Matematika 1

Boris

Sirola
Tomislav Beric
predavanja
3
Predgovor
Okosnicu teksta koji imate pred sobom cini neizbrusen materijal koji se predaje u
okviru kolegija Matematika 1. Taj je kolegij namijenjen studentima zike-kemije, zike-
informatike i zike-politehnike, sa predvidenom tjednom satnicom od 4 sata predavanja i 3
sata vjezbi. Glavni cilj kolegija je prezentirati studentima neke osnovne rezultate i metode
u okviru onoga sto se stndardno zove Matematicka analiza. Pritom je zapravo najveci
naglasak na samoj primjeni konkretnih znanja i metoda, kako bi se iste mogle uspjesno
primjenjivati u okviru nekih drugih znanosti; npr. zike, kemije, biologije, elektrotehnike
itd. Ali, isto tako, to niposto ne znaci da je sama materija i organizirana i prezentirana
na nematematicki nacin. Sasvim precizno receno, nas pristup nije takav da uvijek u
najkracim mogucim crtama samo navedemo neki konkretan rezultat, i zatim idemo na
drvenu primjenu istoga na konkretnim primjerima i/ili zadacima. Naprotiv, vrlo cesto
pokazujemo sa podosta detalja kako se u povijesnom kontekstu doslo do nekih konkretnih
rezultata, te kako se isti dokazuju na strogi matematicki nacin. Razlog tome nije stan-
dardna boljka matematicara da bi bili super-detaljni i super-precizni, nego cvrsto
uvjerenje autora kako ce se na taj nacin sama materija i bolje razumijeti i zapamtiti. (Isto
tako, sigurno je da ce vecina citalaca tim detaljiziranjem i/ili preciznoscu dobiti ideje
kako u okviru svoje struke postici svrhovitu organiziranost i sistematicnost; bilo prilikom
ucenja znanosti poznatih stvari ili mozda jednog dana prilikom samostalnih znanstvenih
ili strucnih istrazivanja. Tu ne zaboravimo kako je Matematika tijekom cijelog skolovanja
zapravo fenomenalan medij na kojem se ljudi kroz igru uce logickom zakljucivanju, pre-
ciznom izrazavanju, sistematiziranju, itd.) Konacno, naglasimo i to da smo namjerno
nase izlaganje opteretili brojnim napomenama, komentarima i primjerima; na nacin
koji nije dosta cest u literaturi slicnog sadrzaja. Takav pristup citatelju/ici mozda ce u
nekim dijelovima biti zamoran i/ili dosadan. U tom slucaju doticni/a neka jednostavno
zanemari i preskoci ono sto smatra da nije od vece koristi za razumijevanje glavnih po-
jmova, rezultata i metoda. (Ali ako bude postojao/la barem jedna osoba koja ce napisani
medutekst smatrati svrhovitim, pisac istoga bit ce vrlo zadovoljan i uvjeren da je njegova
nakana imala smisla.)
Napisani tekst sastoji se od devet poglavlja. Prva tri poglavlja su zapravo pripremnog
karaktera, i u dobroj mjeri ponavljaju ono sto bi vecina studenata, barem u grubim
crtama, morala znati nakon zavsenog srednjoskolskog obrazovanja. U prvom poglavlju
navodimo temeljne stvari o skupovima, i posebno o skupu realnih brojeva R. Zatim, sa
nesto vise detalja, govorimo o skupu kompleksnih brojeva C. Cilj drugog poglavlja je
ukratko ponoviti osnove analiticke geometrije u ravnini, sa glavnim naglaskom na pravac.
Trece je poglavlje zapravo stvarni pocetak naseg izlaganja. Ono uvodi osnovne objekte
koje mi u okviru ovog kolegija proucavamo; to su realne funkcije jedne realne varijable.
Tu najprije govorimo o samom matematickom pojmu funkcije, i posebno dajemo prve
primjere realnih funkcija jedne realne varijable, a zatim deniramo pojmove komponiranja
funkcija i invertiranja (bijektivnih) funkcija. Poglavlje zavrsavamo sa vaznim konkretnim
primjerima realnih funkcija jedne realne varijable; to su eksponencijalna funkcija, logari-
tamska funkcija, trigonometrijske funkcije i arkus funkcije.

Cetvrto se poglavlje bavi tzv.
nizovima. Nizovi su nezaobilazni objekti u okviru Matematicke analize, na primjeru ko-
jih mi, izmedu ostalog, pokazujemo i oblike matematickog rezoniranja. Peto se poglavlje
c _ B

S 3
4
bavi tzv. redovima. Redovi, koji su prirodan nastavak nizova, od velike su koristi za ono
sto zelimo nauciti. (Ne samo u okviru kolegija Matematika 1, nego i u okviru kolegija
Matematika 2. Tek spomenimo da su, u izvjesnom smislu, redovi preteca onoga sto
danas smatramo pod pojmom integrala.)

Sesto i sedmo poglavlje imaju za ulogu, u dosta
kratkim crtama i bez previse detalja, pripremiti teren zadnjim dvama poglavljima. Tu
govorimo o dva prevazna pojma; to su pojmovi neprekidnosti funkcija i limesa funkcija.
Nakon toga spremni smo za osmo i deveto poglavlje, koji su u stvari vrhunac kolegija. U
osmom se poglavlju upoznajemo sa pojmom derivacije, ucimo osnovna pravila deriviranja,
te sve to primjenjujemo na brojnim primjerima. Nas je cilj apsolvirati tehniku deriviranja!
Deveto poglavlje bavi se tek nekim od brojnih primjena derivacije.
Kazimo ovdje kako je vecina ovog teksta nastala nakon visegodisnjeg iskustva B.

S u
predavanju istoimenog kolegija, te nog prociscavanja predmetnog materijala tijekom
tih godina. Kroz sve te godine sam sadrzaj kolegija, naglasci na pojedinim dijelovima, kao
i sam tempo predavanja, nisu uvijek bili apsolutno isti. (Iako, naravno, okosnica je bila
uvijek nemijenjana; a moglo bi se reci da su se predavanja iz godine u godinu razlikovala
u nijansama.) Dio teksta koji se odnosi na zadatke, ali i na neke primjere i/ili razne
komentare, pripada T. B.
Pri nastajanju ovog materijala nekim svojim komentarima i sugestijama jako su nam
pomogli kolege Damir Bakic i Mladen Vukovic, na cemu im se zahvaljujemo. Posebno je
M. V. zasluzan za temeljitu korekciju prve verzije teksta.
Na kraju ovih uvodnih rijeci htjeli bismo nesto reci i o tome koja je ideja nastavnika o
koristenju materijala koje imate pred sobom. Ako dani tekst budete tek neangazirano
citali, i eventualno samo nesto podcrtavali, konacni ce efekt vjerojatno biti blijed i
tuzan. Prava bi stvar bila imati uza sebe papir i olovku, te tako pokrpati eventualne
nejasnoce i/ili detalje koji Vam nedostaju u tekstu. Naravno, bilo bi jako pozeljno, ako ne
sve rijesiti, onda barem vecinu zadataka pokusati rijesiti. (Jasno, ako nista drugo, uvijek
postoje i instance predavaca i asistenta koji bi mogli pomoci; doduse, pod pretpostavkom
da ste ih za konkretan problem pitali.)

Zelimo Vam potpun uspjeh (ako vec ne i uzitak) prilikom apsolviranja onoga sto je tu
napisano i tamo ispredavano.
U Zagrebu, listopad 2009.
Boris

Sirola
Tomislav Beric
c _ B

S 4
5
1. Osnove teorije skupova; Skupovi R i C
U ovom prvom odjeljku bavimo se prvim osnovnim objektima u matematici; to su
brojevi. Glavni nam je cilj ponoviti neke dobro poznate stvari o realnim brojevima i o
kompleksnim brojevima, a zatim u vrlo kratkim crtama navesti i neke eventualno nove
cinjenice o tim brojevima. Odjeljak je podijeljen u sest pododjeljaka. Prvi se podod-
jeljak ukratko bavi pojmom skupa, te osnovnim operacijama sa skupovima. U drugom
pododjeljku podsjecamo se pojma apsolutne vrijednosti realnog broja, te govorimo o poj-
mu aproksimacije realnog broja. Treci pododjeljak uvodi kompleksne brojeve, u cetvrtom
govorimo o polarnom obliku kompleksnog broja, a u petom pododjeljku bavimo se u na-
jkracim crtama pojmom korijena kompleksnog broja. Posljednji, sesti, pododjeljak navodi,
bez dokaza, jedan od osnovnih matematickih rezultata; to je tzv. Osnovni teorem algebre.
1.1. Pojam skupa i operacije sa skupovima; Skupovi brojeva N, Z, Q i R.
Pojam skupa intuitivno je jasan, i mi ga ovdje uzimamo kao nesto sto ne treba posebno
elaborirati. Ukratko receno, skup je matematicki objekt koji se sastoji od nekih jedinki;
svaka takva zove se element. Skupove cemo oznacavati velikim latinicnim slovima; npr.,
A, B, . . . , S, T, . . . , X, Y, . . .
Isto tako, elemente skupova uobicajeno je pisati malim latinicnim slovima; npr.
a, b, . . . , s, t, . . . , x, y, . . .

Cinjenicu da je neki x element nekog skupa S oznacavamo kao

x S;
ovdje simbol citamo kao je element (skupa..). S druge strane, ako neki y nije element
od S, to oznacavamo kao
y , S;
ovdje simbol , citamo kao nije element (skupa..).
Podsjetimo se sada nekih dobro poznatih skupova brojeva. Najprije, imamo skup
prirodnih brojeva
N := 1, 2, 3, . . .
odnosno skup prirodnih brojeva zajedno sa nulom
N
0
:= 0, 1, 2, 3, . . .
Zatim imamo skup cijelih brojeva
Z := . . . , 3, 2, 1, 0, 1, 2, 3, . . .
odnosno skup racionalnih brojeva
Q := m/n [ m Z, n N
c _ B

S 5
6
Podsjetimo da se elementi od Q uobicajeno zovu razlomci.
Napomena 1.1. Navedimo ovdje neke dobro poznate i jednostavne cinjenice o upravo
deniranim skupovima brojeva.
(1) Svaki neprazan podskup S N ima najmanji element. Ta je cinjenica intuitivno
sasvim jasna. (Primijetimo medutim da ista tvrdnja ne vrijedi ukoliko je S proizvoljan
neprazan podskup od Q. Npr., skup S := x Q [ 0 < x < 1 nema najmanjeg elementa.
Sasvim precizno receno, ne postoji neki S takav da je x, za svaki x S!)
(2) Skup Q je gust u samom sebi; tj., za bilo koje a, b Q, takve da je a < b, postoji
barem jedan broj x Q takav da je a < x < b.

Stovise, postoji beskonacno mnogo takvih
x-eva. Npr., za proizvoljan n N mozemo denirati brojeve
x
i
n
:= a +i
b a
n + 1
, i = 1, . . . n.
Jasno, ti su brojevi racionalni. Nadalje, ocito vrijedi a < x
1
n
< x
2
n
< < x
n
n
< b.
(3) Postoje brojevi x koji nisu racionalni, tj. x , Q. Kao dobro poznate primjere
takovih imamo i

2. (Lako je pokazati da

2 , Q, ali nije sasvim jednostavno pokazati

da , Q!)
Gore navedeno pod (3) pokazuje da je razumno prosiriti skup racionalnih brojeva
do nekog veceg skupa. Posebno, u tom bi se skupu trebali nalaziti svi brojevi koji se
pojavljuju u raznim primjenama u stvarnosti. Dobro je poznata cinjenica da ulogu toga
prosirenog skupa brojeva dobiva tzv. skup realnih brojeva R. Uobicajeno je one
brojeve koji jesu u R, ali nisu u Q, zvati iracionalni brojevi. Ponekad se skup takovih
oznacava sa I; tj.,
I := x R [ x , Q.
(Uz nize uvedenu oznaku za razliku skupova, mozemo pisati da je I = R Q.)
Zbog osnovne vaznosti za ono sto slijedi, podsjetimo se ovdje i na sljedece pojmove.
Denicija 1.2. Neka su a i b realni brojevi takvi da je a < b. Deniramo zatvoren
interval, ili segment, odreden sa a i b kao skup realnih brojeva
[a, b] := x R [ a x b.
Isto tako deniramo i otvoren interval, odreden sa a i b, kao skup realnih brojeva
(a, b) := x R [ a < x < b.
Deniraju se i tzv. poluotvoreni, ili poluzatvoreni, intervali; to su skupovi
[a, b) := x R [ a x < b,
(a, b] := x R [ a < x b.
Pored pojmova skupa i elementa, sljedeci su nezaobilazni pojmovi podskup zadanog
skupa i jednakost skupova.
Denicija 1.3. Ako je S skup, onda kazemo da je neki skup T njegov podskup
ukoliko vrijedi sljedeci uvjet:
(x T) x S;
c _ B

S 6
7
tj., ukoliko je svaki element od T ujedno i element od S.

Cinjenicu da je neki skup T
podskup nekog skupa S oznacavamo kao
T S;
isto tako, pisemo T , S, ako T nije podskup od S.
Ako su dani skupovi A i B, onda kazemo da su oni jednaki ako vrijedi
A B i B A;
i u tom slucaju pisemo
A = B.
Ukoliko neka dva skupa, A i B, nisu jednaka, onda pisemo A ,= B.
Korisno je ovdje primijetiti i sljedece: Za proizvoljan skup S imamo da je on sam sebi
i podskup, tj. S S. S druge strane, ako je T neki podskup od S, ali takav da postoji
barem jedan element x S takav da x , T, onda kazemo da je T pravi podskup od S;
tu cinjenicu oznacavamo kao
T S.
Zapravo, mozemo reci i da je T S ukoliko je T S ali istovremeno i T ,= S.
Primjer 1.4. Neka su denirani skupovi
A := x R [ x
2
4 i 2x > 3, B := (3/2, 2], C := x R [ 2x x
2
.
Tada se odmah vidi da je zapravo
A = B C = [0, 2].
(Pokazite to detaljno!)
Za daljnje potrebe uvedimo odmah i jedan specican skup; skup bez ijednog ele-
menta. Skup koji nema niti jednog elementa zovemo prazan skup. Njegova je oznaka
. Ako imamo neki skup S, tada fraza S je neprazan skup znaci da S ,= .
Napomena 1.5. U vezi s gore uvedenim pojmom praznog skupa, vazno je primijetiti
sljedece: Prazan skup podskup je svakog skupa; tj., ako je A neki skup, onda imamo
A.
Zadavanje skupova
Kazimo ukratko par rijeci i o tome kako zadati neki skup; tj., kako ga denirati. Jasno,
ukoliko je skup konacan, i nije prevelik, onda ga mozemo zadati popisivanjem elemenata.
Tako npr. skup
S := a, e, i, o, u
za svoje elemente ima sve samoglasnike abecede.
Beskonacne, ali i velike konacne skupove, mozemo zadati opisom. Tako npr. skup
N := 1, 3, 5, . . . , 2n + 1, . . .
za svoje elemente ima sve neparne prirodne brojeve.
Jos jedan vrlo cest nacin zapisivanja skupova je tzv. zadavanje skupa pomocu opisnog
svojstva. Tako ako imamo neko svojstvo P, koje mogu imati elementi x nekog skupa |,
deniramo skup
S := x | [ P(x),
c _ B

S 7
8
skup onih x-ova koji zadovoljavaju svojstvo P. Tako ako je npr. | = R, a svojstvo
P(x) : x je drugi korijen prirodnog broja takav da je x < 3,
onda imamo
x R [ P(x) = 1,

2,

3, 2,

5,

6,

7,

8.
Napomena 1.6. Problem odredivanja, i razumijevanja, nekog skupa koji je zadan
pomocu nekog svojstva moze biti vrlo tezak problem. Mozda kao ilustraciju navedimo
jedan primjer koji je u stvari trenutno najveci nerijesen matematicki problem. (Vise
detalja o ovome sto slijedi moze se naci u preglednom radu [B.

S; Ditsribucija prim brojeva
i Riemannova Zeta-funkcija; prvi dio, math-e (2008)].) Za svaki realan broj x > 1 moze
se pokazati da je dobro deniran broj
(x) :=

n=1
1
n
x
.
(To je lako za pokazati kada se ima tzv. integralni kriterij konvergencije redova.) Tako
dobivamo funkciju
: (0, +) R.
Nesto vise posla, u okviru tzv. Kompleksne analize, treba da bi se pokazala sljedeca
tvrdnja: Postoji jedinstveno analiticko produljenje gornje funkcije do funkcije : C1 C.
Tako dobivena kompleksna funkcija kompleksne varijable je glasovita Riemannova Zeta-
funkcija. Denirajmo
^() := s C [ (s) = 0,
skup nultocaka funkcije . Pokazuje se da se u skupu ^() nalaze
s = 2, 4, 6, . . . ;
to su tzv. trivijalne nultocke Zeta-funkcije. Centralni je problem razumijeti skup
^
netriv
() := ^ 2, 4, 6, . . .,
skup netrivijalnih nultocaka Zeta-funkcije. Iako se zna da je taj skup beskonacan, te da
stovise ima beskonacno mnogo nultocaka oblika s = 1/2+t, t R, cini se kako je danasnja
matematika daleko od potpunog razumijevanja skupa ^
netriv
(). Tek spomenimo kako je
spomenuti najveci matematicki problem glasovita Riemannova
1
hipoteza ; to je slutnja
koja govori da su sve netrivijalne nultocke od oblika s = 1/2 + t, gdje je t R. Jasno,
Riemannova hipoteza je u biti tek potproblem od problema da se potpuno i detaljno
opise skup ^
netriv
().
Osnovne operacije sa skupovima
Sada cemo se ukratko pozabaviti apstraktnim skupovima, te standardnim operaci-
jama na njima. Pritom cemo se drzati sljedeceg dogovora: Ako promatramo skupove
koji su podskupovi nekog veceg skupa |, onda cemo taj | zvati univerzalan skup.
Naprimjer, ukoliko bismo promatrali geometrijske likove u ravnini M, onda bismo mogli
uzeti | = M. S druge strane, ako zelimo racunati sa realnim brojevima, te promatrati
razne skupove takovih, onda mozemo uzeti | = R.
1
Georg Friedrich Bernhard Riemann (18261866), veliki njem. matematicar
c _ B

S 8
9
Prije nego li deniramo pojmove unije, presjeka i razlike skupova, te pojam komple-
menta skupa, podsjetimo se sljedecih logickih operacija: negacija , konjunkcija (ili
&), disjunkcija , implikacija i ekvivalencija .
Nadalje, podsjetimo se i tzv. kvantikatora. Prvi je tzv. univerzalni kvantikator
; njegovo je znacenje svaki, ili za svaki. Drugi je tzv. egzistencijalni kvantikator
; njegovo je znacenje postoji, ili za barem jedan. Tako npr. zapis
(x Q)(n N) nx Z
citamo kao za svaki x Q postoji barem jedan n N takav da je nx Z.
Sada cemo denirati prve tri spomenute operacije na skupovima. Primijetimo kako su
sve te operacije tzv. binarne operacije; tj., za dva dana skupa rezultat je jedan novi skup.
Denicija 1.7. Neka su dani skupovi A, B |.
Denirajmo novi skup, u oznaci A B, kao skup svih onih elemenata iz | koji su ili
u A ili u B; tj.,
A B := x | [ x A x B
Skup A B zovemo unija skupova A i B.
Nadalje, denirajmo presjek skupova A i B kao skup
A B := x | [ x A x B
tj., presjek A B sastoji se od svih elemenata iz | koji su istovremeno i u A i u B.
Konacno, deniramo i razliku skupova A i B kao novi skup
A B := x | [ x A x , B
tj., u razlici skupova A B nalaze se samo oni elementi iz | koji jesu u A, ali istovremeno
nisu u B.
Denirajmo i cetvrtu operaciju, operaciju komplementiranja. Primijetimo kako je ona
primjer unarne operacije; tj., za jedan dani skup i rezultat je jedan novi skup.
Denicija 1.8. Za dani skup A | deniramo njegov komplement kao skup
A
c
:= | A = x | [ x , A
Kazimo kako se gore navedene operacije sa skupovima standardno zovu Booleove
2
operacije.
Navedimo ovdje jos neke korisne pojmove i/ili terminologiju.
Denicija 1.9. Za dva skupa A, B | kazemo da su medusobno disjunktni ako je
A B = ;
tj., ako A i B nemaju niti jedan zajednicki element.
2
G. Boole (18151864), engl. matematicar
c _ B

S 9
10
U vezi s gornjom denicijom primijetimo kako su npr. skupovi
A = Q i B =

2, ,
3

medusobno disjunktni.
Denicija 1.10. Za skup A | deniramo partitivni skup od A kao
T(A) := S | [ S A;
tj., kao skup svih podskupova skupa A.
Primjer 1.11. Neka je | = R i A = 2,

5, 10 |. Tada je
T(A) =
_
, 2,

5, 10, 2,

5, 2, 10,

5, 10, A
_
.
Napomena 1.12. Primijetimo ovdje kako u gornjem primjeru skup A ima 3 elementa,
dok njegov partitivni skup T(A) ima 8 = 2
3
elemenata. I to je samo specijalan slucaj
opcenite situacije. Naime, ako je zadan konacan skup A, koji ima n elemenata, onda
njegov partitivni skup ima 2
n
elemenata; tj., imamo:
card A = n = card T(A) = 2
n
.
Sljedeci teorem govori o nekim jednostavnim pravilima koja zadovoljavaju nase ope-
racije sa skupovima.
Teorem 1.1.
Neka su A, B, C | proizvoljni skupovi. Tada vrijedi sljedece:
(i) (komutativnost)
A B = B A,
A B = B A.
(ii) (asocijativnost)
(A B) C = A (B C),
(A B) C = A (B C).
(iii) (distributivnost)
A (B C) = (A B) (A C),
A (B C) = (A B) (A C).
(iv) (idempotentnost)
A A = A, A A = A.
(v) (apsorptivnost)
A = , A | = |,
A | = A, A = A.
(vi) (involutivnost)
(A
c
)
c
= A.
(vii) (de Morganovi zakoni)
(A B)
c
= A
c
B
c
,
(A B)
c
= A
c
B
c
.
c _ B

S 10
11
Dokaz. Sve navedene tvrdnje govore o jednakosti skupova. Preciznije receno, mi
imamo neki skup L, naveden na lijevoj strani konkretne jednakosti, te neki skup D, nave-
den na desnoj strani iste jednakosti, i onda tvrdimo da je L = D. Po deniciji jednakosti
skupova to znaci da mi moramo pokazati najprije inkluziju L D, a zatim i inkluziju
D L. A da bismo pokazali da je npr. L D mi cemo uzeti proizvoljan element x L,
pa cemo onda pokazati da je isto tako i x D. To je opcenita procedura pri dokazivanju
jednakosti neka dva skupa.
(iii) Pokazat cemo samo distributivnost presjeka prema uniji, tj. da je
A (B C) = (A B) (A C);
druga se jednakost tretira sasvim analogno. U tu svrhu stavimo L = A (B C) i
D = (A B) (A C). Neka je x L proizvoljan. To znaci, po deniciji presjeka, da je
istovremeno x A i x B C. Ali x B C, po deniciji unije znaci da je ili x B
ili x C (ili oboje). Sada, ako je x B, onda slijedi da je i x A B. No ako je x iz
A B, onda je jasno da je x i iz svakog nadskupa od A B. Posebno slijedi da je x D.
Druga je bila mogucnost da je x C. No onda slijedi da je x A C; i zatim, analogno
kao prije, da je i x D. Tako smo pokazali:
x L = x D;
tj., pokazali smo inkluziju L D. Sasvim isto pokazuje se i obratna inkluzija. Malo
preciznije receno, moramo samo ici obratnim putem u danom argumentu gore, kad smo
dokazali da je L D.
(vii) Dokazimo samo prvi de Morganov zakon. U tu svrhu, stavimo L = (A B)
c
i
D = A
c
B
c
. Neka je x L proizvoljan. To znaci da je x |, ali x , AB. No posebno,
ako x nije u uniji A B, onda ocito nije niti u A niti u B. Ali ako x nije u A, onda je
u komplementu od A; tj., x A
c
. Sasvim analogno zakljucujemo da je i x B
c
. Prema
tome, kako je x i u A
c
i u B
c
, slijedi, po deniciji presjeka, da je i x D. Tako imamo
L D. No jednako tako imamo i obratnu inkluziju. Prema tome, imamo i jednakost
L = D.
Tvrdnje (i), (ii), (iv) i (v) su vise-manje ocite; detalje prepustamo za vjezbu.
Za dokaz tvrdnje (vi) gledamo dva slucaja. Prvo, ako je A = , onda je A
c
= |, i onda
(A
c
)
c
= | | = = A. U slucaju A ,= postupamo kao i prije; ponovo detalje ostvljamo
za vjezbu.
Na kraju ovog pododjeljka poopcit cemo pojmove unije i presjeka na proizvoljne famili-
je skupova. Naime, pretpostavimo da je dana bilo koja familija skupova
F = A [ A |;
tj., familija nekih podskupova A |. Onda deniramo uniju familije F kao skup
_
AF
A := x | [ (A F) x A;
tj., unija familije je denirana kao skup onih elemenata x iz | za koje postoji barem jedan
A iz te familije tako da x A. Sasvim analogno deniramo i presjek familije F kao skup

AF
A := x | [ (A F) x A;
c _ B

S 11
12
tj., presjek familije je deniran kao skup onih elemenata x iz | koji su istovremeno u
svakom A iz te familije.
Sljedeci je primjer instruktivan.
Primjer 1.13. Neka je | = R. Za svaki n N deniramo skup A
n
kao zatvoreni
interval
A
n
:= [2 1/n, 2 + 1/n].
Promatrajmo familiju skupova F = A
n
[ n N. Buduci je
A
1
= [1, 3] A
2
A
3
,
ocito je
_
AF
A =
_
nN
A
n
= A
1
= [1, 3].
S druge strane, lako se vidi da je presjek dane familije skupova jednoclan skup; tj., imamo

AF
A =

nN
A
n
= 2.
Napomena 1.14. Za ovako poopcene denicije unije i presjeka vrijede i poopcene
distributivnosti, kao i poopceni de Morganovi zakoni. Naime, ako je dana neka familija
skupova F, onda vrijedi sljedece:
(i) (distributivnost)
A
_
_
BF
B
_
=
_
BF
(A B), A
_

BF
B
_
=

BF
(A B).
(ii) (de Morganovi zakoni)
_
_
AF
A
_
c
=

AF
A
c
,
_

AF
A
_
c
=
_
AF
A
c
.
Zadatak 1.1. Dokazite tvrdnje iz gornje Napomene.
1.2. Apsolutna vrijednost realnog broja; Aproksimacija.
Apsolutna vrijednost
Pojam apsolutne vrijednosti realnog broja bit ce, u onom sto slijedi, nebrojeno puta
koristen.
Denicija 1.15. Za broj a R deniramo apsolutnu vrijednost broja a kao nenega-
tivan broj
[ a[ :=
_
a ako a 0,
a ako a < 0.
c _ B

S 12
13
Dakle, ako se sjetimo kako prikazujemo realne brojeve na tzv. brojevnom pravcu, onda
znacenje apsolutne vrijednosti [ a[ realnog broja a odgovara udaljenosti, na tom pravcu, od
a do broja 0. (Sjetimo se da je broj 0 u ishodistu brojevnog pravca.) Nadalje, primijetimo
sljedece ocite nejednakosti:
[ a[ a [ a[;
jasno, jedna od gornje dvije nejednakosti je stovise i jednakost.
Sljedeci elementaran teorem govori o osnovnim svojstvima upravo deniranog pojma.
Teorem 1.2.
Neka su a i b realni brojevi. Tada vrijedi sljedece:
(i)
[ a b[ = [ a[ [ b[.
(ii)

a
b

=
[ a[
[ b[
, ako je b ,= 0.
(iii)
[ a +b[ [ a[ +[ b[.
(iv)

[ a[ [ b[

[ a b[.
Dokaz. (i) Ako su a 0 i b < 0, onda je ab 0, i zato [ a b[ = ab. Isto tako, imamo
[ a[ = a i [ b[ = b, pa je onda i [ a[ [ b[ = (a)b = ab.
Analogno se gledaju i ostala tri slucaja: a, b 0; a, b < 0; a < 0 i b 0.
(ii) I ovo se dokazuje po slucajevima; analogno kao u (i).
(iii) Zbrajanjem nejednakosti [ a[ a [ a[ i [ b[ b [ b[ dobivamo
([ a[ +[ b[) a +b [ a[ +[ b[;
a odavde onda (iii) odmah slijedi.
(iv) Koristeci (iii), imamo
[ a[ = [ (a b) +b[ [ a b[ +[ b[ [ a[ [ b[ [ a b[.
Analogno, imamo
[ b[ = [ (b a) +a[ [ b a[ +[ a[ = [ a b[ +[ a[;
i odavde onda
([ a[ [ b[) = [ b[ [ a[ [ a b[.
Znaci, za realan broj r := [ a[ [ b[ i pozitivan realan broj P := [ ab[ imamo istovremeno
r P i r P. No to znaci da je [ r[ P; sto je i trebalo pokazati.
Napomena 1.16. Tvrdnje (i) i (iii) iz teorema se matematickom indukcijom odmah
mogu poopciti na slucaj kada imamo proizvoljno konacno mnogo realnih brojeva. Sasvim
precizno receno, ako su a
1
, a
2
, . . . , a
n
realni brojevi, onda imamo:
(i)
[ a
1
a
2
a
n
[ = [ a
1
[ [ a
2
[ [ a
n
[.
c _ B

S 13
14
(ii)
[ a
1
+a
2
+ +a
n
[ [ a
1
[ +[ a
2
[ + +[ a
n
[.
Za vjezbu navodimo dva jednostavna zadatka sa apsolutnom vrijednosti.
Zadatak 1.2. (i) Odredite skup
S := x R : [ x 1[ < 3 i [ x + 1[ > 2.
(Rjesenje: S = (1, 4).)
(ii) Odredite skup
S := x R : [ 2x + 1[ < 1 i [ x 1[ < [ x + 1[.
(Rjesenje: S = .)
Zadatak 1.3. Dokazite da za proizvoljne realne brojeve a i b vrijedi sljedece:
a +b +[ b a[
2
= maxa, b,
a +b [ b a[
2
= mina, b.
(Uputa: Gledajte slucajeve a b i a < b.)
Aproksimacija
Pretpostavimo da je dan neki broj a R. Za svaki broj a

R, takav da je [ a a

[
dovoljno malen, kazemo da je aproksimacija broja a. (Ovdje fraza dovoljno malen
naravno ovisi o kontekstu mjerenja u kojem se nalazimo. Ukoliko npr. gradevinar mora iz-
graditi prostoriju dugacku 10 metara, njegova bi tolerancija dopustila gresku u izvedbi
koja bi rezultirala prostorijom duljine 10 metara i 3 centimetra. Ili drugacije receno,
u konkretnoj je situaciji greska od 3 centimetra malena. S druge strane, ako pitamo
zicara koji se bavi strukturom atoma, sto njemu znace 3 centimetra u nekom konkretnom
mjerenju, on ce vjerojatno reci kako je to strahovito velika duljina.) Tek kao ilustraciju za
pojam aproksimacije sjetimo se ove, u praksi vrlo cesto koristene, aproksimacije: Ako je
a = = 3, 14159 . . ., onda bismo kao jednu mogucu aproksimaciju mogli uzeti a

= 3, 14.
Kao sto je npr. bilo u gore navedenom primjeru aproksimacije broja , vrlo je cesto
slucaj da mi za aproksimaciju nekog kompliciranog realnog broja a uzimamo neki jed-
nostavniji broj a

; stovise, mnogo ce puta taj a

biti iz Q. I sljedeca je terminologija vrlo

primjenjiva i korisna.
Denicija 1.17. Za realan broj a i njegovu aproksimaciju a

, deniramo tzv. apso-

lutnu pogresku aproksimacije kao broj
:= [ a a

[.
Isto tako, deniramo i relativnu pogresku aproksimacije kao broj
:=

[ a

[
.
Sada, imajuci takove a i a

i proizvoljan , kazemo da je a priblizno a

s tocnosti
; i tada koristimo oznaku
a a

.
c _ B

S 14
15
Sljedeca tehnicka propozicija govori o racunanju s aproksimacijama. Jednostavno
receno, zanima nas ovo: Ako imamo brojeve a i b, te njihove aproksimacije a

i b

, ko-
lika je dobivena tocnost u situaciji kada zbrajamo/mnozimo/dijelimo aproksimacije a

i
b

, namjesto samih a i b. Sasvim konkretno, u dijelu (i) propozicije nas zanima ocjena
apsolutne pogreske ukoliko npr. namjesto a b racunamo a

; vidi Napomenu 1.18.

Propozicija 1. Neka je a a

s tocnosti
1
, i b b

s tocnosti
2
. Tada vrijedi
sljedece:
(i) Imamo a b a

s tocnosti
1
+
2
.
(ii) Imamo a b a

s tocnosti
2
[ a

[ +
1
[ b

[ +
1

2
.
(iii) Pretpostavimo da je b, b

,= 0 i
2
< [ b

[. Tada imamo
a
b

a

s tocnosti

2
[ a

[ +
1
[ b

[
([ b

[
2
) [ b

[
.
Dokaz. Najprije primijetimo kako po pretpostavci propozicije imamo [ a a

[
1
i
[ b b

[
2
.
(i) Racunamo
[(a b) (a

)[ = [ a a

+b

b[ [ a a

[ +[ b b

[
1
+
2
.
Tako smo dobili da je a b a

s tocnosti
1
+
2
. Potpuno isto gleda se i slucaj
kada namjesto oduzimanja zbrajamo.
(ii) Racunamo
[ a b a

[ = [ a b a

b a

[
= [(a a

)b +a

(b b

)[
[ a a

[ [ b b

+b

[ +[ a

[ [ b b

[
[ a a

[ [ b b

[ +[ a a

[ [ b

[ +[ a

[ [ b b

[

1

2
+
1
[ b

[ +[ a

[
2
.
(iii) Racunamo

a
b

a

a b

b a

b b

(a a

) b

+a

(b

b)
b b

[ a a

[ [ b

[ +[ a

[ [ b b

[
[ b b

+b

[ [ b

[


1
[ b

[ +
2
[ a

[
([ b

[ [ b b

[) [ b

1
[ b

[ +
2
[ a

[
([ b

[
2
) [ b

[
.

Napomena 1.18. Navedene tocnosti u gornjem racunu sa aproksimacijama mogu se

dostici; sto znaci da su navedene ocjene, u izvjesnom smislu, najbolje moguce. Sasvim pre-
cizno receno, to znaci sljedece. Ako su brojevi
1
i
2
tocno jednaki apsolutnim pogreskama
aproksimacija a a

i b b

, onda se moze dogoditi da je apsolutna pogreska aproksimacije

ab a

jednaka tocno
1
+
2
. Kao konkretan primjer recenoga, uzmimo npr. a = 7, 8
i a

= 8, te b = 3, 4 i b

= 3. Tada su apsolutne pogreske aproksimacija

1
:= [ aa

[ = 0, 2
i
2
:= [ b b

[ = 0, 4. Sada racunamo a b = 4, 4 i a

= 5, odakle slijedi da je
apsolutna pogreska aproksimacije a b a

jednaka [ 4, 4 5[ = 0, 6 =
1
+
2
.
c _ B

S 15
16
Slicno se moze naci konkretne a, b, a

i b

, za koje se pokazuje da i u preostale tri ope-

racije (zbrajanje, mnozenje i dijeljenje) doista gore napisane ocjene jesu najbolje moguce.
Napravite to za vjezbu!
1.3. Kompleksni brojevi.
Ovaj pododjeljak ima za cilj u sasvim kratkim crtama podsjetiti na deniciju kom-
pleksnih brojeva, te na neke osnovne stvari o njima.
Kao jedan od motiva za uvodenje kompleksnih brojeva mozemo uzeti zelju da se rijesi
kvadratna jednadzba X
2
+ 1 = 0. Ta jednadzba naravno nema rijesenja u realnim broje-
vima, pa bismo onda mogli zamisliti neki poseban broj za koji bi vrijedilo

2
+ 1 = 0
2
= 1.
Taj broj dobiven nasom imaginacijom nazovimo imaginarna jedinica. Sada kada
imamo takav specijalan broj, promatrajmo i ovakove kombinacije:
z = x +y, x, y R.
Tako dobivene nove objekte zovemo kompleksnim brojevima, i skup svih takovih
oznacavamo sa C; dakle,
C := z = x +y [ x, y R
Za kompleksan broj z, kao gore, broj x R zovemo realni dio od z; i oznacavamo ga sa
Re(z). Isto tako, broj y R zovemo imaginarni dio od z; i oznacavamo ga sa Im(z).
Sada na skupu kompleksnih brojeva zelimo denirati operaciju zbrajanja, i operaciju
mnozenja. No, prije nego li to napravimo dogovorimo se da cemo za dva kompleksna broja,
neke z
1
= x
1
+y
1
i z
2
= x
2
+y
2
, reci da su oni jednaki ukoliko je x
1
= x
2
i y
1
= y
2
; tj.,
ukoliko su im isti i realni dijelovi i imaginarni dijelovi. Tada pisemo
z
1
= z
2
.
Denicija 1.19. Neka su dani kompleksni brojevi z
j
= x
j
+y
j
, za j = 1, 2. Deniraj-
mo zbroj od z
1
i z
2
kao novi kompleksan broj
z
1
+z
2
:= (x
1
+x
2
) +(y
1
+y
2
)
Nadalje, deniramo produkt od z
1
i z
2
kao novi kompleksan broj
z
1
z
2
:= (x
1
x
2
y
1
y
2
) +(x
1
y
2
+x
2
y
1
)
Napomena 1.20. (1) Gornja denicija zbrajanja kompleksnih brojeva, koja kaze da
se posebno zbroje realni dijelovi i posebno imaginarni dijelovi, je jednostavna i na neki
nacin onakva kako bi vecina neupucenih promatraca i ocekivala. No, za razliku od
toga, sa mnozenjem je situacija, barem na prvi mah, drukcija. (Mozda bi, ponovo neki
neupuceni promatrac brzopleto, i po analogiji sa zbrajanjem, zakljucio da bismo mogli
c _ B

S 16
17
kompleksne brojeve mnoziti tako da im pomnozimo posebno realne dijelove i posebno
imaginarne dijelove. No ta bi ideja bila traljava!) Medutim, ako primijetimo da su i sami
realni brojevi u skupu C, te se sjetimo da za realne brojeve vrijede pravila komutativnosti,
asocijativnosti i distributivnosti, onda je razumno zahtijevati da ista pravila vrijede i za
sve nase nove brojeve. Posebno, ako to uvazimo, onda imamo
(x
1
+y
1
) (x
2
+y
2
) = x
1
x
2
+x
1
y
2
+y
1
x
2
+
2
y
1
y
2
.
Sada, ako uzmemo u obzir da je
2
= 1, te zatim desnu stranu gore sredimo, dobit cemo
da je ona upravo onakva kako je to i napisano pri racunanju z
1
z
2
, u gornjoj deniciji.
(2) Korisno je posebno primijetiti kako se potencira imaginarna jedinica . Vrijedi

2
= 1,
3
= ,
4
= 1;
a odavde (i iz dolje deniranog dijeljenja) odmah slijedi da za svaki k Z imamo

4k
= 1,
4k+1
= ,
4k+2
= 1,
4k+3
= .
Ocito je kako obican broj 1 ima svojstvo da je 1 z = z 1 = z, za svaki z C. Nadalje,
ako imamo neki broj z = x + y C, gdje je jos z ,= 0, prirodno je pitati: Postoji li neki
broj w C takav da je z w = wz = 1? (Jasno, za 0 ,= z R takav w uvijek postoji; i tada
je, jasno, w R.) Lako se racuna da takav w doista postoji, te je i jedinstven sa takvim
svojstvom. Sasvim precizno, racuna se:
w =
x
x
2
+y
2

y
x
2
+y
2
Taj se w standardno zove inverz od z i oznacava sa z
1
ili
1
z
.
Posljedica gornjeg racunanja inverza je ta da mi onda na skupu kompleksnih brojeva
mozemo denirati i operaciju dijeljenja ovako: Za dva kompleksna broja z
1
i z
2
deniramo
z
1
z
2
:= z
1
z
1
2
= z
1
1
z
2
Napomena 1.21. Dobro je poznat prikaz kompleksnih brojeva u tzv. kompleksnoj
ravnini; ista se zove i Gaussova
3
ravnina. To je zapravo obicna Kartezijeva ravnina gdje
se horizontalna os zove realna os, a vertikalna se zove imaginarna os. Sada se kompleksan
broj x +y prikazuje u toj ravnini kao tocka (x, y) R
2
(v. Odjeljak 2).
Sada se podsjetimo dvije vazne operacije na kompleksnim brojevima.
Denicija 1.22. Ako je z = x + y kompleksan broj, onda njemu konjugiran broj
deniramo kao
z := x y.
Pridruzivanje
C z z C
zove se konjugiranje.
3
Karl Friedrich Gauss (17771855), veliki njem. matematicar i astronom
c _ B

S 17
18
Za z = x + y deniramo apsolutnu vrijednost, ili modul, od z kao nenegativan
realan broj
[ z[ :=
_
x
2
+y
2
Napomena 1.23. (1) Ako prikazemo z u kompleksnoj ravnini, onda z dobijemo zr-
caljenjem broja z oko realne osi. (Nacrtajte!)
(2) Ako prikazemo z = x + y u kompleksnoj ravnini, onda je vrijednost [ z[ jednaka
udaljenosti od broja 0, tj. ishodista kompleksne ravnine, do broja z. (Ucrtajte u kom-
pleksnoj ravnini tocke koje odgovaraju brojevima 0, x i z, pa primijetite da te tri tocke
cine pravokutan trokut. Sada iskoristite Pitagorin poucak!)
(3) Zbog daljnje potrebe, primijetimo sljedeci jednostavan identitet koji povezuje ko-
njugiranje i apsolutnu vrijednost: Za svaki z C vrijedi
z z = [ z[
2
.
Sljedeci teorem donosi neke jednostavne tvrdnje vezane uz operacije konjugiranja i
uzimanja apsolutne vrijednosti.
Teorem 1.3.
Neka su z i w proizvoljni kompleksni brojevi. Tada vrijedi sljedece:
(i) z = z.
(ii) z +w = z +w.
(iii) z w = z w.
(iv)
_
z
w
_
=
z
w
.
(v) [z w[ = [z[ [w[; i posebno [z
k
[ = [z[
k
, za svaki k N.
(vi) [ z[ = [ z[.
(vii) z = z ako i samo ako je z R.
Dokaz. Napisimo z = x +y i w = u +v.
(iii) Racunamo z w = (xu yv) +(xv +yu), i onda
z w = (xu yv) (xv +yu).
S druge strane, imamo
z w = (x y)(u v) = (xu (y)(v)) +(x(v) + (y)u).
Tako (iii) slijedi.
(iv) Najprije primijetimo da je w
1
w
= 1, a onda (iii) daje da je w
_
1
w
_
= 1 = 1. Slijedi
da je
_
1
w
_
=
1
w
. Sada, ponovo koristeci (iii), imamo
_
z
w
_
=
_
z
1
w
_
= z
_
1
w
_
= z
1
w
=
z
w
;
cime je (iv) pokazano.
c _ B

S 18
19
(v) Koristeci najprije identitet (3) u Napomeni 1.23, a zatim tvrdnju (iii), imamo
[ z w[ =

z w z w =

z w z w

z z

ww =
_
[ z[
2
_
[ w[
2
= [ z[ [ w[.
Posebno, ako stavimo z = w, onda gore dokazana jednakost daje [ z
2
[ = [ z[
2
. Induk-
cijom se odmah dobije i napisana jednakost za bilo koji k.
Tvrdnje (i), (ii), (vi) i (vii) su evidentne. (Ukoliko ima potrebe, napisite detalje!)
Napomena 1.24. Tvrdnja (v) gornjeg teorema moze se dokazati i tako da najprije
izmnozimo z w, a onda racunamo apsolutnu vrijednost toga umnoska. Drugi put racunamo
[ z[ i [ w[, a onda dobiveno izmnozimo. Jos treba vidjeti da su rezultati ta dva posebna
racuna zapravo jednaki. (Napravite taj racun kao vjezbu; ali i za usporedbu sa gore danim
dokazom.)
Sljedeca je jednostavna lema potrebna za vazan teorem koji slijedi. U vezi s tim
teoremom primijetimo kako je on generalizacija tvrdnje (iii) Teorema 1.2.
Lema. Za svaka dva kompleksna broja, z i w, vrijedi jednakost
z w +z w = 2 Re(z w) = 2 Re(z w).
Dokaz. Po (i) i (iii) iz prethodnog teorema, zakljucujemo da je z w+z w = z w+z w.
Ali ako stavimo := z w C, ocito je
+ = 2 Re() = 2 Re().
Sada je lema dokazana.
Teorem 1.4. (Nejednakost trokuta)
Za proizvoljne z, w C imamo nejednakost
[ z +w[ [ z[ +[ w[
Dokaz. Racunamo
[ z +w[
2
= (z +w) (z +w) = (z +w)(z +w) = z z +wz +z w +ww
= [z[
2
+wz +z w +[ w[
2
= [z[
2
+ 2 Re(z w) +[w[
2
;
za posljednju smo jednakost koristili gornju lemu. Sada, kako za svaki C vrijedi
nejednakost Re() [ [, posebno imamo
2 Re(z w) 2[ z w[ = 2[z[ [ w[ = 2[z[ [ w[.
Odavde slijedi nejednakost
[ z +w[
2
[ z[
2
+ 2[ z[ [ w[ +[ w[
2
=
_
[ z[ +[ w[
_
2
.
Preostaje jos samo u gornjoj nejednakosti uzeti drugi korijen.
Tvrdnja sljedeceg zadatka generalizacija je tvrdnje (iv) Teorema 1.2.
c _ B

S 19
20
Zadatak 1.4. Dokazite da za proizvoljne z, w C imamo nejednakost

[z[ [w[

[z w[.
1.4. Polarni oblik kompleksnog broja.
U ovom pododjeljku cilj nam je uvesti tzv. polarni oblik kompleksnog broja. Pokazat
cemo kako je taj oblik zapisivanja kompleksnih brojeva pogodan za razna racunanja. Osim
toga, on ce nam biti prijeko potreban kada, u iducem pododjeljku, budemo govorili o
korijenovanju kompleksnih brojeva.
Trigonometrijske funkcije
Prvo cemo napraviti malu digresiju, ili bolje receno repetitorij, o trigonometrijskim
funkcijama. Jednostavan, ali ne bas rigorozan, nacin uvodenja trigonometrijskih funkcija
je preko tzv. namatanja brojevnog pravca R na jedinicnu kruznicu. Tako za svaki realan
broj t, sa brojevnog pravca, dobivamo namotanu tocku E(t) na jedinicnoj kruznici;
pritom tu tocku E(t) shvacamo kao tocku u Kartezijevom koordinatnom sustavu R
2
.
(Nacrtajte sliku!)
Definicija. Za broj t R deniramo kosinus cos t kao prvu koordinatu tocke E(t).
Isto tako deniramo sinus sint kao drugu koordinatu tocke E(t). Drugim rijecima,
E(t) = (cos t, sin t), t R
Nadalje, za t deniramo i tangens tg t, te kotangens ctg t, na sljedece nacine:
tg t :=
sint
cos t
i ctg t :=
cos t
sin t
=
1
tg t
Napomena. Gore uvedene trigonometrijske funkcije racunaju odredene vrijednosti
za realne brojeve t. U tom slucaju standardno se govori da je t zadan u radijanima.
Podsjetimo kako se cesto te iste trigonometrijske funkcije racunaju i za slucaj kada je
argument dan u stupnjevima. Dobro je poznata veza izmedu radijana i stupnjeva:
rad

=
st
180

.
Ovdje je sa rad oznacena vrijednost argumenta t, kada se on mjeri u radijanima, a sa st
njegova vrijednost mjerena u stupnjevima.
Sada cemo se podsjetiti na neke osnovne stvari o trigonometrijskim funkcijama sinus
i kosinus. (Slicni analogoni vrijede i za tangens i kotangens, ali to nama u ovom odjeljku
nece trebati.) Najprije, imamo tzv. osnovnu relaciju koja povezuje sinus i kosinus. Ona
glasi:
sin
2
t + cos
2
t = 1, t R
c _ B

S 20
21
Ta se relacija trivijalno dokazuje preko Pitagorina poucka. Nadalje, sljedece korisne infor-
macije daju tzv. adicioni teoremi za sinus i kosinus. To su sljedeci identiteti:
sin( ) = sin cos cos sin ,
cos( ) = cos cos sin sin ;
ovdje su , R proizvoljni. Ako posebno u gornje adicione teoreme stavimo = ,
onda dobivamo tzv. izraze za dvostruki kut:
sin 2 = 2 sin cos ,
cos 2 = cos
2
sin
2
= 2 cos
2
1.
S druge strane, ukoliko stavimo 2 = , odmah iz izraza za dvostruki kut dobijemo tzv.
izraze za polukut:
sin
2

2
=
1
2
(1 cos ),
cos
2

2
=
1
2
(1 + cos ).
Sljedeca vazna cinjenica je tzv. periodicnost trigonometrijskih funkcija. Prvo, sinus i
kosinus su periodicke funkcije s tzv. temeljnim periodom 2. To znaci da za svaki t R
vrijedi:
sin(t + 2) = sin t,
cos(t + 2) = cos t.
Drugo, tangens i kotangens su takoder periodicke funkcije, no njihov je temeljni period
jednak .
Za ono sto slijedi, dobro se podsjetiti i na neke posebne vrijednosti koje poprimaju
sinus i kosinus. Imamo ovu tablicu:
sin 0 = 0 cos 0 = 1
sin /6 = 1/2 cos /6 =

3/2
sin /4 =

2/2 cos /4 =

2/2
sin /3 =

3/2 cos /3 = 1/2

sin /2 = 1 cos /2 = 0.
Zadatak 1.5. Koristeci gornju tablicu, i jos neke stvari gore recene, izracunajte vri-
jednosti sint i cos t, kada je t dan u stupnjevima kao 15

, 150

i 390

.
Polarni oblik
Denirajmo sada jedan pomocni pojam, koji je i sam za sebe vrlo koristan u Kom-
pleksnoj analizi. (Nacrtajte sliku!)
Denicija 1.25. Za 0 ,= z C deniramo argument od z kao
arg z := kut izmedu pozitivnog dijela Re-osi i duzine 0z
c _ B

S 21
22
Sada, ako je dan neki 0 ,= z = x +y, onda imamo
z = x +y = [ z[
_
x
[ z[
+
y
[ z[
_
.
Buduci je
_
x
[ z[
_
2
+
_
y
[ z[
_
2
= 1, jasno je da postoji, i to jedinstven, broj [0, 2) takav
da je
x
[ z[
= cos i
y
[ z[
= sin ;
zapravo, jasno je da vrijedi
= arg z.
(Ovdje smo koristili osnovnu relaciju sin
2
+ cos
2
= 1.)
Ako sada uzmemo u obzir sve gore navedeno, te stavimo r = [ z[, onda dobivamo
polarni prikaz broja z,
z = r(cos + sin), = arg z
Primijetimo, da ako izaberemo u poluotvorenom intervalu [0, 2), onda je polarni prikaz
od z jedinstven!
Pogledajmo sada kako se mnoze i dijele dva kompleksna broja, neki z
1
i z
2
, kada su
zapisani u polarnom obliku. U tu svrhu, neka je
z
j
= r
j
(cos
j
+ sin
j
), j = 1, 2.
Onda, koristeci deniciju mnozenja u C i adicione teoreme za sinus i kosinus, odmah
dobijemo da je
z
1
z
2
= r
1
r
2
_
cos(
1
+
2
) + sin(
1
+
2
)
_
.
Dakle, mozemo reci da je rezultat mnozenja z
1
z
2
jednak kompleksnom broju ciji je polarni
oblik dan kao
r(cos + sin ),
gdje je
r = [ z
1
[ [ z
2
[ i = arg z
1
+ arg z
2
.
Ili ovako: Pri mnozenju dva kompleksna broja, dana u polarnom obliku, njihove se apsolutne
vrijednosti mnoze, a argumenti se zbrajaju.
Sada cemo pogledati kako dijeliti dva kompleksna broja, dana u polarnom obliku.
Najprije primijetimo da za 0 ,= z = r(cos + sin ) imamo
z
1
=
1
z
=
1
r
(cos sin).
Odavde, za z
1
i z
2
dane kao prije, odmah vidimo da vrijedi pravilo
z
1
z
2
=
r
1
r
2
_
cos(
1

2
) + sin(
1

2
)
_
.
Dakle, mozemo reci da je rezultat dijeljenja z
1
/z
2
jednak kompleksnom broju ciji je polarni
oblik dan kao r(cos + sin ), gdje je sada
r =
[ z
1
[
[ z
2
[
i = arg z
1
arg z
2
.
c _ B

S 22
23
Ili ovako: Pri dijeljenju dva kompleksna broja, dana u polarnom obliku, njihove se apsolutne
vrijednosti dijele, a argumenti se oduzimaju.
Pomocu gornjeg pravila za mnozenje kompleksnih brojeva, danih u polarnom obliku,
odmah se dobije i pravilo za potenciranje kompleksnog broja. Naime, pretpostavimo da
imamo
z = r(cos + sin).
Onda, ako u gonji izraz za umnozak z
1
z
2
stavimo z
1
= z
2
= z, dobijemo
z
2
= r(cos 2 + sin 2).
Nadalje, imamo
z
2
z = r
2
r (cos(2 +) + sin(2 +) = r
3
(cos 3 + sin 3).
Opcenito, matematickom indukcijom, slijedi da je
z
n
= r
n
(cos n + sin n), n Z
To je poznata Moivreova formula.
1.5. Korijeni kompleksnog broja.
U ovom pododjeljku bavimo se sljedecom zadacom: Za zadani kompleksan broj z C
zelimo naci sve kompleksne brojeve w C takve da za unaprijed zadani n N imamo
w
n
= z.
Svaki takav w zove se n-ti korijen broja z; i onda pisemo
w =
n

z.
Kao pripremu za ono sto slijedi pogledajmo dva jednostavna primjera.
Primjer 1.26. (i) Uzmimo z = 1 i n = 2. Buduci je 1
2
= (1)
2
= 1, slijedi kako su
w
0
= 1 i w
1
= 1 drugi korijeni iz 1. Sasvim je trivijalno provjeriti kako, pored w
0
i w
1
,
ne postoji vise niti jedan novi drugi korijen iz broja z = 1. (Zasto?!)
(ii) Uzmimo sada z = 8 i n = 3. Kako je 2
3
= 8, slijedi da je w
0
= 2 treci korijen
iz broja 8. Jasno, u skupu R nema vise niti jednog treceg korijena iz 8. Medutim, ako
potrazimo u C, onda postoje jos dva nova treca korijena iz broja 8. Doista, odmah se
provjeri da brojevi
w
1
= 2(cos 2/3 + sin 2/3) = 1 +

3,
w
2
= 2(cos 4/3 + sin 4/3) = 1

3
zadovoljavaju jednakosti
w
3
1
= w
3
2
= 8.
I ovaj put lako je provjeriti da su w
0
, w
1
i w
2
svi (medusobno razliciti) treci korijeni iz
broja 8.
c _ B

S 23
24
Sada cemo gledati opcenitu situaciju. Posebno, vidjet cemo da gornji primjeri, izmedu
ostalog, nisu bili slucajnost kada se gleda broj dobivenih n-tih korijena iz kompleksnog
broja. Sasvim precizno receno, pokazat ce se sljedece: Kompleksnih n-tih korijena iz
kompleksnog broja z ,= 0 ima tocno n.
Neka je 0 ,= z C dan u polarnom obliku
z = r(cos + sin )
= r(cos( + 2k) + sin( + 2k)), k Z;
ovdje koristimo periodicnost funkcija sinus i kosinus. Isto tako, napisimo
w = (cos + sin ),
gdje je 0 i [0, 2). Za takve z i w mora biti w
n
= z, tj.

n
(cos(n) + sin(n)) = r(cos( + 2k) + sin( + 2k));
tu smo za racunanje w
n
koristili Moivreovu formulu. Slijedi da je onda nuzno

n
= r,
i istovremeno
n = + 2k =
+ 2k
n
.
Kao zakljucak dobivamo: Jednadzba w
n
= z, u skupu C, ima tocno n medusobno razlicitih
rjesenja; tj., postoji tocno n medusobno razlicitih kompleksnih n-tih korijena iz kompleksnog
broja z ,= 0. Sasvim precizno, imamo
n

z =
n

r
_
cos
+ 2k
n
+ sin
+ 2k
n
_
, k = 0, 1, . . . , n 1
Dakle, za svaki izbor broja k dobivamo odgovarajuci w
k
, dan kao gore, koji zadovoljava
w
n
k
= z. Jasno, u danom je izrazu
n

r jednak obicnom n-tom korijenu iz pozitivnog

realnog broja r (v. Teorem 3.2).
Primjer 1.27. Za ilustraciju izracunajmo sve trece kompleksne korijene iz broja 1.
Da bismo to napravili, prvo napisemo
1 = 1(cos + sin ) = 1(cos( + 2k) + sin( + 2k)).
Znaci, sada je = i r = 1. Po gore navedenom, imamo
3

1 =
3

1
_
cos
+ 2k
3
+ sin
+ 2k
3
_
, k = 0, 1, 2.
Posebno, za k = 0 dobivamo
w
0
= cos

3
+ sin

3
=
1
2
+

3
2
.
Nadalje, za k = 1 dobivamo
w
1
= cos + sin = 1.
Konacno, za k = 2 dobivamo
w
2
= cos
5
3
+ sin
5
3
=
c _ B

S 24
25
Zadatak 1.6. Rijesite jednadzbu w
4
= 1, te skicirajte rjesenja u kompleksnoj ravnini.

