SIMBOLICKA LOGIKA - priru nikc

Berislav arni c

http://www.ffst.hr/~logika/pilot

http://www.ffst.hr/~logika/pilot

Pregled sadraja
Predgovor 1 Atomarne re enice c 1.1 Predikati i individualne konstante 1.2 Ime i predmet 1.3 Broj mjesta u predikatu. 1.4 Pravo-pisani zapis atomarne re enice c 1.5 Ontoloki design. 1.6 Atomarne re enice: podsjetnik c 1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda 1.8 Termi 1.9 Atomarne re enice u teoriji skupova i aritmetici c 2 Identitet 2.1 Dokazi u kojima se koristi simbol za identitet 2.2 Reeksivnost identiteta 2.3 Leibnizov zakon: nerazlu ivost istovjetnog c 2.4 Pravila za simbol identiteta 2.5 Identitet u lozofskoj logici 2.6 Za zapamtiti 2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija 3 Propozicijska logika i teorija dokaza 3.1 Aksiomatski sustav 3.2 eljena svojstva aksiomatskog sustava 3.3 Istinitosna stabla ("tableaux" metoda) 3.4 Prirodna dedukcija 4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 4.1 Tautoloka posljedica 4.2 Pouzdanost 4.3 Dokaz pouzdanosti 4.4 Potpunost 4.5 Filozoja logike 5 Uvod u kvantikaciju iii vii 1 1 2 3 4 4 6 6 8 9 12 12 13 14 15 17 19 19 21 21 23 36 41 50 50 51 52 58 59 61

iv 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 Kvantikacija u prirodnom jeziku Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule Simboli za kvantikatore Isf-e i re enice c Semantika kvantikatora Cetiri aristotelovska oblika Kvantikatori i funkcijski simboli

Pregled sadraja 61 63 65 66 67 70 72 74 74 79 80 81 85 87 87 89 89 93 100 100 107 112 112 113 115 116 116 120 120 122 124 127 131

6 Logika kvantikatora 6.1 Tautologije i kvantikacija 7 Valjanosti i posljedice prvog reda 7.1 Metoda zamjene predikata 7.2 Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi zakoni 7.3 Jo neke ekvivalencije s kvantikatorima 8 Viestruka kvantikacija 8.1 Viestruka primjena jednog kvantikatora 8.2 Mjeoviti kvantikatori 8.3 Prijevod korak-po-korak 8.4 Preneksna forma 9 Metode dokaza za kvantikatore 9.1 Valjani koraci s kvantikatorima 9.2 Dokazi s raznorodnim kvantikatorima 10 Formalni dokazi i kvantikatori 10.1 Pravila za univerzalni kvantikator 10.2 Pravila za egzistencijalni kvantikator 10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili re enice koje c opravdavaju druge re enice? c 11 Istinitosno stablo 11.1 Pravila za kvantikatore i predikat identiteta 12 Numeri ka kvantikacija c 12.1 Barem n predmeta 12.2 Najvie n predmeta 12.3 To no n predmeta c 12.4 to je dovoljno za znati iskazati numeri ke tvrdnje? c 13 Odredeni opisi

Pregled sadraja 13.1 13.2 13.3 Taj Oba Presupozicije

v 131 132 133 137 137 140 149 149 150 150 153 156 159 162 162 164 165 172 176 179 188 188 189 190 195 195 197 203 212 212 212 214 217

14 Logika generalizirane kvantikacije 14.1 Logi ka svojstva determinatora c 14.2 Logi ka gramatika c 15 Teorija skupova 15.1 Osnovni rje nik teorije skupova c 15.2 Jezik za razli ite vrste predmeta c 15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova 15.4 Jedno lani skupovi, prazni skup, podskupovi c 15.5 Presjek i unija 15.6 Digresija: konzistentnost 16 Skupovi skupova 16.1 Uredeni parovi 16.2 Modeliranje relacija u teoriji skupova 16.3 Svojstva za odnose 16.4 Partitivni skup 16.5 Russellov paradoks 16.6 Zermelo Fraenkel teorija skupova 17 Matemati ka indukcija c 17.1 Malo povijesti "nematemati ke" indukcije c 17.2 Kako matemati ka indukcija moe opravdati op enitu c c konkluziju koja se odnosi na beskona an broj slu ajeva? c c 17.3 Induktivni dokaz 18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 18.1 Dodjelivanje istinitosne vrijednosti i istinitosne tablice 18.2 Potpunost propozicijske logike 18.3 Potpunost formalno potpunog skupa re enica c 19 Strukture prvog reda 19.1 Tautoloka posljedica 19.2 Posljedica prvoga reda 19.3 Struktura prvoga reda 20 Istina i zadovoljavanje

vi 20.1 20.2

Pregled sadraja Dodjeljivanje vrijednosti varijablama Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju vrijednosti 217 221 225 228 228 231 232 236 240 249 249 253 254 258 259 259 264 268 268 269 277 279 279 286 291 313

21 Pouzdanost logike prvoga reda 22 Potpunost i nepotpunost 22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda 22.2 Dodavanje konstanti koje svjedo e c 22.3 Henkinova teorija 22.4 Eliminacijski teorem 22.5 Henkinova konstrukcija 23 Lwenheim-Skolemov teorem 23.1 Potrebni dopunski pojmovi 23.2 Skolemov paradoks 23.3 Teorem kompaktnosti 24 Gdelov teorem nepotpunosti 24.1 Kodiranje 24.2 Reprezentacija 24.3 Lema samoreferencije (dijagonalna lema) 25 Turingovi strojevi 25.1 Churchova teza 25.2 Opis Turingovog stroja 25.3 Neodlu ivost logike prvoga reda c 26 Osnovne ideje modalne logike 26.1 Viestruko vrednovanje 26.2 Obiljeena prirodna dedukcija 27 Zadaci 27.1 Literatura za pripremu ispita

Predgovor
Sadraj ovog priru nika ve im dijelom prati sadraj sljede ih udbenika (po c c c navedenim poglavljima): 1. Jon Barwise i John Etchemendy (2000) Language, Proof and Logic. CSLI Publications. Center for the study of Language and Information Stanford University. Seven Bridges Press. New YorkLondon. I Poglavlja: 1, 9,10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19. George S. Boolos i Richard C. Jeffrey(1989) Computability and Logic. CambridgeUniversity Press. I Poglavlja: 3, 5, 10. L.T.F. Gamut [J. van Benthem, J. Groenendijk, D. de Jongh, M. Stokof, H. Verkuyl] (1991) Logic, Language and Meaning. Volume II: Intensional Logic and Logical Grammar. The University of Chicago Press. ChicagoLondon. I Poglavlje: 2.

