Stvaranje mokrae u bubrezima Bubrezi Glomerularna filtracija

prof. dr. sc. Reno Hraan prof. dr. sc. Reno Hraan

Fizioloka anatomija bubrega

Ustrojstvo bubrega i mokranog sustava

na uzdunom presjeku bubrega vidi se vanjsko podruje, kora i unutarnje podruje, sr; sr je podijeljena na tvorbe stoasta oblika, bubrene piramide; svaka piramida zapoinje bazom, a zavrava kao bradavica to stri u prostor nakapnice; vanjski rub nakapnice podijeljen je u vee vreice, veliki vrevi; oni se dijele u manje vreice, mali vrevi koji skupljaju mokrau iz svih sabirnih cijevi pojedinih bradavica bubrena arterija ulazi u bubreg i grana se do aferentnih arteriola koje se nastavljaju u glomerularne kapilare; distalni krajevi kapilara u svakom se glomerulu udruuju i ine eferentnu arteriolu koja se nastavlja u peritubularne kapilare to okruuju bubrene kanalie

Presjek bubrega Fizioloka anatomija bubrega

svaki se bubreg sastoji od priblino milijun nefrona; svaki nefron ima splet glomerularnih kapilara, glomerul i dugaki kanali, tubul; glomerul je uloen u Bowmanovu ahuru; tekuina koja se filtrira iz glomerularnih kapilara utjee u Bowmanovu ahuru, a zatim u proksimalni kanali; iz proksimalnog kanalia tekuina otjee u Henleovu petlju; svaka se petlja sastoji od silaznoga i uzlaznoga kraka; silazni krak i poetni dio uzlaznoga kraka zovu se tanki segment Henleove petlje, a zavrni dio uzlaznoga kraka debeli segment Henleove petlje; na kraju debelog uzlaznog kraka nalazi se kratak segment sa zadebljanjem u stijenci koje se zove macula densa; tekuina otjee u distalni kanali; slijedi spojni kanali te kortikalni sabirni kanali; ta se dva segmenta nazivaju zavrni distalni kanali; kortikalni sabirni kanali nastavlja se u kortikalnu sabirnu cijev; poetni se dijelovi 8 do 10 kortikalnih sabirnih cijevi udruuju u veu sabirnu cijev, medularnu sabirnu cijev; medularne se sabirne cijevi udruuju u veliku sabirnu cijev, Bellinijevu cijev koja se kroz vrke bubrenih bradavica izlijeva u bubrenu nakapnicu

Tubularni odsjeci nefrona Glomerularna filtracija

veliina izluivanja pojedinih tvari mokraom zbroj je triju bubrenih procesa: 1. golmerularne filtracije; 2. reapsorpcije tvari iz bubrenih kanalia u krv; 3. sekrecije tvari iz krvi u bubrene kanalie stvaranje mokrae zapoinje filtracijom iz glomerularnih kapilara u Bowmanovu ahuru velikih koliina tekuine; veina plazmatskih tvari, osim proteina, slobodno se filtrira pa je njihova koncentracija u glomerularnom filtratu Bowmanove ahure gotovo jednaka kao u plazmi; kad otfiltrirana tekuina protjee kroz kanalie, sastav joj se mijenja zbog reapsorpcije vode i odreenih tvari u krv te zbog sekrecije drugih tvari iz peritubularnih kapilara u kanalie glomerularna kapilarna membrana ima tri sloja: 1. endotel kapilare; 2. bazalna membrana; 3. sloj epitelnih stanica (podocita); kroz glomerularnu kapilarnu membranu filtrira se nekoliko stotina puta vie vode i otopljenih tvari nego kroz obine kapilarne membrane, no ne i proteini plazme

Bubreni procesi koji odreuju sastav mokrae

A) Ultrastruktura glomerularnih kapilara B) Popreni presjek kroz glomerularnu membranu

Glomerularna filtracija
veliinu glomerularne filtracije odreuju: 1. zbroj hidrostatskih i koloidno-osmotskih sila koje djeluju na glomerularnu membranu (neto-filtracijski tlak); 2. filtracijski koeficijent glomerularnih kapilara neto-filtracijski tlak uzrokuju: 1. hidrostatski tlak unutar glomerularnih kapilara; 2. hidrostatski tlak u Bowmanovoj ahuri; 3. koloidno-osmotski tlak plazmatskih proteina u glomerularnoj kapilari; 4. koloidno-osmotski tlak proteina u Bowmanovoj ahuri na koloidno-osmotski tlak u glomerularnim kapilarama utjeu: 1. koloidno-osmotski tlak arterijske plazme; 2. udio plazme koji se filtrira kroz glomerularne kapilare (filtracijska frakcija) s povienjem, odnosno snienjem glomerularnoga hidrostatskog tlaka poveava se, odnosno smanjuje minutna glomerularna filtracija velik bubreni protok krvi priskrbljuje dovoljno plazme za odranje velike minutne glomerularne filtracije koja je potrebna za nadzor nad volumenom tjelesnih tekuina koncentracijom njihovih sastojaka aktivacija bubrenih simpatikih ivaca, hormoni noradrenalin i adrenalin smanjuju bubreni protok krvi i minutnu glomerularnu filtraciju