Sto primjecujete? Nacinite isto za brojeve w

0
, w
1
i w
2
iz prethodnog primjera. Kakav je
trokut, u kompleksnoj ravnini, kojemu su te tri tocke vrhovi?
Napomena 1.28. U vezi sa gore navedenim imamo sljedecu cinjenicu: Rjesenja jed-
nadzbe w
n
= z, dana kao w
0
, w
1
, . . . w
n1
, nalaze se na kruznici k(0;
n
_
[z[). Pored toga, ti
w
i
-ovi predstavljaju vrhove pravilnog n-terokuta.
1.6. Osnovni teorem algebre.
U ovom pododjeljku iskazat cemo, uz kratak komentar i ilustraciju, tzv. Osnovni
teorem algebre. U tu svrhu, najprije se moramo podsjetiti pojma polinoma; preciznije,
kompleksnih polinoma.
Neka su a
0
, a
1
, . . . , a
n
C, te pretpostavimo da je a
n
,= 0. Preslikavanje
P : C C, z P(z) := a
0
+a
1
z + +a
n
z
n
,
zove se polinom n-tog stupnja, sa kompleksnim koecijentima. Isto tako, imajuci neki
takav polinom P, kazemo da je jednadzba
P(z) = 0
polinomna jednadzba n-tog stupnja. Jedan od prvih algebarskih problema, koji je
zanimao mnoge matematicare kroz nekoliko stoljeca, bio je problem rjesavanja polinom-
nih jednadzbi. (Istini za volju, mora se reci da se u pocetku radilo o nalazenju realnih
rjesenja za polinomne jednadzbe sa realnim koecijentima. No, nakon toga, promatrala
se i opcenitija, kompleksna, situacija.) Pritom, rijesiti danu polinomnu jednadzbu znaci
naci sve kompleksne brojeve z za koje je ispunjen identitet P(z) = 0. Svaki takav z zove
se rjesenje polinomne jednadzbe, ili nultocka polinoma.
Kao motivaciju i ilustraciju, promatrajmo najprije jedan jednostavan, i zapravo dobro
poznat, slucaj. To je slucaj n = 2; tj., slucaj kvadratne jednadzbe, sa kompleksnim
koecijentima. Za to, neka su dani kompleksni brojevi a, b i c, te uzmimo jos da je a ,= 0.
Onda promatrajmo kvadratnu jednadzbu
az
2
+bz +c = 0.
Nas tu zanima naci sve kompleksne brojeve z koji identicki zadovoljavaju gornju jednakost.
Da bismo to napravili, napisimo gornju jednakost kao
a
_
z
2
+
b
a
z +
b
2
4a
2
+
c
a

b
2
4a
2
_
= 0.
Posljednja je jednakost dalje ekvivalentna sa
_
z +
b
2a
_
2
=
b
2
4ac
4a
2
.
Sada, ukoliko stavimo
w := z +
b
2a
,
c _ B

S 25
26
te nademo one w C koji zadovoljavaju
w
2
=
b
2
4ac
4a
2
,
onda su sva trazena rjesenja polazne kvadratne jednadzbe dana kao
z =
b
2a
+w.
Bitno je primijetiti kako mi sada postavljenu zadacu doista znamo rijesiti. Naime, za
nalazenje svih brojeva w, mi moramo zapravo naci sve druge korijene iz kompleksnog
broja
b
2
4ac
4a
2
. (Jasno, takvih w-ova ima ili dva ili samo jedan. Zasto?!) A to je tek
specijalan slucaj onoga cime smo se bavili u prethodnom pododjeljku.
Primjer 1.29. (i) Kvadratna jednadzba z
2
+ 1 = 0 ima dva medusobno razlicita
rjesenja u skupu C; to su z
1,2
= . Primijetimo kako dana jednadzba nema niti jedno
realno rjesenje.
(ii) Promatrajmo sada kvadratnu jednadzbu z
2
+ z + 2 = 0. Ako primijetimo da je
b
2
4ac
4a
2
=
9
4
, lako se vidi da su onda z
1
= 2 i z
2
= sva rjesenja dane kvadratne
jednadzbe. Vezano uz teorem koji slijedi, korisno je primijetiti i ovaj identitet:
z
2
+z + 2 = (z 1)(z 2).
(iii) Kvadratna jednadzba
z
2
+ (3 1)z 2 2 = 0
ima ponovo dva, medusobno razlicita, rjesenja. Lako se izracuna kako su ta dva rjesenja
dana kao z
1
= 1 i z
2
= 2.
Sada navodimo, bez dokaza, ovaj fundamentalan teorem. Ovdje je vazno primijetiti
kako je to rezultat koji je egzistencijalne naravi. Preciznije, on govori samo o postojanju,
i broju, rjesenja dane polinomne jednadzbe. O samoj naravi rjesenja, te o njihovom
nalazenju, teorem ne kaze nista. (Iako je opcenit problem efektivnog nalazenja rjesenja za
konkretne polinomne jednadzbe od velikog interesa.)
Teorem 1.5. (Osnovni teorem algebre)
Svaka polinomna jednadzba
P(z) := a
n
z
n
+ +a
1
z +a
0
= 0,
gdje su a
i
C i a
n
,= 0, ima barem jedno rjesenje u C.

Stovise, postoje medusobno razliciti brojevi z

1
, . . . , z
p
C, te k
1
, . . . , k
p
N, takvi da
se polinom P(z) moze prikazati u obliku
P(z) = a
n
(z z
1
)
k
1
(z z
p
)
k
p
;
pri cemu je k
1
+ +k
p
= n.
Napomena 1.30. Brojevi z
1
, . . . z
p
su rjesenja dane polinomne jednadzbe, a brojevi
k
1
, . . . , k
p
su tzv. kratnosti, ili visestrukosti, rjesenja. Tako govorimo da je k
i
kratnost
rjesenja z
i
, ili da je z
i
rjesenje kratnosti k
i
.
c _ B

S 26
27
Imajuci na umu gornju Napomenu, Osnovni teorem algebre mozemo iskazati i u ovom
obliku:
Teorem 1.5. (Osnovni teorem algebre)
Svaka polinomna jednadzba P(z) = 0, n-tog stupnja, ima u skupu kompleksnih brojeva
C tocno n rjesenja; ukoliko se svako rjesenje broji onoliko puta kolika mu je kratnost.
Primjer 1.31. Neka je dan polinom
P(z) := z
7
(3 + 5)z
6
(8 + 12)z
5
(12 4)z
4
.
Lako se provjeri da polinomna jednadzba P(z) = 0 ima rjesenja z
1
= 0, z
2
= 2 i z
3
=
3 + ; sa odgovarajucim kratnostima k
1
= 4, k
2
= 2 i k
3
= 1. Drugim rijecima, dani se
polinom P(z) moze zapisati kao
P(z) = z
4
(z 2)
2
(z + 3 ).
c _ B

S 27
28
2. Osnove analiticke geometrije u ravnini; Pravac
Namjera je ovog kratkog odjeljka podsjetiti se na neke osnovne cinjenice iz analiticke
geometrije u ravnini. Sasvim precizno, glavni nam je cilj ponoviti osnove o pravcu.
Ako su dani proizvoljni neprazni skupovi A i B, onda deniramo njihov Kartezijev
produkt kao novi skup
AB := (a, b) [ a A, b B
Elementi (a, b), toga novog skupa, zovu se uredeni parovi. Pritom kad kazemo ureden
par (a, b), mislimo da je element a na prvom mjestu toga para, dok je element b na
drugom mjestu para.
Posebno, ako uzmemo A = B = R, onda za Kartezijev produkt AB = R R = R
2
dobivamo dobro poznatu Kartezijevu
4
ravninu; ili Kartezijev koordinatni sustav u
ravnini. Njegovi su elementi uredeni parovi realnih brojeva (x, y), za koje sada govorimo
da su tocke u ravnini.
Prva korisna stvar kada imamo takav Kartezijev sustav je to da onda lako mozemo
mjeriti udaljenost tocaka u njemu. Sasvim precizno, ako su dane neke dvije tocke P
1
=
(x
1
, y
1
) i P
2
= (x
2
, y
2
), onda je njihova udaljenost dana kao
d(P
1
, P
2
) :=
_
(x
2
x
1
)
2
+ (y
2
y
1
)
2
(Gornja je mjera za udaljenost tocaka P
1
i P
2
doista onakva kako to i treba biti; tj., u
skladu sa prakticnim i stvarnim situacijama. Malo slobodnije receno, da je tome tako
odmah slijedi iz dobro poznatog Pitagorinog poucka.)
Pravac
Pojam pravca intuitivno je sasvim jasan. Ako govorimo o pravcu kao objektu smjeste-
nom u Kartezijev sustav, onda je dobro poznato da je sa
Ax +By +C = 0
dana tzv. opca jednadzba pravca. Pritom su brojevi A, B, C R, te je jos ili A ,= 0 ili
B ,= 0. Nadalje, ukoliko je npr. B ,= 0, onda dijeljenjem gornje jednadzbe sa B dobivamo
y =
A
B
y
C
B
.
Uvodenjem novih brojeva k := A/B i l := C/B, posljednja se jednakost moze zapisati
kao
y = kx +l
To je dobro poznat eksplicitan oblik jednadzbe pravca.
4
R. Descartes (15961650), franc. lozof i matematicar
c _ B

S 28
29
Sasvim je jasno da je svaki pravac jednoznacno odreden sa bilo koje svoje dvije,
medusobno razlicite, tocke. Posebno, ako imamo neki pravac p, te neke njegove dvije
tocke P
1
= (x
1
, y
1
) i P
2
= (x
2
, y
2
), onda je sa
y y
1
=
y
2
y
1
x
2
x
1
(x x
1
)
dana jednadzba pravca kroz dvije tocke. Primijetimo kako gornja jednadzba zapravo
ima smisla samo ukoliko je x
2
,= x
1
. U slucaju x
2
= x
1
:= x
0
radi se o pravcu cija je
jednadzba x = x
0
.
U vezi s posljednjim zapisom, kazimo da se broj
k :=
y
2
y
1
x
2
x
1
zove koecijent smjera pravca. Tako dolazimo i do oblika zapisa pravca
y y
1
= k (x x
1
)
koji se zove jednadzba pravca kroz jednu tocku sa danim koecijentom smjera.
Jasno, pravac prolazi kroz tocku P
1
= (x
1
, y
1
), i ima koecijent smjera k.
Primjer 2.1. Neka je p pravac koji je odreden tockama P
1
= (1, 3) i P
2
= (2, 0).
Onda, koristeci gornji izraz za jednadzbu pravca kroz dvije tocke, vidimo da je zapis od p
jednak
p . . . y 3 =
0 3
2 1
(x 1) y = x + 2.
Vektori u ravnini
Da bismo dobili jos jedan vazan oblik pravca u ravnini, moramo se najprije ukratko
podsjetiti pojma vektora.
U Kartezijevoj ravnini R
2
, oznacimo njegovo ishodiste sa O = (0, 0). Sada, ako je
P = (x, y) bilo koja druga tocka u tom sustavu, onda mozemo promatrati vektor, ili
preciznije receno radij-vektor,

r
P
=

OP = x

+y

Ovdje su

i

standardni vektori tzv. kanonske baze.
Sa upravo deniranim radij-vektorima, mozemo vrsiti nekoliko operacija. Prva od njih
je zbrajanje vektora. Naime, ako su dane dvije tocke P
1
= (x
1
, y
1
) i P
2
= (x
2
, y
2
), onda
deniramo zbroj radij vektora

OP
1
i

OP
2
kao novi radij -vektor

OQ =

OP
1
+

OP
2
,
pri cemu je nova tocka Q dana sa
Q := (x
1
+x
2
, y
1
+y
2
).
c _ B

S 29
30
Sljedeca je operacija tzv. mnozenje vektora skalarom. Naime, ako je dana tocka
P = (x, y) i skalar R, onda deniramo umnozak skalara i vektora

OP =

OQ,
pri cemu je sada nova tocka Q dana sa
Q := (x, y).
Gornje su dvije operacije na vektorima imale kao rezultat ponovo vektor. U tom je
smislu sljedeca operacija bitno drugacija. Naime, kao rezultat mnozenja dva vektora
dobiva se skalar. Sasvim precizno receno, pretpostavimo da ponovo imamo tocke P
1
i P
2
,
dane kao gore. Onda deniramo tzv. skalarni produkt vektora
(

OP
1
,

OP
2
) := x
1
x
2
+y
1
y
2
U vezi s upravo danom denicijom tzv. skalarnog mnozenja, kazimo kako za dva radij-
vektora

OP
1
i

OP
2
kazemo da su oni okomiti ukoliko je njihov skalarni produkt jednak
nuli; i u tom slucaju pisemo

OP
1

OP
2
.
(Naglasimo kako nije tesko provjeriti da je ta denicija u perfektnom skladu sa onim sto
podrazumijevamo pod okomitosti u elementarnoj geometriji.)
Vektorski oblik jednadzbe pravca
Pravac mozemo zadati i jednom tockom, nekom P
0
= (x
0
, y
0
), i tzv. vektorom
smjera

t . Naime, ukoliko imamo zadane takve P
0
i

t , onda je sasvim jasno da se bilo
koja druga tocka P na promatranom pravcu moze dobiti tako da je zadovoljena jednakost
vektora

OP =

OP
0
+

t ,
za odgovarajuci skalar . Posebno, ako je

t = a

+b

, te oznacimo P = (x, y), onda se

gornja jednakost vektora dade zapisati kao
x

+y

= x
0

+y
0

+a

+b

.
Nadalje, izjednacavanjem skalara uz kanonske vektore, dobivamo
_
x = x
0
+a
y = y
0
+b
gdje je R tzv. parametar. Tako smo dobili oblik zapisa pravca koji se zove para-
metarski oblik jednadzbe pravca.
Korisno je ovdje primijetiti da se eliminacijom parametra iz gornjeg parametarskog
oblika odmah dobije i zapis pravca
y y
0
=
b
a
(x x
0
).
Jasno, sada je broj b/a koecijent smjera pravca.
c _ B

S 30
31
Okomiti pravci; Normala
Sljedece je pitanje sasvim prirodno: Ako je p pravac ciji je vektor smjera

t , kako
odrediti vektor smjera kojeg imaju (svi) pravci koji su okomiti na p? Da bismo na to
odgovorili, neka je, kao i prije,

t = a

+b

. Isto tako, neka je

n = n
x

+n
y

tzv. vektor normale na pravac p; ili krace, normala na p. Nasa je zadaca odrediti neki
takav vektor

n. (Bitno je primijetiti da takav vektor nece biti jedinstveno odreden. Ali
naravno, on ce biti odreden jedinstveno do na skalar.) Sada, mi znamo kako mora biti

n (

t ,

n) = 0 an
x
+bn
y
= 0.
Odavde je ocito kako npr. mozemo uzeti n
x
= b i n
y
= a. A zatim, dobivamo da je
vektor normale (do na skalar) jednak

n = b

+a

.
Napomena. Ako je neki pravac p dan jednadzbom u opcem obliku Ax+By +C = 0,
onda je k := A/B njegov koecijent smjera. Ali isto tako, vidjeli smo da ako je vektor
smjera

t = a

+b

, onda je sa b/a dan koecijent smjera pravca. No to znaci da je onda

A
B
=
b
a
;
tj., npr. b = A i a = B. Drugacije receno, imamo da je vektor smjera pravca p dan sa

t = B

;
odakle je onda jasno da je normala na p jednaka

n = (A)

+B

= A

+B

.
Udaljenost tocke od pravca
Pretpostavimo ponovo da je neki pravac p dan svojom jednadzbom u opcem obliku
p . . . Ax +By +C = 0,
gdje je ili A ,= 0 ili B ,= 0; tj., gdje imamo
A
2
+B
2
,= 0.
(Zasto?!) Nadalje, neka je dana i neka tocka T
0
= (x
0
, y
0
). Nas ovdje zanima kako
izracunati: Kolika je udaljenost od pravca p do tocke T
0
?
Ideja rjesavanja gornje zadace je sljedeca. Kao prvi korak nadimo pravac p

, koji je
deniran kao pravac koji prolazi tockom T
0
i okomit je na dani pravac p. U drugom koraku
nadimo tocku P koja je denirana kao tocka presjeka pravaca p i p

; tj.,
P = p p

.
Da bismo izracunali trazenu udaljenost, koju cemo oznaciti sa d(T
0
, p), dovoljno je zapravo
izracunati udaljenost od tocke T
0
do tocke P. Drugim rijecima, imamo
d(T
0
, p) = d(T
0
, P).
(Zasto?! Nacrtajte sliku!)
c _ B

S 31
32
Sada cemo receno i precizno realizirati. Za prvi korak, uzmimo na pravcu p

jos neku
tocku T = (x, y), i to tako da je T ,= T
0
. Sada, kako je posebno p

odreden kao jedinstven

pravac koji prolazi tockama T i T
0
, imamo da je njegov vektor smjera

jednak

= (x x
0
)

+ (y y
0
)

.
S druge strane, vec smo prije vidjeli da je vektor smjera

t , pravca p, jednak

t = B

.
Ali kako su pravci p i p

medusobno okomiti, skalarni produkt njhovih vektora smjerova

mora biti jednak nuli; tj., mora biti (

t ,

) = 0. No to, uzevsi u obzir deniciju skalarnog

mnozenja, znaci da imamo:
p

. . . Bx +Ay +Bx
0
Ay
0
= 0.
Bitno je ovdje primijetiti da je upravo dobivena jednakost, kako to sugerira i nas zapis,
nista drugo nego opci oblik jednadzbe pravca p

.
Za drugi korak, nalazenje tocke P, mi zapravo moramo naci one x i y koji istovremeno
zadovoljavaju i jednadzbu od p i jednadzbu od p

. Drugim rijecima, mi moramo rijesiti

sljedeci sustav od dvije jednadzbe sa dvije nepoznanice:
_
Ax +By + C = 0
Bx +Ay +Bx
0
Ay
0
= 0.
Taj elementarni korak radimo tako da prvu jednakost pomnozimo sa B, drugu sa A, i
zatim dobiveno zbrojimo. Slijedi da je
(A
2
+B
2
)y = A
2
y
0
ABx
0
BC,
i zatim
y =
A
2
y
0
ABx
0
BC
A
2
+B
2
.
Sasvim analogno, dobije se da je
x =
B
2
x
0
ABy
0
AC
A
2
+B
2
.
To znaci da su koordinate trazene tocke P jednake
P =
_
B
2
x
0
ABy
0
AC
A
2
+B
2
,
A
2
y
0
ABx
0
BC
A
2
+B
2
_
.
Treci korak kaze da moramo racunati udaljenost d(T
0
, P) = d(T
0
, p). Tako dobivamo
d(T
0
, p) =
_
_
x
0

B
2
x
0
ABy
0
AC
A
2
+B
2
_
2
+
_
y
0

A
2
y
0
ABx
0
BC
A
2
+B
2
_
2
=

A
2
(A
2
+B
2
)
2
(Ax
0
+By
0
+C)
2
+
B
2
(A
2
+B
2
)
2
(Ax
0
+By
0
+C)
2
,
i konacno
d(T
0
, p) =
[Ax
0
+By
0
+C[

A
2
+B
2
.
c _ B

S 32
33
(Tu smo koristili cinjenicu da za proizvoljan realan broj r imamo

r
2
= [r[; i onda stavili
r = Ax
0
+By
0
+C.)
Zadatak 2.1. Neka je p pravac, cija jednadzba u opcem obliku glasi 3x + 4y 8 = 0.
Nadalje, neka je dana tocka T
0
= (5, 2). Izracunajte udaljenost od T
0
do p. (Uputa:
Pokazite najprije da je P =
_
16
5
,
2
5
_
.)
c _ B

S 33
34
3. Realne funkcije realne varijable
3.1. Funkcije; Osnovni pojmovi.
Funkcija je jedan od osnovnih pojmova u matematici. Kao objekt, to je zapravo trojka
(D, K, f), gdje su D i K skupovi, a f je pravilo koje govori kako svakom elementu iz D
pridruziti jedan i samo jedan element iz K. Sasvim precizno, imamo ovu deniciju:
Denicija 3.1. Neka su D i K dva neprazna skupa; tj., D, K ,= . Ukoliko je dano
pravilo f koje svakom elementu x D pridruzuje tocno jedan element y K, onda kazemo
da je zadana funkcija iz D u K. Uobicajeno je pisati
D x y =: f(x) K,
sto citamo elementu x D funkcija f pridruzuje element f(x) K. Tada pisemo
f : D K.
Skup D na kojemu funkcija f uzima vrijednosti zove se domena, a x D na kojemu
f djeluje uobicajeno se zove varijabla. Isto tako, skup K u kojemu f poprima vrijednosti
naziva se kodomena.
Napomena. Imena funkcija uobicajeno je oznacavati latinicnim slovima
f, g, h, F, G, H . . . ,
a elemente domene/kodomene sa
x, y, z, . . . ili a, b, . . .
Ali naglasimo da nama ovdje to nece biti striktno pravilo; tako da cemo mi funkcije
ponekad pisati i nekim drugim latinicnim slovima, ili pak slovima grckog alfabeta; kako
malim, tako i velikim slovima.
Denicija 3.2. Ako su dane dvije funkcije, f : D
f
K
f
i g : D
g
K
g
, onda
kazemo da su one jednake ukoliko imaju iste domene, iste kodomene, te su im funkcijske
vrijednosti jednake na svakom elementu iz te (zajednicke) domene. Sasvim precizno,
funkcije f i g su jednake, ukoliko vrijedi:
D
f
= D
g
, K
f
= K
g
i f(x) = g(x), x D
f
= D
g
;
i u tom slucaju pisemo
f = g.
Pogledajmo sada neke prve primjere funkcija.
Primjer 3.3.
(i) Funkcija f : N N denirana je sa
f(x) := 2x + 1.
Primijetimo da je ta funkcija doista korektno denirana; naime, za svaki x N
rezultat f(x) = 2x + 1 ponovo je broj iz skupa N. Da smo stavili g : N N,
gdje g(x) := 3x 5, onda to ne bi bilo dobro denirano. Naime, za npr. broj
1 N je g(1) = 3 15 = 2, ali 2 , N. Primijetimo da bi ovdje g bila korektno
denirana funkcija da smo stavili npr. g : N Z.
c _ B

S 34
35
(ii) Funkcija f : N R denirana je sa
f(x) :=
x + 1
2

x + 3
.
I ovdje primijetimo da je dana funkcija ponovo korektno denirana; naime, za
svaki x N rezultat f(x) je doista u skupu R. Da smo ovdje, uz isto pravilo
x f(x), stavili npr. f : N Q, ne bismo dobili dobro deniranu funkciju;
naime, npr. za x = 2 kao rezultat f(x) = f(2) dobijemo 3/(2

2 + 3), sto nije

racionalan broj. (Doista, da to vidimo pretpostavimo suprotno; tj. da napisani
broj je iz Q; tj., da je jednak nekom razlomku m/n, za neki m Z i n N. No
odavde se odmah dobije da bi onda i broj

2 bio racionalan; ali to znamo otprije

da nije.
(iii) Funkcija f : C C denirana je sa
f(z) := 2z
2
z + 7.
Ova je funkcija polinom drugog stupnja, sa kompleksnim koecijentima. Ocito
je ona dobro denirana.
Sljedeci su pojmovi jednostavni, ali vazni za ono sto slijedi.
Denicija 3.4. Ako je f : D K funkcija, onda je sa
(f) = f(D) := f(x) [ x D K
denirana slika funkcije f.
Restrikcija, ili suzenje, funkcije f : D K na skup D
0
D je funkcija
f
|D
0
: D
0
K
cije je pravilo pridruzivanja isto kao i za f; tj., vrijedi
f
|D
0
(x) := f(x), x D
0
.
Primijetimo, kako to i samo ime govori, smisao uzimanja restrikcije funkcije je smanjiti
domenu na neki manji podskup. Iako se u prvi mah cini kako to nema nekog smisla,
cinjenica je da je to ponekad pogodno imati na dispoziciji.
Sljedeci su pojmovi fundamentalni pri proucavanju funkcija.
Denicija 3.5. Kazemo da je funkcija f : D K surjekcija, ili da je surjektivna,
ukoliko je
(f) = K;
tj., ukoliko vrijedi sljedece:
(y K)(x D) f(x) = y
Drugim rijecima, f je surjekcija ako za svaki element y iz kodomene K postoji barem
jedan element x iz domene D tako da f preslika x u y.
Kazemo da je funkcija f : D K injekcija, ili da je injektivna, ukoliko ona pre-
slikava svaka dva medusobno razlicita elementa iz domene D u neka dva medusobno ra-
zlicita elementa iz kodomene K; tj., ukoliko vrijedi sljedece:
c _ B

S 35
36
(x
1
, x
2
D) x
1
,= x
2
f(x
1
) ,= f(x
2
)
Kazemo da je funkcija f : D K bijekcija ukoliko je ona istovremeno i surjekcija i
injekcija.
Napomena 3.6. Primijetimo kako pojam injekcije mozemo ekvivalentno denirati i
na nacin da kazemo kako je funkcija f : D K injekcija ukoliko vrijedi sljedeci uvjet:
(x
1
, x
2
D) f(x
1
) = f(x
2
) x
1
= x
2
Posljednji uvjet koji govori da je funkcija f injektivna obicno citamo ovako: Jednakost
slika povlaci jednakost originala.
Pogledajmo sada neke primjere funkcija za koje cemo vidjeti jesu li injekcije, odnosno
surjekcije.
Primjer 3.7.
(i) Funkcija f : N N, denirana sa
f(x) := x
2
x + 1,
je injekcija, ali nije surjekcija. (Najprije primijetimo da je f dobro denirana
funkcija. Tu mislimo reci da za x N doista jest i f(x) N.) Da bismo vidjeli
da se radi o injekciji, uzmimo neka dva prirodna broja x
1
i x
2
, te pretpostavimo
da je f(x
1
) = f(x
2
). Drugim rijecima, imamo
x
2
1
x
1
+ 1 = x
2
2
x
2
+ 1 x
2
1
x
2
2
= x
1
x
2
,
odnosno,
(x
1
x
2
) (x
1
+x
2
+ 1) = 0.
Sada, kako je posebno x
1
+ x
2
+ 1 3 > 0, onda dijeljenjem gornje jednakosti
sa x
1
+ x
2
+ 1 dobijemo da je nuzno x
1
= x
2
. Time je pokazano da je doista f
injekcija.
Funkcija f nije surjekcija. Naime postoji beskonacno mnogo vrijednosti y N
za koje ne postoji niti jedan x N takav da vrijedi f(x) = y. Npr., jedan takav
je y = 2.
(ii) Funkcija f : R (0, 1], denirana sa
f(x) :=
1
x
2
+ 1
,
je surjekcija, ali nije injekcija. (Jasno, ta je funkcija dobro denirana.) Da vidimo
da f nije injekcija, dovoljno je primijetiti da za svaki x R imamo f(x) = f(x);
tj., uz dolje uvedenu terminologiju, f je parna funkcija. Npr., za 1 ,= 1 imamo
f(1) = f(1) = 1/2.
Za dokaz da je f surjekcija treba samo primijetiti da za proizvoljan y iz
kodomene postoji barem jedan x iz domene takav da je f(x) = y. Sasvim pre-
cizno, iz posljednje jednakosti odmah slijedi da je
x =
_
1 y
y
.
c _ B

S 36
37
(iii) Funkcija f : R R denirana sa
f(x) := 7x 2
je bijekcija.

Stovise, svaka linearna funkcija f : R R, gdje je f(x) := ax +b za
neke realne brojeve a ,= 0 i b, je bijekcija. (Dokazite!)
(iv) Funkcija f : [2, +) [0, +) denirana sa
f(x) := [3x[ + 1
nije niti injekcija niti surjekcija. (Dokazite!)
(v) (Za primjer koji slijedi moramo se podsjetiti da , Q.) Funkcija f : N R
denirana sa
f(x) := sin x
je injekcija, ali nije surjekcija. Za pokazati injektivnost podsjetimo se najprije
sljedeceg identiteta, tzv. formule za transformaciju:
sin sin = 2 cos
+
2
sin

2
, , R.
Pretpostavimo sada da su x
1
, x
2
N takvi da je f(x
1
) = f(x
2
), tj. da vrijedi
sin x
1
sin x
2
= 0. Slijedi da je onda
x
1
+x
2
2
= k +

2
ili
x
1
x
2
2
= k,
za neki k Z. Ali prva mogucnost je ocito nemoguca; u suprotnom bismo
dobili da je racionalan broj. Zakljucujemo da jedino sto preostaje je druga
mogucnosst, i to slucaj kada je x
1
= x
2
. Time smo pokazali da je f doista
injekcija.
Da se ne radi o surjekciji je ocito; jer je dobro poznato da je sinx [1, 1],
za svaki x R.
Poradi daljnjih potreba, ovaj pododjeljak zavrsit cemo sa jos jednom funkcijom. Iako
vrlo jednostavna, korisno ju je posebno denirati.
Denicija 3.8. Pretpostavimo da je X proizvoljan neprazan skup. Funkcija
id
X
: X X, id
X
(x) := x, x X,
zove se identiteta na X. Ponekad se identiteta na X oznacava i sa 1
X
.
Napomena 3.9. Primijetimo da je identiteta id
X
bijekcija.
3.2. Realne funkcije realne varijable.
Kad kazemo da je neka funkcija f realna funkcija realne varijable, to znaci da su i
domena i kodomena te funkcije podskupovi skupa realnih brojeva; tj., da je f : D K,
gdje je istovremeno
D R i K R.
Od sada nadalje, nas ce u okviru ovog kolegija iskljucivo zanimati proucavanje takvih
funkcija.
c _ B

S 37
38
Pored vec spomenutih, navedimo jos nekoliko primjera realnih funkcija realne vari-
jable. (Naravno, mi cemo se malo kasnije podsjetiti i na jos neke vazne reprezentante
takvih funkcija; npr., trigonometrijske funkcije, eksponencijalnu funkciju, arkus funkcije,
logaritamsku funkciju, itd.)
Primjer 3.10.
(i) Funkcija f : R R denirana je kao
f(x) := najmanji cijeli broj koji je veci od 3x.
(Npr., imamo f(1) = 2, f(2/7) = 1, f(

2) = 5, f() = 10, . . .)
(ii) Funkcija f : [1, 3) R denirana je kao
f(x) := x
2
+ 2x + 3.
(iii) Funkcija sgn : R R denirana kao
sgn x :=
_

_
1 ako x > 0,
0 ako x = 0,
1 ako x < 0,
zove se funkcija predznaka, ili signum funkcija.
Prije nego krenemo dalje, dobro se podsjetiti i sljedecih konstrukcija. One, za dvije
realne funkcije realne varijable, deniraju neke nove funkcije iste vrste. Posebno, denicije
zbroja i produkta funkcija odmah se generaliziraju na slucaj kada imamo proizvoljno, ali
konacno mnogo, funkcija.
Denicija 3.11. Neka su dane dvije funkcije f, g : D K. Deniramo njihov
zbroj/razliku kao funkciju
f g : D K, (f g)(x) := f(x) g(x) x D.
Isto tako, deniramo i produkt tih dviju funkcija kao funkciju
f g : D K, (f g)(x) := f(x) g(x) x D.
Denira se i kvocijent tih dviju funkcija kao nova funkcija
f
g
: D K,
f
g
(x) :=
f(x)
g(x)
x D.
Podsjetimo se ovdje i jedne fundamentalne klase realnih funkcija realne varijable; to
su polinomi. (Zapravo, mi smo vec spominjali polinome kad smo govorili o Osnovnom
teoremu algebre.)
Denicija 3.12. Neka su dani realni brojevi a
0
, a
1
, . . . , a
n
, i pretpostavimo da je a
n
,=
0. Funkcija P : R R, denirana kao
P(x) := a
0
+a
1
x + a
n
x
n
,
zove se polinom. Ili preciznije, polinom nad R; odnosno, polinom sa realnim ko-
ecijentima, gdje pod koecijentima podrazumijevamo brojeve a
i
. Posebno, a
n
se
zove najstariji koecijent, ili najstariji clan; a a
0
se zove slobodni koecijent, ili
slobodan clan. Standardna je oznaka
R[x] := skup svih polinoma nad R.
c _ B

S 38
39
Za polinom P(x) kao gore kazemo da je broj n njegov stupanj; tj., da je P(x) polinom
stupnja n. Standardna je oznaka
deg(P) := stupanj polinoma P(x);
a jos je za stupanj u upotrebi i oznaka st(P).
Kako smo rekli, funkcija se sastoji od domene, kodomene i propisa po kojemu se
elementima iz domene pridruzuju elementi iz kodomene. Ali cesto, kada radimo sa realnim
funkcijama realne varijable, dajemo samo izraz koji opisuje pridruzivanje x f(x). U
tom slucaju podrazumijevamo da je domena zapravo najveci moguci podskup od R na
kojemu f ima smisla; a kodomena je cijeli R. Tako imamo ovu deniciju:
Denicija 3.13. Ako je neka funkcija f zadana formulom x f(x), onda deniramo
prirodnu domenu funkcije f kao skup
T(f) := x R [ f(x) ima smisla
Primjer 3.14.
(i) Funkcija
f(x) :=
1
x
+
x 1
x + 1
ima prirodnu domenu
T(f) = R 0, 1.
(ii) Funkcija
f(x) :=

1 x
2
1
2
+x
ima prirodnu domenu
T(f) = [1, 1] 1/2.
Podsjetimo sada na jos jednu klasu funkcija, koja prosiruje klasu polinoma. I ta nova
klasa je od neprocjenjive vaznosti za matematiku.
Denicija 3.15. Svaka funkcija
(x) :=
P(x)
Q(x)
,
gdje su P(x) i Q(x) polinomi nad R, zove se (realna) racionalna funkcija.
Napomena 3.16. Primijetimo da mi kod deniranja racionalne funkcije nismo speci-
cirali njezinu domenu. Naime, ako je dana racionalna funkcija kao gore, onda je njezina
prirodna domena jednaka
T() = R ^(Q),
gdje je
^(Q) := x R [ Q(x) = 0,
skup nultocaka polinoma Q(x).
c _ B

S 39
40
Sljedeci osnovni pojam, kada govorimo o realnim funkcijama realne varijable je po-
jam grafa funkcije. Graf funkcije, slobodnije govoreci, je slika funkcije u Kartezijevom
koordinatnom sustavu u ravnini.
Denicija 3.17. Ako je dana funkcija f : D R, onda deniramo graf funkcije f
kao skup
(f) := (x, f(x)) [ x D R
2
Crtanje grafa funkcije
Crtanje, ili skiciranje, grafa neke zadane funkcije ima za ulogu bolje razumijeti samu
tu funkciju. Istini za volju, vrlo cesto bit ce slucaj da su problem razumijevanja funkcije
i problem crtanja njezina grafa medusobno cvrsto povezani. To ce reci da ako mi samu
funkciju dobro razumijemo, onda cemo moci i dobro nacrtati njezin graf. S druge strane,
ako ne znamo nacrtati graf neke zadane funkcije, onda mi zapravo ne razumijemo dobro
njezino ponasanje. (Pri kraju kolegija, kada budemo govorili o primjenama derivacije, mi
cemo razviti neke podosta sosticirane korake koji ce nam omoguciti kvalitetnije crtanje
grafova promatranih funkcija.)
Zasigurno su jedne od najjednostavnijih funkcija one ciji su grafovi po dijelovima ravne
linije; tj., pravci, polupravci ili duzine. Pogledajmo za pocetak neke od takovih funkcija.
Primjer 3.18.
(i) Dobro je poznato da je graf linearne funkcije, tj. funkcije f : R R dane kao
f(x) := ax+b, za neke a, b R, pravac. Nacrtajmo za vjezbu posebno graf (f),
kada je f(x) := 2x 1.
(ii) Graf prije denirane funkcije signum sgn : R R sastoji se od dva horizontalna
polupravca i jedne tocke. (Nacrtajte!)
(iii) Denirajmo funkciju f : R R kao
f(x) :=
_

x
2
ako x < 0,
x ako x [0, 2],
2 ako x > 2.
Graf te funkcije sastoji se od jednog koso postavljenog polupravca, jedne duzine
i jednog horizontalnog polupravca. (Nacrtajte!)
Pri crtanju grafa (f), neke funkcije f, sljedece tri cinjenice mogu biti od pomoci.
Napomena.
(I) Ako znamo nacrtati graf neke funkcije x f(x), tada se graf nove funkcije
x f(x ), gdje je (0, +), dobiva pomicanjem grafa (f) udesno za
[[ = .
Analogno, ako je (, 0), onda se graf od x f(x ) dobiva pomi-
canjem grafa (f) ulijevo za [[ = .
(II) Ako znamo nacrtati graf funkcije x f(x), tada se graf nove funkcije x
f(x) + , gdje je R, dobiva pomicanjem grafa (f) prema gore/dolje;
jasno ovisno o tome da li je pozitivan/negativan.
c _ B

S 40
41
(III) Pretpostavimo sada da znamo nacrtati graf neke funkcije f, te neka je denirana
nova funkcija F(x) := f(x), za neki realan . Onda, ukoliko je > 0, onda se
graf (F() dobiva rastezanjem grafa (f) za faktor . S druge strane, ako je
< 0, onda se (F) dobiva u ova dva koraka: Prvo graf (f) rastegnemo za
faktor [[, a zatim dobiveno zrcalimo oko x-osi.
Zadatak 3.1. Primjenite (I), (II) i (III), iz gornje Napomene, na funkcije iz Primjera
3.18. Napravite to kada je = 2 i drugi put za = 1.
Dva primjera koja slijede vrlo su instruktivni.
Primjer 3.19.
Neka je dana racionalna funkcija
(x) :=
ax +b
cx +d
,
gdje su a, b, c, d realni brojevi takvi da je c ,= 0 i ad bc ,= 0. Zanima nas nacrtati graf
(). U tu svrhu, najprije napisemo
(x) =
_
a
c
(cx +d) +b
ad
c
_
1
cx +d
=
a
c
+
1
c
_
b
ad
c
_
1
x +d/c
.
Sada, koristeci prethodnu Napomenu, u cetiri koraka mozemo nacrtati graf od (x).
Prvi korak. Nacrtamo graf funkcije x
1
x
; to je dobro poznata dvostrana hiperbola.
Drugi korak. Pomaknemo dobivenu hiperbolu za d/c udesno/ulijevo; jasno, ovisno
o tome da li je promatrani broj pozitivan/negativan.
Treci korak. Rastegnemo graf dobiven u drugom koraku za faktor
1
c
2
(bc ad).

Cetvrti korak. Pomaknemo graf dobiven u trecem koraku za

a
c
gore/dolje.
Zadatak 3.2. Provedite detaljno sva cetiri koraka iz prethodnog Primjera. Posebno
to napravite kada je:
(i) (x) :=
2x 1
x + 1
.
(ii) (x) :=
x 2
2x + 1
.
Primjer 3.20.
Promatrajmo funkciju f : R R danu kao
f(x) := ax
2
+bx +c = a
_
x +
b
2a
_
2
+c
b
2
4a
,
gdje su a, b, c R. To je dobro poznata kvadratna funkcija, tj. polinom drugog stupnja
nad R. Graf takove funkcije f(x) zove se kvadratna parabola. Ta parabola ima u tocki
T :=
_

b
2a
, c
b
2
4a
_
tjeme.
c _ B

S 41
42
Zadatak 3.3. Nacrtajte graf (f), ako je f(x) := 2x
2
+ 5x 6.
Zadatak 3.4. Kako dobivamo graf funkcije F(x) := [f(x)[, ako znamo nacrtati graf
(f)? Specijalno, nacrtajte graf funkcije F(x) := [x
2
1[.
Zadatak 3.5. Skicirajte graf kubne funkcije, tj. funkcije f(x) koja je polinom nad R
treceg stupnja; to je tzv. kubna parabola. Koje se dvije tipicne situacije mogu dogoditi?
(Uputa: Nacrtajte grafove kubnih funkcija x x
3
i x x
3
4x.

Sto primjecujete?)
3.3. Kompozicija funkcija; Inverzna funkcija.
Cilj ovoga pododjeljka je najprije denirati pojam kompozicije funkcija, a zatim i
pojam inverzne funkcije.
Kompozicija funkcija
Pretpostavimo da imamo bilo koje neprazne skupove A, B, C i D, te funkcije f : A B
i g : C D. Jos pretpostavimo da je zadovoljena inkluzija B C. Onda, ako uzmemo
proizvoljan element a A, onda je posebno f(a) C. No to znaci da onda mozemo
primjeniti funkciju g na taj element f(a); tj., dobro je deniran element g(f(a)) D.
Sada smo spremni za ovu deniciju koja, u skladu s recenim, uvodi jednu vaznu operaciju
na funkcijama.
Denicija 3.21. Neka su f : A B i g : C D funkcije, i pretpostavimo da je
B C. Tada je dobro denirana funkcija
g f : A D, g f (x) := g(f(x))
Funkcija g f zove se kompozicija funkcija f i g.
Napomena 3.22. (1) Operacija komponiranja funkcija ponekad se zove i slaganje
funkcija. Tako da cemo cesto reci da je g f slozena funkcija od f i g.
(2) Vezano uz danu terminologiju, korisno je ovdje primijetiti sljedece. Iako mi pise-
mo za kompoziciju g f, sto se kolokvijalno cita kao g kruzic f, govorimo da je to
kompozicija od f i g. Razlog tome da pri pisanju prvo pisemo g a onda f, dok pri
govorenju prvo spominjemo f a onda g, je taj da u tom slaganju funkcija najprije djeluje
funkcija f, racunajuci f(x) za x A, a zatim funkcija g, racunajuci g(f(x)).
Primjer 3.23.
(i) Neka je A = B = C = D = N, i neka su dane funkcije
f(x) := 2x + 1 i g(x) := 3x + 5.
Jasno je da postoji kompozicija od f i g, i ona je jednaka
g f(x) = g(f(x)) = 3f(x) + 5 = 3(2x + 1) + 5 = 6x + 8.
(ii) Neka je sada A = B = C = D = R, i neka su dane funkcije
f(x) := x
2
3x 1 i g(x) :=
1
x
2
+ 2
.
c _ B

S 42
43
Jasno je da postoji kompozicija od f i g, i lako se vidi da je ona jednaka
g f(x) =
1
x
4
+ 6x
3
+ 7x
2
6x + 3
.
Napomena 3.24. Ako imamo neke funkcije f i g, sa svojim domenama i kodomenama,
ponekad ce biti moguce racunati i kompoziciju g f, ali i kompoziciju f g. No, opcenito
govoreci, te ce dvije kompozicije (mnogo puta) biti medusobno razlicite funkcije. (Naravno,
ponekad ce se raditi o istim funkcijama.) Za ilustraciju recenoga uzmimo funkcije f : R
R i g : R [0, +), koje su denirane kao f(x) := x i g(x) := [x[. Jasno je da su obje
kompozicije, g f i f g, dobro denirane. Nadalje, imamo
g f : R [0, +) i f g : R R,
sto posebno pokazuje da te dvije funkcije nisu jednake; jer su im kodomene razlicite. Tu
je dobro primijetiti kako je medutim ispunjeno
g f(x) = f g(x) = [x[, x R.
O nekim malo uvjerljivijim primjerima za ono o cemu smo govorili u prethodnoj
Napomeni pogledajmo sljedeci zadatak.
Zadatak 3.6. Izracunajte kompozicije g f i f g, kada su funkcije f i g dane kao u
Primjeru 3.27.
Pretpostavimo sada da imamo tri funkcije f, g i h, sa svojim domenema i kodomenama,
te da postoje kompozicije g f i h g. Nadalje, pretpostavimo da postoji kompozicija
funkcija g f i h, ali isto tako i kompozicija funkcija f i h g. Sasvim je prirodno pitanje
jesu li dvije dobivene velike kompozicije medusobno jednake. Odgovor je dan u formi
sljedeceg vaznog teorema, ciji jednostavan dokaz ispustamo. (Zbog jednostavnijeg zapisa,
teorem je dan u malo specijalnijem obliku; tj. domene i kodomene triju funkcija su malo
nastimane.)
Teorem 3.1.
Pretpostavimo da su dane funkcije f : A B, g : B C i h : C D. Tada su
kompozicije h (g f) : A D i (h g) f : A D medusobno jednake; tj., vrijedi
h (g f) = (h g) f
Napomena 3.25. Prethodni se teorem vrlo cesto iskazuje i u sljedecoj formi: Kom-
poniranje je asocijativna operacija na funkcijama.
Primijetimo isto tako da se gornji teorem odmah generalizira na proizvoljno (konacno)
mnogo funkcija. Sasvim precizno receno, pretpostavimo da imamo funkcije f
1
, f
2
, . . . , f
n
,
te da postoje sve kompozicije od po dvije uzastopne funkcije u tom nizu; tj., da postoje
kompozicije
f
i
f
i1
, i = 2, . . . , n.
Tada postoji i velika kompozicija
f
n
f
n1
f
1
;
gdje pri njezinom racunanju mozemo zagrade, koje deniraju redoslijed komponiranja,
staviti po volji.
c _ B

S 43
44
Inverzna funkcija
Sljedeca je denicija jasna ako se sjetimo denicije bijekcije.
Denicija 3.26. Pretpostavimo da je funkcija f : D K bijekcija. Funkcija
f
1
: K D
koja je denirana kao
f
1
(y) := x, gdje je x takav da je f(x) = y
zove se inverzna funkcija funkcije f.
Mi cemo se u daljnjem vise puta sretati sa pojmom inverzne funkcije, od neke bijektivne
funkcije. Za bolje razumijevanje, pogledajmo ovdje dva konkretna primjera.
Primjer 3.27.
(i) Neka je funkcija f : R R dana kao f(x) := 3x 5. Jasno, f je bijekcija. Da
bismo nasli njoj inverznu funkciju f
1
, oznacimo f(x) sa y; znaci, imamo
y = f(x) = 3x 5.
Ako iz gornje jednakosti napisemo x =
1
3
(y + 5), onda slijedi da je
f
1
(y) =
1
3
(y + 5).
(ii) Neka je funkcija f : [0, +) [0, +) dana kao f(x) := x
2
. Jasno, f je bijekcija;
i njoj inverzna funkcija je funkcija
f
1
(y) =

y.
Napomena 3.28. Primijetimo da za inverznu funkciju f
1
: K D, neke bijekcije
f : D K, imamo:
f
1
(f(x)) = x, x D,
f(f
1
(y)) = y, y K;
tj., imamo
f
1
f = id
D
i f f
1
= id
K
Napomena 3.29. Neka je dana proizvoljna funkcija : A B (koja nije nuzno
bijekcija), i proizvoljan podskup Y B. Onda deniramo prasliku, ili potpun inverz,
od Y po , kao skup

1
(Y ) := a A [ (a) Y .
Iako, u slucaju da je funkcija stovise bijekcija, oznake za inverz od i one za potpun
inverz jesu iste, nikako ih ne treba mijesati!
c _ B

S 44
45
Ovaj pododjeljak zavsavamo jednom vrlo korisnom opservacijom koja govori kako do-
biti graf (f
1
), ako znamo kako izgleda graf neke bijektivne funkcije f.
PRAVILO. Graf (f
1
) dobiva se zrcaljenjem grafa (f) oko pravca y = x; tj.,
zrcaljenjem oko simetrale I i III kvadranta u Kartezijevom sustavu.
Zadatak 3.7. Nacrtajte grafove inverznih funkcija f
1
, u sljedeca dva slucaja:
(i) f : R R, f(x) := 2x + 1.
(ii) f : [0, +) [0, +), f(x) := x
2
.
3.4. Eksponencijalna i logaritamska funkcija.
U ovom pododjeljku uvodimo dva jako vazna primjera realnih funkcija realne varijable.
Najprije deniramo eksponencijalnu funkciju. Pokazuje se da je ta funkcija injektivna, sto
ima za posljedicu da je ona bijektivna na svoju sliku. Inverzna funkcija te eksponenci-
jalne funkcije, sa suzenom kodomenom, zove se logaritamska funkcija.
Eksponencijalna funkcija
Jedna od dobro poznatih operacija sa brojevima je potenciranje. Za ksiran a R
deniramo preslikavanje
N n a
n
R.
Sada se a
n
zove n-ta potencija broja a, a je baza i n je eksponent. Osnovna svojstva
potenciranja, kao operacije, su:
a
n
a
m
= a
n+m
a
n
a
m
= a
nm
, za n > m.
Posljednje motivira za staviti
a
0
= 1 i a
n
=
1
a
n
, n N,
gdje cemo sada uzeti da je a (0, +). (Naime, za a = 0 nije dobro denirano a
n
, za
n N. S druge strane, ako je a < 0, onda je a
n
= (1)
n
(a)
n
(a)
n
; sto govori da
je za slucaj kada je eksponent n iz Z dovoljno gledati da je a pozitivan.) Tako je dobiveno
prosirenje gornjeg preslikavanja, kada je eksponent n bio prirodan broj, do preslikavanja
Z n a
n
R.
Sljedeci korak je dalje prosiriti gore dobiveno prelikavanje tako da domena bude skup
racionalnih brojeva Q. Ali prije nego li to nacinimo, podsjetimo se na deniciju korijena
iz nenegativnog realnog broja.
Denicija 3.30. Za broj a [0, +) i ksiran n N deniramo n-ti korijen iz a
kao nenegativan broj x takav da je
x
n
= a.
Za taj x standardna je oznaka
n

a, ili a
1
n
; tj., imamo
n

a = a
1
n
= n-ti korijen iz broja a.
c _ B

S 45
46
Primijetimo kako iz same denicije nije uopce jasno postoji li doista za svaki nenega-
tivan a njegov n-ti korijen. I drugo, ako takav postoji, nije jasno da li je on jedinstven; ili
mozda mogu postojati dva ili vise n-tih korijena. Odgovore na ta dva pitanja daje sljedeci
teorem, koji mi navodimo bez dokaza.
Teorem 3.2.
Za svake a [0, +) i n N postoji jedinstven n-ti korijen iz broja a.
Sada smo spremni za uvodenje spomenutog prosirenja.
Denicija 3.31. Za ksiran a (0, +) deniramo preslikavanje
Q q a
q
R,
gdje za q =
n
m
deniramo
a
n
m
:=
m

a
n
=
_
m

a
_
n
.
Dobivena se funkcija zove potenciranje sa racionalnim eksponentima.
Sve do sada navedeno u ovom pododjeljku moze se shvatiti kao priprema i motivacija za
teorem koji slijedi. Taj teorem, koji nije sasvim jednostavan za dokazati u svim detaljima,
daje postojanje, i jedinstvenost, funkcije koja se standardno zove eksponencijalnom funkci-
jom.
Teorem 3.3. (Teorem o eksponencijalnoj funkciji)
Ako je a (0, +) i a ,= 1, tada postoji jedinstvena funkcija
exp
a
: R R, exp
a
(x) = a
x
koja zadovoljava sljedeca svojstva:
(1) a
1
= a.
(2) a
x
1
a
x
2
= a
x
1
+x
2
.
(3) Kada x x
0
, onda a
x
a
x
0
; tj., kada x tezi prema x
0
, onda a
x
tezi prema a
x
0
.
(4) Ako je a (1, +), onda imamo
x
1
< x
2
a
x
1
< a
x
2
.
Ako je a (0, 1), onda imamo
x
1
< x
2
a
x
1
> a
x
2
.
(5) Slika funkcije
(exp
a
) = a
x
[ x R = R
+
:= (0, +).
Napomena 3.32. Svojstva (1) i (2) u gornjem teoremu su dobro poznata.