2.

3.

Sve pogreke treba pripisati autoru ovog priru nika, a ne autorima udbenika c ciji se sadraj prati. Vjebe logi kih tehnika ostvaruju se uz primjenu interaktivnosti: c
Graditelji i provjeriva i dokaza za sustav prirodne dedukcije c I U Fitch stilu: G. Allwein, D. Barker-Plummer, A. Liu: Fitch (software koji prati Language, Proof and Logic) I U Lemmon stilu: Christian Gottschal: graditelj dokaza (hrvatska verzija http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/konstruktor.htm) Za usvajanje jezika logike prvog reda: I G. Allwein, D. Barker-Plummer, A. Liu: Tarskis World (software koji prati Language, Proof and Logic) Za gradnju istinitosnih stabala: I Wolfgang Schwarz: automatski graditelj (hrvatska verzija http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/wostablo/index.html) Nik Roberts: Tableau 3 (hrvatska verzija http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/stablo/konstrukcija.htm) Za gradnju dokaza u teoriji skupova: I Daniel Velleman: "dizajner" dokaza (hrvatska verzija http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/skupovi/dizajner.htm) Za Turingove strojeve: I Ken Schweller: Turingov stroj (hrvatska verzija http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/turing/turing.htm)

vii

viii

Predgovor

Za propozicijsku modalnu logiku: I Jan Jaspars: modalni kalkulator (hrvatska verzija http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/modal/modalni.htm)

Ostale logi ke interaktivnosti i nastavni sadraji dostupni su na autorovim c tematskim stranicama INTERAKTIVNA LOGIKA (http://www.vusst.hr/~logika/pilot)

Poglavlje 1 Atomarne re enice c

1.1 Predikati i individualne konstante
Atomarne re enice su najjednostavnije re enice u logi kom smislu. U tipi nom c c c c su slu aju sastavljene od predikata i imena. U negativnom smislu, mogli bismo c ih odrediti kao re enice koje ne sadre niti jedan logi ki simbol. c c Primjer 1.1 Logi ku strukturu re enica Albert cijeni samoga sebe i Albert je stuc c dent prikazujemo kao Cijeni(albert, albert) i Student(albert). Rije istaknutu vec likim po etnim slovom nazivamo predikatom. Imena upisujemo unutar zagrada. Za c razliku od gramati ke, logi ka konvencija nalae malo po etno slovo. c c c U jeziku logike prvoga reda imena se nazivaju individualnim konstantama. Glavna razlika lei u cinjenici da u prirodnom jeziku isto ime moe referirati na razli ite predmete ovisno o kontekstu, dok u logici prvoga reda jedna individuc alna konstanta referira uvijek na isti na predmet. Za razliku od prirodnog jezika, jezik logike prvoga reda neovisan je o kontekstu. Primjer 1.2 Obavijest sadranu u tekstu Naa administrativna tajnica i na sistem inenjer imaju isto ime. I ona i on zovu se "Doris". ne moemo iskazati kao AdministrativnaT ajnica(Doris) SistemInenjer(Doris). Jezik LPR zahtijeva da napravimo razliku izmedu istih imena z razli itih osoba. To bismo mogli u initi pomo u dodatnih oznaka, na primjer ovako: c c c AdministrativnaT ajnica(Doris1) SistemInenjer(Doris2). z

Primjer 1.3 Re enice Albert ne cijeni samoga sebe, Albert ne cijeni nikoga osim c
samoga sebe i Albert je zaposleni student nisu atomarne. Prikaz njihove logi ke strukc ture zahtijeva uvodenje dodatnih simbola koji nisu ni predikati niti imena. Albert ne cijeni samoga sebe formaliziramo kao negaciju atomarne re enice, c Cijeni(albert, albert). Za Albert ne cijeni nikoga osim samoga sebe treba nam konjunkcija, kvantikacija i sloeni uvjet, Cijeni(albert, albert) x(Cijeni(albert, x) x = albert). Albert je zaposleni student je konjunkcija dviju atomarnih re enica Student(albert) c Zaposlen(albert).

Poglavlje 1

Atomarne re enice c

1.2

Ime i predmet

Vlastita imena predstavljaju vrstu individualnih konstanti. Individualne konstante su simboli koje koristimo da bismo pokazali na neki odredeni pojedina ni c predmet. Moemo takoder kazati da individualne konstante imenuju ili referiraju na odredene predmete. One su svojevrsna logi ka imena. c Primjer 1.4 Vlastita imenice i neke zamjenice u prirodnom jeziku obavljaju ulogu referiranja. U re enicama To je izvrsno, Ona je glazbenica, Bertrand Russell je loc zof i Danas je ponedjeljak ta uloga redom pripada pokaznoj zamjenici, osobnoj zamjenici, vlastitoj imenici i prilogu, Izvrsno(to ), Glazbenica(ona ), F ilozof (bertrand_russell), P onedjeljak(danas ). Nadznak * ozna ava izraze kod kojih je veza sa stvarnim c svijetom dio njihovog doslovnog zna enja. Takvi se pokazni izrazi nazivaju indekc sikalima, indeksi kim izrazima ili indeksalnim izrazima. c

Primjer 1.5 U re enici Ja sam ovdje sada nalazimo tri indeksikala, tri izraza koje c
bismo mogli shvatiti kao individualne konstante: N alaziSe(ja , ovdje , sada ).

Primjer 1.6 Ne-primjeri. U re enici To su studenti lozoje! pokaznu zamjenicu c

to ne moramo shvatiti kao individualnu konstantu: x(N alaziSe(x, ovdje ) StudentF ilozof ije(x)), tj. svaka osoba koja je ovdje jest student lozoje.

U logici prvog reda: Svaka individualna konstanta imenuje. Svaka individualna konstanta imenuje to no jedan postoje i predmet. c c Predmet moe imati vie imena. Predmet ne mora imati ime. Primjer 1.7 Neki realni brojevi nemaju ime1 .
Skup realnih brojeva nije prebrojiv, to jest, ne postoji procedura koja omogu uje da se pronade c svaki pojedini realni broj. Za racionalne brojeve postoji postupak prebrojavanja. Racionalne brojeve treba postaviti u dvostruki beskona ni poredak na ovaj na in: c c
1

0/1 0/2 0/3 0/4

1/1 1/2 1/3 1/4 % ... . % .

