You are on page 1of 99

ZRACI NADE

"Centar za psihoedukaciju" je odluio da "Vodi za porodice i davaoce nege" za nae itaoce preradi i preuzme od "Kanadskog drutva za shizofreniju" - "Schizophrenia Society of Canada". Ovo drutvo ima tridesetogodinju tradiciju u davanju podrke porodicama i pojedincima koji su se susreli sa shizofrenijom, a s obzirom da je shizofrenija ista svuda na svetu, ovaj vodi e biti jednako koristan i itaocima iz nae zemlje. Sledi kratak predgovor drugom izdanju ovog prirunika, a potom, od etvrte strane - prirunik za vas. PREDGOVOR "Kanadsko drutvo za shizofreniju" vam sa ponosom i zadovoljstvom predstavljaju drugo izdanje Vodia za porodice i davaoce nege. Ova publikacija sadri bitne informacije i uputstva za osobe koje se brinu o nekome ko je pogoen shizofrenijom. U proseku 1% stanovnitva pati od shizofrenije koja je teak i blokirajui poremeaj, koji ljudima oduzima snove i ambicije i to esto u doba kada tek prave planove za karijeru i obrazovanje. Veliki napredak postignut kod terapije lekovima nastavlja da pospeuje uspeh u leenju shizofrenije. Interdisciplinarni pristup koji podrazumeva leenje lekovima, podrkom u porodici i psihosocijalnom terapijom daje ljudima alat kojim se mogu izboriti za oporavak. Do sada, ipak, za ovu bolest nije nadjen lek koji bi obezbedio njeno trajno povlaenje. Tokom godina istraivanja otkriveni su bioloki i genetski faktori koji utiu na izbijanje bolesti. Njihovo otkrivanje je doprinelo boljem kvalitetu terapija koje se danas koriste. Ovaj vodi daje itaocima: detaljniju predstavu o izazovima sa kojima se osoba koja se oporavlja od shizofrenije suoava;

objanjava sam poremeaj, njegove simptome, terapiju i uticaj na porodicu, i savet o tome kako svakodnevno izlaziti na kraj sa shizofrenijom. Mnogi strunjaci i porodice su posvetile duge sate rada ovom projektu. Verujemo da e ovaj vodi pomoi da se olakaju muke izazvane shizofrenijom - za one koji su njome pogoeni i za njihove porodice - zato to e razumevanje bolesti kroz itanje ovog prirunika obezbediti efikasniju borbu sa ovim poremeajem. Ova knjiga e koristiti porodicama, kao i profesionalnim davaocima nege, ali i iroj zajednici. Informacije sadrane ovde su skupljene iz mnogo izvora i proverene su od strane vie strunjaka. I pored toga cilj ove knjige nikako nije da zameni savet profesionalca. "Kanadsko drutvo za shizofreniju" svakodnevno stupa u kontakt sa brojnim porodicama koje su uhvaene u kotac sa shizofrenijom, ali su i pored toga posvetile mnogo asova dobrovljnog rada poboljanju kvaliteta ivota drugih ljudi. Pozivamo i vas da svojim doprinosom pomognete da se ublae patnje izazvane shizofrenijom. Toni Kerencija Predsednik Dr. Silvija Geist Bivi predsedink ZAHVALNICE
Pravljenje ovog vodia, drugog izdanja, omoguila je donacija "Pfizer Canada Inc.". Razvoj i prireivanje ove knjige, kao i pripremu novog materijala obezbedila je ga. Deralin Hauvel, pisac i urednik, ije je usluge obezbedilo "Kanadsko drutvo za shizofreniju". Komitet volontera i zaposlenih "Kanadskog drutva za shizofreniju" je bio okupljen za davanje sugestija u vezi sa ureivanjem i sadrinom vodia. Uredniki savet ovog vodia inili su: Gdin. Dejvid Berger, ga. Doan Bertrand, gdin. Meri Bojak, izvrni direktor, gdin. Frederik H. Brigham Junior, gdin. Toni Kerencija, ga. an Druken, Dr. Silvija Geist, ga. Duli Skipon, ga. Suba Upal, ga. Meri Elen Tait. Njihove godine iskustva kao volontera u "Kanadskom drutvu za shizofreniju" i njihovo iskustvo kao lanova porodice koji su brinuli za svoje voljene koji pate od shizofrenije, obezbeuju praktine informacije i uputstva za potrebe naih italaca. Takoe elimo da

zahvalimo davaocima nege i lanovima porodica koji su doprineli izradi prvog izdanja vodia delei svoja ivotna isukstva sa nama. Znaajnu pomo smo dobili od lekara, naroito od Dr. Meri V. Simen (profesor i predsedavajui Tapskota, Tapskot studije o shizofreniji, Klark institut) ije su sugestije i komentari na sadrinu ovog vodia bili naroito vani; Dr. Dejvid Erikson (Kraljvska bolnica u Otavi) koji je doprineo odeljcima o terapiji; Dr. En Baset (Centar za zavisnost i mentalno zdravlje, Toronto) i Dr. Arturas Petronis (Klark institut za psihijatriju) koji je pomogao da se osvetle kompleksni uzroci shizofrenije; Dr. Ralf Luis (Sanibruk & Centar enskog koleda za nauku o zdravlju, Univerziteta u Torontu; Dr. Rut Dikson, (vanredni profesor odseka za psihijatriju, Univerzitet u Kalgariju) koji je pomogao u poglavlju o seksualnosti; Dr. L. Voruganti (Univerzitet Zapadnog Ontarija i Univerziteta u Torontu) koji je doprineo u poglavlju o razumevanju; Dr. Sanjiv Kumra i Rob Nikolson (Klark institut za psihijatiju) koji je pomogao kod poglavlja o deijoj shizofreniji i Dr. Gari Remington (Centar za zavisnost i mentalno zdravlje) koji je pomogao u poglavlju o rezidualnoj shizofreniji. Ostali doprinosi doli su od profesionalaca kao to su Andres Berzins (pravnika u regionu Otava-Karlton). Takoe elimo da zahvalimo Radnoj grupi Kanadske asocijacije psihijatara i Kanadskog saveza za istraivanja shizofrenije na njihovom Vodiu za kliniku praksu tretmana shizofrenije. Informacija sadrana u ovom vodiu je bila prireena i ukljuena u ovu knjigu. Svima njima i preduzeu "Pfizer Canada Inc." (naroito Karol Desrosiers ije je strpljenje i podrka bilo naroito znaajno), izraavam iskreno potovanje zahvalnost u ime "Kanadskog drutva za shizofreniju".

Toni Kerencija, Predsednik "Kanadsko drutvo za shizofreniju" - "Schizophrenia Society of Canada" Decembar 1999

O SHIZOFRENIJI: ZRACI NADE Referentni prirunik iz shizofrenije za porodicu i negovatelje PROLOG Ovaj prirunik obezbeuje dragocene informacije i usmerava osobe koje brinu o obolelima od shizofrenije. Velika dostignua u terapiji lekovima poveala su uspeh u leenju ove bolesti. Interdisciplinarni prilaz koji podrazumeva primenu lekova, podrku porodice i psihosocijalni tretman, prua obolelima dobru ansu za oporavak. Dugogodinja istraivanja dovela su do otkria biolokih i genetskih inioca nastanka shizofrenije i doprinela boljem kvalitetu leenja koji sada imamo. Ovaj prirunik prua itaocu bolji uvid u izazove sa kojima se suoava osoba koja boluje od shizofrenije, bolje razumevanje samog poremeaja, njegovih simptoma, leenja, uticaja na porodicu i savete kako se suoiti i nositi sa shizofrenijom. Mnogi eksperti i lanovi porodica posvetili su brojne asove ovom projektu. Nae uverenje je da e ovaj prirunik ublaiti patnju uzrokovanu shizofrenijom patnju onih koji je imaju i njihovih porodica jer bolje razumevanje samog poremeaja omoguuje bolje hvatanje u kotac sa boleu. Prirunik moe koristiti porodicama, profesionalnim negovateljima i iroj zajednici. Ovde navedene informacije prikupljene su iz vie izvora, ali njihova svrha nije da zamene konsultacije sa strunim licima (psihijatrima, klinikim psiholozima, socijalnim radnicima).

POGLAVLJE UVOD

Prirunik je prireen sa namerom da prui podrku, dajui itaocu informacije koje e mu pomoi da bolje rei neke od osnovnih i najeih problema vezanih za shizofreniju. Namenjen je porodicama, prijateljima i negovateljima osoba koje su ispoljile znake poremeaja i/ili kod kojih je postavljena dijagnoza shizofrenije. Farmaceutske kompanije nastavljaju da istrauju i pronalaze nove lekove kako bi poboljale leenje shizofrenije. Dok terapija lekovima ostaje kamen temeljac u oporavku, psihosocijalna terapija ima znaajan pozitivan uticaj na kvalitet ivota osobe sa shizofrenojom. Dostupni su razliiti programi sa ciljem da pacijentu pomognu da razvije svoje socijalne vetine, obui se za neki posao i zaposli se, naui kako da se suoi sa stresom u svome ivotu, da razume svoju bolest i njen uticaj na ivot i da postigne funkcionalni oporavak koliko je to mogue u datim okolnostima. Sve je ovo mogue ostvariti u drutvenoj zajednici, van bolnikih uslova, jer odavno su proli dani kada je bolnica bila jedino mesto gde ste mogli da se obratite za pomo. Zahvaljujui tekuim istraivanjima mnogo toga se saznalo o shizofreniji. Dokazi u prilog biolokog uzroka su mnogobrojni i sada upuuju na genetiku i fetalni razvoj. Odavno su proli dani kada su lekari krivili roditelje i zbog krivice roditelji krivili same sebe. Uzbudljivo je znati da je svest o shizofreniji napredovala i nastavlja da se razvija. To je od znaaja ne samo za istraivanja, ve i za one koji boluju od ovog poremeaja, kao i za njihove porodice. Bolje razumevanje drutva pomae obolelima pruajui im saoseajnost i podrku za lini razvoj. Ovaj prirunik sadri praktine savete zasnovane na iskustvu koje su porodice elele da podele sa itaocima jer su shvatile koliki je znaaj znanja u borbi sa shizofrenijom. Po njihovom savetu, ovde su izabrane razliite ideje i teme za koje se smatra da e vam biti od koristi na samom poetku sticanja znanja o shizofreniji. Nee sve od ovih ideja koristiti oboleloj osobi, niti e odgovarati vaoj etnikoj grupi i vaoj porodinoj tradiciji. Obim ovog prirunika je irok i ne obrauje sve detaljno.

Najvaniji savet, koji porodice koje su prole kroz sve to daju, jeste naite podrku. Na sastancima grupa za podrku moete dalje da istraujete problematiku, dobijete savet i steknete vie razumevanja. Povrh toga, kao lan Centra za psihoedukaciju ili neke sline organizacije, moete sa veom efikasnou da se izborite sa drutvenom zajednicom i zdravstvenim sistemom, ustanovite prava i dobijete pomo za obolelu osobu. Suoavanje sa shizofrenijom moe biti neto lake ako znate da se ne borite sami. Nadamo se da e vam ovaj prirunik pomoi u reavanju problema i izazova koje predstavlja shizofrenija. Teme su obraene tako da se lake razumeju. Za dodatne informacije moete se obratiti Centru za psihiedukaciju.

II

POGLAVLJE

TA JE SHIZOFRENIJA Definisanje shizofrenije Shizofrenija je veoma sloen mentalni poremeaj. U stvari, verovatno je vie bolesti maskirano u jednu. Smatra se da je uzrokovana biohemijskim disbalansom u mozgu. Poslednja istraivanja otkrivaju da se radi o nepravilnom rasporeivanju neurona tokom embrionalnog razvoja mozga. Pun nalet bolesti razvija se u kasnoj adolescenciji ili ranom zrelom dobu. Bolest se karakterie sumanutim idejama, halucinacijama, poremeajem miljenja, poremeajem komunikacije i socijalnim povlaenjem. Shizofrenija je ozbiljan ali leiv poremeaj (mozga) koji utie na sposobnost osobe da razlikuje ta je stvarnost a ta ne. Jednostavno objanjenje kako mozak funkcionie moe pomoi u definisanju shizofrenije. U mozgu postoje milijarde nervnih elija (neurona). Svaka od tih elija poseduje brojne veze (sinapse) preko kojih razmenjuje i prima signale od drugih elija. Poruke izmeu elija se prenose preko hemijskih supstanci, neurotransmitera. Ono to se zna je da je u mozgu obolelih od shizofrenije prisutan

poremeaj u radu ovog komunikacionog sistema. Mnoge porodice osoba koje boluju od shizofrenije, da bi lake razumele bolest, porede mozak sa telefonskom centralom. U mozgu veine ljudi ova centrala radi dobro. Dolazee informacije se prenose du odgovarajueg puta, proces prenoenja se odvija bez prepreka i javljaju se odgovarajua oseanja, misli i akcije. U mozgu u shizofreniji opaanja pristiu ali se pogreno usmeravaju ili se zaglave, ili zavre na pogrenoj destinaciji. Poremeaj moe postepeno da se razvija i da ostane dugo neopaen ili moe imati vrlo iznenadan poetak sa brzim razvojem. Najee se javlja izmeu esnaeste i tridesete godine ivota i zato je poznat kao najvei "onesposobljiva" omladine. Retko se poetak poremeaja javlja posle etrdesete godine. Shizofrenija je rasprostranjena svuda u svetu, kod ljudi svih rasa, kultura, socijalnih klasa, nezavisno od inteligencije i naina ivota. Nema razlike u pojavi shizofrenije kod mukog i enskog pola i zahvata jedan procenat globalne populacije. Uzroci shizofrenije Ponekad se simptomi slini onima u shizofreniji mogu javiti i u drugim bolestima kao to su: Hantingtonova bolest, fenilketonurija, Vilsonova bolesti, epilepsija, tumor, encefalitis, meningitis, multipla skleroza i kod mnogih drugih bolesti. Prava shizofrenija se dijagnostikuje kada se druge bolesti iskljue kao uzrok psihotinih simptoma. Osnovni uzrok shizofrenije i dalje ostaje nepoznat. Izmene u glavnim funkcijama mozga, kao to su miljenje, emocije i ponaanje, ukazuju da su bioloke promene u mozgu u osnovi shizofrenije. Neki istraivai smatraju da je re o neurotransmiterima (supstancama preko kojih komuniciraju nervne elije), da su zahvaeni dopamin, serotonin ili neki drugi neurotransmiteri. Limbiki sistem (deo mozga koji je odgovoran za emocije), talamus (koji koordinira dolazee i odlazee poruke) i nekoliko drugih delova mozga su, verovatno, ukljueni. Precizni mehanizam promena koje nastaju u mozgu i vreme njihovih javljanja su jo uvek nepoznati, ali postoje dokazi da se promene koje eventualno mogu voditi razvoju shizofrenije javljaju u ranom razvoju mozga. Geni i genetski rizik

S obzirom na injenicu da geni kontroliu aktivnost neurotransmitera, postoje jaki dokazi koji ukazuju na to da su geni deo uzroka shizofrenije. Ovi dokazi potiu od studija vezanih za porodice, blizance i mnogih drugih prouavanja. Oboljenje se javlja kod 1 procenta opte populacije, ali se rizik poveava ako je neko od roaka oboleo. Za 10-15 procenata je vei rizik za razvoj bolesti ako brat (sestra) ili jedan od roditelja ve ima shizofreniju, a ako su oba roditelja obolela rizik se poveava na 40-50 procenata. Kod bliih roaka (bratanci, bratanice) i unuadi osoba koje boluju od shizofrenije, postoji rizik od 3 procenta da e se poremeaj razviti. Ako jedan od blizanaca ima shizofreniju potoji 50 procenata mogunosti da e se poremeaj razviti i kod drugog. Genetsko savetovanje moe biti od koristi za odreivanje rizika od nastanka bolesti pri planiranju porodice. Meutim, nisu pronaeni geni za shizofreniju, premda su istraivai identifikovali nekoliko regiona na hromozomima gde bi se geni vezani za shizofreniju mogli nalaziti. Postoji nada da e u budunosti ovi geni biti pronaeni, to bi pomoglo u dijagnostici i u pronalaenju specifine terapije za shizofreniju. Postoji verovatnoa da je ovo oboljenje povezano sa delecijom hromozoma 22 (nedostaje mali deo). To bi mogao biti podtip shizofrenije (sindrom delecije 22q). Ovo se javlja u maloj grupi ljudi sa shizofrenijom koji najee imaju poremeaj uenja, nazalni govor, mogu imati i uroene srane defekte ili druge fizike poremeaje. Ostali faktori koji mogu da poremete normalno funkcionisanje raznih neurotransmitera su stres, virusne i druge infekcije, upotreba droga i ishrana. Stres i infekcije Uloga stresa u shizofreniji nije potpuno jasna, on ne uzrokuje bolest, ali emocionalni ili fiziki stres (povreda, infekcije) mogu biti okida ili mogu da pogoraju simptome bolesti kada je ona ve prisutna. Upotreba droga Droga (ukljuujui alkohol i uline droge) sama po sebi nije uzrok shizofrenije, ali moe da pogora psihotine simptome kod obolelih osoba. Neke od droga (amfetamin, fenilciklidin - aneoski

prah) mogu da kod zdravih osoba izazovu pojavu simptoma kao kod shizofrenije. Ishrana Naunici se slau da je pravilna ishrana od esencijalnog znaaja za dobrobit obolele osobe, ali smatraju da nedostatak odreenih vitamina nije uzrok same bolesti. Leenje sa multivitaminskom terapijom nije dokazano a i veoma je skupo. Postoje poboljanja kod nekih osoba tokom uzimanja vitamina, ali je to moda rezultat antipsihotika koje su uzimali u isto vreme ili dobro strukturisanog reima ishrane i lekova, ili su oni jedni od 30 procenata ljudi koji se oporave bez obzira na tretman koji koriste. Adekvatna ishrana je vana za dobrobit obolele osobe, ali ona sama po sebi ne moe da izlei bolest, niti da vodi ka oporavku.

III

POGLAVLJE

PREPOZNAVANJE SHIZOFRENIJE Simptomi Shizofrenija, kao i druge bolesti, ima znake i simptome. Simptomi mogu varirati od osobe do osobe. Nivo funkcionisanja obolelog smanjuje se u oblastima kao sto su: rad na akademskim postignuima (na nivou kolovanja) na odravanju line higijene i brige o sebi u interakciji sa drugima.

Izmene linosti su osnova u prepoznavanju shizofrenije. U poetku promene mogu biti blage i diskretne, pa prolaze neopaeno. Kako se pogoravaju, one postaju uoljive za porodicu, prijatelje i kolege na poslu. Dolazi do gubitka oseanja, manjka interesovanja i motivacije. Ranije drutvena osoba moe postati povuena, tiha,

promenljivog raspoloenja, sumnjiava i/ili paranoidna. Moe da se smeje kada se ispria tuna pria, da plae kada se ispria ala ili moe postati nesposobna da iskae bilo kakve emocije. Najjae izraene promene su u domenu miljenja obolele osobe, naruavajui njenu sposobnost da misli jasno i logino. Misli se mogu sporo formirati ili da nadolaze veoma brzo, ili da se ne javljaju uopte (blok misli). Osoba moe skakati sa teme na temu, da deluje konfuzno ili moe imati tekoa u donoenju lakih zakljuaka. U miljenju mogu postojati sumanute ideje i pogrena verovanja koja se opiru loginim objanjenjima. Osobe mogu imati ideje proganjanja, uvereni da ih neko pijunira ili da kuje zaveru protiv njih. Drugi mogu imati ideje veliine, oseaju se kao supermeni verujui da su sposobni da urade sve i da su nepovredivi. Kod ostalih se mogu javiti jaka religiozna ubeenja ili da imaju misiju da isprave sve nepravde na svetu. Promene u opaanju okreu svet obolele osobe naglavake. Nervi koji prenose informacije do mozga polazei od ula postaju zbunjeni, pa osoba vidi, uje, osea mirise i ukuse koji nisu stvarni (ne postoje u realnosti). To su halucinacije. Nije teko razumeti zato osobe koje doivljavaju ove duboke i zastraujue promene ele da ih zadre kao tajnu, kao da se nita ne dogaa i izbegavaju ljude i situacije u kojima se to moe otkriti. Poto je nepoverenje odgovor koji dobiju kada govore o halucinacijama i svojim ubeenjima, osobe obolele od shizofrenije prestaju da priaju o tome. Ova intenzivna unutranja doivljavanja podstiu oseanja straha, panike (normalne reakcije pod tim okolnostima), koja dalje mogu da ekstremno pogoraju emocionalno stanje. Duevni bol obolelih od shizofrenije je pojaan i time to su svesni kakvu patnju uzrokuju svojoj porodici, prijateljima, jer zahtevaju puno razumevanja, strpljenja i uveravanja da nee biti naputeni. Rani upozoravajui znaci poetka bolesti Jedna od tekoa u prepoznavanju ranih znakova poetka bolesti jeste ta to se oni lako mogu zameniti sa nekim tipinim ponaanjem adolescenata. Bolest se moe javiti tokom tinejderskih godina, u vreme kada se javljaju mnoge nagle psihike, socijalne, fizike i promene u ponaanju. Zbog toga, ne postoji nikakav lak metod da se uoi razlika, u pitanju su stepeni ispoljavanja. Nekad je

teko razluiti da li se radi o prolaznoj fazi promene raspoloenja ili neobinog ponaanja. Ako ste zabrinuti, najbolje je da se obratite lekaru specijalisti. Sledea lista ranih znakova mentalnih poremeaja oformljena je od strane porodica obolelih: Najei znaci: socijalno povlaenje, izolacija i sumnjiavost prema drugima poputanje i naputanje odravanja line higijene bezizraajnost pogleda nesposobnost u ispoljavanju radosti nesposobnost da se zaplae ili preterano plakanje neprikladno smejanje prekomeran zamor i pospanost ili nesanica. Drugi znaci: iznenadne promene u karakteru linosti tuno raspoloenje (intenzivno i dugotrajno) osiromaenje socijalnih odnosa nesposobnost koncentracije (usredsreivanja panje) i mogunosti da se reavaju manji problemi ravnodunost, ak i u veoma vanim situacijama naputanje aktivnosti (i ivota uopte) opadanje u akademskim ili atletskim postignuima neoekivana razdraljivost, svadljivost, agresivnost prekomerna aktivnost ili neaktivnost, ili variranje izmeu ova dva ekstrema ekstremna religioznost ili preokupiranost okultnim (paranormalnim) upotreba droge ili alkohola zaboravnost ili gubitak stvari od vrednosti neuobiajena osetljivost na stimuluse (buka, svetlost) izmenjen oseaj za miris i ukus primetan i brz gubitak u telesnoj teini este selidbe ili stopiranje na putu rani znaci migrene onesveivanje (padanje u nesvest) udni stavovi

odbijanje da se dotakne osoba ili objekat, izolacija ruku papirom, rukavicama brijanje glave ili uklanjanje dlaka sa tela samopovreivanje zagledanost u jednu taku bez treptanja ili neprestano treptanje kruta tvrdoglavost.

Nijedan od ovih znakova sam po sebi ne ukazuje da postoji mentalni poremeaj. Savetuje se da, ako je prisutno vie ovih znakova istovremeno ili su evidentne promene u karakteru koje traju vie od nekoliko nedelja, potraite savet lekara. Mnoge porodice su uoile da nije bilo loginog toka u miljenju tokom razgovora, druge su uoile da su roaci poeli da priaju glasno sami sa sobom i nisu uli ta su im drugi govorili. Jedan mladi je poeo da istrauje religije i parapsiholoke fenomene, drugi je iskljuivao sve radio aparate jer je verovao da dobija poruke preko njih. U nekim porodicama su oboleli unitili bankovne knjiice, krtenice, fotografije. Znaci paranoje javljaju se u mnogim sluajevima oboleli priaju o zaveri protiv njih ili dokazuju da su trovani. Jedna ena, kada god je videla ljude kako priaju, mislila je da priaju o njoj. Kasnije, porodice stiu do take kada vie ne mogu da toleriu promene u ponaanju obolelog. Neki su rekli da je bilo mnogo zbunjenosti, ozlojeenosti i besa prema oboleloj osobi. Brat (sestra) su esto mislili da su njihovi bolesni brat ili sestra samo lenji i da su zaobilazili svoje obaveze, deca su bila posramljena i zbunjena to se njihovi roditelji drugaije ponaaju, roditelji se nisu slagali u pogledu reavanja problema dece ili je stabilnost braka trpela. Svi koji su proli kroz ovo savetuju da se ne eka da tenzija dostigne takav nivo, ve da treba potraiti pomo od lekara ranije. Vano je zapamtiti da rana dijagnoza vodi ranoj terapiji poremeaja, a to je dobar put ka oporavku.

SHIZOFRENIJA U DETINJSTVU I ADOLESCENCIJI SHIZOFRENIJA U DETINJSTVU Shizofrenija koja se javlja u detinjstvu (do 12. godine) je retka, kliniki teka forma shizofrenije koja je povezana sa poremeajima u govoru i socijalnom razvoju koji se javljaju mnogo pre pojave psihotinih simptoma. U ovoj ranoj fazi teko je prepoznati poremeaj. Deiji psihijatri trae postojanje nekoliko od sledeih upozoravajuih znakova: tekoe u razlikovanju ta je san a ta realnost vienje stvari koje ne postoje uju se glasovi koji nisu stvarni konfuzno miljenje ivopisna i bizarna miljenja i ideje ekstremna udljivost udno ponaanje paranoja (misle da ljudi namerno hoe da ih povrede) ponaaju se mlae u odnosu na uzrast anksioznost i plaljivost nisu u stanju da razlikuju ta je na televiziji a ta u realnosti znatni problemi u uspostavljanju i odravanju prijateljstava.

