji i pametniji.) injenica da zaboravljam mnoga imena i lica, osim mojih iluminatora, jer ih jo od doba njihovog egrtovanja volim i pouavam, nije posljedica moje senilnosti, ve toga to su ta imena i lica toliko liena boje i svjetlosti da ih ne vrijedi pamtiti. Sve vrijeme Tetkove denaze, kojem je zbog budalatina Alah prerano uzeo ivot, pokuavao sam zaboraviti na koliko muka me je stavio pokojnik primoravajui me jedno vrijeme da oponaam franake majstore. U povratku sam razmiljao kako ni ja vie ni-sam daleko od vremena kad e me, po Alahovoj milosti, stii sljepilo i smrt. Naravno, biu spominjan onoliko dugo koliko crtei koje sam napravio i knjige koje sam ilustrovao budu radovali vae oko i u vaem srcu budili osjeaj sree. Ali, elim da nakon moje smrti znate i ovo: i na kraju moga ivota, u starosti, jo uvijek ima mnogo stvari koje mi izmame sretan osmijeh. Na primjer: 1. Djeca (ona saimaju sva pravila ovoga svijeta) Slatke uspomene (lijepi mladii, ene, lijepa umetnost, prijateljstvo) Susret s udesima starih heratskih majstora (ne moe biti objanjeno neupuenima). Najjednostavnije reeno, to znai sljedee: u iluminatorskoj radionici naeg padiaha, na ijem elu sam ja, ne izrauju se vije udesna djela kao nekad, i kao to vidim, sve e se istroiti, nestati. S gorinom osjeam da smo ovdje jako rijetko dostizali lje-pote starih heratskih majstora, iako smo cijeli svoj ivot s ljubavlju posvetili ovom poslu. Skromno prihvaanje ove istine olak-ava ivot. Upravo zbog toga to olakava ivot, skromnost je u naem svijetu jako poeljna vrlina. Eto, s takvom skromnou dovravao sam jednu sliku za Sumarnu, knjigu o ceremonijalnom obrezanju naih prineva. Na slici je egipatski beglerbeg koji obrezanom djeaku daruje, postavljenu na crveni barun, paljivo izraenu sablju, optoenu zlatnim nitima i ukraenu rubinima, smaragdima i tirkizom, jednu lau i jednog gordog, breg od munje, razigranog arapskog konja, zauzdanog zlatnim lancem, sa stremenom ukraenim biserima i krizolitom, s bijelim biljegom iznad nozdrva i dlakom sjajnijom od samog srebra, sa srebrnim sedlom na leima, ukraenim zlatnim vezom, crvenim barunom i arama u obliku sunca napravljenim od kamenia rubina. Povlaio sam posljednje poteze etkicom na crteu iju sam kompoziciju sam izradio, a konja, sablju, princa i poklisare koji ih posmatraju dao sam svakom egrtu posebno da boji. Neke listove s platana na Atmegda-nu obojio sam u ljubiasto. Dugmad poklisara tatarskog hana obojio sam utom bojom. I ba kad sam s veoma malo carske zlatne vode prelazio preko konjskih uzda, neko je zakucao na vrata. Stao sam. Bio je to glasnik. Carski rizniar poziva me u palatu. Oi su me blago pekle. Smjestio sam lupu za itanje u dep kaftana i poao sa mladiem. Kako je lijepo hodati ulicama nakon veoma dugog rada! itav svijet izgleda kao nov i nevjerojatan, kao da ga je Alah tek ju-e stvorio! Vidio sam jednog psa, imao je vie skrivenih znaenja nego svi crtei pasa. Vidio sam jednog konja, konj mojih iluminatora nosi mnogo vie skrivenog znaenja u sebi. Na Atmegdanu sam vidio jedan platan, ije sam listove na crteu maloprije obojio u ljubiasto. Kad se ovjek nade na Atmegdanu, ve dvije godine crta svi te i parade to prolaze tim trgom, i eta po njemu, ini mu se kao da se naao na neemu to je sam nacrtao, pa sad i hoda po tome. Da smo na franakoj slici, skrenuli bismo u drugu ulicu i kroz okvir crtea izali; da smo

na crteu naih heratskih majstora, stigli bismo tamo gdje nas Alah vidi; da smo na kineskom crteu, ne bismo mogli izai jer se pruaju u beskonanost. Glasnik me nije vodio u Staru divansku vijenicu, u kojoj bismo se carski rizniar i ja sretali da bismo razgovarali o isplati zarada, poklonima koje iluminatori spremaju za naeg padiaha, o knjigama, oslikanim nojevim jajima, zdravlju i dobrobiti ilumi-natora, o nabavci potrebnih boja, zlatnih listia i drugih potreptina, o obinim pritubama i eljama, o zadovoljstvu, eljama, raspoloenju i zahtjevima naeg padiaha, Uzdanice svijeta, o svemu i svaemu mojim oima, naoarama za itanje, bolovima u slabinama, o tigrastoj maki carskog rizniara i njegovom podmuklom zetu. Tiho smo uli u Carski vrt. Jedva ujno, kao da smo poinili zloin, spustili smo se prema moru kroz drvorede stabala tie i od nas samih. Pribliavam se palati na obali. Znai, vidjet u svog padiaha, Njegova preuzvienost je tamo, govorio sam samom sebi, kad u tom asu skrenusmo s puta. Preli smo nekoliko koraka i kroz zasvoena vrata uli u jednu kamenu zgradu iza spremita za amce. Iz pekare sultanove garde dopirao je miris hljeba. Vidio sam ljude iz garde u crvenim uniformama. U istoj sobi, zajedno, bili su carski rizniar i zapovjednik sultanske garde. Aneo i Sotona! Zapovjednik sultanske garde, koji je za naeg padiaha u Carskom vrtu izvravao smrtne presude i provodio muenja, istrage, tukao, kopao oi i muio, sada mi se umiljato smjeio. Kao da mi neki obian ovek, s kojim u hanu moram dijeliti istu sobu, eli ispriati kakvu dopadljivu priu. Ali, carski rizniar je poeo govoriti, a ne zapovjednik sultanske garde. Gospodar mi je prije godinu dana naredio da u najveoj tajnosti dam izraditi knjigu, kao jedan od poklona za neku diplomatsku delegaciju", ree stidljivim glasom. Zbog tajnosti, kao to nije smatrao prikladnim da taj posao povjeri glavnom sastavljau carskih hronika, naem majstoru Lokmanu, tako ni tebe, ijem su se majstorskom umijeu oduvijek svi divili, nije elio da uplie u to. Uvaio je injenicu da ste svi ve dovoljno zauzeti Sumarnom, koja govori o ceremonijalnom obrezivanju prineva." im sam uao u sobu, palo mi je na pamet da me je oklevetao neki podlac, i da je na sve naine uspio uvjeriti Vladara u svoje lai, kako ja navodno na jednom crteu hulim, a na drugom se rugam, i da e me u svakom trenutku poeti muiti, ne obazirui se na moje poodmakle godine. Zato su mi rijei carskog rizniara uinile slaim i od meda, koji me pokuavao odobrovoljiti jer je na padiah naruio knjigu od nekog drugog, a ne od mene. Sasluao sam dobro poznatu priu o toj knjizi, ali nisam saznao nita novo. Znao sam i za ta govorkanja, i za Nusret-hodu iz Erzuruma, naravno, kao i za netrpeljivost u iluminatorskoj radionici. Kako bih neto rekao, postavio sam pitanje na koje sam ve znao odgovor: pitao sam ko je pripremao knjigu. Efendi Tetak, kao to znate", odgovorio je carski rizniar. Pogledao me je pravo u oi i dodao: Znate li da nije umro pri-rodnom smru, ve je ubijen?" Nisam znao", odgovorio sam prostoduno kao dijete i zautio. Na padiah je jako ljut", ree carski rizniar. Priglup je bio taj smetenjak efendi Tetak. Vie je elio da radi nego to je znao, imao je vie poleta nego pameti, pa su majstori iluminacije o njemu govorili podrugljivo, s podsmijehom. Ionako sam na denazi osjetio da to nisu ista posla. Kako je ubijen? Carski rizniar je ispriao. Tragino. Sauvaj Boe! Ko ga je ubio? Padiah je naredio", rekao je carski rizniar, da se ta knjiga, isto kao i Sumama, to prije zavri..." Postoji jo jedno Njegovo nareenje", rekao je zapovjednik sultanske garde. Trai da taj gnusni ubica, taj sotona, ako je meu iluminatorima, odmah bude pronaen. Kaznie ga takvom kaznom da nikom nikada vie nee pasti na pamet da se jo jednom usudi okomiti na padiahovu knjigu i ubiti njegovog ilumi-natora."

Za trenutak pojavi se znak uzbuenja na njegovom licu, kao da je ve znao kakvom e stranom kaznom na padiah kazniti krivca. Shvatio sam da je na padiah obojici maloprije povjerio taj zadatak i da ih je natjerao na neto prema emu od prvog trenutka nisu mogli da sakriju svoje gaenje: na to da zajedno obave taj posao, zato sam prema Vladaru osjetio naklonost koja je preva-zilazila divljenje. Jedan pa posluio je kafu, sjeli smo. Efendi Tetak ima jednog neaka kojeg je sam obuio i koji se razumije u iluminaciju i knjige: Crnog. Da li ga znam? utao sam. Na Tetkov poziv prije kratkog vremena vratio se u Istanbul s persijske granice, gdje je bio u slubi Serhat-pae (u zapovjed-nikovom pogledu bijesnu sumnja); u Istanbulu se zbliio s Tetkom i od njega je uo priu o knjizi koju priprema. Poslije ubi-stva efendi Prefinjenog, Tetak mu je navodno rekao da sumnja na majstore iluminacije koji su ga u kasnim nonim satima posjeivali u kui zbog te knjige. Vidio je crtee koje su ti majstori izradili za knjigu i tvrdio da je Tetkov ubica ukrao jedan od njih, padiahov, na iju je izradu navodno utroeno najvie zlata. Taj mladi je Tetkovo ubistvo dva dana skrivao od palate, od carskog rizniara. S obzirom na to da je u tom kratkom vremenu na brzinu oenio Tetkovu ker, a sumnjiva je zakonitost tog braka, zatim se nastanio u njenoj kui, obojica sumnjaju na Crnog. Ako se njihove kue pretresu i ako je ta izgubljena stranica kod nekog od mojih majstora, ispostavie se odmah da je Crni go-vorio istinu", rekao sam. Ali, kada su u pitanju moja draga djeca, moji iluminatori udesnih ruku, koje poznajem jo od doba njihova egrtovanja, nijedan od njih ne bi mogao ubiti ovjeka." Maslini, Rodi i Leptiru od krova do podruma proeljae-mo kuu, jazbinu, avliju, duan ako ih imaju, sve to imaju i to je njihovo", rekao je zapovjednik koristei na podrugljiv nain nadimke koje sam im s ljubavlju nadjenuo. I Crnom." Zatim je nastavio sa izvjetaenim beznaem: Hvala Bogu to smo u ovoj tekoj situaciji uspjeli da dobijemo doputenje od kadije da u istrazi koristimo muenje. Poto je ubistvo i druge osobe bliske iluminatorskom esnafu, bacilo sumnju da e se zloin ponoviti, i to na sve iluminatore, od egrta do majstora, to muenje nee biti u suprotnosti sa zakonom, tako je rekao." Razmiljao sam u tiini: 1. ako je muenje u skladu sa zakonom, znai da dozvolu nije dao na padiah; 2. to to su, po kadijinu miljenju, svi iluminatori pod sumnjom, znai da sam i ja okrivljen jer, kao glavni meu njima, nisam mogao pronai krivca meu nama i izruiti ga pravdi; 3. shvatam da trai saglasnost, otvoreno ili preutno, i od mene prije nego to pone muiti moje iluminatore, mog dragog Leptira, Maslinu i Rodu, koji su me posljednjih godina izdali, kao i sve druge majstore. Kako na padiah trai da i Sumama i druga knjiga, za koju je sada jasno da je ostala nedovrena, budu zavrene kako dolikuje, brinemo da bi muenje moglo nakoditi rukama, oima, umijeu iluminatora", rekao je carski rizniar. Okrenuo se prema meni: Zar nije tako?" Nedavno smo imali istu brigu", grubo je rekao zapovjednik. Neki zlatar nije odolio ejtanovom iskuenju i, kao dijete, izabrao jedan fildan s drkom ukraenom kameniima rubina, pa ga je na kraju i ukrao. To je bio fildan sultanije Nedmije, najmlae sestre naeg padiaha. Vladar mi je povjerio sluaj poto se kraa fildana, kojeg je mnogo voljela, dogodila u palati na Uskudaru. Shvatio sam da je i sultanija Nedmija, isto kao i na padiah, brinula za umijee, oi i prste svojih majstora zlatara. Odmah sam naredio da se majstori svuku i bace u zaleen bazen, meu komade leda i abe. Povremeno sam traio da ih izvuku i snano biuju, ali da paze kako im ne bi nastradali lice i ruke. Za kratko vrijeme zlatar koji nije odolio ejtanovom iskuenju pri-znao je krau i dobio zasluenu kaznu. Kako su bili istog obraza, oi i prsti juvelira i zlatara nisu bili oteeni uprkos hladnoj vodi, zimi i

brojnim udarcima biem. ak mi je i padiah rekao da je njegova sestra jako sretna i da zlatari i juveliri bolje rade na-kon to je uklonjen kukolj meu njima." Bio sam siguran da e se zapovjednik surovije ponaati prema mojim majstorima iluminacije nego prema zlatarima. ak i da je potovao uivanje koje je na padiah osjeao prema novim knjigama, smatrao je da je samo kaligrafija umjetnost koju treba istinski potovati. Zato je, kao i mnogi drugi, iluminaciju, a posebno crtanje, smatrao neim nepotrebnim, to gotovo granii s bezvjerjem, pa ak i neim to prilii samo enama i da to treba kazniti. Premda ste ivi i zdravi i u punoj radnoj snazi, vai dragi iluminatori poeli su meusobno spletkariti i razmiljati ko e biti glavni majstor poslije vae smrti", rekao je kako bi me isprovocirao. Da li je bilo spletki za koje nisam znao? Da li je postavljena neka nova zamka? Suzdrao sam se i utio. Carski rizniar je jako dobro vidio bijes koji sam osjeao prema njemu jer je iza mojih lea pokojnom tupoglavcu dao da priredi knjigu, a takoe i prema mojim nezahvalnim iluminatorima, koji su u tajnosti radili crtee za tu knjigu da bi stekli neiju naklonost i zaradili poneku aku. Odjednom sam uhvatio samog sebe kako pokuavam zamisliti na koji nain bi moji iluminatori bili kanjeni. Tokom sasluanja i muenja nee im derati kou jer poslije toga nema povratka, ne nabijaju ni na kolac, kao to se to ini s pobunjenicima, jer cilj takvog naina ubijanja jeste da daju primjer drugima, ali, ne ide ni s lomljenjem ruku, nogu i prstiju. Svakako ne bi priliilo ni da im se izvadi po jedno oko, to je uestali obiaj u posljednje vrijeme, sudei po jednookim jadnicima koje esto viam na istanulskim ulicama. Tako sam zamislio svoje drage iluminatore u bazenu smjetenom u izdvojenom dijelu Carskog vrta, u kao led hladnoj vodi, meu lokvanjima, kako se tresu kao prut i zgle-daju se s mrnjom i zamalo sam se u jednom trenutku nasmijao. Ali, srce me je zaboljelo kada sam pomislio kako bi Maslina vritao kad bi mu zadnjicu igosali usijanim eljezom i kako bi po-blijedilo lice mog dragog Leptira okovanog lancima. Nisam ak mogao ni da zamislim da bi moj dragi Leptir, iji su vrhunski ta-lenat i ljubav prema iluminaciji ponekad izazivali suze, mogao biti batinjan kao neki kradljivi egrt. Skamenio sam se. Moj ostarjeli um je na trenutak utihnuo, zaaran dubokom tiinom u njemu samom. Svi smo neko vrijeme crtali s ljubavlju koja sve drugo baca u zaborav. Oni su najbolji iluminatori naeg padiaha", rekao sam. Nemojte im uiniti nita naao." Zadovoljan, carski rizniar ustade sa svog mjesta, uze gomilu papira koji su leali na stalku u drugom kraju sobe, donese ga i spusti ispred mene i, kao da je u sobi mrak, stavi pored mene dva velika svijenjaka, s kojih se irila lelujava svjetlost debelih svijea. To su bili oni crtei. Kako bih mogao da vam objasnim ta sam vidio prelazei lupom preko njih? Padalo mi je na pamet da se nasmijem, ne zato to su smijeni. Osjeao sam bijes, ali ne zato to su izgledali neozbiljno. Kao da je efendi Tetak rekao mojim iluminatorima da crtaju, ali ne kao oni sami, ve kao da su neko drugi. Kao da ih je natjerao da se sjete nepostojeih uspomena, da zamisle jednu budunost u kojoj nikada ne bi poeljeli da ive. A najnevjerojatni-je je to to su se ubijali zbog tih besmislica! Moete li gledajui te crtee rei koji je iluminator radio koji crte?", upitao je carski rizniar. Da", odgovorio sam ljutito. Gdje ste pronali ove crtee?" Donio ih je Crni i lino ih uruio", odgovorio je carski rizniar. Nastoji da dokae da su i on i pokojni efendi Tetak nevini." Stavite ga na muke", rekoh. Da saznamo kakve je jo tajne skrivao na pokojni efendi Tetak." Poslali smo jednog ovjeka", oduevljeno je rekao zapovjednik. Poslije emo pretraiti cijelu mladoenjinu kuu."

Nakon toga na licima obojice pojavi se udesna svjetlost straha i divljenja i obojica skoie na noge. I ne osvrnuvi se, shvatio sam da je u sobu uao na preuzvi-eni padiah, Uzdanica ovoga svijeta.

39. ZOVEM SE ESTER Kako je lijepo plakati sa svima! Dok su u vrijeme denaze oca uboge moje ekure plakale sve ene koje su se okupile u kui, blie i daljnje roake, prijateljice i poznanice, i ja sam lila suze udarajui se po prsima. Katkad sam se naslanjala na lijepu dje-vojku uza se i plakala, njiui se s njom u usklaenom, prijatnom ritmu, a katkad sam lila suze i ridala u potpuno razliitom taktu osjeajui brigu zbog svog jadnog ivota i svojih muka. Kad bih bar jednom nedjeljno tako otplakala, zaboravila bih na to da ci-jeli dan lutam ulicama kako bih zaradila za hljeb i kako me poni-avaju zbog moje debljine i zato to sam Jevrejka, i bila bih jo br-bljivija Ester. Volim velika okupljanja, koliko zbog guve u kojoj zaboravljam da sam crna ovca, toliko i to se lijepo najedem. Mnogo volim baklavu, namaz od nane, hljeb s marcipanom i voni ele za bajram; na proslavama obrezivanja volim pilav s mesom i fil-dan-burek za sunet; na mimohodima koje na Atmegdanu prireuje na padiah volim sok od vinje, na svadbama sve to mi doe pod ruku; a nakon kakve denaze volim halve sa susamom, medom i raznim zainima koje susjedi prave i donose. Tiho sam izila u predsoblje, obula cipele i sila. Kako sam, prije nego to u zaci u kuhinju, ula neki udan um koji je kroz poluotvorena vrata dopirao iz sobe smjetene uz staju, napravila sam korak-dva i pogledala unutra. Vidjela sam da su evket i Or-han konopcima svezali sina jedne od ena koje su gore plakale i starim pokojnikovim etkicama nanosili mu boju na lice. Ako pokua da pobjegne, ovako u te istui", rekao je evket i oa-mario djeaka. Lijepo se igrajte, miu moj, nemojte jedni druge da povrijedite!", rekla sam najumiljatijim i najnjenijim glasom. Ti se ne mijeaj!", viknuo je evket. Kraj njih sam ugledala i malenu plavokosu, uplaenu sestru djeaka kojeg su zlostavljali i iz nekog razloga sam se poistovjetila s njom. Zaboravi na sve, Ester! U kuhinji me je Hajrija sumnjiavo odmjerila. Presuila sam od silnog plakanja, Hajrija", rekla sam. Daj mi, tako ti Boga, au vode!" Dala mi je bez rijei. Prije nego to sam je popila, pogledala sam je pravo u oi otekle od plakanja. Jadni efendi Tetak, pria se da je zapravo umro prije eku-rinog vjenanja", rekla sam. Ne moe svijetu zaepiti usta. ak se govori da nije umro prirodnom smru." Na trenutak je znaajno pogledala u svoja stopala. Zatim je podigla glavu i, ne gledajui me, rekla: Neka nas Alah sauva svih kleveta!" Prvi njen pokret znaio je: Tano je to kae", a i njen ton dao je naslutiti da su na silu izgovorene. ta se dogaa?", upitala sam iznenada apatom, kao da dijelimo istu tajnu. Ali, neodluna Hajrija je vjerojatno ve shvatila da nema nade da e nakon smrti efendi Tetka stei bilo kakvu nadmo nad ekurom. Upravo to je bio razlog zbog kojeg je maloprije najiskrenije plakala. ta e sada biti sa mnom?", upitala je.

ekura te mnogo voli", rekla sam kao da saoptavam vijest. Podizala sam poklopce bakarnih zdjela poredanih izmeu upa sa pekmezom i upa sa turijom, probajui hranu umaui vrh prsta i liui ga, a nad neke sam se nadnosila samo da ih pomiri-:m, pitajui pritom ko je poslao koji tanjir halve. Ovaj je poslao efendi Kasim iz Kajserija; ovaj majstorski pomonik iz iluminatorske radionice, stanuje dvije ulice dalje; ovaj kljuar Solak Hamdi; taj je tanjir poslala mlada iz Jedrena", nabrajala je Hajrija, kad ekura iznenada upade u rije: Kalbija, ena pokojnog efendi Prefinjenog, nije dola da izjavi sauee, niti je poslala poruku ili halvu." Zaputila se od kuhinjskih vrata prema poploanom dijelu avlije, gdje su vodile stepenice. Shvatila sam da eli nasamo raz-govarati sa mnom, dalje od Hajrije, pa sam krenula za njom. Efendi Prefmjeni nije osjeao neprijateljstvo prema mom ocu. Na dan njegove denaze mi smo napravili halvu i poslali je. elim da znam ta se deava", rekla je ekura. Idem odmah tamo da saznam ta se dogaa", rekla sam shvativi ta eli. Poljubila me je jer joj nisam dozvolila da mi dalje objanjava. Zagrlile smo se i tako stajale ne miui se, iako nam je hladnoa avlije ledila kosti. Zatim sam svoju lijepu ekuru pomilovala po kosi. Ester, bojim se", rekla je. Ne boj se, duo", rekla sam. ,,U svakom zlu ima neeg dobrog. Gle, kako si se udala poslije svega!" Ali, ne znam da li sam dobro postupila", rekla je. Zato mu nisam dozvolila da mi se priblii. No sam provela pokraj mog jadnog oca." irom otvorenih oiju gledala me je pravo u oi kao da pita: Shvata li?" Hasan tvrdi da va brak u kadijinim oima nema nikakvu vrijednost", rekla sam. Poslao ti je ovo." Dosta mi je toga!", rekla je ekura, ali je odmah razmotala papir i proitala ga, no ovog puta nije mi rekla ta pie. Bila je u pravu, jer nismo bile same u dvoritu, gdje smo stajale zagrljene. Jedan izvjetaeno nasmijan stolar iznad nas je po-stavljao kapke, koji su jutros ko zna zato pali i slomili se, na prozor u predsoblju, neprestano gledajui u nas i u ene koje su unutra plakale, a Hajrija, koja je tada izila iz kue, trala je da otvori vrata avlije sinu jednog odanog susjeda, koji je kucao i vikao: Stigla je halva!" Mnogo je vremena prolo od njegove denaze", rekla je ekura. Sad se dua mog ubogog i dragog oca posljednji put, za sva vremena, odvojila od njegovog tijela i uzdie se na nebo, osjeam." Izvukla se iz mog zagrljaja i, gledajui u blistavo nebo, dugo se molila. Odjedanput sam osjetila da sam joj strana i daleka, ne bih se zaudila ni da sam bila oblak koji je gledala na nebu. Kad je zavrila molitvu, poljubila me je s puno ljubavi u oba oka. Ester", rekla je, sve dok je ubica mog oca iv, ni ja ni moji sinovi neemo imati mira na ovom svijetu." Dopalo mi se to nije spomenula svog mua. Idi u kuu efendi Prefmjenog i saznaj od njegove ene zato nam nisu poslali halvu. Odmah mi javi." eli li neto poruiti Hasanu?", upitala sam. Osjetila sam stid, ne zato to sam pitala, nego zbog toga to nisam mogla da je pogledam u oi dok sam je to pitala. Kako bih sakrila taj stid, zaustavila sam Hajriju i podigla poklopac. Ah, halva od griza s pistaima!", rekla sam i stavila komadi u usta. Dodali su i narandu." Obradovala sam se kad sam primijetila da mi se ekura slatko osmjehnula, kao da je sve u redu.

Ponijela sam svoju torbu i pola, ali nisam napravila ni dva koraka kad ugledah Crnog na kraju ulice. Novopeeni mladoenja, koji je tek sahranio punca, bio je zadovoljan ivotom. To se osjealo po njegovom ponosnom stavu. Da mu ne pokvarim ras-poloenje, skrenula sam s puta, ula u povrtnjak i prola kroz ba-tu kue u kojoj je nekad ivio objeeni brat voljene ene pozna-tog jevrejskog ljekara Moe Hamona. Kad god tuda proem, taj vrt koji mirie na smrt toliko me rastui da odmah zaboravim ka-ko za to mjesto moram pronai muteriju i prodati ga. Miris smrti iz tog vrta osjeao se i u kui efendi Prefmjenog, ali tuge nije bilo. Ja, Ester, koja sam zalazila u hiljade kua i upo-znala stotine udovica, znam da ene koje rano izgube mueve duboko u sebi osjeaju ili poraz i beskrajnu tugu, ili bijes i bunt. (Jadna ekura osjetila je i jedno i drugo.) Gospoda Kalbija ve je iska-pila otrov bijesa i odmah sam shvatila da e mi to ubrzati posao. Kao i sve gorde ene prema kojima je ivot bio okrutan, i gospou Kalbiju s razlogom je muila sumnja da svako ko joj u tekim danima dolazi pred njena vrata dolazi iz saaljenja ili, jo gore, tajno se zadovoljava njenom nesreom. Zbog toga se ni najmanje nije trudila da svojim gostima uputi koju lijepu rije, pa je odmah prelazila na temu, ne predajui se slabostima kao to su elja za naklonouili slatkorjeivost. Zato je Ester morala pokucati na vrata upravo kad je Kalbija u svojoj tuzi htjela malo popodne da odrijema? Kako sam znala da nee pokazati nikakvo zanimanje za najnovije svilene tkanine s lae pridole iz Kine, za maramice koje su pristigle iz Bruse, odmah sam prela na stvar, ne namjeravajui ak ni da otvaram torbu, i ispriala joj ta brine moju uplakanu ekuru. Pomisao da je nesvjesno uvrijedila gospou Kalbiju, s kojom dijeli istu bol, sirotoj ekuri zadaje novu bol", rekla sam. Gospoa Kalbija je samouvjereno potvrdila da se nije raspitivala za ekuru, da nije otila da joj izrazi sauee i podijeli tugu s njom, ak nije mogla ni da joj napravi i poalje halvu. Naravno, iza njenog ponosa bila je zluradost koju nije mogla da sakrije: njena povrijeenost bila je primijeena! Eto, polazei upravo od te slabe take, vaa pametna Ester pokuala je otkriti razloge njene ljutnje i onoga to ju je izazvalo. Nije potrajalo dugo da Kalbija objasni kako je na pokojnog efendi Tetka ljuta zbog knjige koju je izraivao. Rekla je da je njen pokojni mu prihvatio taj posao, ne da bi zaradio koju aku vie, nego zato to ga je efendi Tetak ubijedio da je sam padiah naruio izradu te knjige. Ali, kad je vidio da iluminirane stranice, za koje mu je efendi Tetak naruivao pozlatu, polako prestaju biti iluminirane stranice i pretvaraju se u prave pravcate slike, da te slike nose u sebi znakove nezamislivog nevjernitva, bogohuljenja, ak i svetogra, njen pokojni mu se jako uznemirio i pokolebao jer nije znao ta je ispravno, a ta pogreno. Ali poto je bila mnogo promuurnija i opreznija od efendi Prefinjenog, paljivo je dodala: sve te sumnje nisu dole odjednom, raale su se lagano, i poto se pokojni efendi Prefinjeni nikada nije suoio sa otvorenim svetogrem, umirivao se mislei da je sve to samo mata. Zapravo, pokojni efendi Prefinjeni nikada nije proputao propovijedi Nusret-hode Erzurumskog, a ako ne bi na vrijeme klanjao, uznemirio bi se. Kao to je znao da mu se neki bestidnici u iluminatorskoj radionici rugaju jer je bio vezan za svoju vjeru, tako je i dobro primjeivao da oni te nepristojne ale smiljaju iz zavisti koju osjeaju zbog njegove vjetine i umijea. Jedna krupna sjajna suza iz njenog sjajnog oka skotrljala se niz obraz i u tom trenutku dobronamjerna Ester donese odluku da pr-vom prilikom Kalbiji nae boljeg mua nego to je bio pokojnik. Sve te svoje muke pokojni mu nije mnogo dijelio sa mnom", rekla je Kalbija paljivo. Sama sam pokuavala da se sjetim i tako sam dola do zakljuka da su nas sve nevolje snale zbog slika efendi Tetka, kome je moj mu iao i one posljednje noi." Bilo je to neko izvinjenje. A ja sam, kao odgovor, rekla da je i efendi Tetka moda ubio isti prokletnik i podsjetila je na taku koja objedinjuje ekurinu i njenu tugu i neprijatelje. Dva siroeta krupnih glava, koja su me sada sa strane paljivo gledala, bila su u slinom poloaju

kao i njih dvije. Meutim, nemilosrdna provodadijska logika u meni u istom trenutku me je podsjetila na to da je ekura mnogo ljepa, bogatija i tajanstvenija. Spontano sam progovorila: ekura ti poruuje da te moli za oprotaj ako je kriva za bilo ta", rekla sam. Nudi ti prijateljstvo kao sestra i kao ena koja s tobom dijeli istu sudbinu i moli te da razmisli i da joj po-mogne. Da li je pokojni efendi Prefinjeni, kada je posljednje veeri odlazio odavde, spominjao da e se sastati s nekim drugim osim sa efendi Tetkom? Da li si pomislila da e se vidjeti s nekim drugim?" Samo ovo je pronaeno u depu mog ubogog Prefinjenog", rekla je. Iz jedne pletene kutije, u kojoj su bile igle za vezenje, komadii tkanine i jedan veliki orah, izvadila je presavijeni komad papira i pruila mi ga. Kad sam uzela izguvani grubi papir i paljivo ga pogledala izbliza, vidjela sam mnoge mastilom iscrtane figure, ije se mastilo razlilo u vodi. im sam shvatila ta predstavljaju, Kalbija moju misao pretvori u zvuk: To su konji", rekla je. Pokojni efendi Prefinjeni godinama je radio samo pozlate i nikada nije crtao konje, niko od njega nije traio da ih crta." Vaa stara Ester piljila je u na brzinu nacrtane, vodom raz-mazane konje i mnogo toga nije mogla da razumije. Kad bih taj papir uzela i odnijela ga ekuri, jako bi je obradovalo", rekla sam. Ako ekura eli taj papir, neka sama doe po njega", ree Kalbija oholo. 40. ZOVEM SE CRNI Vjerojatno ste u meuvremenu shvatili da ljudima kao to sam ja, majstorima tuge poput mene, koji ljubav i patnju, sreu i nesreu koriste kao izgovor za jednu, na kraju krajeva pravu usamljenost, ne dogaaju se ni velike radosti ni velike tuge. Ne ka-em da ne moemo shvatiti druge ljude kad su im due duboko potresene; ba suprotno, posebno razumijemo sve koji duboko proivljavaju takva raspoloenja. Ako ima neto to ne moemo razumjeti, onda je to neobian nemir koji se uvue u nau duu. Taj tihi nemir, koji pomrai na um i nae srce, zauzme mjesto prave radosti i tuge koju bi trebalo da osjeamo. Tako sam joj oca, Bogu hvala, sahranio, nakon toga vratio se urno kui i zagrlio svoju ekuru kako bih joj izrazio sauee i kad se kasnije, zajedno s djecom koja su me neprijateljski gledala, bacila na minder i poela gorko plakati, ostao sam zateen. Njena tuga bila je moja pobjeda: istovremeno sam se oenio snom svoje mladosti i oslobodio se njenog oca, koji me je poni-avao, i postao gospodar kue, ma ko bi povjerovao mojim suzama? Ali ne, vjerujte, nije bilo tako, zaista sam elio tugovati, ali nisam mogao. Jer, meni je tetak bio kao otac, prije nego moj roeni. Pored svega toga, promuurni imam, koji je okupao pokojnika, nije drao jezik za zubima, pa su se govorkanja o tetkovoj neprirodnoj smrti, kao to sam osjetio i u dvoritu damije, rairile po cijeloj mahali. Zbog toga sam elio tugovati, smatrajui da bi to to ne plaem moglo biti loe protumaeno. Znate i sami da je najiskreniji osjeaj u nama strah da bi vas mogli smatrati ovjekom kamenog srca. Postoji izgovor koji koriste postarije ene pune razumijevanja kad ele sprijeiti da neko kao ja bude odbaen od zajednice, pa za njih kau: Plae ovjek u sebi." I dok sam ja tako u sebi plakao, trudio se da se zavuem u neki oak da me ne gledaju nasrtljivi susjedi i daleki roaci, koji se ude kako mogu tako gorko plakati, i dok sam se neodluno pitao da li moram napokon poeti da se ponaam kao gospodar kue i zagospodarim situacijom, neko je

pokucao na vrata. Na trenutak sam se uspaniio po-mislivi da je Hasan, ali sam bio voljan platiti i tu cijenu samo da se izvuem iz tog uplakanog pakla. Bio je to pa. Zovu me u palatu. Zbunio sam se. Dok sam prolazio avlijom, u blatu sam naao jednu aku. Da li sam se mnogo plaio zbog poziva u palatu? Da, plaio sam se, ali sam bio zadovoljan to sam napolju, na hladnoi, na gradskim ulicama, meu konjima, psima, drveem i ljudima. Pokuao sam zapoeti razgovor i uspostaviti prijateljski odnos s paom koji je doao po mene, kao to ine zanesenjaci koji vjeruju da e, prije nego to budu izrueni delatu, zaponu li razgovor s tamniarom o svemu i svaemu, o ljepotama ivota, patkama u jezeru i udnovatom obliku oblaka na nebu, na taj nain ublaiti okrutnost svijeta. Ali, pokazalo se da je pa koji je doao po mene smrtno ozbiljan i utljiv momak. Dok sam prolazio pored Aja Sofije i zadivljeno posmatrao kako se vitki, tanani empresi njeno pruaju prema tmurnom nebu, odjednom me proe jeza, ne zbog straha da bih nakon toliko godina prieljkivane i konano ostvarene enidbe sa ekurom mogao umrijeti, nego zbog osjeaja nepravde koju bi mi nanijela smrt u mukama u palati, a da nijednom nisam podijelio postelju sa ekurom niti s njom vodio ljubav. Nismo ili prema Srednjoj kapiji, ije sam kule gledao sa strahom i iza kojih su muitelji i spretni delati obavljali svoj posao, ve smo skrenuli prema stolarskim radionicama. Dok smo prolazili iza ambara, ispod nogu jednog dorata iz ijih ustaje izlazila para, neka maka, liui se u bla.tu, okrenula se, ali nas nije ni pogledala; ona je, kao i mi, bila previe zauzeta svojom pr-ljavtinom. Iza ambara preuzela su me dva mladia, po ijim zeleno-lju-biastim odorama nisam mogao shvatiti iji su ljudi, a zatim su me odveli u mranu prostoriju neke nedavno izgraene kuice, to sam zakljuio po mirisu drveta, i tu zakljuali. S obzirom na to da sam znao da je zatvaranje osumnjienika u mranu sobu jedan od naina zastraivanja pred muenje, smiljao sam ta bih mogao slagati da izvuem ivu glavu, nadajui se da e moji muitelji svoj posao najprije zapoeti batinjanjem. Znao sam da je u susjednoj sobi bilo dosta ljudi jer je iz nje dopirala graja. Sigurno meu vama ima onih koji primjeuju bezbrinu podrugljivost mojih rijei i misle da ne govorim kao neko ko samo to nije stavljen na muke. Zar vam nisam ve rekao da vjerujem da sam sretni Alahov rob? Nakon svih muka koje sam godinama trpio, ako sretni dogaaji u protekla dva dana nisu dovoljan dokaz, aka koju sam naao pri izlasku iz avlije svakako bi morala imati skriveni smisao. Iekujui muenje, pronaao sam utjehu u srebrnom noviu, za koji sam ve sasvim povjerovao da e me tititi. Uzeo sam u ruku taj znak sree koji mi je Alah poslao, pomilovao ga i mnogo puta poljubio. Kada su me izveli iz mraka i odveli u drugu prostoriju i kada sam pred sobom ugledao zapovjednika i elave muitelje Hrvate, shvatio sam da mi ni aka nee koristiti. Bio je u pravu nemilosrdni glas u meni, koji je govorio da aka u mom depu nije Boji znak, nego jedan od novia koje sam prije dva dana posuo po ekuri, a kojeg djeca nisu uspjela pronai. I tako dok su me predavali u ruke muitelja, nisam imao vie nade, niti granu za koju bih se mogao uhvatiti. Nisam primijetio ni da su mi iz oiju potekle suze. elio sam da molim za milost, ali, ba kao u snu, nisam mogao pustiti ni glasa od sebe. Zbog ratova, pogibija, politikih pogubljenja i muenja kojima sam svjedoio samo izdaleka, znao sam da ovjek moe u trenutku nestati, ali to iskustvo nikad nisam proivio. Skinue me s ovoga svijeta kao da skidaju odjeu. Skinuli su mi prsluk i koulju. Jedan od delata sjeo je na mene i koljenima mi pritisnuo ramena. Drugi mi je paljivim, odmjerenim i iskusnim pokretima ene koja priprema jelo, navukao na glavu kavez i polako poeo uvrtati zavrtnje na njemu. To nije bio kavez, nego neka stega koja je poela da mi pritiska glavu. Zaurlao sam iz sve snage. Preklinjao sam, ali nerazumljivim rijeima. Plakao sam, vjerojatno zato to su mi nervi popustili.

Zastali su i pitali da li sam ja ubio efendi Tetka. Uzdahnuo sam: Ne. Opet je poeo okretati zavrtanj. Boli. Ponovo su pitali. Ne. Ko je? Ne znam! Poeo sam razmiljati o tome da kaem da sam ga ja ubio. Ali, oko mene se cijeli svijet prijatno okretao. Obuzela me neka ravnodunost. Zar se navikavam na bol, pitao sam se. Neko vrijeme proveli smo tako, moji delati i ja. Nita me nije boljelo, sa-mo sam se plaio. Ponovo mi se inilo da me zbog ake u mom depu nee ubiti. I zaista, odjednom su me pustili! Izvukli su mi glavu iz stege koja mi je zapravo vrlo slabo pritiskala glavu. Sklonio se i de-lat sa mene. Ali, nije djelovalo kao da trai izgovor. Obukao sam koulju i prsluk. Nastupila je duga, veoma duga tiina. Na drugom kraju sobe ugledao sam glavnog majstora, efendi Osmana. Priao sam mu i poljubio mu ruku. Ne brini, sinko", rekao je. Samo su te iskuavali." Odmah mi je bilo jasno da sam nakon tetka pronaao novog oca. Na padiah naredio je da te zasad vie ne mue", rekao je zapovjednik. eli da pomogne glavnom iluminatoru, majstoru Osma-nu, da otkrije okrutnog ubicu dvojice iluminatora, carskih podanika koji su pripremali knjigu. Pronai ete tog nitkova paljivo razgledajui oslikane stranice koje su zavrene u posljednja tri dana i ispitivanjem ostalih iluminatora. Vladar je ogoren zbog glasina koje smutljivci ire o njegovim knjigama i iluminatorima. U pronalaenju tog nitkova pomoi emo vam ja i carski rizniar Hazim-aga, po zapovijedi naeg padiaha. Jedan od vas dvojice je bliski roak pokojnog efendi Tetka i upuen je u sve to je on govorio, zna kako su radili iluminatori koji su nou dolazili efendi Tetku, upuen je u to kako stoje stvari sa knjigom. Drugi je veliki Majstor, koji se hvali da iluminatore svog odjela poznaje kao svoj dep. Ako u roku od tri dana ne pronaete ne samo tu svinju nego i nestalu stranicu, koju je navodno on ukrao i o kojoj krue svakakve glasine, na pravedni padiah traie da najprije ti, sine efendi Crni, na mukama bude podvrgnut sasluanju. Nipoto ne sumnjamo da e nakon tebe doi red i na druge majsto-re iluminatorskog esnafa." Nisam primjetio da su dva stara prijatelja i dugogodinja sa-radnika, glavni iluminator, majstor Osman, i carski rizniar, Hazim-aga, koji prosljeuje narudbe i obezbjeuje materijal i novac iz riznice, razmijenili ikakav znaajan pogled ili tajni znak. Ako se dogodi neki zloin unutar carskih odaja, u slubenim prostorijama ili majstorskim radionicama naeg padiaha, u tom sluaju cijela grupa smatra se krivom sve dok se ne pronae i ne izrui krivac, itava grupa koja nije u stanju da u svojim re-dovima pronae ubicu, poev od age i majstora, upisuje se u protokol kao 'grupa ubica', a zatim se svi kanjavaju", rekao je zapo-vjednik. Zbog toga e na glavni iluminator majstor Osman otvoriti etvore oi, i svojim otrim okom pregledati sve iluminirane stranice, otkriti koja je to avolija, obmana, smutnja, spletka, ili ne znam ta ve, navela nedune iluminatore da podignu ruku jedan na drugog, pronai krivca i predati ga nepogreivoj pravdi naeg padiaha, Uzdanice ovog svijeta, i time skinuti ljagu sa svog esnafa. Zato smo mu stavili na raspolaganje sve to treba. Moji ljudi skupljaju i donose ovamo iluminirane stranice knjiga koje svi majstori rade u svojim kuama."

41. JA SAM MAJSTOR OSMAN Kada su nam zapovjednik i carski rizniar ponovili nareenja naeg padiaha i otili, ostali smo u sobi samo nas dvojica. Crni je, naravno, bio umoran i tuan od muenja, straha i plaa. Cutao je kao dijete. Predosjetio sam da u ga zavoljeti, ali mu to nisam rekao.

Imao sam tri dana na raspolaganju da pregledam stranice koje su zapovjednikovi ljudi pronali u kuama kaligrafa i ilumi-natora i da ih prepoznam. Znate kakvu sam nelagodnost osjetio kada sam prvi put ugledao iluminacije uraene za knjigu efendi Tetka, koje je Crni donio i predao carskom rizniaru Hazim-agi kako bi dokazao svoju nevinost. Treba priznati da na stranicama koje izazivaju toliko gaenje i odbojnost u iluminatoru koji je cijeli svoj ivot posvetio svom poslu, sigurno postoji neto to vam zadri pogled. Jer, umjetnost koja je samo loa ne moe izazvati gaenje u nama. Eto, s takvom radoznalou poeo sam ponovo pregledati devet stranica koje je pokojna budala zadala ilumina-torima koji su ga nou posjeivali. Na jednom praznom papiru vidio sam nacrtano stablo, u okviru i pozlati sirotog Prefinjenog, koji je to radio i na drugim slikama. Pokuavao sam da se sjetim kojoj prii to drvo pripada. Kad bih svojim iluminatorima, dragom Leptiru, pametnom Rodi i lukavom Maslini, zadao da nacrtaju drvo, oni bi ga najprije zamislili kao dio neke prie, da bi ga mogli mirno i spokojno nacrtati. Kako sam paljivo razgledao to drvo, po njegovim granama i liu mogao sam zakljuiti koju je priu iluminator zamislio. Ali, ovo drvo bilo je tek ubogo, jadno drvo. Iza njega je bila povuena visoko uzdignuta linija horizonta, koja je podsjeala na stil najstarijih majstora iz iraza, i koja je drvo inila jo usamlje-nijim. Ipak, u praznini koja je nastala zbog visoke granice horizonta nije bilo nieg drugog. elja da se u stilu franakih majstora nacrta drvo samo zato to je drvo pomijeala se sa eljom per-sijskih majstora da svijet vide odozgo, pa je tako nastao jedan alostan crte, ni franaki ni persijski. Pomislio sam da bi tako trebalo da izgleda drvo na kraju svijeta. Pokuavajui da ujedine dva razliita stila, moji iluminatori i pokojna budala napravili su neto bezvrijedno, bez ikakvog umijea. Ljutila me je ta nevjetost crtea, a ne injenica da je u sebi sadravala izvore iz dva razliita svijeta. To sam osjetio razgledajui i druge crtee; savrenog konja, skruenu enu. Ljutio me je i izbor tema: dva lutajua dervia ili ejtan. Oigledno su moji iluminatori u knjigu naeg padiaha unijeli te crtee. Jo jednom sam osjetio divljenje prema volji uz-vienog Alaha, koji je pozvao Tetka na onaj svijet prije nego to je zavrio knjigu. Nisam imao ni najmanju elju da je zavrim. Da li sam mogao da se ne ljutim zbog crtea psa koji nas je, nacrtan odozgo, posmatrao tik ispod nosa, kao da mi je roeni brat. Jer, dok sam s jedne strane bio zadivljen njegovim uobiajenim dranjem, ljepotom njegovog pogleda, kao da prijeti, dok sputa glavu, snanom bjelinom njegovih zuba, ukratko, talentom iluminatora koji su radili taj crte (skoro da sam rijeio zagonetku ta je ko je radio na crteu), s druge strane nikako se nisam mogao pomiriti s tim da je takva nadarenost posluila besmislenoj logici jedne nerazumne elje. Zelja da se oponaaju franaki majstori, pa ak ni nareenje naeg padiaha da kao poklon za duda knjiga bude uraena stilom koji e biti razumljiv Mle-anima, nije bilo opravdanje za podraavanje na tim crteima. Uplaila me crvena boja na jednom crteu prepunom detalja, gdje sam odmah primijetio da je svaki majstor radio u nekom drugom dijelu crtea. Nepoznata ruka, po nekoj udnoj logici, nisam mogao prepoznati ija, nanijela je neku udnu crvenu boju na crte i cijeli svijet na njoj polako se utapao u crveno. Nakon nekog vremena, pokazao sam Crnom ta je koji od mojih iluminatora radio na crteu: drvo platana (Roda), lae i kue (Maslina), zmaja od papira i cvijee (Leptir). Veliki majstor iluminacije kao vi, koji godinama vodi cijeli esnaf, sigurno e prepoznati svoje iluminatore po njihovom talentu i umijeu, po temperamentu svaijeg pera i udi svaije etkice", rekao je Crni. Ali kad jedan neobian ljubitelj knjiga kao moj Tetak natjera iluminatore da crtaju novim i nepoznatim stilom, kako ih onda moete prepoznati, kako moete biti sigurni u to ko je uradio koju iluminaciju?"

Bio jednom jedan padiah koji je vladao Isfahanom. ivio je sam, i volio je knjige i iluminacije", poeh odgovarati priom. Bio je moan, mudar ali nemilosrdan vladar. Nita nije volio, osim knjiga koje je prireivao i ilustrovao, i svoju ker jedinicu. Bio je toliko neumjeren u naklonjenosti svojoj keri da su njegovi neprijatelji, koji su irili glasine da je padiah u nju zaljubljen, bili u pravu. Jer, bio je toliko zao i ljubomoran da je mogao objaviti rat prinevima i ahovima susjednih zemalja kad bi neko od njih preko izaslanika zaprosio njegovu ker. Naravno, nije mogao pronai mua koji bi bio dostojan njegove keri, a drao ju je zatvorenu iza etrdeset soba i etrdeset brava. Vjerovao je, kako se vjerovalo u Isfahanu, da e ljepota djevojke izblijediti ako je vide drugi mukarci. Jednog dana kada je naruena knjiga o Hu-srevu i irin u heratskom stilu bila konano uraena, Isfahanom su poela govorkanja: blijeda ljepotica na jednom crteu meu mnotvom likova je ki ljubomornog padiaha! Padiah, posum-njavi u tajanstveni crte i prije nego to je uo glasine, drhtavim rukama rastvorio je knjigu, i odmah kroz suze primijetio da je prikazana ljepota njegove keri. Prialo se da se i pored etrdeset brava nije iskrala padiahova ki, ve samo njena ljepota, kao usamljena utvara, zatim se njen odraz u ogledalu provukao ispod vrata i kroz kljuaonice i kao nekakva svjetlost, kao potpuno nevidljiv dim, doao do oiju iluminatora koji je radio nou. Mladi majstor nije mogao da se odupre iskuenju pa je tu nevjerojatnu ljepotu, od koje nije mogao oka da odvoji, nacrtao u jednom dijelu crtea koji je tada radio. Taj crte prikazuje izlet izvan gradskih zidina na kojem se irin zaljubljuje u Husreva kada je ugle-dala njegovu sliku." Potovani majstore, gospodine, to je velika sluajnost", rekao je Crni. Jer, i ja jako volim ba tu scenu iz bajke." To nije bajka, nego istinit dogaaj", rekao sam. Sluaj, na iluminator nacrtao je lijepu padiahovu ker ne kao irin, nego kao jednu od njenih dvorskih dama, koja joj pomae, svira i postavlja trpezu. Zato to je upravo u tom trenutku nju crtao. Tako je ljepota irin bila zasjenjena udesnom ljepotom dvorske dame u oku, pa je kompozicija crtea bila poremeena. Kada je padiah ugledao svoju ker na crteu, elio je da pronae talentova-nog iluminatora koji ju je nacrtao. Ali, lukavi iluminator, plaei se padiahovog bijesa, dvorsku damu i padiahovu ker nije crtao u svom stilu, nego u nekom drugom, kako bi sakrio ko je autor. Jer, taj crte svojom rukom i perom dotakli su mnogi drugi majstori osim njega." Dobro, ali kako je padiah pronaao iluminatora koji je nacrtao njegovu ker?" Po uima!" ijim uima? Po uima svoje keri ili po uima djevojke na slici?" Zapravo, nijedne. Na osnovu predosjeaja, najprije je otvorio sve knjige, stranice i ilustracije koje su izradili njegovi ilumi-natori i posmatrao ui. Ponovo je vidio ono to je ve godinama znao: koliko god da je vjet, svaki iluminator crta ui na svoj nain. I nije bilo vano da li crta lice padiaha, djeteta ili ratnika, ili, ne daj Boe, lice naeg preuzvienog Poslanika, skriveno iza vela, ak ni da li to lice pripada, sauvaj Boe, samom ejtanu. Svaki iluminator u svakoj prilici, na svakom crteu i uvijek na isti nain crta ui, kao da je to njegov tajni potpis." Zato?" Majstori iluminacije kad crtaju neije lice, svoju panju usmjere na izraz lica, na to da on na nekoga lii ili ne, kako bi postigao uzvienu ljepotu i zato ne odstupaju od ustaljenih slikarskih naina. Kad doe red na ui, ne kradu ih od drugih majstora, ne oponaaju neki obrazac i ne posmatraju pravo uho. Jer, dok crtaju, ne razmiljaju, ne podraavaju, ne zadravaju se na onome to rade. Tako napamet povlae poteze perom po papiru." Ali, zar veliki majstori ne crtaju sva svoja udesna djela po sjeanju, ne gledajui prave konje, drvee, ljude?", upita Crni. Tano", odgovorio sam. Ali, to je njihova sposobnost crtanja po sjeanju koja se razvila poslije mnogo godina razmiljanja, analiziranja i predanog rada. Poto su u svom ivot vidjeli mnogo i nacrtanih i pravih konja, dobro znaju da ni posljednji konj od krvi i mesa, koji je

upravo pred njima, nee naruiti savrenu predstavu konja u njihovoj glavi. Konj kojeg je majstor u svom ivotu nekoliko hiljada puta nacrtao svojim perom, na kra-ju se sasvim priblii slici konja kakvog Alah vidi i iluminator to osjea iz dubine svoje due i iz svog vlastitog iskustva. Konj kojeg iluminatorova ruka napamet nacrta u nekoliko poteza, nastao je zahvaljujui vjetini, strpljenju i znanju. On je blizak konju ko-jeg je Alah stvorio. Ali, uho koje iluminator nacrta, ne sakupljajui nikakvo prethodno znanje, ne razmiljajui o tome ta radi, i ne obraajui panju na uho padiahove keri, uvijek ima nedostatak. I poto ima nedostatak, kod svakog iluminatora je razliito. Dakle, neka vrsta njegovog potpisa." Zau se buka i koraci. Zapovjednikovi ljudi donosili su u sobu stare iluminatorske radionice stranice koje su pronali u kuama kaligrafa i iluminatora. Zapravo, uho je ionako nedostatak na ovjeku", rekao sam elei da Crnom izmamim smijeak. Neto to je kod svakog razliito, a opet isto, runoa u pravom smislu rijei." ta se dogodilo s iluminatorom kojega je otkrio njegov potpis uha?" Nisam rekao da je oslijepljen da se Crni ne bi jo vie raalostio. Oenio je padiahovu ker", rekao sam. Ta metoda, koja se i danas koristi za otkrivanje identiteta iluminatora, medu mnogim hanovima, ahovima i vladarima koji imaju iluminatorske radionice poznata je pod imenom 'metoda dvorske dame' i uva se kao tajna kako bi se odmah otkrilo ko je odgovoran, ako neki iluminator unese u crte neki sopstveni detalj i to ne prizna pa se poslije crtea odrekne. Najvanije je pronai detalje koji nisu istaknuti u samom srcu crtea, koji su nacrtani u nekoliko crta i stalno se ponavljaju. To mogu biti ui, ruke, trava, listovi ili konjske grive, ak i noge i kopita. Ali, pazi, ni sam ilustrator ne smije znati da su te karakteristike njegovog stila postale njegov tajni potpis. Na primjer, to ne mogu biti brkovi zato to je svaki ilustrator svjestan da crta brkove na svoj nain i da su oni njegov polupotpis. Ali, zato mogu biti obrve jer na njih niko ne obraa panju. Doi sad da vidimo koji su mladi majstori svojim etkicama i perima ostavili trag na crteima pokojnog Tetka." I tako, Crni i ja smo poredali jedne pored druge stranice dviju knjiga razliitih tema i sadraja, oslikanih razliitim stilovima, od kojih je jedna, knjiga pokojnog efendi Tetka raena tajno, a druga, Sumama, knjiga o ceremonijalnom obrezanju prineva, javno i pod mojim nadzorom. Poeli smo paljivo posmatrati mjesta nad kojima je bila moja lupa: Na jednoj stranici Sumarne najprije smo obratili panju na otvorena usta jedne lisice koju je, odjeven u crveni kaftan s ljubiastim pojasom, u naruju nosio jedan majstor iz povorke krznarskog esnafa. Povorka je upravo prolazila ispred naeg pa-diaha, koji je posmatrao iz svoje vile, podignute samo zbog te ceremonije. Lisiji zubi, koji su se na crteu mogli pojedinano razaznati, i zubi onog nesretnog stvorenja s crtea ejtana, zapravo pola ejtana a pola diva, za kojeg mislim da je stigao ak iz Sa-markanda, uradila je ista ruka - Maslinina. Jednog zabavnog dana svadbenog veselja, ispod padiaho-vog prozora koji gleda na Atmegdan, pojavio se jedan odred siromanih krajikih gazija u ritama i dronjcima. Jedan od njih je rekao: Padiahu moj, kao pripadnici tvoje junake vojske koji su se borili za svoju vjeru protiv nevjernika svi smo zarobljeni, a mogli smo se osloboditi samo ako im kao taoca ostavimo nekog roaka ili brata, pa onda doemo ovamo prikupiti otkupninu. Ali, kad smo se vratili u Istanbul, zatekli smo takvu skupou da nismo mogli prikupiti novac za spaavanje naih blinjih iz nevjernikog ropstva, i zato nam je potrebna tvoja pomo. Daj nam ili zlata ili robova da odvedemo i zamijenimo nau brau taoce kako bismo ih spasili." Kande lijenog psa u oku, koji u tom trenu jednim otvorenim okom odmjerava naeg padiaha, jadnu gazijsku sirotinju i persijske i tatarske izaslanike na trgu, i kande psa koji se nalaze na Tetkovom crteu i popunjava ugao prizora koji prikazuje avanture jedne ake, oigledno su nacrtane istom rukom - Rodinom. Jedan od onglera koji pred padiahom izvode salto i kotrljaju jaja niz dasku, nacrtan kao elavac u ljubiastom prsluku i golim potkoljenicama, udara u daire i klei na crvenom ilimu u uglu, a prste dri isto kao ena sa sinijom na crvenom crteu iz Tetkove knjige (Maslina);

Kada je prolazio kuharski esnaf koji je ispred naeg padi-aha gurao kola sa pei i ogromnim loncem u kojem se kuha sarma, kuhari s loncima u rukama kreu se po plavim kameniima rasutim po ruiastoj zemlji; ti kamenii su djelo ruke koja je naslikala i crvene kamenie na tamnoplavoj zemlji, nad kojom lebdi neto kao poluutvara sa crtea koji je Tetak nazvao Smrt (Leptir); Kad su tatarski glasnici donijeli vijest da su se vojske per-sijskog aha poele spremati za novi ratni pohod protiv Osman-lija, prelijepa rezidencija persijskog poklisara, koji je, ulagujui se naem padiahu, Uzdanici ovoga svijeta, neprestano ponavljao kako je on prijatelj naeg padiaha i kako prema njemu ne osjea nita drugo osim bratske ljubavi, u trenutku je sravnjena i zbrisana s lica zemlje; vodonoe su potrale da vodom smire oblake praine koji su se u trenutku tog ruilakog bijesa uskovitlali, a pritrali su i ljudi s konim mjeinama na leima kako bi jednu gomilu ljudi, koja se spremala da napadne na strane izaslanike, polili lanenim uljem i tako ih smirili. Nain na koji su vodonoe i ljudi s mjeinama lanenog ulja na leima dizali noge u trku isti je kao i nain na koji tre vojnici na stranici gdje je naslikana crvena boja, to jest potjeu od iste ruke (Leptir). Posljednje od ovih otkria pripadalo je Crnom, ije su oi bile iskolaene zbog straha od muenja i elje da se to prije sretne sa enom koja ga je ekala kod kue, a ne meni, koji sam se potpuno predao praenju traga pomiui lupu u ruci as lijevo, as desno, as na ovaj, as na onaj crte. Trebalo nam je cijelo popodne da 'metodom dvorske dame' paljivo pregledamo devet crtea koji su ostali od pokojnog Tetka i odgonetnemo koji su iluminatori na njima radili i zatim analiziramo sve do ega smo doli. Pokojni tetak nijednu stranicu nije prepustio peru samo jednog iluminatora. Na veini ilustracija radila su sva trojica mojih majstora. To je potvrivalo da su ilustracije noene od kue do kue, kao i da su dolasci i odlasci bili esti. Kad sam, osim ruku mojih iluminatora, koje sam dobro poznavao, na slikama primijetio i petu ruku, uhvatio me bijes pri pomisli na to koliko je grozni ubica bio nevjet, ali Crni je po oprezno nanesenoj boji prepoznao rad svog tetka, pa smo se spasili da ne poemo za pogrenim tragom. Ako ostavimo sa strane i sirotog efendi Prefmje-nog, ije su pozlate za nau Sumarnu bile gotovo iste kao i pozlate za Tetkovu knjigu (da, naravno, to mi je slamalo srce), a za kojega sam vjerovao da je s vremena na vrijeme vrhom svoje etke znao dotai zidove, listove i oblake, bilo je sasvim sigurno da su na slikama radila samo tri moja najsjajnija iluminatora iz esnafa koji sam vodio. Bila su to moja djeca, koju sam od prvih egrtskih dana s ljubavlju podizao, tri moja draga talenta: Maslina, Leptir, Roda... Ono to u sada rei o talentu, majstorstvu i naravi svakog od njih uzdajui se da ete nam pomoi u potrazi, ne tie se samo njih, ve i mog ivota. MASLININE KARAKTERISTIKE Njegovo pravo je ime Velidan. Da li on ima jo neko ime pored onoga koje sam mu nadjenuo, ne znam, dosad nikad nisam vidio njegov potpis. U vrijeme egrtovanja utorkom ujutro dolazio bi kui po mene. Veoma je ponosan, a to znai da kad bi samog sebe i smatrao toliko poniznim da ne zasluuje potpis, ne bi to prikrivao, volio bi da se vidi i zna. Alah mu je podario poseban dar. Sve mu ide od ruke, od pozlate do iscrtavanja okvira, i u svemu je najbolji. U crtanju drvea, ljudskog lica i ivotinja on je najsjajniji crta moje iluminatorske radionice. Velidanov otac, koji ga je doveo u Istanbul kad mu je, mislim, bilo deset godina, uenik je Sijavua, poznatog slikara ljudskih lica iz iluminatorske radionice safavidskog aha u Tabrizu, tako da njegov umjetniki rodoslov see ak do Mongola. Kao stari majstori od prije sto pedeset godina, koji su bili pod mongolskim i kineskim utjecajem i koji su ivjeli u Samarkandu, Buhari i Heratu, i on mlade ljubavnike crta mjesecolike, kao i Kinezi. Taj tvrdi

orah ni-sam mogao slomiti ni kad je bio egrt, a ni sada kad je majstor. elio sam da napusti metode mongolskih, kineskih i heratskih majstora, duboko skrivene u svojoj dui, da ih ak, ako treba, i zaboravi. Kad sam mu to rekao, on je, kao i veina iluminatora koji su mijenjali radionice i zemlje, odmah odgovorio da ih je ve zaboravio, da ih zapravo nikada nije ni nauio. Veina iluminatora i vrijedi upravo zbog tih udesnih kalupa koje dre u svojoj glavi, ali da ih je Velidan zaboravio, bio bi jo vei iluminator. Dvije koristi, kojih ak ni sam nije svjestan, u dubinama su njegove due, kao grijeh, ono to je nekada nauio od svojih uitelja i to su: 1. prati ga osjeaj krivice i otuenosti, koji vjetini nadarenog iluminatora daje odreenu teinu; 2. kad zapadne u tekoe, dovoljno je da se sjeti onoga to kae da je zaboravio pa da, koristei jedan od starih heratskih kalupa, savlada novu temu, neto istorijski novo, neki neobian prizor. S obzirom na to da ima jako izotreno oko, on zna iz starog kalupa harmonino uklopiti u novi crte sve to je nauio od starih majstora aha Tahmaspa. U njegovim rukama heratski crte i istanbulska iluminacija skladno se nadopunjuju. Jednom sam iznenada, banuo u njegovu kuu, a to sam radio i drugim iluminatorima. Za razliku od mene i mnogih drugih majstora iluminacije, oak u kojem je sjedio i radio, njegove boje, etke, koljke za satiniranje papira, stalak za itanje, sve je bilo u potpunom neredu i prljavtini. Za mene je to ostala zagonetka jer se zbog toga nije ak ni posramio. Pored toga, nije prihvatao nikakav posao sa strane kako bi zaradio koju aku vie. Kad sam mu to ispriao, Crni je rekao da je Maslina bio najvie zainteresovan za stil franakih majstora i da se najvie prilagodio ovom stilu. Shvatio sam da je stara budala to smatrala pohvalnim. To je sve bila njegova pogrena procjena. Znao sam da je Maslina u tajnosti, mnogo vie nego to se primjeivalo, ostao vezan za heratske metode preuzete od Sijavua, oevog uitelja, i od njegovog uitelja Muzafera, i to me je neprestano tjeralo na pomisao da u njemu postoje i druge skrivene tajne. On je najutljiviji, najosjeajniji, najkrivlji, najnevjerniji, najpodmukliji (odmah to pomislim) od svih mojih iluminatora. Kad se spomene zapovjednikovo muenje, prvo se njega setim. (I elim i ne elim da ga mue.) Oi su mu kao u dina, sve vidi, sve primjeuje, ak i moje pogreke, ali s oprezom ovjeka bez zaviaja i domovine, koji se prilagoava svakoj situaciji, rijetko e govoriti o tuim grekama. Podmukao je, ali mislim da nije ubica. (Ni to nisam rekao Crnom.) Jer, ni u ta ne vjeruje. Ne vjeruje ni u novac, iako ga paljivo tedi. Meutim, sve ubi-ce su fanatini vjernici, a ne nevjernici, kako se smatra. Ilumi-natorska vjetina vodi ka slikarstvu, a slikarstvo, sauvaj Boe, ka izazivanju Alaha, i to je svima jasno. U tom smislu Maslina je zbog svoga nevjernitva pravi slikar. Ipak, sada mislim da je manje nadaren od Leptira, ak i Rode. elio sam da mi Maslina bude sin. Govorei to elio sam da Crni osjeti ljubomoru prema Maslini, ali Crni je samo irom otvorio svoje crne oi i gledao me s djetinjom radoznalou. Tad sam mu rekao da je Maslina genijalan kad crta crnim tuem, kad za mape izrauje po-jedinane crtee ratnika i lovaca, krajolike s rodama i apljama u kineskom stilu, ili lijepe mladie koji sjede pod drvetom, itaju poeziju i sviraju, kad crta tugu legendarnih ljubavnika, bijes ljutitog aha sa sabljom u ruci, strah na licu junaka koji skae zbog napada zmaja. Moda mu je Tetak elio dati da izradi posljednji crte, portret naeg padiaha koji sjedi, i to sa mnogo detalja u stilu franakih majstora", ree Crni. Da li je htio da me zbuni? Da je tako, zato bi Maslina, nakon to je ubio Tetka, ponio sa sobom crte koji mu je ionako bio poznat?", upitao sam. Ili, zato bi morao ubiti Tetka da bi vidio taj crte?" Neko vrijeme obojica smo razmiljali. Zato to je na tom crteu neto nedostajalo", rekao je Crni. Ili zato to se zbog neeg pokajao i uplaio. Ili...", razmiljao je kratko, ili zbog toga to je htio da napravi tetu nakon to je ubio mog sirotog tetka, jer je htio ponijeti neku uspomenu. Ili ak i bez posebnog povoda? Maslina je veliki iluminator i svakako osjea potovanje prema lijepim crteima."