2/1 2/2 2/3 2/4 .

3/1 3/2 3/3 3/4 .

... ... ... ...

Zatim ih se postavi u niz po dijagonalnom postupku izbrajanja:

1.3

Broj mjesta u predikatu.

1.3

Broj mjesta u predikatu.

Predikatni simboli iskazuju neko svojstvo predmeta ili odnos izmedu predmeta. U re enici a je izmedu b i c nalazimo tri logi ka subjekta. Zato kaemo c c da je predikat Izmedju(_, _, _) tro-mjesni predikat. Mjesnost predikata ozna ava broj pojava individualnih konstanti potrebnih c da se on upotpuni, broj pojava imena potreban da se od toga predikata sa ini c atomarna re enica. c Primjer 1.8 Jednomjesni predikat: Student(_). Dvomjesni: Cijeni(_, _). Trom jesni: Izmedju(_, _, _). Cetveromjesni npr. P reporuuje([tko], [koga], [kome], [za c sto]). Imaju li pridjevi i imenice sli no ili razli ito logi ko ponaanje? Pridjevi c c c dolaze uz imenice. No, pridjevi i imenice mogu imati jednaku logi ku ulogu: i c pridjevi i op e imenice mogu iskazati uvjete koje netko ili neto moe ispunjac vati. Primjer 1.9 Bertrand Russell je bio britanski lozof moemo u jednom od tuma enja c
promatrati kao: F ilozof (bertrand_russell) Britanac(bertrand_russell)

Nekad pridjevi ne dodaju novi uvjet ve ograni avaju uvjet zadan s imenic c com.
Potom se uklone brojevi ciji se duplikat ve pojavio u nizu. Na kraju se pokae da se dobiveni niz c moe postaviti u odnos 1 za 1 s prirodnim brojevima: Q N 0/1 1 1/1 2 1/2 3 2/1 4 3/1 5 1/3 6 ... ...

Georg Cantor (1845-1918) pronaao je dokaz da skup realnih brojeva nije iste veli ine kao skup c prirodnih brojeva. Pretpostavimo suprotno. Po pretpostavci, mogu e je postaviti realne brojeve c u niz tako da prvi medu njima odgovara prvom prirodnom broju a n-ti realni - n-tom prirodnom broju. Za tu svrhu neka se svaki realni broj predstavi kao beskona ni decimalni broj. Na primjer, c 1/4 se predstavlja ne kao 0, 25 nego kao 0, 24999... Radi jednostavnosti ograni imo se na realne c brojeve izmedu 0 i 1. Neka su svi takvi brojevi posloeni u niz 0, a1 a2 a3 ... 0, b1 b2 b3 ... 0, c1 c2 c3 ... ... Sada je lako prona i pravilo zamjenjivanja decimala koje ce dati broj koji se ne javlja u nizu. Na c primjer, neka se takav broj napie po sljede em pravilu na prvom decimalnom mjestu on ima bilo c koji broj osim a1 , 0 ili 9, na drugom mjestu on ima bilo koji broj osim b2 , 0 ili 9, na tre em - bilo c koji broj osim c3 , 0 ili 9. Na taj na in dolazimo do broja koji se razlikuje od bilo kojeg broja u c nizu. Time je osporena pretpostavka da se svi realni brojevi mogu postaviti u niz kojega moemo postaviti u korelaciju s prirodnim brojevima.

Poglavlje 1

Atomarne re enice c

c Primjer 1.10 (i)Bertrand Russell je bio dobar lozof izvorni govornik ne e razumjeti kao ve kao DobarF ilozof (bertrand_russell), (ii) re enicu Dumbo je mali slon ne forc c maliziramo kao ve kao M alenSlon(dumbo). c Slon(dumbo) M alen(dumbo) F ilozof (bertrand_russell) Dobar(bertrand_russell)

Broj mjesta u nekom predikatu odredujemo polaze i od nekog analiti kog c c stajalita. U analizi re enice Albert cijeni samoga sebe moemo se odlu iti za c c jednomjesni predikat, CijeniAlbert(_) ili dvomjesni predikat, Cijeni(_, _), te, c kao grani ni slu aj, za 0-mjesni, CijeniAlbertaAlbert. Atomarne re enice koje c c dobivamo su redom: CijeniAlbert(albert), Cijeni(albert, albert), CijeniAlbertAlber t. U logici prvog reda svaki predikatni simbol ima cvrsto utvrdeni broj mjesta, broj koji pokazuje koliko je pojava individualnih konstanti potrebno za tvorbu atomarne re enice. Svaki se predikat tuma i kao odredeno svoc c jstvo ili odnos koje ima jednak broj clanova kao i njegov jezi ni zastupnik c - predikat.

1.4

Pravo-pisani zapis atomarne re enice c

Ortograja atomarnih re enica doputa razli ite pristupe. Naj e e koristimo c c c c preksni zapis: predikat se zapisuje ispred niza individualnih konstanti upisanih unutar zagrada, P redikat(_, ..., _). Ponekad se koristi inksni zapis: dvomjesni predikatni simbol se upisuje izmedu individualnih konstanti, xRy . Postksni zapis, gdje je predikat upisan iza niza individualnih konstanti, rijetko se koristi. Primjer 1.11 Inksni zapis: chomolungma = mt.everest, 2 > 0. Primjer 1.12 Mijeanje sintakti kih uloga. Izmedu mene i tebe je izmedu neisc pravno je i u prirodnom i u formalnom jeziku, Izmedju(ja , Izmedju, ti ).

1.5

Ontoloki design.