Sto govori
svojstvo (5) je lako za shvatiti. U smislu dolje dane denicije monotone funkcije, svojstvo
(4) govori o monotonosti eksponencijalne funkcije.

Sto se pak tice svojstva (3) eksponen-
cijalne funkcije, mi u ovom trenutku nismo u stanju precizno objasniti sto ono znaci, iako
je intuitivno dosta jasno. To svojstvo zapravo govori da je funkcija exp
a
neprekidna u
svakoj tocki svoje domene. Kada budemo kasnije govorili o pojmovima neprekidnosti i
limesa funkcije, sve napisano bit ce lako za razumijeti.
c _ B

S 46
47
Denicija 3.33. Funkcija exp
a
zove se eksponencijalna funkcija, a broj a je njezina
baza.
Specijalno, ako je
a = e = 2, 71828 . . . ,
tzv. prirodna baza za eksponencijalnu funkciju, onda pripadnu funkciju standardno
oznacavamo sa
exp x = e
x
.
Logaritamska funkcija
Sada zelimo denirati logaritamsku funkciju. Kao pripremu za to imamo jednu deni-
ciju, i jedan teorem koji je i sam za sebe vrlo koristan.
Denicija 3.34. Kazemo da je funkcija f : D R, gdje je D R, monotono
rastuca (tj. padajuca) ukoliko vrijedi sljedece:
_
x
1
, x
2
D & x
1
< x
2
_
= f(x
1
) f(x
2
)
_
tj. f(x
1
) f(x
2
)
_
.
Funkcija je monotona ukoliko je ili monotono rastuca ili monotono padajuca.
Funkcija f je strogo monotono rastuca (tj. padajuca) ukoliko vrijedi sljedece:
_
x
1
, x
2
D & x
1
< x
2
_
= f(x
1
) < f(x
2
)
_
tj. f(x
1
) > f(x
2
)
_
.
Funkcija je strogo monotona ukoliko je ili strogo monotono rastuca ili strogo monotono
padajuca.
Primjer 3.35.
(i) Neka je f : R R linearna funkcija denirana kao f(x) := ax +b, gdje su a ,= 0
i b realni brojevi. Tada je f strogo monotono rastuca/padajuca funkcija ukoliko
je a pozitivan/negativan.
(ii) Neka je f : R R kvadratna funkcija denirana kao f(x) := ax
2
+bx+c, za neke
realne brojeve a ,= 0, b i c. Tada je funkcija f strogo monotono padajuca/rastuca
na (, b/2a) ukoliko je a pozitivan/negativan. Isto tako, ta je funkcija strogo
monotono rastuca/padajuca na (b/2a , +) ukoliko je a pozitivan/negativan.
(iii) Tvrdnja (4) prethodnog Teorema o eksponencijalnoj funkciji govori da je exp
a
strogo monotono rastuca funkcija ako je baza a > 1, te da je ta funkcija strogo
monotono padajuca kada je baza 0 < a < 1.
Teorem 3.4.
Neka je D R neprazan podskup i f : D R strogo monotona funkcija. Tada vrijedi
sljedece:
(i) Funkcija f je bijektivna na svoju sliku; tj., funkcija f : D (f) je bijekcija.
(ii) Ako je funkcija f strogo monotono rastuca (tj. padajuca), onda je inverzna
funkcija f
1
: (f) D takoder strogo monotono rastuca (tj. padajuca).
Dokaz. (i) Dovoljno je pokazati da je strogo monotona funkcija nuzno injektivna. U
tu svrhu pretpostavimo npr. da f strogo monotono pada, pa onda uzmimo proizvoljna
dva, medusobno razlicita, elementa x
1
, x
2
D. Bez smanjenja opcenitosti, pretpostavimo
da je x
1
< x
2
. Ali onda, jer je funkcija f padajuca, zakljucujemo da je f(x
1
) > f(x
2
), i
posebno f(x
1
) ,= f(x
2
). Tako smo pokazali da je f injekcija.
c _ B

S 47
48
(ii) Pretpostavimo da npr. f strogo raste. Zatim uzmimo neka dva medusobno razlicita
elementa y
1
, y
2
(f), te pretpostavimo i da je npr. y
1
< y
2
. Po deniciji slike funkcije,
znamo da postoje neki (jedinstveni) x
1
, x
2
D takvi da je
y
1
= f(x
1
), y
2
= f(x
2
).
Tvrdimo da je
x
1
< x
2
f
1
(y
1
) < f
1
(y
2
);
sto pokazuje da je i funkcija f
1
strogo rastuca, kako smo i tvrdili. Doista, u suprotnom
bismo imali x
1
x
2
, i onda f(x
1
) = y
1
y
2
= f(x
2
); sto je u suprotnosti sa pret-
postavkom y
1
< y
2
. (U posljednjem smo zakljucku koristili cinjenicu da je funkcija f
strogo rastuca.)
Sljedeci jednostavan primjer zorno ilustrira prethodni teorem.
Primjer 3.36.
Neka je funkcija f : [0, 1] R denirana kao
f(x) := x
2
+ 2x.
Sasvim je ocito da je funkcija f strogo rastuca. Nadalje, kako je f(0) = 0 i f(1) = 3,
zakljucujemo da je slika te funkcije jednaka (f) = [0, 3]. Znaci, f : [0, 1] [0, 3] je
(strogo rastuca) bijekcija. Njezin je inverz
f
1
: [0, 3] [0, 1], f
1
(y) :=
_
1 +y 1.
Po teoremu sada znamo da je i funkcija f
1
takoder strogo rastuca.
Zadatak 3.8. Provjerite detaljno sve receno u prethodnom Primjeru.
Sada, kako smo vec primijetili, svojstvo (4) u Teoremu o eksponencijalnoj funkciji
govori da je ta funkcija strogo monotona. No onda, po prethodnom teoremu, znamo da je
funkcija
exp
a
: R (0, +)
bijekcija. (Tu koristimo svojstvo (5) Teorema o eksponencijalnoj funkciji, koje kaze da je
slika funkcije exp
a
jednaka (0, +).) Dakle, postoji inverzna funkcija exp
1
a
.
Denicija 3.37. Inverzna funkcija eksponencijalne funkcije exp
a
: R (0, +) zove
se logaritamska funkcija po bazi a, i oznacava sa log
a
; tj., imamo
log
a
: (0, +) R
Specijalno, ako je a = 10, pripadna se logaritamska funkcija oznacava samo sa log, tj.
log
10
= log
i onda govorimo o dekadskim logaritmima. U slucaju a = e pripadna se logaritamska
funkcija oznacava sa ln, tj.
log
e
= ln
i onda govorimo o prirodnim logaritmima.
c _ B

S 48
49
Dobro je ovdje primijetiti da, buduci su eksponencijalna i logaritamska funkcija jedna
drugoj inverz, vrijede sljedeci identiteti (v. Napomenu 3.28):
log
a
(a
x
) = x, x R,
a
log
a
(y)
= y, y (0, +);
tj., imamo
log
a
exp
a
= id
R
i exp
a
log
a
= id
(0,+)
Sada cemo iskazati teorem koji je na neki nacin dualan teoremu o eksponencijalnoj
funkciji.
Teorem 3.5. (Teorem o logaritamskoj funkciji)
Za a (0, +) i a ,= 1 logaritamska funkcija log
a
: (0, +) R zadovoljava sljedeca
svojstva:
(1) log
a
a = 1.
(2) log
a
(y
1
y
2
) = log
a
y
1
+ log
a
y
2
.
(3) Kada y y
0
, onda log
a
y log
a
y
0
; tj., kada y tezi prema y
0
, onda log
a
y tezi
prema log
a
y
0
.
(4) Ako je a (1, +), onda imamo
y
1
< y
2
log
a
y
1
< log
a
y
2
.
Ako je a (0, 1), onda imamo
y
1
< y
2
log
a
y
1
> log
a
y
2
.
(5) Slika funkcije
(log
a
) = log
a
y [ y (0, +) = R.
(6) log
a
(b

) = log
a
b, za sve realne brojeve i b > 0.
Dokaz. Svojstva (1), (2) i (5) slijede direktno iz odgovarajucih svojstava u Teoremu
o eksponencijalnoj funkciji. (Napisite detalje!) Isto tako, i svojstvo (4) slijedi lako iz
svojstva (4) o eksponencijalnoj funkciji.
Pokazimo (6). Za to, najprije gledamo slucaj kada je = n N. Onda, koristeci
svojstvo (2) i induktivan argument, imamo
log
a
(y
1
y
n
) = log
a
y
1
+ + log
a
y
n
,
za bilo koje y
1
, . . . , y
n
(0, +). Posebno, ako sada stavimo y
1
= = y
n
:= b, dobivamo
log
a
b
n
= nlog
a
b.
Nadalje, buduci za = log
a
b imamo b = a

, i onda b
1
= a

, slijedi
log
a
(b
1
) = log
a
b.
Zakljucak gore navedenog je da vrijedi stovise
log
a
b

= log
a
b, Z.
Kao sljedeci korak, primijetimo kako je
log
a
b = log
a
(b
1
n
)
n
= nlog
a
(b
1
n
),
c _ B

S 49
50
odakle dijeljenjem sa n dobivamo
log
a
(b
1
n
) =
1
n
log
a
b.
Slijedi: Ako je =
m
n
Q, za neke m Z i n N, onda imamo
log
a
(b

) = log
a
b.
Konacno, iz svojstva (3) u Teoremu o eksponencijalnoj funkciji i svojstva (3) u ovom
teoremu, slijedi da (6) vrijedi za svaki R. (To je standardni argument koji pokazuje
kako neko svojstvo koje vrijedi za sve racionalne brojeve prosiriti po neprekidnosti na
sve realne brojeve. Naravno, mi ovdje nismo u mogucnosti dati detalje. Uostalom, vec
smo komentirali problem u razumijevanju svojstva (3), kako u prethodnom tako i u
ovom teoremu.)
Zadatak 3.9. Skicirajte grafove funkcija exp
a
i log
a
. (Uputa: Gledajte slucajeve a < 1
i a > 1. Nadalje, sjetite se pravila sa kraja Pododjeljka 3.3.)
3.5. Trigonometrijske i arkus funkcije.
Cilj ovoga pododjeljka je ponoviti jos neke cinjenice o trigonometrijskim funkcijama.
Za pogodno suzene domene i kodomene te ce funkcije biti bijekcije. Nihovi inverzi zovu
se arkus funkcije.
Trigonometrijske funkcije
U Pododjeljku 1.5 mi smo vec denirali, preko tzv. namatanja na trigonometrijsku
kruznicu, funkcije sinus i kosinus. Tako imamo realne funkcije realne varijable
sin : R R i cos : R R
Tamo smo denirali i tangens i kotangens. Lako se vidi da su prirodne domene tih dviju
funkcija jednake
T(tg) = R x R [ cos x = 0 = R k +/2 [ k Z,
T(ctg) = R x R [ sin x = 0 = R k [ k Z.
Sljedeca vazna cinjenica o trigonometrijskim funkcijama je njihova periodicnost. Prije
detalja, jedna opca denicija.
Denicija 3.38. Funkcija f : D R, gdje je D R, je periodicka, s periodom ,
ako vrijedi:
(1) (x D) x + D;
(2) (x D) f(x) = f(x +).
Broj > 0 je temeljni period funkcije f ako ne postoji neki drugi period 0 <

< ;
tj., ne postoji neki

> 0 koji je strogo manji od i zadovoljava svojstva (1) i (2).

c _ B

S 50
51
Napomena 3.39. Svojstvo (1) govori o periodicnosti domene.

Cim je neki x u
domeni od f, mora biti i x + u domeni.

Stovise, sasvim je ocito da i x +n mora biti u
domeni, za svaki n Z. Naravno, vrijedi i
f(x) = f(x +n), x D, n Z.
Primjer 3.40.
(i) Funkcije sin i cos su periodicke, s temeljnim periodom = 2.
(ii) Funkcije tg i ctg su periodicke, s temeljnim periodom = .
Zbog posebne vaznosti i u ovom pododjeljku, uvodimo ovu deniciju.
Denicija 3.41. Funkcija f : D R, gdje je D R, je parna ako vrijedi:
(1) (x D) x D;
(2) (x D) f(x) = f(x).
Funkcija f : D R, gdje je D R, je neparna ako vrijedi:
(1) (x D) x D;
(2) (x D) f(x) = f(x).
Primjer 3.42.
(i) Funkcije f : R R, gdje je f(x) := [x[ ili f(x) := x
2
, su parne.
(ii) Funkcije f : R R, gdje je f(x) := x ili f(x) := x
3
, su neparne.
(iii) Funkcija cos je parna, dok su funkcije sin, tg i ctg neparne.
Napomena 3.43. Graf parne funkcije je osno-simetrican s obzirom na y-os. Isto tako,
graf neparne funkcije je centralno-simetrican s obzirom na ishodiste Kartezijevog sustava.
(Uvjerite se da to vrijedi na funkcijama iz prethodnog Primjera.)
Zadatak 3.10. Dokazite:
(i) Sve tvrdnje iskazane u gornjem Primjeru.
(ii) Obje tvrdnje iz prethodne Napomene.
Zadatak 3.11. Dokazite:
(i) Ako su funkcije f, g : D R parne, onda su i funkcije f +g i f g takoder parne.
(ii) Ako su funkcije f, g : D R neparne, onda je funkcija f + g neparna, a f g je
parna.
Mi smo u Pododjeljku 1.5 naveli tzv. osnovnu relaciju koja povezuje sinus i kosinus,
te smo dali tzv. adicione teoreme za te dvije funkcije.
Zadatak 3.12. Napisite adicione teoreme za tangens i kotangens.
Ovaj prvi dio pododjeljka zavrsavamo sa crtanjem grafova trigonometrijskih funkcija.
Arkus funkcije
Iz denicije funkcija sinus i kosinus jasno je da su njihove slike jednake [1, 1]; tj.,
imamo
(sin) = (cos) = [1, 1].
Tako bismo mogli promatrati te iste funkcije, ali sa suzenim kodomenama; tj., gledaj-
mo
sin : R [1, 1] i cos : R [1, 1].
c _ B

S 51
52
Te su funkcije sada surjekcije; ali nisu injekcije. Medutim, ako sada gledamo restrikciju
funcije sin na segment [/2, /2] dobit cemo bijekciju; tj., funkcija
sin = sin
|[/2,/2]
: [/2, /2] [1, 1]
je bijekcija. Analogno, funkcija
cos = cos
|[0,]
: [0, ] [1, 1]
je takoder bijekcija.
Denicija 3.44. Inverzna funkcija gore denirane bijekcije sin
|[/2,/2]
zove se arkus-
sinus i oznacava sa arcsin; tj., imamo funkciju
arcsin : [1, 1] [/2, /2]
Inverzna funkcija gore denirane bijekcije cos
|[0,]
zove se arkus-kosinus i oznacava
sa arccos; tj., imamo funkciju
arccos : [1, 1] [0, ]
Napomena 3.45. Upravo denirane funkcije arcsin i arccos su strogo monotone; prva
je strogo rastuca, a druga je strogo padajuca. To odmah slijedi iz Teorema 3.4. (Zasto!?)
Zadatak 3.13. Denirajte funkcije arkus-tangens i arkus-kotangens. (Uputa:
Gledajte tangens kao funkciju sa otvorenog intervala (/2, /2), na cijeli R. Gledajte
kotangens kao funkciju sa otvorenog intervala (0, ), na cijeli R.)
Napomena 3.46. Funkcije arkus-sinus, arkus-kosinus, arkus-tangens i arkus-kotangens
zovu se arkus funkcije.
Ovaj drugi dio pododjeljka zavrsavamo sa crtanjem grafova arkus funkcija.
c _ B

S 52
53
4. Nizovi realnih brojeva
Sve sto smo do sada napravili u okviru ovog kolegija moze se smatrati preliminarijama
za ono sto slijedi, a to je pravi pocetak Matematicke analize. Ovaj se odjeljak posebno
bavi objektima koji su i sami za sebe vrlo interesantni za matematiku uopce; to su nizovi
brojeva, te pitanje konvergencije istih. Izmedu ostalog, ti su pojmovi od fundamentalne
vaznosti za materiju koja dolazi u nastavku, te je zato nuzno dobro razumijeti kako stvari
ovdje stoje. A da bismo to postigli, te ono sto slijedi sto bolje apsolvirali i tako bili
spremni za ici dalje, u ovom odjeljku posebno vodimo racuna i o preciznosti, i o detaljima,
i o samim argumentima te metodama zakljucivanja. Posebno, u nekoliko navrata dat cemo
za neke tvrdnje dva dokaza; uglavnom jedan koji ce biti malo kraci i manje precizan (kako
to obicno rade oni koji imaju ponesto iskustva i treninga), te drugi potpuno detaljan i
precizan dokaz. U cilju sto boljeg uspjeha s planiranim, ponovimo ovdje puno puta recenu
mudrost: Najbolji je nacin za razumijeti ispredavanu (i naucenu!) materiju rjesavanje
odredene kolicine relevantnih zadataka!
4.1. Pojmovi niza i konvergencije niza; Prvi primjeri.
Kao sto cemo za trenutak vidjeti, nizovi su zapravo funkcije cija je domena skup
prirodnih brojeva N. Kako smo vec rekli, pojam niza i uz njega neraskidivo vezan pojam
konvergencije niza, zapravo cine pravi pocetak Matematicke analize.
Denicija 4.1. Neka je ,= S proizvoljan skup. Svaka funkcija
a : N S
zove se niz u skupu S. Funkcijsku vrijednost a(n) oznacavamo krace sa a
n
i zovemo n-ti
clan niza. Uobicajeno je gore zadani niz pisati u jednom od sljedecih oblika:
(a
n
) ili (a
n
)
n
ili (a
n
)
nN
.
Posebno, nas ce iskljucivo zanimati situacija kada je
S R,
ili eventualno S C. U tom slucaju govorimo da je (a
n
) niz realnih brojeva, odnosno
niz kompleksnih brojeva.
Napomena 4.2. (1) Naglasimo kako cemo mi u daljnjem, ako ne bude bilo potrebno
drugacije, uvijek koristiti oznaku (a
n
) za niz. Isto tako, da bismo bolje razumijeli ponasa-
nje samog niza, ponekad je korisno napisati i prvih nekoliko clanova niza. Drugim
rijecima, pogodno je pisati
(a
n
) = (a
1
, a
2
, a
3
, . . .) = (a
1
, a
2
, a
3
, . . . , a
n
, . . .).
(2) Ponekad se niz u nekom skupu S denira i kao funkcija
a : N
0
S,
ili cak kao funkcija
a : k, k + 1, . . . S
c _ B

S 53
54
za neki zadani k Z. Primijetimo kako to zapravo nije efektivno nista novo. Radi se
naime samo o tome da je ponekad, u specijalnim situacijama, pogodnije uzimati navedenu
indeksaciju clanova niza (a
0
, a
1
, a
2
, . . .), odnosno (a
k
, a
k+1
, . . .).
Kako bismo sto prije postali familijarni s pojmom niza, pogledajmo odmah neke prve
primjere istih.
Primjer 4.3.
(i) Niz prirodnih brojeva zadan je kao funkcija
N n a
n
:= n;
tj., tako je zadan niz,
(a
n
) = (1, 2, 3, . . .).
(ii) Niz reciprocnih vrijednosti prirodnih brojeva zadan je kao funkcija
N n a
n
:= 1/n;
tj., tako je zadan niz
(a
n
) =
_
1,
1
2
,
1
3
, . . .
_
.
(iii) Promatrajmo sada funkciju
N n a
n
:= sin n;
tako je zadan niz
(a
n
) = (sin 1, sin 2, sin 3, . . .).
Gornja tri primjera bili su nizovi realnih brojeva. Pogledajmo sada jedan jednos-
tavan primjer niza u skupu kompleksnih brojeva.
(iv) Ako stavimo
N n a
n
:=
1 +
n
,
onda smo denirali niz (a
n
) u C.
Napomena 4.4. Svaki niz kompleksnih brojeva zapravo je jednak paru nizova re-
alnih brojeva; ovdje jednak ima znacenje, kako cemo uskoro vidjeti, da proucavanje
zadanog niza u C u biti jest isto kao i proucavanje dva niza u R. Sasvim precizno, ukoliko
je zadan niz kompleksnih brojeva
(a
n
), gdje je a
n
=
n
+
n
,
onda promatrajmo nizove koji se dobivaju iz (a
n
) uzimanjem realnih, odnosno imaginarnih,
dijelova clanova niza; tj., gledamo nizove realnih brojeva
(
n
) i (
n
).
Tako imamo recenu jednakost
(a
n
)
_
(
n
), (
n
)
_
.
Zadatak 4.1. Odredite nizove (
n
) i (
n
), u slucaju kada je niz (a
n
) zadan kao u (iv)
iz prethodnog primjera.
Pogledajmo sada jos neke primjere nizova.
c _ B

S 54
55
Primjer 4.5.
(i) Deniramo niz realnih brojeva
a
n
:=
(1)
n
n
;
tj., imamo niz
(a
n
) =
_
1,
1
2
,
1
3
,
1
4
, . . . ,
(1)
n
n
, . . .
_
.
(ii) Deniramo niz realnih brojeva
a
n
:=
n + 1
n
;
tj., imamo niz
(a
n
) =
_
2,
3
2
,
4
3
,
5
4
, . . . ,
n + 1
n
, . . .
_
.
(iii) Deniramo niz realnih brojeva a
n
:= c, za proizvoljan c R; tj., imamo tzv.
konstantni niz
(c, c, c, . . .).
(iv) Denirajmo sada jedan niz realnih brojeva na tzv. rekurzivan nacin. (Taj pojam
podrazumijeva pravilo koje govori kako dobiti clan a
n+1
, u opcenitoj situaciji, od
njegovih prethodnika a
1
, a
2
, . . . , a
n
.) Neka je a
1
:=

3, i rekurzivna formula
a
n+1
=

3 +a
n
.
Tako dobivamo niz realnih brojeva
_

3,
_
3 +

3,
_
3 +
_
3 +

3, . . .
_
.
(v) Deniramo niz realnih brojeva
a
n
:= 1 + (1)
n
+
1
n
;
tj., imamo niz
_
1,
5
2
,
1
3
,
9
4
,
1
5
, . . .).
U ovom pocetnom razmatranju o nizovima moramo uvesti jos jedan koristan pojam.
Denicija 4.6. Kazemo da je niz b : N S podniz niza a : N S, ako postoji neka
strogo rastuca funkcija p : N N takva da je b = a p ; tj., p
1
< p
2
< p
3
< i
b
n
= a
p
n
n N,
gdje je naravno p
n
= p(n). Jos malo drugacije receno, podniz od nekog niza
(a
n
) = (a
1
, a
2
, a
3
, . . .)
dobivamo uzimanjem samo nekih od clanova a
n
; tj., podniz je niz oblika
_
a
p
n
_
=
_
a
p
1
, a
p
2
, a
p
3
, . . .
_
.
Zadatak 4.2. Uz oznake kao u prethodnoj deniciji, odredite podniz (b
n
), tj. opci
clan b
n
i posebno nekoliko njegovih prvih clanova, ukoliko su zadani niz (a
n
) i funkcija p
kako slijedi:
c _ B

S 55
56
(i) a
n
:= n i p
n
:= 2n.
(ii) a
n
:= 1/n i p
n
:= 3n.
(iii) a
n
:= 1/n i p
n
:= n
2
.
(iv) a
n
:= 2n + 1 i p
n
:= 2n.
Sada uvodimo fundamentalan pojam konvergencije niza brojeva. Intuitivno, nas za-
nima kako se ponasaju clanovi niza a
n
kada indeks n postaje neograniceno velik; ili kako
je to uobicajeno govoriti, kada n tezi u beskonacnost. Jos malo drugacije receno, zanima
nas da li se za velike n-ove vrijednost a
n
stabilizira oko neke konkretne vrijednosti .
Denicija 4.7. Kazemo da niz realnih (tj. kompleksnih) brojeva (a
n
) konvergira, ili
tezi, prema broju iz R (tj. C) ako je ispunjen sljedeci uvjet:
( > 0) (n
0
N) n n
0
[a
n
[ <
U tom slucaju govorimo i da je limes niza (a
n
), te pisemo
= lim
n
a
n
gdje pritom gornji zapis citamo je limes niza (a
n
) kada n tezi u beskonacnost.
Ako pak zadani niz (a
n
) ne konvergira, kazemo da on divergira.
Napomena 4.8. U vezi s gornjom denicijom konvergencije dobro je primijetiti neko-
liko stvari:
(1) Mi redovito imamo zadan neki niz (a
n
), i onda za njega zelimo vidjeti je li on
konvergentan ili nije. No za to moramo najprije nekako naslutiti sto bi eventualno mogao
biti njegov limes , a onda tu nasu slutnju i dokazati. A sam dokaz sastoji se u tome da
mi za zadan i proizvoljan malen broj > 0 moramo naci prirodan broj n
0
za koji ce
onda biti ispunjen uvjet konvergencije iz prethodne denicije. Vazno je ovdje primijetiti
i to da ce za dani trebati odrediti neki n
0
, dok ce za neki drugi trebati odrediti neki
drugi n
0
. Zapravo, u gornjoj bi deniciji mozda bilo bolje pisati n
0
(), namjesto n
0
, tako
da naglasimo da je n
0
ovisan o .
(2) Uglavnom, kada ne bude bilo opasnosti da dode do zabune, mi cemo cinjenicu da
je limes od (a
n
) pisati malo krace; tj. kao
= lim
n
a
n
ili = lima
n
.
(3) Primijetimo da je desna strana implikacije u uvjetu konvergencije, tj. nejednakost
[a
n
[ < koja govori da je udaljenost od clana a
n
do broja manja od , ekvivalentna
sa
a
n
( , +).
(4) Naglasimo kako konvergencija niza ne ovisi o tome kako se ponasaju njegovi clanovi
na pocetku. Time zelimo reci da se moze dogoditi da u nekom nizu (a
n
) prvih N
0
clanova,
za N
0
mozda i dosta velik, ima poprilicno nekontrolirano ponasanje, ali da od N
0
-
tog mjesta nadalje ponasanje clanova postane pitomo i da sam niz konvergira. Ta se
cinjenica cesto kaze i ovako: O konvergenciji niza (a
n
) ne odlucuje ponasanje njegovih, ma
koliko god mnogo, pocetnih clanova.
c _ B

S 56
57
Pogledajmo sada neke primjere nizova, za koje cemo odrediti jesu li konvergentni.
Primjer 4.9.
(i) Neka je zadan niz (a
n
) = (1, 1/2, 1/3, . . .). Ako pogledamo opci clan a
n
= 1/n,
onda je sasvim jasno kakva ta velicina postaje kada pustimo da se n neograniceno
povecava. Malo preciznije, kada n postaje neograniceno velik, onda a
n
postaje
neograniceno malen. Ili drugacije receno, naslucujemo da za = 0 imamo
= lima
n
.
Da bismo tu nasu slutnju sada i dokazali, mi moramo za zadani > 0 naci n
0
N
takav da za svaki n n
0
imamo
[a
n
[ = [a
n
0[ = [a
n
[ =
1
n
< .
Sasvim je jasno da je za to dovoljno uzeti bilo koji n
0
takav da je
1
n
0
< n
0
>
1

.
Primijetimo da takovih n
0
zapravo ima beskonacno mnogo, te da nama nije ovdje
bitno npr. naci najmanji od svih mogucih brojeva n
0
. (Da bi bilo sasvim jasno
o cemu govorimo pretpostavimo da je nama zadan = 0, 002. Onda mi trazimo
n
0
takav da je n
0
> 1/0, 002 = 500. Ocito, svaki ce prirodan broj n
0
501 biti
dobar.)
(ii) Neka je sada dan niz (a
n
), gdje je opci clan a
n
:= (1)
n
/n; tj., gledamo niz
(a
n
) = (1, 1/2, 1/3, 1/4, . . .). Sasvim analogno kao u (i) naslucujemo da je
ponovo = 0; i sasvim isto to i dokazujemo. Naime, tu samo treba primijetiti
da je i ovaj put
[a
n
[ =
1
n
< n >
1

.
(iii) Neka je dan niz (a
n
), gdje je opci clan a
n
:= (n + 1)/n; tj., gledamo niz (a
n
) =
(2, 3/2, 4/3, . . .). Ako pogledamo sto se zbiva s opcim clanom a
n
kada pustimo n
u beskonacnost, odmah vidimo da je sada = 1. Doista, u tom slucaju imamo
[a
n
[ = [a
n
1[ =
1
n
< n >
1

;
a to je onda potpuno isto kao u (i) i (ii).
(iv) Za konstantan niz a
n
:= c, gdje je c R proizvoljno uzet, sasvim je jasno da je
sada = c; tj., imamo
limc = c.
Naime, buduci je ovdje [a
n
[ = [c c[ = 0, onda je jasno da za bilo koji > 0
zadan, mozemo uzeti bilo koji n
0
N tako da uvjet konvergencije u deniciji
bude ispunjen.
Svi do sada promatrani nizovi bili su konvergentni. Ovdje je pravi trenutak pokazati
i drugu mogucnost. Konkretnije, pokazimo da postoje i divergentni nizovi. (Naglasimo
kako zapravo divergentni nizovi nisu nikakva rijetkost. Moglo bi se reci kako ih ima u
izobilju, samo sto oni obicno nisu od nekog veceg interesa.)
c _ B

S 57
58
Primjer 4.10.
(i) Promatrajmo niz realnih brojeva (a
n
) iz Primjera 4.5(v); podsjetimo da mu je
opci clan dan sa
a
n
:= 1 + (1)
n
+
1
n
.
Ako sada pogledamo posebno clanove toga niza koji imaju neparne indekse, a
zatim one s parnim indeksima, lako je naslutiti da dani niz nema limesa. Naime,
podnizovi, s neparnim indeksima i onaj s parnim indeksima, dani su kao
(a
2n1
) = (1, 1/3, 1/5, 1/7, . . .) i (a
2n
) = (5/2, 9/4, 13/6, 17/8, . . .).
Ili malo bolje napisano:
a
2n1
=
1
2n 1
i a
2n
= 2 +
1
n
, n N.
No odavde je potpuno jasno da su oba ta podniza konvergentna, i da je posebno
lim
n
a
2n1
= 0 i lim
n
a
2n
= 2.
Ali u konvergentnom nizu nije moguce imati dva podniza koja su oba konver-
gentna, ali su im limesi razliciti; v. Teorem 4.1(iii) (Mogli bismo to malo slobod-
nije reci i ovako: Nije moguce u konvergentnom nizu imati dva podniza od kojih
svaki od njih vuce na svoju stranu.)
Gornji je argument u biti sasvim korektan, ali do na jos nedokazani spomenuti
teorem. Dajmo sada i jedan sasvim direktan dokaz da dani niz jest divergentan; tu
cemo koristiti samo deniciju konvergencije. U tu svrhu pretpostavimo suprotno;
tj., da je dani niz konvergentan, i da mu je limes neki . No onda mi za proizvoljan
> 0 mozemo naci takav n
0
da vrijedi uvjet iz denicije konvergencije. Uzmimo
posebno = 1/2, i neka je n
0
uzet kako treba. To znaci posebno da je [a
n
[ <
1/2, za svaki n n
0
. No onda slijedi, za n n
0
,
[a
n+1
a
n
[ = [(a
n+1
) (a
n
)[
[a
n+1
[ +[a
n
[ < 1/2 + 1/2 = 1.
Ali u isto vrijeme imamo
[a
n+1
a
n
[ =

1 + (1)
n+1
+
1
n + 1

_
1 + (1)
n
+
1
n
_

2(1)
n+1
+
1
n + 1

1
n

2(1)
n+1

1
n

1
n + 1

= 2
1
n(n + 1)

3
2
;
u posljednjoj nejednakosti koristimo da je 1/n(n +1) 1/2. Iz svega navedenog
dobivamo da je
3
2
[a
n+1
a
n
[ < 1,
sto je nemoguce. Znaci, pretpostavka da je dani niz konvergentan vodi na kon-
tradikciju.
c _ B

S 58
59
(ii) Neka je niz realnih brojeva (a
n
) deniran sa
a
n
:=
1 + (2)
n
11 + (1)
n
.
Tj., imamo niz
_

1
10
,
5
12
,
7
10
,
17
12
,
31
10
,
65
12
, . . .
_
.
U gornjem su nizu clanovi a
n
razlomci oblika
n
/
n
, gdje su nazivnici
n
naizm-
jence jednaki 10 ili 12, dok su brojnici
n
= 1 + (1)
n
2
n
. Posebno onda brojevi
[
n
[ teze prema + kada n tezi u beskonacnost. Slijedi da i [a
n
[ tezi prema +
kada n tezi u beskonacnost. Ali to znaci da imamo divergenciju.
Ponovo kao i u (i), dati cemo i direktan formalan dokaz, oslanjajuci se opet
samo na deniciju konvergencije. U tu svrhu pretpostavimo ponovo da je neki
= lima
n
. Zatim uzmimo = 1; i neka je n
0
takav da vrijedi uvjet iz denicije
konvergencije. Znaci, za svaki n n
0
je [a
n
[ < = 1. No kako znamo da je
[a
n
[ [[ [a
n
[,
slijedi da je za takve n-ove:
[a
n
[ [[ < 1 [a
n
[ < [[ + 1.
Ali to govori, uz oznaku M := [[ +1, da je [a
n
[ < M, za svaki n n
0
; tj., da su
clanovi a
n
ograniceni, cim je n n
0
. Medutim, u isto vrijeme mi imamo i ocjenu
[a
n
[
[(2)
n
[ 1
11 +[(1)
n
[
=
2
n
1
12
,
sto je ocito u proturjecju s dobivenom ogranicenoscu. Zakljucak je da doista niz
(a
n
) divergira.
Ovdje je pravo mjesto i za sljedecu opservaciju. Ako imamo neki niz (a
n
), ponekad
cemo biti u situaciji da moramo pokazati da taj niz ne konvergira prema nekom konkret-
nom broju A R. Prije nego li precizno napisemo sto to znaci, uocimo ovu evidentnu
ekvivalenciju: Niz (a
n
) je divergentan ako i samo ako taj niz ne konvergira prema A, za
nikoji A R. Primijetimo kako donja Napomena zapravo ne donosi nista nova. To je tek
negacija denicije konvergencije niza prema nekoj tocki. Ali ipak, zbog daljnje koristi, mi
istu posebno formuliramo.
Napomena 4.11. Niz realnih (tj. kompleksnih) brojeva (a
n
) ne konvergira, ili ne
tezi, prema broju A iz R (tj. C) ako je ispunjen sljedeci uvjet:
( > 0) (k N) ( n k) [a
n
[
Napomena 4.12. Primijetimo da su svi dosadasnji primjeri nizova, uz ispitivanje
njihove konvergencije, zapravo bili vrlo jednostavni. Preciznije receno, mi smo za svaki od
njih vrlo lako pogodili limes , a onda to i lako dokazali. Medutim, naglasimo kako ima
i vrlo kompliciranih nizova. Tu recena kompliciranost moze podrazumijevati kako samo
pogadanje/nalazanje limesa, tako i sam dokaz da nasluceni doista i jest limes niza. Kao
c _ B

S 59
60
ilustraciju, osvrnimo se ovdje kratko na pitanje konvergencije za dva prije promatrana
niza.
(1) Ako stavimo a
n
:= sinn, onda se moze pokazati da je niz (a
n
) divergentan. Za-
pravo, moze se pokazati da je njegovo ponasanje u izvjesnom smislu kuriozitet. Naime,
cinjenica je da je skup
S := a
n
[ n N,
svih clanova toga niza, gust na segmentu I := [1, 1]. Ta gustoca znaci sljedece: Za svaki
broj x I i svaki > 0, u okolini (x, x+) I od x ima beskonacno mnogo clanova
niza (a
n
). Intuitivno, clanovi naseg niza se rasporede po segmentu I tako da u svakoj
koliko god malenoj okolini bilo koje tocke iz I imamo beskonacno mnogo clanova niza;
tj., a
n
-ovi se gusto razmazu po segmentu I. Primijetimo ovdje jos jednu zanimljivu
cinjenicu koja je jednostavna posljedica gore recene gustoce (Zasto?!): Za svaki x I
postoji podniz (a
p
n
) od (a
n
) takav da je lim
n
a
p
n
= x. (Usporedite to s Teoremom 4.1(iii)
danim kasnije.)
(2) Neka je niz (a
n
) kao u Primjeru 4.5(iv). Za ovaj niz pokazuje se da je konvergentan,
te da mu je limes
lima
n
=
1 +

13
2
.
Kazimo ukratko kako se to vidi. Prvo, tu trebamo jedan od osnovnih rezultata o ni-
zovima, teorem koji kaze da monotonost i ogranicenost povlace konvergenciju; v. Teo-
rem 4.2. Sasvim precizno, ukoliko pokazemo da je nas niz i ogranicen i monoton (rastuci
ili padajuci), spomenuti nam teorem osigurava da imamo konvergenciju niza. Primijetimo
kako je vaznost toga rezultata u tome da on iz unutarnjih svojstava niza, ogranicenosti
i monotonosti, zakljucuje da imamo konvergenciju; a da pritom mi ne znamo unaprijed
koji bi nam bio eventualno dobar pogodak za zeljeni limes niza. Sada, za nas niz (a
n
)
radimo ovako. Prvo, ocito je a
1
< a
2
. Odavde, matematickom indukcijom, lako slijedi
da je i a
n
< a
n+1
za svaki n N. Nadalje, takoder matematickom indukcijom, lako se
pokaze da je a
n
< 3 za svaki n N. Zakljucak: Postoji limes niza (a
n
). Pitanje je kako
sad taj izracunati?! Rezoniramo ovako: Buduci je niz dan rekurzijom a
n+1
=

3 +a
n
,
onda pustajuci n u beskonacnost i koristeci da je onda lima
n
= lima
n+1
= , dobivamo
da mora biti
=

3 + =
2
= 3 +.
Znaci da je korijen kvadratne jednadzbe
x
2
x 3 = 0.
Prema tome imamo da je doista kako je vec gore napisano. (Zasto?!)
4.2. Svojstva nizova i kriteriji konvergencije.
Da bismo mogli iskazati, i dokazati, najavljeni Teorem 4.1 najprije cemo precizno
denirati pojmove ogranicenosti i monotonosti, za nizove. (Zapravo, ta se dva pojma
sasvim analogno deniraju i za proizvoljne realne funkcije realne varijable; uostalom, mi
smo vec denirali monotone funkcije. Podsjetimo se ovdje jos jednom da su realni nizovi
nista drugo nego realne funkcije denirane na skupu prirodnih brojeva N.)
c _ B

S 60
61
Denicija 4.13. Kazemo da je niz ralnih brojeva (a
n
) ogranicen odozgo (tj. odozdo)
ako postoji neki broj M R takav da je
a
n
M (tj. M a
n
) n N.
Nadalje, reci cemo da je niz (a
n
) ogranicen ukoliko je on istovremeno ogranicen i odozgo
i odozdo. Drugim rijecima, (a
n
) je ogranicen ako postoji neki M (0, +) takav da je
[a
n
[ M a
n
(M, M), n N.
Denicija 4.14. Neka je (a
n
) niz u R. Kazemo da taj niz monotono raste (tj.
pada) ako vrijedi
a
1
a
2
a
3
(tj. a
1
a
2
a
3
).
Niz koji je monotono rastuci, ili padajuci, zove se monoton niz.
Nadalje, ako u monotonom nizu (a
n
) imamo svuda stroge nejednakosti, onda govorimo
o strogo monotonom nizu. Dakle, ako je npr.
a
1
< a
2
< a
3
< ,
onda je niz (a
n
) strogo monotono rastuci; analogno se denira strogo monotono
padajuci niz.
Napomena 4.15. Napomenimo kako se nerijetko dogada da promatrani niz (a
n
) nece
biti monoton u smislu gornje denicije, ali ce on biti monoton od nekog k-tog mjesta
nadalje. Tako, ako je npr.
a
k
< a
k+1
< a
k+2
< ,
kazemo da je niz (a
n
) strogo monotono rastuci od k-tog mjesta nadalje. Primijetimo da je
sa stanovista konvergencije cinjenica da neki niz je monoton od nekog mjesta nadalje za-
pravo, na neki nacin, istovijetna tomu da je on monoton od samog pocetka; usp. Napomenu
4.8(4).
Pogledajmo sada nekoliko primjera nizova za koje cemo vidjeti jesu li oni monotoni
i/ili ograniceni.
Primjer 4.16.
(i) Niz (n) = (1, 2, 3, . . .) je ocito strogo monotono rastuci, ali nije ogranicen.
(ii) Niz (1/n) = (1, 1/2, 1/3, . . .) je ocito strogo monotono padajuci, ali kako je 0 <
a
n
1, on je i ogranicen.
(iii) Moze se pokazati da niz (sinn) = (sin 1, sin 2, sin 3, . . .) nije monoton; cak nije
monoton od nekog mjesta nadalje. Ali taj je niz ocito ogranicen; jer je stovise
sin x [1, 1], za proizvoljan x R.
(iv) Niz
_
n 1
n
_
=
_
0,
1
2
,
2
2
,
3
4
, . . .
_
je ocito i strogo monotono rastuci i ogranicen.
(v) Niz (a
n
) promatran u Primjeru 4.5(i) nije monoton; cak ni od nekog mjesta
nadalje. Ali u isto vrijeme, on je ocito ogranicen; naime, imamo a
n
[1, 1/2].
(Zasto?!).
Zadatak 4.3. Ispitajte monotonost i ogranicenost za sve do sada, u ovom odjeljku,
denirane nizove.
c _ B

S 61
62
Kada god se u matematici denira neki novi pojam u vezi s objektima koje proma-
tramo, uvijek je vazno pitanje hoce li taj novouvedeni pojam biti jedinstveno odreden.
Sasvim konkretno, kada govorimo o konvergenciji nizova, sasvim je legitimno sljedece pi-
tanje: Ako je zadan niz (a
n
), moze li se dogoditi da on bude konvergentan, ali da istovremeno
njegov limes ne bude jedinstven? Iako nase pitanje na prvi mah izgleda zbunjujuce, i mozda
nam izgleda sasvim ocekivano da je to nemoguce, nema a priori argumenta da je odgovor
na postavljeno pitanje negativan. Sada cemo dati prvi vazan teorem o konvergenciji nizova.
Njegov dio (i) daje odgovor na gore postavljeno pitanje. Dio (ii) daje prvu informaciju
o vezi sljedecih triju pojmova: konvergencija niza, ogranicenost niza i monotonost niza;
kasnije, u Teoremu 4.2, napravit cemo jos jednu fundamentalnu opservaciju o spomenutoj
vezi. Dio (iii) govori o konvergenciji niza i njegovih podnizova. U vezi s tim dobro je
podsjetiti kako je moguce imati divergentan niz koji ima cijelo mnostvo konvergentnih
podnizova, cak bi ih moglo biti beskonacno mnogo; v. npr. Primjer 4.10(i) i Napomenu
4.12(1).
Teorem 4.1.
Pretpostavimo da je dan konvergentan niz realnih brojeva (a
n
). Tada vrijedi sljedece:
(i) Niz (a
n
) ima jedinstven limes.
(ii) Niz (a
n
) je ogranicen.
(iii) Ako je limes niza (a
n
), onda je i svaki podniz toga niza isto tako konvergentan,
i limes mu je takoder jednak .
Dokaz. (i) Pretpostavimo suprotno; tj., da postoje neki medusobno razliciti brojevi
i takvi da je istovremeno
lima
n
= i lima
n
= .
Pogledajmo najprije sto bi to znacilo. Naime, kako je posebno lima
n
= , to za dovoljno
velike indekse n imamo da su clanovi a
n
blizu broja . Sasvim analogno, jer je i
lima
n
= , to isto vrijedi i da su a
n
-ovi blizu broju , za n dovoljno velik. Drugim
rijecima, za dovoljno velike n-ove ce clanovi a
n
biti istovremeno blizu i broju , ali i
broju . Ili ovako receno: Ako uzmemo bilo koji > 0, za dovoljno velike n-ove ce biti
istovremeno a
n
( , +) i a
n
( , +); tj.,
a
n
( , +) ( , +).
(Nacrtajte sliku na brojevnom pravcu!) No ako je dovoljno malen, onda ce gornji
presjek simetricnih -intervala, oko i , biti prazan skup. No to je kontradikcija s tim
da u tom presjeku ima a
n
-ova za dovoljno velike n-ove.
Gornji je argument potpuno korektan; naravno pod pretpostavkom da doista razu-
mijemo sto svaki napisani korak doista govori. Kako bismo receno opravdali do kraja, i
bolje razumjeli sam proces rigoroznog dokazivanja u matematici uopce, dati cemo i sasvim
precizan i detaljan dokaz nase tvrdnje. U tu svrhu, najprije izaberimo > 0 ovako:
:=
1
2
[ [.
Zatim, imajuci na umu deniciju konvergencije, uocimo sljedece: Buduci je limes naseg
niza, onda posebno za uzeti postoji neki n
1
N za koji imamo
n n
1
= [a
n
[ < .
c _ B

S 62
63
No isto tako, jer je i limes naseg niza, postoji neki n
2
N takav da imamo
n n
2
= [a
n
[ < .
Sada denirajmo
n
0
:= maxn
1
, n
2
.
Ali onda za n n
0
ocito imamo istovremeno ispunjeno i [a
n
[ < i [a
n
[ < .
Odavde slijedi
=
[ [
2
=
[( a
n
) ( a
n
)[
2

[ a
n
[
2
+
[ a
n
[
2
<

2
+

2
= ,
sto je nemoguce. Zakljucak je kako je neodrziva pretpostavka da su istovremeno i i ,
uz ,= , limesi naseg niza. Time je (i) dokazano.
(ii) Neka je limes niza (a
n
). Po deniciji limesa, to znaci da za svaki > 0 postoji
neki n
0
takav da vrijedi: Za svaki n n
0
je [a
n
[ < . Izaberimo sada po volji neki ;
npr. = 1. Znaci, za n n
0
imamo
[a
n
[ < 1.
Ali u isto vrijeme, po nejednakosti trokuta, je
[a
n
[ = [a
n
+[ [a
n
[ +[[.
Iz gornjih dviju nejednakosti slijedi
[a
n
[ < 1 +[[, n n
0
.
Denirajmo sada broj m := max[a
1
[, [a
2
[, . . . , [a
n
0
1
[, i onda
M := maxm, 1 +[[;
tj., M je najveci broj u skupu od gore navedenih n
0
brojeva. Iz svega gore navedenog,
sasvim je jasno kako imamo
[a
n
[ M, n N.
Drugim rijecima, niz (a
n
) je ogranicen, sto smo i morali dokazati.
(iii) Mi ovdje tvrdimo da ako je (a
p
n
) proizvoljan podniz niza (a
n
), da je onda taj niz
takoder konvergentan i da je lim
n
a
p
n
= . Ali to je zapravo jasno iz denicije konvergen-
cije. Naime, dovoljno nam je vidjeti da za proizvoljan zadan > 0 mozemo naci n
0
takav
da za svaki n n
0
vrijedi [a
p
n
[ < . No za taj zadani , buduci sam niz (a
n
) konvergira
prema , imamo da postoji neki n
0
takav da za svaki n n
0
vrijedi [a
n
[ < . No onda
je taj n
0
dobar i za promatrani podniz (a
p
n
); za to treba samo primijetiti da je p
n
> n za
svaki n. (Zasto?!)
Time je teorem u potpunosti dokazan.
Sljedeci rezultat, Teorem 4.2, sadrzi drugu vaznu cinjenicu o nizovima. No prije nego
li damo njegov iskaz i dokaz, moramo naciniti malu digresiju; o pojmovima tzv. inmuma
i supremuma skupa realnih brojeva.
c _ B

S 63
64
Inmum i Supremum.
Denicija 4.17. Neka je dan neki neprazan skup S R. Kazemo da je broj d R
(tj. g R) donja ograda (tj. gornja ograda) skupa S ako je
d x (tj. g x) x S;
u upotrebi je i naziv donja meda (tj. gornja meda) skupa S.
Ako skup S ima barem jednu donju (tj. gornju) ogradu, onda kazemo da je on
ogranicen odozdo (tj. ogranicen odozgo). Za skup S koji je istovremeno ogranicen
i odozdo i odozgo, kazemo krace samo da je ogranicen. Za skup koji nema niti jedne
donje/gornje ograde kazemo da je neogranicen odozdo/odozgo.
Zadatak 4.4. Dajte primjer skupa koji je ogranicen odozdo, ali je neogranicen odozgo.
Dajte primjer neogranicenog skupa.
Sada mozemo navesti tzv. aksiome inmuma i supremuma. Ta su dva aksioma od
osnovne vaznosti za razvoj i dobar temelj Matematicke analize.
AKSIOM (Infimum). Ako je S R neprazan skup koji je jos i ogranicen odozdo, tada
postoji (jedinstvena) donja ograda skupa S koja je najveca medu svim donjim ogradama
od S. Tj., realan broj zadovoljava sljedeca dva uvjeta:
(Inf1) je donja ograda skupa S;
(Inf2) Ako je d bilo koja druga donja ograda od S, onda je d .
Broj zovemo inmum skupa S, i oznacavamo sa
= inf S.
AKSIOM (Supremum). Ako je S R neprazan skup koji je jos i ogranicen odozgo,
tada postoji (jedinstvena) gornja ograda skupa S koja je najmanja medu svim gornjim
ogradama od S. Tj., realan broj zadovoljava sljedeca dva uvjeta:
(Sup1) je gornja ograda skupa S;
(Sup2) Ako je g bilo koja druga gornja ograda od S, onda je g.
Broj zovemo supremum skupa S, i oznacavamo sa
= sup S.
Napomena. Iako mi ovdje govorimo o dva aksioma, bitno je primijetiti da su oni
zapravo ekvivalentni! Naime, ako uzmemo da vrijedi aksiom inmuma, lako se pokaze da
vrijedi i aksiom supremuma. (Naravno, imamo i obratnu implikaciju.) Doista, ako je
, = S R ogranicen odozgo, onda je S := x [ x S ogranicen odozdo. Ali onda,
po aksiomu inmuma, postoji = inf(S). Denirajmo := . Sasvim je jasno da
zadovoljava (Sup1) i (Sup2); tj., = sup S.
Sljedeca opservacija o uvjetima (Inf2) i (Sup2) cesto se koristi kada radimo s poj-
movima inmuma i supremuma.
Napomena. Po deniciji donje ograde nepraznog skupa realnih brojeva, jasno je da
se uvjet (Inf2) mozemo dati u ekvivalentnoj formi ovako:
c _ B

S 64
65
(Inf2) Za svaki > 0, broj + nije donja ograda skupa S.
Sasvim analogno; po deniciji gornje ograde nepraznog skupa realnih brojeva, jasno
je da se uvjet (Sup2) mozemo dati u ekvivalentnoj formi ovako:
(Sup2) Za svaki > 0, broj nije gornja ograda skupa S.
Time je nasa kratka digresija gotova.
Teorem 4.2.
Svaki monoton i ogranicen niz realnih brojeva je konvergentan.
Dokaz. Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da niz (a
n
) raste; ako niz pada,
dokaz je sasvim isti s tim da namjesto supremuma moramo gledati inmum nize deniranog
skupa S. Nadalje, kako je taj niz i ogranicen, to postoji neki M > 0 takav da je [a
n
[ M,
za svaki n. Dakle, imamo:
a
1
a
2
a
3
i a
n
M, n N.
Ali to posebno znaci da je skup
S := a
n
[ n N = a
1
, a
2
, a
3
, . . .
ogranicen odozgo (sa M). Po Aksiomu (Sup.) postoji
:= sup S.
Tvrdimo da je taj upravo limes naseg niza; tj., da je
lima
n
= .
Da bismo to pokazali, neka je > 0 proizvoljan. Po Napomeni iza Aksioma (Sup.), znamo
da onda vise nije gornja ograda skupa S. No to znaci da postoji neki n
0
takav da je
a
n
0
> . Ali nas je niz rastuci, pa je onda i
a
n
a
n
0
> , n n
0
.
No odavde slijedi a
n
< ; tj.,
[ a
n
[ < , n n
0
.
Kako je to i trebalo pokazati, time je nas teorem dokazan.
Napomena 4.18. Gornji se teorem cesto iskazuje u malo lezernijoj formi ovako:
Monotonost & Ogranicenost = Konvergencija
Napomena 4.19. Primijetimo da, usprkos svoje velike vaznosti, ovaj teorem zapravo
ne govori kako za konkretan monoton i ogranicen niz (a
n
) efektivno izracunati limes =
lima
n
; usp. primjer niza u Napomeni 4.12(2).
c _ B

S 65
66
Sada cemo dati jos jedan zanimljiv, i za kasnije koristan, primjer konvergentnog niza.
No prije toga, podsjetimo se na jedan elementaran, ali vrlo koristan, teorem. Mi ovdje
dajemo varijantu za realne brojeve a i b, ali sve isto vrijedi i kad su ti brojevi iz skupa
C. (Ili, uz pravilnu interpretaciju, cak iz proizvoljnog komutativnog prstena s jedinicom;
npr. za a i b se moze uzeti polinome s realnim/kompleksnim koecijentima.) Podsjetimo
se isto tako na jos jedan pojam: Za bilo koji n N deniramo n faktorijela sa
n! := 1 2 3 (n 1) n;
tj., kao umnozak prvih n prirodnih brojeva. Posebno se dogovorom uzima da je
0! := 1.
Teorem. (Binomni teorem)
Za svaki n N i proizvoljne a, b R imamo
(a +b)
n
=
n

k=0
_
n
k
_
a
nk
b
k
=
n

k=0
_
n
k
_
a
k
b
nk
= a
n
+
_
n
1
_
a
n1
b + +
_
n
k
_
a
nk
b
k
+ +ab
n1
_
n
n 1
_
+b
n
,
gdje su tzv. binomni koecijenti
_
n
k
_
:=
n!
k! (n k)!
=
n (n 1) (n (k 1))
1 2 k
.
Zadatak 4.5. (i) Dokazite da za binomne koecijente vrijedi sljedeca jednakost:
_
n
k
_
+
_
n
k + 1
_
=
_
n + 1
k + 1
_
.
Odavde posebno zakljucite da za proizvoljne n N
0
i 0 k n imamo
_
n
k
_
N;
tj., binomni su koecijenti prirodni brojevi. (Primijetite da to nije bas sasvim
ocito iz denicije istih.) Koristeci gornju jednakost napravite prvih nekoliko
redaka u tzv. Pascalovom
5
trokutu.
(ii) Dokazite Binomni teorem; npr. pomocu matematicke indukcije.
Primjer 4.20.
(i) Neka je x R ksiran broj i promatrajmo niz (a
n
) deniran sa a
n
:= x
n
; tj.,
gledamo niz potencija broja x.
Tvrdnja. Niz (x
n
) konvergira samo za x (1, 1], i tada je
lim
n
x
n
=
_
0 ako x ,= 1,
1 ako x = 1.
5
B. Pascal (16231662), franc. lozof i matematicar
c _ B

S 66
67
Dokaz. Najprije gledamo ovaj slucaj:
Slucaj: x (0, 1).
Sada je 1/x > 1, i zato mozemo pisati
1
x
= 1 + , gdje je :=
1
x
1 > 0.
Nadalje, jedno od svojstava eksponencijalne funkcije govori da ako n > m, onda
x
n
> x
m
; jasno to za gore promatrani x (0, 1). Dakle, imamo x > x
2
> x
3
>
; tj., niz (x
n
) strogo monotono pada. No kako je ocito i x
n
> 0, slijedi da je
taj niz i ogranicen odozdo. Po prethodnom teoremu onda znamo da je niz (x
n
)
konvergentan; tj., postoji
:= lim
n
x
n
.
Pokazimo da je
= 0;
time ce ovaj slucaj biti rijesen. U tu svrhu, koristeci Binomni teorem i gornji
rastav 1/x = 1 + , primijetimo da je
1
x
n
=
_
1
x
_
n
= (1 + )
n
= 1 +
_
n
1
_
+O
= 1 +n +O,
gdje je O neki ostatak za koji ocito vrijedi O > 0. (Zasto?!) Odavde dalje
slijedi
1
x
n
> 1 +n x
n
<
1
1 +n
.
Sada, da bismo dobili lim
n
x
n
= 0, moramo vidjeti da za bilo koji > 0 postoji
n
0
takav da je [x
n
0[ = x
n
< , za svaki n n
0
. Ali, za proizvoljan n
0
N,
ocita je ekvivalencija
1
1 +n
0

< n
0
>
1

,
pa je stoga bilo koji n
0
koji zadovoljava posljednju nejednakost dobar. Tako je
ovaj slucaj rijesen.
Promatrajmo sada
Slucaj: x (1, 0).
Sada, koristeci vec gledani slucaj, zakljucujemo da imamo:
lim
n
[x
n
[ = lim
n
[x[
n
= 0 = lim
n
x
n
= 0.
(Zasto?! Primijetite da tu vrijednosti x
n
alterniraju lijevo-desno oko 0.)
Konacno, preostaju jos dvije posebne vrijednosti za x; tj.
Slucaj: x 0, 1.
Jasno, sada imamo posla s konstantnim nizovima (0, 0, . . .) i (1, 1, . . .), i stoga
nemamo sto dokazivati.
c _ B

S 67
68
(ii) Neka je sada x > 0 ksiran realan broj. Promatrajmo niz (a
n
) deniran sa
a
n
:=
n

x; tj., gledamo niz n-tih korijena broja x.