Sile koje uzrokuju filtraciju kroz glomerularne kapilare

Prilikom promjena bubrenog arterijskog tlaka postoji autoregulacija bubrenog protoka krvi i minutne glomerularne filtracije

Stvaranje mokrae u bubrezima Obrada glomerularnog filtrata u kanaliima

prof. dr. sc. Reno Hraan

Proksimalni kanali

Stanina ultrastruktura i znaajke prijenosa u proksimalnom kanaliu

proksimalni kanalii reapsorbiraju oko 65% filtriranog natrija, klorida, hidrogenkarbonata i kalija te praktino svu glukozu i aminokiseline; u prvoj polovici proksimalnoga kanalia natrij se reapsorbira u kotransportu s glukozom, aminokiselinama i drugim otopljenim tvarima, a u drugoj polovici zajedno s kloridnim ionima proksimalni kanalii secerniraju u tubularni lumen organske kiseline i baze poput unih soli, oksalata, urata i katekolamina te vodikove ione

Henleova petlja

Stanina ultrastruktura i znaajke prijenosa u tankom silaznom kraku Henleove petlje i u debelom uzlaznom kraku Henleove petlje

silazni krak tankog segmenta Henleove petlje veoma je propustan za vodu, a umjereno propustan za veinu otopljenih tvari ukljuivi ureju i natrij; priblino 20% filtrirane vode reapsorbira se u tankom silaznom kraku; tanki i debeli dio uzlaznog kraka praktiki su nepropusni za vodu to je vano za stvaranje koncentrirane mokrae debeli segment Henleove petlje reapsorbira oko 25% filtriranog natrija, klorida i kalija te znatne koliine kalcija, hidrogenkarbonata i magnezija; ovaj segment secernira vodikove ione; reapsorpcijska mo tankog segmenta uzlaznog kraka mnogo je manja nego debelog segmenta

Stanina ultrastruktura i znaajke prijenosa poetnoga distalnoga kanalia te zavrnoga distalnoga kanalia i kortikalne sabirne cijevi Distalni kanali i kortikalna sabirna cijev

poetni distalni kanali reapsorbira natrij, klorid, kalcij i magnezij, a uope ne proputa vodu i ureju zavrni distalni kanali i kortikalnu sabirnu cijev izgrauju dvije razliite vrste stanica, glavne stanice i umetnute stanice; glavne stanice reapsorbiraju natrijeve ione iz lumena i secerniraju kalijeve ione u lumen; umetnute stanice reapsorbiraju kalijeve i hidrogenkarbonatne ione iz lumena i secerniraju vodikove ione u lumen; reapsorpciju vode iz tog segmenta nadzire razina antidiuretskog hormona (ADH); kad je razina ADH visoka ti su tubularni segmenti propusni za vodu, ali kad nema ADH oni uope ne proputaju vodu; na taj nain se nadzire stupanj razrijeivanja ili koncentriranja mokrae

Stanina ultrastruktura i znaajke prijenosa medularne sabirne cijevi Medularna sabirna cijev

medularne sabirne cijevi aktivno reapsorbiraju natrijeve i aktivno secerniraju vodikove ione; unutarnja medularna sabirna cijev propusna je za ureju koja se reapsorbira; reapsorpciju vode iz medularnih sabirnih cijevi nadzire razina ADH

Promjene prosjene koncentracije pojedinih tvari na razliitim mjestima tubularnog sustava u odnosu prema koncentraciji tih tvari u glomerularnom filtratu

Nadzor nad reapsorpcijom u kanaliima

neto-reapsorpcijska sila zbroj je hidrostatskih i koloidno-osmotskih sila koje pogoduju reapsorpciji kroz stijenku peritubularnih kapilara ili joj se opiru; te sile obuhvaaju: 1. hidrostatski tlak unutar peritubularnih kapilara koji se opire reapsopciji; 2. hidrostatski tlak u bubrenom intersticiju koji pogoduje reapsorpciji; 3. koloidno-osmotski tlak plazmatskih proteina u peritubularnim kapilarama koji pogoduje reapsorpciji; 4. koloidno-osmotski tlak proteina u bubrenom intersticiju koji se opire reapsorpciji sile koje poveavaju reapsorpciju u peritubularne kapilare poveavaju i reapsorpciju iz bubrenih kanalia; hemodinamske promjene koje koe reapsorpciju u peritubularne kapilare koe i tubularnu reapsorpciju vode i otopljenih tvari aldosteron poveava reapsorpciju natrija i sekreciju kalija; djeluje poglavito na glavne stanice zavrnoga distalnoga kanalia i sabirne cijevi angiotenzin II poveava reapsorpciju natrija i vode: angiotenzin II pospjeuje luenje aldosterona; angiotenzin II stie eferentne arteriole; angiotenzin II izravno pospjeuje reapsorpciju natrija u proksimalnim kanaliima, Henleovim petljama i distalnim kanaliima ADH poveava reapsorpciju vode poveavajui propusnost zavrnoga distalnoga kanalia i sabirne cijevi; kad nema ADH mala je propusnost zavrnih distalnih kanalia i sabirnih cijevi za vodu pa bubrezi izluuju velike koliine razrijeene mokrae aktivacija simpatikoga ivanog sustava poveava reapsorpciju natrija

