Subjektivni doživljaj slika koje pripadaju razli
č
itim slikarskim pravcima XX veka
551
Sezan (Cézanne), Van Gog (van Gogh) i Gogen (Gauguin) su potekli izimpresionizma, pravca koji prvi u istoriji zapadnog slikarstva prekida sa tradicijom“objektivnog”, podražavaju
ć
eg, mimeti
č
kog predstavljanja stvarnosti u slikarstvu.Umesto toga, impresionisti, a kasnije i njihovi sledbenici, teže da kroz sliku izrazesvoj subjektivni doživljaj stvarnosti, da je predstave prelomljenu kroz li
č
nuumetni
č
ku prizmu. Da bi izrazili svoj nepostojan i promenljiv
č
ulni utisak o svetu,impresionisti se služe novom slikarskom tehinikom: kratkim potezima nanose na platno mrlje
č
iste boje, svetlosnim kontrastima deformišu oblike, rasta
č
u irazobli
č
uju forme. U svojim slikama oni nagoveštavaju tendenciju dekonstukcije predmeta, zajedni
č
ku za ve
ć
inu slikarskih pravaca prve polovine XX veka.
Sezan - kubizam - neoplasticizam - suprematizam
Prvu grupu, koju Trifunovi
ć
razlikuje,
č
ine slikarski pravci na koje je presudanuticaj imalo stvaralaštvo Sezana. Njihova zajedni
č
ka karakteristika jestenaglašavanje strukturalnog, konstruktivnog aspekta slike, odnosno, tendencija postepene transformacije formi putem geometrizacije.Sezan nastavlja proces dekonstrukcije predmeta koji su zapo
č
eli impresionisti,ali na druga
č
iji na
č
in. On pokušava da rekonstruiše stvarnost predstavljaju
ć
i je pomo
ć
u osnovnih geometrijskih oblika - kupe, lopte i valjka, odri
č
u
ć
i setradicionalne perspektive, nastoje
ć
i da predmet istovremeno prikaže iz više razli
č
itihuglova,
č
ime se on deformiše, krivi, rasteže i skuplja.Direktno inspirisani Sezanom, kubisti nastavljaju da se bave formom nageometrijski na
č
in, zanemaruju
ć
i klasi
č
nu perspektivu; geometrijska strukturacijaslike osnovna je karakteristika njihovih dela. Pikaso (Picasso), Brak (Braque) i Gris(Gris) sistematski i metodi
č
no menjaju i izobli
č
uju predmet, prikazuju
ć
i ga kao skup
faseta
– geometrijskih površina oštrih uglova, istovremeno iz mnoštva razli
č
itih perspektiva. Oblici iz stvarnost tako bivaju izlomljeni, deformisani i ponekadtransformisani do neprepoznatljivosti. U po
č
etnoj fazi kubizma (analiti
č
ki kubizam),uloga boje je gotovo zanemarena: kubisti
č
ke slike su monohromatska geometrijska poigravanja formama i kompozicijom.Kubizam dalje inspiriše razvoj apstraktnog konstruktivizma, koji se ostvaruje u potpunosti u delima Mondrijana (Mondrian) i Maljevi
č
a. Osniva
č
neoplasticizma,Pit Mondrijan, preuzima analiti
č
ki metod kubista i u svojim delima se tako
đ
e bavidekonstrukcijom predmeta, ali na nešto druga
č
iji na
č
in. On teži da simplifikuje i“pre
č
isti” po
č
etni motiv iz stvarnosti, liši ga svega idiosinkrati
č
nog, da bi izrazioono što je u njemu opšte i univerzalno. U svom stvarala
č
kom procesu, on polazi odmotiva iz prirode, predstavljaju
ć
i ga jasno i gotovo realisti
č
no, a zatim ga u nizuslika, postepenim redukcijama, uproš
ć
avanjima, transformacijama, pretvara u jakomlinijom ome
đ
ene oblike nalik geometrijskim figurama, u kojima je forma predmeta još uvek prepoznatljiva. Daljom redukcijom Mondrijan dolazi do potpuneapstrakcije: uravnoteženih kompozicija horizontalnih i vertikalnih traka, pravilnih