Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju

HISTORIJA JUGOISTONE EVROPE U OSMANSKOM PERIODU

Predavanja prof. dr. Enesa Pelidije

Akademska 2007/2008. god

PRETHODNICI OSMANSKE DINASTIJE U drugoj polovini XIII st. Osmanski bejluk blizu bizantske granice nije bio jak. Nastao je kao posljedica slabljenja seldukog carstva. Tek pod emirom Osmanom poinje razvoj drave; historiari su pomnije pisali o razvoju dinastije. Sve je ovo razlog da historija najranije osmanske drave izaziva panju. Sve poznate legende se slau da su Osmanlije porijeklom iz plemena OGUZA i da su pripadali posebnom ogranku KAI. Predak Osmanov, Sulejman-ah ivio je kod brda Merva u dananjem Turkestanu. Kao plemenski starjeina pod najezdom Mongola bio je prisiljen napustiti zemlju s ciljem zatite ivota i imetka. Kad su 1222.g. Mongoli opustoili Mervu, Sulejman je krenuo prema Anadoliji. Naselio se blizu grada Erzidana i nastavio ivjeti nomadskim ivotom.Tada umire Dingis-kan 1227.g. i Mongoli ne zauzimaju Anadoliju. Nekoliko godina kasnije ponovo kreu u osvajanje i pobjeuju aha Perzije. Politika neizvjesnost i malobrojnost panjaka natjerala je Osmanlije da napuste Erzidan. Emir Sulejman stoga kree prema Mezopotamiji. Kad je bio blizu Halepa odluio se prei Eufrat pri tome se utopio. Jedan dio plemena smatrao je da trebaju ostati a manji dio je odluio da se vrate u Erzidan. Meu njima je bio jedan od sinova Ertoglu. Oni su se naselili kod mjesta Erzegul. esto su se morali boriti protiv Mongola te su smatrani hrabrim ratnicima. Glas o njima doao je do seldukog vladara Kaikubada. On je u znak zahvalnosti dodijelio bogate panjake kod Eskiehira kraj Soguta koji je omoguavao dobre uslove ivota. Sad su bili u susjedstvu Bizantije. Kaikubat je elio postii: a) oslobaao se dijelom nepouzdanih plemena; b) trebali su biti tampon zona izmeu Nikejskog carstva. Podruje je postalo poznato pod imenom DARU-ISLAM (zemlja islama) i nalazila se naspram nevjernike zemlje. Ovaj poloaj tjerao ih je da stalno ratuju. Imali su ansu ili da nestanu ili da opstanu.Borba se zvala GAZA vjerska dunost protiv nemuslimana, a ratnici su se zvali GAZIJE. Kasnije su je nazvali DIHADOM, skup svih aktivnosti koje omoguavaju uvanje asti, porodice protiv poroka ali borbom. Dihad se najee vodio maem a nekada i perom. Nekada se rjeavao i novcem, snagom i duom. Podrazumijeva se sveukupna djelatnost zajednice i pojedinca u borbi protiv poroka. Gaza i dihad za Osmanlije su bile od velike vanosti. Ne samo borba protiv pravoslavaca nego i protiv muslimana dala je poseban znaaj ovom plemenu (Kai-klizav; stijena) Uporedo sa ratovanjem sa Bizantijom i Selducima, oni su ivjeli i miran ivot, nomadski i panjaci su se zvali JAJLAK a zimi bi se spustali u gradske sredine KSLAK. Svi historiari OC istiu da je emir Ertoglu upravljao plemenom oko pet decenija. Njegova smrt pada kad su se na tom tlu dogaale brojne promjene i vanjske i unutranje. Od bejluka do sultanata. Vrijeme vladavine emira Osmana (oko 1281.1326.) U vrijeme Ertogulove smrti u Maloj Aziji desila su se brojna previranja a posebno na tlu Ilhanidskog carstva iji su vladari na elu perzijskog prijestolja. Bizantija se takoer obnavlja (na evropskom tlu). O ovome govori historiar Pahimer koji govori da je vlast to namjerno inila. Svjesni da u Bizantiji vladaju unutranje nezgode, turkmenski emiri ratuju sa Bizantincima proiruju teritoriju. U zadnjim stoljeima vidljiva je invazija Turkmena. Oko 1281. na elo plemena Kai doao je Osman. Osman je u vazalnom odnosu prema Ilhanidima. Tada poinje razvoj osmanske drave 1281.-1326. Historiari kau da je Osman roen 1232. sa 23 godine ivota sa malim znanjem je uzeo vlast. Zbog neiskustva prve godine su protekle bez znaajnih dogaaja. Turkmeni su i dalje ivjeli nomadskim ivotom. Osman je esto zvan UTMAN (arap. Osman). Prve godine vladavine koristio je za stjecanje znanja o voenju plemena.Teritorija koju su naseljavali imala je vaan poloaj. Osman je sa svojim ratnicima upadao na granina bizantska mjesta,

dolazi do plijena, on stie vojno iskustvo a glas o njemu se pozitivno proirio. Poseban ugled poinju imati kod DERVIA i zahvaljujui njima Osman se eni kerkom vanog dervikog ejha Edebala. Poslije enidbe ejh je Osmanu pripasao ma kao simbol borbe sa neprijateljima. Osman postaje veliki vojskovoa. Sve to doprinijelo je da Osman postaje sve moniji emir u 13.st. On se pokazao i kao pragmatina osoba. Bio je praktian prema zapovjedniku grada Biledika gdje kupuje kuu te od Kjoe Mihajla ui ta je to biti veliki vojskovoa. Ovo je doprinijelo da Turkmeni iz drugih bejluka dou na tlo emira Osmana i ratuju na njegovoj strani. I pored velike brojnosti ratnika Osman nije mogao voditi velike borbe.Zato je u napadima na velike bizantske gradove Ihsan, Biledik, Karadahisar koristio taktiku spaljene zemlje (drao je gradove pod opsadom a okolna sela pokoravao). Ova taktika vremenom se naputala sa jaanjem emirata. Relativno veliki uspjesi uticali su na odluku Aladina III Kajkubada te mu je 1299. poslao izaslanstvo, znakove zastavu, dobo i tugove kao simbol Carstva. Stoga se ova godina uzima za godinu nastanka Carstva. Od 1299. g. zapoinje intenzivna Osmanova borba ne samo protiv Bizantije nego i sa ostalim bejlucima. Tokom 14. st. Osmanska drava je u stalnom rastu (Orhan, Murat, Bajazid). Izgrauje se administrativni sistem. Pored line sposobnosti osmanskog vladara veliku ulogu u formiranju odigrali su GAZISTVO, AHIZAM i DERVITVO. To je doba kada se unutranja i vanjska politka zasnivala na JAGMI i MUDARI (jagma-otimanje; mudara-taktiziranje). Smatra se da zadnje god. 13. st. pa do sultana Murata u pogledu voenja vanjske politike gazistvo je imalo posebnu ulogu i mo. Posebno veliku ulogu je imala bitka kod BUFEONA 1301. g. u kojoj je Osman potukao bizantijsku vosku, kojoj je prethodila opsada Nikeje (osmanlije-bizantinci) poslije su se gazije iz svih krajeva Anadolije skupile pod Osmanovu zastavu. U to vrijeme Osman je opsjeo i grad Nikeju. Branioci su traili pomo od Andronika Paleologa (1282-1328) koji alje u pomo 2000 svojih vojnika. Oekujui pomo Osman je pripremio taktiku i nanio im poraz. Pobjeda 1321. znaila je da Osman stjee veliki autoritet i zovu ga GAZI OSMAN. Pobjeda koja je izvojevana donijela je osim slave i brojne ratnike koji ratuju na njegovoj strani. Na talasima uspjeha u 14. st. osmanski bejluk se poveao. Osman i njegova drava stiu izgled ozbiljne drave. Ovisnost o Ilhanidima postojala je i dalje, jer su Osmanlije sve do sredine 14. st. kao i drugi anadolski emiri plaali poreze mongolskim vrhovnim vladarima. Nasuprot tome, ini se da se Osman potpuno oslobodio utjecaja rum-seldukih sultana. On posebno koristi priliku da ranije bizantske gradove koje su Bizantinci povratili sada trajno osvoji. On tu stvara svoja upravna mjesta koje je bilo do tada u Karadihisaru. Osman uvruje svoju administrativnu vlast 1317.- napravio je potez da je vlast prenio na svog sina Orhana a on je ostao vladar. elio je pripremiti svog sina nasljednika za voenje ove vane drave. Oko 1324. on je bio savladar a 2 godine pred smrt se povukao. Rezultat takve politike bio je da je u zadnjoj godini ivota 1326. bio vladar 18 000 km teritorije. Osman je traio da se njegovo ime spominje petkom na dumi, zbog ega ga i nazivaju sultanom. Osman to nije bio jer ne kuje novac (diskutabilno), te ga stoga i nazivamo emirom. Sa teritorijalnim osvajanjem oblast Soguta postala je zanemariva u odnosu na teritoriju i posjede koje su dobijali emirovi vojnici. Znatan dio posjeda dobijali su roaci, saplemenici kao oni koji su na osnovu linog zasluivanja dobili posjede. Kako je broj vojnika uvean Osman je vojsku povjerio vojskovoama (istaknutim) i oni se sad nazivaju BEGLERBEGOVIMA. Brzo teritorijalno irenje je uticalo i na promjenu administrativne uprave (obiajno pravo). Osman i sin mu Orhan posebno su panju posveivali pravu i zakonima- erijatsko pravo, kanuni a struna lica postaju KADIJE (sudije), ljudi zadueni za unutranji red i mir zovu se SUBAE. Sve ove institucije preuzimaju organizaciju seldukog carstva. Unosi se i novi kod urbanizacije sredine. Posebno su znaajni Smirna, Brusa. U trenutku smrti Osmana on se nalazio u tekiji ejha Alija (brati njegovog punca). Kako je princ Orhan stekao ugled on je bez ikakvih potresa zauzeo prijestolje. U narednom periodu (1326.-1362.) sultan Orhan e od bejluka stvoriti respektabilnu dravu. Orhan je 6. aprila 1326. uspio osvojiti Brusu

koja postaje zvanina prijestolnica sultana. On 1327. nareuje kovanje novca tek od sada nastaje titula sultana kod Osmanlija. Ovo zvanje vailo je samo za njegove podanike. SULTAN-ukras (od perja, konjske strune koji su nosili vladari) vladar, car koji ima punu kontrolu nad dravom, da mu se ime spominje na hutbi i da kuje novac. Vrijeme vladavine Orhana itava drava i organizacija dobijaju novi izgled. U nekim historijama navode se razliiti datumi vladanja ovog sultana. U trenutku smrti Osmana imao je 66 godina a Orhan u trenutku svoje smrti imao je 81 godinu. Vlast je u ovih 130 godina bila stabilna. Poslije zauzimanja Bruse Orhan se ne zaustavlja. On nastavlja politiku permanentne ekspanzije teritorije Osmanskog Bejluka. Znaajno je da je 1331. zauzeo Nikeju (Izmir) a potom Nikomediju (Izmit) 1337. g. Bejluk je jo bolje organizovan. Orhan zapoinje osvajanje drugih bejluka. Prvi koji je bio je bejluk Karasi i trajalo je 10 god. (1335.-1345.). Napad nije bio ni spontan a ni sluajan. Cilj je bio izlazak na Egejsko more, pribliavanje Bosforu i Dardanelima kao i bizantskoj prijestolnici. Arapski putopisac 1333. Ibn Batuta zapisao je da je Brusa jako lijep i ureen grad, oduevio se sa irokim ulicama i brojnim bazarima. Brusu je Orhan predao na upravu princu Sulejmanu koji se pripremao za voenje dravne organizacije. Sulejman je 1331. u Nikeji podigao biblioteku i damiju. Poinje period opismenjavanja, za profesora se dovodi David iz Cezareje. Njegovo mjesto preuzeo je Murat Delil a potom Karahoda. Da bi stekao jo veu naklonost podanika Orhan je izgradio imaret u Brusi a zatim za upravnika postavio ejha hadi Hasana (potenog i uglednog). Sultan je esto i sam dijelio obroke. Dolazio je i uvee da nakon molitve gasi svijee. To mu je donijelo jo veu slavu. Kad je 15. juna 1341. umro Andronik III tada dolazi do III graanskog rata (Paleologa I Kantakuzena) oko prijestolja. Andronika je naslijedio sin Jovan V (9 god.) (1341-1391). Maloljetnom vladaru je prijestolje osporio Jovan Kantakuzen. Stoga njegova majka proglaava Kantakuzena dravnim neprijateljem. On se pridruio trakom plemenu i 26. oktobra 1341. proglaavaju ga za cara. Pustivi ih da meusobno ratuju 1346. Orhan se pridruuje Kantakuzenu znajui da sa njim moe imati veu korist. Jovan Kantakuzen je 1346. g. osvojio Carigrad i krunisao se za jedinog bizantskog cara. Da bi jo vie pridobio Orhana, Kantakuzen mu daje za enu kerku Teodoru (politiki brak). Cilj je bio da kao legalni nasljednici imaju pravo na Bizantsko Carstvo. Meutim, iako je Kantakuzen drao vlast, Paleolozi su ponovo zapoeli bitku. To je pokuao iskoristiti srpski car Duan koji nastoji da na ruevinama Bizantije stvori svoje carstvo. Zato je na red doao i Solun. Duan je sa vojskom opkolio Solu, a Jovan Kantakuzen obraa se za pomo Orhanu koji mu je poslao 20000 elitnih ratnika. Tako je 1349. g. dolo da toga osmanska vojska prvi put pree u Evropu.Dolazak pred Solunske zidine imao je za posljedicu brzo povlaenje Duanove vojske. Osmanlije su se vratile u Anadoliju. Zahvaljujui injenici da je Kantakuzen imao podrku Orhana graanski rat je splahnuo. Kasnije ponovo dolazi do sukoba i situaciju koristi princ Sulejman koji je 1353. preao u Evropu i osvojio imerlik (galipoljski poluotok). Naredna osvajanja u 1354. omoguila su prevlast. Tada se desio i zemljotres te situaciju koristi princ Sulejman i cijelo Galipolje stavlja u posjed svog oca te pravi granicu. Neposredno Sulejman dovodi i vee snage kako bi stabilizovao svoju vlast. Ponovo osposobljava tvrave i daje im istu funkciju. Iste godine Sulejman vri akciju na Solun i osvaja ovaj grad. Solun e biti kratko pod vlau Osmanlija, tek 1430. bio je osvojen do 1812. (Balkanski ratovi). Mleci piu da e Bizantija voditi politiku neke od evropskih zemalja kako bi joj pruili pomo protiv Osmanlija. Stoga Bizant poinje zagovarati ideju jedinstva istone i zapadne crkve. U Evropi je tad voen Stogodinji rat. U ovo vrijeme u Carigradu dolazi do dravnog udara vlast preuzima Jovan V Paleolog. Sultan

Orhan vodio je i azijsku politiku. On uspjeva osvojiti Angoru (Ankara) i stie kontrolu nad dervikim redom Ahija koji imaju uticaj nad zanatlijama. Princ Sulejman vodio je evropsku politiku. Pored obnavljanja tvrava on je nastojao stvoriti krajite. Organizira dobru administraciju i dobru vojsku. On naseljava turkmenske nomade-juruke na evropsko tlo s namjerom da naglasi svoj stalni boravak na tom prostoru.Slino kao u Maloj Aziji Orhan i na tlu Evrope osniva male bejluke. Do punog izraaja dole su vojskovoe Jakub, Bedredin, Ilbeg, Evrenosbei, Timurta, Ali-paa Mihajloglu. Oni novu teritoriju nazivaju Rumelijom. Na evropskom tlu poinje i velika aktivnost dervikih redova. Oni su samoinicijativno vrili misiju irenja islama te tako i duhovno i svjetovno pripremali teren za osvajanje. Iako su u mini bejlucima upravitelji imali samostalne odluke svi su bili pod upravom princa Sulejmana. Veliki znaaj imao je i Ilbeg. Osmanska drava susrela se sa velikim problemom. Sultan Orhan dobio je vijest o smrti princa Sulejmana i umjesto u Brusi tijelo je ukopano blizu grada Buraira. Razlog je bio vrlo vaan politiki in. To je bio uzor gazijama da krenu njegovim stopama. Na mjestu gdje je princ poginuo podignuto je turbe koje postaje mjesto okupljanja gazija i dervia. To mjesto postaje odskona daska za novo osvajanje. Sultan Orhan je uvidio da nesrea ne dolazi sama po sebi. Drugi princ, Halil, bio je zarobljen od Fokejaca. Tu situaciju koristio je Jovan V Paleolog. On je Fokejcima dao 100 000 dukata otkupa za princa 1359. vraa ga sultanu Orhanu koji ne elei ostati duan, nastoji da vrati dug. Poto je sin Matej ratovao protiv Bugara, Orhan mu alje vojnu pomo. Bizantinci nisu bili oprezni i nakon pobjede nad Bugarima namjeravali su osvojiti Trakiju. Oni su naili na otpor Osmanlija. Nakon Halilovog povratka u Brusu, Osmanlije su smatrali da nanose tetu sebi. Stoga zapoinju ratove protiv Bizantije. Posebno je otar kurs pokazivao trei sultanov sin koji je zauzeo mjesto poginulog princa. Uz savjet svoga uitelja nastavio je otro gazijstvo. Osnovni cilj Murata bio je osvajanje Jedrena i sa Lalom ahinom je zapoeo akcije na rijeci Marici. Cilj je bio onesposobljavanje dolaska pomoi u Jedrene. Rezultat je bio onakav kako se oekivalo. Jedrene su odvojene od Bizantije i 1361.g. doao je sa veim vojnim snagama do Jedrena i uspio ga sredinom godine osvojiti. Ovime su Osmanlije ukazale na tenju osvajanja Trakije. Na osvojenom tlu uspostavljen je timarski sistem. Stalne akcije su pogaale seljako zemljoradniko stanovnitvo. itavi krajevi ostaju prazni jer seljatvo bjei u okolne tvrave. Osvojenu zemlju su dijelili za zasluge vojnicima. Istovremeno ono to je Sulejman zapoeo ponovno je nastavljeno (dovoenje Turkmena). U procesu irenja vlasti Osmanlija, dervii idu korak naprijed. Oni se ubacuju na tlo jo ne osvojene zemlje. U takvim okolnostima u 81. g. ivota umire sultan Orhan. U odnosu na 18 000 km koje je on naslijedio on svom nasljedniku ostavlja 75 000 km teritorije. Ovaj sultan vodio je panju o unutranjem ureenju. Mnoge drave, vojne, vjerske institucije modificira po uzoru na selduke. Za razliku od izbora Orhana izbor njegovog sina bio je beskompromisan. Orhan je u godinama svoje vladavine nastojao da stekne dravno zvanje sultana ali njegovi susjedi mu to nisu priznavali i zvali su ga i dalje emirom. VRIJEME VLADAVINE SULTANA MURATA I (1361-1389) Poslije smrti sultana Orhana na osmanski prijesto dolazi sin mu Murat sa 28 godina (1362-1389). Njegov ivot prekinut je nasilnom smru. Osnovna ideja u to vrijeme je pretvaranje OC u veliku silu. Stoga je ovaj sultan veliki dio vlasti proveo ratujui. On trai od svojih podanika da ga zovu HUDAVENDIGAR (sultan, car) ili AZEMI SULTAN (uzvieni car, sultan) on je ve formirana linost. U prvim godinama vladavine se susree sa potekoama. Zajednica Ahija iz Ankare smatrala je povoljnim trenutkom da zbace sultana sa vlasti. Imali su podrku Karamanskog bejluka koji je bio jai od OC. Vodee linosti su primjetile da je autoritet OC bio veliki i stoga poduzimaju mjere da se unite Osmanlije. Murat I je

stoga brzo reagirao. Znao je da ako ustukne izazvati e pobune u drugim dijelovima drave. Podanicima i drugima pokazao je zrelost svoje linosti. Nakon smirivanja Ankare posvetio se pitanju Trakije, oko Marice i Rodopskog gorja. Znao je da ako osvoji to podruje da e uvrstiti i vlast u Evropi. U periodu 13561366.g. na jugu Balkana voen je rat Bugarskog carstva, Ugarske, Vlake. Ratovi su iscrpili drave to je sultan koristio. Tada umire i srpski vladar car Duan, autoritet vlasti nije bio veliki i velmoe se slobodno nahode. Sve okolnosti imale su povoljne znake za sultana. Trea opasnost mogla je biti Bizant gdje se i dalje vodi rat dinastija Paleologa i Kantakuzena. Prije nego je poao u pohod, sultan je u Brusi imenovao za kadiju Bruse Halil-pau andarliju. Drugi in je dao da poslije osvajanja Jedrena 1365.g. ovaj grad postane prijestolnica a ne Brusa. Kad je osvoio Jedrene veliku ulogu odigrao je Lala ahin. Premjetanjem prijestolnice Murat I je nastojao pokazati da OC namjerava i dalje da se iri i to u Evropu. Bizantski car Jovan V Paleolog pristao je po prvi put da Osmanlijama plaa porez (vazalnost). Razlog je bio to se sultan obavezao da e Bizantskom carstvu obezbjediti dovoljne koliine namirnica za podanike. Koristei iskustvo ranijih azijskih imperija, sultan Murat nije previe opteretio svog vazala (simbolino). Jo u toku Muratove vladavine simbolina suma se poela uveavati. Sada su traeni i drugi oblici vazaliteta. Prvo je traio taoce-bizantske prineve. U novoj fazi odnosa sultan Murat trai da Bizant alje odreeni broj vojske. Pred kraj vladavine sultan je traio da mu car doe na noge. Traio je da bizantski car prizna da su svi bizantski prijatelji i osmanski prijatelji iobrnuto. Za razliku od emirata Karaman, tadanje evropske drave su se s prezirom odnosile prema OC. Stoga nisu ni reagirali na uspjehe Murata I . Jedini koji je primjetio stvar je papa Urban V. On je 25. decembra 1365. g. proglasio kriarski rat protiv sultana pozivajui sve evropske vladare na pokret. Razlog zbog kojeg je smatrao da ima prednost jeste pomorska sila. Pored pape Urbana V rat prihvataju vladari kao Amadeo VI Savojski koji je doao do Dardanela odakle je napao 1366. Galipolje koje se branilo s brojnih tvjava ali ve godinu kasnije Amadeo VI osvaja Galipolje. On teritoriju vraa Jovanu V Paleologu. Od 1366/67. teritorija evropskog dijela carstva je odvojena od carstva, Murat I ostaje hladnokrvan. Razdvojenost carstva trajala je od 1366-1376. g. Galipolje je dolo sultanu u vlast od Andronika VI (darovano).U meuvremenu je sa vojskovoama Evrenosbegom i Lala ahin-paom Murat I nastavio osvajanje u evropskom dijelu carstva. Osvojen je Kumuldin i druge tvave u dolini rijeke Vardar. Sultan je darovao posjede Evrenosima. Sam Evrenos-beg ostavlja sve to je zatekao i gradi imarete i karavan-saraye. Lala ahin je svoje brojne uspjehe imao na planini Balkan.Osvojio je Plovdiv, tu je sagradio uveni most. Bar u ovo vrijeme uvodi se nova vrsta poreza ispendik. Sultanovom odlukom 1371. imenovan je kadija u Brusi za velikog vezira. Kara Halila je postavio za upravitelja punih 70 godina. Sultan je 1371. g. od teritorije evropskog dijela carstva formirao Rumelijski ejalet (najvea administrativna upravna, teritorijalna i vojna jedinica na tlu OC). U doba kad se formira ejalet desila se i Marika bitka voena izmeu Ugljee i Vukaina Mrnjavevia i Osmanlija. Do bitke je dolo 26. septembra 1371. g. Osmanlije je predvodio sam sultan Murat i Lala ahin. Osmanska vojska izvojevala je pobjedu. Znaaj je u tome to dolazi do velike ekspanzije na evropskom kontinentu. Dolazi do poveanja broja podanika. Murat I je dio ovlasti prenosio na druge. Sudstvo je bilo samostalno (erijat). erijatsko pravo razvilo se u doba Orhana kada je vezir bio Ala Edin. Zvanje vezira nije predstavljalo znaajnu funkciju niti je imalo ovlatenja. Druga institucija je sultanski divan (vijee) koje je vodilo vanjske i unutranje civilne poslove. Stoga se formiraju sandaci (ar. zastava; vojna jedinica i teritorija na kojoj su se nalazile Osmanlije) na elu su bili sandakbezi. Udruivanjem sandaka nastajao je ejalet na elu kojeg je bio beglerbeg. Sudsku dunost u OC imao je kadija-sudija. Osmanska drava je poklanjala panju vojnoj organizaciji. Javljaju se vojni odredi jaje-pijade, konjanici su se zvali muselimi-ar. osloboen. Plaene trupe su bile disciplinovane i odgovorne vladaru. Teritorije Ugljee i Vukaina su podjeljene. Marko Kraljevi je bio sultanov najodaniji vazal. Nakon pobjede nad Mrnjaveviima sultan se odmorio u Brusi a zatim naredio ponovnu mobilizaciju radi osvajanja crnomorske

obale. Dobar dio teritorije bio je pod vlau Bizantije. Sultan je time htio jo vie vezati Bizant uz sebe. Lala ahin mu je opet bio desna ruka. Dok je jedan dio krenuo na Crno more drugi dio je krenuo na gradove ataburgas i Inik i osvojen je grad Apolonija. Do 1375. g. sultan miruje. Te godine Osmanlije kreu u osvajanje Nia. Nakon osvajanja Nia sultan odlazi u Jedrene da se odmori. Tada zapoinje 6-godinja vojna neaktivnost ali se provode diplomatske aktivnosti (1375-1381.). Razlog tome je uvrivanje administrativne uprave i vlasti. Sa Jakupom, emirom bejluka Germiyan dogovara enidbu svog sina Bayazita, ime je najvei dio te kneevine dopao Osmanlijama 1381. g. Sedam godina prije toga (1374.) osmanski dravni vrh mogao je ve stei jo jedan emirat: gospodar Hamita izjavio je da je spreman ustupiti ono podruje svoje drave koje je prije pripadalo emiratu Eref za 80 000 zlatnika. Sultan Murat I je tako dobio velike teritorije. Pored bejluka Eretne jo dva bejluka ula su u sastav OC. Osvajanje Germijana i Hamida te osvajanje Sofije 1382.g. i prodiranje do Nia uinili su da emirat Karaman uvidi snagu Osmanlija. Sultan se nije oslanjao samo na vojskovoe nego i na sinove Bajazida, Jakuba, Savija. Murat nije doivio smrt dvojice svojih sinova. Karamanima je kao narueno dolo to to se najmlai Muratov sin, Savi, sandakbeg Burse, oko 1385.g. pobunio protiv oca. Meutim nije mu pomogla ni njihova pomo jer sin nije bio dorastao ocu, Murat je unitio pobunjenike u Anadoliji kraj Konye, princ je zarobljen i smaknut. Sultan Murat je tom sukobu prvi put u osmanskoj ratnoj povijesti upotrijebio topove. Sultan Murat je 1386. izdao nareenje Hajrudin-pai da zauzme Solun od geostratekog znaaja vaan grad. Do prvog osmanlijsko-karamanskog rata dolo je 1381. g. koji e s prekidima trajati do 1466. g. U ovom ratu vojske su se nale u blizini Konye (gl. grad karamanskog bejluka). Zapovjednici su bili Murat I i Ala Edin njegov zet. Sultan je rasporedio vojsku tako to je centar ostavio sebi na upravu, Bayazid je dobio lijevo krilo a Jakubu je ostavio desno krilo. Rezervne trupe predao je Timurtapai. Ova taktika bila je prisutna sve do 17. st. Izvrivi raspored osmanske trupe nanijele su poraz Karamanima. Posebno se istakao Timurta-paa koji dobija najvei plijen i postaje vezir sa tri tuga (repa). Uslijedilo je opkoljavanje Konye i sultan se povukao na molbu kerke. Tako se rat zavrio pobjedom Osmanlija bez naroitih gubitaka. Sultan Murat I donio je odluku da Anadolija bude podijeljena na 5 sandaka. Bejluk Germiyan dan je na upravu Timurta-pai, oko Ankare sandaka upravu je imao Faris. Igdli-beg dobio je na upravu sandak Hamid, Timurta-paa Sivlihisar sandak, Indik-beg _____ TIMAR perz. uvanje, njegovanje; pravno je uoblien posjed koji drava daje podanicima od vojnika do zapovjednika i onih koji pomau uvrenju vlasti. Podanik ima pravo uivanja posjed ali mora na poziv vojnih organa ii u rat i da ratuje o svom troku. Istaknutije vojskovoe su dobijali vee posjede 1375. g. sultan je donio odluku da se oni nazivaju zeameti. Razlika je u visini nadoknade uivaocima. Prvi uivaoc se zove timarlija a drugi zaim. timarlija nije imao pravo da sudi radnicima; timar nije predstavljao trajno vlasnitvo; timarlija je odgovarao sultanu za sve poslove; Od 80-90%zemlje zvalo se ARAZI MIRIYA a privatno vlasnitvo se zvalo MULK. Trei oblik vlasnitva je VAKUF (darovano). Sve je ovo raeno s ciljem jaanja sistema vlasti. Ovakvo stanje je bilo sve 28. juna 1389. g. Na tlu cijele drave vladalo je sveano raspoloenje. Ve 1387. g. dolo je do sveanosti udajom triju bizantskih princeza za Murata, Bajazida i Jakuba. Produbljivala se veza izmeu Osmanlija i Bizantije. Vodei krugovi Carstva ne zapostavljaju vojnu komponentu. Ratuje se na tlu Srednjevjekovne Bugarske (kralj iman). Bugarsko carstvo je bilo u fazi raspadanja. Na drugoj strani sa teritorija pod sultanovom vlau vre se napadi na teritorije srpskih feudalaca. Oni su uvidili da ne mogu da se suprotstave sultanu

te se stoga udruuju.Odluili su da na Kosovu polju blizu Pritine zaustave Osmanlije. Za pripreme je saznao i sultan Murat pa se i sam pripremao. Teritorijalno irenje drave donijelo je i unutranje promjene. Do prvih godina vladavine Murata I erijat je pretstavljao osnovni zakon. Kasnije je okolnost dovela do tog da se pored erijata donose i drugi zakoni KANUNI. Ti zakoni su morali biti usklaeni sa erijatom. Pored erijata i kanuna na podruju JI Evrope uvodi se i obiajno pravo ORF (ne smije biti u suprotnosti sa erijatom). Ova prava omoguila su da druge institucije dobiju vea prava. To se naroito oitovalo u tituli vezira. U poetku su imali savjetodavnu ulogu a kasnije od Murata I imaju zakonodavnu ulogu.To je iskoristio Halil-paa andarlija kome sultan prvo dodjeljuje zvanje pae pa zatim vezira. Zbog velikih obaveza koje je sultan imao nije mogao obavljati sve poslove te je od 1381-1387. dio ovlatenja prenio na Halil-pau andarliju. Uveavanjem broja ljudi pod orujem sultan 1385. g. fermanom donosi odluku da se oforme KAZASKERI-sudije u Rumeliji i Anadoliji. Pored postojeih vojnih redova postojale su akindije koje su posebno organizirane jedinice. Poeli su se formirati i yenierski redovi (yeni+eri-nove ete). Oni su igrali prvorazrednu ulogu kao prva profesionalna stajaa vojska u Evropi. Od vremena sultana Orhana Osmanlije su formirali manje odrede. YENIERI su bili zarobljenici do 1402. g. i bitke kod Ankare. Obuavani su specijalnim kolama, pripremani profesionalno za vojni poziv i neposredno su bili uz sultana. Od 1402. g. kad sultan Mehmed objedinjuje carstvo yenieri dobijaju veliki znaaj. Do bitke na Kosovu 1389. bilo ih je do 2000 vojnika. Kasnije se broj uveava. Sada se u sastav yeniera pored zarobljenika uzimaju i nemusliman. Kupljeni su putem DEVIRME svakih 5-7 godina. Djeca su kupljena izmeu 8-14 godina pa i do 18 godina. Pored nemuslimana u yeniere se uzimaju i muslimani iz Bosne, Albanije i Kurdska djeca (manje). U yeniere nisu uzimana: fiziki i mentalno nesposobna djeca; jedino muko potomstvo; muka djeca pravoslavnih svetenika; Uzimanje djece povjereno je najveim organima vlasti a proces odabira zvao se ACEMI OGLAN. Djeca su odvoena u prijestolnice a nakon odmora slati su u anadolska sela kako bi stekla navike, aklimatizovala se i navikli na hranu, djeca prelaze na islam. Nakon godinu dana djeca su dovoena u blizinu sultanovog dvora a potom je kretala obuka. Usmjeravana su prema onome emu su bili skloni. Ueni su da budu odani vjeri i dravi (dinu ve devlet). Nakon kolovanja slijedio je raspored na dunosti. Svi skupa inili su yenierski korpus. Bilo im je zabranjeno da se ene. Za slubu su dobijali visoke plate a voa im se zvao yenierski aga a do sultana Selima I i age su bile iz yenierskog odaka. Poslije su to bili visoki funkcioneri. Yenierski odak u doba Sulejmana Kanunija broji 1012000, kasnije im broj opada, ene se i bune. Hrana im je direktno dolazila iz sultanovog dvora. Slobodno vrijeme provodili su u vjebama. Od 17.st. naputa se sistem devirme a yenieri se regrutuju posebnim putem te tako pokazuju nesposobnost i nemarnost. Upravo ova nemarnost i nedisciplina doveli su do gubitka bitke Bekog rata. Jo krajem 16. st. sa prvim znacima opadanja moi centralne vlasti doprinijelo je da korupcija vie zauzima maha. Kad je borba za preivljavanje postala sve snanija, neki iz uticajnih porodica poeli su se ulanjivati u yeniere-muslimani. Ta djeca bila su daleko od onog naina vaspitanja. Popustila je disciplina, odstupilo se od devirme, do 17. st. yenieri se nisu enili i ivjeli su u kasarnama. Sada se ene, poveanjem porodice plate su bile nedovoljne i dolazilo je do estih pobuna. Oko 1649/50. g. osmanska drava je definitivno prekinula sa devirmom. To nam daje odgovor da yenieri pokazuju znake slabosti. U 18. st. kriza e se jo vie produbiti i bit e uzrokom brojnih pobuna u OC. Sve veu panju posveuju privredi u esnafima nego vojnim obavezama. Tako su se neki ljudi upisivali u yeniere kako bi se rijeili obaveza a stekli neke ustupke. Postali su teak teret a teko ih je bilo zbog brojnosti ukinuti. Vie sultana pokuavalo je da smanji njihov broj a za rukom je polo tek sultanu Mahmudu II 1826. g. koristei se jednom pobunom. Jedan dio dao je da se pogubi ili progna a ostale su rasporedili po vojnim jedinicama (NIZAMI-DEDID). Bosna

je i ovdje imala poseban znaaj i ukinuti su tek 1827. g. Yenieri su pripadali bektaijskom dervikom redu koji je nastao u 13. st. Osniva je bio uveni ejh Bektai, uenik ejh baba Ishaka koji su se pobunili protiv monog Seldukog carstva. Pobunu je uspjela uguiti mona selduka vojska. Sad je ejh baba Ishak sa uenicima u drugoj polovini 13. st. poveo u unutranjot i obuavao ih u tekijama koje su se nalazile izmeu Ankare i Cezareje. Hadi Bekta je poznavao situaciju u kojoj se nalazio. Imao je veliki broj sljedbenika jer je dozvoljavao slobodno ponaanje. Sljedbenici su poznati kao HAJDARIJE ili ABDARI i po vjeri su bili mistici. Kao dobro organizovan red vremenom su uspjeli da privuku ne samo vojnike nego i ljude izmeu Erzeruma i Kizilmana i uticaj im raste prema planini Tauros. Imali su i veliki broj pristalica i na Balkanu. Kako se irila vlast preko Tesalije, Trakije, Kosova, Srbije i Bosne broj se poveavao kao i broj njihovih tekija. Starjeine zavija zvali su se elebi. Njih su nasljeivali sinovi a glavni ejhovi zvali su se dede (baba). Pored dervia i muvida postojali su ljudi koji su dolazili na zikir (aik). Dok je sultan Murat I rjeavao pitanje u Aziji, meu srednjovjekovnim vladarima JI Evrope dolo je do pribliavanja. Osnovni razlog bio je zajedniki neprijatelj. Iako je 1388. g. Lala ahin doao do Bilee gdje ga je Vlatko Vukovi pobijedio bio je to alarm da e ih opet Osmanlije napasti. Tokom 1389. g. oni vre opu mobilizaciju. Glavni organizatori otpora bili su krupni feudalci Vuk Brankovi i Lazar Hrabeljanovi koji su pripremali vojsku. Do borbe je dolo 28/15. juna 1389. g. na Kosovu polju. Uz sultana su tada bili hroniari. Iz toga saznajemo da na poetku bitke pobjednik se nije nazirao. Kako je vrijeme odmicalo pokretljivija osmanska vojska je preuzimala inicijativu a sredinji dio fronta je doao do izraaja.Vuk Brankovi je izveo dio neporaenih jedinica. Osmanlije i njihove vojskovoe su zarobljavale istaknute protivnike. Meu njima je bio i Lazar Hrabeljanovi. Tada se javlja i Milo (K)Obili koji eli izraziti pokornost sultanu, njega primaju u sultanov ator. Kada je prilazio sultanu izvadio je no i rasporio ga. Sultan Murat I je podlegao od zadobijene rane. U tom trenutku njegov najmlai sin Bayazid (Yilderim-munja) odmah je preuzeo komandu nad vojskom. Prva odluka je bila da se njegov brat Jakub pogubi. U trenutku smrti sultana Murata I iza njega je ostala drava koja se prostirala na povrini od 260 000 km. On je bio svjestan da iskoristi tadanju situaciju i da haotini svijet susjeda potini Osmanlijama. Kosovska bitka ima vanu ulogu u historiji Osmanskog Carstva. U turskoj historiografiji ova bitka predstavljena je kao jedna od vanijih. Vladavina Bajazida I (1389.-1402.) Dok je trajala borba na Kosovu i kad je uo za oevu smrt, sultanov sin, Bajazid I, bio se proglasio za vladara. Prvo je naredio pogubljenje brata Jakuba, to je nastavljeno raditi do kraja 17. st. Od tada su prinevi zatvarani u zlatne kafeze. Bajazid I je pokazao da nastoji nastaviti kontinuitet svojih prethodnika.On je prihvatio ugledne linosti i lanove porodica koje su uinile da se Osmanski bejluk proiri sa 1,5 km na 260 000 km. Najzaslunije vojskovoe su bile: hadi Ilbeg, Ede-beg, Evrenos-beg, Fadil-beg. Istaknute vojskovoe za emira Osmana i Orhana.Tadanje hronike posebno se bave hadi Ilbegom. Znaajan je za osvajanje Dimotke. Ulogu je imao i u Marikoj bici. Odan sultanu Muratu I izazvao je zavist osmanskog vojskovoe (Lala ahin-pae). Poto je Lala ahin imao uticaj na sultana on se posluio neistinama da se hadi Ilbeg uhapsi, oslijepi i ubije na kraju. Ede-beg i Fadil-beg imali su veliki ugled, a sa princom Sulejmanom doprinjeli su osvajanju 1343. g. Galipolja. Dobili su velike posjede u evropskom dijelu carstva. U djelu Mehakibnama navodi se da su ova dvojica bili u bliskim rodbinskim odnosima. I Ede-beg je zbog zavisti kolega zavrio kao Ilbeg, dok je Fadil-beg doekao starost. Evrenos-beg je bio vie poznat kao Mehmed Evrenos, grkog porijekla. Zasluan je za osvajanje Galipolja. Do smrti je bio na najviim dravnim poloajima .Zasluge su mu za osvajanje Trakije, Tesalije, Makedonije, te za uee u Marikoj bici. Dobio je velike posjede ali odanost mu je esto provjeravana.

