Professional Documents
Culture Documents
Vetrovi ustuknue ka visinama. ak i voda, koja pamti i osea sve, nije bila voljna da se suprostavi. Celokupna tvorevina zastade na tren u nedoumici. Pirat Crvenobradi i njegov brod Bezoseajni, brz poput zvuka, krcat najbesprizornijim gusarima koje je svet ikad vide, ponovo su zaplovili. Stizali su i do najudaljenijih luka i ostrva, zaboravljenih krajeva toplih i hladnih mora. Ledolomci bi ih primetili blizu Severne Zemlje, skoro stalno okovane ledom, a ve sledea vest bi bila da su opljakali bogate luke Ostrva Zaina u Junim Morima. A nije ni udo da su se vesti irile tom brzinom. U strahu su velike oi, a Crvenobradi je zaista izgledao strano. Visokog stasa i hrapavog glasa, jedno mu oko titra, a iz drugog munja seva. Obuzme te jeza od pogleda na njega. Za pojasom pitolja tri i najopasnija od svih, sablja. Ali ne bilo koja. Tu su sablju kovali Crni kovai Katange ispod trinaest vatri, a kalili je u zmijskom otrovu. itala je kao guja ljuta, a Crvenobradi ju je Bezmilosnom zvao. Kad god bi je izvadio, neko bi za glavu kratak bio. Svog stranog kapetana plaili su se i gusari sami, svi, sem jednog. Mornar Sit, jer takvo mu ime bee, bio je kormilar ovog opakog broda i samim tim osoba od posebnog kapetanovog poverenja. Poznavao je svaki morski kutak, svaku hrid i sprud, morsku struju i oluju, a Bermudski trougao je znao kao svoj dzep. Ali nisu njega kormilo i sauesnitvo u zlu inili bliskim sa Crvenobradim. Doao je on iz Tame Prolosti, pratei svog jezivog kapetana, kao njegov saborac u propasti Dobra u sadanjosti i to je jo vanije, u Budunosti. Trgovaki leperi i putniki kruzeri plutali su opljakaani. Naftne platforme i tankeri bili su zapaljeni. Moteli i hoteli na morskoj obali amili su polupani. ak ni surferi nisu bili mirni. Njih bi sa zadovoljstvom hvatali i kao roblje Sultanu od Zanzibara prodavali. A pirati su sobu u kojoj piju, surferskim daskama ukrasili. Fejsbuk, internet portali i televizijski kanali, zatrpani su bili vestima o propasti. I eto ba tad, kad je svakom izgledalo da e nevaljalstvo odneti pobedu, eto ba tad, pojavi se Nada. Mala, neprimetna, neoekivana, nena, poput nekog cveta poljskog. Promislom Venosti pojavi se i brzinom Svetlosti oseni srca onih koji ljube i vole Dobro. Ba tad, kad se vreme ubrzalo a dani skratili, druina mala i skromna bi odabrana, jo od davnina, da proslavi Dobro. Druina momaka, jo golobradih, koji nisu eleli da prihvate stvarnost u kojoj vlada Zlo. Druina momaka odabranih da postanu vitezovi Vere, Ljubavi i Nade. Nije meu njima bilo ni opasnih, stranih ili jakih. A kamoli nekakvog udnovatog oruja koja jo imena imaju. Ni njihova imena nisu bila Bog zna kakva ve sasvim obina. Ni malo zvuna ili pretea. Toma, Moma, Gavra, Vlajko, Rajko i Igor. iveli su oni kraj Save, leta provodei njene ade obilazei. Poneki som na buku uhvaen, znao je da njihova najvea rtva postane. Rotiljanje ali ponajvie kupanje i plivanje, to je njihova letnja zabava trebala da bude. Ali i na Savi sve stade, strah i nju spopade. Povue se ona i od straha skoro nestade, tako da su mogli na vie mesta da je pregaze. Leto skoro propade. Pognutih glava, sedei na pustoj plai sluali su putem tranzistora vesti skoro do bezsvesti. Dosta je bilo, usplamte Toma, neemo valjda da gledamo sa strane, kako na svet treba da propadne. I to zbog tamo nekog dripca. Pa i ptice na grani znaju, da nema slobode i ia bez linog pregnua.