Hidrostatske i koloidno-osmotske sile koje odreuju reapsorpciju tekuine u peritubularne kapilare

Nadzor nad osmolarnou izvanstanine tekuine

prof. dr. sc. Reno Hraan

Antidiuretski hormon nadzire koncentraciju mokrae Bubreni mehanizami izluivanja razrijeene mokrae
kad je osmolarnost tjelesnih tekuina vea od normalne vrijednosti, stranji reanj hipofize lui vie ADH, a on poveava propusnost zavrnih distalnih kanalia i sabirnih cijevi za vodu; to omoguuje reapsorpciju velike koliine vode i smanjuje volumen mokrae a da se pritom znatnije ne promijeni brzina izluivanja otopljenih tvari kad je u tijelu smanjena osmolarnost izvanstanine tekuine, smanjuje se luenje ADH; time se smanjuje propusnost za vodu u zavrnim distalnim kanaliima i u sabirnim cijevima, zbog ega se izluuje velika koliina razrijeene mokrae u uzlaznom kraku Henleove petlje tubularna tekuina postaje veoma razrijeenom; u distalnom kanaliu i sabirnoj cijevi tubularna se tekuina i dalje razrjeuje zbog reapsorpcije natrijeva klorida i nemogunosti reapsorpcije vode kad je razina ADH vrlo niska; nemogunost reapsorpcije vode uz nastavljenu reapsorpciju otopljenih tvari proizvodi velik volumen razrijeene mokrae

Proizvodnja razrijeene mokrae kad je razina ADH vrlo niska

Bubreni mehanizami izluivanja koncentrirane mokrae

tekuina koja naputa Henleovu petlju razrijeena je, ali postaje koncentriranom kad se voda reapsorbira iz zavrnog distalnog kanalia i sabirne cijevi; kad je razina ADH visoka, osmolarnost mokrae priblino je jednaka osmolarnosti u bubrenom medularnom intersticiju bradavice ureja koja se iz unutarnje medularne sabirne cijevi reapsorbirala u intersticijsku tekuinu ulazi u Henleovu petlju, a zatim se kroz distalni kanali te kroz kortikalnu i vanjsku medularnu sabirnu cijev vraa u unutarnju medularnu sabirnu cijev; recirkulacija ureje omoguuje da se ureja zarobi u bubrenoj sri te pridonosi hiperosmolarnosti bubrene sri

Proizvodnja koncentrirane mokrae kad je razina ADH visoka

Recirkulacija ureje koja se iz unutarnje medularne sabirne cijevi reapsorbirala u intersticijsku tekuinu

Promjene osmolarnosti tubularne tekuine dok protjee kroz pojedine segmente kanalia pri visokoj razini ADH ili odsutnosti ADH

Povratna sprega osmoreceptori-ADH za nadzor nad osmolarnou izvanstanine tekuine

Povratna sprega bubrezi-tjelesne tekuine kojom se regulira volumen tjelesnih tekuina i arterijski tlak

Nadzor nad volumenom krvi i izvanstanine tekuine

mehanizam povratne sprege bubrezi-tjelesne tekuine djeluje tako da sprjeava trajno nakupljanje soli i vode u tijelu pri njihovu poveanom unosu; sve dok je funkcija bubrega normalna, velike promjene unosa soli i vode uzrokovat e samo male promjene volumena krvi, volumena izvanstanine tekuine, sranoga minutnog volumena i arterijskog tlaka u sluaju kada je unos tekuine manji od normalnoga, postoji sklonost smanjenju volumena krvi i volumena izvanstanine tekuine te snienju krvnog tlaka; ak i malo snienje krvnog tlaka uzrokuje veliko smanjenje izluivanja mokrae, a to omoguuje odravanje ravnotee tekuine uz minimalne promjene krvnog tlaka, volumena krvi i volumena izvanstanine tekuine

prof. dr. sc. Reno Hraan

Mehanizam povratne sprege bubrezi-tjelesne tekuine u nadzoru nad volumenom krvi i izvanstanine tekuine te arterijskom tlaku

Predavanje je prireeno prema izvorniku: Arthur C. Guyton, John E. Hall: Medicinska fiziologija deseto izdanje Urednici hrvatskog izdanja: Sunana Kukolja Taradi, Igor Andreis Medicinska naklada Zagreb, 2003.