Poslije smrti cara stavio se na stranu princa Mehmeda i imao je preko 100 god. u trenu smrti. Bio je gospodar Sereza i Jeridej Vardara. Pored njega tu je bio i Sinan-beg, gospodar Trikale. Meu uglednijim linostima bio je skopski krajinik Jirik-paa koji je upravljao skopskim krajitem. Zapovjednik Cisandera bio je Jusuf. Oni su skupa sa Evrenosbegom predstavljali glavni oslonac princu Mehmedu za objedinjavanje carstva i tako e stei velika bogatstva. Znatnog udjela su imale i pojedine porodice kao to je porodica Mihajloglu iji je jedan dio doao u Evropu a drugi ostao na tlu Soguta. Osniva ove porodice je Kjoe Mihailo. U toku ranijeg perioda oni su bili poglavari Bitinije. Saveznitvo sa Osmanom i Orhanom omoguilo mu je da zadri ranije posjede i da dobije Harmanoglu. Zapaenu ulogu imao je u pregovorima sa Bizantom. Iza Kjoe Mihaila ostala su tri sina: Aziz, gazi Mihal-paa i Balta. Balta je bio odan OC i u bici kod Angore je poginuo. Ali-beg je imao najuspjeniju karijeru i za njega se vee azijski dio porodice. Sjedite im je bilo u Amasiji i Brusi a uestvovao je u Kosovskoj bici kao voa akindija (dovuda). Zbog zasluga je jedno vrijeme bio beglerbeg Rumelije do 15 jula 1413. g. Ali-begov sin Juruc-paa bio je poznati vojskova za sultana Murata II, bio je i beglerbeg Rumelije. I on je komandovao akindijama vodei ih prema Nikopolju, Sofiji Ali-begov sin gazi Mihal-paa istakao se u ratu protiv Vlake kneevine, uestvovao je u boju sa sultanom Mehmedom II Fatihom. Ali-beg je ratovao i poslije osvajanja Bosne 1478. gdje prodire do Venecije a 1492. dokumenti biljee da ratuje kod dananje Ljubljane (Suzi Celebi u djelu je opisao Ali-bega). Porodica Timurta (gvozdeni kamen), osniva porodice bio je Timurtapaa. O njemu postoje tri verzije: Hammer, Ismail Haki Uzunarili; potomak alpovske (glavarske) porodice, saradnik emira Osmana. Otac mu se zvao Kara. Ali-beg jedan od najistaknutijih vojskovoa za Osmana i Orhana. Zahvaljujui ugledu i podrsci Timurta je imao znaaj i za sultana Murata I. Iako je povremeno uestvovao u ratovima u Evropi posebno se starao za Aziju. Izmeu 1362-1371. u Rumeliji za vrijeme velikih pomenutih vojskovoa, Timurta je imao ast u Aziji. Nakon Muratove smrti Bajezid je imenovao Timurta-pau za rumelijskog beglerbega. Ta odluka je imala svoj znaaj i teinu. Novi vladar je bio upoznat da meu vojskovoama vlada konkurencija i da je to posebna klica nestabilnosti. Kako se za Timurta-pau znalo da je odan dinu ve devlet tako se znalo da e mu ova funkcija najbolje odgovarati. Poslije 1389. Timurta-paa je pristupio ureenju timarskog sistema i bio je vojno aktivan (osvajanje Stipa, Prilepa, Bitola, Katarina.). Sa akindijama je duboko upadao i do Save i Dunava. Uestvovao je i u osmansko-karamanskom ratu protiv Ala Edina. Zbog svih zasluga dobio je zvanje vezira. U tom zvanju bit e zarobljen 1402. u bici kod Angore i zajedno sa anadolskim beglerbegom bit e puten. Umire u Brusi kod jednog od sultanovih sinova, princa Ise. Za drugog Timurta-pau se zna da je imao dva sina Omerbega i Oru-bega. AKINDIJE su poluregularne osmanske snage. U prvoj fazi nastanka i razvoja najvie akindija je bilo iz Trakije. Bilo je muslimana, nemuslimana, martolosa, vlaha. Ime su dobili od turske rijei akin upad a upadali su na teritorije koji nisu direktno graniile sa osmanskom dravom. Zato nisu imali nikakvu nadoknadu drave. Plata im je bila ratni plijen. Bili su iroko obueni, iz seoskog stanovnitva a ratovali su manjim grupama kako bi lake prodrli u pozadinu neprijatelja. Akindije su ratovale svih 12 mjeseci. Poetkom 16. st. u Bosni ih je bilo oko 1000 po kanunnami. Manji odredi po 10-15 ljudi izgledali su kao da nemaju discipline ni taktike. Ali naprotiv imali su dobru komandu i dovude su sluali a zapovjednitvo se zvalo tekfur. Najvee osmanske vojskovoe su bile njihove starjeine i pored zvanja dovude zvali su se jo ulular. Ratni plijen nisu dijelili ni s kim. Naroito su bili aktivni od Murata I do sultana Murata II. To je vrijeme poznato kao doba gazijstva. Naroito im je naklonjen bio sultan Bajazid I Munja. Nakon stabiliziranja vlasti Bajazid I je promiljeno vodio vanjsku i unutranju politiku. Pokuavao je biti neutralan u sporovima a u odlukama krajnje oprezan. Dok Jirik-paa iz Skopja nareuje

10

napade u Bosnu, drugom Firdus-pai nareuje napade na Kratovo (rudnici) 1389. U ime Lazarevog sina njegova majka Mara sklopila je ugovor sa sultanom kojim priznaje vlast sultana na teritoriji Lazara Hrabeljanovia, Stefanu ostaje vlast na tlu njegovog tragino preminulog oca. Da bude vazal Osmanlijama morao je Uestvovati u svim osmanskim ratovanjima; Dati sultanu za enu svoju sestru Oliveru; Davati iz rudnika srebra godinji danak (ekonomsko iscrpljivanje); Pored teritorije Lazara Hrabeljanovia sultan poklanja panju Bizantskoj imperiji koja je bila u tekoj situaciji. Poraz na Kosovu pokazao je Bizantiji da Osmanlijama u Evropi nema ko da se suprotstavi. Tu situaciju dobro je znao Bajezid I pa je 17. septembra 1399. doprinio da Jovan V Paleolog doe na prijesto. On uskoro umire a na prijesto dolazi Manojlo II Paleolog jedan od posljednjih imperatora 1391.1425. koji je odgodio propast imperije. Nemajui izbora Manojlo II koji je bio gospodar Konstantinopolja bio je prisiljen da potvrdi da je sultanov vazal. Tako je kupio vrijeme da se u Konstantinopolju osjea kao vladar. Ali bilo je tu jo uspona i padova. Tokom 1390. novi sultan proveo je u Jedrenu. U tom periodu podigao je damiju sa njegovim imenom. U to vrijeme sultan je morao panju posvetiti i Anadoliji jer su smjenu sultana neke porodice doekale kao priliku za pobunu te tako nastojale vratiti samostalnost. Znajui za tu opasnost sultan je protiv porodica poslao elitne jedinice. Ali iste 1390. on je sa ostalom vojskom napao grad Filadelfiju. Ona je zakonski bila u sastavu Bizantskog Carstva ali kako je Jovan V Paleolog bio vazal sultanu, sultan trai pomo i car osvaja sam svoj grad. Pored osman. i bizant. trupa uee su uzele i trupe Stefana Lazarevia. Od tada se Srbi organizuju za pohode Osmanlija. Nakon osvajanja ovog grada dato mu je novo ime, Allaeher. Grad se nalazio na vaznom geostratekom polaju te se odatle spremao pohod na bejluk Ajdin. Emiri bejluka Ajdin, Filadelfiju su smatrali svojim gradom. Zato je ovaj bejluk na vijest o padu Filadelfije poslao dio vojske protiv Osmanlija. Meutim, vojni zapovjednici bejluka Ajdin preivjeli su poraz. Prihvatili su mirovni ugovor sa sultanom i emir je pristao da se umjesto njegovog imena na hutbama spominje sultanovo ime, te da priznaje osmansku srebrenu aku za legalan novac. Na kraju je prihvatio da je Allaehir konano u sastavu osmanske drave. Iz Efesa koji je bio gl. grad Ajdina emir je sa lanovima dinastije presao u grad Tir. Ajdin je od 1391. uao kao vazalni bejluk u sastav OC. On se do tad smatrao najjaim bejlukom. Osvajanja nisu uspavala sultana te on prelazi u bejluke Mentee i Saruhan. Emiri ovih bejluka otili su prema istonoj Anadoliji. Slino je uradio Goturum (sakati) Bajazid, emir bejluka Kastamonija. Ova tri bejluka povjerio je na upravu sinu sultana Ertogolu. Sultan je odluio da preduzme mjere mobilizacije i zauzeo je bejluke Germijan i Tekke. Oni su bili tampon zona izmeu OC i Karamnskog bejluka. Sultan je planove izvrio brzo bez materijalnih i ljudskih rtava. Sada napada emira Ala Edina u vie navrata. On naputa prijestolnicu Konju i prelazi u grad Kilikiju. To koristi sultan Bajazid i odlazi sa trupama pred Konyu. Tad primjenjuje taktiku da opkoli grad i korektnim primirjem potede stanovnitvo. Taj postupak se proirio diljem Male Azije. Stoga mnogi gradovi stavljaju se pod vlast sultana: Akehir, Aksaraj, Nigde. Emir AlaEdin sada nudi sultanu zakljuenje mirovnog ugovora. Tu ponudu Bajazid I je i prihvatio. Sporazum je potpisan tako to svi gradovi osvojeni do tad ostaju u vlasti Osmanlija a ostali u okviru Karamanskog bejluka. Nova granica postavljena je na rijeci ehajsembe. Nakon uspjeha u Anadoliji sultan smatra da se treba vie posvetiti pitanjima u Evropi. Dok je ratovao u Anadoliji sve vojne trupe povukao je u Aziju. Tu situaciju koriste Ugarska kraljevina sa kraljem Sigismundom i Vlaka kneevina. One su skovale plan za osvajanje Dobrude i Vidinske kneevine. Mira je sa vojskom trebao osvojiti Dobrudu i Silestru a Ugarska je teila za Vidinom. Bajazid je 1391. poeo prebacivati vojne snage u Evropu i 1392. su krenuli u osvajanje Skopja koje je bilo od velikog znaaja. Neposredno poslije osvajanja Skopje postaje glavni centar skopskog krajita i odatle kreu sve operacije. Osmanlije kreu o osvajanje teritorije albanskih plemena. Dok su Ugarska i Vlaka vijeale Osmanlije napadaju

11

tlo Vidinske Bugarske koja je ve odavno unutar razorena i osvajaju je 1392. g. Bugarski kralj iman je bez puno taktiziranja prihvatio vazalne odnose prema sultanu. Dok Osmanlije zauzimaju teritoriju Bugarske, Mletaka Republika je ojaala i proirila vlast na teritoriju Peloponeza. To je oivjelo ideju pokretanja novog krstakog rata. Zagovarala se ideja o ujedinjenju istone i zapadne crkve. Ovu situaciju koristio je karamanski emir AlaEdin koji mobilie vojsku i kree na Brusu i Ankaru. AlaEdin i saradnici su znali da je Brusa vie nego obian grad za Osmanlije. Napad na Ankaru bio je potreban jer se grad nalazio u sreditu Anadolije i imala je znaaj za sve Turkmene. Karamanski emir je stoga napao ove gradove. Smatralo se da e Ala Edin brzo ostvariti svoj cilj. U Aziji nije bilo dosta vojnih snaga a jedinice su napadale na vie frontova. Zarobljavanje Timurta-pae bio je signal sultanu da akcije Ala Edina nisu bezazlene. Bajazid je napusti Jedrene i vojsku prebacio u Anadoliju.Zapoeo je novu mobilizaciju i sa vojskom krenuo protiv Ala Edina. Do bitke je dolo na ravnici Akavija koja je bila u sastavu bejluka Germijan. Ala Edin je pustio Timurta-pau iz zatvora i sultan je njemu povjerio komandu nad vojskom. Timurta-paa nanio je gubitke Karamanima. Osmanlije su zarobile Ala Edina i sinove mu Alija i Mehmeda. Neposredno po zarobljavanju Timurta-paa naredio je da se Ala Edin pogubi. Osmanska vojska nastavlja osvajanja na tlu karamanskog bejluka: Sivas, Tokat i Kajseri (gradovi). Ovi gradovi su imali izvjesnu autonomiju. Bajazid kree i protiv Goturum (epavog) Bajazida. Jo 1392. su od njega osvojili gradove Kastemonij, Sansu, Jandi i rudnike vazne za industriju. Sultan nastavlja aktivnost i u Evropi. Ve se ukazuje prilike koje e se susresti sa njegovim sinovima. Osmanski vladari bili su uzorni i odani vjeri i dravi zanemarujui i svoje osjeaje. To su potovali i najvei neprijatelji. Ova tradicija se poela zanemarivati sa Bajazidom to je bio uticaj njegove ene Olivere (uivanje alkohola). On je poeo zapostavljati svoje sultanske obaveze, a to se odraavalo i na Halil-pau andarliju i itav sistem. Poinju se unositi znaci razvrata. Nakon otkrivanja velikog vezira (dalje VV) da nije moralno ist Ali-paa andarli preduzeo je mjere za reorganizacijom. On je proveo borbu protiv korupcije a posebno poklanja panju sudstvu. Proveo je brojne reforme i sudije vie nee imati platu nego 2 % od presuda, uveo je sudske takse (2 ake). Posebno su vane i reforme monetarnog sistema. Povuena je stara aka i kovao se novac sa veom koliinom zlata i srebra. Na sve ove situacije i sultan je poeo vie panje posveivati svom ponaanju. Postignuti vojni i politiki uspjesi sultana Bajazida zabrinuli su kralja Sigismunda (1385.-1437.). Sigismund je pokuao da na svaki nain sprijei prodiranje Osmanlija. Nakon osvajanja Bugarske Osmanlije nastavljaju akcije u pravcu Vlake. Ona je poela da ratuje protiv sultana ali je doivjela poraz. Osmanlije su od sultana Orhana imali ljude na dvorovima koji su radili za njih.Ve 1394. g. Vlaka kneevina priznala je vazalnost prema sultanu. Znajui da je ovo uznemirilo Evropu dravnici vre pritisak na ostale vladare da im se pridrue. Bajazid je traio da mu vazali dou u Jedrene. Nije mu doao Manojlo II Paleolog. Sultan je nakon ovog susreta zapoeo blokadu Konstantinopolja. Naredio je akindijama da ratuju na Peloponezu. Sultan je napao neosvojivi dio Tesalije. Sva ta aktivnost na tlu Albanije, Grke, Makedonije dovela je do prodiranja Osmanlija 1395. do Slankamena na Dunavu. To je uznemirilo vlakog kneza Miru te on otkazuje vazalnost to je jo vie izazvalo Osmanlije. Najvei dio pored yeniera inile su jedinice sa Markom Kraljeviem na elu. Ovaj vazal je provodio sva sultanova nareenja i kad je 17. maja 1395. g. dolo do borbe Osmnalije su izgubile Marka Kraljevia na Rovinama, svog vjernog vazala. Zaotravanje odnosa sultana sa evropskim vazalima rezutiralo je savezom Mletake Republike, Ugarske Kraljevine i Bizantskog Carstva. Sultan nareuje da se izgradi Anadolihisar sa druge strane Konstantinopolja. Sultan je znao da je ovaj grad zatien i da se odupirao brojnim napadima. I ovog puta osmanska blokada eljela je da prisili stanovnitvo na vazalne odnose. Drugi razlog je bio dugotrajna opsada-punih 8 godina (1394-1402) radi slabljenja grada. Osmanska drava je tada bila suoena sa drugim nevoljama. Oni dolaze u susjedstvo Ugarskoj Kraljevini kod Dunava. Vlaka je bila u sastavu OC. Kralj Sigismund je smatrao da ne smije napustiti

12

vladare koji su mu dali vojsku od 60 000 ljudi. Ovi vojni odredi bili su sigurni da e moi nanijeti poraz Osmanlijama. Dok je Sigismund pripremao vojsku ni Osmanlije nisu ekale mirno. Osmanski zapovjednici su preduzeli novu mobilizaciju i pripreme za rat. irila se velika propaganda. Tako su se vojske pribliavale i susrele se poetkom septembra 1396.g. kod NIKOPOLJA. Prava bitka se odigrala 28. septembra 1396. U poetku se nije mogao nazirati pobjednik ali vremenom OV (osmanska vojska) je preuzela inicijativui evropljani su doivjeli poraz. Pobjeda je bila puno vie od puke vojne pobjede. Ugled osmanskih vladara je u cijelom islamskom svijetu porastao. Halifa Abasida Al Mutevekil II dao je sultanu titulu sultan rimskog carstva. Nakon pobjede kod Nikopolja Osmanlije su prodrle sve do Sremske Mitrovice a akindije do Slovenije, tj. Ptuja i tajerske. Posebna zasluga pripala je Ratkoviu (Laskovicu) preuzeo je pod Osmanlijama akcije protiv svojih sunarodnjaka. Drugi dio vojske ratovao je na Peloponezu pri emu su dobili veliki plijen. Veliki uspijeh je bilo osvajanje grada Argosa. Na onim prostorima dananje Makedonije Osmanije 1397. g. vre kolonizaciju. Dovode Turkmene i druga plemena Male Azije koja ne poznaju sistem (Tatari). Turkmenska plemena bila su nomadska (juruk) i dajui im teritorije imali su ih blizu za nove mobilizacje. U Aziji ponovo 1397. dolazi do novog osmansko-karamanskog rata. Osmanska vojska je ponovo zabiljeila pobjedu. Dolo je do novih teritorijalnih irenja. Praeni su od strane mamelukih sultana, najpoznatiji vladari, zauzimali su tlo Malatije i Eldistana. Nezadovoljavajui se sa postignutim uspjesima postigli su nove uspjehe zauzimanjem Erzidana to ih je dovelo do kontakta sa Timur Lenkom. Nakon smrti Dingis-hana Mongolsko carstvo je bilo podjeljeno na vie hanata. Tad na prijesto stupa Timur Lenk, potomak plemena Berlosa. Timurov otac nije bio vladar te mu nije mogao ostaviti titulu. O njemu saznajemo tek 1363. g. nakon pobjede nad Timurtoglukom kad je bio u slubi emira Husejna. U znak priznanja nad Timurtoglukom emir Husejn daje Timuru svoju sestru za enu. Ugled mu jaa enidbom sa Husejnovim kerkama. Timur je priznat za gospodara Herata i Balhe on za prijestolnicu izabira grad Samarkand. On je dao da se izgrade brojne palae, zatitni zid oko grada i doveo brojne uenjake. Sve uinjeno uticalo je da na skuptini svih hanata tzv. KURILTAI bude izabran za vou svih Mongola. Pod njegovu upravu dolo je 9 zemalja, Dinastija Ceten, Harizma, Horasan, Tataristan i Dest kipcaku, zemlje Muzaferovih sinova u Iraku u Hindustanu i na kraju od Kineskog zida do Sredozemnog mora, od Rusije do Mameluke drave. On je za kratko vrijeme stvorio monu dravu. Od mnogobrojnih bitaka koje je vodio u jednoj je ranjen u nogu i ostao je hrom (lenk). Bio je izuzetno obrazovana linost, govorio je turski, perzijski, bio je hafiz. Panju je posveivao i Bibliji i Tevratu. U mladosti je itao biografije poznatih vojskovoa. U historiji je poznat kao okrutan vladar. Kad Timurova vojska dolazi u kontakt sa Osmalijama 14/15. st. mongolsko carstvo je bilo na vrhuncu moi. Sultan Bajazid I je tad uspio stvoriti i uveati teritoriju svoje drave koja se prostirala na 690 000 km. To je znailo da se uveao broj podanika i privrednika koji su omoguili velike uspjehe. U cilju stabilisanja stanja u Carstvu, sultan je panju posvetio Mihajlu II Paleologu. Smatrajui da uzalud troi novac sultan sklapa sa njim ugovor kojim se prekida opsada Konstantinopolja ali da car pristaje na vazalan odnos. Bizantski sudija nije mogao suditi muslimanima te sultan uz dozvolu cara alje svog kadiju. Sultan je dozvolio i brojnim trgovcima (Genova, Dubrovnik) da slobodno obavljaju saradnju sa osmanskim trgovcima. Ponovo je povratio svoj raniji ugled poremeen raskalaenim ponaanjem. Dolo je do zategnutih odnosa sa Mongolima. Sultan je iranskim vladarima dozvolio utoite a naroito je time izazvao Timur Lenka. Smatrajui da sultan izrie neprijateljstvo prema njima Timur Lenk dolazi 28. augusta 1400. g. u grad Sivas koji je pretvara u prah i pepeo. Kad je grad napadnut sultanov sin Ertogul bio je zarobljen i pogubljen. Na putu osvajanja Mongoli nanose poraze Mamelucima i 5. januara 1401. ulaze u Damask a 2 mjeseca poslije i u Bagdad. Osmanska vojska bila je u mnogo inferiornijem poloaju. Omjer vojske bio je 70 000 ljudi Osmanlija i 160 000 ljudi Timur Lenka. Postojala je mogunost da se vladari ujedine ali da Bajazid prizna vazalnost. Do bitke je dolo 28. augusta 1402. g. kod Ankare (Angore). Uz

13

Bajazida su se nalazili brojni vazali gdje se posebno isticao Stefan Lazarevi. Kod Timur Lenka su bili emiri bejluka Mentee, Karamana. Jedini ko je do kraja ostao dosljedan je Stefan Lazarevi koji je nakon poraza osmanske vojske otiao u Konstantinopolj i dobio titulu despota. U ropstvo je pao sultan Bajazid I i sin mu Musa. Preostale jedinice su se povukle. Timur Lenk se korektno odnosio prema svom protivniku. Bajazid je negativno reagirao na sve ponude. Kada se otvoreno poeo izjanjavati Timur Lenk je naredio da sultana zatvore u kafez i tako ga pronose kroz Anadoliju. Ve 9. maja 1403. kod Akehira Bajezid je umro od modanog udara ili je popio otrov iz prstena. U trenutku smrti imao je 43 godine ivota. Pod njegovom vlau OC je preraslo u respektabilnu silu a osvajanja u Anadoliji omoguila su posjedovanje cijele Anadolije, Makedonije, Grke do Atine, Peloponeza, Bugarske. Vladari su prihvatili vazalni odnos prema sultanu. Do 1402. sultan Bajazid je uspio da stvori centralizovanu i monu dravu sve slube bile su dobro organizirane. Jedan dio turkmenski plemena je zbog toga bio nezadovoljan i htjeli su slobodno ivjeti. Kao i njegov otac Murat I 1362. koji je od osvojenih teritorija u Evropi formirao je Rumelijski ejalet tako je i Bajazid 1393. od azijskih sandaka formirao Anadolski ejalet. U toku cijele vladavine na celu carskog divana bio je VV Ali-paa andarlija. On je na dunost doao 1377. Ali-paa je uz sultana Bajazida izgledao kao suvladar. Postavljene vojskovoe bile su Evrenos-beg, Ali-paa Mihajloglu, Timurta-paa. Protiv sultana su svo vrijeme bile brojne anadolske porodice te je vremenom nezadovoljstvo raslo. To je dovelo da sultan u bici kod Angore doivi poraz od brojnih porodica koje su stale na stranu Timur Lenka. VRIJEME INTERREGNUMA (1402.-1413.) Nakon pobjede nad Osmanlijama Timur-han je mnogim begovima u znak zahvalnosti vratio njihove kneevine koje postaju samostalne drave. On je vjeto postupao i prema Bayazidovim sinovima. Preostali dio teritorije koji nije vraen podijelio je izmeu trojice brae Sulejmana, Ise i Mehmeda. Princ Sulejman je dobio Rumelijski ejalet, princ Isa dobio je teritoriju oko Bruse (i grad Brusu) a princ Mehmed je vladao preostacima iz srednje Anadolije (Amasija i Tokat). Timur je i zarobljenike pustio iz zatvora naroito vojskovoe (veliki izdaci, pobuna, velikodusnost). Ubrzo nakon pobjede kod Ankare Timur Lenk krenuo prema Izmiru (Smirna) kojom su upravljali Ivanovci sa Rodosa. Timurovi zapovjednici nanijeli su im poraz. Krenuli su prema samom Izmiru u kome su ivjeli i muslimani. Graani su poslali oko 10 000 djece koji su nosili Kuran kako bi zaustavili vojskovoe. Timur je naredio ubistvo djece. Uao je u Izmir, zapalio ga i potom pri povratku prema istoku Anadolije saznao je za smrt Bayazida. Nakon Izmira zauzeo je Krimski hanat da bi 1404. g. mobilizirao vojne snage i zapoeo svoj pohod na Kinu. Smrt ga je zatekla 19. februara 1405. kod grada Otraks imao je 70 godina ivota a oko 36 godina je proveo kao han. Nakon naputanja teritorije Male Azije 1403. podjela koja je nastala na hanovo insistiranje dovest e do veoma interesantnih dogaaja. Niko od sinova nije uzeo titulu sultana. Za princa Sulejmana se znalo da je obrazovan ali sklon alkoholu (r. 1375.). ivio je do 1410. Drugi sin Isa bio je kratko gospodar Bruse i imao je neslavan kraj. Musa takoer nije imao uspjeha dok je najvie postigao princ Mehmed. Roen je 1382. a ivio je do 1421. Kao sultan je bio 7 godina i 10 mjeseci. Radilo se o veoma promiljenom politiaru. Nakon privremene podjele OC koju je izvrio Timur-han, prinevi su znali da su teritorije koje su im povjerene bile samo privremenog karaktera. U najboljem poloaju nakon te podjele proao je princ Sulejman, koji je dobio cijeli evropski dio carstva, to je bila jedna zaokruena cjelina. Druga dvojica Bayazidovih sinova kao prvi susjedi doli su odmah u sukob.S ultani Orhan, Murat i Bayazid u toku svojih dugogodinjih vladavina stvorili su jaku centralizovanu dravu, imali su veliki broj krana, pa jevreja kao svojih podanika. Slinu politiku u novim okolnostima nastavili su Mehmed i Sulejman. Ali druga dvojica brae bili su zagovornici centralizacije

14

smatrajui da treba biti organizovana kao osmanski bejluk na osnovi gazijstva. Prema nemuslimanima su zauzimali okrutniji stav. Kako je 1403/4. teritorij Male Azije bio poteen Timurovih pohoda jer je on otiao u osvajanje Kine, to e svaki od brae iskoristiti da popravi svoj autoritet na podruju kojim je upravljao. Ali to e dovesti do bratoubilake borbe. Mehmed kree u osvajanje bejluka Saruhan, Mentee i Ajdin s ciljem da ih stavi pod svoju vlast ali u tome ga ometaju njegova braa, prije svih Isa. Razlog za to je u injenici da je Isa bio svjestan svoje slabosti te je htio zadrati status quo.bAli Mehmed alje svoju vojsku na Isine odrede i u bici kod njegove prijestolnice Bruse nanio mu je poraz. Nakon toga Isa je bio prisiljen da napusti Anadoliju i spas nae u evropskom dijelu carstva, kod bizantskog cara Manojla II Paleologa. Takav razvoj ove borbe Sulejman je posmatrao dosta pasivno ali saznavi za njen rezultat stao je na stranu Isaa i poslao mu je pomo od 10 000 ljudi. Napadai su ovoga puta na vie mjesta potukli Mehmedovu vojsku da bi kod Bruse ponovno doivjeli poraz. Isa ponovo odlazi u Konstantinopolj i trai pomo od Ismentijag-bega. Od tada nemamo nikakvih vijesti o Isau. Njegove teritorije ule su u sastav Mehmedove drave. Dok je u Maloj Aziji trajao bratoubilaki rat Sulejman je najvei dio svog vremena provodio raskalaeno. Jo 1403. predao je Manojlu II sklopljen ugovor po kojem je predao Bizantu Solun, elei da od Manojla na taj nain stvori svog saveznika. Istovremeno Sulejman sklapa ugovor sa Stefanom Lazareviem. Neku vrstu poluvazalnog odnosa Sulejman zadrava i sa Mirom (Vlaka drava). Sulejman posebno sklapa ugovore sa albanskim aristokratskim porodicama Musa i Kitapi. Takvo stanje koje je odgovaralo Sulejmanu nije odgovaralo Mehmedu koji je smatrao da ujedinjena osmanska drava ne moe biti bez evropskog dijela. Inae Mehmed je bio bolji politiar nego Sulejman koji je bio bolji vojskovoa. Smatrao je da prvo treba ujediniti osmansku dravu na podruju Male Azije a onda krenuti u osvajanje evropskog dijela. U tome je imao podrku Ali-pae andarlije. Saznavi za ove planove Mehmeda brat mu Sulejman odluio se na vojnu aktivnost protiv brata na podruju Male Azije. Aktivnost je bila usmjerena na osvajanje Bruse. U toj prvoj fazi ratovanja Sulejman je nanio par poraza Mehmedu i osvoji znaajnu teritoriju ukljuujui i Brusu. Tada se deava neto iznenaujue. Princ Musa postaje vrlo znaajna linost 1406. kada se pridruuje Mehmedu. Njegova vojna aktivnost poela je u evropskom dijelu napadajui Sulejmanovu vojsku sa malim vojnim odredima. Uz novanu pomo Mehmeda postie znaajne uspjehe, izmeu ostalog osvaja Jedrene. Uvidjevi opasnost nastale situacije Sulejman se brzo vraa u Evropu, napada Musaa, i vraa izgubljeni teritorij. Nakon tih dogaaja iz 1406. naredne 4 godine Sulejman ne naputa evropski dio osmanske drave. Raskalaen nain ivota Sulejmana utjecat e na to da izgubi savez i prijateljstvo sa mnogim vaznim linostima. Te slabosti najbolje e iskoristiti Mehmed i Musa. Smatrajui da Musa ima vie ratnog iskustva Mehmed ga alje 1410. u Evropu sa velikim brojem vojnika. Pouen iskustvom iz 1406. Musa se koristi svim Sulejmanovim slabostima pa se ak koristi i potkupljivanjem.Vodi munjevit rat, osvaja Jedrene. Sulejman je ubijen. Ova deavanja na jugu Evrope imala su uticaj na vjerska pitanja. Za razliku od Sulejmana koji je samo formalno bio musliman, Musa je bio vrlo fanatian. To su vrlo brzo osjetili tadanji osmanski vazali kao to su Stefan Lazarevi i Manojlo II Paleolog. Neposredno nakon uspostavljanja vlasti Musa je dotadanje danke znatno uveao.Od Manojla je traio i da mu vrati sav teritorij koji im je Sulejman bio dao.Nemajui drugog izbora vratit e mu Solun i dio teritorija Tesalije.To Manojlo nije uinio sluajno. U evropskom dijelu carstva Musa je za kazaskera postavio ejha Bedrudina. Sa promjenama unutranje politike mjenja se i odnos prema vladaru i odnosi drutvenih klasa uope. Poinju da se okupljaju turkmenski nomadi koji su bili pod uticajem heretika priznavali islam, ali nisu se pridravali prakse. Sve vie spahija naputa Musaa.To isto rade i drugi osmanski redovi kojima ne odgovara anarhija i u sve veem broju prelaze na stranu Mehmeda ali on ostaje bez akindija koji prelaze na stranu Musaa. Nakon nepune tri godine vladavine Musa je otjerao sve one koji su bili protivnici necentralizovane drave, a pridobio one koji su bili za to. Do bitke izmeu brae dolazi na polju Camurlin kod Samarkana (50 km od Sofije)

15

5. jula 1413. g. Tek tada dolaze do punog izraaja pripreme Mehmeda da razbije Bajazidove prijatelje, da na svoju stranu dobije nekadanje oeve vazale. Vojniki poraz Musaa kotat e ga ivota. Nakon toga Mehmed se proglaava pobjednikom i ujedinjuje OC te se proglaava sultanom istog 5. jula 1413. g. Od tada pa do smrti 4. maja 1421. pravi gospodar OC bio je Mehmed I. Od tada i pored poraza nikad se vie nee desiti podjela Osmanskog carstva. VRIJEME VLADAVINE MEHMEDA I (1413.-1421.) Do bitke kod Ankare 1402. OC se prostiralo na 160 000 km a deset godina kasnije kada tu imperiju obnavlja Mehmed I taj teritorij iznosi 340 000 km. Nakon objedinjavanja carstva Mehmed I je bio prepolovljen i ekonomski i vojno, pa je morao da se bori za osvajanje izgubljenih dijelova. Pobjedom nad braom nije rijeio brojna unutranja ali ni vanjska pitanja. Iza Musaa ostala je vrlo poznata i uticajna linost ejh Bedrudin-kazasker. On je roen u jednoj uglednoj porodici u gradu Simelu, koji se nalazio u sastavu nekadanjeg emirata Kutahije koji je vremenom postao sandak u OC. kolovao se kod djeda na teritoriji Egipta poznatog kao mjesto u kojem se ui o brojnim slobodama. Najvie vremena proveo je u Kairu. Posebno znanje crpio je od Durdanija. Zahvaljujui talentu ali i volji za uenjem ubrzo se o Bedrudinu proulo u Kairu a onda i ire. Shvativi da nema vie ta da ui pa i sam postaje uitelj; sinu tadanjeg egipatskog vladara Beruha. Iako je bio uitelj to ga nije sprijeilo u daljem obrazovanju. Obraa se dvojici ejhova Hasanu i Husejnu i od njih poinje uiti tesawuf (islamska mistika) te time steeno znanje nadopunjuje. Naputa mjesto uenja i dolazi u duhovnu prijestolnicu Male Azije-Konyu, odatle u Tir/Sirija.Razlog njegova odlaska je u injenici da su ti gradovi bili poznati po obrazovanim linostima. Iz Tira odlazi na ostrvo Hios. Tu su ivjeli kalueri (dobri poznavaoci Biblije) to je osnovni razlog njegovog odlaska tamo. Sa Hiosa 1410. g. poziva ga princ Musa da bude kadija. U toku tri godine Musaove vladavine ejh Bedrudin je radio na ope zadovoljstvo svih. Nakon Musaovog poraza a onda i ubistva ejh Bedrudin bio je posteen jer je Mehmed znao da bi njegovim ubistvom dobio jo vie protivnika, a sa obzirom da je Bedrudin bio veliki uenjak kao protivnik dobio bi i ulemu. Naredio mu je da ide u grad Iznik dajui mu dobru penziju.Uz sve poasti 1413-1416. ejh je relativno dobro ivio. To vrijeme koristi da rairi mreu svojih pristalica, pripremajui zavjeru. Do otvorene pobune dolazi 1416. g. Ta godina nije sluajno odreena za pobunu, jer tada dolazi do osmansko-mletakih sukoba. Kako u to vrijeme Osmanlije nisu imale dovoljno pomorske snage bili su vrlo lako poraeni od Mleana. Istovremeno dok je osmanska drava proivljavala svoje poraze Vlaka kneevina pokuava da se oslobodi vazalnih odnosa prema njoj pa e se i ona pobuniti. Pomo Miri pruio je i ejh Bedrudin. Sve su to bili preduvjeti za izazivanje narodnog nezadovoljstva vlau. Tu situaciju koristi ejh i svojim pristalicama nareuje javnu pobunu. Ali u tom trenutku iznosi javno u svojoj hutbi ono to su mnogi smatrali bogohuljenjem, odbacuje KISMET (sudbinu). Meutim, na elo ustanka nee stati sam ejh ve e to mjesto prepustiti Duzme Mustafi, koji formalno pravno ostaje voa pobune. Ta pobuna izbila je u maju 1416. U tom trenutku na strani Bedrudina bilo je mnogo prednosti. Pomo mu je pruio i Mira pa i Manojlo II i Mletaka Republika. Dobar dio anadolskog stanovnitva stao je na stranu pobunjenika. Borbe su se najvie vodile na teritoriji Bugarske. Ne sluajno, ejh Bedrudin je odredio da tu bude prvi ustanak, jer tu je imao najvie pristalica. Sultan je od obnove drave najvie panje posveivao formiranju centralne vlasti i jake kopnene vojske. Upravo kao to je i prije i ovdje dolazi do izraaja sultanova promiljena politika. Osmanska vojska nanosi vie poraza pobunjenicima. Meu vie poraza posebno je zabiljeena ona pored Bereza, gdje je uhapen i sam ejh Bedrudin. Nakon toga Bedrudin je i pogubljen. Nedugo nakon toga osmanska drava susree se sa novim problemima. Izdajui se za Bajazidovog sina, ovjek po imenu Mustafa javno je pokazao svoje pretenzije na prijestolje. Vrlo brzo je dobio veliki broj pristalica.On je zahvaljujui neopreznosti

16

vlasti zauzeo relativno veliki dio teritorije. Ozbiljna situacija nastala je kada je on poeo kovati novac sa svojim likom. Tek tada vrh osmanske drave uvia ozbiljnost situacije. Tada Mehmed I jaa svoju propagandu tvrdei da je to DURSEM- lani Mustafa. Ali u takvoj situaciji nije se znalo da li je to istina ili nije. I ovog puta dolazi do punog uspjeha centralne osmanske vojske i ponovo se uspostavlja Mehmedova vlast. Kako bi kod podanika stvorili pozitivniju sliku o Mehmedu se govorilo kao DURZEM=GUREKCI lijep, dobro graen, zgodan. Prednost ovog sultana bila je u injenici da su na njegovoj strani bile poznate vojskovoe: Ilijas-paa, Bajazid-paa, Ibrahim-paa. I pored vojnog poraza Mustafa se uspio spasiti. Sultan Mehmed trai od Manojla II da primi Mustafu i uva ga kako ne bi ponovo ugrozio Carstvo a za uzvrat Bizantskom Carstvu dao je mnogo povlastica. Istovremeno, bojei se opasnosti sa druge strane, Mehmed tih zadnjih mjeseci svoje vlasti alje pismo sinu Timur Lenka. Iz tih pisama vidi se da na neki indirektan nain priznaje njegovu vrhovnu vlast. Zahvaljujui ovakvom stavu tri godine nakon pobune Vlake drave sultanova drava uspjela je poraziti vojsku vlakog vladara na tvravi urevu. Istovremeno, sultan je vodio preko diplomata dosta miroljubivu vanjsku politiku. Ali radna opcija nije se mogla uvijek izbjei. Zato je Mehmed kao jedan od prioriteta postavio jaanje yenierskog reda. Ve 1419./20 yenierski odredi obnovljeni su kao u doba Bajazida na 5-7 hiljada. Ono to je posebno vano jeste da je yenierski odred postao odan vladaru. Druga podrka bila je od trupa koje su poticale iz nepoznatih porodica a koji su svojim linim sposobnostima doli do izraaja. I oni su bili zagovornici jaanja centralne vlasti. Iako je Mehmed izbjegavao ratovanje njegovi neophodni vojni pohodi bili su itekako od velikog znaaja. U trenutku kad se osjeao izlaz iz krize osmanske drave sultan Mehmed I je u 39 godini ivota, 4. maja 1421. umro. (Obnovio je imperiju i vladao 7 godina i 11 mjeseci uveao je teritoriju na 340 000 km). Na prijestolje dolazi njegov 17-godinji sin Murat II (1421.-1451.- vladao 28 god. 10 mjeseci i 29 dana). Preuzimanje prijestolja prolo je relativno brzo i bez veih potekoa. Mehmed je imao jo 4 sina koja su umrla prije njega te tako nije dolo do bratoubilake borbe oko prijestolja. Izgledalo je da e Murat ll uspjeno vladati dravom ali to je bilo prividno. Prije svih sveanosti koje su odrane povodom proglaenja novog sultana, pojavio su kuuk (mali) Mustafa koji se izdaje za Mehmedova brata pa trai svoje pravo na prijesto. I ovog puta osm. vojska morala je ratovati kako bi eliminisali i ovog Mustafu. Prednost novog sultana je u tome to je relativno dobru vojnu snagu naslijedio od oca. Te vojne snage u toku 30 god. vladavine Murata II pokazat e mu potpunu odanost. Nakon to je 28. februara 1423. uhapen i pogubljen Mustafa, ubrzo su se proule glasine kako je novi vladar nesposoban. Ovakve glasine irili su protivnici osmanske dinastije. Znajui za teinu propagande Murat II poeo je povlaiti vrlo osmiljene poteze. Prvo je pobjedio kuuk Mustafu a zatim naredio svojim vojnim snagama da ratuju protiv odmetnutih anadolskih porodica. Tadanji gospodar Sinope, Ismendij-beg na vijest da mu se pribliava sultanova vojska pokuao je da pobjegne i da spas nae kod sultanovih protivnika ali izdao ga je njegov sin koji postaje sultanov vazal. Murat ga je oenio jednom od svojih rodica. Naredni sultanov potez bio je obnavljanje osmansko-bizantskog ugovora po kome pored vazalnih odnosa Konstantinopolj se obavezuje da sutlanu godinje plaa cijenu od 30 000 dukata i da se car odrie svih svojih teritorija na Crnom moru. Poslije tih uspjeha sultan svoju panju posveuje Dunejdu, emiru bejluka Ajdina. Kako je sultan ranije znao za razloge Hamze-pae za ubistvo ovog emira to mu je i prepustio (Dunejdin mu je ubio brata u ranijim ratovima). Tom prilikom Hamza-beg u toku 1425. osvaja Ajdin a zarobljenog Dunejdina dati e ubiti. Smatrajui da je konano sreeno stanje u Anadoliji sultan je 1425. preao u evropski dio carstva. Neposredno po dolasku u Jedrene saziva sastanak svojih evropskih vazala. Doli su mu: novi vlaki vladar Dou, despot Stefan i mnogi drugi izuzev Manojla II koji je kao izgovor naveo starost te poslao svog izaslanika. Prilikom tih audijencija u Jedrenu sultan prima izaslanstvo ne samo svojih vazala npr. Mleani, Hios, Rodos Sve to bilo je u cilju osnaenja osmanske drave i vraanja sultanovog autoriteta.

