Reforma Evropske unije, Zapadni Balkan i Srbija
Zakasnela integracija
3
UVOD
Ova publikacija je posve
ć
ena prou
č
avanju dva pitanja koja su vrlo zna
č
ajna za položaj Srbije u Evropi i kojima se autor bavio tokom nekoliko poslednjih godina. Prvo pitanje (koje obuhvata prvi deo publikacije) odnosi se na razvoj„evropske institucionalne arhitekture” u periodu nakon II svetskog rata dodanas, kao i na najnovije promene kroz koje prolazi Evropska unija (koja je glavni, ali ne i jedini nosilac evropske integracije i saradnje). Ulaskom zemalja centralne i isto
č
ne Evrope u EU, realizovan je jedan od glavnihciljeva evropskog projekta: objedinjavanje najve
ć
eg dela evropskog kontinenta na mirnim i demokratskim osnovama. Nastoja
ć
emo da ukažemona glavne elemente u razvoju i reformama EU, posebno kada se radi o novojetapi integracije, nakon njenog proširenja na 27 zemalja
č
lanica. Kriza ukojoj se Unija našla sredinom prve decenije XXI veka predstavlja tipi
č
nu„krizu rasta”, uzrokovanu, kako udvostru
č
avanjem broja
č
lanica EU, tako ibrzim sociološkim i tehnološkim transformacijama kroz koje prolazeevropska društva u epohi globalizacije. Realizacija višedecenijskog ciljaotvorila je debatu o daljim etapama evropskog projekta: kuda treba da ide EU i na koji na
č
in? U tom okviru, razmotri
ć
emo korake koji se u EU preduzimaju u cilju prevazilaženja institucionalne krize i blokade reformiUnije. Nasuprot o
č
ekivanjima teoreti
č
ara evropskog federalizma, nastanak Evropske zajednice, današnje Evropske unije, nije doveo do postepenog odumiranja evropskih država nacija, ve
ć
pre svega do njihove transformacijeu mirnodopskom evropskom kontekstu. „Evropa” nije ukinula države – te„hladne monstrume”, kako ih je nazivao Maks Veber, nego ih je pretvorila u glavne jedinice projekta integracije kontinenta. Svedoci smo razvojadvostrukog identiteta gra
đ
anina država EU, kao pripadnika svoje nacionalnedržave, ali istovremeno i kao „Evropljanina”. Neka vrsta „artikulacije”, tj.uskla
đ
ivanja i podele rada izme
đ
u države, kao osnovne politi
č
ke zajednice, s jedne strane, i njene nadnacionalne nadgradnje – me
đ
unarodnihorganizacija i Evropske unije i dalje je u toku. EU možemo zamisliti kao složeni pravni entitet – „postmoderno carstvo”, spoljni okvir složenog sistema kome snagu daju njene
č
lanice. Funkcionisanje EU danas nije zamislivo bez dobrog funkcionisanja njenih
č
lanica, kao pravnih država nakojima po
č
iva cela konstrukcija Unije, koja u prvom redu predstavlja zajednicu nacionalnih administracija i pravnih sistema na koju je prenesen(trajno ili privremeno, u potpunosti ili delimi
č
no) deo nacionalnih suvereniteta.