Govorili smo o tome da je Maslina veliki iluminator" rekao sam ljutei se. Ipak, nijedna od tih Tetkovih slika nije lijepa." Nismo vidjeli posljednju", rekao je Crni odvano. LEPTIROVE KARAKTERISTIKE Poznat je kao Hasan elebi iz Barutane, ali je za mene oduvijek bio Leptir. To ime me podsjea na njegovo lijepo djetinjstvo i mladost. Jer, toliko je lijep da svi koji ga vide ne mogu da povje-ruju i poele ga vidjeti jo jednom. A jo jedno udo jeste da je lijep, koliko je i nadaren. On je majstor za boje, to mu je najjaa strana. Crta s ljubavlju, kao da poskakuje i plee, samo da bi uivao u nanoenju boja. No, odmah sam rekao Crnom da je nestalan, neodluan, da nema odreeni cilj. elei da budem pravedan, dodao sam da je on pravi iluminator, jer stvara srcem. Ako iluminatorska umjetnost postoji da bi uinila radost oku, a ne radi razuma, ne radi toga da dozove ivotinju u nama ili da se dodvori padiahu, onda je Leptir pravi iluminator. Kao da je uio kod gazvinskih majstora prije mnogo godina, povlai iroke, slobodne, radosne i pomalo zaokruene linije, vjeto nanosi bljetave, iste boje, a u zagonetnoj kompoziciji njegove iluminacije neprestano je prisutan neki smireni kruni tok. Ipak, ja sam ga podigao i poduio, a ne davno umrli majstori iz Gazvina. Moda ga zato volim kao sina, ak i vie, ali ne osjeam divljenje. U djetinjstvu i ranoj mladosti, kao i sve svoje egrte, esto sam ga tukao draljima za pera, lenjirima, ak i cjepanicama, ali to ne znai da ga zbog toga ne mogu potovati. Jer, i Rodu sam mnogo puta tukao lenjirom, ali sam ga potovao. Uiteljeve batine ne istjeruju ejtana i dine talenta iz mladog egrta, kako se misli, nego ih samo privremeno udaljavaju. Ako je udarac dobar i pravedan, ej-tan i dini se podignu i podstiu na rad iluminatora koji tek sazrijeva. Udarce koje sam udijelio Leptiru napravile su od njega sretnog i poslunog iluminatora. A kasnije sam osjetio potrebu da ga ponovo pohvalim Crnom. Leptirova umjetnost, rekao sam, pravi je dokaz da je slika sree, za kojom pjesnik traga u svojoj mesneviji, mogua samo uz bogom dani talenat za boje. Kad sam to shvatio, znao sam ta ne-dostaje Leptiru: nije znao za onaj trenutak nevjerice i sumnje koji je Dami u svojoj pjesmi nazvao 'mrana no due'. Radi svoj posao kao iluminator koji sretan crta u raju, vjeruje da e naslikati jednu sretnu sliku to mu i polazi za rukom. Naa vojska koja opsjeda tvravu Dopio, trenutak kad maarski izaslanik ljubi skute naeg padiaha, uspee naeg Proroka na konju u Sedmo nebo... Sve su to sretni dogaaji sami po sebi, ali u Leptirovoj ruci svaki od njih pretvara se u pravu radost koja na krilima izlijee iz oslikane stranice. Ako se na nekom crteu koji sam dao naslikati previe osjeti mrak smrti ili ozbiljnost Divana, kaem Leptiru: Oboji taj crte onako kako eli!", i nekakav vjetar odmah zanjie skute, lie, zastave, mora, sve to je do tog trenutka lealo tiho i mirno, kao zatrpano grobnom zemljom. Ponekad pomislim da Alah eli da ivot bude slavlje, a da svijet bude onakav kakvim ga Leptir predstavlja. To je svijet u kojem boje jedna drugoj usaglaeno recituju savrene stihove, u kojem vrijeme stoji i u koji ejtan nikada ne zalazi. Ali, i Leptir zna da tu neto nedostaje. Neki su mu, s pravom, doapnuli da na njegovim crteima sve blista od sree kao u prazninim danima, ali da oni nemaju nikakvu dubinu. U njima uivaju mali prinevi i senilne haremske robinje na pragu smrti, a ne ljudi prinueni da se bore protiv zla. Poto je jako dobro znao za ta govorkanja, jadni Leptir je ponekad ljubomoran na iluminatore koji su manje vjeti i nadareni od njega, jer je mislio da u sebi nose svog ejtana i svoje dine. Meutim, ono to mu se inilo 'ejtansko i dinsko' u njima najee je bilo isto zlo i ljubomora. Ljutim se zato to ga sretnim ini misao da e se iluminacija na kojoj radi dopasti drugima, a ne misao da moe nestati u tom udesnom svijetu dok ga crta. Ljutim se i zato to misli na

novac koji e dobiti. Jo jedna ironija ivota jeste ta da ima bezbroj ilu-minatora koji mu po talentu nisu ravni, a koji se u trenucima stvaranja vie predaju svojoj umjetnosti. Zbog potrebe da otkloni te svoje nedostatke, Leptira vjeno eli da se dokae kako se rtvuje za iluminatorsku umjetnost. Kao iluminatora ptijeg mozga, koji na noktu ili zrnu rie izrauju iluminacije jedva vidljive golim okom, i on je opsjednut strau prema tako detaljnom radu. Jednom sam ga pitao da li Se predaje toj strasti koja je mnoge iluminatore oslijepila u ranoj ivotnoj dobi, zbog toga to se stidi talenta koji mu je Alah u izobilju podario. Jer, samo nenadareni umjetnici preputaju se strasti da na drvetu, nacrtanom na zrnu rie, crtaju svaki i najmanji list, kako bi se na lak nain ulo za njih i kako bi se dodvorili svojim zahtjevnim nalogodavcima. To to iluminacije i crtee nije radio za svoje oko i svoju duu, nego za tue, ta njegova potreba da bude slavan, sve je to Leptira, vie nego bilo koga drugog, napravilo ovisnikom o laskanju. Straljivi Leptir zbog toga da bi se obezbijedio eli da postane prvi iluminator. Ovu temu zapoeo je Crni: Da", rekao sam, znam da pravi urote i spletkari da bi nakon moje smrti zauzeo moje mjesto." Da li je zbog toga sposoban da ubije svoju brau po peru?" Mogao bi ubiti. Jer, on je veliki majstor, ali to ne zna, i u trenucima kad slika ne moe zaboraviti svijet oko sebe." im sam to izgovorio, shvatio sam kako sam zapravo i elio da na elo iluminatorske radionice poslije mene doe Leptir. U Maslinu se nisam mogao pouzdati, a vjerujem da e na kraju i Roda, nesvjesno, postati orue franakog stila. Leptirova istraj-nost u tome da bude voljen (bio sam nesretan zbog pomisli da je u stanju ubiti ovjeka), bila je potrebna kako bi istovremeno mogao upravljati i jednom iluminatorskom radionicom i samim pa-diahom. Samo Leptirova osjeajnost i vjera u boje mogla je da se suprotstavi umjetnosti koja je sve prikazivala kao istinu, a ne kao crte, i zavodila posmatrae prikazujui franake kardinale, mostove, amce, svijenjake, crkve i tale, volove i tokove do najsitnijih detalja, ukljuujui i sjene, kao da je svemu tome Alah dao isto znaenje. Da li ste ga ikad nenajavljeno posjetili, kao to ste posjeivali ostale?" Ko vidi Leptirovu sliku, osjea da on voli i tuguje srcem i da je sposoban u trenutku shvatiti vrijednost ljubavi. Ali, kao svi ljubitelji boja, i on se lako mijenja, kako vjetar duva. Kako jako volim njegov neobini dar i osjeaj za boje koji mu je Alah podario, tako sam ga u njegovoj mladosti pratio iz neposredne blizine i znam sve o njemu. Naravno, u takvim situacijama kod drugih iluminatora odmah se pojavi ljubomora, to optereuje odnos majstora i egrta, a moe i tetiti. Bilo je mnogo trenutaka ljubavi oko kojih Leptir nikada nije razbijao glavu pitajui se ta e drugi rei. Nakon to je oenio lijepu ker bakalina iz svoje etvrti, nisam imao ni elju ni priliku da ga posjetim." Pria se da je blizak sa pristalicama Hode iz Erzuruma", rekao je Crni. Pria se i o tome da nae Sumarne, u kojima je nacrtana parada svih uesnika, od kuvara do onglera, od sljedbenika dervikih redova do igraa, od evabdija do bravara, i nae sefername, knjige o vojnim pohodima koja sadri prikaze ratova, oruja, krvavih i svakakvih scena, da sve to zabranjuje Hoda Er-zurumski, tvrdei da razjaruju ljude i da se protive vjeri, i ako se zbog toga ponovo budemo vratili knjigama i postupcima starih persijskih majstora, Leptir e, priaju, izvui korist." Kad bismo se vjeto i pobjedonosno vratili udesnim iluminacijama iz Timurovog doba, kad bismo se upustili u one ivotne i umjetnike pojedinosti koje e nakon mene nastaviti moj pametni Roda, na kraju e se opet sve zaboraviti", rekao sam bezosjeajno. Jer, svako e eljeti da crta u franakom stilu." Da li sam vjerovao u te obeshrabrujue rijei? Tako je rekao i moj tetak", dodao je tiho Crni. Jedino to je on bio optimista."

RODINE KARAKTERISTIKE Vidio sam kako se potpisuje kao iluminator Mustafa elebi, grjeni. Potpisivao se sa osmijehom i osjeajem pobjede, ne razbijajui glavu pitanjima da li ima svoj stil ili ne, da li bi trebalo da ga ima i, ako ga ima, da li bi trebalo da ga otkrije svojim potpisom ili sakrije kao svi stari majstori, da li je in skromnosti potpisati ili ne potpisati svoje djelo. Hrabro je iao putem koji sam mu utro, vidio je stvari koje niko prije njega nije mogao naslikati i smjestio ih na papir: staklarske majstore koji vrte cijev na ijem je vrhu masa rastopljena u njihovim peima kako duvaju da bi izradili plave bokale i zelene boce; kou, igle i kalupe obuara koji su paljivo nagnuti nad izme i cipele i iju; gracioznu ljuljaku na nekoj proslavi; kapanje ulja iz sjemenja pod pritiskom prese; vatru naih topova usmjerenih prema neprijatelju; cijevi i zavrtnje naih puaka. Sve je to vidio kao i ja i nacrtao, ne obraajui panju na to da stari majstori Timurovog doba i slavni iluminatori iz Tabriza i Gazvi-na nisu radili takve prizore. On je prvi muslimanski iluminator koji je, da bi se pripremio za rad na knjizi o ratu, sefernami, koju e kasnije oslikati, otiao u rat i posmatrao neprijateljska utvrenja, topove, vojsku, konje iz ijih je rana tekla krv, umirue i mrtve ratnike, kako bi ih bolje nacrtao, i nakon toga vratio se iv i zdrav. Lake ga prepoznajem po temi nego po stilu, po zapaanju detalja koje drugi nisu vidjeli, nego po samoj temi. Mogao bih mu, mirne due, povjeriti itav rad na iluminaciji, od pripreme stranice i njene kompozicije, do bojenja najsitnijih detalja. Sve ovo ini ga sposobnim da poslije mene postane glavni iluminator. Ambiciozan i samoljubiv omalovaavao bi druge iluminato-re do te mjere da ne bi mogao upravljati, sve bi ih rastjerao. On bi mogao, kad bi htio, sam izraditi sve minijature nae ilumina-torske radionice zahvaljujui svojoj nevjerojatnoj marljivosti. Veliki je majstor i zna svoj posao. Blago njemu! Kad sam jednom nenajavljen otiao u njegovu kuu, zatekao sam ga kako radi vie stvari odjednom: ilustracije za knjigu naeg padiaha i ilustracije za mene; listove za knjigu o odijevanju, koju su za svoje bijedne knjige naruivali budalasti franaki putopisci, koji su nas omalovaavali; jedan od tri crtea koje je naruio neki umiljeni paa; iluminacije za albume, ak i one koje je crtao radi vlastitog zadovoljstva... Sve su, ukljuujui i jednu nepristojnu koja je prikazivala obljubu, leale naokolo rasporeene na stalcima za knjige, radnim povrinama i minde-rima, a moj visoki, mravi Roda, marljiv kao pela, trao je od crtea do crtea, pjevuio, tipkao za obraz egrta koji je mijeao boje, unosio u crte neki aljivi detalj, pokazivao ga i slatko se smijao divei se samom sebi. Za razliku od drugih iluminatora, nije prestajao da radi zbog ceremonije dobrodolice, nego je, ba suprotno, sa zadovoljstvom pokazivao koliku brzinu mu omoguava talenat koji mu je Alah podario i vjetina steena neprekidnim radom (uradie ono to zajedno uradi sedam-osam iluminatora). Uhvatim ponekad skrivene misli: ako je podmukli ubica jedan od trojice mojih majstora iluminacije, onda je to, inalah, Roda. Kad god bih ga u doba njegovog egr-tovanja petkom ugledao na svojim vratima, nisam mu se obradovao kao Leptiru. S obzirom na to da svakakvim detaljima bez ikakve logike (osim da budu uoljive) daje isto znaenje, njegov stav u slikarstvu slian je stavu franakih majstora. Ali, za razliku od njih, moj oholi Roda niti vidi, niti crta posebnost i razliitost ljudskih lica. Ljudsko lice, smatram, ne znai mu nita zato to on, tajno ili javno, omalovaava svakoga. Pokojni tetak mu sigurno nije povjerio da nacrta lice naeg padiaha. ak i kad radi neku veoma ozbiljnu temu, on ne moe da odoli iskuenju da u uglu crtea nacrta distanciranog i sumnjiavog psa ili bijednog prosjaka koji svojim siromatvom baca sjenu na bogatstvo i sjaj neke sveanosti. Toliko je samosvjestan da se moe rugati iluminaciji koju radi, temi i samom sebi.

Ubistvo i bacanje efendi Prefmjenog u jamu slino je kao i kada su Jusufa njegova ljubomorna braa bacila u jamu", rekao je Crni. Ubistvo mog tetka isto tako lii na ono kada je Husreva ubio njegov sin, koji se zagledao u lijepu irin. Svi priaju da Roda oboava prizore rata i krvavog umiranja." Vjerovati da iluminator ima slinosti s temom koju oslikava znai ne shvatati ni mene ni moje majstore iluminacije. Ono to nas odaje nisu teme koje drugi naruuju, one su uvijek iste, nego skrivena osjeanja koja unosimo u crte dok obraujemo odreenu temu. Svjetlost koja kao da isijava iz slike, suzdranost ili ljutnja koji se nasluuju po rasporedu ljudi, konja, stabala na crteu, sjeta koju oko sebe ire empresi stremei ka nebu, osjeaj uzdanja u Boga i trpljenja koji prenosimo na papir obraujui are zidnih ploica strau koja osljepljuje, sve su to nai skriveni znaci. Oni nisu konji koji stoje kao da se ponavljaju. Slikajui bijes i silovitost nekog konja, iluminator ne crta svoj bijes i svoju silovitost, crtajui naj savrenijeg konja, on prikazuje ljubav koju osjea prema bo-gatstvu ovog svijeta, prema njegovom Tvorcu i prema bojama, koja je neka vrsta ljubavi prema ivotu. Nita vie."

42. ZOVEM SE CRNI Veliki majstor Osman i ja proveli smo itavo popodne u razgovoru o iluminatorima i o knjizi mog tetka, posmatrajui stranice otvorene ispred nas od kojih su neke bile ispisane, neke potpuno zavrene, neke jo neobojene, a neke, ko zna zato, tek napola uraene. Mislili smo da su konano utihnuli koraci utivih ali grubih zapovjednikovih ljudi, koji su donosili radove majstora i kaligrafa ije su kue na prepad opljakane (neke nisu imale nikakve veze s naom knjigom, a neke su jo jednom potvrdile da i kaligrafi tajno izvan palate rade neke bijedne poslove kako bi zaradili koju aku). Mislili smo, dakle, da su se konano povukli, kad je jedan s najvie samopouzdanja, vadei papir iz njedara, priao velikom majstoru. Najprije nisam obratio panju smatrajui da je to jedna od onih molbi koju otac, da bi dao sina na zanat, pokuava doturiti naelniku nekog esnafa ili agi nekog odreda. Po slaboj svjetlosti koja je dolazila izvana zakljuio sam da je jutarnje sunce zalo za oblake. Kako bih odmorio oi, trudio sam se da gledam u daljinu ne gledajui nita posebno, to su stari majstori iz iraza preporuivali iluminatorima kao vjebu da ne bi mladi oslijepili. No, u tom trenutku uzbueno sam prepoznao divnu boju papira koji je majstor gledao s izrazom uenja i nain (zbog ega mi je srce zaigralo) na koji je bio presavijen. Po svemu je liio na pisma koja mi je ekura slala preko Ester. Malo je nedostajalo da, kao prava budala, pomislim da je neka sluajnost, jer mu je jo, kao i u ekurinom prvom pismu, bio dodat crte uraen na komadu grubog papira! Majstor Osman je zadrao crte, a meni dao pismo koje je, kako sam u tom trenutku postien shvatio, bilo ekurino. Moj gospodine Crni, Ester sam poslala kod Kalbije, udovice pokojnog efendi Prefi-njenog, kako bi neto saznala od nje. Kalbija joj je pokazala papir koji ti sada aljem. Kasnije sam je i sama posjetila, dodvoravala joj se, uvjeravala je i preklinjala, i na kraju uspjela dobiti taj iscrtani papir mislei da bi ti mogao koristiti. Navodno, pronaen je kod efendi Prefinjenog kad su ga mrtvog izvukli iz jame. Kalbija se zaklinje da niko od njenog pokojnog mua nije naruio crte konja. Ko je onda nacrtao ovo? Zapovjednikovi ljudi pretraili su kuu. Crte ti aljem jer bi to u vezi konja moglo biti vano. Djeca ti ljube ruku. Tvoja ena, ekura.

Posljednje tri rijei tog lijepog pisma proitao sam jo dvaput s uvaavanjem, kao da paljivo razgledam tri udesne crvene rue u vrtu. Zatim sam se i ja primaknuo papiru koji je majstor Osman paljivo razgledao kroz lupu. Odmah sam razaznao da figure, ije je mastilo bilo mrljavo, prikazuju konje nacrtane u starom stilu i u jednom potezu, kako bi se ruka izvjebala. Majstor Osman, koji je bez ijedne rijei proitao ekurino pismo, upita: Ko je to nacrtao?" Zatim je sam odgovorio na njega: Naravno, iluminator koji je nacrtao konja za pokojnog Tetka." Da li moe biti toliko siguran u svoje rijei? Pogotovo zato to nikako nismo mogli pouzdano rei ko je nacrtao konja u knjizi. Izdvojili smo crte konja iz pripremljenih devet listova knjige i poeli ga paljivo posmatrati. Bio je to lijep i jednostavan dorat, ovjek ga se ne moe nagledati. Da li je istina kada to kaem? Crtee sam posmatrao sa svojim tetkom, a kasnije nasamo. Imao sam mnogo vremena za razgledanje tog konja, ali se nisam zadravao na njemu. Bio je lijep, ali sasvim obian, toliko obian da nismo mogli odgonetnuti iji je. Nije bio boje urme, nego zagasitosmee, kestenjaste boje, a opet neodreeno crvenkast. To je bio konj kakvog sam esto viao u drugim knjigama i na drugim crteima, toliko obian da je ovjeku odmah bilo jasno da ga je iluminator nacrtao u jednom potezu, ne razmiljajui. Gledali smo tog konja sve dok nismo shvatili da krije neku tajnu. Sad sam u njemu vidio ljepotu koja se pred mojim oima dizala kao para, snagu koja pobjeuje, silnu elju za ivotom, spoznajom i eljom da sve primi u zagrljaj. Ko je iluminator arobne ruke koji je nacrtao ovog konja onako kako ga Alah vidi?", pitao sam se kao da sam na trenutak zaboravio da je taj ovjek jedan bijedni ubica. Konj je bio preda mnom kao da je od krvi i mesa, ali jednim dijelom uma ipak sam bio svjestan da je samo nacrtan. arolija koja se javljala izmeu te dvije misli budila je u meni osjeaj cjelovitosti i besprijekornosti. Neko vrijeme uporeivali smo konja uraenog za tetkovu knjigu sa konjima koji su na brzinu nacrtani na papiru i ije mastilo je bilo razliveno. Zakljuili da ih je nacrtala ista ruka. Dranje konja nije odavalo pokret, nego mir, bili su ponosni, snani i graciozni. Osjetio sam divljenje prema crteu konja u tetkovoj knjizi. Taj konj je toliko lijep", rekao sam, da ovjek odmah poeli da uzme papir i uradi isti takav crte." Najvei kompliment za jednog iluminatora jeste kada mu neko kae da njegovi crtei pobuuju elju za crtanjem", rekao je majstor Osman. Ali, pozabavimo se sada ne vjetinom tog ejta-na, nego pitanjem ko je on. Da li ti je pokojni Tetak ikad rekao za koju priu je nacrtan ovaj konj?" Ne. Po njegovom miljenju, to je mogao biti bilo koji konj koji ivi u zemljama naeg monog padiaha. Neki lijep konj, konj koji pripada dinastiji Osmanovia, Konj koji venecijanskom dudu predstavlja zemlje i bogatstvo naeg padiaha. Ali, s druge strane, i taj konj, kako je to ve sa svim onim to crtaju franaki majstori, morao je izgledati stvarnije od konja kakvog je Tvorac zamislio, morao je izgledati kao konj koji ivi u Istanbulu, gdje ima talu i konjuara, tako da mletaki dud pomisli: 'Osmanlije su poele liiti na nas, jer su njihovi iluminatori poeli gledati svijet naim oima i crtati kao mi', i da na taj nain prihvati mo i prijateljstvo naeg padiaha. Kad ovjek pone crtati konja na drugi nain, to znai da je cijeli svijet poeo posmatrati drugim oima. Uprkos njegovoj neobinosti, taj konj nacrtan je u stilu starih majstora." injenica da se o tom konju toliko govorilo uinila ga je u mojim oima jo privlanijim i vrijednijim. Imao je blago otvorena usta, a medu zubima se vidio jezik. Oi su mu bile sjajne. Noge snane i graciozne. ta je taj crte inilo izuzetnim? On sam ili sve ono to je izgovoreno o njemu? Majstor Osman lagano je prelazio lupom preko crtea konja. ta nam taj konj eli rei?" pitao sam se iz dubine due. Zato postoji taj konj? Zato ba taj konj? Zato me taj konj toliko uzbuuje?"

Padiah, ahovi i pae, zatitnici knjiga koje naruuju ire glas o svojoj snazi i moi. Smatraju ih lijepim jer svojom obilnom pozlatom i nemjerljivou uloenog iluminatorovog vida i truda svjedoe o njihovom bogatstvu", rekao je majstor Osman. Ljepota crtea znaajna je i kao dokaz da je iluminatorov dar neto rijetko i dragocjeno, kao i zlato koje je upotrebljeno za crte. Oni koji gledaju i listaju knjigu, smatraju je lijepom zbog teme i slinosti tog konja sa nekim drugim konjem, ili zato to je taj konj onakav kakvim ga je Alah zamislio, ili to je zaista iz glave nacrtan, pa tu autentinost tumae kao talenat. Za nas ljepota crtea poiva na mnogoznanosti i prefinjenosti. Saznanje da je u tom konju, osim njega samog, i prst ubice, ejtanov znak, crte ini mnogoznanijim. Uz to, treba smatrati lijepim tog konja kojeg je nacrtao, a ne sam crte. Odnosno, konja ne treba posmatrati kao crte, nego kao pravog konja." Da ga posmatrate samo kao konja, ta biste vidjeli na tom crteu?" Po veliini konja, mogu rei da nije patuljaste rase, duina i luk njegovog vrata govore mi da je dobar trkaki konj, a ravna lea da je pogodan za duga putovanja. Njegove graciozne noge govore da je okretan i spretan kao arapski konj, ali arapski nije, jer mu je tijelo dugo i krupno. Gracioznost njegovih nogu svjedoi o tome da e na konj, kako za dobre konje govori naunik Fadlan od Buhare u svojoj Knjizi o veterini, lako preskoiti rijeku ispred njega i da se nee uplaiti i trgnuti. U Knjizi o veterini, koju je sjajno preveo dvorski veterinar Fujuzi, mnogo lijepih rijei izreeno je o vrsnim konjima. Znam ih napamet i svaku od njih mogao bih upotrijebiti za dorata s crtea. Dobar konj mora imati lijepu glavu, oi kao gazela, uspravne ui kao listove trstike i iroko razmaknute, sitne zube, izboeno elo i neprimjetne obrve, visok, duge grive, uskih bedara, malih nozdrva, uskih prsa i ravnih lea, mesnatih butina, dugog vrata, snanih prsa, irokog korijena repa i mesnatog meunoja, mora biti graciozan, a u pokretu otmjen i ponosan kao da se klanja svima." Na dorat je upravo takav", rekao sam gledajui s divljenjem crte konja. Sad znamo kakav je konj", rekao je majstor Osman s istim stidljivim osmijehom. Ali, teta to nam to nimalo ne koristi u otkrivanju tajne ko ga je nacrtao, jer znam da nijedan pametan iluminator nee nacrtati konja gledajui u nekog od krvi i mesa. Moji iluminatori, jasno, crtaju konja napamet i u jednom potezu. Dokaz je to to veina njih konja poinje crtati od kopita." Zar se ne poinje od nogu kako bi konj mogao vrsto stati na zemlju?", upitao sam kao da se izvinjavam. Kao to pie Demaletin Gazvinski u svome djelu Crtanje konja, crte konja koji zaponemo od njegovih nogu moemo dobro zavriti samo ako cijelog konja uvamo u glavi. Poznato je da se konj kojeg crtamo po sjeanju ili, to je jo smjenije, kao da gledamo konja, mora crtati od glave prema vratu i od vrata prema tijelu. Priaju da ima franakih slikara koji takav crte, crte bilo kakvog tegleeg konja s ulice, uraen nesigurno, esto brisan i ispravljan, prodaju krojaima i mesarima. Takav crte konja nema nita zajedniko sa smislom ovog svijeta, sa ljepotom koju je Alah stvorio. Siguran sam da ak i oni znaju da pravi crte nastaje zahvaljujui onome to ruke dobro uvjebaju i zapamte, a ne zahvaljujui neemu to oko u tom trenutku vidi. Iluminator je uvijek sam kraj svog papira, pa se zbog toga mora stalno oslanjati na pamenje. Ne preostaje nam nita drugo nego da 'metodom dvorske dame' pronaemo skriveni potpis koji krije na konj nacrtan po sjeanju, na brzinu, majstorskim pokretom ruke. Dobro pogledaj taj potpis." Polako je prelazio lupom preko udesnog konja kao da traga za zakopanim blagom na nekoj staroj, detaljno iscrtanoj karti na komadu koe. Dobro", rekao sam kao uenik ponesen eljom da odmah napravi neko sjajno otkrie kako bi se dopao svom uitelju. Moemo uporediti boje i vez na prekrivau s njegovog sedla sa prekrivaima na sedlima drugih crtea."

Moji majstori iluminacije to uopte ne dotiu etkom. Odjeu, ilime, ukrasni vez na atorima i takve detalje na slici rade egrti. Moda ih je iscrtao i pokojni efendi Prefmjeni, zaboravi to!" ,,A ui?", upitao sam uzbueno. 1 ui konja..." Ui? To je kalup jo iz Timurovog vremena, poznate ui u obliku lista trske." Upravo sam poelio da kaem: ,,A pletenica u grivi, nain na koji je, dlaku po dlaku, raeljana?", ali zautio sam jer mi se ova igra majstora i egrta nije dopadala. Kao egrt moram znati do koje granice mogu ii. Pogledaj ovo!", rekao je majstor Osman jadikujui, ali potpuno predan poslu, tonom kakav bi upotrijebio ljekar pokazujui svom kolegi teak ir. Vidi li?" Lupu je nadnio nad glavu konja i, diui je s crtea, sasvim polagano primicao nama. Da bih dobro uoio detalj koji je lupa uveavala, sagnuo sam glavu. Njuka konja izgledala je udno. Tanije, njegova nozdrva. Vidi li?", ponovio je majstor Osman. Da bih bio siguran u ono to vidim, morao sam pogledati tano u sredinu lupe. Kako je to u istom trenutku napravio i majstor Osman, lica su nam se dotakla upravo ispred lupe koja je bila prilino udaljena od crtea. Na trenutak sam se trgnuo kad na svom licu osjetih otrinu majstorove brade i njegov hladni obraz. Zavladala je tiina. Kao da se neko udo dogaalo na crteu udaljenom pedalj od mojih umornih oiju, a mi, svjedoci, sa strahopotovanjem i uenjem smo to posmatrali. Mnogo kasnije proaputao sam: Staje to na njegovoj njuci?" Nozdrva je udno nacrtana", rekao je majstor Osman ne skidajui pogled sa crtea. Da li mu se ruka omakla? Da li je to neka greka?" Jo uvijek smo zurili u taj udan, jedinstveni crte njuke. Da li je to ono to su svi, ak i stari kineski majstori, oponaajui franake umjetnike poeli otkrivati kao stil?", rekao je majstor Osman aljivim glasom. Mislei da je njegova ala bila na raun mog tetka, reagovao sam emotivno: Ako neka greka ne nastaje iz nesposobnosti ili nedostatka talenta, nego izvire iz dubina iluminatorove due, onda je to stil, govorio je moj pokojni tetak." Osim te njuke, ni iluminatorova ruka, ni sam konj, niti bilo ta drugo nije odavalo nikakav znak u potrazi za podlim tetko-vim ubicom. Na crteu ije je mastilo bilo razmazano, a kojeg su pronali kod ubogog efendi Prefinjenog, teko smo razaznavali ne samo nozdrve nego ak i njuke konja. Mnogo vremena izgubili smo tragajui za crteima konja koje su proteklih godina za razliite knjige radili omiljeni ilumi-natori majstora Osmana, kao i za pogrekom na nozdrvi konja. Sumama je bila pri samom kraju i prikazivala je paradu razliitih grupa i esnafa pred naim padiahom, ali medu dvjesto pedeset crtea bilo je jako malo onih na kojima se pojavljuju konji. U ilu-minatorsku radionicu poslani su ljudi da donesu nacrte nekih knjiga i tek dovrene mape s uzorcima. Takoe je izdata zapovijest da iz unutranjih odaja palate i harema, naravno s doputenjem naeg padiaha, donesu sve knjige koje nisu bile pohranjene u dobro uvanoj Carskoj riznici. Najprije smo na stranicama jedne sveske Knjige o pobjedama, donesene iz sobe jednog mladog princa, razgledali dorata s bijelim biljegom na elu i sivca s oima gazele. Oni su vukli pogrebna kola na crteu denaze sultana Sulejmana Velianstvenog, preminulog za vrijeme opsade Sigeta, kao i druge tune konje, koji su za sultanovu denazu bili ukraeni pozlaenim sedlima i prelijepim prekrivaima na njima. Sve to nacrtali su Leptir, Maslina i Roda. Svi konji na crteu, i oni koji vuku pogrebna kola s velikim tokovima i oni koji odaju posljednju poast svom gospodaru pratei suznim oima njegovo tijelo prekriveno zagasitocrvenim pokrivaem, svi su stajali u onom istom gracioznom stavu preuzetom od starih heratskih majstora: jedna noga otmjeno ispruena, a druga pokraj nje miruje. Svi su imali dug,

povi-jen vrat, repove svezane u vor, podiane i poeljane grive, ali ni na jednoj njuci nije bilo greke za kojom smo tragali. Nije je bilo ni kod jednog od stotinu konja na kojima su vojni zapovjednici, uenjaci i uitelji prisustvovali denazi i na oblinjim brdima odavali posljednju poast preminulom sultanu Sulejmanu. alost tog obreda prela je i na nas. Bili smo tuni zbog spoznaje da je ta velianstvena knjiga, u koju su majstor Osman i njegovi iluminatori uloili toliko truda, bila pohabana, i da su haremske dame, igrajui se s prinevima, na njenim stranicama tu i tamo povlaile linije i poneto vrljale. Ispod jednog prizora lova, na kojem djed naeg padiaha lovi pored jednog drveta, neka ruka loim rukopisom ispisala je sljedeu reenicu: Moj pre-uzvieni Gospodaru, volim vas i ekam strpljiva kao ovo drvo." I tako smo, s osjeanjem poraza i tuge, pregledali sve te legendarne knjige koje sam poznavao iz pria o njihovom nastanku, ali ih do sada nisam vidio. U drugom dijelu Knjige o umjetnostima, u kojem su se prepoznavali tragovi pera sve trojice majstora iluminacije, vidjeli smo stotine konja svih boja. ogate, dorate i sivce kako pod oklopom i punom ratnom opremom napreduju uz zveket i larmu, kako u savrenom borbenom poretku prelaze ruiasta brda i mariraju iza topova koji grme i pjeadije nosei na svojim leima slavne spahije sa titovima i isukanim sabljama, ali nijedan od tih konja nije imao greku. ta je na njemu pogreno?!", uzviknuo je kasnije majstor Osman posmatrajui u istoj knjizi crte Carske kapije i Alajmeg-dana, gdje smo se upravo nalazili. Na bolnici s desne strane, dvorani za prijeme, dvorinom drveu toliko malenom da mogu stati u njegov okvir, i onoliko velikim koliko im na razum pridaje znaenje, isto kao i na njukama raznobojnih konja, na ijim su leima sjedili straari, aui i divanski pisari, nije bilo znaka za kojim smo tragali. Gledali smo pradjeda velikih pradjedova naeg padiaha, sultana Selima Okrutnog, kako prilikom ratnog pohoda protiv vladara od Zulkadira, naredivi da mu se na obali rijeke Kuskun podigne ator, lovi razbjeale crvenorepe divlje pse crnog krzna, gazele uzdignutih zadnjica i preplaene zeeve i kako za sobom, u lokvi jarkocrvene krvi, ostavlja tigra s cvjetnim arama na krznu. Nije bilo znaka ni na njuci dorata s bijelim biljegom na elu kojeg je jahao padiah, ni na konjima na kojima su iza oblinjih crvenih brda ekali sokolari s pripravnim sokolima na podlaktici. Do mraka pregledali smo stotine konja koje su u posljednjih etiri-pet godina izradila pera Masline, Leptira i Rode, iluminatora majstora Osmana. Crne i ute konje krimskog kana Mehmeta Giraja s gracioznim uima i smeim arama na sebi, ruiaste i olovnosive konje koji se za vrijeme neke bitke pomaljaju iza brda, te im se vidi samo vrat i glava, konje Hajdar-pa-e, koji je iz ruku panskih nevjernika oteo utvrenje Halkul Vad u Tunisu, crvenkastosmee i svijetlozelene panske konje, od kojih jedan pada u bijegu, crnog konja koji je majstora Osmana natjerao da kae: Njega sam oigledno previdio, ko ga je tako nemarno nacrtao?". Crvenog konja koji uzdignutih uiju s potovanjem slua ud na kojem pod kronjom stabla svira jedan pa. ebdiza, konja stidljivog i gracioznog kao irin, prikazanog kako nju samu na obali eka dok se ova na mjeseini kupa u jezeru, i razigrane konje za viteke igre bacaa kratkih kopalja. Jedan vatreni konj i njegov lijepi jaha natjerao je iz ko zna kog razloga majstora Osmana na primjedbu da ga je u mladosti jako volio, ali se jako umorio. Zlatnog konja boje sunca, kojeg je Alah poslao svom poslaniku Iliji da bi ga spasio od potjere idolopoklonika, ali grekom crtaa, krila je dobio poslanik Ilija; plemenitog sivca sultana Sulejmana Velianstvenog, krupnih prsa i malene glave, dok tunim pogledom posmatra mladog i ljupkog princa u lovu kojeg je sa sobom poveo sultan Sulejman nakon prerane smrti trojice svojih sinova; ljutite konje; galopirajue konje; umorne konje; konje o kojima niko ne brine; konje koji nikad nee napustiti ove stranice; konje koji se propinju probijajui okvir slike kao da ele pobjei od dosade tih stranica.

Nijedan od njih na njuci nije imao znak koji smo traili. Ali, uprkos osjeanju bezvoljnosti i tuge koje nas je obuzimalo, uzbuenje u nama nikako nije nestajalo. Dva-tri puta zaboravljali smo konje i predavali se ljepoti crtea koje smo gledali, bojama koje zaokupe ovjeka. Majstor Osman, uzbueno vie zbog prisjeanja nego divljenja, gledao je crtee koje je uglavnom on lino pripremao, nadgledao ili dovrio. To pripada Kasimu iz Kasimpae", rekao je pokazujui ljubiastu travu ispred jarko-crvenog ratnog atora sultana Sulejmana, djeda naeg padiaha. Uopte nije bio majstor, ali je etrdeset godina u nepopunjene dijelove crtea ucrtavao travu s jednim cvijetom i pet listova. Umro je prije dvije godine. Budui da je tu nisku travu crtao bolje nego iko, ja sam mu uvijek davao da je crta." Zatim je kratko utio, a onda dodao: teta, teta!" Cijelim biem osjetio sam da se tim rijeima neto zavrilo, da je zavrena jedna epoha. Padao je mrak, kad odjednom sobu ispuni neka svjetlost, nastane neka strka. Moje srce, snano zakucavi, odmah je shvatio. U sobu je uao na preuzvieni padiah, Gospodar svijeta. Ba-cih mu se pred noge. Poljubih mu skute. U glavi mi se vrtjelo. Nisam ga mogao pogledati u oi. Meutim, on je ve odavno otpoeo razgovor s glavnim ilu-minatorom, majstorom Osmanom. injenica da razgovara s osobom sa kojom sam neko vrijeme prije toga sjedio koljeno uz koljeno i razgledao crtee, ispunila me ogromnim ponosom. Nisam mogao vjerovati da na preuzvieni padiah sada sjedi na mjestu na kojem sam maloprije ja sjedio i isto kao i ja paljivo slua ono to mu objanjava majstor. Carski rizniar, zapovjednik i nekolicina nepoznatih osoba istovremeno su ga titili i paljivo gledali crtee na otvorenim stranicama knjiga. U jednom trenutku skupio sam hrabrosti i dugo, makar i sa strane, posma-trao lice i oi Vladara svijeta. Kako je lijep! Kako je odmjeren i pravedan! Srce mi vie nije udaralo tako snano. U tom trenutku on me pogleda i nai se pogledi ukrstie. Mnogo sam volio tvog pokojnog tetka", rekao je. Da, meni se obraao. Od uzbuenja su mi promakle neke njegove rijei. ...neobino me je potreslo. Tjei me kad vidim da je svaki od tih listova koje je priredio pravo udo. Kad to vidi, mletaki nevjernik e se zauditi, uplaie se moje mudrosti. Sada ete po nozdrvi tog konja otkriti ko je taj prokletnik meu iluminatori-ma. Ako ne uspijete, izlaganje svih majstora iluminacije mukama bie surovo ali neophodno." Moj preuzvieni sultanu i padiahu, Uzdanico svijeta", rekao je majstor Osman, ako moji majstori u jednom potezu i bez premiljanja na praznom papiru nacrtaju konja, moda emo po tom crteu moi otkriti ije je to pero." Naravno, ako je to zaista pogrean potez, a ne prava nozdr-va", pametno je primijetio na padiah. Moj padiahu", rekao je majstor Osman, ako se s tim ciljem jo noas razglasi da elite prirediti takmienje i da naredite svakom Vaem iluminatoru da na praznom papiru u jednom potezu nacrta konja..." U pogledu naeg padiaha, upuenog zapovjedniku, vidjelo se pitanje da li je uo. Znate li koja mi je najdraa pria pjesnika Nizamija o takmienjima?" Neki su odgovorili da znaju, neki upitali: Koja?", a neki su kao ja, utjeli. Ne volim prie o pjesnicima koji se takmie. To nije ni pria s ogledalom i kineskim i grkim slikarima koji se takmie u slikarskom umijeu", lijepo je rekao moj padiah. Najvie volim prie o ljekarima i njihovim opkladama u ivot." Tek to je to izgovorio, brzo je otiao na veernju molitvu. Kasnije, dok se razlijegao veernji ezan, izaavi u polutami kroz vrata palate, brzim koracima iao sam prema svojoj mahali i srean, matao o ekuri, djeci i naem domu. No, s uasom sam se sjetio prie o takmienju dva ljekara. Jedan od ljekara koji su se takmiili pred svojim padiahom, kojeg najee crtaju u ruiastoj odjei, pripremio je jednu zelenu pilulu toliko jakog otrova da moe ubiti slona i dao je

drugom ljekaru, onom u tamnoplavom ogrtau. Ovaj je prvo progutao otrovnu pilulu, a zatim jednu tamnoplavu s protivotrovom, koji je napravio na licu mjesta, i tako mu se, kako se moe zakljuiti i po njegovom slatkom smijehu, nita nije dogodilo. Ali, sad je na njega bio red da svom suparniku da da osjeti miris smrti. Krenuo je polako, uivajui u osjeanju da je on na potezu, ubrao u vrtu jednu ruiastu ruu i, prinijevi je usnama, u nju proaputao jedan crni stih. Zatim je samouvjerenim pokretima pruio ruu ljekaru u ruiastom da je on pomirie. Ljekara u ruiastoj odjei tako je savladala snaga stiha izrecitovanog u ruu da se od straha sruio mrtav kad je nosu primakao taj cvijet, koji ni po emu nije bio poseban, osim po svom mirisu. 43. ZOVU ME MASLINA Dogodilo se to prije veernje molitve. Neko je pokucao na vrata. Otvorio sam. Zapovjednikov ovjek iz palate, ist, lijep, nasmijan, zgodan mladi drao je u ruci svjetiljku, koja mu je u lice bacala vie sjene nego svjetlosti, papir i dasku za pisanje. Od-mah je objasnio da je na padiah naredio da se odri takmienje kako bi vidio koji je majstor iluminacije sposoban da u jednom potezu nacrta najljepeg konja. Od mene se trai da odmah sjednem na pod, stavim papir na dasku, a dasku na koljena, i da na odreenom mjestu, u odreenom okviru, u jednom potezu nacrtam najljepeg konja na svijetu. Pozvao sam gosta da ue. Zaas sam donio najtanju etkicu od dlake s majeg uha i tu. Sjeo sam na pod i zastao. Da li je sve to zamka, igra koju bih mogao platiti glavom? Moda! Ali, nisu li sve legende o starim heratskim majstorima obiljeene tom tankom linijom koja razdvaja smrt i ljepotu? Obuzela me elja za crtanjem, ali kao da sam se plaio povui liniju, ba kao i svi stari majstori. Da bih se smirio, neko vrijeme sam oklijevao gledajui u prazan papir. Trebalo je misliti samo na lijepog konja kojeg moram nacrtati, morao sam se dobro skoncentrisati i skupiti snagu za to. Pred oi su mi poeli izlaziti crtei svih konja koje sam dotad vidio i nacrtao. Ali, jedan meu njima bio je pravo savrenstvo. Nikome dosad nije polo za rukom nacrtati tog konja, sad bi trebalo da ja to uinim. Sjetio sam se njegove slike. Sve ostalo se rasplinulo, kao da sam na trenutak zaboravio samog sebe, zaboravio da sjedim i da u crtati. Ruka mi je sama od sebe umoila pero u mastilo i uzela onoliko koliko je bilo potrebno. Hajde sad, ruko, uvedi u stvarnost tog udesnog konja pred mojim oima! Konj i ja- kao da smo se stopili u jedno spremajui se zauzeti svoje mjesto na ovom svijetu. Obuzet nekom slutnjom, na tren sam stao traei to mjesto u okviru iscrtanom na praznom papiru. U mislima sam tamo smjestio konja i odjednom... Da, jo prije nego to sam pomislio, moja ruka je sama odluno krenula i - gle, kako lijepo! poela od kopita konja, potom se odmah popela iscrtavi oblinu njegovog lijepog, njenog zgloba. S istom odlunou se savila kod njegovog koljena i, kad se hitro pribliila grudnom kou, odjednom me je obuzela radost! Savijajui se s tog mjesta, pobjedonosno je krenula navie - kako su divna prsa! Stanjujui se pri kraju, linija je iscrtala vrat. To je bila slika i prilika konja kakvog sam zamislio! Ne diui pero, spustio sam se preko obraza do snanih usta koja sam, razmiljajui trenutak, napravio otvorenim, pa sam mu, uavi u njih - tako, rairi jo vie svoja usta, konjiu moj! - izvukao jezik van. Njuku sam - ne budi neodluan! polako zaobiao. Penjui se potpuno pravom linijom, na trenutak sam pogledao uraeno. Kad sam vidio da je linija povuena ba onako kako sam elio, zaboravio sam da crtam. Kao da je sama ruka, a ne ja, nacrtala ui i onaj savreni nagib njegovog lijepog vrata. Dok sam brzo i po sjeanju crtao lea, ruka se sama zaustavila i zamoila pero u boicu. Obuzimalo me je

silno zadovoljstvo dok sam crtao njegove sapi, njegovu snanu i uzdignutu stranjicu. Moj crte me je potpuno ispunio. Na trenutak mi se uinilo da sam pored konja kojeg crtam, pa sam se sretan upustio u crtanje repa - to je bojni konj, to je brz konj - napravio sam mu vor na repu, smotao ga i s uivanjem podigao. Dok sam mu crtao trtinu kost i zadnjicu, kao da sam u svojoj zadnjici i debelom crijevu osjetio ugodnu svjeinu. S tim uivanjem brzo sam dovrio onu divnu mekou njegovih sapi, stranju lijevu nogu, koju je zabacio unazad, i njegova kopita. Divio sam se i svojoj ruci jer je doarala graciozan poloaj prednje lijeve noge, onako kako sam i zamislio, i konju kojeg sam nacrtao. Podigao sam ruku i brzo nacrtao vatreno ali tuno oko, no-zdrvu, na trenutak sam bio neodluan, i prekriva ispod sedla. Grivu sam, dlaku po dlaku, ieljao s ljubavlju, kao da je milujem, stavio mu uzengije, na elo bijeli biljeg i, da bi sve bilo kako treba, dodao mu i onu stvar srazmjernih dimenzija, ali tano one veliine koja mu odgovara. Dok crtam udesnog konja, i sam postajem taj udesni konj.

44. ZOVU ME LEPTIR ini mi se da se to dogodilo u vrijeme veernje molitve. Neko je pokucao na vrata. Ree da je na padiah naredio takmienje. Kako zapovijeda, moj padiahu, ko moe ljepe od mene nacrtati konja! A opet, na trenutak sam zastao kad sam uo da crte mora biti u crnom mastilu i da se boja ne moe koristiti. Zato bez boje? Zato to sam ja najbolji? Ko e odluivati iji je crte najbolji? Pokuao sam od ljepotana iz palate irokih ramena i ruiastih usana, izvui neki podatak o tome i naslutio da se iza toga krije glavni iluminator, majstor Osman. Majstor Osman, nema sumnje, poznaje moj talenat i od svih majstora iluminacije najvie voli mene. I tako, dok sam gledao u prazan papir pred sobom, pred oima mi pone oivljavati dranje, pogled i raspoloenje konja koji se mora dopasti obojici. Mora biti razigran kao konji kakve je majstor Osman crtao prije deset godina, ali i dostojanstven kao konji koji se sviaju naem padiahu. Obje prednje noge takvog konja moraju biti u zraku, tako da se obojica sloe u pogledu njegove ljepote. Koliko zlatnika iznosi nagrada? Kako bi takav crte izradio Mir Musavir? Kako Behzad? Iznenada mi je neto palo na pamet i moja prkosna ruka zgrabi pero prije nego to sam shvatio ta se dogaa i od podignute prednje lijeve noge, poe crtati konja kakvog nikada niko nee moi zamisliti. Nakon to mu se noga zaas spojila s tijelom, hrabro sam, brzo i s uitkom povukao dva luka. Kad biste ih samo vidjeli, rekli biste da nisam crta, ve sigurno vjet kaligraf. udei se gledao sam svoju ruku, sama je bjeala, kao da je tua. Velianstveni lukovi pretvorili su se u zaobljeni trbuh velianstvenog konja, u njegova jaka prsa, u labui vrat i crte se mogao smatrati zavrenim. Kako sam nadaren! Gledao sam kako je moja ruka, sama od sebe, okruila njuku i otvorena usta sretnog i snanog konja i iscrtala njegovo pametno elo i ui. Potom sam - pogledaj, majice, kako je lijep! - savio jo jedan luk, kao da ispisujem neko slovo, kakav blaen osjeaj, zamalo se nisam nasmijao. Niz besprijekorni luk vrata mog propetog konja spustio sam se do sedla. Crtajui sedlo ponosno sam gledao ve prepoznatljiv oblik konja ije je tijelo, poput mog, punako i zaobljeno. Svi e se diviti. Matao sam o lijepim rijeima koje e mi na padiah uputiti kad osvojim nagradu pruajui mi kesu dukata. Obuzimala me je elja da se smijem zamiljajui kako u ih kod kue brojiti, jedan po jedan. U meuvremenu je ruka, na koju sam skrenuo pogled, zavrila sedlo, a moje pero zaronilo je u mastilo i izalo. Zatim sam nacrtao sapi konja, smijui se, kao da se alim. Brzo sam okruio njegov rep. Kako sam mu lijepo zaokruio zadnjicu, mazei je, ispunjen

eljom da je zgrabim i vrsto osjetim na svojim dlanovima kao slatku guzu tog mladia iz palate, kojeg bih odmah mogao povaliti. Dok sam se smjekao, moja pametna ruka je zavrila stranje noge, pero se zaustavilo i najljepi konj na svijetu bio je zavren. Cijelog me je obuzela neka radost. Presretan, dok sam mislio kako e im se svidjeti moj konj, kako e me proglasiti najnadarenijim umjetnikom, ak i glavnim iluminatorom, kroz glavu mi je prolo da samo budale mogu tako misliti. Jer, mogli bi rei kako sam brzo, smijui se i zabavljajui, napravio taj crte! Obuzeo me je strah da moj udesni crte samo zbog toga nee shvatiti ozbiljno. Zato sam detaljno izradio grivu, nozdrve, zube, dlake u repu i pokriva ispod sedla, kako bi vidjeli da sam se potrudio oko njega. U tom poloaju, straga bono, moe se vidjeti i ona stvar, ali nisam je nacrtao da ene ne bi bile opsjednute njima. Pogledao sam ponosno svog konja: na zadnjim nogama, brz kao munja, moan, snaan. Kao da se podigao neki vjetar i sve njegove savreno oble crte zanjihao kao slova nekog rukopisa, a opet je bio miran. Sjajnog iluminatora, koji je nacrtao taj crte, morali bi hvaliti kao to hvale Behzada ili Mir Musavira, a ja bih se tada trebao osjeati poput njih. Kad slikam udesnog konja, postajem neki drugi iluminator koji crta udesnog konja.

45. ZOVU ME RODA Bilo je to poslije veernje molitve. Upravo sam se spremao u kafanu kad su mi rekli da je neko na vratima. Daj Boe da su dobre vijesti! Izaao sam. Pred vratima je bio mladi iz palate. Rekao mi je o emu se radi. U redu! Najljepeg konja na svijetu. Obeajte da ete platiti nekoliko aki po komadu pa u vam zaas nacrtati pet-est najljepih konja na svijetu. Postupio sam oprezno. Nisam to rekao, ve sam uveo mladia unutra. Mislio sam da na svijetu ne postoji najljepi konj, zato ga ne mogu nacrtati. Mogu nacrtati ratne konje, velike mongolske konje, istokrvne arapske konje, hrabre konje koji se ritaju obliveni krvlju, ak i nesretnog tegleeg konja kako na gradilite vue kola natovarena kamenjem, ali ko moe rei da su to najljepi konji na svijetu? Naravno, shvatio sam, kad na padiah kae 'najljepi konj na svijetu', onda eli najudesnijeg od svih, onoga koji je u zemlji Persiji hiljadu puta bio nacrtan prema svim pravilima i obrascima i u tano odreenom poloaju. Zato? Svakako da ne bih osvojio kesu zlata. Da su mi rekli da nacrtam bilo kojeg konja, ne bi ilo, poznato je, naime, da se sa mnom niko ne moe takmiiti u crtanju konja. Ko je obmanuo naeg padiaha? Uprkos svim olajavanjima onih zavidnika na Vladar dobro zna da sam ja najnadareniji iluminator i voli crtee koje pravim. Odjednom se moja ruka pokrenula sama od sebe kao da eli svesti sve raune, i ja sam, kreui od kopita, u jednom potezu nacrtao pravog konja. Takvog ete vidjeti na ulici, u ratu. Umoran ali gizdav... Onda sam, u istom bijesu, za tren nacrtao konja kakvog jau spahije. Taj je bio jo ljepi. Nijedan iluminator carske radionice ne moe nacrtati neto tako lijepo. Upravo sam elio nacrtati jo jednog kad se oglasi mladi iz palate: Dovoljan je jedan." elio je uzeti papir i poi, ali sam ga zadrao. Bilo mi je jasno kao dan da ti podlaci nee dozvoliti da za te konje dobijem kesu dukata. Ako ih nacrtam na svoj nain, nee mi dati nagradu! Ako ne budem mogao da je dobijem, moja ast e biti ukaljana. Razmiljao sam ta da radim. ekaj malo!", rekao sam momku. Uao sam u drugu prostoriju, uzeo dva sjajna lana venecijanska dukata i stavio u ruku mladiu iz palate. Uplaio se i razrogaio oi. Hrabar si kao lav", rekao sam mu. Izvukao sam jednu od mapa s uzorcima koje sam skrivao od svih ivih. U nju sam tajno kopirao najljepe crtee koje sam vidio tokom proteklih godina. Ako Dezmiju, agi dvorskih

kepeca, da deset dukata, taj e ti podlac kopirati najljepa stabla, zmajeve, ptice, lovce i ratnike iz dobro uvanih i povjerljivih knjiga Carske riznice. Moja mapa s uzorcima je prava stvar za sve koji se ele sjetiti starih majstora i starih pria, a ne za one koji po crteima i ukrasima ele da vide svijet u kojem ive. Prelistao sam crtanku pokazujui momku iz palate crtee u njoj i odabrao najljepeg konja. Iglom sam vjeto izbockao linije svoje kopije. Stavio sam pod uzorak ist papir, a uzorak dobro posuo ugljenom prainom i malo pretresao kako bi ta praina prodrla do papira ispod. Podigao sam uzorak. Svidjelo mi se kako je ugljena praina na donjem papiru, taku po taku, stvarala lik lijepog konja. Zgrabio sam pero. U nadahnuu koje je u tom trenutku na-viralo iz mene munjevitim i odlunim pokretima spojio sam te take lijepo i elegantno i dok sam crtao trbuh, lijep vrat, njuku i sapi tog konja, s ljubavlju sam osjeao njegovu prisutnost u sebi. Eto", rekoh, to je najljepi konj na svijetu. Nijedan od tih drugih budala ne moe tako nacrtati." Mladiu iz palate dao sam jo tri lana dukata da i on u to povjeruje i da ne odjuri naem padiahu i ispria mu s kakvim sam nadahnuem uradio crte. Nagovijestio sam mu da e dobiti i vie, ako osvojim punu kesu dukata. Uz to, on se nadao da e ponovo moi vidjeti moju enu, u koju je gledao otvorenih usta. Mnogi vjeruju da e postati dobri iluminatori ako naue dobro crtati konja. Meutim, to nije dovoljno da bi postali najbolji. Naeg pa-diaha i glupane oko njega treba uvjeriti u to da ste najbolji. Dok crtam udesnog konja, ja mogu biti samo onaj koji jesam.