17

Nemajui razloga da se dugo zadrava u Evropi, sultan se vraa u Anadoliju. Ovog puta sultan smatra da je doao red da Mentee vrati pod svoju vlast. Taj posao prepustio je svom Balban-pai koji je bio motiviran linim razlozima. Vojskovoi Osman-begu sultan daje zadatak da osvoji bejluk Tekke, i tu je bilo dosta uspjeha. Tek nakon toga sultan se odluio na rat protiv Karamana. Borbe su bile brojne i estoke. U jednoj bici kod grada Adalije od topovskog hica ubijen je emir Karamana, Mehmed-beg. Naslijedio ga je sin Ibrahim koji je uoivi snagu Murata zatraio mir i sklopljen je mirovni ugovor nakon ega je Ibrahim uzeo za enu Muratovu sestru a ovaj njegovu. Murat je kao miraz uz karamansku princezu dobio i bejluk Hamid koji je 1402. g. uao u sastav Karamanske drave. Tako je 1426. zavreno vraanje otrgnutih bejluka. U prvih pet godina vladavine sultan Mehmed II je pokazao svoje sposobnosti za voenje vanjske i unutranje politike. Sa ratnim protivnicima nije pravio kompromise ali gdje god je mogao vodio je miroljubivu politiku u korist Osmanskog Carstva. To se vidi na primjeru kad je emir bejluka Germijan pokazao interesovanje da ovaj bejluk zadri do kraja svog ivota a da ga potom ostavlja u naslijee sultanu Muratu II koji je i prihvatio odluku. U ovo vrijeme OC je bilo relativno stabilno, vojniki i privredno jako. U treoj deceniji 15. st. jedan od monih osmanskih susjeda Sigismund, suoio se sa novom pobunom koja se desila sa Husitima iji je voa Jan Hus izrazio neslaganje sa crkvom. Sigismund je stoga uestvovao u pokoravanju Husita, te je izbjegavao rat sa Osmanlijama. Srpska despotovina je proivljavala unutranju krizu jer Stefan Lazarevi nije mogao nai izlaz. Takoer, Mletakoj Republici je odgovarao mir sa osmanskom dravom. Lukavi Mleani su koristili Muratovu zaokupljenost te su ne napadajui osmansku dravu izvrili pritisak na Manojla II da im ustupi luku Solun. Nemajui izbora Manojlo II je 1423. predao Solun pa e ovaj grad do 1430. biti pod vlau Mleana. Zato su oni, da ne bi izazvali sultana prihvatili ovu miroljubivu politiku. Sultan Murat II s pravom se zabrinuo za sudbinu Bizantskog Carstva jer Manojlo II kao iskusan car nee li radi pakosti dati Mleanima Konstantinopolj i bizantsku krunu. Zato se Osmalije sa opreznou pripremaju za okraj sa Mleanima. Do rata je dolo poetkom 1430. god. 28. februara napadnuti su Mleani kod Soluna. Borbe su bile otre i snane. Na kopnu su Osmanlije pobijedile i 29. marta zauzele Solun (do Balkanskih ratova 1912. grad je bio u sastavu OC, stanovnitvo jevrejsko). Osmanlije su dalje osvojile Janjinu i pokrajine od Grke prema Makedoniji. Nakon ovih osvajanja Osmanlije su osvojile Epir to je omoguilo irenje na tlo Albanije. Vidjevi da ne mogu preokrenuti stanje na kopnu Mleani su ponudili mir po kojem bi trebalo ostati stanje kao do tada. Mirovni ugovor potpisan je 1432. Prvi put Osmanlije imaju direktan izlaz na Jadran preko Albanije. Iako je Sigismund izbjegavao sukob nije ga mimoiao. Do borbe je dolo 1427. g. Murat II je najvei dio vremena provodio na tlu Anadolije te je Sigismund stoga smatrao da proiri svoj utjecaj na okolne zemlje. Godine 1427. umire Stefan Lazarevi i na elo srpske despotovine dolazi ura Brankovi. To je bila pogodna prilika za Sigismunda koji je tako elio da povea svoj autoritet. Despotovina je trebala postati tampon zona izmeu Ugarske i OC. Dok su Ugari drali Beograd, Osmanlije su imale svoj garnizon nadomak Beograda (Golubac). Zato Osmanlije ele vratiti svoj ugled na ovom tlu. U ovom ratu nijedna drava nije zauzela teritoriju ali su Osmanlije dobro vratile ugled. Sigismund je stoga 1428. potpisao novi osm.-ugar. ugovor. Zaustavljen je rat u Despotovini a Osmanlije su se nale u tekoj situaciji prema Vlakoj. Tada je zbaen knez Dan koga je pobijedio (avo) knez Drakul iza koga je stajao car Sigismund. Knez Drakul je dobio ime po odlikovanju zmaja. On je bio vrlo netolerantna osoba koja je uivala u patnjama drugih. Svog prethodnika kneza Dana je nabio na kolac. Prema onima koje je smatrao za jae davao je potovanje. Neposredno po preuzimanju vlasti knez Drakul je prihvatio vazalne odnose prema OC. Pored plaanja danka prihvatio je da na poziv sultana alje vojsku u rat. On je to pokazao i na djelu kada je sultan upao u Erdelj Drakul je poslao najodanije jedinice koje su 25. maja 1432. oblast Branieva pretvorile u krv. Upravo ovih dana skopski krajinik Isak-beg Ishakovi upao je u Despotovinu i dijelio kazne pri tome pokazujui despotu ta ga eka. Drugi

18

vojskovoa Sinan-beg upao je u Kruevac, prijestolnicu Despotovine i rekao da e zauzeti i druga mjesta. On ostaje u Kruevcu i mijenja mu naziv u Alada Hisar (arena tvrava). ura Brankovi nemajui drugog izlaza po uzoru na svog ujaka daje sultanu ker Maru za enu ( Mara je sa sultanom imala skladan brak, ostala je u svojoj vjeri a nakon smrti sultana njen pastorak ju je sa bogatim darovima vratio u Despotovinu). Nemajui svog glavnog grada despot gradi novu prijestolnicu na Dunavu, Smederevo 1432.g. Osmanlije ovih godina ratuju i protiv Krimskih Tatara, to je sukob sa Krimskim hanatom. Ali i dalje u Maloj Aziji najvei neprijatelj bio je bejluk Karaman. Osmanlije osvajaju ovaj bejluk dio po dio. Godine 1431. istekao je ugovor iz 1428. izmeu Ugarske i Osmanlija. Smatrajui da je otklonio opasnost od Ugarske, Sigismund je smatrao da je doao trenutak da vri pritisak na osmansku dravu i Murata II, te trai da mu sultan da pravo na zatitniki odnos prema Bosni kojom vlada Tvrtko II. Pored toga trai uticaj nad Srpskom Despotovinom i sjeverom Bugarske. Godine 1431. Sigismund je pruio azil Fruini, pretendentu na bugarski prijesto. Sve ove drave su u velikoj krizi jer nisu mogle voditi samostalnu politiku. Mogle su se vezati ili za Sigismunda ili za Murata II. Spomenute drave i njihovi vladari imale su cilj da preive i da njihovi vladari ostanu na prijestolju. To su znali i Sigismund i Murat II koji su to nastojali iskoristiti u svoju korist. Sigismundu je polo za rukom da proiri svoj utjecaj. Sultan nije imao izbora i primjenio je rat. Prilika se pojavila 1437. nakon smrti Sigismunda. Sultan je naredio vojskovoi Aliju da sa veim vojnim snagama napadne i Despotovinu i Vlaku ali i Erdelj. Osmanlije predvoene Alijem prelaze rijeku Dunav i zauzimaju brojne tvrave i dolaze do Hermenstat tvrave. Ugarskom je vladao Albert Habsburki (1437.-1439.) a nakon njegove smrti naslijeuje ga sin Vladislav (1440..-1457). Veliki znaaj stekla je linost Vladislava III-poljski vazal. Sukob izmeu Vladislava Habsburkog i Vladislava III Jagelovia podijelio je Ugarsku na dva djiela. Ovaj sukob je dobro doao Osmanlijama. Iako su bili zaokrueni unutranjim borbama oko prijestolja ugarska vojska bila je i dalje najjaa sila. Ugarski vojnici 1438/39. su zauzeli vie gradova Srpske Despotovine. Vidjevi kako ove akcije naruavaju ravnoteu sultan Murat II je naredio da vojska zauzme preostali dio Despotovine. Vojska je 18. augusta 1439. zauzela Smederevo kao i Novo Brdo (poznat po rudnicima, naseljenosti, poljoprivredi, majka gradova). Iako je Despotovina ranije doivila prvi pad sada je ponovo pala zauzimanjem Novog Brda. Meu brojnim zarobljenicima bio je i Konstantin Mihajlovi koji e kasnije biti osman. yeniar. Vojno napredovanje Osmanlija na dijelu Srpske Despotovine dovelo je Tvrtka II u nezavidnu situaciju. Stoga je on od ranijeg danka poveao sumu na 50 000 dukata osmanskim vojskovoama ali je napao tvravu Beograd. Iako su ili na faktor iznenaenja, branioci Beograda su pruili otpor, a posebno Dubrovanin, prior Ivan koji je pruio napadaima dostojan otpor. U glavnom gradu Jedrenama deavali su se drugi dogaaji. Umjesto Isak-bega imenovan je Halil-paa andarli 1439. g. Na taj nain ozakonjena je politika OC da je osmanska porodica davala sultane a porodica andarlioglu davala je vezire. Sva ta zbivanja paljivo je pratio Janjo Hunjadi, porijeklom sa tla Vlake ali je u Erdelju (Transilvanija) imao velike posjede te se smatrao bogatim ovjekom. Pravi gospodar od 1440. gubernator Ugarske je bio Janjo Hunjadi (1446.-1452.). To je bio ne samo zbog njegovog bogatstva nego i zbog njegova junatva. Jedini uspjeh Evropa e imati ako pree u napad a ne bude se samo branila. God. 1441. pod Hunjadijevom komandom poraene su osmanske trupe koje su prodrle do Erdelja. Ohrabren uspjesima on 1442. prelazi Dunav i prodire sve do planine Balkan. Njegovi uspjesi stvorili su haotino stanje kod Osmanlija. On 22.7.1443. g. osvaja Ni a 3. novembra osvaja Sofiju. Skoro da nije bilo znaajnijeg osmanskog vojskovoe koji nije od Hunjadija doivio poraz. Takav je bio i Rumelijski beglerbeg Kasim-paa. Ovi uspjesi su na evropskim dvorovima stvorili propagandu o nepobjedivosti Hunjadija. Njegovi uspjesi ohrabrili su albanska plemena sa princom uraem Kastriotijem (Skender-begom) na elu. On je poticao iz jedne od najuglednijih albanskih porodica te je odveden na dvor sultana Mehmeda I , primio islam i zadrao ga do smrti. Koristei zbunjenost

19

Osmanlija, Skender-beg je navodno falsifikovao sultanov ferman kojim treba da ode u tvravu na Kroji i tamo je okupio nezadovoljne i ustao protiv osmanske drave i tako ostao sve do 1466. g. Koristei potekoe u evropskom dijelu carstva Ibrahim-beg Karamenioglu ponovno je ratovao protiv Osmanlija nastojei povratiti makar dio teritorija. On prelazi na tlo osmanske imperije i vodi operacije od Kutahije do Ankare i od Balvadina do Sevriehira. Sultan je bio prisiljen da odbranu svojih pograninih tvrava prepusti vojskovoama a on se prebacio u Maloj Aziju da ratuje protiv Karamanskog bejluka. Po dolasku u Anadoliju, Murat II uspijeva zaustaviti ofanzivu i prelazi u kontranapad. Sultan ponovo zauzima Konyu i vraa gradove ovog bejluka te sklapa mirovni ugovor jer slijedi politiku da se Karaman ne smije odmah zauzeti a i meusobno se ene. Dok je sultan ratovao u Karamanu, svog sina, princa Mehmeda, imenuje za Rumelijskog beglerbega. Najvaniju rije imao je Halil-paa andarlija .Svjestan da dalje voenje rata sa Karamanom moe da mu se vrati kao bumerang on odluuje da sklopi mirovni ugovor. Smatrajui da Janjo Hunjadi ima prednost on je pribjegao taktici da ponudi povoljan mir. Ugovor koji je ponudio Ugarska Kraljevina je prihvatila i potpisuje se 12. juna 1444. g. Odlukom ugovora obnovljena je Srpska Despotovina, u Smederevo se vraa ura Brankovi, Vlaka se nala pod Ugarskom Kraljevinom. Ugarska se obavezala da nee ratovati protiv OC i da nee prelaziti Dunav prema jugu. Tek iza toga u augustu 1444. sultan potpisuje mirovni ugovor i sa karamanskim begom Ibrahimom. Izgledalo je da e svi podanici moi u miru da rade i privreuju. Na dvoru se tad dogaa nesrea, najstariji sin Aladin umire. Bojei se sultan abdicira i na prijesto dolazi 12-godinji princ Mehmed. Nakon abdiciranja sultan je elio ivjeti daleko od dvora, da uiva u djelima knjievnosti i filozofije. Sve poslove u ime maloljetnog sultana preuzeo je Halil-paa andarli. Sam sultan je odluio da bude beglerbeg Mentee, Saruhana i Ajdina, a najvie na tlu Jonskog mora. Ali 10 nedjelja nakon potpisivanja sporazuma sa Ugarima stanje se mijenja. Nagovoren od kardinala ezara Baronea, Vladislav III prekida mirovni ugovor. Ugarska vojska 1. septembra 1444. g. se pojavljuje pod osmanskom tvravom Orsavan. Sultan Murat II se vraa u Jedrene i preuzima ponovo vlast. Bez oklijevanja nareuje da 40 000 njegovih elitnih jedinica bude prebaeno u Evropu. Sa ve postojeim trupama sultan se kretao prema Varni jer se i veina ugarske vojske tamo kretala. Sa kraljem Vladislavom III bio je i Janjo Hunjadi. Do bitke kod Varne je dolo 10. novembra 1444. g. modernije naoruana, sa sposobnijom vojskom, sultanovi vojnici bili su motiviraniji da pobjede.U toku same bitke ivot je izgubio i Vladislav III. Bijegom sa bojnog polja Janjo Hunjadi spasio je dio svoje vojske, a dokazalo se da je Osmanlije nemogue potisnuti iz Evrope. Zakljuuje se novi mirovni ugovor. Neposredno po zavretku Murat II ponovno abdicira a Mehmed II ponovno dolazi na prijesto. Murat II dolazi u Manisu gdje eli nadoknaditi ono to nije imao za vrijeme vladanja. Poslije kratkog vremena provedenog u Manisi stiu vijesti da su se u Jedrenama pobunili yenieri. Murat II se ponovo vraa na vlast. Dok je trajao ugarsko-osmanski rat od 1441-1444. novi bizantski car Jovan VIII iskoristio je ovo stanje da pobolja ugled Bizanta. Njegove jedinice su prele u ofanzivu na Peloponez i skoro ga zauzele. Car je znao da e tako dobro privredno ojaati i carstvo i vojsku. Murat II 1446.g. poveo je rat protiv Bizanta. On je mobilisao vojsku od oko 60 000 ljudi. Osmanlije nanose gubitke Bizantincima i vraaju Peloponez. Osvajanjem Korinta 3. decembra 1446. zavren je rat sa Bizantom. Ovaj put sultan nareuje vojsci da nastave rat protiv Skender-bega Kastriota. Sultan je znao da mir sa Skender-begom dovodi do njegovih ponovnih uzdizanja.Voen je gerilski rat. U tim ratovima protekla je cijela 1447. g. U Ugarskoj kraljevini dolo je do promjene vlasti; Janjo Hunjadi je proglaen za gubernatora sve do 1452. g. Nakon poraza kod Varne Hunjadi je izgubio dobar dio svog ugleda. Evropa je hvalila Skender-bega Kastriota. Janjo Hunjadi se sprema za novi rat sa Osmanlijama. Kada ugarski gubernator skuplja vojsku za vraanje svog ugleda postoje i drugi razlozi za ovaj rat. Poslije bitke kod Varne Despotovina vie nije bila produena ruka Ugarske Kraljevine. Despot vodi rauna o sebi i svojoj porodici i zna da svako vezivanje za Ugarsku moe loe da zavri. Ujedno

20

od svoje keri Mare dobija informacije da on nije obian vazal, stoga se on vrsto vee za osmansku dravu. Janjou Hunjadiju ne dolazi pomo ni od Bizanta koji je oslabljen. Sva Evropa aplaudira gubernatoru ali ne daje svoju vojsku za novi rat. Stoga Janjo u novom ratu nema vie od 24 000 vojnika.Vojnici, prolazei kroz Despotovinu pokazali su se krajnje neprijateljski. To su radili vojnici po nalogu Hunjadija. Meutim, Hunjadi je siguran u podrku pravoslavnog stanovnitva na jugu Balkana. injenicu je zasnivao na tome da e mu kao i Jovanu VIII Paleologu pritei u pomo. Na vijest o dolasku Hunjadija Murat II preduzima bre mobilizacione mjere (oko 150 000 ljudi). Ne elei pruiti Hunjadiju prednost Murat II se zaputio onamo kuda su se kretale ugarske ete. Susreli su se na Kosovu 17-19. oktobra 1448. Osmanlije su u potpunosti porazile Janjoa Hunjadija koji je pobjegao sa malim brojem vojnika. Osmanska hegemonija dola je do apsolutnog izraaja. Pobjedom na Kosovu sudbina Bizanta je u pitanju. Nakon pobjede sultan ne rasputa vojsku i alje je ponovo na Skender-bega Kastriota. Skender-beg i ovog puta vjeto izbjegava sukob sa Osmanlijama. Sultan nije jedino mogao da osvoji Kroju, centar otpora albanske vlasti. Sultan je 1449. dao do znanja da se Kroja mora osvojiti, polazi im za rukom ali ne uspijevaju uhvatiti Skender-bega. On polazi u Epir a kasnije se vraa i nastavlja ratovati. U Bizantu dolazi do smjene vladara. Bizantom vlada Konstantin Xl Paleolog (1448-1453.). Drei se tradicije 1450. Murat II eni svog sina Mehmeda sa princezom od Zulkadra. Krajem godine 1450. ponovo dolazi u palau u Manisi.Poslije kraeg vremena umro je 3. februara 1451. od modanog udara. U vrijeme sultana Murata II, gdje je tokom tree decenije svoje vladavine ojaan dignitet vlasti, ipak je bio prinuen da dio svojih kompetencija prebaci na neke linosti. Razlog je realno stanje jer je osman. imperija ponovo poela da se vraa na poziciju regionalne sile. Veliku ulogu odigrali su veliki veziri. U porodici andarli veliki broj postali su veziri. Pored Halil-pae koji je bio rodonaelnik porodice vezir je bio i njegov sin Ali-paa, unuk Ibrahim i praunuk Halil. Svi su vezirsku ast obnaali od 1367.- 1453. sa prekidima. Za sve lanove vezira iz ove porodice historija vee injenicu procesa jaanja centralne vlasti, donoenja zakona kanuna, zakonodavstva, obraanja panje finansijama ali i povezanost andarlija sa ne uvijek aristokratskim porodicama istone Anadolije. To e najvie doi do izraaja u doba vezira Halil-pae koji je otvoreno igrao posrednika vladajue dinastije koje su okretale lea kad god su mogle. Znaajna porodica Timurta; njen osniva Timurta imao je 5 sinova: Urubeg (rumelijski beglerbeg), Umur-beg, Osman-beg (namjesnik Germijana), Jahsibeg (zapovjednik tvrave Uvca) i unuk Ali-beg (namjesnik Karesije). Uporedo sa porodicom Timurta vrlo zapaeno mjesto u 14/15. st. imali su lanovi porodice Evrenos. Njen osniva Evrenos-beg, vojskovoa jo iz doba prvih sultana a imao je 6 sinova. Posebno znaajan bio je sin Isa. Zapaeno mjesto imali su lanovi porodice Mihajloglu Sultan Murat II stupa na prijesto sa 17 god. i vladao je u kontinuitetu 23 godine. Od augusta 1444. do januara 1445. uz njegovu saglasnost dunost je obavljao sin mu Mehmed. Ponovo se vraa i odlazi sa prijestolja. Kad se 3. maja vraa po trei put na prijesto dunost obavlja do 3. februara 1451. Jedan turski historiar smatra da je Murat II vladao 28 god. 10 mjeseci i 29 dana. U trenutku stupanja na prijesto za Murata II govorilo se da ukoliko ouva ono to je naslijedio bit e dobro (status quo). Ali on se u svim prilikama pokazao kao oprezna linost. To je pokazivao sa Karamanidima, Dandaridima, te sinom Timur-hana. On je prema susjedima pokazivao naklonost. Posebno je na poetku vladavine izbjegavao rat sa Ugarskom iji car Sigismund je smatran za najveeg evropskog vladara. Njegovo dranje i politika iz prvih godina vladavine vremenom e se pokazati kao ispravan put sultanovog dranja. Istovremeno u ovom periodu Murat II je posvetio veliku panju modernizaciji vojnih snaga. Uvidio je i nastojao da modernizuje snage sa pukama- MUKETE iz kojih se pucalo vatrenim ulom a posveuje panju i artiljeriji. Nabavljao je topove iz Evrope a kasnije su ih i oni proizvodili. Sa svojim protivnikom Janjoem Hunjadijem analizirao je vojnu taktiku ovog vojskovoe od kojeg je preuzeo manevrisanje opkoljavanjem sa zaprenim

21

kolima. Osmanlije su topove poeli koristiti 1422. g. u opsadi Konstantinopolja. Mukete koriste jo 1444.g. u bici kod Varne. Bio je poznat kod savremenika kao ovjek koji je volio mnogo da ui. Svjestan je bio da iako ima jaku kopnenu vojsku da mu je slaba taka pomorstvo. Zato je od Mleana nastojao da preuzme njihovo organizovanje u pomorstvu, da modernizuje brodove i da zapovjednici budu najbolje kolovani. To je rezultiralo pomorcima. Ve 1442.g. u Galipolju se nalazilo 6 velikih ratnih brodova dok se rijena flota sastojala od lahkih snaga usmjerenih prema Dunavu. Pored jaanja centralne vlasti i vojnih snaga tree interesovanje bila je privreda. Zanatska i privredna snaga je uveana. Izgraivale su se nove urbane sredine sa levantskim stilom. Pomaci su se vidjeli u Brusi i Jedrenama. Osmansko carstvo imalo je promet od 2 500 000 dukata. Privredna aktivnost posebno je podstaknuta u Rumeliji. Sljedea reforma bila je panja prema yenierima. Do tad je red popunjavan iz zarobljenika OC od tada se popunjavao red putem DEVIRME. Yenieri postaju jo disciplinovaniji i odaniji sultanu. Isto se primjenjuje kod spahija-konjanika. Sve ovo rezultiralo je ponovnim jaanjem timarskog sistema.Veliku panju sultan je posvetio i administraciji. Katastarski defteri najbolje nam kazuju o preglednosti stanja iz ovog perioda imperije. Sultan je zaokruio dravu u vrlo preglednu i funkcionalnu a kao cjelina davala je odreenu snagu. Sve je to doprinijelo da OC pokae snagu u doba Mehmeda II Fatiha. OSMANSKO CARSTVO U DOBA MEHMEDA II FATIHA (1451-1481) Rijetko se deavalo da poslije smrti jednog sultana ostane drava u dobrom stanju. Nakon smrti Murata II 3. februara 1451. na elo OC dolazi Mehmed II. Povina carstva bila je oko 500 000 km tj. u proteklom periodu (14131451) carstvo je uveano za 160 000 km. do bitke kod Angore kada je imala 690 000 km onda je jo uvijek bila u zaostatku. Svi ovi sultani nastojali su vratiti dravu na onu irinu iz poetka 15 st. Za novog vladara se znalo da ima cilj proiriti vlast na teritoriju juno od Dunava (Evropa) dok je na istoku elio proiriti vlast do rijeke Eufrata. Osnovni plan bio mu je zauzee Konstantinopolja i tu stvoriti carstvo kao u doba njenog vladara Justinijana. elio je da mu drava bude svjetska sila. Planovi su mu bili zasnovani na realnim pretpostavkama. Nije morao ratovati protiv brae, protiv anadolskih aristokrata jer im je mo svedena na razumnu mjeru a od oca je naslijedio razumnu i dobro organizovanu dravu. Kao i otac mu Murat II i Mehmed II je od samog poetka panju posvetio yenierskom odaku. Plaio se da su yenieri nepouzdani jer su bili pripadnici bektaijskog dervikog reda. Za osnivaa, Hadi Bektaa znalo se da je uenik ejh baba Ishaka iz Anadolije. Filozofija Bektaija bila je da su izuavali pored Kurana i Hadisa, hriansko biblijsko uenje te je u njih svakodnevnim nahoenjima bilo anadolskih sujevjerja. To znai da su bili nasljednici islamskih, hrianskih i nomadskih uenja. Zato je i Mehmed II bio vrlo oprezan prema yenierima. On je 18. februara 1451. stupio na prijesto. Meu prvim odlukama bilo je da se ubije njegov polubrat Ahmed (sin princeze od Sinopa), te da preuda njegovu maehu za Ishaka (vojskovoa), drugu maehu Maru sa bogatim darovima vratio je u Despotovinu. Kako ona nikad nije prela na islam zakaluerila se po povratku u domovinu (tolerantnost). Dok je na politikoj sceni izgledalo da djeluje uredno, istovremeno je naredio da ura Brankovi obnovi ranije vazalne odnose prema sultanu. I Mehmed II u prvim danima vladavine svojeruno je potpisao meudravne ugovore kako bi pokazao dravni kontinuitet. Tako je sa Konstantinom Xl Paleologom i njegovom braom Dimitrijusom i Tomom, despotima Peloponeza obnovio mirovni ugovor. Ali on je u ovaj ugovor unio nove klauzule da obavezuje basileusa da u prijestolnici uva i pazi princa Orhana-sina Sulejmana. Time je onemoguavao njemu da mu postane suparnik. Mehmed II se obavezao da e Bizantu godinje plaati 300 000 aki. Istovremeno sultan je u Jedrenama napravio gestu koja e se kasnije pokazati kao katasrofalna. On je po prvi put yenierima poklonio peke u iznosu od 10 kesa. To je uradio po nagovoru

22

evnuha (harem). Prve odluke novog sultana u zapadnim diplomatskim ugovorima smatrane su za nepromiljene za novog sultana. Stoga su smatrali da e OC biti vie zabavljeno unutranji nego vanjskim pitanjima. Slino je mislila i njegova opozicija. U tim pogrenim procjenama isticao se karamanski Ibrahim-beg. Smatrao je da e se osmanska drava moi svesti na onu iz doba interregnuma. Poli su u akciju raunajui na neiskustvo sultana (19godina). Ve u prvim odmjeravanjima snaga, Mehmed II ih je neprijatno iznenadio. Reagujui brzo podsjetio je na Bajazida I (pradjeda); susjedne bejluke je u korjenu sasjekao. Porazio je i vojsku Ibrahim-bega i doprinio da ve u prvim godinama vladavine teritorija OC bude proirena na tlo Karamana. Ojaan pobjedama kako u Aziji tako i u Evropi sultan Mehmed II smatrao je da treba da ostvari svoj san. Osvajanje Konstantinopolja Mehmed II je elio osvajanjem bizantske projestolnice ojaati svoj autoritet vie nego ijedan njegov prethodnik. Bio je svjestan da u neposrednoj sredini ima saradnike koji mu nisu htjeli pomoi u ostvarenju ciljeva. Sve je to doprinijelo da o mladom sultanu nije bilo pozitivnog miljenja. Zajui da raspolae sa sreenom dravom, sultan je znao za snagu svojih neprijatelja. Konstantin Xl je imao vlast u Konstantinopolju i svoj okolini a sam grad bio je u osmanskom okruenju. Mnogi su govorili da Bizantija predstavlja strano tijelo ali za Konstantinopolj se govorilo kao o zlatnoj jabuci sa brojnim palaama i bogatstvima. Sultanova tenja za osvojenjem Konstantinopolja izazvala je protivljenje njegovih prisnih saradnika. Podravali su ih aristokrati bejluka koji jo nisu bili osvojeni, te brojni drugi. Plaili su se da Ocne doe u nezavidnu situaciju te da Evropljani ne krenu u ofanzivu prema sultanu. Deviza je bila zadrati a ne osvojiti. Za razliku od bogatijih i tradicionalnijih porodica drugi sultanovi podanici su ga poticali na ostvarenje sna. Oni su bili iz manje poznatih porodica, uivaoci arazi mirije, oni koji su samo zahvaljujui sebi stekli slavu. Ova dva protivnika tabora bili su podjednake moi to je sultanu Mehmedu II odgovaralo. Poslije dueg razmiljanja sultan je ekao da nae pravi izgovor za Casus belli. Prilika mu se nala u princu Orhanu, na kojeg je uvijek raunao bizantski car. Kada je osm. vojska sa glavnim jedinicama otila u rat sa Karamanom, bizantski vladar ucjenjuje sultana trazei mnogo vei iznos, te da e dovesti OC u stanje kao ono iz 1402. g. Zelei da preduhitri svog protivnika Mehmed II izigravajui nevinost naredio je da se sa Anadolihisara pone graditi Rumelihisar. Za nepuna 4 mjeseca podignuta je 1452. Rumelihisar tvrava. Bio je to poetak opsade u opsadi. Poto je karamanski beg poraen, Konstantin Xl je uvidio da je napravio ivotnu greku. Ne ekajui da sultran objavi rat, Konstantin Xl je poeo u Evropi traiti saveznike i pomo. Neke stvari bizantski basileus je previdio. U Evropi je vodjen 100-godinji rat i znaio je da je Evropa zavaena, te da se niko ne moe uzdii i ukazati kako spasiti Konstantinopolj. Voena je i borba katolike i pravoslavne crkve. Car nije znao ta da ini te se javno odluuje za ujedinjenje crkava koje su razjedinjene 1054. g. On stoga 12. decembra 1452. sa lanovima dinastije prisustvuje u Aja Sofiji zvaninom ujedinjenju krsanske crkve gdje se priznaje primat katolianstvu. Konstantin Xl nastoji odmai Mehmeda II od neminovnog rata. Nakon podizanja Rumelihisara on ne objavljuje rat nego protivnika dri stalno u neizvjesnosti. alje vojsku da ratuje protiv brae Dimitrija i Tome. Dolazak Konstantina Xl na ovo tlo bio je cilj Mehmeda II da onemogui brai da prue pomo. U to vrijeme kod sultana se nalazio Urban koji uzima ime Orhan za kog se znalo da dobro izljeva topove. On je javno obeao sultanu da e izliti top kalibra kojim e sultan moi ruiti zidine Konstantinopolja. Top je bio takve veliine i moi da mu je trebalo da pree put za itava dva mjeseca. Bio je to poetak rata i prije slubene objave. Sultan alje obavjetajce u Konstantinopolj da ispitaju stanje u samom gradu. Oni donose vijest da je raspoloenje prema caru jako loe.

23

Sultan je sa jo od ranije pripremljenim planom otpoeo mobilizaciju. Poslije mobilizacije sultan 6. aprila 1453. zvanino oblavljuje rat Bizantu. Opsada traje do 29. maja 1453. g. Podaci o snagama su vrlo aroliki. Sultan je mobilisao snage od oko 400 000 ljudi (Halkokondil), 165 000 (Nikolo Bravo), a ostali izvori govore da je to oko 50 000 ljudi. Sultan je dobro promislio gdje e postaviti ator, u blizini kapije Karzijas (biz.) Karije (osm.). Raspored vojske prostirao se od drevnih vrata do Zlatnih vrata. Top je stavljen pred kapiju sv. Romana. Istovremeno u sultanovoj vojsci bile su trupe iz despotovine, veina rudara iz rudnika Novo Brdo. Oni su poeli kopati lagume-podzemne hodnike smisljajui da dizanjem zidina vojnici upadnu u grad. Nalazei se u potpunom osmanskom okruenju i branioci koje je nadzirao Konstantin Xl pokazali su se kao dobri branioci. U Carigrad je dola pomo od 5 000 ljudi-dobrovoljaca pod Ivanom Longom. On je poticao iz uvene porodice Dustinijani. Mletaki izaslanik Deronimo naredio je brodovima da se grupiu i naprave lanac kojim e preprijeiti put Osmanlijama. U vodama Zlatnog roga, Bosfora nalazilo se 18 tovarnih galija, 25 transportnih brodova, 48 galija sa dvostrukim redom vesala, preko 300 manjih plovnih objekata. Osmanlije nisu mogle djelovati sa mora.Ujedno nisu mogle ni napasti jer bi tako objavili rat i Mleanima. Sa kopna su Osmalije intenzivno napadali na zidine grada. Svi zapovjednici bili su obavezani da ujutro dou sultanu i pitaju ga za dalji tok dogaaja. U poetku opsada Konstantinopolja nije bila jaka pa su mnogi dolazili u enovsku luku Feru te je Hajrudin-paa odavao tajne neprijateljima. Jednog dana delegacija je dola sultanu da im on da jedan dio plana te da ga oni provedu u djelo. Sultan je rekao Kada bi ijedna dlaka u mojoj bradi znala ta je u mojoj glavi odmah bi je isupao. Jedna eta nalazila se u blazini Beiktaa ( Hajrudin-paa). Sultan nije mogao da prikrije da se stabla ba na tom mjestu posjeku. Upravo sa ove strane nalazili su se Mletaki brodovi. Sultan je naredio da se skupi sva flota, te da se posjee sva stoka jer mu je trebao loj. Kad je uma posjeena naredio je da se oguli kora a potom je premazao lojem a zatim poredao jedno do drugog. Zatim je naredio da se prebace ovim putem brodovi i tako je izbjegao sukob sa Mleanima. Konstantin Xl shvatio je da se nalazi u tekoj situaciji te je poslao izaslanstvo, obeao da e plaati 70 000 dukata godinjeg vazaliteta. Na scenu ponovo stupaju protivnici ovog rata. Halil-paa andarli smatra ovo za povoljno dok Zagranos-paa voa spahija privlai veinu na svoju stranu za nastavak rata. Sultan se drao neutralno. Nastavljen je rat. (Konstantinopolj je branilo 8 500 branilaca). Branioci su pruili nevjerovatan otpor. Konstantin Xl imenuje ulijana Longu za protestatora u znak zahvalnosti. Mletak eronimo Mota bio je izabran za zapovjednika vojske. Zapoeo je otvoreni sukob katolika i pravoslavnih a pomonici postaju sve vie osijani. Sultan je 24, maja pozvao Halil-pau i Zagranos-pau u svoj ator i nareuje im da odmore vojsku do 29. maja kad treba krenuti u napad. Iza svih tih trupa postavio je najodanije vojnike koji su trebali ubijati sve koji bi bjaali sa fronta. U samim jutarnjim satima 29. maja poinje napad. Prije toga sultan je izdao nareenje i objavu da e svi imati pravo na pljaku a on da ima pravo nad zidinama. Ovo je bio i dodatni motiv. Istovremeno aktivirani lagumai iz Novog Brda postavili su veliki broj laguma a ratni top je bio aktivan. Na jednom mjestu je bila otvorena kapija na mjestu lagumske rupe. Jedan odred vojske je uao u tvravu. Sam ulijano Longo (ranjen) tajno je pobjegao na Mletaki brod te tako izaziva jo veu paniku. Sve vei broj Osmanlija ulazi u grad. Na ovo reaguje i princ Orhan i baca se sa zidina grada. Car Konstantin Xl dugo se borio i asno izgubio zivot. Do poslijepodnevnih sati grad je bio osvojen . Sultan je uao u grad i poao prema crkvi Aja Sofiji i od tada ona postaje damija. Sultanov ulazak u Aja Sofiju zatekao je vojnika kako razbija motive (idolopoklonstvo). Sultan ga je pitao da li zna za sultanovu naredbu o vlasti nad zidinama. Vojnik je pogubljen. Od tada se ovaj grad naziva ISTAMBULU grad. Sultan je namjeravao da ovaj grad bude glavni grad carstva, te je tako sprijeio njegovo ruenje. Nakon osvajanja Konstantinopolja izvrio je svoj san. Od tada je nazivan EL FATIH Osvaja.

24

Uveo je red i zakon a osnovna elja mu je bila da u grad naseli podanike iz svih krajeva carstva. Nakon stabiliziranja vlasti on alje poruke muslimanskim vladarima da je osvojio Konstantinopolj i sruio Bizantsko carstvo. Od tada ga muslimani nazivaju najveim muslimanskim vladarom. Sa osvajanjem Carigrada nastavlja se politika Orhana i drugih sultana o osvajanju. Sada druge sile nisu mogle napasti Mehmeda II kao skorojevia nego kao legitimnog nasljednika. Kako pie akomo de Langusi utnja Evrope je potvrdila da barbari nisu unitili bizantsko carsvo nego su legalno tu uli. Nema podesnijeg mjesta od Carigrada za jedinstvo Osmanske imperije. Ono je ujedinilo ranije velike imperije. Ve 1454. sultan za svjetskog patrijarha imenuje Genadija. Od njega trai da sazna osnovno uenje pravoslavne vjere kako bi se korektno obnaao prema pripadnicima ove vjere. Doveo je i pripadnike katolike i jevrejske vjere. Iako sa padom Konstantinopolja pada i Bizant to ne znai potpuni pad ovog carstva. God. 1456. osmanska vojska osvaja Atinu i zauzima itavu teritoriju morejske despotovine a 1460. cijela njena teriotorija bila je pod sultanovom vlasu a 1461. sultan osvaja i Trapezuntsko carstvo. Nestaje svih Konstantinovih podanika i sva teritorja prelazi u vlast sultana. Prije nego je poeo sa opsadom Konstantinopolja sultan je imao plan ta e uiniti sa gradom. Najprije je odluio da e to biti glavni grad imperije. Stoga je 24. maja 1453. obeao pravo na ratni plijen osim prava na zidine. Tako je sprijeio razaranje prijestolnice i omoguio da mnogi imaju smjetaj za ivljenje u ovom gradu. elio je naseliti podanike svih konfesija jer je tako mogao vratiti ugled i mo. Poslije proglaenja on je poeo u ovaj grad dovoditi osim Turkmena, Grke, slavenske narode i Jevreje. Dovoenje i naseljavanje Konstantinopolja nije bilo spontano. Ve unaprijed su poeli naseljavati pojedine kvartove sa odreenom konfesijom. Takav kvart je bio i PANARIOT sa objektima pravoslavne vjere, osmanlije dovode u njega pravoslavne Grke. Slino je bilo i sa kvartom Galata (enovljanska kolonija). Samo jezgro grada rezervisano je za naseljavanje muslimana. Ove mjere nastavie se i u narednom periodu. Fatih je potom preduzeo i druge mjere. Prva je odluka bila o smjeni velikog vezira Halil-pae andarlije, koji je osuen zbog saradnje sa posljednjim carem Konstantinom Xl Porfirogenetom. Fatih ga je osudio na smrt. Time je isupan korijen povezanosti visokih vojskovoa i anadolske opozicije. Fatih je odluio da skri mo krvnog plemstva to mu je omoguilo jaanje centralne vlasti. Ali, pogubljenjem vezira nije potpuno nestala mo opozicije. O padu Carigrada prva je saznala Venecija i to mjesec dana kasnije kad je odravana sjednica senata. Oni su vijest proslijedili papi Piju II odakle se vijest dalje proirila. Upravo 1453. g. predstavlja godinu kada nije bilo ni 100-godinjeg rata. Konsoldujui stanje Fatih je bio praktina osoba i krenuo je ostvarenje novih planova. God. 1454. alje ferman urau Brankoviu da mu preda despotovinu (legalni nasljednik). Istovremeno je osmanska flota isplovila u Crno more. Razlog je bila elja sultana da koristei zbunjenost Evropljana osvoji sve priobalne enovljanske kolonije, Trapezuntsko carstvo (Komneni) i Moldaviju. Sve navedene zemlje trebalo je da se u to skorijem vremenu osvoje i pripoje osmanskoj dravi. Naziralo se da granica u Evropi postaje Dunav. Stoga su sve drave oko ove rijeke strahovale za sebe. Jo je 1451. g. Ugarska koristila smjenu na sultanskom prijestolju te je despotovina morala da joj ustupa Kruevaku oblast. Razlog je bio da sultan Mehmed II nakon osvajanja Carigrada prvu vanjskopolitiku aktivnost usmjeri na Balkan. Za realizaciju osvajanja despotovine angairao je oko 20 000 ljudi. Glavni dio vojske se kretao prema Ostrovici i Smederevu. Osmanlije uspjevaju 1454. osvojiti Ostrovicu ali se povlae pred Smederevom. Tad 18. aprila 1454. sklapaju mir sa Despotovinom. Despot se obavezao da e OC plaati porez od 80 000 dukata. Ubrzo je slopljen mir i sa Mletakom republikom. Potom se vraa u Carigrad. Na mjestu VV nije bio niko. Fatih je za vezira imenovao Mahmud-pau Anelovia. Njegovo imenovanje znailo je sultan provodi svoju linu politiku. Dok su trajale ratne operacije u martu i aprilu osman. jedinice napale su Moldaviju. Rat je trajao skoro godinu dana da bi 5. oktobra 1455. slubena Moldavija prihvatila vazalni odnos sa stepeno unutranje autonomije.

25

Uspjesi su ohrabrivali sultana da 1456. pripremi pohod na Beograd koji je bio pod ugraskom vlau. Ta vijest ponovo je uzbudila Evropu. Zato su papa Kalikst III i Janko Hunjadi preduzeli mjere i poslali pomo za odbranu Beograda. U ovom boju posebno mjesto imao je sveenik Ivan Kapistran. Pripremljeni branioci su uspjeli nanijeti poraze napadaima tako da je 21. jula 1456. sultan naredio povlaenje ispred Beograda. To je bio veliki vojni ali i politiki poraz Mehmeda Fatiha. Kada je u devetoj deceniji umru ura Brankovi naslijedio ga je sin mu Lazar koji nije dugo vladao jer se osman. vojska predvoena Mahmud-paom Aneloviem ponovo zaputila u Despotovinu. Osvojene su brojne tvrave Smederevo i cijela Despotovina 1459. Osnovan je Smederevski sandak koji je postao centar vlasti na ovom podruju. Zajedno sa ostalim sandacima on je uao u sastav Rumelijskog ejaleta. Dok je Mahmud-paa Anelovi uestvovao u osvajanju Despotovine ni sultan nije mirovao te je ratovao na Peloponezu. U periodu od 1458./60. zauzeo je cijelu tu teritoriju. Skender-beg Kastrioti u Albaniji nastavio je sa daljim otporom. Borbe su bile duge i iscrpljujue. Skender-beg je imao pomo papa i aragonskog kralja Ferdinanda. Rimski papa Kalikst II stoga 1459. proglaava kriarski rat. U ovo vrijeme Skender-beg je vraao gradove u svoju vlast (Skadar i Dra). Tako je pomo mogla stizati ne samo kopnom nego i vodom. Skender-beg roen je u gradu Kroji 1405. u jednoj od uglednih kneevski porodica. U poetku XV st. otac mu je bio gospodar Maca u gornjoj Albaniji. Kako je ova teritorija jo u doba sultana Mehmeda I dola u vlast osmanske drave Skender-beg je kao dijete odveden u Jedrene i kao taoc proveo vie godina. Boravkom na sultanovom dvoru preao je na islam i postao od tadanjeg uraa, Skender. Najvie vremena je proveo u drutvu Murata II tako da je lino poznanstvo uticalo na njihove obostrane odluke. Koristei povoljan trenutak neopreznosti Skender-beg je napisao ferman u ime sultana Murata I da ide u rodnu Kroju i preuzme ga 1443. Neposredno po dolasku sa svojim pristalicama protjerao je osm. posadu i zapoeo dugogodinju borbu (25 godina) protiv Murata II a i Mehmeda II Fatiha (1443.1468.) do trenutka u gradu Nisosu kada Skender-beg umire. Dugogodinja borba i ratne sposobnosti te taktika koju je primjenjivao od 1448. donijela mu je zvanje najboljeg evropskog vojskovoe. Nakon osvajanja srpske depotovine osm. vojska krenula je u ofanzivne djelatnosti na okolne zemlje. Postavilo se pitanje o osvajanju Bosne. Ova zemlja je bez obzira na unutranje nesloge predstavljala branu za dalje osvajanje sjevera. Zbog svog geostratekog poloaja bila je pogodna za osvajanje okolnih podruja. Bosna je trebala da preuzme dotadanju ulogu Skopskog krajita. Ofanzivna akcija osmanske vojske vremenom se prenosi i na Aziju. Rezultat te djelatnosti bio je da Osmanlije 1461. osvajaju Amasiju koja je bila znaajna enovljanska kolonija. Te iste godine osvajaju i bejluk Ismendijar (Dandar). Time se osman. vlast u potpunosti uvrstila na tlu zapadne Anadolije. Ovi uspjesi su naili na protivljenje osm. susjeda. Naroito gospodar bejlika emir Uzun Hasan (Bijeli Osman). Ovaj emir poveo je rat protiv bejluka Karakojunur. Lukavtinom je preuzeo ovaj bejluk. Istovremeno je uspio nametnuti svoj autoritet ostalim anadolskim bejlucima i da postane gospodar persijskog carstva. Imao je jaku vojsku i potencijal. I ovaj emir je prikupljao sve informacije o OC i dvoru sultana Fatiha. Historiari kau da je tim postupcima podsjeao na Timur Lenka a da ga je u lukavstvu nadmaio. Uzun Hasan je stupio u savez i sa rodoskim vitezovima koji su slavili kao neustraivi ratnici, sa kiparskim kraljem i alajskim begom. Uspotavljaju se veze sa diplomatama Mletake republike. Nudi im se savez da ukoliko Mleani zarate protiv sultana da e im pruiti pomo od 30 000 ljudi. Uzun Hasan je znao da izmeu njega i Mleana stoji osm. carstvo. Stoga im je predlagao da akcije usmjere prema jugu Anadolije (nekadanjem OC) te da se Uzun Hasan sa njima sastane kod planine Taurusa. Gledajui, ovaj plan nije izgledao nepromiljeno i nerealno. Na ovom prostoru su se nalazili Kurdi koji su bili nepouzdani za OC, te neki bejluci koji se nisu eljeli pokoriti Osmanljama. Uzun Hasan je traio da Venecija poalje artiljeriju. Planovi su meutim bili samo san a ne i realnost. Fatih i njegove vojskovoe su koristili svoje okolnosti i

26

onemoguili su spajanje ovih saradnika. Kada je 1472. mletaka flota napala obale Osmanlije su pruzile snaan otpor. Prije toga Osmanlije su osvojile Karamanski bejluk i stvorile sandak Karaman. Uzun Hasan nije ipak odustao od rata sa Osamnlijama. Ponovo je uspostavio vezu sa Mleanima i dogovoreno je da se Mleanima prepustaju Peloponez, Lezbos, Eubeja, Agros i okolina ukoliko Osmanlije budu poraene. Obeao im je prepustiti i glavni grad. Sa 70 000 vojnika Uzun Hasan polazi u akcije 1473. protiv Osmanlija. Sultan Fatih je preduzeo potrebne mjere te je mobilisao sve podanike. Sa ogromnim snagama Fatih je poao protiv glavnine persijske vojske. Do bitke je dolo 11. augusta 1473 kog Eufrata (blizu grada Erzidana). Kao mnogo puta do tada dola je do izraaja visprenost Mehmeda II te je spomenutog datuma osm. vojska nanijela veliki vojni poraz persijskim trupama. Interesantan je odnos sultana prema zarobljenicima jer je naredio da se oni svi pogube. Fatih je naredio da svi zarobljenici koji su obrazovani kao i lanovi sa Crnog mora, a koji nisu svojevoljno krenuli u boj sa Uzun Hasanom, da se potede. Ovaj poraz je pokopao sve nade Uzun Hasana da postane novi veliki vladar. Poslije ovog rata sultan smjenjuje VV Mahmud-pau Anelovia. Optuen je za mnoge slabosti, kolebljivost i popustljivost u velikim akcijama. Za njega je znao da je veliki obrazovan ovjek, pisac knjievnih djela ( pseudonym ADNI). Na mjesto VV stavlja se Gedik Ahmed-paa koji je sakupio vee vojne snage i sa princom Mustafom namjeravao osvojiti preostali dio Karamana. Nakon njegovog nestanka 1468. preostali dio doao je pod vlast Pir Ahmeda i Kasim bega. Bojei se da oni ne reaguju ponovo vezir kree u vojne ofanzivne akcije. Princ Mustafa bio je sa njim jer mu je sultan Fatih dao namjesnitvo na osvojenim teritorijama. Ubrzo on umire na to Mehmed II namjesnitvo povjerava princu Demu. Imao je svega 16 godina. Za razliku od drugih ve tada je vladalo pozitivno miljenje. U svojoj okolini je ostavljao utisak razborite i autoritativne linosti. Svi koji su ga sluali bespogovorno su izvravali njegova nareenja. Osmanske akindije intenziviraju svoje napade daleko vie nego na teritorije svojih susjeda. Manji i vei odredi su upadali u Koruku, tajersku i Kranjsku. Jedan od najaktivnijih vojskovoa je Isa-beg Isakovi koji je ratovao na tlu Dalmacije i Slavonije. On 1471. sa spahijama upada na oba ova podruja. Rezultat je veliki ratni plijen i zarobljavanje velikog broja ljudi. Razlog da on posveuje veliku panju dovoenju zarobljenika pruila im je mogunost razvoja privrede. eljela se iskoristiti privredna aktivnost ime bi i drava i stanovnici imali koristi. Iste 1471 . akindije upadaju u Kranjsku i tom prilikom su zapalili jedan samostan. Oni takoer dovode zarobljenike u Bosnu. Vjerovatno ohrabreni uspjesima u prethodnoj godini akcije dovuda nastavljene su u 1472./73. g. Koliko u branioci bili slabi govori podatak da su akindije doprle do same Ljubljane i djelovali na cijelom tlu Koruke. Stvorena je panika na ovim podrujima pa se ljudi sa tla mletake i hapsburke granice povlae u unutranjost. Istovremeno druge osm. vojskovoe nastavljaju dejstva na jug Balkana. Tako je Rumelijski beglerbeg Sulejman-paa 1474. doao do Skadra koji je bio pod vlau mletakog duda. Branioci su pobjedili Sulejman-pau. On nije bio i pored toga smjenjen. Ve u 1475. Sulejman-paa dobija nareenje da izvri mobilizaciju i da krene u Moldaviju te da kazni kneza Petra Arona koji je odbio izvravati vazalne odnose prema sultanu. Sulejman-paa je precijenio protivnika. Razlog je bio da Moldavija u proteklih 18 godina izgleda kao slaba kneevina. Kad je Sulejman-paa doao u Moldaviju uvidio je svoje greke. Tlo je bilo dosta umovito a moldavske vojskovoe nisu bile slabe. U blizini rijeke Berlat kod Rakovice 17. januara 1475. Sulejman-paa je doivio veliki poraz. itav niz tvrava du Dunava zbog straha naputaju stanovnici i tako ih Moldavci lahko zauzimaju. Osmanlije uspjehe takoer postiu 1475. na Krinu protiv krimskog hanata. On je za Osmanlije bio od velikog znaaja jer su imali brojna bogatstva. Uz to, u blizini ovog hanata nalazile su se enovljanjske kolonije du Crnog mora. Posebno je sultan bio zainteresiran za Kefu glavnu enovljansku koloniju i najznaajnije