Dizajniranje formalnog jezika uklju uje izbor predikata i izbor objekata. Na elo c c ekonomi nosti ili maksimalne izraajnosti uz minimalni rje nik obi no se prec c c poznaje kao rukovode o na elo. Na elo uporabe samo neophodnih alata naziva c c c se Ockhamova britva2 . Ugrubo re eno, cilj je do i do jezika koji moe iskazati c c
2 Srednjovjekovno na elo ekonomi nosti, po kojemu "teorijske entitete ne trebamo umnaati c c bez potrebe", postalo je poznato pod nazivom Ockhamova britva jer je William iz Ockhama (1285-1349.) odbacio mnoge entitete cije postojanje bilo postulirano u skolasti koj lozoji. c

1.5

Ontoloki design.

sve ono to elimo iskazati a da pri tome koristimo "najtanji mogu i rje nik". c c Zadatak 1 Usporedi izraajnost dva jezika koji se razlikuju samo u rje niku! Prvi c
sadri unarni predikat, CijeniAlberta i individualne konstante, albert i robert, drugi sadri iste individualne konstante te binarni predikat, Cijeni. Koliko atomarnih re enica c moemo sa initi u prvom, a koliko u drugom jeziku? to moramo u initi da bi jezik manje c c izraajnosti imala jednaku ekspresivnu mo kao i jezik ve e izraajnosti?3 c c

Pitanje o jednostavnosti ne moe se razrijeiti na neovisan na in. Svojstvo c jednostavnosti re enice odredujemo u nekom ontolokom okviru. Re enica koja c c je jednostavna unutar jednog ontolokog okvira moe biti sloena u drugome. Primjer 1.13 Re enica Ivica je vidio ju er Maricu u Dubrovniku jest jednostavna c c re enica u perspektivi ontologije koja govori o osobama, mjestima i vremenskim isc je cima: V idio(ivica, marica, juer , dubrovnik). U ontolokom okviru u kojemu su c c dogadaji predmeti o kojima govorimo ta re enica postaje sloenom re enicom koja c c govori o nekom dogadaju, dogadaju x koji nije zastupljen s nekom odredenom rije ju, c ali preutno jest upravo ono o cemu re enica govori, c
x[V idjenje(x) Subjekt(x, ivica) Objekt(x, marica) M jesto(x, dubrovnik) V rijeme(x, juer )]. c

Primjer 1.14 Tweedledee je gurno Tweedleduma je atomarna re enica ako je predc stavimo pomo u binarnog predikata Gurnuo: Gurnuo(tweedledee, tweedledum). Ako c je formaliziramo oslanjaju i se na ontologiju dogadaja, ona nije atomarna. Mogu i pric c jevodi su: (i) x Guranje(x, tweedledee, tweedledum), (ii) x[Guranje(x)Subjekt(x, tweedledee) Objekt(x, tweedledum)]. [...] za svaki glagol radnje ili promjene dodajemo mjesto za dogadaj; za takve glagole moemo re i da uzimaju dogadaj kao predmete. c Na taj se na in priloko modiciranje pokazuje kao logi ki par pridc c jevskoj modikaciji: ono to priloke oznake modiciraju nisu glagoli, ve dogadaji koje odredeni glagoli uvode. c Donald Davidson (1917.-2003.). The Individuation of Events. u Essays on Actions and Events, str. 167. Oxford University Press, 1982. Willard Van Orman Quine (1908.-2000.) pokazao je da je s logi kog stac jalita svaka ontologija jedan izbor, izbor kojeg se drimo sve dok "podnoljivo funkcionira". Izbor ontologije, po Quineovom miljenju, je odluka cija se racionalnost uvijek moe dovesti u pitanje. Prihva anje ontologije je, u na elu, sli no prihva anju znanstvene c c c c teorije, recimo sustava zike: barem u mjeri u kojoj smo racionalni, mi
U prvom jeziku moemo sa initi dvije, a u drugom cetiri atomarne re enice. Da bismo c c izjedna ili izraajnost dvaju jezika, prvome moramo pridodati unarni predikat CijeniRoberta. c
3

Poglavlje 1

Atomarne re enice c

usvajamo najjednostavniji pojmovni okvir u kojega se razasuti dijelovi naeg nesredenog iskustva mogu ugraditi i tu urediti. Willard Van Orman Quine. O onome to jest. u Novija lozoja matematike, str. 116. Zadatak 2 Usporedite Quinovov stav i na elo "Ockhamove britve"! c

Zadatak 3 Moe li se re i da ontologiziranje dogadaja potuje na elo "Ockhamove c c britve"? Obrazloite odgovor!

1.6

Atomarne re enice: podsjetnik c

U logici prvoga reda atomarne re enice nastaju kada se n-mjesni predikat stavi c ispred n pojava imena (smjetenih unutar zagrada i razdvojenih zarezom4 ). Jedna vrsta atomarnih re enica nastaje koritenjem predikata identiteta, =; u inksnom c zapisu tog predikata argumenti su smjeteni s njegove obje strane. Poredak imena je vaan u tvorbi atomarnih re enica. c

1.7

Funkcijski izrazi u logici prvoga reda

U atomarnim re enicama, pored individualnih konstanti, moemo na i i druge c c izraze koji obavljaju ulogu imenovanja, referiranja na to no jedan postoje i predc c met. U nedostatku terminoloke suglasnosti, te druge izraze nazovimo funkcijskim izrazima. Niz sa injen od funkcijskog simbola pra enog odgovaraju im c c c brojem individualnih konstantama cini jednu vrstu funkcijskih izraza. Primjer 1.15 Izraze Albertov otac i Albertov najbolji prijatelj moemo shvatiti kao funkcijske izraze (pretpostavljaju i u drugom slu aju da najbolji prijatelj moe biti samo c c jedan):
z
funkcijski izraz

funkcijski simbol individualna konstanta

najbolji_prijatelj(albert).

otac |{z}

}|

albert | {z }

{ ),

Primjer 1.16
z
4 funkcijski izraz

individualna konstanta funkcijski simbol individualna konstanta

Koriste se i druk ij i zapisi. Na primjer, umjesto R(a1 , ..., an ) neki autori koriste zapis c Ra1 ...an .

2 |{z}

}| + |{z}

2 |{z}

{ .

1.7

Funkcijski izrazi u logici prvoga reda

Primjer 1.17 Ne-primjeri. Ni Albertov brat ni Albertov prijatelj ne mogu se shvatiti kao funkcijski izrazi jer i bra e i prijatelja moe biti vie. c

Zapis funkcijskih izraza moe biti preksni, inksni i postksni. Funkcijski simbol mora se upotpuniti s nekim drugim referiraju im izrazom. Ta notacijska c sli nost s predikatima moe navesti na krivu pomisao o srodnosti funkcija i c predikata. Zapravo i u sintakti kom smislu i u semanti kom smislu funkcijski c c su izrazi sli ni individualnim konstantama, a ne predikatima. Prva sli nost, za c c funkcijske izraze moe se na i mjesto unutar predikata i tako upotpuniti atomc arnu re enicu, a predikati se nikada ne mogu "ugnjezditi u kronji" predikata. c Druga, funkcijski izrazi imenuju, a to zna i - pokazuju na (zastupaju) to no jedan c c predmet. Primjer 1.18 Atomarne re enice upotpunjene s funkcijskim izrazom. Sintaksu re enice c c
Albert cijeni svog oca moemo prikazati u obliku Predikat (individualna konstanta, funkcijski simbol (individualna konstanta)) i formalno zapisati kao Cijeni(albert, otac(albert)).