Tvrdnja. Niz (
n

x) je konvergentan s limesom
lim
n
n

x = 1.
Dokaz. Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da je x > 1; slucaj 0 < x <
1 se gleda analogno. Onda je jasno da niz (a
n
) strogo monotono pada; tj., imamo
a
1
> a
2
> . . . Isto tako, ocito je a
n
> 1, pa je dakle niz (a
n
) ogranicen odozdo.
Slijedi da je nas niz konvergentan, s nekim limesom ; naravno, 1. Pokazimo
da je bas = 1. U tu svrhu pretpostavimo suprotno; tj., da je = 1+, za neki
> 0. No onda bi bilo posebno a
n
1 + , a onda uzimanjem n-te potencije i
koristenjem Binomnog teorema dobivamo
x (1 + )
n
> 1 +n, n N.
Ali to bi onda posebno znacilo da je
x 1

> n, n N;
sto je ocito nemoguce.
I sljedeci je primjer ponovo jako interesantan. Napomenimo kako mi ovdje necemo
iskazane tvrdnje i dokazati; naime, tu su stvari nesto teze. (Nije da mi trenutno nemamo
dovoljno znanja za to, nego su argumenti tehnicki i malo dulji. Zainteresirani ce citalac
lako pronaci literaturu gdje se dokaz moze naci.)
Primjer 4.21.
Niz realnih brojeva (a
n
), ciji su clanovi denirani kao
a
n
:=
_
1 +
1
n
_
n
,
strogo monotono raste i ogranicen je odozgo (npr. sa M = 3). Slijedi da postoji limes
toga niza. Pokazuje se da je taj limes jednak
lim
n
_
1 +
1
n
_
n
= e 2, 71828 ,
tj., jednak famoznom broju e koji je, kako smo svojedobno rekli, izmedu ostalog i baza
prirodnih logaritama; ovdje e deniramo kako je objasnjeno u Napomeni 4.22.
Analogno, moze se pokazati da niz
_
1 +
1
n
_
n+1
strogo monotono pada. Kako je on ocito i ogranicen odozdo, s npr. M = 1, slijedi da i taj
niz ima limes. I pritom je zanimljivo da zapravo i ovaj put je limes ponovo jednak e.
Napomena 4.22. U sljedecem odjeljku bavit cemo se redovima; koji su, mozda tek
malo slobodnije receno, zapravo opet nizovi. U vezi s prethodnim primjerom, ovdje je
pravo mjesto za reci kako je stovise i red

k
1
k!
konvergentan; tj., niz (a
n
), gdje je
a
n
:=
n

k=0
1
k!
=
1
0!
+
1
1!
+ +
1
n!
,
c _ B

S 68
69
je konvergentan. Sada, limes toga niza je isto jednak e. Preciznije receno, e se najcesce
upravo i denira kao onaj broj koji je limes toga niza; tj.,
e := lima
n
=

k=0
1
k!
=
1
0!
+
1
1!
+
1
2!
+
1
3!
+
Evo i jednog, tek malo tezeg, zadatka. Za njegovo rjesavanje trebat ce koristiti saznanja
iz prethodnog primjera; usp. Primjer 4.20(ii).
Zadatak 4.6. Dokazite da niz (a
n
), ciji je opci clan dan sa
a
n
:=
n

n,
konvergira i da mu je limes jednak 1; tj., imamo
lim
n
n

n = 1.
(Uputa: Primijetite da je a
n
> a
n+1
ako i samo ako je n >
_
1+1/n
_
n
, te zakljucite da niz
strogo monotono pada od 3. mjesta nadalje; tj., a
3
> a
4
> . Nadalje, kako je taj niz
i ogranicen odozdo, s npr. M = 1, slijedi da je konvergentan s nekim limesom . Sada,
koristeci opet Binomni teorem, nije tesko pokazati da je nemoguce > 1. Kako je ocito
1, zakljucak je da je bas = 1.)
U nastavku dajemo jos neke korisne rezultate o nizovima. Najprije jedan teorem koji
necemo dokazivati. Mozemo tek reci da je ideja dokaza pokazati da promatrani niz ima
barem jedan monoton podniz, ili rastuci ili padajuci; a onda se pozovemo na Teorem 4.2.
Teorem 4.3. (Bolzano-Weierstrassov teorem o konvergentnom podnizu)
Svaki ogranicen niz realnih brojeva ima barem jedan konvergentan podniz.
Podsjetimo se da smo mi denirali pojam konvergentnog niza na nacin da smo pret-
postavili kako je za neki promatrani niz (a
n
) njegov limes zapravo poznat. U vezi s tim,
sljedece je pitanje sasvim prirodno.
Pitanje. Mozemo li u R (i u C) denirati konvergenciju niza na neki ekvivalentan
nacin, ali gledajuci samo clanove niza?
Da bismo odgovorili na to pitanje, sto ce biti ucinjeno u sljedecem teoremu, moramo
prije toga denirati jos jedan osnovni pojam.
Denicija 4.23. Niz realnih, ili kompleksnih, brojeva (a
n
) je Cauchyjev
6
, ili krace
C-niz, ako je ispunjen sljedeci uvjet:
( > 0) (n
0
N) m, n n
0
[a
m
a
n
[ <
Napomena 4.24. Gornju bismo deniciju, malo manje precizno, mogli izreci i ovako:
Niz (a
n
) je C-niz ukoliko za svaki > 0 postoji n
0
tako da je medusobna udaljenost bilo
koja dva clana a
m
i a
n
toga niza manja od , cim su indeksi m, n n
0
.
6
A. L. Cauchy (17891857), franc. matematicar
c _ B

S 69
70
Teorem 4.4. (Cauchyjev uvjet konvergencije niza)
Niz (a
n
) u skupu R je C-niz ako i samo ako je konvergentan. Drugim rijecima, imamo
ekvivalenciju:
Cauchyjev niz Konvergentan niz
Dokaz.
(=) Pretpostavimo da je
= lima
n
,
i neka je > 0 proizvoljan. Kako po pretpostavci niz (a
n
) konvergira prema , to po
deniciji konvergencije postoji neki n
0
takav da je:
[a
k
[ <

2
, k n
0
.
(Ovdje smo, iz razloga koji ce postat jasan u trenutku, napisali gornju ocjenu sa /2; to
je nastimavanje koje je standardna stvar u ocjenjivanju ovakve vrste.) No onda za bilo
koje m, n n
0
, ako stavimo k = m i k = n, imamo:
[a
m
a
n
[ = [a
m
(a
n
)[ [a
m
[ +[a
n
[ <

2
+

2
= .
No, po deniciji, to znaci da je nas niz zapravo C-niz.
(=) Pretpostavimo sada da je (a
n
) C-niz, pa dokazimo da je on onda konvergentan.
Ukratko receno, ideja dokaza je pokazati da je taj niz ogranicen, a zatim se pozvati na
Bolzano-Weierstrassov teorem. Dakle, najprije pokazimo:
Tvrdnja. Niz (a
n
) je ogranicen.
__
Dokaz: Uzmimo npr. = 1; naravno, mogli smo uzeti bilo koji > 0. Tada, po
deniciji C-niza, postoji neki n
0
takav da je [a
n
a
m
[ < = 1, cim su n, m n
0
. Stavimo
sada m = n
0
; tako dobivamo posebno [a
n
a
n
0
[ < 1. Onda slijedi
[a
n
[ = [a
n
0
+ (a
n
a
n
0
)[ [a
n
0
[ +[a
n
a
n
0
[ [a
n
0
[ + 1.
Sada, analogno kao u dokazu Teorema 4.1, stavimo m := max[a
1
[, [a
2
[, . . . , [a
n
0
1
[, i
onda M := maxm, 1 +[a
n
0
[. Evidentan je zakljucak kako imamo [a
n
[ < M, za svaki n;
tj., doista je promatrani niz ogranicen.

Dalje, koristeci Bolzano-Weierstrassov teorem, zakljucujemo da niz (a

n
) ima neki kon-
vergentan podniz (a
p
n
). Pretpostavimo da je limes toga podniza. Sada se odmah vidi
da i sam niz (a
n
) takoder konvergira prema tom istom ; tj., konvergetan je. (Napisite
detalje!) Time je teorem dokazan.
Prve tri tvrdnje posljednjeg teorema u ovom odjeljku, iskazano u lezernoj formi, govore
da se uzimanje limesa ponasa dobro s obzirom na standardne operacije na nizovima.
Druge dvije tvrdnje govore o vezi odnosa medu clanovima i odnosa medu odgovarajucim
limesima, kada je taj odnos standardna relacija usporedivanja biti manji ili jednak, tj.,
relacija . Posebno, tvrdnja (v) standardno se zove Teorem o sendvicu. Smisao te tvrdnje
je ovaj: Ako imamo neki niz (c
n
) za koji naslucujemo da je njegov limes, onda probamo
naci dva druga niza, (a
n
) i (b
n
), za koje je lakse pokazati da je
lim
n
a
n
= = lim
n
b
n
,
c _ B

S 70
71
a da u isto vrijeme nizovi (a
n
) i (b
n
) stiscu u sendvic niz (c
n
). Naime, tada cemo
pokazati da je i limes niza (c
n
) takoder jednak .
Teorem 4.5. (Operacije s konvergentnim nizovima)
Neka su (a
n
) i (b
n
) konvergentni nizovi u R, s limesima lima
n
= i limb
n
= . Tada
vrijedi sljedece:
(i) Niz (a
n
+b
n
) je takoder konvergentan, i za njegov limes imamo
lim(a
n
+b
n
) = lima
n
+ limb
n
= +
(ii) Niz (a
n
b
n
) je takoder konvergentan, i za njegov limes imamo
lim(a
n
b
n
) = lima
n
limb
n
=
(iii) Ako je ,= 0 i b
n
,= 0 za svaki n N, onda niz (a
n
/b
n
) takoder konvergira, i za
njegov limes imamo
lim
a
n
b
n
=
lima
n
limb
n
=

(iv) Ako je a
n
b
n
za sve indekse n N, osim eventualno za konacno mnogo njih,
onda imamo ; tj.,
a
n
b
n
, n N =
(v) (Teorem o sendvicu za nizove)
Ako je = i ako je (c
n
) neki niz takav da je
a
n
c
n
b
n
za sve indekse n N, osim eventualno za konacno mnogo njih, onda je niz (c
n
)
takoder konvergentan s limesom
limc
n
= =
Dokaz.
(i) Oznacimo c
n
:= a
n
+ b
n
. Neka je > 0 proizvoljan. Tada, jer niz (a
n
) je konver-
gentan s limesom , postoji neki n
1
takav da je
[a
n
[ <

2
, n n
1
.
Analogno, jer (b
n
) je konvergentan s limesom , postoji neki n
2
takav da je
[b
n
[ <

2
, n n
2
.
Stavimo sada n
0
:= maxn
1
, n
2
. Tada, za svaki n n
0
, imamo istovremeno obje gornje
nejednakosti; i onda
[c
n
( +)[ [a
n
[ +[b
n
[ <

2
+

2
= .
c _ B

S 71
72
No to upravo znaci da je niz (c
n
) konvergentan, s limesom +.
(ii) Buduci je niz (a
n
) konvergentan, to je po Teoremu 4.1(ii) on i ogranicen. Znaci,
postoji neki M > 0 takav da je [a
n
[ < M za svaki n. Neka je sada ponovo > 0 proizvoljan.
Stavivsi

:=

M +[[
,
analogno kao i u (i), vidimo da postoje neki n
1
, n
2
za koje vrijedi:
[a
n
[ <

, n n
1
,
[b
n
[ <

, n n
2
.
(Ovo je opet neko nastimavanje ocjena.) Denirajmo ponovo n
0
kao maksimum od n
1
i n
2
. Tada, koristeci gornje nejednakosti, za svaki n n
0
imamo
[a
n
b
n
[ = [a
n
(b
n
) + (a
n
)[ [a
n
[ [b
n
[ +[a
n
[ [[
< M

[[ = (M +[[)

= .
No to upravo znaci da je niz (c
n
), c
n
:= a
n
b
n
, konvergentan s limesom .
(iv) Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da je a
n
b
n
za svaki n N. Da bismo
dokazali tvrdnju, pretpostavit cemo suprotno. Tj., pretpostavimo da je > . Neka je
onda uzet bilo koji takav da je
0 < <

2
.
Sada, kako je lima
n
= i limb
n
= , postoji neki n
0
takav da je istovremeno [a
n
[ <
i [b
n
[ < , za svaki n n
0
. (Sasvim precizno, tu kao i prije nademo neke n
1
i n
2
, pa
onda stavimo n
0
za njihov maksimum.) Dakle, za svaki n n
0
imamo
a
n
( , +) ( , +).
Medutim, izborom naseg -a, imamo posebno
+ < ,
sto govori da je desni kraj prvog otvorenog intervala manji od lijevog kraja drugog otvorenog
intervala. A onda, gornji je presjek tih intervala prazan skup. No to je kontradikcija s tim
da su u presjeku svi a
n
-ovi za n n
0
. Time je i ova tvrdnja dokazana.
(v) Najprije moramo vidjeti da niz (c
n
) jest konvergentan. To mozemo npr. naciniti,
koristeci Teorem 4.4, ovako. Neka je > 0 proizvoljan. Onda, kao u (iii), kako je lima
n
=
i limb
n
= , postoji neki n
0
takav da je istovremeno [a
k
[ < /2 i [b
k
[ < /2, za
svaki k n
0
. Odavde, jer = , slijedi ocjena
[b
m
a
n
[ = [b
m
+ a
n
[ < [b
m
[ +[a
n
[ <

2
+

2
= ,
za bilo koje m, n n
0
. Isto tako, tu imamo i ocjenu 0 < b
k
a
k
< , a zatim i
0 < c
k
a
k
< & 0 < b
k
c
k
< , k n
0
;
naime, najprije stavimo u prethodnu ocjenu m = n = k, a onda iskoristimo da je a
k

c
k
b
k
. Neka su sada m, n n
0
proizvoljno uzeti. Po svemu navedenomu, imamo
[c
m
c
n
[ [(c
m
b
m
) + (b
m
a
n
) + (a
n
c
n
)[ [c
m
b
m
[+[b
m
a
n
[ +[a
n
c
n
[
= (b
m
c
m
) +[b
m
a
n
[ + (c
n
a
n
) < + + = 3.
c _ B

S 72
73
Znaci, za zadani > 0 mi smo nasli n
0
takav da je
[c
m
c
n
[ < 3, m, n n
0
.
No to znaci da je zapravo (c
n
) C-niz. Ali onda, po Teoremu 4.4, on je i konvergentan niz,
s nekim limesom . Medutim, uz ponovno koristenje nejednakosti a
n
c
n
b
n
, primjena
tvrdnje (iv) na parove nizova (a
n
) i (c
n
), te (c
n
) i (b
n
), zakljucujemo da je
& = = = .
Time je i tvrdnja (v) dokazana.
Zadatak 4.7. Dokazite tvrdnju (iii) u prethodnom teoremu.
Ovaj odjeljak zavrsavamo generalizacijom pojma konvergencije nizova; tzv. konver-
gencijom u beskonacnost. Naime, ako imamo npr. niz (a
n
), gdje je a
n
:= n, onda
je sasvim jasno ponasanje clanova toga niza u beskonacnosti. Tj., kada indeks n postaje
neograniceno velik, onda i clan a
n
postaje neograniceno velik. Tu bismo zapravo htjeli
reci da a
n
tezi u beskonacnost. I medu svim nizovima koji su po nasoj deniciji kon-
vergencije u stvari divergentni, izdvojit cemo jednu dosta pitomu podklasu nizova koje
cemo zvati konvergentnima u ovom malo prosirenom smislu.
Denicija 4.25. Kazemo da niz realnih brojeva (a
n
) konvergira prema + ako
vrijedi sljedeci uvjet:
(E > 0) (n
0
N)
_
n n
0
= a
n
> E
_
Niz (a
n
) konvergira prema ako vrijedi sljedeci uvjet:
(E > 0) (n
0
N)
_
n n
0
= a
n
< E
_
c _ B

S 73
74
5. Redovi realnih brojeva
Operacija zbrajanja realnih, i kompleksnih, brojeva je prva osnovna operacija; naravno,
mnozenje je druga osnovna operacija. Zbrajanje dva broja na evidentan se nacin poopcava
na zbroj od po volji mnogo, ali konacno, pribrojnika. Dakle, ako su dani npr. brojevi
a
1
, a
2
, . . . , a
N
R, na jednoznacan je nacin odreden njihov zbroj
N

n=1
a
n
= a
1
+a
2
+ +a
N
.
Sada je sasvim prirodno pitati sljedece: Mozemo li za beskonacno mnogo realnih brojeva
a
1
, a
2
, . . . u nekim slucajevima tom skupu pridruziti, na neki razuman nacin, njegov zbroj

n=1
a
n
= a
1
+a
2
+ +a
n
+ =?
Odgovorom na to pitanje bavimo se u ovom odjeljku. Najprije cemo denirati objekte
koje zelimo promatrati; to su tzv. redovi. Kao sto cemo u trenutku vidjeti, red je zapravo
par nizova. A onda, pitanje da na neki razuman nacin deniramo zbroj reda svodi se na
pojam koji vec znamo. Sasvim precizno, stvar ce biti u tome da proucavamo konvergenciju
tzv. niza parcijalnih suma. Mogli bismo stvar, u malo grubljoj formi, kazati i ovako:
Redovi su u biti ponovo nizovi! Sad, ako je tako, onda se odmah namece pitanje: A
zasto se uopce baviti redovima, ako su to opet nizovi?! Jedan od mogucih odgovora na to
pitanje bi mogao biti da su ipak redovi kao objekti i sami za sebe zanimljivi, a k tome su
i povijesno bili i prije i bolje proucavani nego nizovi. Osim toga, redovi su u stanovitom
smislu bili i preteca pojmu integrala, tako da su korisna preliminarna materija za kasnije
bolje razumijevanje i pojma integrala i same tehnike integriranja.
Napomena. Naglasimo kako su naravno nasa saznanja o nizovima apsolutno potrebna
za dobro razumijevanje sadrzaja ovog odjeljka. Isto tako naglasimo da cemo sadrzaj
samog odjeljka prezentirati u nesto kompaktnijoj formi nego li smo to radili kod nizova.
Drugim rijecima, ponekad ce biti manje detalja napisano, sto ce iziskivati mali dodatni
napor citatelju da prezentirano cita uz olovku i papir, te tako eventualno nadopuni
argumentiranje do potrebne razumljivosti.
Denicija 5.1. Red realnih (ili kompleksnih) brojeva

a
n
=

n
a
n
= a
1
+a
2
+
je ureden par nizova
_
(a
n
), (s
n
)
_
, gdje je (s
n
) niz parcijalnih suma
s
1
:= a
1
,
s
2
:= s
1
+a
2
= a
1
+a
2
,

i opcenito
s
n
:= s
n1
+a
n
= a
1
+ +a
n
c _ B

S 74
75
Posebno, a
n
se zove n-ti clan reda, a s
n
zovemo n-ta parcijalna suma.
Napomena 5.2. Slicno kao i kod nizova, neki ce od promatranih redova imati clanove
a
n
koji nisu indeksirani po skupu N. Tako cemo npr. cesto imati redove oblika

a
n
, kada
n ide po skupu N
0
; drugim rijecima, imat cemo redove oblika

n0
a
n
= a
0
+a
1
+a
2
+
Tek kao informaciju spomenimo da se npr. u tzv. Kompleksnoj analizi promatraju
nizovi kompleksnih brojeva ciji su clanovi indeksirani po Z; drugim rijecima, gledaju se
redovi oblika

nZ
a
n
= +a
2
+a
1
+a
0
+a
1
+a
2
+
(Za takve se redove uvodi pojam konvergencije na nacin da kazemo da red

nZ
a
n
kon-
vergira ukoliko redovi

nN
0
a
n
i

nN
a
n
oba konvergiraju; posljednje u smislu dolje
dane konvergencije redova kakve mi ovdje promatramo.)
Evo sada nekih prvih primjera redova.
Primjer 5.3.
(i) Red prirodnih brojeva je dan kao

n = 1 + 2 + 3 +
(ii) Niz reciprocnih vrijednosti prirodnih brojeva je dan kao

1
n
= 1 +
1
2
+
1
3
+
Kao sto cemo uskoro vidjeti, taj je red vrlo zanimljiv u matematici. I cak ima i
posebno ime; zove se harmonijski red.
(iii) Niz reciprocnih vrijednosti kvadrata prirodnih brojeva je dan kao

1
n
2
= 1 +
1
2
2
+
1
3
2
+
Napomenimo kako i taj red ima dugu i zanimljivu povijest.
(iv) Ako je q R, onda mozemo promatrati red

q
n1
= 1 +q +q
2
+ ;
on se zove geometrijski red.
Sada cemo dati i najavljenu deniciju konvergencije reda.
Denicija 5.4. Kazemo da red realnih, ili kompleksnih, brojeva

a
n
konvergira
(tj. divergira) ako pripadni niz parcijalnih suma (s
n
) konvergira (tj. divergira). Pritom,
ako postoji s = lims
n
, onda broj s zovemo suma, ili zbroj, reda

a
n
i pisemo
s =

n=1
a
n
c _ B

S 75
76
Nadalje, posebno kazemo da red

a
n
konvergira prema ako niz parcijalnih suma (s
n
)
konvergira prema ; i tada pisemo

n=1
a
n
= .
Napomena 5.5. (1) Primijetimo kako su red i njegova suma zapravo potpuno razliciti
objekti. Naime, kako smo rekli, red je par nizova, dok je suma reda broj. Da bismo uvijek
tocno znali na sto mislimo mi cemo se u daljnjem uvijek striktno drzati sljedece, zapravo
implicite dogovorene, konvencije: Kada pisemo

a
n
ili

n
a
n
ili

nN
a
n
mislimo na
red kao objekt; a kad pisemo

n=1
a
n
, onda mislimo na realan, ili kompleksan, broj koji
predstavlja sumu reda

a
n
.
(2) Ako je dan red kompleksnih brojeva

z
n
, gdje je z
n
= a
n
+b
n
i a
n
, b
n
R, onda
se lako pokazuje da taj red konvergira ako i samo ako redovi

a
n
i

b
n
oba konvergiraju.
U tom slucaju za sumu reda imamo

n=1
z
n
=
_

n=1
a
n
_
+
_

n=1
b
n
_
.
S ciljem da bismo sto prije povezali redove uz pitanje njihove konvergencije, sada cemo
se kratko osvrnuti na pitanje konvergencije za redove iz Primjera 5.3. Naglasimo kako mi
u trenutku nismo spremni dati i dokaze tvrdnji iskazanih u (iii) i (iv); za to tek trebamo
neke dodatne stvari koje ce biti nacinjene kasnije.
Primjer 5.6.
(i) Red prirodnih brojeva

n = 1 + 2 + 3 + ocito divergira; ili preciznije, kon-
vergira prema +.
(ii) Malo kasnije cemo pokazati da harmonijski red takoder konvergira prema +;
v. Primjer 5.9. Isto tako pokazat cemo da za razliku od harmonijskog reda
red

1/n
2
= 1 + 1/2
2
+ 1/3
2
+ konvergira; za to cemo trebati tzv. Kriterij
usporedivanja redova, koji je sadrzaj Teorema 5.4. Iako to nije sasvim jednostavno
za pokazati, i mi to niti necemo raditi, spomenimo da je suma toga reda doista
prava zanimljivost. Naime pokazuje se da je suma

n=1
1
n
2
=

2
6
.
(iii) Geometrijski red konvergira samo za q (1, 1), dok za sve ostale vrijednosti od
q divergira; preciznije, sto je ocito, za q [1, +) taj red konvergira prema +.
Precizna informacija o konvergenciji geometrijskog reda bit ce sadrzaj Teorema
5.3. Mozda bismo ovdje mogli navesti samo jedan specijalan primjer, tj., slucaj
q = 1/2. Elementarnim rezoniranjem lako se moze pokazati da je sada pripadni
geometrijski red konvergentan, te da mu je suma

n=1
1
2
n1
= 2.
Napomena 5.7. Racunanje same sume reda iz (ii) u gornjem Primjeru pripisuje se
Euleru
7
; koji je navodno time bio vrlo ponosan! Osim toga, Euler je racunao i sume redova
7
Leonhard Euler (17071783), veliki svicarski matematicar
c _ B

S 76
77

1/n
2k
, za nekoliko prvih prirodnih brojeva k > 1; tako je pokazao da su sve te sume
oblika

1/n
2k
= R
k

2k
,
gdje je R
k
neki pozitivan racionalan broj koji se u svakom konkretnom slucaju moze,
nacelno, precizno izracunati. Specijalno je npr.

n=1
1/n
4
=
4
/90 i

n=1
1/n
6
=
6
/945.
Zapravo se pokazuje da racunanja suma takovih redova predstavlja tek neke prve ele-
mentarne informacije u okviru tzv. Teorije Riemannove Zeta-funkcije, koja je jedna od
centralnih i glavnih teorija u modernoj matematici.
Sljedeci je teorem jednostavna opservacija o konvergentnim redovima. Da bismo bolje
razumijeli o cemu se tu radi pretpostavimo da imamo neki red

a
n
, koji je konvergentan i
kojemu su svi clanovi pozitivni. Sada, pretpostavka konvergentnosti toga reda podrazumi-
jeva da mi zbrajamo beskonacno mnogo pozitivnih realnih brojeva, a da je pritom dobiveni
zbroj (tj., precizno govoreci, suma reda) konacna. No onda je intuitivno prilicno jasno da
sumandi u toj beskonacnoj sumi moraju postajati sve manji i manji, tj. da clanovi reda
teze prema nuli. Teorem kaze da je to doista tako; stovise, cak i bez pretpostavke da su svi
clanovi reda pozitivni. (Mozda, ako to jos uvijek nije sasvim jasno, sljedeci primjer moze
pomoci. Zamislite da npr. imate neki kvadrat u koordinatnom sustavu, npr. sa stranicama
duljine 1, i da u njemu morate ucrtati beskonacno mnogo krugova /
1
, /
2
, . . ., od kojih
se nikoja dva ne presjecaju. Krugove ucrtavamo tako da odredimo srediste S
n
kruga /
n
i kazemo koliki mu je radijus r
n
. Jasno je da ima beskonacno mnogo takovih smjestenja
krugova u dani kvadrat. No ako zamislimo bilo koje takvo smjestenje pa pocnemo stavljati
prvi krug, zatim drugi krug, itd., sasvim je jasno da sto budemo ucrtali vise krugova, za
sljedece ce krugove biti sve manje mjesta u kvadratu. A to znaci da ce krugovi postajat
sve manji i manji; u limesu, kada n ide u beskonacnost, radijusi r
n
naravno idu u nulu.)
Teorem 5.1. (Nuzan uvjet konvergencije reda)
Pretpostavimo da imamo red

a
n
, te da je on konvergentan. Tada je nuzno
lima
n
= 0.
Napomena 5.8. (1) Pojasnimo zasto se gornji rezultat zove Nuzan uvjet konvergen-
cije reda. Ako opcenito u logici sudova imamo neka dva suda A i B, za koje vrijedi da
A implicira B, tj. A B, to vrlo cesto citamo i kao: Ako je A, onda je nuzno B.
I tada govorimo da je B nuzan uvjet za A. Isto tako, u toj situaciji govorimo i da je
A dovoljan uvjet za B. Naime, da bismo imali sud B, dovoljno je imati sud A; jer cim
imamo A, imamo i B, buduci A povlaci B. Naravno, u nasem teoremu su A i B dani
ovako: A =Red

a
n
je konvergentan; B =Limes clanova reda lima
n
= 0.
Ovdje je dobro mjesto i za sljedecu primjedbu. U slucaju da imamo neka dva suda A
i B, ali koji su ovaj put ekvivalentni, tj. A B, to onda vrlo cesto citamo i kao: Ako je
A, onda je nuzno B; i B je dovoljno za A. Ili kazemo da je B nuzan i dovoljan uvjet za
A.
(2) Sada kada imamo ovaj teorem, znamo da konvergentan red mora imati sve manje
i manje clanove, koji u limesu teze prema 0. Sada, pomalo naivno pitanje koje se ovdje
c _ B

S 77
78
odmah namece glasi: Imamo li mozda u gornjem teoremu cak i ekvivalenciju recena dva
suda? Tj., mora li mozda svaki red

a
n
, za koji znamo da zadovoljava uvjet lima
n
= 0,
biti nuzno konvergentan? Odgovor na to pitanje, kako cemo vidjeti u Primjeru 5.9, je NE!
Znaci, gornji teorem mozemo pamtiti kao:
Red

a
n
konvergira = lima
n
= 0
No tu nemamo i ekvivalenciju!
Dokaz Teorema 5.1. Podsjetimo se da, po deniciji parcijalnih suma, vrijedi s
n
=
s
n1
+a
n
. To drugacije napisemo kao
a
n
= s
n
s
n1
.
No gornje mozemo shvatiti ovako: Niz (a
n
) dan je kao razlika nizova (s
n
) i (s
n1
). (Ovdje,
ako stavimo s
0
= 0, imamo (s
n
) = (s
1
, s
2
, s
3
, . . .) i (s
n1
) = (0, s
1
, s
2
, . . .).) Sada, ako je
lims
n
= s, onda je jasno da je takoder i lims
n1
= s. Po teoremu o nizovima koji kaze
da je limes sume/razlike dva niza suma/razlika limesa tih dvaju nizova, imamo
lima
n
= lim(s
n
s
n1
) = lims
n
lims
n1
= s s = 0.
Time je teorem dokazan.
Primjer 5.9.
Cilj nam je ovdje pokazati da je harmonijski red dobar primjer da bismo vidjeli kako
u prethodnom teoremu doista nemamo ekvivalenciju izmedu konvergencije reda

a
n
i
uvjeta lima
n
= 0. Naime, za harmonijski red

1/n i njegove canove a
n
:= 1/n imamo
lima
n
= lim1/n = 0. Medutim, imamo i sljedecu cinjenicu:
Tvrdnja. Harmonijski red konvergira prema +; tj.,

n=1
1
n
= +
Dokaz. Buduci su clanovi reda 1/n pozitivni, za niz parcijalnih suma imamo
s
n
< s
n+1
, n N;
tj., niz (s
n
) strogo monotono raste. Nadalje, posebno za podniz (s
2
n) imamo:
s
2
= 1 + 1/2,
s
4
= s
2
+ 1/3 + 1/4 > s
2
+ 1/4 + 1/4 = s
2
+ 1/2 = 1 + 2 1/2,
s
8
= s
4
+ 1/5 + 1/6 + 1/7 + 1/8 > s
4
+ 4 1/8 = s
4
+ 1/2 = 1 + 3 1/2.
Matematickom indukcijom lako se vidi da imamo opcenito
s
2
n > 1 +n
1
2
, n N.
No onda je sasvim jasno kako vrijedi
lim
n
s
2
n = +.
c _ B

S 78
79
Zakljucak, iz posljednje cinjenice i prije uocenog da niz (s
n
) strogo monotono raste, je da
je niz (s
n
) monoton i odozgo neogranicen. Tvrdnja slijedi.
Sljedeci teorem govori o analogonu, za redove, vec spomenutog rezultata za nizove koji
je rekao da je zbroj konvergentnih nizova ponovo konvergentan niz. Spomenimo ovdje
kako postoje i rezultati koji govore o konvergeciji produkta konvergentnih redova, no mi
to ovdje necemo raditi. Vezano uz to bitno je naglasiti da se pritom produkt denira na
sljedeci nacin: Ako su dana dva reda

a
n
i

b
n
, deniramo njihov produkt kao red

c
n
,
gdje je c
1
:= a
1
b
1
, c
2
:= a
1
b
2
+a
2
b
1
, i opcenito
c
n
:= a
1
b
n
+a
2
b
n1
+ +a
n
b
1
.
(O jednoj drugoj, pomalo naivnoj, deniciji produkta i pitanju konvergencije v. Zadatak
5.1. Ali naglasimo kako ova druga mogucnost zapravo nema (gotovo) nikakve vaznosti za
proucavanje redova. Uostalom, i kada imamo konacno sumanada, npr. X = x
1
+ +x
k
i Y = y
1
+ +y
k
, onda produkt XY ne racunamo kao x
1
y
1
+ +x
k
y
k
, nego mnozimo
svaki sumand od X sa svakim sumandom od Y .)
Teorem 5.2.
Neka su

a
n
i

b
n
konvergentni redovi. Tada je i red

(a
n
+ b
n
) takoder konver-
gentan, i za njegovu sumu vrijedi

n=1
(a
n
+b
n
) =

n=1
a
n
+

n=1
b
n
.

Stovise, za proizvoljne , R, red

(a
n
+ b
n
) konvergira, i za njegovu sumu
vrijedi

n=1
(a
n
+b
n
) =
_

n=1
a
n
_
+
_

n=1
b
n
_
Dokaz. Oznacimo sa (A
n
), (B
n
) i (C
n
) nizove parcijalnih suma za redove

a
n
,

b
n
i

(a
n
+b
n
), redom. Posebno imamo:
A
n
:= a
1
+ +a
n
,
B
n
:= b
1
+ +b
n
,
C
n
:= (a
1
+b
1
) + + (a
n
+b
n
).
Nadalje, kako je red

a
n
konvergentan, postoji njegova suma A. Ili malo drukcije, po
deniciji konvergencije postoji limes niza (A
n
) i on je jednak A; tj., A = limA
n
. Analogno,
konvergencija reda

b
n
, cija je suma neki broj B, povlaci da postoji limes limB
n
= B.
Sada , evidentno je
C
n
= A
n
+B
n
, n N.
Odavde, po teoremu o operacijama s konvergentnim nizovima slijedi da za sumu reda

(a
n
+b
n
) imamo

n=1
(a
n
+b
n
) = lim(A
n
+B
n
) = limA
n
+ limB
n
= A+B =

n=1
a
n
+

n=1
b
n
.
c _ B

S 79
80
Tako je teorem dokazan.
Zadatak 5.1. Pretpostavimo da imamo dva konvergentna reda,

a
n
i

b
n
, realnih
brojeva. Ako bismo denirali novi red

c
n
, gdje je c
n
:= a
n
b
n
, mora li on nuzno biti
ponovo konvergentan? Isto pitanje, uz pretpostavku da su npr. svi clanovi a
n
, b
n
> 0, te
da je sada c
n
:= a
n
/b
n
.
Teorem o geometrijskom redu, koji slijedi, vrijedi ako je broj q u njemu iz C; s potpuno
istim dokazom. No kako se mi ovdje prvenstveno bavimo redovima realnih brojeva, teorem
je formuliran za takove redove.
Teorem 5.3. (Geometrijski red)
Ako broj q R zadovoljava uvjet [q[ < 1, onda geometrijski red

q
n1
konvergira i
suma mu je 1/(1 q); tj.,

n=1
q
n1
=
1
1 q
Ako je [q[ 1, onda geometrijski red divergira.
Dokaz. Najprije se podsjetimo da za brojeve x, y R i n N vrijedi sljedeci identitet
za razliku n-tih potencija:
x
n
y
n
= (x y)(x
n1
+y
n2
y + +y
n1
);
to se odmah vidi tako da desnu stranu izmnozimo, te pokratimo odgovarajuce sumande.
Ako sada stavimo gore x = 1 i y = q, dobijemo
1 q
n
= (1 q)(1 +q + +q
n1
),
a odavde onda slijedi da je n-ta parcijalna suma geometrijskog reda jednaka
s
n
= 1 +q + +q
n1
=
1 q
n
1 q
=
1
1 q

q
n
1 q
.
Tako smo niz (s
n
) napisali kao zbroj konstantnog niza
_
1/(1 q)
_
i niza (a
n
), gdje smo
stavili a
n
:= q
n
/(1 q). Onda, koristeci cinjenicu da za q (1, 1) imamo limq
n
= 0 (v.
Primjer 4.20), te ponovo teorem o operacijama s konvergentnim nizovima, slijedi da je
lims
n
=
1
1 q
.
Time je slucaj kada imamo konvergenciju dokazan.
Ako je [q[ 1, onda je i [q
n
[ = [q[
n
1; no to posebno znaci da nije ispunjen nuzan
uvjet konvergencije.
Napomena 5.10. Naglasimo kako teorem o geometrijskom redu, pored toga sto je
i sam po sebi vrlo koristan, igra bitnu ulogu i u dokazima jos dva vrlo interesntna teo-
rema. Ti se teoremi standardno zovu DAlembertov kriterij, odnosno Cauchyjev kriterij
konvergencije reda; v. Teoreme 5.7 i 5.8.
c _ B

S 80
81
Sada cemo iskazati i dokazati prvi u seriji od cetiri vazna teorema-kriterija, koji
omogucavaju da se za razne tipove redova ustvrdi njihova konvergencija. Taj prvi teorem
daje u brojnim situacijama konvergenciju/divergenciju nekog promatranog reda (a
n
), pod
uvjetom da imamo neki drugi red (b
n
) za kojega znamo da je konvergentan/divergentan, a
ciji se clanovi mogu lako usporediti sa clanovima reda (a
n
). No najprije jedna napomena.
Napomena 5.11. Posebno su zanimljivi redovi realnih brojeva (a
n
) s pozitivnim
clanovima; tj., kada imamo a
n
0 za svaki n. (Zapravo, uobicajeno je govoriti da je
broj x R pozitivan ako je x > 0, odnosno da je nenegativan ako je x 0; tako da bi u
recenoj situaciji bilo korektnije govoriti o redu s nenegativnim clanovima.) Naime za neki
takav red odgovarajuci niz parcijalnih suma (s
n
) je monotono rastuci; tj.,
0 s
1
s
2
s
n

Ali to onda znaci, po teoremu koji govori da monotonost i ogranicenost niza povlace
konvergenciju, da za redove s pozitivnim clanovima vrijedi sljedece:
Red

a
n
konvergira Niz (s
n
) je ogranicen odozgo
Teorem 5.4. (Kriterij usporedivanja redova)
Neka su

a
n
i

b
n
redovi s pozitivnim clanovima, te pretpostavimo da postoji neki
broj K > 0 takav da imamo nejednakosti
a
n
Kb
n
, n N.
Tada imamo sljedece tvrdnje.
(i) Ako red

b
n
konvergira, onda i red

a
n
konvergira, te za njihove sume vrijedi

n=1
a
n
K

n=1
b
n
(ii) Vrijedi implikacija:
Red

a
n
divergira = Red

b
n
divergira
Dokaz. Neka su sa (A
n
) i (B
n
) oznaceni nizovi parcijalnih suma za redove

a
n
i

b
n
, redom.
(i)

Cinjenica da red

b
n
konvergira ekvivalentna je postojanju limesa
B := limB
n
;
i, jer se radi o redu s pozitivnim clanovima, imamo
B
1
B
2
& B
n
B n N.
Nadalje, koristeci pretpostavku a
n
Kb
n
, slijedi
A
n
KB
n
KB.
c _ B

S 81
82
Ali to znaci da je niz (A
n
) ogranicen odozgo; sa M := KB. Uzevsi u obzir receno u
Napomeni 5.11, imamo konvergenciju reda

a
n
. Sada, analogno kao prije za red

b
n
,
konvergencija reda

a
n
ekvivalentna je postojanju limesa
A := limA
n
.
Medutim, iz pokazane nejednakosti A
n
KB zakljucujemo da je i A B; tj., imamo
tvrdnju o nejednakostima za sume promatranih dvaju redova.
(ii) Sada red

a
n
divergira, ili preciznije receno konvergira prema +; tj., limA
n
=
+. No onda iz nejednakosti A
n
KB
n
, koje ponovo vrijede, slijedi da je i limB
n
=
+.
Napomena 5.12. Sjetimo se kako smo rekli da o konvergenciji niza ne odlucuje
ponasanje njegovih pocetnih clanova. Sukladno tome, odgovaraju va varijanta prethodnog
teorema vrijedi, i u neznatno jacoj formi. Tj., ako gore danu pretpostavku oslabimo ovako:
Imamo nejednakosti
a
n
K b
n
,
za sve osim eventualno konacno mnogo n-ova. Medutim, primijetimo kako sada u (i) nece
vise nuzno vrijediti napisana nejednakost za sume redova. (Nadite primjer koji pokazuje
posljednje receno!)
Primjer 5.13.
Pokazat cemo jednu prije najavljenu tvrdnju.
Tvrdnja. Red

1/n
2
konvergira.
Dokaz. Oznacimo a
n
:= 1/n
2
, te isto tako b
1
:= 1 i b
n
:= 1/n(n 1) za svaki n 2.
Ocito je
a
n
1 b
n
;
tj., za K := 1 imamo a
n
Kb
n
. Za dokaz Tvrdnje dovoljno je pokazati da red

b
n
konvergira. Da to vidimo, najprije sa (B
n
) oznacimo njegov niz parcijalnih suma. Onda
je
B
n
= 1 +
1
1 2
+
1
2 3
+ +
1
(n 1)n
= 1 +
2 1
1 2
+
3 2
2 3
+ +
n (n 1)
(n 1)n
= 1 +
_
2
1 2

1
1 2
_
+
_
3
2 3

2
2 3
_
+ +
_
n
(n 1)n

n 1
(n 1)n
_
= 1 +
_
1
1
2
_
+
_
1
2

1
3
_
+ +
_
1
n 1

1
n
_
= 2
1
n
;
u posljednjem redu gore svi se sumandi, osim prva dva i zadnjega, pokrate. Odavde je
ocito
B := limB
n
= 2;
i posebno red

b
n
konvergira. Prethodni teorem daje Tvrdnju.
Podsjetimo se kako smo rekli da je stovise

n=1
1/n
2
=
2
/6; jasno
2
/6 2.
Zadatak 5.2. Dokazite da je red

1
(2n 1)
2
= 1 +
1
3
2
+
1
5
2
+
konvergentan. Kolika mu je suma?
c _ B

S 82
83
Zadatak 5.3. Dokazite da red

1/n
s
divergira za svaki s [0, 1], te konvergira za
svaki s [2, +). (Pomocu tzv. Integralnog kriterija konvergencije reda, moze se lako
pokazati da gornji red stovise konvergira za svaki s > 1.)
Da bismo naveli sljedeci teorem, ciji cemo (jednostavan) dokaz izostaviti, prvo moramo
uvesti jos jedan vazan pojam.
Denicija 5.14. Kazemo da red

a
n
apsolutno konvergira ukoliko red

[a
n
[ kon-
vergira. Red

a
n
je uvjetno konvergentan ako on konvergira, ali red

[a
n
[ divergira.
Teorem 5.5.
Ako je red

a
n
apsolutno konvergentan, onda je on i konvergentan, te vrijedi

n=1
a
n

n=1
[a
n
[
Drugim rijecima, imamo implikaciju:
Apsolutna konvergencija = Konvergencija
Napomena 5.15. Prethodni teorem omogucava da gledajuci neke redove s pozitivnim
clanovima dobivamo informaciju o konvergenciji redova ciji clanovi nisu pozitivni. Kao
ilustraciju za to pogledajmo primjer reda

a
n
:= 1
1
2
2

1
3
2
+
1
4
2
+
1
5
2

1
6
2

1
7
2
+
Buduci je

[a
n
[ =

1/n
2
, a kako znamo da je to konvergentan red, jasno je da i red

a
n
konvergira. Naravno, pitanje kolika je suma

n=1
a
n
ne cini se trivijalnim.
Zadatak 5.4. Dokazite da je red

(1)
n+1
1
n
2
= 1
1
2
2
+
1
3
2

1
4
2
+
konvergentan. Kolika mu je suma? (Uputa: Zbrojite gornji red i red

1/(2n)
2
, a zatim
koristite Zadatak 5.2.)
Kao uvertiru u tzv. Leibnizov kriterij pogledajmo sljedeci primjer. Izmedu ostalog, to
ce dati i primjer uvjetno konvergentnog reda.
Primjer 5.16.
Tvrdnja. Red

(1)
n+1
1
n
= 1
1
2
+
1
3

1
4
+
uvjetno konvergira.
c _ B

S 83
84
Dokaz. Ako stavimo a
n
:= (1)
n+1
1/n, onda je

[a
n
[ =

1/n harmonijski red.
Dakle, dovoljno je pokazati da red

a
n
konvergira; po deniciji onda slijedi da zapravo
uvjetno konvergira. Da bismo to pokazali, gledajmo podniz (s
2n
) niza parcijalnih suma
(s
n
). Kako je
s
2n
= s
2n2
+
_
1
2n 1

1
2n
_
= s
2n2
+
1
2n(2n 1)
,
imamo 0 < s
2
< s
4
< ; tj., podniz (s
2n
) strogo monotono raste. S druge strane, clan
s
2n
moze se napisati i u obliku
s
2n
= 1
_
1
2

1
3
_

_
1
4

1
5
_

_
1
2n 2

1
2n 1
_

1
2n
,
odakle slijedi
s
2n
< 1, n N.
No to onda znaci da je podniz (s
2n
) monotono rastuci i ogranicen odozgo, i prema tome i
konvergentan. Oznacimo
lims
2n
= s.
Sada, napisimo
s
2n
= s
2n1

1
2n
, tj. s
2n1
= s
2n
+
1
2n
.
Iz posljednje jednakosti, koristeci lim1/2n = 0, zakljucujemo da je i podniz (s
2n1
) niza
(s
n
) takoder konvergentan i za njegov limes imamo
lims
2n1
= lims
2n
+ lim
1
2n
= s + 0 = s.
Buduci se svaki clan niza (s
n
) ocito nalazi ili u podnizu (s
2n1
), ili u podnizu (s
2n
), slijedi
da je i sam niz (s
n
) konvergentan; i limes mu je takoder jednak s.
Napomena 5.17. Nije tesko pokazati da je suma s, reda iz prethodnog Primjera,
jednaka ln 2; tj.,

n=1
(1)
n+1
1
n
= ln 2.
(Medutim, naglasimo kako mi to u trenutku nismo u mogucnosti dokazati. Za to nam
trebaju tzv. Taylorovi redovi, koje cemo proucavati kasnije, i tzv. Abelova lema.)
Sljedeci vazan rezultat je najavljeni Leibnizov
8
kriterij konvergencije reda. Vrsta re-
dova na koje se taj kriterij primjenjuje su tzv. alternirajuci redovi; tj., redovi kod kojih
su predznaci bilo koja dva susjedna clana suprotni.
Teorem 5.6. (Leibnizov kriterij)
Pretpostavimo da je (c
n
) niz pozitivnih realnih brojeva koji strogo monotono pada i
konvergira prema nuli; tj., c
1
> c
2
> i limc
n
= 0. Tada red

(1)
n1
c
n
= c
1
c
2
+c
3
c
4
+
8
Gottfried Wilhelm von Leibniz (16461716), veliki njem. lozof i matematicar
c _ B