27

uporite. Preko nje su dolazili brojni zaini, svila, krzna u Evropu. Meutim , Mehmed II napad prema Kefi nije napamet planirao. Traili su najprije izdajnike: Specifacije. Prije dolaska osmanske vojske do zidina on je obeao da e kad osman. dou otvoriti kapije grada. Neelei neuspjeh sultan je poslao ovom gradu vezira Gedik-pau i dao mu 40 000 vojnika. I pored oekivanog otpora Osmanlije su naile na pogodnosti u gradu Tana (Azov) koji se predao veziru bez borbe. Poto je on bio pod vlau krimskog hana odmah je saznao za izdaju. Gubitak Tane rezultirao je da brojne tvrave du Crnog mora Osmanlije brzo zauzmu. Oni proiruju plan svojih aktivnosti te 1476. kreu na Krim i do 17.. g. Krim postaje osman. vazal. Tako su tokom 1475. Osmanlije uspjele osvojiti i dio Besarabije a posebno je bilo znaajno osvajanje Akermana. Rezultat tih osvajanja Gedik Ahmed-pae bilo je novo teritorijalno irenje i dolazak do Poljske kraljevine i kralja Kazimira. Ve u 1476. g. osmanska vojska poduzima novu ofanzivu protiv Moldavije koja je bila ostavljena postrani. Osman. vojska je porazila moldavsku vojsku koju je pomagala Poljska. Glavna bitka bila je kod mjesta koje se zove Rosbaeni (Bijela Dolina) a napadnuta je i tvrava Hoti ali u njenom osvajanju nije bilo uspjeha. Tih 70-ih godina 15. st. na vlakoj sceni je bio poznat knez Drakul kao surova i nastrana osoba. Poznat je bio i kao Tepe- Nabija na koplja. Drakul mu je bilo poznatije ime vrag, avo. Meutim, bio je poznat i kao veliki protivnik OC. Iako je bio u vazalnom odnosu koristio je svaku priliku da odustane od vazaliteta. Jo 1461. g. smatrajui da je sultan zauzet ratovanjem u Aziji i Evropi pokuao je da Vlaku osamostali i otkae svoj vazalitet. Tako je sklopio savez sa ugarskim kraljem Matijom Korvinom i da tako otjera Osmanlije. Otvorena pobuna natjerala je sultana Mehmeda II da shodno situaciji brzo reagira. Fatih je izvrio brzu mobilizaciju. Sa mnogim protivnicima kneza Vlada Tepea uspio je da ga porazi. Sultan na njegovo mjesto postavlja Radula koji prihvata vazalni odnos. Osmanlije su tada imali i brojne nesporazume sa Mletakom republikom koja je bila mona trgovaka drava sa brojnim kolonijama du mora. Mleani znajui da se ne mogu samo zadrati u Dalmaciji i na Apeninima nastojali su se proiriti i na Peloponez. Jedan dio Peloponeza bio je pod vlau Dimitrija i Tome Paleologa. Njihovi i interesi Mleana su se poklapali i dolo je do saveza. Meutim, izmeu brae je dolo do vojnog sukoba i Dimitrije je zatraio pomo od Fatiha. Koristei ovu situaciju osmanske vlasti uspjele su zauzeti cijelu Tominu teritoriju. To je bio povod za novi osmansko-mletaki rat. Videi da nee imati uspjeha Mleani panju i teite borbi preokreu na Albaniju. Pomo i Mleanima i Skender-begu prua papska drava, papa Pije II i papa Pavle II (1464.- 1471.). Na strani protivnika Osmanlija bio je aragonski kralj Ferdinand. Svi ovi savezi rezurtirali su da Mleani preuzimaju od Osmanlija gradove Skadar i Dra, dvije poznate luke. Istovremeno Osmanlije pomo trae od pravoslavlja, grki metropolit i vaseljenski metropolit iz Istambula. Borbe izmeu 1461/63. dovele su do otvorenog rata 1463. izmeu Osmanlija i Mleana. Rat je trajao 16 godina od 1463-1479.g. U poetku 1463./68. borbe ovih vojski vodjene su sa promjenljivom sreom. Ali kad umire Skender-beg Kastrioti stanje se mijenja u korist Osmanlija. Albanski narod nije naao odgovarajueg vou tako da oni prihvataju osmansku vlast. Osmanlije imaju sve veu prednost i uspjehe. Meu Albancima poinje intenzivnije primanje islama. Kako je 1463. osvojen dobar dio bosanske zemlje dolazi i do stvaranja novih sandaka 1463. Bosanski; 1480. Hercegovaki; 1471. Zvorniki. Sve se ovo deavalo dok su Osmanlije ratovali protiv Mleana. Oni gube i na Peloponezu a to rezultira osman. osvajenjem Negroponta (Eubeje). To je bilo od izuzetne vanosti jer je on predstavljao jedan od centara vlasti june Evrope. Osmanlije pokazuju napredak i u pomorskim snagama. Sultan 1468.g. vodi rat protiv Karamana gdje je formiran karamanski sandak. Time je na tlu Male Azije nestao osmanski najvei neprijatelj. Jedan karamanski princ je uspio pobjei kod Uzun Hasana. Svi uspjesi natjerae mletaku rapubliku da prva zatrai mirovne pregovore do kojih dolazi 24. januara 1479. g. Ona je prihvatila gubitak Peloponeza, djelova Albanije, ostrva Lemnos i Eubeje i po prvi put Mleani

28

prihvataju da plate ratne dugove od 100 000 dukata. Mleani su dobili pravo da njihovi trgovci imaju pravo trgovine i kretanja po cijeloj teritoriji osmanske drave kako su ga imali trgovci Firence i Dubrovnika, da u Istambulu imaju svog prestavnika (bailo). Mir je omoguio Osmanlijama da vojne snage prebace na druge frontove. Zato 1479. pole su vojne snage protiv Erdelja. Angairane su vojskovoe Ali-beg i Iskender Mihajloglu. Oni su bili poznati kao zapovjednici akindija. Oni su upadali na podruje Koruke, Kranjske i tajerske te Dalmacije. Upadu se suprotstavio erdeljski knez Stjepan II Bahtori. Do borbe je dolo na Krukom polju kod Vajzburga 13. oktobra 1479. g. Na iznenaenje erdeljski vojnici su pobijedili Osmanlije. Ali oni nisu bili zbunjeni nego su nastavili akcije na tlo hapsburke drave i mletake republike. Osmanska flota koja je bila povjerena Gedik Ahmed-pai da bi se aktivirala na Sredozemlju. Razlog je bila injenica to je Gedik Ahmed-paa uzivao ugled kao obrazovana osoba koja komunicira sa svojim saradnicima. Sultan ga je odredio za realiziranje plana osvajanja Apeninskog poluotoka. I dok se Gedik Ahmed-paa pripremao, lino Mehmed II Fatih koristei mirno stanje u Anadoliji koncentrisao je snage za osvajanje Rodosa. Rodos je imao izuzetan geostrateki poloaj i tako je predstavljao smetnju za osman. pohode po Sredozemlju. Sam otok uvali su rodoski vitezovi. Oni su pripadali Jovanovcima (11st.) formirani su na tlu Palestine a 1310. uspostavljaju vlast na Rodosu a do 1522. imali su punu kontrolu. Njihiv duhovni i svjetovni starjeina bio je papa. Pridravali su se svih dobrih odnosa sa protivnicima i kad je vojska Sulejmana Kanunija osvojila Rodos pustila ih je i oni odlaze da ive na Malti. Sultan Mehmed II uvidio je da predstojee poduhvate ne moe izvesti bez osvajanja Rodosa. Zato imenuje Mesih-pau da organizuje vojsku. Neuspjeh Osmanlija zabiljeen je kod Ugara. Armija pod zapovjednitvom Pavla Kavizisija zvanog pobjednik Turaka uspjela je da suzbije pohode na ovu kraljevinu. Jo od 1456. Fatih je koristio svaku priliku da zabiljei pobjedu nad Ugarima i spere svoju sramotu. U ovo vrijeme Ugarska je pod Matijom Korvinom bila mona i jaka sa vojskom koja je zaustavljala prodor Osmanlija. Vijesti o osvajanju Rima ohrabrile su Korvina da njegova kraljevina nije centar osvajanja Fatiha. Sultan je sanjao da ostvari svoj drugi san, osvajanje Rima u 50 god. Grad Rim nije bio centar njegovog osvajanja nego cijeli Apenini. On je pravio planove da iz albanske luke Flarone prebaci dio kopnenih snaga na jug Apenina i da odatle zapone osvajanje grada. Na putu su mu bile drave sa dugom tradicijom. Znajui za uspjehe Gedik Ahmed-pae sultan se odluio da mu ponovo povjeri zadatak. Kako je bio disciplinovan dobivi imenovanje Gedik Ahme-paa je za kratko vrijeme prikupio snage i prebacio se 28 juna 1472. g. na jug Apenina. Najvei dio vojske za zauzimanje Otranske luke inili su yenieri i azapi (neenje iz Anadolije). Osvajanjem Otranta Osmanlije stvaraju most sa Balkanom. Gedik Ahmed-paa se vraa u Rumeliju da izvede novu mobilizaciju i pone aktivnije djelovanje. Na vijest da su Osmanlije zauzeli Otrant izazvali su mete neprijatelja. Papa Sikst lV je obavijesti sve znaajnije linosti. Evropska diplomacija dosjetila se vane stvari. Ne dozvolivi da Fatih pridobije Erefa Al Garra (1468-1495) mamelukog emira, oni su prenosili glasine da je dolazak Osmanlija na Apenine odskona daska za napad na Egipat. Evropljani su govorili da je zauzimanje Otranta cilj Osmanlija da ponovo napadnu Rodos. Sultan je iznenada naredio da preostale jedinice dovedu u Istambul i da krenu u pravcu Gobze gdje se nalazio Hanibalov grob. Za sultana se znalo da uvijek ima planove koji su samo njemu poznati. Sultan, iako je imao 49 godina na putu prema Gobzi 3, marta 1481. je umro. Kao vladar je na prijestolju proveo 30 godina 22 dana. Bio je vladar dva carstva Bizantskog i Trapezuntskog i 14 kraljevina i da je uspostavio vlast u preko 200 gradova. Kod mjesta gdje je ukopan pravi se presedan. Fatihovo tijelo je ukopano u Istambulu kod njegove damije. Tada se carstvo prostiralo na 850 000 km. Osmanska imperija se nije samo vratila u granice imperije u doba Bajazida I nego je i poveana za oko 20 %. Poveao se i broj stanovnika, privredni centri, rudnici i to je vano naao se pored Turkmena, Jermena i Grci, slavenski narodi, Vlasi, Moldavci, Tatari, JevrejiSluzbeni naziv sultana je bio suveren dva

29

.., Rumelije, Anadolije, gospodar dva mora. Veliku panju posveivao je umjetnosti i kuturi i bio je praktini musliman. Posebnu panju je posvetio vaseljenskom patrijarhu Genjadiju. Mnogo se interesovao i za druge vjeroispovjesti. Bio je mecena mnogih naucnika i umjetnika. Meu onima koji su doli na sultanov dvor bio je Djentile de Benini koji je naslikao portret sultana. Slikama je ukrasio Top-kapi saraj. Njegova podrka ovom slikaru izazvala je zamjerke mnoge uleme. Donio je brojne kanune o odnosima drave prema pojedincu, vakufu, a cilj je bio jaanje centralne vlasti. Od poetka je bio veliki neprijatelj anadolskih porodica. Od sultana Murat I on je najvie panje posvetio timarskom sistemu. Po odluci osvajaa Konstantinopolisa zemljite vinograda, bate, kue, mlinovi mogu biti u privatnoj ili vakufskoj svojini a ostalo je dravno. Time su bili zadovoljni zemljoposjednici i time su izbjegli sudbinu kmetova u Evropi. U tom smislu on je izvrio agrarnu reformu koju je provodio veliki vezir Karamani Mehmed-paa (1477-1481). Tim reformama posebno su bili nezadovoljni predstavnici uleme. Ba u protekle 4 godine oduzeta je zemlja koja je bila u vlasnitvu vakufa te se stvorila velika politika opozicija prema postojeoj vlasti. U ovo doba OC se susree sa novim nainom prikupljanja poreza. Razlog da sve manje poreza trai u naturi nego u novcu bila je elja sultana da ima velike koliine novca kojim bi plaao svoje budetske korisnike. Sakupljai su time uzimali dio novca za sebe i tako jo vie optereivali poreznike. Ovaj nain unaprijed uzimanja poreza zvan je ILITIZAM. Da ne doe do veih zloupotreba on je donio kanune za reguluisanje centralne, pokrainske i lokalne vlasti. Posebno je dobro funkcionisao sistem popisa svega od interesa za dravu. Obino su se popisi vrili svakih 10 godina i obavljali su ih struni ljudi. U svim popisima uvijek je drava bila iznad lokalnog i pokrainskog i imala je potpis i monogram (nisan) sultana. Do Fatihovog vremena po tradiciji svaki podanik ako mu neto nije jasno mogao se lino obratiti vladaru. Sad se formira posebna kancelarija gdje pristie sva korespondencija na koju odgovaraju drugi ljudi a ne sultan. Jo je jedna tradicija naputena a to je prisutnost sultana na svim sjednicama diwana. U ovo vrijeme druge polovine 15. st. nemuslimanski podanici-zimije relativno su imali zadovoljavajue uvjete ivota i nisu bili niim optereeni kao u Evropi. Zato jedan dio stanovnitva iz evropskih zemalja dolazi na tlo OC da tu ivi. U Fatihovo vrijeme javljaju se i negativne stvari kao to je peke yenierima (5000 kesa) i od tada se po prvi put biljei inflacija. Ona se javlja u momentima kada je potreban novac a postojee sume nisu mogle zadovoljiti potrebe (kvarenje novca). Inflacijom su oteeni vojska, administracija i sudstvo kao osnova uprave osmanske drave. Sve e to i pored uspjeha, podizanja brojnih graevina baciti izvjesnu tamu na vladavinu ovog osmanskog vladara i diplomate. Problem je bio jo u jednoj injenici- hanefijska kola kojom vladara ne nasljeuje najstariji sin nego najsposobniji. Iza sultana Fatiha ostala su dvojica sinova Bajazid i Dem. Ovo e biti razlog da od 1480. g. pored izvjesnih slabosti nastaje period bratoubilakog rata. VLADAVINA SULTANA BAJAZIDA II (1481.-1512.) Vijest o iznenadnoj sultanovoj smrti brzo se proirila i dola i do njegovih sinova. Za sina mu Bajazida bili su yenieri i ulema a za mlaega Dema bio je VV Mehmed-paa Karamani, dio spahija i indirektno njegov otac Mehmed Fatih to se vidi iz injenice o povjerenju namjesnitva nad Karamanom ( Konja je blizu Istanbulu) dok je drugi bio u Amasiji. Po tradiciji je onaj od prineva koji prije doe do prijestolnice postajao sultan. im je umro 3. maja 1481. njegov VV je poslao pismo sa sadrinom princu Demu. Meutim, pristalice princa Bajazida su presrele kurira, uzele mu pismo i izmjenjeno poslali Bajazidu. Na licu mjesta su yenieri ubili vezira a 4. maja 1481. su do dolaska Bajazida iz Amasije imenovali za upravitelja sina mu Korkuta. I pored preduzetih mjera za brzo kretanje ipak je novom vladaru trebalo devet dana da iz Amasije doe u Istanbul. Bio je to i razlog to se dugo ekalo na

30

ukop sultana. 21.maja 1481. god. sultan Mehmed Fatih je ukopan u svojoj Fatihdamiji u Istanbulu. Istog dana Bajazid II za velikog vezira imenovao je Ishak-pau koji je najvie doprinio da iz konkurencije izbaci brata mu Dema. Drugi razlog je to to je bio oenjen kerkom Gedik Ahmed-pae. ve tada je obnovljena Fatihova greka. U znak zahvalnosti Bajazid II je podijelio pekee yenierima. Ve tada mnogi su se pitali to yenierski korpus podrava novog vladara: yenieri su bili uz Bajazida II zato to su smatrali da je vojska zamorena svakodnevnim ratovanjem a takav nastavak nije im odgovarao. Isto tako brojni zapovjednici i yenierski aga osjetili su da svi koji su bili zasjenjeni imaju prilike da donose odluke. Na strani sultana Bajazida bili su i krugovi uleme- svjetovne i duhovne, stare aristokratske porodice, brojne plemenske starjeine i dervii. Svi ovi slojevi su to radili radi svojih linih interesa. Zahvaljujui tome Bajazid II je mnogo lake prevaziao brojne tekoe. U vrijeme dolaska na prijesto sultan je imao 31 godinu. Vjetom politikom i kompromisima uspio je relativno dugo da se zadri na prijestolju. Prva odluka bila je da se povue Fatihov ferman o oduzimanju vakufskih imovina, nekretnina koje je sultan Fatih nacionalizovao u korist drave . Smatra se da je on nacionalizovao 20 000 sela i imanja to je najvie pogodilo dervie i ejhove. Za novog vladara znalo se da je vjerski privreniji i da je pripadao dervikom redu HELVETIJA . U toku vladavine dobio je naziv VELI- sveti. Ova denacionalizacija, da bi se priblizio ulemi, bila je jedan od brojnih poteza koji je inio a da time nije ugrozio timarski sistem. To je razlog da na prelazu XV na XVI stoljee timarski sistem nije doveden u pitanje. Druga strana je u prvim godinama bila razoarana sultanom, aristokratske porodice koje nisu dobile ono to su oekivale. Stoga ove porodice prelaze na stranu princa Dema on je odmah osporio prijesto svome bratu a to je pokuao i vojniki. On je sa pristalicama iz Konje krenuo u Brusu i zauzevi je on se proglasio vladarem. Mnogi su bili iznenaeni brzom reakcijom novog vladara koji je princa Dema natjerao u bjekstvo. Princ Dem bjei na teritorij Mamelukog sultanata. Tu je naao azil i novanu pomo i ve tada su preduzeli mjere. Prikupivi svoje pristalice, vojniki se osposobivi, princ Dem 1482. ponovo prelazi na tlo njegovog brata. I ovaj drugi pohod zavrio se bezuspjeno. Vjerovatno plaei se, nemajui sigurnog utoista, princ Dem bjei na otok Rodos. Poslije kratkog vremena vitezovi su ga poslali u Francusku jer su se bojali osm. osvete. Toga je bio svjestan i papa Inocentije Vll koji ga dovodi u Rim da tu poslui kao legalni predstavnik OC u ropstvu. Brat mu Bajazid II ponudio je apanau za izdravanje princa. Kad je 1464. na Apenine doao Karlo Vlll i zauzeo Rim princ je postao njegovim zarobljenikom. Govorio je princu Demu da je on pod njegovom zatitom. Karlo VIII je bio sretniji to dri princa Dema nego to je zauzeo Rim. Ali iznenada 25. februara 1495. umro je princ Dem. Po nekima se smatra da mu je otrov dao papa Aleksandar Bordija. Neki opet smatraju da je to bila elja Bajazida II. Smrt Dema odgovrala je i Rimu i Carigradu. Sultan Bajazid vodio je umjerenu vanjsku i unutranju politiku ali to ne znai da nije ratovao. Tako godinu dana po dolasku na prijesto osmanska vojska je povela veu vojnu akciju i zauzela Hercegovinu. Dvije godine kasnije 1484. Osmanlije vode rat u Moldaviji in osvajaju luke Akerman i Kilikiju. S druge strane Osmanlije su se morale braniti od mameluke vojske. Intenzivne vojne aktivnosti bile su izmeu 1488.- 1491. I osmanska i mameluka vojska povela je po est akcija. Meutim, ti ofanzivni pokuaji su zavrili neuspjehom za obije strane. Po prvi put Osmanlije su osjeale potrebu za novcem. Upravo u ovom ratu sultan je uvidio zastarjelost naoruanja svoje vojske, naroito u artiljeriji. Sultan je uvidio da je potrebno da pjeadiju naorua pukama ARKEBUZAMA. Kad je rije o sultanovoj vanjskoj politici on je vodio vrlo defanzivnu politiku ali poslije smrti princa Dema on poinje ekspanzivnu politiku prema Mletakoj Republici i Poljskoj. Tako izmeu 1497.- 1499. Osmanlije vode rat protiv Poljaka. Rat je izbio 1497. kad je poljska vojska dola na tlo Moldavije s ciljem osvajanja ove zemlje. Kako je sultan od 141. utroio velika finansijska sredstva za nabavku i

31

pravljenje oruja ta inovacija je dobro dola u ovom ratu. Zahvaljujui novom oruju sultanova vojska je izvojevala novu pobjedu i osvojila cijelu Moldaviju. U ovm ratu nestalo je drave Zlatne horde koji su bili muslimani ali na strani Poljske. Dio dotadanje drave uao je u sastav Krimskog hanata. Poslije rata sa Poljskom 1499. Osmanlije ratuju protiv Mleana 1499.-1503. I ovog puta povod za rat bio je Peloponez. Na talasima postignutih uspjeha Osmanlije izlaze kao pobjednici. Kod Navarina 12. augusta 1499. bitkom Osmanlije osvajaju Lepant, u Korintskom zaljevu. Vidjevi da je Venecija u potekoama papa Bordija prua pomo Mletakoj republici. On ne alje vojsku nego finansijsku pomo a i potie Ugarsku da ue u ovaj rat. Pod pritiskom pape Ugarska 1500. g. objavljuje rat osmaskoj dravi. Dolazi do preokreta jer Mleani prelaze u prednost. Izrazite nadmoi nije bilo to rezultira da 14. decembra 1502. doe do prekida rata izmeu Venecije i Osmanlija. 22. februara 1503. mir sklapa i Ugarska kraljevina a 10. augusta 1503. sa Venecijom se sklapa i potpuni mir. Razlog za ovaj mir bio je u injenici to je Bajazid odbio da ratuje na dva fronta. I dok je osmanska vojska ratovala protiv Venecije Osmanlije su u luci Istanbula izgradili dva ogromna broda. Time su pokazali da ele biti i gospodari Sredozemlja. Na prelazu XV u XVl st. OC izlazi iz regionalne ljuture i ulazi u oklop svjetske sile. Oni se poinju mjeati u prilike drave koje nisu bile susjedi osmanske drave. Sultan je u ratu Francuske, Napulja i Milana stao na stranu Napulja i Milana. On obeava i vojnu pomo od 25 000 vojnika a do Napulj preda u ruke Otronto luku osvojenu jo za vrijeme Fatiha. I ovog puta osmanska obavjetajna sluba bila je od velike koristi i sultanu Bajazidu II. On je preko svojih pijuna dobijao informacije o stanju na dvorovima evropskih vladara. Meutim, deava se da na Pirinejima nestaje drave Maura, Granade 1492. a nekatoliko stanovnitvo naputa ovu tertoriju a i Jevreji. Sultan tu nije reagovao upravo zbog ropstva princa Dema. U ovo vrijeme sultan je imao neogranienu vlast. Zahvaljujui onome to je naslijedio od oca sultan nastavlja sa uvrivanjem centralne vlasti. U unutranjoj politici je iao ka jaanju vojne, politike i ekonomske politike carstva. Osmansko carstvo je imalo prednost. Zahvaljujui yenierima i spahijama bili su jedini koji imaju stajau vojsku. U ovo doba poinje i velika graditeljska djelatnost. Podiu se brojni sakralni i profani objekti, ne samo damije i medrese nego i hanovi, karavansaraji, dvorovi i komunikacioni putovi radi bolje povezanosti i sigurnosti. Koliko je to bilo poznato govori to da je Leonardo da Vini ponudio da izgradi veliki most preko Zlatnog roga. Jedan od problema u prvim godinama vladavine je nasljedna inflacija. Da bi je zaustavio sultan dotadanji novac povlai iz opticaja i kuje stvarninovac. I pored velikih prihoda zaustavljanja inflacije pored velikih korisnika, velike koliine novca trebale su za graevinsku djelatnost. Zato ponovo 1501. u osmanskoj dravi se javlja inflacija. Ovog puta sultan je bio prisiljen da inflaciju rijei drugim putem. Po prvi put je uveden vanredni porezAVARIZI. Plaali su ga svi sultanovi podanici. Njime su najvie bili pogoeni nomadi. Do poetka XVl st. oni su ivjeli slobodnim nainom ivota plaajui porez u naturi. Sa jaanjem centralne vlasti ove mjere su osjetili i slobodniji ljudi. Sljedee s ime se susreu Osmanlije su ijje koji priznaju samo Muhammeda a.s. za poslanika a Aliju za jedinog halifu. Oni su poticali sa podruje Irana. Nomadi sada potpadaju pod njihov uticaj. Nosili su crvene kape i dobili su naziv KIZILBAE. Sljedbenici ijja bili su pristalice dervikog reda SAFAVIJA koji dobijaju ime po voi ejhu Ishaku Safaviju. Ovo uenje se proirilo na tlo dananjeg Azarbejdana. Ovu situaciju koristi persijski ah te on 1501. osvaja vlast u Persiji i proglaava se za aha (1501-1521) vladajua persijska dinastija koja je esto ratovala sa Osmanlijama. Sljedbenici Safavija poinju persijskog cara umiljati i gledati kao sveca. Tako su postali fanatini. Tada je uzdignuto ime ejha Ishaka Safavija koji se poinje doivljavati kao novi Mesija. Upravo u doba sultana Bajazida II naratanjem broja Safavija dovodi se vlast sultana u pitanje. Slino kako su aristokratske porodice dale sultanu podrku pa mu je uskratile uradili su to i brojni derviki redovi. Posebno su derviki redovi bili protiv sultana jer na vrijeme ne uvia opasnost od kizilbaa. Persijski ah Ismail

32

doivljava slavu od svojih sljedbenika i on preko njih pokuava oslabiti OC i osigurati druge ciljeve. Tako je iao u pravcu Durkadira i tako pridobio vei broj sljedbenika. Ovakvo stanje pogoralo je unutranje odnose u OC. Nesigurnost u cilju javnog obrauna sa kizilbaama pogorava ugled sultana i u oblastima gdje je imao prednost. Tadanji sultanovi sinovi ahinsah, Korkut, Ahmed, Selim utiu na ovu situaciju. Odnosi meu prinevima bili su takvi da je svaki nastojao da bude vladar. Napetost prelazi u vojne sukobe to slabi sultanov autoritet a jaa uticaj kanala koji imaju znaaj za sinove. Najbolje se snaao princ Selim. Mustafa je bio upravnik Kafe i u njegovo ime je Gazi Husrev-beg iao u Rusiju Ivanu Groznom. Vjetom politikom najmlai princ Selim natjerao je 24. aprila 1512. da sultan Bajazid II abdicira u njegovu korist. 26. maja 1512. umire sultan u 61 godini ivota. Smatra se da NIJE umro prirodnom smru (ubijen). Historiari navode da je vladao 30 god., 11 mjes., 22 dana. Kad se sumira njegova zasluga je bila u privrednom prosperitetu. U njegovo doba poklonjena je velika panja mnogim rudnicima. Bajazid II je oivio rudarsku privredu. Tada oivljava graevinska djelatnost. Kako kae Ibn Kemal (savremenik) Bajazid II ostao je upamen kao vladar koji je uspio ouvati teritorije koje je osvojio njegov otac. Jedna od najveih zasluga je to je modernizacijom naoruanja regulisao plaanje od vojnika do zapovjednika. Kada je 24. aprila 1512 abdicirao u korist Selima I Bajazid nije ostao kao osoba koja je omiljena podanicima. Njegove vatrene pristalice su ga vremenom napustale te vie niko nije za njim alio. SELIM I (1512-1520.) Dolazak sultana Selima I (1512-1520) osjetio se odmah jer je podsjeao na svog djeda sultana Mehmeda Fatiha. Najprije se morao obraunati sa braom. Princ Ahmed se povukao sa pristalicama u centralnu Anadoliju. Pridruuju mu se kizilbae i aristokratske porodice i on se zapuuje prema Konji. Ovu situaciju posebno koriste kizilbae. Njihov uticaj se pokazao naroito kad je princ Murat, brati sultanov javno stao na stranu kizilbaa. U prvim mjesecima 1512. brojne kizilbae su zauzele istonu Anadoliju sa centrom u Amasiji. Poslao je sultan najodanije jedinice na njih. Novi sultan zbog svog ophodjenja dobija nadimak JAVUZ- Strogi. Sultan je brzo doveo neprijatelje u defanzivan poloaj. Kizilbae se povlae u unutranjot a Murat prelazi na stranu persijskog aha. U novim bitkama pobjeen je brat Ahmed i zadavljen. Isto je bilo i sa princom Korkutom i sa 4 njegova sina. Najstariji ahinsah takoer tragino zavrava ivot. Stoga Selim I trai da svi muki potomci osim sina mu Sulejmana budu pobijeni. Tek kada je zavrio borbu sa lanovima dinastije on se posvetio kizilbaama. On je s pravom govorio da oni predstavljaju trojanskog konja u Anadoliji. Stoga je naredio njihovo nemilosrdno ubijanje gdje god se nau. Centar pobune kizilbaa bio je grad Teke. Vojska sultana nije im dopustala da naprave organizovaniji otpor. Vjerovtno uz pomo Persije oni su poetkom 1513. uspjeli da se okupe i pripreme ozbiljniji otpor. Ismail Safavid objavljuje 1513. sultanu rat da bi naredne godine doao kod mjesta Cardivana kod jezera Van gdje se 13. augusta 1514. sukobljavaju osmanska i persijska sila (40 000 kizilbaa). Profesionalnije osmanske jedinice nanijele su poraz Persijancima. Nakon ove pobjede osmanska vojska kree u ofanzivu to rezultira zauzeem Tabriza. Zbog zimskog perioda i loih uslova Selim I bio je prisiljen da se povue na svoju teritoriju. Osmanska vojska 1515/16. ponovo ratuje sa susjedima. U maju je osvojen Kemal a u julu bejluk Zulkadr. ve 1516 zauzeta je cijela teritorija Bitlis. Tada Osmanlije dolaze u sukob sa mamelukim sultanom. Od Erzeruma do Bekira svi priznaju sultanovu vlast. Sva Anadolija sem bejluka Ramazan je u OC. Osmanlije nastavljaju akcije na tlu dananjeg Azarbejdana i Kaspijskog jezera tako da imaju prodor u irem osvajanju Bagdada. Sa novim podanicima osman. vojska je jo vie uveana to omoguava ratovanje protiv safavidske Persije. Iako su yenieri mislili da e sultan Selim I napraviti pauzu on to nije uradio jer ih je pripremao za rat protiv mamelukog sultana Erefa Al Garra. Egipat je tada predstavljao jednu od monijih islamskih zemalja. Sultan Eref je tad vladao od

33

Eufrata do zapadnih granica Egipta. Njegovi vladari bili su robovi te su nazvani MAMELUK. Svoju dinastiju imaju od 1382-1517. i bilo je ukupno 24 vladara tursko-cerskeskog porijekla sa Kavkaza. Problem u islamskom svijetu bio je to su panija i Portugal bile u velikom uspjehu. Jaka flota i otkrivanje novog kontinenta pridavali su joj tu snagu i mo. Kako je sultan Eref bio duan da titi Mekku i Medinu to je Selimu I bio povod vie da preuzme njegovu ulogu. itav svijet je bio u iekivanju ta e se desiti jer je portugalska flota bila na domaku Mekke (luka Deda). Selim je bio vrlo promiljena linost a to pokazuje i njegovo osvajanje arapskog svijeta. Selim I je krenuo da zatiti Mekku. Dolazak arapske delegacije iz Mekke bio je dobar razlog da Selim I krene na mamelukog ejha Erefa. Selim je poslao brojna izaslanstva arapskom svijetu kako bi proirili propagandu da oni zauzimaju mameluki sultanat kako bi ih zatitili od loe uprave. Izvrena je mobilizacija vojske i namirnica, oruja i municije a pozvao je neke obrazovane linosti kako bi ga uputile u stanje mamelukog sultanata. Poslije vojnih priprema vojska je krenula prema gradu Alepu u Siriji. Stanovnitvo grada je pokazalo interesovanje da se preda. Mameluci su bili protiv, pa su stanovnici izali iz grada i stali na stranu sultana. Prije bitke sultan je izvrio vojni raspored: Zejnil-pai povjerio je desno krilo, Karamanski Husejn-paa zapovjedao je lijevim krilom. Posebno su se isticali vojskovoe Ali-beg, Sehsualioglu i Mahmut-beg Ramazanioglu. Na lijevom krilu bio je Mehmed-paa Bukur namjesnik Bekira. Na centru su bili yenieri sa sultanom Selimom . Imali su i veliku artiljeriju koju su prethodno maskirali. Nasuprot osman. snagama nalazile su se velike snage Mameluka. Koliko je bio svjestan opasnosti sultan Eref povjerio je desno krilo Hair-begu a lijevo Damask. Do bitke je dolo 24. augusta 1516. kod Marc Dabika. Borba je bila kratka i bez veih rtava. Posebno mjesto imala je artiljerija te je i presudila bitku. ivot je izgubio sultan Ali-Gauri a umjesto njega doao je Eref Tumanbei. Osmanlije nisu zauzele samo grad i tvravu prepunu novca koji im je dobro doao. Nakon kratkog predaha u Alepu sultan je nastavio da se kree prema Damasku. U oktobru 1516. uli su u Damask. U samom gradu sultan je odsjeo u palai Kasr Eblak koja mu postaje sjedite u kom prima posjete izaslanstva arapskih zemalja. Mnoge planove sultan je realizirao izdajnikim dranjem Hair-bega koji je bio na onoj strani koja donosi veu korist. Poslije kraeg boravka u Damasku sultan je preao Sinaj i doao do Egipta. Odbrana branilaca na ovom putu je bila slaba. U cijelom vojnom pohodu propaganda je odigrala izvanrednu ulogu. Sve ovo je doprinjelo da poetkom januara 1517. sultan Selim I bude pred zidinama Kaira. Posljednji mameluki vladar je u selu Redanije poduzeo posljednji korak odbrane. Doivjeli su poraz a vladar je bjekstvom spasio ivot. Ubrzo je uhvaen i predat sultanu. Vojska je ula u Kairo gdje su doveli Erefa Tumanbeja koji je 15. aprila osuen na vjeanje. Tako je cijeli Egipat doao pod osmansku vlast. Sve arapske zemlje, erif Mekke su se predali sultanu a 17. jula 1517. Mekka je ula u sastav OC. Na prvi pogled ovo je izgledao veliki teritorijalni uspjeh. Sultan je elio jo osvojiti Jemen i tek tada biti zadovoljan. Selim I je odluio za kratko da se vrati u Istanbul. Prethodno je donio odluku da se teritorija Egipta prisjedinjuje OC a da dobija naziv ejalet MISIR. Za namjesnika je imenovao Hair-bega. Druga odluka je bila da za razliku od drugih teritorija Misir zadrava postojei poredak. Egipat stoga osim smjene vladara nije imao veih promjena. Sultan je sa sobom poveo halifu El Mutevekila. Kad je doao u Istanbul postalo je jasno zato ga je doveo. Sultan je htio da ovaj posljednji lan iz dinastije Abasija prenese halifat na osmanske vladare. Tako su od 1517-1924. sunitske halife bili osmanski vladari. Neposredno po prenoenju vlasti El Mutevekil se vratio u palau gdje je umro 1543. ime nestaje Abasida. Kad osman. vojska osvaja Siriju i Egipat portugalski brodovi su bili jo kod Dede. Bojei se da e flota na elu sa Hajrudinom Barbarosom napasti na njih portugalska flota se povlai. Osvajanje arapskih zemalja dovelo je do novih razdoblja u povjesti islamskog svijeta. Osmanlije postaju zatitnici Mekke, Medine, Jerusalema. Isto tako osvajanjem Egipta Osman. carstvo se proirilo i na Afriku te se nali u sreditu tranzitne ekonomije. U narednom periodu su rezerve naglo porasle.

34

Meutim, i pored velikog plijena i prihoda ipak se osjeao nedostatak novca. Uvode se vanredni-avarizi porezi a to je doprinjelo da u Anadoliji 1519. doe do pobune. Prvi meu pobunjenicima bio je ejh Delali (delalije). On je popularnou izazvao da ga smatraju Mesijom. Vlast je uguila pobune ali su se posljedice osjeale kasnije. Selim I nakon povratka u Istanbul napravio je predah a potom naredio pripreme za rat na Zapadnu Evropu. Posebnu panju sultan posveuje pomorskim snagama. Zahvaljujui Hajrudinu Barbarosi (1474-1546) Osmanlije uspjevaju izgraditi mone pomorske snage = prva pomorska sila. Zahvaljujuci ovom gusaru i njegovom poznanstvu sa alirskim begovima i Alir prelazi u ruke sultana. Selim I Alir proglaava posebnim ejaletom. Hajrudin Barbarosa je bio porijeklom Grk, veliki gusar zajedno sa bratom Arudom. Uspio je zaustaviti panske snage da 1515. dopru do Alira. Meutim, Selim je imao plan da prije nego napadne Ugarsku treba zauzeti Rodos. U zavrnoj fazi priprema 22. septembra 1520. umro je Selim I (8 god, 4 mjes, 22 dana). U trenutku smrti imao je 50 godina. Iza njega ostalo je mono carstvo, super sila, rasprostrto na tri kontinenta od Beograda do Armenije i od Ukrajinskih stepa do Alira a na jugu do Jemena. Umro je u Jedrenu. VRHUNAC OSMANSKOG CARSTVA U 26 godini ivota na prijesto stupa princ Sulejman. Iako je najvei dio ivota proveo u Istambulu ne moe se rei da je tu i roeni da je umro kod Sigeta (1520-1566). To je period u kom dolazi do najvee ekspanzije OC. Princ je bio u Manisi u doba oeve smrti. Kao malodoban jedini od brae ostavljen u ivotu, imao je najbolje uitelje. Na mjestu sandakbega Manise Sulejman je bio od 1512. g. I to je jedini sandak kojim je on upravljao. Prema njegovim biografima razlikovao se od oca, bio je blag, velikoduan, obazriv i pravedan ali i stog prema sinovima, prijatelju i eni Roksalani. Kao jedinog potomka svi su se bojali za njega i potovali ga. Sultan Sulejman je odmah krenuo sa izazovima. Hair-beg, namjesnik Misira, smatrao je da je doao pravi trenutak za osamostaljivanje. To su pokuali i ostali sandakbegovi. Sulejman je poslao elitne jedinice na pobunjenike i pobjedio ih. Drugi dio usmjerio je na Rodos. Evropske zemlje tada su bile u fazi previranja. U Evropi, Fransoa I i Karlo V Hapsburki izrazili su pretenzije za prijestolje Svetog rimskog carstva. Ta borba slabila je vojnu i ekonomsku mo evropskih snaga. Tek 1521. u martu donesena je odluka da se Karlo V bira za cara SRC to je nastavilo previranja sa Fransoa I do smrti drugog. U Evropi se dogaala jo i pobuna protiv papa i indulgencija. Tokom vladavine od 1520.- 1566. g. OC pod Sulejmanom Kanunijem vodilo se vie ratova koji su iskljuivo ofanzivnog karaktera koji se mogu podijeliti na tri grupe: protiv Habsburke monarhije front na Sredozemlju, Rodos i posjedi Venecije ratovi sa Persijom i njenim ahovima iz dinastije Safavida U ovom periodu iako je osmanska drava dosezala vrhunac svoje moi i dola u posjed i novih teritorija a tako i uvecala broj podanika ipak doktrina je zadrana od ranije. To je da se tokom Sulejmanove vladavine ratovalo na samo jednom frontu. Gdje su prilike zahtjevale da se otvori novi rat Osmanlije su to izbjegavale ak i na svoju tetu. U pojedinim od ovih brojnih ratova ako ne mogu ostvariti cilj nastojali su da ne budu u gubitku. Ratovi osmanskog carstva sa susjednim dravama u doba Sulejmana Kanunija U vrijeme preuzimanja dunosti novi sultan je nastavio vojnu mobilizaciju za rat sposobnih podanika. Do rata dolazi u 1521.g. Pravac kretanja glavnine osmanske vojske koju je vodio sam sultan bio je u pravcu Beograda. Ovaj grad bio je u sastavu Ugarske kraljevine. Beograd je na poetku XVl st. bio .. i uspjenijim vojnim akcijama na tlu Srednje Evrope. Beograd je zatvarao put

35

Osmanlijama u irenju vlasti prema Ugarskoj i Hapsburgovcima. Za razliku od 1456. kada je pruen ilav otpor situacija u novom pohodu bila je loija za branioce. Jo 1490. umro je Matija Korvin jedan od najuspjenijih vladara. Mo centralne vlasti je oslabila te je ova drava bila u stanju pune feudalne anarhije. Stanje je pogorano 1514. kad je dolo do seljakog ustanka. Voa Dord ugarskim jedinicama nanosio je vie poraza ali i samom sebi. Oslabio je otpor prema osmanskom osvajau. Zato je i sultan Sulejman raunao da je to povoljan trenutak za irenje OC na raun Evrope. U ovim okolnostima prethodnicu glavnine osmanske vojske vodio je vojskovoa Piri-paa. Upravo je on sa prethodnicom jedinica prvi doao do Beograda i poeo sa opsadom grada i tvrave. doao je i sultan i zatvorio pravac pruanju pomoi braniocima. Borba je bila vrlo otra a osman. jurii bili su jako silni. Ipak 29. augusta 1521. nakon vie vojnih juria uspjela je OV (osman. vojska) da osvoji beogradsku tvravu. Stvoren je iri manevarski prostor za djelovanje preko Save i Dunava. Sultan je naredio da se tvrava osposobi i smjestio je vojsku te je spremao za dalje napade na Ugarsku. Ubrzo nakon osvajanja Beograda sultan vojne jedinice okree prema Rodosu. Ujedno rodoski vitezovi su bili poznati kao hrabri i veliki borci za odbranu kranstva. Sa osvajanjem Rodosa dobijao se bolji strateski poloaj. U zadnjim mjesecima 1521. glavnina vojske nalazila se na jugu. Zetok otpor pruili su naroito Ivanovci. Poslije estokih i krvavih borbi branioci Rodosa uvidjeli su da ako nastave borbu svi e izginuti. Prihvatili su da asnom predajom sa naoruanjem presele ne Maltu. Do predaje Rodosa dolo je 21. januara 1522. ime je ne po velikom bogatstvu za osmansku dravu predstavljao Ahilovu petu. Poslije ova dva velika uspjeha sultan Sulejman pokazuje se kao mudar vladar i kao taktiar. U narednom periodu od 1522.- 1526. nema veih vojnih akcija. Meutim, to ne znai da je osmanska drava bila neaktivna. Nakon zauzimanja Rodosa i Beograda sultan je smjenio Piri-pau. Razlog je bio i taj to je on dunost obavljao i za vladavine njegova oca. Umjesto njega za VV izabran je sultanov prijatelj Ibrahim-paa (1523-1636). Bliskost njih dvojice graniila se sa povjerenjem izmeu njih da mu je davao velika ovlatenja. Ibrahim-paa je bio jako inteligentan i obrazovan ovjek.U trenutku kad je smjenjen Piri-paa na to mjesto pretendirao je i Ahmed-paa. Postavljanjem Ibrahim-pae za VV sultan je preao staru tradiciju. Kako bi umirio Ahmed-pau dao mu je namjesnitvo nad Misirom. Doavi 1523. g. u januaru u Kairo Ahmed-paa koji je ranije imao kontakt sa mamelukim linostima doekali su trenutak da ponovo dignu pobunu. Mameluci uz podrku naroda javno su se pobunili. Na vijest o pobuni istovremeno su reagirali i sultan i Vv. Osmanske jedinice su brzo dole u Egipat i za kratko vrijeme uspijevaju ga osvojiti. Sve se ovo deava u vrijeme kad se vodi borba izmeu Fransoa I i Karla V. Dolo je do uvene bitke 1525. kod Pavije. Nesposobni Fransoa I doivio je poraz od Karla V. On stoga trai otvorenu pomo od OC. Od tada su bili dobri odnosi izmeu OC i Francuske. Francuski kralj tih dana pred evropskim diplomatama izjavio je da OC smatra jedinom sposobnom silom koja moe garantovati snaenje evropskih drava. Francuski vladar bio je svjestan da bez Burgundije i . Francuska nije u mogunosti da jaa svoju centralnu vlast i da se nala u tekoj situaciji. To je naruilo i ravnoteu meu evropskim dravama. Sultan Sulejman znao je da bez Francuske bi i njegova situacija bila nepovoljna za dalja osmanska osvajanja. Francuski ambasador je rekao da Karlo V ima ambicije da postane vladar svijeta. To je dolo do izraaja kad se nakon bitke kod Pavije naao u zarobljenistvu i morao prihvatiti ugovore koji je Karlo V nalagao. Zato je 1526. kad se dokopao slobode doavi u Pariz odrekao svih obaveza. To e uticati da sve do 1541. i smrti Fransoa I traje prikriveni rat panije i Francuske. Sredivi stanje u arapskim pokrajinama i vrativi autoritet centralnoj vlasti osman. sultan je 1526. odluio da napadne Ugarsku kraljevinu koja je i dalje bila jaka. Jo od osvajanja Beograda osman. vojska je upadala u Hrvatsku i Dalmaciju, naroito dijelove koji su bili pod Hapsburzima. Intenzitet je pojaan 1524. a poseban znaaj su imale akindije sa Ferhat-begom Mihajloglu na elu. Nerijetko osman. akindije upadaju na tlo Kranjske, Koruke i tajerske. U jednom od napada 1526. poginuo je dovuda Ferhat-beg. Njegovu glavu pobunjenici su

36

donijeli kralju Ljudevitu u Budim. Posebno se radovao Pavao Toroni koji je i bio veliki vojskovoa i duhovni elnik. Smatrajui to uvredom bosanski sandakbeg Gazi Husref-beg i Bali-beg Jahjapai okupili su vojsku i odluili napasti Jajaku banovinu. Cilj im je bio njeno zauzimanje ime bi doli do direktnog sukoba.