Primjer 1.19 Primjena funkcijskog simbola moe se ponavljati. Tako umjesto da

kaemo da Albert cijeni svog djeda mogli bismo re i da on cijeni oca svog oca: c Cijeni(albert, otac(otac(albert))).

Primjer 1.20 Takve iteracije ne funkcioniraju u slu aju predikata. Nema smislenog c
citanja za izraz Cijeni(Cijeni(albert, albert)).

Da bi se neki izraz mogao ubrojiti u referiraju i funkcijski izraz, on mora c zadovoljiti uvjete postojanja i jedinstvenosti. Predmet kojega u logi kom smislu zastupa funkcijski izraz mora postojati c i biti jedan jedini. Kada neki unarni (jednomjesni,monadi ki) funkcijski simbol poveemo s c individualnom konstantom tada ne dobivamo re enicu nego novo ime, neto c to bi trebalo referirati na to no jedan predmet. c Funkcijski izraz moe imati vie simultanih "ulaznih vrijednosti", ali izlaz je samo jedan. U istinitoj atomarnoj re enici 2 + 2 = 4 (zapisanoj inksno), c nalazimo jedan binarni funkcijski simbol, +, jedan binarni predikat, =, te dvije individualne konstante., 2 i 4.

Poglavlje 1

Atomarne re enice c

Primjer 1.21 Alternativni preksni zapis za 2 + 2 = 4:

Identino(zbroj(2, 2), 4). c

Primjer 1.22 Zahvaljuju i cinjenici da svaki prirodni broj ima sljedbenika i to jednog c jedinog, njihova imena se mogu zamijeniti s funkcijskim izrazima. Umjesto "vlastitog imena", 1, moemo upisati funkcijski izraz u preksnom zapisu, sljedbenik(0) ili u postksnom, 00 (gdje crtica ima ulogu simbola za unarnu funkciju sljedbenik). Logi ki c pravopis doputa i 2 + 2 = 4 i Identino(zbroj(000 , 000 ), 00000 ). c

1.8

Termi

Sloeni termi nastaju kada se funkcijski simbol s n mjesta stavi ispred n pojava terma (jednostavnih ili sloenih). U tvorbi atomarnih re enica sloeni termi koriste se na jednaki na in kao c c i individualne konstante (imena). U logici prvog reda pretpostavljamo da sloeni termi referiraju na jedan i

1.9

Atomarne re enice u teoriji skupova i aritmetici c samo jedan predmet.

Termi (singularni termini) su jezi ni izrazi koji referiraju ili "pokuavaju c referirati na" to no jedan predmet. U drugom slu aju, kada ne referiraju, oni c c sadre varijablu. Neki autori singularnim terminima nazivaju samo termine s ksnom referencijom, pri cemu isti termin moe u razli itim prilikama referirati c na razli ito (kao danas - uvijek isti naziv za razli ite intervale). Drugi (kojima c c se pridruujemo) pod nazivom term uklju uju i varijable, a time i funkcijske c izraze u kojima se javljaju varijable.

1.9

Atomarne re enice u teoriji skupova i aritmetici c

Logika prvog reda izvorno je razvijena za matemati ke potrebe i zato su najpozc natiji jezici prvog reda oni koji su povezani s odredenim granama matematike, posebno s teorijom skupova. Jezik teorije skupova koristi dva predikata: = i . Dvije su osnovne tvrdnje: tvrdnja o identitetu, a = b i tvrdnja o clanstvu, a b (gdje su a i b individualne konstante). Re enice oblika a b istinite su ako je stvar ozna ena s b skup, a stvar c c ozna ena s a clan tog skupa. c Primjer 1.23 Re enica ringo thebeatles je istinito jer c
thebeatles = {john, paul, george, ringo}.

Dok u nekim jezicima ne susre emo funkcijske simbole, kod drugih je njic hova primjena vrlo cesta, kao u aritmetici. Jedan smo na in elimiranja imena u c korist funkcijskih izraza ve razmotrili (koriste i funkciju sljedbenika). c c Primjer 1.24 Dva imena, 0 i 1, dva simbola za binarne relacije, = i <, te dva binarna funkcijska simbola, + i . Zapis koristi inksnu varijantu (funkcijski i predikatski simboli stoje IZMEU njihovih argumenata). Primjer.
((1 + 1) (1 + 1)) = (((1 + 1) + 1) + 1).

Nekad ima smisla primijenivati funkcijski simbol u neograni eno velikom c broju iteracija. Tada nastaje pitanje kako moemo odrediti takav beskona an c skup terma na precizan na in? Za takvu svrhu koristi se induktivna denicija za c traeni skup terma. U induktivnoj deniciji nalazimo tri osnovna elementa. Prvo, osnovni uvjet kazuje koji su elementi po etni, drugo, induktivni uvjet c kazuje kako se novi elementi mogu dobiti od postoje ih, i tre e, zavrni c c uvjet kazuje da su jedini elementi u skupu oni koji su po etni ili oni koji c su dobiveni primjenom induktivnog uvjeta.

10

Poglavlje 1

Atomarne re enice c

Primjer 1.25 (Osnovni uvjet) Imena 0 i 1 su termi. (Induktivni uvjet) Ako su t1 i t2 termi, onda su izrazi (t1 + t2 ) i (t1 t2 ) takoder termi. (Zavrni uvjet) Nita drugo nije term osim onoga to se moe dobiti primjenom prethodnih uvjeta.

Zadatak 4 Koji su se uvjeti koristili u tvorbi sljede eg izraza: (0 + (1 0))? Navedite c njihov poredak5 !

Zadatak 5 Izradite induktivnu deniciju za funkcijski izraz!

Zadatak 6 Pokaite da ima beskona no mnogo terma u aritmeti kom jeziku prvog c c reda koji referiraju na (imenuju) broj jedan6 .