Najee se shizofrenija u detinjstvu javlja postepeno, tokom dueg vremena. Moe se uoiti da je ranije drueljubivo dete postalo stidljivo, povueno. Poinju da priaju o udnim strahovima i idejama ili da govore stvari koje nemaju smisla. Moe se primetiti da se dete oslanja na roditelje mnogo vie nego ranije. Dva najea psihotina simptoma kod dece su slune halucinacije i sumanute ideje. Dijagnoza Procena da li postoji psihoza kod deteta zahteva viestruke preglede da bi se odredio mentalni (psihiki) status deteta. Potrebni su podaci iz dotadanjeg ivota deteta ukljuujui i izvetaje iz kole, podatke neuropsiholokog testiranja, procena govora i

upotrebe jezika, neroloke i genetske konsultacije. Ako dete ima halucinacije i/ili sumanute ideje, ovi simptomo sami po sebi nisu dovoljni da bi se postavila dijagnoza shizofrenije. Hronini simptomi i promene u socijalnom ponaanju (hronini poremeaji u razvoju i izmene u kolskom i drutvenom funkcionisanju) su kljune u procenjivanju. Istraivai smatraju da uvod u shizofreniju moe da ukljuuje: zaostajanje u razvoju poremeaj ponaanja poremeaj u ekspresiji i razumevanju govora znatno umanjenje motornih funkcija problemi u uenju i kolovanju granine i nie vrednosti IQ prolazni simptomi i ponaanje slino autizmu.

Dete kome je postavljena dijagnoza shizofrenije treba pomno pratiti nekoliko godina da bi se, ako se dobiju nove informacije o simptomima, u skladu sa njima dijagnoza promenila. Terapija Deci kod kojih je dijagnostikovana shizofrenija u terapiji e biti od koristi lekovi (ublauju simptome) i psihosocijalna terapija. Prilikom formiranja terapijskog plana treba obratiti panju na trenutno kliniko stanje deta, njegov kognitivni nivo, stepen razvoja i stepen teine bolesti. U cilju postizanja dobrog terapijskog odnosa neophodno je da deca budu u kontaktu sa istom grupom negovatelja kako bi se uspostavilo poverenje. S obzirom na to da deca u tim godinama teko mogu da razumeju prirodu ove bolesti neophodno je da roditelji/staratelji ili negovatelji znaju kako da prepoznaju njihove promene raspoloenja, promene u ponaanju ili promene u toku procesa miljenja koje mogu ukazivati na pogoranje, kako bi se odmah poelo sa terapijom. Istraivai smatraju da je rano otkrivanje bolesti veoma vano jer psihotino pogoranje moe imati kumulativni efekat koji ometa oporavak u funkcionisanju. Roditelji bi trebalo da potrae savet kako da prepoznaju simptome i poremeaje ponaanja kod svoje dece, kako da obezbede manje stresno okruenje i oforme strategiju za reavanje problema vezanih za shizofreniju.

Od dva tipa lekova za leenje shizofrenije (tzv. antipsihotika) oba su (tj. i tipini i atipini) prihvatljivi kao lekovi prvog izbora u terapiji shizofrenije kod dece. Prilikom izbora antipsihotika treba obratiti panju na ranije odgovore na lek, porodinu istoriju odgovora, na cenu leka i na toleranciju pacijenta na neeljena dejstva leka. Deca su osetljiva na ista neeljena dejstva leka kao i odrasli, a osetljivija su u odnosu na odrasle na neka neeljena dejstva kao to su porast telesne mase, ekstrapiramidalni simptomi i tardivne diskinezije. U cilju postizanja dobrog oporavka neophodno je minimizirati stres kod deteta. Tokom oporavka dete se postepeno vraa u kuno okruenje, drutvenu zajednicu i kolu. Deca sa shizofrenijom esto zahtevaju individualne kolske programe i posebne aktivnosti. Zbog njihove velike osetljivosti i mogunosti pogoranja neophopdna je velika podrka od strane roditelja i negovatelja. Psihosocijalna terapija za bolesno dete obuhvata: okupacionu terapiju fokusiranu na aktivnosti svakodnevnog ivota, trening socijalnih vetina, terapiju govora i jezika, terapiju umetnou i rekreaciju. Tokom stabilne faze neophodno je praenje neuropsiholokih sposobnosti deteta kao i njegove aktivnosti, jer su ove informacije bitne u planiranju terapije i mogu dete bolje pripremiti za ulazak u svet odraslih. Preporuuje se da pitate svoga lekara ili pedijatra da vam preporue psihijatra koji se naroito bavi shizofrenijom kod dece. Smatra se da rani poetak terapije antipsihotinim lekovima moe da sprei tetne posledice koje se javljaju kao rezultat dugotrajnog neleenja psihoze. Suoavanje sa mogunou da dete boluje od shizofrenije je za roditelja nesumljivo veoma teko. Najbolji nain da se pomogne detetu i da se uhvati u kotac sa ovim poremeajem jeste da se o njemu to bolje informie. ADOLESCENTI SA SHIZOFRENIJOM Najei poetak shizofrenije je izmeu 15 i 30 godine, pa se stoga prvi znaci ovog poremeaja najee javljaju tokom adolescencije. Adolescencija je period izazova za sve porodice, ali kada se kod adolescenta dijagnostikuje shizofrenija izazovi postaju zastraujui.

Prepoznavanje simptoma Rani poetak moe da upuuje na teu formu bolesti, verovatno, udruenu sa genetskom predispozicijom (postojanje shizofrenije u porodici) ili postojanjem drugih premorbidnih abnormalnosti (promene koje su postojale dugo pre poetka bolesti), poremeajem uenja, pervazivnim razvojnim poremeajem (poremeaj sa karakteristikama slinim autizmu), umanjenim socijalnim vetinama i slino. Iako su glavni simptomi shizofrenije isti kao i kod odraslih, esto je teko kod mladih pacijenata razdvojiti shizofreniju od afektivne psihoze (depresije ili bipolarnog poremeaja sa psihotinim karakteristikama, ili shizoafektivnog poremeaja), jer su simptomi meoviti i nediferencirani u prvoj psihotinoj epizodi kod mladih. Na alost, ne postoji nikakav definitivni test kojim bi se ovi poremeaji mogli razdvojiti, tako da se postavljanje dijagnoze oslanja na uoene i prijavljene simptome. Zbog toga je teko biti 100 posto siguran u postavljenu dijagnozu u ranoj fazi bolesti, naroito u deijoj dobi i adolescenciji, pa se dijagnoza esto revidira u prvih nekoliko godina. Rani poetak je ee postepen i podmukao nego iznenadan. Obino je prisutan dug period postepenog opadanja u funkcionisanju (tzv. prodromalni stadijum bolesti) tokom vie meseci ili godina, koji prethodi pojavi uoljivih simptoma bolesti (sumanute ideje, halucinacije, grubo dezorganizovano miljenje i generalno otuenje od realnosti). Prodromalni stadijum se moe ispoljavati kao apatija, povlaenje, negovorljivost, smanjenje interesovanja i kolskih aktivnosti, gubljenje kontakata sa prijateljima, gubitak inicijative, bizarna interesovanja ili preterana interesovanja za parapsihologiju i nadprirodno, udno ponaanje ili rituali, zanemarivanje higijene i dezorganizovano miljenje (tekoe u koncentraciji, nepovezan govor). Upotreba droge ili alkohola moe delovati kao okida shizofrene epizode ili moe predstavljati nain na koji adolescent pokuava da izae na kraj sa simptomima shizofrenije kada su se ve pojavili. Psihoza uzrokovana upotrebom droge ili alkohola prolazi za nekoliko dana ili nedelja. Drugi mogui znaci ukljuuju antisocijalno ponaanje slino delikvenciji ili agresivno ponaanje. Prodromalni stadijum moe da lii na depresiju i nekada je teko razlikovati shizofreniju u ranoj fazi bolesti od depresije.

Naroito predstavlja problem ovo razluiti kada je adolescent kod koga se postepeno razvija shizofrenija depresivan. Meutim, u shizofreniji je raspoloenje ee snieno (zaravnjeno) nego tuno. Takoe, postoji nesposobnost da se doive i/ili ispolje odgovarajua oseanja, kao i tekoe u prepoznavanju emocija drugih ljudi. Terapija Akutna psihotina epizoda, naroito prva, obino zahteva hospitalizaciju u trajanju od nekoliko nedelja radi procene i stabilizacije. Dalji tretman se moe obezbediti u ambulantnim uslovima, posebno ako je pacijent u stabilizovanoj fazi svoje bolesti i kome je terapija ustanovljena. Meutim, mnogi pacijenti zahtevaju ponovni prijem u bolnicu zbog akutne psihotine epizode, naroito tokom prvih nekoliko godina. Problematika u terapiji lekovima kod adolescenata je manje-vie ista kao i kod odraslih. Ipak, odreeni faktori su od dodatne vanosti u adolescenciji. To su: potreba da se pobolja intelektualno funkcionisanje (budnost, sposobnost koncentracije, pamenje) najbolje to je mogu, u cilju ubrzanja nastavka kolovanja. Neka neeljena dejstva (poveanje telesne mase i akne) naroito su problematina za adolescente i mogu voditi ka gubitku saglasnosti za nastavak terapije. Prihvatanje terapije je, uopte uzevi, veliki problem kod adolescenata i obino zahteva dodatne napore roditelja kako bi obolela osoba redovno uzimala terapiju. Pri tome se mora potovati prirodna i normalna potreba adolescenta za kontrolom i odreenim stepenom samostalnosti. Stabilan, empatski i podravajui odnos lekara prema pacijentu je, naravno, veoma vaan kako bi prihvatili lekove s obzirom na to da su adolescenti sa shizofrenijom esto nepoverljivi, paranoidni i bez uvida u sopstvenu potrebu za leenjem. Kada je stanje stabilizovano lekar, terapeut, medicinska sestra mogu zapoeti savetovanje razgovom o svakodnevnim dogaajima i stresovima, ohrabrujui adolescenta da govori o svojim mislima i oseanjima i da razvije bolje sposobnosti u testiranju realnosti i reavanju problema. Intenzivnija, introspektivna, analitiki orijentisana psihoterapija u sutini nije preporuljiva jer moe biti suvie stresna za osobu sa shizofrenijom.

Izlazak na kraj sa boleu kod tinejdera Porodicama je potrebno puno emocionalne i praktine podrke kada se susretnu sa uslovima vezanim za bolest njihivog lana, naroito tokom nekoliko prvih burnih godina bolesti (u mnogim sluajevim, prvih nekoliko godina su i najgore, nakon ega dolazi do stabilizacije bolesti). Za mnoge roditelje sama dijagnoza predstavlja teak gubitak ideala i oekovanja, te je razumljivo da prolaze kroz period aljenja tokom borbe da prihvate novu realnost. Vano je znati da vi niste mogli uzrokovati ovaj modani poremeaj kod svoga deteta nita vie nego to ste mogli da uzrokujete bolesti kao to je npr. Alchajmerova bolest. Meutim, stresne interakcije u porodici (koje ukljuuju visok nivo neprijateljstva i kritike) mogu doprineti pogoranju simptoma kod osoba koje ve boluju od shizofrenije. Porodici moe biti od pomoi da dobije to vie informacija o bolesti, njenom tretmanu, ukljuujui i informacije kako minimizirati negativne obrasce u komunikaciji i interakciji koji mogu predstavljati dodatni stres za sve ukljuene strane. Porodice se mogu informisati kod socijalnog radnika o uticaju bolesti na porodicu i mogunostima dobijanja pomoi, kako da izau na kraj sa ponaanjem obolelog i kako da adekvatno komuniciraju sa njim. Zapamtite da ste vi kao porodica i negovatelji deo reenja, a ne deo problema. Porodice su znatno bolje organizovane poslednjih godina i postale su veoma vana grupa koja utie na politiku i finansiranje u reavanju problema vezanih za shizofreniju. Roditelji uestvuju u terapiji svoje dece, redovno odlaze na razgovore sa lekarima i obezbeuju korisne informacije koje su vezane za simptome i funkcionisanje njihove dece (potujui potrebu adolescenta za odreenim stepenom privatnosti i samostalnosti, i izbegavajui tretiranja adolescenta kao malog deteta). Odnos sa mentalno obolelim adolescentom ponekad moe biti veoma buran jer su oni skloni da ispolje svoj bes i frustracije na osobe sa kojima se oseaju najsigurnije. Potrebe brae (sestara) takoe ne smeju biti zanemarene, i njima su potrebni ljubav i panja, uverenja i objanjenja za ponaanje njihovog bolesnog brata (sestre). Svakodnevni ivot Intenzivne i stresogene porodine interakcije se ponekad mogu poboljati kada oboleli i njegova porodica imaju vie prostora

i vremena za individualne aktivnosti i kada se snizi nivo stresa u svakodnevnoj meusobnoj komunikaciji. Edukativne potrebe (potrebe za kolovanjem) Kada je obolela osoba u fazi remisije, moe biti u stanju da nastavi akademsko kolovanje ili pripremu za posao. Adolescenti sa shizofrenijom obino imaju posebne potrebe u edukaciji, mogu zahtevati dodatnu podrku i smanjenje akademskog gradiva, ili mogu da pohaaju alternativne kole (dnevne programe posebno oformljene za adolescente koji boluju od mentalnih bolesti). Takve kole mogu biti u vezi sa klinikama ili drutvenim organizacijama za mentalno zdravlje. Stariji adolescenti mogu imati potrebu za pomoi u osposobljavanju za posao ili za kolovanje nakon srednje kole. Mnogima e biti potrebna finansijska pomo, bilo kao posao sa skraenim radnim vremenom ili pomo drave (invalidnina). Drutvene potrebe Shizofrenija vodi ka smanjenju socijalnih vetina, gubitku inicijative i vrlo esto paranoji, pa se kao rezultat esto javlja socijalno izbegavanje. Adolescentu sa shizofrenijom obino treba pomo da pobolja svoje socijalne vetine i da se ponovo povee sa ranijim grupama. Neki adolescenti oporavljajui se od akutne psihotine epizode ili hospitalizacije mogu uspeno da se poveu sa starim prijateljima. Drugima je lake da uspostave kontakt sa osobama koje takoe boluju od mentalnih poremeaja. Socijalna reintegracija ostvaruje se uestvovanjem u grupama za treniranje socijalnih vetina, psihijatrijskim dnevnim programima ili u strukturisanim socijalnim aktivnostima u drutvenoj zajednici. Perspektiva Shizofrenija je ozbiljna i hronina bolest a ne samo faza, te je neophodno ustanoviti realne ciljeve u individualnom funkcionisanju. Ali sada ima mnogo vie mesta za optimizam nego ranije. Cilj leenja nije samo da pomogne adolescentima da se vrate na prethodni nivo funkcionisanja, ve i da im pomogne da napreduju koliko je to mogue. Ranim i stalnim tretmanom (antipsihoticima i

psihosocijalnom rehabilitacijom) adolescent sa shizofrenijom moe biti u stanju da dostigne znaajno bolje funkcionisanje nego to je to ranije bilo mogue.

IV

POGLAVLJE

DIJAGNOSTIKOVANJE SHIZOFRENIJE Druge sline bolesti Za sada ne postoji laboratorijska analiza kojom se moe postaviti dijagnoza shizofrenije, te se ona postavlja na osnovu simptoma koje sama osoba primeti i onih koje lekar opservira. Da bi se postavila dijagnoza shizofrenije neophodno je da se prethodno iskljue drugi mogui uzroci koji daju simptome sline shizofreniji kao to su: upotreba droge, epilepsija, tumor na mozgu, poremeaj rada tireoidne lezde, drugi poremeaji metabolizma (npr. hipoglikemija), kao i druge telesne bolesti. Takoe, ovo stanje mora biti diferencirano od bipolarnog (manino-depresivnog) poremeaja. Pojedini pacijenti ispoljavaju simptome oba poremeaja (i shizofrenog i bipolarnog), pa se takvo stanje naziva shizoafektivni poremeaj. Ako je va lekar postavio dijagnozu shizofrenije, nemojte oklevati da pitate da li su iskljuene i druge bolesti, ili da pitate na osnovu ega je postavljena takva dijagnoza. Kada je u pitanju ovako zbunjujua i promenljiva bolest kao to je to shizofrenija, mogli biste da se raspitate za miljenje drugog lekar, bez obzira na to da li ste zadovoljni odgovorom svoga lekara. Ovakav zahtev je potpuno prihvatljiv i nemojte brinuti o tome da li e lekar to shvatiti kao linu kritiku. Oprez je prihvatljiv jer slini simptomi, u razliitim kombinacijama, ne moraju biti dokaz shizofrenije. Mogu biti posledica preterane imaginacije (mate) ili ekstremnog stresnog dogaaja, npr. smrt u porodici ili raskid braka. Krucijalni faktor je relativna sposobnost da se prekine matanje. Dananja poveana preciznost u dijagnostikovanju shizofrenije titi od mogunosti pogrenog tumaenja simptoma i znakova bolesti.

Dijagnoza shizofrenije bie veoma bolna za vas i vau porodicu, ali zapamtite da postoji mnogo ljudi koji su iskusili ista oseanja koja i vas pritiskaju. Potraite utehu i podrku u ovim tekim trenucima jer vam ona nee pomoi samo da se izborite sa ovom boleu, ve ete nauiti dragocenu lekciju kako da pomognete osobi sa shizofrenijom. TIPOVI SHIZOFRENIJE Kako bi se olakalo postavljanje dijagnoze i kako bi terapija bila efikasnija, psihijatri su podelili shizofreniju na nekoliko tipova. Ova podela je bazirana na godinama iskustva i istraivanja, a na osnovu opserviranog ponaanja, simptoma i oseanja opisanih od strane pacijenata, lanova njihovih porodica, medicinskih sestara, psihijatara. Dezorganizovani tip Ovaj tip shizofrenije, koji se jo naziva i hebefreni tip, ima sledee dijagnostike kriterijume: rani simptomi ukljuuju slabu koncentraciju, promenljivo raspoloenje, konfuznost i udne ideje. Paranoidni tip Ovaj tip karakteriu ekstremna sumnjiavost, sumanute ideje i/ili halucinacije sa persekucijom, ili ree, sa grandioznim sumanutim idejama (idejama veliine). Drugi simptomi koji se mogu javiti su anksioznost, bes, svadljivost, ljubomora i povremeno agresivnost. Katatoni tip Dijagnostiki kriterijumi za ovaj tip shizofrenije obuhvataju: Govor osobe je esto nekoherentan, teko se razume ili se udaljuje od teme Sumanute ideje i pogrena uverenja nisu dobro ustanovljena Osobe ne pokazuju nikakva oseanja ili su odgovori neodgovarajui (praeni neprikladnim smehom i dr.)

katatoni stupor (znatno smanjenje u reagovanju na okolinu) ili mutizam nepokretnost, otpor ka svim instrukcijama ili pokuajima da se osoba fiziki pomeri odravanje rigidnog ili bizarnog stava (tela ili dela tela) fizike aktivnosti koje koje nemaju neku svrhu i nisu uslovljene okolinom.

Nediferentovani tip Ponekad glavni psihotini simptomi ne mogu biti klasifikovani ni u jednu od navedenih kategorija ili mogu odgovarati kriterijumima za vie tipova shizofrenije. Rezidualni tip Ova kategorija predstavlja stanje kada postoji bar jedna prepoznatljiva epizoda shizofrenije, ali trenutno nema uoljivih psihotinih simptoma, a prisutni su manje jasni znaci bolesti kao to su socijalno povlaenje, ekscentrino ponaanje, neprikladne emocije i neadekvatno miljenje. U dananje vreme psihijatri vie govore o grupi simptoma: grupa pozitivnih simptoma, grupa negativnih simptoma, grupa dezorganizovanog ponaanja, grupa simptoma vezanih za promene raspoloenja i grupa kognitivnih simptoma. S obzirom na to da danas imamo lekove koji naroito dobro deluju na simptome vezane za raspoloenje i znatno poboljavaju kognitivnme simptome, u budunosti bi oboleli od shizofrenije mogli biti tretirani u zavisnosti od toga koju grupu simptoma imaju. Drugim reima, mogu dobiti nekoliko razliitih antipsihotinih lekova koji bi delovali na razliite domene psihoze. U POTRAZI ZA MEDICINSKOM POMOI - obraanje lekaru Najee su lanovi porodice ti koji prepoznaju kada je neophodna medicinska pomo obolelom lanu. Preuzmite inicijativu. Pitajte vaeg porodinog lekara za pomo u proceni kada sumnjate da su prisutni simptomi mentalnog poremeaja. Vano je da shvatite da va roak u osnovi nije svestan abnormalnosti svojih simptoma setite se da obolela osoba

veruje da su halucinacije, sumanute ideje ili drugi simptomi stvarni. Stoga e oni, verovatno, odbijati svaki predlog da posete lekara zbog ovih tegoba. ak i tada kada je osoba svesna da sa njom neto nije u redu, njihova konfuzija i strah u vezi sa problemom mogu je potai da negira da problem uopte postoji. Napori da va roak prihvati da poseti lekara mogu biti uspeni ako ih ne iznosite u vidu primedbi o njihovom udnom ponaanju Ponaa se vrlo udno u poslednje vreme ili vezano za oseanja drugih lanova porodice - Uznemirava porodicu svojim ponaanjem. Ohrabrujte obolelu osobu da poseti lekara vezano za druge simptome kao to su: nesanica, manjak energije, bezvoljnost ili tuno raspoloenje. Kada zakaete odlazak kod lekara, moete napisati ta vas brine ili ta se deavalo u poslednje vreme sa vaim roakom. Pravite zabeleke Kada zapone leenje, korisno je da vodite dnevnik zabeleki o bolesti, notirajui naine ponaanja (obrasce ponaanja), terapiju koju uzimaju i sve korake koje preduzimate kako biste pomogli obolelom. Iako ovo moe zahtevati znatan napor, porodice sa iskustvom istiu veliku vrednost voenja zabeleki jer vam moe pomoi u davanju podataka o simptomima psihijatru ili negovatelju, a i korisne su referenca ako se javi pogoranje. Zabeleke treba da budu jasne i precizne po formi, izbegavajte nejasne rei i opise. Bitno je da notirate opservirano ponaanje. (Npr. zabeleili ste odreeno ponaanje - Jovan odbija da se okupa i nosi istu odeu svaki dan. Ovo je mnogo dragoceniji podatak nego da ste rekli da on loe izgleda - izgleda grozno. Ili rei lekaru da Suzana plae najmanje po sat vremena svake noi korisnije je nego rei da ona izgleda tuno u poslednje vreme.) Zapiite detalje primeenog ponaanja ukljuujui i dan, vreme i trajanje ako je to mogue. Vodite beleke o svojim posetama lekaru, i uvajte kopije svih lekarskih izvetaja. Od velike je vanosti da vodite beleke kao poverljiva dokumenta koja e se koristiti sa velikom diskrecijom, jer ako va roak ima paranoidne tendencije, samo saznanje da vi beleite njegovo ponaanje e ga uveriti da ga vi pijunirate. Sa druge strane, neke porodice su ustanovile da je korisno ukljuiti obolelog u voenje zabeleki, ohrabrujui ih da ukratko zabelee svoje misli i oseanja.

Korist od voenja zabeleki nije samo praktina, ve ima i terapijski efekat jer zapisujui vane informacije oslobaate sebe od tereta da to sve zapamtite. PRVI PREGLED Prvi pregled obolele osobe trebalo bi da obuhvati kako somatski, tako i psihijatrijski pregled. Uopteno govorei, osobi koja je do tada bila dobrog zdravlja treba uraditi skrining na psihoaktivne supstance, biohemijsku analizu krvi, pregled krvne slike i analizu urina. Metode vizualizacije mozga (glave) treba uraditi ukoliko su prisutni neuroloki znaci ili simptomi drugih bolesti mozga. Ako postoji podatak o tekoama u uenju, treba uraditi neuropsiholoko testiranje. Procena inteligencije, pamenja, panje, komandnih funkcija, govora, vizuelnih i motornih vetina mogu da otkriju i sauvane i smanjene mentalne sposobnosti, ukljuujui i socijalno funkcionisanje, i moe biti vodi u planiranju rehabilitacije. Psihijatri bi trebalo da se naroito obaveste o: pozitivnim i negativnim simptomima i znacima, kao i o promenama u funkcionisanju kada su poeli psihotini simptomi i koji su mogui precipitirajui faktori (korienje psihoaktivnih supstanci i dr.) korienju ili zloupotrebi psihoaktivnih supstanci postojanju istorije o suicidalnim idejama ili ponaanju postojanju istorije agresije (fizike ili psihike) istoriji dosadanjeg opteg zdravstvenog stanja pacijenta postojanju istorije shizofrenije ili drugih psihotinih poremeaja u porodici (ukljuujui i terapiju koju su dobili), druge psihotine poremeaje (ukljuujui i bolesti zavisnosti i suicidalno ponaanje) i naslednih bolesti u porodici trenutnom nainu ivota pacijenta, ukljuujui i porodino okruenje, finansije, socijalne aktivnosti, ukljuujui i socijalno i akademsko funkcionisanje (takoe, i u detinjstvu i adolescenciji).

Ova pitanja bi psihijatru trebalo da daju nagovetaj o potencijalnom ishodu terapije (to je bilo due trajanje psihoze koja nije tretirana, to e rezultati sa veom verovatnoom biti slabiji). Zatim, da omogue procenu da li i kada pacijent treba da bude hospitalizovan i da li druga bioloka pretraivanja treba da se sprovedu. Naoruavanje znanjem je najbolji nain da zatitite sebe i svog roaka kada se suoavate sa zdravstvenim sistemom. Postavljanje pitanja psihijatru nije samo nain da uestvujete u proceni stanja vaeg roaka, ve je i neophodno da bi ste se vi informisali. Nemojte se plaiti da iskaete svoju zabrinutost, niti da ispoljite svoju posveenost uloga koju imate daje vam pravo na znanje koje e vam pomoi da se suoite sa ovim poremeajem. Evo nekih pitanja na koja bi trebalo da dobijete odgovor od vaeg psihijatra: Koja je vaa dijagnoza? Ako je vaa trenutna evaluacija preliminarna, koliko e vremena trebati da se postigne definitivna? Koji je medicinski uzrok ove bolesti? Da li ste u potpunosti uvereni da su drugi uzroci bolesti iskljueni? Da li je izvreno neuroloko ispitivanje? Koji su testovi sprovedeni i kakvi su rezultati? Da li postoje neki dodatni testovi koji bi trebalo da se izvre u ovom trenutku? Da li se preporuuje pregled kod drugog psihijatra ili lekara druge specijalnosti? Kakav program terapije se predlae? Kako e on delovati i kakve rezultate da oekujemo? Hoe li drugi zdravstveni radnici biti ukljueni u ovaj program? Kako emo biti sigurni da e oni biti koordinisani? Kome se moemo obratiti za informacije ako lekar nije dostupan? Da li se planira ukljuivanje i psihoterapije u terapijski program? Koliko esto e bolesnika viati psihijatar i koliko e trajati terapija? Koliko brzo e se videti znaci poboljanja? ta bi predstavljalo najbolji dokaz da pacijent reaguje na terapiju?