MOHAKA BITKA Ove pobjede su bile uvodni trenutak za novi dogaaj-Mohaku bitku. Mobilizirajui snage sultan Sulejman je odluio aktivirati sve vojne potencijale kako bi u jednom potezu osvojili cijelu Ugarsku. Ve 23.aprila 1526. objavljena je vojna mobilizacija i to u Istambulu. Ova mobilizacija je izvrena do perfekcije, to je govorilo o ozbiljnosti situacije a i vojnih rodova. Nakon toga sultan se sa glavninom poeo kretati prema Beogradu. U toku kretanja pridruivale su mu se jedinice iz Rumelije. Sultan je potom izdao zapovjed da je glavno zborno mjesto na Dunavu kod Beograda. Pridruio mu se i Gazi Husref-beg. Iskender-beg, Jahsibeg i Muhajloglu bili su komandanti yeniera koji su prebaceni preko Dunava. Sve namjernice koje su putem uzimali su plaane. Zadnjih dana jula 1526. realiziran je prvi dio plana a to je opa mobilizacija, dolazak do Beograda U blizini Beograda Osmanlije su se ulogorile rasporeen je vojni logor od Dunava do Iloka. Osmanlije su 1.augusta 1526. osvojili Ilok, i zapoela je propaganda u kojoj su dervii igrali glavnu ulogu. Carev cilj bio je Budim. Glavnina vojske kretala se prema Osjeku. Zbog nedostatka mostova Osmanlije su za 5 dana napravile most na rijeci Dravi. Ve 22. augusta 1526. Osmanlije zauzimaju i Osjek. Svi putevi bili su otvoreni. Ali na putu se nalazio problem-MOHA. On je bio poznat kao movarno podruje prepuno boletina. Doavi do Mohaa Osmanlije su postavile novi vojni poredak jer su znali za dolazak ugarske vojske. Sultan je naloio Bali-begu Jahjapaiu da bude prethodnica. Meu njima se nalazio i VV Ibrahim-paa. Bio je tu i odred od 150 topova. Iza njih je iao odred sa Berhan-paom gdje je isto bilo 150 topova. Iza njih je iao sultan sa yenierima, 6 odreda spahija i sa linom gardom. Poslije njih su ile trupe pod komandom Gazi Husref-bega. Kad su svi stigli ponovo je zapoelo vjeanje. Do neposredne bitke dolo je 25. augusta 1526. g. Vrhovnu komandu nad vojnim snagama imao je lino sultan Sulejman. Na suprotnoj strani nalazila se ugarska vojska pod Ludovikom (1516.). Izmeu dviju protivnikih snaga poele su manje arke. Potom je na scenu stupila artiljerija (topovi) i ona je i preuzela inicijativu. Mnogi smatraju da je to dovelo Osmanlije u vodei poloaj. Ugarska vojska nije imala ansu za pobjedu zbog: vee brojnosti osmanske vojske; zbog nedostatka artiljerije; zbog discipline osmanske vojske; zbog nedostatka motivacije za pobjedu. Bitka je trajala samo tog dana. Tom pobjedom od 29. augusta zadan je smrtni udarac Ugarskoj kraljevini koja je u narednih 15-ak godina vegetirala. Veliki njen dio pao je pod Osmansku vlast. Poslije pobjede, nagraivanjem najistaknutijih i fetom, glavnina vojske krenula je na Budim. Dolazak pred budimske zidine iznenadio je branioce koji su se odluili predati 10. septembra 1526. Kako je tad padao Kurban bajram Osmanlije su to odluile provesti na pravi nain. Glavna proslava bila je na kraljevom dvoru. Sultan je pokazao interesovanje za Petom gdje je boravio Ivan Zapolja, maarski bogata. Zbog bogatstva, ugleda i simpatija prema Osmanlijama a kako je poginuo kralj Ludovik sultan je odluio da Ivana Zapolju imenuje za kralja. To je uradio iz praktinih razloga. Ivan je imao brojne veze sa feudalcima. Predajui mu formalnu vlast kao i zbog zimskih mjeseci Sulejman je odluio pred kraj 1526. da se vrati u Istambul a trupe da se vrate u svoje domovine. Poraz na Mohau znaio je pad Ugarske

37

kraljevine koja je smatrana za snanu dravu u Evropi. To je znailo i jaanje i napredovanje Osmanlija prema centralnoj Evropi. Unutranje i vanjske okolnosti jaale su protivnika Ugarske koja je imala navedene probleme. Istovremeno u odnosu na raniji period rata Francuske i panije, Evropa nije mogla pruziti vojnu pomo za odbranu Ugarske kraljevine. U vrijeme bitke na Mohau car Karlo V bio je u ratu sa ligom od Kognica, (saveznici koji su protiv Karla V). Oni su 26.maja 1526. bili u sukobu sa Evropom osnivajui koaliciju za borbu protiv Karla. Ligu su sacinjavali papa Kliment Vll, Francuska, Firenca i Milano, Mletaka republika. Tako se desilo da se Ugarska nala u slinoj situaciji kao Konstantinopolis prije 7 decenija. Iza povlaenja glavnine osmanske vojske teritorija Ugarske bila je podjeljena na 2-3 dijela. Jedan dio (juni) su uzele Osmanlije, istoni dio dat je Ivanu Zapolji a trei (zapadni) zauzeo je Ferdinand Hapsburki. Od tada u narednim decenijama teritorija Ugarske postaje centar ofanzivnih dejstava diljem osmansko-hapsburke granice. Dalji ratovi Sulejmana Kanunija sa susjedima I dok je 1526. g. osmanska vojska doivljavala pobjede ve 1527. izbijaju pobune u Anadoliji. Kilikija je bila centar pobune a povod je bila strogost slubenika prilikom mjerenja obradive povrine. Iako je pobuna bila opravdana (porodica Tasila) osman. snage su iste godine uguile pobunu. Izbila je uskoro pobuna u Karamanskom ejaletu.Voa je bio jedan dervi, bektaija Kalenderoglu. Najvie pristalica imao je u redu Abdela Kalender potom i ostalih redova. Veliki vezir Ibrahim-paa je brzo reagirao na tlu Karamana. Sa 2000 spahija i 3000 konjanika on je krenuo prema pobunjenicima. Najvie pobunjenika pobijeno je u planini Basif (Basaf) sredinom 1527. g. I dok su pobune guene u Anadoliji, dvojica vojskovoa sandakbeg Gazi Husref-beg i Bali-beg ujedinili su snage da zauzmu ostatke Jajake banovine. Tokom 1527. dvojica sandakbegova nanijeli su protivnicima brojne poraze. Oni potom proiruju djelovanje ne bosansku krajinu. To je rezultiralo da i Banja Luka doe u sastav Bosanskog ejaleta. Aktivno su djelovali i u Lici, Krbavi i Dalmaciji. Naredne 1528. Osmanlije su pripremale vojsku za napad na Hapsburgovce u Ugarskoj. Razlog je bio promjena stanja na tom prostoru. Jo 1527. Ferdinand Hapsburki uz pomo svog brata odluio se za napad na Budim. Kako je odbrana Budima bila slaba morao se predati a Ivan Zapolja je pobjegao. Osmanski sultan je 1528. proveo u pripremama za nove pohode na Ugarsku. Ve 10.maja 1529. mobilizirane osmanske vojne snage kreu u novi vojni pohod. Sada se govori da je krajnji cilj sultana Be. Glavni savjetnici sultana Sulejmana bili su Ibrahim-paa, Ajvaz-paa i Kasim-paa. Kako su Osmanlije od Istambula do Budima bili raistili prostor krenuli su direktno na Budim. I ovog puta sultan izdaje nareenje da se ne smije pljakati, paliti i nanositi zlo pokorenima. To se nije dopadalo akindijama i yenierima. To je bio jedan od razloga da se zapone pobuna meu yenierima. Ipak bilo je vie onih koji su bili odani sultanu. Vrativi Budim u drugoj polovini 1529. Osmanlije kreu prema Beu. Glavnina vojske se 27. septembra nala pred Bekim zidinama. Tada 400 laa je spalilo mostove koji su spajali Be i one koji su ih spajali sa Budimom. Tu je bio cilj da se protivnicima onemogui pruanje pomoi. Napadi su trajali od 27. septembra do 14. oktobra 1529.g. Zimski uslovi su natjerali sultana da se povuku. Drugi odredi su ratovali u gornjoj i donjoj tajerskoj i Austriji. Istovremeno dok su voene borbe oko Bea nastupile su diplomate iz sukobljenih ali i drugih drava. U trenutku kad se Osmanlije gubile opreznost vojvoda Ferdinand je krenuo na Budim. Dolazak hapsb. vojske pod Budim nije se dobro provodio. Ovog puta Budim je ostao u sastavu OC. Novi pohod osmanske vojske iz 1532. poznat je po tome to je u tom trenutku pod Sulejmanom Kanunijem bilo oko 200 000 ljudi. I ovog puta pravac je bio prema Hapsburkoj monarhiji. To je bio njegov peti pohod prema Hapsburzima. Koliko je bila vojska jaka govori podatak da cara Karla V oslovljavaju titulom kralja. Vojske je bilo: 16 hiljada iz Rumelije, 30 hiljada iz Anadolije, 12 hiljada yeniera, 20 hiljada spahija, 16 hiljada akindija i 300 topova. Sa borbenim dijelom veliki broj ljudi bio je zaduen za prehranu, kao

38

vodii, dervii, (zanatlije ljekari, smjetaj). Kod Beograda sultanu se pridruilo oko 15 hiljada Tatara sa Krima (Sahib Giraj). Kod Osjeka sultanu su se pridruile jedinice iz bosanskog sandaka voene Gazi Husref begom. * Porodica Giraj je od 1456.-1774 bila vladar u Krimskom hanatu* U prvoj fazi vojnog pohoda protiv Hapsb. ove vojne snage uspjele su osvojiti vie vojnih tvrava. Po znaaju i veliini posebno se istie tvrava Kiser koju je OV osvojila 29. augusta 1532. Time su se osmanske teritorije nalazile na oko 100 km udaljene od Bea. Zauzimanjem Kisera sultan je smatrao da su svi uslovi za rat ispunjeni. Tad je naredio vojno utvrivanje i zaustavljanje vojske. Ipak se nastavilo sa ratom protiv tvrava koje jo nisu bile osvojene. Tako je 1532. osvojena i slavonska Poega te je ula u sastav bosanskog sandaka. Kad su Osmanlije osvojile tvravu Kiser to je bilo od velike vanosti da glavnina osmanske vojske dodje iz Istambula do Bea. Andrija Dori, admiral panske mornarice izvrio je napad na Peloponez i preuzeo Korint. Tako je otvoren i drugi front u borbi protiv Hapsburgovaca (braa). U takvoj situaciji Sulejman Kanuni bojei se veih posljedica vri mobilizaciju pomorskih snaga i daje ih Hajrudinu Barbarosi. Tada ga imenuje za kapudani Derije. Kad flota napada Peloponez dolazi i do veze osman. i panske drave. Francuzi su jedva doekali i pruili pomo u floti Osman. Fransoa I je od osmanske drave dobio slobodu trgovine po cijeloj dravi. To je bio poetak pregovora poznatih kao TRGOVAKE KAPITULACIJE. Hajrudin Barbarosa se pripremao da pored protjerivanja panaca sa Peloponeza izgradi jo veu flotu. Uz pomo flote Barbarosa nastavlja pomorsku aktivnost te smatra za povoljan trenutak osvajanje Tunisa. panska flota je u meuvremenu pripremila odbranu Tunisa i definitivno 1538. manja podruja dolaze pod paniju a osvajanje Tunisa se odloilo. Sve ovo se deavalo kada Osmanska vojska vodi rat protiv Safavidske Persije. U velikom vojnom pohodu koji je zapoeo 1534. glavni zapovjednik (sarasker) bio je Ibrahim-paa. Njegova vojna sposobnost se ponovo pokazala zauzimanjem Tabriza. Tadasnji ah Tahmaz I znajui za snagu OC izbjegao je da sa Osmanlijama vodi presudnu borbu. Upravo povlaenje aha Tahmaza olakalo je Osmanlijama da vojsku upute i na druge dijelove osman.-persijskog fronta. I pored uspjeha svog vezira i sultan Sulejman se odluuje da krene na Persiju. On se zaputio na teritoriju dananjeg Iraka. Persijska vojska se i dalje drala defanzivno. Sultan je to i oekivao i 31. decembra 1534. osvojio je Bagdad te je tako poslije Damaska 1516. i drugi grad halifa doao pod vlast Osmanlija. Ovime se OC pribliavalo svom vrhuncu. Bagdad je postao najvee osmansko vojno utvrdjenje ali i najcjenjeniji grad. Nazvan je darul selam- kua spasa (mira), dok je Beograd dobio sluzbeni naziv darul dihad- kua borbe. U naredna 4 mjeseca ivio je sultan Sulejman Kanuni, o tome svjedoe brojna pisma Mleanima. Potom sultan je sa jedinicama krenuo prema Tabrizu. I ovdje se sultan zadrzao neko vrijeme a nakon 18 mjeseci 8. januara 1536. vratio se u Istambul. Time se zavrio njegov esti vojni pohod od kada je preuzeo prijesto od svog oca. U meuvremenu Ibrahim-paa koji je u dobroj mjeri po pogledu asti bio poljuljan povlai svoje dravne interese i sklapa savez sa Francuskom i daje joj trgovake kapitulacije. U odlukama obije su se drave obavezale na savez, uzajamno pomaganje, slobodu plovidbe i trgovine. Ugovorom je Francuska stekla prednost nad u odnosu na svoje susjede. Kapitulacije su produene i u daljem periodu. Osmanlije su se nadali da e francuski novac oivjeti njihovu trgovinu i pribaviti vee finansije. Jedna od odluka, vezana za ovaj savez bila je uzajamno vojno pomaganje. Predvieno je da Francuzi napadnu sa sjevera Apeninski poluotok i tako preotmu teritorije koje su priznavale mo cara Karla V. Istovremeno je sultnija Hurem-sultana (Roksalana) uspjela pomutiti odnose sultana i velikog vezira. Razlog je bilo isticanje njene linosti kao i njenog sina Selima. Rezultat je odluka sultana da u martu 1536. fermanom smjenjuje i pogubljuje VV Ibrahim-pau. U naredne tri decenije nijedan VV nije imao onakvog uticaja kao Ibrahim-paa. Ovo je poetak uplitanja harema u vanjsku i unutranju

39

politiku OC. Ubijenog vezira zamjenio je Ajvaz-paa koji je uivao ugled. Ubistvo Ibrahim-pae znaio je veliki gubitak za OC. Njegovim ubistvom nestalo je i ejhul-islama Kemala-pae Zade, velikog historiara, prirodnjaka i po inteligenciji uvenog uenjaka. Sve se ovo deavalo u vrijeme kad je polupismeni ali poteni Albanac Ajvaz-paa mobilisao vojsku na dalje pohode. Tek kad su zavrene viemjesene pripreme u maju 1537. sultan je doao u albansku luku Valonu sa sinovima. Razlog je bio osvajanje svih ili veine prostora Albanije koja je bila pod Mleanima. Drugi dio pohoda realizirao je Hajrudin Barbarosa koji kree u osvajanje ostrva Krfa. Ovi pohodi su trebali predstavljati uvod u osvajanje dijela Apeninskog poluostrva. Ali do toga nije dolo. I u narednoj 1538. uglavnom zahvaljujui pomorskim snagama nastavljeni su pohode na preostale otoke. Osmanlije su eljele onemoguiti Mleane da se mijeaju u politiku na Sredozemlju. Meutim, ovim planovima su se suprotstavljali branioci koji stvaraju savez papske drave, Mletake drave i panije (81 venecijanska, 36 papskih i 50 panskih brodova). Vrhovnu komandu nad ovom flotom imao je Andre Dorija. Osmanska flota imala je 124 vea plovna objekta sa Hajrudinom Barbarosom. Do sukoba je dolo kod Perveze u zalivu Arte 25. septembra 1538. Andre Dorija je namjeravao izvui Osmanlije na otvoreno more. Hajrudin je izvrio pregrupisavanje snaga: desno krilo povjerio je Turkutu, lijevo Salih rejsu a centralni dio ostavio je sebi. Barbarosaje osjetio da se Dorija nalazio u nezahvalnoj situaciji zbog nesaglasnosti unutar svoje flote. Tako je 25. septembra 1538. Barbarosa nanio poraz saveznikim snagama a no je spasila totalno potopljenje svih saveznikih brodova. Nakon ove bitke osmanska flota postaje najdominantnija na moru. Ovom bitkom najvie je bila oteena Mletaka republika koja gubi trgovinski prioritet. Vidjevi da ne moe izmjeniti stanje Mlet. Rep. se odluila na sklapanje mirovnog ugovora sa osmanskom dravom. Odluke mirovnog ugovora iz 1539. definitivno su ratifikovane 1540. to se uzima kao datum mira Osmanlija i Mlet. Republike. Mleani su se odrekli posjeda u Dalmaciji i Egejskom arhipelagu a zauzvrat je dobila sline pozicije kao i Francuska. Osmanska drava je dobila nadoknadu od 300 000 dukata za tete koje su joj Mleani nanijeli u ratu. Jo u vrijeme osman-mleta. rata dio osmanskih vojnih snaga ratovao je na tlu Moldavije. Na vie mjesta nanijeti su porazi braniocima. Slubena Moldavija je 1538. slubeno prihvatila vazalni odnos sa Osmanlijama. Iste te 1538. vee osman. snage ratuju na tlu dananjeg Jemena i osvajaju Adan. Domae stanovnitvo i vlast pruaju otpor to je znak da cijelo ovo podruje u narenih 9 godina prua otpor. Jemen je osvojen 1547. g. To je vrijeme kad Osmanlije imaju uspjeha i u Sjevernoj Africi, na tlu Libije. Na taj nain je sredinom XVI st. Cio arapski svijet doao pod vlast osmanskog sultana. U nadoru vojnih pobijeda Osmanlije su se odluile za put prema Indijskom potkontnentu. Tu su Portugalci ve od ranije stvorili svoje kolonije. Pod izgovorom da su indijski muslimani pod portugalskom prismotrom, kao halife uzeli su pravo da ih oslobode. Ova osmanska ekspedicija prola je sa porazom. Jedan od razloga neupjeha bio je to su pojedini muslimanski vladari (rade i maharade) bili nesloni i tako onemoguili osmanske uspjehe. Ali kako je osmansko carstvo bilo najmonije u islamskom svijetu traena je njihova intervencija na raznim planovima. Sulejmanu se obraaju turkmenski vladari traei da osvoje Podvoloje koje je bilo u ruskim rukama. Na taj nain svi putovi bili su otvoreni za Mekku i Medinu. Osmanlije odgovaraju pozitivno. Ovi pohodi govorili su o svjetskoj politici sultana. Nita manja panja nije bila usmjerena na Evropu. Osnovni neprijatelj bio mu je panskii vladar i car Svetog rimskog carstva Karlo V. Zato je OC podravalo u Evropi sve Karlove neprijatelje kako bi vojno, politiki i ekonomski oslabio Karla V. Kada Osmanlije 5. oktobra 1540. potpisuju mirovni ugovor sa Mleanima historiari biljee da je to doba dobrih odnosa i sa Francuskom a predmet je zajednicka mrnja prema Karlu V Fransoa je od 1541. nastojao da preuzme Milano od Karla V kako bi ekonomski ojaao Francusku. Meutim, sultana je interesovalo neto drugo. Iako je Mohaka bitka bila uspjena Ugarska ipak nije bila ugaena. Posebno se osjeaju poteskoe kada 1541. umire Ivan Zapolja a situaciju iskoritava Ferdinand Hapsburki. On po trei put organizuje napad na Ugarsku.

40

Ve 23. juna 1541. sultan je sa vojskom doao u Ugarsku a 25. augusta dolazi do Budima. Na svim prostorima je ukinuta ugarska vlast te se formira posebna pokrajina- BUDIMSKI EJALET. Prostor sjevero-zapada je i dalje nazivan Ugarska kraljevina. Kako je OV dio Ugarske stavila pod Budimski ejalet prostor Erdelja (Transilvanija) postavlja u poseban poloaj; za vladara postavlja Ivana Sigismunda (sin Ivana Zapolje). Sultan se 1543. povlai mada je jedan dio Ugarske pod vlau Hapsburgovaca. On se odluuje da 1543. zauzme preostali dio. Istovremeno Hajrudin Barbarosa 20. augusta 1543. sa Francuzima zauzima Nicu. U zimskim mjesecima osman. flota boravi u francuskoj luci Tulan. Ta francus.-osmanska idila trajala je do smrti Fransoa I 1547. g. Nita manje aktivne nisu bile ni kopnene trupe koje osvajaju teritorije Viegrada u Ugarskoj. Ne biljeeci vee vojne uspjehe a imajui trokove sultan 1545. odluuje da sklopi mir sa Hapsburgovcima (2 godine). Taj mir je od 1. augusta 1547. utvrdio i pojasnio nejasna pitanja izmeu Ugarske i Osmalija. Slubeni Be pristao je na osmanski diktat: preostali dio Ugarske ostaje zakonit ali na taj dio hapsburka monarhija Osmanskom carstvu na ime danka plaa 300 000 dukata. To ostaje do 1606. Te iste godine su Hapsburgovci dobili iste kapitulacije kao Francuska ranije. Ve 1548. Sulejman Kanuni poduzima svoj vojni pohod i vodi rat sa monom Pesijom. Ali Persijanci poueni iskustvom nisu prihvatili otvoreni rat ve su ratovali polugerilski. U meuvremenu sultan je napredovao i u mjestu Sidi Gazija doekao ga je princ Selim, namjesnik Manijse. Kad je Sulejman doao u Konju doekao ga je princ Bajazid, namjesnik Katramanije a dalje napredujui doekao ga je najstariji sin, princ Mustafa namjesnik Sivasa. Kako je nastupao zimski period sultan se odluio da ode u Siriju i u gradu Alepu provede zimu. U narednoj godini Osmalije kreu prema Persiji ali Persijanci prihvataju mir. U tom periodu u Evropi je vojska mirovala ali 1551. sultanu od rumelijskog beglerbega Mehmed-pae Sokolovia dolaze vijesti o napadu Ferdinanda na Erdelj. Osmanska vojska je ove godine izvojevala vie pobjeda a osvojen je i Temivar. Drugi dio vojske je pokuao osvojiti Eger ali bezuspjeno. Osmanlije ve 1552. osnivaju TEMIVARSKI EJALET. Istovremeno ratujuci sultan vodi i suptilnu politiku. On se posredstvom svojih vazala izdaje za zatitnika protestanata i na taj nain eli oslabiti papsku vlast. Ovaj period nije dovoljno izuavan. Podrka protestantima bila je osnov vanjske politike sultana Sulejmana. Zahvaljujui politici osmanskog vrha prema Hapsburgovcima izmeu 1521.-1555. imalo je uticaj da zatitnici katolianstva prihvate mirovne ugovore sa protestantskim protivnicima. Sulejman im pie da ih podrava u njihovoj borbi protiv papa. To se vidi u vojnom i ekomomskom saveznitvu sa Francuzima, Fransoa I Anrijem. Kako je Sulejman podravao Francuze govori i to da je na zahtjev Francuske pristao da se protestantske vodje bore protiv Karla V. Meutim, da bi pokazao dobronamjernost i pomo prema protestantima Sulejman vri pritisak da Hapsburgovci ne tjeraju protestante a u pravim vazalnim zemljama (Erdelj) ugouje Kalviniste. U ovo vrijeme Karlo V uspostavlja bliske veze sa safavidskom Persijom. Kako je 1546. Basra bila pod Osmanlijama kontrolisano je priobalje Crvenog mora. Zahvaljujui tome Basra je pored Sueca postala druga luka osmanske flote. Jedina opasnost bila je prisutnost Portugalaca koji su prethodno osvojili otok Honmus. Znajui vaznost ovog otoka 1552. su Osmanlije odluile osvojiti ovaj otok ali to je bilo bezuspjeno. Ve 1553. Sulejman ratuje protiv Persije. Iste godine se u sultanovoj porodici desila nesrea. Sultanija Roksalana je htjela da njen sin Selim bude nasljednik. Meutim, tu su bili i drugi sinovi te je nastojala da ih smakne. Kako je najstariji sin Mustafa bio najomiljeniji on je predstavljao i najveu opasnost. Roksalana je pripremala Sulejmana kako bi ubila Mustafu. Sultan je s godinama postao nepovjerljiv prema sinovima. Povjerovavi Roksalani sultan 1553. donosi katul-ferman i davljenjem, sina alje na onaj svijet. Koliko je Mustafa bio omiljen pokazuje i negodovanje stanovnitva. U takvoj situaciji poinje osman-persij. rat. Sultan je svojim prisustvom elio da ohrabri svoje oficire. Rat je nastavljen 1554. a u zimskim mjesecima 1555. sultan je boravio u Asmasiji. Tu on odluuje da povede pregovore s Persijom i tu 28. maja 1555. je slubeno potpisan mir. Po odlukama

41

Azarbejdan je prepusten Persijancima a Irak prelazi Osmanlijama u ruke. Ovaj prvi osmansko-persijski ugovor poznat je i zbog injenice to je Erdelj 1554/56. iskazao nelojalnost prema sultanu i okrenuo se prema Hapsburgovcima. Stoga 1556. Erdelj kako ne bi ugrozio stanovnitvo vraa vazalitet prema sultanu. U tim okolnostima dolazi do saveza drava Atlantika preko centralne Azije do Indijskog potkontinenta. Sredinom XVI st. na historijsku scenu stupa i Rusija. Iako duboko zaostala Rusija pod vlau Ivana VI Groznog zahvaljujui potencijalu prvi put ratuje protiv mongolskih hanata. Tom prilikom uspjeva osvojiti prostore oko bazena rijeke Volge do Astrahana. Time su ugroene ne samo osmanske granice nego i ostali mongolski hanati. Osmanlije se priblizavaju Uzbecima. Oni pokuavaju da umanje ova ruska osvajanja otvarajui putove prema krimskom hanatu. Oni odravaju ive trgovinske veze ime su se najvie okoristili Osmanlije. Pod izgovorom da je sultan i halifa nastojali su da privuku njegovu panju. Na Rusiju se gledalo kao na treerazrednu silu. Zbog toga Osmanlije i ne vode primarnu politiku prema Rusima. ak im daju i neke trgovinske povlastice. Oko 1512. vazali Osmanlija su ili u Rusiju. Zahvaljujui potcjenjivanju Rusije oni koriste situaciju i napadaju tlo Zlatne horde i uspijevaju je osvojiti. Na opasnost ukazuju predstavnici Giraja iz Krima. Kad se pribliavaju obalama Crnog mora sultan uvia da mu prijeti opasnost. Posebno 1552. kad Rusi osvajaju Kazan i Astrahan 1556. Osmanlije su se nale u loem poloaju. Moldavski knez trai pomo od Rusa kako bi vratili svoju samostalnost. ve 1557. Kozaci i njihov ataman Devretas usuuju se napasti tvravu Azov na Crnom moru. Kad je Rusija zagospodarila Zlatnom hordom sultan poinje paljivije da prati situaciju i ne priznaje carsku titulu ruskog cara. Vojno-politiki uspjesi Osmanlija u XVl st.doveli su je u rang super-sile. To je period njene najintenzivnije graevinske djelatnosti kad su podignuti brojni sakralni i profani objekti: madrese, tekije, bezistani, karavan-saraji, vodovodi, palae. Sve iole ugledne linosti OC su se u XVl st. utrkivali koja e od linih sredstava napraviti koristan objekat i tako produziti svoju slavu. Istaknutiji pojedinci (Gazi Husref-beg) cijeli svoj imetak su uvakufili za ope dobro. Ni u jednom periodu nije nastalo toliko vakufa kao u doba Sulejmana Kanunija. Posebno mjesto imao je mimar Sinan a zbog djela su ga nazvali Vini istoka. Meu njegovim arhitektonskim djelima je Sulejmanije damija zavrena 1556. a pored nje su podignuti fakulteti. To je doba kada se diljem carstva javljaju filozofi, teolozi, prosvjetari, umjetnici ija djela ni do danas nisu prevaziena. To je bio i rezultat ekonomskog prosperiteta. Carstvo je i dalje nastavilo sa vojnodiplomatskom aktivnou. Bez prekida je OV u ratu ili pripremama a naroito u ejaletima carstva- Budimski ejalet, Smederevski i Bosanski sandak. To je i vrijeme kada se u zadnjim godinama Sulejmanovog ivota nastavlja borba meu princevima Bajazidom i Selimom. Vanu ulogu igra i Hurem sultanija Roksalana koja je bila vjeta u spletkama i dovela princa Bajazida da se pobuni protiv oca. Sultanu odanija vojska je vojniki pobjedila princa koji sa lanovima ue porodice i pristalica spas trai kod persijskog aha. Tadanji persijski ah Tahmaz I sam vodi vjetu politiku i navodi sve da o princu misle kao o izdajniku. Nakon to ga je politiki iskompromitovao vratio ga je sa porodicom u Bursu. Time im je stavio do znanja da u visokoj politici nema prijateljstava nego isti interes. Doavi na tlo Osmanlija i produujui put u Bursu Bajazida su sa porodicom zajedno zadavili u tom gradu. Tim inom je na svijetu jedino ostao princ Selim koji je po kvalitetima iza ubijene brae. I dok su trajale borbe meu prinevima, osmanska flota koja dominira Sredozemljem osvaja nove teritorije na tlu sj. Afrike. Tako pod sultanovu vlast dolaze Tripolis, Bizeta, Oran i dr. Kad 1565. osman. flota pokuava osvojiti Maltu to se zavrava neuspjehom. Kada 28. juna 1564, g. ostaje upraznjeno mjesto na elu flote Sulejman imenuje dotadanju drugu linost divana Mehmed-pau Sokolovia. Radilo se o poznatoj linosti koja je obavljala dunost kapudan-pae, rumelijskog beglerbega, te linosti koja je na bojnom polju pokazivala umjesnost i spretnost ili dobijanjem podanika osnivanjem Peke patrijarije. Ubrzo nakon preuzimanja dunosti zbog neplaanja duga od 30 000 dukata godinje koje je isplaivala Hapsburka monarhija Osmanlije 31. januara

42

1566. objavljuju rat Hapsburgovcima. Neplaanje danka je bio samo povod a uzrok je bio plan osmanske drave da osmanska vojska zauzme Egen i Siget i time anulira neuspjeh na Malti. U toku zimskih mjeseci OV vrila je pripreme a glavno zborno mjesto jedinica bio je Istambul. Do zvaninog polaska dolo je 1. maja 1566. Kako piu historiari nikad do tad OV nije izgledala sveanije i sa veim naoruanjem. Taj pohod bio je Sulejmanov 13 pohod u toku 46-godinje vladavine (Beograd, Rodos, Moha, Be, Kisek, Bagdad, Krf, Budim, Gran, Tabis, Nahcivan). Sve se odvijalo prema unaprijed napravljenim planovima. Ostavljali su zadivljene podanike. Na putu prema Egeru nalazila se tvrava Siget koju je trebalo zaobii. Meutim, sultan je bio protiv toga (neprijatelji iza lea). Mnogi zapovjednici su prihvatili obrazloenje vie zbog neprotivljenja gospodaru nego zbog svog miljenja. Sigetska tvrava i njen zapovjednik Nikola Zrinjski nisu mogle, po njihovom miljenju, odoliti osmanskoj vojsci. Bili su iznenaeni kada su branioci pokazali izuzetnu odlunost i sposobnost za odbranu. Za ovo se znalo i kod sigetskih branilaca ali u trenutcima kad je bitka bila pri kraju u noi izmeu 6/7. septembra 1566. umro je u satoru sultan Sulejman Kanuni. (71 godinu, 4 meseca i 10 dana). Sultan Sulejman uvrten je meu najvee vladare OC. Na istoku su ga zbog donoenja zakona nazvali KANUNI a na zapadu VELIANSTVENI. U vrijeme njegove smrti OC se prostiralo od Dnjesta, Balkana do Anadolije, Bliskog, Srednjeg Istoka pa do Alira u Africi. Po miljenju historiara P=2 500 000 km gdje nisu uraunati Krim, Erdelj, Vlaka i Dubrovaka republika a bilo je oko 8 500 000 km. Evropske drave ovog vremena OC nisu doivljavale kao barbarsku imperiju. Oni u ovo vrijeme OC doivljavaju kao ureenu, pravnu dravu. Posebno je to prisutno u doba Sulejmana Kanunija koji je najveu panju posvetio evropskoj politici. Osmanska drava je tako postala znaajan drava u Evropi. U ovome je velika uloga sultanovih saradnika, vezira (Ibrahim-paa, Mehmed-paa Sokolovi). Za Ibrahim-pau historiari kau da je bio glavni arhitekta evropske politike ali uz saglasnist evropskog vladara. Za Sulejmana Kanunija se znalo da ima osjeaj za odabir linosti na vane funkcije. To je imalo za posljedicu da se od 1520.-1566. donese veliki broj zakona-kanuna koji su dali odgovore na postojee probleme. Dolazi do jae integracije osmanske vlasti na cijelom prostoru. U donoenju zakona veliku ulogu imao je Ibrahim-paa ali i dva ejh-ul-islama, Kemal-paa Zade i Ebu Sud. Pored njih dvojice znaaj je imao i Mula Ibrahim koji djeluje u Halepu. Osmanska imperija nije poznata samo po osvajanju i zakonima nego i po razvoju naune djelatnosti. Jedno od vanijih imena bilo je Toskopri Zade koji je izradio ENCIKLOPEDIJU od br razreda koje je posvetio pojedinim piscima. Druga linost je Piri Reis koji se profesionalno bavio pomorstvom ali bio je i veliki kartograf i geograf. Karte koje je on uradio pribline su dananjim. .. na finansijska pitanja i fiskalno pravo i kazneno pravo koje je odreeno jo u doba sultana Mehmeda Fatiha. Ovi zakoni su dopunjeni zakonom mjesnim. Kad je 1517. osvojen Misir zakoni su ostali nedirnuti, ak je dio prenesen i u centar OC. Usljed novih teritorijalnih osvajanja pored osvojenih formirani su novi ejaleti. U Evropi se stvara Budimski 1541. i Temivarski 1553. ejalet. Ejaleti su osnovani i u istonoj Anadoliji, ejalet Sivas, Erzerum i Vari; a na tlu dananjeg Iraka imamo Begeladski ejalet a na jugu Arabije Jemen. Na sjeveru Afrike ejalet Alir, Tripolitanija, Abesinija (obalno podruje Sudana i Eritreje), Misir (Egipat i Sirija). U ovo vrijeme pored redovnih i vanrednih poreza, OC prihode je imala od Vlake, Moldavije, Erdelja, Dubrovake republike, kao i Hapsburke monarhije (30 000 dukata), Gilan (na obalama Kaspijskog jezera), Sirvan (Kavkaz), Basra (Persijski zaliv). Raniji bejluci su uli u sastav Anadolskog ejaleta. Samo je bejluk Ramazan neki vid samostalnosti imao od XVll st. Poveala se i administracija i broj inovnika u carstvu (korespondencija sa susjednim dravama). U ovakvoj situaciji kad su obaveze prerasle i vladar nije mogao staviti svoj potpis uvodi se sluba rejs-ul-kita (korespondencija sa stranim dravama). Ova linost nije u poetku imala veliku ulogu kao kasnije kad biva zaduen kao ministar vanjskih

43

poslova. Ove linosti su morale biti obrazovane, pravno i obiajno, i morali su poznavati brojne jezike. Unutranje poslove u doba Sulejmana Kanunija vodila je Haseki Hurem sultanija. Ona je donosila velike unutranje odluke vezane za svo carstvo. Njenim nagovorom sultan je dao ubiti VV Ibrahim-pau kao i najstarijeg sina Mustafu. Drugi VV Husref-paa (ubio se), Sokolovi nije uspio doi na mjesto VV jer je Roksalana postavla zeta Hrustem-pau Opukovia. U doba Sulejmana Kanunija za snabdijevanje prijestolnice izgraen je vodovod. Posebno je u Sulejmanovo vrijeme podignut veliki broj sakralnih i profanih objekata. Tada je podignuta i damija Sulejmanija djelo mimara Sinana. Sultan Sulejman Kanuni je najdue vladao nejgova imperija je dosegla skoro vrhunac, puno toga je uradio zahvaljujui svom radu, upornosti i marljivosti. Mnoge odluke koje mu se pripisuju nije donio on nego njegovi saradnici. Jedna od najboljih osobina jeste sposobnost izbora saradnika. Zajedno su napravili puno i u unutranjoj i u vanjskoj politici. Bio je potovan kako od onih koji su mu bili pokorni tako i od stranih dravnika. Sa njegovom smru 1566.g. zavrava se faza uspona OC. Njegovu smrt prikrio je VV Mehmed-paa Sokolovi. U periodu od tri nedjelje od smrti sultana do dolaska princa Selima pravi vladar bio je Mehmedpaa SOKOLOVI. OSMANSKO CARSTVO U VRIJEME SELIMA II (1566.-1574.) Poslije smrti Sulejmana Kanunija naslijeuje ga princ Selim II (1566-1574). Osmansko carstvo doivljava blagi zaokret u odnosu na raniji perod. Taj zaokret savremenici nisu otkrili a do njega dolazi zbog objektivnih okolnosti. Drava je bila stabilna za susjede. Dobro participiraju i okolnosti u drugim dravama. Hapsburka monarhija daleko je od jedinstva kakvo je bilo u doba cara Karla V. Ona je raspoluena na austrijski i panski dio. Nailaze brojne pobune od strane protestanata. Iako tako Hapsburzi imaju probleme koji dolaze od susjeda Francuza sve to dovodi da Hapsburka monarhija u XVl st. izbjegava novi rat sa Osmanlijama. Osmanska saveznica Francuska bila je zaokupljena svojim problemima. Neokrunjena kraljica Katarina Medii povlai konce za borbu sa Hugenotima. Tada i dolazi do uvene BARTOLOMEJSKE NOI 26/27 augusta 1527. kad se papine pristalice obraunavaju sa Kalvinistima. Mletaka rep. je sada nastojala ouvati stanje status quo, zadravanje svoje diplomatske politike koja odgovara i njima a i Osmanlijama. Meutim, OC nije bilo bez vanjskopolitikih problema. Najvei protivnik na istoku bila im je Persija. Ali ni ona nije bila na zavidnom nivou pa je OV relativno vrsto kontrolirala granice na istoku. Na sjevernim granicama bila je opasnost od tatarskih hanata mada je Krimski hanat bio u vazalnom odnosu prema sultanu. Rusije nije imala velikog uticaja na ovu politiku. Sultan je ve od ranije bio upuen u stanje drave . Slubeno Selim II preuzeo je vlast 7. septembra 1566.g. koga su zvali sinom Hurem sultanije. Poznato je da je Selim II bio sklon alkoholu te je tako sultana koristio njegov vezir Mehmed-paa Sokolovi koji e mu postati zet enei Esme hanumu. Nastupa pobuna begova u Jemenu 1567. s ciljem vraanja samostalnosti. Pokazalo se da su pobunjenici bili jaki i tri godine je trebalo da vojniki pobijede dio Zaedita. Jemen se podijelio na dva dijela: jedan pod osmanskom vlau a drugi pod Zaeditima koji su bili iti a vlast su drali od 1680-1969. Sa Hapsburkim diplomatama su voeni pregovori jer rat nije bio skroz skonan. Pregovori su trajali od 1566-1568. i zavreni stanjem statu quo. Znaaj ugovora iz Speira je taj to je Hapsburka vlast priznala da Erdelj bude u vazalnom odnosu prema sultanu, pretenzije prema bugarskom kraljevstvu Sin Ivana Zapolje ne nosi vie kraljevsku nego kneevsku titulu. Stvorena je interesna sfera preko nekadanje Hapsburke God. 1569. Osmanlije su krenuli u rat sa Rusima kako bi vratili hanate Kazan i Astrahan. Voenje borbe na Kavkazu i sjeverno od Kaspijskog jezera bilo je uvjetovano eljom Osmanlija kako bi imali dobar geostrateki i ekonomski poloaj. Time bi Osmanlije dobile glavne putove (put svile). Isto tako osvajanjem Kazana i Asrahana skratio bi se put trgovcima to bi znailo veu sigurnost i

44

profit. Tih godina VV Mehmed-paa pomilja na kopanje kanala koji bi spojio Don i Volgu. Svojom flotom Osmanlije bi mogle da se prebacuju od Crnog mora do Kaspijskog jezera pa i prema Kini. Posebno je bilo vano i za trgovinu jer vodenim putom roba bi se lake prebacivala. Drugi plan Mehmeda-pae je prokopavanje Sueckog kanala ime bi se postigle ranije tenje. Pripreme su provedene ali je 10. oktobra 1579. g. ubijen Mehmed-paa Sokolovi. Bez obzira na neuspjehe u ratu sa Rusima OV je bila u veem preimustvu u odnosu na Ruse. Veliku ulogu igrali su Krimski Tatari. Osmanski vojnici eljni ratnog plijena su 1571. doprli do Moskve a po povlaenju su zapalili prijestolnicu. Zaporaski kozaci koji se nisu do tada isticali sa malim brodovima su doprli do pred sami Istambul. Po prvi put je grad bio ugroen od kako je zauzet 1453.g. U ovo vrijeme Osmanlije su ponovo u ratu sa Venecijom zbog Kipra. Osmanska flota je 1570. izvrila invaziju na Kipar i osvojila ga. Poto je Kipar bio pod vlau mletakog duda dolo je do objavljivanja rata. Ovim bahatim ponaanjem OC stvorilo je protiv sebe savez Mletake rep., panskog kralja i papske drave sa papom Pijem V na elu. Stvaranje antiosmanske koalicije bilo je motivisano tenjom da se pobijedi osmanska flota i tako stekne prednost. Jedan od razloga je i Don Huan Austrijski koji se smatrao dovoljno sposobnim. Ovaj voa je doao do Lepanta 7. oktobra 1571. ne samo pobijedio osmansku flotu nego je sve brodove i potopio. Meutim, iako su doivjeli poraz saveznike snage nisu mogle povratiti Kipar a flote su se razile na razliite strane. Tadanji Mletaki poslanik Antonije Balbi otiao je u osmansku rezidenciju da vidi situaciju kod Osmanlija. Na primjedbu mletakog poslanika VV Mehmed-paa Sokolovi mu je rekao : Doao si vidjeti kako je s naom hrabrosti nakon posljednjeg sluaja. Velika je razlika izmeu vaeg gubitka i naega. Mi smo oduzevi vam jednu dravu odsjekli ruku a vi ste nam pobivi nau mornaricu obrijali bradu. Odsjeena ruka nee vie izrasti a obrijana brada e jo gue narasti. Ovakav odgovor Mletakom bajlu nije bila fraza nego i realnost. Ve u julu 1572. u vode Sredozemlja isplovila je flota od 200 jedrenjaka izraenih u brojnim osmanlijskim brodogradilitima. Tad je osmanska drava imala velika materijalna sredstva i sposobno ljudstvo. Velike finansije priznavala je i Mletaka rep. Iskustvo kojim su raspolagali nalagali su im da prema Osmanlijama vode fleksibilniju politiku. Bajlo je 5. marta 1573. potpisao novi ugovor koji se sastojao od 7 taaka.