Zadatak 7 Usporedimo dva jezika prvog reda. Prvi, nazovimo ga funkcijskim, sadri imena eugene, anastasie, goriot, funkcijski simbol otac, te predikate = i V iiOd. s Drugi jezik, nazovimo ga relacijski, sadri ista imena i tri binarna predikata OtacOd, = i V iiOd, a ne sadri funkcijske simbole. [a] Prevedite sljede e re enice relacijskog s c c jezika u re enice funkcijskog jezika: 1. OtacOd(goriot, eugene); 2. OtacOd(goriot, anastasie); c 3. V iiOd(eugene, anastasie)! [b] Prevedite iz funkcijskog na relacijski jezik! Gdje s se to ne moe u initi, objasnite zato. 4. otac(eugene) = goriot; 5. otac(eugene) = c otac(anastasie); 6. V iiOd(otac(eugene), otac(goriot)). s

1.9.1

Vjebe iz lozofske logike

Zadatak 8 O igledno je da re enica Ivica je ju er vidio Maricu u Dubrovniku povla i c c c c Ivica je vidio Maricu. S druge strane predikati s razli itim brojem mjesta su razli iti c c predikati pa ne ostvaruju odnos logi ke posljedice prvoga reda, to jest ne ostvaruju c odnos zna enja koji ovisi samo o logi kim simbolima. Neka je e ime jednog dogadaja c c ju eranjeg Ivi inog videnja Marice u Dubrovniku. Pokaite kako Davidsonov pristup c c semantici glagola radnje objanjava spomenuti odnos "povla enja"! c

Zadatak 9 Ludwig Wittgenstein u svom znamenitom djelu Tractatus Logico-Philosophicus pie: 2.062 Iz postojanja ili nepostojanja atomarne cinjenice ne moe se izvesti posto janje ili nepostojanje druge atomarne cinjenice. 3. Logi ka slika cinjenica je misao. c 4. Misao je smisleni stav. 4.1.1 Stav prikazuje postojanje i ne-postojanje atomarnih
A. koriste i osnovnu klauzulu (1) dobili smo 0; B. koriste i induktivnu klauzulu (2) dobili c c smo (1 0); C. koriste i induktivnu klauzulu (2) nad A. i B. dobili smo (0 + (1 0)). c 6 Dat cemo induktivnu deniciju za beskona ni skup terma koji imenuju broj jedan: osnovna c klauzula je da 1 imenuje broj jedan, induktivna kaluzula je da ako t imenuje broj jedan onda (t + 0) i (t 1) imenuju broj jedan. Primjer: ((((1 + 0) + 0) + 0) + 0).
5

1.9

Atomarne re enice u teoriji skupova i aritmetici c

11

cinjenica. 4.25 Ako je elementarni stav istinit, atomarna cinjenica postoji; ako je neis tinit, atomarna cinjenica ne postoji. Interpretirajte tekst tako da elementarni stav zna i atomarna re enica. Pretpostavljaju i takvu interpretaciju, tvrdi li Wittgenstein c c c da su atomarne re enice logi ki neovisne? Navedite razloge i odredite je li takva tvrdnja c c istinita?

Zadatak 10 Prou ite stavove 5.555-5.5571 iz Tractatus-a! c Zadatak 11 Pokuajte na i semanti ke razloge kojima biste osporavali i sintakti ke c c c razloge kojima biste opravdavali klasikaciju koja u rod imenica uvrtava i vlastite imenice i op e imenice. c Zadatak 12 U logici prvog reda predikati se interpretiraju kao sasvim odredena svo jstva i odnosi. No neka svojstva ovise o perspektivi promatra a. Na slikama nalazimo dva c pogleda na isti svijet. Odredite istinitosnu vrijednost donjih re enica i izdvoji predikate c koji ozna avaju odnose ili svojstva koja ovise o kontekstu! c
V eeOd(a, b) c Izmedju(c, d, b) LijevoOd(c, b) Ispred(c, b) Iza(e, b) DesnoOd(a, b)

Poglavlje 2 Identitet
2.1 Dokazi u kojima se koristi simbol za identitet

Primjer 2.1 Dokaz prikazan u Fitch formatu. Okomita crta pokazuje da su re enice c
zdesna dio dokaza. Vodoravna crta dijeli pretpostavke (premise) od konkluzija, ispod nje se upisuju posredne konkluzije i eljena konkluzija. Zdesna svakoj izvedenoj re enici c (konkluziji) upisuje se opravdanje: oznaka logi kog pravila i brojevi re enica nad kojima c c je pravilo primjenjeno.

1. 2. 3.

Kocka(c) c=b Kocka(b)

= Elim; 1, 2

Dvomjesni predikat identiteta zauzima poseban poloaj u lozofskoj logici. Kod drugih predikata moemo zamisliti da se skup predmeta koji imaju ozna eno c svojstvo ili skup nizova predmeta koji stoje u ozna enoj relaciji moe mijenjati c ovisno o okolnostima. Tako moemo zamisliti okolnosti u kojima smo uspjeniji nego to jesmo i okolnosti u kojima smo manje uspjeni nego to jesmo. Moemo zamisliti i okolnosti u kojima Kina nema najve i broj stanovnika. No ne moemo c zamisliti okolnosti u kojima nismo ono to jesmo. Sve je identi no sa samim sobom i ni sa cime drugim. Nita c 12

2.2

Reeksivnost identiteta druk ije ne da se zamisliti. c

13

w1

w2

Primjer 2.2 Ekstenzija predikata V eeOd moe se mijenati ovisno o svijetu. U c svijetu w1: a je ve e od b. U svijetu w2 nema ni ega to bi bilo ve e od ne eg drugog. U c c c c svijetu w3: b je ve e od a. U svakom svijetu u kojemu se javljaju a i b vrijedi da je a = a c i b = b. Ni u jednom svijetu ne vrijedi da je a ve e od a, bilo da je b ve e od b. Relacija c c Identitet je reeksivna, relacija V eeOd je ireeksivna. c

2.2

Reeksivnost identiteta

Na elo da je sve jednako samom sebi nazivamo reeksivno u identiteta. Binac c rnu relaciju kod koje vrijedi da je svaki predmet ostvaruje prema samome sebi nazivamo reeksivnom. Zahvaljuju i reeksivnosti odnosa identiteta bilo gdje c

14

Poglavlje 2

Identitet

u dokazu moemo upisati re enicu n = n. To se pravilo naziva pravilom za c uvodenje simbola =.