Momenta toga popucae tranzistoru ice i najvanije od svih delova, lampice. Nestade glasa to paniku i nevericu iri. Ispunie se njihove vene i plua nekakvog junakog nadahnua. Pomislie nemogue. Svoj amac prozvae Neosvojivi i reie da se tom morskom prokletniku suprostave. Pa ta da Bog i srea junaka. I zaplovie nae junoe ka morima kojim nikad nisu plovili i vetrovima koje nisu poznavali. Savlaujui Maestrale, El Ninja i Golfsku struju, stizali su oni do Rovinja i Ulcinja, daleke Tortuge i Malage pa i Moluke Prevlake. Plovei beskrajem, pozivali su pingvine da se ire, kitove da vodu izbace, a kormorane da se ribama hrane. Vetrove talase da podignu, a njih u obale da biju i u pesak je pretvaraju. Polarne gleere da se tope i okeane da hrane, morske sruje da mora pokrenu, ljude brodove ponovo da porinu. I posebno delfine, te prijatelje ljudske, da moreplovcima svoje pesme nene pevaju. Svako bie i tvar zvali su da svoju ulogu ostvari i ivot slavi. Pobuna, pobuna, brujale su ice, prenosile su ovu vest ptice, hobotnice i mornarske zastavice. Gde god bi se pojavili, ljudi bi ponovo poeli da ribare i mornare ili makar da u pliaku dokoliare. Da se plovi i putuje. ivot da se ivi. Ni trenutka nisu mislili da prestanu, odustanu ili bilo koji drugi nain stanu. Sunce Ekvatora i tropske oluje Malaje, snaili su nae dobre glasonoe. Hrabro istrajavajui i strah prezirui svedoili su da je blagosloveno pregnue od zla monije i da je biti slobodan mogue. To odbijanje da se odustane je ono od ega svaki silnik strepi. Plaei se da je takav otpor poput klice ispod snega, koja eka toplo proleno sunce da bi se pretvorilo u drvo Slobode, veliko i razgranato sa plodova mnotvo. Oplovljavajui obale i videvi prve kupae, Crvenobradom umalo pamet da stane. Pa oni se vie ne plae, strefi ga poput groma ta misao morna. Jer to i jeste bila njegova najvea mora, da e straha da nestane. Zlo se strahom hrani, a kad straha nema i ono e brzo da nestane. Te se bre-bolje zatvori u kabinu da konsultuje satelitske kamere, koje oko Zemlje krue, ko to pobunu protiv njegove vlasti kuje. A kad shvati, jarost ga obuhvati i u besnu vatru pade. Lomio je ogledala i ekrane, skupocene oljice i tanjire, morske karte do dronjaka cepao, zlatne poluge u more bacao. Zbog njegova grozovita glasa, svi pirati sa palube su nestali. Spopala ih je jeza, da e neko tokom kapetanovog izliva besa bez glave zasigurno da ostane. ak je i katarka jedna prepukla na dva dela. Kad lupa konano prestade, Crvenobradi na palubu izae. Crven od besa u licu, drao je u ruci Besmilosnicu. Posado jadna i bedna, on ciknu, isei u vas na komade kao picu. Staviu vas na hiljadu i jednu paklensku muku. Kunem vam se zastavom naom mrtvakom, da ovakva uvreda mojoj zloi nee nekanjeno proi. Par balavaca smeje mi se u lice. Moju strahovladu izloili su poruzi. Misle otpor da mi prue. Moja Besmilosnica njihove glave trai i makar mi to bilo poslednje moja sujeta e dobiti to udovoljenje.