U emu se sastoji uloga porodice u terapijskom programu? Koji lekovi se predlau? Koji je bioloki efekat tih lekova? Koji su rizici i neeljena dejstva leka? Koliko brzo emo znati kakvi su mu efekti? Kako emo znati da deluje? Da li postoje drugi prikladni lekovi? Kada je najbolje vreme da se psihijatar kontaktira? Gde? Koliko je psihijatar upoznat sa postojanjem grupa za podrku? Kako pratiti lek (redovno testiranje krvi)? Koji simptomi indikuju da je potrebna promena u dozi leka? Kako da budemo sigurni da je lek uzet svakodnevno? ta je to to mi moemo da uradimo da pomognemo tokom terapijskog procesa? Ako bude potrebna hospitalizacija, koju bolnicu lekar preporuuje? Ima li lekar neki savet kako da se izborimo sa psihotinom epizodom? Kome da se obratimo u hitnim ili kriznim situacijama?

Ukoliko va roak ima i depresivne ili manine simptome, moete pitati psihijatra da li je izvren pregled tireoidne lezde, a ako nije, da li bi ga trebalo uraditi. Ako je pacijent stariji od 45 godina raspitajte se o somatskim uticajima leka. Kakav je njegov uticaj na rad srca, da li treba raditi redovne elektrokardiograme (EKG) i da li su uraeni testovi kojima bi se ustanovili drugi medicinski problemi? I jo jednom, beleite sva vaa pitanja i dobijene odgovore, bie vam od znaaja kao referentni izvor.

POGLAVLJE:

SUOAVANJE SA KRIZNOM SITUACIJOM TA RADITI A TA NE Tokom krizne situacije pacijent e ispoljiti neke ili sve od sledeih simptoma: halucinacije, sumanute ideje, poremeaj miljenja i poremeaje u ponaanju i emocijama. Ako je osoba

ranije manifestovala nasilno ponaanje, onda psihoza moe izazvati ili pojaati agresiju. Porodice koje su imale iskustvo psihotinih dekompenzacija kod blinjih, iznose stav da nikakav vid pripreme u potpunosti ne spreava paniku ili strah i strepnju koje porodica doivljava prilikom ulaska obolelog u takvu fazu bolesti. Potrebno je razumeti da i sam oboleli moe biti preplaen onim to doivljava: glasovi mogu sadrati pretnje po ivot ili, pak moe imati doivljaj da je praen od nekih tajnih organizacija i slino. U takvim situacijama mora se potraiti medicinska pomo to je pre mogue, a to moe znaiti i hospitalizaciju. TA INITI: pokuajte da sauvate prisebnost uklonite izvore skretanja i/ili ometanja panje: iskljuite televizor, radio aparat, itd. u sluaju da ima drugih (manje bliskih) osoba zamolite ih da napuste prostoriju pokuajte da ostvarite kontakt: hajde da sednemo i razgovaramo ili hajde da sedimo i utimo govorite jasno i polako uobiajenim tonom dajte do znanja o ponaanju koje uoavate: uplaen si, ljut si, zbunjen si; molim te reci mi ta te uznemirava ponovite reeno kada je potrebno, upotrebom istih rei omoguite obolelom sopstveni prostor u sobi; nemojte stajati nad njim ili mu se suvie pribliavati shvatite da isuvie emocija samo moe dodatno da uznemiri obolelog.

TA NE INITI: ne viite ne kritikujte izbegavajte autoritativne izjave poput: ponaa se kao dete ili uinie kako ja kaem ne ponavljajte uporno pitanja, ako ve niste dobili odgovor ne govorite u glas ne provocirajte impulsivne radnje

izbegavajte upadljivo posmatranje obolelog ne blokirajte izlaz ne raspravljajte sa drugima ta initi.

U ovakvoj situaciji najbolji ishod je dobrovoljni odlazak u bolnicu. Ukoliko oboleli odbija, korisno je da se komunikacija ostvari preko neke osobe koju prihvata (prijatelj, mladi, devojka, kolega). U nekim situacijama kao pozitivnom se pokazala mogunost izbora: da li bi hteo da te ja odvedem u bolnicu?. Oseaj bespomonosti moe biti umanjen pruanjem izbora, a takoe ostavlja mogunost (prividnog) izbora u tekoj situaciji. Treba imati na umu da tokom pogoranja moe da se ispolji i nasilno i agresivno ponaanje. Tada vie nema vremena za bilo kakva ubeivanja. Verovatno je da oboleli doivljava izmenjeno sagledavanje realnosti, kao npr. imperativne halucinacije koje mu nalau da naudi sebi ili okolini. U ovakvim situacijama neophodno je sve uiniti da se zatiti bolesnik (sam od sebe), a i okolina. Nekada je dobra odluka da se napusti prostorija, a iz druge telefonira i trai hitna medicinska pomo, a ako je potrebno i pratnja slube unutranjih poslova sa optine u kojoj se nalazite. Ako postoje mogunosti, porodica moe sama da pokua da odveze pacijenta do bolnice, ali samo u adekvatnoj pratnji(dovoljan broj lica u sluaju potrebe za fizikom intervencijom). Krizna situacija, nesumljivo, utie na vau fiziku i psihiku snagu. to bolje budete kontrolisali svoje reakcije, to ete bolje izai na kraj sa situacijom i pomoi oboleloj osobi u kritinom momentu. Zapamtite, i ovaj period e proi! Ukljuivanje slube unutranjih poslova esto su porodice neodlune kada je neophodno pozvati policiju. Oseali su se kao da obolelog tretiraju kao kriminalca i da diu ruke od njega. Meutim, sama izjava da se zove policija u nekim sluajevima moe da smiri situaciju. Nekada je sama pojava uniformisanih policajaca dovoljna da se uznemirena i agitirana osoba primiri, ne opire i prihvati da poe bez upotrebe fizike represije. Ali treba voditi rauna u sluajevima kada su osobe paranoidne jer tada sama pojava policije u kui moe da pogora situaciju.

Ipak, verujte svom instinktu, jer vi najbolje poznajete obolelu osobu i moete proceniti kako e ona reagovati u takvim situacijama. U naim uslovima sluba unutranjih poslova intervenie gotovo uvek u pratnji stanice za hitnu pomo. Potreban je uput lekara na kome je naznaeno da je asistencija neophodna. Ovakav uput moe izdati i lekar stanice za hitnu pomo na licu mesta. U sluajevima kada je situacija u porodici kontinuirano teka, moe se nabaviti i uput ranije. U sluaju da je oboleli naoruan, obavezno je informisati policiju unapred. Ponaanje samog policajca u vaoj kui moe biti razliito. Neke stanice imaju posebno obuene policajce za hitne psihijatrijske situacije. Drugi nemaju nikakvog znanja niti iskustva u ovakvim kriznim situacijama. Mogu vas pitati da li elite da podignete optubu protiv obolelog, tada budite sigurni da razumete sve implikacije ovakvog postupka. Kada policija stigne, moete nazvati psihijatra obolelog i raspitati se koju vam ustanovu on preporuuje. Po dolasku u bolnicu, preporuivo je da razgovarate sa lekarom koji je primio obolelog i da se raspitate o terapiji koju je dobio (mogli biste to i da zabeleite). Planiranje kriznih situacija Porodice koje su imale iskustvo prolaska kroz krizne situacije preporuuju formiranje plana za sluaj pojave ovakve epizode, npr.: imajte uvek zabeleen broj telefona policije, lekara, psihijatra i ustanove za hitan prijem psihijatrijskog bolesnika unapred se raspitajte kod psihijatra obolelog koju bolnicu on preporuuje u kriznim situacijama ako do njih doe ustanovite kojim lanovima porodice, prijateljima i negovateljima obolela osoba najvie veruje u kriznim situacijama raspitajte se kome moete telefonirati radi dobijanja podrke u bilo koje vreme dana ili noi ako je to izvodljivo,odluite ko e brinuti o ostaloj deci

ako postoji mogunost, objasnite unapred situaciju lokalnoj policijskoj stanici i pitajte ih za savet krizna situacija moe biti manje zastraujua oboleloj osobi ako joj se unapred objasni postupak u takvoj situaciji

Razumljivo je da u kriznoj situaciji oekujete da e obolela osoba biti primljena u bolnicu, ali to nije uvek sluaj. Obolela osoba moe da odbije da bude primljena u bolnicu ili prilikom pregleda lekar moe proceniti da nema potrebe za prijemom. Ako ne bude primljena u bolnicu, nekada je dobro i prepustiti osobu samoj sebi. Nije uvek lako donositi odluke tokom krizne situacije, te ako ste ve jednom iskusili psihotinu epizodu, napravite plan kako biste bili spremni u sluaju da se to ponovi.

VI

POGLAVLJE: AKUTNE EPIZODE

Ukoliko doe do akutnog rasplamsavanja psihoze obolelog, neophodna je poetna, kratkorona terapijska strategija. Bez obzira na to da li postoji potreba za hospitalizacijom, vi i terapijski tim treba da razmotrite mere bezbednosti, kompletnu procenu stanja i kratkorone (privremene) terapijske mere. Kada akutna faza proe, pacijent, porodica i medicinsko osoblje mogu planirati dugoronu terapiju. Hospitalizacija (bolniko leenje) U sluajevima akutne psihotine epizode, hospitalizacija moe biti neophodna zavisno od prirode epizode. Kada je epizoda blagog ili umerenog stepena i ne predstavlja znatnu opasnost po zdravlje obolelog, tada je intenzivan ambulantni tretman dovoljan za postizanje dobrih rezultata (kao i prijem u bolnicu). Ako je psihotina epizoda tea, prijem u bolnicu jeste opcija. Sam prijem u bolnicu zavisi od mnogih faktora:da li postoje slobodni kreveti u bolnici, od sposobnosti pacijenta da funkcionie u kunim uslovima, postojanja podrke od strane porodice, prijatelja,

negovatelja. Meutim, ponekad je stanje uma takvo da predstavlja pretnju po druge ili samu obolelu osobu. U ovakvim uslovima prijem u bilnicu je jedini nain da se obezbedi sigurnost. Nakon prijema, pacijenta oekuje podrobno psihijatrijsko ispitivanje kao i kompletan pregled njegovog fizikog stanja. Psihijatrijsko ispitivanje podrazumeva proces razgovora iji je cilj razumevanje na koji nain oboleli razmilja i ta osea, kao i da obezbedi jasniju sliku o situaciji u kojoj se nalazi. Ukoliko neko od lanova porodice poe sa obolelim u bolnicu, sa svakim e biti obavljen razgovor. Ako to nije sluaj, razgovor se moe naknadno zakazati. Svrha testiranja i razgovora jeste da omogui postavljanje dijagnoze (ukoliko je nije ve ustanovio lekar ili psihijatar obolelog), da se odredi odgovarajua terapija i da se odlui o daljem toku leenja. Stoga je neophodno dobijanje podataka o dosadanjoj terapiji i da li su postojale alergijske reakcije na bilo koje lekove. Ukoliko je pacijent agitiran ili agresivan, dobie lekove koji brzo i kratko deluju. To mogu biti antipsihotini lekovi ili benzodiazepini (lorazepam, diazepam). Najbolje je da osoba prihvati da oralno uzima lekove to joj daje oseaj da uestvuje u reavanju krize, ako ne prihvati, onda e terapiju dobijati u formi injekcija. Po prijemu u bolnicu, stvari od vrednosti i novac pacijenta bie smeteni na sigurno mesto, gde e se nalaziti do njegovog otputanja.Neke porodice preporuuju da se saini spisak takvih stvari, odee i drugih linih predmeta koje se kod obolelog zateknu kad ga prime u bolnicu. To moe biti od koristi bolnikom osoblju i time se obezbeuje od moguih naknadnih nesporazuma. Kada je stanje poelo da se stabilizuje i kada je dolo do smanjenja simptoma, u zavisnosti od sposobnosti pacijenta on moe: da naui neto vie o svojoj bolesti ako je dolo do pogoranja, moe pokuati, uz vau pomo, da shvati ta ga je izazvalo da uestvuje u formiranju dugorone terapije da komunicira sa prijateljima i porodicom da planira postepen povratak na posao ili u kolu, nakon odsustvovanja i da razmilja o rekreativnim aktivnostima.

Meutim, nee svaki pacijent biti u situaciji da zapone terapiju odravanja nakon nekoliko nedelja provedenih u bolnici mnogima e biti potreban dug period stabilizacije. Uspostavljanje odnosa sa bolnikim osobljem Porodice spremne da pomognu iznosei vlastita iskustva, naglaavaju da je tokom ovog perioda glavni cilj ostvarivanje uspene komunikacije sa bolnikim osobljem . Veina roaka obolelih dolazi u bolnicu u stanju panike i oka, i svi oni ele da saznaju ta se tano deava i ta e uslediti. Oni ne razumeju komplikovanu bolniku proceduru. Iskusne porodice tvrde da je sada vano imati na umu ono to vam je najvanije - pomo vaem blinjem. Evo ta u tom sluaju mogu da preporue, kako bi vam pomogli u vaim nastojanjima: zabeleite sve to je vano i ega moete da se setite; napravite spisak pitanja koja vas zanimaju; zapiite odgovore koje ste dobili, imena i brojeve telefona nadlenog osoblja; vodite evidenciju o tretmanu kome je oboleli podvrgnut, ukljuujui datume i budue termine prihvatite injenicu da je bolniko osoblje tu radi dobrobiti vaeg roaka; stavite jasno do znanja da ste razumeli tu njihovu osnovnu ulogu i odgovornost i da ste spremni da uinite sve to je u vaoj moi da im u tome budete od koristi; pokuajte da uspostavite partnerski odnos izmeu lanova strunog tima, vaeg obolelog roaka i vas saznajte imena nadlenog psihijatra, psihologa, socijalnog radnika i psihijatrijske setre; oni su zadueni za brigu o vaem roaku; trebalo bi da omoguite telefonske i druge kontakte sa njima, u sluaju da ste im potrebni ili vi imate neto da ih pitate; zapamtite da koliina informacija koje dobijate moe biti ograniena zbog vaeg rezervisanog ponaanja ili nepoverenja po potrebi zatraite sastanak sa nadlenim strunim timom; nastojte da ih upoznate ve prilikom prvog dolaska; na kasnije sastanke doite pripremljeni i

ponesite listu pitanja; obavestite ih da ste spremni da im date sve potrebne podatke o pacijentu ne pravite nepotrebne digresije, ve odmah preite na stvar; budite sasvim odreeni i postavljajte direktna pitanja tipa: koji vas specifini simptomi posebno brinu? na ta oni upuuju? koji lek dajete? koliko esto i kolike doze? postoje li neeljenji efekti? ta se ini kada se oni pojave? razmotrite mogunost da neki prijatelj ili rodjak koji nije direktno ukljuen poe s vama u bolnicu; prisustvo smirene i razborite osobe moglo bi vam biti dragoceno ukoliko vas preplave emocije i nemir ukoliko mislite da se prema vaem blinjem loe postupa ili da ne dobija adekvatnu negu, moete da postavite problem na vii nivo i da ga razmotrite sa rukovodiocem odeljenja ili ustanove.

Trebalo bi izbegavati akcije koje nee pomoi vaem obolelom lanu. Evo nekih primera: ne budite grubi i nepristojni; ne dopustite da vae uzbuenje preraste u ljutnju; setite se da va neprijatelj nije medicinski tim, ve je to bolest ne dosaujte osoblju nepotrebnim specijalnim molbama i preteranim zahtevima ne vodite sa osobljem duge, detaljne telefonske razgovore ne dopustite sebi da budete zaplaeni; ne pokuavajte da zaplaite osoblje nemojte kasniti na zakazane sastanke; ukoliko, meutim ovi budu esto otkazivani, otvoreno se poalite.

Sledei koraci mogu biti od pomoi vaem obolelom: dobro se upoznajte sa svakodnevnom rutinom na odeljenju razgovarajte sa obolelim o svemu to mu se deava; recite mu ta sve preduzimate da bi dobio to bolju negu

potujte njegove elje; ukoliko je, npr. uznemiren dugim posetama lanova porodice, skratite ih ili spojite s posetama drugih njemu bliskih osoba nemojte pred obolelim potcenjivaki govoriti o osoblju ili kritikovati pojedine lanove medicinskog tima ne kritikujte tretman, niti programe aktivnosti albe svog obolelog razmatrajte realistino, reagujte na one pritube koje vam se ine verovatnim, a ne na one koje su oito plod njegove uobrazilje uinite sve to moete kako biste ga ubedili da je ovaj period hospitalizacije vaan

Planiranje otpusta iz bolnice Bolniko osoblje pozdravie svaku pomo u planiranju otputanja obolelog iz bolnice. Bilo bi korisno podsetiti osoblje da na vreme obavesti porodicu o predstojeem otputanju, kao i da se razgovara sa lanovima strunog tima o opcijama koje su pacijentu na raspolaganju. U ovome od velike pomoi moe biti nadleni socijalni radnik ustanove. On vas moe informisati o uslugama i programima koje su obolelom dostupne nakon izlaska iz bolnice. Takoe moe pomoi u odluci da li je za obolelog bolje da se vrati kui ili je potrebno pronai alternativni smetaj. Bilo bi dobro da u ovome uestvuju svi lanovi porodice, ukljuujui brau i sestre. Bitno je konsultovati i psihijatra i socijalnog radnika po tom pitanju i da njihovi saveti budu usaglaeni. lanovi porodice strepe u iekivanju ta e se zbivati kada se njihov lan, oboleo od shizofrenije, vrati kui nakon izlaska iz bolnice. Oni moraju da znaju na koji nain da se prema njemu ophode, ta da kau i ta mogu realno da oekuju. Porodice koje su doprinele izradi ovog prirunika preporuuju ta bi trebalo da se preduzme kako bi se obolelom pomoglo da se to vie osloni na sebe, imajui u vidu stepen njegove bolesti, odnosno objektivno procenjujui njegove mogunosti. Njegova sposobnost da se osamostali u mnogome e zavisiti od toga kakav je bio i kako se ponaao pre nego to se razboleo, kao i od toga u kom se uzrastu bolest pojavila. Ukoliko je pre bolesti bio sposobniji i na viem stupnju socijalnog razvoja, bie mu lake da funkcionie.

Proces osamostaljivanja shizofrenog bolesnika poinje im napusti bolnicu. Porodice koje su prole kroz ovo iskustvo insistiraju na tome da se prema shizofrenoj osobi postupa kao i prema obolelima od drugih ozbiljnih bolesti, npr. sranih poremeaja, raka, dijabetesa, kada i bolesnik i njegovi blinji moraju da se suoe sa novim, zahtevnim okolnostima. Za pacijenta koji se upravo vratio kui, reim ishrane, vebe, posao i drutevne obaveze predstavljaju znaajan izazov. Redovno uzimanje lekova i posete terapeutu mogle bi po prvi put da postanu sastavni deo neijeg ivota. Ostali lanovi porodice trebalo bi da naue koji je vid komunikacije sa obolelim najefikasniji i kakvo je ponaanje prema njemu najdelotvornije. Pre nego to se oboleli vrati kui, treba razmisliti o izvesnim preventivnim merama. Iako se porodica nada stalnom ili dugotrajnom poboljanju njegovog stanja, to se kod izvesnog broja pacijenata ne moe oekivati. Ukoliko je va oboleli lan konfuzan, depresivan ili poinje da govori o samoubistvu, blinji moraju biti svesni da predmeti kao to su ibice, lekovi, otrovne supstance, razna seiva i sl., predstavljaju potencijalnu opasnost. Poeljno je ostavljanje kljueva od automobila na sigurnom mestu. Korisno je objasniti obolelom koliko je vonja opasna kad je ovek pospan, umoran ili pod dejstvom lekova. Pri otpustu treba obraditi sledee oblasti: 1. Dati informacije o lekovima koje osoba koristi, o dozi, vremenu i drugim posebnim zahtevima kao to su da se lek uzima tokom obroka ili uz mleko. Ove informacije obino daje psihijatar ili medicinska sestra. 2. Unapred treba obaviti dogovore o mestu stanovanja pacijenta ukoliko se ne vraa u svoju porodicu. Neki pansioni imaju obezbeen nadzor u vezi sa uzimanjem lekova, dok se u drugim zahteva od samih pacijenata da brinu o tome. Osigurajte se da e osoba boraviti u uslovima u kojima e dobiti potrebnu podrku kako bi se izbegle este hospitalizacije. 3. Nastavak zdravstvene brige je takoe bitan: nekima e trebati uput za dnevne programe, grupe za podrku, programe za odvikavanje od alkohola i droge, posete onom lekaru, zubaru, ginekologu 4. Veina ljudi sa shizofrenijom moraju obnoviti socijalne i druge osnovne ivotne vetine kako bi postigli dobar oporavak, te ih

treba obavestiti o svim mogunostima psihosocijalne rehabilitacije. 5. Pre otpusta, neophodno je da osoba naui da prepozna simptome shizofrenije. Bilo bi preporuivo da se pacijenti edukuju i o planiranju porodice, kao i o bolestima koje se prenose seksualnim putem. 6. Organizovanje prevoza do zakazanih sastanaka sa lekarem i program aktivnosti pacijenta. 7. Ako je neophodna finansijska pomo, treba obavestiti negovatelja kako bi popunio neophodne zahteve za pomo.

VII

POGLAVLJE: TERAPIJA

Terapija tokom faze stabilizacije Otpust iz bolnice podrazumeva da je terapija adekvatno zapoeta i da se moe bezbedno nastaviti u vanbolnikim uslovima korienjem terapije odravanja. Pacijent bi trebao da napusti bolnicu sa terapijskim planom koji omoguava ublaavanje simptoma i poboljanje kvaliteta ivota. Terapija gotovo uvek podrazumeva korienje antipsihotiunih lekova za dui period. Terapijski program trebalo bi da obuhvati i elje obolele osobe i njihove potrebe. U okviru bolnice ili ustanove za mentalno zdravlje mogu postojati individulna i grupna terapija, treniranje ivotnih vetina, fizike aktivnosti i okupaciona terapija. Programi porodine edukacije, koji obino ne ukjljuuju pacijente, mogu pruiti veoma vane informacije o ovom poremeaju. Tokom faze stabilizacije, obolela osoba je jo uvek veoma osetljiva i psihiki i neurohemijski. Simptomi razliitog stepena jo uvek mogu biti prisutni, a za vidljiv uinak leka nekada je potrebno da proe vie nedelja ili meseci. Bilo bi bolje da aktivnosti budu dobro strukturisane a manje sloene. Sa sloenijim psihosocijalnim tretmanom se moe poeti kada se simptomi znatno smanje i kada se sloene kognitivne sposobnosti oporave. Nekada se vanbilniki tretman moe organizovati u grupama kao Dnevni program, gde postoji odreen blok aktivnosti tokom nekoliko dana u nedelji. Drugi programi omoguavaju pacijentu da sam izabere grupe ije aktivnosti odgovaraju njegovim potrebama . Individualno savetovanje, takoe, moe biti deo Dnevnog programa.

Vi ste veoma vani za dobrobit obolele osobe Sledei predlozi vam mogu pomoi kako da se ponaate tokom rane faze terapije. Zapamtite da ono to moe pomoi jednoj ne mora da deluje kod druge osobe. Raspitajte se kod nadlenog psihijatra ili socijalnog radnika da li i koliko snano treba da terate obolelu osobu da obavljaju kune poslove, da se zaposle, pohaaju kolu ili uestvuju u drugim terapijskim aktivnostima. Govorite lagano, razgovetno, snienim tonom; koristite kratke, jednostavne reenice kako biste izbegli zbunjenost; ukoliko je neophodno, ponavljajte izjave upotrebljavajui istovetne rei. Jasno objasnite ono to inite i zato to inite; npr. slaem tvoju istu odeu u orman, moe da izabere ta danas eli da obue. Uspostavite izgraenu i regularnu dnevnu rutinu; budite predvidljivi i postojani; nemojte govoriti da ete neto uciniti, a potom prekriti re. Kontinuirano hvalite svoga blinjeg; ukoliko on nakon vie dana neeljanja sredi frizuru, pohvalite ga i recite mu kako sada izgleda lepe i urednije. Izbegavajte preteranu stimulaciju; nastojte da bude manje stresnih situacija i napetosti; npr. obavezno zajedniko obedovanje u poetku moe biti previe naporno. Nagovarajte i ubeujte obolelog, ali nikad ne pokuavajte da ga grubom silom naterate da uzima lekove. Vremenom, oboleli moe pokazati znake da je u stanju da prihvati dodatne odgovornosti.

Iako uvek treba imati na umu gore navedene preporuke za smanjenje tenzije, postoje i druge sugestije za period nakon poetnog prilagodjavanja: Razgovarajte sa njim o tome kako se osea kad na sebe preuzima vie obaveza.