46. PROGLASIE ME UBICOM Da li ste po nainu na koji crtam konja shvatili ko sam? Cim sam uo da se od mene trai da nacrtam konja, znao sam da to nije nikakvo takmienje, nego da po tom crteu ele da otkriju ko sam. Bio sam svjestan toga da su skice konja, koje sam radi vjebanja napravio na grubom papiru, ostale kod sirotog efendi Prefinjenog. Ali, ja nemam nikakav nedostatak, nikakav stil da bi me mogli pronai po konjima koje nacrtam. U to sam bio sasvim siguran, ali me obuzimao nekakav strah. Da li je mogue da sam, crtajui Tetkovog konja, nacrtao neto to bi me moglo otkriti? Sad sam morao nacrtati drugaijeg konja. Razmiljao sam o drugim stvarima, suzdrao se i nisam bio ja. No, ko sam zapravo ja? Da li sam neko ko potiskuje u sebi udesna umjetnika djela kako bi se prilagodio stilu lluminator-ske radionice? Neko ko e jednog dana pobjedonosno nacrtati konja u sebi? Na trenutak sam sa strahom osjetio prisutnost tog ilumina-tora u sebi. Osjetio sam stid kao da me posmatra neka druga dua skrivena u meni. Poto mi je odmah bilo jasno da neu moi ostati kod kue, izjurio sam i lutao mranim ulicama. U svojoj knjizi ivotopisi evlija eik Osman Baba govori da jedan istinski dervi mora lutati cijelog ivota kako bi se oslobodio ejtana u sebi i da se ni na jednom mjestu ne smije predugo zadrati, a sam se nakon ezdeset i sedam godina lutanja od grada do grada i bjeanja od ejtana na kraju umorio i predao se. Starost je ivotno doba kada majstori iluminacije osljepljuju i sreu se s Alahovom tamom, i kada iluminatori protiv svoje volje stiu prepoznatljiv stil i istovremeno se oslobaaju svih prepoznatljivih obiljeja stila. Kao da neto traim, lutao sam po Bejazitu, po pijaci sa ivinom, po praznoj Pijaci robova, uivajui u prijatnom mirisu koji se irio iz orbadijskih radnji u kojima se pripremaju raznovrsni pudinzi. Proao sam pored zatvorenih brijanica i radionica za peglanje odjee, pored jednog starog pekara koji je brojao novac, gledajui me zapanjeno, pored radnje koja je

divno mirisala na turiju i usoljenu ribu, pa sam, samo zato to su me privukle boje, uao u duan jednog trgovca travama i zainima koji je unutra jo uvijek neto vagao. Tu sam, uz svjetlost svjetiljke, strasno kao da gledam ljude zadivljeno razgledao vree kave, umbira i cimeta, arene kutije smole, hrpice anisa, kima i afrana, iji je miris dopirao do mog nosa. Povremeno sam osjeao elju da sve stavim u usta, da sve to nacrtam na jednom praznom papiru. Uao sam u lokal u kojem sam prethodnog dana dvaput jeo i koji sam nazvao 'ainicom tunih ljudi', a zapravo sam ga morao nazvati 'ainicom ubogih'. Onima koji poznaju taj lokal vrata su otvorena do ponoi. Unutra sam zatekao nekoliko sirotana obuenih kao okorjeli kriminalci i konjokradice, nekoliko beskunika iji su se pogledi, u oaju i beznau, otrgli od ovog svijeta i, kao kod puaa opijuma, odlutali u neka druga rajska prostranstva, dva prosjaka, kojima je teko padalo da se prilagode ak i pravilima ponaanja svog esnafa i gospodina koji je sjeo u jedan oak dalje od te cijele gomile. Ljubazno sam pozdravio kuhara iz Alepa. Zatraio sam da mi do vrha tanjira naspu sar-mu, preliju je jogurtom i odozgo pospu aku ljute crvene paprike. Uzeo sam jelo i sjeo pored mladog gospodina. Svake veeri me obuzima neka tuga, neka duboka alost. Brao mila, brao, trujemo se, trunemo, umiremo, iz dana u dan troimo, do grla tonemo u neimatinu... Ponekad nou sanjam kako izlazi iz jame i prati me, ali prekrili smo ga sa dosta zemlje, ne moe ustati iz groba. Da li mi Alah upuuje neki tajni znak time to je razgovor zapoeo gospodin za kojeg sam mislio da je, zabivi nos u zdjelu s varivom, zaboravio na svijet oko sebe? Da, rekao sam, meso su samljeli upravo kako treba, moje sarme su jako ukusne. Onda sam ja upitao - ima dvadeset godina, kae, nedavno je zavrio medresu i stupio u slubu kod Arif-pae kao pisar. Nisam ga pitao zato u ovo doba noi nije u painom konaku, damiji ili u kui, u naruju svoje ene, nego u ainici ovih neoenjenih hajduka. On je elio znati odakle dolazim i ko sam. Razmislio sam i odgovorio mu: Zovem se Behzad. Dolazim iz Herata, iz Tabriza. Ja sam uradio najvelianstvenije crtee, najnevjerovatnija udesna djela. U svakoj iluminatorskoj radionici u Persiji i Arabiji, u kojoj se rade crtei i iluminacije, ve vijekovima se kae: misli da je stvarno to to gleda, ba kao da je Behzadov crte." Naravno, to nije sr. Moj crte odraava ono to vidi moj razum, a ne moje oko. Kao to znate, crte je samo radost za oko. Spojite te dvije misli i moj svijet e se pojaviti pred vama. Dakle: ELIF: Crte oivljava ta razum vidi kako bi se oko radovalo. LAM: Od svega to oko vidi na svijetu u crte ulazi samo onoliko koliko koristi razumu. MIM: Ljepota je kad oko u svijetu iznova otkriva ono to razum sam po sebi zna. Da li je na mladi gospodin, dvadesetogodinjak koji je zavrio medresu, shvatio logiku onoga to je u nenadanom nadahnuu poteklo iz najskrivenijih dubina moje due? Ne, jer tri godine sjedi uz uitelja koji za dvadeset aki dnevno, danas je to dovoljno za dvadeset hljebova, predaje u medresi neke prigradske mahale, i jo uvijek ne zna ko je Behzad. Oito, to ne zna ni gospodin uitelj od dvadeset aki dnevno. Dobro, rei u mu: Ja sam oslikao sve, ba sve: naeg Poslanika kako sjedi sa svojom etvoricom kalifa u damiji pred zelenim mihrabom; zatim, u jednoj drugoj knjizi, uspee Bojeg poslanika na konju Bu-raku u Sedam nebesa, u Noi uspea; Aleksandra kako na svom putu u Kinu udara u bubanj hrama na obali da bi uplaio udovite koje je na moru podiglo oluju; padiaha kako se zadovoljava dok u tajnosti gleda nage ljepotice svog harema u bazenu i pritom svira na udu; kako jedan mladi rva, koji je utvrdio da e pobijediti svog uitelja jer je nauio sve njegove trikove, u padia-hovoj prisutnosti predaje borbu nakon to ga je uitelj porazio posljednjim lukavstvom, onim kojem ga nije htio nauiti; kako se Lejla i Mednun u djeijoj dobi zaljubljuju jedno u drugo dok kleei itaju Kuran asni u nekoj koli fino ukraenih

zidova; kako najstidljiviji ljubavnici, isto kao i najbestidniji medu njima, nikada ne mogu jedno drugo gledati pravo u oi; zidanje palate kamen po kamen; muenje okrivljenih; let orlova; pjesnike kako se takmie; pobjednike trpeze i one koji poput tebe nita drugo ne vide osim variva pred sobom." Oprezni pisar vie me se nije bojao, ak me je smatrao zabavnim i smijao mi se. Gospodin uitelj ti je sigurno o ovome govorio", rekao sam. ,,U Sadijevu Bustanu ima jedna pria koju jako volim. Ona pria u kojoj se kralj Darije za vrijeme lova odvojio od pratnje i krenuo u etnju po brdima. Iznenada pred njega iskrsnu neki nepoznat ovjek, koji je djelovao opasno. Kralj se uspanii i ruka mu odmah posegnu za lukom, kad ovjek s kozjom bradom zavapi: Kralju moj, stanite, ne odapinjite strijelu, kako me ne prepoznajete? Zar ne prepoznajete mene, svog vjernog konjuara, kojem ste povjerili stotine svojih konja i drijebaca? Koliko ste me puta dosad vidjeli? Dobro poznajem svakog od vaih stotinu konja, znam ih sve po naravi, ak i po boji dlake. Kako je mogu-e da vi ne primjeujete nekog poput mene, jednog od vaih robova kojima vladate i kojeg tako esto viate?" Kad crtam taj prizor, crne, dorataste i bijele konje, koje ko-njuar njeno posmatra, crtam sretne i spokojne na zelenoj rajskoj livadi prekrivenoj arenim cvijeem, tako sretne i spokojne da ak i najgluplji italac razumije pouku prie pjesnika Sadija da ljepota i tajna ovog svijeta postaju oigledne samo ako im se s ljubavlju pokloni panja i intimno saosjeanje. Ako elite ivjeti u onom denetu u kojem ive sretne kobile i drijepci, irom otvorite oi i obratite panju na njegove boje, njegove pojedinosti i njegovu razigranost. Uenik uitelja od dvadeset aki istovremeno se zabavljao i osjeao strah. Htio je baciti kaiku i pobjei, ali ga nisam putao na miru: Behzad, majstor nad majstorima, na toj slici je tako nacrtao kralja, njegovog konjuara i konje da i nakon stotinu godina nisu prestali oponaati konje koje je on uradio. Svaki od tih konja koje je majstor nacrtao iz svoje mate, iz srca, na kraju je postao jedan uzorak. Stotine iluminatora, ukljuujui i mene, crtaju te konje po sjeanju. Da li si ikada vidio crte konja?" ,,U jednoj arobnoj knjizi koju je jedan uitelj, uenjak nad uenjacima, jednog dana dao mom pokojnom uitelju, vidio sam crte krilatog konja." Da li da zgrabim za glavu tog glupana koji, kao i njegov uitelj, uzima za ozbiljno Knjigu o udesima, da ga uguim u zdjeli variva pred njim, ili da ga pustim da u zvijezde kuje jedini i ko zna koliko lo crte konja koji je vidio u svom ivotu? Odabrao sam treu mogunost: spustio sam kaiku i izjurio iz ainice. Kad sam nakon dugog hodanja uao u jednu naputenu tekiju, osjetio sam mir. Poistio sam prostor i, ne radei ba nita, oslukivao tiinu. Nakon toga izvadio sam skriveno ogledalo, postavio ga na stalak za knjige, u krilo stavio dasku za crtanje i dvostruki list, pa ugljenom olovkom poeo crtati svoje lice, onakvo kakvo sam vidio u ogledalu. Radio sam strpljivo i jako dugo. Kad sam nakon dosta vremena vidio da lice na papiru ne lii na lice u ogledalu, toliko sam se rastuio da su mi se oi ovlaile. Kako to polazi za rukom mletakim slikarima koje je Tetak hvalio na sva usta? Na trenutak sam pomislio da e, ako zamislim da sam jedan od njih i ako s tom milju budem crtao, moda moj crte liiti na mene. Kasnije sam prokleo i franake crtae i Tetka, obrisao ono to sam nacrtao i ponovo poeo crtati gledajui se u ogledalu. Dosta kasnije naao sam se najprije na ulici, a potom u toj sramotnoj kavani. Nisam bio svjestan kako sam stigao ovamo. Ulazei u kavanu, osjeao sam takav stid to zalazim meu te bijedne iluminatore i kaligrafe da mi se elo oznojilo. Osjeao sam da me posmatraju, da se gurkaju, pokazuju na mene i cerekaju se, sve sam to, ako ba hoete, vidio. Sjeo sam u jedan kut trudei se da moji pokreti budu prirodni. Pritom sam pogledom potraio druge majstore iluminacije, dragu brau s kojom sam neko vrijeme egrtovao kod majstora Osmana. Bio sam uvjeren da je i njima veeras nareeno da nacrtaju

po jednog konja i da su se te budale, ozbiljno shvatajui takmienje, napi-njale iz petnih ila da to i urade. Efendi medah jo nije poeo svoju priu. Ni crte jo nije bio objeen. To me je natjeralo da se zbliim sa ljudima u kafani. Dobro, rei u vam istinu, alio sam se kao i svako drugi, priao bestidne prie, izvjetaeno se ljubio s prijateljima, koristio dvosmislene rijei, aluzije i kalambure, pitao mlade kalfe za zdravlje i raspoloenje, zajednike neprijatelje, kao i svi drugi, okrutno zadirkivao, a kad bi me ponijelo raspoloenje, ne bih se suzdravao ni da prijatelje pipkam i ljubim u vrat. Pritom me je nepodnoljivo boljelo saznanje da je, dok sam to radio, dio moje due bio neumoljivo utljiv. A opet, za kratko vrijeme uspio sam da svoju mukost i mu-kost svih drugih koje smo ogovarali uporedim s etkicom, trskom, kafanskim stubovima, s nejom, krovnom gredom, zveki-rom, prazilukom, minaretom, sa slatkiem u obliku prsta, s borom, dva puta i s cijelim svijetom, a guze lijepih djeaka s naran-dama, smokvom, kadifom, jastukom i siunim mravinjakom. Istovremeno najpretenciozniji medu kaligrafima mojih godina svoj komad je uporedio s jarbolom broda i motkom za noenje tereta, pritom jako nespretno i nesigurno. Uz to sam se u alegorijama i aluzijama osvrnuo i na onemoalu mukost starih ilumi-natora, na usne novih egrta, crvene kao vinja, majstore kaligra-fije koji, kao i ja, svoj novac uvaju na nekom (recimo najnepri-stojnijem) mjestu, na to da se u vino koje pijem ne stavljaju ru-ine latice, nego opijum, da za posljednje majstore u Tabrizu i i-razu, a u Alepu svakako, pripremaju mjeavinu kafe i vina, ne zaboravljajui spomenuti njihove kaligrafe i lijepe djeake. Dogaalo se i to da jedna od te dvije moje due prevagne nad onom drugom i ostavi je za sobom, da na kraju zaboravim onu utljivu i nemilu stranu svog bia. Tada sam se prisjeao bajram-skih sveanosti iz svog djetinjstva, koje sam kao JA proslavljao zajedno sa svima ostalima. Uprkos svim tim alama, ljubljenju i grljenju, u meni je vladala neka tiina, koja mi je usred tog metea donosila veliku bol i osjeaj potpune samoe. Ko je usadio u mene tu utljivu i okrutnu duu? To je din, a ne dua, koja me stalno okrivljavala i odvlaila od svih ostalih. ejtan? Ali, tiina u meni nije nalazila mir u bestidnostima na koje me je navodio ejtan, ve naprotiv samo u najbezazlenijim priama koje su djelovale na moju duu. Pod utjecajem vina koje sam popio ispriao sam dvije prie kako bi mi donijele taj mir. Jedan stasiti kaligrafski egrt svijetle ali ruiaste puti, uperio je svoje zelene oi pravo u moje i paljivo me sluao. DVIJE PRIE O SLJEPOI I STILU KOJE PRIA ILUMINATOR KAKO BI UBLAIO USAMLJENOST SVOJE DUE Elif Smatra se da crtanje konja tako to gleda ivog konja pred sobom nije izum franakih majstora, nego je ideja velikog majstora Demaletina Gazvinskog. Poto je Uzun Hasan, vladar Bijelog ovna, osvojio Gazvin, stari majstor Demaletin ne samo da je oduevljeno pristupio iluminatorskoj radionici pobjednikog vladara, ve je s njim krenuo i u vojne pohode, uz objanjenje da svoju Istoriju eli oslikati ratnim prizorima koje vidi svojim oima. Tako je taj veliki majstor, koji je ezdeset i dvije godine crtao konje, konjanike i ratne prizore, a da nije ni vidio rat, prvi put otiao u bitku, ali ga je topovska kugla ispaljena iz neprijateljskih redova oslijepila i otkinula mu obje ake do runih zglobova prije nego to je vidio kako se estoko i snano sudaraju oznojeni konji zaraenih strana. Dodue, kao i svi

veliki umjetnici, stari majstor je iekivao sljepou kao znak Alahove milosti, a nije smatrao velikim gubitkom ni to to je ostao bez aka. Tvrdio je da ilumi-natorovo pamenje lei u razumu i srcu, a ne, kako su to neki tvrdili, u ruci, te da sada kad je oslijepio, vidi istinske crtee i krajolike koje Alah nalae gledati kao i stvarne savrene konje. Da bi ta uda mogao podijeliti s ljubiteljima iluminacije, naao je jednog stasitog, zelenookog kaligrafskog egrta svijetle ali ruiaste puti i dao mu da nacrta udesne konje koji su mu se u Alahovoj tami pojavljivali pred oima, objanjavajui mu kako bi ih on sam nacrtao kad bi mogao drati etkicu u rukama. Te opise i crtee tristo tri konja, od kojih je svaki poinjao od prednje lijeve noge konja, nakon majstorove smrti lijepi kaligraf je sakupio u tri mape, s naslovima Crtanje konja, Razigranost konja i Ljubav prema konjima. Neko vrijeme bile su veoma omiljene i traene u pokrajinama u kojima se osjeala mo Bijelog ovna. Pojavili su se razliiti prijepisi i imitacije, egrti i uenici uili su ih crtati napamet, upotrebljavani su kao knjige za praktino vjebanje crtanja da bi, nakon to je Bijeli ovan Uzun Hasana zbrisan s lica zemlje, a heratska kola iluminacije zavladala cijelom Persijom, bili zaboravljeni. Oigledno je znaajnu ulogu odigrala i pravilna logika Kema-letina Rize iz Herata, koji je u svojoj knjizi Slijepevi konji otro kritikovao te tri mape, smatrajui da bi ih trebalo spaliti. Po nje-govom miljenju, nijedan konj o kojem se govori u tri knjige Demaletina Gazvinskog ne moe biti Boji jer nije iskonski i jer ih je stari majstor opisao kao oevidac jedne prave bitke, makar na bojnom polju bio samo jedanput, i to vrlo kratko. Ne treba se uditi to se neki od tih tristo tri opisa konja s vremena na vrijeme sreu i u drugim knjigama u Istanbulu. Neki konji se crtaju prema tim opisima poto je riznicu Uzun Hasana, vladara Bijelog ovna, opljakao sultan Mehmed Osvaja i prenio u Istanbul. Lam Sljepoa majstora iluminacije, koja pred kraj njegovog ivota nastupa zbog previe rada, u Heratu i irazu nije sluila samo kao dokaz majstorove nepokolebljive odlunosti, ve i kao pohvala i nagrada koju Alah daje velikom majstoru za njegov trud i nadarenost. Sumnjiavost prema majstorima koji uprkos svojim poodmaklim godinama nisu izgubili vid, neko je vrijeme u Heratu tjerala brojne iluminatore da u starosti poele sljepou. To-kom jednog dugog razdoblja, s divljenjem su spominjani oni legendarni majstori koji su radije sami sebe oslijepili nego da rade kod nekog drugog padiaha ili da promijene svoj stil. Samo jedan medu njima, Ebu Said, unuk iz Timurove loze po liniji Miran-a-ha, u iluminatorskoj radionici koju je utemeljio nakon zauzea Takenta i Samarkanda, uveo je jednu novinu: pokazao je vie potovanja prema oponaanju sljepoe nego prema njoj samoj. Kara Veli, stari majstor koji je nadahnuo Ebu Saida, rekao je da slijepi iluminator u tami ionako vidi Alahove konje i da je prava vjetina kad iluminator koji nije izgubio vid moe posmatrati svijet kao slijepac. To je i dokazao kao ezdesetsedmogodinjak kad je u jednom potezu nacrtao konja koji mu je doao na vrh etkice, ne razmiljajui o onome ta radi i ne gledajui u papir pred sobom, iako su mu oi bile irom otvorene i uperene u njega. Na kraju te iluminatorske predstave, na koju je Miran-ah radi podrke legendarnom majstoru doveo gluhe muziare da sviraju na udu i nijeme medahe da priaju prie, velianstveni konj kojeg je nacrtao Kara Veli dugo je uporeivan sa drugim konjima velikih majstora i zakljueno je da se njegov konj ni po emu ne razlikuje od ostalih. Poto je Miran-ah bio uznemiren time, slavni majstor pojasnio je da obdareni iluminator i otvorenih i zatvorenih oiju konje vidi uvijek na isti nain, onako kako ih Alah vidi. Kad se radi o velikom iluminatoru, smatrao je da nema nikakve razlike izmeu onoga koji je slijep i onoga koji vidi: ruka crta uvijek istog konja jer u to vrijeme nije bilo franakog izuma koji nazivaju 'stilom'. Konje velikog majstora Kara Velija muslimanski iluminatori su oponaali sto deset godina, a on je, dvije godine poslije prelaska iz Samarkanda

u Gazvin nakon to je Ebu Said poraen, a njegova iluminatorska radionica prestala da radi, najprije oslijepljen zbog zlonamjernog osporavanja ku-ranskog ajeta Zar su isti oni koji vide i oni koji ne vide? Poslije toga ubili su ga vojnici mladog Nizam-aha. elio sam kaligrafskom egrtu lijepih oiju ispriati i treu priu, moda o tome kako je veliki majstor Behzad oslijepio samog sebe, kako nikada nije htio otii iz Herata i zato, kad je na silu odveden u Tabriz, nije htio crtati, o tome da je iluminatorov stil zapravo stil iluminatorske radionice u kojoj radi, kao i druge legende koje sam uo od majstora Osmana, ali sam panju usmjerio na efendi medaha. Otkud sam znao da e veeras pri-povijedati priu o ejtanu? Osjetio sam potrebu da viem: ejtan je onaj ko je prvi rekao JA! Ko ima stil i ko razdvaja istok i zapad - taj je ejtan!" Zatvorio sam oi i na medahovom grubom papiru nacrtao ejtana onako kako sam u tom trenutku bio nadahnut. Dok sam crtao, smijali su se medah i njegov uenik, svi prisutni radoznali iluminatori i zadirkivali me. Mislite li da i ja imam neki stil ili to samo tako djeluje zbog vina? 47. JA, EJTAN Volim miris crvene paprike isprene na maslinovom ulju, kiu koja u zoru pada na mirno more, trenutak kad se na otvorenom prozoru iznenada pojavi a zatim nestane neka ena, tiinu, razmiljanje i strpljenje. Vjerujem u sebe i uglavnom ne obraam panju na ono to se pria o meni. Ali, veeras sam doao u ovu kafanu da opomenem svoju brau iluminatore i kaligrafe zbog nekih ogovaranja, lai i govorkanja. Naravno, znam da ete vjerovati u suprotno od onoga to kaem, ali dovoljno ste pametni da naslutite kako nije uvijek dobro vjerovati u suprotno od onoga to kaem, kao i dovoljno radoznali da vas zanima sve to kaem, ak i kad ne vjerujete u to. Jer, znate da je moje ime, koje se u Kuranu asnom pojavljuje pedeset dva puta, jedno od najee spominjanih. Dobro, poimo od Alahove knjige, od Kurana asnog. Sve to je u njoj reeno o meni tano je. Skromno priznajem, elim da se to zna. Postoji i pitanje stila. Uvijek me je boljelo to to me Kuran asni poniava. Ta bol je moj ivotni stil. To ne poriem. Da, Bog je stvorio ovjeka pred nama, svojim anelima. Zatim je naredio da mu se poklonimo. Da, dok su mu se svi aneli klanjali, ja sam se tome, kako i stoji u suri Araf, usprotivio. Podsjetio sam na to da je Adam stvoren od blata, a ja od vatre, i svi znamo da je to mnogo uzvieniji element. Nisam se poklonio ovjeku, a Alah me je smatrao 'gordim'. Odlazi iz deneta!", rekao je. Ne prilii ti da se ovdje gordi!" Dopusti mi da ivim do sudnjeg dana, dok mrtvi ne uskrsnu", zamolio sam. Dopustio mi je. Onda sam rekao da u do sudnjeg dana Adamove potomke navoditi na pogrean put, jer me je Alah kaznio zato to se nisam elio pokloniti ovjeku. On je rekao da e sve takve slati u dehenem. Poznato vam je da se toga obojica pridravamo. O tome jedva da bi se neto vie moglo rei. Neki tvrde da je tada sklopljen dogovor izmeu preuzvie-nog Alaha i mene. Po toj logici, preuzvienom Alahu pomaem u iskuavanju njegovih robova pokuavajui ih dovesti u napast, no dobri i dalje odluno idu svojim putem, a loi se predaju strastima, ine grijehe i zavre u dehenemu. To to radim izuzetno je vano. Niko se ne bi dao zaplaiti kad bi svi ili u denet, jer se ovozemaljski i dravniki poslovi nikad ne bi mogli obavljati samo dobrotom. Na svijetu mora biti zla koliko i dobrote, i grijeha koliko i dobrih djela. Iako se Alahov red ostvaruje zahvaljujui meni i s Njegovim doputenjem (zato bi mi inae bilo dano da ivim do sudnjeg dana?), to da sam 'zao' i da mi se nika-da ne daje za pravo nanosi mi bol koju krijem duboko u sebi. Oni pojedinci kao Mansur al-Halad, koji je svoj nauk razradio do

kraja, ili kao Ahmed Gazali, mlai brat glasovitog imama Ga-zalija, otili su vrlo daleko tvrdei u svojim djelima da su i napasti u koje dovodim grjenike zapravo ono to Alah eli, da se to provodi s Njegovim doputenjem i s Njegovom voljom, da zato ne postoje dobro i zlo jer sve dolazi od Alaha i da sam ak i ja sam jedan dio Njega. Neki od tih nerazumnih ljudi s pravom su spaljeni zajedno sa svojim knjigama. Jer, svakako postoji dobro i zlo, i zadatak je svakog od nas da povue granicu koja ih razdvaja. Ja, sauvaj Boe, nisam Alah i tim nerazumnicima nisam takve gluposti utuvio u glavu, sve su sami smislili. Postoji jo neto to me navodi na drugi prigovor. Nisam ja izvor svih zala i svih grijehova ovog svijeta. Mnogo ljudi poini grijeh iz vlastite strasti, poude, neodlunosti, podlosti, ponajvie gluposti, a ne zbog toga to sam ih ja nagovorio na to, tjerao ili podstakao na sumnju. Koliko god da su besmisleni napori nekih uenih mistika da me oslobode odgovornosti za bilo kakvo zlo, toliko u suprotnosti sa Kuranom asnim to to me smatraju uzrokom svakog zla. Ja ne dovodim u iskuenje svakog trgovca voem koji vara kupca i podvaljuje trule jabuke, svako dijete koje lae, svakog laskavca, svakog starca koji ima bludne snove, svakog mladia koji masturbira. Dvije posljednje stvari Preuzvieni i ne smatra zlom zbog kojeg bi me trebalo prozivati. Jasno, jako se trudim da ljudi poine teke grijehove, ali neke hode piu da sam ja zaveo one koji zijevaju nepokrivenih usta, kiu, pa ak i prde. Sve to znai da me uopte ne shvataju. Moete rei, pa neka i ne shvataju, tako e ih lake zavesti. Tano. Ipak, moram napomenuti da i ja imam ponos i da je upravo on razlog zbog kojeg su odnosi izmeu Svevinjeg i mene narueni. Iako je ko zna koliko puta zapisano u hiljadama knjiga da lako mogu poprimiti svaki izgled, da se posebno pred ljudima vrste vjere pojavljujem u liku lijepe i poeljne ene, mogu li mi braa iluminatori objasniti zato me jo uvijek crtaju kao neku izoblienu rogatu i repatu nakazu bradaviastog lica? Stigli smo tako i do nae teme, do iluminacije. Gomila ljudi, koja je nagrnula na istanbulske sokake nahukana od jednog da-mijskog propovjednika ije vam ime neu rei da vas to kasnije ne bi muilo, tvrdi da je melodino uenje ezana, okupljanje der-via po tekijama i njihova ekstaza uz muziku i ples, kao i ispijanje kafe, suprotno Alahovoj rijei. Neki ovdje prisutni ilumina-tori, koji zaziru od tog propovjednika i njegove gomile, kako ujem, smatraju me odgovornim za crtanje u franakom stilu. To-kom proteklih vijekova o meni su izreene nebrojene lai, ali zaista nijedna od njih nije ila tako daleko. Vratimo se na poetak. Svi ga zaboravljaju jer se hvataju za to da sam upravo ja nagovorio Evu da jede sa zabranjenog drve-ta. Ne, poetak nije ni onaj trenutak kad mi je Preuzvieni prebacio gordost. Poetak svega bilo je Njegovo nareenje da se poklo-nimo ovjeku kojeg je meni i drugim anelima pokazao, i to to se ja, dok su se svi aneli klanjali, opravdano NISAM ELIO POKLONITI OVJEKU. Smatrate li da je umijesno njegovo nareenje POKLONI SE OVJEKU, stvoru napravljenom od blata, od materije mnogo manje vrijedne nego to je vatra od koje sam ja stvoren? Savjesno odgovorite, brao moja! U redu, znam, bojite se jer mislite da ovdje nita nee ostati meu nama, da e On sve uti i da ete jednog dana pred Njim odgovarati zbog toga. Onda vas neu pitati zato vam je dao savjest. Imate pravo da se plaite, kaem vam i odmah zaboravljam svoje pitanje i razliku izmeu vatre i blata. Ipak, postoji neto to nikad neu zaboraviti, da, neto ega u se s ponosno sjeati: JA SE NISAM POKLONIO OVJEKU. Meutim, franaki majstori upravo to ine. Nije im dovoljno to oi svojih gospodara, svetenika, bogatih trgovaca, pa ak i svojih ena crtaju u odgovarajuoj boji, to u crte unose detalje, kao to su lijepa sjena medu enskim grudima, bore na elu, prstenje na rukama, pa ak i odvratne dlake koje izbijaju iz uiju, ve te figure smjetaju tano u sredinu slike kao da je ovjek neko kome se treba klanjati, pa onda te slike vjeaju na zid kao idole koje treba oboavati. Da li je ovjek toliko znaajno stvorenje da mu se i sjena detaljno crta?

Ako se kue u nekoj ulici crtaju kao da se postepeno smanjuju, onako kako to ljudsko oko pogreno vidi, zar nije tada u sredite svijeta postavljen ovjek, a ne Alah? To Svemogui i Preuzvieni najbolje zna. Ali ja, koji sam odbio da se poklonim ovjeku, koji sam zbog toga osuen na toliku patnju i samou, koji sam zbog toga mrzak Alahu, koji sam psovan i klevetan, ja, dakle, smatram da je sada sasvim jasno koliko je glupa tvrdnja da ideja za takve crtee potie od mene. ak i vjerovanje da sva djeca masturbiraju zbog mene i da svi prde jer ih ja nagonim na to, kako piu neke mule i govore neki vaizi, djeluje loginijim od te pomisli. Takoe, na kraju elim rei jo neto, ali ne ljudima, koji su uvijek nejasni i neodreeni, jer im je razum zamraen eljom da se pokau. Ljudi su zaslijepljeni poudom, novcem i besmislenim strastima! Svojim beskrajnim umom razumjee me samo Preuzvieni Alah. Zar nisi Ti nauio svoje anele gordosti tjerajui ih da se poklone ovjeku? A sada oni sami ine ono to su nauili od Tvojih anela, klanjaju se samima sebi i sami sebe sta-vljaju u sredite svijeta. Svako, pa ak i Tvoj najvjerniji rob, eli da bude nacrtan u stilu franakih majstora. Posljedica tog divljenja samima sebi jeste ta da e Tebe uskoro zaboraviti, siguran sam u to kao i u samog sebe. I opet e na mene prebaciti sav grijeh svog zaborava. Kako da vam dokaem da o svemu tome ne brinem onoliko koliko se misli? Dakako, pokazujem vam da sam i poslije toliko vijekova, uprkos okrutnim kamenovanjima, psovkama, prokletstvima i kletvama, jo uvijek iv i zdrav i jo uvijek na nogama. Kad bi se moji ogoreni i povrni neprijatelji, koji me psuju na sva usta, sjetili da mi je Preuzvieni dao dozvolu da ivim do sudnjeg dana, svima bi bilo lake. ivot koji je Alah njima darovao traje samo ezdeset-sedamdeset godina. Ako im kaem da se bar potrude da produe svoj ivot ispijajui kafu, znam da bi neki rekli da, za ime Boga, ako to ejtan trai, moraju uraditi suprotno, pa bi se zauvijek odrekli kafe ili bi se, dubei na glavi, trudili da je naliju u guzicu. Nemojte se smejati! Nije vaan sadraj misli, vana je forma. Ne ono to oslikava iluminator, nego njegov stil, ali ni jedno ni drugo ne bi se trebalo primjeivati. Na kraju sam elio ispriati jednu ljubavnu priu, ali ve je kasno. Majstor medah, koji mi je noas posudio glas, obeao mi je da e, ne sutra, nego prekosutra, u srijedu uvee, kad na zid objesi crte jedne ene, slatko ispriati tu priu.

48. JA, EKUPvA Sanjala sam oca kako mi govori neto to nisam mogla razumjeti. Bilo je strano i probudila sam se. evket i Orhan vrsto su se privili uz mene s obje strane, bila sam oznojana od topline njihovih tijela. evket mi je stavio ruku na stomak, a Orhan je svoju oznojanu glavu naslonio na moje grudi. Ipak sam uspjela da se iunjam iz kreveta i sobe, a da ih ne probudim. Prola sam predsoblje i tiho otvorila vrata sobe u kojoj je bio Crni. Pri svjetlosti svijenjaka u ruci nisam ga vidjela, ve samo njegovu bijelu posteljinu, koja se usred mrane i hladne sobe pruala kao tijelo u mrtvakom sanduku. Svjetlost svijenjaka kao da nikako nije mogla dospjeti do njegovog leaja. Kad sam jo vie ispruila ruku, narandasta svjetlost svijee osvijetlila je njegovo neobrijano, umorno lice i gola ramena. Pribliila sam mu se. Spavao je sklupan kao bubica, kao i Orhan, a lice mu je liilo na lice usnule djevojke. To je moj mu", rekla sam samoj sebi. Bio mi je tako dalek i stran da sam se kajala. Da sam u ruci imala bode, ubila bih ga. Ne, nisam to eljela stvarno uraditi, samo sam, kao to smo svi radili u djetinjstvu, razmiljala ta bi se dogodilo da ga ubijem. Nisam vjerovala da je godinama mislio samo na mene, ne vjerujem ni nedunom djetinjem izrazu na njegovom licu.

Vrhom gole noge gurnula sam njegovo rame i probudila ga. Kad me je ugledao, na trenutak je bio manje oaran i uzbuen nego uplaen, to sam i eljela. Prije nego to se potpuno razbudio, rekla sam: Sanjala sam oca. Rekao mi je neto strano. Da si ga ti ubio..." Zar nismo bili zajedno kad je tvoj otac ubijen?" To i ja znam", odgovorila sam. Ali, ti si znao da e moj otac biti sam u kui." Nisam znao. Ti si djecu poslala s Hajrijom. Znala je jedino Hajrija, moda i Ester. Ti bolje od mene zna ko je jo znao." Neki glas u meni kao da ponekad eli da mi otkrije zato je sve krenulo naopako, i tajnu odakle dolazi sva ta nesrea. Otvaram usta da bi mogao izii iz mene, ali iz grla ne izlazi nita, kao to se deava u snu. A ni ti vie nisi onaj dobar i prostoduan Crni kojeg sam upoznala u djetinjstvu." Iti i tvoj otac protjerali ste tog Crnog." Ako si me oenio zato da se osveti mom ocu, onda si se ve osvetio. A moda te djeca ne vole zbog toga." Znam", rekao je, ali tuno. Prije nego to sam zaspao, ti si neko vrijeme bila dolje, vikali su da ih ujem: Crni, Crni, najeo se crvi!" Da si ih bar istukao!", najprije sam rekla, elei da ih zaista istue. Digne li na njih ruku, ubiu te!", rekla sam uzbueno. Doi ve jednom u krevet", rekao je. Smrznue se!" Moda nikada neu lei u tvoj krevet. Moda smo oboje pogrijeili to smo se vjenali. Kau da je brak nevaei. Prije nego to sam zaspala, ula sam Hasanove korake. Ne zaboravi, godinama sam sluala njegove korake dok sam sjedila sa svojim pokojnim muem. Djeca ga vole. On ne zna za milost. Ima crvenu sablju, uvaj ga se." U njegovom pogledu primjetila sam toliko veliki umor i strogou da mi je odmah bilo jasno da ga neu moi zaplaiti. Kad pogledam nas dvoje", rekla sam, ti si onaj koji ima vie i nade i tuge. Ja se inatim kako ne bih bila nesretna i kako bih zatitila svoju djecu, a ti da bi se dokazao i zato to me voli." Dugo mi je priao koliko me voli i kako je u pustim karavan-sarajima, u golim planinama, u snjenim noima, neprestano mislio na mene. Da mi to nije rekao, probudila bih djecu i vratila bih se u kuu svog biveg mua. Odjednom je izbilo iz mene: Ponekad mi se ini kao da e se moj bivi mu svakog asa vratiti. Bojim se, ali ne boravka s tobom nasamo u ovoj sobi, u pono, pa ni toga da bi nas djeca mogla zatei zajedno, nego toga da bi on mogao zakucati na vrata im se zagrlimo." Izvana, odmah s dvorinih vrata, zaulo se frktanje maaka koje su se na smrt borile. Zatim je nastupila duga tiina. Na trenutak sam pomislio da u zaplakati. Nisam bila u stanju ni da spustim svijenjak koji sam drala na tronoac, ni da se vratim nazad u sobu, mojoj djeci. Neu napustiti ovu sobu sve dok ne budem sigurna u to da njegovi prsti nisu umijeani u ubistvo mog oca, rekla sam samoj sebi. Ti nas omalovaava", rekla sam Crnom. Postao si gord nakon to smo se vjenali. U stvari, saaljevao si nas jer se moj mu nije vratio iz rata, a sad nas saaljeva jer mi je otac ubijen." Gospodo ekura", brino je rekao, i dopalo mi se to je tako poeo, ,,i ti zna da to nije tano. Za tebe u sve uiniti." Onda ustani iz kreveta i ekaj stojei, kao ja." Zato sam mu rekla da neto ekam? Ne mogu to uraditi", rekao je stidljivo pokazujui na jorgan i pidamu na sebi. Bio je u pravu, ali opet razljutilo me to to me ne slua. Dok moj otac nije bio ubijen, obilazio si oko kue kao maak oko vrue kae", rekla sam. ,,A sad, ak i kad kae 'gospodo ekura', kao da ni sam ne vjeruje u to to govori, i jo eli da i mi znamo da ne vjeruje."

Drhtala sam, ali ne od bijesa, nego od hladnoe koja je poput leda obavijala moje noge i stopala, leda i vrat. Doi u moju postelju i budi mi ena!", rekao je. Kako e biti otkriven krvnik koji je ubio mog oca?", upitala sam. Ako istraga potraje, nije u redu da budem s tobom u ovoj kui." Zahvaljujui Ester i tebi, majstor Osman je svu panju usmjerio na konje." Majstor Osman bio je smrtni neprijatelj mog pokojnog oca. Sad moj ubogi otac odozgo vidi da od tog ovjeka zavisi hapenje njegovog ubice, i to ga sigurno mnogo boli." U jednom trenutku skoio je iz postelje i poao prema meni. Nisam se stigla ni da se pomjerim s mjesta. Ali, suprotno onome to sam mislila, rukom je ugasio svijeu u mojoj ruci i zastao. Sve je utonulo u duboki mrak. Sad nas tvoj otac ne moe vidjeti", proaputao je. Sami smo. Reci mi, ekura, kad sam se vratio ovamo nakon dvanaest godina, osjetio sam da bi me mogla voljeti, da bi u svom srcu mogla pronai mjesto za mene. Zatim smo se vjenali, ali ti od tada bjei od mene, ne eli da me voli." Udala sam se za tebe u nevolji", odgovorila sam apatom. U mraku sam bezduno osjeala kako se moje rijei, kako to Fuzuli pie, kao avli zabadaju u njegovo tijelo naspram mene. Da sam te voljela, voljela bih te i u djetinjstvu", proaputa-la sam. Reci mi, ljepotice u mraku, tajno si posmatrala sve ilumina-tore koji su zalazili u ovu kuu. Koji bi od njih, po tvom miljenju, mogao biti ubica?" Dopalo mi se to je jo uvijek dobro raspoloen. Pa ipak, bio je moj mu! Hladno mi je." Ne sjeam se da li sam to rekla. Poeli smo se ljubiti. Bilo je lijepo priviti se uz njega dok sam u ruci jo uvijek drala svijenjak, primiti u svoja usta njegov barunasti jezik. Moje suze, moja kosa, moja spavaica, moje drhtanje, ak i njegovo tijelo, sve je bilo lijepo. Bilo je lijepo u takvoj hladnoi nasloniti nos na njegov vru obraz i ugrijati ga, ali se plaljiva ekura suzdrala, nije mogla zaboraviti, dok se ljubila i mislila je na svijenjak u svojoj ruci, na oca koji je gleda, svog biveg mua, djecu koja spavaju u sobi. Neko je u kui!", vrisnula sam, odgurnula Crnog i izjurila u predsoblje. 49. ZOVEM SE CRNI Iskrao sam se iz kue po jutarnjem mraku kao gost koji je svjestan svoje krivice i dugo hodao blatnjavim ulicama. Na Beja-zitu sam uzeo abdest u damijskoj avliji, uao u damiju i klanjao jutarnju molitvu. Unutra nije bilo ni ive due osim efendi imama i jednog starca koji je, zahvaljujui sposobnosti koja se stie poslije mnogo i mnogo godina, mogao spavati i za vrijeme molitve. Ponekad izmeu snenih matanja i tunih uspomena osjetimo da je Alah na trenutak obratio panju na nas, pa sa nadom podanika koji pun velikih oekivanja predaje padiahu neku molbu, molimo neto od Njega. Svog Alaha sam preklinjao da mi da dom pun sree i onih koji me vole. Stigavi do kue majstora Osmana, osjetio sam da je on u jednom danu u meni postepeno zauzeo mjesto pokojnog tetka. Bio je zadrtiji, dalji, ali njegova predanost iluminaciji bila je dublja. Veliki majstor je vie liio na dervia predanog svom miru nego na nekoga ko je godinama meu iluminatorima irio strah, divljenje i ljubavni zanos. Od majstorove kue krenuli smo prema palati. Idui tako on, lagano pogrbljen na svome konju, i ja, uz konja, takoe lagano pogrbljen, vjerojatno smo liili na nekog starog dervia i

njegovog zanesenog sljedbenika, koji se mogu vidjeti na jeftinim ilustracijama koje krase stare prie. U palati smo zatekli zapovjednika i njegove ljude, poletnije i spremnije od nas. Poto je na padiah bio siguran da emo ujutru pregledati sva tri crtea konja, koja su sino izradila trojica majstora iluminacije, i na brzinu utvrditi ko je od njih podli ubica, naredio je da se taj prokletnik odmah baci na muke bez obaveze da se jo jednom pita za carsko doputenje. I tako smo bili primljeni u onu malu, sklepanu kuu u skrivenom dijelu padiahove bate, koji su radije koristili za tajna sasluanja, muenja i pogubljenja, a ne pred Delatovom esmom, gdje se obavljaju javna pogubljenja kako bi svako iz toga mogao izvui odgovarajuu pouku. Jedan mladi, toliko otmjen i uljudan da je bilo nemogue povjerovati da je zapovjednikov ovjek, sigurnim pokretima postavio je tri crtea na stalak za knjige. Kad je majstor Osman izvadio svoju lupu, srce mi je snano zakucalo. S lupom i okom koje je stalno drao na istoj udaljenosti, lagano je preao preko tri savrena crtea konja. Kao orao koji graciozno krui iznad zemlje i sa visine paljivo posmatra gazelu koju e uloviti, tako je i on u jednom trenutku usporio iznad konjskih nozdrva i sav se pretvorio u oko, ali se nije uzbuivao. Nema", rekao je hladnokrvno. ega nema?", upita zapovjednik. Mislio sam da veliki majstor nee uriti, da e ispitati svaku taku na konjima, od grive do kopita. Prokleti iluminator nije ostavio nikakav trag", rekao je majstor Osman. Po ovim crteima ne moe se zakljuiti ko je nacrtao dorata." Uzeo sam lupu koju je spustio i pogledao nozdrve konja. Majstor je imao pravo. Ni na jednom od ta tri konja nije bilo niega to je liilo na udnu nozdrvu dorata nacrtanog za knjigu koju je pripremao moj tetak. U tom trenu zaokupie me muitelji koji su ekali vani s nekakvom napravom za koju nisam mogao odgonetnuti kako se koristi. Dok sam ih tako posmatrao kroz odkrinuta vrata, ugledao sam kako jedan od njih tri unatrake, prestraen kao da je vidio duha, baca se iza jednog dudovog stabla i tu ostaje da lei. Tano u tom trenutku, kao svjetlost koja razdanjuje olovno jutro, u sobu je stupio na preuzvieni padiah, Temelj svijeta. Majstor Osman mu je odmah objasnio da po crteima konja nije mogao nita zakljuiti. Ipak, nije mogao odoliti iskuenju da naem padiahu ne pokae konje na tim udesnim crteima, na to da se prvi propeo na stranje noge, na prefmjenost u gracioznom dranju drugog i dostojanstvo i ponos treeg, to se vialo samo u veoma starim knjigama. Istovremeno je procjenjivao kojem iluminatoru pripada koji crte, a pa koji je sino iao od jednog do drugog potvrdio je tanost njegovih pretpostavki. Gospodaru moj, nemojte se uditi tome to moje ilumina-tore poznajem kao svoj dep", rekao je majstor Osman. Jer, udim se kako se nekom od tih iluminatora, koje dobro poznajem, mogao dogoditi takav, meni nepoznat potez etkom. Jer, nijedna greka koju napravi iluminator nije bez razloga." To znai?", upitao je na padiah. Moj preuzvieni i sretni padiahu, Pokrovitelju svijeta, tajni potpis koji smo vidjeli na nozdrvi onog dorata, po mom miljenju nije beznaajna i glupa iluminatorska pogreka, nego neto iji korijeni seu daleko unazad, do sasvim drugaijih slika, drugaijih metoda i stilova, a moda ak i drugaijih konja. Ako prelistamo udesne stranice vievijekovnih knjiga koje uvate u svojoj carskoj riznici, u vrsto zakljuanim podrumima, u eljeznim sanducima i ormarima, vidjeemo da je ono to danas smatramo 'grekom' nekad moda bio stil, pa emo tako i zagonetni crte moi pripisati peru jednog od trojice iluminatora." Da li vi to elite ui u riznicu unutranjih odaja carske pa-late?", upita sultan zapanjeno. Da", odgovorio je majstor.

To je bila beskrajno hrabra elja, kao da poeli ui u harem. U istom trenutku shvatio sam i ovo: kao to su zgrade harema i riznice bile smjetene u dva najljepa dijela unutranjeg dvorita koje je pripadalo unutranjim i poput raja lijepim odajama pala-te, tako su se i te dvije graevine nalazile u najosjetljivijem dijelu padiahovog srca. Dok sam po izrazu lijepog lica naeg padiaha, u koje sam se napokon usudio pogledati, nastojao shvatiti ta bi se u tim trenucima moglo dogoditi, on se iznenada podie i ode. Da li se naljutio i uvrijedio? Da li bismo svi mi, pa ak i svi iluminatori, mogli biti kanjeni zbog majstorove drskosti? Gledajui u crtee ispred sebe, razmiljao sam o tome da u biti pogubljen i da nikad vie neu vidjeti ekuru, niti lei s njom u istu postelju. Uprkos njihovoj ljepoti, sad mi se inilo da su ti udesni konji izronili iz nekog meni dalekog svijeta. U toj jezivoj tiini neprestano me je opsjedala sljedea misao: kao to sama injenica da je neko kao dijete primljen u unutranje carske odaje, u samo srce palate, da tu ivi i stie odgoj, znai da je ta osoba rob naeg padiaha i da moe i umrijeti za sve to, tako i biti iluminator znai biti rob Alahove ljepote i umrijeti za nju. Kada su nas mnogo kasnije ljudi glavnog rizniara izveli gore, prema Srednjoj kapiji, pomislio sam samo na smrt i njenu tiinu. Dok smo prolazili kroz Kapiju mira, na kojoj je pogubljeno na desetine paa, uvari kao da nas nisu primijetili. U tim trenucima ni Divanski trg, koji me je jo jue zaslijepio svojom ljepotom kao da je sam denet, ni kula na njemu, ni paunovi nisu ostavili neki utisak na mene. Shvatio sam da nas vode jo dublje unutra, u unutranje carske odaje, u srce skrivenog svijeta naeg padiaha. Tako smo proli kroz vrata na koja bez dozvole nisu mogli ui ak ni veliki veziri. Kao dijete koje se nalo u bajci, nisam podizao sputeni pogled kako se ne bih suoio s udima i udovitima koji bi mogli da iskrsnu ispred mene. Nisam pogledao ak ni dvoranu za prijeme. Ipak, u jednom trenutku moj pogled je skliznuo i naas se zadrao na zidovima harema, na jednom platanu, koji se ni po emu nije razlikovao od drugih, i na jednom visokom ovjeku odjevenom u ogrta od sjajnog, plavog satena. Proli smo izmeu visokih stubova i zaustavili se pred tekim vratima, veim i ras-konijim od ostalih, a povrh toga i prekrivenim ukrasima u obliku stalaktita. Na njihovom pragu stajale su age u svjetlucavim karta-nima, a jedan od njih bio je nagnut prema bravi. Gledajui nas pravo u oi carski rizniar je rekao: Blago vama, na preuzvieni padiah dopustio je da vas prime u Carsku riznicu. Vidjeete knjige koje jo niko nije vidjeo, vidjeete stranice od zlata i nevjerojatne crtee i tragati kao lovci. Moj padiah je naredio da vas podsjetim na to da majstor Osman ima rok od tri dana, a poto je jedan ve proao, majstor u preostala dva dana, do etvrtka u podne, mora otkriti ko je prokletnik meu ilu-minatorima, ali ako to ne bude mogao zapovjednikova sasluanja pod mukama otkrie istinu." Najprije su skinuli omota lokota stavljenog zbog zatite peata koji sprijeava da se u bravu stavi neki drugi klju. uvar riznice i dvojica aga provjerili su peat i klimanjem glave potvrdili da je netaknut. Kada je peat prelomljen, a klju stavljen u otvor, tiinu u kojoj smo svi napeto posmatrali ta se dogaa naruilo je kljocanje i lokot se otvorio. Lice majstora Osmana na trenutak je poprimilo pepeljastosivu boju. Kad se otvorilo jedno krilo tekih, izrezbarenih drvenih vrata, inilo se kao da je na to lice pala sjena iz nekih davno prolih vremena. Moj padiah nije htio da tome nepotrebno prisustvuju vii pisari i tajnici koji vode inventarne knjige", rekao je carski rizniar. Bibliotekar je umro, a na njegovo mjesto nije doao niko ko bi brinuo o knjigama. Zato je padiah odredio da sa vama moe ui jedino Dezmi-aga." To je bio kepec sjajnih oiju, star otprilike sedamdeset godina. Kapa na njegovoj glavi, kao jedro, bila je udnija i od njega samog. Dezmi-aga poznaje unutranjost riznice kao svoju kuu. On zna bolje od svakog gdje su knjige i sve druge stvari."

Stari kepec se nije gordio zbog toga. Razgledao je stvari koje su unosili paevi Carske riznice: mangal s nogama od srebra, nonu posudu s drkom ukraenom sedefnim umecima, svjetiljku i svijenjake. Carski rizniar nam je rekao da e vrata za nama opet biti zapeaena sedamdesetogodinjim peatom sultana Selima Okrutnog, da e peat nakon veernjeg namaza u prisutnosti velikog broja aga kao svjedoka opet biti prelomljen i vrata otvorena i da pripazimo na to da neto 'grekom' ne zaluta u nau odjeu, depove i pojaseve jer e nas pretresti do gole koe. Uli smo u riznicu kroz palir aga. Unutra se osjeala jeziva hladnoa. Kad su se vrata za nama zatvorila, naas je sve utonu-lo u gust mrak. Osjetio sam vonj plijesni, praine i vlage, koji me je guio. Svaki je ugao bio pretrpan, stvari, sanduci, kacige, sve je to inilo jednu zbrkanu gomilu. Obuzeo me osjeaj kao da iz neposredne blizine prisustvujem nekom velikom ratnom okraju. Moje oi su se na kraju navikle na udnu svjetlost koja se raz-livala po cijelom prostoru prodirui kroz debele reetke na prozorima iznad nas i kroz ograde stepenica (du visokih zidova penja-le su se na meusprat) i drvenih odmorita koja su zaobilazila drugi sprat. Ta prostorija je bila crvena zbog crvene boje baruna na zidovima, sagova i ilima. S dubokim strahopotovanjem osjetio sam da se tu zavravaju svi ratni pohodi na koje se kree radi prikupljanja tog silnog bogatstva i svih tih stvari, da tu zavravaju sve bitke, sva prolivena krv, svi opljakani gradovi i riznice. Da li se bojite?", upitao je stari kepec, izgovorivi naglas ono to sam osjeao. Ko god ulazi prvi put, boji se. Nou due ovih stvari apuu." Tiina uronjena u nepreglednu gomilu svih tih nevjerojatnih stvari bila je zastraujua. uli smo zveket peata udarenog na lokot vrata iza nas, no mi smo, ne pomjerajui se, s uenjem po-smatrali tu gomilu. Vidio sam sablje, bjelokost, ogrtae, srebrne svijenjake, zastave od atlasa, vidio sam kutije od sedefa, eljezne sanduke, kineske vaze, remenje, sazove, oklope, jastuke od svile, globuse, izme, krzna, rogove nosoroga, oslikana nojeva jaja, puke, strijele, topuze, ormare, ormare, ormare... Sve je bilo zatrpano tkaninama, ilimima i svilom, i kao da je sve to s gornjih spratova obloenih drvetom, s balustrada, iz ugraenih zidnih ormara, iz malih zidnih udubljenja, u rolama lagano klizilo prema meni. Neka udna svjetlost, kakvu jo nisam vidio, padala je na tkanine, kutije, vladarske kaftane, na sablje, ruiaste i velike svijee, na turbane, jastuke ukraene biserima, sedla protkana zlatnim nitima, na duge maeve s drkama ukraenim dijamantima, topuze ukraene rubinima, kavuke, perjanice, neobine satove, figurice konja i slonova od bjelokosti, nargile s dijelovima ukraenim dragim kamenjem, komode od sedefa, konjske perjanice, goleme brojanice, oklope ukraene rubinima i tirkizom, ibrike, bodee... Ta neodreena svjetlost koja je dopirala s gornjih prozora osvjetljavala je stupove praine u polumranoj sobi, ba kao kad sunev zrak u ljetujem danu prodire kroz stakleni otvor na damijskoj kupoli, samo to to sada nije bila suneva svjetlost. Zahvaljujui toj udnoj svjetlosti zrak u prostoriji gotovo da se mogao dotai rukom, i zbog njega su sve stvari izgledale kao da su napravljene od istog materijala. Poto smo svi zajedno jo neko vrijeme s nelagodom trpili tiinu koja je vladala u prostoriji, primijetio sam da se zbog praine, koja je kao i svjetlost pokrivala sve stvari priguujui u hladnoj sobi preovlaujuu crvenu boju, da se upravo zbog te praine inilo kako su sve stvari napravljene od iste tajne materije. Ono to je tu cijelu gomilu predmeta inilo jo strasnijom bilo je udno i neodreeno slivanje svih tih stvari u masu za koju ovjek ak ni nakon drugog ili treeg pogleda ne moe otkriti ta je. Od jednog predmeta mislio sam da je sanduk, zatim da je stalak za knjige, na kraju sam vidio da je to neka udna franaka maina. Pokazalo se da je i jedna sedef-na krinja, ostavljena meu ogrtaima i perjanicama koje su iz sanduka na brzinu izvaene i razbacane, zapravo jedna udna komoda koju je poslao ruski car. Dezmi-aga uvjebanim pokretima namjesti mangal ispod otvora dimnjaka u zidu.

Gdje su knjige?", apatom upita majstor Osman. Koje knjige?", upita kepec. One iz Arabije, ili kurani napisani kufskim pismom, ili knjige koje je Njegova preuzvienost, u denetu poivajui sultan Selim-han Okrutni, dopremio iz Tabriza, ili zaplijenjene knjige pogubljenih paa, ili sveske koje je mletaki ambasador poklonio djedu naeg padiaha, ili hrian-ske knjige jo iz vremena sultana Mehmeda Osvajaa?" One koje je prije trideset godina ah Tahmasp poslao na dar preuzvienom, u denetu poivajuem sultanu Selimu", odgovorio je majstor Osman. Kepec nas je odveo do jednog velikog drvenog ormara. Kad je otvorio njegova vrata i pred sobom ugledao ukoriene sveske, majstora Osmana obuze nestrpljenje. Otvorio je jednu svesku, proitao natpis na njoj i prelistao stranice. Zajedno s njim i ja sam s divljenjem razgledao stranice i paljivo uraene crtee kanova lagano iskoenih oiju. Dingis-kan, agataj-kan, Tuluj-kan i Kublaj-kan, vladar Kine", proitao je majstor Osman, sklopio knjigu i uzeo drugu. Pred nama je iskrsnuo crte nevjerojatne ljepote: Ferhat snagom ljubavi i uz silan napor nosi na leima svoju ljubljenu irin, zajedno sa konjem na kojem je jahala. Da bi naglasila strast i tugu zaljubljenog para, tuna drhtava ruka nacrtala je svjedoke Fer-hatove ljubavi, planine, oblake i lie tri plemenita stabla empresa, i to s takvim bolom da smo majstor Osman i ja odmah osjetili tugu i ukus suza opadajueg lia. Taj dirljivi prizor ni ovdje, kao ni kod svih drugih velikih majstora, nije bio nacrtan da bi se pokazala snaga Ferhatovih miica, nego da bi se crteom reklo kako cijeli svijet u tom trenutku saosjea s Ferhatom. Jedno od djela koja oponaaju Behzada, uraeno prije sedamdeset dvije godine u Tabrizu", rekao je majstor Osman, vratio svitak na njegovo mjesto i uzeo drugi. Bio je to crte iz zbirke Kalila i Dimna na kojem je prikazano prinudno prijateljstvo make i poljskog mia. Jadni mi, koji se naao na njivi izmeu kune na zemlji i crne lunje na nebu, nalazi spas kod jedne jadne make uhvaene u lovevu zamku. Postiu dogovor, maka se prema njemu ponaa kao prema prijatelju i lie ga s ljubavlju. Kuna i crna lunja plae se make i odustaju od lova na mia, a mi oprezno spaava maku iz zamke. I prije nego to sam mogao shvatiti iluminatorovu osjetljivost na tu temu, majstor je ve ugurao knjigu medu druge i napamet otvorio novu stranicu neke druge knjige. Na njoj je bio lijep crte neke tajanstvene ene koja je graciozno irila dlan jedne ruke pita-jui neto, dok joj je druga ruka poivala na koljenu prekrivenom zelenim prekrivaem, i mukarca okrenutog na stranu, koji je paljivo sluao ta mu ona govori. S uivanjem i zaviu posmatrao sam prisnost, ljubav i prijateljstvo medu njima. Majstor Osman skloni i tu knjigu i otvori neku stranicu nove knjige. Konjanici dvije neprijateljske vojske, Irana i Turana, s oklopima, ljemovima i titnicima na koljenima, s lukovima, to-bolcima i strijelama, na prekrasnim legendarnim konjima, pokrivenim zatitnim prekrivaima, poredani besprijekorno jedni nasuprot drugih u pranjavoj stepi ute boje, drei uspravno koplja s raznobojnim ukrasima na vrhu, strpljivo posmatraju borbu svojih zapovjednika prije nego to zaponu odluujuu borbu na ivot i smrt. Htio sam rei samom sebi da ono to crta jedan iluminator vrste vjere, danas ili prije sto godina, bilo da se radi o ratnom ili ljubavnom prizoru, jeste njegova borba s vlastitim biem, sa samim sobom, i njegova ljubav prema crtanju, a to znai da iluminator crta svoje vlastito strpljenje. No, tada majstor Osman zatvori tvrdi povez i ree: Nije ni ovo." Na stranicama jednog albuma vidjeli smo beskrajno dug crte nekog s visokim planinama koje su se gubile u uskovitlanim oblacima. Mislio sam da je crtanje sposobnost da se posmatra ovaj svijet, a zatim nacrta kao da je neki sasvim drugi. Majstor Osman mi je ispriao kako je taj kineski crte mogao dospjeti iz Kine u Istanbul putujui iz Buhare u Herat, iz Herata u Tabriz, iz Tebriza u araj naeg padiaha i to tako to je bio umetan u razne knjige, vaen iz njih, a zatim s nekim drugim crteima ponovo uvezivan u neku drugu knjigu...