S 84
85
konvergira prema nekom broju c za koji vrijedi
0 < c < c
1
.
Dokaz. (Usp. dokaz Tvrdnje u Primjeru 5.16.)
Neka je (s
n
) niz parcijalnih suma promatranog reda. Gledamo podniz (s
2n
). Kako je
s
2
= c
1
c
2
> 0 i
s
2n
s
2n2
= c
2n1
c
2n
> 0,
matematickom indukcijom se odmah vidi da podniz (s
2n
) strogo monotono raste. S druge
strane, imamo
s
2n
= c
1
(c
2
c
3
) (c
2n2
c
2n1
) c
2n
,
a odavde ocito i
s
2n
< c
1
, n N.
Dakle, podniz (s
2n
) monotono raste i ogranicen je odozgo sa c
1
. Slijedi da postoji limes
c := lims
2n
, gdje je c (0, c
1
).
Sada, kako je
s
2n
= s
2n1
c
2n
s
2n1
= s
2n
+c
2n
,
uzimanjem limesa u posljednjoj jednakosti dobivamo da i podniz (s
2n1
) takoder konver-
gira, i ima ponovo limes jednak c. Konacno, zakljucak je da i citav niz (s
n
) opet konvergira,
i to takoder prema c.
Do kraja ovog odjeljka cilj nam je dati jos dva osnovna kriterija za konvergenciju
redova. Oni nose imena po dvojici francuskih matematicara; prvi je DAlembert
9
, a drugi
Cauchy.
Teorem 5.7. (DAlembertov kriterij)
Pretpostavimo da je (a
n
) niz realnih brojeva.
(i) Ako postoji limes q := lim[a
n+1
/a
n
[, i ako je q < 1, onda je red

a
n
apsolutno
konvergentan. Drugim rijecima,
q := lim
n

a
n+1
a
n

< 1 =

a
n
apsolutno konvergira
(ii) Ako postoji m N takav da je

a
n+1
a
n

1, n m,
onda red

a
n
divergira.
Dokaz. Kao sto cemo vidjeti, ideja dokaza je koristiti teorem o geometrijskom redu.
(i) Neka je broj q deniran kao u iskazu teorema, i neka je onda takav da je 0 < <
1 q. Po deniciji broja q, postoji neki n
0
takav da vrijedi:
n n
0
=

a
n+1
a
n

q + < 1.
9
J. le R. DAlembert (17171783), franc. matematicar
c _ B

S 85
86
Odavde slijedi da za svaki n > n
0
imamo
[a
n+1
[ (q +)[a
n
[ (q +)(q +)[a
n1
[ (q +)
nn
0
+1
[a
n
0
[,
i zatim

n=1
[a
n
[ = [a
1
[ + +[a
n
0
[ +

n=n
0
[a
n+1
[
[a
1
[ + +[a
n
0
[ +

n=1
(q +)
n
[a
n
0
[.
Koristeci da je broj := q + (0, 1), po Teoremu 5.3 slijedi da je

n=1
[a
n
[ M +

1
[a
n
0
[ < +;
ovdje smo stavili M := [a
1
[ + + [a
n
0
[. Znaci, doista imamo apsolutnu konvergenciju
promatranog reda.
(ii) Ova tvrdnja je direktna posljedica Teorema 5.1, o nuznom uvjetu konvergencije
reda.
Teorem 5.8. (Cauchyjev kriterij)
Pretpostavimo da je (a
n
) niz realnih brojeva.
(i) Ako postoji limes q := lim
n
_
[a
n
[, i ako je q < 1, onda je red

a
n
apsolutno
konvergentan. Drugim rijecima,
q := lim
n
n
_
[a
n
[ < 1 =

a
n
apsolutno konvergira
(ii) Ako postoji m N takav da je
n
_
[a
n
[ 1, n m,
onda red

a
n
divergira.
Dokaz. Ponovo je ideja dokaza koristiti teorem o geometrijskom redu.
(i) Neka je broj q deniran kao u iskazu teorema, i onda takav da je 0 < < 1 q.
Postoji neki n
0
takav da vrijedi:
n n
0
=
n
_
[a
n
[ q + < 1.
Odavde slijedi
[a
n
[ (q +)
n
, n n
0
,
i zatim

nn
0
[a
n
[

nn
0
(q +)
n
.
Sada, analogno kao u prethodnom teoremu, dobivamo apsolutnu konvergenciju reda koji
gledamo.
(ii) Ova tvrdnja je ocita; v. (ii) u prethodnom teoremu.
c _ B

S 86
87
Napomena 5.18. (1) Naglasimo kako i DAlembertov kriterij i Cauchyjev kriterij vri-
jede, u potpuno istim formama i s potpuno istim dokazima, kada imamo posla s redovima
kompleksnih brojeva. (Uvjerite se u to!)
(2) U mnogim slucajevima, DAlembertov kriterij bit ce pogodniji za primjenu od
Cauchyjevog. Preciznije receno, onaj broj q iz DAlembertovog kriterija bit ce laksi za
izracunati nego broj q iz Cauchyjevog kriterija. Medutim, moze se pokazati da je zapravo
Cauchyjev kriterij malo opcenitiji od DAlembertovog. To znaci da kada god DAlembertov
kriterij daje odluku o konvergenciji reda, istu odluku dat ce i Cauchyjev kriterij. Medutim,
postoje redovi za koje ce broj q iz Cauchyjevog kriterija zadovoljavati q < 1, sto znaci da je
promatrani red konvergentan. Ali, u isto vrijeme, DAlembertov kriterij bit ce nemocan.
Preciznije receno, limes lim[a
n+1
/a
n
[ iz DAlembertovog kriterija uopce nece postojati, pa
taj kriterij ne zna reci imamo li konvergenciju ili divergenciju promatranog reda.
Ovaj odjeljak zavrsavamo rezultatom koji je evidentna posljedica prethodna dva teo-
rema. Razlog zasto isti navodimo je taj da bismo ukazali kako je, u mnogo slucajeva,
potrebno samo izracunati limese lim
n
[a
n+1
/a
n
[, odnosno lim
n
n
_
[a
n
[.
Korolar 1. Pretpostavimo da je (a
n
) niz realnih brojeva.
(i) Ako je limes q := lim[a
n+1
/a
n
[ > 1, onda red

a
n
divergira.
(ii) Ako je limes q := lim
n
_
[a
n
[ > 1, onda red

a
n
divergira.
Napomena 5.19. Primijetimo sljedecu cinjenicu. Ako je broj q, izracunat kao bilo
koji od dva limesa iz prethodnog korolara, i ako je q = 1, onda mi ne mozemo zakljuciti
da li je nas red konvergentan ili divergentan. Ili ovako receno:
q = 1 = Nema odluke o konvergenciji
Da bismo doista vidjeli kako je tome tako, pogledajmo dva dobro nam poznata prim-
jera. Prvo, za harmonijski red

1/n znamo da je divergentan. S druge strane, tu je opci
clan a
n
= 1/n, i onda je pripadni limes q jednak 1; ako q racunamo po bilo kojem od dva
nacina. S druge pak strane, za red

1/n
2
imamo ponovo da je q = 1; opet racunato po
oba nacina. No ovaj put, kako smo vidjeli, nas je red konvergentan. Znaci, za ova dva reda
u oba slucaja i na oba dva nacina racunato dobivamo q = 1; medutim, jednom imamo
divergenciju, a drugi put konvergenciju. To govori da situacija q = 1 ne zna prepoznati
bilo konvergenciju, bilo divergenciju.
c _ B

S 87
88
6. Neprekidnost funkcija
Pojam neprekidnosti funkcije, koji uvodimo i proucavamo u ovom odjeljku, nezaobi-
lazan je u okviru Matematicke analize. Odmah na pocetku naglasimo kako cemo mi gledati
iskljucivo realne funkcije realne varijable; naravno, sasvim analogni rezultati vrijede i za
kompleksne funkcije kompleksne varijable, a neki se rezultati poopcavaju i na neprekidne
funkcije na tzv. topoloskim prostorima. Isto tako, pokazat ce se da su zapravo gotovo sve
zanimljive funkcije koje se pojavljuju u raznim situacijama i/ili primjenama neprekidne.
Ta cinjenica onda moguce sugerira pitanje: Zasto jednostavno ne preskocimo pojam
neprekidnosti funkcija, kad ce ionako gotovo sve funkcije od interesa biti neprekidne?
(Mozda to izgleda kao da nam npr. netko dode drzati predavanje o teoriji koja govori
kako bi bilo jako dobro da se svaki covjek rada s glavom. Naime, buduci se svi radamo s
glavom, recena bi teorija bila potpuno besmislena...) No, za razliku, ipak se pokazuje
da uvodenje pojma neprekidnosti ima cvrsto opravdanje. Preciznije receno, taj je pojam
kljucan za dobro razumijevanje pojma limesa funkcije, koji uvodimo u sljedecem odjeljku;
a s druge strane limes je osnova za deniranje derivabilnosti funkcije.
Ovaj odjeljak, koji se sastoji od dva pododjeljka i kratkog Dodatka, ima za cilj, u
kratkim crtama i bez puno argumenata, dovesti do pojma neprekidnosti. U prvom se
pododjeljku upoznajemo s pojmom neprekidnosti funkcije, te s nekim prvim vaznim prim-
jerima neprekidnih funkcija. U njemu, isto tako, ukratko diskutiramo i znacenje cinjenice
da neka konkretna funkcija ima u nekoj konkretnoj tocki prekid. Drugi pododjeljak
donosi tri osnovna teorema koji govore o vezi neprekidnosti sa standardnim operacijama
na funkcijama (komponiranje funkcija, inverz bijektivne funkcije, zbrajanje/oduzimanje
funkcija, mnozenje/dijeljenje funkcija, te apsolutna vrijednost funkcije); tako dobivamo
veliko mnostvo neprekidnih funkcija. U Dodatku, koji je ponuden kao dodatna mater-
ija za bolje razumijevanje pojma neprekidnosti, donosimo jos nekoliko vaznih teorema o
neprekidnim realnim funkcijama. Dokaze tih teorema ne dajemo.
6.1. Denicija neprekidnosti i prvi primjeri.
Neka je ,= S R neki skup, te neka je f : S R neka funkcija. Podsjetimo se da je
graf funkcije f deniran kao skup
(f) := (x, f(x)) [ x S R
2
.
Dakle, graf od f je krivulja u R
2
kojoj su tocke dane kao uredeni parovi proizvoljnog broja
x S i njegove funkcijske vrijednosti f(x) R. Sada smo spremni dati prvu intuitivnu
deniciju neprekidnosti.
Definicija. (Neprekidnost funkcije; intuitivno)
Funkcija f : S R je neprekidna ako je njezin graf (f), gledan nad domenom S
od f, neprekinuta krivulja.
Iz recenog vise-manje je jasno sto mi hocemo pod pojmom neprekidnosti. Jedino je
mozda mala dubioza oko fraze gledan nad domenom S od f. Da bismo bolje vidjeli
o cemu se tu radi, pogledajmo par primjera.
c _ B

S 88
89
Pretpostavimo najprije da je S = [a, b] R neki segment, i onda gledajmo funkciju
f : S R danu kao f(x) := x
2
. Njezin je graf (f) dio, nad segmentom S, dobro poznate
kvadratne parabole. (Nacrtajte!) Taj je graf jasno od jednog komada, i u smislu nase
intuitivne denicije sasvim je prirodno reci da je nasa funkcija neprekidna.
Neka je sada S = [a, b] [c, d], gdje je b < c; tj., S je dan kao unija dva disjunktna
segmenta. Ponovo, neka je f(x) := x
2
. Ako sada pogledamo graf (f), ovaj put on se
zapravo sastoji od dva odvojena dijela. (Nacrtajte!) No, ako pogledamo posebno onaj
dio grafa koji je nad segmentom [a, b], a onda dio nad [c, d], oba su ta dva dijela gledana
zasebno neprekinute krivulje. To pokazuje da ne bi bila dobra denicija koja bi rekla da je
funkcija neprekidna ako joj je graf od jednog komada. A uostalom, ako bi neka funkcija
bila vrlo komplicirano denirana, mozda ne bi bilo uvijek sasvim lako ni pobrajati od
koliko se komada sastoji graf. Sve to sugerira da mi zapravo moramo imati neku bolju,
ili preciznije receno operativniju, deniciju pojma neprekidnosti. Naravno, kako god mi
to napravimo, ta nova denicija mora biti u skladu s nasim intuitivnim shvacanjem onoga
sto bismo htjeli imati pod pojmom neprekidnosti funkcije.
Prije nego li uvedemo preciznu deniciju neprekidnosti instruktivno je pogledati sto
bi onda nama bila funkcija koja nije neprekidna; ili, drugacije receno, sto bi to bio prekid
funkcije. U tu svrhu promatrajmo funkciju f : [0, 3] R, deniranu sa
f(x) :=
_
1 ako x [0, 1),
2x ako x [1, 3].
Ako skiciramo graf (f), onda se vidi da se on sastoji od dva dijela, iako je citav nad
segmentom [0, 3] koji je povezan. Tu se kao problematicna tocka iz domene pojavljuje
x
0
= 1. Naime, ako je x < x
0
i x blizu x
0
, onda je funkcijska vrijednost f(x) = 1. S
druge strane, ako je pak x > x
0
i po volji blizu x
0
, funkcijska je vrijednost f(x) = 2x;
svakako, ta je vrijednost veca od 2. Zapravo, graf (f) ima u tocki x
0
= 1 nagli skok; i
pri tom skoku, graf od f se prekida. U ovoj situaciji mi bismo htjeli reci da f ima u
tocki x
0
prekid.
Posljednji primjer funkcije f sugerira, izmedu ostalog, da bi svojstvo neprekidnosti
funkcije zapravo moralo biti lokalno. Sasvim precizno, to znaci da mi moramo denirati
taj pojam najprije za pojedine tocke iz domene funkcije koju gledamo. Tako, imajuci na
umu sve nase primjere gore, dolazimo do sljedece aproksimacije za zeljenu deniciju.
Definicija. (Neprekidnost u tocki; intuitivno)
Funkcija f : S R je neprekidna u tocki x
0
S ako vrijedi sljedece:
Kada je x blizu x
0
, onda je f(x) blizu f(x
0
).
Evidentna posljedica gornjeg intuitivnog poimanja neprekidnosti u tocki je ovo: Kada
je x blizu x
0
, onda su tocke (x, f(x)) i (x
0
, f(x
0
)), na grafu (f), takoder medusobno
blizu.
Sve navedeno daje dovoljno potpore i motivacije kako bismo konacno dali deniciju
neprekidnosti koja ce omogucavati dobru, jednostavnu, operativnu i efektivnu provjeru
toga svojstva na mnostvu funkcija koje se pojavljuju u matematici. Naglasimo kako je
ta denicija neprekidnosti nesto sto u vise-manje istoj formi egzistira vec dvjestotinjak
godina. I usprkos brojnim modernim pokusajima da se tu elegantnu formulaciju zamijeni
nekim navodno razumljivijim varijantama, ona je zapravo jedna od temeljnih denicija
c _ B

S 89
90
u modernoj matematici; i kao takvu, nema nikakva razloga u potrazi za surogatima. (Neki
misle da je nize navedena tzv. - denicija neprekidnosti teska za razumijeti, a samim
time i odbojna onomu tko ju prvi put cuje; a time se dobar dio onih kojima se istu zeli
prezentirati zapravo podcjenjuje.)
Denicija 6.1. Funkcija f : S R je neprekidna u tocki x
0
S ako je ispunjen
sljedeci uvjet:
( > 0) ( > 0)
_
x S
_ _
[x x
0
[ < = [f(x) f(x
0
)[ <
_
Nadalje, kazemo da je funkcija f neprekidna na S ukoliko je ona neprekidna u svakoj
tocki x
0
S.
Napomena 6.2. (1) Primijetimo da ako su dani neki brojevi w, w
0
R i > 0, onda
je nejednakost [w w
0
[ < ekvivalentna s uvjetom w (w
0
, w
0
+ ); posljednji se
simetrican otvoren interval oko w
0
, duljine 2, standardno zove -okolina od w
0
.
Uz gornju primjedbu, prethodna se denicija neprekidnsoti funkcije f : S R u tocki
x
0
S moze zapisati i ovako: Za svaki > 0 postoji barem jedan > 0 takav da
(x S)
_
x (x
0
, x
0
+) = f(x) (f(x
0
) , f(x
0
) +)
_
Tj., za svaki > 0 postoji barem jedan > 0 takav da:
(x S)
_
x u -okolini od x
0
= f(x) u -okolini od f(x
0
)
_
(2) Dokazivanje neprekidnosti neke konkretne funkcije f u nekoj konkretnoj tocki x
0
svodi se na sljedecu igru: Za zadan i proizvoljan > 0 mi moramo naci neki > 0 takav
da bude ispunjen uvjet iz denicije neprekidnosti. Pritom moramo imati na umu, kako
cemo to i vidjeti nize dolje, da ce u brojnim situacijama za zadani i neki x
0
, trazeni
biti ovisan i o i o tom x
0
.
Sada cemo pogledati neke prve primjere funkcija za koje pokazujemo da su neprekidne.
Primjer 6.3.
(i) Neka je funkcija f : R R dana kao konstanta f(x) := C R. Tvrdimo da je to
neprekidna funkcija, na cijelom R. Da bismo to pokazali, pretpostavimo da nam
je dan > 0. Izaberimo bilo koji x
0
R. Mi onda moramo naci neki > 0 takav
da za bilo koji x R, [x x
0
[ < , je
[f(x) f(x
0
)[ < .
Medutim, kako je f(t) = C za bilo koji t R, onda je posljednja nejednakost
ekvivalentna sa
[C C[ = 0 < .
No, kako je to ispunjeno bez ikakva uvjeta na , tu zakljucujemo: Za dani
mozemo uzeti bilo koji > 0; ili drugacije receno, svaki > 0 je dobar. Ovo
mozemo rezimirati i ovako:
c _ B

S 90
91
Konstante su neprekidne funkcije
(ii) Gledajmo sada funkciju identiteta na R; tj., funkciju f : R R danu sa f(x) := x.
Tvrdimo da je i to neprekidna funkcija, ponovo na cijelom R; tj.,
Funkcija identiteta x x je neprekidna na R
Za to vidjeti neka nam je dan > 0, i izaberimo bilo koji x
0
R. Onda nadimo
> 0 takav da vrijedi uvjet iz denicije neprekidnosti. U tu svrhu primijetimo
da mi za [x x
0
[ < moramo dobiti ocjenu
[f(x) f(x
0
)[ = [x x
0
[ < .
Odavde je sasvim jasno da je bilo koji 0 < dobar.
(iii) Primjer funkcije i pitanje njezine neprekidnosti, za f koji ovdje promatramo, nije
sasvim trivijalan. Naime, imamo sljedecu tvrdnju.
Tvrdnja. Funkcija f(x) := 1/x je neprekidna na cijeloj svojoj prirodnoj
domeni; tj.,
Funkcija x
1
x
je neprekidna na R 0
Dokaz. Neka su > 0 i x
0
,= 0 proizvoljni; zapravo bez smanjenja opcenitosti
smijemo pretpostaviti da je npr. x
0
> 0. Onda nadimo odgovarajuci . U tu
svrhu mi moramo dobiti ocjenu
[f(x) f(x
0
)[ =
[x x
0
[
[x[ [x
0
[
< .
Najprije, dogovorimo se da cemo uzimati samo one x-eve takve da je
[x x
0
[ <
[x
0
[
2
x
_
x
0
2
,
3x
0
2
_
.
Odavde imamo da je posebno
[x[ >
[x
0
[
2

1
[x[
<
2
[x
0
[
,
i onda
[f(x) f(x
0
)[ < 2
[x x
0
[
[x
0
[
2
.
Sada je sasvim jasno da ako bude
2
[x x
0
[
[x
0
[
2
< [x x
0
[ <

2
[x
0
[
2
,
onda ce zeljena ocjena s pocetka dokaza biti ispunjena. Dakle, mozemo uzeti bilo
koji takav da je
0 <

2
[x
0
[
2
.
(Primijetimo kako ovdje trazeni ovisi i o danom i o tocki x
0
.)
c _ B

S 91
92
(iv) Neka je a > 0, a ,= 1, ksiran. Za eksponencijalnu funkciju imamo sljedecu
tvrdnju.
Tvrdnja. Funkcija f(x) := a
x
je neprekidna na cijeloj svojoj domeni; tj.,
Eksponencijalna funkcija x a
x
je neprekidna na R
Dokaz. Neka je > 0 proizvoljan, i ksirajmo neki x
0
. Da bismo pokazali
da je f neprekidna u x
0
mi trebamo naci > 0 takav da iz [x x
0
[ < slijedi da
je
a
x
0
[a
xx
0
1[ < [a
xx
0
1[ <

a
x
0
;
tu smo koristili jednakost
[f(x) f(x
0
)[ = a
x
0
[a
xx
0
1[.
Stavimo sada

:=

a
x
0
.
Dalje, bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da je a > 1; analogno se gleda
i slucaj a (0, 1). Onda, koristeci u Primjeru 4.20(ii) pokazanu cinjenicu da je
lim
n
n

a = 1, vidimo da mozemo naci neki n

0
N takav da je istovremeno
n
0

a < 1 +

&
1
n
0

a
> 1

.
(Sasvim precizno, iz konvergencije nizova (
n

a) i (1/
n

a), za denirani

nademo
odgovarajuce n
1
i n
2
, redom. Zatim stavimo n
0
:= maxn
1
, n
2
.)
Uzmimo sada
=
1
n
0
.
(Zapravo, svaki 0 < < 1/n
0
je dobar; tu koristimo Teorem o eksponencijalnoj
funkciji, i to dio koji govori da za a > 1 funkcija f strogo monotono raste.) Neka
je onda x takav da
[x x
0
[ < .
Gledajmo dva slucaja.
Slucaj: x [x
0
, x
0
+) 0 x x
0
< .
U ovom slucaju je
1 = a
0
a
xx
0
< a
1
n
0
=
n
0

a < 1 +

0 < a
xx
0
1 <

.
Slucaj: x (x
0
, x
0
) 0 < x
0
x < .
Ovaj put imamo
1 = a
0
< a
x
0
x
<
n
0

a 1 >
1
a
x
0
x
= a
xx
0
>
1
n
0

a
> 1

0 > a
xx
0
1 >

.
Kao rezime svega navedenog imamo
[a
xx
0
1[ <

=

a
x
0
a
x
0
[a
xx
0
1[ < .
c _ B

S 92
93
Time je nasa tvrdnja dokazana.
(v) Sada gledamo trigonometrijske funkcije sinus i kosinus.
Tvrdnja. Funkcije f(x) := sinx i f(x) := cos x su neprekidne na svojim
domenama; tj.,
Trigonometrijske funkcije x sinx i x cos x su neprekidne na R
Dokaz. Gledajmo slucaj f(x) = sinx. Onda se najprije podsjetimo na tzv.
adicioni teorem za sinus: Za bilo koje , R vrijedi
sin( ) = sin cos cos sin .
Odavde slijedi
sin( +) sin( ) = 2 cos sin,
Ako stavimo + = u i = v, dobivamo identitete za razliku sinusa:
sin u sin v = 2 cos
u +v
2
sin
u v
2
.
Pretpostavimo sada da je > 0 zadan, i izaberimo neki x
0
. Mi moramo naci
> 0 takav da vrijedi
[ sin x sinx
0
[ < ,
cim je [x x
0
[ < . A za to u prvom koraku koristimo posljednji identitet da
bismo dobili
[ sin x sin x
0
[ = 2

cos
x +x
0
2

sin
x x
0
2

sin
x x
0
2

;
gornju nejednakost imamo koristeci da je 1 cos t 1, za svaki t R. U
drugom koraku moramo iskoristiti ovu dobro poznatu cinjenicu:
[ sin t[ < [ t[, t R.
(Naglasimo da ovo zapravo nije sasvim evidentno, ukoliko deniramo funkciju
sinus onako kako smo mi to napravili; preko namatanja na jedinicnu kruznicu.
Bolje receno, ta nasa denicija preko namatanja zapravo nije rigorozna na
nacin kako zelimo formulirati pojmove, denicije i tvrdnje u matematici. No, ako
se ipak zadovoljimo s tom manjkavom denicijom trigonometrijskih funkcija,
onda je sljedeci argument za gornju nejednakost prihvatljiv. Prvo, bez smanjenja
opcenitosti mozemo gledati slucaj t (1, 1); za [ t[ 1 sve je u redu. Ali onda se
t nalazi desno od y-osi, na jedinicnoj kruznici. No ako pogledamo odgovarajucu
sliku, onda je t jednak duljini luka od tocke (1, 0) do tocke (cos t, sin t); a ista je
ocito veca od broja [ sin t[.)
Iz posljednjih dviju nejednakosti, stavivsi t = (x x
0
)/2, slijedi
[ sinx sinx
0
[ [ x x
0
[.
Konacno, zakljucak je da je svaki dobar. Time je nasa tvrdnja, u slucaju
f(x) = sin x, dokazana.
c _ B

S 93
94
Slucaj f(x) = cos x razmatra se analogno. (Sada nam trebaju adicioni teorem
za kosinus i identitet za razliku kosinusa. Detalje napravite sami za vjezbu; usp.
Napomenu 6.7.)
Prije nego li krenemo u daljnje proucavanje pojma neprekidnosti funkcije, bit ce korisno
kratko se osvrnuti i na spomenuti slucaj kada funkcija u nekoj tocki svoje domene ima
prekid. Podsjetimo se jednog vec spomenutog primjera.
Primjer 6.4.
Na pocetku ovog odjeljka naveli smo primjer funkcije f : [0, 3] R koja je na [0, 1) bila
denirana kao konstanta f(x) := 1, a na [1, 3] kao linearna funkcija f(x) := 2x. Pokazimo
sada da ta funkcija, kao sto je bilo tamo sugerirano, doista ima prekid u tocki x
0
= 1;
naravno, to u smislu dane denicije neprekidnosti funkcije u tocki. Da bismo to napravili,
pogledajmo prvo sto bismo imali u suprotnom; tj., kada bi f u x
0
bila neprekidna. Imali
bismo:
( > 0) ( > 0)
_
x [0, 3]
_ _
[x 1[ < = [f(x) 2)[ <
_
;
ovdje koristimo da je f(x
0
) = f(1) = 2 1 = 2. Medutim, kako je f(x) = 1 za x < 1 i
f(x) = 2x 2 za x 1, f ima u x
0
skok vrijednosti koji je jednak 21 = 1. (Nacrtajte
graf (f)!) No to onda znaci da ako uzmemo neki > 0 takav da je jos i < 1, onda za
sve tocke x iz otvorenog intervala (1 , 1 +) necemo imati [ f(x) 2[ < ; ma kako god
malen bio . Drugim rijecima, postoji > 0 (svaki 0 < < 1 je dobar) takav da za svaki
> 0 imamo sljedece: Postoji x [0, 3] takav da [ x1[ < , ali [ f(x) f(1)[ . Ili malo
konciznije zapisano:
( > 0) ( > 0)
_
x [0, 3]
_ _
[x 1[ < & [f(x) f(1))[
_
.
Zbog boljeg razumijevanja, i koristi u daljnjim razmatranjima, formulirajmo zasebno
i pojam prekida funkcije u tocki; usp. prethodni Primjer. Naglasimo da to nije nova
denicija; sasvim precizno, to je nista drugo nego negacija denicije neprekidnosti funkcije
u tocki. Pritom primijetimo i jednu cinjenicu koja je i inace korisna pri formalnom negi-
ranju matematickih sudova: Negacijom univerzalni kvantikator prelazi u egzistenci-
jalni kvantikator , i obratno.
Napomena 6.5. Funkcija f : S R ima prekid u tocki x
0
S ako je ispunjen
sljedeci uvjet:
( > 0) ( > 0)
_
x S
_ _
[x x
0
[ < & [f(x) f(x
0
))[
_
Zadatak 6.1. Denirajmo funkciju f : R R kao
f(x) :=
_
cos
1
x
ako x ,= 0,
C ako x = 0 :
ovdje je C R proizvoljno uzet. Dokazite da je funkcija f neprekidna na skupu R 0.
Nadalje, f ima prekid u tocki x
0
= 0. (Uputa: Za prvu tvrdnju koristite Teorem 6.1, koji
navodimo za trenutak, i Tvrdnje iz (iii) i (v) u Primjeru 6.3. Za drugu tvrdnju promatrajte
niz (a
n
), gdje je a
n
:= 1/n, i primijetite da je f(a
n
) = cos n = (1)
n
= 1 ili 1. Uzmite
c _ B

S 94
95
zatim > 0 za koji je jos npr. i < 1, pa pokazite da za njega ne postoji > 0 za koji
bismo imali ispunjen uvjet neprekidnosti od f u x
0
.)
6.2. Neprekidnost i operacije s funkcijama.
Sada cemo navesti, bez dokaza, tri osnovna teorema o neprekidnosti funkcija. Kao
posljedicu tih teorema i gornjih primjera dobit cemo, kako smo vec rekli, da su doista
gotovo sve zanimljive funkcije neprekidne.
Teorem 6.1. (Neprekidnost kompozicije funkcija)
Neka su f : S R i g : T R funkcije takve da je slika (f) T; tj., postoji
kompozicija funkcija g f : S R. Neka je x
0
S neka tocka i pretpostavimo da vrijedi:
(1) f je neprekidna u x
0
S;
(2) g je neprekidna u y
0
:= f(x
0
) T.
Tada je funkcija g f neprekidna u x
0
.
Napomena 6.6. (1) Prethodni se teorem lakse pamti u sljedecoj formi:
Kompozicija neprekidnih funkcija je neprekidna funkcija
(2) Matematickom indukcijom se prethodni teorem odmah poopcava na slucaj od
konacno mnogo neprekidnih funkcija: Ako su f
i
: S
i
R neprekidne funkcije, za i =
1, . . . , n, takve da postoji njihova kompozicija
f
n
f
2
f
1
: S
1
R,
onda je ta kompozicija ponovo neprekidna funkcija.
Napomena 6.7. Tek kao prvi primjer primjene prethodnog teorema, ciju se vaznost
ne moze precijeniti, pogledajmo sljedeci argument. Najprije, za proizvoljnu konstantu
C R funkcija f(x) := x + C je neprekidna na cijelom R; dokaz je sasvim isti kao za
Primjer 6.3(ii). Sada, primijetimo da za proizvoljan x R vrijedi identitet
cos x = sin
_
x +

2
_
;
to slijedi npr. primjenom adicionog teorema za sinus. Tj., uz f kao gore, imamo
cos = sinf.
Kao posljedicu cinjenice, detaljno dokazane u Primjeru 6.3(v), da je sin neprekidna funkcija,
primjenom naseg teorema slijedi da je i funkcija cos neprekidna na cijelom R.
Sljedeci ce teorem omoguciti zakljucak da su inverzne funkcije mnogih vaznih, neprekid-
nih i bijektivnih, funkcija takoder neprekidne funkcije. Naglasimo ovdje kako je u dolje
napisanim intervalima (a, b) i (c, d) moguce da je bilo koji od cetiri kraja tih intervala
neogranicen. Jos preciznije, moguce je da npr. imamo funkciju f : (a, +) (, d),
ili f : (a, b) R, ili . . .
c _ B

S 95
96
Teorem 6.2. (Neprekidnost inverzne funkcije)
Neka su (a, b) i (c, d) dva otvorena intervala, i neka je f : (a, b) (c, d) neprekidna
bijekcija. Tada je i inverzna funkcija
f
1
: (c, d) (a, b)
takoder neprekidna. Ili malo slobodnije receno:
Inverzna funkcija neprekidne bijekcije je neprekidna
Posljednji teorem ovog odjeljka pokazuje da se svojstvo neprekidnosti dobro ponasa s
obzirom na neke osnovne operacije s funkcijama: zbrajanje/oduzimanje, mnozenje/dijelje-
nje i uzimanje apsolutne vrijednosti funkcije.
Teorem 6.3. (Neprekidnost i operacije na funkcijama)
Neka su f, g : S R funkcije koje su neprekidne u tocki x
0
S. Tada vrijede sljedece
tvrdnje:
(i) Funkcija f g je neprekidna u x
0
. Tj., imamo sljedece pravilo:
Zbroj/razlika neprekidnih funkcija je neprekidna funkcija
(ii) Funkcija f, za svaki R, je neprekidna u x
0
.
(iii) Funkcija f g je neprekidna u x
0
. Tj., imamo sljedece pravilo:
Produkt neprekidnih funkcija je neprekidna funkcija
(iv) Pretpostavimo da je g(x) ,= 0, za svaki x S. Tada je funkcija f/g neprekidna
u x
0
. Tj., imamo sljedece pravilo:
Kvocijent neprekidnih funkcija je neprekidna funkcija
(v) Funkcija [ f[, apsolutno od f, denirana kao
S x [ f(x)[ R,
je neprekidna u x
0
.
Napomena 6.8. Matematickom indukcijom se tvrdnja (i) prethodnog teorema odmah
poopcava na slucaj od konacno mnogo neprekidnih funkcija: Ako su f
i
: S R funkcije
neprekidne u x
0
S, za i = 1, . . . , n, onda je i njihov zbroj
f
1
+ +f
n
: S R,
funkcija koja je takoder neprekidna u x
0
.

Stovise, koristeci i tvrdnju (ii) teorema, za
proizvoljne
1
, . . . ,
n
R imamo:
Linearna kombinacija
1
f
1
+
n
f
n
je funkcija neprekidna u x
0
c _ B

S 96
97
Jasno, isto vrijedi i za produkt; tj., za f
i
-ove kao gore imamo:
Produkt f
1
f
n
je funkcija neprekidna u x
0
Korolar koji slijedi dan je u malo lezernijoj formi. On je direktna posljedica Teorema
6.3.
Korolar 2.
Neka je F neka funkcija koja je dobivena iz konacno mnogo neprekidnih funkcija, rec-
imo f
1
, . . . , f
n
, pomocu operacija zbrajanja/oduzimanja, mnozenja/dijeljenja, komponi-
ranja i uzimanja apsolutnih vrijednosti tih funkcija. Tada je F neprekidna na svojoj
prirodnoj domeni.
I ovaj je korolar jednostavna posljedica prethodnog teorema; i nekih konkretnih prim-
jera funkcija za koje smo prije dokazali da su neprekidne.
Korolar 3.
(i) Svaki polinom P(x) := a
n
x
n
+ + a
1
x + a
0
, gdje su a
i
-ovi realni brojevi, je
neprekidna funkcija na cijelom R. Tj., imamo:
Polinomi su neprekidne funkcije
(ii) Svaka racionalna funkcija r(x) := P(x)/Q(x), gdje su P i Q polinomi, je neprekidna
na svojoj prirodnoj domeni. Tj., imamo:
Racionalne funkcije su neprekidne
(iii) Funkcija x
n

x, n-ti korijen, je neprekidna na skupu (0, +).

(iv) Funkcije sin, cos, tg i ctg su neprekidne na svojim prirodnim domenama. Isto
tako, i funkcije arcsin, arccos, arctg i arcctg su neprekidne na svojim domenama.
Tj., imamo:
Trigonometrijske i arkus funkcije su neprekidne
(v) Eksponencijalna funkcija x a
x
= exp
a
x, cija je baza a (0, +) 1,
neprekidna je na cijelom skupu R. Tj., imamo:
Eksponencijalna funkcija je neprekidna
(vi) Logaritamska funkcija x log
a
x je neprekidna na (0, +). Tj., imamo:
Logaritamska funkcija je neprekidna
(vii) Funkcije sh, ch, th i cth su neprekidne na svojim prirodnim domenama. Nadalje,
i funkcije arsh, arch, arth i arcth su neprekidne na svojim domenama. Tj.,
imamo:
c _ B

S 97
98
Hiperbolne i area funkcije su neprekidne
Dokaz.
(i) U Primjeru 6.3(ii) dokazali smo da je identiteta I, I(x) := x neprekidna funkcija, na
cijelom R. Onda promatramo I
2
(x) = I(x) I(x) = xx = x
2
. Po Teoremu 6.3(iii), slijedi
da je funkcija I
2
neprekidna, kao kvadrat neprekidne funkcije. Matematickom indukcijom
odmah slijedi da je i I
k
funkcija neprekidna na R, za svaki k N; v. Napomenu 6.8.
Jasno, I
k
(x) = x
k
. Tako imamo da je k-ta potencija x x
k
neprekidna funkcija, i to na
cijelom R. Sada, po (ii) naseg teorema, zakljucujemo da je i funkcija
x a
k
x
k
neprekidna na cijelomR. Tako smo dokazali da je svaki monom u polinomu P(x) neprekidna
funkcija na R. No onda, jer je polinom zbroj svojih monoma, visestrukom upotrebom tvrd-
nje (i) teorema zakljucujemo da je doista polinom P neprekidan, na cijelom R; v. ponovo
Napomenu 6.8.
(ii) Ova tvrdnja je direktna posljedica gore dokazane cinjenice da su polinomi neprekidne
funkcije, i tvrdnje (iv) teorema. Podsjetimo ovdje da je prirodna domena racionalne
funkcije r := P/Q jednaka
T(r) = R x R [ Q(x) = 0,
dakle skupu R bez skupa realnih nultocaka polinoma Q, koji je u nazivniku.
(iii) Ako promatramo n-tu potenciju f(x) := x
n
, kao funkciju f : (0, +) (0, +),
onda je ta funkcija bijekcija. Njezina je inverzna funkcija f
1
upravo funkcija n-tog
korijena. Sada tvrdnja slijedi preko Teorema 6.2.
(iv) Za funkcije sin i cos vec znamo da su neprekidne, na cijelom R; v. Primjer
6.3(v). Dalje, funkcija tangens denirana je kao tg x := sin x/ cos x, a kotangens kao
ctg x = cos x/ sin x. Sada, po dijelu (iv) teorema, slijedi da su obje te funkcije neprekidne
na svojim prirodnim domenama.
Arkus funkcije su inverzi odgovarajucih restrikcija trigonometrijskih funkcija. Kako
smo upravo vidjeli da su potonje neprekidne, slijedi, ponovo po Teoremu 6.2, da su i arkus
funkcije neprekidne na svojim domenama.
(v) To smo dokazali u Primjeru 6.3(iv).
(vi) Znamo da je eksponencijalna funkcija exp
a
: R (0, +) bijekcija, te da je
njezina inverzna funkcija upravo logaritamska funkcija log
a
. Ponovo Teorem 6.2, zajedno
s tvrdnjom (v) gore, daje neprekidnost.
(vii) Podsjetimo se da su funkcije sinus hiperbolni i kosinus hiperbolni denirane kao
sh x =
e
x
e
x
2
i chx =
e
x
+e
x
2
.
Sada, ako s n oznacimo funkciju koja svaki x preslikava u negativnu vrijednost x, to je
ocito neprekidna funkcija na cijelom R. Koristenjem Teorema 6.1 slijedi da je i funkcija
x e
x
neprekidna, na cijelom R; kao kompozicija neprekidnih funkcija: funkcije n i
eksponencijalne funkcije x e
x
. Sada je jasno da su i sh i ch funkcije koje su neprekidne
na cijelom R.
c _ B

S 98
99
Jasno, jer su tangens hiperbolni i kotangens hiperbolni dani kao kvocijenti thx =
shx/ chx i cth x = chx/ shx, te su funkcije neprekidne na svojim domenama.
Konacno, area funkcije su inverzi odgovarajucih restrikcija hiperbolnih funkcija. A
kao takve, one su neprekidne; i opet po Teoremu 6.2, i vec dokazanom da su hiperbolne
funkcije neprekidne.
c _ B

S 99
100
Dodatak: Neki daljnji rezultati o neprekidnosti.
Glavni cilj ovoga Dodatka je iskazati, bez (ne sasvim jednostavnih) dokaza, dva fun-
damentalna teorema o neprekidnim funkcijama, te dati neke njihove posljedice. Ti se
rezultati standardno zovu: Heineova karakterizacija neprekidnosti i Bolzano-Weierstrassov
teorem o neprekidnim funkcijama na segmentu. Prvi, Heineov rezultat, koji povezuje kon-
vergenciju niza i neprekidnost funkcije u tocki, je sam po sebi vrlo koristan i interesantan.
On zapravo govori da se provjera neprekidnosti neke funkcije f : S R u nekoj tocki
x
0
S moze napraviti tako da gledamo konvergenciju niza funkcijskih slika, po f, za svaki
niz brojeva, u S, koji konvergira prema x
0
. Ili slobodnije receno: Neprekidnost funkcije
u tocki svodi se opet na pitanje konvergencije odredenih nizova. Isto tako, i drugi je
spomenuti teorem, Bolzano-Weierstrassov, od velike vaznosti i interesa.
Prije Heineova teorema, jedna korisna napomena.
Napomena 6.9. U logici sudova dobro je poznato sljedece: Ako su A i B dva suda,
onda je implikacija A B ekvivalentna s implikacijom B A; ovdje su B i A
negacije sudova B i A, redom. Dakle,
(A B) (B A).
(Usput receno, implikacija (B A) naziva se kontrapozicija od (A B).)
Teorem 6.4. (Heineova karakterizacija neprekidnosti)
Neka je f : S R funkcija, i x
0
S neka tocka. Tada je ekvivalentno:
(a) f je neprekidna u x
0
;
(b) Za svaki niz (x
n
) u S koji je konvergentan, i konvergira prema x
0
, niz
_
f(x
n
)
_
je
takoder konvergentan i on konvergira prema f(x
0
).
Malo drukcije receno, funkcija f je neprekidna u x
0
ako i samo ako vrijedi:
Ako je (x
n
) niz takav da lim
n
x
n
= x
0
, onda je lim
n
f(x
n
) = f(x
0
)
Sljedeci primjer zorno pokazuje kako se, imajuci gornji teorem i prije dokazane rezultate
o konvergenciji nizova, moze dokazivati neprekidnost nekih konkretnih funkcija.
Primjer 6.10.
Vec smo dokazali da je funkcija f(x) := 1/x neprekidna na svojoj prirodnoj domeni
T(f) = R 0; v. Primjer 6.3(iii). Sad cemo to dokazati na drugi nacin.
Neka je 0 ,= c proizvoljan, i neka je (x
n
) bilo koji niz koji konvergira prema c. (Bez
smanjenja opcenitosti smijemo pretpostaviti da je x
n
,= 0, za svaki n.) Pokazimo onda
da niz
_
f(x
n
)
_
konvergira prema f(c) = 1/c; tada, po gornjem teoremu, imamo da je
funkcija f neprekidna u tocki c. U tu svrhu promatramo konstantni niz (a
n
), a
n
:= 1
za svaki n. Tako imamo nizove (a
n
) i (x
n
) koji su konvergentni; jasno, lim
n
a
n
= 1 i
lim
n
x
n
= c. Po prije dokazanom teoremu, koji kaze da je kvocijent konvergentnih nizova
ponovo konvergentan niz, imamo da niz (a
n
/x
n
) je konvergentan i konvergira prema 1/c.
Primijetimo jos samo da je f(x
n
) = a
n
/x
n
.
Napomena 6.11. Teorem 6.4 u svojoj formulaciji, ili bolje receno tvrdnji (b), govori
da mi za svaki niz (x
n
) koji konvergira prema x
0
moramo pokazati da niz slika
_
f(x
n
)
_
c _ B

S 100
101
konvergira prema f(x
0
); onda ce f biti neprekidna u x
0
. Ovdje se prirodno namece pitanje:
Mozemo li mi taj uvjet nekako oslabiti? Posebno, je li mozda dovoljno naci samo jedan
niz (x
n
) takav da on konvergira prema x
0
i istovremeno
_
f(x
n
)
_
konvergira prema f(x
0
)?
Odgovor na posljednje pitanje je NE! Da to vidimo pogledajmo npr. funkciju f : R R,
f(x) :=
_
1 ako x 0,
0 ako x < 0;
ona se zove Heavisideova funkcija. Ocito f ima prekid u x
0
= 0. Medutim, za niz (x
n
),
gdje je x
n
:= 1/n, imamo lim
n
x
n
= 0 = x
0
. Ali isto tako imamo i
lim
n
f(x
n
) = lim
n
1 = 1 = f(x
0
).
Sljedeci teorem koji smo najavili govori o jednoj vaznoj cinjenici o neprekidnim funkci-
jama deniranima na segmentu. Kao sto cemo ubrzo vidjeti, sama je tvrdnja teorema
potpuno jednostavna, i intuitivno sasvim prihvatljiva; ali treba ponesto posla da bi se ista
rigorozno dokazala.
Teorem 6.5. (Bolzano-Weierstrassov teorem o neprekidnim funkcijama na segmentu)
Neka je f : [a, b] R neprekidna funkcija takva da je f(a) 0 i f(b) 0; ili obratno.
Tada postoji barem jedan x
0
[a, b] takav da je
f(x
0
) = 0;
tj., x
0
je nultocka funkcije f. Ili ovako receno:
Neprekidna funkcija na segmentu koja poprima i negativne i pozitivne
vrijednosti ima barem jednu nultocku
Dat cemo jos jednu zanimljivu, i vrlo korisnu, tvrdnju; ona se dokazuje pomocu
prethodnog rezultata. Zapravo, to je malo jaca varijanta gore dobivene informacije; pa se
i ona zove istim imenom kao i prethodni teorem. (Kao informaciju, kazimo da se zapravo
prethodni teorem pripisuje B. Bolzanu, a ovaj koji slijedi Weierstrassu.
10
Teorem 6.6. (Bolzano-Weierstrassov teorem o neprekidnim funkcijama na segmentu)
Neka je f : [a, b] R neprekidna funkcija. Tada je slika funkcije f takoder segment;
tj., postoje neki m, M R takvi da je m M i
f([a, b]) = [m, M].
Ili drugacije receno:
Neprekidna slika segmenta je segment
10
Karl Weierstrass (18151897), veliki njem. matematicar
c _ B

S 101
102
Sljedeci se interesantan rezultat dokazuje pomocu prethodnog teorema. Zapravo, tu
treba pokazati samo implikaciju (a)(b). Naime, po Teoremu 3.4(i) znamo da su strogo
monotone funkcije injektivne; a to je implikacija (b)(a).
Teorem 6.7.
Neka je f : (a, b) (c, d) neprekidna surjekcija. Tada je ekvivalentno:
(a) f je injekcija;
(b) f je strogo monotona.
c _ B

S 102
103
7. Limes funkcije
Pojam limesa funkcije usko je vezan s neprekidnosti funkcije u tocki. Naime, kao
sto cemo vidjeti, radi se o sljedecem. Pretpostavimo da je dana neka funkcija f koja je
denirana u nekoj maloj okolini neke tocke x
0
R, gdje f u samoj tocki x
0
moze biti
denirana, ali ne mora. Dakle, bez smanjenja opcenitosti mozemo uzeti da je f denirana
na malom (simetricnom) otvorenom -intervalu oko x
0
iz kojeg je eventualno sama tocka
x
0
izbacena; dakle, svakako je f denirana na (x
0
, x
0
+ ) x
0
, za neki malen .
Imajuci takovu situaciju, mozemo postaviti sljedece pitanje:
Postoji li neki realan broj L R, takav da funkcija

f : (x
0
, x
0
+) R,
denirana kao

f(x) :=
_
f(x) ako x ,= x
0
,
L ako x = x
0
,
bude neprekidna u x
0
?
Dakle, ako je funkcija f takva da ona nije denirana u x
0
, onda mi pitamo:
Mozemo li dodenirati funkciju f, do neke funkcije

f, tako da stavimo

f(x
0
) := L i da
tako prosirena funkcija

f bude sada neprekidna u x
0
?
Odnosno, ako f vec jest denirana u x
0
, onda pitamo:
Mozemo li predenirati funkciju f u tocki x
0
, da novo-dobivena funkcija

f, gdje je

f(x
0
) := L, bude neprekidna u x
0
?
Koji god od navedena dva slucaja za f imali, kao rezultat eventualnog pozitivnog odgovora
na nase pitanje dobivamo funkciju koja je nakon dodeniranja ili predeniranja
neprekidna u tocki x
0
!
Mogli bismo reci i ovako:
Mi trazimo neki realan broj L takav da, nakon pridruzivanja x
0
L, dobivamo
funkciju neprekidnu u x
0
.
Kako cemo vidjeti u ovom odjeljku, proces nalazenja zeljenog broja L, za neku tocku x
0
,
u biti je racunanje tzv. limesa od f u x
0
. Znaci, mogli bismo reci i da racunanje limesa
neke funkcije f u nekoj tocki x
0
odgovara eventualnom popravku te funkcije, tako da
nakon toga ona bude neprekidna u x
0
. To bi se moglo sazeti u recenici:
Limes funkcije u tocki popravlja funkciju da bi ona bila neprekidna u toj tocki.
Glavni je cilj ovoga odjeljka pokazati kako se u praksi racunaju limesi funkcija. Ta je
tehnika fundamentalno orude za sve sto slijedi; izmedu ostalog, kako cemo vidjeti, pojam
derivacije nije moguce dati bez poznavanja limesa. Naravno, moramo i ovdje naglasiti ono
sto je zapravo i samo po sebi za ocekivati. Naime, racunanje limesa je vrlo korisna tehnika
u situacijama kada ju mozemo provesti. Ali bit ce i slucajeva kada ce stvar biti nemoguca
za popravak; tj., kada limes funkcije u tocki nece postojati.
c _ B

S 103
104
7.1. Denicija limesa i osnovni rezultati.
Neka je S R (npr. S = (a, b), otvoren interval), x
0
S i f funkcija denirana u
svim tockama iz S, osim eventualno u x
0
. Zanima nas ponasanje funkcije f u okolini
tocke x
0
. Pogledajmo najprije jedan jednostavan primjer.
Primjer 7.1.
Promatrajmo funkciju
f(x) :=
x
2
1
x + 1
.
Jasno je da je prirodna domena od f jednaka T(f) = R 1; naime, broj x
0
= 1 je
nultocka nazivnika racionalne funkcije f. Pogledajmo sada sto se dogada sa f(x) kada se
vrijednost x priblizava broju x
0
. Za to, najprije uocimo da za x ,= x
0
imamo
f(x) =
(x 1)(x + 1)
x + 1
= x 1.
Ali kada x ide prema x
0
= 1, onda funkcijska vrijednost f(x) = x 1 ide prema
x
0
1 = 1 1 = 2.
Sada je lako provjeriti da je funkcija

f : R R, denirana kao

f(x) :=
_
f(x) ako x ,= 1,
2 ako x = 1,
neprekidna u tocki x
0
= 1.
Nakon primjera, spremni smo dati deniciju limesa.
Denicija 7.2. Broj L R zovemo limes funkcije f u tocki x
0
ako je ispunjen sljedeci
uvjet:
( > 0) ( > 0)
_
x S
_ _
x ,= x
0
& [x x
0
[ < [f(x) L[ <
_
U tom slucaju govorimo da je L limes funkcije f kada x tezi prema x
0
, te pisemo
L = lim
xx
0
f(x)
Napomena 7.3. Posebno, kada napisemo
x x
0
,
to citamo kao x tezi prema x
0
; a isto tako,
f(x) L
citamo kao f(x) tezi prema L. Uz te oznake, cinjenicu da je L limes funkcije f kada x
tezi prema x
0
mogli bismo napisati i ovako:
kada x x
0
, onda f(x) L.
Pogledajmo sada dva primjera funkcija za koje cemo racunati limese u odredenim
tockama.
c _ B

S 104
105
Primjer 7.4.
(i) Neka je f kao u Primjeru 7.1, i gledajmo tocku x
0
= 1. Iz gore navedenoga
jasno je da imamo
lim
x1
x
2
1
x + 1
= lim
x1
(x 1) = 1 1 = 2.
Primijetimo ovdje da smo mi limes L dobili tako da smo u x 1, sto je oblik
funkcije f(x) za x ,= 1, uvrstili x = x
0
= 1.
Na ovom jednostavnom primjeru dobro je uociti i sljedece. Ako uzmemo neku
tocku x
0
,= 1, ponovo je smisleno pitati:

Sto je limes od f kada x tezi prema x
0
?
Ali sada, jer je x
0
u prirodnoj domeni T(f), mozemo racunati f(x
0
). I ako sada
stavimo u gornju deniciju limesa namjesto broja L broj f(x
0
), dobivamo uvjet
koji govori tocno to da je f neprekidna funkcija u x
0
; sto naravno jest, jer je f
racionalna funkcija, a mi znamo da su racionalne funkcije neprekidne na svojim
prirodnim domenama. Kao rezime, imamo da je
L = lim
xx
0
f(x) = f(x
0
).
(Kako cemo ubrzo vidjeti, ovo nije slucajnost, nego je pravilo!)
(ii) Neka je sada funkcija f : (0, 3) R denirana kao
f(x) :=
_
x
2
ako x ,= 2,
3 ako x = 2.
(Nacrtajte graf!) Izracunajmo ovdje limes lim
xx
0
f(x), kada je x
0
(0, 3)
proizvoljna tocka. Gledamo dva slucaja; tj., mogucnosti.
Slucaj: x
0
(0, 3) 2.
U ovom slucaju je f(x) = x
2
, i to je neprekidna funkcija na promatranom skupu.
No onda, ako stavimo u gornju deniciju limesa funkcije da je L = f(x
0
), dobi-
vamo uvjet neprekidnosti od f u x
0
. Znaci,
lim
xx
0
f(x) = f(x
0
) = x
2
0
, ako x
0
,= 2.
Slucaj: x
0
= 2.
Najprije uocimo da funkcija f ima u x
0
= 2 prekid. Naime, ako pogledamo graf
(f), vidimo da je on dobiven iz grafa kvadratne funkcije x x
2
denirane na
(0, 3), tako da tocku (2, 4) iz grafa kvadratne funkcije spustimo u tocku (2, 3);
tj., spustimo za 1 nadolje. Sada, mi trazimo neki broj L R takav da vrijedi:
kada x 2, onda f(x) L;
tj., imajuci u vidu da je f(x) = x
2
za x ,= 2,
( > 0) ( > 0)
_
x ,= 2
_ _
[x 2[ <
_
= [x
2
L[ <
_
.
Medutim, ocito je da kada x 2, onda x
2
2
2
= 4. Znaci, L = 4; tj.,
L = lim
x2
f(x) = 4.
c _ B

S 105
106
Prije nego idemo dalje s proucavanjem limesa, te nekih njegovih svojstava, moramo se
kratko pozabaviti jednim standardnim pitanjem: Moze li se dogoditi da limes funkcije
bude nejedinstven? (Usp. Teorem 4.1(i) koji govori o jedinstvenosti limesa niza.) Sasvim
ocekivano, odgovor je NE! Preciznije, imamo ovaj teorem.
Teorem 7.1.
Ako funkcija f ima limes u nekoj tocki x
0
, onda je on jedinstven; tj., imamo:
Ako limes funkcije postoji, on je jedinstven.
Dokaz. (Usp. dokaz Teorema 6.3(i).)
Pretpostavimo da za f i x
0
imamo istovremeno: L
1
i L
2
su limesi od f u tocki x
0
, ali
L
1
,= L
2
. Izaberimo onda > 0 takav da je
< [L
1
L
2
[;
to, jasno, mozemo jer L
1
,= L
2
povlaci da je [L
1
L
2
[ > 0.
Sada, jer je posebno L
1
limes od f u x
0
, onda postoji
1
> 0 takav da vrijedi:
_
x ,= x
0
_
[x x
0
[ <
1
[f(x) L
1
[ <