Ponite od zadataka koji se odnose na njegovu brigu o sebi - lina higijena, oblaenje, obedovanje u odreeno vreme. Odredite kune obaveze za koje procenite da je va blinji u stanju da obavlja samostalno; proverite da li vie voli da ih obavlja nasamo ili u prisustvu drugih; npr. on moe rado da pere sudove, ali ne podnosi da ih istovremeno neko drugi brie. Ohrabrujte ga, ali ga nikad ne terajte da prisustvuje drutvenim skupovima koje smatrate prigodnim; nekoliko bliskih osoba na ruku ili veeri nee mu smetati, ali celodnevna okupljanja s mnotvom zvanica, poput svadbi i slinih proslava, mogu ga isfrustrirati. Razgovarajte o planovima da jednom nedeljno nekuda izae; vonja ili etnja u prirodi mogla bi biti zabavna, dok je putovanje u grad moda previe buno i moglo bi da izazove napetost. Ne budite previe radoznali i ne presliavajte ga; nemojte ga stalno daviti pitanjima tipa Na ta misli? Zato to ini?; jednostavnim jezikom govorite o svakodnevnim stvarima i dogaajima jesi li uo za novi film u kome glavne uloge tumae? Shvatite da, iako je vaem blinjem moda teko da sa vama razgovara, moda na neki drugi nain voli da bude u kontaktu sa vama, razmotrite mogunosti da zajedno gledate TV program, sluate muziku ili igrate karte; moda e voleti i da ita. Izbegavajte stalno sitniavo kritizerstvo; usredsredite se na najvanije stvari i nastojte da se o njima dogovorite na poten i direktan nain; npr. za mnoge porodice, neodravanje line higijene uzronik je velikog nerviranja; meutim, reenicama poput zar ne moze da se opere? ili iri uasan smrad, neete mnogo postii; bolji nain jeste da problem postavite kao sopstveni, kao npr. poinje da mi smeta to to se ne tuira redovno ili kako da se dogovorimo da se svakodnevno kupa? Budite zaboravni. Recite neto kao zaboravio sam da uzmem mleko, da li bi, molim te, ti mogao da ga donese.

Ohrabrujte ga i podstiite da preuzima obaveze i dunosti; npr. ostavite instrukcije u vezi sa veerom ukoliko se desi da ne doete na vreme; i zaista zakasnite. Pouite ga kako da se u stresnim situacijama ponaa na drutveno prihvatljiv nain; npr. ukoliko na javnom mestu poinje da osea paniku, mogao bi da se osvei u toaletu dok to oseanje ne proe. Pokuajte da se stavite u poziciju svog obolelog lana i potujte njegova oseanja; nee biti dobro ako stalno ponavljate ne budi aav, nema ega da se plai; dopustite mu da osea strah i recite nema nieg loeg u tome to se plai, sedi pored mene. Potujte njegovu zabrinutost u vezi sa boleu; shizofreni esto od svojih bliznjih trae da o tome ne govore drugima i da ne istupaju u javnosti na ovu temu; neke porodice povinuju se ovoj elji ak i kada smatraju da bi njihovo iskustvo i saveti bili dragoceni onima koji imaju sline probleme; druge porodice,meutim, iako pune razumevanja za svog obolelog lana, odluuju da postupe protivno njegovoj volji.

Prilikom planiranja terapije za obolelu osobu neophodno je da se obuhvate i farmakoloki i psihosocijalni aspekti tretmana. U tom smislu, tretman bi trebalo da odraava uzrok same bolesti: najbolje je razmiljati da je shizofrenija stanje u kome ekstreman nivo stresa deluje kao okida kod ve postojee vulnerabilnosti (osetljivosti), te e po pacijenta biti najbolje ako je terapija usmerena i na osetljivost i na stres. Kako bi se to postiglo, terapija najee predstavlja kombinaciju lekova i psihosocijalnog tretmana. Lekovi podiu nivo otpornosti na stres, tj. na koliinu stresa koju osoba moe da podnese a da to ne utie na njeno funkcionisanje. Sa druge strane, psihosocijalni tretman dozvoljava osobi da izae na kraj sa stresom pre nego to postane preteran. Psihosocijalni tretman ukljuuje: intervenciju porodice, edukaciju, trening ivotnih vetina, kontrolu stresa. Lekovi

Lekovi predstavljaju kamen temeljac u terapiji shizofrenije. Jednom, kada je akutna faza psihotine epizode prola, najvei broj pacijenata e uzimati lekove na neodreeno vreme, jer osetljivost na psihozu ne prolazi iako su se neki ili svi simptomi povukli. Na primer, bez redovnog uzimanja lekova verovatnoa da e u naredne 2 godine doi do pogoranje je 80-90 procenata. Na suprot tome, verovatnoa pojave pogoranja bolesti u naredne 2 godine se smanjuje na pola ukoliko osoba sa shizofrenijom samo uzima antipsihotine lekove koji su joj propisani. Uestalost pogoranja se jo vie smanjuje ukoliko koristi i druge terapijske mere. Lekovi imaju preventivnu ulogu na due staze, kao i ulogu u brzom ublaavanju simptoma. Prva generacija lekova predstavljena je izmeu 1955. i 1980. godine. Sasvim sluajno je otkriveno da deluju na halucinacije i sumanute ideje, a tek nakon daljeg ispitivanja se saznalo da blokiraju dopaminske receptore. Nakon toga, korieni su u cilju terapije pozitivnih simptoma (halucinacije i sumanute ideje) shizofrenije. Druga generacija lekova dostupna je od 1990. godine. Oni deluju podjednako dobro i na pozitivne i na negativne simptome. Ostaje da se vidi da li noviji lekovi imaju bolji efekat na kognitivne simptome (problemi sa koncentracijom i pamenjem). Klozapin (antipsihotik druge generacije) proizveden je da deluje na vie razliitih receptora. Risperidon podjednako blokira i dopaminske i serotoninske receprore. Olanzapin i kvetiapin deluju slino klozapinu, ali poto imaju manji efekat na dopaminske receptore, imaju manje neeljenuh efekata koji su proizvod blokiranja dopaminskih receptora - tremor, ukoenost miia gitiranost. Na alost, oni imaju svoje neeljene efekte kao to je porast telesne teine, to ponekad moe biti vei rizik po zdravlje od tremora ili ukoenosti. Danas su u upotrebi mnoge vrste antipsihotinih lekova. Svaki ima nekoliko imena - generiko ili hemijsko, i zatieno ime koje koriste farmaceutske kue koje ih proizvode. Doza leka zavisi od mnogih faktora koji ukljuuju razlike kao to su pol, telesna teina, metabolika aktivnost, opte zdravstveno stanje, kao i teina simptoma. Neuroleptici (antipsihotici) se mogu primeniti na dva naina: oralno (preko usta) u formi tableta, kapsula ili kapi, kao i intramuskularno injekcijama. U sluaju akutnog napada, esto se daje injekcija sa kratkoronim dejstvom jer se njom postie znatno bri efekat nego

oralnom primenom leka, sa ciljem da se to pre ublae najtei simptomi. Retard forme antipsihotika karakterie produeno dejstvo, tako da se uglavom primenjuju jednom dnevno, oralnim putem, ree intramuskularno. Pogodne su u terapiji odravanja. Poseban oblik intramuskularne primene predstavljaju depo-preparati, koje odlikuje dugotrajno dejstvo, te je jedna injekcija dovoljna za 2-4 nedelje tretmana. Primenjuje se kada je stanje bolesnika stabilizovano, posebno kod onih pacijenata kod kojih je svakodnevno uzimanje lekova iz razliitih razloga komplikovano. Veina antipsihotinih lekova dovodi do znatnog poboljanja kod oko dve treine pacijenata koji su imali psihotinu epizodu. Kod polovine od njih dolazi do potpunog povlaenja simptoma. Kod druge polovine zaostaju izvesni simptomi i pored redovnog uzimanja terapije. Na alost, jedna treina pacijenata nee reagovati na odreeni lek u kom sluaju e psihijatar pokuati terapiju drugim antipsihotikom. Veina iz ove grupe pacijenata e dobro reagovati na novi lek. Mnogi, ali ne svi eksperti veruju da su noviji lekovi najbolji kao lekovi prvog izbora, ali nije uvek tako. Ponekad, pacijent nee reagovati inicijalno na lek ili e tokom vremena doi do smanjenja efekta leka, ili e neeljeni efekti biti teko podnoljivi. U tom sluaju, sasvim je razumljivo da se razmotri upotreba starijih lekova. Ukoliko osoba nije reagovala na najmanje dva leka nakon 612 meseci redovne upotrebe, lekar vam moe preporuiti klozapin (Leponex). On je danas najbolji izbor za pacijente koji nisu dobro reagovali na druge lekove. Ponekad psihijatar moe prepisati lekove za druge simptome kao to su depresija ili anksioznost. Moda e biti neophodno da pacijent uzima druge lekove vezano za njegovo opte zdravstveno stanje. Uvek treba imati u vidu interakciju lekova, kao i konzumiranje kafe, cigareta, ulinih droga i drugih lekova. Jo uvek se radi na pronalasku novih lekova koji bi imali efekta ne samo na pozitivne simptome (halucinacije i sumanute ideje), ve i na negativne simptome bolesti kao i efekat na kognitivne funkcije. Osim toga, neophodno je da lekovi poboljaju kvalitet ivota pacijenata i da njihova cena bude prihvatljiva.

Neeljena dejstva antipsihotinih lekova Osim nedovoljnog razumevanja prirode bolesti, najei razlog zbog kojeg pacijenti odbijaju da uzimaju lekove jeste pojava neeljenih efekata. Sporedna dejstva lekova izazivaju razliit stepen nelagodnosti i tegoba, u rasponu od vrlo blagih preko tekih zdravstvenih smetnji, koje variraju od sluaja do sluaja. Neeljena dejstva se mogu podeliti na kratkorone i perzistirajue. Kratkoroni neeljeni efekti su oni koji se ispoljavaju relativno brzo nakon poetka uzimanja lekova. Oni su visoko zavisni od doze i same supstance leka i obino prolaze sami od sebe nakon nekoliko dana. Ukoliko se ne povuku, psihijatar e obino promeniti lek. Najei neeljeni efekti su: problemi sa miiima: ukoenost, zategnutost (prekomeran tonus) ili ak miini spazmi problemi pokretanja: treperenje ili trzaji suva usta, zamuenje vida, opstipacija i tekoe pri mokrenju pospanost manjak energije, ponekad letargija nemir - nemirne noge, nemogunost da se zadri na jednom mestu nesvestica: naroito pri naglom ustajanju ili sedanju poveanje apetita i poveanje telesne teine hormonske promene, naroito one vezane za seksualnost i reprodukciju opadanje libida problemi pri erekciji, ejakulaciji i dostizanju orgazma (ako ovaj problem perzistira, va lekar moe dati drugi lek koji moe poboljati ovo stanje) gubitak menstrualnog ciklusa.

Perzistirajui neeljeni efekti su oni koji ne prolaze kada se prekine sa upotrebom leka. Najea je tardivna diskinezija. Manifestuje se u vidu nekontrolisanih miinih pokreta, obino miia lica: kao spazam jezika, usta ili grimasiranje. Rizik od pojave tardivne diskinezije poveava se sa godinama starosti i sa duinom uzimanja leka koji je doveo do njene pojave. Ponekad osobi sa shizofrenijom ne smetaju mnogo neeljeni efekti sami po sebi, ve

im je neprijatno kada su u drutvu drugih ljudi. Na primer, sramota ih je od nevoljnih pokreta, ili ne ele da objanjavaju drugima kako imaju manjak energije ili interesovanja u odnosu na ranije. U tom sluaju podrka prijatelja i porodice je veoma bitna. Akutni, vrlo redak sindrom, koji ugroava ivot, neeljeni efekat poznat kao neuroleptiki maligni sindrom (NMS) moe se pojaviti na poetku korienja antipsihotika ili ako se doza leka naglo poveava. Najee se to dogaa kada se antipsihotik koristi u kombinaciji sa drugim lekovima. Rigidnost, hipertermija, delirijum i nestabilnost autonomnog sistema su indikatori NMS. Ako se jave ovi simptomi lekar e dati lekove u cilju da se oni prekinu i verovatno e hospitalizovati pacijenta kako bi dobio adekvatan suportativni tretman i kako bi se odredio dalji kurs terapije. Hiperprolaktinemija - povien nivo serumskog prolaktina. Najznaajniji problem koji se javlja kao posledica ovoga jeste manjak estrogena ili testosterona (hipogonadizam). Kao rezultat mogu se javiti poremeaj menstrualnog ciklusa i anovulatorni ciklusi, smanjenje fertilnosti i mogu nastati ili se pogorati seksualne disfunkcije. Takoe, smanjenje estrogena ini enu osetljivijom na osteoporozu, kardiovaskularne probleme i demenciju. Ako se ovi neeljeni efekti pojave, nivo prolaktina treba pratiti, ali terapija shizofrenije ostaje na prvom mestu. Lekar moe reiti problem tako to e smanjiti dozu istog antipsihotika, zameniti taj drugim ili prepisati dodatne lekove. Pacijentkinje bi trebalo da znaju da hiperprolaktinemija moe poveati anse za zaeem. Na alost, najea alba pri uzimanju antipsihotika jeste naglo poveanje telesne teine, koja varira u zavisnosti od tipa antipsihotika. Vano je da se vi i obolela osoba to bolje informiete o neeljenim efektima leka jer e to pomoi da se izbegnu mnogi nesporazumi - npr. neete grekom zameniti letargiju za lenjost ili postati uplaeni zbog tremora, a i moiete da date vane podatke lekaru po pitanju simptoma bolesti. Beleite sve to moete o tome kako obolela osoba reaguje na lekove koje uzima. Antipsihotini lekovi su uglavnom bezopasni lekovi, meutim, mogu imati mnotvo neeljenih efekata koji nepovoljno utiu na sposobnost pacijenta i njegovu volju da nastavi da uzima terapiju.

Neeljeni efekti se uvek mogu javiti tokom terapije antipsihoticima i treba ih pratiti tokom tretmana.

Oni nisu konstantni tokom celog toka tretmana; neki (npr. akutna distonija) se najee javljaju kratkorono, a drugi (npr. tardivna diskinezija) kao dugoroni efekti. Percepcija pacijenta o teini i znaaju neeljenih efekata je vana komponenta u njihovoj proceni. Razgovarajte sa lekarom o neeljenim efektima leka koji oboleli koristi.

Psihosocijalni tretmani Nakon akutne epizode i postavljanja dijagnoze shizofrenije, oboleloj osobi e verovatno biti potrebna pomo da se prilagodi ivljenju sa ovim poremeajem. Ove osobe teko mogu da izau na kraj sa kolom, poslom, samostalnim ivotom i brigom o sebi bez iije pomoi. Ta pomo, ili psihosocijalni tretman-terapija moe podrazumevati savetovanje ili trening jedan na jedan, mehanizme grupne podrke, programe aktivnosti i/ili dnevno nadgledanje i komunikaciju sa negovateljima. Najbolje terapijske strategije su one koje kombinuju lekove sa psihosocijalnom pomoi, jer se time smanjuje potreba za ponovnom hospitalizacijom pacijenta, smanjuje se teina simptoma i uznemirenost njihovim prisustvom. Dodavanjem psihosocijalnog tretmana poveava se radno i kolsko funkcionisanje, unapredjuje kvalitet ivota i obezbeuje potrebna podrka pacijentima i njihovim porodicama. Ranije smo rekli da samo redovno uzimanje lekova smanjuje uestalost pogoranja bolesti u naredne 2 godine za 40-50 procenata. Dodavanjem pomoi u porodici ili treniranje socijalnih vetina uz dobro odabrane lekove moe dalje da smanji uestalost na polovinu, tj. na 25 procenata. Kod bolesti sa doivotnom vulnerabilnosti, najvanija komponenta terapije jeste dobar savez izmeu pacijenta, terapijskog tima i porodice. Kao veoma vana stavka za uspenost terapijskog plana jeste sluanje briga pacijenta i njegovih ivotnih ciljeva uz razvijanje empatije i prisnosti prema njemu. Obolela osoba bi stalno trebalo da sebi odreuje ciljeve i da realno procenjuje napredak. Intenzivnost tretmana bi trebalo da

odraava kolika je pomo potrebna pacijentu kako bi napredovao u ostvarivanju svojih ciljeva. Najvea pomo je potrebna u prvih par godina nakon akutne epizode i mnogim pacijentima se intenzivnost tretmana smanjuje tokom vremena, dok je drugima, ipak neophodno ee nadgledanje. Terapijski plan bi trebao da sadri i plan reagovanja u trenutku krize. Obolela osoba e kao i mnoge druge osobe povremeno biti pod stresom. Meutim, ako to stanje stresa traje dugo ili postane znatno intenzivnije, moe prei u psihotinu epizodu. Zbog toga je vano da se naui kako prepoznati rane upozoravajue znake i bez odlaganja umanjiti stres to se moe postii ako su rani znaci prethodnih epizoda otkriveni i plan reagovanja pripremeljen unapred. Terapijski plan bi trebao da sadri rano ukljuenje porodica, pruanje informacija porodicama i samim obolelima o bolesti, brz dolazak do odgovarajueg lekara i obezbeivanje adekvatne finansijske pomoi. Psihoedukacija Kao i veina ljudi, osobe sa shizofrenijom e rae uestvovati u aktivnostima terapijskog plana ako su imali udela u njegovom kreiranju i ako razumeju zato je svaka komponenta njihovog tretmana vana. Trebalo bi da razumeju barem osnovne stvari o uzrocima bolesti, da postoje razliite strategije u terapiji i kako e njihov individualni terapijski plan dovesti do ublaavanja simptoma i biti im od pomoi u postizanju njihovih ciljeva. Neophodno je da znaju kako e bolest umanjiti njihove sposobnosti u reavanju problema, oteati nain na koji izlaze na kraj sa stresorima i kakav e uticaj bolest imati na njihove planove za budunost. Edukacija se moe sprovoditi u grupama ili na individualnoj osnovi. Uee porodice Terapijski vodii danas savetuju ukljuivanje lanova porodice, jer su oni esto primarni negovatelji osoba sa shizofrenijom. To bi znailo konsultovanje porodice u proceni procesa i uzimanje u obzir miljenja porodice u pripremi terapijskog plana. Za dobrobit pacijenta kao i lanova njegove porodice, od

velike je vanoti da se uspostavi dobra saradnja izmedju lanova terapijskog tima i porodice. Ukljuivanje porodice, takoe, podrazumeva obezbeivanje informacija o uzrocima bolesti gde treba naglasiti da oni nisu krivi. Te osnovne informacije se mogu prezentovati bilo individualno porodicama ili u grupama. Kada god je to mogue, treba ukljuiti porodice u terapijski program to za rezulta ima smanjenje uestalosti pogoranja (uestalost je smanjena na pola ukoliko pacijent redovno uzima lekove, a jo za pola ukoliko porodice dobiju odgovarajue informacije vezane za oboljenje ). Tretman, iji je osnovni oslonac u porodici, ukljuuje: pomo lanovima porodice da razviju efikasne naine u reavanju problema koje donosi bolest poboljanje vetine komunikacije strategija prevencije pogoranja, ukljuujui otkrivanje ranih upozoravajuih znakova naine da obezbede meusobnu podrku u periodima krize.

U zavisnosti od potreba pacijenta ili njegove porodice, mogu se dodati i druge komponente. Kune posete obino pomau u izgradnji poverenja i omoguuju klinikom osoblju da se upozna sa okolinom i uslovima u kojima ivi pacijent. S obzirom na razliite potrebe porodica, ove teme se moraju individualno obraditi. Vie od 25 kontrolisanih istraivakih studija je pokazalo da ovakvi tretmani pomau svim porodicama, a ne samo onim koje su iskusile frustraciju. Ukljuivanje porodice trebalo bi da bude deo normalnog toka tretmana, osim ako za protivno ne postoje vrsti razlozi. Trening socijalnih vetina Podjednako snaana psihosocijalna terapija je i trening psihosocijalnih vetina koji se odvija u vidu grupa gde terapeuti aktivno poduavaju pacijente kako da se verbalno i neverbalno snalaze u socijalnim situcijama. Ovaj trening moe da smanji uestalost pogoranja sa 50 procenata (upotrebom samo adekvatnih lekova) na oko 25 procenata u naredne dve godine ako je pridodat odgovarajuim lekovima. Uenje socijalnih vetina ima irok opseg

od osnovnih vetina kao to su uspostavljanje kontakta oima i davanje komplimenata, do mnogo kompleksnijih, kao to su iznoenje zahteva, davanje povratne informacije i generalno, kako biti asertivniji, sa vie samopouzdanja. Trening socijalnih vetina je bitan iz nekoliko razloga. Prvi u ivotu svih nas najei izvor stresa su interpersonalni odnosi. Uenje razliitih oblika socijalnih komunikacija pomoi ce ljudima da umanje stres, a u sluaju osoba sa shizofrenijom e takoe smanjiti rizik od pojave pogoranja. Drugi razlog - neke osobe sa shizofrenijom nikada nisu bile uvebavane u socijalnim odnosima, a to nije direktna posledica bolesti. Na primer, neki su uvek bili neprijatni ili vrlo stidljivi, dok drugi jednostavno nisu stekli socijalne vetine koje se razvijaju tokom normalnog adolescentnog razvoja zbog prolongiranog poetka bolesti. Takoe je mogue da su steene socijalne vetine izgubljene zbog duine trajanja bolesti. Konano, za neke osobe sa shizofrenijom drutvene situacije mogu biti porazne. To moe biti karakteristika same bolesti, bilo u akutnoj ili u fazi stabilizacije. U uenju socijalnih vetina pacijent moe uesvovati u manje ili vie drutvenih aktivnosti, u zavisnosti od njegove spremnosti u datom trenutku. Ne samo da se pacijenti oseaju bolje i bivaju uspeniji u drutvenim odnosima, ve smanjuju i nivo stresa i uivaju u boljem kvalitetu ivota. Kognitivna terapija U poslednje vreme, kognitivna terapija se sa uspehom koristi kod pacijenata sa simptomima koji su bar delimino rezistentni na antipsihotine lekove. Kao rezultat javlja se frapantno smanjenje teine ovih simptoma. Veliki broj istraivakih studija doao je do slinih rezultata. Kognitivna terapija je prvobitno razvijena za tretiranje anksioznosti i depresije. Pacijent i terapeut ustanove, a zatim i testiraju postavljenu hipotezu. Na primer, ako pacijent ima sumanute ideje promenljivog intenziteta, da mu neko od lanova porodice truje hranu, tada e testiranje ove hipoteze biti da pita nekog od lanova porodice da prvi proba njegovo jelo ili da nasumice zauzima mesto za stolom. Kognitivna terapija za halucinacije bi pre tretirala razliita objanjenja u vezi sa vremenom kada se one javljaju, nego analizu samog njihovog sadraja.