Vidjeli smo crtee rata i smrti, sve strasnije i ljepe: Rustem ah s Mazenderanom; Rustem napada Efrasijabovu vojsku, Rustem kao tajanstveni ratnik kojeg ne prepoznaju u oklopu... U drugom albumu vidjeli smo raskomadane leeve u surovoj bici nepoznatih legendarnih vojski, bodee umrljane krvlju, nesretne vojnike u ijim oima se ogleda smrt i ratnike kako jedan drugog sjeckaju na komadie kao luk. Ko zna po koji, moda i hiljaditi put, majstor Osman je razgledao uvene crtee: Husreva kako iz prikrajka posmatra lijepu irin, koja se na mjeseini kupa u jezeru, Lejlu i Mednuna kako gube svijest od uzbuenja u trenutku ponovnog susreta nakon duge razdvojenosti, crte raspjevane sree, na kojem Salaman i Absal, pobjegavi od cijelog svijeta, sami ive na otoku sree, punom stabala, cvijea i ptica koje cvrkuu. I kao svaki pravi majstor, ni on se nije mogao suzdrati, a da mi, ak i na najloijem crteu, ne skrene panju na neto neobino, iluminatorovu nesposobnost ili svau koju su boje same zapoele meu sobom. Koji nesretni i zlonamjerni iluminator je nepotrebno smjestio zloslutnu sovu na granu dok Husrev i irin sluaju slatke prie njenih dama? Ko je smjestio onog lijepog mladia u enskoj odjei meu Egipanke koje su isjekle prste gulei narande jer nisu skidale pogled s prelijepog Jusufa? Da li je iluminator koji je zabiljeio trenutak kad Isfendijara osljeplju-ju strijelom slutio da e i on kasnije izgubiti vid? Vidjeli smo anele koji okruuju naeg preuzvienog Poslanika u trenutku njegovog uspea na nebo, tamnoputog bradatog starca sa est ruku, koji predstavlja planetu Saturn, kako mali Ru-stem spokojno spava u kolijevci od sedefa, pod budnim okom svoje majke i dadilja. Vidjeli smo Darijevu bolnu smrt u Aleksandrovom naruju, kako Behram Gur s ruskom princezom odlazi u crvenu sobu, kako Sijavu kroz vatru jae na vrancu na ijoj no-zdrvi nije bilo tajanstvenog potpisa, tunu denazu Husreva, kojeg je ubio njegov vlastiti sin. Uurbano pregledajui knjige, majstor je katkad prepoznavao iluminatora i pokazivao ga, traio i pronalazio njegov stidljivi potpis skriven u cvijeu, u djeliu nekih ruevina ili crne jame u kojoj se krije demon, pa je te potpise i kolofone odgonetao objanjavajui mi ko je ta od koga preuzeo. Neke knjige je dugo listao nadajui se da emo u njima pronai nekoliko oslikanih stranica. Ponekad je nastupala duga tiina, ulo bi se samo neizvjesno utanje stranica. A ponekad bi majstor Osman uzviknuo: Tako!", ali ja sam utio jer nisam znao emu se udi. Povremeno je otvarao neke crtee, pokazivao ih i podsjeao me na to da smo kompoziciju neke stranice ili ras-pored stabala i konjanika na nekim crteima ve sreli u drugim knjigama, u drugim scenama nekih sasvim drugih pria. Upore-ivao je crte iz jedne knjige Nizamijeve Hamse/Petorke, prireena u vrijeme Timurovog sina aha Rize, skoro prije dva vijeka, s crteom iz jedne druge knjige koji je, kako je majstor rekao, izraen u Tabrizu prije sedamdeset sedam godina, i pitao me kako se moglo dogoditi udo da iluminatori nacrtaju isti crte, a da prije toga nijedan od njih nije vidio radove onog drugog. Crtati znai sjeati se." Prelistavao je stare knjige, rastuio bi se nad udesnim ljepotama (jer tako vie niko nije znao crtati), a radovao se grekama (jer, svi smo mi iluminatori zapravo braa!), pokazivao mi stvari kojih se iluminator sjea, crtee starih stabala, anela, kiobrana, tigrova, atora, zmajeva i tunih prineva, aludirajui na to da je nekada Alah vidio neponovljiv svijet i vjerujui u ljepotu onoga to je vidio, povjerio ga je svojim robovima. Obaveza nas iluminatora i onih koji vole iluminaciju jeste da se sjetimo tog veli-anstvenog pejzaa koji je Alah vidio i povjerio nam ga. Najvei majstori iz svake generacije iluminatora, koji su predano radili itav ivot dok ne bi oslijepili, s velikim trudom i nadahnuem nastojali su dostii tu fantastinu viziju, koju nam je Alah zadao da vidimo i nacrtamo. No, ono to su napravili liilo je na njihove najljepe uspomene. Naalost, ak su se i najvei majstori kao u snu mogli sjetiti samo ponekog detalja te velianstvene slike, isto kao i umorni starci i veliki iluminatori ije su oi ve bile ugasnule od prekomjernog rada. Eto, to je razlog zbog kojeg stari majstori, iako nikad nisu vidjeli radove drugih, iako su izmeu njih vijekovi, s vremena

na vrijeme, kao nekim udom, potpuno isto crtaju drvo, pticu, princa koji se kupa u hamamu ili tunu djevojku kraj prozora. Mnogo kasnije, nakon to je crvena svjetlost u prostoriji Carske riznice ve ugasnula i nakon to se pokazalo da u ormaru nema nijedne knjige koju je ah Tahmasp poslao na poklon ocu naeg padiaha, majstor Osman se ponovo vratio istom razmiljanju: Nekada se vjetina vijekovima prenosila s majstora na egrta, pokazivalo se, pouavalo i uilo kako se crta krilo ptice, list koji visi s grane drveta, kako saviti strehu, oblak na nebu, osmijeh ene. Kako sve to naui od svog uitelja prihvata kao kalup, majstor iluminacije svim srcem vjeruje u nepromjenljivost tih stvari isto kao to vjeruje u nepromjenljivost Kurana asnog, pa zato nikad ne zaboravlja detalj koji mu se, kao i Kuran asni, dobro ureze u pamenje. Ali, to to ga majstor ne zaboravlja ne znai da e ga uvijek i upotrebljavati. Navike iluminatorske radionice u kojoj gubi vid, navike mrzovoljnog uitelja uz kojeg crta, osjeaj za boje i padiahov ukus, sve to ponekad ne dozvoljava iluminatoru da u svoj crte unese taj detalj, to krilo ptice ili osmijeh ene..." Ili konjsku nozdrvu", dodao sam u jednom dahu. Ili konjsku nozdrvu...", ponovi majstor Osman, ne osmi-jehnuvi se. Sve to taj veliki majstor ne crta onako kako je sauvano u dubini njegove due, nego u skladu sa navikama majstorske radionice u kojoj radi i onako kako to svi drugi crtaju. Da li ti je jasno?" Na jednoj oslikanoj stranici Nizamijevog djela Husrev i i-rin, ije smo brojne prepie ve imali u rukama, bila je prikazana irin na prijestolu, a na kamenom zidu dvorca vidio se uklesan natpis koji je majstor proitao: SVEMOGUI BOE, SAUVAJ MO, VLADAVINU I ZEMLJU NAEGA PLEMENITOG PA-DIAHA, NAEGA PRAVEDNOG VLADARA, SINA TIMUR-HANA POBJEDONOSNOG, DA BI I SRETAN (napisano na lijevom kamenu) I BOGAT (napisano na desnom kamenu) BIO. Gdje emo nai crtee koje je majstor nacrtao onako kako je konjsku nozdrvu i upamtio?", upitao sam kasnije. Moramo pronai svesku legendarne ahname, knjige o kraljevima, koju je ah Tahmasp poslao na poklon", rekao je majstor Osman. Moramo se vratiti u ona lijepa, stara, slavna vremena kad nam je Alah darivao svoj udio u stvaranju iluminatorske umjetnosti. Pregledaemo jo mnogo knjiga." Kroz glavu mi je prolo da prava namjera majstora Osmana nije bila ta da pronae konja s udnom nozdrvom, nego da razgleda to vie tih velianstvenih crtea, koji u ovoj prostoriji Carske riznice poivaju daleko od oiju. Bio sam nestrpljiv da to prije pronaemo dokaze i da se vratim ekuri, koja me je ekala kod kue, toliko da nisam htio vjerovati u to da bi veliki majstor elio to je mogue due ostati u prostoriji hladnoj kao led. 1 tako, nastavili smo da otvaramo nove ormare i nove sanduke, koje nam je kepec pokazivao, i da razgledamo crtee. Ponekad mi je bilo dosta tih crtea koji lie jedan na drugi, nisam vie elio da vidim scenu u kojoj Husrev dolazi pod prozor dvorca da bi vidio irin, odvajao sam se od uitelja, ne gledajui ak ni nozdrve Husrevova konja, i pokuavao se ugrijati kraj mangala, ili sam etao, s potovanjem i divljenjem, izmeu zastraujuih gomila tkanina, zlata, trofeja, oruja i oklopa u sporednim prostorijama koje su se nastavljale jedna na drugu. Ponekad bih se brzo vraao majstoru, zbog uzvika koji bi mu se oteo, ili zbog njegovog odmahivanja rukom, nadajui se da se u nekoj svesci pojavilo neko novo udo, ili da se, ba tako, konano na nekoj stranici pojavio konj udnih nozdrva, a kad bih priao majstoru, koji je sjedio pogrbljen na ilimu jo iz vremena sultana Mehme-da Osvajaa, i pogledao list u njegovim drhtavim rukama, ugle-dao bih neto to do tada nikad nisam vidio - prikaz ejtana kako se podmuklo ukrcava na barku Muha Pejgambera. Vidjeli smo stotine i stotine ahova, kraljeva, padiaha i sultana na prijestoljima raznih drava od Timurovog doba, sve do sultana Sulejmana Velianstvenog, kako sretni i razdragani love gazele, lavove i zeeve. Vidjeli smo kako je ak i ejtan pocrvenio od srama pred

bestidnikom koji je na stranje kamiline noge, u visini njezinih koljena, privrstio dvije daske kako bi se mogao uspeti na njih i sodomizirati jadnu ivotinju. U jednoj arapskoj knjizi iz Bagdada vidjeli smo trgovca koji, drei se za noge ptice iz bajke, leti preko mora. Na prvoj stranici jedne sveske, koja se sama od sebe otvorila, vidjeli smo scenu koju smo ekura i ja najvie voljeli: kako se irin zaljubljuje u Husreva posmatrajui njegov portret objeen na drvetu. Postali smo svjesni vremena tek kad smo ugledali crte s prikazom mehanizma nekog zbrkanog sata, koji se sastojao od predmeta natovarenih na lea slona: mo-tovila, lopti, ptica i jedne arapske figurice. Nisam mogao pretpostaviti koliko smo vremena proveli idui tako od sveske do sveske, od jednog crtea do drugog. Kao da se apsolutno nepromjenljivo, zaustavljeno zlatno doba o kojem govore crtei i prie koje smo prelistavali, izmijealo s pljesnivim i vlanim vremenom koje smo ivjeli u ovoj prostoriji Carske riznice. Stranice koje su vijekovima oslikavane u iluminatorskim radionicama mnogih ahova, prineva, hanova i padiahova, i nad kojima je nestajao oinji vid, kao da su poslije toliko godina koje su proveli u nedostupnim krinjama svakog trena trebale oivjeti i pokrenuti ljemove razbacane oko nas, sablje i bodee s drkama ukraenim dragim kamenjem, oklope, oljice donesene ak iz Kine i pranjave i njene ude, jastuke s biserima i ilime kakve smo viali na crteima, kao i sve mogue vrste konja. Tokom prolih vijekova hiljade i hiljade iluminatora izraivali su u tajnosti i tiini uvijek iste crtee i tako su, tad mi je palo na pamet, na svojim crteima zabiljeile tihu i neosjetnu promjenu svijeta u jedan potpuno drugaiji svijet." Priznajem, nisam mogao potpuno shvatiti ta veliki majstor eli time da kae. Panja koju je posveivao hiljadama crtea napravljenim u posljednja dva vijeka na prostoru od Buhare i Herata do Tabriza, Bagdada i odatle do Istanbula, uveliko je preva-zila potragu za tajanstvenim znakom na nozdrvama nacrtanih konja. Ono to smo mi ovdje radili bila je jedna vrsta tunog obreda divljenja nadahnuu, umijeu i strpljenju svih majstora koji su na tim prostorima ve nekoliko vijekova izraivali crtee i iluminacije. Kada su se, u vrijeme veernje molitve, vrata Carske riznice poela otvarati i kad mi je majstor Osman rekao da ne osjea nikakvu potrebu da izlazi, da e zadatak koji mu je povjerio na pa-diah moi valjano obaviti samo ako do jutra ostane tu i pri svjetlosti svijea i uljanica pregleda crtee, prvo sam pomislio da ostanem ovdje s njim (i s patuljkom!), zato sam mu to i rekao. Kad su se vrata riznice otvorila i kad je majstor nau odluku saoptio agama koje su nas ekale, i od carskog rizniara traio dozvolu, istog trena sam se pokajao. eznuo sam za ekurom i kuom. Svaki put kad bih pomislio na to da e sama s djecom provesti no i da e vrsto zatvoriti prozore, iji su kapci u meuvremenu popravljeni, osjeao sam se kao na iglama. Veliki, vani platani u unutranjem dvoritu, koji su se kroz odkrinuto krilo vrata riznice kao kroz maglu nazirali i gestikuli-ranje dvojice mladih paeva koji su u tom sretnom vrtu razgovarali jezikom gluvonijemih, da ne bi uznemirili naeg padiaha, mamili su me u udesni ivot vani, ali se nisam pomjerio obuzet stidom i krivicom. 50. MI, LUTAJUI DERVII Poto je kepec Dezmi-aga razglasio esnafu iluminatora da se u jednoj mapi u padiahovoj tajnoj riznici, koju su njegovi preci vijekovima punili skupljajui i harajui mnoge zemlje, meu stranicama koje potjeu iz Kine, Samarkanda i Herata, pojavio crte nas dvojice, ukoliko bismo i mi svoju priu ispriali na na nain, Alah e nam pomoi da nas niko ne shvati pogreno.

Naa smrt dogodila se prije stotinu i deset godina, a etrdeset otkako su nam ejtanske i bogohulne tekije zatvorili izgovarajui se da se tu okupljaju persijski sljedbenici, no, mi smo se pojavili ispred vas! Zbog ega? Naslikani smo na nain franakih majstora, eto zato! Na crteu se vidi kako smo jednog dana mi, dva lutajua dervia, u carstvu naeg padiaha, ili od jednog do drugog grada. Bosonogi, elavi, odrpani sa po jednim jelekom i komadom jelenske koe, opasani emerom, s povijenim motkama u rukama i prosjakim posudicama objeenim o rame, dogovarali smo se pokraj jedne esme, kad se pojavi franaki putnik, udak koji nas zaustavi, svakome da jednu aku i krene da izrauje na crte. udak je na papir stavio nas u centar poput atora naeg padiaha i crtao nas odrpane kad mi odjednom pade na um, to sam rekao i svom prijatelju, pa da bismo izgledali kao pravi siroti derviki prosjaci poeli smo kolutati zjenicama oiju, dok su nam bjeonjae bile isturene pa smo gledali poput slijepaca.Tako dervi posmatra svijet koji se nalazi u njemu, a ne svijet koji ga okruuje, i kako su nam glave bile pune haia, scena koju smo vidjeli bila je jo prijatnija. No, pejza se pokvario zbog nekog hode koji je poeo da vie na sav glas. joj, nemoj pogreno shvatiti! Kada smo prije spominjali ho-du, u kafani su nas dobro razumjeli. Ali ovo nije Nusret hoda iz Erzuruma, niti je Husret hoda, niti hoda iz Sivasa koji je sa ejtanom bio na drvetu. Oni koji sve pogreno razumiju, zaprijetili su da e, ako efendi medah bude olajavao asnog hodu, odsjei jezik i kafanu mu izvrnuti. Dakle, hoda kojeg spominjemo, poto prije sto i deset godina nije bilo ni kafe, bio je jako bijesan. Hej, ti, franaki nevjernice, zato ih crta?", urlao je. Bestidnici koji skitaju otimajui i proeci, puei hai, ispijajui vino, povaljuju jedni druge, a po tome kakvi su odrpani svako vidi da su svjetska fukara koja ne zna ni za namaz, ni za dom, ni za porodicu. Pored svih lijepih stvari u ovoj naoj zemlji, to ti crta olo, zar da budemo bijedni?" Ne, ve se crtei onog to je loe kod vas mnogo bolje i skuplje prodaju", odgovori franaki kaurin, dok smo se mi udili njegovoj pameti. Da li bi i ejtana crtao ako donosi vie zlata?", pita hoda pokuavajui da ga ukljui u velike prie i rasprave, ali umjetnik, majstor, ne dade se zapriati ve se sav toliko posvetio svom poslu da hodu nije ni primijetio. Tako as je nacrtao, crte postavio u korice na kraju sedla svog konja, vratio se u svoju zemlju, no kako je osmanlijska vojska grad u kojem je ivio na obali Dunavca zaposjela, mi smo se vratili nazad u Istanbul, u Carsku riznicu. Poslije su nas detaljno precrtavali iz jedne mape u drugu, iz knjige u knjigu, i konano se pojavismo u ovoj kafani gdje se kafa ispija kao napitak snage i mladosti. Slijedi: KRATKO OBJANJENJE SLIKARSTVA, SMRTI I NAEG MJESTA NA OVOM SVIJETU Hoda kojeg smo maloprije spomenuli u svojoj povelikoj knjizi propovijedi, govorio je da kalenderijski dervii ne bi trebali da poostoje na ovom svijetu. Jer, svi ljudi na svijetu dijele se na etiri grupe: 1. gospoda, 2. meetari, 3. radnici, 4. umjetnici, a dervia ni u jednoj grupi nema. Dakle, oni su suvini. A pripovijedao je i to da oni koji lutaju u paru, vjeno s jednom kaikom u ruci, prepirui se oko toga koji e prvi da jede, dok se oni koji ne shvataju smiju zato to nisu shvatili pravi razlog svae, odnosno ko e koga prevrnuti. Efendi hoda je otkrio nau tajnu tako to s nama i s lijepim mladiima, egrtima i ilu-minatorima ide istom stazom. Prava tajna je drugaija. Za vrijeme dok nas je crtao, franaki nevjernik nas je njeno i ljupko posmatrao pa nam se svidjelo sve to. Jedino je pravio greku zbog toga to je prosto gledao svijet i preslikavao ono to vidi i tako je nas koji vidimo prikazivao kao da smo slijepi, ali to

nas nije brinulo. Sada smo zadovoljni. Prema hodinom miljenju mi gorimo u dehenemu, prema nevjernicima mi smo truli leevi, a vi, umni slikari, smatrate da smo mi jedna slika, a kako smo slika, tako je lijepo to stojimo ispred vas kao da ivimo. Budui da smo, poslije susreta sa poznatim hodom, skitali tri dana od Konje do Sivasa, prosjaei po selima, jedne noi bilo je tako hladno da smo nas dvojica zagrljeni zaspali, smrzli se i izdahnuli. Prije nego to sam umro, usnio sam da sam naslikan i da poslije hiljadu godina postojanja moja slika stie u denet.

51. MAJSTOR OSMAN - TO SAM JA U Buhari postoji jedna pria jo iz vremena uzbekog kana Abdulaha. Uzbeki kan, jedan veoma sumnjiav vladar, doputao je da na jednoj slici istovremeno radi vie iluminatora, ali nikako nije volio da iluminatori jedni drugima gledaju crtee, kako se ne bi meusobno oponaali. Jer, ukoliko bi se na crteu pojavila kakva greka, bilo bi gotovo nemogue pronai krivca meu iluminatorima koji su jedni druge bez ustruavanja oponaali. to je jo vanije, iluminatori koji kradu jedni od drugih s vreme-nom poinju crtati samo ono to vide preko ramena svojih kolega, umjesto da se napregnu i u tami potrae boje uspomene. Zato je uzbeki kan s radou primio dvojicu velikih majstora, jednog s juga, iz iraza, drugog s istoka, iz Samarkanda, koji su po-bjegli od ratova i okrutnih ahova i potraili utoite kod njega. Zabranivi toj dvojici slavnih umjetnika da jedan drugom pokazuju svoje radove, dao im je po jednu malu radnu sobu u dva, meusobno najudaljenija krila svog saraja. Tako su oni, rastavljeni jedan od drugog, tano trideset sedam godina i etiri mjeseca sluali od kana Abdulaha, kao da sluaju kakvu legendu, prie o udnim stranicama na kojima rade, o pojedinostima u kojima se one razlikuju i detaljima po kojima lie jedna na drugu, te su umirali od elje da ih vide. Nakon to je uzbeki kan, poput kornjae, poivio dugo i umro, dvojica iluminatora pohitala su jedan drugom u sobu da vide slike. Kasnije, kad su sjeli na min-der, a svaki je pri tom u krilu drao knjigu onog drugog, i poeli razgledati crtee koje su poznavali samo iz uvene prie kana Abdulaha, obojica su osjetila razoaranje. Jer, crtei koje su gledali nisu bili legendarna djela o kojima im je priao kan Abdulah, ve su izgledali poput onih koje su tokom posljednjih godina viali -lieni bilo kakve osobitosti, tamni, mutni. ak i kad su, nedugo zatim, sasvim izgubili vid, ti veliki majstori nisu uspjeli shvatiti da je uzrok te zamuenosti crtea bilo sljepilo koje je nastupalo. I zakljuivi da su cijelog ivota bili obmanjivani, obojica su umrla vjerujui da su snovi ljepi od crtea. Dok sam nou u hladnoj odaji Carske riznice promrzlim prstima listao stranice knjiga o kojima sam godinama matao, bio sam mnogo sretniji od junaka te surove prie iz Buhare. Uzbuivalo me je to to, prije negoli oslijepim i umrem, u ruke mogu uzeti neke knjige o kojima sam cijelog ivota sluao bajke. Toliko me je uzbuivalo da sam, kad god bih bacio pogled na stranicu koja je izgledala jo udesnije nego to je to kazivala bajka o njoj, mrmljao: Boe, hvala ti, hvala, hvala." Na primjer, kad je, prije osamnaest godina, ah Ismail preao rijeku i od Uzbeha sabljom povratio Herat i cijeli Horosan, te svog mlaeg brata Sam Mirzu proglasio heratskim valijom, brat je, da bi to proslavio, dao da se pripremi jedan rukopis naredivi da se iznova napie i oslika knjiga emira Husreva po imenu Susret zvijezda, jer opisuje neto slino onome to je emir doivio na delhijskom dvoru. Po onome to sam uo, jedan crte u toj knjizi prikazivao je dvojicu vladara kako na obali jedne rijeke proslavljaju pobjede i taj susret; a obojica su liila ne samo na delhij-skog sultana Kejkubada i bengalskog vladara Bugru-kana, njegovog oca, nego i na aha Ismaila i brata mu Sam Mirzu, radi kojih je knjiga i nastala. Kad sam se

sasvim uvjerio u to da se u sultanovom atoru na crteu pojavljuju lica junaka iz one prie koju zamislim u glavi, zahvalio sam Svevinjem to mi je pruio priliku da vidim tu udesnu stranicu. Na jednom crteu ejha Muhameda, jednog od velikih majstora iz tih legendarnih vremena, bio je nacrtan neki ubogi sluga ije je divljenje prema padiahu preraslo u strasnu ljubav. Dok je njegov sultan igrao polo, taj je podanik strpljivo ekao ne bi li se lopta moda dokotrljala do njega pa da je on podigne i da svom gospodaru, a na crteu je prikazan trenutak kad se to zaista i dogodilo i kad on loptu koju je podigao sa zemlje prua svom padiahu. Ljubav, divljenje i pokornost, sve to jedan podanik osjea prema velianstvenom vladaru, prema jednom presvijetlom padiahu, ili mlad i lijep egrt prema velikom majstoru, to mi je iz hiljada pria ve bilo poznato, na crteu su bili doarani s takvom suptilnou i takvim razumijevanjem stvari, od naina na koji su prsti to dre loptu bili isprueni do podanikovog ustezanja da podigne glavu i pogleda padiaha u lice, da ovjek, gledajui tu stranicu, shvata kako je najvea srea na svijetu biti uitelj lijepim i razumnim egrtima i, isto tako, egrtovati kod velikog uitelja s pokornou koja prelazi u ropstvo. Bio sam alostan zbog onih kojima to nije bilo sueno. I dok sam listao stranice i pomno posmatrao na hiljade ptica, konja, vojnika, ljubavnika, divova, stabala i oblaka, dotle je sretni kepec Carske riznice iz krinje neprestano vadio nove uveze i stavljao ih preda me, hvalei se bez ustruavanja, poput kakvog vladara iz starih vremena kojem se pruila prilika da nam pokae svoje silno bogatstvo. Stranice dvaju raskonih svezaka, oba su isplivala iz razliitih kutova nekog eljeznog sanduka, od kojih je jedan bio boje trule vinje, ukorien u iraskom stilu, dok je drugi, izraen u Heratu, pod kineskim uticajem, imao lakirane korice, toliko su meusobno liile da sam najprije pomislio kako su prekopirane. Pokuavajui da otkrijem koja je knjiga original, potraio sam imena umjetnika u kolofonu, tragao za tajnim potpisima i na kraju, uasnut, shvatio da su ta dva primjerka Nizamijevog djela one legendarne knjige koje je majstor ejh Ali Tabrizi izradio za aha Dahana, vladara dinastije Karakojun-lu, a drugu za Uzun Hasana, vladara dinastije Akojunlu. Kad ga je karakojunski ah oslijepio kako nekom drugom ne bi izradio knjigu nalik prvoj, veliki majstor iluminacije potraio je utoite kod akojunskog vladara i izradio jo bolju knjigu. Kad sam uvidio da su slike u onoj drugoj, koju je izradio kad je bio slijep, svedenije i istije, a da su boje u prvoj jae i punije ivota, naslutio sam da uspomene slijepih na vidjelo iznose nemilosrdnu ogolje-nost ivota, ali da ubijaju njegovu dinamiku. Znam da u jednog dana i sam oslijepjeti, jer sam zaista veliki majstor i jer je i to, naravno, predodredio Svevinji, koji sve vidi i sve zna, ali elim li to ba sad? Poput osuenika na smrt koji prije pogubljenja eli jo jednom da pogleda krajolik, rekao sam Svevinjem: Dopusti mi da vidim sve te slike, da nahranim oi!" Jer, u zastraujuoj, stvarima ispunjenoj tami riznike odaje snano se osjealo boje prisustvo. Na stranicama koje sam listao esto sam nailazio na legende i primjere sljepila, te boje mudrosti. uvenu scenu koju prikazuje kako se, prilikom jednog izleta, irin zaljubila u Husreva vidjevi njegovu sliku okaenu na grani platana ejh Ali Reza iz iraza oslikao je tako da pojedinano iscrtani listovi stabla prekrivaju cijelo nebo. I da bi jednoj budali koja je, vidjevi crte, rekla kako njegova tema ipak nije platan samouvjereno dokazao da je stvarna tema nae iluminacije umjetnikova strast, a ne strast mlade i lijepe djevojke, odluio je da taj isti platan, sa svim njegovim listovima, ponovo nacrta na zrnu rie. Nisam vidio to stablo na zrnu rie, koje je majstor dopola dovrio jer je sedam godina i tri mjeseca nakon to se dao na posao oslijepio, nego majstorovo prekrasno drvo na papiru, ako me ne vara potpis oholo baen pod noge lijepih irininih drugarica. A na jednoj drugoj stranici bilo je oslikano Aleksandrovo osljepljenje Rustemovom ravastom strijelom, i to onako kako bi to izveli iluminatori upueni u indijske postupke, s tako raspjevanim i ivopisnim bojama da se ta sljepoa, ta iskonska briga i skrivena elja svakog istinskog iluminatora onome koji gleda crte ini kao uvod u neko neobuzdano slavlje.

Sve te stranice i uveze razgledao sam s uzbuenjem nekoga ko svojim oima eli vidjeti legende to ih je godinama sluao, ali i s uznemirenou starca koji nasluuje da e nakon izvjesnog vremena sasvim izgubiti vid. Kad bi mi se oteo uzdah divljenja u hladnoj sobi Carske riznice, koja je od boje tkanina, praine i udne svjetlosti svijea u svijenjacima utonula u neku tamnocrvenu boju, kakvu sam prvi put vidio, Crni i kepec povremeno bi mi prilazili i preko mog ramena gledali te udesne stranice, a ja sam im, nemoan da se obuzdam, objanjavao: Ta crvena boja ostala je tajna koju je veliki tabriski majstor Mirza Baba Imami odnio sa sobom u grob. Njome je obojio rub ilima, alevitski znak na turbanu safavidskog aha; pogledajte, evo, na ovoj stranici, stomak lava, a tu kaftan ovog lijepog djeaka. Tu prekrasnu crvenu boju, koju Alah svojim robovima nikad izravno nije pokazao, osim kad bi potekla krv, i koju skriva u rijetkim bu-bama i meu kamenjem, kako bismo se potrudili i pronali je, takvu crvenu golim okom na ovom svijetu moemo vidjeti samo na ljudskom materijalu i na slikama velikih majstora", govorio sam i dodavao: Hvala onome koji nam je sve ovo pokazao!" Mnogo kasnije, ne mogavi da se suzdrim, rekao sam: Pogledajte ovo!" i pokazao im velianstven crte, dostojan zbirke gazela o ljubavi, prijateljstvu, proljeu i srei. Dok smo gledali raznobojna stabla, emprese u vrtu nalik rajskom i sreu ljubavnika koji sjede u njemu, piju vino i recituju poeziju, kao da smo u hladnoj sobi Carske riznice to je vonjala na bu i prainu na trenutak osjetili njean miris cvijea i koe sretnih ljubavnika. Pogledajte grubost s kojom je emprese u pozadini nacrtao ilu-minator koji je tako iskreno uhvatio ruke i lijepe obnaene noge ljubavnika, eleganciju u njihovom dranju i uivanje ptica koje krue oko njih", rekao sam. To je crte Luftija iz Buhare, koji zbog svoje naprasitosti nijednu sliku nije dovrio, koji se posvaao sa svim ahovima i kanovima, smatrajui da nemaju pojma o umjetnosti, i koji se nigdje nije mogao skrasiti. I tako se taj veliki majstor, kojem nijedan vladar nije bio dovoljno dobar da bi radio za njega, svaajui se i lutajui od grada do grada, od jednog do drugog vladara, naposljetku vezao za umjetniku radionicu jednog beznaajnog princa koji je vladao golim planinama, te je kod njega proveo preostalih dvadeset pet godina ivota govorei da je kanova zemlja moda mala, ali da se zato kan razumije u umjetnost. I danas zbijaju ale na raun toga, pitajui se je li iluminator uopte znao da je taj neugledni kan bio slijep." Nakon to je prola pono, upitao sam: Vidite li ovu stranicu?" Ovaj put obojica su dotrala sa svijenjacima u rukama. Ova knjiga stigla je ovamo iz Herata i u proteklih sto pedeset godina, od vremena Timurovog unuka do danas, promijenila je deset vlasnika." Pomou moje lupe, zajedno smo proitali potpise koji su ispunjavali svaki kutak stranice s biljekom, posvete, hro-nograme i meusobno isprepletena imena padiaha koji su se u stvarnom ivotu borili na ivot i smrt. Pisalo je: Ova knjiga je osamsto etrdeset devete godine, u Heratu, s bojom pomoi, zavrena rukom kaligrafa sultana Velija, sina Muzafera Heratskog, za Ismet el Dunja, enu Muhameda Dukija, pobjedonosnog brata sultana Bajsungura, vladara svijeta." Knjiga je kasnije pala u ruke sultana Halila, iz dinastije Akonjulu, a potom u ruke njegovog sina Jakub-bega, da bi nakon njega dospjela do uzbekih sultana na sjeveru. Svaki od tih sultana neko vrijeme radosno se zabavljao knjigom, trgao po dvije-tri stranice i umjesto njih ubacivao dva-tri nova crtea neke svoje ljepotice, povodei se za prvom vlasnicom knjige, te u biljeke ponosno upisivao i njeno ime. Iz ruku uzbekih sultana prela je u ruke Sam Mirze, mla-eg brata aha Ismaila, osvajaa Herata. Potom ju je on s posvetom poklonio svom starijem bratu. A kad je ah Ismail, koji je knjigu odnio u Tabriz, gdje je dao da se ona pripremi kao poklon i da se na njoj ispie nova posveta, poraen u bici na Caldironu od sultana Selim-kana Okrutnog - poivao u denetu! - i kad je opljakana njegova palata Het Bihit u Tabrizu, knjiga je, kako smo proitali, zajedno sa sultanovom pobjedonosnom vojskom, prela pustinje, planine i rijeke i stigla u Istanbul u ovu riznicu.

U kojoj li su mjeri Crni i kepec dijelili sa mnom, jednim ostarjelim iluminatorom, napetost i uzbuenje koje sam osjeao? Kad god bih prelistavao nove sveske i stranice, duboko u sebi osjetio bih onu tugu hiljada i hiljada iluminatora koji su u stotinama velikih i malih gradova svoje umijee stavili u slubu ahova, kanova i prineva, od kojih je svaki bio razliite naravi i svirep na svoj nain, i tu oslijepjeli. A dok sam, postien, prelistavao stranice jedne primitivne knjige koja je prikazivala metode i sprave za muenje, osjetio sam bol od batina koje smo dobijali u godinama egrtovanja, bol amaranja lenjirima, sve dok nam se obrazi ne bi zacrvenjeli, bol od tupog udarca mramornog peata po naim obrijanim glavama. Ne znam ta je ta bijedna knjiga traila u riznici Osmanlija, no bila je jedna od onih kakve od minijaturista bez trunke asti, sposobnih da se u zamjenu za tri-e-tiri dukata prihvate krabanja takvih slika, naruuju kaurski pu-topisci da bi ih, umjesto da muenje vide kao neminovan postupak to se pod kadijinim nadzorom primjenjuje, koristili da svojim istovjercima dokau koliko smo mi okrutni. Ipak, osjetio sam stid zbog nasluenog besramnog uitka, koji je obuzimao iluminatora dok je radio sve te slike to prikazuju batinanje po tabanima, ibanje, razapinjanje na krst, vjeanje, vjeanje naglavake, kaenje na kuku, nabijanje na kolac, ispaljivanje iz topa, rezanje grkljana, bacanje gladnim psima, trpanje u vreu, gnjeenje stegom, uranjanje u ledenu vodu, zabadanje avala, upanje kose, lomljenje prstiju, deranje koe, odsijecanje nosa i vaenje oiju. Samo smo mi, istinski iluminatori, koji smo svih godina svoga egrtovanja nemilosrdno batinjani po tabanima i nasumino udarani da bi se nervozni majstor smirio nakon pogreno povuene crte, mi koji smo satima mlaeni mot-kama i linijarima da bi ejtan u nama umro preobrazivi se u slikarskog demona, samo smo mi mogli tako temeljito uivati u izradi crtea batinanja i tortura i te sprave bojiti veselim bojama kao da bojimo zmaja od papira. Oni koji na svijet posmatraju s distance i bez velikog razumijevanja, sa eljom da mu se priblie i shvate ga, ali bez strpljenja da tu elju i ostvare, moda e uspjeti da naslute stid i sreu, dobok bol i zadovoljstvo koje sam osjetio razgledajui crtee u hladnoj prostoriji Carske riznice, no sve to ipak nee u potpunosti shvatiti. Dok su moji staraki, od hladnoe obamrli prsti listali stranice, moja stara dobra lupa sa sedefnom drkom i moje lijevo oko prelazili su preko slika poput rode, koja je, selei se, prola sito i reeto pa se dok prelijee cijeli svijet ne udi krajoliku ispod sebe, ali mu se divi. Sa stranica to su godinama leale daleko od naih oiju i o kojima sam sluao samo bajke saznao sam od koga je koji iluminator ta nauio, u kojoj se umjetnikoj radionici i u vrijeme kojeg aha najprije uobliilo ono to danas nazivaju stilom ili, na primjer, to da su i u Gazvinu crtali one uskovitlane oblake u kineskom stilu, za koje sam znao da su se pod kineskim uticajem iz Herata rairili po cijeloj Persiji. Kad god bih otkrio neto novo i nehotice bih uzviknuo, ali bol koji sam osjetio jo dublje u sebi, tuga i stid koje bih teko podijelio s vama, muke i ponienja koja su, umjetnosti radi, trpjeli stasiti i lijepi iluminatori s oima gazele (mnoge od njih zlostavljali su u vrijeme egrtovanja njihovi majstori) te uzbuenje i nada koje su nosili u sebi - sve je to bilo povezano s njenom bliskou egrta i njihovih majstora, sa zajednikom ljubavi prema slikarstvu, sa zaboravom i sljepoom koja ih je ekala nakon mnogih godina rada. S takvom tugom i stidom stupio sam u taj svijet finih i njenih osjeanja; okruena tiinom, moja je dua ve zaboravljala da ih je mogue oslikati budui da sam za naeg padiaha godinama izraivao samo crtee s prikazima rata i proslava. U jednom albumu vidio sam nekog vitkog, mladog Persijanca rumenih usana kako u krilu dri knjigu, ba kao ja u tom asu, i sjetio se onoga to svi vladari, zalueni zlatom i moi, zaboravljaju: da sve to je lijepo dolazi od Alaha. Na stranici drugog albuma vidio sam dva mlada zaljubljena ovjeka nevjerovatne ljepote, nacrtao ih je neki mlad majstor iz Isfahana, i suznih oiju prisjetio se ljubavi koju su prema slikarstvu gajili moji lijepi egrti. Jedna vitka lijepa djevojka, bademastih oiju, s usnama boje trenje, zadovoljno je, kao da posmatra tri lijepa cvijeta, gledala tri mala ali duboka ljubavna oiljka koje joj je upuivao mladi malih stopala,

prozranog tena, krhke grae, kakva je bila i ona sama. Mladi je brino razgolitio svoju slabanu ruku, ija je koa u ovjeku budila elju da ljubi i da umre, te ju je spaljivao na vatri da bi dokazao snagu svoje ljubavi i privrenost djevojci. Odjednom mi srce poe snano kucati. Dok sam razgledao polupristojne crtee iz Tabriza, na kojima su crnim tuem bili nacrtani lijepi mladii mramorne puti i njene djevojke malih grudi, na elu mi izbie grake znoja, kao i prije ezdeset godina, kad sam kao egrt gledao te iste crtee. Sjetio sam se misaone dubine i slikarske strasti koju sam nekoliko godina kasnije, nakon to sam postao majstor, osjetio gledajui lijepog mladia aneoskog lica, bademastih oiju i ruiastog tena, koji je u radionicu bio doveden kao kandidat za egrta. Na trenutak sam osjetio da je crtanje povezano s tom eljom koju sam osjetio, a ne sa stidom i tugom i da talenat majstora iluminacije tu elju najprije pretvara u ljubav prema Svevinjem, a ljubav prema Svevinjem u ljubav prema svijetu oko sebe; i to osjeanje bilo je toliko snano da sam sve godine koje sam proveo zgrbljen nad daskom za crtanje, sve batine koje sam dobio da bih nauio svoj zanat, svu svoju odlunost da slikajui oslijepim, sav slikarski bol koji su mi nanosili i koji sam ja drugima nanosio - sve sam to doivio kao pobjedu jednog sretnog zadovoljstva. Gledao sam nijemo, dugo i s istim zadovoljstvom taj udesni crte, kao da gledam neto zabranjeno. Prolo je mnogo vremena, a ja sam ga i dalje gledao. Iz oka mi se otela suza, skliznula niz obraz i izgubila se negdje u bradi. Kad sam vidio da mi se u odaji Carske riznice pribliava jedan od svijenjaka to su tromo kruili uokolo, podigao sam album i ovla otvorio jedan od svezaka koje je kepec prije izvjesnog vremena ostavio pokraj mene. Bio je to poseban album, pripremljen za ahove: vidio sam jelena i srnu kako zaljubljeno stoje na rubu nekog zelenila dok im akali zlobno zavide. Okrenuo sam stranicu i ugledao dorate i alate kakve bi samo drevni majstori iz Herata mogli nacrtati - kako su samo lijepi! Okrenuo sam drugi list i ugledao crte nekog slubenika kako samouvjereno sjedi. Bio je to neki crte star sedamdeset godina; po licu tog ovjeka nisam mogao razaznati o kome je rije - izgledao je kao i svako drugi. Htio sam rei ovo: atmosfera crtea i nain na koji je ovjekova brada bila obojena razliitim bojama naveli su me na pomisao od koje mi je srce bre zakucalo - prepoznao sam udesnu ruku na tom crteu. Srce ju je naslutilo prije mene. Jedino je on mogao izraditi tako udesno djelo. Pripadalo je velikom majstoru Behzadu. inilo mi se da je bljesak nekakve svjetlosti s crtea umio moje lice. I ranije sam nekoliko puta vidio crtee velikog majstora Beh-zada, ali, moda zato to ih prije mnogo godina nisam gledao sam, a moda i zbog toga to nismo mogli biti sigurni pripadaju li Behzadu, moje oi nikad dosad nisu bile tako zasljepljene ljepotom. Teka, mirisom budi ispunjena tama riznike odaje kao da se bila razdanila. U glavi mi se ta lijepo iscrtana ruka sjedinila s onom njenom, velianstvenom, ljubavnim oiljcima igosanom rukom koju sam maloprije vidio. Zahvalio sam Alahu to mi je otkrio sve te krasote prije nego to sam oslijepio. Kako sam znao da u uskoro oslijepjeti? Ne znam! Na trenutak sam osjetio da bih tu slutnju mogao podijeliti s Crnim, koji je, privivi se uza me sa svijenjakom u ruci, gledao istu stranicu kao ja, ali mi je iz usta izletjelo neto sasvim drugo: Pogledaj ljepotu te ruke", rekao sam. Behzadova je." Ruka mi je spontano dohvatila njegovu, kao da hvata ruku nekog od lijepih, mladih egrta barunaste koe koje sam, sve do jednoga, u mladosti toliko volio. Ruka mu je bila glatka i vrsta, toplija od moje; njeno zapee na mjestu gdje se osjeao puls bilo je njeno i iroko, onakvo kakvo mi se i svia. Uzimajui u mladosti ruku kakvog egrta djeakog uzrasta, s ljubavlju bih uperio pogled u njegove uplaene, male oi prije nego to bih mu rekao kako da dri kist. Tako sam pogledao i Crnog. U njegovim zjenicama vidio sam plamen svijee u svijenjaku koji je drao u ruci. Svi smo mi iluminatori braa", rekao sam. Ali sad je svemu doao kraj." Te rijei, sad je svemu doao kraj", izgovorio sam onako kako bi ih izgovorio svaki veliki majstor koji je godine i godine ivota poklonio kakvom vladaru ili princu i koji je,

oponaajui stare majstore u gospodarevoj umjetnikoj radionici, stvorio udesna djela, pa ak se pobrinuo i za to da radionica stekne prepoznatljiv stil, ali je nakon svega poelio oslijepjeti, jer je njegov kan, njegov pokrovitelj, izgubio sve bitke i jer e za neprijateljskom pljakakom vojskom to prodire u grad stii i novi gospodari, koji e rasturiti njegovu radionicu, razvezati njegove knjige, pobrkati njihove stranice i s omalovaavanjem pokvariti one sitnice u iluminaciji u koje je vjerovao, koje je izumio i volio kao svoju djecu. Ali to sam Crnom morao objasniti na drugaiji nain: Ovo je slika velikog pjesnika Abdulaha Hatifija", rekao sam. On je bio tako velik pjesnik da nije ni mrdnuo prstom kad je u Herat uao ah Ismail, kojem su se svi dodvoravali. A ah Ismail otiao mu je na noge, ak u njegovu kuu izvan grada. A da je u pitanju Hatifijeva slika mi ne shvatamo po Hatifijevom licu koje je majstor Behzad nacrtao, nego po zapisu ispod slike, zar ne?" Crni me je pogledao, rekavi da" svojim lijepim oima. Kad pogledamo pjesnikovo lice na slici, vidimo da je ono nalik svim drugim licima, da je poput bilo kojeg drugog lica. Kad bi se sad pokojni Abdulah Hatifi naao ovdje, nikad ga ne bismo prepoznali po licu s ove slike. No mogli bismo po cijeloj slici: u samoj atmosferi, u Hatifijevom dranju, u bojama i pozlati, u toj predivnoj ruci koju je majstor Behzad nacrtao - u svemu tome postoji neto to nas odmah navodi na pomisao da je to neki pjesnik. Jer, na naem crteu znaenje je vanije od forme. A sad, kad ponu oponaati franake i italijanske majstore, kao u knjizi koju je na padiah naruio od tvog pokojnog tetka, nestae sav taj svijet znaenja i zapoee svijet forme, tako da e franakim stilom..." Crni mi je odbrusio: Moj pokojni tetak je ubijen." Pomilovao sam njegovu ruku koja mi je poivala na dlanu kao da s potovanjem milujem malu ruku mladog egrta koji e u budunosti crtati uda. Neko vrijeme nijemo smo i s potovanjem gledali Behzado-vo udo. Potom je Crni izvukao svoju ruku iz moje. Preletjeli smo preko prethodnih stranica ne pogledavi njuke dorata na njima", rekao je Crni. Nema tu niega", rekao sam i okrenuo prethodnu stranicu da bih ga uvjerio u to: na nozdrvama konja nije bilo niega neobinog. Kad emo nai konje neobinih nozdrva?" upitao je Crni poput djeteta. Ali kad smo, u gluho doba noi, kepec i ja pronali legendarnu ahnamu aha Tahmaspa u jednom eljeznom sanduku, ispod svilenih materijala i zelenih satenskih tkanina, i izvadili je, Crni je, spustivi svoju lijepo oblikovanu glavu na jastuk ukraen biserima, spavao sklupan na jednom crvenom uakom tepihu. Meni je pak, im sam, poslije mnogo godina, ponovo ugledao legendarnu knjigu, sve bilo jasno: za mene je dan tek poinjao. Knjiga je bila toliko velika i teka da smo je Dezmi-aga i ja jedva podigli i prenijeli. Kad sam dotakao njene kone korice, koje sam prije dvadeset pet godina pogledao izdaleka, shvatio sam da su iznutra obloene drvetom. Kad je, prije etvrt vijeka, umro sultan Sulejman Velianstveni, ah Tahmasp toliko se obradovao to se napokon rijeio padiaha koji mu je triput otimao Isfahan da je svom nasljedniku, sultanu Selimu poslao mnotvo darova, te jedan velianstven primjerak Kurana i najljepu knjigu iz svoje riznice. Knjiga je, u pratnji jednog persijskog izaslanstva od tri stotine ljudi, najprije otpremljena u Jedrene, gdje je u to vrijeme mladi padiah provodio zime u lovu, a kad je zajedno s ostalim poklonima na leima deva i mazgi stigla u Istanbul, glavni iluminator Kara Memi i nas trojica mladih majstora otili smo da je pogledamo prije nego to je pohrane u Carsku riznicu. Tog dana, kad smo u palatu otili trei, ba kao Istanbulci koji hitaju da vide slona dopremljenog iz Indije ili irafu pristiglu iz Afrike, uo sam od majstora Kara Memija da je veliki majstor Behzad u starosti preao iz Herata u Tabriz, ali, poto je bio slijep, tu knjigu nije ni dotakao.

Za nas osmanlijske iluminatore, koji smo se u to vrijeme divili svakoj osrednjoj knjizi sa sedam-osam ilustracija, pogledati tu knjigu s dvjesta pedeset ogromnih slika bilo je isto kao i etati se po nekom velianstvenom araju u vrijeme kad svi njegovi stanovnici spavaju. Nevjerovatno bogate stranice knjige razgledali smo bez rijei, s nekom nijemom pokornou, kao da posmatra-mo rajske vrtove to su nam se nekim udom nakratko ukazali. Posljednjih dvadeset pet godina razgovarali smo o knjizi zakljuanoj u riznici. Dvadeset pet godina kasnije, tiho sam otvorio debele korice legendarne ahname, kao da otvaram gorostasna vrata neke palate, ali dok sam listao stranice, osjeajui pod prstima prijatno utanje, osjeanje tuge nadvladalo je moje oduevljenje: Na crtee se nisam mogao usredsrediti zbog onih pria da su svi istanbulski majstori iluminacije poneto ukrali s tih stranica i to dalje primjenjivali. Nisam se u potpunosti mogao predati udima koja su se na pet-est slika samo jednom pojavila, jer sam se nadao da u u nekom kutku prepoznati ruku koju je Behzad nacrtao. (S kakvom je samo odlunou i elegancijom Tahmuras svojim topuzom mlatio po glavama avole i demone koji e ga kasnije, u vrijeme mira, poduiti alfabetu, grkom i raznim drugim jezicima!) 3. Konjske nozdrve i prisustvo Crnog i kepeca nisu mi dopustili da se do kraja predam onome to vidim. Koliko god da je za mene bila velika srea to sam, zahvaljujui prilici koju mi je Svevinji velikoduno pruio, do mile volje mogao gledati tu legendarnu knjigu prije nego to mi se pred oi spusti barunasta zavjesa tame to se, kao dar boji, primie svim velikim iluminatorima - toliko mi se velikom inila tuga zbog injenice da sam je, vie nego srcem, gledao razumom. I prije nego to se jutarnja svjetlost probila do riznike prostorije koja je sve vie liila na hladan grob, ja sam pregledao svih dvjesta pedeset devet (a ne dvjesta pedeset) crtea te jedinstvene knjige. Osvrem se na to s razumom te, ponovo razvrstavajui poput arapskih naunika sklonih racionalizmu, elim rei sljedee: Nisam naiao na konja koji bi po nozdrvama liio na konja podlog ubice, mada sam pregledao konje razliitih boja koje je Rustem sretao u Turanu tragajui za konjokradicama; udesne konje aha Feriduna kako, uprkos zabrani arapskog sultana, preplivavaju rijeku Tigris; tune sivce koji izdaleka posmatraju kako Tur izdajniki odsijeca glavu svom bratu Ireu jer je njihov otac, poklonivi jednom sinu daleku zemlju Rum a drugom jo dalju Kinu, najmlaem Ireu prepustio Iran, najljepu od svih zemalja; konje Aleksandrove junake vojske odjevene u oklope s metalnim titovima, nesalomljivim sabljama i sjajnim ljemovima, kojoj su podrka bili Hazari, Egipani, Berberi i Tazijci; legendarnog konja koji neoekivano i po pravdi bojoj na obali ljekovitog zelenog jezera ubija aha Jazgrida, kojem je neprestano curila krv iz nosa jer se pobunio protiv sudbine koju mu je zacrtao Alah; uz to, jo i stotine legendarnih i stvarnih konja koje su nacrtala estorica ili sedmorica iluminatora. Ali ja sam pred sobom imao vie od dana vremena da pregledam i druge knjige u Carskoj riznici. Postoji jedna tvrdnja o kojoj se proteklih dvadeset pet godina neprestano uka medu iluminatorima: kako jedan iluminator, s posebnim padiahovim doputenjem, ulazi u ovu nedostinu rizniku odaju, uzima ovu udesnu knjigu, otvara je i pod svjetlou svijea kopira u svoje biljenice konje, drvee, oblake, cvijee, ptice, vrtove te ratove i ljubavne prizore, pa ih potom koristi u svojim crteima... Kad god bi neki iluminator nacrtao neto udesno i izvanredno, drugi bi iz ljubomore potezali tu priu ne bi li pomalo i omalovaili njegov rad, kao neto persijsko, neto iz Tabriza. A u to vrijeme Tabriz nije bio teritorija naeg pa-diaha. U tu klevetu, zbog koje sam, kad bi o meni bila izreena, osjeao opravdan gnjev i skriven ponos, i ja sam znao povjerovati kad bi bila izricana o drugima. Sad sam s tugom uvidio da smo se nas etvorica minijaturista, koji smo jednpm, prije etvrt vijeka, zavirili u tu knjigu i tog je dana urezali u sjeanje, tokom svih dvadeset pet godina prisjeali se nje i preslikavali je u sultanske knjige, stalno je mijenjajui u glavama. Nije me oalostila okrutnost

nepovjerljivih sultana koji tu, ili neke druge knjige, nisu iznosili iz riznice i davali nama na uvid, nego spoznaja koliko je zakinut na slikarski svijet. Persijski iluminatori, veliki majstori iz Herata i novi iz Tabriza stvarali su savrenije slike i virtuoznija djela od nas, osmanlijskih iluminatora. Na trenutak sam pomislio kako bi bilo dobro da za dva dana svi moji iluminatori i ja budemo stavljeni na muke, i na slici koja je preda mnom stajala otvorena vrhom svog peroreza svirepo sam iskopao oi prvom licu koje mi je dolo pod ruku. Bila je to pria o persijskom mudracu koji je, gledajui figure i tablu s kvadratima to ih je donio indijski izaslanik, nauio da igra ah i odmah pobijedio indijskog majstora! Persijska la! Jednom po jednom, iskopao sam oi ahistima, i vladaru koji ih je posma-trao, i svim njegovim ljudima. Prelistavi stranice unazad, iskopao sam oi sukobljenim ahovima, vojnicima njihovih pompe-znih vojski i oi odsjeenim glavama na zemlji. Kad sam to uinio na tri stranice, stavio sam perorez za pojas. Ruke su mi drhtale, ali se nisam osjeao naroito loe. Jesam li sad shvatao ta osjeaju ti silni luaci kad naprave tu istu, tu udnu stvar, na koju sam esto nailazio u svom pedesetogodinjem slikarskom pozivu? Prieljkivao sam da iz iskopanih oiju potee krv po stranicama knjige. 3. A to me dovodi do bola i utjehe na kraju ivota. Tu prelijepu knjigu, na kojoj su, po zapovijesti aha Tahmaspa, punih deset godina radili najvei majstori persijske iluminacije, nije ni dotakao kist velikog majstora Behzada, nigdje vie nisam sreo one prelijepe ruke koje je on crtao. To je bila potvrda da je Beh-zad bio slijep kad je, u posljednjim godinama svog ivota, stigao u Tabriz iz Herata, gdje je bio pao u nemilost. Tako sam jo jednom s radou shvatio da je veliki majstor, kad je, nakon mnogih godina neprestanog rada, dostigao savrenstvo starog majstora, samog sebe oslijepio da ne bi zbog prohtjeva neke umjetnike radionice ili nekog drugog morao kvariti svoje djelo. Crni i kepec otvorili su jedan debeo svezak i stavili ga preda me. Ne, nije taj", rekao sam ne inatei se. To je neka mongolska knjiga o carevima: eljezni konji Aleksandrove eljezne konjice, napunjeni naftom i potom zapaljeni, gore kao zapaljeni i juriaju na neprijatelja bljujui vatru iz nozdrva." Razgledali smo tu eljeznu vojsku u plamenu, koja je vodila porijeklo s kineskih slika. Dezmi-aga", rekao sam, poklone persijskih izaslanika koji su prije dvedeset pet godina donijeli ovu knjigu aha Tahmaspa oslikali smo kasnije u Selimnami, hronici o sultanu Selimu..." Odmah je pronaao taj svezak Selimname i stavio ga preda me. Naspram blistavo obojene stranice koja je prikazivala izaslanike kako pokojnom sultanu s ostalim poklonima predaju i ah-namu, meu pojedinano pobrojanim poklonima, moje oi spontano su pronale neto to sam davno proitao i zaboravio, jer u to nisam mogao povjerovati: Zlatna igla perjanice, s drkom od sedefa i tirkiza, koju je majstor Behzad, najvei medu starim majstorima Herata, koristio za samoosljepljivanje. Upitao sam kepeca gdje je pronaao taj svezak Selimname. U pranjavoj tami odaje hodali smo krivudajui ispod stepenica i oko sanduka, krinja i gomile tkanina i tepiha. U jednoj drugoj prostoriji, utonuloj u onu udnu boju crvenog tofa i baruna, pored eljezne krinje u kojoj smo pronali svezak ahname, meu drugim knjigama, prekrivaima izvezenim srebrnim i zlatnim nitima, meu neobraenim cejlonskim kamenjem i bodeima s rubinima, ugledao sam i neke druge poklone aha Tahmaspa, svilene tepihe iz Isfahana i ah od slonovae, kao i jednu pernicu. Kineski zmejevi, grane i sedefne rozete kojima je bila ukraena otkrivali su da potie iz Timurovog doba. Odmah sam je otvorio i, u nagorjelom papiru i ruinom mirisu, ugledao zlatnu iglu per-janice s drkom od sedefa i tirkiza. Uzeo sam iglu i neprimjetno se vratio na svoje mjesto. Kad sam ostao sam, na otvorenu stranicu ahname spustio sam iglu kojom se majstor Behzad oslijepio i dugo je posmatrao. Podilazila

me je jeza, ali ne zato to sam vidio iglu kojom je sebe oslijepio, nego zato to uopte vidim bilo ta to je drao u svojoj udotvornoj ruci. Zato li je ah Tahmasp sultanu Selimu s poklonjenom knjigom poslao i ovu stranu iglu? Je li zato to se, iako je u djetinjstvu kod Behzada imao asove crtanja, a u mladosti iluminatore pazio kao malo vode na dlanu, u starosti udaljio pjesnike i slikare iz svog okruenja i predao se molitvi? Je li zbog toga drugome ustupio tu knjigu na kojoj su najvei majstori radili deset godina? Je li tu iglu poslao s knjigom kako bi se svako uvjerio u to da je dobrovoljno sljepilo oznailo kraj velikog majstora iluminacije? Ili pak, kako se nekad prialo, s ciljem da se njome uputi ova poruka: ko jednom pogleda stranice ove udesne knjige, taj na ovom svijetu vie nita nee poeljeti da vidi. Ali ta knjiga vie nije bila udo za aha koji se, poput mnogih drugih ahova, u strahu od grijeha pokajao zbog svoje mladalake ljubavi prema slikarstvu. Sjetio sam se pria koje pripovijedaju nesretni iluminatori koji se razoaraju kad ostare. Neposredno prije nego to e vojske aha Dahana, karakojunskog vladara, ui u iraz, tamonji glavni minijaturista Ibn Husam naredio je svom ueniku da mu spri oi usijanim eljezom jer on ne moe crtati drugaije". Govorilo se da je meu iluminatorima koje je vojska sultana Selima Okrutnog, porazivi aha Ismaila, uavi u Tabriz i opljakavi njegovu palatu Het Bihit, dovela u Istanbul bio i jedan stari persijski majstor koji je, vjerujui da ne moe crtati u osmanlijskom stilu" samog sebe lijekovima oslijepio, te nije, kao to se kasnije isticalo, izgubio vid zbog bolesti na putu. U trenucima ljutnje opisivao sam svojim iluminatorima kako je Behzad samog sebe oslijepio, da bi im to sluilo kao primjer. Zar ne postoji drugi put? Zar ne bi majstor iluminacije mogao spasiti cijelu radionicu i stil starih majstora, makar donekle, ako bi prihvatio poneto od novih metoda? Na vrlo otrom vrhu igle koja se pri kraju elegantno suavala vidjela se neka mrlja, ali moje umorne oi nisu mogle razabrati je li to bio trag krvi ili neeg drugog. Pribliio sam lupu i dugo posmatrao iglu, kao da iznova i s istom tugom posmatram neku tunu ljubavnu scenu. Pokuavao sam zamisliti kako je Behzad izveo takvo neto. Govorili su mi da ovjek ne oslijepi odmah nakon toga, nego da se barunasta tama sputa polako, katkad danima i mjesecima, kao kod staraca kojima spontano gasne vid. Ve sam ga ranije vidio u bonoj odaji; ustao sam i pogledao - i zaista je bilo tamo: ogledalce od slonovae sa spiralno uvijenom drkom i debelim okvirima od ebanovine. Sjeo sam na svoje mjesto i u ogledalu posmatrao oi: kako je lijepo titrao plamen zlatnog svijenjaka u zjenicama koje su ezdeset godina crtale i posmatrale crtanje! Kako li je to uradio majstor Behzad, zapitao sam se jo jednom. Moja ruka spontano je pronala iglu uvjebanim pokretom ene koja se minka ne skidajui pogled s ogledala. Bez oklijevanja, odvano, smireno i snano zabio sam iglu u svoju desnu zjenicu, kao da s vrha probijam nojevo jaje koje treba oslikati. eludac mi se prevrtao, ali ne zato to sam neto osjeao, nego zbog prizora koji sam vidio. Zabio sam iglu u oko za etvrt prsta, a zatim je izvukao. U distihu ugraviranom na okviru ogledala pjesnik je onome koji se ogledao elio beskrajnu ljepotu i beskrajnu svjetlost, a ogledalu beskrajno dug ivot. Smijeei se, isto sam uradio i svom drugom oku. Dugo sam ostao potpuno nepomian. Posmatrao sam svijet. Sve. Boje svijeta nisu, kao to sam vjerovao, potamnjele, ali kao da su se lagano prelijevale jedna u drugu. No ja sam i dalje poneto vidio. Neto kasnije, blijeda suneva svjetlost spustila se na zagasi-tocrvena sukna Carske riznice. Glavni rizniar i njegovi ljudi ponovo su, uz isti ritual, polomili peat, otkljuali bravu i otvorili vrata. Dezmi-aga promijenio je none posude, svjetiljke i man-gal, uzeo svje hljeb i suhe dudinje te rekao da emo medu padi-ahovim knjigama nastaviti potragu za konjima neobinih no-zdrva. Dok razgleda najljepe crtee na svijetu, ta ovjeku moe biti ljepe od njegovog nastojanja da se sjeti svijeta onakvog kakvog ga je vidio Svevinji.