2
.
Analogno, jer je L
2
limes od f u x
0
, onda postoji
2
> 0 takav da vrijedi:
_
x ,= x
0
_
[x x
0
[ <
2
[f(x) L
2
[ <

2
.
Stavimo
:= min
1
,
2
.
Onda za x-eve takve da je [x x
0
[ < imamo istovremeno obje gornje implikacije; tj.,
imamo:
[f(x) L
1
[ <

2
i [f(x) L
2
[ <

2
.
Slijedi, koristenjem nejednakosti trokuta, da je onda
[L
1
L
2
[ =

f(x) L
1

_
f(x) L
2
_

[f(x) L
1
[ +[f(x) L
2
[ <

2
+

2
= ;
no to je u kontradikciji s izborom od .
Kako smo naglasili na pocetku ovog odjeljka, limes funkcije u tocki ne mora uvijek
postojati. To cemo sada i pokazati na konkretnom primjeru.
Primjer 7.5.
Promotrimo funkciju
f(x) := cos
1
x
.
Ta je funkcija kompozicija funkcije (x) := 1/x, i funkcije kosinus; a kao takva, ona je
neprekidna na svojoj prirodnoj domeni T(f). Jasno, T(f) = T() = R 0. Pokazimo
sljedecu tvrdnju.
Tvrdnja. Ne postoji limes lim
x0
f(x).
c _ B

S 106
107
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da f ima limes u x
0
= 0. No onda bismo za
proizvoljan > 0 morali moci naci > 0 i L R takve da vrijedi:
_
x R 0
_
[ x[ < [f(x) L[ < .
Ali pokazimo da to nije moguce. U tu svrhu, gledajmo niz (x
n
) gdje je opci clan
x
n
:=
1
n
, n N.
Primijetimo da su funkcijske vrijednosti
f(x
n
) = cos(n) = (1)
n
=
_
1 za n neparan,
1 za n paran.
Dakle, ako gledamo tocke (x
n
, f(x
n
)) na grafu (f), onda je neka takva tocka na pravcu
y = 1 za n neparan, odnosno na pravcu y = 1 za n paran. Primijetimo isto tako sljedecu
evidentnu cinjenicu:
lim
n
x
n
= 0.
Sada rezoniramo ovako. Neka je 0 < < 1 zadan, te pretpostavimo da za njega postoje
neki i L za koje imamo ispunjenu implikciju sa pocetka dokaza. Ali onda, najprije jer
niz (x
n
) konvergira prema 0, postoji n
0
N takav da vrijedi:
_
n n
0
_
[ x
n
[ < .
Odavde, slijedi da bi posebno, za x = x
n
, moralo biti
[f(x
n
) L[ = [(1)
n
L[ < , n n
0
.
Medutim, kako je < 1, onda bismo imali
2 =

(1)
n
L
_
(1)
n+1
L
_

[(1)
n
L[ +[(1)
n+1
L[ < + < 2.
Ali 2 < 2 je nemoguce. Zakljucak je da je nasa pretpostavka kako f ima limes u x
0
= 0
kriva! Time je Tvrdnja dokazana.
Napomena 7.6. (1) U Zadatku 6.1 pokazali smo da funkciju f : R 0, f(x) :=
cos(1/x), nije nikako moguce dodenirati u x
0
= 0 da bi se dobilo funkciju koja je u 0
neprekidna. Ta cinjenica, zajedno s prije navedenom idejom kako ce limes popravljati
prekide funkcije (kada to bude moguce), sugerirala nam je da doista f nema limes u x
0
= 0.
(2) Argument koji smo koristili u dokazu Tvrdnje u gornjem primjeru je zapravo stan-
dardan u situacijama kada imamo neku funkciju f i zelimo pokazati da ta funkcija u
nekoj tocki x
0
nema limes. Sasvim precizno, postupamo ovako. Glavni trik je pronaci
neki pogodan niz (x
n
) koji konvergira prema x
0
, ali da u isto vrijeme niz odgovarajucih
funkcijskih vijednosti
_
f(x
n
)
_
ne konvergira; preciznije, ne konvergira prema nikojem broju
L R. To sto smo rekli zapravo je direktna posljedica Heineove karakterizacije neprekid-
nosti i teorema koji slijedi. Precizan rezultat formulirat cemo nize dolje kao Teorem 7.3.
Ovaj teorem je najavljena fundamentalna opservacija koja govori da je racunanje
limesa neke funkcije f u nekoj tocki x
0
zapravo ekvivalentno popravku eventualne
prekidnosti od f u x
0
.
c _ B

S 107
108
Teorem 7.2.
Neka je S R skup, i neka je x
0
S neka tocka. Tada funkcija
f : S x
0
R
ima limes L u x
0
ako i samo ako je funkcija

f : S R,

f(x) :=
_
f(x) za x ,= x
0
,
L za x = x
0
,
neprekidna u x
0
.
Dokaz.
(=) Ako f ima limes L u tocki x
0
, to po deniciji znaci:
( > 0) ( > 0)
_
x S
_ _
x ,= x
0
& [x x
0
[ < [f(x) L[ <
_
.
No ocito je da iz tog uvjeta, koristeci deniciju funkcije

f, dobivamo sljedecu implikaciju:
( > 0) ( > 0)
_
x S
_ _
[x x
0
[ < [

f(x)

f(x
0
)[ <
_
.
No gornje je upravo uvjet koji govori da je funkcija

f neprekidna u x
0
.
(=) Sada u biti rezoniramo obratnim putem od onog kako smo to radili gore.
Nakon ovog teorema, sljedeci je korolar sasvim jasan. Malo slobodnije receno, korolar
kaze da u slucaju kada imamo neku funkciju koja je neprekidna u nekoj tocki, onda
racunanje limesa te funkcije u recenoj tocki ne daje nista nova.
Korolar 4.
Funkcija f : S R je neprekidna u tocki x
0
S ako i samo ako postoji limes od f u
x
0
, i on je jednak f(x
0
). Drugim rijecima, imamo:
f neprekidna u x
0
lim
xx
0
f(x) = f(x
0
)
Pogledajmo sada jos dva, za nijansu kompliciranija, primjera funkcija za koje cemo
racunati limese.
Primjer 7.7.
(i) Promatrajmo funkciju
f(x) :=

x
2
+ 3x + 6 2x
x 2
.
Jasno je da je prirodna domena od f skup R 2. Stavimo onda x
0
= 2, i
pokazimo da f ima limes u x
0
. Da to vidimo, oznacimo
(x) :=
_
x
2
+ 3x + 6 + 2x,
pa pomnozimo i brojnik i nazivnik od f(x) sa (x). Koristeci identitet razlike
kvadrata u brojniku, dobivamo da za x ,= x
0
funkcija f ima oblik
f(x) =
(x
2
+ 3x + 6) 4x
2
x 2
1
(x)
=
(x 2)(3x 3)
(x 2) (x)
=
(3x 3)
(x)
.
c _ B

S 108
109
Ali ako sa

f(x) oznacimo izraz na desnoj strani gore, tj. stavimo

f(x) :=
(3x 3)

x
2
+ 3x + 6 + 2x
,
onda je ocito

f funkcija koja je neprekidna u x
0
= 2. Znaci,

f je neprekidno
prosirenje od f, u tocki x
0
. Zakljucak je da imamo
lim
x2
f(x) =

f(2) =
9
8
.
(ii) Neka je sada funkcija
f(x) :=
x

x + 13 x
2
x
x
2
x 6
.
Prirodna domena od f je skup R 2, 3. Gledajmo x
0
= 3, i pokazimo da f
ima limes u x
0
. Analogno kao u (i), oznacimo
(x) := x

x + 13 +x
2
+x,
pa pomnozimo i brojnik i nazivnik od f(x) sa . Nakon sredivanja dobije se da
za x ,= x
0
funkcija f ima oblik f(x) =

f(x), gdje smo stavili

f(x) :=
x
2
(x + 4)
(x + 2) (x

x + 13 +x
2
+x)
.
Naravno, funkcija

f je neprekidna u x
0
, pa je ona neprekidno prosirenje od f, u
tocki x
0
. Zakljucak je da imamo
lim
x3
f(x) =

f(3) =
21
40
.
Zadatak 7.1. Postoji li limes funkcije f, iz (ii) u gornjem primjeru, u tocki x
0
= 2?
Ako da, izracunajte ga.
Sljedeci teorem sadrzi najavljeni rezultat koji je direktna posljedica Heineove karakter-
izacije neprekidnosti i prethodnog teorema. Primijetimo kako isti pokazuje da se racunanje
limesa funkcije f u nekoj tocki x
0
moze provoditi tako da se gledaju svi nizovi koji kon-
vergiraju u x
0
, pa se provjerava jesu li svi nizovi odgovarajucih funkcijskih slika uzetih
nizova ponovo konvergentni, s jednim te istim zajednickim limesom.
Teorem 7.3. (Heineova denicija limesa funkcije)
Neka je S R skup, x
0
S neka tocka, te f : S x
0
R neka funkcija. Tada je
ekvivalentno:
(a) Broj L je limes funkcije f u tocki x
0
.
(b) Za svaki niz (x
n
) u S x
0
koji konvergira prema x
0
, niz
_
f(x
n
)
_
je takoder
konvergentan i on konvergira prema L.
Prvih pet tvrdnji sljedeceg vaznog teorema pokazuje da se racunanje limesa funkcije u
tocki dobro ponasa s obzirom na neke osnovne operacije s funkcijama: zbrajanje/oduzi-
manje, mnozenje/dijeljenje i uzimanje apsolutne vrijednosti funkcije; posljednja tvrdnja
govori o uredaju medu limesima, ako se zna uredaj medu funkcijama. To je analogon
Teorema 6.3, koji je govorio o istim svojstvima, ali za svojstvo neprekidnosti funkcije u
c _ B

S 109
110
tocki. Dokaz teorema koji cemo dati je jednostavna primjena Teorema 7.2 i spomenutog
teorema za neprekidnost. (Drugi moguci dokaz je koristenjem Teorema 7.3 i Teorema
4.5; zadnji teorem je analogon, za nizove, teorema koji slijedi. Detalje napravite sami za
vjezbu!)
Teorem 7.4. (Limes i operacije na funkcijama)
Neka je S R, x
0
S neka tocka i f, g : S x
0
R funkcije koje imaju limese u
tocki x
0
. Tada vrijede sljedece tvrdnje:
(i) Funkcija f g ima limes u x
0
i vrijedi:
lim
xx
0
(f g)(x) = lim
xx
0
f(x) lim
xx
0
g(x)
(ii) Funkcija f, za svaki R, ima limes u x
0
i vrijedi:
lim
xx
0
(f)(x) = lim
xx
0
f(x)
(iii) Funkcija f g ima limes u x
0
i vrijedi:
lim
xx
0
(f g)(x) = lim
xx
0
f(x) lim
xx
0
g(x)
(iv) Pretpostavimo da je g(x) ,= 0, za svaki x S x
0
, i lim
xx
0
g(x) ,= 0. Tada
funkcija f/g ima limes u x
0
i vrijedi:
lim
xx
0
_
f
g
_
(x) =
lim
xx
0
f(x)
lim
xx
0
g(x)
(v) Funkcija [ f[, apsolutno od f, denirana kao [ f[ (x) := [ f(x)[, ima limes u x
0
i
vrijedi:
lim
xx
0
[ f(x)[ =

lim
xx
0
f(x)

(vi) Ako je f(x) g(x) za svaki x S x

0
, onda ista nejednakost vrijedi i za
odgovarajuce limese; tj., imamo:
_
x S x
0

_
f(x) g(x) lim
xx
0
f(x) lim
xx
0
g(x)
Dokaz.
(i) Oznacimo sa L
f
i L
g
limese od f i g u tocki x
0
, redom. Ali onda posebno za
funkciju f to znaci, po Teoremu 7.2, da je funkcija

f(x) :=
_
f(x) za x ,= x
0
,
L
f
za x = x
0
,
c _ B

S 110
111
neprekidna u tocki x
0
. Potpuno analogno, postojanje limesa od g u x
0
je ekvivalentno
neprekidnosti funkcije
g(x) :=
_
g(x) za x ,= x
0
,
L
g
za x = x
0
,
u tocki x
0
. Ali sada, po Teoremu 6.3(i), slijedi da je funkcija

f g neprekidna u x
0
, kao
zbroj/razlika neprekidnih funkcija. No kako je

f g =

f g,
gdje smo stavili

f g(x) :=
_
f(x) +g(x) za x ,= x
0
,
L
f
+L
g
za x = x
0
,
ponovo koristeci Teorem 7.2 zakljucujemo da funkcija f g ima limes u x
0
; i on je naravno
jednak upravo L
f
+L
g
. Dakle,
lim
xx
0
(f g)(x) = L
f
L
g
= lim
xx
0
f(x) lim
xx
0
g(x);
kako smo i tvrdili.
Tvrdnje (ii)(v) dokazuju se na isti nacin. Za tvrdnju (vi) pretpostavimo da za limese
L
f
i L
g
imamo L
f
> L
g
. No onda, po deniciji limesa odmah slijedi da postoji neki x
iz okoline tocke x
0
takav da je i f(x) > g(x); tu treba uzeti onaj takav da je 0 < <
L
f
L
g
.
Napomena 7.8. Tvrdnju (iv) prethodnog teorema moguce je malo pojacati; tj.,
pretpostavke tvrdnje malo oslabiti. Naime, uz oznake kao tamo, nije nuzno pretpostaviti
da je g(x) ,= 0, za svaki x S x
0
. Dovoljno je samo pretpostaviti:
L
g
= lim
xx
0
g(x) ,= 0.
Doista, kako je funkcija g, denirana u dokazu teorema, neprekidna u x
0
i vrijedi g(x
0
) =
L
g
,= 0, onda postoji neki malen > 0 takav da je g(x) ,= 0, za svaki x iz -okoline
(x
0
, x
0
+). Ali onda, ako restringiramo f i g na tu -okolinu, mozemo racunati limes
od f/g, u x
0
, upravo onako kako je to napravljeno u samom teoremu. (Podsjetite se ovdje
uvodnih recenica ovog odjeljka!)
Zadatak 7.2. Napravite detalje dokaza prethodnog teorema. Osim toga, u vezi s
tvrdnjom (vi), pokazite primjerom da je moguce, uz oznake kao tamo, imati funkcije f i
g takve da imamo stroge nejednakosti f(x) < g(x), za svaki x, ali istovremeno L
f
= L
g
.
(Uputa: Npr. uzmite f i g takve da unija njihovih grafova bude par pravaca koji se sijeku!)
Sljedeci po redu je teorem koji navodimo bez dokaza. On govori o tri vazna limesa.
Naglasimo da ce nam ti limesi biti potrebni u sljedecem odjeljku, kada budemo racunali
derivacije nekih osnovnih funkcija.
c _ B

S 111
112
Teorem 7.5.
Imamo sljedece limese:
lim
x0
sin x
x
= 1, lim
x0
(1 +x)
1
x
= e, lim
x0
e
x
1
x
= 1
Jos cemo jedan vrlo koristan teorem navesti bez dokaza; tzv. Teorem o zamjeni var-
ijabli u limesu funkcije, ili malo krace Supstitucija u limesu funkcije. Napomenimo da se
tvrdnja koju mi dajemo moze jos malo poopciti; ali za vecinu situacija koje se pojavljuju
u praksi ova je nasa formulacija sasvim dovoljna.
Teorem 7.6. (Supstitucija u limesu funkcije)
Pretpostavimo da je f : S x
0
R neka funkcija. Isto tako pretpostavimo da je
y
0
R neki realan broj i da je neka realna funkcija koja je neprekidna u nekoj okolini
tocke y
0
, i jos preslikava y
0
u x
0
; tj., za neki malen > 0 vrijedi
: (y
0
, y
0
+) R neprekidna i (y
0
) = x
0
.
Na taj nacin uvodimo supstituciju
x = (y)
Nadalje pretpostavimo da postoji limes kompozicije f u tocki y
0
. Tada postoji i
limes funkcije f u tocki x
0
, i vrijedi:
lim
xx
0
f(x) = lim
yy
0
f
_
(y)
_
Za kraj ovog pododjeljka dajemo dva primjera koji zorno ilustriraju primjenu posljed-
njeg Teorema o supstituciji.
Primjer 7.9.
(i) Neka je dana funkcija
f(x) :=
3

x x
x
2
1
,
i uzmimo tocku x
0
:= 1. Izracunajmo limes L od f u x
0
. U tu svrhu uvodimo
supstituciju
x = (y) := y
3
,
gdje (neprekidnu!) funkciju gledamo u okolini tocke y
0
= 1. Sada imamo
f(x) = (f )(y) =
y y
3
y
6
1
=
y(1 y)(1 +y)
(y 1)(y
5
+ +y + 1)
.
Konacno slijedi:
L = lim
xx
0
f(x) = lim
yy
0
(f )(y) = lim
y1
y(1 +y)
(y
5
+ +y + 1)
=
1
3
;
c _ B

S 112
113
za posljednju jednakost smo jednostavno uvrstili 1 namjesto y, u dobivenu racionalnu
funkciju u varijabli y (usp. Primjer 7.7).
(ii) Neka je dana funkcija
f(x) :=
ln x 1
x e
,
i uzmimo tocku x
0
:= e. Izracunajmo limes L od f u x
0
. U tu svrhu gledamo
(neprekidnu) funkciju
= exp : R (0, +),
i to u okolini tocke y
0
= 1. Za x = (y) racunamo
(f )(y) = f(e
y
) =
lne
y
1
e
y
e
=
y 1
e
y
e
.
Sada uvedemo jos jednu supstituciju
y = (z), gdje je (z) := z + 1;
jasno, i funkcija je neprekidna u okolini tocke z
0
= 0. Onda je
x = ( )(z),
i stoga dobijemo
f(x) = (f )(y) = (f )(z) =
1
e
z
e
z
1
.
Konacno slijedi:
L = lim
xx
0
f(x) = lim
yy
0
(f )(y) = lim
zz
0
(f )(z) =
1
e
lim
z0
z
e
z
1
=
1
e
;
za posljednju jednakost koristili smo Teorem 7.5.
7.2. Beskonacni limesi i limesi u beskonacnosti.
U ovom pododjeljku, u kratkim crtama, deniramo jos neke vazne pojmove vezane
uz limes funkcije. Posebno su nam zanimljivi pojmovi beskonacnog limesa, i limesa u
beskonacnosti. Ta dva pojma, usprkos mozebitnoj slicnosti naziva, ne treba mijesati!.
Standardno se, zbog raznih potreba, skupu realnih brojeva dodaju jos dva broja; to
su tzv. pozitivna beskonacnost +, i negativna beskonacnost . Tako dobivamo
tzv. prosireni skup realnih brojeva
R := R , +.
Pojam limesa moze se prosiriti i na R. Pored toga, kao ponekad korisno orude, uvodi se i
pojam tzv. jednostranog limesa.
Denicija 7.10. Neka je funkcija f denirana na skupu S R, osim eventualno u
tocki x
0
S. Kazemo da f ima lijevi limes L
l
R u x
0
, ili da f ima limes slijeva, ako
vrijedi:
c _ B

S 113
114
(1) U slucaju L
l
= +:
(c > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
)
_
f(x) > c.
(2) U slucaju L
l
= :
(c > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
)
_
f(x) < c.
(3) U slucaju L
l
R:
( > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
)
_
[f(x) L
l
[ < .
Analogno, kazemo da f ima desni limes L
d
R u x
0
, ili da f ima limes zdesna, ako
vrijedi:
(1) U slucaju L
d
= +:
(c > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
+)
_
f(x) > c.
(2) U slucaju L
d
= :
(c > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
+)
_
f(x) < c.
(3) U slucaju L
d
R:
( > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
+)
_
[f(x) L
d
[ < .
U gornjim situacijama, za lijeve i desne limese L
l
i L
d
, redom, koristimo oznake:
L
l
= lim
xx

0
f(x) & L
d
= lim
xx
+
0
f(x).
Pritom napisano citamo: L
l
(tj. L
d
) je limes funkcije f kada x tezi prema x
0
slijeva (tj.
zdesna). Ili krace: L
l
(tj. L
d
) je lijevi (tj. desni) limes funkcije f u tocki x
0
.
Lijevi ili desni limesi funkcija u tocki, bilo konacni ili beskonacni, zovu se jednostrani
limesi. Nadalje, kada je posebno L
l
ili L
d
jednako + ili , govorimo da funkcija f
ima u tocki x
0
ima lijevi, ili desni, beskonacni limes.
Pored vec uvedenog pojma (dvostranog) limesa funkcije u tocki, deniramo i pojam
(dvostranog) beskonacnog limesa funkcije u tocki.
Denicija 7.11. Neka je funkcija f denirana na skupu S R, osim eventualno u
tocki x
0
S. Kazemo da f ima beskonacni limes L R u x
0
ako vrijedi:
(1) U slucaju L = +:
(c > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
+) x
0

_
f(x) > c.
(2) U slucaju L = :
(c > 0) ( > 0)
_
x (x
0
, x
0
+) x
0

_
f(x) < c.
U navedenim slucajevima beskonacnih limesa koristimo istu oznaku kao i za konacne
limese; tj.,
lim
xx
0
f(x) = .
Pogledajmo sada tri primjera jednostranih i/ili beskonacnih limesa.
Primjer 7.12.
c _ B

S 114
115
(i) Gledajmo dobro poznatu funkciju
f : R 0 R, f(x) :=
1
x
.
Ocito je da imamo jednostrane beskonacne limese:
lim
x0

f(x) = & lim

x0
+
f(x) = +.
(ii) Neka je funkcija f denirana sada kao
f : R 0 R, f(x) :=
x
[x[
;
ako bismo dodenirali f sa f(0) := 0, dobili bismo dobro poznatu funkciju pred-
znaka, ili funkciju signum. Ocito je da imamo jednostrane konacne limese:
lim
x0

f(x) = 1 & lim

x0
+
f(x) = 1.
(iii) Neka je sada funkcija
f : R 0 R, f(x) :=
1
x
2
.
Ocito je da f ima u x
0
:= 0 beskonacni limes
lim
x0
f(x) = +.
Sada kada imamo pojmove (dvostranih) limesa i jednostranih limesa, prirodno je pitati
koja je eventualno veza medu njima?! Sljedeci teorem daje odgovor. Njegov je dokaz
jednostavan, pa ga ispustamo; treba samo koristiti denicije limesa i jednostranih limesa.
Teorem 7.7.
Neka je funkcija f denirana na skupu S R, osim eventualno u tocki x
0
S.
Pretpostavimo da f ima jednostrane limese L
l
= lim
xx

0
f(x) i L
d
= lim
xx
+
0
f(x), te
da je L
l
= L
d
. Tada postoji i limes L = lim
xx
0
f(x), i on je takoder jednak L
l
= L
d
; tj.,
imamo:
lim
xx
0
f(x) = lim
xx

0
f(x) = lim
xx
+
0
f(x).
Isto tako, uz gornje oznake, ako postoji limes L, onda postoje i oba jednostrana limesa,
L
l
i L
d
, i oni su jednaki.
Sada deniramo tzv. limese u beskonacnosti.
Denicija 7.13. Kazemo da je L R limes funkcije f u +, ako vrijedi:
( > 0) ( > 0)
_
x >
_
[f(x) L[ < .
Analogno deniramo i limes funkcije f u . Limesi u + ili zovu se limesi u
beskonacnosti.
c _ B

S 115
116
Zadatak 7.3. Denirajte pojam beskonacnog limesa u beskonacnosti; tj., sto
znaci
lim
x
f(x) = .
Nadalje izracunajte te limese kada je f(x) := x
3
, odnosno f(x) := x
2
.
c _ B

S 116
117
8. Derivacija
8.1. Motivacija.
Pojam derivacije funkcije od osnovne je vaznosti za matematiku. Sam postupak
nalazenja derivacije f

od zadane funkcije f zove se deriviranje; jos se govori i o difer-

encijalnom racunu. (Ponekad se pod diferencijalnim racunom podrazumijeva postupak
deriviranja zajedno s integriranjem. Kako cemo vidjeti kad za to dode vrijeme, integri-
ranje je u izvjesnom smislu obratna procedura od deriviranja.) Upravo je nevjerojatno
koliko je sama ideja derivacije funkcije jednostavna, a u isto je vrijeme primjena derivacije
sveobuhvatna. Zapravo, ozbiljnija analiza, u okviru Matematicke analize, zapocinje tek
uvodenjem derivabilnosti. Naime, derivacija i njezine primjene, od cega cemo mali dio
upoznati kasnije, omogucavaju istinsko analiziranje i razumijevanje cijelog mnostva zan-
imljivih i korisnih funkcija koje se pojavljuju kako u samoj matematici, tako i u raznim
primjenama.
Osnivacima diferencijalnog racuna smatraju se Newton
11
i Leibniz. Newtonova ideja
dosla je iz zike kao potreba racunanja trenutne brzine materijalne tocke u gibanju;
tu je uobicajeno govoriti o tzv. problemu brzine. S druge strane Leinbizov je put u
okviru same matematike, gdje je bilo pitanje racunanja jednadzbe tangente u nekoj tocki
grafa funkcije koju promatramo; ovdje se govori o tzv problemu tangente. (Zanimljivo
je reci da su Newton i Leibniz bili istovremenici, a jos su posebno radili na spomenutim
problemima u isto vrijeme. No, kao sto to u mnogim situacijama nije slucaj, oni nisu
ujedinili snage u cilju dolazenja do rezultata koji su bili na pomolu. Bas naprotiv,
njihovi su angazmani rezultirali rijetko videnom netrpeljivoscu jednog prema drugom.
Njihov je rivalitet bio prepun kontroverzi, medusobnih prepucavanja i uvreda; bez imalo
volje za komunikacijom u kojoj bi jedan drugom priznali da u biti rade istu stvar. Cijela
je prica, nazalost, dobila epilog tek nakon sto su obojica umrli.)
Problem brzine. Kazimo ukratko sto je to problem brzine. Pretpostavimo da pro-
matramo u vremenu gibanje neke materijalne tocke po pravcu, gdje to gibanje nije nuzno
jednoliko, nego se mijenja; preciznije, tocka se ubrzava i usporava u raznim vremenskim
intervalima. Dakle, tocka zapocinje gibanje u trenutku 0, i onda, kako prolazi vrijeme,
tocka prevaljuje odredeni put. Oznacimo
s(t) := prijedeni put u vremenskom intervalu [0, t].
Naravno, ovdje je pogodno cijeli proces gibanja promatrati na brojevnom pravcu. Na
njemu, kako je uobicajeno, sa O oznacimo ihodiste, tocku koja odgovara broju 0; isto, sa
E oznacimo tocku koja odgovara broju 1. Sada, pocetni polozaj materijalne tocke je u O.
Pretpostavimo posebno da se nakon nekog vremena t
0
, materijalna tocka nalazi u nekoj
tocki A na pravcu; prijedeni je put s(t
0
). Ako pak gledamo neki daljnji trenutak t > t
0
,
materijalna ce se tocka naci u nekoj tocki B na pravcu; s prijedenim putem s(t). Ako nas
zanima prosjecna brzina nase materijalne tocke za vremenskog intervala [t
0
, t], odnosno
na putu od polozaja A do polozaja B, ona je jednaka
v
AB
=
s(t) s(t
0
)
t t
0
.
11
Sir Isaac Newton (16421727), veliki engl. zicar i matematicar
c _ B

S 117
118
Sada, ono sto je zanimalo Newtona je sljedece sasvim prirodno pitanje:
Kako dobiti trenutnu brzinu materijalne tocke, u trenutku t
0
?
Kako je zeljena trenutna brzina ona kada se materijalna tocka nalazi u polozaju A,
oznacimo ju sa v
A
. I sada, ideja dobivanja iste je u isto vrijeme super-jednostavna i super-
genijalna. Newton je rezonirao ovako. Promatrajmo situaciju kada vremenski trenutak
t > t
0
nastupa vrlo kratko nakon trenutka t
0
; to ima za posljedicu da je tocka B jako
blizu tocke A. Sada racunajmo prosjecnu brzinu na putu AB; ona je jednaka v
AB
. Zamis-
limo sada da cijeli proces gibanja u okviru vremenskog intervala [t
0
, t] gledamo unatrag;
pritom imamo da je trenutak t sve blizi i blizi trenutku t
0
. Ako bismo taj reverzibilni
proces mogli provoditi tako da nam vremenska razlika tt
0
postaje neograniceno mala,
ili drugacije receno da tezi u nulu, onda je za ocekivati da ce pritom prosjecna brzina
v
AB
teziti prema trenutnoj brzini v
A
. Kako je taj nas zamisljeni reverzibilni proces
podrzumijevao da t tezi prema t
0
, imajuci na umu pojam limesa funkcije, mogli bismo
simbolicki pisati
v
A
= lim
tt
0
v
AB
;
odnosno, znajuci sto je prosjecna brzina na putu od A do B,
v
A
= lim
tt
0
s(t) s(t
0
)
t t
0
.
I to je tocno ono sto je zapravo denicija derivacije funkcije s(t), u vremenu t = t
0
.
(Naravno, sada kada imamo recenu ideju sto bismo mi htjeli, onda je sljedece pitanje:
Mozemo li mi taj proces racunanja trenutne brzine efektivno i provesti; tj., mozemo li
doista u gornjem granicnom procesu uzimanja limesa dobiti smislen i konkretan rezultat?
Kako cemo vidjeti, odgovor je naravno potvrdan!)
Problem tangente. Kazimo sada sto je to problem tangente. U tu svrhu pret-
postavimo da je dana neprekidna funkcija
f : (a, b) R,
i neka je onda (f) njezin graf, a M
0
neka tocka na grafu. Posebno je
M
0
= (x
0
, f(x
0
)), x
0
(a, b).
Sada, pojam tangente je intuitivno jasan; a razlog tome je da zapravo mi uvijek, vezano
za taj pojam, zamisljamo neke dobre situacije. Tako bismo mnogo puta mogli proci
ako bismo denirali tangentu t, na (f) u tocki M
0
, kao pravac koji zadovoljava sljedeca
dva uvjeta: (1) t prolazi kroz M
0
; (2) Tocke na grafu (f), koje su blizu M
0
, nalaze
se samo u jednoj od dvije zatvorene poluravnine odredene pravcem t. Ili, ako sa T
1
(t) i
T
2
(t) oznacimo spomenute dvije zatvorene poluravnine odredene sa t, onda imamo ovu
deniciju.
Definicija. (Tangenta; intuitivno)
Pravac t je tangenta na graf (f), u tocki M
0
= (x
0
, f(x
0
)), ako t prolazi kroz M
0
i
ako postoji neki > 0 takav da za restrikciju f

: (x
0
, x
0
+) R, od f, imamo:
(f

) T
1
(t) ili (f

) T
2
(t).
Za ilustraciju pogledajmo dva primjera. Prvo, pretpostavimo da imamo linearnu
funkciju f
1
: R R, f
1
(x) := ax + b. Jasno, graf od f
1
je pravac , cija jednadzba
glasi: y = ax + b. Isto tako, tangenta na graf (f
1
), u proizvoljnoj tocki M
0
toga grafa,
c _ B

S 118
119
je isti taj pravac. Drugim rijecima, pretpostavimo da je dio grafa (f), neke funkcije f,
duzina AB koja lezi na nekom pravcu p. Onda je tangenta na (f), u nekoj tocki M
0
AB
koja nije niti jedna od dvije rubne tocke, jednaka pravcu p. Kao drugi primjer uzmimo da
je f
2
: R R kvadratna funkcija, dana sa f(x) := x
2
. Onda jednadzba tangente na graf
(f
2
), kvadratnu parabolu, u tjemenu parabole M
0
= (0, 0) glasi: y = 0.
Medutim, vezano uz nasu deniciju tangente moramo primijetiti sljedece. Najprije,
dana denicija ne govori kako dobiti kandidata t za tangentu, a pored toga ona nije
niti operativna. To znaci da mi mnogo puta u praksi tesko mozemo naslutiti sto bi
uopce mogla biti tangenta, a onda ako nekako i uspijemo doci do kandidata t, bit ce
tesko provjeriti vrijedi li jedna od dvije navedene inkluzije: (f

) T
1
(t) ili (f

) T
2
(t)?
(Naprimjer, ako je funkcija f dana kao f(x) := x
7/3
exp
_
x+sin(2x
5
cos x)
_
, nije bas lako
vidjeti sto bi bila tangenta na graf od f, u tocki M
0
= (x
0
, f(x
0
)), ako je x
0
= 2009.) Pored
recenog, instruktivno je pogledati jos i primjer kubne funkcije f
3
: R R, f(x) := x
3
.
Njezin je graf (f) dobro poznata kubna parabola. Ako sada gledamo tocku M
0
= (0, 0),
koja ocito lezi na toj kubnoj paraboli, onda se standardno uzima da jednadzba tangente
na (f), u tocki M
0
, glasi: y = 0. No, primijetimo kako taj pravac ne bi bio tangenta,
ako bismo gledali gore danu deniciju!
Sada je vrijeme (prije nego li shvatimo da mi zapravo trazimo nesto, a da ne znamo
tocno sto) vidjeti kako je rezonirao Leibniz, imajuci pod pojmom tangente na umu gore
danu intuitivnu deniciju. Dakle, sljedece je pitanje sasvim razumljivo:
Kako naci jednadzbu tangente na graf (f), u tocki M
0
?
Leibnizova ideja ide u dva koraka:
(1) Nadimo sekantu s
M
; tj., pravac koji prolazi tockom M
0
i nekom drugom tockom
M (f), koja je blizu tocke M
0
(2) Pustimo da tocka M klizi po grafu (f) prema tocki M
0
; tj., neka M tezi
prema M
0
.
Kao rezultat gore opisanog procesa, dobit cemo da sekanta s
M
prelazi u tangentu t. Ili,
ako zamislimo da nam cinjenica M tezi prema M
0
znaci da udaljenost od M do M
0
tezi prema 0, simbolicki mozemo pisati:
t = lim
MM
0
s
M
.
Cilj nam je jos preciznije razraditi gornju ideju. Za to, najprije primijetimo da jed-
nadzba sekante s
M
, pravca kroz tocke M
0
= (x
0
, f(x
0
)) i M = (x, f(x)), glasi:
s
M
. . .
y f(x
0
)
x x
0
=
f(x) f(x
0
)
x x
0
= (M),
gdje smo stavili
(M) := koecijent smjera sekante s
M
.
Ako sada primjenimo opisani granicni proces, za jednadzbu tangente imamo:
t . . .
y f(x
0
)
x x
0
= lim
MM
0
(M) = lim
xx
0
f(x) f(x
0
)
x x
0
.
Tj., imamo jednadzbu tangente
t . . . y f(x
0
) = (M
0
) (x x
0
),
c _ B

S 119
120
gdje je
(M
0
) := lim
xx
0
f(x) f(x
0
)
x x
0
.
I time je Leibniz svoju zadacu rijesio. Naime, za zadanu situaciju, da bismo dobili jed-
nadzbu tangente t, koja prolazi tockom M
0
, dovoljno je znati njezin koecijent smjera. A
taj je broj upravo gore dani (M
0
)! Znaci, doista, ako mozemo racunati taj limes, imamo
i zeljenu jednadzbu tangente.
8.2. Pojam derivacije i prvi primjeri.
Prethodni pododjeljak vise je nego dovoljan motiv da bismo dali sljedecu deniciju.
Denicija 8.1. Kazemo da je funkcija f : (a, b) R derivabilna, ili diferencijabilna,
u tocki x
0
(a, b) ako postoji limes
f

(x
0
) := lim
xx
0
f(x) f(x
0
)
x x
0
Broj f

(x
0
), koji jos oznacavamo i sa
d f
d x
(x
0
),
zovemo derivacija funkcije f u tocki x
0
.
Kazemo da je funkcija f derivabilna na (a, b) ako je ona derivabilna u svakoj tocki
x
0
(a, b); govorimo jos i da je f diferencijabilna na (a, b).
Napomena 8.2. (1) Standardno je deniciju derivacije funkcije u tocki pisati i u malo
drugacijem obliku. Naime, neka je f : (a, b) R funkcija i x (a, b) neka tocka. Onda je
f derivabilna u x ako postoji limes
f

(x) := lim
x0
f(x + x) f(x)
x
.
(Primijetimo: Ako bismo u prethodnoj deniciji namjesto x
0
pisali x, a namjesto x pisali
x + x, dobili bismo tocno gornji zapis.) Ovdje se standardno govori:
x prirast varijable (ili argumenta).
Isto tako, ako stavimo
f(x) := f(x + x) f(x),
govorimo:
f(x) prirast vrijednosti funkcije f na [x, x + x].
Znaci, imamo
f

(x) := lim
x0
f(x)
x
.
Dakle, derivacija f

(x) je limes kvocijenta prirasta funkcije f(x) i prirasta varijable x.

c _ B

S 120
121
(2) Neka je ,= S R i f : S R funkcija. Kazemo da je f derivabilna u x
0
S ako
postoji neki otvoren interval I := (a, b) takav da je:
x
0
I S & Restrikcija f
|I
je derivabilna u x
0
.
To znaci da mi zapravo bez smanjenja opcenitosti mozemo uvijek pretpostaviti da je
domena funkcije ciju derivabilnost ispitujemo otvoren interval. U daljnjem, ako ne bude
posebno receno drugacije, mi cemo i uzimati za domenu promatrane funkcije neki otvoreni
interval I = (a, b).

Stovise, kad god to bude bilo moguce, uzimat cemo najvecu domenu
na kojoj imamo derivabilnost. Mnogo puta, to ce biti i citav skup R.
Prije nego krenemo detaljnije proucavati derivabilnost funkcija, kao rezime onoga sto
smo govorili u prvom pododjeljku o Problemu tangente, dajmo deniciju tangente koju mi
u daljnjem uvijek koristimo. Bitno je primijetiti da je tangenta na graf funkcije u nekoj
tocki, cija je prva koordinata neki broj x
0
, denirana samo ako je funkcija derivabilna u
x
0
.
Denicija 8.3. Neka je f : (a, b) R funkcija i x
0
(a, b) neka tocka. Pretpostavimo
da je f derivabilna u x
0
. Onda deniramo tangentu na graf (f), u tocki M
0
= (x
0
, f(x
0
)),
kao pravac
y f(x
0
) = f

(x
0
) (x x
0
)
Sada moramo nauciti derivirati! Za pocetak, racunat cemo derivacije nekih osnovnih
funkcija. Opisimo ukratko formu dokazivanja. Opcenito, za danu funkciju f cija nas
derivabilnost u nekoj tocki x
0
zanima, uvodimo pomocnu funkciju
Q(x) :=
f(x) f(x
0
)
x x
0
;
a zatim provjeravamo postoji li limes
lim
xx
0
Q(x) = f

(x
0
).
Primjer 8.4.
(i) Neka je funkcija f : R R konstanta; tj., f(x) = C, za neku konstantu C R.
Tada je funkcija f derivabilna u svakoj tocki x
0
R; tj., vrijedi:
f

(x
0
) = 0, x
0
R
Doista, sada imamo f(x) f(x
0
) = C C = 0, a onda i Q(x) = 0. Slijedi da je
f

(x
0
) = lim
xx
0
Q(x) = lim
xx
0
0 = 0.
(ii) Neka je funkcija f : R R identiteta; tj., f(x) = x. Tada je funkcija f deriv-
abilna u svakoj tocki x
0
R; tj., vrijedi:
f

(x
0
) = 1, x
0
R
Doista, sada imamo f(x) f(x
0
) = x x
0
, a onda i Q(x) = 1. Slijedi da je
f

(x
0
) = lim
xx
0
Q(x) = lim
xx
0
1 = 1.
c _ B

S 121
122
(iii) Kao poopcenje od (ii), gledamo funkciju f : R R denirani kao f(x) := x
n
,
gdje je n N proizvoljan.
Tvrdnja. Funkcija f je derivabilna u svakoj tocki x
0
R; tj., vrijedi:
f

(x
0
) = nx
n1
0
, x
0
R
Dokaz. Racunamo
Q(x) =
x
n
x
n
0
x x
0
= x
n1
+x
n2
x
0
+ +x
n1
0
;
tu koristimo identitet za razliku n-tih potencija. Tako vidimo da je Q(x) polinom
stupnja n1; posebno, to je neprekidna funkcija. Po Korolaru 1 u odjeljku Limes
funkcije slijedi da je
f

(x
0
) = lim
xx
0
Q(x) = Q(x
0
) = nx
n1
0
;
za posljednju jednakost primijetimo da je broj monoma u Q(x) jednak n.
(iv) Neka je f : R R funkcija sinus; tj., f(x) := sin x.
Tvrdnja. Funkcija sin je derivabilna u svakoj tocki x
0
R; tj., vrijedi:
sin

x
0
= cos x
0
, x
0
R
Dokaz. Racunamo
Q(x) =
sin x sin x
0
x x
0
=
2 sin
xx
0
2
cos
x+x
0
2
x x
0
=
sin
xx
0
2
xx
0
2
cos
x +x
0
2
;
tu koristimo identitet za razliku sinusa (v. dokaz neprekidnosti funkcije sinus, u
odjeljku Neprekidnost funkcija). Sada, kada x x
0
, onda
y :=
x x
0
2
0.
Zatim, koristimo Teorem 7.5, koji govori da je lim
y0
siny
y
= 1. A onda i cinjenicu
da je cos neprekidan, pa je i funkcija g(x) := cos
x+x
0
2
neprekidna na citavom R,
i onda je posebno
lim
x0
cos
x +x
0
2
= lim
x0
g(x) = g(x
0
) = cos x
0
.
Slijedi konacno,
sin

x
0
= lim
x0
Q(x) = lim
y0
sin y
y
lim
x0
g(x) = 1 cos x
0
= cos x
0
.

Sasvim analogno dokazujuci, vidi se da vrijedi:

c _ B

S 122
123
Tvrdnja. Funkcija cos je derivabilna u svakoj tocki x
0
R; tj., vrijedi:
cos

x
0
= sin x
0
, x
0
R
(v) Neka je sada f : R R eksponencijalna funkcija; tj., f(x) := expx = e
x
.
Tvrdnja. Funkcija exp je derivabilna u svakoj tocki x
0
R; tj., vrijedi:
exp

x
0
= exp x
0
= e
x
0
, x
0
R
Dokaz. Racunamo
Q(x) =
e
x
e
x
0
x x
0
= e
x
0
e
xx
0
1
x x
0
.
Sada, kada x x
0
, onda
y := x x
0
0.
Zatim, ponovo koristimo Teorem 7.5, koji govori da je i lim
y0
e
y
1
y
= 1. Onda
konacno slijedi:
exp

x
0
= lim
x0
Q(x) = e
x
0
lim
y0
e
y
1
y
= e
x
0
1 = e
x
0
.

Ovaj pododjeljak zavrsavamo kratkim osvrtom na tzv. vise derivacije. U tu svrhu,

pretpostavimo da imamo funkciju f : (a, b) R koja je derivabilna na cijelom intervalu
(a, b). To znaci da je dobro denirana funkcija
f

: (a, b) R, (a, b) x
0
f

(x
0
).
Funkcija f

zove se (prva) derivacija funkcije f. Sada, ako je f

derivabilna u tocki
x
0
(a, b), broj
f

(x
0
) := (f

(x
0
) = lim
xx
0
f

(x) f

(x
0
)
x x
0
zovemo druga derivacija od f u x
0
; jos govorimo da je f dvaput derivabilna u x
0
.
Nadalje, kao za prvu derivaciju funkcije f, imamo sljedece: Ako je funkcija f

derivabilna
na cijelom intervalu (a, b), onda deniramo drugu derivaciju funkcije f kao
f

: (a, b) R, (a, b) x
0
f

(x
0
).
Sasvim analogno, induktivno se denira n-tu derivaciju funkcije f. Najprije, ako je
(n 1)-va derivacija f
(n1)
derivabilna na cijelom intervalu (a, b), onda deniramo n-
tu derivaciju od f u tocki x
0
kao realan broj
f
(n)
(x
0
) := (f
(n1)
)

(x
0
) = lim
xx
0
f
(n1)
(x) f
(n1)
(x
0
)
x x
0
Zatim, n-ta derivacija funkcije f je funkcija
f
(n)
: (a, b) R, (a, b) x
0
f
(n)
(x
0
)
c _ B

S 123
124
U vezi s oznakama za derivacije viseg reda standardno se koristi sljedeca notacija/konvencija:
Za n-tu derivaciju funkcije f u tocki x
0
i n-tu derivaciju funkcije f pisemo
f
(n)
(x
0
) & f
(n)
,
redom. Specijalno, za n = 1, 2, 3 uobicajeno je pisati: f

, f

i f

.
8.3. Osnovni rezultati.
Ovaj pododjeljak sadrzi cetiri osnovna teorema o derivabilnosti. Prvi od njih, Teorem
8.1, govori da derivabilnost povlaci neprekidnost. Drugi i treci po redu, Teoremi 8.2 i 8.3,
govore o vezi derivabilnosti i standardnih operacija na funkcijama (zbrajanje/oduzimanje
funkcija, mnozenje/dijeljenje funkcija i kompozicija funkcija). Preciznije receno, ta dva
teorema daju pravila za derivacije: zbroja/razlike, produkta/kvocijenta i kompozicije dvije
derivabilne funkcije. Posljednji teorem, Teorem 8.4, daje pravilo za derivaciju inverzne
funkcije od neke derivabilne funkcije.
Kao posljedicu spomenutih teorema dobivamo derivacije jos mnogih funkcija koje su
vazne u praksi.
Prvi od spomenutih teorema, ciji cemo dokaz izostaviti, govori: svojstvo derivabilnosti
jace je od svojstva neprekidnosti. Ili, slikovito i malo slobodnije receno, ako bismo sa
^ oznacili skup svih realnih neprekidnih funkcija i sa T skup svih realnih derivabilnih
funkcija, onda je
T ^.
Teorem 8.1.
Ako je funkcija f : (a, b) R derivabilna u tocki x
0
(a, b), onda je f i neprekidna u
x
0
; tj., imamo pravilo:
Derivabilnost = Neprekidnost
Sada iskazujemo, i dokazujemo, drugi po redu najavljeni teorem.
Teorem 8.2.
Neka su f, g : (a, b) R dvije funkcije koje su obje derivabilne u nekoj tocki x
0
. Tada
vrijede sljedece tvrdnje:
(i) Funkcija f g je derivabilna u tocki x
0
i vrijedi pravilo za derivaciju zbroja/razlike
funkcija:
(f g)

(x
0
) = f

(x
0
) g

(x
0
).