SOMATSKE BOLESTI Osobe koje boluju od shizofrenije e malo verovatno same prepoznati neko somatsko oboljenje kod sebe, pa je zato bitno da lekar postavi odreena pitanja kako bi se otkrilo neko postojee oboljenje. Kod osoba sa ovim poremeajem vea je incidenca suicida, korienja kafe i duvana, zloupotrebe droge i alkohola, samozanemarivanja, kao i stopa mortaliteta u odnosu na zdravu populaciju. Najee se javljaju kardiovaskularne bolesti, diabetes, respiratorni i genitourinarni problemi, neuroloki poremeaji i endokrine bolesti, tako da psihijatar treba da prati somatsko stanje pacijenta kao i psihiko, i da se obavljaju redovni pregledi bar jednom u dve godine. VIII POGLAVLJE: IVETI SA SHIZOFRENIJOM

Kako je to imati shizofreniju Svedoenje osobe sa shizofrenijom Uprkos svojoj bolesti Denis Dej (Jance J.) je uspeno obavljala posao ininjera i tehnikog urednika tokom 20 godina i zavrila knjigu poezije zasnovanu na svojim mislima i iskustvu. Shizofreno iskustvo moe biti zastraujue putovanje kroz svet ludila koje niko ne moe da razume, naroito osoba koja prolazi kroz to. To je putovanje kroz svet koji je rastrojen, prazan i lien oslonca u realnosti. Oseate se jako usamljeno. Lake vam je da se povuete nego da ulazite u kotac sa realnou koja nije u skladu sa vaim svetom mate. Patite zbog vae iskrivljene percepcije (iskrivljenog opaanja). Ne moete da razlikujete ta je stvarno a ta nije. Shizofrenija utie na sve aspekte vaeg ivota. Imate utisak da vam se misli utrkuju i da ste tako sami sa svojim ludilom ... Bolujem od shizofrenije vie od 25 godina. U stvari, ne mogu da se setim vremena kada se nisam muila halucinacijama, sumanutim

idejama i paranojom. Vremenom, oseala sam se kao da operater u mome mozgu jednostavno ne prenosi poruke pravim ljudima. Moe biti jako zbunjujue kada morate da se snalazite sa raznim ljudima u svojo glavi. Kada mi je miljenje postalo fragmentirano (iscepkano), dobila sam svoj najvei problem. Bila sam hospitalizovana zbog svoje bolesti vie puta, nekada na 2-4 meseca. Pretpostavljam da je trenutak kada sam poela da se oporavljam bio kada sam zatraila pomo da se izborim sa shizofrenijom. Toliko dugo sam odbijala da prihvatim da imam ozbiljno mentalno oboljenje. Tokom moje adolescencje, mislila sam da sam samo udna. Plaila sam se sve vreme. Imala sam svoj svet mate (fantastini svet) i provodila sam mnoge dane izgubljena u njemu. Imala sam jednog odreenog prijatelja. Zvala sam ga KONTROLOR. On je bio moj tajni prijatelj, preuzimao je sva moja loa oseanja. On je bio skup svih mojih negatitvnih oseanja i moje paranoje. Ja sam mogla i da ga vidim i da ga ujem, ali niko drugi nije. Problemi su postali sloeniji kada sam pola na koled. Odjednom je Kontrolor poeo da zahteva (okupira) svo moje vreme i energiju. Kanjavao bi me ako bih uradila neto to mu se nije svidelo. Provodio je puno vremena viui na mene i inei da se oseam ravom, loom. Nisam znala kako da ga zaustavim, da ne vriti na mene i da ne upravlja mojim ivotom. Dolo je dotle da nisam vie mogla da deifrujem realnost od onoga to Kontrolor vie, pa sam se povukla iz drutva i realnosti. Nikome nisam mogla da kaem ta se deava jer sam se plaila da me ne nazovu (etiketiraju) ludom. Nisam razumevala ta mi se deava u glavi. Zaista sam mislila da i drugi normalni ljudi imaju takoe Kontrolore u glavi. U vreme kada je Kontrolor bio najprisutniji ja sam oajniki pokuavala da dobijem diplomu. On me je spreavao da se suoavam sa svakodnevnim dogaajima. Pokuavala sam da sakrijem bolest od svih, naroito moje porodice. Kako sam mogla da kaem porodici da postoji jedna osoba u mojoj glavi, koja mi govori ta da radim, mislim i ta da kaem? Postajalo je sve tee da pohaam nastavu i da razumem gradivo predmeta. Veinu vremena sam provodila sluajui Kontrolora i njegove zahteve. Stvarno ne znam kako sam uopte uspela da zavrim koled Poto sma dobila diplomu u kolstvu, zaposlila sam se kao uiteljica u treem razredu. To je potrajalo oko 3 meseca, a onda sam zavrila u psihijatrijskoj bolnici na 4 meseca. Jednostavno nisam funkcionisala u spoljanjem svetu. Bila sam paranoidna i imala sam

sumanute ideje, provodila sam puno vremena zaokupljena svojim svetom mate i Kontrolorom. Moj prvi terapeut je pokuao da mi pomogne da se otvorim, ali Nisam joj verovala i nisam mogla da joj kaem za Kontrolora. Jo uvek sam se jako plaila da e me nazvati ludom. Stvarno sam mislila da sam uradila neto loe u svome ivotu i da je to razlog mog ludila. Bila sam na smrt preplaena da u zavriti kao i moja tri ujaka - svi su izvrili samoubistvo. Nikome nisam verovala. Mislila sam da moda imam posebnu svrhu u ivotu van uobiajene. Iako je Kontrolor provodio veinu vremena viui svoje zahteve, oseala sam se blagoslovenom na neki udan nain. Oseala sam se nadprosenom. Najvie tekoa sam imala da prihvatim da je Kontrolor postojao samo u mom svetu a ne i u svetu drugih. Iskreno sam mislila da ga svi mogu videti i uti Mislila sam da drugi mogu da mi itaju misli i sve to sam zamiljala bilo je emitovano celom svetu. etala sam okolo paralisana od straha Moja psihoza je bila prisutna svo vreme. U jednom momentu, pogledala bih svoje kolege i njihova lica bi se razobliila. Njihovi zubi su liili na eljusti koje se spremaju da me rastrgnu. Dugo vremena nisam mogla da pogledam nikoga zbog straha da e me progutati. Nisam imala predaha od bolesti Znala sam da neto nije u redu i krivila sam sebe. Niko od moje brae i sestara nije imao ovu bolest, pa sam verovala da sam ja ona koja je slaba. Oseala sam se kao da trim u krug, da ne idem nikuda, ve da padam u ambis ludila. Nisam mogla da razumem zato sam ja obeleena ovom boleu. Zasto bi Bog to meni uradio? Svi oko mene su traili da okrive nekog ili neto. Ja sam krivila sebe. Bila sam sigurna da sam ja kriva jer sam znala da sam slaba. Nisam videla ta bi drugo moglo da bude Znam da ne bih stigla do ovde gde sam danas bez ljubavi i podrke moje porodice, mog terapeuta i mojih prijatelja. Njihova vera da imam snage i sposobnosti da savladam ovu potencijalno opustoujuu bolest nosila me je kroz ovo putovanje Danas je dostupno mnogo dobrih lekova koji pomau u ublaavanju simptoma mentalnih bolesti. Na nama, osobama sa shizofrenijom, je da budemo strpljivi i da verujemo. Moramo da verujemo da je sutra novi dan, moda dan blii momentu kada emo u potpunosti razumeti shizofreniju, znati njene uzroke i pronai lek - Janice C. Jordan. EFEKAT NA LANOVE PORODICE

Tipina porodica mentalno obolele osobe je obino u haosu. Roditelji suludo tragaju za odgovorima koji se obino ne mogu nai. Nada prelazi u oaj i neke porodice bivaju razruene bez obzira na to koliko se trudile da opstanu. - Roditelj deteta sa shizofrenijom Kada porodica sazna da njihovo dete ima shizofreniju, emocije su sline kao kod neke teke bolesti. Drugim reima, oni su okirani, tuni, ljuti i uasnuti. Porodice su opisale oseanja koja se najee javlaju: - Tuga - Oseamo se kao da smo izgubili dete. - Anksioznost - Plaimo se da ga ostavimo samog u kui ili da mu povredimo oseanja. - Strah - Da li smo sigurni da nas nee fiziki povrediti? Da li e povrediti sebe? - Sramota i krivica - Da li smo mi krivi? ta e ljudi pomisliti? - Oseanja izolacije - Niko ne moe da razume. - Ogorenost - Zato se ovo nama dogaa? - Suprotna oseanja prema osobi koja je obolela Mnogo ga volimo, ali kada zbog bolesti postane okrutan, takoe elimo da ode odavde. - Bes i ljubomora -Brau/sestre vrea panja koja se posveuje obolelom lanu porodice. - Depresija Ne moemo da razgovaramo bez plakanja. - Potpuno poricanje bolesti- Ovo se ne dogaa naoj porodici. - Poricanje teine bolesti - Ovo je samo faza koja e proi. - Krivite jedan drugoga - Da si bio bolji roditelj - Nesposobnost da razmiljate ili priate o bilo emu drugom osim o bolesti - Ceo na ivot se vrteo oko problema. - Brane nesuglasice - Odnos sa mojim suprugom je postao hladan. Oseala sam se mrtvom iznutra. - Razvod - To razara porodicu. - Preokupacija selidbom - Moda da smo iveli negde drugde, stvari bi bile bolje. - Nespavanje - U proteklih sedam godina sam duplo ostario. - Gubitak telesne teine - Proli smo kroz mlin i to se odrazilo na nae zdravlje. - Povlaenje iz drutvenih aktivnosti -Ne poseujemo porodine skupove. - Intenzivno pretraivanje prolosti u cilju iznalaenja mogueg objanjenja -Da li je to zbog toga to smo mu mi neto uradili?

- Pojaano konzumiranje pia/upotreba sredstava za smirenje Uvee popijemo i po 3-4 pia. - Zabrinutost za budunost - ta ce biti kada nas ne bude vie? Ko e voditi rauna o oboleloj osobi? Sindrom sramote i krivice - Ljudi ne izazivaju shizofreniju, oni samo krive jedni druge da to ine! Na alost, ustaljena stvar jeste da se lanovi porodice i obolela osoba meusobno optuuju. ak i braa i sestre dele sramotu i strah svojih roditelja. U sledeoj prii, roditelj opisuje oseaj krivice i sramote iz sopstvenog iskustva: Imam dva sina. Moj stariji sin ima 22 godine i uznapredovalu formu miine distrofije. Moj mlai sin ima 21 godinu i dijagnostikovana mu je hronina mentalna bolest. Sin koji je fiziki onesposobljen ima mnogo posebnih potreba. On dobija emocionalnu podrku gde god se okrene. Njegov hendikep je uoljiv i zajednica, porodica i prijatelji su otvorili svoja srca za njega i na svoj nain ine sve kako bi mu ivot bio bolji. S druge strane, moj drugi sin je neshvaen i svi ga izbegavaju. On je takoe veoma onesposobljen ali to nije tako vidljivo. Njegovi bake i deke, tetke, tee, ujaci i roaci svi misle da je lenj, glup, udan i neposluan. Oni smatraju da smo mi napravili neku veliku greku prilikom njegovog vaspitanja. Kada se javljaju telefonom, oni pitaju kako je njegov brat i ele da priaju sa njim, a ovog izbegavaju. On ih uznemirava. eleli bi da on ode. Sa vremenom, dobro razumevanje bolesti i podrka onih koji su imali isto iskustvo, lanovi porodice mogu da naue kako da razmenjuju oseanja i umanje oseaj krivice i srama. Mnoge porodice su tokom procesa otkrile velike rezerve mausobne ljubavi. Uticaj na brau/sestre Jednom kada je postavljena dijagnoza, najbolje je da roditelji objasne poremeaj i njegov uticaj na porodini ivot. Bratu/sestri obolelog su neophodna usmerenja od strane roditelja kako bi mogli da razumeju neuobiajeno ponaanje svog brata ili sestre. Verovatno su posumnjali da se neto neobino dogaa i verovatno

su zbunjeni, frustrirani ili uplaeni. Kao i njihovi roditelji i oni pate zbog oseanja da su izgubili osobu koju vole. Oseanja Roditelji mogu oekivati da njihovo zdravo dete osea: - Krivicu - jer zna da je njegov ivot bolji. - Strah i anksioznost - da e se kod njih razviti oboljenje (ili da e drugi u porodici imati shizofreniju). - Tugu - zbog gubitka osobe kakvi su njihovi brat/sestra nekada bili. - Sramotu - pred prijateljima ili u javnosti, zbog udnog ponaanja njihovog roaka. - Bes i ozlojeenost - zbog ometanja porodinog ivota i velike panje koju sada ne dobijaju od roditelja. - Empatiju i ljubav - prema njihovom obolelom bratu/sestri. Odnosi sa porodicom Dinamika porodinih odnosa e doiveti izvesne promene koje se ne mogu izbei. Najbolji nain da se izborite sa ovim promenama je da nastavite sa dobrom komunikacijom. Na primer, vae zdravo dete e verovatno primetiti vau anksioznost dok se borite za vae obolelo dete, to moe da rezutira njihovom nesigurnou. Oni znaju da njihov oboleli brat/sestra zahtevaju vie panje, ali je to teko emotivno prihvatiti. Potrebno im je uveravanje da ste vi dobro i da ete biti tu za njih. Odnos meu braom (sestrama) moe se promeniti na gore ili bolje nakon postavljanja dijagnoze shizofrenije. Ovaj poremeaj moe poremetiti prethodno bliske odnose, naroito ako je prisutna paranoja. Takoe, moe da zblii dvoje roaka jer zdrav brat/sestra saoseaju i ele da pomognu obolelom bratu ili sestri. Kada lan porodice oboli od mentalnog oboljenja, brat/sestra mogu reagovati time to e se povui iz porodinih aktivnosti ili e vie vremena provoditi sa svojhim prijateljima. Vrlo je mogue da e postati vie nalik roditeljima postavljajui se se zatitniki. Treba podsticati zdravog brata/sestru da uspostave zdravu ravnoteu izmeu svog ivota i njihove porodice. Strategija savladavanja za brau/sestre obolele osobe

to su roaci bolje informisani i to vie znaju o oboljenju, to e lake izai na kraj sa problemima koje sa sobom nosi shizofrenija. Ukoliko shvate da je ponaanje obolele osobe simptom poremeaja a ne nemerno destruktivno i ometajue ponaanje, znatno e manje negativno reagovati. Roditelji se ohrabruju da budu iskreni i otvoreni u vezi sa oboljenjem. Takoe, ukoliko obolela osoba ima elju da pria o svom poremeaju trebalo bi o tome sa njom razgovarati. Roditelji ele da uju ta brine njihovu decu, a vezno za obolelu osobu. Ako znaju da ih razumete, bolje e se izboriti sa bolesti. Zdrav brat/sestra bi mogli da se povere svojim prijateljima to e umanjiti oseaj izolovanosti, mogu posetiti savetnika ili posetiti grupe za podrku gde mogu razmeniti svoja iskustva i znati da nisu usamljeni u tim problemima. Vano je da shvate da i druge zanima kroz ta oni prolaze. Zdravog brata/sestru treba podsticati da nastave svoj odnos sa obolelom osobom jer mogu jo uvek biti prisutna zajednika interesovanja, ili roak moe biti osoba kojoj e se oboleli rado poveriti. Vano je znati da obolela osoba jo uvek moe da uiva u radostima ivota i susretima sa ljidima, iako to ne moe da ispolji. Svako osea da bolje kontrolie stvari ako ih razume. Uverite se da su brat/sestra dobro informisani o simptomima oboljenja, terapiji i da razumeju njihove mogunosti i ogranienja. Strategija savladavanja za roditelje Zdravom detetu je takoe neophodna vaa panja i podrka. Neophodno je da roditelji usklade potrebe zdravog deteta i obolelog. Od pomoi moe biti ukoliko se roditelji usklade tako da svako naizmenino provodi odreeno vreme sa zdravim detetom, a potom sa obolelim. Ako su u mogunosti, roaci ili prijatelji mogu pomoi. Dozvolite zdravom detetu da samo odlui koliko eli da bude ukljueno u brigu o obolelom, jer se pritiskom na njih moe postii samo negativan efekat. Dobra je ideja i da razmotrite brigu o obolelom za ubudue, kada vi vie ne budete u mogunosti to da inite. O tome u porodici otvoreno razgovarajte. Smetaj obolele osobe

Postoje brojne opcije za smetaj vaeg roaka ukljuujui da ivi sa vama, u domu, azilantskoj ustanovi, iznajmljenom stanu ili hotelskom smetaju. Ono to je presudno pri donoenju ovakve odluke jeste nivo samostalnog funkcionisanja obolele osobe, te je neophodno informisati se koliku podrku i nadzor prua svaka od ovuh opcija. Domovi i azilantske ustanove omoguavaju struni nadzor koji varira od povremenog do celodnevnog. Iznajmljivanje stana ili hotelski smetaj mogu se razmatrati ukoliko postoji znatnija samostalnost u funkcionisanju obolele osobe. Poto je odluka esto teka i emocionalna, evo nekoliko saveta koji bi mogli da pomognu. Generalno gledano, sledeim sluajevima: matini dom je najbolje reenje u

oboleli prilino dobro funkcionie, ima krug prijatelja i ukljuen je u aktivnosti izvan kue u porodici ne postoje deca mlaeg uzrasta na iji ivot ovo utie negativno ukoliko su odnosi izmeu lanova porodice oputeni i ako oboleli namerava da iskoristi mogunosti koje mu pruaju dostupne suportativne slube.

Ovakvo reenje nije preporuljivo u sledeim okolnostima: osoba na koju se oboleli najvie oslanja ivi sama, bolesna je ili stara oboleli je u loem stanju, pa postoje male anse da vodi normalan porodian ivot deca poinju da ga se plae ili da se ljute i oseaju se kao da ive u bolnici brani odnosi su poremeeni gotovo svi dogaaji i problemi u porodici vezani su za bolesnog lana i ne koriste se usluge suportativnih centara ili nisu dostupne.

Ukoliko se odlui da e oboleli iveti kod kue, lanovi porodice treba kolektivno da se sastanu sa strunim timim da bi razjasnili sve relevantne stvari u vezi sa tretmanom. Trebalo bi voditi beleke o tome kako se situacija razvija i na koji nain na nju reaguju drugi lanovi porodice. Ovo e pruiti dragocen pomoni

materijal ukoliko porodica i bolesnik odlue da je neophodan smetaj u drugaijem okruenju. lanovi porodice esto imaju izraen oseaj krivice kad odlue da njihov blinji ne stanuje sa njima, to je posebno karakteristino za ene. Ukoliko se tako oseate, razmislite da u jednom trenutku mora doi do preloma i da je esto za obolelog lake da se to pre prilagodi prelasku u novu sredinu dok ste jo u mogunosti da ga u tome podrite i ohrabrite. Konsultujte socijalnog radnika ili nekog drugog odgovarajueg eksperta u vezi sa prelaskom obolele osobe samostalan ivot. Samostalan ivot obolelog Ukoliko obolela osoba postigne tokom oporavka dobar funkcionalni nivo, jedan od ciljeva moe biti samostalan ivot (ukoliko su dovljno odrasli). Trebalo bi postepeno graditi ovakav koncept u glavi obolele osobe. To moe biti u vidu diskretnih nagovetaja kao to su: Ako odlui da ivi sam, Kada odlui da ivi sam, Ako odlui da ivi sam, trebalo bi da zna kako da pere ve. ; Kada odlui da ivi sam, bie ti drago to si nauio kako da koristi mainu za pranje vea. Treba dati vremena osobi da se privikne na tu ideju. Porodice sa iskustvom, predlau da u jednom momentu odredite vreme kada e se selidba desiti. Zajedno (ako je prisutan i socijalni radnik) odredite datum kada e se to odigrati, ali tako da imate dovoljno vremena da naete odgovarajuci smetaj. Na primer, moete se dogovoriti da se to desi za 6 meseci. Kada je selidba obavljena, obolela osoba se moe osetiti naputenom i odbaenom od vas. Zbog toga je neophodno, naroito u prvih nekoliko nedelja, da ojaate i podrite odluku o samostalnom ivotu i okarakteriete je kao pozitivan korak. Ponaajte se kao prijatelj, zovite obolelu osobu i odredite datume kada ete izai zajedno. Podstiite njihovo samopouzdanje i ponudite pomo. Potujte njihove elje i zabrinutost koliko god je to mogue.

Osim emocinalne podrke, moda e biti potrebna pomo u kunim poslovima, kupovini, kuvanju i raspolaganju sa novcem. U zavisnosti od stanja obolelog, zavisie i stepen pomoi koja e im biti potrebna. Tokom vremena odnosi sa obolelom osobom trebalo bi da postanu manje intenzivni. U poetku e obolela osoba dolaziti kui svakog vikenda, to je u redu prvih nekoliko nedelja ili meseci. Kasnije ete postepeno po neki vikend proputati, ali morate nai valjan razlog kao: Neemo biti kui za taj vikend. Postepeno smanjujte posete na jedan do dva vikenda u mesec dana. Takoe e obolela osoba u poetku stalno zvati telefonom, obono tri ili etiri puta dnevno, u tom sluaju telefonska sekretarica bi bila dobro reenje jer moete odgovoriti kada mislite da bi trebalo. Tokom vremena, obolele osobe e stei vie samopouzdanja i broj telefonskih poziva e se svesti na normalu. Droga i alkohol Preporuivo je da se sa obolelom osobom otvoreno razgovara o rizicima upotrebe droge i alkohola, a pristup zavisi od zrelosti osobe. Moda ete eleti da se posavetujete sa njegovim lekarom kako da to obavite. Osobe obolele od shizofrenije mogu da budu izuzetno osetljive na izazove ulice. Oni moraju biti potpuno informisane koliko upotreba droge i estokih pia moe da umanji efekat neuroleptika (antipsihotika) koji su im propisani. Neumerenost na ovom planu moe da postavi teak problem pred njihovog lekara. Naime, konzumiranje opojnih droga ili zloupotreba alkohola moe da provocira simptome psihoze koje je teko razlikovati od psihotinih epizoda karakteristinih za shizofreniju. Intravenozna narkomanija dodatna je opasnost zbog mogunosti infekcije virusom HIV-a.

SEKSUALNOST, PLANIRANJE PORODICE, TRUDNOA I RODITELJSTVO Seksualnost

Niko nas nikada ne pita o ovome. Pretpostavlja se da poto ja imam shizofreniju, ne treba da imam seksualni ivot. - anonimna osoba sa shizofrenijom. Istorijski gledano, seksualni ivot osoba sa shizofrenojim bio je manje aspekt interesovanja kliniara i istraivaa. Ipak, poznato je da samo oboljenje i antipsihotini lekovi koji se koriste mogu uzrokovati seksualne probleme kod oba pola. To ukljuuje smanjenje elje, probleme u postizanju i/ili odranju erekcije, vaginalnu suvou, abnormalnosti u ejakulaciji... Sama bolest ne eliminie seksualna oseanja (mada mogu biti izmenjena tokom bolesti). Obolela osoba moe i ne mora pripisati ove seksualne probleme lekovima koje pije. Neeljeni efekti lekova u seksualnoj sferi mogu dosta zabrinuti osobu i mogu biti jedan od razloga zbog kojih obolela osoba prekine da uzima lekove. To se najee deava u fazi oporavka kada seksualna aktivnost ponovo dobija na vanosti. Na primer, seksualna veza koja je postojala pre pojave bolesti biva stavljena po strani tokom akutne faze, ali kako se ublaavaju simptomi i osoba se oporavlja, interesovanje za romantinom vezom ponovo oivljava. Neophodno je da se osoba sa shizofrenijom tokom faze oporavka edukuje o neeljenim efektima lekova na seksualno funkcionisanje individue kako bi mogli da o njima porazgovaraju sa lekarom. Uticaj lekova na pacijente treba pratiti i lekari bi trebalo redovno da pitaju pacijente o ovim neeljenim efektima, kako bi se nalo odgovarajue reenje. Mogue je da samo smanjenjem doze antipsihotika doe do ublaavanja neeljenih efekata ili se to moe postii zamenom antipsihotinog leka (jer ne uzrokuju svi lekovi isti stepen seksualnih neeljenih efekata, ili individua moe biti osetljivija na jedan lek vie nego na drugi). Najvanije je da osoba sa shizofrenijom shvati da postoje naini da se utie na seksualne neeljene efekte, a da se ne prekine antipsihotina terapija (terapija osnovnog oboljenja). I shizofrenija i antipsihotini lekovi mogu uticati na seksualna razmiljanja i aktivnosti. Oboleloj osobi moe biti teko da razgovara o ovoj intimnoj sferi svoga ivota, ali otvorenost po tom pitanju moe ne samo da ih ublai, ve e voditi iznalaenju reenja koje e mu poboljati kvalitet ivota. S druge strane, moe se javiti i obrnuta situacija, odnosno moe doi do estih seksualnih odnosa sa velikim brojem partnera.

Ranjivost mladih osoba zbog usamljenosti, njihova potreba da budu prihvaeni u drutvu, spremnost da previe lako poveruju nepoznatim osobama, pritisak od strane vrnjaka, esto ih ine rtvama seksualne zloupotrebe. Oni obino nisu svesni rizika u koji se uputaju i koji je kod omladine obolele od shizofrenije udvostruen. eljni prijateljstva, esto ulaze u veze i situacije u kojima mogu biti izloeni bolestima prenosivim seksualnim putem. Vano je da porodica raspravi seksualne teme s obolelim lanom na nain koji uzima u obzir dananje standarde i interesovanja mlade generacije. Iako seksualni moral moe biti prevelik konverzacijski zalogaj u nekim porodicama, pitanja bezbednosti moraju da budu prioritetne. Planiranje porodice Statistiki podaci pokazuju da zbog osnovnog nepoznavanja kontracepcije, mnoge ene koje boluju od ozbiljnih mentalnih oboljenja a seksualno su aktivne, ne koriste zatitu pri seksualnom odnosu iako ne ele da ostanu u drugom stanju. Ukoliko je to mogue, obratite se savetovalitu za planiranje porodice, kako bi se obolela osoba infomisala o razliitim nainima zatite od zaea. Shizofrenija predstavlja izazov za obolele koji ele da koriste kontraceptivna sredstva. Pacijentkinje koje koriste intrauterine ili druge kontaceptivne implantate suoavaju se sa znaajnim rizikom: 1) da implantat moe postati fokus za sumanute ideje koje su sada pod kontrolom; 2) ako se bolest preplie sa percepcijom bola, pacijentkinja moda nee prepoznati rane znake inflamatornog oboljenja male karlice koje je uzrokovano implantatom. Oralna kontraceptivna sredstva su tea za korienje mnogim enama sa ovim oboljenjem zbog pamenja. Takoe utiu na raspoloenje kod nekih pacijentkinja. Kondomi su dosta efikasni ukoliko se pravilno koriste. Ponekad se kao optimalan izbor daju kontraceptivi u vidu hormonskih injekcija sa dugim dejstvom. Obino njihovo dejstvo traje tri meseca i nemaju kliniki znaajne interakcije sa antipsihotinim lekovima. Trudnoa

Za enu sa shizofrenijom trudnoa predstavlja sloenu situaciju. Prvi problem je terapija lekovima. Rizik od povlaenja antipsihotinog leka mora biti stavljen naspram efekata leka na fetus. Procenjuje se da bi 65 procenata pacijentkinja koje bi prekinule uzimanje lekova tokom trudnoe doivele pogoranje. U tom sluaju bi stanje psihoze uticalo na njenu sposobnost da adekvatno vodi rauna o sebi i svom neroenom detetu. Nivo stresa bi bio veliki i ona verovatno ne bi dobro jela. Takoe je veliki rizik od nasilja, samoubistva, samoizazivanja prevremenog poroaja ili naglog poroaja tokom akutne psihotine epizode. Mogui su potencijalno trajne posledice i na pacijentkinju koja bi prekinula sa uzimanjem terapije s obzirom na to da je redovno uzimanje terapije neophodno da bi se postigao znaajan uspeh u oporavku. Ako se odlui da se nastavi sa terapijom tokom trudnoe, vano je da vi i obolela osoba budete dobro upoznati sa razliitim lekovima i njihovim dejstvom na fetus (kongenitalne anomalije i malformacije, uticaj na razvoj fetusa, trajne promene u ponaanju potomka i druge neonatalne neeljene efekte neuroleptika i drugih lekova korienih za njihovo ublaavanje). Koraci koje lekar treba da razmotri kada je pacijentkinja sa shizofrenijom trudna: Pregledati dostupne izvore podataka u propisivanju antipsihotinih lekova tokom trudnoe. Razmotrite oba rizika, i od prekida i od nastavka antipsihotine terapije. Ustanovite koliko je pacijentkinja u stanju da razume koliki je rizik a kolika korist od nastavka terapije i uestvujte u donoenju odluke. Za pacijentkinje koje ne mogu same da daju pristanak, zahtevajte uee nekoga od staratelja ili privremeno sudski dodeljenog staratelja. Kada je donesena odluka da se nastavi sa antipsihotinim tretmanom, lekar bi trebalo kad god je to mogue, da prepie samo jedan antipsihotik (s obzirom na to da se ne zna kakav je efekat interakcije lekova tokom trudnoe). Na osnovu istraivanja prioritet se daje trifluoperazinu i haloperidolu. Izgleda da oni imaju najmanje neonatalnih neeljenih efekata.