52. ZOVEM SE CRNI Ujutro, kad su glavni rizniar i age ceremonijalno otvorili vrata, oi su mi se ve privikle na barunasto crvenilo riznike odaje, pa mi se svjetlost zimskog jutra, koja je iz unutranjeg dvorita prodirala kroz vrata, uinila kao neto strano, napravljeno da prevari posmatraa. Nisam se ni pomakao, ba kao ni majstor Osman kao da bi, ako bih se pokrenuo, ona pljesniva, pranjava i gotovo opipljiva atmosfera riznike odaje izletjela kroz vrata zajedno s dokazima za kojima smo tragali. S neobinim oduevljenjem, kao da gleda neku dotad nevienu ljepotu, majstor Osman gledao je svjetlost koja je izmeu glava riznikih aga, poredanih u dva reda s obje strane otvorenih vrata, prodirala unutra. Dok je sino listao stranice ahname aha Tahmaspa, paljivo sam ga posmatrao iz daljine i vidio da mu se na licu povremeno javlja isti izraz oduevljenja. Njegova sjenka na zidu katkad bi blago zadrhtala, glava bi mu se paljivo primakla lupi, a usne bi mu se blago zaokruile, kao da se pripremaju da otkriju kakvu lijepu tajnu, a zatim bi, dok on zadivljeno posmatra kakav crte, same od sebe zaigrale. Kad su se vrata zatvorila, ja sam, gonjen nemirom koji je neprestano rastao, etao gore-dolje kroz sobe, usplahirano razmiljajui o tome kako iz knjiga u riznici neemo moi da prikupimo dovoljno informacija jer e nam nedostajati vremena. Osjeao sam da majstor Osman tom poslu ne posveuje dovoljno panje, te sam mu izrazio svoju bojazan. Uhvatio sam ga za ruku s puno ljubavi, poput pravog majstora, koji je navikao na to da svoje egrte mazi. Ljudi poput nas moraju se truditi da posmatraju svijet onako kako ga vidi Alah, moraju se uzdati u boju pravdu", rekao je. ,,U dubini due osjeam da se ta dva ovdje, meu ovim slikama i predmetima, jedan drugom primiu. I to smo blii Alahovom pogledu na svijet, to nam je blia i njegova pravda. Gle, igla kojom je majstor Behzad samog sebe oslijepio..." Dok je priao okrutnu priu o igli, paljivo sam pogledao otar vrh te jezive stvari pod lupom koju mi je pribliio da bolje vidim i na njemu ugledao rozikastu, vlanu mrljicu. Stari majstori su", rekao je majstor Osman, od primjene vjetina, boja i stilova kojima su cijeli ivot posveivali - pravili veliko pitanje savjesti. Smatrali su neasnim da se, kako to mladi danas ine, svijet vidi onako kako ti to jednog dana zapovijedi ah na Istoku, a drugog dana vladar na Zapadu." Njegove oi nisu gledale u moje, niti u stranicu koja je bila pred njim. inilo se da gledaju u neku nedostinu, daleku bjelinu negdje u pozadini. Dok su se na otvorenoj stranici ahname, koja je leala ispred njega, svom estinom sudarale iranska i tu-ranska vojska, a konji borili prsa u prsa, koplja konjanika probijala su oklope i komadala tijela, na zemlji su leala raspoluena krvava trupla odsjeenih glava i ruku, a hrabri, razjareni ratnici isukanim sabljama ubijali su jedni druge s radou i u bojama koje prilie kakvom veselju. Kad bi stari veliki majstori bili primoravani da prihvate metode pobjednika i oponaaju njihove iluminatore, radi spasa svoje asti, odvano bi iglom obavili in zbog kojeg su naposljetku osljepljivali, a potom bi, prije nego to im se na oi, kao kakva nagrada, spusti ista boja tama, satima, ponekad i danima, netremice posmatrali neku udesnu stranicu koju bi stavili pred sebe. A kako su je satima posmatrali, ni na trenutak ne diui glavu, svijet i smisao tih slika, katkad umrljanih kapima krvi to bi im ponekad kapnule iz oiju, potisnuli bi s prijatnom mekoom sve nevolje koje su ikad preivjeli jer se vid hrabrih majstora polako mutio, a oi su im gasnule! Kakva srea! Zna li koju bih ja sliku elio da gledam prije nego

to uronim u tamu sljepila?" Svoje oi, inilo se da im se zjenice smanjuju, a bjeonjae postepeno ire, uperio je u daljinu, daleko izvan riznikih odaja, kao to to ine ljudi kada pokuavaju da se prisjete neke uspomena iz djetinjstva. Prizor oslikan na nain starih majstora iz Herata: Husrev na konju eka irin podno zidina njenog drutva, izgarajui od ljubavi za njom!" Vjerovatno je tu sliku htio opisati u nekom tunom pjesnikom zanosu da bude pohvala osljepljenju starih majstora. Ali ja sam ga presjekao jednim neobinim unutarnjim porivom: Moj veliki majstore i gospodine", rekao sam, ono to ja zauvijek elim da gledam jeste njeno lice moje voljene. Prola su tri dana otkako sam se njome oenio. Dvanaest godina eznuo sam za njom. Scena u kojoj se irin zaljubljuje u Husreva vidjevi njegovu sliku uvijek me na nju podsjeti." Na licu majstora Osmana pojavilo se mnotvo izraza koje nije mogao sakriti, moda neka briga, no oni nisu bili upueni mojoj prii, a ni krvavom ratnom prizoru pred njim. Izgledalo je kao da oekuje neku radosnu vijest koju e lagano prigrliti. Kad sam bio siguran da me ne vidi, brzo sam zgrabio iglu ispred njega i udaljio se odatle. Na jednom mranom mjestu u treoj odaji Carske riznice, onoj uz hamam, postojao je kutak sa stotinama neobinih i velikih satova koje su brojni franaki kraljevi i vladari slali na poklon i koji su stavljani na stranu jer bi se za kratko vrijeme pokvarili. Otiao sam tamo i paljivo pogledao iglu kojom je, kako je rekao majstor Osman, Behzad sebe oslijepio. Pri crvenkastoj dnevnoj svjetlosti, koja se odbijala o zlatne okvire pranjavih i pokvarenih satova, kristalne prozorie i drago kamenje na njima, povremeno bi bljesnuo zlatan vrh igle, obloen nekom crvenkastom tekuinom. Je li legendarni majstor Behzad zaista ovim predmetom sebe oslijepio? Je li i majstor Osman sebi napravio istu grozotu? Jedan areno obojen, odvratni Marokanac veliine prsta, prikaen za mehanizam jednog od ogromnih satova, kao da mi je pogledom rekao da"! Taj ovjek s osmanskim turbanom na glavi oito je bio aljiv poklon habsburkog cara i njegovog talentovanog sajdije i trebalo je, naravno, onda kad je sat radio, da zabavlja naeg padiaha i njegove ene u haremu tako to bi na svaki pun sat odreen broj puta klimnuo glavom. Kroz moje ruke prole su mnoge osrednje knjige. Kako je i kepec pojasnio, one su isplivavale iz nekadanjih dobara paa kojima su glave odsijecane, a sva imovina oduzimana. Toliko je paa bilo podavljeno da tim knjigama nije bilo kraja. Kepec je zlurado rekao da paa koji bi, opijen bogatstvom i moi, zaboravio da je samo sluga te, poput nekog sultana ili aha, naredio da se u njegovo vrijeme neka knjiga napie i pozlatom iluminira i te kako zasluuje da mu glava bude odrubljena, a imovina zaplijenjena. Kad bih ak i u tim knjigama, od kojih su neke bile albumi, a neke pak oslikani divani, naiao na scenu u kojoj se irin zaljubljuje u Husreva gledajui njegovu sliku, zastajao bih i dugo je posmatrao. Slika u slici, dakle, Husrevova slika koju je irin ugledala na izletu nikad nije bila razgovijetna, ne zbog toga to iluminatori nisu mogli dovoljno dobro nacrtati neto tako siuno kao to je slika u slici. Jer, velika veina iluminatora koji su radili slike bila je sposobna da napravi filigranske radove na noktu, zrnu rie, ak i na vlasi kose. Pa zato onda nisu crtali lice i oi zgodnog Husreva, u kojeg se irin zaljubila na prvi pogled, tako jasno da odmah bude prepoznatljiv? Dok sam tokom poslijepodneva na-sumice listao stranice jednog haotinog albuma koji mi je doao pod ruku, razmiljajui o tome kako u to pitanje postaviti majstoru Osmanu, panju mi privue konj na jednoj, na tkanini iz-raenoj slici koja je prikazivala neku svadbenu povorku. Istog trena srce mi je snano zakucalo. Preda mnom je bio jedan konj s neobinom nozdrvom. Na sebi je nosio koketnu nevjestu i gledao u mene. Uinilo mi se da e mi aroban konj otkriti neku tajnu. Kao u snu, htio sam povi-kati, ali glas nije izaao.

Zgrabio sam knjigu, okolo stvari i sanduka otrao do majstora Osmana i pred njim otvorio stranicu. Pogledao je sliku. Vidjevi da mu se lice nije ozarilo, izgubio sam strpljenje. Nozdrve ovog konja iste su kao nozdrve konja nacrtanog za knjigu mog tetka", rekao sam. Nadnio je lupu nad konja. Oi je toliko primakao slici i lupi da nosom umalo nije dotakao stranicu. Nisam mogao podnijeti tako dugu tiinu. 1 sami vidite da taj konj nije nacrtan na isti nain i u istom stilu kao onaj namijenjen tetkovoj knjizi", rekao sam. Ali nozdrve su mu iste. Iluminator se oito trudio da svijet vidi onako kako ga vide Kinezi." Nakratko sam zautio. Neka svadba. Reklo bi se da je crte kineski, ali ljudi na njemu nisu Kinezi, lie na nas." Sad se inilo da je majstorova lupa prilijepljena za crte, a njegov nos za lupu. Da bi bolje vidio, svom snagom uposlio je ne samo oi nego i glavu, vratne miie, svoja stara leda i ramena. Nastupila je duga tiina. Nozdrve su rasjeene", zadihano je rekao mnogo kasnije. Naslonio sam svoju glavu na njegovu. Dugo smo, obraz uz obraz, gledali nozdrve konja. U jednom trenutku s tugom sam primijetio da su konjske nozdrve rasjeene i da se majstor Osman napree da vidi. Vidite ih, zar ne?" Jedva", ree. Ti mi opisi sliku." Mislim da je u pitanju neka alosna svadba", turobno sam rekao. Jaui na jednom sivcu s rasjeenom nozdrvom, mlada putuje sa svojim pratiljama i njoj nepoznatim uvarima. Lica mukaraca, njihov strog izraz, zastraujue crne brade, skupljene obrve, dugi gusti brkovi, krupne kosti, ogrtai od prostog, tankog materijala, laka obua, ubara od medvjeeg krzna, njihove sjekire i sablje ukazuju na to da oni pripadaju turk-menskim plemenima Bijelog ovna iz Transoksanije. Sudei po tome to sa svojim dvorskim damama putuje nou, obasjana svjetiljkama i bakljama, moglo bi se pretpostaviti da je lijepa nevjesta pred kojom je veoma dug put neka tuna kineska prin-ceza." ,,A moda je iluminator, da bi istakao njenu besprijekornu ljepotu, nevjestino lice, kako to Kinezi rade, obojio u bijelo, a oi joj nacrtao ukoso, kao u kineskih ena, pa mi sad mislimo da je ona Kineskinja", rekao je majstor Osman. Ko god da je, ao mi je te tune ljepotice, koja u po noi usred stepe u pratnji smrknutih stranih uvara putuje u nepoznatu zemlju kao nevjesta mua kojeg nikad nije vidjela", rekao sam. Kako emo po rasjeenoj nozdrvi konja na kojem jae znati ko je taj na iluminator?" upitao sam odmah potom. Listaj stranice albuma i govori mi ta vidi", rekao je majstor Osman. Sad je s nama bio i kepec, kojeg sam maloprije, dok sam trkom nosio knjigu majstoru Osmanu, vidio kako sjedi na nonoj posudi, tako da smo sva trojica gledali stranice koje sam listao. Vidjeli smo lijepe Kineskinje nacrtane na isti nain kao i naa tuna nevjesta; okupljene u nekom vrtu, svirale su neku neobinu lautu. Vidjeli smo kineske kue, tune karavane koji su krenuli na daleka putovanja, stepsko rastinje i stepske prizore, lijepe kao stare uspomene. Vidjeli smo stabla koja su se savijala i prepli-tala u kineskom maniru, njihov svom silinom rascvjetali behar i raspjevane, sretne slavuje. Vidjeli smo prineve kako sjede u ho-rosanskim atorima i priaju o poeziji, vinu i ljubavi; fantastine vrtove i naoite begove s velianstvenim sokolovima kako love jaui na svojim prekrasnim konjima. A onda, kao da je preko stranice preao avo; osjetili smo da je zlo na slikama najee oznaavalo neto pametno. Je li to iluminator dodao neto podrugljivo u zahvat hrabrog princa koji svojim divovskim kopljem ubija zmaja? Je li zlurado uivao u siromatvu ubogih seljaka koji u ejtanovom prisustvu iekuju iscjeljenje? Je li se vie naslaivao crtajui tune oi kukavnih pasa, nerazdvojivo spojenih u trenutku parenja, ili dok je avolski crvenim bojio otvorena

usta ena koje su ih, smijui se, gledale? Kasnije smo vidjeli i slikareve demone lino: ta udna stvorenja liila su na dine i divove koje su bezbroj puta crtali stari heratski majstori, kao i ilustratori ahname, ali ih je slikareva aljiva vjetina uinila zlonamjernijim, nasilnijim i o-vjenijim. Nasmijali smo se vidjevi te strane ejtane u ljudskoj veliini, ali s izoblienim tijelima, s kvrgavim rogovima i majim repovima. Kad god bih okrenuo stranicu, poeli bi se rvati i meusobno tui goli avoli gustih obrva, okruglih lica, buljavih oiju, otrih zuba i noktiju te zagasite koe, zbrkane kao u staraca; poeli bi krasti nekakvog ogromnog konja da ga odvedu i rtvuju svojim bogovima, poeli bi skakati i plesati, sjei drvee, otimati lijepe sultanije zajedno s njihovim nosiljkama te hvatati zmajeve i pljakati riznice. Kad sam rekao da je u tom albumu, na kojem su radili raznorazni iluminatori, zastupljen i onaj po imenu Sijah Kalem, koji je crtao demone, te da je on nacrtao i kalenderijske dervie obrijanih glava, odjevene u rite, s okaenim eljeznim lancima i tapovima u rukama, majstor Osman je zatraio da mu, jednu po jednu, ponovim slinosti. Nakon to me je paljivo sasluao, rekao je: Rasijecanje no-zdrva konjima da bi lake disali i due trali stari je mongolski obiaj. Kad su trupe Hulagu-kana, koji je na svojim konjima osvojio sve arapske zemlje, Persiju i Kinu, ule u Bagdad, posje-kle i opljakale cio grad, a sve knjige bacile u Tigris, Ibn akir, uveni kaligraf, kasnije i iluminator, nije otiao na jug, kako su to inili drugi ne bi li pobjegli iz grada i tako izbjegli pokolj, nego je krenuo prema sjeveru, odakle su, kako je poznato, pristigli mongolski konjanici. U to vrijeme nije bilo crtea u knjigama jer ih Kuran zabranjuje, pa slikari nisu bili ozbiljno shvatani. Majstor Ibn akir, utemeljitelj nae umjetnosti, kojem dugujemo najvee tajne svog zanata, pogled na svijet s minareta, zauvijek prisutnu liniju horizonta, bila ona skrivena ili jasna, te crtanje svih stvari, od uskovitlanih oblaka do buba, u ivopisnim bojama, kako to Kinezi vide, krenuo je s namjerom da stigne ak do srca mongolske vojske. Tokom tog svog legendarnog pohoda na sjever orijen-tisao se prema rasjeenim konjskim nozdrvama. Oslikavajui knjige u Samarkandu, u koji je stigao nakon to je godinu dana hodao po snijegu i egi, nijednom od konja, koliko sam uo, nije nacrtao rasjeene nozdrve. Jer, savreni konji iz snova za njega nisu bili moni i pobjedonosni mongolski konji, s kojima se susreo u zrelim godinama, nego rasni arapski konji njegove sretne mladosti, koje je s tugom morao ostaviti i otii. Zato me konj neobinih nozdrva nacrtan za Tetkovu knjigu nije podsjetio na mongolske konje, a ni na taj obiaj, koji su Mongoli donijeli u Horasan i Samarkand." Majstor Osman objanjavao je gledajui as u knjigu, as u mene, ali inilo se da ne vidi nas, nego stvari o kojima mata. Osim kineskog slikarstva i obiaja rasijecanja konjskih nozdrva, ono to je s prodorom monglolskih hordi pristiglo u zemlju Persiju, pa ak i do nas, jesu demoni iz ove knjige. Vjerovat-no ste sluali o tome da su oni izaslanici zla koje mrane sile podzemlja alju ovamo da otimaju stvari kojima mi ljudi posveujemo ivot i koje cijenimo, te da e nas oni odvesti u svijet tame i smrti. U tom podzemnom svijetu sve ima duu i govori - oblaci, drvee, predmeti, psi, knjige..." Da", ree stari kepec. Bog mi je svjedok: u noima kad sam ovdje zakljuan uznemire se ne samo due tih satova, kineskih ta-njira i kristalnih zdjelica, koje ionako odzvanjaju, nego i due svih onih puaka i sablji, titova i krvavih ljemova. A onda ponu tako glasno razgovarati da se odaja Carske riznice u mrklom mraku pretvara u jedno ogromno bojno polje." Ta su vjerovanje iz Horasana u Persiju, a odande i u na Istanbul, donijeli kalenderijski dervii koje ste vidjeli na slici", nastavio je majstor Osman. Dok je sultan Selim Okrutni, porazivi aha Ismaila, pljakao Tabriz i palatu Het Bihit, Bediuzaman Mirza, od Timurova roda, izdao je aha Ismaila i s kalenderijskim derviima pridruio se Osmanlijama. Nakon pobjede nad ahom Ismailom kod aldirana, sultan Selim Okrutni vraao se po snijegu i hladnoi iz Tabriza u Istanbul, a s njim su bile i dvije ene poraenog aha, bjelopute ljepotice

iskoenih bademastih oiju. Tom prilikom donio je i sve ove knjige, preostale od bivih gospodara Tabriza: Mongola, Ilhanida, Dalairida i Karakojunida. Njih je poraeni ah preoteo od Uzbeka, Persijanaca, Turkmena i Timurovih potomaka, a onda ih sve sakrio u biblioteci palate Het Bihit u Tabrizu. Razgledau te knjige sve dok me odavde ne udalje na padiah i glavni rizniar." U njegovom pogledu, meutim, ve je uveliko bilo one bes-ciljnosti koja se susree kod slijepih. Lupu sa sedefnom drkom drao je u ruci iz navike, a ne da bi bolje vidio. Nastupila je kratka tiina. Majstor Osman zatraio je od kepeca, koji je cijelu pripovijest sluao kao da je neka tuna bajka, da opet pronae i donese onu knjigu iji je uvez detaljno opisao. im je kepec otiao, prostoduno sam upitao majstora: Pa ko je onda nacrtao konja u knjizi mog tetka?" Oba konja imaju rasjeene nozdrve", rekao je. Ali taj konj nacrtan je u kineskom stilu, pa bilo to u Samarkandu ili, kako rekoh, u Transoksaniji. A to se lijepog konja u Tetkovoj knjizi tie, on je nacrtan na persijski nain, poput svih drugih udesnih konja heratskih majstora. To je graciozan konj, kakav se rijetko moe sresti na ovom svijetu! To je konj iluminacije, a ne mongolski konj." Ali nozdrva mu je rasjeena kao u pravog mongolskog konja", proaputao sam. Zato to je neki od starih majstora koji su stvarali u Heratu jo prije dva vijeka, u vrijeme kad su se Mongoli povukli, a Timur i njegovi potomci uspostavili novu vlast, bio pod uticajem mongolskih konja kojih se prisjeao, ili pak crtea nekog drugog ilu-minatora koji je crtao konje rasjeenih nozdrva. Niko ne zna za kojeg vladara, u kojoj knjizi i na kojoj stranici je to bilo. Ali siguran sam da su na nekom dvoru ta knjiga i taj crte bili veoma hvaljeni, ko zna, moda su se dopadali i ahovoj miljenici u haremu, a neko vrijeme ak i legendarni! A siguran sam i u to da su svi osrednji iluminatori, puni zavisti i mrzovolje, precrtavali tog konja rasjeenih nozdrva i umnoavali ga. Tako je, zahvaljujui tom udesnom konju, i rasjeena nozdrva postala model, nauen napamet i ugraviran u sjeanja iluminatora u toj radionici. Mnogo godina kasnije, kad su ti iluminatori, nakon to su im gospodari doivjeli poraz na bojnom polju, nali sebi nove ahove i prineve, poput tunih konkubina to prelaze u druge hareme, i kad su promijenili grad i zemlju, ponijeli su sa sobom i elegantno rasjeene nozdrve konja sauvanih u sjeanju. Zbog drugih stilova i majstora, veina njih vjerovatno uopte nije ni crtala, pa je naposljetku i zaboravila tu rasjeenu nozdrvu, pohranjenu u nekom kutku sjeanja. Ali ipak, neki majstori nisu se u novim umjetnikim radionicama zadovoljili samo time da crtaju konje sa skladno rasjeenim nozdrvama, nego su poduavali i svoje lijepe egrte, govorei da su ih tako crtali i stari majstori. I tako, mnogo stoljea nakon to su se Mongoli povukli i otili iz Persi-je i arapskih zemalja, a u razorenim i opljakanim gradovima poeo nov ivot, neki iluminatori, vjerujui da je to model, nastavili su da crtaju konje s rasjeenim nozdrvama. A neki su, siguran sam, budui da nita nisu znali ni o mongolskim osvajaima ni o rasjeenim konjskim nozdrvama, poeli crtati konje na isti nain kao nai iluminatori vjerujui 'da je to uzor'. Majstore moj i gospodine", rekao sam s divljenjem, va metod dvorske dame zaista je dao rezultat kojem ste se nadali. Svaki iluminator ima svoj tajni potpis." Ne svaki iluminator, nego svaka umjetnika radionica", rekao je ponosno. Zapravo, ne svaka. U nekim nesretnim radionicama, ba kao i u nekim nesretnim porodicama, niko ne shvata da srea proizlazi iz harmonije i da je harmonija srea. Neki ele crtati kao Kinezi, neki kao Turkmeni, neki oponaaju majstore iz iraza, neki Mongole i nikako ne mogu pronai zajedniki jezik, poput nesretnih suprunika koji se godinama prepiru." Sad se na njegovom licu jasno mogao uoiti ponos, a umjesto izraza alosnog i napaenog starca, koji sam mu ve dugo viao na licu, zauzeo je razjaren pogled drnog ovjeka koji bi da dri sve konce u svojim rukama.

Majstore moj", rekao sam, vi ste razne iluminatore, svakakvih udi i navika, pristigle sa svih strana svijeta, ovdje u Istanbulu, ujedinili u takvoj harmoniji da ste stvorili osmanski stil." Zato se divljenje koje sam maloprije osjeao prema njemu odjednom preobratilo u dvolinost kad sam mu to rekao u lice? Mora li neko ijem se talentu i umijeu divimo gotovo sasvim izgubiti mo i postati pomalo jadan da bismo mogli biti iskreni dok ga u lice hvalimo? Gdje li se zadrao onaj kepec?" upitao je. To je izgovorio kao monik koji uiva u laskanju i dodvoravanju, ali koji se nejasno sjea da ne bi trebalo da mu prijaju. Jer, eli ostaviti utisak da bi rado promijenio temu. Iako ste veliki majstor persijskih legendi i metoda, stvorili ste jedan poseban slikarski svijet, dostojan osmanlijske slave i moi", proaputao sam. ,,U iluminaciju ste uveli mo osmanlijske sablje, vedre boje njene pobjede, njeno zanimanje za stvari i orua i slobodu lagodnog ivota. Majstore moj, za mene je najvea ast u ivotu to to s vama ovdje gledam uda legendarnih majstora..." Dugo sam aputao u tom stilu. Blizina naih tijela u hladnom mraku riznike odaje i haos koji je liio na naputeno bojno polje uinili su da moj apat zazvui kao neka vrsta povjerljive ispovijesti. Kasnije se, kao i u nekih slijepaca koji ne mogu kontrolisati izraz lica, u oima majstora Osmana nazreo pogled starca koji se predao uivanju. Dugo sam hvalio starog majstora, katkad od srca, a katkad s jezom zbog duboke odbojnosti koju osjeam prema slijepcima. Hladnim prstima drao me je za ruku, milovao mi ramena, doticao lice. inilo mi se da je preko njegovih prstiju na mene prela njegova mo i starost. Pomislio sam na ekuru, koja me je ekala kod kue. Neko vrijeme stajali smo pred otvorenim stranicama. Kao da su nas moje pohvale i njegovo samodivljenje i samosaaljenje zamorili, a mi se odmarali. Osjeali smo i nekakav stid. Gdje li se kepec zadrao?" ponovo je upitao. Bio sam siguran da nas podmukli kepec posmatra iz nekog budaka. Ramena sam pomakao desno i lijevo, kao da ga traim pogledom, ali sam svoj pogled paljivo usredsredio na majstorove oi. Je li zaista bio slijep ili je pak sve druge, pa i samog sebe elio da uvjeri u to? Kau da su se neki nevjesti i netalentovani majstori iz iraza pod starost pretvarali da su slijepi kako bi im drugi ukazivali potovanje i kako im ne bi prebacivali zbog njihovog neuspjeha. Ovdje elim da umrem", rekao je. Veliki moj majstore, gospodaru", ulizivao sam se, ,,u ovim zlim vremenima, kad se cijene novac i oponaanje franakih umjetnika, a ne iluminacija i nai stari majstori, ja tako dobro shvatam to to govorite da mi suze naviru na oi. Ali vaa je dunost da zatitite svoje majstore iluminacije od njihovih neprijatelja. Recite mi, molim vas, ta ste zakljuili metodom dvorske dame. Ko je nacrtao onog konja?" Maslina." Rekao je to usput, pa nisam stigao ni da se zaudim. Nakratko je zautio. Ali siguran sam da Maslina nije ubio ni tvog tetka ni siro-tog efendi Prefinjenog", rekao je mirno. Da je Maslina nacrtao konja zakljuujem po tome to je najprivreniji starim majstorima, to cijelim svojim biem poznaje heratske legende i metode i to rodoslov njegovih uitelje vue korijene ak iz Samarkanda. Znam da nee pitati zato rasjeenu nozdrvu nikad nismo susreli kod drugih konja koje je Maslina godinama crtao. Ve sam govorio o tome da, iako se iz generacije u generaciju prenosi crtanje nekog detalja, recimo, ptijeg krila ili nain na koji se list dri za drvo, ipak se desi da se zbog strogosti i mrzovolje slikarevog majstora ili zbog padiahovog ukusa i prilika u radionici - taj de-talj uopte ne ispolji. To je, dakle, konj kakvog je Maslina u djetinjstvu nauio da crta direktno od persijskih majstora i kojeg nikad nije zaboravio. A to to se taj konj neoekivano pojavio u knjizi glupavog Tetka dokaz je da se Alah okrutno poigrao sa mnom. Zar nismo svi mi uzimali za

uzor stare heratske majstore? Zar nismo, kad bi se reklo 'lijepa slika', pomiljali na udesna djela starih heratskih majstora, ba kao to je turkmenski ilumi-nator enu lijepog lica mogao zamisliti jedino kao Kineskinju? Svi se mi divimo starim heratskim majstorima. Oslonac svih velikih iluminatora jeste Behzadov Herat, dok iza Herata stoji mongolska konjica i Kinezi. Zato bi onda Maslina, koji je toliko privren heratskim legendama, ubio efendi Prefinjenog, koji je jo vie, ak slijepo, bio odan starim metodama?" Pa ko je onda?" upitao sam. Leptir." Roda!" odgovorio je. To mi govori srce. Jer, poznajem njegovu strast i luaku marljivost. Sluaj ovo: siroti efendi Prefinje-ni, koji je radio iluminacije, vjerovatno je shvatio da se u knjizi tvog tetka, koja oponaa franake metode, kriju bezbonitvo, je-res i nevjernitvo, pa se uplaio toga. S jedne strane, bio je dovoljno ogranien da slua blebetanja onog budalastog vaiza iz Erzu-ruma - iako blii Alahu od slikara, pozlatari su, naalost, dosadni i priglupi; s druge strane pak, znao je da je knjiga tvog blesavog tetka padiahov tajni i veliki poduhvat, te su se stoga njegovi strahovi i sumnje meusobno sudarili. Kome da povjeruje: padi-ahu ili vaizu iz Erzuruma? U neko drugo vrijeme, taj moj siroti posinak, kojeg sam u duu poznavao, doao bi k meni, svom majstoru, i povjerio mi muku koja ga je iznutra razjedala. Ali kako je ak i on, sa svojim ptijim mozgom, shvatao da izrada pozlate za knjigu tvog tetka, franakog imitatora, istovremeno znai izdaju mene i nae radionice, potraio je nekog drugog te se povjerio lukavom i pohlepnom Rodi, u iji je razum i moral, ve oduevljen njegovim umijeem, grekom povjerovao. Ve sam mnogo puta vidio kako Roda, zloupotrebljavajui to njegovo divljenje, koristi efendi Prefinjenog. Kakva god da je svaa meu njima izbila, Roda ga je ubio. A budui da je efendi Prefinjeni svoje stavove prethodno povjerio Erzurumevim sljedbenicima, oni su, da bi pokazali svoju mo i osvetili se, ubili tvog tetka, zaljubljenog u Franke, jer su ga smatrali odgovornim za smrt svog prijatelja. Ne mogu rei da me je to posebno raalostilo. Tvoj tetak je prije mnogo godina nagovorio padiaha da od jednog mletakog majstora po imenu Sebastijano narui svoju sliku u fra-nakom maniru, kao da je kralj tog svijeta nevjernika; potom je tu sramotnu sliku stavio preda me kao model i primorao me na jedan gnusan in, uperen protiv mog dostojanstva - da prema njoj izradim istovjetnu kopiju. I ja sam je, radei u bezboni-kom maniru i strepei od naeg padiaha, beasno prekopirao. Da nisam, moda bih i danas tugovao zbog smrti tvog tetka i upinjao se da pronaem podlaca koji ga je ubio. Ali moj problem nije tvoj tetak nego moja radionica. Zbog tvog tetka su moji majstori ilumiunacije, medu kojima sam svakog volio vie nego roeno dijete i nad kojima sam drhtao dvadeset pet godina, izdali mene i cijelu nau tradiciju, te poletno poeli da oponaaju franake majstore izgovarajui se kako to, na kraju krajeva, eli i na padiah. Svi ti beasnici zasluuju da budu stavljeni na muke! Kad bismo mi, zajednica slikara, u prvom redu bili podanici svog talenta i umjetnosti, a ne padiaha koji nam daje posao, zasluili bismo raj. Sad elim sam da pregledam ovu knjigu." Te rijei izgovorio je poput nekog umornog pae koji s tugom izrie posljednju elju prije nego to mu odsijeku glavu zbog poraza za koji ga smatraju odgovornim. Otvorio je knjigu koju je ispred njega stavio kepec i poeo mu prijekornim glasom izdavati naredbe kako da pronae stranicu koju eli. Tako optuivaki nastrojen, u trenu se preobratio u prvog iluminatora, kakvog je poznavala cijela umjetnika radionica i na kojeg se navikla. Udaljio sam se i povukao u jedan kutak izmeu jastuka ukraenih biserima, ormara i puaka ije su drke bile prekrivene draguljima, a cijevi zarale, te izdaleka posmatrao majstora Osmana. Sumnja koja me je nagrizala dok sam ga sluao sad me je cijelog obuzela: pomisao da je majstor Osman, kako bi sprijeio izradu padiahove knjige u franakom stilu, bio taj koji je naruio ubi-stvo sirotog efendi Prefinjenog, pa onda i mog tetka, sad mi je djelovala toliko logino da sam na trenutak sebi prebacio zbog divljenja koje sam maloprije prema njemu osjetio. S druge strane, htio ne htio, ipak sam osjeao duboko potovanje prema tom velikom

majstoru, koji se sad ve toliko predao crteu ispred sebe da je, neovisno od toga je li bio slijep ili poluslijep, izgledalo kao da ga razgleda smeuranom koom svog ostarjelog lica. Kad mi je konano doprlo do mozga da bi on zapovjednikovim muiteljima lako mogao izruiti ne samo bilo kojeg od svojih majstora iluminacije nego i mene, s namjerom da sauva stari stil i poredak u umjetnikoj radionici, da se rijei Tetkove knjige i ponovo postane padiahov jedini miljenik, dugo sam razmiljao kako bih se mogao rijeiti duboke naklonosti koja me je za njega vezivala. Prolo je mnogo vremena, a ja sam i dalje bio zbunjen. Dugo sam nasumce razgledao ilustrovane stranice svezaka koje sam izvadio iz sanduka samo da bih primirio avole u sebi i skrenuo panju demonima neodlunosti. Koliko je mnogo ljudi, mukaraca i ena, stavljalo prst u usta! U posljednja dva vijeka taj je pokret kao izraz uenja koriten u svim radionicama od Samarkanda do Bagdada: dok junak Kejhusrev, kojeg su neprijatelji sustigli, s bojom pomoi i zahvaljujui svom vrancu, bezbjedno presijeca maticu rijeke Dejhun, podli splavar koji ga nije htio primiti na splav i njegov vesla gledaju ga zaprepateno s prstom u ustima. Dok se irin kupa u jezeru iju su srebrnu vodu patinirale godine, Husrev, koji prvi put vidi ljepotu njene koe boje mjeseine, zadivljen, dri prst u ustima. Jo due i paljivije posmatrao sam prste u ustima lijepih haremskih ena koje su se ukazivale na poluotvorenim dvorskim vratima, na nedostinim prozorima na kulama tvrava i iza zavjesa. Dok Teav bjei s bojnog polja nakon poraza od iranske vojske i gubitka krune, njegova miljenica Espinuj, ljepotica nad ljepoticama, zaprepateno i s prstom u ustima posmatra ga s haremskog prozora njegove palate i oima preklinje: Ne ostavljaj me neprijatelju!" Dok Jusufa odvode u zatvorsku eliju nakon Zulejhine optube da ju je silovao, klevetnica Zulejha, stojei na prozoru, u svoja lijepa usta gura prst vie vragolasto i pohotno nego zaueno. Dok se ljubavnici, sretni, ali melanholini kao da su izali iz lirske pjesme, u jednom vrtu nalik rajskom preputaju jedno drugom, njihova zlonamjerna dvorska dama posmatra ih s prstom u ustima, vie ljubomorna nego zauena. Iako je taj pokret, koji su svi iluminatori imali i u svojim mapama i u svojim glavama, postao kalup, dugi je prst u usta lijepe ene svaki put ulazio s drugaijom elegancijom. Koliko je utjehe pruilo razgledanje tih crtea? Predvee sam priao majstoru Osmanu i rekao mu: Uvaeni moj majstore, dragi gospodine, kad se otvore vrata, napustiu riznicu s vaim doputenjem." Kako to!" uzviknuo je. Ta pred sobom imamo jo jednu no i jutro. Kako si se ti brzo zasitio najljepih slika koje su ikad postojale na ovom svijetu!" Dok je to govorio, nije dizao pogled sa stranice pred sobom, ali je bljedilo njegovih zjenica potvrivalo da polako gubi vid. Otkrili smo tajnu rasjeene konjske nozdrve", hrabro sam rekao. Ah!" uzviknuo je. Da! Za ono to slijedi nakon toga pobri-nue se na padiah i glavni rizniar. Moda e nam svima oprostiti." Hoe li im pokazati Rodu kao ubicu? Zbog straha nisam to ak ni pitao. Jer, plaio sam se da me nee pustiti van. I, to je jo gore, na trenutak sam povjerovao da e i mene optuiti. Nestala je igla kojom se Behzad oslijepio", rekao je. Vjerovatno ju je kepec uzeo i vratio na mjesto", rekoh. Kako je lijepa stranica koju gledate!" Lice mu se ozarilo kao u djeteta; nasmijao se. Husrev nou dolazi na konju podno irininog dvorca i, izgarajui od ljubavi, eka da se ona pojavi", ree. ,,U stilu starih heratskih majstora." Gledao je u crte kao da ga vidi, a lupu ak nije ni uzeo.

Primjeuje li ljepotu listova na tim stablima, listova koji se u nonoj tami vide jedan po jedan, kao da su, poput proljetnog cvijea i zvijezda, osvijetljeni iznutra; primjeuje li skromno strpljenje utkano u zidnu dekoraciju, tu otmjenu odmjerenost u koritenju pozlate, finu ravnoteu u kompoziciji crtea? Konj lijepog Husreva plemenit je i otmjen poput kakve ene. Vrat Hu-srevove voljene irin, koja ga gleda s gornjeg prozora, malo je po-vijen, ali joj je lice ponosito. Kao da e ti ljubavnici zauvijek ostati tu, obasjani svjetlou to prosijava iz slikareve strasti i njeno nanesenih boja, tkiva i koe crtea. Vidi, licem su donekle okrenuti jedno prema drugom, ali im je polovina tijela okrenuta prema nama. Jer, svjesni su da se nalaze na slici i da ih moemo vidjeti. Zato se uopte ne trude da budu istovjetni s onim to vidimo. tavie, nagovjetavaju da su izali iz bojeg sjeanja. Zbog toga je tamo, na toj slici, vrijeme stalo. I koliko god da je uurbana pria koju slikari pripovijedaju, oni e, kao dobro odgojene, stidljive i otmjene djevojke, vjeno ostati tu, ne miui ni rukama, ni krhkim tijelima, pa ak ni oima. S njima e se sve zaustaviti u zagasitoplavoj noi: meteor na nebu i leti u tami, meu zvijezdama, uzbueno poput ustreptalog srca ljubavnika, ali i vjeno stoji tamo, u tom jedinstvenom trenutku, kao da je prikovan za nebo. Stari heratski majstori, koji bi znali da im se pred oi, kao kakav zastor, sputa barunasta boja tama, dobro su znali i da e im se, budu li oslijepjeli tako to e danima i nedjeljama nepomino gledati u neku ovakvu sliku, dua naposljetku pretoiti u to beskrajno vrijeme sa slike." Kad su se, u vrijeme veernjeg ezana, uz isti ritual i u prisustvu istih ljudi, vrata riznice otvorila, majstor Osman je i dalje predano zurio u stranicu pred sobom, u pticu koja je letjela nebom uopte se ne miui. Ali svi koji su primijetili bljedilo u njegovim zjenicama, upravo onako kako primjeujemo neke slijepce kad se iz pogrenog ugla primiu tanjiru pred sobom, uoili su i to da on na neki udan nain posmatra udesnu stranicu ispred sebe. Budui da me aui odjela Carske riznice, koji su znali da e majstor Osman jo ostati unutra i da e Dezmi-aga biti na vratima, nisu detaljno pretresli, nisu ni pronali iglu skrivenu u mojim gaama. Kad sam iz dvorita palate izaao na istanbulske ulice, skrenuo sam u jedan uski prolaz, izvukao iz gaa tu uasnu stvar to je oslijepila Behzada i stavio je u njedra. Krenuo sam niz ulice gotovo trei. Hladnoa riznikih prostorija toliko mi se uvukla u kosti da mi je izgledalo kao da se na gradske ulice prerano spustio blag proljetni zrak. Prolazei arijom Eskihan, ispred duana koji su se jedan po jedan ve zatvarali, bakalnica, brijanica, piljarnica, drvara i travarskih radnji, usporio sam i paljivo razgledao bave, prekrivae, mrkve i tegle u toplim duanima koje su obasjavale uljane svjetiljke. Ulica mog tetka, jo nisam mogao rei ekurina ulica", a kamoli moja ulica", nakon dvodnevnog izbivanja bila mi je jo dalja i nepoznatija. Ali radost zbog toga to se iv i zdrav vraam svojoj ekuri i, s obzirom na to da je ubica pronaen, logina pomisao da u noas lei u postelju svoje voljene tako me je zbliavala s cijelim svijetom da sam se, ugledavi drvo nara i popravljen prozorski kapak, koji je bio zatvoren, jedva suzdravao da se ne proderem kao seljek koji se dovikuje s nekim preko potoka. Jer, htio sam svojoj dragoj zapoeti priu ovim rijeima: Saznalo se ko je prokleti ubica." Otvorio sam dvorinu kapiju. Da li po kripi vrata, da li po bezbrinosti vrapca koji je pio vodu iz bunarskog vedra ili moda po kui utonuloj u mrak, ne znam, ali s vujim predosjeanjem ovjeka koji dvanaest godina ivi sam kao pustinjak - osjetio sam da u kui nema nikoga. ovjek s bolom shvata da je ostao sasvim sam, a opet otvara sva vrata, ormare, ak i poklopce na erpama podie. Tako sam postupio i ja. ak sam i sanduke otvorio i pogledao unutra. Jedino to sam u toj dugoj tiini uo bilo je ubrzano kucanje svog srca. Kad sam, kao kakav starac koji je obavio sve to mu u ivotu valja initi, izvukao sablju koju sam krio na dnu najudaljenijeg sanduka i opasao je, u trenutku sam osjetio spokoj. Tokom svih godina u kojima sam radio perom, moja sablja s drkom od slonovae pruala mi je unutarnji mir i

ravnoteu (u hodu takoe). Ljudskoj nesrei knjige pruaju samo dubinu, za koju vjerujemo da je utjeha. Siao sam u avliju. Vrabac je odletio. Poput mornara kad naputa brod koji tone, izaao sam, preputajui kuu tami to je padala. Tri, govorilo mi je srce s mnogo vie samopouzdanja, idi, pronai ih! Potrao sam, ali sam usporavao na mjestima gdje je bila guva i onda kad su za mnom pojurili opori pasa, zadovoljni to su pronali zanimaciju u damijskim dvoritima koja sam koristio kao preice.

53. ZOVEM SE ESTER Ba sam za veeru kuhala orbu od soiva kad Nesim ree: Neko je na vratima." Pazi da orba ne zagori", rekla sam tutnuvi mu u ruku kaiku, a zatim sam dvaput promijeala orbu u loncu drei dlanom njegovu staraku aku. Kad sam na vratima ugledala Crnog, osjetila sam prema njemu samo saaljenje. Na licu je imao takav izraz da se ovjek plaio da pita ta se dogodilo. Nemoj ulaziti", rekla sam. Sad u se presvui i doi." Obukla sam svoje ruiasto i uto ruho koje nosim kad me pozovu na ramazanska slavlja, bogatake gozbe i druga svadbena veselja i uzela svoj praznini zaveljaj. Jeu orbu kad se vratim", rekla sam sirotom Nesimu. Tek to smo proli jedan sokak moje male jevrejske mahale, iji su se dimnjaci, kao sirotinjske erpe, jedva puili, rekoh Crnom: ekurin bivi mu vratio se iz rata." Crni je utio sve dok nismo izali iz mahale. Lice mu je bilo sivkasto, kao boja veeri koja se sputala. Gdje su?" upitao je mnogo kasnije. Tako sam saznala da ekura i djeca nisu kod kue. Kod svoje kue", rekla sam. Shvativi odmah da je ta reenica ujela Crnog za srce jer je ciljala na ekurinu prijanju kuu, dodala sam jo jednu kako bih mu dala malo nade: Vjerovatno." Jesi li ti vidjela mua koji se vratio iz rata?" upitao je gledajui me u oi. Niti sam vidjela njega, niti sam vidjela da je ekura napustila kuu." Kako zna da ju je napustila?" Po izrazu tvog lica." Ispriaj mi sve to zna", rekao je odluno. Toliko je bio oajan da mu nikako nije bilo jasno da ta Ester nikad ne smije sve ispriati ako bi da bude Ester koja je, okom na prozoru a uhom na ulici, uspjela da pronae mueve mnogim sa-njalicama i da pokuca na vrata tolikih nesretnih kua. Hasan, brat ekurinog prvog mua", rekla sam, uvukao se u vau kuu (vidjela sam da se obradovao to sam rekla vau kuu) i rekao evketu da e se njegov otac svakog asa vratiti iz rata, da e stii kui u vrijeme popodnevne molitve i da e se veoma rastuiti ne bude li kod kue zatekao djecu i njihovu majku. Iako je evket majci prenio vijest, ekura je bila oprezna i nije mogla donijeti odluku. U rano poslijepodne evket je pobjegao od kue i sklonio se kod svog djeda i strica Hasana." ,,A otkud tebi sve to?" Zar ti ekura nije rekla da je Hasan u posljednje dvije godine na sve naine pokuava vratiti u nekadanji dom? Neko vrijeme Hasan joj je preko mene slao pisma." Je li mu ona ikad odgovorila?" Poznajem sve vrste ena u Istanbulu", rekla sam ponosno. Nema te koja bi kao ekura toliko polagala na kuu, mua i potenje." Ali sad sam ja njen mu."

U glasu mu se osjeala ona muka nesigurnost koja me je uvijek rastuivala. Ako se ekura prikloni jednoj strani, na onoj drugoj nastupie propast. Hasan mi je dao da joj odnesem papir na kojem je napisao da je evket doao kui kako bi doekao oca, da je veoma nesretan zbog tog lanog mua, svog novog oca, s kojim je njegova majka u nezakonitom braku te da se nee vratiti." ta je ekura uradila?" Cijelu no te je ekala sama sa sirotim Orhanom." ,,A Hajrija?" Hajrija godinama vreba priliku da tvojoj lijepoj eni napakosti. Zato je i odlazila u postelju pokojnog Tetka. Kad je Hasan vidio da je ekura provela no sama, u strahu od ubice i aveti, po meni joj je poslao jo jedno pismo." ta je napisao?" Bogu hvala to ova sirota Ester ne zna ni itati ni pisati, pa tako, kad to pitaju ljutita gospoda i napeti oevi, ona kae: 'Ja ne itam pismo, ve lice lijepe djevojke koja ga ita.'" 1 ta si proitala?" Oaj." Dugo nije progovorio. Vidjela sam sovu uurenu na krovu jedne grke crkvice. Vidjela sam slinavu djeurliju iz mahale kako se smiju mojoj odjei i zaveljaju. Vidjela sam ugave pse kako, eui se, silaze s groblja pokrivenog empresima na ulicu, radosni jer se sputa no. Uspori", doviknula sam Crnom kasnije. Ne mogu se pentrati uz ove uzbrdice kao ti. Kud me vodi s ovim zaveljajem u ruci?" Prije nego to me odvede do Hasanove kue, odveu ja tebe kod velikodunih momaka koji e od tebe kupiti poklone za tajne ljubavnike - cvjetne maramice, svilene pojeseve i ukrasne, srebrnaste novanike." Dobro je bilo to se Crni u tom jadnom stanju jo mogao aliti, ali ja sam u toj ali odmah uoila ono pola zbilje. Ako bude okupljao neku vojsku, uopte te neu voditi Ha-sanovoj kui", rekla sam. Smrtno se plaim svae i tue." Ako bude bila ona pametna Ester, kakva uvijek i jesi, nee biti ni svae ni tue", rekao je. Proli smo Aksaraj i izali na put koji vodi iza, prema vrtovima Longe. U gornjem dijelu blatnjavog puta, u mahali koja je pamtila i bolje dane, uao je u brijanicu koja je jo bila otvorena. Vidjela sam kako razgovara s majstorom kojeg je pri svjetlosti svjetiljke brijao jedan momak istog lica i lijepih ruku. Nedugo zatim pridruie im se brico, njegov lijepi egrt i jo neka dvojica. U rukama su imali sablje i sjekire. Na ehzadebai, u mraku jedne sporedne ulice, prikljuio nam se i jedan momak iz medrese za kojeg nikad ne bih pomislila da je siledija. Pa zar ete napasti kuu usred bijela dana?" upitala sam. Nije dan nego no", rekao je Crni vie zadovoljno nego aljivo. Nemoj biti tako siguran u sebe zato to si okupio rulju", rekla sam. Pazi da vas ne vide janiari kako tumarate naokolo poput kakve naoruane vojske!" Niko nas nee vidjeti." Jue su ljudi erzurumskog hode najprije udarili na jednu mehanu, a potom na tekiju Derahija na Sagirkapiju i sve prisutne istukli. Izdahnuo je, kau, neki starac koji je dobio cjepanicom po glavi. U mrklom mraku mogu pomisliti da i vi pripadate njima." ujem da si ila u kuu pokojnog efendi Prefinjenog - bog te blagoslovio! - i tamo vidjela one konje nacrtane razmrljanim tuem, pa si o tome obavijestila ekuru. Izgleda da je efendi Pre-finjeni bio blizak s ljudima tog vaiza iz Erzuruma." Ako sam u toj kui i ieprkala neto, uinila sam to jer sam mislila da e koristiti sirotoj ekuri", rekla sam. Zapravo, otila sam tamo da bih pokazala tkanine to su tek stigle

flamanskom laom, a ne da bih se petljala u te vae erijatske i politike stvari, kojima moja sirota pamet ionako nije dorasla." Ester, ti si veoma pametna ena." Budui da jesam, da ti i ovo kaem: ljudi tog vaiza iz Erzuruma jo e se vie naljutiti i mnogim e ljudima nanijeti bol, pazite se!" Kad smo uli u ulicu iza arikapije, srce mi je od straha poelo ubrzano kucati. Gole i mokre grane na stablima kestena i duda svjetlucale su na blijedoj svjetlosti polumjeseca. Vjetar koji su razduvali dini i aveti lepetao je zavezanim krajevima mog zaveljaja i, zvidei u ogoljelim stablima, odnosio miris nae druine mahalskim psima koji su vrebali u zasjedi. Kad su jedan za drugima poeli lajati, pokazala sam Crnom kuu. Na trenutak smo u tiini bacili pogled na njen mrani krov i kapke. Crni je smjestio svoje ljude oko kue, u opustjeloj bati, s obje strane dvorine kapije i iza smokava koje su bile pozadi. ,,U tom prolazu ima jedan grozni prosjak Tatarin", rekla sam. Slijep je, ali zna bolje od muhtara ko prolazi ulicom. Neprestano masturbira, kao oni sultanovi nepristojni majmuni. Udijelite mu deset aki - pazite da vas ne dotakne po ruci - i sve e vam rei." Izdaleka sam posmatrala kako je Crni Tatarinu najprije dao novac, a potom mu vrh sablje prislonio na grkljan i prisilio ga da govori. A onda je, ne znam kako se to dogodilo, berberski egrt, za kojeg sam mislila da motri na kuu, poeo mlatiti Tatarina drkom od sjekire. Posmatrala sam taj prizor, mislei da e se brzo okonati, ali je Tatarin i dalje plakao. Pritrala sam i iz ruku mu istrgla sjekiru prije nego to ga ubije. Psovao mi je majku", govorio je egrt. Kae da Hasan nije kod kue", rekao je Crni. Je li istina to to govori ovaj slijepac?" Pruio mi je pismo koje je napisao na licu mjesta i rekao: Uzmi ovo i odnesi do kue. Daj Hasanu, a ako njega ne nae, onda njegovom ocu." Zar za ekuru nita nisi napisao?" upitala sam uzimajui pismo. Ako bih joj poslao posebno pismo, to bi jo vie izazvalo mukarce u kui", odgovorio je Crni. Reci joj da sam pronaao podlog ubicu njenog oca." Je li to istina?" Ti joj to reci!" Prijekorno sam uutkala Tatarina, koji je i dalje plakao i kukao. Nemoj zaboraviti ta sam uinila za tebe!" rekla sam i shvatila da sve to odugovlaim kako bih ostala tu s njima. Zato sam se mijeala u cijelu tu stvar? Prije dvije godine na Edirnekapiju odsjekli su ui jednoj pokuarki poput mene, i ubili je kad se djevojka koju je ona obeala udala za drugog ovjeka. Baka mi je govorila da Turci najee ubijaju bez ikakvog razloga. enjivo sam mislila na orbu od soiva koju je moj dragi Ne-sim u tom trenutku jeo kod kue. Iako su mi se noge odupirale i uzmicale, krenula sam prema kui mislei kako je ekura tamo. A muila me je i radoznalost. Pokuarkaaa!" vikala sam. Imam svilu iz Kine za praznino ruho!" Primijetila sam kako se pokrenula narandasta svjetlost koja se probijala kroz kapke. Vrata su se otvorila. U kuu me je uveo Hasanov pristojni otac. Unutra je bilo toplo, kao i u svim bogatakim kuama. ekura, koja je pri svjetlosti svjetiljke s djecom sjedila za sofrom, ustala je kad me je ugledala. ekura", rekla sam, doao ti je mu." Koji?" Crni", rekla sam. On i njegovi naoruani ljudi opkolili su kuu. Spremni su da se bore s Hasanom." Hasan nije kod kue", rekao je uljudni svekar. Odlino!" rekla sam i pruila mu pismo kao ponosni izaslanik koji prenosi padiahovu nepokolebljivu volju. Uzmi to i proitaj!"

Dok je njen uljudni svekar itao pismo, oglasila se ekura: Ester", rekla je, doi da ti naspem orbu od soiva, ugrijae te." Ne volim ga", rekla sam najprije. Jer, uopte mi se nije dopalo to o toj kui govori kao o svojoj. Ali kad sam shvatila da eli ostati sa mnom nasamo, zgrabila sam kaiku i krenula za njom. Reci Crnom da se sve ovo dogodilo zbog evketa", proa-putala je. Prole noi ekala sam ga sama s Orhanom, strahujui od ubice. Orhan je cijelu no drhtao. Djeca su mi se razdvojila! Koja bi se majka od djece odvojila!? Kad se Crni nije vratio kui, donijeli su mi i vijest da su ga padiahovi muitelji natjerali da progovori i da je i on imao udjela u smrti mog oca." Zar nije Crni bio s tobom kad ti je otac ubijen?" Ester", rekla je razrogaivi svoje lijepe crne oi, molim te, pomozi mi!" Reci mi zato si se vratila ovamo, kako bih shvatila i pomogla ti!" Misli li da znam zato sam se vratila?" rekla je. Na trenutak se inilo da e zaplakati. Crni je bio grub prema evketu", rekla je. ,,A kad je Hasan rekao da se vratio pravi otac djeaka, povjerovala sam mu." Ali u oima sam joj vidjela da lae, a ona je znala da ja to vidim. Hasan me je obmanuo!" proaputala je, a ja sam osjetila kako eli da shvatim da voli Hasana. Ali je li njoj bilo jasno da ee misli na Hasana zato to se udala za Crnog? Vrata su se otvorila i ula je Hajrija, nosei u ruci hljeb tek izvaen iz penice, koji je mirisao kao dua. Po njenom smrknutom licu vidjela sam da je nakon Tetkove smrti to jadno stvorenje ostalo u nasljee ekuri kao belaj kojeg se nikako ne moe otarasiti. A kad se ekura osvrnula prema djeci s tek peenim hljebom pristiglim u sobu, shvatila sam pravu istinu: ono to ona trai, a ne moe nai, nije bio mu kojeg bi ona voljela, bilo da je u pitanju roeni otac djece, Hasan ili Crni, nego ovjek koji bi volio tu djecu, izbezumljenu od straha. ekura je bila spremna da dobronamjerno voli svakog dobrog mua. To to trai, trai srcem", rekla sam bez ikakvog razmiljanja. Mora, meutim, odluiti razumom." Odmah u se Crnom vratiti s djecom", rekla je. Ali pod odreenim uslovima!" Malo je odutjela. Mora se lijepo ponaati prema evketu i Orhanu. Ne smije traiti da mu objanjavam to sam se sklonila ovamo. I povinovae se naim branim uslovima - zna on. Sino me je ostavio samu u kui i prepustio i ubi-ci, i lopovu, i zlotvoru, i Hasanu." Izgleda da jo nije pronaao ubicu tvog oca, ali je traio da ti kaem da jeste." ta misli o tome da mu se vratim?" Prije nego to sam odgovorila, bivi svekar, koji je odavno proitao pismo, ree: Recite gospodinu Crnom da mi sin nije tu, tako da ne mogu ponijeti odgovornost toga da mu vratim svoju snahu." Koji tvoj sin?" upitala sam zlobno, ali blagim glasom. Hasan", odgovorio je. Postidio se, jer je bio gospodin u dui: Moj stariji sin se, kau, vraa iz Persije." Gdje je Hasan?" upitala sam. Srknula sam dvije kaike orbe koju mi je ekura nasula. Otiao je da skupi carinske slubenike, nosae i ostale ljude", odgovorio je s naivnou dobrih a glupih ljudi koji nisu u stanju da prevale la preko usana. Nakon onog to su sino uradili ljudi hode iz Erzuruma, noas su i janiari na ulicama." Mi ih uopte nismo vidjeli", rekla sam idui prema vratima. Je li to tvoja posljednja?" Pitala sam to svekra kako bih ga zaplaila, ali je ekura vrlo dobro znala da je pitanje upueno njoj. Je li zaista bila toliko zbunjena ili je moda neto krila; je li, recimo, ekala da se vrati Ha-san s ljudima? Obradovala sam se shvativi da mi se dopada ta njena neodlunost. Mi neemo Crnog", odvano je rekao evket. ,,A ti, debela, nemoj vie ovamo dolaziti!"