Stovise, za proizvoljne , R, linearna kombinacija f + g je takoder

derivabilna u tocki x
0
. Vrijedi pravilo za derivaciju linearne kombinacije funkcija:
(f +g)

(x
0
) = f

(x
0
) + g

(x
0
).
c _ B

S 124
125
(ii) Funkcija f g je derivabilna u tocki x
0
i vrijedi pravilo za derivaciju produkta
funkcija:
(f g)

(x
0
) = f

(x
0
) g(x
0
) +f(x
0
) g

(x
0
).
(iii) Pretpostavimo da je g(x) ,= 0, za svaki x (a, b). Tada je funkcija f/g derivabilna
u tocki x
0
i vrijedi pravilo za derivaciju kvocijenta funkcija:
_
f
g
_

(x
0
) =
f

(x
0
) g(x
0
) f(x
0
) g

(x
0
)
_
g(x
0
)
_
2
.
Dokaz.
(i) Dokazat cemo samo tvrdnju za zbroj funkcija; razliku, i opcenitiji slucaj linearne
kombinacije, ostavljamo za vjezbu. (Forma dokaza je zapravo potpuno ista!) U tu
svrhu, denirajmo funkciju
h := f +g.
Onda imamo
h(x) h(x
0
)
x x
0
=
f(x) f(x
0
)
x x
0
+
g(x) g(x
0
)
x x
0
.
Sada, u gornjoj jednakosti funkcija, pustimo x x
0
; tj., racunajmo limes lim
xx
0
na
obje strane. Dobivamo
lim
xx
0
h(x) h(x
0
)
x x
0
= lim
xx
0
f(x) f(x
0
)
x x
0
+ lim
xx
0
g(x) g(x
0
)
x x
0
.
Iz denicije derivabilnosti, primjenjene na f i na g, dobivamo
h

(x
0
) = f

(x
0
) +g

(x
0
);
sto smo i tvrdili.
(ii) Neka je sada
h := f g.
Onda imamo
h(x) h(x
0
)
x x
0
=
f(x) f(x
0
)
x x
0
g(x) +f(x
0
)
g(x) g(x
0
)
x x
0
.
Sada ponovo racunajmo limes lim
xx
0
na obje strane. Dobivamo
lim
xx
0
h(x) h(x
0
)
x x
0
= lim
xx
0
f(x) f(x
0
)
x x
0
lim
xx
0
g(x) +f(x
0
) lim
xx
0
g(x) g(x
0
)
x x
0
.
Zatim, kako je g derivabilna u x
0
, ta je funkcija u x
0
i neprekidna; po prethodnom teoremu.
Ali onda je posebno
lim
xx
0
g(x) = g(x
0
).
Iz svega navedenog, i denicije derivabilnosti, primjenjene i ovaj put na f i na g, dobivamo
h

(x
0
) = f

(x
0
) g(x
0
) +f(x
0
) g

(x
0
);
sto smo i tvrdili.
c _ B

S 125
126
(iii) Stavimo
h :=
f
g
.
Ovdje se lako provjeri da imamo jednakost
h(x) h(x
0
)
x x
0
=
f(x)f(x
0
)
xx
0
g(x
0
) f(x
0
)
g(x)g(x
0
)
xx
0
g(x)g(x
0
)
.
Racunajmo limes lim
xx
0
na obje strane. Tvrdnja odmah slijedi.
Napomena 8.5. Uobicajeno je gornja pravila za derivaciju linearne kombinacije, te
produkta i kvocijenta, pisati u formi kada namjesto istaknute tocke x
0
pisemo samo x.
Tako gornja tri pravila poprimaju forme:
(f +g)

(x) = f

(x) + g

(x)
(f g)

(x) = f

(x) g(x) +f(x) g

(x)
_
f
g
_

(x) =
f

(x) g(x) f(x) g

(x)
_
g(x)
_
2
Naglasimo kako cemo mi u daljnjem iskljucivo ovako pisati/pamtiti spomenuta pravila!
Zbog posebne vaznosti, jednu evidentnu posljedicu prethodnog teorema formuliramo
u obliku korolara. Tu se jos sjetimo da smo u Primjeru 8.4, izmedu ostalog, pokazali da je
(x
k
)

= k x
k1
.
Korolar 5. Neka je dan polinom
P(x) := a
n
x
n
+ +a
2
x
2
+a
1
x +a
0
, a
i
R.
Tada je njegova derivacija, u proizvoljnom x R, dana kao
P

(x) = na
n
x
n1
+ + 2a
2
x +a
1
Slijedi teorem koji daje pravilo za derivaciju kompozicije derivabilnih funkcija; to se
pravilo jos zove i lancano pravilo. Zbog same vaznosti teorema u praksi, navodimo i njegov
detaljan dokaz. Namjera nam je metodicko-didakticke naravi: zelimo jos jednom pokazati
kako vrlo vazan matematicki rezultat moze imati dosta jednostavan dokaz.
c _ B

S 126
127
Teorem 8.3.
Neka su f : S R i g : T R dvije funkcije takve da je
f(S) T;
tj., postoji kompozicija g f. Nadalje, pretpostavimo sljedece:
(1) Funkcija f je derivabilna u x
0
S;
(2) Funkcija g je derivabilna u f(x
0
) T
Tada je funkcija g f derivabilna u tocki x
0
i vrijedi pravilo za derivaciju kompozicije
funkcija:
(g f)

(x
0
) = g

(f(x
0
)) f

(x
0
).
Dokaz. Deniramo funkciju
h := g f.
Onda imamo
h(x) h(x
0
)
x x
0
=
g(f(x)) g(f(x
0
))
x x
0
=
g(f(x)) g(f(x
0
))
f(x) f(x
0
)

f(x) f(x
0
)
x x
0
= ( uz oznake y
0
:= f(x
0
) i y := f(x) )
=
g(y) g(y
0
)
y y
0

f(x) f(x
0
)
x x
0
.
Sada primijetimo sljedece. Jer je f derivabilna u x
0
, f je posebno i neprekidna u x
0
. Ali
znamo da je za funkcije neprekidne u nekoj tocki, limes u toj tocki jednak funkcijskoj
vrijednosti u toj tocki; tj., posebno za nasu funkciju f imamo
lim
xx
0
f(x) = f(x
0
) lim
xx
0
_
f(x) f(x
0
)
_
= lim
xx
0
(y y
0
) = 0.
Drugacije receno, imamo ekvivalenciju
x x
0
y y
0
;
odnosno, uzimanje limesa lim
xx
0
ekvivalentno je uzimanju limesa lim
yy
0
.
Sada racunajmo limes lim
xx
0
, odnosno lim
yy
0
, na obje strane gore napisane jed-
nakosti. Dobivamo
h

(x
0
) = lim
xx
0
h(x) h(x
0
)
x x
0
= lim
xx
0
g(y) g(y
0
)
y y
0
lim
xx
0
f(x) f(x
0
)
x x
0
= lim
yy
0
g(y) g(y
0
)
y y
0
f

(x
0
) = g

(y) f

(x
0
)
= g

(f(x)) f

(x
0
).
Tako je teorem dokazan.
Napomena 8.6. (1) Uobicajeno je gornje pravilo za derivaciju kompozicije funkcija
pisati u formi kada namjesto istaknutih tocaka x
0
i f(x
0
) pisemo samo x i f(x), redom.
Tako to pravilo poprima formu:
(g f)

(x) = g

(f(x)) f

(x)
c _ B

S 127
128
Naglasimo kako cemo mi u daljnjem uglavnom ovako pisati/pamtiti spomenuto pravilo!
(2) Podsjetimo se da za funkciju : S R, koja je derivabilna u tocki x
0
S,
pripadnu derivaciju u x
0
oznacavamo sa

(x
0
) ili
d
dx
(x
0
).
Isto tako, ukoliko je derivabilna na cijelom skupu S, (prva) derivacija od je funkcija
iz S u R koju oznacavamo sa

ili
d
dx
.
Koristenjem posljednje notacije, prethodno se pravilo moze zapisati i u obliku:
d(g f)
dx
=
dg(f)
d x
=
d g(f)
d f

df
dx
Upravo dani zapis pravila za derivaciju kompozicije, standardno se zove lancano prav-
ilo. (Naime, za kompoziciju funkcija f i g, redom, u oznaci g f, cesto se govori da su tu
funkcije f i g ulancane; prvo u lancu djeluje f, a zatim g. Zato se pravilo za derivaciju
ulancanih funkcija zove kako smo rekli.) Inace, kao mnemotehniku za gornje pravilo,
dobro je primijetiti sljedece: U lancanom pravilu, diferencijali su napisani kao obicni ra-
zlomci u skupu racionalnih brojeva; tj., primijetimo da u desnoj strani jednakosti lancanog
pravila diferencijal d f jednom stoji u brojniku, a drugi put u nazivniku, pa se onda
njegovim kracenjem odmah dobije lijeva strana pravila.
Konacno, iskazimo i dokazimo teorem o derivaciji inverzne funkcije.
Teorem 8.4.
Neka je f : (a, b) (c, d) neprekidna bijekcija, te pretpostavimo da je f derivabilna
u x
0
(a, b) i f

(x
0
) ,= 0. Tada inverzna funkcija f
1
ima derivaciju u y
0
:= f(x
0
), i
vrijedi pravilo za derivaciju inverzne funkcije:
(f
1
)

(y
0
) =
1
f

(x
0
)
.
Dokaz. Buduci je f
1
inverzna funkcija od f, imamo
(f
1
f)(x) = f
1
(f(x)) = x, x (a, b).
Pomocu toga, koristeci oznake y = f(x) i gore dogovoreno y
0
= f(x
0
), imamo
f
1
(y) f
1
(y
0
)
y y
0
=
f
1
(f(x)) f
1
(f(x
0
))
f(x) f(x
0
)
=
x x
0
f(x) f(x
0
)
=
1
f(x)f(x
0
)
xx
0
.
Dalje, analogno kao u dokazu Teorema 8.3 zakljucimo da vrijedi: x x
0
ako i samo ako
y y
0
. Zato, uzimanjem limesa u gornjoj jednakosti, dobivamo
(f
1
)

(y
0
) = lim
yy
0
f
1
(y) f
1
(y
0
)
y y
0
= lim
xx
0
1
f(x)f(x
0
)
xx
0
=
1
lim
xx
0
f(x)f(x
0
)
xx
0
=
1
f

(x
0
)
.
Time je teorem dokazan.
c _ B

S 128
129
Napomena 8.7. Kao i za kompoziciju, uobicajeno je pravilo za derivaciju inverzne
funkcija pisati u formi kada namjesto istaknutih tocaka x
0
i f(x
0
) pisemo samo x i f(x),
redom. Tako to pravilo poprima formu:
(f
1
)

(f(x)) =
1
f

(x)
Naglasimo kako cemo mi u daljnjem uglavnom ovako pisati/pamtiti spomenuto pravilo!
8.4. Neki daljnji primjeri.
Podsjetimo se da smo do sada racunali sljedece derivacije (v. Primjer 8.4):
C

= 0, (x
n
)

= nx
n1
, sin

x = cos x, cos

x = sin x, exp

x = exp x;
ovdje je, jasno, C konstanta, n N, i exp eksponencijalna funkcija x e
x
. Ovaj podod-
jeljak sadrzi jos neke od glavnih primjera funkcija i njihovih derivacija. Racunanje tih
derivacija provodimo koristenjem gornjih pet primjera i osnovnih teorema, tj. pravila, iz
prethodnog pododjeljka.
Primjer 8.8. (i) Uzmimo funkciju tg, funkciju tangens. Kako je tg x =
sinx
cos x
,
koristeci pravilo za derivaciju kvocijenta (stavimo f(x) = sinx i g(x) = cos x)
imamo:
tg

x =
_
sin x
cos x
_

=
sin

x cos x sin x cos

x
cos
2
x
=
cos
2
x + sin
2
x
cos
2
x
=
1
cos
2
x
.
Sasvim analogno, racuna se i derivacija kotangensa. Tako imamo:
Tvrdnja. Funkcije tg i ctg su derivabilne u svim tockama svojih prirodnih
domena, i vrijedi:
tg

x =
1
cos
2
x
= 1 + tg
2
x
ctg

x =
1
sin
2
x
= 1 ctg
2
x
(ii) Podsjetimo se da su sinus hiperbolni sh i kosinus hiperbolni ch denirani kao
sh x :=
e
x
e
x
2
& chx :=
e
x
+e
x
2
.
c _ B

S 129
130
Da bismo izracunali njihove derivacije, najprije gledamo funkciju h : R R,
h(x) := e
x
. Ako stavimo f(x) := x i g(y) := e
y
, onda je jasno da imamo
h = g f. Kako je ocito
f

(x) = 1 & g

(y) = e
y
,
po pravilu za derivaciju kompozicije imamo:
h

(x) = g

(f(x)) f

(x) = e
f(x)
(1) = e
x
= h(x).
Slijedi,
sh

(x) =
1
2
(e
x
h(x))

=
1
2
(e
x
(h(x)) =
e
x
+e
x
2
= chx;
i analogno ch

(x) = sh x.
Funkcije th, tangens hiperbolni, i cth, kotangens hiperbolni, denirane su kao
th x :=
sh x
ch x
& cthx :=
chx
sh x
.
Koristeci gore racunane derivacije sinusa i kosinusa hiperbolnog, pravila za derivaciju
kvocijenta, i osnovne relacije za sh i ch,
ch
2
x sh
2
x = 1
odmah dobijemo derivacije tangensa i kotangensa hiperbolnog. (Napravite de-
taljni dokaz!) Tako imamo:
Tvrdnja. Funkcije sh, ch, th i cth su derivabilne u svim tockama svojih
prirodnih domena, i vrijedi:
sh

x = chx & ch

x = sh x
th

x =
1
ch
2
x
= 1 th
2
x
cth

x =
1
sh
2
x
= 1 cth
2
x
(iii) Logaritamska funkcija ln : (0, +) R je inverzna funkcija eksponencijalne
funkcije f(x) := e
x
; tj.,
ln = f
1
.
Koristeci pravilo za derivaciju inverzne funkcije, i stavivsi y := f(x), racunamo:
ln

y = (f
1
)

(y) =
1
f

(x)
=
1
f(x)
=
1
y
.
Tako imamo (uz zamjenu varijable y x):
c _ B

S 130
131
Tvrdnja. Funkcija ln je derivabilna u svim tockama svoje domene, i vrijedi:
ln

x =
1
x
(iv) Opca potencija, s eksponentom R, je funkcija x x

, gdje je
x

:= e
ln x
.
Dakle, ako oznacimo h(x) := x

, onda je h : (0, +) R. Nadalje, ako stavimo

f(x) := ln x i g(y) := e
y
, imamo h = g f. Sada, koristeci gore racunatu
derivaciju logaritamske funkcije, imamo da je
f

(x) =

x
,
i onda konacno, po pravilu za derivaciju kompozicije,
h

(x) = g

(f(x)) f

(x) = e
f(x)

x
= x

x
= x
1
.
Tako imamo:
Tvrdnja. Funkcija x x

je derivabilna u svim tockama svoje domene, i

vrijedi:
(x

= x
1
(v) Opca eksponencijalna funkcija, s bazom a (0, 1) (1, +), dana je kao
a
x
:= e
xlna
.
Koristeci ponovo pravilo za derivaciju kompozicije, odmah dobijemo da je
(a
x
)

= a
x
ln a.
Opca logaritamska funkcija log
a
: (0, +) R je inverzna funkcija opce
eksponencijalne funkcije f(x) := a
x
. Onda, ako stavimo y := f(x), po pravilu o
derivaciji inverzne funkcije dobivamo:
log

a
y = (f
1
)

(y) =
1
f

(x)
=
1
ln a f(x)
=
1
lna

1
y
.
Kao rezime (uz zamjenu varijable y x), imamo:
Tvrdnja. Funkcije x a
x
i x log
a
x su derivabilne u svim tockama svojih
domena, i vrijedi:
(a
x
)

= a
x
ln a
log

a
x =
1
ln a

1
x
c _ B

S 131
132
(vi) Ako gledamo restrikciju sinusa
f : (

2
,

2
) (1, 1), f(x) := sin x,
onda je f bijekcija. Njezina je inverzna funkcija
arcsin : (1, 1) (

2
,

2
),
arkus sinus. Sada, najprije primijetimo da uz oznaku y := f(x), imamo
_
1 y
2
=
_
1 sin
2
x =

cos x = [cos x[ = cos x;

tu koristimo da je cos x > 0, za svaki x (/2, /2). Zatim, koristeci i opet
pravilo za derivaciju inverza, imamo:
arcsin

y =
1
f

(x)
=
1
cos x
=
1
_
1 y
2
.
Analogno, restrikcija kosinusa
f : (0, ) (1, 1), f(x) := cos x,
je bijekcija. Njezina je inverzna funkcija
arccos : (1, 1) (0, ),
arkus kosinus. Na isti nacin kao gore racuna se
arccos

y =
1
_
1 y
2
.
Tako imamo (uz zamjenu varijable y x):
Tvrdnja. Funkcije arcsin i arccos su derivabilne u svim tockama svojih dom-
ena, i vrijedi:
arcsin

x =
1

1 x
2
arccos

x =
1

1 x
2
Podsjetimo se da je restrikcija
f : (

2
,

2
) R, f(x) := tg x,
bijekcija; njezina inverzna funkcija je
arctg : R (

2
,

2
),
arkus tangens. Racunamo, uz oznaku y := f(x) = tg x, derivaciju
arctg

y =
1
f

(x)
=
1
tg

x
=
1
1 + tg
2
x
=
1
1 +y
2
.
Analogno, restrikcija kotangensa
f : (0, ) R, f(x) := ctg x,
c _ B

S 132
133
je bijekcija. Njezina je inverzna funkcija
arcctg : R (0, ),
arkus kotangens. Isto kao gore racuna se
arcctg

y =
1
ctg

x
=
1
1 ctg
2
x
=
1
1 +y
2
.
Tako imamo (uz zamjenu varijable y x):
Tvrdnja. Funkcije arctg i arcctg su derivabilne u svim tockama svojih dom-
ena, i vrijedi:
arctg

x =
1
1 +x
2
arcctg

x =
1
1 +x
2
Buduci da u prethodnom dijelu kolegija jos nismo detaljno govorili o tzv. area funkci-
jama, ili ciklometrijskim funkcijama, to cemo napraviti sada. Naravno, pritom je nas
glavni cilj dobiti derivacije area funkcija.
Primjer 8.9. (Area funkcije i njihove derivacije)
(I) Prvo pokazimo sljedecu tvrdnju.
Tvrdnja. Funkcija sh : R R je (strogo monotono rastuca) bijekcija.
Dokaz. Ako su x
1
, x
2
R, onda imamo implikacije:
x
1
< x
2
= e
x
1
< e
x
2
= 1/e
x
1
> 1/e
x
2
= 1/e
x
1
= e
x
1
< e
x
2
= 1/e
x
2
;
tj.,
x
1
< x
2
=
_
e
x
1
< e
x
2
& e
x
1
< e
x
2
_
.
Zbrajanjem posljednjih dviju nejednakosti vidimo da je, za x
1
< x
2
,
sh x
1
< sh x
2
.
Dakle, sh je doista strogo monotono rastuca funkcija. Specijalno, kao takva, funkcija sh
je injekcija.
Neka je sada y R proizvoljan. Pokazimo da postoji (jedinstven) x R koji je rjesenje
jednadzbe
shx = y.
U tu svrhu uvedimo supstituciju t := e
x
. Onda gornja jednadzba postaje
t
2
1 = 2ty t
2
2ty 1 = 0.
Rjesenja posljednje kvadratne jednadzbe su:
t
1
:= y +
_
y
2
+ 1 & t
2
:= y
_
y
2
+ 1.
c _ B

S 133
134
Jasno, jer je t = e
x
> 0 i t
2
< 0, za svaki y R, rjesenje t
2
otpada. Znaci, e
x
= t
1
, i
onda
x = ln t
1
= ln
_
y +
_
y
2
+ 1
_
.
Tako vidimo da je sh i surjekcija.
Zakljucak: tvrdnja vrijedi.
Definicija. Inverzna funkcija funkcije sh : R R zove se area sinus hiperbolni, i
oznacava sa arsh; dakle,
arsh : R R.
Primijetimo kako iz dokaza gornje Tvrdnje slijedi da je
arshx = ln
_
x +
_
x
2
+ 1
_
Odavde je sasvim lako dobiti derivaciju te funkcije. Naime, koristeci lancano pravilo,
imamo
arsh

x =
d
_
ln
_
x +

x
2
+ 1
__
d x
=
d
_
ln
_
x +

x
2
+ 1
__
d
_
x +

x
2
+ 1
_
d
_
x +

x
2
+ 1
_
d x
=
1
x +

x
2
+ 1
_
1 +
x

x
2
+ 1
_
=
1

x
2
+ 1
;
tj.,
arsh

x =
1

x
2
+ 1
(II) Funkcija ch : R R je parna (tj. chx = ch(x), x R), pa nije injekcija.
Nadalje, ponovo uz supstituciju t := e
x
, imamo
chx =
e
x
+e
x
2
=
1
2
_
t +
1
t
_
=
1
2
_

t
1

t
_
2
+ 1 1;
ovdje smo mogli staviti

t, jer je t > 0. Sada se lako vidi da je slika funkcije ch jednaka
(ch) = [1, +).

Stovise, isto oznacena, funkcija

ch : [0, +) [1, +)
je (strogo monotono rastuca) bijekcija. (Dokazite!)
Definicija. Inverzna funkcija prethodno promatrane funkcije zove se area kosinus
hiperbolni, i oznacava sa arch; dakle,
arch : [1, +) [0, +).
Analogno kao i za sh, pokaze se da je
archx = ln
_
x +
_
x
2
1
_
Odavde je lako dobiti i derivaciju te funkcije; imamo
c _ B

S 134
135
arch

x =
1

x
2
1
(III) Slicno kao u (I) i (II), pokazu se sljedece tvrdnje.
Funkcija
th : R (1, 1)
je strogo monotono rastuca bijekcija. Inverzna funkcija te funkcije je
arth : (1, 1) R,
pri cemu je
arthx =
1
2
ln
_
1 +x
1 x
_
Funkcija arth zove se area tangens hiperbolni.
Funkcija cth ima za prirodnu domenu T(cth) = R 0. Posebno, funkcija cth :
(0, +) (1, +) je strogo monotono padajuca bijekcija. Inverzna funkcija te funkcije
je
arcth : (1, +) (0, +),
pri cemu je
arcthx =
1
2
ln
_
x + 1
x 1
_
Funkcija arcth zove se area kotangens hiperbolni.
Zadatak 8.1. Izracunajte derivacije arth

x i arcth

x.
Kao rezime svih dosadasnjih racunanja derivacija osnovnih funkcija, imamo sljedecu
TABLICU OSNOVNIH DERIVACIJA:
c _ B

S 135
136
f(x) = [ f

(x) =
[
C, konst. [ 0
x [ 1
x

, ( R) [ x
1
[
e
x
[ e
x
lnx [
1
x
a
x
, (a > 0, a ,= 1) [ lna a
x
log
a
x [
1
ln a

1
x
[
sinx [ cos x
cos x [ sin x
tg x [
1
cos
2
x
= 1 + tg
2
x
ctg x [
1
sin
2
x
= 1 ctg
2
x
[
shx [ ch x
ch x [ shx
thx [
1
ch
2
x
= 1 th
2
x
cthx [
1
sh
2
x
= 1 cth
2
x
[
arcsinx [
1

1 x
2
arccos x [
1

1 x
2
arctg x [
1
1 +x
2
arcctg x [
1
1 +x
2
[
arshx [
1

x
2
+ 1
archx [
1

x
2
1
arthx [
1
1 x
2
c _ B

S 136
137
Ovaj pododjeljak zavrsavamo jos jednim korisnim i zanimljivim primjerom.
Primjer 8.10. (Logaritamska derivacija)
Pretpostavimo da imamo neku funkciju h, koja je oblika
h(x) := u(x)
v(x)
,
gdje su u i v neke poznate funkcije. Pitanje je kako racunati derivaciju funkcije h!?
Postupak je sljedeci. Najprije gornju jednakost logaritmiramo; tako dobijemo
ln h(x) = v(x) ln u(x).
Zatim derivirajmo posljednju funkciju po x. Prvo, primjenom lancanog pravila, dobijemo
d(ln h(x))
d x
=
d(ln h(x))
dh(x)
d h(x)
d x
=
1
h(x)
h

(x).
S druge strane, koristeci pravilo za derivaciju produkta i ponovo lancano pravilo, imamo:
d(lnh(x))
dx
=
_
v(x) ln u(x)
_

= v

(x) ln u(x) +v(x)

d ln u(x)
dx
= v

(x) ln u(x) +v(x)

d ln u(x)
du(x)
du(x)
d x
= v

(x) ln u(x) +v(x)

1
u(x)
u

(x).
Iz gornja dva nacina racuna derivacije funkcije lnh(x), izjednacavanjem desnih strana u
dobivenim jednakostima, odmah slijedi pravilo za logaritamsku derivaciju:
h

(x) = h(x)
_
v

(x) ln u(x) +v(x)

u

(x)
u(x)
_
Kao ilustraciju upravo dobivenog pravila, pogledajmo jedan konkretan primjer. Neka
je dana funkcija
h : (0, +) R, h(x) := x
x
.
Ovdje je u(x) = v(x) = x, i onda se odmah vidi da je derivacija
h

(x) = x
x
(1 + ln x).
c _ B

S 137
138
9. Neke primjene derivacije
U ovom odjeljku ukazujemo na neke vazne primjene (naucenog) pojma derivacije
funkcije, te same tehnike deriviranja. Zapravo, mi se ovdje u prvom redu bavimo dalj-
njim, nijim, proucavanjem funkcija. Preciznije receno, za zadanu funkciju f nas za-
nima sljedece: lokalni ekstremi od f; podrucja na kojima f raste/pada; podrucja na
kojima je f konveksna/konkavna, te nalazenje tocaka ineksije. Ti podaci, zajedno s jos
nekima, omogucavaju, izmedu ostalog, skiciranje grafa funkcije f. (A dobivena skica grafa
je vazna vizualna informacija, koja mnogo puta omogucava bolje razumijevanje proma-
trane funkcije.) Drugi glavni cilj ovog odjeljka je uvodenje u igru Matematicke analize
tzv. Taylorovih redova. Ti su redovi upravo nevjerojatno korisne forme mnogih funkcija
koje se pojavljuju u praksi.
Ovaj se odjeljak sastoji od cetiri pododjeljaka. Prvi je odjeljak fundamentalan za ono
sto slijedi. Njegov je centralni rezultat tzv. Lagrangeov teorem srednje vrijednosti. Kako
cemo vidjeti, taj teorem ima brojne korisne posljedice; na lokalne ekstreme, na nalazenje
podrucja rasta/pada funkcije, na konveksnost/konkavnost funkcije. Naglasimo kako us-
prkos cinjenici da je sam teorem intuitivno savrseno jasan (barem u slucaju kada je nasa
slicica grafa funkcije idealizirano lijepa), njegov rigorozan dokaz nije sasvim jednos-
tavan. Naime, u dokazu istoga zapravo koristimo prije naveden (netrivijalan) Bolzano-
Weierstrassov teorem o neprekidnim funkcijama na segmentu (Teorem 6.6) i tzv. Fer-
matov teorem, koji mavodimo bez dokaza nize dolje. U drugom pododjeljku bavimo se
skiciranjem grafa funkcije. Preciznije, tu pokazujemo kako nalaziti/dobivati jos neke ko-
risne informacije o funkcijama; sto ce, u mnogo situacija, rezultirati dobrom skicom
grafa promatrane funkcije. Treci pododjeljak sadrzi jedan teorem koji je, mogli bismo
reci, jako popularan pri racunanju raznih vrsta limesa funkcija; to je tzv. LHospitalovo
pravilo.

Cetvrti pododjeljak u vrlo kratkim crtama govori o jednom od glavnih rezultata
Matematicke analize uopce; to je tzv. Taylorov teorem. Taj je teorem, izmedu ostalog,
temelj za nebrojena prakticna racunanja. Malo grubo govoreci, Taylorov teorem kaze da
se mnoge funkcije, u ponekad malim okolinama tocaka svoje domene, mogu po volji
tocno prikazati polinomima. (Podsjetimo da su polinomi u biti najjednostavnije elemen-
tarne funkcije!)
9.1. Lagrangeov teorem srednje vrijednosti.
Kako smo vec rekli, u ovom pododjeljku navodimo, i dokazujemo, jedan vazan La-
grangeov
12
rezultat. Zapravo, taj je rezultat dosta jednostavna posljedica jednog drugog
teorema, tzv. Rolleova
13
teorema. (Tesko se otrgnuti dojmu da je zapravo Rolle propus-
tio sjajnu priliku kada svoj rezultat nije formulirao u malo generalnijoj formi, kako je
to napravio Lagrange.) Kao priprema za dokaz Rolleovog teorema, treba nam jos jedan
evidentan teorem, koji i ovaj put pripada franc. matematicaru; sada je to Fermat
14
.
12
Joseph Louis, Comte, Lagrange (17361813), veliki franc. matematicar i astronom
13
M. Rolle (16521719), franc. matematicar
14
P. de Fermat (16011665), franc. matematicar
c _ B

S 138
139
(Napomenimo kako je Fermat poznat po nizu matematickih rezultata; iz Teorije bro-
jeva, Matematicke analize, Teorije vjerojatnosti, itd. Medutim, apsolutno je najpoznatiji
po formulaciji vjerojatno najpopularnijega i naj-napadanijega problema u matematici,
tzv. Velikog Fermatovog teorema koji tvrdi da jednadzba x
n
+ y
n
= z
n
nema rjesenja
u prirodnim brojevima x, y i z, za nikoji prirodan broj n 3. Isto tako, naglasimo da
je taj problem danas doista teorem, tj. rigorozno dokazana tvrdnja. Nakon nekoliko
desetljeca intenzivnog rada, punog kljucnih opservacija i/ili dubokih rezultata mnogih
poznatih matematicara, ingeniozan dokaz, tako elementarno formulirane tvrdnje, dao je
1995. godine amer. matematicar A. Wiles. Istini za volju, kazimo da je Wiles, u okviru
svoga dokaza, dao kljucni doprinos dokazu jedne druge, puno interesantnije, matematicke
slutnje, tzv. Taniyama-Shimurine slutnje, koja je radom jos nekolicine matematicara
nakon par godina i potpuno dokazana. Informacije radi, kazimo da je dokaz Taniyama-
Shimurine slutnje zasigurno jedan od glavnih dostignuca matematike 20. stoljeca.) A prije
Fermatovog teorema, moramo denirati tzv. lokalne ekstreme.
Denicija 9.1. Neka je ,= S R neki skup i f : S R neka funkcija. Kazemo da
funkcija f ima u tocki x
0
S lokalni maksimum (tj. lokalni minimum), ako postoji
neki > 0 takav da vrijedi:
_
x (x
0
, x
0
+) S
_
f(x) f(x
0
)
_
tj. f(x) f(x
0
)
_
Ako u gornjoj implikaciji, za x ,= x
0
, na desnoj strani stoje stroge nejednakosti, onda
kazemo da f ima u x
0
strogi lokalni maksimum (tj. strogi lokalni minimum).
Kazemo da je tocka x
0
S (strogi) lokalni ekstrem, ukoliko je ona bilo (strogi) lokalni
maksimum, bilo minimum.
Napomena 9.2. Za skup S i funkciju f, kao u gornjoj deniciji, uobicajeno je, pored
lokalnih ekstrema, govoriti i o tzv. globalnim ekstremima. Sasvim precizno, kazemo da je
tocka x
0
S globalni maksimum (tj. globalni minimum) funkcije f ukoliko vrijedi:
f(x) f(x
0
)
_
tj. f(x) f(x
0
)
_
, x S
Kazemo da je tocka x
0
S globalni ekstrem, ako je ona globalni maksimum/minimum.
Sasvim analogno kao za lokalne ekstreme, denira se i pojam strogog globalnog ekstrema.
Jasno, globalni je ekstrem uvijek i lokalni; ali, naravno, obratno ne mora vrijediti.
Pogledajmo sada nekoliko prvih, i jednostavnih, primjera funkcija za koje cemo vidjeti
sto su pripadni lokalni ekstremi.
Primjer 9.3.
(i) Funkcija f
+
: R R, f
+
(x) := x
2
3, ima ocito u x
0
= 0 strogi lokalni minimum;
i on iznosi f
+
(0) = 3. (Primijetite da je x
0
= 0 i tocka strogog globalnog
minimuma funkcije f
+
.)
Funkcija f

: R R, f

(x) := (x 2)
2
, ima ocito u x
0
= 2 strogi lokalni
maksimum; i on iznosi f

(2) = 0. (Primijetite da je x
0
= 2 i tocka strogog
globalnog maksimuma funkcije f

.)
c _ B

S 139
140
(ii) Funkcija f : R R, f(x) := sin x, ima u tockama
x
k
:= k +

2
, k Z,
stroge lokalne ekstreme; i to,
_
lokalni maksimum, ako k paran,
lokalni minimum, ako k neparan.
(Naime, tockama x
k
na sinusoidi odgovaraju brijegovi, odnosno dolovi.)
(iii) Funkcija f : R R, dana kao
f(x) :=

[x[ 1

,
ima u tockama x

:= 1 stroge lokalne minimume, a u tocki x

0
:= 0 ima strogi
lokalni maksimum. (Tocke x

su stovise tocke strogih globalnih minimuma, ali

x
0
nije tocka globalnog maksimuma.) Ovdje je korisno primijetiti, za ono sto
slijedi, da funkcija f nije derivabilna u te tri tocke u kojima ima lokalne ekstreme,
dok u svim ostalim tockama ima derivaciju.
Zadatak 9.1.
(i) Skicirajte grafove svih funkcija iz prethodnog primjera, i uvjerite se (detaljno) da
doista sve navedene tvrdnje stoje. Posebno, dokazite sve tvrdnje u dijelu (iii); tu
izracunajte i derivacije f

(x), za sve x za koje derivacija postoji.

(ii) Neka je funkcija f : R R denirana sa
f(x) :=

(x 1)
2
2

+ 1.
Nadite sve lokalne/globalne ekstreme funkcije f. U kojim tockama x R ta
funkcija je derivabilna? Ima li posebno f derivaciju u nekoj tocki koja je ujedno
lokalni ekstrem? Ako da, izracunajte vrijednost te derivacije? (Uputa: Skicirajte
graf funkcije f. Pogledajte kako se opcenito dobiva graf funkcije [[, ako je poznat
graf funkcije ; to primjenite na (x) := (x 1)
2
2.)
Sada dajemo najavljeni Fermatov teorem. Kako smo vec rekli, dokaz ispustamo.
Teorem 9.1. (Fermatov teorem)
Neka funkcija f : (a, b) R ima u tocki x
0
(a, b) lokalni ekstrem (maksimum ili
minimum, strogi ili ne). Ako je stovise funkcija f derivabilna u x
0
, onda je f

(x
0
) = 0.
Dakle, vrijedi:
f u tocki x
0
derivabilna, i u njoj ima lokalni ekstrem = f

(x
0
) = 0
Napomena 9.4. (1) Vec smo bili rekli da je intuitivno, u geometrijskoj slici, Fer-
matov teorem sasvim jasan. Naime, ako na grafu (f) promatrane funkcije pogledamo
tocku M
0
:= (x
0
, f(x
0
)), onda je ona ili na vrhu nekog brijega, ili na dnu nekog dola.
Koja god od te dvije mogucnosti nastupila, jasno je da ce tangenta t, na graf (f) u tocki
M
0
, biti pravac paralelan s x-osi. Ali to znaci da je koecijent smjera toga pravca jednak 0.
No sjetimo se da je koecijent smjera tangente t jednak f

(x
0
). Dakle, imamo f

(x
0
) = 0;
c _ B

S 140
141
kako i tvrdi Fermatov teorem. (Naglasimo da ova argumentacija nije (rigorozan) dokaz
teorema; ali, ako pazljivo analiziramo prije dani dokaz, ona daje vrlo jasnu ideju kako
stvari pokrpati i sloziti taj prije dani strogi dokaz.)
(2) Poradi daljnje koristi, istaknimo jednu evidentnu posljedicu Fermatovog teorema:
Ako je f : S R (npr. S = (a, b)) derivabilna funkcija, onda se svi lokalni ekstremi od f
nalaze u skupu
Stac(f) := x S [ f

(x) = 0,
tzv. stacionarnih, ili kriticnih, tocaka funkcije f. Primijetimo, ako opcenito za neku
funkciju : D R sa ^() oznacimo skup njezinih nultocaka, tj.
^() := x D [ (x) = 0,
onda je posebno, za f kao gore,
Stac(f) = ^(f

).
U vezi s upravo deniranim pojmom, stacionarne tocke, instruktivno je pogledati neko-
liko jednostavnih primjera; uz koje cemo dati neke komentare koji dodatno pojasnjavaju
stvari.
(i) Funkcija apsolutne vrijednosti f : R R, f(x) := [x[, ima u tocki x
0
= 0
strogi lokalni minimum, ali f nije derivabilna u x
0
. Dakle, moguce je da tocka
lokalnog ekstrema x
0
, neke funkcije f, nije stacionarna tocka te funkcije; jasno,
to je moguce upravo onda kada f nije derivabilna u x
0
. (Zapravo, ovdje nismo
bas sasvim precizni. Naime, receno ima smisla ako bismo denirali skup Stac(f)
kao skup svih x-eva iz domene u kojima f je derivabilna i vrijednost derivacije
f

(x) = 0.)
(ii) Funkcija f : [0, 1] R, f(x) := x
2
, je derivabilna na otvorenom intervalu (0, 1);
i vrijedi f

(x) ,= 0, za svaki x (0, 1). Posebno, po Fermatovom teoremu, slijedi

da f nema lokalnih ekstrema na skupu (0, 1). Ali uocimo da je x
0
= 0 tocka
strogog lokalnog minimuma, dok je x
1
= 1 tocka strogog lokalnog maksimuma;
naravno, ti su ekstremi stovise globalni. Ovaj primjer pokazuje da ce problem
nalazenja lokalnih ekstrema realne funkcije f : S R, gdje je ,= S R, ovisiti
i o izgledu domene S. Malo preciznije receno, mnogo puta cemo imati slucaj
da se neki lokalni ekstremi od f nalaza na rubu skupa S; dok ce ostali lokalni
ekstremi biti u nutrini od S. Dakle, bude li domena S neki kompliciran skup,
mozemo ocekivati da ce i problem nalazenja lokalnih ekstrema od f takoder biti
kompliciran. (Tek napomenimo da se isti problem pojavljuje i kada gledamo
realne funkcije od dvije, ili vise, realnih varijabli. O tomu ce biti rijeci kad budemo
govorili o funkcijama vise varijabli.)
(iii) Funkcija f : R R, f(x) := x
3
, nema lokalnih ekstrema u skupu R; naime, ta
je funkcija strogo monotono rastuca na cijeloj svojoj domeni. Medutim, u isto
vrijeme, funkcija f je svuda derivabilna; i vrijedi:
Stac(f) = x R [ f

(x) = 3x
2
= 0 = 0 ,= .
Ovaj primjer pokazuje da, iako se svi lokalni ekstremi neke funkcije f nalaze u
skupu Stac(f), taj skup moze sadrzavati i jos neke lazne tocke, u kojima f
nema lokalnih ekstrema. Kasnije cemo vidjeti da su takve tocke upravo one u
kojima se mijenja zakrivljenost grafa (f); tzv. tocke ineksije od f.
c _ B

S 141
142
(iv) Kao obrat komentara danog u dijelu (1) ove Napomene, primijetimo sljedece.
Ako je funkcija f : S R derivabilna u tocki x
0
S, tada znamo da jednadzba
tangente t, na graf od f u tocki M
0
:= (x
0
, f(x
0
)), glasi:
t . . . y f(x
0
) = f

(x
0
) (x x
0
).
Sada, ako f ima u x
0
lokalni ekstrem, onda je, po Fermatovom teoremu, f

(x
0
) =
0. Ali to znaci da je jednadzba tangente:
t . . . y = f(x
0
);
tj., tangenta je pravac paralelan s x-osi.
Sada cemo dati najavljeni Rolleov teorem.
Teorem 9.2. (Rolleov teorem)
Neka je funkcija f : [a, b] R neprekidna, i na otvorenom intervalu (a, b) stovise
derivabilna. Nadalje pretpostavimo da je jos ispunjeno: vrijednosti funkcije f u rubovima
segmenta [a, b] su jednake; tj., f(a) = f(b). Tada postoji barem jedna tocka x
0
(a, b)
takva da je
f

(x
0
) = 0.
Dokaz. Ideja dokaza je pokazati da postoji barem jedna tocka lokalnog ekstrema; a
onda se pozvati na Fermatov teorem.
Oznacimo I := [a, b]. Sada, smijemo pretpostaviti da f nije konstanta. (Jer ako
f(x) = C, za svaki x, i neki C R, onda za x
0
mozemo uzeti bilo koju tocku iz (a, b).)
Nadalje, po Bolzano-Weierstrassovom teoremu o neprekidnim funkcijama na segmentu
(Teorem 6.6), imamo da je
f(I) = [m, M], gdje je m := inf f(I) i M := sup f(I).
Jasno, m i M su lokalni ekstremi od f; stovise, to su i globalni ekstremi. Bez smanjenja
opcenitosti mozemo pretpostaviti da je
M > f(a) = f(b).
(Jer ako M = f(a) = f(b), onda cinjenica da f nije konstanta povlaci da je nuzno
m < f(a) = f(b); a taj se slucaj gleda analogno.) Neka je x
0
I takav da je
f(x
0
) = M.
Jasno, x
0
,= a, b; tj., x
0
(a, b). Konacno, Fermatov teorem daje f

(x
0
). Time je teorem
dokazan.
Napomena 9.5. Naglasimo kako je ideja dokaza Rolleovog teorema u biti potpuno ista
kao i za Fermatov teorem. Naime, mi pokazujemo da funkcija f ima barem jedan lokalni
ekstrem; a to slijedi iz toga jer je f neprekidna, i zadovoljava uvjet f(a) = f(b). Intuitivno,
to je jasno. Doista, pogledajmo graf (f), i oznacimo njegov pocetak sa A := (a, f(a)), a
kraj sa B := (b, f(b)). Tada su tocke A i B na istom nivou; tj., leze na horizontalnom
pravcu y = f(a) = f(b). Ali onda je jasno, ukoliko f nije konstanta, da putujuci po
grafu od A do B moramo prijeci ili preko nekog (najviseg) brijega, ili se spustiti do
nekog (najnizeg) dola; ili oboje. (Zamislite da izaberete negdje u Hrvatskoj dvije tocke,
A i B, koje su obje na istoj nadmorskoj visini, a udaljene su 100 km. Onda krenete od
c _ B

S 142
143
A do B, ali tako da projekcija na tlo Vaseg puta bude pravocrtna. Ako pretpostavimo
da ste barem u jednoj tocki putovanja bili na visoj nadmorskoj visini, nego sto je to u A,
onda je jasno da cete u jednom momentu prijeci najvisu tocku na trasi; onu iz koje ce
Vam (mozda!?) vidik biti najbolji. A mozda takovih tocaka bude i vise od jedne...)
Primjer 9.6.
Neka je funkcija f : [1, 1] R dana kao f(x) :=

1 x
2
. Ta je funkcija ocito
neprekidna na cijeloj domeni, i derivabilna na (1, 1). Primijetimo jos da je
f(1) = f(1) = 0.
Onda racunamo
f

(x) =
x

1 x
2
, x (1, 1).
Imamo
f

(x
0
) = 0 x
0
= 0.
Dakle, doista smo nasli tocku x
0
, onako kako to i mora biti po Rolleovom teoremu. (Ako
stavimo y := f(x), onda kvadriranjem dobijemo x
2
+y
2
= 1. Tako vidimo da je graf (f)
gornja polovica kruznice radijusa 1, sa sredistem u ishodistu koordinatnog sustava. Sada
je jasno da je tangenta t, na graf od f u sjevernom polu N := (0, 1), pravac paralelan s
x-osi.)
Zadatak 9.2. Mozemo li Rolleov teorem primjeniti na funkciju f : [1, 1] R,
f(x) := [x[? Ima li ta funkcija lokalnih ekstrema?
Sada cemo dati najavljeni Lagrangeov teorem. Ali prije toga, mala diskusija. Neka je
funkcija
f : [a, b] R
neprekidna, i na otvorenom intervalu (a, b) derivabilna. Pogledajmo graf (f), i posebno
njegov pocetak A, i kraj B; dakle,
A = (a, f(a)) & B = (b, f(b)).
Imajuci takvu situaciju, mozemo postaviti sljedece pitanje:
Postoji li x
0
(a, b) tako da je tangenta, na (f) u tocki (x
0
, f(x
0
)), paralelna sa AB?
Ocito, ako je f(a) = f(b), onda je duzina AB paralelna s x-osi; pa odgovor na gornje
pitanje daje Rolleov teorem. U opcenitijoj situaciji, kada nema pretpostavke f(a) = f(b),
odgovor na to pitanje daje Lagrangeov teorem. Naglasimo, kako cemo i vidjeti, da je ideja
dokaza sljedeca: Danu situaciju, u uvjetima Lagrangeova teorema, transformirati tako
da mozemo primjeniti Rolleov teorem.
Teorem 9.3. (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Neka je funkcija f : [a, b] R neprekidna, i na otvorenom intervalu (a, b) stovise
derivabilna. Tada postoji barem jedna tocka x
0
(a, b) takva da je
f

(x
0
) =
f(b) f(a)
b a
c _ B

S 143
144
Napomena 9.7. Prije samog dokaza primijetimo sljedece. Jednadzba pravca (AB),
koji je odreden tockama A i B, glasi:
(AB) . . . y f(a) =
f(b) f(a)
b a
(x a).
Isto tako, jednadzba tangente t, na graf (f) u tocki M
0
:= (x
0
, f(x
0
)), glasi:
t . . . y f(x
0
) = f

(x
0
) (x x
0
).
Ali znamo da su, opcenito, dva pravca paralelna ako i samo aku su im pripadni koecijenti
smjera jednaki. Posebno, ovdje imamo:
t

(AB) f

(x
0
) =
f(b) f(a)
b a
.
Tako vidimo da Lagrangeov teorem doista daje trazeni odgovor na prije postavljeno pi-
tanje.
Dokaz. Pretpostavimo da je f(a) ,= f(b); u suprotnom smo u uvjetima Rolleovog
teorema. Onda uvodimo pomocnu funkciju
F : [a, b] R, F(x) := x +f(x),
gdje je
:=
a b
f(b) f(a)
,= 0
konstanta, Jasno, F je neprekidna funkcija, i derivabilna je na (a, b). Nadalje, vrijedi:
F(b) F(a) = b +f(b) a f(a) = (b a) +(f(b) f(a)) = 0;
tj.,
F(a) = F(b).
Sada primjenimo Rolleov teorem na funkciju F. Slijedi da postoji neki x
0
(a, b) takav
da je
F

(x
0
) =
F(b) F(a)
b a
1 +f

(x
0
) =
b +f(b) a f(a)
b a
f

(x
0
) =
f(b) f(a)
b a
.
Tako je teorem dokazan.
Primjer 9.8.
Neka je funkcija f : [1, 3] R dana sa f(x) := 2x
3
8x+1. Pokazimo na tom primjeru
da vrijedi Lagrangeov teorem. U tu svrhu (za a = 1 i b = 3) imamo f(1) = 5 i f(3) = 31.
Nadalje,
f

(x
0
) = 6x
2
0
8 =
f(3) f(1)
3 1
=
36
2
= 18.
Onda imamo, rjesavajuci kvadratnu jednadzbu,
6x
2
0
8 = 18 x
2
0
= 13/3 = x
0
=
_
13/3;
ovdje, rjesenje kvadratne jednadzbe
_
13/3 otpada. (Zasto?!)
c _ B

S 144
145
Sada cemo dati dvije jednostavne, ali vazne, posljedice Lagrangeovog teorema. Iste su
formulirane kao korolari. Prvi od njih, koji ilustracije radi i dokazujemo, govori da se dvije
funkcije, koje su denirane na otvorenom intervalu i tamo imaju jednake derivacije, raz-
likuju za konstantu. (Ta ce jednostavna opservacija biti vrlo interesantna kada budemo
govorili o tzv. neodredenom integralu.) Drugi korolar, ciji dokaz preskacemo, govori da
se podrucja na kojima zadana funkcija raste/pada mogu odredivati tako da gledamo gdje
njezina derivacija jest pozitivna/negativna.
Napomena 9.9. U vezi s korolarima koji slijede, vazno je primijetiti sljedece:
Bitna je pretpostavka da je domena od f otvoren interval!
Naime, u suprotnom, korolari ne moraju vrijediti. Sasvim precizno, moguce je da npr.
imamo funkciju
f : S R,
gdje je S := (a
1
, b
1
) (a
2
, b
2
) i b
1
< a
2
, koja je derivabilna na cijeloj domeni i vrijedi
f

(x) = 0. Ali, vezano uz Korolar 6, takva funkcija ne mora biti konstanta. Medutim, ona
mora biti konstanta na svakom od dva podintervala posebno; tj., postoje neke konstante
C
1
i C
2
takva de je f(x) = C
i
, za svaki x (a
i
, b
i
).
Isto tako, vezano uz Korolar 7, moguce je imati f : S R, gdje je S kao gore i vrijedi
f

(x) > 0, za svaki x S. No f nije nuzno rastuca, kao funkcija na citavom S; tj., moguce
je imati npr. x
i
(a
i
, b
i
), znaci posebno x
1
< x
2
, ali da je f(x
1
) > f(x
2
). Naravno, obje
restrikcije, od f na (a
i
, b
i
), su strogo rastuce (v. Primjer 9.27).
Korolar 6.
(i) Ako je f : (a, b) R derivabilna funkcija koja zadovoljava f

(x) = 0, za svaki
x (a, b), onda je f konstanta; tj., imamo:
f

(x) = 0, x (a, b) f(x) = konst.

(ii) Ako su f, g : (a, b) R derivabilne funkcije takve da je f

(x) = g

(x), za svaki
x (a, b), onda se f i g razlikuju za konstantu; tj., imamo:
f

(x) = g

(x), x (a, b) (C R) : f(x) = g(x) +C

Dokaz. (Jasno je da u obje tvrdnje moramo pokazati samo implikaciju (=).)
(i) Neka su uzeti bilo koji s, t takvi da je a < s < t < b. Onda promatrajmo restrikciju
f : [s, t] R.
Kako je f derivabilna na (a, b), ona je na tom skupu i neprekidna. Ali, onda je i gornja
restrikcija neprekidna na svojoj domeni. To znaci da na nju mozemo primjeniti Lagrangeov
teorem. Znaci, postoji neki x
0
(s, t) takav da je
f(t) f(s)
t s
= f

(x
0
).
c _ B

S 145
146
Buduci je posebno, po pretpostavci, desna strana gornje jednakosti jednaka 0, slijedi
f(s) = f(t).
Zbog proizvoljnosti u izboru s i t, imamo tvrdnju.
(ii) Denirajmo funkciju h : (a, b) R,
h(x) := f(x) g(x).
Onda ocito imamo h

(x) = 0, za svaki x (a, b). Odavde, koristeci (i), zakljucujemo da

postoji neka konstanta C R takva da je h(x) = C. Tvdnja slijedi.
Korolar 7.
Neka je funkcija f : (a, b) R derivabilna. Tada je f

(x) 0 (tj. f

(x) 0), za svaki

x (a, b), ako i samo ako f raste (tj. f pada) na cijeloj domeni (a, b); tj., imamo:
f

(x) 0 (tj. f

(x) 0), x (a, b) f raste (tj. pada)

Stovise, ako je f

(x) > 0 (tj. f

(x) < 0), za svaki x (a, b), tada f strogo raste (tj.
strogo pada).
Napomena 9.10. (1) Dobro je primijetiti da implikacija (=) ne vrijedi u slucaju
kada govorimo o strogo monotonim funkcijama. Naime, moguce je imati neku funkciju f,
koja je derivabilna na nekom otvorenom intervalu i na njemu je svuda strogo monotona
(rastuca ili padajuca), ali nije svuda f

(x) > 0. Kao primjer za receno moze posluziti

funkcija f : R R, f(x) = x
3
. Ta je funkcija strogo rastuca na citavom R, ali je
f

(0) = 0. (Primijetite da je ipak f

(x) > 0, za svaki x ,= 0.)

(2) Dajmo ovdje i geometrijski argument za implikaciju (=) u prethodnom koro-
laru. Naime, ako je funkcija f monotono rastuca, onda se njezin graf (f) uspinje kada
po njemu idemo slijeva nadesno. Ali to znaci da ce se i tangenta t, na (f) u nekoj tocki
(x
0
, f(x
0
)), takoder uspinjati kada idemo slijeva nadesno. Drugim rijecima, t je graf
neke linearne funkcije : R R, (x) := x+, koja je rastuca. No to znaci da je 0.
Preostaje se sjetiti, sto vidimo odmah iz jednadzbe tangente, da je zapravo = f

(x
0
).
(Ako ovdje sa = (x
0
) oznacimo kut sto ga zatvara tangenta t sa pozitivnim dijelom
x-osi, onda je broj tg = f

(x
0
) nagib tangente. U slucaju kada f raste, nagib tangente
je 0.) Analogan argument imamo i kada je f padajuca funkcija.
Za ilustraciju posljednjeg korolara, pogledajmo neke primjere.
Primjer 9.11.
(i) Neka je dana funkcija f : R R, f(x) := x + sin x. Racunamo
f

(x) = 1 + cos x.
Sada, kako je cos x [1, 1], za svaki x R, zakljucujemo da je f

(x) 0. Slijedi
da je funkcija f monotono rastuca na citavom R. (Zapravo, lako se vidi da je f
stovise i strogo monotono rastuca.)
c _ B

S 146
147
(ii) Promatrajmo funkciju f : (0, +) R, f(x) := lnx. Sada imamo
f

(x) =
1
x
< 0, x (0, +).
Zakljucak je da je f strogo monotono padajuca funkcija.
(iii) Neka je funkcija f : R R polinom
f(x) := x
5
6x
3
+ 20x + 1.
Onda imamo
f

(x) = 5x
4
18x
2
+ 20 = 5
_
x
4
2
9
5
x
2
+ 4
_
= 5
_
x
4
2
9
5
x
2
+
81
25
+
19
25
_
= 5
_
x
2

9
5
_
2
+
19
5
> 0, x R.
Zakljucak je da je f strogo monotono rastuca funkcija, na citavom R.
9.2. Skiciranje grafa funkcije.
Pretpostavimo da je dana neka realna funkcija realne varijable, f : D R; ovdje,
ukoliko ne bude unaprijed dana domena D, uzimat cemo da je f denirana na svojoj
prirodnoj domeni D = T(f). Mi cemo jos uzimati da je funkcija f derivabilna. (Zapravo,
ovdje treba reci kako mi pretpostavljamo da je domena D dobra; u smislu da stvarno
u svakoj njezinoj tocki mozemo racunati derivaciju od f.) Sada, nas zanima dobivanje
grafa (f); ili bolje receno skiciranje grafa (f). (Zapravo, vec smo se time bavili i u
Pododjeljku 3.2.) Ali da bismo to napravili, prvo moramo o funkciji f prikupiti neke
osnovne podatke. Ti podaci, koji su vezani uz izvjesne pojmove (neke smo vec sreli, a
neke cemo tek kasnije denirati) su redom:
(1) Skup nultocaka funkcije f, tj.
^(f) := x D [ f(x) = 0.
(2) Skup stacionarnih tocaka funkcije f, tj.
Stac(f) := ^(f

) = x D [ f

(x) = 0.
(U Stac(f) bit ce lokalni ekstremi i tzv. tocke ineksije.)
(3) Podrucja na kojima f (strogo) monotono raste/pada; tj., po Korolaru 7, podrucja
na kojima je derivacija f

(x) pozitivna/negativna.
(4) Podrucja na kojima je f (strogo) konveksna/konkavna; i nalazenje tocaka inek-
sije.
(5) Asimptote.
(6) Ponasanje u beskonacnosti; tj., ponasanje funkcije f kada [x[ +. (Ovo pod
pretpostavkom da je domena D neogranicena bar s jedne strane.)
c _ B

S 147
148
Asimptote.
Definicija. (Asimptota; intuitivno)
Ako se graf (f), funkcije f, jednim svojim krajem neograniceno udaljava od ishodista
O = (0, 0), te ako postoji pravac / kojemu se (f) neograniceno priblizava s jedne
strane, ili (f) stalno presjeca /, onda pravac / zovemo asimptota funkcije f; jos
kazemo da je / asimptota grafa (f).
Gornja denicija, pojma koji mi zapravo zelimo imati, je prva gruba aproksi-
macija. Naravno, nas zanima nesto operativnija forma, i mi cemo je i dati za koji
trenutak. Ali mozda je ipak korisno, za uvod, pogledati nekoliko konkretnih primjera
funkcija i njihovih asimptota; naravno, kada iste postoje. (Kazimo kako ce u mnogo
slucajeva asimptota / biti tangenta u beskonacnosti; tj., /cemo dobiti tako da gledamo
tangentu t = t(M), na graf (f) u tocki M, i onda gledamo limes od t kada M putuje
po grafu u beskonacnost. Ali naglasimo da nece uvijek biti tako; v. (iii) u primjeru koji
slijedi.)
Primjer 9.12.
(i) Pravac koji se dobije kao graf (f), neke linearne funkcije f(x) := kx +l, je sam
sebi asimptota. Ovdje govorimo o tzv. kosoj asimptoti.
(ii) Funkcija f(x) := 1/x ima dvije asimptote:
/
1
. . . y = 0 (horizontalna asimptota),
/
2
. . . x = 0 (vertikalna asimptota).
(Graf od f je dobro poznata dvostrana hiperbola.)
(iii) Funkcija
f(x) :=
1
x
sin
1
x
ima dvije asimptote; to su ponovo /
1
i /
2
, kao u (ii). (U vezi s denicijom koja
slijedi, primijetimo kako je prirodna domena T(f) = R 0, te da se f ne moze
dodenirati u 0 tako da dobivena funkcija bude u 0 neprekidna; drugim rijecima,
ne postoji limes lim
x0
f(x).)
(iv) Funkcija f : [1, +) R, f(x) :=

x
2
1, ima asimptotu
/ . . . y = x (kosa asimptota).
(v) Funkcija f : [1, +) R,
f(x) := x +
sin x
x
,
ima asimptotu:
/ . . . y = x (kosa asimptota).
(U vezi s denicijom koja slijedi, primijetimo kako je prirodna domena T(f) =
R 0; kao i u (iv). Medutim, sada se f moze dodenirati u 0 tako da dobiveno
prosirenje bude u 0 neprekidna; naime, lim
x0
f(x) = 1.)
(vi) Funkcija f : R R, f(x) := x
2
, nema asimptota.
(vii) Funkcija sinus sin : R R nema asimptota.
c _ B

S 148
149
Sada cemo dati zeljenu, operativnu, deniciju asimptote. Kako cemo mi to vidjeti
na primjerima, ona ce doista biti u skladu s onim sto smo htjeli u prije danoj, intuitivnoj
deniciji.
Denicija 9.13. Ako je funkcija f zadana eksplicite, tj. x f(x), onda imamo tri
vrste asimptota:
Vertikalne asimptote od f su pravci /paralelni s y-osi koji prolaze tockama prirod-
nih prekida od f; tj., tockama x
0
u kojima f ne mozemo neprekidno dodenirati.
Horizontalne ili kose asimptote od f su pravci / cije jednadzbe imaju oblik
/ . . . y = kx +l
gdje je
k := lim
x
f(x)
x
& l := lim
x
(f(x) kx)
Zadatak 9.3. (i) Provjerite detaljno da su navedeni pravci u Primjeru 9.12 doista
asimptote; naravno, u smislu zadnje denicije.
(ii) Koliko najvise kosih i horizontalnih asimptota moze imati neka funkcija?
Konveksnost i konkavnost; tocke ineksije.
Najprije cemo se pozabaviti pojmovima konveksnosti i konkavnosti. U tu svrhu, pret-
postavimo da imamo neku funkciju f : S R, i neka je otvoren interval (a, b) S. (Ovdje
je moguce a = ili b = +.)
Definicija. (Konveksnost/konkavnost; intuitivno)
Kazemo da je funkcija f konveksna (tj. konkavna) na (a, b) ako se za sve x
1
i x
2
, takve
da je a < x
1
< x
2
< b, sekanta T
1
T
2
, gdje je T
i
:= (x
i
, f(x
i
)) (f), nalazi iznad (tj.
ispod) dijela grafa koji je izmedu tocaka T
1
i T
2
.
Napomena 9.14. Kao tipican primjer konveksne funkcije imamo
f : R R, f(x) := x
2
;
preciznije, ta je funkcija konveksna na cijeloj svojoj domeni. Graf (f), te funkcije, je
dobro poznata kvadratna parabola. Sada, uzmimo bilo koje dvije tocke T
1
, T
2
(f), pa
ih spojimo u sekantu (tj. duzinu) T
1
T
2
. Onda je dio grafa, koji se nalazi izmedu T
1
i T
2
,
ispod spomenute sekante. Mogli bismo, imajuci na umu ovaj primjer, reci i ovako: Funkcija
f je na nekom otvorenom intervalu (a, b), koji je podskup domene od f, konveksna ako na
dijelu grafa iznad tog intervala trbuh grafa visi na dolje.
Kao primjer konkavne funkcije mozemo uzeti npr.
f : R R, f(x) := x
2
.
c _ B