Procenite upotrebu lekova koje koristite za suzbijanje neuroleptikih neeljenih efekata, lekovi za tretiranje ekstrapiramidnog sindroma predstavljaju dodatani rizik tokom trudnoe. Akatizija moe biti efikasno tretirana beta blokatorima. Maligni neuroleptiki sindrom se moe tretirati suportativnim merama i verovatno bromokriptinom. Skrenite panju pacijentkinji na ishranu, (nizak nivo kalcijuma kod ene sa shizofrenijom moe da predisponira ekstrapiramidni sindrom) i na prenatalnu upotrebu vitamina. Skrenite panju pacijentkinji na dodatni rizik od puenja cigareta dok koristi antipsihotine lekove tokom trudnoe, na povean rizik od roenja deteta male teine na roenju i vee stope morbiditeta i mortaliteta.

Vano je shvatiti da izazovi u trudnoi kod ena sa shizofrenijom ne prestaju sa roenjem deteta. Postpartalni period predstavlja veliki rizik za poetak psihoze. Studije pokazuju da 24 procenata pacijentkinja postaje psihotino u prvih 6 meseci od poroaja, a do pogoranja simptoma dolazi kod 44 procenata pacijentkinja koje u svojoj istoriji bolesti imaju vie od tri meseca hospitalizacije. Uticaj postpartalnih problema prenosi se na odnos majke i deteta. Akutni simptomi mogu ukljuivati sumanute ideje (da se poroaj nije ni odigrao ili da je beba umrla), ili halucinacije (koje nareuju majci da povredi bebu). Kada je neophodna hospitalizacija, nove majke nastoje da to izbegnu jer ne ele da se odvajaju od bebe. Nekada simptomi mogu biti veoma teki, te uzrokuju da majka zanemari brigu o sebi i svojoj bebi, moe zaboraviti da poseti pedijatra, akuera ili drugog lekara. Poto e majka sa shizofrenijom nastaviti da uzima lekove nakon poroaja, elee da izbegne sedativni efekat neuroleptika, naroito ako doji, jer bi to moglo da sedira bebu ili da je onemogui da uje deiji pla tokom noi. Novonastali stres jer je postala majka, kombinovan sa nespavanjem moe biti previe za osobu sa shizofrenijom. Pojava psihotinih simptoma moe pogorati ve postojeu situaciju.

Posebnu panju treba posvetiti majci u postpartalnom periodu (period po roenju deteta) kako biste se uverili da dobro izlazi na kraj sa negom bebe i brigom o sebi, i kako biste uoili prve simptome ako se pojave. Roditeljstvo Budue roditeljstvo predstavlja sloen izazov za osobu sa shizofrenijom. Osimm finansijskog tereta koji sa sobom nosi gajenje dece, roditelji sa shizofrenijom mogu biti ometeni od strane bolesti na jedan od sledeih naina: smanjena sposobnost da razumeju ekspresije i neverbalne znake deteta smanjena sposobnost da obezbede stabilnost, brigu i stimulaciju deteta pogorani odgovori u ponaanju koji mogu uzrokovati ekscesivno distanciranje od deteta ili ekscesivnu vezanost za dete umanjena sposobnost da razlikuju svoje potrebe od potreba svoga deteta u poreenju sa optom populacijom, majke sa shizofrenijom e malo verovatno biti u braku ili e iveti sa svojim partnerom u vreme poroaja, ili retko imaju nekoga ko e im pomagati u podizanju deteta. U sluaju da su udate velika je verovatnoa da i suprug boluje od nekog mentalnog poremeaja. U svakom sluaju, rezultat je nedostatak podrke koju e roditelji pruiti detetu veina majki sa shizofrenijom e doiveti gubitak starateljstva nad detetom. Obino se to smenjuje sa periodima povremenih poseta i ponovnog dobijanja starateljstva. Ako gubitak starateljstva postane stalan to e imati veoma lo uticaj na veinu ena.

Za dete postoji rizik i ako ostane sa roditeljem koji je psihotian i ako se odvoji od roditelja. Generalno se smatra da je bolje da dete ostane sa obolelim roditeljem, osim u sluaju zlostavljanja ili tekog zanemarivanja. Ukoliko majka sa shizofrenijom ima podrku svoje porodice, supruga i/ili ire

porodice, i to zajedno sa dobrim sveobuhvatnim planom tretmana, izgledi za dobro roditeljstvo su u mnogome poboljani. Stariji pacijenti Stariji pacijenti obino uz antipsihotine lekove koriste i druge lekove vezano za njihovo somatsko stanje. Neophodna je dodatna panja u vezi sa lekovima, kako bi bili sigurni da nee biti komplikacija u interakciji lekova. Takoe treba proveritit tip lekova koji se koriste i kakva su njihova neeljena dejstva kod gerijatrijskih pacijenata. Moda e trebati da se smanji doza lekova, kako pacijent biva stariji, i kada se postignute kontinuirana stabilizacija njegovog stanja. Uverite se da stariji pacijent prima odgovarajuu terapiju za shizofreniju, prisutne somatske bolesti, senzorni deficit i terapiju za neeljena dejstva samih lekova .

IX

POGLAVLJE : SUOAVANJE SA SHIZOFRENIJOM

Uloga porodice Obezbedite dosta podrke, ljubavi i panje oboleloj osobi. Pomozite im da prihvate dijagnozu. Pokaite svojim ponaanjem i stavom da postoji nada, da se moe kontrolisati poremeaj i da ivot moe biti zadovoljavajui i produktivan. Pomozite oboleloj osobi da nastavi sa beleenjem informacija koji su se simptomi pojavili, koje je lekove uzimala (uzela) i u kojoj dozi, i kakvi su efekti razliite terapije. Uverite se da obolela osoba po izlasku iz bolnice nastavi sa tretmanom. To podrazumeva redovno uzimanje lekova, redovne kontrole kod lekara i uestvovanje u socijalnim i rekreativnim programima. Obezbedite strukturisanu i predvidivu okolinu, jer pacijent koji se oporavlja moe imati problema sa previe senzornih informacija. U cilju smanjenja stresa planirajte svaki dan i svedite na minimum

velike dogaaje .Odravajte jednostavnu rutinu i oboleloj osobi dozvolite da neko vreme tokom dana provede sama. Odravajte mir u kui. Njbolje je da govorite mirnim tonom i polako. Da bi se umanjio stres koristite kratke reenice, takoe, izbegavajte rasprave u vezi sa njihovim sumanutim idejama. Podravajte ih. Pozitivan stav e verovatno imati mnogo bolji efekat na due staze nego kritika. Vie nego druge osobe, mentalno obolela osoba ima potrebu da zna kada je neto uradila dobro, jer njihovo samopouzdanje je veoma krhko i mora se redovno podsticati. Podstiite sve njihove pozitivne napore. Izrazite zahvalnost za obavljen posao, makar bio i obavljen napola, jer shizofrenija uzrokuje smanjenje samouverenosti, inicijative, strpljenja i pamenja. Pomozite oboleloj osobi da postavi realne ciljeve. Ohrabrite ih da postepeno povrate prethodne vetine i interesovanja, ali i da probaju nove stvari .Ako su ciljevi teko ostvarivi ili ako vi stalno gunate, stres moe pogorati simptome. Postepeno uveevajte samostalnost kada obolela osoba pokae da je sposobna da prihvati veu odgovornost i da obavlja razliite tipove posla. Ograniite do koje mere se tolerie izmenjeno ponaanje i odluno govorite o posledicama. Takoe e moda morati da se obnove vetine raspolaganja novcem, kuvanje i ienje kue. Ako je zaposlenje van kue suvie teko, pomozite osobi da naui kako da konstruktivno koristi vreme. Zajedno nauite kako da izaete na kraj sa stresom. Pokuajte da predvidite uspone i padove i adekvatno se pripremite. Obolele osobe imaju potrebu da naue kako da izau na kraj sa stresom u socijalno prihvatljivim okvirima. Va pozitivan model ponaanja bi mogao biti od pomoi. Ohrabrujte obolelu osobu da izae u drutvo. Dozvolite im da sami izaberu odgovarajue aktivnosti i da pokuaju neto novo. Ako je potrebno, poite sa njima prvi put kao podrka.

Budite dobri prema sebi. Vae dobro zdravlje je veoma vano, ak od presudnog znaaja za dobro funkcionisanje vae porodice. Oslobodite se krivice i sramote. Prikupite snagu iz svih lepih iskustava kroz koje je prola vaa porodica. Ustanovite realna oekivanja za sebe u svom ivotu. Dozvolite sebi vreme za dodatne aktivnosti, hobi, fizike vebe/sport Potrebno je da odreeno vreme posvetite sebi kako biste povratili i odrali snagu koja vam je potrebna da biste drugima pomagali. Nauni dokazi govore da loe odgajanje dece kao i loa komunikacija ne izazivaju shizofreniju. Vrednujte svoju privatnost, odravajte svoja prijateljstva i svoja interesovanja, uopte, ivite svoj ivot normalno koliko je to mogue. Ne zapostavljajte svoju drugu decu. Braa i sestre, obino, potajno dele krivicu i strah svojih roditelja. Mogu brinuti da e se i oni razboleti. Ako zanemarite njihovu zabrinutost zbog obolelog deteta, mogu postati ljubomorni i povreeni, jer i njima su potrebne vaa panja i ljubav. Moete deliti i uiti iz iskustava drugih, edukativni programi i diskusije vam mogu biti od pomoi. Javite se Centru za psihoedukaciju kako biste se informisali da li postoje edukativni programi kojima se moete prikljuiti i dobiti podrku, informacije ili razmeniti iskustva sa porodicama koje su kroz to ve prole .

Podsticaj za uzimanje lekova Ovo je jedan od najeih problema. Ponekad je teko shvatiti zato neko sa shizofrenijom odbija da uzima lekove kada je svima jasno da je to neophodno. Porodice su otkrile da postoji pet glavnih razloga da neko obije da uzima lekove: 1) Obolela osoba moe imati smanjen uvid u svoju bolest. Poto ne misle da su bolesni, ne vide ni razlog zato bi uzimali lekove. Ili neki misle da su lekovi ti koji uzrokuju bolest. Ako je prisutna i

paranoja, obolela osoba moe misliti da je lek tu kao deo zavere i da e ga on ometati u funkcionisanju. 2) Kod obolele osobe se mogu javiti neprijatni neeljeni efekti lekova i osoba moe smatrati da oni izazivaju vie problema nego to ih reavaju. 3) Nekada terapija moe da sadri vie lekova koje osoba treba da uzima u toku dana .Taj reim moe biti zbunjujui i predstavljati neprijatno podseanje na bolest. 4) Obolela osoba moe da se osea potpuno zdravom, pa da zaboravi da uzme lekove, ili da misli da joj oni vie nisu potrebni. 5) Ponekad, obolele osobe mogu eleti da se povrate odreeni simptomi bolesti, kao to su glasovi koji im govore lepe stvari i ine da se oseaju posebnim. Neophodno je da osobe sa shizofrenijom redovno uzimaju prepisane lekove, a evo nekih ideja i vodia koji vam mogu pomoi da ohrabrite obolelog da uzima lekove: Treba pratiti uinak poetne doze leka, pa stoga, uvek sa empatijom sasluajte na koja se neeljena dejstva leka ali obolela osoba. Pozitivni simptomi se nee odmah povratiti po prestanku uzimanja terapije. Antipsihotini lekovi ostaju u organizmu od est nedelja do tri meseca. Ovaj period vam daje vremena da vidite kako ete reiti problem. Meutim, nakon tri meseca, vraanje terapije moe znaiti i poetak iznova i to sa veom dozom nego to je bila doza odravanja. Objasnite oboleloj osobi da ukoliko ne uzima lekove moe se ponovo vratiti u bolnicu, pri emu ovo ne treba da zvui kao pretnja. Ipak, neki nee prihvatiti upozorenje, dok drugima nee smetati da se vrate u bolnicu. Ako i drugi lanovi u vaoj porodici uzimaju lekove moete to pretvoriti u ritual. Svi bi mogli da uzimaju svoje lekove u isto vreme (ak iako se radi o vitaminima). Za one koji zaboravljaju da uzmu oralno lekove, moe biti od pomoi upotreba kutije u koju stanu lekovi za nedelju dana.

Nikada nemojte kriom stavljati lekove u hranu ili pie. Ako je prisutna paranoja ovo e je uveati i nikada neete povratiti njihovo poverenje. Veina ljudi koristi oralne forme lekova rae od injekcije. Sa injekcijama ste sigurni da osoba dobija lek. Ne mogu ispljunuti lek, sakriti ga ispod jezika Razgovarajte sa lekarem o prelasku na drugu formu leka ako mislite da e to poboljati saradnju pacijenta. Lekovi koji se daju u vidu injekcija se primenjuju jednom nedeljno ili jednom u nekoliko nedelja u zavisnosti od tipa neuroleptika. Pokaite oboleloj osobi da se ponosite njome i njenom sposobnou da redovno uzima lekove. PRAVNI PROBLEMI

Poverljivost - koliko je ovo uopte regulisano kod nas? Pre ili kasnije porodice naiu na pravno i etiko pitanje poverljivosti. To je osnovni princip u medicinskoj praksi. Informacije o pacijentu se najee ne mogu dati tek tako, osim ako se ne radi o lanovima terapijskog tima ili ako je pacijent to pismeno odobrio. Izuzetak je kada je pacijent maloletan ili je psihiki neuraunljiv. Zakon odreuje ko u tom sluaju moe odluivati u ime pacijenta i ne moraju to uvek biti lanovi porodice. Prirodno je da negovatelji ele da znaju to vie o stanju pacijenta kako bi to bolje mogli da mu pomognu. Lekari to mogu shvatiti ali ponekad nisu u mogunosti da im udovolje ukoliko nije dat pristanak pacijenta. Lekar e tokom razgovora sa lanovima porodice otkriti odreene informacije o stanju bolesnika. Ponekad je dobro i pacijenta obavestiti o tome ta je reeno porodici jer e to sigurno dospeti do njega i na ovaj nain se moe ojaati veza koja se uspostavi izmeu lekara i pacijenta. Savet pravnika

Na alost, neki ljudi sa shizofrenijom mogu imati problema sa zakonom. Prestup moe biti u opsegu od manje svae, krae u radnji, nestaluka, nasrtaja ili naruivanje jela u restoranu i odbijanja da ga plati, do mnogo ozbiljnijih prestupa kao to su teak napad, podmetanje poara ili ubistvo. Najee ovi problemi nastaju kada osoba ne uzima lekove. Ono to se najee deava je da se mentalno obolela osoba ukljuuje u krivini sistem umesto da se hospiatizuje. Meutim, samo zato to osoba ima shizofreniju ne znai da ona mora biti automatski proglaena nesposobnom da joj se sudi. Ovde se upoznajemo sa novim teminom - uraunljivosti. Uraunljivost je pravni izraz koji oznaava sposobnost osobe da shvati znaaj dela (koje je poinila) kao i da upravlja svojim postupcima. Uraunljivost, odnosno neuraunljivost se procenjuju u odnosu na momenat ili period u kome je delo izvreno, i ne odnosi se na period pre ili posle kriminogene radnje. Prisustvo duevne bolesti, samo po sebi, ne znai neuraunljivost. Osobe koje boluju od trajnih duevnih bolesti nisu uvek, i nisu za svako delo neuraunljive. Shizofreni pacijent se uobiajeno oglaava neuraunljivim ukoliko je kriminalno delo poinio u psihotinom ataku bolesti, kada su obino prisutne halucinacije, sumanutosti i otuenje od realnosti. U fazama remisije shizofreni pacijent se moe proglasiti uraunljivim i odgovornim za svoje postupke i ponaanja. FINANSIJE Raspolaganje novcem Raspolaganje novcem je esto problem kod nekih osoba obolelih od shizofrenije, i razlog neprijatnih situacija u kojima moe da se nae porodica. U ovakvim sluajevima, potrebno je da oboleli naui kako da mesena primanja pravilno raspodeli na neophodne ivotne potrebe i obaveze, dok ostatkom moe da raspolae po sopstvenom izboru. Za samog bolesnika, raspolaganje novcem predstavlja vaan faktor u procesu osamostaljivanja. Neki autori vide izvesnu analogiju izmeu samostalnosti u korienju novca i drugih ponaanja ili aktivnosti koje su takoe pokazatelji samostalnosti. Pretpostavka je da ,to je osoba

uspenija u drugim svakodnevnim aktivnostima, verovatno je i spremnija za samostalno odluivanje o troenju novca. Npr., uspeno obavljanje kunih obaveza je jedan od naina kojim shizofreni pacijent moe da pokaze spremnost i za odreen stepen finansijske odgovornosti. Porodica, u poetku, treba da malim novanim iznosima stimulie pozitivno i poeljno ponaanje ili korektno obavljanje odreenih aktivnosti. Nepoeljna ponaanja se stopiraju izostankom stimulacije. Kasnije, porodica moe da kanalie proces uenja tako to e obolelom davati manje svote novca, dovoljne samo za krai vremenski period. Postepeno, ovakva strategija omoguava osobi da naui kako da raspolae novcem, a porodici smanjuje brige oko finansijskih nesuglasica. Evo nekoliko ideja kako olakati ivot porodici u procesu sticanja nezavisnosti pacijenta: Raspitajte se kod nastojnika zgrade (stanodavca) da li moete unapred da platite stanarinu, trokove za vodu, struju, grejanje i telefonski raun pacijenta. Raspitajte se u lokalnoj prodavnici da li biste mogli unapred ili na kraju meseca da platite za stvari koje bi kupovao pacijent. Moete se dogovoriti sa upravnikom oblinjeg restorana oko pojedinanih obroka za obolelu osobu.

PODRKA PORODICI I UNUTAR PORODICE Porodice iji je lan oboleo od shizofrenije je svakodnevno pod velikim stresom. Lini stres najee prolazi neopaeno. Obolela osoba postaje najvanija, i mi zaboravljamo na svoje potrebe. Iz dana u dan brinemo o obolelom, o iznenadnim krizama, finansijskim problemima, traimo podrku zajednice, izlazimo na kraj sa birokratijom , to zahteva ogromnu koliinu energije. Na kraju smo iscrpljeni od stresa to moe voditi depresiji, anksioznosti i psihosomatskim bolestima. (iz asopisa "Novosti za prijatelje ljudi sa shizofrenijom u Alberti", Kanada, Nov. 1988). Porodice sa iskustvom upozoravaju da ova borba moe poeti jo u poetku kada osoba pone da se neobino ponaa. Uobiajeno je da

kada je neko vidljivo onesposobljen, na primer u invalidskim kolicima je ili koristi beli tap (slep je), naviknuti smo da automatski ponudimo pomo. Dok kod mentlanih bolesti, obino postajemo svesni da neto nije u redu kada se osoba neadekvatno ponaa. Prirodno je da vas takvo ponaanje ne ostavi ravnodunim i ljudi se obino povuku. Kada se takvo neobino ponaanje ispolji u kui reakcija obino nije mnogo drugaija. U poetku, lanovi porodice mogu biti zbunjeni i uvreeni i obino okrivljuju i kritikuju obolelu osobu. Kako se strah uveava, lanovi porodice se mogu meusobno okrivljivati. Obratite panju i na ostalu vau decu. Kada provodite gotovo svo vreme traei pomo i pruajui podrku vaem obolelom detetu, lako se moe desiti da zanemarite ostalu decu. Takoe morate prihvatiti da brat/sestra ne moraju uopte imati ikakvu naklonost prema oboleloj osobi. Prema reima jedne ene: Moj brat je bio nekoliko godina stariji od mene. Nismo imali ba neki odnos pre no to se razbolelo. Kada se prvi put razboleo, ja sam bila veoma mlada, i njegovo ponaanje me je plailo. Kako sam odrastala bilo me je sramota zbog stvari koje je radio. Znam da je teko mojim roditeljima da shvate, ali ja ne oseam nikakvu povezanost sa ovim obolelim ovekom. Mnogi roditelji ne razumeju kako je to mogue. Neke porodice veruju da se to moe izbei ukljuivanjem brata/sestre u diskusiju o bolesti i u pruanje pomoi oboleloj osobi. Roditelji obino pokuavaju da zatite decu krijui istinu od njih, ali neznanje moe biti zastraujue. Deci treba pruiti to vie informacija u skladu sa njihovim godinama. ena, koju su roditelji ukljuivali u sve vidove podrke njenom obolelom bratu, rekla je: Moj brat je samo godinu dana stariji od mene. Ne seam se kad nije bio prisutan. Veoma ga volim i ja sam jedina osoba sa kojom on moe da razgovara o tome ta se sa njim deava. Jedan otac je naveo da sada kada njegova bolesna erka pije lekove i dobro se osea, druge tri erke su voljne da pomognu u svemu. Ranije su se plaile svoje sestre i bilo ih je sramota. Ali sada sve etiri izlaze jednom nedeljno i vrlo su bliske. Poto razliiti odnosi u porodici mogu pokazivati znake zategnutosti jo na samom poetku, preporuivo je da se ulanite u grupu za podrku im se postavi dijagnoza, jer sluajui druge koji su proli kroz takvo iskustvo, moe vam pomoi da prepoznate oseaj besa, konfuzije, krivice, sramote kod sebe, i da shvatite da je to sasvim u redu. Iako su ova oseanja normalna za postojeu situaciju, ona su ipak bolna i mogu se pogorati ukoliko lanovi

porodice nisu informisani i nemaju podrku. to se porodica ranje upozna o kakvom se oboljenju radi, i to pre nae naina kako da postupa sa obolelim lanom, to e imati vie ansi da opstane kao funkcionalna i zdrava porodica. Drugi razlog da to pre pristupite nekoj grupi za podrku je da se izbegne oseaj da sami nosite sav teret koji donosi briga o osobi koja boluje od shizofrenije. Oseaj hroninog zamora, nedostatak interesovanja, nedostatak samopouzdanja i gubitak empatije za osobu sa shizofrenijom je veoma est kod onih koji se ve godinama bore sami sa ovom bolesti. Mogu bolovati od glavobolja, nesanice, zloupotrebljavati alkohol i drogu, bolovati od depresije i drugih bolesti izazvanih stresom. Evo nekih ideja kako biste to izbegli: Povedite rauna o svom telesnom i psihikom zdravlju: hranite se zdravo, bavite se nekim sportskim aktivnostima, idite u etnje, pokuajte da spavate dovoljno. Povremeno poseujte svog lekara i odlazite na neophodne kontrole. Pored brojnih obaveza, posvetite svakog dana odreeno vreme sebi. Ukoliko ste u mogunosti, otiite bar jedanput godinje na odmor; pokuajte da jedan dan ili no posvetite samo sebi, moda e neko od prijatelja moi da bude tu tokom noi. Izbegavajte samooptuivanje i kritikovanje. Krenite na neke kurseve koji vas interesuju - posvetite se nekoliko sati neem drugom. Ako osoba sa shizofrenijom ivi van kue, nemojte je poseivati vie od tri puta nedeljno i ograniite broj telefonskih poziva. Trudite se da ne prekidate ostale relacije u porodici. Zadrite smisao za humor. Delite svoje probleme sa ljudima od kojih imate podrku. Nikada ne gubite nadu.

Neki ljudi nisu u stanju da prihvate bolest takvu kakva jeste i nikada ne nastave dalje sa svojim ivotom. Porodice sa iskustvom

savetuju da jednom kada prihvatite stvari onakve kakvim jesu, kada jednom kaete: To je to., ivot postaje jednostavniji. Jedan otac je rekao: Probijate se kroz strah, tugu, bes i na kraju prihvatate injenice. Prihvatanje je kao kada usvojite nekog novog - osoba od ranije vie nije tu. Prihvatanje podrazumeva da ste nauili da na obolelu osobu gledate kao takvu kakva je sada. Tek tada ima mesta za nadu i moete poeti da radite na stvarima koje e stvarno izmeniti neto u njihovom ivotu. Uloga edukatora Profesionalci moraju pomoi oboleloj osobi da postavi realne ciljeve. Savetovao bih im da ne budu obeshrabrenim naom boleu i da onda tu beznadenost prenose na nas. Nikada ne bi trebalo da gube nadu, jer mi neemo teiti poboljanju ako mislimo da je napor uzaludan. Esso Leete (boluje od shizofrenije vie od 20 godina) posveena edukovanju drugih o mentalnim bolestima. Kao edukator, moete igrati veoma vanu ulogu u ivotima osoba sa shizofrenijom. Evo nekih injenica kojih treba da budete svesni: Shizofrenija je esto oboljenje koje pogaa dosta mladih ljudi, sredinom ili krajem adolescencije i u ranim dvadesetim godinama. Veina ljudi sa shizofrenijom normalne je inteligencije a dosta njih ima i visok IQ. Shizofrenija se, izuzetno retko, javlja izmeu 5. godine i adolescencije. U tom ranom ivotnom dobu, ova deca se esto opisju kao drugaija od ostale dece i teko da e ispoljiti psihotine simptome do adolescencije ili odraslog doba.

Evo nekoliko predloga kako moete pomoi onima koji ive sa shizofrenijom: Kada je god to mogue, govorite otvoreno o ovom oboljenju. Razgovarajte sa svojim studentima, uenicima na asovima nauke i zdravstvenog

vaspitanja. Ovo moe pomoi da se srue zablude i smanji stigma vezana za mentalna oboljenja. Obezbedite preventivne informacije o precipitirajuim faktorima kao to je zloupotreba droge. Obratite panju na rane upozoravajue znake shizofrenije. Mlade osobe esto imaju promene raspoloenja, postaju apatine i doivljavaju pad atletskog ili aklademskog funkcionisanja, izmeu ostalog; ali ako ovo ponaanje traje due vreme moete porazgovarati sa porodicom tog uenika ili posavetovati mladu osobu da se obrati lekaru.