Ali ko e onda tvojoj lijepoj majci donositi one ipkane prekrivae i maramice s cvjetiima i pticama, koje toliko voli, i crveno platno za koulje, koje ti tako voli?" rekla sam i spustila zaveljaj nasred sobe. Do mog ponovnog dolaska odveite ga i pogledajte, obucite ta elite, krojte i ijte kako vam je volja." Izlazei, osjetila sam tugu: nikad dosad nisam vidjela toliko suza u ekurinim oima. Tek to sam se privikla na vanjsku hladnou, Crni me je zaustavio sa sabljom u rukama. Hasan nije kod kue", rekla sam. Moda je otiao na pijacu da kupi vino kako bi proslavio ekurin povratak, moda e se, kako kau, s ljudima odmah vratiti. U tom sluaju potui ete se jer je lud. Pogotovo kad prihvati onu svoju crvenu sablju." ta je rekla ekura?" Svekar je kazao da nee dati snahu, ali ne treba da se plai njega nego nje. ena ti je potpuno sluena; ako mene pita, vratila se jer je shvatila da, dva dana nakon to joj je otac ubijen, u istoj kui ne bi mogla provesti drugu no u strahovima, to zbog ubice, to zbog Hasanovih prijetnji, to zbog toga to tebe nije bilo, a nisi se uopte javio. A rekli su joj i da si i ti imao udjela u ubistvu njenog oca... Ali da se ekurin bivi mu vratio, da ovo, da ono - o tome nema ni govora. Izgleda da je evket povjerovao u Hasanove lai, a, ini se, i otac. ekura namjerava da ti se vrati, ali postavlje uslove." Gledajui Crnog pravo u oi, nabrojala sam ih jedan po jedan. Prihvatio ih je odmah i nekako zvanino, kao da razgovara s pravim izaslanikom. 1 ja imam jedan uslov", rekla sam. Sad opet idem u kuu." Pokazala sam na kapke svekrovih prozora iza njegovih leda: Malo kasnije udariete na njih i na vrata. Kad budem viknula, prestaete. Ako Hasan doe, borite se bez kolebanja!" Jednog izaslanika sve te rijei sigurno bi kotale ivota, ali se Ester, eto, zanijela. Vrata su se otvorila im sam povikala: Poku-arkaaa!" Otila sam pravo pred svekra. Cijela mahala i kadija u ovoj oblasti, svi znaju da je ekura odavno razvedena i da se ponovo udala po zakonima Kurana", rekla sam. ak i da tvoj odavno mrtav sin oivi, da napusti raj, pa i bojeg poslanika Mojsija, i vrati se ovamo, to nita ne bi znailo, jer on nije njen mu. Oteli ste udatu enu i drite je ovdje. Crni je traio da vam prenesem da e vas on i njegovi ljudi kazniti zbog toga prije kadije." Pogrijeie", rekao je svekar uljudno. Ta mi nismo oteli ekuru! Ja sam, hvala bogu, djed ovoj djeci. Hasan im je stric. Kad je ostala sama, ekura se sklonila kod nas. ta je drugo mogla? Ako eli, moe se odmah s djecom vratiti. Ali ne zaboravi: ovo je njena kua u kojoj ih je rodila i u srei ih podizala." ekura", rekla sam nepromiljeno, eli li se vratiti u kuu svog oca?" Zbog prie o srei, ekura je briznula u pla. Ja nemam oca", odgovorila je. Ili mi se samo uinilo. Djeca su joj se privila uz skute, a potom je posjela i obgrlila je oko grudi; isprepleteni u zagrljaju, svi su zajedno plakali. Nije ova Ester blesava: shvatila sam veoma dobro da ekura upravlja objema stranama, ne inei pri tom nikakav izbor, ali sam znala i da plae od srca. Jer, i sama sam se rasplakala. Malo kasnije, vidjela sam da i zmija Hajrija plae. to se pak tie zelenookog, uljudnog svekra, jedine osobe u kui koja nije plakala, zbog njega je u tom trenutku otpoeo napad Crnog i njegovih ljudi: poeli su udarati o daske na prozorima i provaljivati vrata, a svaki udarac odzvanjao je u kui kao topovska granata. Ti si iskusan ovjek, gospodin", rekla sam svekru, ohrabrena i vlastitim suzama. Otvori vrata i reci da ekura dolazi ne bi li oni bijesni psi vani prestali." Da si ti na mom mjestu, bi li izbacila na ulicu i prepustila tim psima enu bez igdje ikoga koja je kod tebe potraila utoite, a uz to ti je i snaha?" Ona sama eli da ode", rekla sam. Ljubiastom maramicom obrisala sam nos zaepljen od plaa. Ako je tako, moe otvoriti vrata i izai", rekao je.

Sjela sam pokraj ekure i djece. Svaki nov udarac na vrata stvarao je uasnu buku i izazivao jo vie suza. Djeca su poela jo jae plakati, a to je samo pospjeilo ekurine i moje suze. Ali obje smo znale i da plaemo kako bismo dobile na vremenu, brojei krike izvana i udarce koji su padali kao da e sruiti kuu. Lijepa moja ekura", rekla sam, svekar ti doputa, tvoj mu Crni prihvata sve tvoje uslove, oekuje te s ljubavlju, nema vie ta da trai u ovoj kui. Spremi se, stavi veo, uzmi svoj zaveljaj i djecu, otvori vrata pa da konano krenemo tvojoj kui." uvi ta sam rekla, djeca su se jo vie rasplakala, a ekura je razrogaila oi: Plaim se Hasana", rekla je. Njegova e osveta biti strana. On je divljak. Osim toga, sama sam dola." Ali to ne ponitava tvoj novi brak", rekla sam. Ostala si bespomona, normalno je to si potraila neko utoite. Mu ti je sve oprostio, prihvata te. A to se Hasana tie: kako smo s njim dosad, tako emo i odsad." Osmijehnula sam joj se. Ali ja ne mogu otvoriti vrata", rekla je. Onda bi ispalo da sam svojevoljno otila." Draga ekura, ni ja ih ne mogu otvoriti", kazala sam. 1 sama zna da bi onda rekli kako sam gurala nos u vae stvari. Ja bih jo gore prola." U oima sam joj vidjela da se slae sa mnom. Onda niko nee otvoriti vrata", rekla je. Pustiemo da ih razbiju, udu i odvedu nas na silu." Shvativi odmah da je za ekuru i njenu djecu to najbolje rjeenje, uplaila sam se. Ali mogla bi pasti krv", kazala sam. Ako se kadija ne umijea, bie krvi, a krvna osveta trajae godinama. Niko ko eli biti astan ovjek ne moe mirno posmatra-ti kako mu razvaljuju vrata, upadaju u kuu i odvode ensko eljade." Kad je, umjesto da razumno odgovori, privila djecu na grudi i poela glasno plakati, jo jednom sam s kajanjem shvatila koliko je ona lukava i proraunata. Neki glas iznutra govorio mi je da sve to ostavim i odem, ali ni ja vie nisam mogla prii vratima, jer su udarali na njih kao da e ih polomiti. Jer, padalo mi je na pamet da bi Crni, koji se uzdao u mene a pribojavao se da ide do kraja, svakog asa mogao povui svoje ljude i tako osokoliti svekra. Kad sam se privila uz ekuru, shvatila sam da se pretvara da plae, ali je od tog plaa bilo gore njeno drhtanje, koje se nije moglo imitirati. Prila sam vratima i iz sve snage povikala: Stanite, dosta je bilo!" U trenutku je sve utihnulo. Neka Orhan majci otvori vrata!" rekla sam u iznenadnom nadahnuu, umilno kao da se obraam djetetu. eli da se vrati kui, na njega se niko nee naljutiti." im sam to izgovorila, Orhan je iskliznuo iz majinih ma-laksalih ruku. S iskustvom nekog ko je godinama ivio u toj kui, najprije je povukao rezu, zatim skinuo drveni zasun, a onda otvorio mandal i odmakao se dva koraka od vrata. Kroz odkrinuta vrata, koja su se sama od sebe otvorila, prodrla je vanjska hladnoa. Nastala je takva tiina da smo svi uli kako negdje daleko tek tako laje neki lijeni pas. Kad je ekura poljubila Orhana, koji joj se vratio u naruje, evket je rekao: Rei u stricu Hasa-nu", rekao je. Kad sam vidjela da je ekura ustala, uzela veo i da sprema svoj zaveljej, laknulo mi je, i to toliko da sam se uplaila da se ne nasmijem. Sjela sam i uzela dvije kaike orbe od soiva. Sreom, Crni je bio dovoljno razborit da se ne priblii vratima kue. Iako smo ga zvale u pomo kad se evket, navukavi rezu iznutra, na neko vrijeme zakljuao u sobi svog pokojnog oca, Crni nije ni kroio u kuu niti je svoje ljude pustio unutra. A nakon to mu je majka dopustila da uzme striev bode s drkom optoenom rubinima, i evket je pristao da izae iz kue. uvajte se Hasana i njegove crvene sablje", rekao je, vie izistinski zabrinut nego tonom gubitnika i osvetnika. Poljubio je unuke pomirisavi im kosu. A onda je ekuri neto apnuo na uho.

Kad sam primijetila kako ekura urno baca posljednji pogled na kuna vrata, zid i dimnjak, prisjetila sam se da je tu s prvim muem provela najsretnije godine ivota. Je li primjeivala da je sad ta kua sklonite dvojici nesretnih, usamljenih mukaraca i da zaudara na smrt? Kako mi je slomila srce, na povratku sam se prema njoj ponaala suzdrano. Ono to je nas tri ene, jednu robinju, jednu Jevrejku i udovicu s dvoje djece, zbliavalo na povratku, nije bila hladnoa i nona pomrina, nego skuenost nepoznatih sokaka te strah od Hasana. Poput karavana to nosi blago, naa je brojna povorka, koju su titili Crni i njegovi ljudi, vijugala zaobilaznim putevima te udaljenim i zabaenim mahalama kako ne bismo nabasali na none uvare, radoznale kabadahije iz kraja, razbojnike i Hasana. Po mrklom mraku, u kojem se ni prst pred okom nije vidio, put smo pronalazili sudarajui se sa zidovima i jedni s drugima. Pomiljajui da bi nas u tami mogli epati i oteti vampiri, dini i demoni iz podzemlja, privile smo se jedna uz drugu. Iza zidova koje smo doticali pipajui pred sobom u pomrini i iza zatvorenih kapaka, inilo se kako u hladnoj noi hropcu i kalju spavai, a ivotinje stenju u stajama. Iako sam ja, Ester, koja sam protabanala svim istanbulskim sokacima, s vremena na vrijeme pomiljala da smo se u tami bez dna izgubili u beskonano krivudavim ulicama, ipak sam uspijevala da prepoznam neke uglove kraj kojih sam danju strpljivo prolazila sa zaveljajem u ruci: zidove u Terzibainoj ulici, otar vonj balege, gotovo nalik mirisu cimeta, koji se irio iz staje pored vrata Nurulah-hode... Prepoznala sam i Sokolarski prolaz i esmu slijepog hode, na trgu na koji taj prolaz vodi, te shvatila kako ne idemo prema kui ekurinog pokojnog oca, nego u nekom drugom, meni nepoznatom smjeru. Odmah mi je bilo jasno da Crni svoju porodicu eli da sakrije od Hasana, koji je u napadu bijesa mogao svata uiniti, kao i od onog bezdunog ubice, i da je na nekom drugom mjestu pronaao sklonite. Da znam gdje, rekla bih vam odmah, a Hasanu sljedeeg jutra. Ne zato to sam zla, nego zato to sam bila sigurna da e ekura opet poeljeti da pridobije Hasanovu panju. Ali promuurni Crni s pravom mi vie nije vjerovao. Bili smo u jednoj mranoj ulici iza Pijace robova kad se s njenog kraja zaue krici, jauci i vapaji. ule smo neko kokanje i ja sam sa strahom prepoznala onaj jedinstven zveket koji se oglasi kad se ukrste sjekire, sablje i mouge, i jauke kad udarac zaboli do kosti. Crni je svoju veliku sablju ustupio svom ovjeku od povjerenja, na silu istrgao jatagan iz evketove ruke i tako ga rasplakao, a ekuru, Hajriju i djecu uputio dalje u pratnji berberskog egrta i druge dvojice. Mene nije pustio s njima; student medrese rekao je da e me preicom odvesti kui. Je li to bila sluajnost ili namjera da od mene lukavo zataji mjesto gdje e me sakriti? Na kraju uskog sokaka kojim smo morali proi bio je jedan duan za koji shvatih da je kafana. Borba sabljama bila je zavrena prije nego to je i poela. Rulja koja je urlajui izlazila i ulazila isprva sam pomislila da je pljaka - unitavala je kafanu. Da bismo mi radoznalci pod svjetlou buktinja mogli posmatrati i iz toga izvui pouku, oni su najprije paljivo iznosili fildane, dezve, ae i klupice, a potom ih na nae oi razbijali. Malo su istukli jednog koji je to pokuao da prekine, ali je on naposljetku dobro proao. U poet-ku sam mislila da je kafa sva njihova briga, to su i govorili. Objanjavali su da je tetna, da unitava oi i eludac, pomuuje um i ljude izvodi iz vjere; govorili su da je to franaki otrov, opisivali kako je hazreti Muhamed odbio kafu koju mu je ponudio ej-tan u liku lijepe ene. Sve je to liilo na pounu nonu zabavu i mislila sam kako u, kad stignem kui, izgrditi Nesima: Ne na-livaj se toliko tim otrovom." Kako je u okolini bilo mnogo samakih soba i jeftinih hanova, za kratko vrijeme okupila se gomila radoznalaca eljnih gledanja, sastavljena od besposliara i oloa koji se ilegalno uvukao u grad, to je ohrabrilo neprijatelje kafe. Tad sam shvatila da su to ljudi Nusret-hode, uvenog propovjednika iz Erzuruma, da po Istanbulu razbijaju kafane i legla razvrata i vina, kanjavaju one koji su skrenuli s hazreti Muhamedovog puta i one to uz muziku izvode

trbuni ples, tvrdei da je to derviki ritual. Psovali su neprijetelje vjere, sve koji uruju sa ejtanom, idolopo-klonce, nevjernike i slikare. Tad sam se sjetila da je ta kafana ona na ije zidove vjeaju crtee i u kojoj se rugaju vjeri i hodi iz Erzuruma. Iznutra je izaao kafedijin pomonik okrvavljenog lica. Pomislila sam da e se sruiti, ali je on rukavom koulje obrisao krv s ela i obraza, umijeao se meu nas i zajedno s nama nastavio da gleda napad. Uplaena svjetina lagano je uzmicala. Primijetila sam da je Crni u guvi ugledao nekog i da se na trenutak pokolebao. Po okupljanju Erzurumevih pristalica, zakljuila sam da pristiu janjiari ili neka druga rulja. Baklje su se ugasile, a ljudi se ratrkali. Crni me je uhvatio za ruku i predao studentu medrese. Ii ete sporednim ulicama", rekao je. Otpratie te do kue." Momak je htio da pobjegne to prije, te se udaljismo urnim koracima. U mislima sam bila s Crnim, ali vam Ester, ostane li izvan toka dogaaja, ne moe ispriati ta je dalje bilo. 54. JA, ENA Kau, medah-efendijo, da ti svakog umije oponaati, ali da ena ne moe biti! A ja tvrdim potpuno suprotno. Tano je da mi enidba nije bila suena, jer sam putovao od grada do grada, zabavljao se na svadbama, zabavama i u kafanama do sitnih sati i sve dok me ne bi izdao glas priao prie oponaajui sve i svakog. Ali to uopte ne znai da ne poznajem enski rod. Dobro ja poznajem ene; s etiri sam se ak lino susreo, lica im vidio, razgovarao s njima. To su: 1. Moja pokojna majka; 2. Moja draga tetka; 3. ena mog starijeg brata (u nju sam se najprije zaljubio) koji me je tukao, a ona, im bi me vidjela, vikala: Izlazi iz sobe"; 4. ena koju sam u jednom trenutku svojih putovanja primijetio na jednom otvorenom prozoru u Konju. Iako ni rije nismo izmijenili, prema njoj sam uvijek osjeao poudu, a osjeam je i sad. A moda je sad ve mrtva. Pogled na enu otkrivenog lica, razgovor s njom, svjedoenje o njenim ljudskim stanjima - u nama mukarcima pobuuju ulna i duboka duhovna osjeanja, a budui da je tako, najbolje je, kako nam to i vjera zapovijeda, ene, naroito one lijepe, prije enidbe uopte i ne gledati. Traiti prijateljstvo lijepih momaka, to ne goni da se ena trai kako bi se prinudno zadovoljili puteni porivi, jedini je izlaz, a na kraju i to postane slatka navika. To to se ene po franakim gradovima etaju ne samo otkrivenog lica nego ne kriju ni svoje najprivlanije strane, sjajne kose, vratove, ruke, lijepa grla, pa ak, ako je istina ono to se pria, dijelom ni noge, sve je to razlog zbog kojeg njihovi mukarci stidljivo, teko i bolno hodaju, s nadignutim prednjim dijelom pan-talona, i zbog kojeg je njihovo drutvo paralizovano. I zbog kojeg franaki nevjernici pred Osmanlijama svakog dana gube po jedno utvrenje. Kad sam, jo u ranoj mladosti, shvatio da je najispravniji put k srei i spokoju moje due da ivim daleko od lijepih ena, za ene sam se jo vie zainteresovao. A kako u to vrijeme, osim majke i tetke, nijednu enu nisam vidio, moja radoznalost poprimala je tajanstvene obrise i ja sam, kao da mi je mozak utrnuo, shva-tao da u moi da dokuim kako se one osjeaju samo inei ono to one ine, jedui ono to one jedu, ponavljejui njihove rijei, oponaajui njihova stanja i oblaei njihovu odjeu. Tako sam jednog petka, kad su svi, otac, majka, brat i tetka otili u rui-njak mog djeda na obali Fahrenga, rekao da sam bolestan i ostao kod kue. Ta poi s nama!" rekla je pokojna majka. Na selu e vidjeti pse, drvee, konje, pa e ih oponaati i nas nasmijavati. ta e raditi sam u kui?" Nisam joj mogao rei da u obui njene stvari i glumiti enu, pa sam rekao: Boli me stomak."

Ne budi mlakonja", kazao je otac. Doi, rvaemo se." Sad u vam, svojoj brai iluminatorima i kaligrafima, ispriati ta sam sve osjetio dok sam, kad su oni otili, komad po komad, oblaio rublje i odjeu pokojne majke i tetke; otkriu vam ta znai biti ena, tajnu koju sam tog dana dokuio. Odmah vam mogu rei: ta god da smo itali u knjigama i sluali od propovjednika, ovjek se, kad postane ena, uopte ne osjea kao avo. Ba suprotno: kad sam obukao vunene i ruama oslikane gae pokojne majke, proelo me osjeanje slatke dobrote, osjetio sam da sam senzibilan poput nje. Kad mi je kou dotakla svije-tlozelena svilena koulja moje tetke, i njoj je samoj bilo ao da je nosi, osjetio sam veu ljubav prema svoj djeci, ak i prema sebi samom. elio sam da spremim jelo cijelom svijetu, svakog da po-dojim. I tako, nakon to mi je sinulo kakav je to osjeaj imati grudi, u njedra sam nagurao razne stvari, arape, pekire, jer sam htio da zadovoljim radoznalost i osjetim kako je to biti ena s velikim sisama. Kad sam ugledao te ogromne izboine na sebi... U redu: bio sam ponosan ko sam avo. Budui da sam odmah shvatio da e mukarci trati za njima i kad im samo vide sjenu, kako e se koprcati, udeti da ih uzmu u usta, osjetio sam se veoma mono, ali - je li mi to bila namjera? Zbunio sam se: elja mi je bila i da imam mo i da me saaljevaju; i da me ludo voli bogat, jak i pametan mukarac, kakvog uopte nisam poznavao, ali sam se i plaio toga. Na ruke sam natakao majine zlatne narukvice koje je, pokraj arava s izvezenim liem, krila u vunenim, mirisom mousa proetim arapama na dnu kovega s dje-vojakom opremom; na lice sam nanio rumenilo to ga je koristila da bi joj obrazi po povratku iz hamama bili jo rumeniji, obukao tetkinu tamnozelenu feredu pa, skupivi kosu, stavio veo iste boje. Kad sam se vidio u ogledalu sa sedefnim ramom, zadrhtao sam. Iako ih nisam bio ni dotakao, oi i trepavice ve su mi postale enske. Vidjele su mi se samo oi i obrazi, ali bio sam veoma lijepa ena, to me je inilo sretnim. Moja mukost primijetila je to i prije mene i ukrutila se, to me je oneraspoloilo. U ogledalu koje sam drao u ruci posmatrao sam suzu kako se kotrlja iz mog lijepog oka i u meni se iznenada bolno rodila pjesma koju nikad nisam zaboravio. Jer, istog trenutka, s nadahnuem koje mi je poslao sam Svevinji, a u nastojanju da zaboravim taj svoj bol, te stihove poeo sam izgovarati melodino, njiui se kao u taktu neke pjesme. Dok sam na istoku, na zapadu elim da budem, kae moje neodluno srce. Ako sam mukarac, ena bih da budem, ape mi jedan drugi organ. Teko li je biti ovjek, a jo tee ivjeti tako! I sprijeda i straga, i s istokom i sa zapadom, ja elim da uivam. Pazite, naa erzurumska braa ne smiju me uti kako pjevam tu pjesmu srca svog! Jer, veoma bi se naljutili. A to li se ja plaim? Moda se i ne bi ljutili, jer, pazite, ovo nije ogovaranje, ima onaj uveni vaiz, preasni efendi aknihusret, eh... Oenjen je, naravno, ali kau da i on, ba kao i vi, osjeajni iluminatori, vie voli djeake nego nas ene. Samo prenosim ono to su meni ispriali. Ali taj me ne zanima, jer je veoma odbojan. Zubi su mu poispa-dali, a, kako kau ljepotani koji su mu prilazili, iz usta mu se iri nesnosan smrad, ne zamjerite mi, kao iz medvjeeg dupeta. No dobro. Zatvaram gubicu i vraam se svojoj muci. Kad sam shvatila da sam veoma lijepa, nisam vie htjela da perem rublje i sudove niti da izlazim na ulicu ko robinja. Siromatvo, suze i nesrea, stalno razoaranje pred ogledalom i pla i tuga, sve je to za rune ene. Ja moram nai mua koji bi me drao ko malo vode na dlanu, ali ko je od vas takav? Tako sam kroz rupu na zidu poela posmatrati sinove paa i plemia koje je moj pokojni otac pod svakojakim izgovorima pozivao u kuu. Htjela sam da moj poloaj lii na poloaj one

poznate lijepe ene, one koja ima mala usta i dvoje djece, u koju su zaljubljeni svi iluminatori. Ne bi bilo loe da vam ispriam priu o sirotoj ekuri. Ali ekajte! Obeao sam da u u srijedu uvee ovo ispriati: LJUBAVNA PRIA KOJU ENA PRIA PO EJTANOVOM NAGOVORU Zapravo, pria je vrlo jednostavna. Dogodila se u jednoj od siromanijih istanbulskih mahala. Jedan od uglednih prvaka u mahali - elebi Ahmet, pisar kod Vasif-pae, bio je povuen ovjek. Imao je enu i dvoje djece. Jednog dana, kroz otvoren prozor ugledao je crnokosu, crnooku, srebrnoputu i vitku bosansku ljepoticu i u nju se zaljubio. ena je, meutim, bila udata, te je elebija uopte nije zanimao. I tako, siroti elebija nikom ne povjerava svoju patnju, vene od ljubavi, kupuje vino od jednog Grka i pije, ali na kraju ne uspijeva da sakrije svoju ljubav od ljudi u mahali. A kako su svima u njoj drage ljubavne prie i budui da su elebiju veoma voljeli i potovali, najprije su se prema njegovoj ljubavi odnosili s potovanjem, pretvarajui se, uz poneku alu, da je ne primjeuju. Ali kad se elebi, nemoan da se nosi s ljubavnim jadima, poeo svake veeri opijati pred vratima kue u kojoj su srebrnoputa ljepotica i njen mu sretno ivjeli, svi ga Se poee plaiti. Ljubavnika koji je svake veeri plakao skrhan bolom nisu mogli ni istui i protjerati, a ni utjeiti. A on je plakao bez glasa, ne prigovarajui nita i ne dosaujui nikom, kao pravi elebija, to jest gospodin. Malo-pomalo, njegova beznadena tuga zahvati cijelu mahalu i postade svaija tuga i nesrea; uniti svako zadovoljstvo pa se, poput esme koja neprestano alosno tee, i sama pretvori u izvor tuge. Tako mahalom najprije poe da krui pria o tugi pa o nesrei, a potom i misao o prestanku blagostanja - i ta misao uvrijei se meu svima. Neki se iselie odatle, nekima je krenulo loe, a nekima zanat vie nije iao od ruke jer izgubie polet. Jednog dana, mahala se ve bila ispraznila, zaljubljeni elebija pokupi enu i djecu i odseli se u neko drugo mjesto, te srebrnoputa ljepotica i njen mu ostadoe sami samciti. Nesrea koju su prouzrokovali ugasila je njihovu ljubav i udaljila ih jedno od drugog. Ostali su zajedno do kraja ivota, ali vie nikad nisu bili sretni. Volim ovu priu, jer nam kazuje koliko su ljubav i ene opasne, ali hej, gdje mi je pamet, zaboravih da sam morao rei neto drugo jer sam sad ena! U redu, neto poput ovog: Ah, kako je ljubav lijepa! Ali ko su ti stranci to upravo ulaze?

55. ZOVU ME LEPTIR Kad sam vidio rulju, shvatio sam da Erzurumevi ljudi ubijaju nas aljive iluminatore. I Crni je bio u masi koja je posmatrala prepad. U ruci je drao bode, a pored njega je stajalo nekoliko udnih ljudi, uvena pokuarka Ester i jo neke ene sa zaveljajima u rukama. Dolo mi je bilo da pobjegnem kad sam vidio kako su posjetioci kafane nemilosrdno premlaeni, a kafana divljaki unitena. Zatim je pristigla neka druga gomila, vjerovatno janjiari. Erzurumevci ugasie baklje i pobjegoe. Na mranim vratima kafane nije bilo nikog, niko nije ni gledao u tom smjeru. Uao sam. Sve je bilo u krhotinama; hodao sam po zdrobljenim oljicama, tanjirima, aama i komadima stakla. Jedna svjetiljka, okaena o visoki avao na zidu nije se bila ugasila u svoj toj gunguli, ali nije osvjetljavala krhotinama prekriven pod kafane, slomljene tronoce i ostatke drvenih klupica, nego aave mrlje na tavanici.

Stavio sam jastuke jedan na drugi, pruio se i dohvatio svjetiljku. Pri njenoj svjetlosti spazio sam tijela na podu. Kad sam ugledao okrvavljeno lice najblieg od njih, skrenuo sam pogled u stranu i primakao se drugom tijelu. ulo se jecanje; ugledavi moju svjetiljku, ispustio je nekakav djeji glas i ja uzmakoh. U kafani je bio jo neko. Najprije sam se pokolebao, no osjeao sam da bi taj doljak mogao biti Crni. Zajedno smo se pribliili treem tijelu. Kad smo mu prinijeli svjetiljku, vidjeli smo ono to smo obojica slutili: ubili su medaha. Na njegovom licu, naminkanom kao da je ensko, nije bilo tragova krvi, ali su mu vilica, oko i narumenjene usne bili smrskani, a vrat sav u modricama od davljenja. Ruke su mu bile zabaene unazad. Nije bilo teko zakljuiti da je neko s lea drao starca odjevenog u ensku odjeu, a da su ga drugi tukli akama po licu i potom udavili. Jesu li, prije nego to su to uinili, rekli: Onome ko se ruga preuzvienom propovjedniku Hoda-efendi-ji - odsijecite jezik!" Prinesi svjetiljku ovamo!" oglasio se Crni. Svjetlost je pala na slomljene mlinove za kafu, sita, vagu i komadie oljica za kafu, sve je to lealo oko tednjaka u lokvi prolivene kafe. U kutku gdje je medah svake veeri kaio slike Crni je pri svjetlosti svjetiljke premetao njegov radni pribor, njegov pojas, pekir, motku kojom je lupkao. Drei u ruci svjetiljku ija mi je svjetlost udarala u lice, rekao je da su mu na umu samo crtei. Da, naravno, i ja sam, onako drugarski, nacrtao dva. Jedino to smo pronali bila je persijska kapica koju je pokojnik nosio na obrijanoj glavi. Uronili smo u no kroz zadnja vrata, do kojih se stizalo kroz jedan veoma uzak prolaz, a da nikog nismo sreli. Mora da su prilikom napada iluminatori i posjetioci bjeali kroz ta vrata, ali prevrnute saksije i razbacane vree kafe svjedoile su o tome da je tu bilo prie. Napad na kafanu, okrutno ubistvo majstora medaha i zastraujua tama noi zbliili su Crnog i mene. Mislio sam da smo zbog toga obojica utjeli. Dvije ulice dalje, Crni mi je dao da nosim svjetiljku koja mu je bila u ruci, zatim je isukao no i prislonio mi ga na grlo. Idemo tvojoj kui!" rekao je. Hou da je pretraim kako bih se smirio." Ve su je pretraili", kazao sam i zautio. Osjetio sam prezir, ne ljutnju. Zar nije to to je Crni povjerovao u sramne glasine koje krue o meni pokazivalo da je i on jedan obian zavidljivac? A ni bode nije drao ba samouvjereno. Moja kua nalazila se u suprotnom smjeru od ulice na koju smo izali kroz zadnja vrata kafane i kojom smo upravo prolazili. Zato smo, da ne bismo naletjeli na gomilu, napravili irok luk kreui se sporednim ulicama i prolazei kroz prazne vrtove koji su sjetno mirisali na vlano i usamljeno drvee. Buka to je dopirala iz kafane oko koje smo kruili uopte nije prestajala. uli smo kako erzurumevci tre ulicama, a za njima janiari, noni uvari i momci iz kraja. Kad smo bili negdje na kraju puta, Crni ree: Dva dana majstor Osman i ja gledali smo u Carskoj riznici uda starih majstora." Dugo sam utio. A onda sam gotovo povikao: Kad bi u nekim godinama ivota neki iluminator i sjeo na istu klupu s Beh-zadom, ono to bi vidio priutilo bi samo radost njegovom oku te spokoj njegovoj dui, ali mu talenat ne bi obogatilo! Jer, ne slika se okom nego rukom, a ruka teko ui i u mojim, a kamoli u godinama majstora Osmana!" Vikao sam da bi moja lijepa ena, za koju sam bio siguran da me eka, shvatila da nisam sam te da se ne bi susrela s Crnim, a ne zato to sam tu jadnu, samodopadljivu budalu s bodeom u ruci uzimao za ozbiljno. Dok smo prolazili kroz dvorina vrata, uinilo mi se da u kuci vidim mirkavu svjetlost svjetiljke, ali, bogu hvala, sad je sve bilo u mraku. Prinudan ulazak u kuu u pratnji ivotinje naoruane noem, ulazak u moj raj u kojem sam sve vrijeme provodio u crtanju i u traganju za bojim uspomenama i, kad bi mi se oi umorile, u voenju ljubavi sa svojom voljenom, najljepom na svijetu, djelovali su mi kao grubo naruavanje moje intime. Zato sam se zakleo da u se osvetiti Crnom.

Pri svjetlosti svjetiljke pregledao je moje papire, stranicu koju sam upravo zavravao, sultanovo pomilovanje osuenika koji ga preklinju ne bi li se oslobodili duga, provjerio moje boje, postolja, noeve, isjeke, etkice, sve to je bilo oko mog radnog stola, pa iznova papire, sprave za satiniranje papira, peroreze, zavirio u kutije za olovke i papir i u krinju na podu, u sanduke, pod jastuk i potom pod tepih. Pretraivao je moju radnu sobu, a ne moju kuu, kako je rekao kad je isukao bode. Kao da ono to je traio nisam mogao sakriti u sobi iz koje nas sad moja ena kri-om posmatra! Knjiga koju je prireivao moj tetak imala je jo jedan crte", rekao je. Onaj koji ga je ubio ukrao ga je." Bio je drugaiji od ostalih", odmah sam dodao. Tvoj pokojni tetak i meni je dao da u jednom kutku nacrtam drvo. Negdje u pozadini... U sredini i naprijed trebalo je da bude neko, vjerovatno na padiah. Bio je predvien velik prostor za njega, ali je ostao nepopunjen. Budui da su se predmeti u pozadini slike morali smanjivati, onako kako ih crtaju franaki majstori, traio je da nacrtam stablo malih dimenzija. to je crte vie napredovao, to nam se vie inilo da kroz otvoren prozor posmatramo svijet, a ne sliku. Tad sam shvatio da okvir i pozlata tog crtea, uraenog u franakoj tehnici perspektive, imaju funkciju prozorskog okvira." Okvir i pozlatu radio je efendi Prefmjeni." Ako to pita, ve sam ti rekao da ga nisam ubio." ovjek nikad ne priznaje da je ubio", odgovorio je i upitao me kako sam se zatekao tamo tokom napada na kafanu. Svjetiljku je namjestio malo podalje od mindera na kojem sam sjedio, izmeu mojih papira i crtea na kojima sam radio, i to tako da mi ona obasjava lice. On je pak, poput sjenke u tami, unezvjere-no tumarao po sobi. Osim onoga to sam i vama kazao, da veoma rijetko idem u kafanu i da sam onuda sluajno prolazio, rekoh mu da sam ja nacrtao dva od svih crtea to su okaeni na zid, ali da mi se uopte nije svialo to to se odigrava u kafani. Jer", rekao sam, ako iluminacija crpi snagu iz elje da omalovai i prezre loe strane ivota, a ne iz slikarevog talenta, njegove ljubavi prema umjetnosti i elje da se susretne i spoji s Bogom, na kraju e samog sebe omalovaiti i kazniti, bilo da je onaj kojeg omalovaava vaiz iz Erzuruma, bilo da je sam avo. Pri tom, da se ta kafana nije okomila na Erzurumca i njegove pristalice, moda veeras i ne bi bila napadnuta." Ali ipak si zalazio tamo", ree podlac. Zalazio sam jer sam se tamo i zabavljao." Je li shvatao s koliko sam iskrenosti govorio? Ljudi, premda umom i savjeu znaju da je neto runo i pogreno, u tome i te kako mogu uivati", dodao sam Ali me je ipak bilo sramota to uivam u tim jeftinim crteima, imitacijama i priama o avolu, novcu i psu, isprianim na priprost nain, bez rime i metrike." Pa zato si onda odlazio u tu kafanu nevjernika?" Dobro", rekoh pokorivi se svom unutarnjem glasu. Katkad i u meni proradi crv sumnje: otkako su me majstor Osman i padiah otvoreno priznali za najtalentovanijeg i najsposobnijeg meu iluminatorima, toliko sam se poeo plaiti ljubomore drugih iluminatora da sam, kako me ne bi udavili u ai vode, povremeno odlazio na mjesta gdje se oni okupljaju, druio se s njima i ponaao se poput njih. Shvata li? Otkako su poeli govorkati da sam Erzurumev pristalica, odlazim u tu bijednu kafanu nevjernika da niko u te prie ne bi povjerovao." Majstor Osman smatra da ti mnogo toga ini kako bi se iz-vinio zbog svog talenta i sposobnosti." ta je jo rekao o meni?" Da radi sitne, besmislene crtee na noktu i zrnu rie kako bi ljudi pomislili da si radi umjetnosti digao ruke od ivota. Rekao je da ti kao iluminator neprestano pokuava da se dopadne drugima jer se stidi talenta koji ti je Alah podario." Majstor Osman je ravan Behzadu", rekao sam iskreno. ta jo?"

Bez ustezanja je govorio i o tvojim manama", kazao je podlac. Nabroj ih!" Rekao je da, uprkos svom talentu, ne crta iz ljubavi prma crtanju, nego da bi se dopao drugima. Kad crta, najvie te raduje matanje o uivanju s kojim e drugi gledati taj crte. Te da bi ipak trebalo da crta radi uitka u samom crtanju." Ujelo me je za srce to to je majstor Osman svoje miljenje meni bez ikakvog ustruavanja istresao pred ovjeka koji svoj ivot nije posvetio slikarstvu nego stvarima primjerenim svojoj prirodi: protokoliranju, prepisci i dodvoravanju. Crni je kazao ovo: Rekao je da stari veliki majstori nikad ne bi odustali od stila i postupaka koje su usvajali cijeli ivot samo da bi se pokorili sili nekog novog aha, naravi nekog princa, ili pak ukusu nekog novog vremena, te da su, kako ne bi bili prisiljeni na to, sami sebe osljepljivali. Vi ste, meutim, pod izgovorom da je to elja naeg padiaha, za stranice knjige mog tetka, revnosno i beasno oponaali franake majstore." Veliki uitelj i prvi iluminator Osman sigurno nije mislio nita loe", rekao sam ,,A sad u svom gostu skuhati aj od lipe." Preao sam u susjednu sobu. Moja ljepotica, odjevena u spavaicii od kineske svile koju je kupila od pokuarke Ester, skoila je na mene i, podrugljivo ponavljajui moje rijei ,,A sad u svom gostu skuhati aj od lipe", zgrabila me za klip meu nogama. S dna krinje na podu, blizu nae postelje, uzeo sam i iz korica izvukao sablju s drkom ukraenom kameniima ahata. Otrica joj je bila tako britka da bi i svilenu maramicu, spusti li je na nju, presjekla nadvoje. A prospe li nad njom zlatne listie, isjekla bi ih tako ravnomjerno da bi ti komadii izgledali kao li-nijarom izmjereni. Sakrivi sablju, vratio sam se u sobu za crtanje. Efendi Crni bio je toliko zadovoljan propitivanjem da je i dalje kruio oko mindera s bodeom u ruci. Na minder sam spustio jednu napola dovrenu stranicu. Pogledaj ovo", rekao sam. Radoznalo je unuo, pokuavajui da shvati. Priao sam mu s leda, isukao sablju, bacio se na njega i oborio ga. Bode mu je ispao iz ruke. Zgrabio sam ga za kosu i, gurajui glavu prema podu, sablju mu odozdo prislonio na grkljan. Svojim tekim tijelom gnjeio sam krhkog Crnog, koji je leao potrbuke, a bradom i rukom pritiskao sam mu glavu sve dok pod grkljanom nije osjetio britku otricu. Jedna mi je aka bila puna njegove prljave kose, a druga je prislanjala sablju na njenu kou njegovog grla. Bio je dovoljno razuman da se ne mrdne, jer bih mu istog asa mogao pustiti krv. To to sam bio tako blizu njegove kovrave kose, njegovog potiljka, koji je, da je kakva druga prilika, naprosto mamio ovjeka da ga drsko pljusne, i njegovih runih uiju - jo me je vie uzrujalo. Suzdravam se da te smjesta ne ubijem", apnuo sam mu na uho kao da mu odajem neku tajnu. Svidjelo mi se to me slua ne putajui glasa od sebe, kao neko posluno dijete. Zna legendu iz ahname", proaputao sam. ah Feridun pravi greku jer, dijelei zemlju na tri dijela, loije pokrajine ostavlja dvojici starijih sinova, a najbolji dio - Iran - najmlaem Ireu. Spreman na osvetu, Tur prevari Irea, kojem je zavidio, i prije nego to e mu prerezati grkljan, hvata ga za kosu, ba kao ja sad tebe, i svom svojom teinom, upravo kako ja to sad inim, nalijee na tijelo mlaeg brata. Osjea li teinu mog tijela?" Nije odgovorio, ali sam po njegovim oima, po pogledu rtvene ovce, shvatio da slua, te me jo jednom ispuni nadahnue: Privren sam persijskom stilu i postupcima ne samo u slikarstvu nego i u stavljanju noa pod grlo i pedantnom odsijecanju glave. A jednu drugu verziju te omiljene scene viao sam i na slikama koje prikazuju smrt aha Sijavua." Crnom, koji me je nijemo sluao, detaljno sam opisivao kako je Sijavu pripremao osvetu svojoj brai, kako je zapalio za-mak i sav svoj imetak, oprostio se od ene, uzjahao konja i s

vojskom otiao u boj; kako je izgubio bitku i kako su ga epali za kosu i vukli po pranjavom bojitu prekrivenom leevima; kako je, kao i on sada, oboren potrbuke i kako mu je naposljetku bode stavljen pod grlo; kako je, leei u takvom poloaju, uo raspravu izmeu svojih prijatelja i neprijatelja o tome treba li ga ubiti ili pomilovati; kako je poraeni ah, lica zabijenog u prainu, sve vrijeme morao sluati taj razgovor. A onda sam upitao svoju rtvu: Voli li tu sliku?" Kad se Geruj, pribliivi se straga, kao i ja tebi, baca na Sijavua, prislanja mu sablju na vrat i, hvatajui ga ovako za kosu, ree mu grkljan. Krv koja e ubrzo potom potei najprije e se na neplodnoj zemlji pretvoriti u crn dim, a potom e na tom mjestu izniknuti cvijet." Nakratko sam uutio, pa smo zauli erzurumevce koji su negdje u daljini vritei trali kroz ulice. Uas i propast tamo vani jo su vie zbliili nas dvojicu, koji smo leali na podu, jedan preko drugog. Ali na svim tim slikama", nastavio sam upajui jo jae njegovu kosu koja mi je bila u aci, nasluuje se da je teko s oekivanom istananou nacrtati dvojicu ija su tijela isprepletena poput naih, a koja se istovremeno mrze. Kao da su se izdaja, ljubomora i mete ratova to su prethodili tom tajanstvenom i velianstvenom trenutku odsijecanja glave zavukli u te slike vie nego to je potrebno. ak su se i najvei gazvinski majstori muili dok su dvojicu mukaraca crtali jednog na drugom; jer, sve se ispretura. Ali, pogledaj, ti i ja smo sreeniji i ele-gantniji." Sijee sablja", prostenjao je. Hvala ti to si progovorio, dragi moj, ali ne sijee. Pazim, neu uiniti nita to bi pokvarilo ljepotu nae poze. Stari veliki majstori mogli su nas dovesti do suza samo kad su crtali ljudska tijela isprepletena u svim ljubavnim i ratnim prizorima kao da su jedno. Pogledaj, moja glava priljubljena je uz tvoj potiljak kao da je dio tvog tijela. Osjeam miris tvoje kose i tvog vrata. Moje se noge s obje strane pruaju du tvojih, i to tako skladno da bi neko sa strane mogao pomisliti da smo neka graciozna etvorono-na zvijer. Osjea li na svojim leima i zadnjici moj ravnomjeran pritisak?" Nastupila je tiina, ali sablju nisam pritisnuo jer je mogao prokrvariti. Ako ne progovori, ujeu te za ovo uho!" proaputao sam mu. Kad sam mu po oima vidio da je spreman da govori, ponovo sam upitao: Osjea li na sebi ravnomjeran pritisak mog tijela?" Osjeam." Je li ti lijepo?" upitao sam. Jesmo li nas dvojica lijepi? Jesmo li lijepi koliko i legendarni junaci to na udesnim slikama starih majstora jedni druge elegantno ubijaju?" Ne znam", odgovorio je Crni. Ne vidim nas u ogledalu." Kad sam u mati predoio prizor u kojem bi nas moja ena, koja nas je iz susjedne sobe tajno posmatrala, mogla vidjeti pri svjetlosti svjetiljke donesene iz kafane i sputene malo dalje od nas, uplaio sam se da u u talasu uzbuenja zaista ugristi Crnog za uho. Efendi Crni, ti koji si mi u intimni prostor uao s bodeom i koji si me podvrgao sasluanju, osjea li sad svoju snagu na sebi?" Osjeam i da si u pravu." Sad me pitaj ta eli!" Opisi mi kako te je milovao majstor Osman." ,,U vrijeme mog egrtovanja, kad sam bio mnogo mraviji, njeniji i ljepi nego sad, peo se na mene kao sad ja na tebe. Milovao me je po rukama, ponekad bi mi nanosio bol, ali budui da sam bio opinjen njegovim znanjem, talentom i snagom, to mi se svialo i ni na ta loe nisam pomiljao, jer sam ga volio. Ljubav prema majstoru Osmanu za mene je bila put ljubavi prema iluminaciji, bojama, papiru, peru, ljepoti crtea, prema svemu osli-kanom, pa tako i prema svijetu i Bogu. Majstor Osman bio je za mene vie od oca." Je li te mnogo tukao?" upitao je.

Tukao me je u pravom trenutku i s osjeanjem za pravdu, onako kako treba da tue jedan otac, ali i jako i po kazni, onako kako mora tui majstor da bi poduio. Danas shvatam da sam zbog straha i bola od udarca linijarom po noktima mnogo toga nauio i bolje i bre. Plaei se u danima egrtovanja da e me uhvatiti za kosu i tresnuti mi glavu o zid, nisam u posudu sipao previe boje i rasipao pozlatu, upamtio sam dobro zavijutak na konjskom kopitu, skrivao greke crtaa okvira crtea, na vrijeme istio svoje kistove i nauio da svu svoju panju i duu predam stranici. Budui da svoje umijee i majstorstvo dugujem batinama, sad mirne due bijem svoje egrte. Znam da e ak i najnepravedniji udarac, ako egrtu ne povrijedi ponos, naposljetku biti koristan za dijete." Ali ipak, kad tue nekog lijepog egrta njenog pogleda i aneoske naravi, svjestan si da mu, kad povremeno izgubi kontrolu, radi sopstvenog zadovoljstva radi one iste stvari koje je tebi radio veliki majstor Osman, zar ne?" Ponekad je znao da me udari mramornim peatom iza uha, i to tako jako da mi je u uhu danima zujalo, a u glavi mi se mutilo. Katkad bi me tako oamario da bi me obraz danima bolio tjerajui mi suze na oi. Sjeam se ja svega, ali svog majstora ipak volim." Ne", rekao je Crni. Ljutio si se na njega. Zbog bijesa koji se skupljao u vama svetili ste mu se tako to ste crtee za knjigu mog tetka izraivali u franakom stilu." Ti uopte ne poznaje iluminatore. Potpuno suprotno je istina. Batine koje jedan iluminator pretrpi u ranoj mladosti dubokom i doivotnom ljubavlju veu ga za njegovog majstora." To to su Ire i Sijavu s lea, okrutno i izdajniki, zaklani sabljom, kako ti meni sad ini plod je bratske ljubavi. A bratsku ljubomoru u ahnami uvijek izaziva nepravedni otac..." lacno. Sad se va nepravedni otac, koji vas je zavadio, priprema da vas izda", rekao je drsko. Ah, ne ini to, sijee me!" prostenjao je. Jo jednom je jauk-nuo. Da, u trenutku mi moe prerezati grkljan i pustiti krv kao rtvenoj ovci", kazao je. Ali ako to napravi prije nego to me saslua - zapravo, vjerujem da bi to mogao uiniti, ah, dosta s tim! - onda e godinama odgonetati ta ti imam rei. Olabavi malo sablju!" Olabavio sam. Majstor Osman, koji je od vaeg djetinjstva slijedio svaki va korak, svaki va dah i, obuzet sreom, pratio kako se, zahvaljujui njegovoj panji, vaa bogomdana nadarenost rascvjetava poput behara i preobraava u talenat - sad vam okree lea da bi zatitio svoj stil i radionicu kojoj je zajedno s vama posvetio cijeli ivot." Onog dana kad smo sahranili efendi Prefmjenog ispriao sam ti tri poune prie da bih ti objasnio koliko je runa ta stvar koju nazivamo stilom." One su govorile o umjetnikovom stilu", uzvratio je Crni oprezno. ,,A to se tie majstora Osmana, njegova velika briga jeste kako da zatiti stil umjetnike radionice." Dugo mi je priao kako je padiahu bilo vano da bude pronaen bijednik koji je ubio Tetka i efendi Prefmjenog, kako mu je radi toga otvorio ak i vrata Carske riznice, te da e majstor Osman iskoristiti tu priliku da osujeti Tetkovu knjigu i kazni one koji su se priklonili oponaanju franakih majstora. Rekao je da je majstor Osman, to se konja rasjeene nozdrve tie, zbog njegovog stila sumnjao na Maslinu, ali da e delatima predati Rodu jer je, kao prvi iluminator, uvjeren u njegovu krivicu. Osjeao sam da pod pritiskom sablje govori istinu i poelio sam da ga poljubim, jer se poput djeteta bio predao prii. Nimalo se nisam uplaio onog to sam uo; jer, to je znailo da je Roda ispao iz igre te da u poslije - daleko bilo smrti majstora Osmana ja postati glavni iluminator. Nije me uznemiravala pomisao da bi se sve to je ispriao moglo ostvariti, nego mogunost da se to ne ostvari. Praznine koje sam osjeao izmeu redova znaile su da bi majstor Osman mogao rtvovati ne samo Rodu ve i mene. Pomisao na tu nevje-rovatnu mogunost nije u meni izazivala samo jezu nego me je, poput nekog ko je iznenada ostao bez oca, vukla ka uasu bes-kunitva. Suzdrao sam se jer me je razmiljanje o tome uvijek iznova tjeralo da zarijem Crnom sablju u grlo, te se ni s njim ni sa samim sobom nisam vie uputao u raspravu

o tome. Zato bi nas to to smo, nadahnuti franakim stilom, za Tetkovu knjigu izradili nekoliko bezvrijednih knjiga - uinilo izdajnicima? Jo jednom sam pomislio kako se iza smrti efendi Prefmjenog krije Rodina i Maslinina zavjera protiv mene te izvukoh sablju ispod njegovog grkljana: Hajdemo zajedno do Masline da mu ispreturamo kuu!" rekoh. Ako je posljednja slika kod njega, znaemo barem da se vie nikog ne moramo plaiti. A ako pak nije, poveemo ga kao pojaanje i udariemo na Rodinu kuu." Rekao sam mu da mi vjeruje i da e nam obojici biti dovoljan njegov bode. Izvinio sam mu se to mu nisam ponudio ak ni oljicu aja od lipe. Dok sam s poda uzimao kafansku svjetiljku, obojica smo na trenutak znaajno pogledali minder na koji sam ga bio oborio. Pribliio sam mu se sa svjetiljkom u ruci i rekao da e jedva vidljiva posjekotina na njegovom grlu biti biljeg naeg prijateljstva. Malo je krvario. Na ulicama se jo ula galama Erzurumevih pristalica i njihovih progonitelja, ali na nas niko nije obratio panju. Brzo smo stigli do Maslinine kue. Kucali smo na dvorina vrata pa na kuna, a onda nastrpljivo i na prizorske kapke. Nije bilo nikoga. Nakon tolike buke bili smo sigurni da u kui niko ne spava. Crni je rekao ono to smo obojica pomislili: Da uemo!" Tupim dijelom otrice njegovog bodea olabavio sam metal brave, zatim smo bode ugurali u prorez izmeu vrata i dovrat-ka i, navaljujui i upajui, polomili bravu. Iznutra nas je zapahnuo godinama taloen vonj vlage, prljavtine i samoe. Pod svjetlou lampe ugledali smo jedan neuredan krevet, preko minde-ra nehajno nabacane pojaseve, jeleke, dva turbana, koulje; potom persijsko-turski rjenik nakibendije efendi Nimetulaha, o-hu, konac za ivenje, bakarni tanjir pun kora od jabuke, mnogo mindera, prekriva za krevet, njegove boje, kistove i sav slikarski pribor. Ba sam htio da proeprkam po papirima za pisanje, paljivo isjeenim slojevima indijske hartije i iscrtanim stranicama na maloj polici, ali se u posljednjem trenutku suzdrah. Sinulo mi je, naime, da je Crni zainteresovaniji od mene, a i da preturanje po stvarima nekog manje talentovanog majstora iluminacije onom nadarenijem donosi nesreu. Maslina nije bio nadaren koliko se mislilo, imao je samo volju. Nedostatak talenta pokuavao je da nadoknadi opinjenou starim majstorima. Stare legende, meutim, samo rasplamsavaju matu iluminatora, a ruka je ta koja crta. Dok je Crni pretraivao unutranjost svih sanduka i kutija, ja sam, ne dotiui nita, bacao pogled na Maslinine ubruse iz Bruse, ealj od ebanovine, prljav pekir za hamam, boice s ru-inom vodicom, smijenu pregau od indijske basme, zatim na dempere, na njegov teak i prljav ogrta s izrezom, na jednu iskrivljenu bakarnu tepsiju, na prljave tepihe i zaputen namjetaj, jeftin i neugledan s obzirom na novac koji je zaraivao. Ili je Maslina bio veoma krt, pa je tedio novac, ili ga je negdje rasipao... Prava kua jednog ubice", nadahnuto sam rekao kasnije. Nema ak ni molitveni ilim." Ali nije me to zaokupljalo. Razmislio sam. To su intimne stvari osobe koja nije u stanju da bude sretna..." rekao sam. Ali sam, oaloen, krajikom uma shvatio da i nesrea i bliskost ejtanu pogoduju slikanju. Iako zna ta bi ga uinilo sretnim, ovjek moe i ne biti sretan", rekao je Crni. Stavio je preda me niz crtea koji su bili izraeni na grubom samarkandskom papiru i ojaani straga tvrdim listovima. Vidjeli smo jednog ljupkog ejtana pristiglog ak iz Horosana, iz samog podzemlja; vidjeli smo jedno drvo, jednu ljepoticu, psa i crte smrti koji sam ja bio izradio. Bili su to crtei koje je ubijeni medah svake veeri kaio na zid i po kojima je pripovijedao svoje sramotne prie. Crnom sam pokazao svoj crte smrti. Isti crtei postoje i u knjizi mog tetka", kazao je. I medah i vlasnik kafane sloili su se da e pametnije biti da crte koji e stajati na zidu svake veeri nacrtamo mi, iluminato-ri. Medah bi od nas traio da na grubom papiru na brzinu neto

nacrtamo, potom bi nas malo propitao o prii i slikarskim alama, poneto bi i sam dodao, pa od svega sastavio priu. Zato si i za njega izradio crte smrti?" Jer je to bio crte sam za sebe, kako je medah traio. Ali nisam ga radio pomno, kao za Tetkovu knjigu, nego ovla i na brzinu. I ostali su tako, moda ale radi, u grubljem i jednostavnijem obliku za pripovjedaa improvizovali crtee na kojima su pomno radili za onu tajnu knjigu." ,,A ko je nacrtao konja?" upitao je. Njuka mu je rasjeena." Pribliili smo svjetiljku i zadivljeno posmatrali konja. Liio je na onog izraenog za Tetkovu knjigu, ali je bio nacrtan bre, nemarnije i radi nekog jeftinijeg zadovoljstva. Kao da je neko ilu-minatoru dao ne samo manje novca i natjerao ga da uri nego ga i prisilio da nacrta grubljeg i, moda ba zbog toga, mnogo ivot-nijeg konja. Roda najbolje zna ko je nacrtao konja", rekao sam. Budui da ta samoljubiva budala ne moe ivjeti bez slikarskih ogovaranja, svake veeri odlazi u kafanu. Siguran sam da je to njegov crte."