S 149
150
Sada, za bilo koje tocke T
1
i T
2
na grafu, sekanta T
1
T
2
nalazi se ispod dijela grafa koji je
izmedu tih dviju tocaka. Ili ovako: trbuh grafa strsi na gore.
Gornja (intuitivna) denicija je manjkava, i neoperativna, utoliko sto se ona oslanja na
izgled grafa promatrane funkcije; za koji mi, u opcenitoj situaciji, ne znamo kako izgleda.
Tako da bi bilo korisno imati neku bolju deniciju. Sada, iako u prvi mah nije bas jasno
da smo na pravom putu, uvodi se sljedeca
Denicija 9.15. Kazemo da je funkcija f : S R konveksna na otvorenom intervalu
(a, b) S ako vrijedi:
_
x
1
, x
2
(a, b)
_
x
1
< x
2
f
_
x
1
+x
2
2
_

f(x
1
) +f(x
2
)
2
.
Nadalje, f je strogo konveksna ako u desnoj strani gornje implikacije stoji stroga nejed-
nakost.
Kazemo da je funkcija f konkavna na otvorenom intervalu (a, b) S ako vrijedi:
_
x
1
, x
2
(a, b)
_
x
1
< x
2
f
_
x
1
+x
2
2
_

f(x
1
) +f(x
2
)
2
.
Nadalje, f je strogo konkavna ako u desnoj strani gornje implikacije stoji stroga nejed-
nakost.
U vezi sa sljedecom vaznom lemom koja daje karakterizaciju, konveksnih/konkavnih
funkcija, primijetimo sljedece: Ako je a < x
1
< x
2
< b i x [x
1
, x
2
], onda postoji
t = t(x) [0, 1] takav da je
x = x
1
+t(x
2
x
1
) = (1 t)x
1
+tx
2
.
Dokaz leme cemo izostaviti.
Lema a. (Jensenova nejednakost)
Funkcija f je konveksna na (a, b) ako i samo ako za proizvoljne a < x
1
< x
2
< b i
x [x
1
, x
2
] vrijedi tzv. Jensenova nejednakost
f((1 t)x
1
+tx
2
) (1 t)f(x
1
) +tf(x
2
), t [0, 1]
Analogna trdnja vrijedi i za konkavnost.
Napomena 9.16. (1) Zapravo, u gornjoj lemi jedino treba pokazati da konveksna
funkcija zadovoljava Jensenovu nejednakost; obratno je evidentno.
(2) Neposredno prije leme smo primijetili: Ako je [x
1
, x
2
] (a, b), onda bilo koji
x [x
1
, x
2
] mozemo napisati, pomocu nekog t [0, 1], kao x = (1 t)x
1
+ tx
2
. No onda
Jensenovu nejednakost, koristeci taj zapis, mozemo napisati u obliku
f(x) (1 t)f(x
1
) +tf(x
2
) = f(x
1
) +t
_
f(x
2
) f(x
1
)
_
.
Sada oznacimo tocke na grafu (f):
T := (x, f(x)) & T
i
:= (x
i
, f(x
i
)), za i = 1, 2;
jasno, T se nalazi na grafu izmedu T
1
i T
2
. Gornja nejednakost govori da se stovise T nalazi
ispod sekante T
1
T
2
. Drugim rijecima, imamo da je nasa funkcija konveksna, u smislu prije
c _ B

S 150
151
dane (intuitivne) denicije. Ili sasvim precizno: Imamo da su posljednja denicija, i prije
dana (intuitivna) denicija zapravo ekvivalentne.
Ali nama niti posljednja denicija, dana preko Jensenove nejednakosti, nece biti do-
bra. Zanima nas operativnija forma; barem u situaciji kada imamo posla s derivabilnim
funkcijama. U tu svrhu trebat cemo teorem koji slijedi. Njegov, ne sasvim jednostavan
dokaz, necemo navoditi.
Teorem 9.4.
Pretpostavimo da je funkcija f : (a, b) R derivabilna. Tada je f konveksna (tj.
konkavna) ako i samo ako je derivacija f

rastuca (tj. padajuca) funkcija; tj., imamo

ekvivalenciju
f je konveksna (tj. konkavna) f

je rastuca (tj. padajuca )

Od sada nadalje, kada budemo govorili o konveksnosti/konkavnosti neke funkcije, mi
uvijek pretpostavljamo:
Funkcija je na cijeloj svojoj domeni derivabilna.
Prethodni teorem govori da ako imamo posla s derivabilnim funkcijama, onda je prije
dana denicija konveksnosti/konkavnosti ekvivalentna sljedecoj deniciji. Naglasimo da
je to ono sto smo htjeli; jednostavnu i operativnu deniciju.
Denicija 9.17. Funkcija f je konveksna (tj. konkavna) na otvorenom intervalu
(a, b) ako je njezina derivacija f

monotono rastuca (tj. monotono padajuca) na (a, b); tj.,

f

je rastuca (tj. padajuca )

def.
f je konveksna (tj. konkavna)
Ako f

strogo raste (tj. strogo pada), kazemo da je funkcija f strogo konveksna (tj.
strogo konkavna).
Sada cemo pogledati primjere nekih funkcija koje su na nekim dijelovima bilo konvek-
sne, bilo konkavne.
Primjer 9.18.
(i) Promotrimo na pocetku jedan patoloski primjer. U tu svrhu, neka je f : R R
linearna funkcija f(x) := kx+l, za neke k, l R. Buduci je f

(x) = k konstanta,
sto je istovremeno i rastuca i padajuca funkcija, zakljucujemo da je f i konveksna,
ali i konkavna. (Naravno, nema govora niti o strogoj konveksnosti, niti o strogoj
konkavnosti.)
(ii) Promatrajmo, za proizvoljan n N, funkciju
f
n
: R R, f
n
(x) := x
2n
.
Za tu funkciju imamo
f

n
(x) = 2nx
2n1
.
c _ B

S 151
152
Posebno, f

1
(x) = 2x, sto je naravno strogo rastuca funkcija na cijelom R. Po
deniciji, funkcija f
1
je strogo konveksna. Sasvim analogno, imamo f

2
(x) = 4x
3
,
sto je takoder strogo rastuca funkcija; pa je i f
2
strogo konveksna. Opcenito, isto
razmatranje govori da je f
n
strogo konveksna funkcija, za svaki n.
(iii) Denirajmo sada, za proizvoljan n N, funkciju
f
n
: R R, f
n
(x) := x
2n+1
.
Za tu funkciju imamo
f

n
(x) = (2n + 1)x
2n
.
Ovaj puta, za razliku od (ii), stvari su malo drugacije. Naime, derivacija f

n
je strogo rastuca funkcija na (0, +), dok je ona strogo padajuca funkcija na
(, 0). Po gornjoj deniciji, slijedi: Funkcija f
n
je strogo konveksna na (0, +),
i strogo konkavna na (, 0).
(iv) Gledajmo funkciju
f = ln : (0, +) R.
Njezina je derivacija f

(x) = ln

x = 1/x; i to je na (0, +) strogo padajuca

funkcija. Po deniciji, funkcija f je strogo konkavna.
Prije nego vidimo jos neke primjere, navedimo jednu jednostavnu, i korisnu, posljedicu
denicije konveksnosti/konkavnosti, te Korolara 7. Iako stane u nekoliko redaka teksta,
dokaz ponovo preskacemo.
Korolar 8.
Neka je funkcija f denirana na otvorenom intervalu (a, b), i pretpostavimo da ona
tamo ima drugu derivaciju f

. Tada je f konveksna (tj. konkavna) na (a, b) ako i samo

ako je f

(x) 0 (tj. f

(x) 0), za svaki x (a, b); tj., imamo:

f konveksna (tj. konkavna) f

(x) 0 (tj. f

(x) 0), x (a, b)

Stovise, ako je f

(x) > 0 (tj. f

(x) < 0), za svaki x (a, b), onda je funkcija f strogo

konveksna (tj. strogo konkavna) na (a, b).
Napomena 9.19. Primijetimo da implikacija (=), u prethodnom korolaru, ne vrijedi
u slucaju kada govorimo o strogo monotonim funkcijama (usp. Napomenu 9.10). Naime,
postoji funkcija f, koja je derivabilna na nekom otvorenom intervalu i na njemu je svuda
strogo konveksna (tj. konkavna), ali nije svuda f

(x) > 0 (tj. f

(x) < 0). Kao primjer

za to uzmimo f : R R, f(x) = x
4
. Ta je funkcija strogo konveksna na citavom R, ali je
f

(0) = 0. (Primijetite da je ipak f

(x) > 0, za svaki x ,= 0.)

Zadatak 9.4. Provjerite, koristeci kriterij iz gornjeg korolara, da su sve funkcije nave-
dene u Primjeru 9.18 doista konveksne, odnosno konkavne; kako je vec tamo receno.
Sada cemo reci par rijeci o tzv. tockama ineksije. Tek mozda malo slobodnije receno,
tocke ineksije neke funkcije odgovaraju mjestima na grafu u kojima graf prelazi iz kon-
veksnosti u konkavnost, ili obratno. Mogli bismo reci da se tu graf previja iz jedne vrste
zaobljenosti, u onu drugu.
c _ B

S 152
153
Denicija 9.20. Tocka c je tocka ineksije, ili pregiba, funkcije f : S R, ako
postoji otvoren interval (a, b) S, za koji imamo c (a, b) i vrijede sljedeca dva uvjeta:
(TI 1) f je neprekidna na (a, b);
(TI 2) f je konkavna na (a, c) i konveksna na (c, b), ili obratno.
Ako u uvjetu (TI 2) stoji f je strogo konkavna na (a, c) i strogo konveksna na (c, b),
ili obratno, onda kazemo da je c tocka stroge ineksije.
Napomena 9.21. Naglasimo kako su medu tockama infkesije zapravo gotovo uvijek
zanimljive samo tocke koje imaju strogu ineksiju.

Stovise, na mnogo mjesta u literaturi
se pod tockom ineksije podrazumijeva ono sto mi ovdje zovemo tockom stroge ineksije.
Sljedeci primjer daje neke funkcije, te dijelove na kojima su te funkcije konveksne ili
konkavne. Isto tako, prepoznajemo i neke tocke ineksije.
Primjer 9.22.
(i) Promotrimo i ovdje najprije jedan patoloski primjer (v. Primjer 9.18(i)). Neka
je f : R R linearna funkcija f(x) := kx + l, za neke k, l R. Sada je svaka
tocka c R tocka ineksije. (Naravno, nema govora o strogoj ineksiji.)
(ii) Iz recenog u Primjeru 9.18(iii) slijedi da je c := 0 tocka stroge ineksije funkcije
f
n
: R R, f
n
(x) := x
2n+1
; ovdje je n N proizvoljan.
(iii) Promatrajmo restrikciju funkcije sinus na otvoren interval (0, 2); tj., f = sin
| (0,2)
.
Buduci je f

(x) = sin x, onda je posebno f

(x) < 0 na (0, ), dok je f

(x) > 0
na (, 2). Znaci da je funkcija f konkavna na (0, ), te da je konveksna na
(, 2). Zakljucak je kako je c := tocka stroge ineksije.
Sasvim analogno, ako bismo gledali sinus deniran na citavom R, onda su
tocke c
k
:= k, k Z, tocke stroge ineksije; i drugih tocaka ineksije nema.
Kriterij za lokalne ekstreme.
Podsjetimo se da ako imamo neku funkciju f, i ako znamo da je neki x
0
lokalni ekstrem
za f, onda mora biti
x
0
Stac(f); tj. f

(x
0
) = 0.
To daje ocitu ideju kako pokusati, za zadanu funkciju f, racunati njene lokalne ekstreme.
Najprije moramo izracunati derivaciju f

, a onda naci njezine nultocke; tako dobijemo

Stac(f). Drugi je korak u pravilu delikatniji. Naime, mi sada u skupu kandidata Stac(f),
za lokalne ekstreme, moramo nekim nijim metodama prepoznavati koje su tocke x
0
doista lokalni ekstremi, a koje to nisu. Ovdje nam je cilj dati dva jednostavna, ali vrlo
korisna, testa za provjeru u tom drugom koraku.
Teorem 9.5. (Prvi test za lokalne ekstreme)
Neka je dana funkcija f : (a, b) R i neka tocka c (a, b). Pretpostavimo da vrijede
sljedeca tri uvjeta:
(1) f je neprekidna na (a, b);
(2) f je derivabilna na (a, b) c (moguce i u c);
(3) Imamo f

(x) 0 (tj. f

(x) 0) za x < c, i f

(x) 0 (tj. f

(x) 0) za x > c.
c _ B

S 153
154
Tada f ima u c lokalni maksimum (tj. minimum).

Stovise, ako u uvjetu (3) stoje svuda stroge nejednakosti, onda f u c ima strogi lokalni
ekstrem.
Dokaz. Ako je f

(x) 0 na (a, c), onda f raste na (a, c); to po Korolaru 7. Isto tako,
ako je f

(x) 0 na (c, b), onda f pada na (c, b). Odavde, zbog neprekidnosti, zakljucujemo
da je istovremeno:
f(x) f(c) x (a, c),
f(x) f(c) x (c, b).
Konacno, dobivamo da f ima u c lokalni maksimum.
Tvrdnju kada je c tocka lokalnog minimuma dokazujemo analogno. (Samo treba
okrenuti odgovarajuce nejednakosti.)
Napomena 9.23. Naglasimo da mi, kada zelimo dokazati da je neka konkretna sta-
cionarna tocka c stovise i lokalni ekstrem, za neku konkretnu funkciju f, pokusavamo
naci pogodan i malen otvoren interval (a, b) tako da: (a, b) je sadrzan u domeni od f,
c (a, b) i vrijede uvjeti (1)(3) iz teorema.
Primjer 9.24.
(i) Neka je f : R R funkcija apsolutne vrijednosti, f(x) := [ x[. Ako npr. izaber-
emo a = 1 i b = 1, onda jednostavna provjera uvjeta (1)(3), u teoremu, daje
da je c = 0 tocka strogog lokalnog minimuma. (Podsjetimo se da f nije derivabilna
u c.)
(ii) Tocka c = 0 je tocka strogog lokalnog maksimuma funkcije f

n
: R R, f

n
(x) :=
x
2n
.
(iii) Tocke c
max
k
:= 2k+/2, za k Z, su tocke strogih lokalnih maksimuma funkcije
sin : R R. Isto tako, tocke c
min
k
:= 2k + 3/2, za k Z, su tocke strogih
lokalnih minimuma.
(iv) Denirajmo funkciju
f : (0, +) R, f(x) :=
_
x
2
20x + 101 ako x (0, 10),
log x ako x 10;
ovdje, kako je uobicajeno, log oznacava dekadski logaritam. Pokazimo da je c = 10
tocka strogog lokalnog minimuma. Za to pokazati, prvo primijetimo da je
10
2
20 10 + 101 = 1 = log 10,
odakle odmah slijedi da je f neprekidna u c; a onda, jasno, i na cijeloj svojoj
domeni. (Zasto?!) Zatim, izaberimo npr. a = 9 i b = 11; tj., gledamo interval
(9, 11). Onda primijetimo da je
f

(x) = 2x 20 < 0, x (9, 10),

i isto tako
f

(x) =
1
ln 10
1
x
> 0, x (10, 11).
Sada, po gornjem teoremu, imamo da je c tocka strogog lokalnog minimuma.
(Skicirajte grafove funkcija x x
2
20x +101 i x log x; a zatim i graf od f!)
c _ B

S 154
155
U Korolaru 8 smo vidjeli kako, racunajuci drugu derivaciju funcije, mozemo dobiti in-
formaciju o konveksnosti/konkavnosti. Sada cemo vidjeti da je racunanje druge derivacije
korisno i pri nalazenju lokalnih ekstrema.
Teorem 9.6. (Drugi test za lokalne ekstreme)
Neka je funkcija f derivabilna na otvorenom intervalu (a, b), te neka postoji neka tocka
c (a, b) takva da je f

(c) = 0; tj., c je stacionarna tocka za f. Pretpostavimo jos da f

ima drugu derivaciju u c; tj., postoji f

(c). Tada vrijede sljedece tvrdnje:

(i) Ako je f

(c) < 0, onda f ima u c strogi lokalni maksimum; tj., imamo:

f

(c) < 0 = f ima u c strogi lokalni maksimum

(ii) Ako je f

(c) > 0, onda f ima u c strogi lokalni minimum; tj., imamo:

f

(c) > 0 = f ima u c strogi lokalni minimum

Dokaz. Dokazat cemo samo (i); (ii) se tretira sasvim isto.
(i) Uzmimo neku tocku x takvu da je a < c < x < b. Buduci je po pretpostavci
f

(c) = 0, imamo
f

(c) = lim
xc
f

(x) f

(c)
x c
= lim
xc
f

(x)
x c
.
No onda, ukoliko je f

(c) < 0, po deniciji limesa slijedi: Postoji > 0 takav da je

(c , c +) (a, b), te vrijedi:
_
x (c , c +)
_
f

(x)
x c
< 0.
Ali odavde posebno slijedi da je istovremeno:
_
x (c , c)
_
f

(x) > 0,
_
x (c, c +)
_
f

(x) < 0.
Konacno, koristeci Teorem 9.5, dobivamo da f ima u c strogi lokalni maksimum.
Napomena 9.25. Ovdje je bitno primijetiti sljedece. Prethodni teorem moze u nekoj
stacionarnoj tocki prepoznati lokalni ekstrem samo ukoliko je f

(c) ,= 0. Za slucaj
f

(c) = 0, on je nemocan. Da to vidimo pogledajmo dva dobro poznata primjera

funkcija deniranih na cijelom R. Prvo, funkcija f(x) := x
3
zadovoljava f

(0) = 0, te
znamo da ona ima u c = 0 strogu ineksiju. Isto tako, i funkcija f(x) := x
4
zadovoljava
f

(0) = 0, ali ona ima u c = 0 strogi lokalni minimum. Dakle doista, situacija f

(c) = 0
moze se dogoditi i kada imamo, i kada nemamo, lokalni ekstrem u c!
Primjer 9.26.
Odredimo lokalne ekstreme funkcije f : R R,
f(x) := x
4
2x
3
.
U tu svrhu, racunamo derivaciju f

(x) = 4x
3
6x
2
. Odavde, za stacionarne tocke imamo
x
1
= 0 i x
2
= 3/2; dakle, Stac(f) = 0, 3/2. Zatim, racunamo drugu derivaciju f

(x) =
c _ B

S 155
156
12x(x 1). Slijedi da je posebno f

(3/2) = 9 > 0. Znaci da je x

2
= 3/2 tocka strogog
lokalnog minimuma. Tocka x
1
= 0 nije tocka lokalnog ekstrema.
Zadatak 9.5. Pokazite da x
1
= 0, iz prethodnog primjera, doista nije tocka lokalnog
ekstrema, ali jest tocka stroge ineksije (usp. Primjer 9.28).
Na kraju ovog pododjeljka pogledat cemo dva primjera funkcija za koje cemo racunati
podatke koje smo pobrojali, kao korisne, na samom pocetku pododjeljka.
Primjer 9.27.
Skicirajmo graf (f), racionalne funkcije
f(x) :=
2x 5
x 1
.
(Podsjetimo se da smo nesto o skiciranju grafa ovakvih racionalnih funkcija vec imali u
Pododjeljku 3.2.)
Kao prvo, primijetimo da je prirodna domena te funkcije
T(f) = R 1 = (, 1) (1, +).
Nadalje, racunamo spomenute podatke.
(1) Skup nultocaka je
^(f) := 5/2.
(2) Racunamo derivaciju
f

(x) =
3
(x 1)
2
.
Odavde slijedi da je skup stacionarnih tocaka
Stac(f) = .
Posebno slijedi da nema niti lokalnih ekstrema. Isto tako, lako se uvjeriti da
nema niti tocaka ineksije.
(3) Kako je ocito f

(x) > 0, za svaki x T(f), zakljucujemo: Restrikcija od f na

podinterval (, 1) je strogo rastuca; i restrikcija od f na podinterval (1, +)
je takoder strogo rastuca. (Ali uocimo da f, kao funkcija gledana na cijeloj svojoj
prirodnoj domeni, nije rastuca! Vidite ponovo Napomenu 9.9.)
(4) Sasvim je jasno da je derivacija f

, na skupu (, 1), strogo rastuca; dok je na

(1, +), strogo padajuca. To znaci, po deniciji konveksnosti/konkavnosti, da
je f na (, 1) strogo konveksna, a na (1, +) je strogo konkavna.
(5) Asimptote su dvije; jedna vertikalna, a jedna horizontalna. Vertikalna asimp-
tota, u oznaci /
1
, prolazi tockom x
0
= 1, koja je tocka prekida funkcije f. Za
horizontalnu asimptotu, u oznaci /
2
, moramo odrediti koecijente k i l; ako je
jednadzba asimptote x kx +l. Racunamo:
k = lim
x
f(x)
x
=
2x5
x1
x
= 0;
i onda:
l = lim
x
f(x) = 2.
c _ B

S 156
157
Dakle, imamo:
/
1
. . . x = 1 (vertikalna asimptota),
/
2
. . . y = 2 (horizontalna asimptota).
(6) Ponasanje funkcije u beskonacnosti smo vec vidjeli. Naime, lim
x
f(x) = 2.
Sada je lako skicirati graf od f. (Napravite to!)
Primjer 9.28.
Skicirajmo graf (f), odnosno nadimo potrebne podatke, za polinom
f(x) := 3x
4
4x
3
.
Jasno, prirodna domena svakog polinoma, pa i od f, je cijeli R.
Nadalje, racunamo podatke, kao i u prethodnom primjeru.
(1) Skup nultocaka je
^(f) := 0, 4/3.
(2) Racunamo derivaciju
f

(x) = 12x
2
(x 1).
Odavde slijedi da je skup stacionarnih tocaka
Stac(f) = 0, 1.
(3) Kako je f

(x) > 0, za svaki x (1, +), onda f strogo raste na tom podintervalu.
Isto tako, jasno je da f strogo pada na podintervalu (, 1). Naravno,
f ima u x
1
:= 1 strogi lokalni minimum;
zapravo, to je i globalni minimum. Njegova je vrijednost f(1) = 1.
(4) Racunamo drugu derivaciju f

(x) = 36x
2
24x. Slijedi da je
f

(x) > 0 x(3x 2) > 0,

i zatim
f

(x) > 0 x (, 0) (
2
3
, +).
Ali to znaci, imajuci na umu Korolar 8, da je na navedenoj uniji intervala f strogo
konveksna. Isto tako,
f

(x) < 0 x (0,

2
3
);
sto znaci da je f na (0,
2
3
) strogo konkavna. Sada je sasvim jasno i da f ima
u tockama x
0
:= 0 i x
m
:= 2/3 stroge ineksije. Primijetimo posebno kako je
f(2/3) = 16/27.
(5) Asimptota nema.
(6) Kako je f polinom, i to parnog stupnja, onda je
lim
x
f(x) = +.
c _ B

S 157
158
Napomena 9.29. Primijetimo i sljedecu cinjenicu. Na primjeru gornje funkcije, ali i
nekih otprije (v. Primjer 9.22(iii)), vidi se kako u skupu Stac(f) imamo i lokalnih ekstrema
i tocaka ineksije. Medutim, iako je istina, kako znamo, da se svi lokalni ekstremi nalaze
u Stac(f), nije istina da se i sve tocke ineksije nalaze u tom skupu.
Zadatak 9.6. Neka je dan polinom f : R R,
f(x) := 2x
3
3x
2
12x.
Izracunajte/nadite potrebne podatke, i onda skicirajte graf (f).
9.3. LHospitalovo pravilo.
U ovom pododjeljku dajemo jedno vrlo korisno pravilo koje mnogo puta omogucava,
na jednostavan nacin, racunati razne limese funkcija. To je tzv. LHospitalovo pravilo.
(Usput receno, povijesna je dubioza treba li to pravilo pripisati markizu LHospitalu ili
njegovom (placenom) ucitelju J. Bernoulliju.)
Pretpostavimo da imamo dvije funkcije f i g, koje obje imaju limese u nekoj tocki x
0
.
Neka su ti limesi L
f
i L
g
, redom. Pretpostavimo jos da je L
g
,= 0. Onda smo u Teoremu
7.4(iv) (usp. Napomenu 7.8) vidjeli da i funkcija f/g ima limes u x
0
, te vrijedi
lim
xx
0
f(x)
g(x)
=
lim
xx
0
f(x)
lim
xx
0
g(x)
=
L
f
L
g
.
Pitanje koje nas u ovom pododjeljku zanima je sljedece:
Mozemo li (bar ponekad) racunati lim
xx
0
f(x)
g(x)
, ako je L
f
= L
g
= 0?
Napomena 9.30. Situacija kada je L
f
,= 0 i L
g
= 0 nema jedinstven odgovor.
Naime, moguce je da onda
lim
xx
0
f(x)
g(x)
= ili lim
xx
0
f(x)
g(x)
= +;
ali, isto tako, moguce je da limes kvocijenta f/g, u x
0
, ne postoji. (Kao primjer za
posljednju tvrdnju uzmimo x
0
= 0, f(x) := e
x
i g(x) := x.)
Odgovor na gornje pitanje daje teorem koji slijedi; zapravo, on daje i odgovor na neke
situacije kada je L
f
= L
g
= . Malo slobodnije receno, teorem daje pravilo koje, uz
odredene pretpostavke, govori:
Limes kvocijenta funkcija je limes kvocijenta derivacija tih funkcija
Naglasimo da mi ovdje ne dajemo iskaz teorema u najopcenitijoj mogucoj formi; a niti
njegov dokaz. (Zainteresirani/a ce citatelj/ica lako pronaci (eventualno) potrebnu dodatnu
literaturu.)
Prije samog iskaza teorema, kazimo jos i ovo. Dolje dan otvoren interval (a, b) moze
biti ogranicen, ili neogranicen. Posebno, ako se radi npr. o poluogranicenom intervalu
c _ B

S 158
159
(a, +), onda mozemo uzeti da je x
0
R i a < x
0
, ali npr. i da je x
0
= +. (Naravno,
u ovoj drugoj situaciji, za dolje promatrane funkcije imamo da su one dane kao f, g :
(a, +) R.)
Teorem 9.7. (LHospitalovo pravilo)
Neka je (a, b) neki otvoren interval i x
0
neka tocka u tom intervalu, ili jedna od dvije
rubne tocke. Pretpostavimo da imamo funkcije f, g : (a, b) x
0
R, koje su obje
derivabilne, te vrijedi g

(x) ,= 0, za svaki x iz domene. Nadalje pretpostavimo da vrijedi

bilo koja od sljedece dvije pretpostavke:
(1) (Neodredeni oblik
0
0
)
Imamo:
lim
xx
0
f(x) = lim
xx
0
g(x) = 0.
(2) (Neodredeni oblik

)
Imamo:
lim
xx
0
f(x) = lim
xx
0
g(x) = .
Tada vrijedi: Ako postoji limes L := lim
xx
0
f

(x)
g

(x)
, onda postoji i limes lim
xx
0
f(x)
g(x)
,
i on je takoder jednak L; tj., imamo:
lim
xx
0
f

(x)
g

(x)
= L = lim
xx
0
f(x)
g(x)
= L
Primjer 9.31.
(i) Izracunajmo limes
L := lim
x1
x
5
1
x
3
1
.
Ovdje imamo f(x) = x
5
1, g(x) = x
3
1 i x
0
= 1. Jasno, vrijedi
lim
x1
f(x) = lim
x1
g(x) = 0;
znaci imamo neodredeni oblik
0
0
. Sada racunamo derivacije:
f

(x) = 5x
4
i g

(x) = 3x
2
.
Primijetimo da je pretpostavka g

(x) ,= 0 ispunjena, ako gledamo neki malen

otvoren interval oko x
0
= 1 i onda na njemu promatramo djelovanje od f i g.
Imamo:
lim
x1
f

(x) = f

(1) = 5 i lim
x1
g

(x) = g

(1) = 3.
Po LHospitalovom pravilu, zakljucak je da imamo L = 5/3.
c _ B

S 159
160
(ii) Izracunajmo limes
L := lim
x1
ln x
x 1
.
Ovdje imamo f(x) = lnx, g(x) = x 1 i x
0
= 1. Jasno je da ponovo imamo
neodredeni oblik
0
0
. Racunamo derivacije:
f

(x) =
1
x
i g

(x) = 1.
Imamo:
lim
x1
f

(x) = f

(1) = 1 i lim
x1
g

(x) = g

(1) = 1.
Po LHospitalovom pravilu, zakljucak je da imamo L = 1.
(iii) Izracunajmo limes
L := lim
x+
x
e
x
.
Ovdje imamo f(x) = x, g(x) = e
x
i x
0
= +. Ovaj puta ocito imamo
neodredeni oblik
+
+
. Racunamo derivacije:
f

(x) = 1 i g

(x) = e
x
.
Imamo:
lim
x+
f

(x) = 1 i lim
x+
g

(x) = lim
x+
e
x
= +.
Svakako, imamo
lim
x+
f

(x)
g

(x)
= 0.
Po LHospitalovom pravilu, zakljucak je da je i L = 0.
Zadatak 9.7. Izracunajte limes u (i), gornjeg primjera, bez LHospitalovog pravila.
(Uputa: Rastavite x
5
1 kao razliku 5. potencija, a x
3
1 kao razliku 3. potencija.)
Kao sto smo vidjeli, LHospitalovo pravilo kaze da se, uz odredene pretpostavke, pri
racunanju lim
xx
0
f(x)
g(x)
, limesa kvocijenta nekih funkcija f i g, moze te dvije funkcije
derivirati i onda racunati lim
xx
0
f

(x)
g

(x)
, limes kvocijenta derivacija od f i g. Naravno,
nema nikakve garancije da ce ta procedura biti iz prve i ucinkovita. Tj., moguce je i
sada dobiti da je
lim
xx
0
f

(x) = lim
xx
0
g

(x) = 0;
sto bi reklo da smo opet na pocetku. Medutim, ako se to dogodi, nista nas ne prijeci
ponovo derivirati; pa vidjeti jesmo li nakon racunanja drugih derivacija dobili ono sto
zelimo. Ako da, onda dobro. A ako ne, postupak mozemo ponoviti. . . Sljedeci teorem,
koji je u biti generalizacija Teorema 9.7 za slucaj neodredenog oblika
0
0
, govori sasvim
precizno kako postupati. Njegov dokaz je zapravo visestruka upotreba Teorema 9.7.
c _ B

S 160
161
Teorem 9.7

. (LHospitalovo pravilo)
Neka je (a, b) neki otvoren interval i x
0
neka tocka u tom intervalu, ili jedna od dvije
rubne tocke. Pretpostavimo da imamo funkcije f, g : (a, b) x
0
R, koje su obje k puta
derivabilne, te vrijedi
lim
xx
0
f(x) = lim
xx
0
f

(x) = = lim
xx
0
f
(k1)
(x) = 0,
lim
xx
0
g(x) = lim
xx
0
g

(x) = = lim
xx
0
g
(k1)
(x) = 0;
ali isto tako i
g
(k)
(x) ,= 0, x (a, b) x
0
.
Tada vrijedi: Ako postoji limes L := lim
xx
0
f
(k)
(x)
g
(k)
(x)
, onda postoji i limes lim
xx
0
f(x)
g(x)
,
i on je takoder jednak L; tj., imamo:
lim
xx
0
f
(k)
(x)
g
(k)
(x)
= L = lim
xx
0
f(x)
g(x)
= L
Zadatak 9.8. Formulirajte analogon posljednjeg teorema za neodredeni oblik

.
Pogledajmo jedan primjer kada moramo koristiti gornju, opcenitiju, formu LHospitalovog
pravila.
Primjer 9.32.
Izracunajmo limes
L := lim
x0
sinx x
x
3
.
Sada je f(x) = sin x x, g(x) = x
3
i x
0
= 0. Jasno, vrijedi
lim
x0
f(x) = lim
x0
g(x) = 0;
pa imamo neodredeni oblik
0
0
. Sada racunamo derivacije, do ukljucno trece, za f i g:
f

(x) = cos x 1, f

(x) = sinx, f

(x) = cos x;
g

(x) = 3x
2
, g

(x) = 6x, g

(x) = 6.
Naime, prvo primijetimo kako su obje funkcije, i njihove derivacije proizvoljnog reda,
neprekidne. Koristeci to, imamo
f

(0) = f

(0) = 0 i g

(0) = g

(0) = 0,
ali
f

(0) = 1 i g

(0) = 6 ,= 0.
Znaci, koristimo posljednji teorem za k = 3. Po njemu slijedi da je onda L = 1/6.
Zadatak 9.9. Koristeci LHospitalovo pravilo, izracunajte sljedece limese:
(i) lim
x0
e
x
e
x
sin x
.
c _ B

S 161
162
(ii) lim
x0
e
x
2
cos x
x
2
.
(iii) lim
x0
2
x
2
3
x
3
x
2
x
3
.
Ovaj pododjeljak zavrsavamo s vaznom opservacijom koja, slobodnije govoreci, poka-
zuje da LHospitalovo pravilo ipak nije svemoguce.
Napomena 9.33. Kao i mnoge druge stvari/oruda, u raznim situacijama, niti LHospi-
talovo pravilo nije univerzalno; u smislu da uvijek funkcionira. Da bismo to vidjeli,
pogledajmo limes
L := lim
x+
x cos x
x
.
Ovdje je f(x) := xcos x i g(x) := x, pa ocito imamo posla s neodredenim oblikom

.
(Tu koristimo cinjenicu da je cos x [1, 1], za svaki x R.) Derivacije tih funkcija su
f

(x) = 1 + sinx i g

(x) = 1. Sada, jasno je da limes

lim
x+
f

(x)
g

(x)
= lim
x+
(1 + sinx)
ne postoji. Pa onda od LHospitalovog pravila nema nista. Ali s druge strane, imamo
L = lim
x+
_
1
cos x
x
_
= 1 lim
x+
cos x
x
= 1 0 = 1.
9.4. Taylorovi redovi.
Kako smo vec rekli na pocetku odjeljka, cilj je ovog pododjeljka upoznati se, u kratkim
crtama, s Taylorovim
15
redovima. Mogli bismo kazati da su to, uz neke uvjete, prikazi
beskonacno puta derivabilnih funkcija pomocu tzv. redova potencija. (Tek kao informa-
ciju, kazimo da su Taylorovi redovi centralni objekti i u tzv. Teoriji analitickih funkcija;
tj., teoriji koja proucava (derivabilne) kompleksne funkcije kompleksne varijable.)
Denicija 9.34. Neka je (a
n
) niz realnih brojeva, i x varijabla. Red

n0
a
n
x
n
= a
0
+a
1
x +a
2
x
2
+
zovemo red potencija u okolini 0; ili preciznije, red potencija, u varijabli x, u okolini 0.
Opcenitije, red

n0
a
n
(x x
0
)
n
= a
0
+a
1
(x x
0
) +a
2
(x x
0
)
2
+
zovemo red potencija u okolini x
0
.
Na skupu na kojem red potencija konvergira, on denira funkciju
f : T(f) R, f : x

n0
a
n
(x x
0
)
n
.
Za ilustraciju, pogledajmo dva jednostavna, i zapravo poznata, primjera.
15
B. Taylor (16851731), engl. matematicar
c _ B

S 162
163
Primjer 9.35.
(i) Red

n0
x
n
= 1 +x +x
2
+
konvergira na otvorenom intervalu (1, 1), i to prema funkciji
f(x) :=
1
1 x
.
(To je nista drugo nego Teorem o geometrijskom redu.) Primijetimo ovdje da je
prirodna domena funkcije f jednaka skupu R 1, ali samo restrikcija f
|(1,1)
predstavljena je gornjim redom; tj.,
f
|(1,1)
=

n0
x
n
.
(ii) Analogno, kao u (i), funkcija g(x) :=
1
1+x
ima na (1, 1) prikaz pomocu reda
potencija

n0
(1)
n
x
n
= 1 x +x
2
x
3
+ ;
tj.,
g
|(1,1)
=

n0
(1)
n
x
n
.
U teoremu koji slijedi dajemo vaznu cinjenicu o redovima potencija. Prije samog
iskaza podsjetimo se da red brojeva

n
x
n
konvergira apsolutno ukoliko red apsolutnih
vrijednosti

n
[ x
n
[ konvergira. Nadalje, apsolutna konvergencija povlaci konvergenciju;
ali, opcenito, obratno ne vrijedi. (Red koji konvergira, ali ne konvergira apsolutno, zove se
uvjetno konvergentan red.) Dokaz, koji koristi Teorem o geometrijskom redu i elementarno
ocjenjivanje, ne dajemo.
Teorem 9.8.
Neka je z ,= x
0
broj za koji red potencija

n
a
n
(zx
0
)
n
konvergira. Tada red potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
konvergira apsolutno za svaki x R takav da je
[x x
0
[ < [z x
0
[;
tj., konvergira za svaki x takav da
x (x
0
r, x
0
+r), gdje je r := [z x
0
[.
Po upravo dokazanom teoremu, dolazimo do zakljucka kako redovi potencija imaju
jednostavne skupove na kojima konvergiraju. Sasvim precizno, nastupa jedna i samo
jedna od sljedece tri mogucnosti:
(1) Red potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
konvergira samo za x = x
0
;
(2) Red potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
konvergira za svaki x R;
c _ B

S 163
164
(3) Postoji neki > 0 takav da red potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
konvergira apsolutno
za svaki x takav da je
x (x
0
, x
0
+)
_
[x x
0
[ <
_
,
te divergira za svaki x takav da je
x R [x
0
, x
0
+]
_
[x x
0
[ >
_
.
Denicija 9.36. Broj , iz (3) gore, zovemo radijus konvergencije reda potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
. Ako red potencija konvergira samo za x = x
0
, onda stavimo = 0. Ako
red potencija konvergira za svaki x R, onda stavimo = +.
Napomena 9.37. Pitanje konvergencije reda potencija u rubovima otvorenog intervala
na kojemu imamo (apsolutnu) konvergenciju je delikatno. Sasvim precizno, ukoliko je
radijus konvergencije jednak , onda je moguce da red potencija u tockama x
0
bilo
konvergira, bilo divergira; ili pak u jednoj tocki konvergira, a u drugoj divergira (v. Primjer
9.39(iv)).
Sljedeci vazan rezultat govori kako, znajuci koecijente a
n
koji deniraju promatrani
red potencija, izracunati radijus konvergencije . Dokaz, koji nije bas sasvim jednosta-
van, cemo izostaviti.
Teorem 9.9.
Red potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
ima radijus konvergencije
=
1
lim
n

a
n+1
a
n

=
1
lim
n
n
_
[a
n
[
(Naravno, ukoliko gornji limesi postoje.)
Napomena 9.38. (1) Naglasimo kako se gornji teorem moze formulirati u opcenitijoj
formi; za sto bismo morali uvesti pojam tzv. limesa superiora. (Ali nama ce dana forma
teorema biti sasvim dovoljna.)
(2) Racunanje radijusa konvergencije , iz teorema, podrazumijevamo ovako. Ako
je jedan od napisanih limesa jednak L = 0, onda uzimamo = +; tj., red potencija
konvergira (apsolutno) na cijelom R. Ako je pak L = +, onda je = 0; tj., red potencija
konvergira samo za x = x
0
. U slucaju 0 ,= L R, imamo = 1/L.
Sada cemo pogledati nekoliko redova potencija, i izracunat cemo pripadne radijuse
konvergencije. Posebno, u (i)(iii), vidjet cemo da je moguce imati = L, za svaki
L [0, +].
Primjer 9.39.
(i) Red potencija

n
n
n
(x x
0
)
n
c _ B

S 164
165
ima radijus konvergencije = 0. Doista, sada imamo a
n
= n
n
, zato
L := lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
n = +;
i onda = 0.
(ii) Red potencija

n
1
n
n
(x x
0
)
n
ima radijus konvergencije = +. Doista, sada imamo a
n
=
1
n
n
, zatim
L := lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
1
n
= 0;
i onda = +.
(iii) Neka je sada (0, +) proizvoljan broj. Denirajmo red potencija

n
1

n
(x x
0
)
n
.
Onda imamo a
n
=
1

n
, i zatim
L := lim
n

a
n+1
a
n

=
1

.
Slijedi da je radijus konvergencije promatranog reda jednak =
1
L
= .
(iv) Gledajmo red potencija

n
(1)
n+1
x
n
n
= x
x
2
2
+
x
3
3

Tu je x
0
= 0 i a
n
= (1)
n+1 1
n
. Racunamo
L := lim
n

a
n+1
a
n

= lim
n
n
n + 1
= 1.
Zakljucak je da je radijus konvergencije toga reda =
1
1
= 1; tj., taj red konver-
gira za [ x[ < 1 i divergira za[ x[ > 1.
Instruktivno je primijetiti da u jednoj tocki ruba, intervala (1, 1), imamo
konvergenciju, a u drugoj tocki divergenciju. Naime, za x = 1 dobijemo red
1
1
2
+
1
3

1
4
+ ,
koji je konvergentan; po Leibnizovom kriteriju. Isto tako, za x = 1 dobijemo
red
1
1
2

1
3

1
4
,
koji divergira; ili preciznije receno, konvergira prema .
(v) Gledajmo red potencija

n
n
_
x 3
2
_
n
.
Ovdje je x
0
= 3 i a
n
=
n
2
n
, i onda
L := lim
n

a
n+1
a
n

=
1
2
.
c _ B

S 165
166
Slijedi da je radijus konvergencije reda jednak = 2.
I sljedeci vazan teorem navodimo bez dokaza (usp. Napomenu 9.40). U situaciji kada
imamo neku funkciju f, i kada znamo da je na nekom intervalu (x
0
, x
0
+) ta funkcija
prikazana nekim redom potencija, teorem govori kako dobiti red potencija od derivacije
f

. Sasvim precizno, teorem daje pravilo:

Red potencija deriviramo clan po clan.
Teorem 9.10.
Neka je funkcija f dana redom potencija
f(x) :=
+

n=0
a
n
(x x
0
)
n
, za [ x x
0
[ < ,
gdje je > 0 radijus konvergencije gornjeg reda potencija. Tada je derivacija funkcije f
dana redom potencija
f

(x) :=
+

n=1
na
n
(x x
0
)
n1
Nadalje, radijus konvergencije reda potencija od f

je takoder jednak .
Napomena 9.40. (1) Ako stavimo b
n
:= (n + 1)a
n+1
, onda je
lim
n

b
n+1
b
n

= lim
n

a
n+2
a
n+1

.
Zakljucak je da je radijus konvergencije reda potencija

n
na
n
(xx
0
)
n1
takoder jednak
. Malo tezi posao u dokazu teorema je pokazati da funkcija f je derivabilna, te da se moze
derivirati tako da pripadni red potencija deriviramo clan po clan.
(2) Ovdje fraza o deriviranju clan po clan znaci sljedece: Ako stavimo
f
n
:= a
n
(x x
0
)
n
,
onda je
f =

n
f
n
;
ali teorem govori da isto tako vrijedi:
f

=
_

n
f
n
_

n
f

n
Primjer 9.41.
Promotrimo red potencija
f(x) :=

n
(n + 1)x
n
= 1 + 2x + 3x
2
+ 4x
3
+
c _ B

S 166
167
Imajuci na umu da za f
n
:= x
n
vrijedi f

n
(x) = nx
n1
, te cinjenicu (v. Primjer 9.35(i))
da za funkciju
F(x) :=
1
1 x
imamo
F
|(1,1)
=

n0
x
n
,
slijedi da je
f(x) = F

(x) =
1
(1 x)
2
.
Primijetimo kako po prethodnom teoremu znamo da je radijus konvergencije, reda poten-
cija koji reprezentira funkciju f, takoder jednak = 1; tj., imamo
1
(1 x)
2
= 1 + 2x + 3x
2
+ 4x
3
+ , x (1, 1).
(Naravno, da je = 1, za funkciju f, mogli smo vidjeti i deirektno pomocu Teorema 9.9.)
Zadatak 9.10. Nadite red potencija koji, u okolini tocke 0, prikazuje funkciju
1
(1 x)
4
.
Koliki je radijus konvergencije toga reda potencija? (Uputa: Racunajte trecu derivaciju
funkcije F, denirane u prethodnom primjeru.)
I sljedeci teorem daje osnovnu informaciju, u slucaju kada zelimo neku funkciju f
prikazati redom potencija. Sasvim precizno, teorem pokazuje kako racunati koecijente
a
n
, koji deniraju red potencija, pomocu derivacija od f.
Teorem 9.11.
Neka je radijus konvergencije reda potencija

n
a
n
(x x
0
)
n
, i onda deniramo
funkciju f tim redom potencija; tj,
f : (x
0
, x
0
+) R, f(x) :=
+

n=0
a
n
(x x
0
)
n
.
Tada se koecijenti a
n
racunaju kao:
a
n
=
f
(n)
(x
0
)
n!
Dokaz. Visestrukom primjenom Teorema 9.10, racunamo derivacije funkcije
f(x) = a
0
+a
1
x +a
2
x
2
+a
3
x
3
+a
4
x
4
+
Derivirajuci clan po clan, dobivamo:
f

(x) = 1 a
1
+ 2 a
2
(x x
0
) + 3 a
3
(x x
0
)
2
+ 4 a
4
(x x
0
)
3
+
f

(x) = 2 1 a
2
+ 3 2 a
3
(x x
0
) + 4 3 a
4
(x x
0
)
2
+
f

(x) = 3 2 1 a
3
+ 4 3 2 a
4
(x x
0
) +
f
(4)
(x) = 4 3 2 1 a
4
+
c _ B

S 167
168
Ako sada uvrstimo x = x
0
, u gornje redove koji prezentiraju funkciju f i njezine derivacije,
dobivamo, redom:
f(x
0
) = a
0
, f

(x
0
) = 1 a
1
, f

(x
0
) = 2 1 a
2
, . . .
(Naime , svi sumandi oblika C (x x
0
)
k
, gdje je C neka konstanta i k N, nakon
uvrstavanja x = x
0
bivaju jednaki 0.) Ili, opcenito:
f
(n)
(x
0
) = n (n 1) 2 1 a
n
= n! a
n
;
odakle teorem odmah slijedi.
Primjer 9.42.
Nadimo razvoj eksponencijalne funkcije f(x) := e
x
, u red potencija u okolini tocke
x
0
= 0. Za to naciniti, napisimo trazeni razvoj u obliku f(x) =

n
a
n
x
n
. Onda, znajuci
da je f
(n)
(x) = f(x) = e
x
, za svaki n N
0
, racunamo
a
n
=
f
(n)
(0)
n!
=
e
0
n!
=
1
n!
.
(Podsjetimo: 0! = 1.) Zakljucak je da imamo
e
x
=
+

n=0
x
n
n!
= 1 +x +
x
2
2!
+
x
3
3!
+
Jasno, gornji razvoj vrijedi za svaki x R; ili, drugim rijecima, radijus konvergencije
dobivenog reda potencija je = +.
Opcenito, ako je f funkcija koja se moze razviti u red potencija od xx
0
, za [ xx
0
[ <
i neki +, tada po prethodnom teoremu znamo kako taj red potencija treba racunati.
Dobiveni objekti, tj. redovi
f(x
0
) +
f

(x
0
)
1!
(x x
0
) + +
f
(n)
(x
0
)
n!
(x x
0
)
n
+ ,
imaju posebno ime.
Denicija 9.43. Red potencija
T(x) :=

n0
f
(n)
(x
0
)
n!
(x x
0
)
n
, za [ x x
0
[ < ,
zove se Taylorov red funkcije f, na skupu (x
0
, x
0
+), u okolini tocke x
0
.
Nadalje, polinom
T
n
(x) := f(x
0
) +
f

(x
0
)
1!
(x x
0
) + +
f
(n)
(x
0
)
n!
(x x
0
)
n
zove se n-ti Taylorov polinom funkcije f, u okolini tocke x
0
.
c _ B

S 168
169
U vezi s deniranim pojmom Taylorovog reda funkcije, bitno je primijetiti sljedece.
Ako mi imamo neku, beskonacno puta derivabilnu, funkciju f, onda mozemo denirati
pripadni Taylorov red T(x). Sada je fundamentalno sljedece pitanje:
Koja je veza funkcije f(x) i Taylorovog reda T(x)?
Ili jos bolje:
Vrijedi li, za neke x-eve, jednakost f(x) = T(x)?
Odgovor na gornje pitanje nije jednostavan. Naime, moguce je imati neku funkciju f
takvu da njezin Taylorov red T(x) zapravo nema veze s njom. Ili da vrijedi jednakost
f(x) = T(x), ali ne za sve x-eve iz prirodne domene od f, nego samo za neki manji
podskup x-eva. Postoji nekoliko poznatih rezultata koji govore uz koje ce uvjete, i za koje
x-eve, jednakost
f(x) = T(x)
biti ispunjena. Mi to ovdje necemo raditi. (Zainteresirani/na ce citatelj/ica lako pronaci
eventualnu dopunsku literaturu.) Do kraja pododjeljka, naci cemo kako izgledaju razvoji
nekih osnovnih funkcija u redove potencija; tj., kako izgledaju pripadni Taylorovi redovi.
Naglasimo da su nasi racuni opravdani do na cinjenicu (koju ne znamo unaprijed) da
doista imamo gornju jednakost f(x) = T(x). (U svjetlu recenog, moramo ovdje naglasiti
kako i nas razvoj funkcije e
x
, iz Primjera 9.42, iako tocan, zapravo nije izveden u detaljima.)
Primjer 9.44.
(i) Nadimo Taylorov red funkcije
f(x) := ln(1 +x),
u okolini tocke x
0
= 0. U tu svrhu, moramo racunati derivacije f
(n)
(x), za svaki
n N
0
. Racunamo:
f

(x) =
1
1 +x
= (1 +x)
1
, f

(x) =
_
(1 +x)
1
_

= (1) (1 +x)
2
,
i opcenito
f
(n)
(x) = (1)
n1
(n 1)! (1 +x)
n
.
Dakle, imamo
a
n
=
f
(n)
(0)
n!
= (1)
n1
(n 1)! (1 + 0)
n
n!
= (1)
n1
1
n
, n N;
jasno, a
0
= f(0) = 0. Kao rezime, imamo:
ln(1 +x) =
+

n=1
(1)
n1
x
n
n
= x
x
2
2
+
x
3
3

x
4
4
+
Gornja jednakost vrijedi za svaki x (1, 1); primijetimo da je i radijus konver-
gencije reda potencija na desnoj strani jednakosti jednak = 1.
c _ B

S 169
170
(ii) Nadimo Taylorov red funkcije
f(x) := sin x,
u okolini tocke x
0
= 0. U tu svrhu, racunamo derivacije f
(n)
(x). Imamo: f

(x) =
cos x, f

(x) = sinx i f

(x) = cos x. Nadalje, odmah se vidi da se te cetiri

vrijednosti (f, f

, f

i f

) periodicki ponavljaju. Sasvim precizno: Ako je n N

takav da je ostatak pri dijeljenju broja n s 4 jednak k 0, 1, 2, 3, onda je
f
(n)
(x) = f
(k)
(x).
Sada se lako racunaju koecijenti a
n
. Dobijemo:
sin x =
+

n=0
(1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
= x
x
3
3!
+
x
5
5!

x
7
7!
+
Gornja jednakost vrijedi za svaki x R; primijetimo da je radijus konvergencije
reda potencija na desnoj strani jednakosti jednak = +.
(iii) Znajuci da je sin

x = cos x, deriviranjem clan po clan Taylorovog reda za

sinus, dobivamo:
cos x =
+

n=0
(1)
n
x
2n
(2n)!
= 1
x
2
2!
+
x
4
4!

x
6
6!
+
Gornja jednakost vrijedi za svaki x R; ponovo je radijus konvergencije = +.
Zadatak 9.11. Pokazite da doista imamo sljedece Taylorove razvoje funkcija f, s
odgovarajucim radijusima konvergencije :
(i) Funkcija sinus hiperbolni ima razvoj
sh x = x +
x
3
3!
+
x
5
5!
+
x
7
7!
+ ,
gdje je = +.
(ii) Funkcija kosinus hiperbolni ima razvoj
ch x = 1 +
x
2
2!
+
x
4
4!
+
x
6
6!
+ ,
gdje je = +.
(iii) Funkcija f(x) :=
x
1x
2
ima razvoj
f(x) = x +x
3
+x
5
+x
7
+ ,
gdje je = 1.
(iv) Funkcija
f(x) :=
_
sinx
x
ako x ,= 0,
1 ako x = 0,
je beskonacno puta derivabilna, i ima razvoj
f(x) = 1
x
2
3!
+
x
4
5!

x
6
7!
+ ,
c _ B

S 170
171
gdje je = +.
Zadatak 9.12. Nadite nekoliko prvih clanova Taylorova reda sljedecih funkcija f,
gledanih u okolini tocke x
0
:
(i) Funkcija tg x, u okolini x
0
= 0.
(ii) Funkcija x
x
, u okolini x
0
= 1.
(iii) Funkcija sin(cos x), u okolini x
0
= 0.
c _ B

S 171