Prva taka- Venecija se obavezala da Osmanlijama plati sve ratne trokove nastale u kiparskom ratu (1571./1573.)300 000 dukata. Druga taka-obavezala se da e povui svoju teku artiljeriju iz pograninih mjesta. Trea taka-Osmalije prepustaju otok Mleanima koji trebaju da im plate danak od 500/1 500 dukata. etvrta taka-sultan Selim II dozvoljava Mleanima da obnove trgovake kapitulacije koje su postojale od ranije. Peta taka-ukida se danak na ime Kipra od 8 000 dukata. esta taka-predvieno je da granica na tlu Dalmacije i dananje Albanije ostane na onim mjestima do izbijanja rata 1570. Sedma taka-predvidjala je vraanje sve zaplijenjene robe. Ovaj mirovni ugovor prihvatila je i panija zato to je kralj Filip II planirao da izvri invaziju na Tunis. Sa 99 galija (prepunih vojske) panjolci su doli do obala Tunisa. Kako je u gradu Tunisu u meuvremenu bila osmanska posada na vijest o dolasku panaca oni se povlae. Za nesigurnost osmanske posade u Tunisu bilo je krivo iI saznanje da Hamid iz dinastije Hafsida (Hasfida ) je sklopio tajni sporazum sa panjolcima. I pored prednosti tokom 1574. uspijevaju samo djelomino u planovima. Osvojivsi Tunis i vidjevi ponaanje Hamida uzimaju za namjesnika njegovog brata Muhameda. Dajui upravo njemu upravu nad Tunisom

45

panjolci su htjeli da imaju jaku posadu. Zato zapoinju gradnju brojnih tvrava u Tunisu. Dogaaji su preneseni i u osmansku prijestolnicu. Vodee linosti su to smatrale za uvredu i njih i sultana. Traili su da vojne snage krenu u progonstvo panjolaca. Posebno se isticao Kolad (sablja) Alija jer je za Tunis bio posebno vezan. Snage su 15.maja 1574. sa 278 brodova i sa 48 000 vojnika te pod askerom Sinan-paom krenule prema Tunisu. Vojna taktika kao i preimustvo vojske uinile su da osmanske vojne snage u julu 1574. oduzmu Tunis od panjolaca. Takoer zauzimaju i druga podruja. Tako 11. septembra 1574. Tunis dolazi pod vlast Osmanlija do 1912.g. Neuspijeh panjolaca kod Tunisa sa zapovjednikom Don Pedrom utiu da panija ne gubi snagu na ratove u Africi. I oni se okreu Americi. Sretno zauzimanje Tunisa deava se u vrijeme kada sultan Selim nije uope vodio brigu o unutranjoj politici. Ve 15.decembra 1574. je padom u kupatilu dobio potres mozga i umro. On je i roen i umro u Istambulu. Iza sebe je ostavio pet sinova: Murat, Sulejman, Mustafa, Dihangir i Osman. Najpoznatiji arhitekta tog doba mimar Sinan podigao je damiju Selimiju. Uz sebe je imao odanu i sposobnu linost velikog vezira Mehmed-pau Sokolovia. Poetak vladavine harema i vrijeme sultana Murata III (1574-1595) Nakon smrti Selima na prijesto dolazi princ Murat (1574-1595). Imao je 28 godina kada je doao na vlast. Njegova prva dunost bila je da preostalu brau poalje na onaj svijet. Smaknue prineva vie nikoga nije iznenaivalo. Kao i u ranijim sluajevima i ovog puta ulogu u preuzimanju prijestolja imao je Mehmedpaa Sokolovi. Po izlasku sa broda princ je pokuao da poljubi ruku velikog vezira. Ovo je bio trei osmanski vladar a da se nije mijenjalo stanje na carskom divanu. Vladavina Murata III uzima se i kao doba vladavine harema i mijeanja kako u unutranju tako i u vanjsku politiku. ene direktno uestvuju u politici. Prva ena bila je Nurban, njegova majka. On se ponajvie vezao za sultaniju Safiju, venecijanskog porijekla. Njen otac je bio namjesnik na Krfu i prilikom zarobljavanja dola je u kontakt sa sultanom. Trea ena bila je njegova tetka Esme hanum. Ostale ene koje su bile sultanove nalenice zvale su se jednim imenom HASEKI. Prije dolaska na prijesto 1. decembra 1574. princ Murat je bio jako obrazovana linost. Blizak je bio pjesnicima i derviima i sam je pisao pjesme. Volio je muziku, ples i umjetnost. Imao je hobi da sakuplja satove. Novi vladar je volio cijeli ivot. Tradicionalni ceremonijal sa pripasivanjem sablje, predavanje pekea yenierima nastavljeno je i za Murata III. Pored prvog vezira Mehmed-pae, bio je Pijali-paa Maar, trei Ahmed-paa iz tajerske i etvrti Mahmud-paa iz Slovenije (Kranjska). Istovremeno na elu rumelijskog ejaleta bio je Sijavu-paa iz Slavonije a na elu mornarice je bio Kalabrizanin Ocali- Kilic Alija dok je yenierski aga bio Cakala- enovljanin. Glavni evnuh harema bio je VelzerNijemac iz Koruke. Drugim rijeima glavne civilne i vojne linosti bile su porijeklom sa Balkanskog i Apeninskog poluotoka. To je bio odraz okretanja prema evropskoj politici. U ovo vrijeme osmanska imperija nije vodila neke ratove. Ferhat-beg Sokolovi vodei borbu protiv susjednih hapsburkih tvrava kao kliki sandakbeg 1572. nanio je poraz vojsci grofa Anesberga. U ovoj bici zarobljen je veliki broj uesnika pa i sin pomenutog grofa. Ponuen je otkup od 30 000 dukata za mladia a ovim novcem je sagraena damija Ferhadija. Ferhat-beg nastavlja svoju aktivnost na tlu bosanske krajine te osvaja Ostroac i Cazin. Tada je hapsburki car Rudolf II (1576-1612) bio prisiljen da se vojniki direktno suprotstavlja jedinicama bosanskog sandaka iako je bio priznat za cara Svetog rimskog carstva. Carstvo je u ovo vrijeme izuzetno bogato a novac je pristizao ne samo iz vazalnih zemalja nego i poluvazalnih kao to su Venecija, Vlaka, Moldavija, Dubrovnik. Koliki je uticaj i mo osmanske drave vidi se kad Poljska ostaje bez kralja na njeno prijestolje se kandiduje Anri francuski. Ali kad Anri naputa Poljsku

46

Osmanlije 1575. g. postavljaju Stjepana Bartolija, svog vazala na mjesto kralja. Dunost e obavljati od 1575.-1586. Osmanski vladar Poljsku smatra svojom zemljom. U takvoj situaciji Mehmed-paa Sokolovi ponovo sa Beom 1. januara 1577. sklapa ugovor kako bi sprijeio ratovanje u Evropi (8 god.). Evropske zemlje jedna za drugom produuju mirovne sporazume sa Osmanlijama. Posebno panija i Francuska kao i apeninske drave bojale su se pred osmanskom flotom. Ugled VV Mehmed-pae Sokolovia je sve vie padao. To je naroito dolo do izraaja kad sultan na perfidan nain odluuje pogubiti roaka Mehmed-pae, vezira u Budimu. Ubistvo se desilo 10. oktobra 1578. godinu dana ranije nego e biti pogubljen i sam Mehmed-paa Sokolovi. On je pogubljen u atentatu a na mjestu velikog vezira nalazio se 14 godina kod tri sultana- Sulejmana Kanunija, Selima II , Murata III a dio tog vremena djelovao je i kao sultanov suvladar. Bio je obrazovana linost, sklon umjetnosti i knjievnosti kao i historiji. Zna se da je znatan dio bogatstva uvakufio podiui brojne sakralne i profane objekte u mnogim dijelovima OC. Po Hameru je Mehmed-paa Sokolovi bio najvei veliki vezir osmanskog carstva koji je najdue imao taj poloaj 14 godina pod tri osmanska sultana. U meuvremenu na tlu osmanske drave deavale su se intrigantne stvari uslovljene i unutranjim i vanjskim okolnostima. Jo 15.. otrovan je persijski ah Tahmaz I. Na njegovo mjesto doao je sin mu Hajdar. Situaciju koja je nastupila namjeravao je iskoristiti sultan Murat III. Planove za novi rat sa Persijom osporavao je VV Mehmed-paa jer bi tako uslijedio neizvjesan ishod i gubitak finansija. Murat III se sve vie udaljavao od VV i izbjegavao ga upravo zbog ovih odluka. Jedna takva odluka je i ta da 1578. sultan objavi rat Persiji. Akcije su poele u martu 1578. i to u Bagdadu i Sehirsaru koji je bio glavni grad svih Kurda. Za glavnog zapovjednika vojnih snaga sultan je imenovao Mustafu-pau koji je ranije osvojio Kipar. Kako su Osmanlije 1577. g. osvojile Gruziju to im je rat sa Persijom bio olakan. Iako su se oekivale velike bitke u periodu od aprila do augusta oboje snage vodile su neodlunu borbu. Meutim, to nije moglo trajati unedogled. Tako je 10. augusta 1578. pred gruzijskom tvravom Cildir, dolo do boja u kojoj je do punog izraaja dola sposobnost Mustafe-pae nad snagama Turhan hana. Ovog puta odluka VV je potvrena da se jednom bitkom ne moe dobiti rat. Ve 10. oktobra dolazi do atentata nad Mehmed-paom. Glavni rivali za mjesto VV bili su Sinan-paa (Tunis, Alir) i Mustafa-paa (Gruzija, Kipar). Ne elei povrijediti nijednog od njih sultan je pod izgovorom da potuje tradiciju imenovao drugog vezira Ahmed-pau. Nakon 6 mjeseci on je smjenjen i sultan povjerava mjesto VV Sinan-pai. Novi veliki vezir se suoio sa velikim problemima na koje je upuivao i Mehmed-paa Sokolovi. Na historijsku scenu stupaju i DRUZI. Gortaki narod koji ime dobija po osnivau i plemenskom voi koji se tako zvao a pripadao je plemenu MARDA ili MARDAITA. Postojbina im je bila sj. od Kaspijskog jezera a doli su na tlo Mezopotamje i podijelili se na : Tejmana i Sehaba. Vremenom se naseljavaju na tlo Libanona. Drugi dio je pripadao plemenu Ibn Mana a oni su se naselili izmeu Tripolisa i Bejruta. Oni su bili jedno od najodanijih plemena Osmanlijama. Kad su neki namjesnici poeli da ih teroriu dolo je do pobune Druza oba plemena. Rat koji je tada voen protiv Persije rezultirao je da Osmanlije osvoje teritorij dananjeg Azarbejdana. Prisne odnose uspostavljaju sa Abdurahmanom II, uzbekim hanom. Osmanlije u narednim godinama osvajaju Gende i Karabaj. Na persijskom prijestolju je bio unuk aha Tahmaza I pod njeg. vladavinom Persija je vratila stari ugled. Jedan od prvih poteza bio je sklapanje brzog mira sa OC i rat (1578.) konacno je zaustavljen. Mirovna inicijativa je primljena od Osmanlija jer je Murat III uvidio greku neposluavi Mehmeda-pau. Do potpisivanja mira dolo je 21. marta 1590.g. ah Abaz prihvatio je da najveci dio Azarbejdana ostane kod Osmanlija kao i Tabriz (Karabaj, Sirvan, Gruzija, Sehrisar). Izmeu Murata III i Abaza zagovara se ideja pomirenja iita i Sunnita. Uprkos uspjesima stanje u osmanskoj dravi u zadnjim decenijama XVI st. Nije bilo zadovoljavajue. Korupcija je bila prisutna u svim drutvenim slojevima. Posljedica su bile brojne pobune podanika. Brojni ustaniki pokreti zapaeni su u Ugarskoj, Budimu i u

47

Tabrizu. Povod su neisplaene vojne plae ali i nazadovanje trgovaca, zanatlija i stanovnitva zbog opadanja moi novca. U Istambulu 1592. dolazi do pobune. Nosioci pobune bili su yenieri koji pokazuju svoju nedisciplinu, ene se, ulaze u esnafe a u ovaj red sad se ne ulazi putem devirme nego i krupcijom. Pobune su ubrzo uguene. U takvoj situaciji dolazi do novog osmansko-hapsburkog rata. Povod za objavu rata Beu bio je vojni poraz OV kod Siska u kojima je 22. juna 1593. od hapsb. bio porazen bosanski namjesnik Hasan-paa Predojevi. Izmeu ostalog u boju je poginulo 7000 spahija. Taj poraz sultan je doivio kao linu uvredu. Sa glavninom trupa sultan alje VV Sinan-pau. On je 27. septembra 1593. sa jedinicama preao most kod Osjeka i od tada traje otvorena borba. U tom periodu od 1593.- 1606. rat se vodio sa promjenljivom sreom. Sredinom 1594. Hapsburka vojska je porazila OV i preotela Petrinju, Sisak, Goru, Hrastovicu. Najveu zaslugu u tome imao je nadvojvoda Maksimilijan. Kad je on odnio pohvale svom vladaru u Be situaciju preokreu u svoju korist Osmanlije vraajui Hrastovicu, Goru, Petrinju ali ne i Sisak. Tatarska vojska 1594. osvojila je mjesta Tatu i Sv. Martin. Drugi dio vojske predvoene Sinan-paom osvojio je tvravu JANIK. Iako je glavnina OV podsjeala na doba kada je carstvom vladao sultan Sulejman Kanuni savremenici su uoili pukotine. To su osjetili sutlanovi vazali iz Erdelja, Vlake, Moldavije. Oni su to htjeli iskoristiti kako bi se oslobodili vazalnosti i ak sklopili savez sa carem Rudolfom II. U pomenutim zemljama postojale su i vodee linosti koje su vie naginjale Osmanlijama. Najvie je na ovu pojavu reagirao Sinan-paa koji je izjavio u Istambulu da e sa njima postupiti kao i sa Tunisom. Obeao je da e i u ovom ratu osvojiti ne samo Be nego i Prag. Dok je plamtao rat 16. januara 1595. umro je Murat III u 49. godini. (20 god, 22 dana). Iako je carstvo pokazalo slabosti teritorijalna osvajanja pokazala su da je carstvo teilo proirenju. Cijela osmanska imperija bila je podjeljena na 40 ejaleta i to 8 u evropskom, 4 u afrikom i 28 u azijskom dijelu. Tu su bile i zemlje u poluvazalnom odnosu priznajui vrhovnu vlast sultana a zadravajui autonomiju. Murat III je bio posljednji osmanski vladar ija se smrt krila nekoliko dana od podanika. Svog nasljednika Mehmeda III je pripremao za mjesto sultana povjeravajui mu upravu nad jednom pokrajinom. Bio je posljednji vladar koji je pripadao klasinom periodu carstva. SULTAN MEHMED III (1595.-1603.) Novi sultan je roen 1566. g. u Manisi i u trenutku preuzimanja prijestolja imao je 28 godina. Po elji oca od 16 godina se pripremao za predstojei poziv, sandakbeg, okruen brojnim saradnicima. Interesantno je spomenuti da je svojih 27 sestara poudao za poznatije linosti a 19 brae dao je pogubiti. Po obiaju na sve vanije poloaje dole su nove linosti. To je prvi osjetio VV Sinan-paa na ije mjesto dolazi Ferhat-paa koji je imenovan za kazaskera. Sam Sinan-paa je penzionisan dobivi 300 000 aki. Novi vezir je morao uguiti u Vlakoj pobunjeniki ustanak. Glavni dio vojske je bio stacioniran u Ugarskoj pokraj tvrave Gran. Ve 2. septembra 1595. g. ova vojska je doivjela poraz. Osmanlije su izgubile ovu ali i tvravu Viegrad. Vojni porazi su uzdrmali ugled novog vladara ali i njegovih dravnika. Vidjevi da nema ugled meu podanicima Mehmed III se odluio da lino ode na ugarski front i tako povrati povjerenje podanika. Te 1596.g. je OV nanijela vei poraz hapsburgovcima na vie mjesta a poljuljano povjerenje se vratilo sultanu. Iako je jednu od najveih uloga imao jedan od vezira Cikala, sultan u 1597. imenuje Mehmeda Sartadi (kova noeva za rat) za vou vojske. On se pokazao kao potpuno nesposobna osoba. Osmanlije su 1598. izgubile tvravu Rab. U narednim mjesecima 1598/99. rat meu vojskama voen je bez veih vojnih uspjeha. U takvim okolnostima u Aziji 1600. g. dolazi do pobune predvodjene Abdul Halimom. On je pokupio oko 30 000 ljudi i nanio poraz osmanskim trupama. Zahvaljujui Hasan-pai (sin Mehmedpae Sokolovia) pobune su donekle sprijeene. U narednom periodu kod mjesta Danika ivot je izgubio Abdul Halim a na njegovo mjesto dolazi njegov brat Deli Husein. Za razliku od prvog on je dobro organizovao pohod i kod mjesta Pokat je ubio Hasan-pau.

48

Na osmansko-ugarskom frontu Osmanlije preuzimaju inicijativu i osvajaju tvrave Egelj i Kanjiu. Centralna vlada osniva 1600. g. Kanjiki ejalet u iji sastav ulazi Poeki sandak. Poteskoe i vojni porazi u Anadoliji umanjivali su i efikasnost Osmanlija u Evropi. Svu situaciju prate panija, Malta, FirencaOni nastoje da iskoriste situaciju i u savezu da od sultana preotmu Alir. Njihov napad je osujeen zahvaljujui veziru Cakali. On je bio bolji pomorac nego kopneni vojnik. I to je jedan od razloga da OV 1601. ima uspjehe na hapsburkom frontu i uspijevaju da vrate stolni Beograd (Sakas Feherbat). Situaciju je pratio i persijski ah koji u novembru 1603. Osmanlijama slubeno objavljuje rat. Snage se dijele na dva fronta. Persijska vojska je u poetku osvojila nekoliko gradova (Tabriz). Tada 22. decembra 1603. umire Mehmed III. Bio je bez poroka, poboan, i bio bi dobar vladar da nije morao ratovati na toliko frontova. (8 godina, 11 mjeseci, 5 dana). Imao je 38 godina u trenu smrti a bio je poznat po promjenama VV (12 linosti) to govori o slabosti i nesigurnosti carstva. STANJE OSMANSKOG CARSTVA U PRVOJ POLOVINI XVII st. SULATAN AHMED I (1603-1617.) Novi osmanski vladar postao je Mehmedov sin Ahmed I (1603.-1617.). Dolazak na prijesto proao je bez potresa zahvaljujui Javuz Aliji Malkou. Vojska je tada ratovala na ugarskom i persijskom ratistu. To je koristio Abaz i koji zauzima tvravu Erevan. Zauzeo je i glavni grad Gruzije a dalje su osvojena i druga mjesta Gruzije. Neuspjesi su natjerali sultana da za seraskera imenuje Cikala. Njegovo imenovanje izvreno je u junu 1604. a istovremeno vodee linosti carstva nastojale su da dobiju naklonost Francuske, Engleske i Mletake republike obnavljajui kapitulacije. To se radilo zbog pobune u Anadoliji koja jo vie jaa. Kara Said, Kalendaroglu su linosti koje su bile aktivne na tlu Ajdina i Saruhana. Vidjevi da dva fronta kao i pobune carstvo uvlae u dublju krizu sultan Ahmed i trai nain da sklopi mir sa Hapsburgovcima. Inicijativa nije bila toliko brza, skoro dvije godine diplomate su pregovarale za mir. Istovremeno su vojske na frontu ratovale. Jo sredinom 1605. OV je napala tvravu Gran I 26. novembra 1605. uspjele su da je vrate pod osmansku vlast. Slino je bilo i sa tvravom Viegrad. Njihovim osvajanjem pozicije osmanskih pregovaraa su ojaale i to je i uticalo na sklapanje mira. Tokom 1605/06. manji osmanski odredi upadali su u Koruku, tajersku i Kranjsku. Stanje postaje i povoljnije jer je za erdeljskog kneza izabran Backoi, sultanov prijatelj. Dolazak takve linosti je ojaao poloaj Osmanlija. Poloaj u ratu sa persijancima bio je nepovoljan. Kod Tabriza 6. augusta 1605. bila je Osmanska vojska pobijeena od aha Abaza Velikog. (od ove godine se masovno koristi duhan i kafa.) Ustanak u Anadoliji je postajao sve opasniji po osmansku dravu. Sultan Ahmed I je poslao najelitnije jedinice na ustanike voene Nasuh-paom i Alipaom. Kad su se nali blizu Valvadine doivjeli su poraz i oni. Sultan Ahmed I (15 godina) odluio je da sam krene u pohod ali je bio sprijeen. Hapsburski car Rudolf II (1576.-1612.) vidjevi da ne moe preokrenuti rat u svoju korist odluuje se za mir. Osmanlije su taktizirali poslavi cara prvo erdeljskom knezu. Mirovni ugovor je sklopljenu Beu. Tek onda je sultan Ahmed I odluio sklopiti mir 14. jula 1606. Pregovori su idalje voeni a konani mir je potpisan 11. novembra 1606. na uu itve (itvanski ugovor). Hapsburka monarhija na ime onog dijela koji je zaposjela plaa 200 000 dukata i oslobaa se ugovora iz 1537. (30 000 dukata). Pod sultanovom rukom nali su se gradovi Janak, Jeger (1595) i Kania (1600.) Osmanska drava prvi put slubeno hapsburkog vladara priznaje za cara. U ime OC mirovni ugovor potpisao je 80-godinji Murat-paa. Osmansko carstvo priznalo je punu ravnopravnost hapsburkoj monarhiji. Po prvi put osmanska drava je priznala da nema potpunu kontrolu nad osvojenim i ne osvojenim tertorijama. Rezultat itvanskog ugovora bio je uzrokovan slabostima osmanske drave. U

49

narednoj 1607. OC i sa Poljskom je potpisalo mirovni ugovor kako bi uvrstili granice prema Hapsburgovcima. Ustanici u Anadoliji (Saruhan) su nanosili velike potekoe carstvu. U blizine stare osmanske prijestolnice Bruse dolo je do pobune predvoene Kinalijem. U istonoj Anadoliji svi putevi i klanci su bili pod vlau pobunjenika (Demsira). Osmansko carstvo je najvie opasnosti imalo iz Halepa. Kurd Candulad i emir. udruili su vojne snage i krenuli su u rat protiv OC. Vojnim putem su htjeli izdvojiti Siriju i Libanon i osamostaliti se. Veliki vezir Murat-paa poao je lino protiv ustanika. Ovaj ostarjeli ovjek imao je vie pobjeda protiv Kurda i Druza. Po starom obiaju mnoge od zarobljenih voa je poveo u prijestolnicu (duim putem). Tako je uspio umiriti veinu pobunjenika. Ve 1608. preostali dio pobunjenika pokuavajui da vrate oblasti doivio je poraz. Sve pobjede uticale su da i u ratu sa Persijom doe do rjeenja. Muratpaa kree1610. protiv Persijanaca. Vidjevi da se ratna srea udaljila od njega ah Abaz nudi da se uspostavi onakva granica kao iz vremena aha Tahmaza i Sulejmana Kanunija. Sultan smjenjuje Murat-pau sa poloaja velikog vezira. Tu se vidi i uticaj harema. Svoje poteze poinje vui Kosem sultanija Mahbejker. Mjesto vezira zauzima Nasuf-paa, Murat-paa odlazi u penziju a 5. augusta 1611. umire vjerovatno pod uticajem Kosem sultanije. Sljedeu 1612. i 1613. g. OC provodi u miru. Tad se gradi i Mavi- plava damija. Veliki vezir Nasuf-paa poeo se nasilno ponaati to je dovelo da sultan potpie katil ferman 17. oktobra 1614. Na mjesto novog vezira izabran je Danar Mehmed paa. Ve 22.novembra 1617. umire vladar Ahmed I (28 godina) (13 god, 18 mjeseci, 1 dan). SULTAN MUSTAFA I (1617-1618.- 1622-1623.) Prijesto preuzima brat mu Mustafa I . On je dva puta vladao (1617/18.) i (1622/23) te je dolazio na prijestolje pod prisilom drugih. Iza sultana Ahmeda I ostalo je 7 sinova, trojica su bili na poloaju velikog sultana: Osman I, Murat IV, Mustafa I. SULTAN OSMAN II (1618-1622.) Istog dana vladarsku titulu preuzima Genc Osman (1618-1622). Dolazak novog sultana obiljeen je izbijanjem novog osmansko-persijskog rata. Zna se da je bio izuzetno dobar vojnik. Prvih dana vladavine doao je u sukob s yenierima jer se pokazao kao krta osoba. Svojim prepotentnim dranjem odbio je i druge drutvene slojeve. Stanje mu je postalo teko kad je ratujui protiv Poljske imao skromne uspjehe. Ovakvim ponaanjem vremenom stvorivi opoziciju, osim Kosem sultanije, izgubio je povjerenje. Zbog malih uspjeha, mjeanja harema, i dr. dolo je do velike pobune. Najvie neprijatelja nalazilo se u sultanovoj blizini. Zato je 19. maja 1622. Osman zbaen sa prijestolja. U pobuni je po drugi put doao na vlast suludi sultan Mustafa. Istovremeno tada (18 god) sultan Osman je odveden u zatvor Jedi kuler (7 kula). Organizatori pobune koji su bili zadovoljni odvoenjem Osmana pobojali su se da zbog svoje mladosti, a znajui da sultan Mustafa nema vladarskih sposobnosti nee Osman izvriti njihovo pogubljenje. Presuda je obavljena od strane mutavca i ubijen je Osman. Tako je po prvi put dolo do fizike likvidacije osmanskog vladara od njegovog podanika. Ime veliki vezir Daut-paa bio je sinonim za ovo ubistvo. Oni pismeni znali su da nije dobro ostaviti ga na tom mjestu i ubili su ga. Njegovo mjesto je povjereno Mere Huseinu. Sva ta deavanja su uskoro izazvala kontra reakciju i neredi su bili prisutni u svim dijelovima carstva. Istog dana 10. septembra 1623. g. dolo je do smjene sutana Mustafe. SULTAN MURAT IV (1623-1640.)

50

Na prijesto dolazi sultanov brat Murat IV. Kako je osmanska imperija proivljavala brojne potrese dolazak novog vladara proao je bez velikih sveanosti. Znalo se da e novi vladar u poetku samo nominalno vladati a da e njegova majka Mahbejker vui konce. Dolazak novog sultana okarakterisan je praznom dravnom kasom pa su njeno korisnici bili nezadovoljni. Dolo je i do pobune Azapa. Neredi su bili prisutni i u civilnim i u vojnim institucijama. Situaciju su najbolje iskoristili Persijanci pa je 28. septembra 1623.g. ula vojska u Bagdad i prisjedinila ga svojoj imperiji. Ve 2. oktobra 1623. stanovnitvo je pomoglo da se vojska razorua i stalo je na stranu Persijanaca. Nakon zauzimanja Bagdada ah Abaz Veliki zanosio se milju da pobije stanovnitvo ovog grada. Razoren je grob Ebu Hanife i grob aha Abdul Kadira Galanija koji su bili veliki uenjaci svog doba. Gubitak Bagdada bio je povod da sa poloaja velikog vezira smijene Mere Huseina i daju ga erkez Mehmed-pai. On obnavlja kapitulacije sa Francuskom, Venecijom, Holandijom a produuje i mir sa Hapsburgovcima. Takva politika odgovarala je svim evropskim zemljama jer je od 1618.-1648. voen jedan od velikih ratova TRIDESETOGODINJI RAT. U ovo vrijeme dolo je do novih pobuna u Anadoliji. Voa jedne od veih pobuna zvao se Abaza. Osjeajui opasnost veliki vezir je poslao vojne jedinice da poraze pobunjenike. Tajnim kanalima je ponudio mir i predaju Abaza. Tako poinje nova politika prema pobunjenicima-vojna i diplomatska rjeenja. Pobunjenik Abaz-paa je odbio prijedlog pa je 15. augusta 1624. u blizini Kajserije dolo do otvorene bitke. Vojniki superiornija sultanova vojska je pobunjenicima nanijela poraz a Abaza se spasio bjekstvom. Uskoro je kod Erzeruma ponovo poeo dizati pobunu. Vidjevi sposobnost protivnika ovog puta Osmanlije nude otvoreno Abazi mir nudei mu jedno od namjesnikih mjesta. Abaza je pristao da bude sultanov podanik ali da bude namjesnik Erzeruma. Te 1624. OC se susretalo i sa problemima na drugim stranama. Jedan dio vojske je ratovao sa Tatarima sa Krima koje je predvodio Mehmed han Giraj (21. juli 1624.). Uskoro je i odred kozaka doao u Istambul i opljakao ga. Na Porti je dolo do smjene vezira i postavljen je novi Hafiz-paa. Njegov zadatak bio je da porazi Persijance i povrati Bagdad. On je uspio za kratko vrijeme sakupiti 40 000 vojnika i 5. maja je doao blizu mjesta Cekik blizu Dijarbekira. U neravnopravnoj borbi Osmanlije su porazile Persijance i osvojen je Kirkuk. Isto tako osmanska flota ubrzano je modernizirana i pravljeni su veliki brodovi. Stanje u osmanskoj dravi i pored brojnih pokuaja da se zavede red i mir bilo je jako teko. God 1626. stanje je bilo gore nego s poetka vladavine Murata IV (kuga, bolest). Problemi su bili i na vojnom polju. Te 1626. Hafiz-paa je poao u pravcu Bagdada. U novembru 1626. Bagdad se naao u okruenju OV. Meutim usljed nedostatka naoruanja i slabe pripreme jedinice su morale napustiti opsjedanje. To je bio i razlog smjene na mjestu v. vezira. Halil-paa postaje novi vezir. Korupcija i slabljenje centralne vlasti bile su preduvjeti za pobune. Krajem 1626. otvoreno se buni beglerbeg Abazapaa. Ovog puta novi v.vezir dobija nareenje da napadne pobunjenike. I pored svih prednosti tokom 1627 ustanici su OV nanijeli vise poraza to e biti da 6. aprila 1628 Halil-paa bude smjenjen a ubrzo i umire. Za razliku od ranijih v.vezira Halil-paa je bio vrijedan, umjeren u odlukama ali splet okolnosti nije dozvolio njegovo napredovanje. Njega nasljedjuje Husref-paa Bonjak. On je sa pobunjenim Abaza-paom vrio pregovore. Rezultat ovoga je bio da Husref-paa pridobije pobunjenika i Abaza-paa je imenovan za bosanskog beglerbega. Iste 1628. pobune izbijaju i u drugim dijelovima carstva a posebno su bili znaajni Jemen i Krim. Pobunu nastoji iskoristiti Murat IV koji nastoji umanjiti ovlatenja svoje majke. Kada je 2. maja 1629. Husref-paa poao u rat protiv Persije kako bi preuzeo Hamadan, saznao je za pobune nakon smrti Abaza Velikog. On je bio jedan od najveih ahova Persije iz dinastije Safavida. Naslijedio ga je unuk princ Zaim Mirza. Tu situaciju nastoji iskoristiti Husref-paa i snage okree na Bagdad ali i ovog puta bezuspjeno. Husref-paa je bio smjenjen a postavljen je Hafiz-paa za v. vezira. U vie ejaleta Anadolije izbijaju pobune stanovnitva. Razlog je bila ekonomska situacija. Na iznenaenje mnogih pobuna se proirila do Istambula. 9. februara 1632. ustanici su uli u Istambul i ubili Hafiz-

51

pau. I njegov nasljednik Husref-paa biva isto ubijen. Sultan Murtat IV (20 g.) pokuava uzeti stanje u svoje ruke udaljava majku iz dvora i preuzima vlast u narednih 8 godina. 12. maja 1632. nareuje da se ubije Reda-paa, glavni zapovjednik pobuna u anadolskim ejaletima. Na mjesto v.vezira postavljen je Tabanasi Mehmed-paa, Albanac. I 1633.g. su ubijani svi oni koji su se zamjerili sultanu. U septembru 1633. dolo je do najveeg poara u Istambulu i veina objekata je unitena (20 000 kua je zapaljeno). Dok se sultan susree sa poarom stanje na osmansko-persijskom frontu okree se u korist Osmanlija. Prilikom ubistva nepodobnih linosti sultan se odluio na ubistvo beglerbega Abaza-pae (24. augusta 1634.). Brojnim smaknuima poznatih linosti sultan uspjeva uvrstiti autoritet. Sultan smatra da 1634. krene prema Bagdadu i pokua ga osvojiti. Angairana je sva teka artiljerija. Bagdad je u zadnjim mjesecima 1634. i osam mjeseci 1635. bio napadan. Persijska vojska se uspjeno branila i sultan je 6. augusta 1635. naredio naputanje Bagdada i zapuuje se u Tabriz i osvaja ga. Sultan je boravio u Tabrizu kako bi pokolebao Persijance u daljoj borbi protiv Osmanlija i da pokae vojnu snagu. Ali 25. decembra 1635. on odluuje da se vrati u Istambul prethodno nareujui da mu se braa Bajazid i Sulejman pogube. Persijanci koriste odlazak Osmanlija i vraaju teritorije za to sultan okrivljuje v.vezira i smjenjuje ga a postavlja Bajram-pau. Nakon njegove smrti za vezira postavlja Tajar Mehmed-pau. Sultan odluuje da 1638. ponovo krene na Bagdad i poslije 14 dana, 15 decembra 1638, OV vraa grad pod svoju upravu. Za namjesnika u Bagdadu postavlja Kuuk Hasana, yenierskog agu. Sultan 17. januara 1639. preko Dijarbekira je iao prema Istambulu gdje dolazi 9. juna 1639. Ubrzo Persijanci i ah Zaim Mirza nude okonanje rata Osmanlijama. Do mira je dolo 19. septembra 1639. a najvanije odluke bile su da Osmalije zadre Bagdad a Persijanci Ereverm. Oekivalo se da e sultan sada krenuti u Evropu. Ali 8. februara 1640. sultan Murat IV umire u 28 godini. (16 god, 4 mjeseca, 28 dana). Smatralo se da je bio dosta blaga osoba a ustvari je bio dosta okrutan, eljan krvi i zlata. Njegova uprava pokazala je slabosti Osmanske vlasti. VRIJEME SULTANA IBRAHIMA (1640.-1648.) Kad je 8. 2. 1640. g. umro sultan Murat IV na prijesto je doao njegov brat Ibrahim (24 god). On je bio trei sin sultana Ahmeda koji preuzima dunost. Razlikovao se od Osmana po starosti i od Murata koji je bio poznat po okrutnosti koje su pogaale kako blizu okolinu tako i carstvo. U odnosu na svu trojicu bio je najgori. Uobiajene sveanosti su prole bez veih potresa. Dola su mu brojna izaslanstvaiz svih dijelova carstva i drugih zemalja. Darovi su bili izuzetno bogati. U zemlji je vladao relativan mir koji je uspio nametnuti Murat IV. Sa susjedima nije bilo rata a jedina poteskoa bili su odnosi sa hapsburkom monarhijom., jer je beglerbeg Hasan pripojio dijelove tajerske. Na evropskom tlu traje tridesetogodinji rat. Prvi dani vladavine novog sultana govorili su da e on vladati dobro i da e carstvo izai iz krize. Veliki vezir bio je Kara Mustafa-paa. On je elio da u kraem periodu povea vrijednost ake i da oivi trite i privredu. I na vanjsko-politikom polju uslovi su bili vrlo povoljni. On izdaje nareenje da se povede rat protiv Kozaka koji su 1636. bili zauzeli tvravu Azov. Sultan 1641.g. alje flotu i kopnene snage. Ovaj pohod protiv Kozaka predstavljao je poetak kraja njegove vladavine. Osmanski oficiri su potcjenili protivnika i doivjeli su poraz, izgubili su oko 7 000 yeniera. Sama opsada koja je trajala 3 mjeseca (10.10.1641. g) zavrena je neuspjeno. Ovaj neuspjeh je nastavljen u 1642. g. Prema ovom gradu bilo je upueno oko 14 000 trupa koliko je bilo i mukaraca u Azovu. Na vijest o dolasku Osmanlija Kozaci su odluili da bez borbe napuste Azov. Novi kazasker Mehmedpaa Sultan Zade ostao je bez eljene vojnike slave. Ponovo na scenu stupa Kosem sultanija. Ona upuuje i druge ene da se ponu mjeati u politiku. Tako pojedine osobe (miljenici) dobijaju visoke vojne poloaje. To je ugrozilo poloaj Kara Mustafa-pae. Najvei protivnici bili su Silahdar Jusuf, Husein Dindi Hoda i

52

Mehmed-paa Sultan Zade. Iza ovog trijumvirata stajala je Kosem sultanija. Odlukom sultana Ibrahima smjenjen je i ubijen 7. marta 1644.g. Kara Mustafa-paa. Tada u Krimskom hanatu dolazi do smjene na prijestolju i vlast preuzima Islam Giraj, brat Mehemda Giraja koji je bio vezirov prijatelj. Kako bi sultana zavarali a osjetivi njegove slabosti, majka i njeni igrai dovodili su mu ene i voen je lo ivot. Veliki interes je sultan pokazivao i prema krznu, mirisima, cvijeu to je ponovo uticalo na mo carstva. Svojim ponaanjem sultan je dao primjer i svojim najbliim podanicima te carstvo doivljava jednu od najveih kriza. To su osjetili i sultanova majka i lanovi trijumvirata. Zanosili su se idejom da krenu u vei boj kako bi okrenuli panju podanika prema ratu. Prilika se pokazala kada su hodoasnici krenuli prema Dedi i bili presretnuti od strane maltekih vitezova. Zarobljeni su odvedeni na Kretu. Optuujui Mletaku republiku da pomae vitezovima u napadu su napravili prekraj, sultan Mlecima objavljuje rat / KANDIJSKI RAT/ koji e trajati 24 godine. Do izbijanja ovog rata dolo je vrlo smiljeno. Od ranije je kapudan-paa Jusuf (Joip Maskovi) Dalmatinac bio najvei zapovjednik ovog rata jer je elio vei dio Dalmacije osvojiti i staviti pod vlast Osmanlija. Znajui za prikrivene ambicije ovog admirala, sultan je Jusuf-pau imenovao za saraskera cjelokupnih snaga (80 galija, 3 tuniska, 10 alirskih, 300 amaca i 10 engl-nizozem.), 7000 yeniera, 1400 spahija kojim je htio da napadne, i na moru i na kopnu, Mletake podanike. Iz same carigradske luke 30. aprila 1645. g. krenuli su prvi brodovi prema Kreti. I prije ovog rata Osmanlije su pokazivale interes za ovaj otok. Sam poetak ovog rata bio je drugaiji u odnosu na ranije pohode. Niko od uesnika u pohodu nije znao kuda brodovi idu i sa kim trebaju ratovati. Informacije o tome dobili su tek 24. juna 1645. kad su se trebali iskrcati. Dva dana kasnije poinje invazija na Kretu. Iskrcavanje je izvreno na otok Sikeliju koja je trebala biti glavna osmatranica za osvajanje. Ve 27. juna flota je uplovila u luku Kaneju gl. grad Krete. Osmalije 17. augusta zauzimaju Kaneju i okolinu. elei izbjei rtve sa obje strane napadai su predloili da branioci napuste Kaneju. Predaju grada i drave nije izvrio Navigario, nego zapovjednik konjice ankarlo. Kako je broj branilaca bio veliki Kreta je predata Osmanlijama 17. decembra 1645.g. Nakon uspjeha ugled Dindi-hode kao najeksponiranije linosti osmanske drvae je naglo porastao u dvoru i carstvu. Sultan je iskoristio pobjedu da se ubiju svi sa kim se susretao. Meutim tadanji ejhu-ul-islam Abu Said naglasio je da ta gesta nema uporita u zakonu (pravoslavci). Stoga sultan opoziva svoju odluku koju je ranije donio. Istih dana je poslato uputstvo erdeljskom knezu da bude spreman za akcije sa Hapsburzima. U to vrijeme petogodinji princ Mehmed imenovan je za namjesnika Manise. Prvi vojni uspjeh, osvajanje Kaneje, pohranio je ugled Mehmed-pae sultan Zadea. Na mjesto Kapudan-pae imenovan je njegov saradnik Musa. Za razliku od mnogih sposobnih pomorskih oficira ovaj zapovjednik se pokazao kao vrlo nesposobna linost te Osmanlije ratuju sa Mleanima sa vrlo promjenljivom sreom. Husein-paa je koristio oputenost Mleana i 20.oktobra 1646. g. osvaja Rotin na Kreti. Rat je nastavljen i u 1647. U jednoj od mnogih bitaka u zarobljenitvo je pao i admiral Musa. Na njegovo mjesto je imenovan Fadil-paa. Sultan uspjeva da novom admiralu stavi na raspolaganje brodove i 15000 yeniera. Uporedo ratujui na Kreti dio OV otvorio je front u Dalimaciji. Na mjestu namjesnika bosanskog ejaleta bio je Ibrahim-paa Gabeljak koji je ve dugo zagovarao rat sa Mleanima U prve dvije godine nije bilo veih vojnih operacija u Dalmaciji (trgovina). Jo tokom 1646.g. Kliki sandak-beg Ali-beg osvojio je stari Zadar i Turanj a doivio je poraz kod Zemunike. Mletaka vojska sada prelazi u ofanzivne akcije i osvaja Islam i Nadin. Zaustavio ih je Mustafa-paa (bosanski namijesnik) koji kree prema ibeniku. Mletaka vojska tih mjeseci 8. septembra 1647. napala je i osvojila Drnis. Sva ova deavanja nisu interesovala sultana koji ivi raskono i raskalaeno u dvoru u prijestolnici. Osokoljen Ibrahim donosi odluke osuivanja na smrt svojih prvih saradnika Mustafa-paa sultan Zade. Dindi-hoda je u njemu vidio svog protivnika i stoga mu namjestio ubistvo. Kako je iz zarobljenitva puten Musa on uzima titulu velikog vezira. Kosem sultanija i