56. MENE ZOVU RODA Leptir i Crni doli su usred noi, poredali slike po podu i traili da im kaem ko je izradio koju. U djetinjstvu smo igrali igru iji je turban"; nalikovalo je tome. Na komadima papira nacrtaju se turbani i kape to ih nose hoda, spahija, ena, delat, def-tedar i pisar, a zadatak je da se povezu s imenima ispisanim na papiriima i potom naopako okrenutim. Rekao sam da sam psa nacrtao ja. Njihovu priu svi smo ispriali muki ubijenom medahu. Smrt nad kojom je lelujala svjetlost svjetiljke nacrtao je dragi Leptir, koji mi sad dri bode pod grlom. Sjeao sam se i kako je Maslina sa zanosom crtao avola; priu o njemu moda je u trenutku smislio pokojni medah. Drvo sam zapoeo ja, a listove su docrtali svi iluminatori koji. su doli u kafanu. Mi smo i priu ispriali. A tako je bilo i s crvenim: na jedan list kapnula je crvena tinta, a krti medah upitao je moe li od toga ispasti crte. Nakapali smo jo crvenog na papir, a zatim su svi iluminatori u uglovima docrtali poneto crveno i ispriali priu o onome to su nacrtali, kako bi je onda na padiah samo za nas ispripovijedao. Tog prelijepog konja nacrtao je Maslina, svaka mu ast, a tunu enu, prisjetio sam se, Leptir. U tom trenutku Leptir je sklonio bode i rekao Crnom da je, sad se i on sjea, nacrtao ljepoticu. Novac na pijaci nacrtali smo svi, a dvojicu lutajuih dervia nacrtao je, naravno, Maslina, koji i sam potie od kalenderija. Njihov derviki red oslanja se na prosjaenje i spopadanje lijepih mladia, a njihov ejh Evhadudini Kermani napisao je prije dvjesta pedeset godina knjigu o tome te u stiho-vima opjevao kako je boansku ljepotu vidio u onima to imaju lijepa lica. Oprostite mi, brao iluminatori, to nam je kua ovako neuredna. Zatekli ste nas nespremne, ne mogu vas posluiti ni katom s mirisom ambre, ni slatkom narandom, jer mi ena spava u susjednoj sobi. Govorio sam im to da ne bih morao okrvaviti ruke ako bahato ulete u susjednu sobu, budui da ono to su traili nisu nali medu vunenim suknima, pamunim platnima za ukure, ljetnjim pojesevima od indijske svile i muslina, persij-skim basmama i dolamama poslaganim u korpe i sanduke koje su predano otvarali i pretraivali do dna, pod tepisima i minde-rima i medu stranicama uvezanih knjiga, kao ni medu ilustracijama koje sam pripremao za raznorazne knjige. Ali ipak priznajem da sam osjeao izvjesno zadovoljstvo ponaajui se kao da ih se silno bojim. Umijee jednog iluminatora poiva na njegovoj sposobnosti da spozna ljepotu trenutka i svaku stvar sa svim njenim pojedinostima ozbiljno shvati, ali i na tome da, kao da ini korak

unazad i gleda u ogledalo, odstojanje i vjetinu ale postavi kao posrednike izmeu sebe i ovog svijeta, koji sebe shvata i suvie ozbiljno. Tako sam na njihovo pitanje odgovorio potvrdno: da, u vrijeme prepada Erzurumevih pristalica u kafani je te veeri, kao i obino, bila okupljena povea grupa od oko etrdeset ljudi, u kojoj su sa mnom bili i Maslina, crta okvira Nasir, kaligraf Demal, dvojica mladih kalfi ilumina-tora i neki mladi kaligrafi s kojima su stalno zajedno, potom udesno lijep egrt Rahmi i neki drugi lijepi uenici, pjesnici, pijanci, narkomani i estorica-sedmorica dervia - ukupno etrdeset osoba zajedno s onima koji su se na prevaru prikljuili tom sretnom i aljivom mnotvu. Ispriao sam kako je nastalo komeanje kad je poeo napad i kako nikome nije palo na pamet da odva-no zatiti kafanu i jadnog starog medaha preobuenog u enu kad je ta gomila ljubitelja opscenih pria, koje je okupljao vlasnik kafane, poela bjeati na prednja i zadnja vrata, uspaniena osjeanjem krivice. Jesam li zbog toga bio tuan? Da! Jer, ja, slikar Mustafa, s nadimkom Roda, koji sam cijeli ivot posvetio iluminaciji, smatram da svake veeri treba da sjednem sa svojom braom iluminatorima, da zbijam ale i da se podsmijavam, da reci-tujem poeziju, izgovaram lijepe rijei i pravim aluzije - izjavio sam gledajui pravo u oi ogranienog Leptira, koji je odavao utisak bucmastog momka s oima upalim od ljubavi. Na Leptir, ije su oi i dalje bile lijepe poput djejih, kao egrt bio je jedan veoma senzibilan ljepotan prekrasnog tena. I tako sam, kad su me ponovo upitali, ispriao da je pokojni stari medah, koji je obilazio gradove pripovijedajui razne prie, drugog dana svog angamana u kafani, stalnom sastajalitu iluminatora, vidio kako je jedan od njih, moda omamljen kafom, ale radi, okaio na zid jedan crte. Na to je brbljivi medah odgovorio alom i poeo da pria kao da je on taj pas prikazan na slici, a kako se to svima dopalo, posao je nastavljen pomou crtea koje su mu svake veeri radili majstori iluminacije i ala koje su mu aputali na uho. Peckanja na raun propovjednika iz Erzuruma podsticao je i vlasnik kafane iz Jedrena da bi razgalio iluminatore koji su se plaili hodinog gnjeva i privukao vie muterija. Rekli su da su crtee koji su bili pred nama, a koje je medah svake veeri kaio na zid iza svojih leda, pronali kad su upali u praznu kuu naeg brata Masline, te su od mene traili objanjenje. Rekao sam da objanjenje nije potrebno, da je vlasnik kafane, kao i Maslina, kalenderijski dervi, prosjak, lopov i podli tu-inac. Otkrio sam im da je naivni efendi Prefinjeni, prestravljen rijeima Hoda-efendije iz Erzuruma, naroito propovijedima koje je ovaj, namrgoen, drao petkom, sve to prijavio Erzurum-evim pristalicama. Ili su, to je jo vjerovatnije, vlasnik kafane i Maslina, koji pripada istom dervikom redu, okrutno ubili sirotog pozlatara kad ih je ovaj opomenuo da to ne rade. A erzurum-evci, bijesni zbog toga, ubili su efendi Tetka, jer su ga vjerovat-no smatrali odgovornim za sve to se dogaalo, a danas su, opet iz osvete, izvrili prepad na kafanu. Koliko su panje tim mojim odgovorima poklanjali debelju-kasti Leptir, koji je pretresao moje stvari uivajui u tome da podigne svaki poklopac i prevrne svaki kamen, i ozbiljni Crni, koji je izgledao kao avet? Na Leptirovom djejem licu primijetio sam zavist kad je u izrezbarenom sanduku od orahovog drveta naiao na moje izme, oklop i ratnu opremu te sam ponosno ponovio ono to su svi dobro znali: da sam ja prvi muslimanski ilumina-tor koji je s vojskom otiao u rat i na bojnim poljima paljivo posmatrao topovsku paljbu, kule neprijateljskih tvrava, boje uniformi kaurskih vojnika, leeve razbacane du rijeke i ruenje tvrava, razvrstavanje konjanika u oklopima i kretanje u napad, i koji je potom u hronikama podviga oslikao sve to je vidio. Kad je Leptir traio da pokaem kako se navlai oklop, bez ikakvog ustezanja svukao sam mintan postavljen crnim zejim krznom, koulju, akire i gae. Uivajui u tome to me posma-traju pri svjetlosti tednjaka, navukao sam duge i iste gae koje nosim ispod oklopa, debelu koulju od crvene ohe koja se po hladnom vremenu nosi ispod, vunene arape, izme od ute koe i preko njih kamane. Izvadio sam oklop iz navlake i s uitkom ga stavio na

grudi, okrenuo leda Leptiru i takorei mu naredio da mi vrsto vee vrpce oklopa i privrsti titnike za ramena. Dok sam stavljao titnike za ruke, navlaio rukavice, opasavao pojas za sablju od kamilje dlake i na kraju stavljao ljem protkan zlat-nim i srebrnim nitima, koji sam nosio samo u sveanim prilikama, s ponosom sam govorio kako se poslije mene prizori iz rata vie nee crtati na isti nain. Nemogue je", rekao sam, crtati konjanike dviju sukobljenih vojski tako da se isti kalup dvaput okrene, jednom s lica, drugi put s nalija. Odsad e se u umjetnikim radionicama osman-lijske dinastije ratne scene crtati onako kako sam ih ja vidio i crtao: kao isprepletenost vojski, konja, oklopa i krvavih leeva!" Iluminator ne crta ono to on vidi, nego ono to vidi Alah", rekao je Leptir ljubomorno. Da", rekoh, ali Alah ionako vidi ono to mi vidimo." Naravno da vidi i ono to mi vidimo, ali to to vidi ne vidi onako kako mi vidimo", rekao je Leptir kao da me prekorijeva. Bitku koju mi zbunjeno vidimo kao potpun nered, onaj koji nam je uvijek blizu vidi kao dvije meusobno suprotstavljene vojske u savrenom poretku." Naravno da sam imao odgovor na to. Htio sam rei: vjerujmo u Alaha i slikajmo samo ono to nam on pokazuje, ali sam preutio. No nisam zautio zato to bi me Leptir mogao optuiti za oponaanje Franaka, niti zbog tog to me je, pod izgovorom da iskuava moj oklop, tupom stranom bodea nemilosrdno udarao po ljemu i leima. Smatrao sam da emo se iz Maslinine smicalice izvui samo ako se suzdrim i pridobijem tu ljepoo-ku budalu i Crnog. Kad su shvatili da ovdje nee nai ono to trae, rekli su mi emu je rije. Postojao je jedan crte koji je podli ubica ukrao. Kazao sam im da mi je kua ve ispreturana zbog toga te da e ga pametni ubica ba zato sakriti na neko nedostupno mjesto (imao sam na umu Maslinu), ali koliko li su oni na to obratili panju? Crni mi je detaljno ispriao sve o konju s rasjeenim nozdrvama rekao da su tri dana koja je na padiah dao majstoru Osmanu gotovo istekla. Kad sam navaljivao da mi kae na ta ukazuju konji rasjeenih nozdrva, Crni je, gledajui me pravo u oi, rekao da te konje majstor Osman kao dokaz povezuje s Maslinom,'ali da, znajui kakve su mi tenje, najvie sumnja na mene. Na prvi pogled inilo se da su ovamo doli kako bi se uvjerili u to da sam ja ubica, ali to, ako se ja pitam, nije pravi razlog njihovog dolaska. Na moja vrata pokucali su i zbog usamljenosti i bezizlazne situacije u kojoj su se nali. Kad sam ih otvorio, bode usmjeren prema meni podrhtavao je u Leptirovoj ruci. Em to su se uplaili da bi ih ubica, iji identitet nikako nisu mogli utvrditi, s osmijehom starog prijatelja mogao satjerati u neki oak i zaklati ih, em to im je san rastjerivala pomisao da bi ih majstor Osman, po dogovoru s naim padiahom i glavnim rizniarom, mogao izruiti muiteljima; pri tom, obeshrabrila ih je i gomila Erzurumevih pristalica na ulicama. U toj panici traili su moje prijateljstvo. Ali majstor Osman rekao im je potpuno suprotno. Sad im suptilno moram dokazati da je istina upravo suprotno od onog to im je on rekao, to oni i prieljkuju. Rei da se stari majstor vara, da je posenilio, znailo bi okrenuti Leptira protiv sebe. jer, kao da sam u zamagljenim oima lijepog iluminatora leptirastih trepavica, koji je noem udarao moj oklop, i dalje vidio blijedi plamen ljubavi prema velikom majstoru iji je miljenik bio. U vrijeme moje mladosti, bliskost te dvojice, majstora i egrta, bila je povod za ljubomorna podbadanja ostalih iluminatora, ali se oni nisu obazirali na to, nego bi se pred svima dugo gledali u oi, naoigled svih se mazili, a zatim bi majstor Osman nemilosrdno objavljivao da je Leptir taj ije je pero najivahnije, a kist najjai. Ta konstatacija, obino tana, davala bi povoda ljubomornim iluminatorima za beskrajne igre rijei u kojima su pera, kistovi, mastionice i pernice koritene kao nepristojne, avolje aluzije i vulgarne metafore. Zbog toga ja danas nisam jedini koji sluti kako bi majstor Osman elio da ga Leptir zamjeni na elu umjetnike radionice. Ve mi je dugo bilo jasno da veliki majstor zapravo to ima na umu dok drugima pria o mojoj svadljivosti, odbojnosti i tvrdoglavosti. S pravom je mislio da sam ja

mnogo vie nego Maslina i Leptir sklon franakom stilu i da novim padiahovim eljama neu okrenuti leda pravdajui se kako stari majstori uopte nisu tako crtali". Znam da bih u tome mogao uspostaviti vrstu saradnju s Crnim: jer bie da na novopeeni i revnosni mladoenja silno eli da zavri knjigu svog pokojnog tetka, ne samo da bi osvojio srce lijepe ekure i pokazao da joj moe zamijeniti oca nego i da bi odluno i brzo stekao padiahovu naklonost. I tako sam preao na stvar s neoekivanog mjesta: naeo sam temu rekavi da je Tetkova knjiga jedno nevieno i sretno udo. Kad to udo bude zavreno onako kako na padiah zapovijeda i kako je pokojni efendi Tetak elio, cijeli svijet e se zapanjiti pred moi i bogatstvom osmanskog sultana i talentom, gracioznou i sposobnostima iluminatora. Svi bi se uplaili nas, nae snage i nepokolebljive estine, a vidjeli bi i kako se smijemo i plaemo, kako smo poneto preuzeli od postupaka franakih majstora, kako su ive nae boje i kako smo u stanju da vidimo i najsitniji detalj, te bi sa strahom osjetili ono to su najpametniji sultani rijetko mogli shvatiti - da mi postojimo negdje u svijetu crtea koje smo izradili, ali istovremeno i negdje veoma daleko, meu starim majstorima. Leptir je najprije lupkao po mom oklopu kao djeak koji eli da ispita je li zaista pravi, zatim je poeo udarati kao drugar koji bi da mu ispita vrstinu, a na kraju je, s tim izgovorima, mlatio po njemu poput kakvog nepopravljivog zavidljivca koji bi rado probio taj oklop i povrijedio me. Zapravo, sigurno je s bolom shvatao da sam talentovaniji od njega, da je, tavie, slutio da je to i majstor Osman znao. A kako je Leptir, zahvaljujui svom bogomdanom talentu, jedinstven majstor, njegova me je ljubomora inila jo ponosnijim. Budui da sam ja postao majstor zahvaljujui snazi svog pera, a ne drei se majstorovog, kao on, osjetio sam da bih ga mogao natjerati da me prihvati kao svog uitelja. Povisio sam glas i rekao kako, naalost, ima ljudi koji ele da onemogue izradu te udesne knjige naeg padiaha i pokojnog tetka. Majstor Osman bio nam je svima otac i uitelj; sve smo od njega nauili! Tragajui u riznici naeg padiaha, shvatio je da je Maslina podli ubica, ali to je iz nekog nepoznatog razloga pokuao da sakrije. Rekao sam im kako sam siguran da se Maslina, kojeg nema kod kue, krije u naputenoj kalenderijskoj tekiji u blizini Fenerkapija. Podsjetio sam ih na to da je u vrijeme padi-ahovog djeda ta tekija zatvorena, ali ne zato to je bila leglo sramote i nemorala, nego zbog beskrajnih ratova s Persijancima te da se Maslina svojevremeno hvalio time da uva" zatvorenu tekiju. Ako nemaju povjerenja u mene i misle da se iza svega to kaem krije neka podvala, imaju bode i mogu mi presuditi na licu mjesta. Leptir mi je bodeom zadao jo dva udarca, i to takva da bi ih malo koji oklop mogao izdrati. Okrenuo se Crnom, koji je rekao da sam u pravu, i djetinjasto zaurlao na njega. Priao sam mu s lea, rukom koja mi je bila u oklopu obgrlio ga oko vrata i privukao k sebi. Zapravo, nismo se istinski ni borili ni igrali. Opisao sam mu jednu takvu scenu iz ahname: Treeg dana nakon to su se sukobile vojske Irana i Turana, u podnoju planine Hamaran, u oklopima i pod punom ratnom opremom, Turanci su, ne bi li doznali ko je tajanstveni iranski vitez koji je svakog dana ubijao po jednog velikog turanskog junaka, na bojno polje poslali ustrog engila", poeo sam priu. im je engil tajanstvenog ratnika izazvao na megdan, ovaj je to prihvatio. Dok su vojnici dviju vojski bljeskali na popodnevnom suncu, a posmatrai od uzbuenja gubili dah, oklopljeni konji dvojice ratnika tako su se estoko sudarili da su im iskre koje su poletjele iz oklopa oprljile dlaku. Borba je dugo trajala. Turanac je odapinjao strijele, a Iranac sjajno koristio ma i konja. Naposljetku je tajanstveni Iranac sruio Turanca engila tako to mu je konja zgrabio za rep. Turanac je pokuao da pobjegne, ali ga je Iranac stigao, u oklopu se bacio na njega i epao ga za vrat. Prihvatajui poraz, Turanac engil, koji je htio da sazna ko je tajanstveni vitez, bespomono je upitao ono to je danima kopkalo i druge: 'Ko si ti?' Tajanstveni vitez ree: 'Za tebe je moje ime smrt.' Ko je to bio?"

Bio je to legendarni Rustem!" odgovorio je Leptir, veseo poput djeteta. Poljubio sam ga u vrat. Svi smo mi izdali majstora Osma-na", rekao sam. Sada, prije nego to nas kazni, moramo pronai Maslinu, izbaciti otrov iz sebe i dogovoriti se kako bismo se snano oduprli iskonskim neprijateljima iluminacije i onima to bi nas za tili as izruili muiteljima. A moda emo, kad odemo tamo, u Maslininu naputenu tekiju, mi shvatiti da niko od nas nije bezduni ubica." Siroti Leptir nije ni pisnuo. Poput svih iluminatora koji, koliko god bili daroviti, samouvjereni i s jakom zaleinom, koliko god bili zavidni i meusobno ljubomorni, trae jedni druge, on se zapravo uasno plaio da ne ode u pakao ili pak ne ostane sasvim sam na ovom svijetu. Dok smo ili prema Fenerkapiju, nad nama je bila neka udna ukastozelena svjetlost, ali to nije bila mjeseina. Pri takvoj svjetlosti, i poznati prizor nonog Istanbula s empresima, kupolama, kamenim zidovima, drvenim kuama i zgaritima bio je pokrenut osjeanjem koje u ovjeku izaziva pogled na kakvu neprijateljsku tvravu. Penjui se uz brdo, negdje daleko, iza Baja-zitove damije, vidjeli smo poar. Kad smo u mrklom mraku naili na volovska kola dopola napunjena vreama brana, koja su se, kao i mi, kretala gradskim bedemima, platili smo dvije ake i popeli se. Crni je uza se imao slike, pa je paljivo sjeo. Dok sam ja zavaljen posmatrao niske oblake koje je poar obasjavao, na oklop mi je pala prva kap kie. Tragajui za naputenom tekijom, razjarili smo sve pse u mahali koja je u po noi izgledala kao da je potpuno naputena. Iako smo vidjeli plamen svjetiljki koje su se zbog nas upalile u nekoliko kamenih kua, otvorila su se tek etvrta vrata na koja smo pokucali. Jedan stariji ovjek s kapom na glavi, koji nas je pri svjetlosti svjetiljke posmatrao kao da vidi sablasti, ne promolivi nos na kiu koja je u meuvremenu poela pljutati, objasnio nam je kako da stignemo do naputene tekije, ali je s uitkom dodao da e nam zli dini, demoni i aveti zagorati ivot. U tekijskom vrtu doekao nas je miris trulog lia i spokoj ponositih empresa koji uopte nisu marili za kiu. Kad sam provirio, najprije kroz rupu drvenog tekijskog zida, a zatim kroz kapak na malom svjetlarniku, vidio sam zastraujuu sjenku nekoga ko je klanjao pri svjetlosti uljanice, ili se zbog nas pretvarao da klanja.

57. ZOVU ME MASLINA Je li bilo ispravnije prekinuti namaz, odmah ustati i otvoriti im vrata ili ih pustiti da ekaju dok ne zavrim molitvu? Kad sam primijetio da zure u mene, molitvu sam obavio do kraja, ali se na nju vie nisam mogao usredsrediti. im sam otvorio vrata i pred sobom ugledao svoje Leptira, Rodu i Crnog, uzviknuo sam od radosti. Uzbueno sam zagrlio Leptira. ta nas to snae?!" zajecao sam glave prislonjene na njegovo rame. ta hoe od nas? Zato nas ubijaju?" Zbog odvajanja od stada bili su obuzeti onom usplahireno-u kakvu sam tokom svog slikarskog ivota povremeno viao kod svih majstora iluminacije. ak se ni u tekiji nisu odvajali jedan od drugog. Ne bojte se!" rekao sam. Ovdje se danima moemo skrivati." Bojimo se zato to je moda meu nama onaj koga treba da se bojimo", rekao je Crni. 1 ja se uplaim kad god pomislim na to", rekoh. Jer, i do mene su doprle takve glasine. Traevi su od zapovjednikovih ljudi stigli do esnafa iluminatora, govorkalo se da je osoba koja je ubila Tetka i efendi Prefmjenog meu nama koji smo gubili vid radei na knjizi od ije

tajanstvenosti vie nije ostalo nita." Crni je pitao koliko sam crtea izradio za Tetkovu knjigu. Prvi je bio ejtan. Nacrtao sam mu jednog ejtana iz podzemnog svijeta, kakvog su esto crtali stari majstori u umjetnikim radionicama vladara Bijelog ovna. Medah je bio iz istog reda kao ja, zato sam mu nacrtao i dva dervia. Predloio sam tvom tetku da ih stavi u knjigu. Ubijedio sam ga da taj prijedlog prihvati dokazavi mu kako i za te dervie ima mjesta na osmanskim teritorijama." Je li to sve?" upitao je Crni. Kad sam rekao da jeste, Crni je, epurei se kao da je u kradi uhvatio kakvog egrta, otiao do vrata, otvorio ih, izvana donio hrpu papira i stavio je pred nas trojicu iluminatora kao maka koja svojim maiima donosi ranjenu pticu. Prepoznao sam ih jo dok su mu bili pod rukom: bili su to crtei koje sam zgrabio noas, tokom iznenadnog napada, i odnio ih iz kafane. Nisam ih ni pitao kako su uli u kuu i uzeli ih. Uprkos svemu, Leptir, Roda i ja smireno smo pokazali crtee koje smo izradili za pokojnog medaha. Tako je na kraju preostao jedan lijep konj povi-jenog vrata. Vjerujte mi, nisam imao pojma da je nacrtan nekakav konj. Jesi li ti nacrtao onog konja?" upitao je Crni poput nekog uitelja sa tapom u ruci. Nisam", odgovorio sam. A onog u knjizi mog tetka?" Ni tog konja nisam nacrtao ja." Po stilu bi se reklo da jesi", rekao je. tavie, to je zakljuio majstor Osman." Ja uopte nemam stil", rekoh. Ne kaem to da bih se pohvalio kako odolijevam vjetrovima koji u dananje vrijeme duva-ju, niti da bih dokazao svoju nevinost. Jer, smatram da je gore imati nekakav stil nego biti ubica." Po neemu se ipak razlikuje od starih majstora i od svih drugih", kazao je Crni. Nasmijeio sam im se. Poeo je govoriti o stvarima koje vi, siguran sam, znate. Paljivo sam sluao o tome kako na padiah i glavni rizniar trae nain da zaustave zloine, kako je majstoru Osmanu dao rok od tri dana, o metodi dvorske dame, konjskim nozdrvama i o najveem udu - ulasku u Carsku riznicu, gdje su vidjeli one nedodirljive knjige. Svi mi u ivotu imamo trenutke kad smo svjesni da upravo proivljavamo neto to dugo neemo zaboraviti. Vani je padala neka tuna kia; Leptir je, kao da ga ona rastuuje, potiteno drao bode u ruci; Roda, iji je oklop na leima bio sav bijel od brana, sa svjetiljkom u ruci odvano je zalazio u unutranjost tekije. Ti majstori iluminacije, ije su sjenke po zidovima tekije tumarale poput utvara, bili su moja braa. Toliko sam ih volio! Osjeao sam sreu zato to sam iluminator. Zna li ti kakva je srea sjediti rame uz rame s majstorom Osmanom i danima razgledati uda starih majstora?" upitao sam Crnog. Je li te poljubio? Je li milovao tvoje lijepo lice? Jesi li se divio njegovom talentu i znanju?" Majstor Osman mi je, dok smo se divili udima starih majstora, kazao da ti ima svoj stil", uzvratio je Crni. Nauio me je da stil nije neto to bira sam iluminator, nego da umjetnikova prolost i potisnute uspomene odreuju taj skriveni nedostatak. Ukazao mi je i na to da e te skrivene greke, slabosti i nedostaci, kojih smo se nekad silno stidjeli i skrivali ih kako nas ne bi udaljili od starih majstora, konano s velikim pohvalama izai na vidjelo kao lina karakteristika, kao stil, jer su se postupci franakih majstora proirili po cijelom svijetu. Nakon toga e, zbog budala koje se hvale svojim manama, svijet postati areniji, ali gluplji i nekako nesavreniji." To to je Crni nadmeno vjerovao u sve to govori pokazivalo je da je i on jedna od tih novih budala. Je li ti majstor Osman uspio objasniti zato sam godinama za knjige naeg padiaha crtao konjske nozdrve na uobiajen nain?" upitao sam. Budui da vam je jo od vaeg djetinjstva poklanjao ljubav i da vas je kanjavao batinama, bio vam je i ljubavnik i otac, te zato ni on sam ne shvata da je uinio da svi liite na njega i jedni na druge. On nije elio da vi imate svoj stil, nego da se umjetnika radionica prepoznaje

po stilu. A vi ste, zbog divljenja koje ste prema njemu osjeali, zaboravljali svoje potisnute nedostatke, sve razlike i stvari koje odstupaju od uzora. Kad god si crtao za knjige koje oi majstora Osmana nee vidjeti, crtao si konja koji je u tebi dugo leao." Moja pokojna majka bila je umnija od mog pokojnog oca", rekao sam. Jedne veeri, kad sam u kui plaui izjavio kako se vie neu vraati u umjetniku radionicu zbog batina koje sam dobijao ne samo od majstora Osmana nego i od drugih okrutnih i nervoznih majstora, kao i zbog udaraca linijarom koje su nam dijelile starjeine da bi nas zastraile, rekla mi je da na svijetu postoje dvije vrste ljudi. Prvi su oni koji posustanu pod teretom batina iz djetinjstva. Takvi ostanu uvijek pokorni, govorila mi je pokojna majka. Jer, batine bi, to se i htjelo, ubile avola u njima. Drugi su sretnici u kojima avo nije ubijen nego samo zastraen i ukroen. Ne zaboravljaju te rune uspomene iz djetinj-stva, ali, nikom to ne govori, opominjala me je majka, budui da su nauili da ive sa ejtanom, takvi bolje nego drugi znaju biti lukavi, znaju ono to se ne zna, sposobni su da steknu prijatelja, prepoznaju neprijatelja, na vrijeme osjete zavjere koje im se kuju i da, ovo ja dodajem, crtaju bolje nego drugi. Kad bi majstor Osman smatrao da grane nekog stabla nisu skladno nacrtane, znao bi me tako oamariti da bi mi se pred oima zatalasala cijela uma, a niz obraze potekle gorke suze. Najprije bi me izudarao akama po glavi viui kako ne uoavam greku na kraju stranice, a nakon toga bi s ljubavlju uzeo ogledalo, poloio ga na stranicu kako bih se oslobodio navike povrnog gledanja i, prislonivi svoj obraz uz moj, jednu po jednu, pokazao bi mi sve greke koje bi se u izvrnutom odrazu ogledala pojavile. inio je to s takvom ljubavlju da nikad nisam zaboravio ni tu ljubav ni greke koje sam napravio. A nakon proplakane noi u krevetu zbog povrijeenog ponosa, budui da me je pred svima grdio i tukao linijarom po ruci, izjutra bi mi s takvim zanosom ljubio ruke da sam strasno vjerovao kako u jednog dana postati slavan iluminator. Tog konja nisam nacrtao ja." Mi emo (imao je u vidu Rodu) potraiti u tekiji posljednji crte koji je ukrao prokleti ubica mog tetka. Jesi li ti vidio taj crte?" To ne bi prihvatio na padiah, a ni mi iluminatori odani starim majstorima. Niti bi to mogao prihvatiti musliman privren svojoj vjeri", rekao sam i zautio. Te su im rijei jo vie otvorile apetit. Roda i on poeli su pretraivati tekiju, okreui je naglavake. Dva-tri puta prilazio sam im samo da bih im olakao posao. Pokazao sam im rupu na podu u jednoj od dervikih elija iji je strop prokinjavao, da ne bi upali u nju i da bi je, ako ele, pretraili. Predao sam im ogroman klju male sobe u kojoj je boravio ejh tog reda prije nego to su se, prije trideset godina, sljedbenici prikljuili bektaijama i rasturili ih. Kad su vidjeli da u sobi u koju su poletno uli nema jednog zida i da kia pada pravo unutra, nisu je ak ni pretraili. Bilo mi je drago to se Leptir drao dalje od njih, ali sam osjeao da bi im se pridruio im bi se pronaao neki dokaz protiv mene. Roda se ve prilino zbliio s Crnim, koji je, plaei se da bi nas majstor Osman mogao predati muiteljima, govorio da jedan drugoga moramo podravati protiv njega i zajedno se suprotstaviti muiteljima. Shvatio sam da ono to je usmjeravalo Crnog nije bila samo namjera da pronae Tetkovog ubicu i na taj nain za lijepu ekuru obezbjedi istinski svadbeni dar, nego i elja da osmanske iluminatore usmjeri na put franakih umjetnika i tako novim novcem naeg padiaha, oponaajui franake majstore (to je bilo vie smijeno nego bogohulno) Tetkovu knjigu privede kraju. Shvatio sam, naravno, da i Roda, koji je matao o tome da postane prvi iluminator (jer su svi pretpostavljali da e majstor Osman predloiti Leptira), i koji je bio spreman da uini sve za svoju budunost, eli da se rastosilja nas, pa ak i majstora Osmana. Na trenutak sam se zbunio. Oslukujui kiu, dugo sam razmiljao. Zatim sam, duboko inspirisan, odluio da se pribliim Rodi i Crnom poput nekog ko pokuava da se probije kroz guvu kako bi predao svoju molbu vladaru i velikom veziru koji prolaze na konjima. Proveo sam ih kroz jedan mraan hodnik i iroka vrata i odveo ih na strano mjesto koje je

svojevremeno bilo kuhinja. Upitao sam ih jesu li u ruevinama neto pronali. Naravno da nisu. Tu nije bilo ni traga od kazana, posua i mje-hova koji su nekad bili koriteni kad se tu kuhalo za odbaene i siromane. Nikad nisam ni pokuao oistiti to jezivo mjesto prekriveno pauinom, prainom, blatom, majim i pseim izmetom i krhotinama. Unutra je, kao i obino, duvao snaan vjetar nepoznatog porijekla i priguivao svjetlost uljanice inei nae sjenke as blijedim, as tamnim. Traili ste moje skriveno blago, ali ga niste nali", rekao sam. Vjeto koristei ivicu ake kao metlu, razgrnuo sam pepeo u ruevini koja je prije trideset godina bila ognjite i, uhvativi ruku, uz kripu otvorio eljezni poklopac penice koji se ukazao ispod pepela. Primakao sam svjetiljku malom otvoru penice. Nikad neu zaboraviti kako je Roda skoio prije Crnog i zgrabio kone torbe koje su bile unutra. Htio je da ih pretrai odmah tu, kraj otvora penice, ali budui da sam se vratio u veliku prostoriju i da mi se Crni, plaei se da ne ostane sam, pridruio, Roda je krenuo za nama na svojim dugim i tankim nogama. Vidjevi da su iz torbe isplivale moje iste vunene arape, akire, crvene gae, moj najelegantniji mintan, svilena koulja, brija, ealj i druge stvari, na trenutak su zastali. Iz ostalih tekih torbi koje je Crni otvarao, jedna po jedna, na vidjelo su izale sljedee stvari: pedeset tri venecijanska dukata; zlatni listii koje sam posljednjih godina krao iz radionice; moja sveska s modelima koju sam krio od svih i ukradeni zlatni listii ubaeni medu njene listove; nepristojni crtei koje sam dijelom sam izradio, a dijelom skupio s raznih strana; uspomena na moju dragu majku - ahatni prsten i pramen njene sijede kose; moji najbolji kistovi i pera. Da sam ubica, kao to mislite", rekao sam s nekim glupim ponosom, ,,u mojoj tajnoj riznici naao bi se taj posljednji crte, a ne sve ove stvari." Otkud sve ovo?" upitao je Roda. Kad su mi zapovjednikovi ljudi pretresali kuu - ba kao to su i tvoju - lopovski su strpali u dep dva od dukata koje sam cijelog ivota skupljao. Pomislio sam da e nas zbog tog podlog ubice vie puta pretresati i, eto, bio sam u pravu. Da je taj crte kod mene, bio bi tu." Pogrijeio sam to sam izgovorio tu zadnju reenicu, ali nasluivao sam da su se konano opustili i da se vie ne plae da u ih zadaviti u nekom mranom oku tekije. A jeste li mi vi povjerovali? Ovog puta me je, meutim, cijelog obuzeo neki nemir. To to su moji prijatelji iluminatori, koje poznajem jo iz djetinjstva, saznali da ve dugo krtarim skupljajui novac, da kradem i krijem zlato i to su, uz to, vidjeli moje sveske i nepristojne slike - nije bilo ono zbog ega sam se toliko uznemirio. Zapravo, bilo mi je krivo to sam im sve to pokazao u trenutku panike. Tako lako otkrivaju se samo tajne nekog ko, poput mene, ivi od danas do sutra. Ipak", rekao je Crni mnogo kasnije, treba da se dogovorimo ta emo rei na mukama ako nas majstor Osman, ne izdvajajui nikog, bez rijei preda u zapovjednikove ruke." Osjeao sam da nas je obuzela neka apatija. Pri blijedoj svjetlosti svjetiljke, Roda i Leptir razgledali su nepristojne slike u mojoj biljenici. Izgledali su kao da ih nita ne zanima; na neki zastraujui nain bili su ak i sretni. Pretpostavljao sam da gledaju neki odreen crte, te sam osjetio snanu elju da bacim pogled na tu stranicu. Ustao sam, stao iza njih i bez rijei pogledao vulgarnu sliku koju sam sam nacrtao, uzbuen kao da iznova po-smatram neku davnu sretnu uspomenu. Pridruio nam se i Crni. Osjetio sam olakanje to nas etvorica zajedno gledamo sliku. Mogu li uopte biti jednaki onaj koji je slijep i onaj koji vidi?" upitao je Roda nakon izvjesnog vremena. Je li aludirao na uzvienost bogomdanog zadovoljstva gledanja, pa ak i kad je ono to vidimo najobinija prostota? Ali Roda se u te stvari uopte nije razumio; on ak ni Kuran asni nije itao. Znao sam da su stari heratski majstori esto ponavljali taj kuranski ajet. Koristili su ga kao odgovor neprijateljima iluminacije kad bi oni ustvrdili da naa vjera

zabranjuje crtanje i da e na sudnji dan svi iluminatori biti poslati u pakao. Ali, sve do tog maginog trenutka, iz Leptirovih usta nikad nisam uo te rijei, koje kao da su mu same navrle na usta. Rado bih izradio crte koji pokazuje kako nisu jednaki onaj koji vidi i onaj koji ne vidi!" Ko su taj slijepi i taj koji vidi?" naivno je upitao Crni. Nisu jednaki slijepac i onaj koji vidi - znaenje je ajeta wa ma yastawi al-'a' ma wa albasiru1, kazao je Leptir i nastavio. Nisu jednaki slijepac i onaj koji vidi, ni tama ni svjetlost, ni hladovina i vjetar vrui, i nisu isti ivi i mrtvi. U trenutku sam se najeio zbog zle sudbine efendi Prefinje-nog, Tetka i naeg brata medaha koji je noas ubijen. Jesu li se i drugi uplaili koliko i ja? Neko vrijeme niko se nije pomjerio s mjesta. Roda je u ruci i dalje drao moju biljenicu; bila je otvorena, ali mi kao da nismo vidjeli nepristojnosti koje sam nacrtao iako smo i dalje zurili u njih. ,,A ja bih elio da nacrtam sudnji dan", rekao je Roda. Uskrsnue mrtvih, odvajanje grenih od nevinih. Ali zato ne moemo oslikati Kuran asni7." Radei u mladosti u istoj prostoriji umjetnike radionice, povremeno smo dizali glave s radnih tabli i stalaka za knjige, kao to su to radili i stari majstori da bi odmorili oi, i zapoinjali razgovor o onome to bi nam palo na pamet. Ni tad se nismo gledali dok smo razgovarali, ba kao to ni sad nismo gledali jedan drugog dok smo razgovarali nad otvorenom biljenicom. Jer, da bismo otvorili oi, nekad smo upirali poglede kroz otvoren prozor. Ali kad je doao red na mene, potpuno sam se zbunio, srce mi je zalupalo kao da sam se suoio s nekom opasnou. Nisam znao je li tome razlog uzbuenje koje je izazvalo sjeanje na ljepotu sretnih egrtskih dana ili iskreno kajanje koje sam u tom trenutku osjetio jer ve dugo nisam otvorio i itao Kuran asni. A moda je za moju zbunjenost bio kriv uas zloina koji sam noas vidio u kafani. Ni sam nisam bio siguran. I kako mi nita drugo nije palo na pamet, rekoh: Na kraju sure Krava nalaze se ajeti koje bih najvie volio da oslikam. Sjeate li se, u njima se kae: Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, obrisi grijehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas." U trenutku sam izgubio glas, osjetio sam stid zbog suza koje su mi neoekivano potekle. Moda zato to sam se uplaio podsmijeha koji smo stalno drali u pripravnosti da bismo prikrili svoju osjetljivost. Mislio sam da e mi suze stati, ali se nisam mogao suzdrati te poeh jecati. to sam vie plakao, to sam bio sigurniji da svakog od njih obuzimaju osjeanja bratske privrenosti, poraza i tuge. U padi-ahovoj umjetnikoj radionici ubudue e se slikati na franaki nain; postupci i knjige kojima smo posvetili ivot pae u zaborav, svemu e doi kraj. A ako nas erzurumevci ne dokraje, osakatie nas padiahovi muitelji... I dok sam tako plakao oslukujui u pauzama izmeu svojih uzdaha i jecaja tuno dobova-nje kie, djelimino sam osjeao da sve te stvari nisu ono to me tjera na pla. Koliko li su to drugi primjeivali? Iskreno sam plakao, ali sam istovremeno osjeao neku nejasnu krivicu zbog toga to ne plaem iskreno. Leptir mi je priao, stavio ruku na moje rame, pomilovao me po kosi, poljubio u obraz i izgovorio rijei utjehe. Zbog iskrenih emocija, ali i osjeanja krivice, taj izraz prijateljstva rasplakao me je jo vie. Nisam mu mogao pogledati u lice, ali sam iz nekog razloga vjerovao da i on plae. Obojica smo sjeli. Eto, u takvom smo se raspoloenju prisjetili kako smo iste godine dovedeni u radionicu na egrtovanje; sjetili smo se osjeanja tuge i otuenosti jer su nas otrgli od majki i iznenada gurnuli u sasvim drugaiji ivot; prisjetili se bola od udaraca koje smo poeli dobijati ve

prvog dana; radovanja zbog prvih poklona od glavnog rizniara; dana kad smo trei odlazili kuama. Isprva je samo on govorio, a ja potiteno sluao, ali kasnije, kad su se askanju pridruili Roda i Crni, koji je tokom prvih godina naeg egrtovanja neko vrijeme proveo u radionici pa otiao, zaboravio sam da sam maloprije plakao te sam, smijui se s njima, poeo priati o tome. Sjetili smo se zimskih jutara, kad su egrti ustajali rano, loili pe u najveoj prostoriji umjetnike radionice i vrelom vodom ribali pod. Prisjetili smo se kako nas je jedan obazriv, sad pokojni stari majstor, inae toliko nenadahnut i oprezan da je u jednom danu uspijevao da nacrta tek list na stablu, po stoti put prekorio rijeima ne tamo, gledajte ovamo!" kad bi nas vidio da kroz otvoren prozor umjesto u taj list gledamo u jarkozelene listove na procvalom drveu, ali nas nikad nije tukao. Prisjetili smo se kako je pla jednog goljavog egrta, kojeg su vratili kui jer je od pretjeranog rada ozrikavio, odjekivao radionicom dok je sa zaveljajem u ruci iao prema vratima. Kasnije nam je pred oima oivjelo kako smo s uivanjem, jer nije bila naa krivica, posmatrali kako smrtonosna crvena boja curi na stranicu na kojoj su trojica iluminatora radila est mjeseci (na putu za irvan osmanlijska vojska suoena s glau na obalama rijeke Kinik - zauzima Ere i objeduje). S puno potovanja pominjali smo jednu erkesku damu s kojom smo sva trojica spavali i nakon toga se u nju zaljubili; bila je to najljepa ena jednog sedamdesetogodi-njeg pae koji je, zanesen osvajanjem, moi i bogatstvom, traio da mu oslikamo strop upravo onako kako je bio oslikan u padi-ahovoj lovakoj rezidenciji. S enjom smo se prisjeali uivanja u orbi od soiva koju smo u zimska jutra jeli na pragu odkrinutih vrata kako para ne bi smekala papir. Pominjali smo i tugu koja nas je obuzimala zbog razdvojenosti od prijatelja i majstora iz radionice kad smo, po nareenju svog uitelja, odlazili da e-grtujemo u nekom dalekom mjestu. U jednom trenutku pred oima mi je iskrsao onaj najdrai prizor s mojim dragim Leptirom u vrijeme kad je bio esnaestogodinjak. Jednog ljetnjeg dana, dok je sunce, koje je ulazilo kroz otvoren prozor, padalo na njegove gole ruke boje meda, Leptir je satinirao papir drei morsku koljku u ruci. Povremeno je prekidao posao koji je obavljao sasvim odsutan, prinosio oima papir i paljivo prouavao ima li propusta na njemu, te poto je uz dva-tri drugaija pokreta preao preko sumnjivog mjesta, ponovo bi zauzimao prijanji poloaj; i dok mu je ruka brzo ila gore-dolje, on je matao gledajui kroz prozor nekud u daljinu. Nikad neu zaboraviti da je tad uradio ono to sam i ja kasnije radio drugima, prije nego to e ponovo skrenuti pogled kroz prozor, pogledao me je pravo u oi. Taj pogled imao je samo jedno znaenje, koje su poznavali svi egrti: ako ne mata, vrijeme uopte ne prolazi.

58. MENE E PROGLASITI UBICOM Zaboravili ste na mene, zar ne? Bar od vas vie ne moram kriti da sam ovdje. Jer, osjeam neodoljivu potrebu da progovorim glasom koji u meni sve vie narasta. Katkad se teko suzdravam i pomiljam da bi me zbog toga glas mogao izdati. Katkad se, opet, prepustim igri i tad mi se omaknu rijei koje ukazuju na moju drugu linost, koje moda i sami primjeujete. Ruke mi zadrhte, elo mi se orosi znojem i odmah znam da su to novi pokazatelji. Ovdje sam, meutim, veoma sretan! Dok moja braa ilumi-natori i ja sjedimo i, tjeei jedni druge, prizivamo uspomene, u sjeanje nam ne dolaze neprijateljstva, ve ljepota i radost slikanja. Sjedimo tako s osjeanjem da je kraj svijeta, milujemo se sa suzama u oima i, poput haremskih ena, pominjemo stara dobra vremena.

To poredenje preuzeo sam od Ebu Saida iz Kirmana; piui istoriju Timurovih potomaka, prenio je i prie o starim majstorima iz Herata i iraza. Prije sto pedeset godina, ah Dihan, vladar plemena Crnog ovna porazio je male vojske meusobno zaraenih timuridskih ahova i kanova od Timurovog roda, sa svojom pobjednikom turkmenskom vojskom preao cijelu Persiju i stigao na istok. Naposljetku je kod Astarabada pobijedio Ibra-hima, unuka aha Ruha, Timurovog sina, zauzeo Gurgan i poveo vojsku prema tvrdom Heratu. Prema kermanskom istoriaru, snaan udarac zadat nepobjedivoj sili Timurida, koji su pola stoljea vladali ne samo Persijom nego i polovinom svijeta, od Indije do Vizantije, izazvao je tako snano osjeanje katastrofe da je u opsjednutoj tvravi Herat nastao pravi krkljanac. Istoriar Ebu Said s udnim zadovoljstvom podsjea svoje itaoce na to da je ah Dihan, vladar Crnog ovna u osvojenim tvravama bez trunke milosti pobio sve koji su bili iz Timurove loze, kako je probrao ene iz vladarskih i prinevskih harema i poslao ih u svoj harem, a iluminatore razdvojio jedne od drugih i veinu nemilosrdno dodijelio svojim majstorima kao egrte. Na tom mjestu on skree svoju priu s heratskog aha, koji se s vojskom trudio da probije neprijateljsku odbranu na kulama tvrave, i usmjerava je prema iluminatorima, koji su u svojim radionicama, meu kistovima i bojama, iekivali ve uveliko izvjestan, zastraujui kraj opsade. Ebu Said opisuje kako svi ti iluminatori, ija imena pojedinano nabraja i koje, kako kae, cijeli svijet poznaje i nikad ih zaboraviti nee, iako su danas sasvim zaboravljeni, tokom opsade nisu radili nita drugo osim to su, sjeajui se lijepih, starih vremena, zagrljeni plakali poput ena u ahovom haremu. Poput sjetnih haremskih ena, i mi smo se sjetili krznenih kaftana i kesa punih novca koje bi nam padiah, budui da nam je nekad iskazivao mnogo vie naklonosti, darovao nakon to bismo mu o praznicima uruivali poklone: izrezbarene arene kutije, ogledala i tanjire, oslikana nojeva jaja, ukrase od izrezanog papira, pojedinane crtee, zabavne albume, karte za igranje i knjige. Gdje su sad ti stari, vrijedni i strpljivi iluminatori iz mi-nulih vremena, kojima je malo bilo dovoljno? Oni se nikad nisu zatvarali u kue iz ljubomore da drugi ne bi vidjeli kako rade, ili iz straha da se ne sazna da rade i za vanjske narudbe, nego su svaki dan dolazili u umjetniku radionicu. Gdje su stari majstori koji su cijeli ivot smjerno posveivali oslikavanju fine zidne dekoracije dvoraca na slikama, iscrtavanju listova na empresima, za koje bi jedino ako ih dugo gleda mogao shvatiti da se razlikuju jedan od drugog, i stepske trave sa sedam listova, koja je trebalo da popravi prazna mjesta na crteu? Gdje su osrednji majstori koji su prihvatili da ima neke nedokuive mudrosti i pravde u tome to je Alah nekima dao umijee i talenat, a nekima samo strpljenje i pokornost, i koji zbog toga nikad nisu bili ljubomorni na druge? Kad god smo se prisjeali tih brinih majstora, od kojih su neki bili pogrbljeni i stalno nasmijani, neki sanjalice i pijanice, a neki pak optereeni time da nam utrape ker koju ni-ko drugi nije htio uzeti za enu, trudili smo se da oivimo zaboravljene pojedinosti vezane za umjetniku radionicu iz vremena egrtovanja i prvih majstorskih godina. Bio je tu - sjeate li se? - zrikavi izraiva okvira, onaj koji je jezik prislanjao na desni obraz ako je linija ila udesno, a na lijevi ako je ila ulijevo. Bio je i jedan sitan, njean iluminator koji se, kad bi mu se boja prosula, sam za sebe tiho kikotao ponavljajui: Strpljenja, strpljenja, samo strpljenja." Pa je bio onaj se-damdesetogodinji pozlatar koji je satima brbljao sa egrtima knjigovescima s donjeg sprata i koji je tvrdio da crvena tinta, nanese li se na elo, zaustavlja starenje. Bio je tu i nervozni majstor koji je, kad bi sve nokte na rukama obojio da bi provjerio gusti-nu boje, zaustavljao nekog od egrta, ili bilo koga drugog, i na prst mu nanosio boju. Postojao je i onaj debeli iluminator koji nas je nasmijavao kad god bi gladio bradu krznenim zejim nogama koje su koritene za skupljanje praine preostale od pozlate. Gdje li su oni sada? Gdje su sad one daske za glaanje papira koje su od silne upotrebe srastale s tijelima egrta, da bi potom bile odbacivane; duge makaze za rezanje papira koje su egrti kvarili maujui se

njima; radne table na kojima su bila ispisana imena velikih majstora, kako se ne bi pobrkale jedna s drugom; miris tinte za oslikavanje keramike; krckanje ibrika za kafu koje bi se ulo u tiini; tigraste make i njihovi maii, ije smo njene dlaice svakog ljeta skidali iz uiju i s potiljka i od njih izraivali razne kistove; tabaci indijskog papira koje su nam davali u izobilju da ne sjedimo dokoni, ve da vjebamo kaligrafsko umijee; zastraujui no s elinom drkom, koji je koriten samo s doputenjem prvog iluminatora kako bi cijela radionica izvlaila pouku dok se velike greke na crteu struu, i rituali koji su sve to pratili? Razgovarali smo i o tome kako je bilo pogreno to to na padiah nije doputao majstorima iluminacije da rade kod kue. I o nezaboravnoj toploj halvi koju su nam iz dvorske kuhinje donosili u ranim zimskim veerima, kad smo s bolom u oima radili pri svjetlosti svjetiljki i lojanica. Smijui se do suza, sjetili smo se slatkih gurabija koje je ostarjeli i senilni majstor pozlatar, bolestan od drhtavice i nemoan da u ruci dri olovku i papir, donosio kad bi, jednom mjeseno, posjetio radionicu, a koje je za nas egrte pekla njegova ki. Razgovarali smo i o udesnim stranicama velikog majstora Kara Memija, glavnog iluminatora prije majstora Osmana; pri ienju majstorove danima prazne sobe nakon njegove sahrane, te su stranice pronaene u jednoj mapi ispod dueka koji je stari majstor prostirao da bi oko podne malo odrijemao. Razgovarajui, doli smo i do naih crtea kojima bismo se, ba kao i majstor Kara Memi, ponosili i koje bismo, kad bi nam pod ruku dole njihove kopije, izvlaili na svjetlo dana i gledali. Opisivali smo nebo iznad dvorca nacrtanog za Hunernamu; kad je ono bilo premazano zlatnom vodicom, meu kupolama, kulama i empresima ukazao bi se krajolik koji je podsjeao na kraj svijeta, ali ne zbog zlata samog, nego, kako to i prilii jednom raskonom crteu, zbog njegove boje. Govorili smo i o prikazu raspea bojeg poslanika s vrha minareta na nebo. Nain na koji su ga dva anela, uhvativi ga svaki sa po jedne strane, drala ispod pazuha i nain na koji je on, uplaen od nepoznatog, osjeao i golicanje - bili su oslikani tako ozbiljnim bojama da bi se ak i djeca pred tim blagoslovljenim prizorom najprije pobono uplaila, a potom se s potovanjem smijala, kao da i sama osjeaju isto kakljanje. Priao sam im o jednom crteu na kojem sam s uivanjem prikazao glave koje je na paa, prethodni veliki vezir, posjekao dok je guio ustanak pobunjenika odbjeglih u planine. Suptilno i s potovanjem nanizao sam ih du ruba stranice koju sam ilustrovao: njihove presjeene vratove, na koje je bila nanesena crvena boja, i obrve spojene u samrt-nom asu; njihove tune usne kako preispituju smisao ivota; noseve koji bez nade posljednji put udiu zrak; zauvijek sklopljene oi. Nisam ih nacrtao kao neke bezline mrtvake glave, nego zasebno, jednu po jednu, s licima koja se razlikuju jedno od dru-gog, onako kako bi ih nacrtali franaki portretisti. Tako sam prenio na crte jedan zastraujui ugoaj misterije. Tako smo u sjeanje prizivali najdrae ljubavne i ratne scene, najudesnije ljepote i detalje koji su nam tjerali suze na oi. S enjom smo ih pominjali, kao da su nae nezaboravne i neponovljive uspomene. Pred naim oima nizali su se pusti i tajanstveni vrtovi gdje su se sastajali ljubavnici u zvjezdanim noima, proljetna stabla, legendarne ptice, zaustavljeno vrijeme... Zamiljali smo krvave bitke, zastraujue i bliske koliko i nai koma-ri; raspoluene ratnike; konje s okrvavljenim oklopima; drevne ljude to jedni druge probadaju bodeom; kosooke ene s malim ustima i sitnim akama to kroz odkrinute prozore gledaju ta se zbiva... Sjetili smo se ponosnih i samozadovoljnih lijepih momaka, zgodnih ahova i kanova te njihovih odavno unitenih drava i saraja. Znali smo da smo ve uveliko iz ivota preli u uspomenu, ba kao ene koje su nekad plakale u haremima tih ahova, ali jesmo li, poput njih, i mi prelazili iz istorije u legendu? Kako nas sjena straha da emo biti zaboravljeni, gora i od same smrti, ne bi odvukla u uas, upitali smo jedni druge koji nam je prizor smrti najdrai.

Odmah smo se sjetili kako je ejtan nagovorio Dehaka da ubije svog oca. Budui da je u vrijeme te legende, ispriane na poetku ahname, svijet bio tek stvoren, sve je bilo toliko jednostavno da nita nije trebalo pojanjavati. Poeli mlijeko, pomu-ze kozu i popije ga; pomene konja, uzjae ga i ode; kae li neto loe, pojavi se ejtan i ubijedi te u ljepotu oceubistva. To to je Dehak ubio svog oca Merdasa, porijeklom Arapina, bilo je lijepo i zbog toga to je bilo sasvim bezrazlono i zbog toga to se zloin odigrao u pono, u vrtu jednog velianstvenog saraja, dok su zlatne zvijezde treperavo osvjetljavale emprese i areno proljetno cvijee. Potom smo se sjetili kako je legendarni Rustem nekon trodnevnog dvoboja ubio Suhraba, zapovjednika neprijateljske vojske, ne znajui da mu je to sin. To to je Rustem plakao i upao sebi kosu kad je po narukvici koju je Suhrabu mnogo godina ranije poklonila majka shvatio da je ubio roenog sina, raz-nijevi mu grudni ko udarcem maa, sve nas je pogodilo duboko u srce. Kako se zapravo sve to odigralo? Dok je kia melanholino udarala po krovu tekije, etao sam gore-dolje i odjednom izgovorio: Ili e majstor Osman, na otac, izdajom poslati u smrt nas, ili emo mi njega iznevjeriti i ubiti." Uasnuli smo se i zautjeli, ali ne samo zato to su te moje rijei bile pogrene, ve zato to su bile istinite. Hodajui gore-dolje, u panici sam nastojao da vratim stvari u prijanje stanje te sam u sebi govorio: da bih promijenio, temu moram ispriati kako je Efrasijab ubio Sijavua. Ali ne plaim se takve izdaje. Opisi Husrevovu smrt! U redu, ali kako? Onako kako je opisuje Firdu-si u ahnami ili pak Nizami u poemi Husrev i irin? Ono to u ahnami izaziva tugu jeste trenutak kad Husrev kroz suze prepoznaje ubicu koji je uao u sobu. Hvata se za slamku i pau koji je bio kraj njega govori: Hou da se pomolim, donesi mi vodu, sapun, istu odjeu i prostirku za klanjanje!" Ali prostoduni djeak ne shvata da ga gospodar alje po pomo i zaista odlazi da donese naruene stvari. Kad se naao sam u sobi s Husrevom, ubica je najprije zakljuao sobu iznutra. Na kraju ahname Firdusi s gnuanjem opisuje ubicu -smrdljiv, dlakav, izbaenog stomaka. Dok sam hodao gore-dolje, glava mi je bila puna rijei, ali glasa nisam isputao od sebe, ba kao u snu. Tako sam, opet kao u nekom snu, osjetio da se ostali u trenutku doaptavaju i da o meni govore neprijateljski. Odjednom su se sva trojica bacila na mene. Tako su me brzo sapleli da smo se svi stropotali na pod. Poelo je guranje, ko-kanje i rvanje, ali sve to nije dugo trajalo. Leao sam oboren na leima, a oni su bili na meni. Jedan mi je sjeo na koljena, a drugi na desnu ruku. Crni se koljenima naslonio na mjesto gdje mi se ruke spajaju s ramenima, a zadnjicu je smjestio izmeu mog stomaka i grudi. Nisam se mogao ni maknuti. Tako smeteni, svi smo teko disali. Sjetio sam se neeg. Moj pokojni stric imao je odvratnog sina, dvije godine starijeg od mene. (Nadam se da su ga uhvatili kako presree karavan i odsjekli mu glavu.) Kad god bi taj ogavni zavidljivac osjetio da znam vie od njega, da sam pametniji i prefinjeniji, zapoeo bi svau s nekim izgovorom; a ako mu to ne bi polo za rukom, predloio bi da se rvemo i, kad bi me za kratko vrijeme sruio, na isti bi nain naslanjao koljena na moja ramena, upirao svoje oi pravo u moje, onako kako to sad i Crni ini, te na usnama skupljao pljuvaku. I dok bi se ona gomilala i lagano sputala k mojim oima, on se zabavljao gledajui kako s gaenjem okreem glavu lijevo-desno da bih je izbjegao. Crni je rekao da nita ne krijem. Gdje je posljednji crte? Priznaj!"

Dvije su stvari u meni izazivale tugu i gnjev: to to sam se ulagivao ne shvatajui da su se ve dogovorili ta treba da ine i to to ranije nisam pobjegao. Jednostavno, nisam vjerovao da ljubomora dotle moe dovesti. Crni je rekao da e me zaklati ne budem li im dao posljednji crte. Smijeno. vrsto sam stisnuo usne, kao da e, otvorim li usta, iz njih izletjeti istina. S druge strane, razmiljao sam: nema nieg to bih mogao uiniti. Ako se dogovore i prijave me glavnom rizniaru kao ubicu, izvui u se. Jedina nada bio mi je majstor Osman, koji bi mogao usmjeriti trag prema nekom drugom, prema nekoj drugoj taki, ali pitam se je li istina to to je Crni rekao o njemu? Plaio sam se da bi me ovdje mogli ubiti i potom na mene svaliti svu krivicu. Prislonili su mi no na grlo. Odmah sam primijetio daje Crni u tome osjetio nakakvo zadovoljstvo koje uopte nije skrivao. Opalili su mi amar. Je li me bode sjekao? Opet me udarie. Ali mogao sam ii i ovom logikom: ako nita ne kaem, nita se nee ni dogoditi! To mi je dalo snagu. Vie nisu krili da su jo od egrtskih dana bili ljubomorni na mene. Osmijehnuo sam se svojoj dragoj brai. Jedan od njih, ne elim da znate ko je uradio tu gadost, poljubio me je strasno, kao da ljubi voljenu za kojom ve dugo udi. Ostali su to posmatrali pri svjetlosti svjetiljke koju su bili prinijeli. A ja sam uzvratio poljubac svom voljenom bratu. Ako se bliimo kraju svega, neka se zna da sam ja izraivao najbolje crtee. Pronaite moje stranice i pogledajte! Kao da ga je razjarilo to to sam na poljubac odgovorio poljupcem, poeo me je ljutito tui, ali su ga ostala dvojica zaustavila. Na trenutak su se svi pokolebali. To to su se meu sobom pokokali naljutilo je Crnog. Izgledalo je kao da ne osjeaju gnjev prema meni, ve prema pravcu u kojem im ivot odlazi, pa zbog toga hoe da se osvete cijelom svijetu. Crni je iz pojasa izvukao dugaku iglu veoma otrog vrha. Primakao ju je mojim oima i napravio pokret kao da e mi je zabosti u oko. Veliki Behzad, majstor nad majstorima, shvatio je prije osamdeset godina, dok je Herat padao, da je svemu doao kraj i asno se oslijepio kako ga niko ne bi mogao prisiliti da crta na neki nov nain", rekao je. Ovu iglu za perjanice lagano je zabio u oko i izvukao je. Nakon izvjesnog vremena velianstvena boja tama spustila se lagano na tog iluminatora udesnih ruku. Ovu iglu, koja je sa slijepim i opijenim Behzadom stigla iz Herata u Tabriz, ah Tahmasp je, zajedno s legendarnom ahnamom, poslao na poklon ocu naeg padiaha. Majstor Osman isprva nije mogao shvatiti zato je uz knjigu poslata igla. Ali danas je uvidio da se iza tog okrutnog poklona krije zlonamjernost i ispravna lo-gika. Vidjevi da na padiah eli da mu slika bude izraena u franakom maniru i da ste ga izdali vi, koje je volio vie nego svoju djecu, majstor Osman je sino u Carskoj riznici, ba kao i Beh-zad, ovu iglu zabio sebi u oko. I ta e biti ako ja sad oslijepim tebe, prokletnika koji gura u propast radionicu u kojoj je majstor Osman proveo cijeli ivot?" Bilo da me oslijepi ili ne, za nas ovdje vie nee biti mjesta", rekao sam. Ako majstor Osman zaista oslijepi, ili umre, a mi pod uticajem franakih majstora, nastavimo da crtamo u prepoznatljivom stilu, sa svim svojim manama i osobenostima, onako kako elimo, opet emo liiti na sebe, ali to vie neemo biti mi. A ako kaemo: ne, hajde da crtamo u stilu starih majstora, jer emo samo tako sauvati svoju osobenost - na padiah, koji je ak i majstoru Osmanu okrenuo lea, nai e druge majstore umjesto nas. Vie nas nee ni pogledati; samo e nas saaljevati. A napad na kafanu doi e im kao naruen. Jer, naravno da e polovinu krivice za te dogaaje natovariti nama iluminatorima, koji smo se rugali vaiz-efendiji." Nastojao sam da ih pridobijem i navedem da shvate kako nam uopte ne ide u prilog da se meu sobom zavadimo, ali nije vrijedilo. Nisu namjeravali da me sluaju, bili su u panici: vjerovali su da e se izvui iz nevolje, da e izbjei muitelje i da e u radionici jo mnogo

godina sve biti po starom pod uslovom da do jutra nepromiljeno zakljue da je jedan od njih ubica, ne marei pri tom je li to istina. Ipak, druga dvojica nisu blagonaklono gledala na prijetnje Crnog. A ta ako se ispostavi da je kriv neko drugi, a do padia-ha doe da su me bezrazlono oslijepili. Plaila ih je njegova bliskost s majstorom Osmanom, ali i drskost s kojom je govorio o njemu. Zato su nastojali da odmaknu iglu koju je Crni u neobuzdanom bijesu neprestano drao ispred mojih oiju. Crni se us-paniio jer je mislio da mu iz ruku otimaju iglu i da smo se nas trojica dogovorili. Jedino to sam mogao uiniti kako bih izbjegao natezanje s iglom koja mi se nalazila ispred oiju bilo je da podignem vilicu i zabacim glavu. Zatim se sve odigralo tako brzo da u prvi mah nisam ni bio svjestan ta se dogodilo. U desnom oku osjetio sam otar, ali ogranien bol. Na trenutak mi je elo utrnulo. Onda se sve vratilo u prijanje stanje, ali mene je ve bio proeo uas. Udaljili su svjetiljku, ali sam ipak vidio kako mi jedan od njih odluno zabija iglu, ovaj put u lijevo oko. Trenutak ranije oteo je iglu od Crnog, ovog puta bio je paljiviji i precizniji. Kad sam shvatio da mi igla prodire u oko, nisam se ni pomakao, ali sam osjetio isto peckanje. Kao da se osjeaj obamrlosti ela proirio na cijelu glavu, ali je prestao kad je izvukao iglu. Gledali su as u vrh igle, as u moje oi. Kao da im je bilo jasno ta se dogodilo. No kad su shvatili kakva me je strahota snala, kokanje je prestalo, a teret na mojim rukama oslabio. Poeo sam vritati. Ne zbog bola, ve zbog uasa spoznaje ta me je zadesilo. Ne znam koliko sam dugo vikao. Najprije sam osjetio da moj vrisak ne uznemirava samo mene nego i njih. Zbliavala nas je moja vriska. I to sam jae vritao, to ih je vie obuzimala panika. I dalje me nita nije boljelo. Ali ni na trenutak nisam zaboravljao da je ta igla zabodena i u moje oi. Ali jo nisam oslijepio. Bogu hvala, i dalje sam mogao razabrati da me posmatraju s tugom i uasom i da se njihove sjenke neodluno miu. To me je i obradovalo i uznemirilo. Pustite me!" vikao sam. Molim vas, pustite me da jo jednom vidim svijet!" Odmah nam ispriaj kako ste se ti i efendi Prefmjeni sreli one veeri", rekao je Crni. Tada emo te pustiti." Vraao sam se kui iz kafane kad me je presreo efendi Prefmjeni. Bio je potpuno izgubljen. Isprva mi ga je bilo ao. Ali pustite me sad, kasnije u priati! Smrkava mi se pred oima." Ne dogaa se to odmah", rekao je Crni ravnoduno. Vjeruj mi, majstor Osman je i probuenim oima prepoznao konja rasjeene nozdrve." Siroti efendi Prefinjeni rekao je kako eli sa mnom da razgovara jer jedino meni vjeruje." Ali sad nisam alio njega nego sebe. Ako nam sve ispria prije nego to ti se krv zgrua u oima, ujutro e posljednji put do mile volje posmatrati svijet", rekao je Crni. Predloio sam mu da se vratimo u kafanu, ali sam odmah shvatio da mu se to mjesto ne svia, da ga se ak i plai. I tako sam prvi put od naih egrtskih dana, nakon dvadeset pet godina zajednikog crtanja, primijetio da se efendi Prefinjeni prilino udaljio od nas. Tokom posljednjih osam-devet godina, otkako se oenio, viao sam ga u radionici, ali nisam ak znao ni ta radi... Rekao mi je da je vidio posljednji crte. Da nosi u sebi veliki grijeh. Neto iz ega niko od nas nee moi da se izvue. Govorio je da emo zbog toga svi gorjeti u paklu. Bio je uznemiren, uplaen; bio je opsjednut uasnim osjeanjem da je nesvjesno poinio veliki grijeh." Je li rekao o kakvom je grijehu rije?" Kad sam ga to upitao, zbunjeno je razrogaio oi kao da pita: zar ti ne zna? Tad sam pomislio kako je na drug iz egrtskih dana ostario kao i mi. Rekao mi je da je siroti Tetak na posljednjem crteu bez ustruavanja primjenjivao perspektivu. Na toj slici stvari su oslikavane redosljedom koji se priinjava naim oima, onako kako to ine franaki majstori, a ne u skladu sa znaenjem koje imaju u bojem umu. To je, rekao je, veliki gri-jeh. A drugi

grijeh je to to je na padiah, islamski kalif, na crteu prikazan u veliini psa. Trei grijeh je to to je u istoj veliini nacrtan i ejtan, i to tako da se ini dopadljivim. Ali je od svega toga najbogohulnije, naravno, ako se prihvati franako poimanje slikarstva, izraditi ogroman crte naeg padiaha, a njegovo lice sa svim detaljima. Onako kako to rade i idolopoklonici... Poput portreta koje na zidovima crkava rade i pred kojima se klanjaju hriani, koji se nikako ne mogu osloboditi mnogoboakih navika. Efendi Prefinjeni dobro je poznavao tu rije, nauio ju je od tvog tetka i s pravom je vjerovao da je portret najvei grijeh i da e se njime okonati islamsko slikarstvo. Budui da nismo otili u kafanu, u kojoj se, po njegovom miljenju, rugaju preuzvie-nom vaiz-efendiji i naoj vjeri, sve mi je to ispriao u hodu. Povremeno je zastajkivao i, kao da od mene trai pomo, zapitkivao me je li sve to tano, ima li izlaza, hoemo li gorjeti u paklu. Kidao se u napadima kajanja, ali sam odjednom osjetio da mu uopte ne vjerujem. Bio je podlac koji je glumio silno kajanje." Na osnovu ega si to zakljuio?" Efendi Prefinjeni i ja poznajemo se jo iz djetinjstva. Veoma je uredan, ali tih, blijed i bezbojan. Kao i njegove pozlate. ovjek preko puta mene kao da je bio neko gluplji, naivniji i pobo-niji od efendi Prefinjenog." 1 on je bio blizak s Erzurumevim pristalicama", rekao je Crni. Nijedan musliman ne bi se toliko kajao zbog nesvjesno poinjenog grijeha", rekao sam. Dobar musliman zna da je Alah pravedan i razuman i da vodi rauna o namjerama svog sluge. Samo neznalice kokojeg mozga vjeruju da e otii u pakao zato to su nesvjesno jeli svinjetinu. Pravi musliman zna da strah od pakla slui da bi se zaplaio drugi, a ne on sam. A, eto, efendi Prefinjeni je to inio i htio je da me zaplai. Tvoj tetak mi je pokazao da to moe uraditi; odmah sam to shvatio. Sad mi, draga brao iluminatori, poteno recite: jesu li mi oi krvave, gube li boju?" Donijeli su svjetiljke, primakli ih mom licu i paljivo poput lje-kara zagledali mi se u oi. Kao da se nita nije dogodilo." Zar e ta trojica to bulje u moje oi biti posljednje to u vidjeti na ovom svijetu? Shvatio sam da te trenutke nikad neu zaboraviti i nastavio da priam, jer sam, uprkos kajanju, osjeao nadu. Tvoj tetak je ubijedio efendi Prefinjenog da radi neto opasno. Prekrivajui posljednji crte, svakom od nas otkrivao je tek po jedan njegov kutak, traio da na njemu neto nacrtamo, a cjelinu skrivao... Slici je dao auru nekog misterioznog posla, proeo je strahom od grijeha. Muile su nas sumnje da bismo mogli poiniti grijeh; bili smo u panici. Za takva osjeanja krivac je bio on, a ne erzurumevci, koji u ivotu nisu vidjeli iluminiranu knjigu. ega bi, meutim, trebalo da se plai iluminator iste savjesti?" Ima mnogo stvari kojih bi trebalo da se plai iluminator iste savjesti", pametovao je Crni. Tano", niko nema nita protiv dekoracije, ali naa vjera zabranjuje slikarstvo. Budui da se na slike persijskih majstora, pa ak i na uda najveih heratskih majstora, na kraju krajeva, gledalo kao na dio ukrasa margine stranice, one nikome nisu smetale. Smatralo se, naime, da u prvi plan istiu ljepotu pisanja ili vjetinu kaligrafa. Osim toga, koliko njih uopte vidi nae iluminacije? Ali ako koristimo metode franakih majstora, nae iluminacije ili pak minuciozni ukrasi postaju slikarstvo. Eto, to je ono to zabranjuje Kuran asni i to se nikako nije svialo naem poslaniku. I na padiah i moj tetak znali su to veoma dobro. Zato je moj tetak ubijen." Tvoj tetak je ubijen zato to se plaio", rekao sam. 1 on je, poput tebe, poeo da tvrdi kako ilustracija nije u suprotnosti s vjerom i knjigom. A to je bilo upravo ono to su traili erzurumevci, koji se iz petnih ila trude da pronau neto protivno vjeri. Efendi Prefinjeni i tvoj tetak sasvim su odgovarali jedan drugom." Obojicu si ti ubio, zar ne?", upitao je Crni. Na trenutak sam pomislio da e me udariti i odmah sam shvatio da novi mu lijepe ekure nijednom nije pokazao aljenje zbog smrti svog tetka. Nije namjeravao da me udari, a i da jeste, vie me nije bilo briga.