2.3

Leibnizov zakon: nerazlu ivost istovjetnog c

Gottfried Wilhelm Leibniz, (1646-1716), njema ki lozof vjerojatno slavenc skog podrijetla, matemati ar i dravnik. Spominje se kao vode i europski c c intelekt u 17. stolje u. Logi ka pravila povezana s identitetom ponekad c c se nazivaju Leibnizovim zakonom.. Eadem sunt, quae mutuo substitui possunt, salva veritate Isto je ono to se moe uzajamno zamjenijivati uz o uvanje istinitosti. Ili, ona imena cija zamjena u re enicama u kojima c c se javljaju, ne dovodi do promjene istintosne vrijednost tih re enica su c imena koja imenuju isti predmet. Druga vana dimenzija zna enja predikata identiteta pored reeksivnosti jest c ona koju se obi no naziva nerazlu ivo u istovjetnog, ponekad Leibnizovim zac c c konom, ponekad pravilom supstitucije identiteta. Na elo nerazlu ivosti istovc c jetnog moe se iskazati rije ima: ako dva terma imenuju istu stvar, onda sve to c vrijedi za nju pod prvim imenom vrijedi i pod drugim. Alfred Tarski (1936) je koristio ja u, bikondicionalom iskazanu varijantu: c
x = y ako i samo ako x ima svako svojstvo koje ima y i y ima svako svojstvo koje ima x.

Nerazlu ivost identi nog nalazi se u smjeru s lijeva prema desno: identi nost c c c povla i da su svojstva zajedni ka. No smjer s desna na lijevo iskazuje identi nost c c c nerazlu ivog: ako su sva svojstva x i y zajedni ka, onda x = y . c c

2.4

Pravila za simbol identiteta

15

c Primjer 2.3 U Formalno neodlu ivim stavcima u Principia Mathematica i u srodnim sustavima (1930) Kurt Gdel: ne uvrtava = u popis osnovnih (tj. primitivnih) simbola. No denicija koju on koristi nije ona Tarskijeva. Umjesto Tarskijeve varijante: x = y akko P (P (x) P (y)), Gdel koristi na kondicional oslabljenu varijantu:

xn = yn akko xn+1 (xn+1 (xn ) xn+1 (yn )).

Ve prije, Russell i Whitehead su pokazali da se bikondicional u deniens-u c moe oslabiti do kondicionala jer je i identi nost sa samim sobom jedno medu c svojstvima, pa je to dovoljno za zaklju iti da x = y . Ako je identi nost sa samim c c sobom jedno od svojstava x-a, onda ako y ima sva x-ova svojstva, ima i to svojstvo, te y mora biti identi no s x. Uo imo da se u ovakvim denicijama sluimo c c s logikom vieg reda, logikom u kojoj moemo govoriti ne samo o predmetima nego i svojstvima .

2.4

Pravila za simbol identiteta

Barwise i Etchemendy koriste slabiju varijantu i zna enje identiteta razlau kroz c pravila za uvodenje i pravilo za isklju ivanje simbola =. c

2.4.1

Pravilo za uklanjanje simbola identiteta

Pravilo se primjenjuje na dvije re enice. Jedna od dvije re enice mora biti c c identitetna, a u drugoj se mora koristiti term koji se javlja u identitetnoj re enici. c

2.4.2

Pravilo za uvodenje simbola identiteta

16

Poglavlje 2

Identitet

U bilo kojem retku dokaza smijemo upisati n = n, gdje je n bilo koje ime. Budu i je rije o logi koj istini prvoga reda, takva konkluzija ne ovisi ni o kojoj c c c premisi. 2.4.2.1 Supstitucija identiteta i jednolika supstitucija

Vano je razlikovati supstituciju identiteta od jednolike supstitucije. Jednolika supstitucija se provodi tako da se neki nelogi ki simbol zamijeni s drugim na c svim mjestima u nekoj formuli. Za razliku od jednolike supstitucije, supstituciju identiteta ne moramo izvriti na svakom mjestu. Dok pravilo isklju enja c identiteta cuva istinitost, pravilo jednolike supstitucije to ne cini. No, pravilo jednolike supstitucije ipak posjeduje vano iako slabije logi ko svojsvtvo: to c pravilo cuva teoremstvo.

Primjer 2.4

Zamjena se ne mora izvriti svugdje.

Primjer 2.5 Zadana je istinita re enica Hamlet i Ofelija se uzajamno vole. Ozc
na imo s A re enicu Hamlet voli Ofeliju i s B re enicu Ofelija voli Hamleta. Dobic c c vamo: A B. Jednolikom supstitucijom A A za A u A B dobivamo (A A) B. O igledno je da istinitost nije o uvana. c c

Uz pomo dvaju pravila za uvodenje i isklju ivanje identiteta moemo dokazati c c daljnja svojstva tog odnosa. Posebno su zanimljiva svojstva simetri nosti i tranzc itivnosti. Simetri nost identiteta: ako x = y , onda y = x. c

2.5

Identitet u lozofskoj logici Tranzitivnost identiteta: ako x = y i y = z , onda x = z .

17

Relacije koji su reeksivne, simetri ne i tranzitivne nazivamo c relacijama ekvivalencije. O igledno je da je identitet relacija ekvivac lencije.

2.5

Identitet u lozofskoj logici

2.5.0.2 Paradoks identiteta: pitanje o informativosti identitetnih re enica. c

5.5303 Grubo govore i, re i za dvije stvari da su identi ne - besmisleno c c c je, a re i za neku stvar da je sa sobom identi na zna i ne re i nita. c c c c Ludwig Wittgenstein (1921) Tractatus Logico-Philosophicus Korisni su samo oni iskazi o identitetu u kojima su imenovani predmeti isti, a njihova imena razli ita, zato je pojam identiteta potrec ban samo kako bi ukazao na karakter jezika. Kada bi na jezik bio savrena kopija onoga o cemu on govori tada bi svaka stvar imala samo jedno ime a iskazi identiteta bili bi suvini... Dvije varijable smiju referirati na razli ite predmete, ali mogu referirati i na iste. Zato znak c identiteta postaje potreban kada se pitanje istovjetnosti ili razlike u referenciji postavi o varijablama. S logi kog stajalita klju na primjena c c znaka identiteta vezana je uz varijable, a ne uz singularne termine. Cijela kategorija singularnih termina je teorijski suvina i postiemo

18

Poglavlje 2 logi ki dobitak uklonimo li ih. c Willard Van Orman Quine, Methods of Logic, str. 222

Identitet

2.5.1 Intenzionalni kontekst i neuspjeh supstititucije identiteta

Primjer 2.6 Russellova zagonetka. (P1) Scott je autor Waverley-a. (P2) George IV
elio je znati je li Scott autor Waverley-a. (K3) Dakle, George IV je elio znati je li Scott - Scott.