53

Dindi-hoda imenovali su Ahmed-pau za drugog vezira carstva. I sam Ahmedpaa je bio potkupljiva osoba da je sultanu dao poklon vrijedan 300 000 aki. Skoro na svim razinama vlasti vladao je haos. Mnoge sposobnije linosti, bojei se sultanove hirovitosti a zelei se spasiti proglaavali su se odmetnicima. Zbog toga dolazi do jo veih nereda. Sva ova deavanja prate Mleani i 1648.g. odluuju da na vie mjesta napadnu osmanske tvrave kako bi ih osvojili. Na dalmatinskom frontu uspijevaju 1648. osvojiti Klis. Gubitak ove vane tvrave sultanu je predstavljen kao gubitak male crkve. Zbog svoje estitosti Fadil-paa sultanov zet smjenjen je sa poloaja. U prijestolnici je sve vie vladalo nezadovoljstvo i 7. augusta 1648. yenieri su prevrnuli kazan i traili sultanovu abdikaciju. Uporedo sa sultanom yenieri trae smjenu i Ahmed-pae. Yenierima se pridruuju spahije i ulema. Da prikriju pravi razlog mascara traili su smjenu vezira i da to mjesto povjere Sofi Mehmed-pai. Dok su potpisnici htjeli izvriti smjenu Bekta-aga, voa pobunjenika, istupio je otvoreno. U carski dvor doli su pobunjenici i doli do sultana te ga natjerali da dobrovoljno abdicira u korist sina Mehmeda IV. Tako je nakon 8 god, 5 mjeseci i 28 dana smjenjen sultan Ibrahim. Njegovi savremenicci su znali da je carstvo u velikoj krizi ali su znali i za sultanove pristae te su traili smaknue Ibrahima. Izgovor je bio da ne mogu biti dvojica halifa. Krvnici su doli u Jedi kulu i zadavili sultana. VLADAVINA SULTANA MEHMEDA IV AVDIJA DO IZBIJANJA BEKOG RATA (1648.-1683.)

a) Period od 1648.-1658. i prva decenija Kandijskog rata

Uobiajene sveanosti 16. augusta 1648. i na prijesto stupa Mehmed IV. Poto je dravna blagajna bila potpuno ispranjena, yenieri nisu dobili uobiajeni poklon. Mnogi su se u yenierskom odaku pobunili protiv velikog vezira Sofi Mehmed-pae 25. septembra 1468. g. Njima se pridruio i dio spahija. Iste linosti od sultana Ibrahima ponovo se uzdiu. Jedan dio ih je prognan kako bi se onemoguila dalja osveta onih koji su doveli dravu u teak poloaj. Loe vijesti dolazile su iz pokrajina. Izmeu Ilhana i Akehira isticali su se i i Katedzioglu te su opustoili brojna stoljetna naselja. Ponovo Kosem sultanija nastoji vratiti svoj dignitet. Po nagovoru svoje nene i majke Hatide sultan je nominalno u maju 1469. smjenio VV kako bi Kosem sultanija postavila sebi odanu linost. Ta 1649. g. poznata je kao posljednja slubena godina kad se vri devirma i vie nikada do 1826. g. rasputanja yeniera nije vrena. Dok sultan ovjerava dokumente svojih prethodnika a koji su se ticali susjeda ali i svojih sunarodnika. Spomenuti odmetnik Katidi Zade je ojaao i doao do predgraa Istambula i zauzeo Uskudal. Dok su trajale pobune to je imalo odraza na vojsku koja je na Kritu. Nedostatak novca, oruja uticalo je da se rat vodi bez znaajnijih pomaka. Dok su oficiri i vojska ivjeli teko na dvoru se ivjelo raskono. Da bi zadrali taj nivo vodee linosti carstva skupa sa sultanom-djetetom prodavali su poloaje onima koji su im mogli platiti. Centralna vlada uvodi nove vanredne poreze a prijanje poreze poveava. Sve to uslonjava stanje to izaziva smjenu Sijavus-pae i dovoenje Kurdzi-pae. On je poznat po smjenjivanju mnogih vanih linosti (Mehmed-paa uprili). Narednih godina stanje postaje jo tee. Nema uspjeha ni u Dalmaciji ni na Kreti, a na granicama carstva dolazi do upada kozaka. Kako je 1653. g. isticao mirovni ugovor sa Hapsburzima sluzbeni Be je 20. januara 1653. sa pekeom od 20 000 guldena produio mir. Sama osmanska drava imala je nove potekoe sa odmetnicima na tlu cijele Anadolije. Tako 1653. se istie linost Abaza Hasan. Nemajui drugog izbora vri se opa mobilizacija i vojska se povjerava Katridzioglu, namjesniku Karamana. Povjeravanje ovom namjesniku nije bilo sluajno jer je i on bio odmetnik. Kada su se vojske sukobile kod Aksaraja doivjela je poraz a Katridzioglu se spasio bijegom u Konju. Abaza Hasan je krenuo prema Angori. Primjenjujui staru taktiku Porta je Abaza Hasanu ponudila da bude vojvoda-

54

starjeina svih Turkmena. Kako je s Abaza Hasanom bio Imsir-paa (namjesnik Bagdada) povjeren mu je Alep u Siriji. Razlog je sukob Imsir-pae sa Druzima. U meuvremenu je Hatide Turhan poslala na onaj svijet Kosem sultaniju. I sama je preuzela istu ulogu kao i njena umrla svekrva. Na poloaj VV imenovala je Fahrud Ahmed-pau. Bio je stroga, tvrda i nepotkupljiva osoba. Ubrzo po dolasku na elo Porte VV je preuzeo mjere kako bi ojaao centralnu vladu. U pokuajima nije bilo izlaza i stanje je i dalje bilo loe. Tadanja sultanija naredila je sinu da 17. februara 1653. sazove diwan radi raspravljanja o finansijama. Rashodi su bili 12 miliona a prihodi 2 miliona. Novac je odlazio na ratovanje sa Mleanima a na granicama je dolo do pobune kozaka predvoenih Hmeljnitskim. Kozaci ne ratuju samo sa Poljacima nego napadaju i granice osmanske drave. Osmanlije alju isluene yeniere da sprijee napadae ali oni doivljavaju poraz. Naredna 1654. bila je interesantna po slabosti carstva ali i po posjetama Poljaka, Uzbeka, Tatara sa svojim izaslanstvima i poklonima. Sultan prima sve delegacije i realizuje njihove zahtjeve. Jedan mali dogaaj u Dalmaciji: Fadil-paa Maglaja kod Knina je pobjedio Mleane i alje zarobljenike. Tako je u Istambulu 20. marta 1654. odrana parada za podsticaj vojsci. Osmanlije su i dio brodova u lukama Istambula opremili namirnicama i municijom da ratuju protiv Mletake flote. Flota 16. marta 1654. isplovljava iz Dardanela i pobjejuje nekoliko Mletakih brodova (kapudan pasa Murat) Zapovjednik Mleana je bio Franesko Morozini. Osmanska flota je pola prema otoku. Odatle idu prema Milosu. I narednih mjeseci osmanska flota napada Mleane na otocima oko Peloponeza. Umjesto Dervi Mehmed-pae na mjesto VV imenovan je Imsir-paa. On je bio linost vrlo sumnjivog morala. Bio je zauen imenovanjem. On odgovara da ne eli biti slijepi poslunik dvora i da mu je dovoljan steeni poloaj. Ubrzo se saznalo da e ako doe u Istambul biti ubijen. Ovo odbijanje donijelo mu je popularnost u narodu pa na pritisak mnogih sultan obnavlja ponudu Imsir-pai za velikog vezira. Popularnost koju je stekao svojim ranijim odbijanjem bio je jedan od osnovnih faktora da sultan Mehmed IV ponudi dunost ba njemu. Ovog puta Imsir-paa prihvata ponudu i iz Alepa sa velikom pratnjom krenuo je prema prijestolnici. Kretanje je bilo planski organizirano. Pored prvobitne pratnje na putu su mu se pridruile poznate i nepoznate linosti. Na putu mu se pridruuje i Abaza paa koji je postao zapovjednik svih Turkmena. U blizini Kutahije Abaza-pai pridruio se i Mehmed-paa uprili. Sve odane Imsir-paa je primao i vezivao ih za sebe. Sa pratiocima je 28. februara 1655. g. uao u Istambul. Taj ulazak je podsjeao vie na dolazak nakon neke pobjede. Kao i kod drugih vezira prve mjere bile su da beglerbegove i sandakbegove opozove i dovede sebi odane linosti. Meu njima je bilo dosta ranijih odmetnika od centralne vlasti a koji su za stanovnike Istambula predstavljali negativce. Svi su se plaili Imsir-pae i njegovih saradnika. Kako bi ograniili mo VV sultanu su pojedinci govorili propagandu. Jedan dio ljudi u Anadoliji poinje sumnjati u velikog vezira. Sredinom maja 1655. dvor i sultan Mehmed IV oduzeli su peat Imsir-pai a potom je osuen i ubijen. Razlog je bio strah dvora od premoi Imsir-pae. U takvim okolnostima sultanova majka Hatide Turhan na mjesto VV postavlja Murat-pau. Sredinom 1655. OC je bilo na vrhuncu anarhije na svim nivoima vlasti. Murat-paa uskoro odustaje od vezirata. Dunost preuzima mu sultanije Sulejman-paa porijeklom Jermenac. On se uskoro suoio sa problemima na tlu Sirije, Iraka, Egipta i Eritreje. Problemi i poteskoe natjerali su sve lanove carskog diwana da podnesu kolektivnu ostavku. Carstvo je bilo na raskru. Na scenu tada stupaju veziri iz porodice uprilia. Vrijeme velikih vezira Mehmed-pae i Ahmed-pae uprili Ve 27. februara 1656. poloaj velikog vezira ponuen je Mehmed-pai Kupriliju. Razlog je bio to su smatrali da se radi o staroj osobi, mislei da ako se ne pokae sposoban moi e dovesti sposobnijeg. Drugi razlog bio je to je Mehmed-paa bio osoba koja iza sebe nije imala znaajniju struju i bili su sigurni da to nee izazvati previranje. Trei razlog koji navodi Hatide Turhan je saznanje

55

da je Mehmed-paa pripadao onom krugu koji je iz Albanije kao dijete doao putem devirme. Razlog je bio i u injenici da je on od 1645. bio jedan od komandanata na kretskom frontu i imao je dosta uspjeha. Prije preuzimanja peata velikog vezira Mehmed-paa je sa Hatide Turhan napravio pismeni dogovor kojim je traio da Hatide Turhan i sultan Mehmed IV pristaju da sve odluke vezira mogu biti donesene bez njihove saglasnosti. Pristavi na ovaj uvjet tek tada Mehmed-paa slubeno preuzima dunost. Jedna od najveih potekoa bila je stanje u vojsci. Ve na poetku susreo se sa vojnom pobunom. Dugogodinji rat na Kreti iscrpio je vojsku, i ona se buni protiv drave . Svi su oekivali da e ovo dotui velikog vezira. Meutim, Mehmed-paa je pokazao suprotno. Umjesto vojske on je poslao pregovarae kojima prihvata sve ono za ta su se vojnici bunili i uspjeva umiriti pobunu. Uskoro je poeo uklanjati linosti koje su bile korumpirane. Sve odluke je donosio samostalno. Takva politika naila je na odobravanje sultanovih podanika. Posebno su Mehmed-paini protivnici uvidjeli snagu ovog vezira koji je priznavao zakon iznad svega. Postao je popularan i cjenjen to se vidjelo i u vojsci i meu protivnicima. U takvim okolnostima 26. juna 1656. g. kapudan-paa Kenan-paa sa 79 plovnih objekata isplovio je iz Dardanela. Ovaj admiral bio je prepotentna linost. Njegova samouvjerenost osvetila mu se 6. jula jer su Osmanlije naile na jaku mletaku flotu. Mleani su iskoristili slabosti Kenan-pae i nanijeli takav poraz koji je izjednaen sa bitkom kod Lepanta. Mleani kreu u kontraofanzivu i preotimaju Samos, Tenedos i Samotrar. Sve ovo dogaa se istovremeno kad je kovana velika zavjera protiv Mehmeda IV. No i ovog puta Mehmed-paa Kuprili koristi teak trenutak hvata zavjerenike i ujedno optuuje i hvata ranije zavjerenike. Vojni poraz i zavjera govorili su o dubini tekoa u OC. Stanje je pogorano kad se na Bosforu pojavila i Mletaka flota. Pomorska blokada Istanbula imala je za posljedicu poveanje cijene artikala. Upravo ove najtee trenutke Mehmed-paa maestralno koristi. Videi da se sultan i njegova majka nalaze u tekom stanju veliki vezir trai nova ovlatenja: Potvruje se ranija odluka da veliki vezir bez konsultovanja ikoga moe samostalno donositi odluke; Javno na sve poloaje dovodi ljude po svom nahoenju i bez prigovora sultana; Niko u carstvu nema pravo ustati protiv vezira; Da sultanija i sultan se obavezu da nee kritikovati samog vezira. Odluke su potpisane 15. novembra 1656. g. Meutim, ova ovlatenja naila su na negodovanje uleme i vojnog establimenta. Vojska ga je optuila da nikad nije ostvario veu pobjedu i da nije bio viansablji a ulema ga optuuje da ne poznaje zakone, civilnu administraciju tj. da nije vian peru. Ove optube nisu lino bile uperene preotiv Mehmed-pae koliko zbog toga to im ovaj mudri starac oduzima ovlatenja. Dvor je ipak ostao na strani velikog vezira. Od ovog vremena poslije 15. novembra 1656. Mehemd-paa Kuprili pokazuje se u pravom svjetlu. Kao prvo na iznenaenje mnogih pokazuje nevjerovatnu energiju za sve poslove. To je dolo do izraaja u brojnim sitnim pobunama u Anadoliji ali i na dr. mjestima. Bez milosti gui svaku pobunu i uspostavlja autoritet centralne vlasti. Sve pobunjene voe je likvidirao. Nakon pomorskog poraza slino kao to je naredio Mehmed-paa Sokolovi i on nareuje izgradnju 6 velikih brodova. Svi oni bili su namjenjeni za vojne akcije a ne za trgovinu. Umjesto Kenan-pae imenovao je Mehmed-pau. Izgradnja brodova govori nam da OC iako je u krizi ima jo uvijek velike vezire i strunu radnu snagu. Kao i prethodne godine tako je i 1657. ponovo u prisustvu stanovnitva Istanbula ispraena flota. Te manifestacije su psiholoki kod stanovnitva vraale samopouzdanje. Ujedno je predstavljala i politiku velikog vezira. Mletaka flota sad je jurila osmansku flotu, ali imali su sreu da se admiral dokazao za najmonijeg pomorca pa je bio svjestan da ako prepusti inicijativu na moru mora se ratovati i na kopnu. Zato je i jurio osmansku flotu i kod otoka Farmose ponovo porazio osmanske snage. Ovim novim porazom Mleani dolaze do velikog ratnog plijena. Osmanske vojne poraze krajem jula

56

1657. zaustavio je Katirdi Mehmed-paa. On je na Kreti napao Mleane i izvojevao pobjedu. Time je dola do izraaja briga Mehmed-pae Kuprilija za vojsku koja sada ima motivaciju za ratovanje. Sve je to rezultiralo da iz defanzive osmanska vojska kree u ofanzivu. Na drugoj strani sultanova vojska u Dalmaciji doivljava poraz. Tadanji sandak-beg Bosne Sidi-paa i skadarski Ali-paa engi (hercegovaki) bili su u ofanzivi prema Zadru, Splitu i Kotoru. Kod sva tri grada Osmanlije doivljavaju poraz. Ovi porazi bili su u sjeni uspjeha 15. novembra 1657. g. na Lemnosu nanose poraz Mleanima i osvajaju otok. U zimskim mjesecima 1657/1658. koristi se vrijeme za jaanje osmanskih snaga. U tom periodu skoro sve jedinice snabdjevene su potrebnim i imaju redovna mjesena primanja. Istovremeno Mehmed-paa Kuprili se obraunava sa pobunjenicima ali i sa Erdeljom, Moldavijom i Vlakom. U toj situaciji prolazi i 1658. da bi u zadnjim mjesecima dolo do velike pobune u Anadoliji. Voa pobunjenika ne trai sada smjenu sultana, Abaza Hasan. Razlog pobune je lini interes jer se usprotivio da bude sandakbeg jednog od budimskih ejaleta. Nije mu odgovaralo i jaanje centralne vlasti. U vrijeme ove pobune Mehmed-paa je testirao sultanove odane trupe te ih alje protiv ovog pobunjenika. Osmanske snage koje su napale pobunjenike doivljavaju pobjedu. Pobunu je nastavio koristiti erdeljski knez Franjo II Rakoci. Kao i njegov prethodnik Istvan Batoli izrazavao je pretenzije na poljsku krunu i tako postane tvorac jedne mone drave. Nastojao je pridobiti Vlaku i Moldaviju. Sa dijelom trupa Rakoci je krenuo na Poljsku kraljevinu koju je napao sa juga a sa sjevera mu je pomo pruio vedski vladar Karlo X Gustav. Razlog uea vedske je obeanje svih balkanskih zemalja. Njima se pridruuju kozaci i Bogdan Hmeljnitski. Ovako dobro osmiljeni plan se nije mogao realizirati jer su svi dogovori bili samo deklarativni. Stanje za erdeljskog kneza postaje tee kad se vedska vojska povlai i ide na Dansku a uporedo kad ih naputaju saveznici koji se obracaju Osmanlijama. U takvoj situaciji Mehmed-paa Kuprili alje pomo Poljacima u borbi protiv erdeljskog kneza. I on sam je krenuo s vojskom protiv Rakocija. Sa krimskim Tatarima Osmanlije dolaze u Erdelj i 1658. erdeljska knezevina je toliko poharana kao nikad do tada. Nakon pobjede Mehmed-paa donosi odluku da Erdelj nema pravo samostalnog biranja kneza i ova kneevina dolazi u isti poloaj kao Vlaka i Moldavija a kneza ubudue postavljao je sultan. Uspjeno uguene pobune u Anadoliji i Erdelju bile su nova taka oslonca da Mehmed-paa nastavi rjeavati probleme u osmanskoj dravi. To dolazi do izraaja kad on brojne komandante uklanja sa poloaja pod izgovorom da mogu iskoristiti slavu i pobuniti se. Poseban je bio sluaj Deli Hasana koji je postao autoritet i da ne bi okrnjio vezirov autoritet on ga smjenjuje. Iako su sultanove odane linosti uspjevale uguiti pobune to nije sprijeilo druge da se pobune. Tako 1659. g. izbija pobuna u ejaletu Misir. Veliki vezir dio trupa alje u Egipat i one uguuju pobunu. Za savremenike je izgledalo da nakon uguivanja pobune U Vlakoj dolazi do pobune na elu koje je Mihna. Prijestolnica trgovite bila je razorena 22. novembra 1659. Bukuret postaje slubena rezidencija dananje Rumunije. Ubrzo iza ove pobune dolazi donove pobune Franje II Rakocija u Erdelju i do 16. aprila 1660. Osmanlije odnose pobjede a ivot gubi i sam Franjo Rakoci. Nakon svih ovih dogaaja Mehmed-paa Kuprili smatrao je da stupa trenutak kad treba vojno ojaati granice OC. Du sjevernih granica od Rusije, Poljske do Hapsburke monarhije gradila su se nova utvrenja od 1660. U to vrijeme zabiljeeno je da se prvih mjeseci 1660. zapoljava veliki broj nezaposlene radne snage a i privreda apsorbira dosta nezaposlenog gradskog stanovnita. Vidljivi su oporavci na drutvenom, vojnom i ekonomskom polju. Do smrti 31. oktobra 1661. g. velikog vezira nigdje nije dolazilo do pobuna to je predstavljalo jaanje centralne vlasti. Vidjevi da mu se pribliava smrt po predaji VV je mladom sultanu Mehmedu IV Avdi dao savjete: Da ne slua savjete ena sa dvora bez obzira da li se radilo o majci, eni, sestri Da nad vojskom ima stalnu kontrolu i da je stalno dri u pokretu Da pojedinim podanicima ne dozvoli da se previe obogate

57

Da bude stalna briga centralne vlade dovoljna koliina novca ime bi se isplaivale sve usluge

Bilans vie od pet godina vezirovanja Mehmed-pae biljei da je poslao oko 36 000 ljudi sa razliitih poloaja. Najvie je onih koji su se odmetali od vlasti i onih koji su bili podmitljivi. Znajui ga od ranije kao blagu linost sadanje ponaanje pokazalo je otrinu zakonodavne vlasti a bio je beskompromisan prema onima koji su mu bili prijatelji. Osuivao je svako nasilnitvo a sam je najvie insistirao na brojnim fizikim likvidacijama, konfiskacijama imovine i progonima. Ovakve drakonske mjere imale su za rezultat da uspostavi red, rad i zakonitost. Ove pojave su bile prisutne u svim pokrainama carstva. Nakon smrti Mehmedpae Kuprilija dunost je sultan povjerio njegovom sinu Fazli Ahmed-pai koji e od 1661-1676. biti veliki vezir. Novi vezir se pokazo dosta umjerenijom osobom. Razlog tome je ve postignuta zakonitost. Vrijeme kad se na Porti nalazio Ahmed-paa Kuprili poznato je kao doba politike i vojne sigurnosti. U odnosu na oca bio je obrazovanija linost zahvaljujui uiteljima. Smatrao se vrhunskim znalcem teologije islama kao i poznavaocem erijata. Njegova sklonost ka nauci, kulturi umjetnosti uinili su da primjer VV slijede mnoge linost carstva pa je to period renesanse u OC.U tom periodu osmanske vlasti svakodnevno su imali dravnike kontakte sa Evropom i van nje. Tokom 15-godinje uprave Fazli Ahmed-pae znatna snaga i znanje su se koristili na jaanje autoriteta centralne i pokrajinske vlasti a insistirao je na zakonodavstvu. Iako je uspostavljena puna kontrola, ipak osmanska drava nije izbjegla rat sa susjedima. Kako je 1663. istekao mirovni ugovor sa hapsburgovcima Visoka Porta smatrala je da ima priliku da anulira neke odredbe iz itve i da zapone novi rat sa Beom. Kao povod za novi rat Porti je posluila optuba da je Hapsburka vojska napala i osvojila tvravu Sekel Hit koja je bila u blizini Kanjie i tu podigla novu tvravu. Osmanlije su u ultimatumu traili da car Leopold I naredi da se Sekel Held vrati sultanu a tvrava kod Kanjie da se razori. Fazli Ahmed-paa izvrio je mobilizaciju od 121 000 vojnika sa kojim se uputio preko kanjikog i budimskog ejaleta prema Beu. Raunajui na pobjedu veliki vezir je zatraio nove ustupke, da se Hapsburgovci obavezu na plaanje 30 000 dukata. Oekujui negativan odgovor Ahmed-paa se sa trupama uputio prema tvravi Gran. Komandu nad ovom tvravom imao je grof Fergas koji je sve pratio. Na osnovu prikupljenih informacija grof je pripremio odbranu grana. Kad je 7. augusta 1663. dio trupa doao u kontakt s Hapsburgovcima naneseni su porazi braniocima. Ve 17. august 1663. kad je Ahmed-paa zatraio od grofa da mu preda tvravu Ujvar-Novi Zrinski dobio je negativan odgovor. Grof je napadnut i nakon vie juria Hapsburgovci su bili u tekom poloaju. Branioci Ujvara su ponudili Osmanlijama predaju tvrave a da branioci mirno i dostojanstveno napuste tvravu. Tako je OV 24. septembra 1663. ula u Ujvar ime je nakon zakljuenog mira 1606. osman. sila postigla uspjeh protiv Hapsburgovaca. Uporedo su Tatari po vezirovom nareenju bili aktivni u Moravskoj i leskoj. Mnoga mjesta Ravenburg, Brno. bili su u dobroj mjeri opljakani. Ratni plijen je bio veliki. To je ohrabrilo Osmanlije da zadnjih mjeseci prodru do dananjeg Luksemburga i zapale 32 postojea sela. Smatrajui da je postigao veliki uspjeh i doao do ratnog plijena, Ahmedpaa je krajem oktobra naredio povlaenje glavnine trupa. I u povlaenju su Osmanlije bile dosta aktivne te su 2. novembra osvojile Novigrad. Veliku pomo seraskeru Ahmed-pai pruili su Moldavski ili Vlaki knezovi. Zimski predah je iskoristila vojska Hapsburgovaca. Manje jedinice su napadale Osmanlije du Mure i Drave. Komandant grof Julijus od Hohenloa sa 40 000 pjeaka sredinom januara 1664. kree iz Ptuja da preotme tvravu od Osmanlija. Pomo su mu pruili hrvatski ban i brojni magnati. Koristeci zimu 21. januara 1664. oni preotimaju tvravu Berzent. Borbe su trajale dva dana. To ih je ohrabrilo da nastave ali kad su doli do Sigeta i Peuha odustali su od napada na njih i krenuli prema palanki Dareti. To se deavalo 1663/64. kad je Ahmed-paa boravio u Beogradu. Vijesti su uznemirile mnoge opasne linosti u Istambulu. Ahmed-paa u tom trenutku ne

58

idui nigdje iz Beograda preko Bagaona Gojesa ponudio je mir Beu. Car Leopold nije dao nikakav odgovor. Zato 20. marta 1664. poto je u zemunskom polju izvrio mobilizaciju i smotru, Ahmed-paa planira da vojniki djeluje protiv Hapsburgovaca. I dok je 1663. protekla sa relativno znaajnim uspjehom osmanskih oruanih snaga to je rezultat djelatnosti velikih vezira dotle u prvim mjesecima 1664. OV koja ratuje sa Mleanima intenzivira aktivnost svojih vojnih operacija na Kreti ali i ratuje sa Hapsburgovcima. Sve se to dogaa u vrijeme kad Mehmed IV (23 godine) najvei dio vremena provodi u lovu kao strasan lovac to nastavlja sve do abdikacije 1687. Zato je i poznat kao avdi- lovac. Druga strast bile su mu ene. Poseban uticaj imala je Rebija Gulmes koja je bila Grkinja sa Krita. Poznata je bila kao linost koja uspjeva potisnuti utjecaj Hatide Turhan (Ruskinja). Njen znaaj postaje vei kada daruje sultanu sina Mustafu II. Na dvoru se odvijao raskoan ivot omoguen tako to je veliki vezir Ahmed-paa uspio osigurati dobru finansijsku situaciju. Proljetnih mjeseci 1664. Ahmed-paa je kao serasker vojske bio pritisnut traenjem da protiv Leopolda I vodi energiniji rat nego prije. Posebno je podrku imao od erdeljskog kneza i halepskog beglerbega Burdi Mehmed-pae. Veliki vezir je dobio vijest da mu u susret dolazi velika vojska Nikole Zrinjskog, praunuka onog Nikole koji je branio Siget. I njegov potomak prije nego je doao do glavnine sultanove vojske potukao je manje osman. odrede te je prozvan eljezni stub. Kad 17. maja osmanska vojska kree u sukob dola je vijest da je osvojena tvrava Mitra. Osmanlije osvajaju Baraden i Berzenc. Osvajanje ovih tvrava skratilo je Osmanlijama put prema Kanjii. Istovremeno Hapsburka vojska je napadala Kanjiu koju je branio Husein-paa. Sarasker Ahmed-paa se stoga odluuje napasti tvravu Novi Zrinjski. Ova tvrava bila je na desnoj obali Mure i bila je jedno od jaih vojnih utvrenja. Saznavi da sultan ide prema Ujvaru pomo im prua Ferd Maral Monttekvali. Branioci prelaze u ofanzivnu akciju. Njihovo udaljavanje koristi Ahmed-paa i 29 juna Osmanlije ponovo osvajaju Ujvar. Ovog puta veliki vezir izdaje nareenje da se tvrava porui do temelja kako je ne bi neprijatelj zauzeo. Osmanskim trupama su se pridruile jedinice iz Nikopolja, Ohrida i Peloponeza. Hapsburoka vojska od 12 000 ljudi krenula je prema Ujvaru i nemogavi ga osvojiti poruila je brojna okolna naselja. Ova ofanziva rezultat je dolaska snaga iz Svetog Rimskog Carstva iji je vladar bio Leopold I. Do susreta vojski dolo je kod Karmendra. Osmanlije predvodi Ahmedpaa a Hapsburgovce Ferd Maral Montekvali. Do bitke dolazi 31. jula 1664. kod tvrave .u dolini Labe. Kao tampon zona nalazilo se istoimeno mjesto. Ve 1. august kod Sv. Gotharda Osmanlije doivljavaju teak poraz. Tom prilkom ivot je izgubilo dosta istaknutih komandanata, brojne jedinice kukaviki su pobjegle i pobjednik je ostala hapsburka vojska. Od bitke kod sv. Gotharda od 1. augusta zapoinje osmansko definitivno povlaenje sa prostora srednje i jugoistone Evrope. Sam poraz nije izgledao tako tragino. Pretrpljeni poraz natjerao je velikog vezira da 10. augusta potpie mirovni ugovor sa Hapsburgovcima. Do potpisivanja je dolo kod mjesta Vesvar (Ajzemberg). Na potpisivanje hapsburke strane kod Ajzenberga dolo je zbog realne opasnosti od francuskog kralja Luja XIV. On je bio poznat kao veliki protivnik hapsb. monarhije i nastojao je Austriju potisnuti kako bi svoju dravu zadrao na mjestu glavne evropske sile. Drugi razlog bile su velike pobune carskih podanika koje su se opirale centralistikoj politici Leopolda I zbog poveanja poreskih nameta. Sadraj samog ugovora bio je onakav kao iz mira kod itva. Erdelj su trebale napustiti hapsburke i osmanske jedinice. Slubeni Be i Istanbul su erdeljskom knezu Apafiju priznali punu vlast i kontrolu ali pod uslovom da i dalje bude vazal osmanskom sultanu. Kad je rije o Maarskoj od ranijih 7 upanija, 3 su ule u sastav hapsburke monarhije a 4 ostaju kod osmanskog vladara. Novigrad i Ujvar ostali su pod osmanskom a Sekelheld pod hapsburkom vlau. Jednom takom ugovora hapsburgovcima je dato pravo utvrenja njenih granica ali i osmanska strana dobija isto odobrenje. U cjelini ovaj osmansko-hapsburki mirovni ugovor iz 22. oktobra 1664. g. bio je povoljniji za Osmanlije iako su doivjeli vojniki poraz. Istovremeno se

59

pokazalo da Hapsburgovci postepeno preuzimaju vlast. Najzasluniji za odluke ovog mirovnog ugovora bio je Ahmed-paa. U vrijeme ovih pregovora u Istanbulu su se deavali interesantni dogaaji. Iz Misira su dolazile vijesti o velikoj pobuni protiv vlade u Istanbulu. Kako OC, iako ratuje na dva fronta, elitne jedinice odlaze u Kairo i za relativno kratko vrijeme gue pobunu. Uskoro sline vijesti dolaze i sa Kipra. Razlog je zahtjev da za beglerbega doe raniji Ibrahim-paa. I dok je OV sa promjenljivom sreom ratovala na Kreti i Dalmaciji i sa Hapsburgovcima dotle je alirska flota iskoristila zauzetost Evrope i isplovila u Sredozemno more. Svojom aktivnoscu tokom 1663. osmanska flota kao brojne pojedinane grupe bile su aktivne prema flotama evropskih zemalja. Engleska je sa Tunisom, Tripolijem i Alirom napravila separatni ugovor u kom je utvreno da brodovi Velike Britanije ne budu napadani od navedenih zemalja. Za razliku od pomoraca Tunisa i Tripolija, Alirski gusari nastavili su i dalje da napadaju engleske brodove. To je bio razlog da Englezi tokom 1665. g. ponovo stupe u rat sa alirskim gusarima. Engleski admiral Beafolt iskoristio je napad Aliraca na Provansu i koristei to kao povod napao alirske pomorce i nanio im poraz. Francuzi u kontranapadu napadaju brodove i priobalje Alira i osvajaju grad Zigeri. Nakon toga Francuska namjerava proiriti utjecaj na Alir, tako to je vrila kolonizaciju i naseljavanje. To su uoile vodee alirske linosti te su poduzeli mjere da potisnu Francuze. U kontranapadima su uspjeli vratiti grad Zigeri a 25. decembra 1665. sklopljen je mir izmeu Engleske i Francuske s jedne i Tripolija, Tunisa i Alira s druge strane kojim se obavezuju na nenapadanje. Plan se sastojao od 25 preciznih taaka. Ali u kasnijem periodu Francuska ponovo tei osvajanju Alira. Poslije potpisivanja mira sa Hapsburgovcima OC panju usmjerava na Mletaku vojsku. Vojni i politiki pritisak postao je toliko jaki da Mleani nude mirovni ugovor koji bi obje drave potpisale na obostranu korist. Izmeu 1664/69. vode se pregovori popraeni bitkama na frontu. Ahmed-paa Kuprili trai na ime tete 100 000 dukata, da Mleani predaju Osmanlijama tvravu Sud. Zauzvrat nude ruenje novih utvrenja i pustanje na slobodu svih vojnih i civilnih zatvorenika. Osmanski prijedlozi djelomino su prihvaeni u Veneciji jer Mletaka sinjorija nije bila za predaju tvrave Sud. Njegov odgovor znaio je novu eskalaciju. Neki dogaaji su skrenuli panju. Javila se linost koja se proglasila Mesijom iji je uticaj najvie bio na Jevrejske podanike. Javio se strah od ponovnih pobuna. Pobune se javljaju i u Mekki, Basri i ejaletu Misir. Kako je za uguenje pobuna trebalo obezbjediti dosta vojske to znaci da Osmanlije ne vode aktivnu borbu sa Mleanima. Ali 1667. g. u Dalmaciji se desio i zemljotres koji je poruio brojne gradove (Dubrovnik). Posljedice su bile i u Kotoru, Baru i Ulcinju. Diplomatski odnosi su i dalje trajali, Luii Molini nudio je da se isplati 100 000 dukata ali i 20 000 talira godinjeg danka a da zadre osvojena mjesta u Dalmaciji i Peloponezu (Klis i stara Kandija). Dok je veliki vezir prihvatao ponude, njegov zet Kara Mustafa-paa se usprotivio sklapanju mira sa Venecijom. On je smatrao da cijeli Krit treba da bude pod sultanovom vlau. Luii Molini je prihvatio da preda Krit ali nije mogao jer je on bio i djelomicno vlasnitvo papa i drugih saveznika. Osmanlije su pretrpjeli i tete zbog pojave falsifikata novaca to je loe uticalo na osmansku privredu. Osmansko carsto je imalo tete zbog pozara u Budimu 1669. g. u kojem je skoro u cjelosti izgorio grad i drava. Osmanlije koje su raspolagale sa 70 000 vojnika pokuavale su da zadre kontrolu na granicama. U toj situaciji 1. juna 1669. sultan Mehmed IV poslao je pismo svom veziru. Po prvi put on je traio od Ahmed-pae pobjedu u Kandijskom ratu i osvjanje Kandije. Od juna do septembra vojska je vrila stalne ofanzivne akcije i 6. septembra 1669. osvojen je cijeli Krit i sklopljen je mir sa Venecijom. Mirovni ugovor se sastojao od 18 taaka a jedna od njih je da svo stanovnitvo Krete moe sa pokretnom imovinom napustiti otok bez uznemiravanja. Njihova evakuacija trajala je 3 sedmice i 28./29 septembra sa svih tvrava na Kritu skinute su Mletake zastave. Svim deavanjima prisustvovao je Ahmed-paa kako se ne bi desile iznenadne situacije. Zavretak rata smatra se vrhuncem uspjeha velikog vezira Ahmed-pae. Brojni statistiari su zapisali da od 1645-1669. je poginulo preko 100 000 ljudi

60

Osmanlija i 30 000 Mleana. OC nije moglo da propusti dogaaje u svom susjedstvu. Tad je u Hapsburkoj monarhiji bila urota Zrinjskih. U Istanbul je doao Franjo Bukovicki koji je nudio da sultan poalje na pogranine oblasti vojsku i da se uspostavi sultanova vlast jer ele da se oslobode tiranije Nijemaca i Jezuita. Franjo je nudio OC danak od 60 000 talira. To je bila idealna prilika za osvajanje novih teritorija. Veliki vezir odbijao je ovu ponudu tabora Zrinjskih jer je on sa Leopoldom I sklopio poten mirovni ugovor i da nema nikakvog realnog razloga da urade takav potez. Godinu dana kasnije 1671. ponovo dolazi ista delegacija i dobijaju isti odgovor. Car Leopold I je otkrio zavjeru i uhvatio Zrinjske i Frankopane. Osmanska drava nije dugo bila u miru. God 1673. doazi do osmansko-poljskog rata u kom 11. septembra 1673. kod Hocinja poljska vojska nanosi poraz Osmanlijama. Poljaci trae da se Osmanlije odreknu teritorija Ugarske i Podolije. Ovo je bio realan povod Kara Mustafi-pai da sa svoji vojnim odredima krene u osvajanje znaajnih poljskih tvrava to rezultira da 15. septembra preotmu tvravu Hotman. U domino sistemu pale su i druge tvrave tako da su Osmanlije ponovo zagospodarile tlom od Dnjepra do Dnjestra. Poslije dueg vremena 1676. g. na teritoriji Male Azije dolazi do velike pobune koja je po svom broju podsjeala na pobune u doba sultana Ahmeda I , Osmana i Murata IV. Pobuna se desila kad su stanovnici Istanbula izraavali negodovanje prema sultanu koji je izbivao u Bursi. Rat sa Poljacima intenziviran je kad je Poljska vojska bila prisiljena da potpie mirovni ugovor. Osmanskom carstvu ostali su Hodonija i Kamnivec a nova granica se protezala du Buceca, Bara, Jelova i Cerkova. Osim Pjelzaka i Podvolocja teritorij Ugarske je bio u sastavu OC. U ratu protiv Poljaka djelom je uestvovao i veliki vezir Ahmed-paa koji je pokazivao znake bolesti. On je bio glavni kreator osman-poljskog mirovnog ugovora. Ve 30. oktobra 1676. u 41 godini ivota umro je Ahmed-paa. Do tada punih 15 godina bio je na poloaju velokog vezira i zato je s pravom nazivan linou velokog vezira koji je s pravom obavljao u sastavu OC. Za njega je se znalo da je spadao u red najobrazovanijih linosti, umjetnika; da je pokazivao sklonost prema umjetnikoj djelatnosti i da se s pravom ponaao kao vladar. Za razliku od svog oca Ahmed-paa nije provodio rigorozne mjere pa je ostao upamen kao blaga osoba. Sve njegove odluke donesene su bez ishitrenosti i bile su pravno utemeljene. Nastojao je da zakon bude iznad svih podanika pa isultana. Ali bilo je i onih koji se nisu toga pridravali. Nije bio krtica a bogatstvo koje je imao stekao je na potpuno legalan nain.

b) Vrijeme velikog vezira Kara Mustafe-pae

Neposredno poslije smrti Ahmed-pae dunost vezira povjerena je Kara Mustafi-pai, sinu Uru-bega koji je obavljao dunost kajmekama namjesnika u administraciji i vojsci. Obino su to linosti koje su u odsustvu sultana do beglerbega vrili posao zamjenika. Kada bi sultan odlazio iz Istanbula u prijestolnici bi ostajao kajmekam. Dunost su obavljale linosti u dunosti beglerbega ili sandakbega. Tek u 19. st. on predstavlja dunost okrunog namjesnika (sreski naelnik). U vojnom pogledu zvanje kajmekama odgovaralo je inu potpukovnika a u prijestolnom odgovaralo je inu pae ili generala. Za Kara Mustafu-pau znalo se da je temperamentna osoba. Njegovi znalci su znali da e on sada voditi agresivnu ratobornu politiku. Ve 3. marta 1677. Kara Mustafapaa objavio je Rusiji rat. Kao povod uzeta je optuba Rusa da su zarobili kozakog hetmana Dorosenka.Ovaj osmansko-ruski rat bio je razlogom odlaganja njegovog glavnog cilja a to je osvajanje Bea i rat s Hapsburgovcima. Osmanlije su sa potcjenjivanjem gledale na Rusiju. Glavninu vojske predvodio je Ibrahimpaa koji je bio sarasker. Rusi su iskoristili situaciju i porazili ih a potom porazali Osmanlije kod Cehrina. Neuspjeh u ratu sa Rusima kotao je poloaja Ibrahimpau i krimskog hana. Njega zamjenjuje Murat Giraj. To je omogucilo da vojska 1678 ponovo krene u akciju protiv Rusa. Vojsku je predvodio Kara Mustafa-paa. On je 2. juna doao do Dnjestra i dobio iznenaujui odgovor da je nasuprot njima

61

vojska Rusa od 100 000 ljudi. To saznanje uozbiljilo je Kara Mustafu-pau da ne ratuje protiv drave. U trenutku kada se pobojao da ne doivi poraz doao mu je kozak Hmeljnitski. On je bio u osmanskim zatvorima i bio je godinu ranije puten. U znak za korektno ponaanje doao je kod Kara Mustefe-pae i ponudio mu pomo u borbi protiv Rusa. Pridruio mu se uskoro i tatarski han Murat Giraj te odluuju da krenu na Cehir. I ovog puta je ruska vojska nanijela Osmanlijama poraz. Od tada poinju ozbiljni osmanski porazi a Rusija e dobijati na ugledu i nanositi poraze i proiriti se na raun OC. U prvim ozbiljnim osmansko-ruskim odnosima Rusija je pokazivala interes za Ukrajinu. Sve vie se interesuje za teritoriju zapadno od Dnjepra. Jedan od razloga pobojavanja Rusa jeste da Kozaci ne ugroze njihovu teritoriju. Ve 27. augusta situacija se izmjenila. U tvravi Cehrinu neko je podmetnuo poar i usljed eksplozije tvrava je poruena. Kako je Kara Mustafa-paa i dalje bio u blizini on dolazi do utvrenja i zauzima ga. Od tada Osmanlije u odnosu na Ruse preuzimaju inicijativu. Rat traje sve do 1681. Podsredstvom krimskog hana dolazi do sklapanja mirovnog ugovora po kom Rusi dobijaju Kijev sa pet pokrajinskih palanki, Kozacima je dozvoljeno vaenje soli i ribarenje a teritorija izmeu Buga i Dnjesta postala je tampon zona. Sve ostalo je bilo pod vlau sultana. BEKI RAT (1683.-1699.) Neposredno nakon potpisivanja ugovora narednu godinu veliki vezir proveo je u pripremama za novi rat. U januaru 1683. g. izvrena je smotra osmanske vojske. Prikupivi ogromne vojne snage prvih mjeseci 1683. g. Osmanlije su se kretale u pravcu Habsburke monarhije i Bea a komanduserasker imao je Kara Mustafa-paa. Malo se zna da je meu vojskom bio i sultan Mehmed IV. Ipak, sve se deavalo na tlu OC i slubenog rata nije ni bilo. Tek kad su Osmanlijama stigle vijesti da je Leopold I sklopio savez sa poljskim kraljem Janom Sobieskim 15. maja 1683. g. gdje se obje drave obavezuju da e jedna drugoj pruiti pomo, 16.maja je u sultanovo ime Kara Mustafa-paa objavio rat Habsburgovcima. Glavni vodi vojske bio je erdeljski knez Tekeli. Na vijest o pribliavanju nevienih osmanskih snaga od 200 000 ljudi iz Bea gdje je bilo 10 000 civila i toliko branilaca 14. jula iz dvorca bjei habsb. vladar sa mnogim uglednim linostima. Po nekima je do ovog bijega dolo 8. jula jer se zna da je 14. jula OV bila pod bekim zidinama. Izuzetna prednost Osmanlija u oruanim snagama u odnosu na branioce Bea nije iskoritena. Umjesto da krene u ofanzivu Kara Mustafa-paa naredio je kopanje rovova i pozicionu borbu. To je bia katastrofalna greka. Strah meu braniocima uinio je da oni steknu samopouzdanje da se mogu boriti protiv Osmanlija. Prvi ozbiljniji napadi bili su u drugoj polovini augusta 1683. Najvea bitka vodila se 29. augusta 1683. g. jer na taj dan je serasker mislio da osvoji Be na isti dan kad su Osmanlije pod Sulejmanom Kanunijem osvojile Beograd i nanijele poraz Ugarima. Tog 29. augusta Be nije osvojen iz razloga to su najistaknutiji predvodnici OV bili u zavadi elei slavu za sebe. Za tu neslogu saznali su habsb. oficiri i iskoristili ga. Bojali su ako se ponovi napad iz 29. 8. da e nastati nova neizvjesnost. Ali tada im u pomo stie poljski kralj Jan Sobieski. Neposredno pod Beom krenula je u napad na Osmanlije. Posebno je estok napad bio 12. septembra kad su natjerali Osmanlije u povlaenje to je predstavljalo poetak kraja ovog rata. U ovom periodu ivot je izgubilo oko 100 000 sultanovih podanika to je uinjeno s namjerom da se pobjeda branioca uvelia. Osmanske jedinice preivljavaju veliki poraz kod mjesta Kahlenberg kraj Bea. injenica da od 12. septembra poinje osmansko povlaenje to iziskuje ostavljanje dosta naoruanja, velikog atora velikog vezira sa svim bogatstvom. Od tada OC konstantno iz ofanzive prelazi u defanzivni poloaj. Porazom pod bekim zidinama skinut je oreol osmanske nepobjedivosti. Neposredno nakon potiskivanja Osmanlija, Jan Sobieski sa vojvodom Lotaringije kree u kontranapad. Pravac kretanja bio je du Dunava. U daljem kontranapadu osvojene su brojne osmanske tvrave du ove rijeke. Za relativno kratko vrijeme doli su do tvrave Gran koju osvajaju. Iako poraeni