Zapravo, koliko je na padiah elio da narui knjigu opremljenu pod franakim uticajem", prkosno sam rekao, toliko je tvoj tetak elio knjigu koja e svakog izazvati i proiriti strah od grijeha, i to da bi se mogao praviti vaan. Ropski se divio slikama franakih majstora koje je vidio na svojim putovanjima i predano je vjerovao u stvari koje je svima nama danima prepriavao, sigurno je i tebi priao one budalatine o perspektivi i portretu. Mislim da u knjizi koju smo ilustrovali nema nieg to bi bilo tetno ili nespojivo s vjerom. A kako je i on to znao, stvarao je oko sebe famu kao da toboe radi na nekoj opasnoj knjizi, to mu je veoma prijalo. To to radi neto opasno s padiahovim doputenjem za njega je bilo vano koliko i divljenje slikama franakih majstora. Nacrtati sliku koja e biti okaena na zid sigurno bi bilo bogohulno. Ali ja ni na jednoj od slika koje smo radili za tu knjigu nisam osjetio nita to bi bilo u suprotnosti s vjerom, nikakvo bezbonitvo, pa ak ni strah od zabranjenog... A vi?" Oi su mi bile izgubile poneto od svoje snage, ali, bogu hvala, mogao sam shvatiti da ih je moje pitanje pokolebalo. Niste sigurni, zar ne?" rekoh s uivanjem. ak da ste kri-om i pomislili da zbog crtea koje smo radili u vama postoji nekakva predstava o grijehu i da vas natkriljuje sjenka bezbonitva, nikad to niste prihvatili i izgovorili. Jer, to bi znailo da dajete za pravo svojim neprijateljima, Erzurumevim pristalicama i fanaticima koji vas okruuju. S druge strane, ne moete tvrditi da ste isti kao suza, jer bi to znailo da odustajete od go-spodskog razmetanja i primamljive fantazije da radite na neemu tajnovitom i zabranjenom. Znate li kako sam shvatio da se i ja pravim vaan? Tako to sam sirotog efendi Prefmjenog u pono doveo u ovu tekiju! Doveo sam ga ovamo jer smo se bili smrzli hodajui ulicama. Zapravo sam elio da vidi da sam ostatak jednog nevjernog kalenderije i da, to je jo gore, tome teim. Kao da je siroti efendi Prefinjeni trebalo vie da me se plai kad vidi da sam posljednji sljedbenik jednog rasturenog reda to poiva na pederastiji, puenju haia, skitnji i svakojakim nepodoptinama. Naravno, dogodilo se ba suprotno. Ne samo da se naem ogranienom prijatelju iz djetinjstva ovo mjesto nije dopalo nego je i smjesta zakljuio da su optube za bezbonitvo koje je uo od tvog tetka sasvim na mjestu. I tako je na dragi prijatelj iz egrtskih dana, koji me je najprije preklinjao rijeima 'pomozi mi, uvjeri me da neemo otii u pakao pa da mogu mirno zaspati', poeo govoriti kako e se sve to loe zavriti. Govorio je kako se na posljednjem crteu uveliko odstupilo od ahovih naredbi, kako nam padiah to nee oprostiti i da e glasine stii do hode iz Erzuruma. Bilo je gotovo nemogue uvjeriti ga da je sve u redu. Shvatio sam da e on, pretjerujui u svojim izmiljanjima da se rugamo vjeri i da ejtana prikazujemo na dopadljiv nain, izbrbljati svojim ogranienim prijateljima koji su se poveli za vaizom iz Erzuruma sve Tetkove besmislice te da e oni u te klevete povjerovati. I sami znate koliko su nam zavidjeli ne samo majstori nego i umjetnici zato to smo imali padiahovu naklonost. Tad bi svi uglas zlurado povikali: Iluminatori su izdali svoju vjeru!" Pri tom, kleveta se mogla ispostaviti kao tana zbog Tetkove saradnje s efendi Prefinjenim. Kaem kleveta jer uopte ne vjerujem u ono to je na brat Pre-finjeni rekao o knjizi i posljednjem crteu. Tad jo nikom nisam doputao da kae neto protiv tvog pokojnog tetka. Smatrao sam ak umjesnim to to padiah vie panje poklanja njemu nego majstoru Osmanu i - premda ne onoliko koliko on - vjerovao sam u stvari koje mi je nairoko priao o franakim majstorima i njihovim slikama. Iskreno sam vjerovao da mi osmanski iluminatori, ne trgujui sa ejtanom, moemo preuzeti poneto od franakih metoda prema sopstvenom nahoenju ili u mjeri u kojoj nas te metode oaravaju na putovanjima, te da nam to nee natovariti bijedu na vrat. ivot je bio lak, a tvoj pokojni tetak bio je za mene, nakon majstora Osmana, nov otac u tom novom ivotu." Kasnije emo o tome", rekao je Crni. Najprije opisi kako si ubio Prefmjenog." Taj in", rekao sam, svjestan da preko usana ne mogu prevaliti rije ubistvo, taj in izveo sam ne samo da bih nas spasio nego i radi dobrobiti cijele radionice. Efendi Prefinjeni shvatio je da raspolae monim orujem. Molio sam Svevinjeg da mi pokae koliko je bijedan taj

podlac. Alah mi je usliio molitve i pokazao mi beee tog bijednika: ponudio sam mu novac. Pali su mi na pamet i zlatnici, ali sam, s bojom pomoi, smislio la. Rekao sam da zlatnici nisu u tekiji ve na jednom skrovitom mjestu. Izali smo. Bez ikakvog cilja hodali smo ulicama i zabaenim mahalama. Uopte nisam znao kuda idemo i uasno sam se plaio. Na kraju tog naeg besciljnog i besmislenog lutanja, kad smo prolazili sokakom kojim smo ve bili proli, efendi Prefinjeni, na brat pozlatar koji je cijeli ivot posvetio ponavljanju i formi, postao je sumnjiav. Ali Alah nas je odmah doveo pred jedno zgarite i jedan presahli bunar." Tu sam shvatio da dalje neu moi da priam, pa sam rekao: Da ste vi bili na mom mjestu, i vi biste mislili na spas ostale nae brae i uinili biste isto", rekao sam odvano. Kad sam uo da mi daju za pravo, dolo mi je da se raspla-em. Umalo nisam rekao da je to bilo zato to mi je saosjeanje koje ne zasluujem smekalo duu, ali ni to nije bio pravi razlog. Htio sam rei da je to zato to sam se sjetio koliko sam bio sretan prije nego to sam postao ubica, kad se ni po emu nisam razlikovao od drugih, ali ni to nije tano. Pred oima mi se ukazala slika jednog slijepca koji je u mom djetinjstvu prolazio kroz na-u siromanu mahalu. Iz prljave odjee vadio bi jo prljaviji bakarni vr i oglaavao se djeci koja su ga posmatrala izdaleka, stojei kraj mahalske esme: Draga djeco, ko e od vas natoiti vode u vr jednog slijepog ike?" A kad mu niko ne bi priao, govorio bi: To je sevap, djeco moja, sevap!" Boja njegovih zjenica bila je izblijedjela i sasvim se izjednaila s bojom njegovih bjeonja-a. Uspanien zbog slinosti sa slijepim starcem, na brzinu i bez ikakvog uitka, ispriao sam im i to kako sam ubio efendi Tetka. Nisam pretjerivao ni u istini ni u lai. Pronaavi mjeru koja mi nije previe pritiskala duu, primijetio sam da su bili uvjereni kako tamo nisam otiao da bih ubio efendi Tetka. I kao to su shvatili da sam htio rei: nisam ga ubio s predumiljajem, tako su shvatili jo neto: da za sebe traim opravdanje tvrdei kako ovjek nee zavriti u paklu ako nema zle namjere. Nakon to sam efendi Prefmjenog predao bojim anelima", rekao sam zamiljeno, rijei koje mi je pokojnik kazivao u posljednjim trenucima poele su me izjedati kao crv. To to sam okrvavio ruke zbog posljednjeg crtea u mojim oima uvealo je njegovo znaenje. Potraio sam tvog tetka, koji za potrebe knjige vie nijednog od nas nije pozivao u kuu, da mi pokae taj posljednji crte. Ne samo da mi ga nije pokazao nego se prema meni ponaao kao da je sve u najboljem redu. Nije bilo nikakvog misterioznog crtea radi kojeg bi trebalo poiniti ubistvo, niti bilo ega slinog! Da me ne bi toliko nipodatavao i da bi me uzeo za ozbiljno, priznao sam mu da sam ubio efendi Prefmje-nog i bacio ga u jamu. Shvatio me je ozbiljno, ali je nastavio da me poniava. Onaj koji poniava svog sina ne moe biti otac. Veliki majstor Osman nekad bi se ljutio na nas, tukao bi nas, ali nas nikad nije nipodatavao. Pogrijeili smo, brao moja, to smo ga iznevjerili." Osmijehnuo sam se svojoj brai, koja su me gledala pravo u oi, kao da uz samrtnu postelju sluaju moje posljednje rijei. I kao to osjea brat na samrti, tako sam i ja vidio da se udaljavaju od mene rasplinj avaj ui se u izmaglici. Tvog tetka sam ubio zbog dvije stvari. Zato to je majstora Osmana tjerao da kao majmun oponaa franakog slikara Seba-stijana. I zato to sam u trenutku slabosti upitao imam li ja stil." ta je odgovorio?" Da imam. Ali za njega to nije bila uvreda, ve, naravno, pohvala. Sjeam se da sam se odjednom i s osjeanjem stida zapitao doivljavam li i ja to kao pohvalu. Stil mi se ini kao neka vrsta izopaenosti i beea, ali ipak mi neto ne da mira. elio bih da nemam stil, ali mi avo ne da mira i budi u meni radoznalost." Ali niko me nije sluao. Crni je pripovijedao priu o nesretnom turkmenskom begu koji je prognan u Kinu zato to je aho-voj kerki prerano izjavio ljubav. A kako uza se nije imao portret svoje voljene, o kojoj je matao punih dvanaest godina, medu kineskim ljepoticama

zaboravio je njeno lice, a ljubavni bol pretvorio se u duboku patnju kojom ga je Alah iskuavao. Ali svi smo znali da on zapravo pria o samom sebi. Zahvaljujui tvom tetku, svi smo konano nauili tu rije -portret. Bog e dati da jednog dana nauimo kako da o sopstve-nom ivotu priamo bez ikakvog straha." Bajke pripadaju svima podjednako", rekao je Crni. ,,A ne pojedincu." ,,A sve iluminacije Alahu", upotpunio sam stihove heratskog pjesnika Hatifija. Ali kad se raire metode franakih majstora, svako e misliti da je vjetina priati tuu priu kao svoju." Upravo to ejtan i eli." Pustite me ve jednom!" povikao sam iz sve snage. Da posljednji put posmatram svijet!" Kad sam vidio da su se prestravili, u meni se poelo buditi samopouzdanje. Najprije se pribrao Crni: Hoe li nam pokazati posljednji crte?" Tako sam ga pogledao da mu je odmah bilo jasno da hou, pa me je pustio. Srce mi je poelo lupati. Sigurno ste ve odavno otkrili moj identitet, koji toboe pokuavam prikriti. Ipak, nemojte se uditi to se ponaam poput starih heratskih majstora. Oni su krili svoje potpise iz potovanja prema svojim uiteljima i normama, a ne da se ne bi saznalo ko su. Sa svjetiljkom u ruci, uzaludno sam hodao mranim sobama tekije, pravei prolaz svojoj blijedoj sjeni. Je li se to zavjesa tame ve poela sputati na moje oi ili su te sobe i predvorja zaista bili toliko mrani? Koliko e jo vremena proi prije nego to oslijepim. Moja sjenka i ja zastali smo meu utvarama u kuhinji, iz istog kutka pranjavog ormara uzeli papire i brzo se vratili. Crni me je iz predostrono-sti pratio, ali bode nije bio ponio sa sobom. Jesam li ja elio da uzmem bode i iskopam mu oi prije nego to oslijepim? Drago mi je to u to jo jednom vidjeti prije nego to oslijepim", rekao sam ponosno. elim da i vi to vidite. Pogledajte ovamo!" I tako sam im pri svjetlosti svijee pokazao taj posljednji crte, koji sam uzeo iz Tetkove kue onog dana kad sam ga ubio. Najprije sam uoio kako radoznalo i uplaeno gledaju sliku veliine dviju stranica. Kad sam skrenuo pogled i zajedno s njima pogledao sliku, osjetio sam laganu drhtavicu. Da li zbog igle kojom su mi probili zjenice ili zbog toga to sam pao u ekstazu, tek skoila mi je temperatura. U razliitim dijelovima tih stranica nalazili su se crtei na kojima smo svi mi radili posljednjih godinu dana: stablo, konj, ejtan, smrt, pas i ena; svi su, dodue, pomalo nevjesto, bili poredani prema Tetkovoj novoj kompozicijskoj metodi, i to tako da su pozlata i okviri pokojnog efendi Prefinjenog stvarali utisak kao da kroz prozorsko okno posmatramo cijeli svijet, a ne stranicu neke knjige. Usred tog svijeta, tamo gdje je trebalo da bude padiahov portret, nalazilo se neto to sam na trenutak s ponosom osmotrio - moj portret. Titalo me je to to je veoma malo liio na mene, iako sam ga, gledajui se u ogledalu, danima i s mnogo truda crtao. Ipak, osjeao sam i nesavladivo uzbuenje, ne samo zato to me je portret stavljao u centar svijeta nego i zato to me je iz nekog neobjanjivog ejtanskog razloga uinio produhovljenijim, kompletnijim i tajanstvenijim nego to sam zapravo bio. elio sam da moja braa iluminatori vide to moje uzbuenje, da ga shvate i podijele sa mnom. Kao neki sultan ili kralj, bio sam u sreditu svega, a, opet, bio sam to ja. Ta situacija budila je u meni i ponos i stid. A kako su me ta dva, meusobno uravnoteena osjeanja smirivala, mogao sam beskrajno uivati u tom svom novom poloaju na slici. Ali da bi to uivanje bilo potpuno, sve je, poev od bora na mom licu i nabora na odjei, od sjenki, bubuljica i ireva, od brade pa do tkanine, sve je moralo biti izraeno bez najmanje greke i s umjetnikom vjetinom franakih majstora. Osim straha i zaprepatenja, na licima svojih starih prijatelja koji su gledali sliku vidio sam i ono neizbjeno osjeanje koje nas sve izjeda i unitava - ljubomoru. Prema meni su osjeali gnuanje koje bi osjetili prema svakom ko je do kraja ogrezao u grijeh, ali istovremeno i zavist punu straha.

,,U noima kad sam ovdje pri svjetlosti svijee gledao tu sliku prvi put u ivotu osjetio sam da me je Alah napustio i da mi u mojoj usamljenosti jedino ejtan moe biti prijatelj", rekao sam. 1 kad bih zaista bio u sreditu tog svijeta, a poelim to kad god pogledam sliku, osjeao bih se jo usamljenijim uprkos svim stvarima koje me okruuju, a koje toliko volim; uprkos mojim prijateljima derviima i eni koja lii na lijepu ekuru; uprkos ljepoti crvene boje koja prevladava na slici. Ne plaim se toga da imam stil i osobenost, kao ni toga da mi se drugi klanjaju; naprotiv-ja to elim." Ti se, dakle, ne kaje?" upitao je Roda glasom osobe koja se tek vratila s propovijedi petkom. Osjeam se kao ejtan, ali ne zato to sam ubio dva ovjeka, nego zato to sam izradio takvu sliku. Mislim da sam onu dvojicu ubio samo da bih je mogao zavriti. Ali uasava me samoa koju je stvorila novonastala situacija. Oponaati franake majstore, a pri tom ne ovladati njihovom vjetinom, jo vie porobljava iluminatora. Rado bih pobjegao od svega toga. Shvatili ste, a siguran sam da je to shvatio i Alah, da sam obojicu ubio samo da bi u umjetnikoj radionici ostalo sve po starom." Ali to e nam stvoriti jo vee probleme", rekao je moj dragi Leptir. Budalu Crnog, koji je jo bio zadubljen u sliku, u trenutku sam epao za runi zglob, vrsto ga stisnuo zarivi mu nokte u meso i uvrnuo ga. Iz ruke mu je ispao bode, koji je ionako ovla drao. Zgrabio sam ga s poda. Neete se rijeiti briga tako to ete me predati muiteljima", rekao sam i vrh bodea pribliio Crnom kao da u mu ga zabosti u oko. Daj mi iglu perjanice!" Izvadio ju je neozlijeenom rukom i dao mi je. Zadjenuo sam je za pojas. Uperio sam pogled u njegove oi; gledao me je poput janjeta. Zao mi je lijepe ekure, jer nije imala drugog izlaza osim da se uda za tebe", kazao sam. Da nisam morao ubiti efendi Prefinjenog kako bih vas izvukao iz nevolje, ona bi se udala za mene i bila bi sretna. Prie o franakim majstorima i njihovim vjetinama koje nam je pripovijedao njen otac - najbolje sam shvatio ja. Zato dobro sluajte ta u vam rei: ovdje vie nema mjesta za iluminatore koji ele da ive od svog umijea i asti; to mi je odnedavno jasno. Pa i kad bismo poeli oponaati franake majstore, kako su to eljeli pokojni tetak i padiah, ne bismo mogli ii do kraja, jer bi nas savladali erzurumevci ili neko poput efendi Prefinjenog, a ako ne oni, onda onaj kukaviluk u nama. A ako bismo se priklonili ejtanu i ili do kraja, iznevjerili prolost i stekli osobenost kakva je franaka, ne bismo uspjeli, kao to ni ja, zbog nedostatka talenta i znanja, nisam uspio da izradim svoj portret. Po svedenosti moje slike, po tome to je nikako nisam mogao dotjerati tako da lii na mene, jo jednom sam spoznao ono to smo svi ve odavno znali, da je umjetnost franakih majstora neto to se stoljeima mora uiti. A da je Tetkova knjiga bila zavrena i poslata, ismijali bi nas franaki majstori, a njihov podrugljiv smijeh zarazio bi i mletakog duda, i to bi bilo to. Rekli bi kako Osmanlije vie ne ele da budu Osmanlije i vie nas se ne bi plaili. Kamo sree da smo ili putem starih majstora! Ali to niko ne eli, ni na preu-zvieni padiah, ni efendi Crni, koji tuguje jer uza se nema portret svoje mile ekure! E, onda sjedite ovdje i stoljeima oponaajte postupke franakih majstora! Ponosno potpisujte svoje imitacije! Pokuavajui da oslikaju svijet onako kako ga Alah vidi, stari heratski majstori nisu se potpisivali kako bi prikrili svoj identitet. A vi ete se potpisivati samo kako biste prikrili injenicu da ne posjedujete identitet. Ipak, postoji jo jedan izlaz; moda su i vama kucali na vrata, ali to krijete od mene: Ekber, mogulski padiah iz Indije, skuplja oko sebe najtalentovanije iluminatore svijeta, rasipajui zlato i milost. Sad je konano jasno: povodom hiljadugodinjice islama, izdaemo knjigu u umjetnikoj radionici u Agri, a ne u Istanbulu, a radovi na njoj ve se privode kraju." Mora li iluminator postati ubica da bi se mogao razmetati kao ti?" upitao je Roda. Dovoljno je da bude najtalentovaniji i najvjetiji", odgovorio sam ne pridajui mu znaaj.

U daljini je jedan ponosni pijetao dvaput zakukurikao. Skupio sam svoj zaveljaj i zlatnike, a svoje sveske s modelima i slike stavio sam u korice. Kroz glavu mi je prolazilo i to da bih ih jednog po jednog mogao probosti bodeom iji sam vrh drao uperen Crnom u grlo, ali sam i dalje volio svoje prijatelje iz djetinjstva, s kojima sam jo od egrtskih dana bio nerazdvojan, pa ak i Rodu, koji mi je zabo iglu u oi. Proderao sam se na dragog Leptira, koji je ustao, preplaio ga i natjerao da ponovo sjedne. Kako mi je to ulilo nadu da u se iv izvui iz tekije, pourio sam; i ba kad sam bio na vratima, brzopleto sam izgovorio one neodmjerene rijei koje sam naumio da kaem: Ovaj moj odlazak iz Istanbula lii na Ibn akirov bijeg iz Bagdada u vrijeme mongolske opsade", kazao sam. Onda bi trebalo da krene na zapad, a ne na istok", rekao je ljubomorni Roda. Alahovi su i istok i zapad", odgovorio sam na arapskom, kao pokojni Tetak. Ali Istok je na istoku, a Zapad na zapadu", rekao je Crni. Iluminator ne bi smio umiljati", rekao je Leptir. Trebalo bi da crta onako kako osjea, a ne da se optereuje Istokom i Zapadom." Sad si rekao istinu!", odgovorio sam dragom Leptiru. Najradije bih te poljubio." Ali tek to sam napravio korak-dva prema njemu, Crni se snalaljivo bacio na mene. U jednoj ruci drao sam zaveljaj s rubljem i zlatnicima, a pod pazuhom mapu punu crtea. Nastojei da ih zatitim, nisam pazio na sebe - dopustio sam mu da mi zgrabi ruku u kojoj je bio bode. Ali ni on nije imao sree: nogom se sapleo o stalak, izgubio ravnoteu i umjesto da me zgrabi za ruku - samo se prihvatio za nju. Snano sam ga utnuo grizui ga za prste. Zaurlao je iz petnih ila. Nanosei mu snaan bol, zgazio sam mu istu aku i, drei bode u ruci, povikao: Ostanite gdje ste!" Posluali su. Vrh bodea zabio sam Crnom u nozdrvu, onako kako je to u legendi uradio Kejkavus. Kad je poeo da krvari, iz oiju su mu potekle gorke suze pune preklinjanja. Govori sada", rekao sam, hou li oslijepjeti?" Prema legendi, nekome se krv zgrua u oima, a nekome, opet, ne. Ako je Alah zadovoljan tvojom iluminacijom, darovae ti svoju velianstvenu tamu kako bi mu bio blii. Tad e, umjesto ovog bijednog svijeta, vidjeti velianstvene krajolike koje i on vidi. A ako nije zadovoljan, nastavie da vidi kao sada." Pravo umjetniko djelo naslikau u Indiji", rekoh. Jo nisam izradio sliku na osnovu koje e Alah suditi o meni." Ne pomiljaj da e tako lako pobjei od franakih metoda", rekao je Crni. Zna li da Ekber-kan podstie svoje umjetnike da potpisuju slike? Portugalski jezuiti odavno su tamo prenijeli franako slikarstvo i postupke. Svuda ih ima." Onaj ko eli da ostane ist uvijek moe neto raditi i nekud pobjei", kazao sam. Da", rekao je Roda, moe oslijepjeti i pobjei u nepostojee zemlje." Zato eli da ostane ist?", upitao je Crni. Ostani ovdje i izmijeaj se kao mi." Oni e cijelog ivota oponaati franake majstore vjerujui da imaju stil", rekao sam. ,,A budui da ih oponaaju, nikad ga nee imati." Nema nam drugog izlaza", neasno je rekao Crni. Naravno, njegova jedina srea nije bila umjetnost, ve lijepa ekura. Iz nosa sam mu izvukao bode okrvavljenog vrha i digao ga iznad njegove glave kao da je sablja delata koji se sprema da odrubi glavu. Kad bih htio, mogao bih ti odrubiti glavu", objavio sam ono to je bilo oito. Ali oprostiu ti radi sree lijepe ekure i njene djece. Lijepo se ponaaj prema njoj. Nemoj biti grubijan i neznalica. Obeaj mi to!" Obeavam", rekao je Crni. Onda te darujem njoj", rekao sam.

Ali moja ruka je postupila potpuno suprotno od onog to mi je izletjelo iz usta. Svom snagom zamahnuo sam bodeom prema Crnom. On se u posljednjem trenutku pomakao s mjesta, pa mu se sjeivo arilo u rame, a ne u vrat, a i ja sam promijenio putanju zamaha. Sa strahom sam pogledao u ono to je moja ruka spontano uinila. Mjesto iz kojeg sam izvukao u meso zariven bode potpuno se zacrvenjelo. Bio sam se i uplaio i postidio tog ina. Ali takode sam znao da ako uskoro oslijepim, moda na lai negdje u arapskim morima, uza se neu imati nijednog od svojih prijatelja minijaturista kojem bih se mogao osvetiti. Roda, koji se s pravom uplaio da bi on mogao biti sljedei, pobjegao je u mrane odaje tekije. Krenuli smo za njim moja sjena i ja sa svjetiljkom u ruci, ali sam se uplaio i vratio. Posljednje to sam uinio bilo je da se poljubim i oprostim s Leptirom. Nisam ga mogao poljubiti od srca, onako kako sam elio, jer se izmeu nas isprijeio miris krvi. Vidio je da mi iz oiju teku suze. Dok sam tiho kao lopov prolazio Aksarajem, na horizontu sam ugledao prvu svjetlost dana. Preko puta prve mahalske esme, koja se preda mnom ukazala kroz sporedne sokake, uske prolaze i zidove, nalazila se kamena kua u kojoj sam proveo no po dolasku u Istanbul, prije dvadeset pet godina. Tu sam kroz odkrinuta dvorina vrata ponovo ugledao bunar u koji sam usred noi htio da skoim zbog osjeanja krivice to sam se sa svojih jedanaest godina pomokrio u krevet koji mi je namjestio moj dalji roak to me je prije dvadeset pet godina velikoduno i dobronamjerno ugostio. Sve dok nisam stigao do Bajazita, mene i moje suze s potovanjem su pozdravili: duan sajdije kod kojeg sam esto dolazio da bih popravio zupanike svog polomljenog sata; duan staklara od kojeg sam kupovao prazne kristalne svjetiljke i ae za sokove, dekori-sao ih i ispod ruke prodavao otmjenim ljudima, kao i boce po kojima sam iscrtavao cvijee; hamam u koji su me neko vrijeme noge same nosile jer je bio jeftin i slabo posjeen. U blizini rasturene kafane nije bilo nikog, kao ni u kui za koju sam iskreno poelio da lijepa ekura u njoj bude sretna sa svojim novim muem, koji u ovom trenutku moda umire. Otkako sam priznao svoje zloine i odluio da napustim grad svog ivota, prijateljski su me gledali svi istanbulski psi, mrana stabla, zamandaljeni prozori, crni dimnjaci, utvare te vrijedni nesretni ranoranioci koji su hitali na jutarnju molitvu - sve ono to me je gledalo neprijateljski onih dana kad sam okrvavljenih ruku tumarao ulicama. Proavi Bajazitovu damiju, s jednog brijega posmatrao sam Zlatni rog: svitalo je, ali je voda i dalje bila tamna. Ljuljuka-jui se lagano na jedva vidljivim talasima, dva ribarska amca, teretne lae s umotanim jedrima i jedna zaboravljena galija dovik-nuli su mi: Ne idi, ne idi!" Jesu li mi suze tekle zbog igle kojom su mi proboli oi? Zamisli taj fantastian ivot koji te oekuje u Indiji zahvaljujui udima tvog raskonog talenta, rekao sam samom sebi. Skrenuo sam s puta, protrao kroz dva blatnjava vrta i zaustavio se kraj jedne stare kamene kue okruene zelenilom. Bila je to kua od ijih sam vrata kao egrt svakog utorka pratio majstora Osmana, hodajui dva koraka iza njega i nosei njegovu torbu, mapu, pernicu i dasku za crtanje. Tu se nita nije promijenilo, samo su platani u vrtu i na ulici davali ugoaj raskoi, moi i bogatstva iz vremena sultana Sulejmana Velianstvenog. Kako je bila blizu puta koji se sputao u luku, posluao sam avola i povinovao se elji da posljednji put vidim lukove na zgradi umjetnike radionice u kojoj sam proveo dvadeset pet godina. I tako sam opet proao putem kojim sam kao egrt prolazio utorkom hodajui za majstorom Osmanom - Ulicom strijelaca, koja je u proljee opojno mirisala na lipu; pored pekare u kojoj je moj majstor kupovao pecivo s mljevenim mesom; uzbrdicom s nanizanim stablima dunje i kestena i prosjacima pod njima; pored zatvorenih duana nove arije; kraj berberina s kojim se majstor svakog jutra pozdravljao; ivicom pustog povrtnjaka na kojem su akrobati ljeti podizali ator i izvodili predstave; ispod samakih soba to smrde na prljavtinu i ispod vizantijskih stu-bova iz kojih se irio pljesniv zadah; pokraj Ibrahim-painog sa-raja,

zmijskog stuba koji smo crtali stotinu puta i platana koji smo svaki put crtali drugaije, te na kraju, izaavi na Artmeg-dan, ispod stabala duda i kestena u ijim su kronjama izjutra cvrkutali vrapci i graktale svrake. Teka vrata radionice bila su zatvorena. Nikog nije bilo ni na vratima ni gore, u nadsvoenom hodniku. Uzbuen, tek na trenutak uspio sam da bacim pogled na malene prozore kroz koje smo posmatrali stabla dok smo se u egrtskim danima smrtno dosaivali, kad me neko zaustavi. Imao je prodoran i kretav glas koji para ui. Rekao je da krvavi bode s drkom ukraenom rubinima pripada njemu, da ga je njegov bratanac evket, udruivi se s majkom, ukrao iz njegove kue. A to je pak bio dokaz da sam ja jedan od ljudi s kojima je Crni sino napao kuu i oteo ekuru. Znao je taj sveznajui ljutiti ovjek kretavog glasa da Crni ima prijatelje iluminatore i da e oni doi u radionicu. Imao je dugaku sablju koja je svjetlucala u nekakvoj udnoj crvenoj boji, a i mnogo nesreenih rauna, koje je iz nekog razloga htio da izravna sa mnom i pri tom jo tota da mi ispria. Moda je trebalo da mu kaem kako je u pitanju neki nesporazum, ali sam mu na licu spazio nevjerovatan gnjev. inilo mi se da e me napasti kako bi me, pun mrnje, ubio. Poelio sam da ga zamolim da stane. Ali on je ve krenuo u napad. to se mene tie, nisam uspio ni da uperim bode u njega, samo sam podigao ruku u kojoj mi je bio zaveljaj. Zaveljaj je poletio u zrak. Ne usporavajui, crvena sablja najprije mi je odsjekla ruku, zatim mi je isjekla vrat i odrubila glavu. Da mi je glava odrubljena znao sam po tupavom mahanju bodeom, po tome to se moje jadno tijelo odvojilo od mene, napravilo dva teturava, udna koraka i stropotalo se na zemlju dok mi je iz vrata krv ikljala kao iz vodoskoka. Moje jadne noge, koje su koraale same od sebe, uzalud su se ritale, kao u nekog jadnog konja na samrti. Iz blata u kojem mi je glava zavrila nisam mogao vidjeti ni svog ubicu ni zaveljaj pun zlatnika i crtea, koji sam i dalje elio vrsto da drim. Ostali su iza mog potiljka, u pravcu nizbrdice koja se sputala prema luci i moru, do kojih nikada neu stii. Moja glava se vie nikad nee okrenuti i pogledati njih i ostali dio svijeta. Zaboravio sam ih i prepustio glavu njenim mislima. Prije nego to mi je sablja odsjekla glavu, pomislio sam kako e laa isploviti s Kadirge, a to je u mom sjeanju bilo povezano s naredbom da pourim i upotpunjeno nainom na koji mi je majka kad sam bio dijete govorila Pouri". Majko, boli me vrat i ne mogu se ni pomai! To je, dakle, ono to zovu umiranjem. Znao sam, meutim, da jo nisam mrtav. Moje probuene zjenice nisu se pomjerale, ali sam otvorenim oima sasvim dobro vidio. Ono to sam vidio odozdo ispunilo mi je sve misli. Put se lagano penje. Zid i luk umjetnike radionice, njen krov, nebo. Tim redosljedom. inilo mi se da taj trenutak gledanja predugo traje dok nisam shvatio da je gledanje sada postalo neka vrsta sjeanja. Tad sam se sjetio upravo onoga to sam doivljavao kad bih satima posmatrao neku lijepu sliku: ako dovoljno dugo gleda, umom e prodrijeti u vrijeme slike. Sada su sva vremena postala ono vrijeme. inilo mi se da me niko nee vidjeti i da e mi glava, dok u njoj blijede misli, godinama gledati tu tunu uzbrdicu, kameni zid i, malo dalje, nedostina stabla kestena i duda. To beskrajno ekanje odjednom je postalo tako bolno i zamorno da sam poelio da izaem iz tog vremena.

59. JA, EKURA U kui njegovog dalekog roaka, u koju nas je Crni poslao da se sklonimo, provela sam besanu no. Uprkos povremenom hrkanju i kalju uspijevala sam da zaspim u krevetu koji sam dijelila s Hajrijom i djecom, ali su me u mojim nemirnim snovima neprestano pratila udna stvorenja i ene odsjeenih te potom nasumino spojenih udova, pa sam se budila. Pred jutro me je probudila hladnoa; utoplila sam evketa i Orhana, privila se uz njih, poljubila ih u kosu i, kao u onim sretnim vremenima kad sam mirno spavala u kui svog pokojnog oca, poela preklinjati Alaha da mi podari sretan san. Ipak, nisam mogla zaspati. A ono to sam u sretnim snovima neprestano viala ugledala sam nakon jutarnje molitve kroz prozorske kapke male i mrane sobe. Jedan mukarac nalik na avet, iscrpljen od ratovanja i rana, poznatim koracima pribliavao mi se s enjom, drei u ruci tap kao kakvu sablju. Uvijek sam se budila uplakana u trenutku kad bih tog ovjeka u svojim snovima poeljela da zagrlim. Kad sam shvatila da je taj krvlju obliven ovjek na ulici zapravo Crni, oteo mi se krik koji u snovima nikad nisam ispustila. Potrala sam i otvorila kapiju. Lice mu je bilo oteklo i modro od udaraca, a nos razbijen i krvav. Imao je veliku ranu od ramena do vrata. Koulja mu je bila crvena od krvi. Poput mua u mojim snovima, smjekao mi se neodreeno jer je napokon uspio da se vrati kui. Ui", kazala sam mu. Pozovi djecu", rekao je. Idemo kui." Nisi sposoban za povratak." Ne treba vie da ga se plai", rekao je. Bio je to efendi Ve-lidan, Persijanac." Maslina...", rekla sam. Jesi li ubio tog bijednika?" Laom koja je isplovila s Kadrige pobjegao je u Indiju", odgovorio je i nakratko skrenuo pogled, svjestan da nije obavio posao do kraja. Hoe li moi da hoda do kue?" upitala sam. Neka ti dovedu jednog konja." Bilo mi ga je ao jer sam osjetila da e umrijeti kad stignemo kui. Ne samo zato to e umrijeti nego i zato to nikad nije doivio sreu. Po njegovim oima, u kojima je bilo neke tuge i odlunosti, zakljuila sam kako ne eli da umre u ovoj stranoj kui i kako zapravo eli da se izgubi, a da ga niko iv ne vidi u tom stranom stanju. S mukom su ga podigli na konja. Dok smo se vraali kui sa zaveljajima u rukama, idui sporednim ulicama, djeca od straha nisu mogla ni pogledati Crnog, koji je jahao konja. Uprkos tome, on je s konja koji se lagano kretao ipak uspio da im ispria kako je raskrinkao podlog ubicu njihovog djeda i kako su se njih dvojica borila sabljama. Vidjela sam kako se malo otkravljuju prema njemu i molila Alaha da ne umre. Kad smo stigli kui, Orhan je ushieno povikao: Kod kue smo!" Istog trenutka osjetila sam da e se Azrael, aneo smrti, saaliti na nas i da bi nam Alah mogao dati jo vremena. Ipak, nisam polagala previe nade u to, jer sam iz iskustva znala da se nikad ne zna koga e, zato i kada preuzvieni Alah pozvati k sebi. Crnog smo s mukom spustili s konja, odvukli ga na sprat, unijeli u oevu sobu s plavim vratima i smjestili u krevet. Hajri-ja je prokuhala vodu i donijela je. Cijepajui tkaninu, ona i ja zajedno smo mu skinule krvavu, za kou slijepljenu koulju, pojas, cipele i donje rublje. Kad smo otvorile prozor, sobu je ispunilo blago zimsko sunce koje se poigravalo na granama, odbijalo se o ibrike, lonce, kutije za ljepilo, mastionice, komadie stakla i pe-roreze i obasjavalo rane boje vinje na njegovom samrtniki utom tijelu. Komade tkanine od izrezanog arava nakvasila sam toplom vodom, natrljala ih sapunom i oprala mu tijelo paljivo kao da istim neki skupocjen stari tepih, a njeno i udno kao da njegujem jednog od svojih sinova. Ne dotiui mu modrice na licu i pazei da mu ne

povrijedim posjekotinu na nozdrvi, poput ljeka-ra oistila sam mu stranu ranu na ramenu. Pri tom sam mu pjevuila neke besmislice, kao to sam to nekad inila dok sam kupala djecu. I na njegovim grudima i rukama bilo je posjekotina. Prsti na lijevoj ruci bili su mu modri od ugriza. Kad god bih komadima platna prela preko njegovog tijela, oni bi se natopili krvlju. Dotakla sam mu grudi, pod rukom osjetila mekou njego-vog stomaka, dugo mu gledala mukost. Odozdo, iz dvorita, dopirali su glasovi djeaka. Zato su neki pjesnici ovo nazvali tra-nim perom? Kad sam ula da je u kuhinju ula tajanstvena Ester, oglaavajui se zvonkim glasom kakav ima kad donosi vesele vijesti, si-la sam u prizemlje. Toliko je bila uzbuena da mi je sve ispriala a da me prethodno nije ni zagrlila ni poljubila. Maslinina glava pronaena je pred vratima umjetnike radionice, zajedno s njegovim zaveljajem i slikama koje dokazuju njegove zloine. Namjeravao je da pobjegne u Indiju, ali je, izgleda, rijeio da posljednji put obie radionicu. Bilo je svjedoka: Hasan, koji je tamo sreo Maslinu, potegao je svoju crvenu sablju i jednim udarcem odrubio mu glavu. Dok je priala o tome, u sebi sam se pitala gdje je sad moj siroti otac. Spoznaja da je ubicu stigla zasluena kazna najprije me je oslobodila straha. Osveta je u meni probudila prijatno osjeanje rastereenja i pravde. Istog trenutka poeljela sam da znam kako se to osjeanje doivljava tamo gdje se sad nalazi moj otac i odjednom mi se cijeli svijet uinio poput nekog dvorca s bezbroj soba koje se niu jedna za drugom. Iz jedne sobe mogli smo prei u drugu samo ako bismo se sjeali i matali, ali je veina nas zbog lijenosti to rijetko inila te smo amili u istoj sobi. Ne plai, duo!" tjeila me je Ester. Zar ne vidi da se na kraju sve dobro zavrilo?" Dala sam joj etiri zlatnika. Jedan po jedan, stavila ih je pohlepno u usta i zagrizla strasno ali nevjesto. Sve su preplavili lani dukati venecijanskih nevjernika", rekla je osmijehujui se. im je otila, kazala sam Hajriji da ne puta djeake gore. Popela sam se, zakljuala vrata, eljno se privila uz njegovo nago tijelo i vie iz radoznalosti nego iz elje, vie brino nego uplaeno uradila ono to je od mene traio u kui objeenog Jevrejina u noi kad je ubijen moj siroti otac. Ne mogu da kaem da mi je u potpunosti bilo jasno zbog ega su persijski pjesnici stoljeima uporeivali tu muku stvar s tr-anim perom, a usta nas ena s mastionicom, niti ta stoji u pozadini tih napamet nauenih poredenja, iji je smisao u papagajskom ponavljanju odavno zaboravljen - siunost usta, tajanstvena tiina mastionice ili to da je Alah iluminator? Ali mora biti da je ljubav neto to se ne da razumjeti logikom osobe poput mene, koja stalno koristi svoj mozak kako bi se zatitila. Otkriu vam onda jednu tajnu: tamo, u sobi koja je mirisala na smrt, stvar koja mi je bila u ustima uopte me nije uzbuivala. Ono to me je uzbuivalo dok sam leala osjeajui kako mi cijeli svemir pulsira u ustima bilo je veselo cvrkutanje mojih sinova, koji su se vani gurkali i svaali. Iako su mi usta bila zaposlena, mogla sam primijetiti da me Crni gleda na jedan sasvim drugaiji nain. Rekao je da nikad nee zaboraviti moje lice i usta. Koa mu je, poput nekih starih knjiga mog oca, mirisala na pljesniv papir, a u kosu mu se uvukao miris praine i tkanine iz riznikih odaja. Kad god bih se zaboravila i dotakla mu rane, otoke i posjekotine, zajeao bi kao dijete, uda-ljujui se od smrti, a ja sam tad shvatala da u se za njega jo vie vezati. Naa ljubavna igra polako je dobijala na zamahu, kao brod ija se jedra lagano nadimaju od vjetra, i smjelo se uputila prema nepoznatim morima, poput tog dostojanstvenog jedrenjaka. Da je Crni, koji se veoma dobro snalazio u tim vodama, ranije stekao iskustvo s ko zna kakvim enama - mogla sam vidjeti po tome to je i na samrtnoj postelji vladao situacijom. I

dok ja nisam znala ljubim li svoju ili njegovu ruku i je li to to sam gurnula u usta moj prst ili cijeli moj ivot, on je, iako poluoamuen od rana i uivanja, jednim poluotvorenim okom pratio kuda ide ovaj svijet te povremeno njeno uzimao meu ake moje lice i posmatrao ga s divljenjem, kao da gleda sliku, a odmah potom i s izrazom kao da pred sobom vidi lice neke mingerske kurve. U trenutku najveeg uitka kriknuo je poput sabljom raspoluenih junaka s legendarnih crtea koji prikazuju kako su se sudarale iranska i turanska vojska, a mene je uplailo to to se njegov krik razlijegao cijelom mahalom. Ipak, poput pravog majstora iluminacije, onog koji je i u trenucima najveeg nadahnua, kad mu ruku u kojoj dri pero pokree sam Alah, u stanju da kontrolie oblik i postavku cijele stranice, Crni je, ak i kad je bio najuzbueniji, krajikom uma neprestano vodio rauna o naem \ mjestu na ovom svijetu. Rei e im da si stavljala melem na rane njihovog oca", rekao je zadihano. Te rijei nisu samo odredile boju nae ljubavi, priklijetene izmeu ivota i smrti, zabrane i raja, beznaa i stida; one su postale i izgovor za nju. U narednih dvadeset i est godina, sve dok se moj dragi mu Crni nije sruio pokraj bunara i umro od srane kapi, mi smo svakog podneva, dok se kroz zatvorene prozorske kapke u sobu provlailo sunce, a iz dvorita, prvih godina, dopirali veseli glasovi mojih djeaka, vodili ljubav i to uvijek na-zivali stavljanjem melema na rane". Tako su moji ljubomorni sinovi, koje sam htjela potedjeti toga da ih jedan grub i melan-holian otac zlostavlja svojim prohtjevima i ljubomorom, mogli godinama nakon toga spavati u istom krevetu sa mnom. Svaka razborita ena zna da je spavanje s djecom privijenom uza se mnogo ljepe od spavanja s muem kojeg ivot nije tedio. Moja djeca i ja bili smo sretni, ali Crni nije. Prvi vidljiv razlog bila je rana na njegovom ramenu i vratu, koja nikad nije potpuno zarasla, i to je moj dragi mu, ula sam druge kako to govore, ostao sakat". Ipak, osim to se vidjelo, to nije bilo tjelesno oteenje koje mu je oteavalo ivot. Ponekad bih ak ula da neke ene koje su Crnog viale izdaleka kau da mi je mu zgodan. Ali njegovo desno rame zauvijek je ostalo sputeno, a vrat udno nakrivljen. Katkad su mi do uiju stizale glasine da se ena poput mene mogla udati samo za ovjeka kojeg bi gledala s visine i da je njegova obogaljenost bila razlog njegove nesree onoliko koliko i tajni razlog nae sree. Kao u svakom ogovaranju, i u ovom je moda bilo malo istine. Ali koliko god da sam se osjeala zakinutom i siromanom jer nisam mogla gordo projahati ulicama Istanbula na prekrasnom konju, okruena slugama, Ester je uvijek govorila da mi to dolikuje, s vremena na vrijeme eznula sam i za muem lavljeg srca koji bi pobjedonosno gledao na svijet. ta god da je bilo u pitanju, Crni je zauvijek ostao tuan. Budui da sam primijetila da njegova potitenost najee nema nikakve veze s njegovim ramenom, vjerovala sam da u skrivenom kutku njegove due, ak i u najsretnijim trenucima voenja ljubavi, obitava nekakav demon tuge koji ga ini turobnim i zamiljenim. Da bi primirio tog demona, ponekad bi pio vino, ponekad razgledao crtee u knjigama i zanimao se za iluminaciju, a ponekad je dane i noi provodio s iluminatorima i zajedno s njima trao za zgodnim momcima. I kao to je bilo perioda kad se u drutvu iluminatora, kaligrafa i pjesnika zabavljao dosjetkama, dvosmislicama, aluzijama, laskanjem, igrarijama s lijepim mladi-ima, tako je bilo i perioda u kojima je sve to zaboravljao zaokupljen sekretarskim i dravnikim poslovima koje je obavljao za Sulejman-pau Krivog. etiri godine kasnije, kad je umro na pa-diah, a na prijesto stupio sultan Mehmed, koji je iluminaciji i slikarstvu okrenuo leda, entuzijazam koji je Crni gajio prema tim aktivnostima preobratio se iz jednog fantastinog uitka u tajnu proivljavanu u samoi, iza zatvorenih vrata. Ponekad bi otvarao neku od knjiga mog pokojnog oca i s osjeanjem krivice i sjete posmatrao crte jo iz vremena kad je Timurov sin vladao Hera-tom (da, prizor kad se irin zaljubljuje u Husreva vidjevi ga na slici), i to ne kao plod sretne umjetnike igre, koja je i u to vrijeme ivjela u dvorskim krugovima, ve kao neku slatku tajnu koja mu se duboko urezala u sjeanje.

Engleska kraljica je naem padiahu povodom tree godinjice njegovog stupanja na prijesto poslala udnovat sat u kojem se nalazio muziki ureaj s mijehom. S lae koja je zbog tog ogromnog sata i njegove pratnje doplovila iz Engleske iskrcani su dijelovi, zupanici, slike i statue te danima sklapani na jednoj padini to gleda na Zlatni rog. Ljudi su se iz radoznalosti skupljali na padinama Zlatnog roga ili su pak pristizali amcima. S uenjem i divljenjem posmatrali su kako divovski sat radi buno i u pratnji neke zastraujue muzike, kako se skulpture i slike u ljudskoj veliini smislenim pokretima vrte jedne oko drugih i u taktu melodije graciozno i smisleno kreu, kao da ih je stvorio sam Alah, a ne ljudska ruka, i kako sat cijelom Istanbulu objavljuje vrijeme udarcima koji podsjeaju na zvuk zvona. Nezavisno jedno od drugog, Crni i Ester prenijeli su mi kako je taj sat, koji je izazvao bezuslovno divljenje priprostog puka i gomile glupaka, za fanatike odane naem padiahu i vjeri s pravom postao izvor nespokojstva jer prikazuje snagu nevjernika. U periodu kad su se takva ogovaranja ve proirila, ula sam da se sljedei padiah, sultan Ahmed probudio jedne noi s bojim nadahnuem, zgrabio buzdovan, siao iz harema u Carski vrt te u paramparad razbio sat i njegove figure. Oni koji su pronosili tu vijest i glasine objanjavali su kako je na padiah u snu ugledao blagoslovljeno i boanskom svjetlou obasjano lice naeg hazre-ti pejgambera i kako ga je boji poslanik upozorio na to da e padiah odstupiti od Alahovih zapovijedi dopusti li da se njegov narod divi slikama, pogotovo onim ovjekolikim, koje se, kao takve, nadmeu s Alahovim stvorenjima, te da je na padiah na te rijei jo u snu bio dograbio svoj buzdovan. A na padiah je taj dogaaj svom vjernom hroniaru vie-manje ovako prepriao i, ne alei zlata, naloio je kaligrafima da mu prirede tu knjigu Sutina istorija, ali nije dopustio da je iluminatori ilustruju. Na taj nain je uvenula crvena rua oduevljenja iluminacijom i crtanjem koja je, nadahnjujui se Persijom, stotinu godina cvjetala u Istanbulu. Rasprave o metodama starih heratskih majstora i postupcima franakih majstora, koje su medu ilumina-torima raspirivale svae i otvarale bezbroj pitanja, nikad nisu okonane. Jer, slikarstvo je bilo naputeno: nije se crtalo ni u istonjakom ni u zapadnjakom maniru. Iluminatori se nisu pobunili; poput staraca koji bez pogovora prihvataju neku bolest, prihvatili su situaciju s nenametljivom pokornou i tugom. Nisu se pitali ta rade veliki majstori iz Tabriza i Herata, koje su svojevremeno s divljenjem slijedili, niti su se zanimali za djela franakih majstora, ijim su novim postupcima teili ne znajui da li da ih mrze ili da im zavide. I kao to nou, kad se pozatvaraju vrata na kuama, grad ostane preputen tami, tako je i slikarstvo ostavljeno potpunoj samoi. Okrutno je zaboravljeno da je svijet nekad izgledao sasvim drugaije. Knjiga mog oca, naalost, nije mogla biti dovrena. Izraene stranice prenesene su u Carsku riznicu s mjesta na koje su pale Hasanovom zaslugom; tamo su na insistiranje nekog snalaljivog i pedantnog bibliotekara uvezane zajedno s nekim drugim, bezveznim listovima iz umjetnike radionice, tako da su se ratrkale po raznim albumima. Hasan je pobjegao iz Istanbula, nakon ega mu se izgubio svaki trag. Ali evket i Orhan nikad nisu zaboravili da je ubicu mog oca posjekao taj njihov stric, a ne Crni. Na mjesto majstora Osmana, koji je umro dvije godine nakon to je oslijepio, doao je Roda kao glavni iluminator. Leptir, ijem se talentu divio i moj pokojni otac, posvetio je ostatak ivota crtanju i ukraavanju tepiha, tkanina i atora. I mlade kalfe iz umjetnike radionice krenule su istim putem. Niko se nije ponaao kao da je naputanje umjetnike radionice neki veliki gubitak. Moda zato to niko nije vidio pravu sliku svog lica. Ja sam cijelog ivota tajno prieljkivala da budu izraene dvije slike, ali to nikom nisam smjela otkriti. 1. eljela sam svoju sliku. Ali znala sam da im to, ma koliko se trudili, ne bi polo za rukom; jer ak i kad bi moju ljepotu uspjeli da vide onakvu kakva jeste, nijedan od padiahovih iluminatora, naalost, ne bi mogao vjerovati da je lice neke ene lijepo ako joj oi i usne ne bi nacrtao kao u Kineskinje. Da su me i nacrtali kao neku kinesku ljepoticu, kako bi to uinili

stari majstori iz Herata, moda bi oni koji bi me vidjeli i prepoznali shvatili da se iza lica te kineske ljepotice krije moje. Ali kad bi oni koji dolaze poslije nas i shvatili da moje oi zapravo nisu kose, ne bi uspjeli da dokue kako je izgledalo moje lice. Kako bih samo bila sretna da danas, u starosti koju mi utjeha mojih sinova ini podnoljivom, imam sliku svog lica iz mladosti! 2. eljela bih sliku sree, ono o emu i pjesnik Sari Nazim iz Rana promilja u svojoj mesneviji. Veoma dobro znam kako bih to napravila. Bila bi to slika majke s dva djeaka; da mlaeg, onog koji s osmijehom sisa bradavicu na njenoj velikoj sisi, dri u naruju i doji, a da joj se oi susreu s oima starijeg, pomalo ljubomornog brata. elim da majka sa slike budem ja i da slika bude uraena u stilu starih heratskih majstora, koji - prikazujui pticu kao da leti i istovremeno kao da, ispunjena sreom, lepra na nebu - zaustavljaju vrijeme. Znam da to nije lako. Moj sin Orhan, koji je toliko nerazuman da u svemu eli biti razuman, godinama govori kako heratski majstori, koji su zaustavljali vrijeme, mene ne bi mogli nacrtati onakvom kakva jesam i kako franaki majstori, koji neprestano crtaju lijepu majku s djetetom, uopte ne bi mogli zaustaviti vrijeme, te da moja slika sree zapravo nikada nee moi da bude izraena. Moda je u pravu. ovjek u sutini ne trai osmijeh na slici koja prikazuje sreu, nego sreu u ivotu. Slikari to znaju, ali je upravo to ono to nisu u stanju da naslikaju. Zato na mjesto sree ivota postavljaju sreu posmatranja. Zato sam ovu priu, koja se ne bi mogla oslikati, ispriala svom sinu Orhanu, da je moda on zapie. Bez ustezanja sam mu dala pisma koja su mi slali Hasan i Crni i crte konja na kojem se tinta razmazala, pronaen kod sirotog efendi Prefinjenog. Orhan je razdraljiv, mrzovoljan i nesretan i uopte se ne plai da bude nepravedan prema onima koje ne voli. Zato mu nemojte vjerovati ako je Crni ispao smeteniji nego to je bio, nai ivoti tei, evket gori, a ja ljepa i nepristojnija nego to sam bila. Jer, nema ta ne bi izmislio da bi mu pria bila lijepa i da bismo povjerovali u nju. 1990-1992; 1994-1998. RJENIK abdest - obredno pranje muslimana prije molitve aga - dvorski inovnik, zapovjednik turske vojske ajet - odlomak iz Kurana aka - stari turski srebrnjak akam - vee, jedna od pet dnevnih muslimanskih molitvi ainica - restoran kuhanih jela i rotilja beglerbeg - vojni i civilni starjeina turskog carstva bostandije - lanovi sultanovog obezbjeenja ador - ator akire - istonjake duboke, iroke hlae ibrik - posuda za vodu imam - muslimanski svetenik inalah - fraza Alahova je volja janjiar - pripadnik pjeadije turske vojske kadija - sudija kaftan - dugi ogrta kalem - pero kalenderije - derviki red kalif - vrhovni poglavar sunita, Muhamedov nasljednik kavuk - orijentalna kapa

kolofon - biljeka na prednjoj ili zadnjoj stranici knjige mahala - dio grada mangal- limena zdjela sa postoljem koja slui za grijanje maala - uzreica kojom se iskazuje divljenje medah - narodni pripovjeda medresa - muslimanska vjerska kola mekteb- nia muslimanska vjerska kola mesnevija - pjesma sa rimovanim distihom mevlevije - pripadnici dervikog reda, poznati po ritualima okretanja u mjestu mevlud - praznik povodom Muhamedovog roendana mihrab - imamovo mjesto odakle predvodi molitvu minaret - visoka kula uz damiju minder - duek mintan - muka koulja bez kragne muhtar - starjeina mahale mujezin - hoda koji s minareta poziva vjernike na molitvu namaz - molitva, klanjanje koje su muslimani duni da obavljaju pet puta dnevno oka - ranija jedinica za mjerenje teine padiah - car, vladar paa - upravnik pokrajine u Turskoj pejgamber - poslanik Muhamed perdedar - pripovjeda ramazan - deveti mjesec muhamedanske mjeseeve godine kada je propisan strogi post rahat lokum - turski slatki saraj - palata, dvor sinija - niska okrugla trpeza spahija - konjanik u nekadanjoj turskoj vojsci sultanija - sultanova ki sura - glava, poglavlje iz Kurana afiiti - sljedbenici erijatske pravne kole ah - kralj, titula persijskog vladara ahnama - velika epska pjesma od 170 hiljada stihova persijsko pjesnika Firdusija alvare - duge, vrlo tiroke istonjake hlae artovi - lanovi, simboli islamske vjere ejh - starjeina dervikog reda ejhul islam - vrhovni muftija, poglavar ejtan - avo erijat - uenje islamske vjere tarikat - derviki red tekija - derviki duhovni centar telal - glasnik timar - njegovanje stoke, naroito konja topuz - buzdovan turbe - muslimanska natkrivena grobnica ud - arapski muziki instrument

vaiz vakuf valija vezir

- propovjednik - zadubina - turski vojno-administrativni starjeina jedne oblasti - visoki dravni inovnik