Ako je nekom vaem ueniku postavljena dijagnoza shizofrenije, moete : umanjiti stres mladoj osobi tako to ete usporiti korak kada objanjavate situacije koje su nove za uenika pomoi mladoj osobi da postavi realne ciljeve sa akademskim dostignuima i dodatnim aktivnostima uspostavite odgovarajuu komunikaciju sa porodicom uenika kako biste imali uvid u razvoj situacije. Moda ete, u cilju poboljanja uslova uenja, morati da modifikujete ciljeve uenja nastavnog plana, sadraj predmeta, metodologiju predavanja, nivo evaluacije uenika (ocenjivanja) i dr. ohrabrujte druge uenike da nastave da se drue sa obolelom osobom. Neki e eleti da pomognu kada se bolest javi, moda da pomognu oko proputenih lekcija. U kolskim uslovima, moete pomoi porodicama ije je dete obolelo od shizofrenije na sledei nain: Ako u koli ve postoji program za savetovanje oboljenje shizofrenija moe biti jedna od tema. Raspitajte se kod direktora kole da li moe da obezbedi edukaciju o shizofreniji kao profesionalno usavravanje. Naruite tampane i audiovizuelne materijale vezano za shizofreniju za vau biblioteku.

Kao edukator, imate izuzetnu priliku da umanjite patnju uzrokovanu shizofrenijom. Hrabrimo vas da uestvujete u borbi protiv ovog tekog poremeaja.

POGLAVLJE : POREMEAJ KOGNICIJE U SHIZOFRENIJI

Tradicionalno, funkcionisanje mozga se opisuje kroz etiri oblasti: percepcija, emocije, kognicija i konacija. Percepcija se odnosi na opaanje o sebi i svojoj okolini, obino preko senzornih funkcija kao to su vid, sluh, miris, ukus ili dodir. Emocije se odnose na oseanja kao to su radost, tuga, bes Konacija se odnosi na ponaanje ili akcije etanje, hodanje, kuvanje Kognicija je izvedena iz latinske rei Cognitio, to znai znati. U modernoj psihologiji i psihijatriji, fraza kognitivna funkcija se koristi da bi se opisali razliiti aspekti miljenja kao panja, koncentracija, razumevanje, pamenje, orijentacija, apstrakcija i rasuivanje. Kognitivne funkcije su u rasponu od jednostavne sposobnosti da izraunate kusur, do sloenih zadataka koji zahtevaju koncentraciju i koordinaciju kao to su igranje aha, vonja motornog vozila ili pisanje poezije. Da li je kognicija umanjena kod shizofrenije? Jednostavan odgovor je da, ali ipak ima nekih kontraverzi u vezi sa tim. One postaju uoljive nakon istorijskog pregleda koncepta shizofrenije. U poetku, psihijatri pioniri, kao to su Kreapelin i Bleuler su verovali da shizofrenija, tokom vremena, izaziva kognitivno opadanje. U narednim godinama, drugi su videli shizofreniju iz ue perspektive i opisali je treminima izmenjeno miljenje (sumanute ideje) i perceptivni problemi (halucinacije) bez uea kognitivnih funkcija. Ova gledita su nanovo izmenjena u protekle dve decenije, i sada smo uverenja da je kognitivno osiromaenje esto udrueno sa shizofrenijom. Smatra se da shizofrenija ima tri ili vie grupa simptoma. To su pozitivni simptomi, negativni simptomi, dezorganizovani simptomi i kognitivni deficit.

Veza izmeu kognitivnih poremeaja i drugih simptoma shizofrenije za sada nije ba jasna. Utvreno je da se kod nekih osoba kognitivni problemi javljaju mnogo ranije od razvoja pozitivnih simptoma, dok kod drugih dolazi do kognitivne deterioracije nakon prve epizode ili znaajnog pogoranja. Generalno govorei, znaaj kognitivnih simptoma je taj to predskazuju loiji ishod oboljenja. Dve stvari treba zapamtiti. Prva, postoji velika varijabilnost u pojavljivanju ovih razliitih grupa simptoma. Kod nekih ljudi se ispolje samo pozitivni simptomi, dok se kod drugih preteno javljaju negativni simptomi i gotovo podjednako su ispoljene kognitivne tekoe. Drugo, teina kognitivnog poremeaja se razlikuje od osobe do osobe. Veina ljudi sa shizofrenijom ima samo suptilne potekoe, dok manja grupa (otprilike jedna od pet osoba) ima tee kognitivne deficite. Kako kognitivni problemi utiu na dnevnu rutinu u shizofreniji? Osobe koje imaju kognitivne potekoe obino se ale na ubrzano miljenje, misli se utrkuju, pomeana oseanja i na smanjenu koncentraciju, ili da su postali zaboravni (problemi sa pamenjem). Kada su ovi problemi blagi, osoba e imati probleme sa itanjem, pisanjem ili sa praenjem TV programa. Osobe sa teim kognitivnim poremeajem nee moi da ispune zadatke (kuvanje, kupovina), da raspolau novcem adekvatno i da se brinu o sebi. To moe rezultirati loom higijenom, malnutricijom i samozanemarivanjem. Najtei oblik kognitivnog pogoranja moe rezultirati potencijalno opasnim ponaanjem kao to je etanje po kolovozu, ostavljanje ukljuenog poreta ili meanje lekova. Tokom dueg vremenskog perioda, kognitivne tekoe mogu imati za posledicu nezaposlenost, onesposobljenost, siromatvo, dugove i ekstremnu zavisnost. Dva najea i frustrirajua problema su zaboravljanje da se uzme lek i zaboravljanje da se ode na zakazane kontrole kod lekara. ta izaziva kognitivni deficit u shizofreniji? Danas je opte uvreeno miljenje da je shizofrenija poremeaj mozga i da su razliiti simptomi posledica umanjene

funkcije razliitih delova mozga. Prednji deo mozga, frontalni renjevi su kljuni za mnoge kognitivne funkcije. Poslednja istraivanja ukazuju na to da i druge strukture lokalizovane u dubini mozga imaju ulogu u ostvarivanju kognitivnih funkcija. Oteene nervne elije (neuroni) koje su locirane u tim delovima mozga utiu na prenos informacija iz jednog dela mozga u drugi (tzv. neuronski krugovi), uzrokujui hemijski disbalans, i vode ka kognitivnom opadanju. Jedan od moguih mehanizama ukljuuje nesposobnost da se razlikuje korisna od beskorisne informacije (filtriranje) to dovodi do informacionog preoptereenja, do gubitka radne memorije (pamenja) koja manipulie sa dostupnim informacijama kao to su izvoenje mentalne aritmetike (aritmetike radnje napamet), tekoe u prenoenju panje sa jedne teme na drugu i defekt u socijalnoj kogniciji (prepoznavanje emocija drugih osoba, razumevanje ljudskih reakcija u socijalnim odnosima). Kako proceniti kognitivne probleme? Postoje tri metode za identifikaciju, procenu i praenje kognitivnih problema. Oni ukljuuju periodine preglede psihijatra, posebno testiranje od strane psihologa i dijagnostiki pregled mozga skeniranjem. Najee je redovno praenje u klinikim uslovima jedina mogua opcija. Psiholoko testiranje u cilju procene kognitivnih problema u shizofreniji je sofisticirana procedura i nije uvek svuda dostupna. Ne postoji mnogo psihologa koji imaju potrebno iskustvo za izvoenje ovih testova. Tehnike skeniranja mozga kao NMR (nuklearna magnetna rezonanca) mogu preciznije da otkriju i prate kognitivne probleme, ali su one jo uvek u razvoju i nisu dostupne u svim mestima. ta se moe uraditi povodom umanjenih kognitivnih funkcija u shizofreniji? Postoje dva naina u reavanju kognitivnih problema: terapija i prevencija. Terapijska strategija ukljuuje upotrebu odgovarajuih lekova, aktivno odravanje dnevne rutine i uestvovanje u dopunskim kognitivnim terapijskim programima. Antipsihotini lekov znaajno poboljavaju kognitivno funkcionisanje, naroito tokom rane faze terapije. Noviji antipsihotini lekovi (risperidon,

olanzapin, kvetiapin, ziprasidon i klozapin) izgleda da imaju bolji efekat i dovode do veeg stepena pobojanja kod negativnih i kognitivnih simptoma. Takoe je vano zapamtiti da upotreba nesrazmerno velike doze leka, vee nego to je to potrebno, moe da dovede do pogoranja odreenih aspekata kognicije. Razlikovanje esto udruenih simptoma kao to su anksioznost, depresija ili opsesija i njihovo tretiranje odgovarajuim lekovima antidepresivima, takoe moe doprineti poboljanju kognitivnih funkcija. Dopunska kognitivna terapija je relativno nov pristup koji nije u irokoj upotrebi. Ovo ukljuuje upranjavanje razliitih mentalnih vebi, esto uz pomo kompjutera. Drugi jednostavni koraci ukljuuju upotrebu razliitih pomoi pri pamenju (korienje kutijice za dozau lekova kako bi se redovno uzimali i upisivanje datuma u kalendar kontrola kod lekara) i, uopte, nastavljanje sa voenjem aktivno strukturisane rutine. Kao i kod mnogih drugih stvari u ivotu i za kogniciju vai pravilo koristi je ili e je izgubiti. Kod manjeg procenta individua koje su sklone da razviju progresivni tip kognitivne deterioracije, prevencija je veoma vana. Rano zapoinjanje sa terapijom, uvoenje antipsihotinih lekova ubrzo po pojavi prvih simptoma bolesti, moe biti od znaaja u ograniavanju deterioracije u kasnijim godinama. Striktno dranje pri upotrebi preporuene doze lekova za dui vremenski period (verovatno 2-5 godina) je takoe vano za umanjenje stepena deterioracije. Verovatno je najbolji nain u prevenciji kognitivnog propadanja dranje simptoma pod kontrolom i izbegavanje pogoranja bolesti. Takoe je vano zapamtiti da upotreba ulinih droga kod osetljive osobe moe pogorati kognitivne funkcije. Sadanja (aktuelna) ogranienja Iako smo mnogo saznali iz istraivanja koja su sprovedena u protekle dve decenije, nekoliko pitanja ostaju bez odgovora. Prvo, ne zna se da li postoji neki kognitivni poremeaj koji je jedinstven za shizofreniju. Kognitivni problemi razliite vrste su prisutni kod znatnog broja drugih poremeaja kao kod Alchajmerove bolesti. Drugo, postoji stalna debata o tome da li kognitivni problemi progrediraju (tj. da li se pogoravaju tokom vremena ili ne). Tree, potrebno je razviti metod kojim bi se otkrilo koje su osobe sklonije da razviju kognitivne poremeaje, to bi omoguilo rano otkrivanje i

prevenciju. etvrto, regioni mozga koji uestvuju u nastanku kognitivnih poremeaja bi trebalo da se preciznije odrede. Na kraju, postoji potreba da se razvije nova terapijska strategija. Kognitivna deterioracija je jedan aspekt shizofrenije protiv koga, za sada, nemamo efikasnu terapijsku strategiju. Klozapin je, za sada, najefikasniji u tretiranju kognitivnih problema, ali zahteva dodatne preglede. Napredak u istraivanjima U proteklih pet godina kognitivni aspekt shizofrenije je jedno od najistraivanijih podruja. Istraivai su energino radili na otkrivanju prave prirode kognitivnih problema kod osoba sa shizofrenijom i imaju cilj da razviju odgovarajue testove za njihovo merenje i praenje. Funkcionalno prikazivanje je drugo podruje istraivanja. Ureaji za skeniranje kao to su NMR i PET (pozitronska emisiona tomografija) korieni su u cilju prouavanja mehanizama mozga koji su ukljueni u nastanak kognitivnih poremeaja. Takoe,velike farmaceutske kompanije aktivno tragaju za proizvodnjom i testiranjem novih lekova koji e dovesti do jo veih poboljanja u kognitivnom funkcionisanju. Zakljuak U poetku se inilo da su pozitivni simptomi jedini problem. Ali kako su antipsihotini lekovi veoma korisni u kontrolisanju ovih simptoma i kako su postali iroko dostupni, javio se problem negativnih simptoma. Nova, druga generacija antipsihotinih lekova dala je nadu da se i ovi negativni simptomi mogu pobediti. Kognitivni poremeaji su sledei u nizu problema koje treba reiti. Razumevanje njegovog porekla (porekla poremeaja) i mehanizama u mozgu e verovatno pomoi ne samo da se izborimo sa shizofrenijom, ve i da reimo misterije koje okruuju i druge mentalne poremeaje.

XI

POGLAVLJE : POGORANJA I HRONINE BOLESTI

Pogoranje Priroda shizofrenije je takva da pozitivni simptomi (halucinacije, sumanute ideje i dr.) imaju tendencu da se povrate. Zato je vano da budete svesni da e se, verovatno, stanje nekad pogorati i da obratite panju na pojavu ranih upozoravajuih znakova. Ponaanje koje ukazuje na pogoranje je veoma esto slino onom kao kod prve epizode, na primer: poremeaj spavanja izraeno socijalno povlaenje zaputanje line higijene poremeaj miljenja i govora znaci vidnih i slunih halucinacija ( sluanje veoma glasne muzike, obino sa slualicama, verovatno u pokuaju da oteraju glasove).

Pogoranje se moe javiti bez vidljivog razloga ili uzroci mogu biti brojni: prestanak uzimanja lekova dovoljno dugo da se akutni simptomi ponovo jave nedovoljna doza leka da sprei ponovnu pojavu akutnih simptoma nedostatak podrke, bilo u kui ili u drutvenoj zajednici znatan emotivni stres - smrt voljene osobe, gubitak posla, preseljenje fizika iscrpljenost upotreba alkohola ili ulinih droga. Ponekad uzrok moe biti neto na ta moemo lako uticati - doza leka se moe poveati, moe se pacijent brzo hospitalizovati ili se moe pruiti vea podrka. Pogoranje se moe javiti u periodu takozvanog samoleenja (takoe se javlja i kod drugih oboljenja - diabetes, artritis). Najee se takav pokuaj javlja tri do pet godina nakon to je postavljena dijagnoza shizofrenije. To je vreme kada obolela osoba biva umorna od bolesti i reava da stvari uzme u svoje ruke. Mogu prestati da uzimaju propisane lekove, mogu stupiti u neku okultnu sektu, mogu pokuati da isteraju bolest iz tela, mogu poeti da

naporno vebaju kako bi se oslobodili bolesti, mogu uzimati velike koliine vitamina ili biljnih lekova itd. Pogoranje se javlja kod mnogih oboljenja i vodi ka razoaranju. Bez obzira na to da li pacijent prolazi kroz period nepanje, zaboravnosti ili buntovnosti, pogoranja su slina za sve osobe. Na alost, ovo ini osobu koja boluje od shizofrenije veoma osetljivom. Najbolji nain da se prevenira pogoranje i da se sa njim izborite kada se pojavi, je da se unapred planira strategija kako ga izbei i kako postupati kada ono nastupi. Razgovarajte o ovim planovima sa obolelom osobom kada je u stabilnoj fazi, kao i sa nadlenim lekarom. Poznajui oboljenje, vi i obolela osoba moete se pripremiti kako da reagujete kada se pojave znaci pogoranja i moete odmah reagovati. Uverite obolelu osobu da je neete napustiti ako doe do pogoranja, ali takoe stavite jasno do znanja kakvo ponaanje nee biti tolerisano - ekstremna agresija i nasilje. Svesnost i pripravnost mogu biti oruje koje e pomoi vaoj porodici protiv pogoranja kada se pojavi. Rizik od samoubistva Brojne studije praenja shizofrenih pacijenata pokazuju da ova bolest nosi sa sobom povean rizik od suicida. Smatra se da se kod 20 do 40 procenata shizofrenih, u toku ivota registruje suicidalno ponaanje, a da preko 10 procenata obolelih realizuje suicid. Stopa samoubistva meu obolelima od shizofrenije je otprilike 20 puta vea nego u prosenoj populaciji. Kod shizofrenije rizik od suicida je esto prisutan. Bolest ukjluuje depresiju, nekada i imperativne halucinacije, koje navode osobu da neto sa sobom uini. U nekim sluajevima, unutranja napetost je toliko izraena, da bolesnik ne moe da je tolerie, te pribegava samougroavajuim nainima ponaanja. Klinika zapaanja pokazuju da je suicidalno ponaanje shizofrenih najzastupljenije u populaciji mladih, neoenjenih osoba, mukog pola. Uoeno je da mukarci ee realizuju suicid, dok ene ee imaju suicidalne pokuaje. Samoubistva se najee deavaju u prvih pet godina bolesti, nakon toga stopa rizika opada. Najugroenije su one osobe koje imaju esta pogoranja,

progredijentan tok bolesti, lo odgovor na medikaciju, naglaenu socijalnu izolaciju, doivljaj besperspektivnosti u pogledu budunosti, izraenu disproporciju izmeu ranijih aktivnosti i aktuelnih postignua, kao i uvid u vlastito stanje. Ponekad se suicid sistematino planira i sprovodi. S druge strane, suicid moe biti zadesan, u sklopu halucinatorne i sumanute simptomatologije. Nekada, pokuaj suicida predstavlja uvod u shizofrenu psihozu. Nepredvidivi i esto bizarni pokuaji nastaju pod navalom snanih impulsa, usled doivljavanja ivotne ugroenosti i straha od preteeg rasula. Ponaanja koja mogu da ukau na suicidalni rizik: oboleli moe da govori o besmislenosti ivota ili ak o samom samoubistvu - ta e biti kada on umre, ili kako e on to izvesti osoba iskazuje oseanja bezvrednosti ja nisam dobar ni za koga va blinji pria o beznadenosti u pogledu budunosti - emu sve to, i onako nema leka prisutni su znaci halucinatornih doivljavanja koja mogu imati naredbodavni sadraj. Svaka pria o suicidu ili o samopovreivanju mora se ozbiljno shvatiti. Nije tano da ako neko pria o samoubistvu retko to i uini. Ako oboleli pone da pria o suicidu ili uoite rane na telu, ma kako povrne bile, obratite se njegovom lekaru. Ukoliko to nije mogue, povedite obolelog u bolnicu gde je ranije bio primljen. U mnogim zajednicama postoji SOS telefon za pomo u ovakvim situacijama. Ukoliko je osoba pokuala samoubistvo, i ako ste je vi pronali, uinite sledee: odmah zovite hitnu pomo ukoliko vladate tehnikama prve pomoi, primenite ih ukoliko imate nekoga u blizini pozovite ga, da ako je mogue podelite aktivnosti i brigu nemojte da pokuavate da kroz ovakvo iskustvo proete sami, ve porazgovarajte sa strunim licem. Shizofrenija rezistentna na terapiju

Procenjuje se da 30 do 60 procenata osoba sa ovim poremeajem ne reaguje u potpunosti na terapiju prvom generacijom lekova. Terapija drugom generacijom lekova (risperidon, olanzapin i kvetiapin) pokazuje dobar napredak kod osoba koje nisu odgovorile ili su samo parcijalno odgovorile na terapiju prvom generacijom antipsihotika. Ukoliko ne doe do poboljanja ni nakon terapije ovim lekovima, to ukazuje da je neophodan agresivniji pristup, npr. klozapinom. Savetuje se da se u terapiju uvede klozapin ukoliko pacijent nije adekvatno reagovao na dotadanju terapiju tokom est do dvanaest meseci upotrebe. S obzirom na sve terapijske mogunosti, neophodno je da obolela osoba bude pregledana (sagledana) na redovnim i periodinim pregledima. PREVENCIJA POGORANJA Definicija Pogoranje se u starijoj psihijatrijskoj literaturi poistoveivalo sa ponovnim prijemom u bolnicu, to i nije tako strano jer osim stalne brige porodice, hospitalizacija omoguuje ponovnu procenu stanja pacijenta i bolji tretman, a u nekim sluajevima obezbeuje krov nad glavom i redovne obroke. U poslednje vreme, pogoranje predstavlja izmenu rezultata na skali simptoma. Na poetku tretmana, na primer, pacijent moe dobiti upitnik simptoma. Kako stanje napreduje, rezultat se menja (ili na vie ili na nie u zavisnosti od upitnika). Pogoranje se definie kao odreeni procenat vraanja u nazad na pre-terapijski nivo. Ovo je korisna i merljiva definicija, ali nije najsigurnija. Upitnici moda ne sadre pitanja koja se odnose na izmenu ponaanja koja, po iskustvu porodice ili negovatelja, nedvosmisleno govore o pogoranju. Na primer, besane noi ili iznenadna agresija mogu ukazati osobama, koje dobro poznaju obolelog, da se neto menja, iako ove promene ponaanja nisu registrovane u upitniku koji je oboleli dobio. U budunosti, pogoranje se moe definisati u odnosu na stepen funkcionisanja: gubitak posla, gubitak prijatelja ili

ponavljanje razreda. Dobro funkcionisanje je verovatno vanije porodici i samom obolelom od samih simptoma. Kako preduprediti pogoranje?

mnogo

Njabolji nain da se predupredi pogoranje je smanjenje stresa, dobro strukturisanje vremena, moduliranje stimulacije i stalno podravanje obolelog. Smanjenje stresa Smanjenje mogunosti da budete preplavljeni stresom je kao smanjenje anse da budete inficirani. Pokuajte da izbegnete mogue izvore stresa (kao to biste izbegavali osobe koje kijaju), pokuajte da razvijete navike protiv efekata stresa (kao to biste redovno prali ruke), pokuajte da pojaate svoju odbranu od stresa (kao to biste jeli hranu sa puno vitamina) i pokuajte da se imunizirate protiv stresa (kao to biste se vakcinisali protiv gripa). Izbegavajte stres - radite pola radnog vremena umesto celo, imajte sobu samo za sebe u koju moete da odete na neko vreme tokom porodinih zabava i izbegavajte ljude koji vas ine napetim. Dobre navike protiv stresa su dovoljno spavajte, dobro jedite, vebajte, imajte prijatelje sa kojima moete da razgovarate i zbegavajte alkohol, drogu (psihoaktivne supstance) i duvan. Moete pojaati svoju odbranu od stresa, npr. diskutujui ta su drugi ljudi rekli i kako ste vi reagovali na njihove komentare, kao i ta ste moda pogreno razumeli i kako ste drugaije mogli da odreagujete. Razgovarajte sa svojim terapeutom kako da se uspeno borite sa stresom. Imunizacija protiv stresa znaila bi da redovno uzimate prepisane lekove. Ba kao i vakcinacija, i lekovi mogu privremeno dovesti do nelagodnosti ali je korist od njih viestruka. Strukturisanje vremena Koliko je dobro dovoljno se naspavati, toliko je loe leati u krevetu a ne spavati. To dozvoljava brigama i mislima da preplave realnost. Osobi sa shizofrenijom je neophodan ispunjen svakodnevni raspored. To ne znai da treba da suludo tri uokolo - i periodi

odmora treba da se uvrste u raspored. U kalendar upiite zakazane kontrole kod lekara . Ako osoba ceo dan provodi u kui raspored bi mogao da izgleda ovako : 8:00 h 9:00 h 9:30h 10:00h 10:30h 11:00h 12:00h 12:30h 13:00h 14:00h 14:30h 15:00h 16:00h Buenje, tuiranje , oblaenje Pripremite doruak i dorukujte, (popite lekove) Operite posue posle doruka i namestite krevet Proetajte po naselju, poaljite pismo, kupite novine Piite dnevnik itajte novine i odmarajte se Pripremite salatu, pojedite je i operite posue Sluajte muziku Sredite ve (operite), peglajte, usisavajte, istite po kui Napiite pismo, pozovite prijatelja Pojedite neku voku, opustite se Gledajte TV itajte knjigu za veeru, spremite povre,

17:00h Ponite sa pripremama skuvajte glavno jelo, postavite sto 18:00 19:00h 19:30h 21:30h Veerajte (sa porodicom)

Pomozite u pospremanju ili sami to obavite Gledajte TV Telefonirajte prijatelju, razgovarajte sa porodicom

22:00h

Spremite se za spavanje, popite lekove.

Podeavanje, prilagoavanje sredinske i socijalne stimulacije Dok previe stimulacije moe provocirati stres, premalo stimulacije moe voditi ka apatiji i dosadi. Zadatak porodice i negovatelja je da svede stimulaciju na dovoljnu meru. Ovo nije lako i stie se praksom. Osobu sa shizofrenijom treba podsticati na aktivnost, ali to treba raditi sa merom. Uopteno, vie se preporuuju aktivnosti u kojima uestvuje nekoliko ljudi. Za poetak moete zajedno etati vaim naseljem. S vremena na vreme moete uvoditi novine, ali vodite rauna da li su one stresne. Vano je uspostaviti rutinu, a onda postepeno unositi male izmene, ali ne sve od jednom. Stalna podrka Ovo se pre svega odnosi na emotivnu podrku, ali moe ukljuivati i finansijsku podrku takoe. Bez obzira na to ta obolela osoba kae ili kako se ponaa, porodica joj mora staviti do znanja da je podrava. Podrka moe biti i sa distance ako je to neophodno, jer podrka automatski ne znai bliskost. To znai da obolela osoba zna da je njegova porodica uz njega bez obzira na sve. To bi znailo da obolelu osobu ohrabrujete, odajete priznanja za postignuto (ma kako to malo bilo) i gajite optimizam. XII POGLAVLJE: STIGMA POGRENO SHVATANJE SHIZOFRENIJE

Drutveno miljenje Ono to mi najvie smeta u vezi sa mojom bolesti je stigma (obeleenost ). - Shvana, osoba sa shizofrenijom.