62

osmanski vojni zapovjednici su 7. oktobra kod mjesta Komoljna postavili vojnu zasjedu i znatan dio Poljaka je izginuo. Zahvaljujui Lotarinkom vojvodi kralj Jan Sobieski je izbjegao hapenje. U novom napadu 9. oktobra kod Polkarnija nanose novi poraz Osmanlijama. I dok se Osmanlije povlae moldavski knez Stefan Potrojcek zvanino je stupio na stranu Habsburgovaca i Poljaka i proglasio nevazalnost osmanskom sultanu. Evropski saveznici su ohrabreni ili u nove ofanzivne akcije. Na vijest o porazu pred Beom sultan Mehmed IV smjenjuje Kara Mustafupau i on zavrava svoj ivot 25. decembra 1683. g. Istog dana donosi se puno toga o ovoj linosti koga optuuju da je bio sklon korupciji, da je protivnike fiziki likvidirao i da je mislio da ima vie sposobnosti nego je imao. Sultan je htio imenovati Fazli Mustafu-pau za velikog vezira, brata Ahmed-pae. Meutim, za vezira imenovan je Mustafa dotadnji yenierski aga. Pravu vlast je imao drugi vezir na Porti Ibrahim-paa. On je bio protivnik Kara Mustafe-pae. Dolaskom novog vezira iako je rat bio intenzivan dolo je do smjene brojnih elnika kao i krimskog hana (ponovo Selim Giraj). Meu Evropljanima vlada oduevljenje i elja da se Osmanlije protjeraju iz Evrope.Tadanji papa Inocentije XI inicira stvaranje vojnog saveza izmeu Poljske, Habsburgovaca, Mletake Republike i papske drave koja treba da finansira izdatke rata. Tako nastaje savez izmeu Bea, Varave, Venecije poznatiji kao SVETI SAVEZ ILI LIGA. Prethodno je napravljen plan zadataka saveznika. Poljaci su trebali napasti Moldaviju i Podoliju, Habsburgovci trebaju napasti Budimski, Kanjiki ejalet a Mletaka vojska kopnenim putem Dalmaciju, Albaniju i Peloponez. Tako se formiraju i interesne sfere saveznika. Beki rat izmeu 1684.-1692. Ve u junu 1684.g. habsburka vojska napadala je Budimski ejalet a habsburki vojvoda Lotarinki 13. jula osvaja Viegrad. Sljedei napad su izvojevali 27. jula 1684. g. kod Bosa i tada je ivot izgubio Siri Ahmed-paa, temivarski beglerbeg. Upravo tada su habsb. jedinice dole pred budimski zid. Osmanlije doivljavaju poraze u Dalmaciji, Slavoniji i Lici. Jedna od najznaajnijih pobjeda bilo je zauzimanje tvrava Brezovice, Zlatine i dr. Dio carskih trupa drao je cio Budim u opsadi. Zahvaljujui velokom veziru Ibrahim-pai ovaj grad nije osvojen. Poljaci tokom 1684. g. ratujui u Podoliji doivljavaju neuspjehe. Na ovom dijelu fronta glavni zapovjednik bio je Sulejman-paa Ajnadi. Vojni uspjesi Osmanlija kao i ope raspoloenje i uticaj rimskog pape 15. jula 1685. g. inicirali su da Mletaka Republika objavi rat Osmanlijama. Glavni njihov zapovjednik bio je Franesko Morozini. Do tog vremena sultanovi pobunjenici u Dalmaciji uspjeli su osvojiti tvrave Vrana, Ostroac, Karin, Nadin, Skradin i Makarsku. Taj pobunjeni dio nazivao se MORLACI. Pod ovim imenom podrazumijevali su se podanici Zagore i bavili su se stoarstvom (gr. maurus-crn vlah). U morlahe su ubrajani i podanici katolike i pravoslavne vjere. Dio podanika pobunio se i u Lici i Krbavi te dijelu Albanije pod sultanovom vlau. Mletaka flota 25 .jula 1684. usidrila se kod otoka Sveti Maur. Spretnije mlet. snage zauzele su i druge otoke. To je bila uvertira za dalje mlet. djelatnosti to rezultira da zauzmu Pervezu 21. septembra 1684. Mustafa-paa Ljubimac je vojnim manevrima podsjeao na Hajrudina Barbarosu. Na talasu ovih vojnih uspjeha nastavlja se aktivna djelatnost svih lanova Svete Lige. Habsburgovci su aktivni na tlu budimskog i kanjikog ejaleta i u ljetnim mjesecima habsburka vojska zauzima tvravu Uyvar. Stanje za OC postaje jo tee i sloenije zbog injenice da su raniji porazi Osmanlija ohrabrivali nemuslimanske podanike. Jedno od glavnih pobunjenikih mjesta je Majne. Pod vostvom Luke Ibriimovia ustanak je obuhvatio prostor skoro cijele Slavonije. Ustanici su u velikoj mjeri bili potpomognuti od Habsburgovaca jer 1685. g. ne samo sa teritorije SRC pristiu vojni odredi nego i iz drugih zemalja. Koliko je to uzelo maha govori da Francuska Luja XIV nemajui izbora javno prua Habsburgovcima pomo. Slino se deava i od strane vjenih saveznika OC, Tekelijeve pristae u Ugarskoj. U to vrijeme posebno veliki vojni porazi OV bili su

63

u Lici i Krbavi kada su osvojeni Nin dolina Krbine i okolna naseljena podruja. Drugi dio vojske prodirao je u pravcu Osjeka. Karakteristika ratovanja bila je da su zauzeta mjesta paljena odmah po osvajanju. Posebno je interesantno da kad je habsburka vojska dola do Osijeka pored paljenja grada spalila je i most. Trei dio habsb. pod komandom grofa Palfija biljeio je uspijehe. On je trupe usmjerio du rijeke Save i posvetio panju Dubikoj tvravi. Tako je 1685. protekla u ofanzivi habsburke vojske. I naredne 1686. g. nastavljene su akcije. Hrabrost napadaa bila je jo vea jer su planirali da osvoje Budim, glavni grad budimskog ejaleta.Vezir ovog ejaleta bio je yenierski aga Abdurahman-paa (70 godina). Pokazao je svoju vojnu sposobnost ali 2. septembra 1686. Budim je osvojen. Ovim osvajanjem Budima habsbur. su uzeli klju OC. I duga brojna mjesta i tvrave su se predale to je uvealo broj lanica Svete Lige. U toku zadnjih mjeseci osvojeni su Peuh i Segedin. Drugi dio habsburkih snaga ratovao je u Slavoniji. Osvojena je Slavonska Kostajnica. U tome im pomo pruaju katoliki pripadnici. Ove pobunjenike predvodio je Novak Petrovi. Tu istovremeno dolazi do migracionog kretanja muslimanskog stanovnitva (sjever-jug). I Mleani 1686. navode uspjehe. Jedan od najveih uspjeha je osvajanje grada Sinja. Angaovanje Mleana bilo je i u ovim dijelovima koji su bili ranije pod sultanovom vlau. Rat je nastavljen 1687. g. Najvee borbe voene su kod mjesta Valpova na rijeci Dravi. Ali 12. augusta kod Hasena voena je bitka i srea je bila na strani Hasburgovaca. Poraz kod Mohaa bio je jedan od kljunih poraza za Osmanlije. Ubrzo i preostali dio budimskog i kanjikog ejaleta bio je osvojen a u pohodu je uestvovao Joip II. I dok habsb. osvajaju ove pokrajine dotle poljski kralj Jan Sobietski nije imao uspjeha. On je ratovao protiv Tatarskog hana. Ve 2. septembra 1687. Poljaci se povlae ispod Kaninjevca. Vojno organiziranje Poljaka nije tako veliko. Mletaka vojska 1687. biljei uspjehe na dalmatinskom i peloponeskom frontu. Tom prilikom mlet. osvajaju Patros, Lepant, Mizistru i Atinu te brojne gradove u antikoj Lakoniji i Atici. Posebno je za Osmalije bilo teko gubljenje grada Novog 30. septembra 1687. Od tada Herceg Novi zauvijek se gubi za Bosnu. Gubitak najznaajnijih mjesta i tvrava stvorilo je veliko nezadovoljstvo kod stanovnitva prema sultanu Mehmedu IV. Prvo nezadovoljstvo u vojsci izbilo je kod Sombora i Beina, blizu tvrave Petrovaradina. Kako bi smirio tenzije sultan na mjesto velokog vezira postavlja Sijavus-pau s ciljem da ako nita da nadu demoralizovanoj vojsci a i narodu. Meutim, oekivanja su bila nerealna. Pokazalo se da vezir nije krivac za ovu situaciju nego sultan Mehmed IV. Ve 17. oktobra 1687. g. ubijen je.vezir Sulejman-paa. Sultan je njegovu glavu poslao podanicima kako bi sprijeio pobunu. Ali to je i bio njegov kobni postupak. Pobunjenici su ga optuili za to. Tako je 8. novembra 1687. sultan Mehmed IV abdicirao. Nominalno je vladao 39 godina 3 mjeseca i 1 dan a imao je 45 godina. Za razliku od oca koji je zadavljen, Mehmed IV poslat je u zlatni kafez. To je bilo mjesto Edirne gdje je umro 6. januara 1694. g. On je bio sjena sultana na prijestolju. Istog dana 8. novembra 1687. na njegovo mjesto doao je Sulejman II njegov polubrat. U vrijeme preuzimanja vlasti imao je 45 godina. On e na prijestolju ostati 4 god. Kad je preuzimao prijestolje dolo je do pobune yeniera a glavna pobuna je bila na Atmejdanu. Ovog puta brzo je reagirano i za kratko vrijeme su pobile kolovoe pobune a kajmekama Redep-pau ubili. Dok su trajale pripreme za ustolienje 27. novembra 1687.g. Koristei stanje u kom se carstvo nalazilo dolazi do masovne pobune stanovnitva u Istanbulu gdje 28. februara 1688. g. provaljuju u sam dvor. Ubijen je veliki vezir a njegova ena je ostala bez obje ruke. Umjesto Sijavus-pae vezir je postao niandija Ismet-paa. On je za relativno kratko vrijeme pohvatao pobunjenike i uveo red u prijestolnici. Sva deavanja itekako su dobro dola Svetoj Ligi. Koristei osmansku zauzetost upravo vojska Svete Lige nastavlja ofanzivu a Habsburgovci osvajaju Erdelj koji je branio Osman-paa ija pisma dokazuju tekou odbrane. On je u jednoj od brojnih bitaka i sam poginuo a na njegovo mjesto doao je sposobni Rustem-paa. Meutim, nemajui nikakve pomoi 14. decembra 1687. ule su u Erdelj carske trupe (glavni grad erdeljskog Tekelija).

64

Tokom 1687. ofanzivu su vodili i Mleani koji osvajaju Tebu. Istovremeno zapovjednik Karlovakog upao je preko Bosanske Krajine preko Dervente u Posavinu. Habsbur. se nisu zadrali na osvojenom prostoru ali su odnijeli bogat plijen. I u 1688. g. lanice Svete Lige postiu vojne pobjede. Najvanije je bilo zauzimanje Beograda 6. septembra 1688. g. Za odbranu je izginulo 1600 yeniera. Istovremeno manje odjeljenje habsbur. vojske krenulo je prema Bos. Ejaletu i 4. septembra 1688. osvojen je Zvornik, jedan od glavnih vojnih i privrednih centara. Tree odjeljenje habsb. vojske bilo je pod komandom hrvatskog grofa Esterhazija koji je pokuao da zauzme Biha kao jedno od strateki vanih mjesta. Upravo 1688 .g. mlet. vojskovoa Morazini izvrio je glavnu akciju na Peloponez i osvojio mnogo gradova. Atina a posebno Akropolj je usljed bombardovanja skoro sav uniten. OC u zadnjim decenijama XVII st. susree se sa potekoama. Pobune nisu samo od nemuslimana nego i od onih koji nisu blizu fronta. Jegen Osman-paa se pobunio. On je za kratko vrijeme prikupio pristalice i takoer Gedik Ahmed-pau. Njih dvojica su za kratko vrijeme zagospodarili dijelom Anadolije. Sultanov autoritet je bio srozan i nastupila je anarhija. Efikasnost sultanovih jedinica bila je ravna nuli. Sultan alje nove jedinice koje poraavaju pobunjenike a predvodnike ubijaju. Sva dogaanja praena su od evropskih zemalja. U narednoj 1689. g. dolazi do ozbiljnih ponuda da se zakljui mir. Osmanske diplomate su traile da se habsburgovci povuku iz osvojenih teritorija i da im se vrati Erdelj. Diplomate Leopolda I traili su da Istanbul preda sve izgubljene teritorije, da dozvoli trgovinu habsb. trgovcima. Da oni budu zatitnici svetog groba u Jerusalemu, da krimski Tatari vrate osvojene teritorije u Moldaviji i da sultan preda kneza Tekeliju kako bi mu se sudilo. Zahtjevi su predati 12. marta 1689. g. Krajem marta Mleani su traili da ako hoe da Osmanlije potpiu mir sa njima da priznaju gubitak teritorija na Peloponezu, Dalmaciji, Krfu i da plate odtete, Negropont, Malvaziju, Ulcinj i Bar (poznati kao vana gusarska uporita). Iako Poljaci nisu imali uspjeha i oni trae naknade za tetu Kamijec, Podoliju i Ukrajinu, Besarabiju, dio Krimskog hanata, novanu nadoknadu. Svi su bili nerealni da osmanska strana nije htjela ni da ih razmatra. Istovremeno je u Istanbulu tekla priprema za nove sukobe. Ve 9. aprila 1689. donesena je odluka da se povede akcija a da vojsku povede sultan Sulejman II. Znajui da sultan nema iskustva za savjetnika mu je postavljen rumelijski beglerbeg Redep-paa, a drugi serasker je bio Fazli Mustafa-paa Kuprili. Kod Kostajnice je hrvatski ban grof Drakovi doekao snage i 29. jula 1689. g. nanio im poraz. Kod Zvornika su Habsburgovci poraeni zahvaljujui Topal Osman-pai. Habsburgovci postiu nevien uspjeh. Vojska prodire do Nia i na putu zauzima tvrave a dok stanovnitvo doekuje Habsburgovce kao oslobodioce, prodor se nastavlja u pravcu Pirota. Domae stanovnitvo pomagalo je Habsburgovcima kao vodii. Ohrabren tim deavanjima general Pikolomini odluio je dio vojske usmjeriti prema Skoplju. Njegov prodor bio je uspjean. Rezultat vojnih pobjeda Habsburgovaca bio je da se na elu Porte smjeni Redeppaa koji je osuen na smrt i da se trai izlaz u novim linostima. Osmanlije trae pomo od francuskog kralja Luja XIV. Ljudevit Badenski feldmaral je bio komadant snaga koje su bile u blizini Skoplja koje je osvojeno 26. oktobra 1689. g.Ve 6. novembra habsbka vojska osvojila je i Prizren. Na teritoriji Makedonije desio se ustanak protiv sultana. Tokom 1689. g. Osmanlije se sreu sa posljednjim veim akcijama habsburke posade u Lici i Krbavi. To stanovnitvo sa sveenikom Markom Mesiem ratovalo je protiv gospodara. Rezultat je da do kraja 1689. g. cio prostor Like i Krbave pripada Habsburgovcima a muslimansko stanovnitvo se naselilo u dananjoj Bosanskoj Krajini. Vojni uspjesi Habsburgovaca tokom 1689. izazvali su zavist Mletake Republike. Mletake obavjetajne slube su obavjetavale da dio herc. plemena a posebno Dubrovaka Republika su se stavili na stranu Habsburgovaca i tako im olakavaju poloaj. Naroito su Mleane zabrinule informacije da poglavari navedenih zemalja trae da zvanini Be usmjeri akcije sa prostora Dalmacije. Njih nije zadovoljavala injenica da su Mleani tu bili dosta aktivni a zabrinjavalo ih je to su Mleani kontaktirali sa crnogorskim plemenima. U maju 1688. na Cetinju na

65

zboru plemenskih glavara donesena je odluka da Crnogorci otkazuju pokornost sultanu i za gospodare trae Mleane. Rezultat ovog vojno-politikog djelovanja bilo je da je u jesenjim mjesecima u crnogorskim nahijama prestala vlast Osmanlija a zamjenjuju ih Mleani a vlast preuzima linost guvernadura. Arsenije III Crnojevi dolazi tada u Crnu Goru i iz pravca Nikia dolazi u Cetinje. Kako su Habsburgovci osvojili Pe (patrijarija) Pikolomini je poruio Arseniju III da se vrati a ako ne on e imenovati drugu linost. Patrijarh Arsenije bio je naklonjen vie Veneciji nego Beu. On se 4. novembra 1689. vraa u Pe. Po dolasku u patrijariju dobija vijest da je Pikolomini otiao u Prizren i umro 6. novembra (kuga). Dok je u ljeto 1688. g. habsburka vojska prodirala dolinom Morave stanovnitvo im se pridruivalo. Kad dolaze na tlo Makedonije stanovnitvo se buni na elu sa Karpoem. On je bio zapovjednik martolosa. Kao vojnik velikog autoriteta on je digao ustanak a sljedbenici su mu bili ljudi sa sela. Stanje je bilo teko jer je Jegen Osman-paa zaveo strahovladu. Njegova samovolja i despotizam pogaali su stanovnitvo rudarskog Kratovskog kraja. Prije dolaska Habsburgovaca ustanici sa Karpoem osvojili su Kumanovo, Kratovo i Krivu Palanku. Car Leopold I vou ustanka imenovao je u zvanje kneza kako bi ga privukao uz Be. Oktobra 26. osvojeno je Skoplje, Veles, Stip i znatan dio teritorije. Na iznenaenje mnogih prije nego je krenuo general Pikolomini se odluio za jedan potez. Naredio je da se iz makedonskih gradova odnesu dragocjenosti, vojska se povue a Skoplje je spaljeno. Ovakav postupak je negativno djelovao na domae stanovnitvo. Stanje je pogorano i stoga to su habsburki oficiri gledali na njih sa visine. Ovakvo bahato ponaanje uinilo je da svi saveznici poinju drugaije gledati na situaciju. Podjela koja je nastala Osmanlijama je dobro dola. Habsburka vojska prela je granicu ubojite moi pa se stoga moe oekivati kontraofanziva Osmanlija. To e biti prisutno 1689. te na osman-poljs, osman-mlet. i osman-habsb. frontu dolo je do smirenja situacije. U to vrijeme sultan Sulejman II povlai potez da 7. septembra 1690. imenuje Fazli Mustafu-pau za velikog vezira. Za njega se znalo da je obrazovan, diplomata, astan. Pojedine linosti su pokuale da ga udalje sa dvora. I pored otpora sultan Sulejman je ostao pri svojoj odluci. Novivezir je odmah podsjetio na oca i na brata. Na glavne poloaje doveo je sposobne, nekorumpirane linosti. Zaveo je red i u finansijama. Znajui da je veliki dio stanovnitva stao na stranu habsburku, poslao je proglas podanicima da se vrate pod sultanovu vlast a da e dobiti amnestiju i smanjene poreze. Posebno je Fazli Mustafa-paa uoio pojavu da pored velike naklonosti katolikih podanika habsb. sve veu naklonost poinje pokazivati prema Rusiji i Moskvi. Sljedeu mjeru koju donosi vezir je da diziju plaaju striktno prema erijatu. To znai da se dizija nije uzimala od domaih nego od punoljetnih mukih lanova porodice. On je nastojao da ojaa vrijednost novca. Trai da se sav novac iz dravne blagajne stavi na raspolaganje a da on i ostali velikani stave bogatstvo u ruke drave. Tim novcem trebalo je isplatiti vojsku. Novi vezir panju je posvetio oruanim snagama. Bio je upoznat da je yeniarski odak due vremena u krizi koja se manifestira njenom nedovoljnom obuenou. Zato je preko odanijih oficira koje je postavio na kljuna mjesta naredio da se uspostavi disciplina. Slino je postupo i sa spahijama. Svi oni koji su bili upisani u timarske deftere a nisu obavljali uredno poslove naredio je da im se oduzmu timari. Te timare je podjelio onim linostima koje su se eljele boriti protiv Svete Lige. I ako mnogi elni ljudi OC nisu vjerovali u ove reforme vojske, bili su iznenaeni da je on energinim potezima uspio za kratko vrijeme da uspostavi pravi vojni poredak. Ovo je predstavljalo prvu fazu uprave Fazli-pae koji prelazi na drugu fazu a to je da sa uozbiljenim jedinicama napadne vojsku lanica Svete Lige. Glavni udar OV po nareenju Fazli Mustafa-pae bio je usmjeren prema Mleanima i Habsburgovcima. Izdao je nareenje da se napadnu i sultanovi vazali koji su ranije preli na stranu Svete Lige. Jedan dio vojske VV povjerio je Halil-pai iz Skoplja, ije jedinice su trebale napasti Mleane na Peloponezu i da potom krene prema SI teritorijama. Drugi dio snaga predvodio je sam v.vezir i iao je prema Habsburgovcima. Vojska je krenula iz donjeg toka rijeke Vardara.Rezultat Halil-painog djelovanja je

66

poraz Habsbirgovaca kod Stipa i Velesa. Drugi dio vojske koji je iao iz pravca Sofije i ustendila napao je ustanike u Krivoj Palanki, Kumanovu, iji predvodnik je bio Karpo. On je uhvaen i pogubljen.Habsb.vojska je u Skoplju ostavila poloaj. Krimski han Selim Giraj dobio je nareenje da on ue u Skoplje 1690. g. i da tu Karpo bude ubijen. Uskoro je iza ovog vojnog uspjeha OV osvojila i Tetovo. Tek tada vee osman. oruane snage napale su Kaenik. Tu habsb. pruaju otpor.U tome udjela imaju sultanovi podanici-izdajnici. Vojni porazi i neaktivnost habsb. uinila je da na cijelom prostoru Smederevskog sandaka doe do punog vojnog sloma sva ranije osvojena mjesta dola su pod vlast sultana. Pravac povlaenja habsb. bio je prema Savi i Dunavu. Sada se pokazala druga strana osvajaa. Ranije su oni govorili da su oslobodioci a sada ostavljaju saveznike na cjedilu. To se odnosilo kako na srpske podanike tako i na Albance (katoliko stanovnitvo). Ovakva nezainteresovanost i nevojniki odnos prema saveznicima naroito je pogodilo civilno stanovnitvo. Jedan od osnovnih razloga to se habsb. vojska povlaila sa juga Balkana bio je u injenici to je dolo do habsb-franc. rata. Drugi teak poloaj habsb. bile su finansije. Ma koliko oni ranije dolazili do ratnog plijena nisu mogli da nadoknade gubitke. Vojni neuspjesi to je bilo iznenaenje 1689-90. posebno su odgovarali Mleanima. Mletaka Republika ne samo da je bila ljubomorna nego su i njene vodee linosti smatrale da e Habsburgovci da ih istisnu sa jadranske obale. Skoro po nepisanom pravilu sultanov nemuslimanski podanici bili su naklonjeni Beu to Veneciji nije odgovaralo. To je doprinijelo da sada podanici iz Albanije i Peloponeza ponovo prelaze Veneciji. Imajui to u vidu Mletaka Republika preputajui saveznike sudbini nastojala je da zadri to vie osvojenih prostora i da propagandom pridobije podanike. Sve ovo je bilo praeno od namjesnika drugih pokrajina OC i vojni uspjesi te poboljanje finansija podigli su Fazli Mustafu-pau na nivo njegova oca (10. maj 1691.). Poslije nove mobilizacije podanika kree iz Carigrada s ciljem daljeg potiskivanja Habsburgovaca i Mleana. U istom trenutku umro je sultan Sulejman II u Jedrenu gdje se i razbolio 22. juna 1691.g. a proveo je na prijestolju 3 g. 7 mjeseci i 14 dana. Imao je 50 god. ivota kada je umro. Mnogi su mislili da e se na prijesto vratiti Mustafa IV ali ipak na prijesto dolazi Ahmed II Ikindi. Imao je 48 godina u trenutku preuzimanja prijestolja. Novi sultan skoro da je bio kopija svog polubrata. Nije se mijeao u svoj posao preputajui da drugi upravljaju carstvom. Bio je povuen, sjetanPrva odluka bila je da na mjestu VV zadrava Fazli Mustafu-pau. Njega je imenovao i za seraskera OV. Smjena na osmanskom prijestolju odgodila je ranije planirane pohode VV. Sredivi stanje Fazli Mustafapaa dolazi u glavni vojni tabor i pravi most preko Save gdje je preavi na drugu stranu zaputio se prema tvravi Petrovaradina. Ve 19. augusta 1691. kod mjesta Slankamen susrele su se osmanske i habsburke jedinice. Borbu su zapoele osmanske snage. Po prvi put kako je doao na poloaj VV on se ogluio na savjete svojih komandanata da se izbjegne sukob sa glavninom habsb. vojske i pored najdobronamjernijih primjedbi Fazli Mustafa-paa se odluio da krene u rat. Ohrabrivale su ga vijesti da su pomorske snage na manjim amcima nanijele habsb. poraze. Meutim, to ga je kotalo i poraza i ivota. Habsburski vojskovoa Ludvig Badenski koji je rukovodio bitkom dobivi vijest da je VV ranjen koristi taj trenutak zbunjenosti i prelazi u protuofanzivu. Borbe su tada dobile na intenzitetu a Osmanlije su napustile vojni poredak to je dalo snagu protivniku i Osmanlije doivljavaju poraz a Fazli Mustafa-paa je izgubio ivot. Njegovo tijelo nikad nije pronaeno. Postavilo se pitanje koja e linost zauzeti mjesto VV. To je bio namjesnik Peloponeza Halil-paa. Ovog puta sultan Ahmed II odluio je da civilnu vlast prepusti Ali-pai, carigradskom kajmekamu a Halil-pai vojnu vlast. U zadnjim mjesecima 1691. g. Osmanlije biljee uspjehe protiv Poljaka kod Kramenjeca. Kako novi VV Halil-paa nije ispunio oekivnja sultan ga 21. marta smjenjuje. Novi veliki vezir postaje Hadi Ali-paa, velike energije, realan u procjenama, poten. To koriste Engleska i Nizozemska i nude Hadi Ali-pai mirovne pregovore i da oni budu posrednici meu zaraenim stranama. Mirovne pregovore prihvatili su i Habsburgovci i Mleani. U Be su poslati diplomate

67

Zulfikar-paa, Mauro Konkordat, Grk porijeklom. Zbog prevelikih zahtjeva Svete Lige mirovni pregovori su prekinuti. Da su lanovi Svete Lige bili nerealni govori i injenica zahtjeva da se sultan odrekne Erdelja, da su Poljaci traili predaju Kamjenjevca a Mleani trae mnoge teritorije u Albaniji i na Peloponezu. Zbog toga propadaju mirovni ugovori a protivnike strane i dalje ratuju. Poetkom 1692. osvojen je veliki Varadin. Vraeni Beograd postao je interesantan VV hadi Ali-pai te nareuje njegovo utvrivanje. Sultan Mustafa Avdi 6. januara1692. g. umire u 51 godini a njegova smrt ostaje nezapaena. Zbog nesporazma sa glavnim defterdarom sultan Ahmed II odluio je da smijeni Hadi Ali-pau i dovodi Bujukli Mustafa-pau. On sa dijelom jedinica polazi prema Erdelju. Kod Oltenida (na Dunavu) dobio je vijest da su habsb. jedinice napale Vilagos i Jenet i osvojile ga. Glavne habsburke jedinice su se uputile prema Beogradu. elei sauvati Beograd novi VV se upuuje prema beogradskoj tvravi kako bi je oslobodio od opsade. Vijesti o dolasku pomoi Muhafiz Dafer-pai, prelazi u ofanzivu i oslobaa se Habsb. prije dolaska osmanske vojske. Iako je saznao za uspjeh Mustafa-paa dolazi 19. septembra 1693. u ovaj grad. Izdaje nareenje o jaanju beogradske tvrave. Dio tatarskih trupa dobili su zadatak da akindijski napadaju habsb. teritorije. Dok Osmanlije donekle sreuju stanje iz azijskog dijela carstva dolaze loe vijesti. Namjesnik Basre odmetnuo se od centralne vlasti. Iskusni osman. vrh postupa kao i ranije. U Basru sultan alje jedinice i pobune su vojniki uguene. Iako je dobro obavljao svoje zadatke sultan ipak za VV imenuje Surmali Ali-pau. Imenovan je 7. aprila 1694. g. a jedna od prvih odluka bila je da dobru ponudu Svete Lige odbije. lanice Lige nudile su mirovni ugovor na bazi status quo. Ubrzo iza toga odbijanja Ali-paa je krenuo u pravcu.Odatle je namjeravao ii u pravcu Petrovaradina. Ali vrijeme je bilo nestabilno i nakon 21 dana bitke kod Petrovaradina morao je odstupiti neobavljena posla. Osmanlije ratuju 1694. g. sa Mleanima. Osmanska vojska nanosi vie poraza Mleanima na tlu Hercegovakog sandaka. Koristei zauzetost Osmanlija, Mleani iznenada napadaju otok Hios i 21. novembra 1694. g. ga osvajaju. Ti neuspjesi doveli su i do zabrinutosti vodee linosti u Istanbulu. Hios je trebalo vratiti pod svaku cijenu ako se Osmanlije misle zadrati u Evropi. Preduzete su nove mjere, nova opa mobilizacija: Ajdin, Mentee, Saruhan, Kutahija, Kastamonija, Bolu, Karaahisar. U zadnjim mjesecima 1694. nareenja su provoena sporo. Osman-paa od Basre pokuavao je da prekine kontakt sa sultanom. Gubitak Mekke i Medine znaio je ne samo gubitak teritorija nego i autoriteta. Namjesniku Damaska Jusuf-pai naredio je mobilizaciju u pokrajinama Misir i Jerusalem i da tako napadnu erifa Saida. Krenuli su prema Mekki i erif Said je pobjegao jer je znao ishod bitke. Time je izbjegnuto krvoprolie pa je Jusufpaa na mjesto Saida imenovao njegovog roaka Abdullaha.T o je bilo jo sloenije pitanje jer su ostali gradovi Arabije oekivali kako e tei ovi sukobi. Neredi izbijaju u pokrajinama sjeverne Afrike. Flote Alira i Tripolisa su se odluile napasti Tunis. Do ovog je dolo iz razloga to iako su navedene pokrajine bile pod OC, bile su i skoro potpuno samostalne. Pobuna je bila tokom 1695. g. Ve 6. januara 1695. umro je u 51 godini sultan Ahmed II (3 god, 7 mjeseci i 14 dana). Na njegovo mjesto dolazi novi sultan Mustafa II, sin Mehmeda IV Avdija. Kad je dolazio na prijesto vrio je brojna imenovanja na vane poloaje. Situaciju koristi erif Said koji iz Jemena dolazi u Mekku i dovodi ponovo u opasnost OC zbog pobune arapskog svijeta. Ponovo doivljava poraz od jedinica iz Egipta. Uspjeh biljei i osmanska flota 9. februara 1695. g. koja vraa otok Hios pod osmansku upravu. I drugdje OV biljei uspjehe. Tatari tokom 1695. potiskuju poljsku vojsku do Lavova.Vatra je pri tom progutala brojna poljska sela. Uporedo sa tim Tatari sa tla Poljske kraljevine dovode oko 30 000 Poljaka i naseljavaju ih na teritorije OC. Svi ovi uspjesi podiu moral Osmanlijma. Osvaja se i Titel. Jedan od osmanskih vladara Mustafa II uestvuje na frontu. To dovodi do novih pobjeda. Kod Lugosa 11. septembra 1695. uestvuje u bici i sultan. To je presudan momenat da Osmanlije nanesu Habsburgovcima poraz. ivot je izgubio i Fridrih Vetereni. Kod Osmanlija ivot su izgubili i beglerbegovi Rumelije i Dijarbekira.

68

Osmanlije su imali i front prema Rusiji. Iako je na ruskoj strani u ljudstvu bila vojno nadmona armada, OV je odbila napad na Azovu. Smatrajui da je nastupio trenutak sultan nareuje da se napadnu Aksehir i .. koji su bili pod rukovodstvom osamostaljenih linosti. Autoritet je ubrzo vraen centralnoj vlasti nakon pobjede nad ovim odmetnicima. U takvoj situaciji ulazi se u 1696. g. gdje ve 8. februara ispred Topkapi Saraja su postavljeni tugovi. Poslije priprema 22. aprila mobilisane jedinice krenule su u Jedrene a odatle prema Sofiji. Stigle su vijesti da je saksonski vojvoda opsjeo Temivar i da glavnina vojske ide prema ovom mjestu. Sultan je krenuo iz Sofije prema Temivaru sa velikom vojnom snagom. Habsburgovci su se povukli. Kod mjesta Olos susreli su se dijelovi osmanske i habsburske vojske i dolo je do borbe. Pobjedu je odnijela OV. Time je put do Temivara bio slobodan to je omoguilo da i ratni materijal i namirnice stignu u grad. Dok su glavnine vojski djelomino ratovale dotle je grof Simon Forkas u 1696. g. prodro na teritorij Bosanskog ejaleta. Habsburgovci su se orijentisali na ratni plijen i zarobljavanje. U 1697. g. osmanske vlasti poduzimaju nove mobilizacione radove, naroito izmeu Nia i Beograda. Razlog je bio put koji je povezivao ove gradove a gdje su se stacionirale hajduke grupe koje su napadale stanovnitvo. Istovremeno je veliki vezir Elmas Mehmed-paa vrio nove mobilizacije s ciljem da stekne bolje uslove za osvajanja. Sa mobiliziranim jedinicama poao je prema Niu a potom Beogradu. Izdao je nareenje da se naprave dva mosta na Dunavu. Razlog je bio taj da glavnina vojske krene prema Banatu i Slavoniji. Habsburke jedinice bile su pod komandom Eugena Savojskog. Glavni centar bio je tvrava Titel na uu Tise u Dunav. Osmanska vojska je stekla izvjesnu prednost to je rezultiralo vojnim uspjesima a Osmanlije ponovo kreu prema Petrovaradinu. Sva kretanja bila su u augustu 1697. g. Princ Savojski alje topove i vojsku prema Petrovaradinu. Dolazak ovih bataljona onemoguio je Osmanlijama da zauzmu ovu tvravu. Elmas-paa naredio je da dio vojske krene prema Segedinu. Grofu Siliku je Savojski naredio da doe u Segedina i sam se tamo kretao. Na putu se susreo sa Dafer-paom. On je odao ratni plan Osmanlija. Saznavi za ove planove princ Savojski preduzeo je mjere da glavnini OV sprijei prelazak Tise. Doao je na obale Tise gdje je 11. septembra 1697. g. kod Sente dolo do velike bitke u kojoj je OV doivjela poraz a ivot gubi i Elmas-paa. Taj poraz bio je znak Osmanlijama da su Budimski i Kanjiki ejalet, dio Dalmacije i Slavonija trajno izgubljeni. U bici je uestvovao i Mustafa II. On je zahvaljujui prisebnosti svoje pratnje izbjegao zarobljavanje. Doao je u Temivar. On je 17.septembra umjesto Elmas-pae posvetio .Endazade .U to vrijeme princ Savojski je jo jednom pokazao svoju savjesnost. Dobivi informacije da se u Bosanskom ejaletu nalaze male jedinice preao je Savu i poao dolinom Bosne prema Sarajevu. Ve 23. oktobra 1697. uli su u Sarajevo, vrlo bogat grad. Sutradan 24. oktobra po miljenju historiara Habsburgovci su zapalili cijeli grad koji je potpuno izgorio kako bi prikrili pljaku. Cijela Baarija bila je u pepelu. Nakon paljenja princ Savojski je naredio povlaenje preko Visokog, epa, Maglaja i Doboja. Pri povlaenju se habsburkoj vojsci prikljuilo 40 000 katolika i pravoslavaca. To je bio veliki udar kojim je pokazana spretnost i pokretljivost habsburke vojske a nespretnost osmanske vojske. I dok je u evropskom dijelu carstva 1697. g. protekla loe po Osmanlije dotle se situacija u Anadoliji smirila. U Bosni je dolo do odmetanja Memija. Njegov postupak izazvao je nezadovoljstvo svih slojeva i ejh Bagdada uz dozvolu Porte uspostavlja sultanov suverenitet. U Misiru je 1697. harala velika kuga. Zbog sue je nastala i glad te je umrlo mnogo stanovnitva. Namjsnik Ismail paa izazvao je nezadovoljstvo svojim otrim mjerama iji cilj je bio jaanje centralne vlasti. KARLOVAKI MIR I NJEGOVE ODLUKE (26. 1. 1699.) Nakon vojnog poraza kod Sente 1697. g. a i zbog zauzetosti u drugim pokrajinama Carstva, sultan Mustafa II naredio je diplomatama da zaponu pregovore sa lanicama Svete lige. Znaajnu ulogu imao je engleski poslanik na Porti Padet. Za njega se znalo da uiva potporu engleskog kralja Viljema III

69

Oranskog. Englezi su savjetovali Osmanlije da priznaju gubitak Erdelja, Budimskog ejaleta i dr. teritorija. I dok Osmanlije prihvataju Padetov prijedlog za mir dotle ne ele sklapati mir sa Mletakom Republikom. Veliki vezir vri novu mobilizaciju 1698. i stavlja veliki broj pjeaka i konjanika (..) a pokazuje da posjeduje veliki broj pomorskih snaga. Tadanji bosanski namjesnik Daltabant Mustafa-paa uspio je da osvoji Bosanski Novi. Sve se to deava sredinom 1698. kada je jedna osmanska delegacija predvoena sa reis ef. Ramijom otila 10. jula na pregovore u Be. U datim instrukcijama osmanska strana potpomognuta Engleskom i Holandijom eljela je da se sa Habsburgovcima sklopi mir Utis Posidetis a druga delegacija je pregovarala sa Mletakom Republikom, Poljskom i Rusijom. Prijedlozi su bili da se pregovori vode u Slankamenu, Devlecima ili u samom Beu. Meutim, u oktobru 1698. g. dogovoreno je da to budu Sremski Karlovci u blizini Petrovaradina. Pregovori su voeni 6. oktobra 1698. izmeu Osmanlija i Habsburgovaca, Mleana i Poljske. Osmanlije su traile da im se Erdelj vrati u vazalnost to Habsburgovci nisu prihvatili, ak su Habsburgovci traili da Erdelj ue direktno u sastav Habsburke monarhije a da oni na to plaaju izvjesnu novanu nadoknadu. Nakon iskuenja 6. januara 1699. Osmansko Carstvo je potpisalo mirovni ugovor sa Habsburkom monarhijom i Poljskom a sa Mletakom Republikom 7. februara 1699. g. Prema odredbama svaka drava zadrava teritorije koje su do pregovora bile u njihovom posjedu. Sjeverna granica Bosanskog ejaleta ila je Savom i Unom. Tada je Bosna jednim meunarodnim ugovorom dobila dio granica. Mletaka Republika zadrala je skoro cijeli Peloponez a u Dalmaciji od linije koja spaja Knin, Veliki Sinj-Zadar, Vrgorec, Gabela. U toku samih pregovora bilo je na dnevnom redu i Dubrovako pitanje. U novim okolnostima Mleani su doli u dodir sa dubrovakom granicom. elei izbjei neposrednu granicu Dubrovani su ponudili dio svojih teritorija pod sultanov suverenitet. Klek, Neum na sjeveru i Sutorina na jugu dati su OC koje ih je uklopilo u sastav Bosanskog ejaleta. Karlovaki mirovni ugovor bio je teak za Osmansko Carstvo. Porta se suoila sa pravim stanjem na terenu i morala prihvatiti gubitke u evropskom dijelu carstva. U odnosu na raniji period ovog puta sultan nije diktirao mirovni ugovor nego je bio primoran da prihvati gubitke u proteklih 13 godina. U vrijeme kad 6. februara 1699. OC sa Mletakom republikom sklapa mirovni ugovor istog dana potpisano je i primirje sa Rusijom. Tek 13. juna potpisan je mirovni ugovor u Istanbulu. Odredbama su Osmanlije Rusima dale Azov. Posebno je vana odluka da su Rusi zvanino bili osloboeni plaanja godinjeg danka Girajima. Naredna taka predviala je da Rusija ima pravo na Porti drati jednog poslanika to govori da Rusija dobija iri znaaj. Ona je izvukla maximum povoljnih odluka u odnosu na realno stanje. Isto tako i Poljska je dobila dio Podolije. I pored toga Poljska je zbog nepovoljne unutranje situacije od polovine 18. st. ula u red treerazrednih zemalja. Sveana ratifikacija mirovnih ugovora izvedena je u septembru 1699. g. u Istanbulu. Svaka od drava predstavnica nastojala je pokazati svoju mo. Iako je ovim mirovnim ugovorom Osmansko Carstvo bilo gubitnika strana, mir potpisan u Karlovcima je odgovarao i OC. Razlog je bio to su se Osmanlije susretale sa brojnim unutranjim i vanjskim problemima. Osmansko-perzijska granica i dalje je bila napadana i esto su dizane pobune (Krim, Tripolis). To je bio veliki izazov za velikog vezira Husein-pau Kuprilija (1697-1702). On je kao i njegov djed Mehmed-paa u toku svoje petogodinje uprave ipak uspio da odgovori svim izazovima i da Beki rat i Karlovaki mirovni ugovor zavri na najbolji nain. Kao i njegovi preci nastojao je da ojaa finansije, da odri red i mir, nastojao da uspostavi normalan odnos izmeu sultanovih muslimanskih i nemuslimanskih podanika. Muslimanski podanici su bili osloboeni poreza iz Beogradskog paaluka, Zvornikog sandaka. U ejaletu Damask bila je slina akcija. S ciljem jaanja finasija naredio je da se zaplijene bogatstva rudnika u Erzerumu. Od konfiskovane rude su se kovali i topovi. Rudnici srebra u blizini Soluna su ponovo aktivirani (poveanje zaposlenosti). Jo jedna odluka bila je da se 1702. g. ponovo kupe djeca putem devirme (poslednji put). Jo od vremena kapudan-pae Kilic Alije plovnim

70

snagama se nije posveivala panja. Zato je Husejn-paa naredio 1699. g. izgradnju novih brodova, novu reorganizaciju vojske i oprave, umjesto ranijeg sistema, da se oficiri izabiraju po zaslugama. U tome je imao podrku admirala Mazamont ejh-ul-islama Fejzulah efendije.

71