Koji je najvei problem sa kojim se susreu osobe koje se lee od mentalnih poremeaja kada pokuavaju da nastave sa normalnim ivotom? Veina e rei da ih drugi jednostavno ne prihvataju. Imaju tekoe u pronalaenju prijatelja, smetaja i posla. U gotovo svakom pokuaju oseaju aoku diskriminacije. esto ove osobe oseaju da se ak i njihovi stari prijatelji i porodica oseaju neprijatno u njihovom drustvu. Nadasve, oseaju se iskljuenim iz drutva. Stigma, koja jo uvek okruuje mentalna oboljenja, moe ponekad biti najonesposobljavajua komponenta shizofrenije. Drutveno shvatanje ili opte uvreeno miljenje o mentalnim oboljenjima delimino je voeno strahom: strahom od same bolesti, od nepoznatog i strahom od nasilja. Kada ljudi neto ne razumeju oni, obino, nagaaju. U nekim kulturama se veruje da su mentalna oboljenja posledica delovanja zlog duha, dok se u drugima kao uzrok navodi loa krv, otrov ili nedostatak moralnog integriteta. Kako budemo sve vie otkrivali o biolokim uzrocima mentalnih oboljenja, mnoge od ovih zabluda e, nadamo se, izbledeti. Bolji programi zdravstvenog vaspitanja (edukacije) pomoi e da se isprave ova pogrena shvatanja. Ovakvo pogreno drutveno shvatanje ima uticaj na one koji boluju od ovih bolesti, kao i na njihove porodice. Stigma je uzrok povlaenja porodica iz okruenja zbog straha da e uzrokovati dalje povrevanje i posramljenost samih obolelih, ali i ostalih lanova porodice. Bez prepoznavanja vanosti od strane vlade i njene podrke - fondova neophodnih za istraivanja i edukaciju, znanja opteg mnjenja o mentalnim bolestima ostae daleko manja u odnosu na druge bolesti. Mitovi o nasilju i rascepljenoj linosti Shizofrenija je poremeaj dananjice koji je najmanje poznat iroj javnosti. Ustaljeni mitovi o mentalnim poremeajima bazirani su na holivudskim portretima lude osobe. Na osnovu toga drutvo ima utisak da mentalno obolele osobe bivaju institucionalizovane iza zakjluanih vrata i prozora sa reetkama; bivaju fiziki vezane lisicama ili kouljama i bivaju osueni od strane suda zbog svog ponaanja. Ustaljen je strah da su mentalno obolele osobe opasne, nepredvidive i agresivne. Istina je da je malo ovih osoba opasno. U stvarnosti, emocionalno i mentalno poremeene osobe su najee zabrinute, u strahu od drugih ljudi i pasivne. Mit o tome da su ove

osobe opasne ovekoveen je: 1) drutvenim nepoznavanjem mentalnih poremeaja i 2) medijima. Televizija i filmske drame esto opisuju mentalno obolele osobe kao nasilne, sklone ubistvu i koje izazivaju strah. Novine i magazini takoe preuveliavaju dogaaje koji su u vezi sa mentalnim poremeajima. Zabluda je da e osoba koja boluje od mentalnog poremeaja pre izvriti ubistvo od osobe koja ne boluje - koja je zdrava. Osoba u ijoj je prirodi da bude agresivna i nasilna ima e ove tendencije bez obzira na to to je mentalno zdrava. Opta populacija teko razume in nasilja i zbog toga izvrioca obeleava kao ludog ili poremeenog. Medicinski govorei, ovi ludi kriminalci nisu mentalno oboleli. Zato nije u redu da se osobe koje boluju od shizofrenije od drutva smatraju opasnim. Druga najea zabluda o shizofreniji proistie iz toga da po definiciji shizofrenija znai rascepljena linost (bukvalan prevod). Shizofrenija nije rascep linosti u viestruke delove, nije fenomen Dekil i Hajd, uprkos popularne prie R. L. Stivensona. Veina ljudi sa hroninom shizofrenijom je suvie bolesna da bi ivela dvostruki ivot. Udvojene linosti su retke i forma su histerije, a ne shizofrenije. Ipak, ideja koja izjednaava shizofreniju sa udvojenom linosti je jo uvek ustaljena. Kada ljudi u svakodnevnom ivotu opisuju neto kao shizofreno, oni podrazumevaju da je to rascepljeno u dva odvojena dela. Kako je konfuzija zapoela? Psihijatar Eugen Bleuler je 1911. godine uveo termin shizofrenija da bi opisao poremeaj. (Termin shizofrenija potie od grkih rei schizo to znai rascep i phrenia to znai miljenje.) Ono to je Bleuler pokuavao da saopti ovim terminom je rascep izmeu opaanja i realnosti. Danas mnogi psihijatri ale zbog ovog termina jer se pogreno interpretira. Nerazumevanje moe izazvati ozbiljnu i nepotrebnu tugu. Vano je da svi prihvatimo odgovornost i podelimo nae znanje o shizofreniji sa ostalima: za njihovo i nae dobro i, to je najvanije, za dobrobit onih koji boluju od ovog poremeaja! XIII POGLAVLJE : ISTRAIVANJE NADA ZA IZLEENJEM NAJNOVIJA DOSTIGNUA

Metode, tehnike i genetika Na rubu smo eksplozije znanja o hemiji mozga. Mnogi delovi slagalice jo uvek nedostaju u shizofreniju, ali nova tehnologija dosta obeava. Nova dostignua e, naravno, nastaviti da utiu na tretman. Otkrie neuroleptikih lekova sa manje neeljenih efekata je naroito bitna za osobe koje boluju od ove bolesti kao i za lanove njihove porodice. Istraivanja govore u prilog tome da shizofrenija nije psiholoka slabost, ve da se radi o medicinskom fizkom poremeaju: EEG (elektroencefalogram) pokazuje da su elektrini impulsi koje mozak koristi da bi slao poruke u druge delove tela, izmenjeni kod osoba sa shizofrenijom. Hemijska istraivanja pokazuju da definitivno postoje hemijski poremeaji proteina i neurotransmitera u mozgu. Na primer, kod nekih pacijenata je naen viak dopamina (neurotransmiter) dok drugi nemaju dovoljnu koliinu ove supstance. Pomou ureaja kao to su CT (kompjuterizovana tomografija) ili NMR (nuklearna magnetna rezonanca) naunici su bili u mogunosti da dobiju slike mozga. Ove metode prikazivanja (imaging) pokazuju da se struktura mozga pojedinih osoba sa shizofrenijom razlikuje od strukture osoba koje nemaju ovo oboljenje. Otprilike, jedna treina pacijenata ima proirene modane komore (mali prostori u mozgu kroz koje cirkulie cerebrospinalna tenost). PET (pozitronska emisiona tomografija) sken pokazuje da mozak osoba sa ovim oboljenjem funkcionie ili radi drugaije. Veoma esto, postoji smanjen protok krvi kroz frontalne renjeve mozga kao i smanjena potronja glukoze u tim regijama. CT i NMR prikazuju anatomiju, strukturu mozga, dok PET sken prikazuje njegovo funkcionisanje. Aktivni delovi mozga koriste vie glukoze, tako da PET sken, uraen nakon davanja injekcije glukoze obeleene radioaktivnim atomom, moe pokazati koji se delovi

mozga koriste tokom razliitih aktivnosti. Na primer, kada osoba posmatra sliku, glukoza se odmah koncentrie u vizuelnom korteksu u potiljanom delu mozga. CT i NMR vam govore da li je zgrada tu, a PET vam govori da li su tu prisutni i ljudi, da li prireuju zabavu ili rade neto drugo. To vam stvarno moe dati sliku miljenja pre nego anatomije mozga. To je verovatno vie puta skuplje nego CT ili NMR ali je PET veoma vaan metod. Radioaktivni molekuli su proizvedeni tako da se mogu ubrizgati u vidu rastvora u krvotok pacijenta. Dok krv protie kroz mozak, molekuli se vezuju za dopaminske receptore i stvaraju mapu (kartu) njihovog poloaja (lokalizacije) i njihove gustine. Dr Seem je 1977. godne utvrdio u studiji koja je sprovedena na mozgovima, nakon smrti osoba koje su bolovale od shizofrenije, da njihov mozak sadri abnormalno veliki broj dopaminskih receptora u trima malim centralnim regijama mozga. Nova dostignua u istraivanju shizofrenije tiu se genetike. Dr Barry Jones, vodei kanadski medicinski istraiva, objanjava: Postoji 23 para hromozoma u svakoj eliji naeg tela. Oni odreuju sve sto je vezano za nas - nau telesnu grau, boju kose, ak i kako na mozak funkcionie. Nasledili smo ova 23 para, po 23 hromozoma od svakog roditelja. U proteklih 20 godina znali smo da se shizofrenija javlja u nekim porodicama. To ukazuje da postoji genetska komponenta, kao nasledni faktor. Hromozomi nose kodiranu naslednu informaciju u jedinicama nazvanim geni. Izgleda da jedan gen kodira razvoj shizofrenije u pojedinim porodicama. Moe potei sa bilo koje strane porodice. Istraivai su tragali za lokacijom ovog gena koji se moe nalaziti na bilo kojem od 23 hromozoma. To je kao da traimo iglu u 23 plasta sena. Dr Jones zakljuuje - Na osnovu ovoga moe se rei: 1) shizofrenija je genetsko oboljenje; 2) u budunosti emo moda moi da genetskim metodama postavimo dijagnozu kod ljudi kod kojih postoji rizik od razvoja shizofrenije; 3) odreujui funkciju ovog gena moda emo moi i da otkrijemo novi tretman za ovo oboljenje.

Oporavak Jedna od poslednjih i obeavajuih novosti u istraivanju shizofrenije potie iz studija na polju psihosocijalne rehabilitacije. Nove studije predstavljaju izazov za nekoliko dugo zadranih mitova u psihijatriji, o nemogunosti osoba sa shizofrenijom da se oporave od svoje bolesti. Danas izgleda da ovi mitovi, odravajui pesimizam o ishodu bolesti, mogu znaajno da umanje mogunost pacijenta za poboljanje i\ili oporavak. U stvari, dugorona perspektiva shizofrenije bi trebalo da prue svakome oseaj nade i optimizma. Kliniari koji istrauju dugoroni tok i prognozu shizofrenije sada prezentuju veoma razliitu sliku bolesti od mranog scenarija koji je bio ustaljen do pre samo nekoliko godina. Rehabilitacioni programi su se dramatino razvili kako bi poboljali kvalitet ivota i omoguili funkcionalni oporavak osoba obolelih od shizofrenije. Iznalaze se nove i bolje terapije lekovima. Takoe, studije pokazuju da shizofrenija nije poremeaj koji se pogorava sa godinama. to je osoba due bez akutne epizode, to su vee anse za potpunim oporavkom. Velika je vanost ukljuivanja porodice u tretman i uspostavljanje dobrih odnosa izmeu kliniara i porodice. Porodicama je potrebna edukacija, informacije, komunikacione vetine i emocionalna podrka. Kliniari, pacijent i porodica mogu raditi zajedno u otkrivanju potreba i iznalaenju adekvatne pomoi. Svako bi trebalo da ima realna ali optimistina oekivanja vezana za poboljanje i mogui oporavak obolele osobe. Lekovi Neuroleptici ili klasini, tipini antipsihotici, koriste se ve nekoliko decenija kao to su Largactil, Melleril, Moditen i Haldol. Noviji antipsihotici se nazivaju atipinim antipsihoticima i sve se ee koriste. Nazivaju se atipinim jer ne izazivaju ekstrapiramidna neeljena dejstva u terapijskim dozama, blokiraju serotoninske receptore vie a dopaminske receptore manje nego stariji lekovi. Kod nas su dostupni ovi atipini antipsihotini lekovi: klozapin (Leponex), risperidon (Risperidon, Rispolept, Risperdal), olanzapin (Zyprexa), kvetiapin (Seroquel) i ziprasidone (Zeldox). Risperidon (Risperidon, Rispolept, Risperdal) i Olanzapin (Zyprexa)

Upotreba ovih lekova do sada je bila ohrabrujua. Iako nisu efikasni kod svih pacijenata, oni su danas opte prihvaeni kao efikasna prva linija terapije za skoro dijagnostikovane pacijente. Neeljeni efekti koji obino obeshrabruju pacijente da uzimaju lekove su obino minimalni pri dozi odravanja. Klozapin (Leponex) Klozapin je visoko cenjen jer jedna treina pacijenata sa terapijski rezistentnom shizofrenijom (shizofrenija otporna na leenje) koji nisu odgovorili na druge lekove pokazuju neko poboljanje sa klozapinom. Takoe se preporuuje osobama kod kojih se javlja tardivna diskinezija, jer klozapin retko izaziva ili pogorava ovo stanje. Glavna nedostatak klozapina je izvestan rizik ( manje od jednog procenta) od pada broja leukocita, to e voditi ka padu otpornosti osobe na infekciju. Osobe koje piju klozapin moraju redovno kontrolisati krvnu sliku (jedanput nedeljno ili jednom u dve nedelje). Quetiapin (Seroquel) Ovo je jedan od najnovijih antipsihotika i njegova najea neeljena dejstva su glavobolja, vrtoglavica, pospanost i zanoenje nakon naglog ustajanja. Ovi neeljeni efekti se najee ispoljavaju u okviru prvih tri do pet nedelja terapije, obino su blagi i sa nastavkom tretmana porlaze. Finansiranje istraivanja Mnogo je manje istraivanja sprovedeno u oblasti shizofrenije u odnosu na druga vana oboljenja. Najvei broj istraivanja, sprovedenih do drugog svetskog rata, je bilo bioloki orijentisano nakon ega se narednih 10-15 godina psihijatrija bazirala na pokuajima da se razume i tretira mentalno oboljenje na bazi ljudskog ponaanja. Ovaj pristup je vodio razvoju psihoanalitike tehnike (kao to smo rekli ranije, ovaj pristup nije efikasan kod shizofrenije).

Savremena istraivanja biolokog uzroka oboljenja zapoela su sa uvoenjem neuroleptikih lekova 1950. godine, to je dovelo do izmene pravca u istraivanju shizorenije i njenog uzroka sa bihevijoralnog na neurohemijski. Danas je nairoko prihvaeno da se simptomi ovog oboljenja javljaju kao posledica poremeaja hemijskih procesa u modanom funkcionisanju. Glavni cilj dananjih istraivanja je da se otkrije razlog poremeaja ovih procesa. Trokovi istraivanja u shizofreniji jo uvek dosta zaostaju za onima kod drugih ozbiljnih oboljenja. Naunici danas opaaju mnogo iri raspon mogunosti u traganju za odgovorima u shizofreniji i drugim neurolokim oboljenjima (bolesti koje zahvataju nervni sistem) nego ranije.

CENTAR ZA PSIHOEDUKACIJU Centar za psihoedukaciju osnovan je avgusta 2003. godine u SCG kao neprofitno, nevladino udruenje graana koji uviaju i ele da utiu na sledee probleme: Mnogo je mitova, predrasuda i nerazumevanja vezano za mentalne poremeaje. Takvo neshvatanje problema vodi diskriminaciji i sramoti koju oseaju ljudi pogoeni ovakvim poremeajima. Diskriminacija i sramota koje prate ljude sa mentalnim poremeajima su velika prepreka tome da oni prihvate pravovremeno i odgovarajue leenje. Ljudi pogoeni mentalnim poremeajima bivaju obeleeni to im oteava normalan nastavak ivota i lini razvoj, ak i posle okonanog procesa leenja. Opta neobavetenost i zablude vezane za mentalne poremeaje su velike, najrairenija su znanja iz psihijatrije od pre sto godina. Moderna psihijatrija prua mnogo mogunosti za leenje o kojima se u javnosti ne zna i ne govori. Porodicama iji su lanovi pogoeni mentalnim poremeajima potrebna je pomo za razumevanje ovih bolesti. Samim razumevanjem prirode bolesti bi im se olakale svakodnevne muke u borbi sa njima. Obaveteni lanovi porodica svojim znanjem na primerima mogu da doprinesu efikasnijem oporavku svojih najbliih. Porodicama i direktno ugroenima koristila bi meusobna saradnja zbog razmene iskustava i uenja na primerima ljudi koji su proiveli sline sudbine. Ljudima pogoenim mentalnim poremeajima je posle okonanog leenja potrebna pomo da bi se to uspenije uklopili u svoja radna, kolska ili privatna okruenja. Vizija Centar za psihoedukaciju ima vizju:

drutva u kome su mentalni poremeaji shvaeni kao leive bolesti, osloboene sramote i diskriminacije drutva u kome su ljudima sa mentalnim poremeajima dostupne prave informacije na osnovu kojih bi mogli da donose ispravne odluke u vezi sa svojim leenjem drutva u kome su samopomo meu porodicama i pravovremena informacija prepoznati kao nezaobilazan faktor u leenju poremeaja drutva u kome ljudi pogoeni mentalnim poremeajima i njihove porodice uivaju maksimalno ispunjene ivote u zdravoj sredini osloboeni sramote i diskriminacije. ta radimo? SVEST Podiemo svest o mentalnim poremeajima kao o leivim poremeajima medicinske prirode i radimo na eliminisanju diskriminacije i sramote od bolesti u javnosti, kao davaoca usluga i tretmana, kao i u dravnim strukturama. EDUKACIJA Radimo kao centar za irenje informacija i resursa vezanih za mentalne poremeaje i njihov tretman. SAVET Pruamo strunim licima priliku da u organizovanom obliku ostvare blii kontakt sa porodicama ili direktno ugroenim izvan zdravstvenih institucija kroz programe za psiho-edukaciju. SAMOPOMO Ohrabrujemo porodice i primaoce usluga da za sebe potrae pomo koja im je potrebna kroz potporu grupa za meusobnu pomo.

XIV

POGLAVLJE : RENIK - RAZUMEVANJE JEZIKA

MENTALNIH OBOLJENJA Ako imate roaka, prijatelja ili uenika sa shizofrenijom, oni nee uvek razumeti strune termine koji se koriste. Evo kratkog reinka najee korienih termina: Akutna distonija ekstrapiramidni neeljeni efekat iji simptomi ukljuuju kontrakcije miinih grupa, naroito miie vrata, one miie i miie koji uestvuju u odravanju poloaja tela. Akutna distonija se najee javlja u prvih nekoliko sati po zapoinjanju terapije lekovima. Afektivni poremeaj ili poremeaj raspoloenja - neka mentalna oboljenja se odlikuju veoma preteranom emocionalnom reakcijom i promenama raspoloenja od egzaltiranosti do duboke depresije. Najee korieni termini su manino-depresivni (ili bipolarni) poremeaj i depresija - mada neke osobe doivljavaju samo maniju, dok druge samo depresiju. Ove ekstremne promene raspoloenja ne zavise od okruenja te osobe. Antipsihotici - takoe se nazivaju i neurolepticima ili psihotropicima, specifini su lekovi koji se koriste u leenju mentalnih oboljenja, kao to je shizofrenija. Koriste se kako bi se kontrolisali psihotini simptomi kao to su sumanute ideje i halucinacije. Sumanute deje - radi se o verovanjima nastalim na bolesnoj osnovi, koja nisu zasnovana na realnim injenicama i nepodlona su korekciji. Osobe koje imaju sumanute ideje obino su uverene da su slavne linosti ili da ih neko proganja ili da imaju vee sposobnosti od ostalih ljudi. Dijagnoza - klasifikacija oboljenja nastala prouavanjem znakova i simptoma bolesti. Shizofrenija je jedna od mnogih moguih dijagnostikih kategorija u psihijatriji. Diskinezija - ekstrapiramidni neeljeni efekat, uzrokuje nevoljne pokrete kao to su povremeno treptanje, grimasiranje, nevoljne

pokrete jezika ili protruziju (izbacivanje) jezika i crvolike pokrete prstiju ruku i nogu. Elektrokonvulzivna terapija (EKT) Primarno se koristi kod pacijenata koji boluju od teke depresije dugo vremena, koji su suicidalni i koji ne reaguju na lekove ili na promene okolnosti. Ekstrapiramidni simptomi (EPS) - neeljena dejstva antipsihotika. Ukljuuju nevoljne pokrete miia lica, ruku i nogu. Parkinsonizam, akutna distonija, diskinezija i tardivna diskinezija, akatizija spadaju u ovu grupu simptoma. Njihovo prisustvo se obino moe regulisati smanjenjem doze neuroleptika, dodavanjem ili poveanjem doze antiparkinsonog leka ili korienjem drugih blokirajuih lekova. Halucinacije lana opaanja, odnosno opaanja bez postojanja izvora informacije; laici bi ih nazvali privienjima (vidne, slune, halucinacije mirisa i ukusa , dodira). Prinudni (prisilni) prijem - Dobrovoljan prijem u bolnicu oznaava situaciju da pacijent zahteva tretman i slobodan je da napusti bolnicu kad god zaeli. Osobe koje su veoma bolesne mogu biti primljene u ustanovu za mentalno obolele osobe i protiv svoje volje ili prinudno. Lekovi - U psihijatriji se lekovi uglavnom propisuju u formi tableta (kapsula) ili injekcija. Koristi se nekoliko razliitih tipa lekova u zavisnosti od dijagnoze. Pitajte lekara ili farmaceuta da vam objasne ime, dozu i dejstvo leka i da razdvoje generiko ime leka od zatienog (kako se zove u prodaji) kako bi se smanjile nejasnoe. 1) Antipsihotici: Zatiena imena Metoten, Moditen, Haloperidol, Haldol, Leponex, Risperidon, Rispolept, Risperdal, Zyprexa, Sulpirid, Eglonyl, Largactil, Nozinan, Trixifen, Melleril. Generika imena flufenazin, haloperidol, klozapin, risperidon, olanzapin, sulpirid, hlorpromazin, levomepromazin, tioridazin. Ovi lekovi smanjuju agitaciju, ublaavaju halucinacije i destruktivno ponaanje i mogu donekle korigovati poremeaje miljenja. Neeljena dejstva ukljuuju promene u centralnom nervnom sistemu i utiu na govor i pokrete i reakcije, utiu na

krvnu sliku, kou jetru i oi, te se savetuju periodini pregledi krvne slike i funkcije jetre. 2) Antidepresivi: Ovo su lekovi sa sporim dejstvom - ali ako ne doe do poboljanja nakon tri nedelje njihove upotrebe moda uopte nee biti efikasni. 3) Stabilizatori raspoloenja: Litijum karbonat, koristi se u maninim i manino-depresivnim stanjima da bi se stabilizovao irok raspon promene raspoloenja koja odlikuju ovo stanje. Redovni pregledi krvi su neophodni da bi se ustanovilo da li je koncentacija leka odgovarajua. Mogu se javiti neeljeni efekti kao to je eanje i oseaj vruine. 4) Sedativi: Bensedin, Diazepam, Lorazepam, Bromazepam. Uopteno su poznati po hemijskoj grupi kojoj pripadaju benzodiazepini. Smanjuju agitaciju i uznemirenost. 5) Lekovi za tretiranje ekstrapiramidnih neeljenih efekata lekova (takoe se nazivaju i antiholinergici ili antiparkinsonici). Zatiena imena - Akineton, Artane, Procipar. Generika imena biperiden, triheksifenidil. Mentalna oboljenja/mentalni poremeaji - psiholoke abnormalnosti i/ili biohemiske iregularnosti u mozgu uzrokuju znaajan poremeaj u miljenju, raspoloenju, opaanju, orijentaciji ili pamenju, znaajno umanjujui rasuivanje, ponaanje, kapacitet rezonovanja ili sposobnost reavanja svakodnevnih ivotnih zahteva. Mentalno zdravlje - Opisuje se kao odgovarajui balans izmeu individue, njegove drutvene grupe i ireg okruenja. Ove tri komponente su ujedinjene kako bi obezbedile psiholoku i drutvenu harmoniju, oseaj dobrobiti, samoaktuelizaciju i ovladavanje okruenjem. Paranoja - tendencija osobe da bude neosnovano sumnjiava prema ljudima i situacijama. Ove osobe mogu misliti da im se drugi ljudi rugaju ili kuju zaveru protiv njih. Paranoja spada u sumanute ideje. Parkinsonizam - Jo jedan ekstrapiramidni neeljeni efekat, podeljen je u dve kategorije: hipokinetski i hiperkinetski. Hipokinetski simptomi ukljuuju smanjenje miinih pokreta,

rigidnost i smanjenje mimike lica i moguu pojavu depresije i apatije. Hiperkinetski simptomi su agitacija donjih ekstremiteta, napetost, tremor, brzi ritmini pokreti gornjih ekstremiteta. Ovi simptomi se najee javljaju u prvih nekoliko dana ili nekoliko nedelja tretmana u akutnoj fazi. Psihoza obuhvata pojavu halucinacije, sumanute ideje i gubitak kontakta sa realnosti. Rehabilitacija - program nainjen da pomogne osobi da povrati normalno funkcionisanje nakon onesposobljavajue bolesti, povrede ili zavisnosti. Sainjeni su da pomognu osobi da ivi to je mogue samostalnije. Receptor - posebno mesto na nervnoj specificnu hemijsku poruku izmeu elija. eliji koje reaguje na

Shizofrenija - teak i hronini modani poremeaj. Najei simptomi izmene linosti, povlaenje, znaajni poremeaji miljenja i govora, halucinacije, sumanute ideje i bizarno ponaanje. Neeljena dejstva - mogu zavisiti od doze leka ili nisu uopte u vezi sa terapijskim efektom leka. Neka neeljena dejstva se mogu tolerisati, ali neka su suvie ozbiljna da se mora prekinuti sa korienjem leka. Blaa neeljena dejstva: suvoa usta, nemir, ukoenost i opstipacija. Ozbiljniji neeljeni efekti obuhvataju zamuenje vida, pojaana salivacija (luenje pljuvake), tremor tela, nervozu, poremeaj spavanja, tardivne diskinezije i poremeaje krvne slike. Postoje odreeni lekovi koji mogu kontrolisati neeljene efekte. Vano je nauiti da prepoznate neeljene efekte lekova kako se ne bi zamenili za simptome same bolesti. Lekar vam moe objasniti kako da ih razlikujete. Socijalni radnik - osoba koja pomae ljudima u socijalnom prilagoavanju. Savetuje obolelu osobu i njegovu porodicu o vanim problemima vezanim za oboljenje.

Tardivna distonija - jo jedan od ekstrapiramidnih neeljenih efekata lekova, ispoljava se neuobiajenim poloajem tela i dizartrijom (otean govor). Tretman - Odnosi se na terapiju ili pomo stvorene da lee poremeaj ili ublae simptome. U psihijatriji, tretman je obino kombinacija lekova, savetovanja i preporuenih aktivnosti.

You might also like