Primjer 2.7 Prethodni primjer interpretirao bi se u okviru modalne logike na na in c sli an sljede em: c c george IV. Znageorge IV. (scott = x(x je autor W averleya)) (P 1) Zeli Znageorge IV. (scott 6= x(x je autor W averleya))
(P 2) (K3) scott = x(x je autor W averleya) Znageorge IV. (scott = scott) Zeligeorge IV. Znageorge IV. (scott 6= scott))

Mnogi ce se sloiti da je gornji niz re enica zadovoljiv. c

Primjer 2.8 Za Davidsona izuze e od vaenja Leibnizovog zakona predstavlja razc

likovno obiljeje psihi kog rje nika: c c

One glagole koji izraavaju sudne stavove kao to su vjerovanje, namjeravanje, eljenje, nadanje, znanje, zapaanje, sje anje i sl. moemo c nazvati mentalnim. Takvi su glagoli obiljeeni cinjenicom da se javl jaju u re enicama ciji se gramati ki subjekt odnosi na osobe, a upotpunc c juju ih uklopljene re enice u kojima izgleda da ne vrijede uobi ajena c c pravila supstitucije. Primjer 2.9 Kripkeova zagonetka vjerovanja . Pretpostavimo da je govornik normalan ako nije sveznaju i, ako je iskren, svjestan sebe i ako poznaje zna enja rije i c c c koje koristi. Prihvatimo u svrhu istraivanja sljede e na elo (N ): Ako obi an govornik c c c jezika L iskreno i promiljeno prihva a da je istinita re enica r iz jezika L, onda taj c c govornik vjeruje da r, pri cemu r ozna ava prijevod re enice r na jezik u kojemu je c c iskazano na elo (N ). Razmotrimo jedan primjer. Francuz Pierre, koji dobro govori kako c svoj materinski tako i engleski jezik, za vrijeme svog ivljenja u Parizu vie je puta cuo da je London jedan vrlo lijep grad. Na osnovi uvjerenja proirenog u krugu njegovih poznanika i gledanja lijepih londonskih veduta prikazanih na razglednicama, Pierre prihva a da je re enica (i) Londres est jolie istinita. Po na elu (N ) slijedi da Pierre c c c vjeruje da (i) London jest lijep grad jer je re enica (i) prijevod re enice (i). Kasnije, c c Pierre se seli u Veliku Britaniju i nastanjuje u Londonu. Nakon obilaenja grada on

2.7

Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija

19

stje e uvjerenje da London nije lijep i prihva a da je re enica (ii) London is not pretty c c c istinita. Pierre ne zna da je taj neugledni grad u kojem sada ivi onaj isti grad cije je slike s divljenjem gledao dok je ivio u Parizu. Budu i da Pierre iskreno prihva a da su c c obje re enice (i) i (ii) istinite, vjeruje li on kao normalni govornik da (i) London jest c lijep ili vjeruje da (ii) London nije lijep, ili vjeruje i jedno i drugo?

Problem supstitucije identiteta i dalje predstavlja zanimljiv problem u lozofskoj logici, problem koji ukazuje na posebnost "jezika o doivljajima, radnjama i osobama" i koji jo uvijek nema op eprihvatljivo rjeenje. U literaturi se c kontekst u kojem na elo "supstitutivnosti koekstenzivnih izraza" (tj. zamjene c identi nih terma, koesktenzivnih predikata te ekvivalentnih re enica) doputa c c iznimke naziva "intenzionalnim kontekstom".

2.6

Za zapamtiti

Cetiri vana na ela odnosa identiteta: c 1. = Elim: Ako b = c, onda sve to vrijedi za b vrijedi i za c. Na elo se takoder naziva na elom nerazlu ivosti identi noga. c c c c 2. = Intro: Re enice ciji je oblik b = b uvijek su istinite (u c logici prvoga reda). Na elo se naziva na elom reeksivnosti identiteta. c c 3. Simetri nost identiteta: Ako je b = c, onda c = b. c 4. Tranzitivnost identiteta: Ako je a = b i b = c, onda je a = c. Posljednja dva na ela mogu se izvesti iz prva dva. c

2.7

Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija

Razmiljaju i o drugim predikatima na na in na koji smo razmiljali o identitetu, c c mogli bismo i za njih uvesti niz sli nih pravila. Na primjer, mogli bismo za c pojedinu relaciju pitati je li simetri na, reeksivna ili tranzitivna. c
c Primjer 2.10 Relacija LijevoOd je tranzitivna. Relacija IstiOblik je simetri na, reeksivna i tranzitivna; dakle, ona jest relacija ekvivalencije.

Analiti kom posljedicom moemo nazvati pravilo izvodenja koji se oslanja c na zna enja rije i koje se javljaju u premisama. Taj postupak moe koristiti i c c zna enja predikata. c 1. 2. 3.
LijevoOd(a, c) LijevoOd(c, d) LijevoOd(a, d)

Ana Con; 1, 2

U gornjem se primjeru iskoristila tranzitivnost relacije LijevoOd.

20

Poglavlje 2

Identitet

Neke binarne relacije mogu biti inverzne u odnosu na druge. Relacija i njezina inverzija vrijede za iste predmete ali u suprotnom smjeru. Relacija LijevoOd inverzna je u odnosu na DesnoOd: LijevoOd(a, b) ako i samo ako DesnoOd(b, a).

U ovom dokazu 4. je re enica analiti ka posljedica od 1. jer je predikat c c LijevoOd inverzija predikata DesnoOd. 5. je re enica dobivena iz 3. i 4. c zahvaljuju i nerazlu ivosti identi nog: to vrijedi za b vrijedi i za d jer b = d. c c c Zahvaljuju i tranzitivnosti predikata LijevoOd, iz 5. i 2. izvodimo 6. c
c Zadatak 13 Odredite jesu li relacije iz prethodnog dokaza reeksivne, simetri ne i tranzitivne!

Poglavlje 3 Propozicijska logika i teorija dokaza

Aksiomatski sustav Istinitosno stablo tableaux metoda Prirodna dedukcija

David Hilbert Evert Beth Gerhard Gentzen Zaklju ak cije su premise P1 , ..., Pn a konkluzija K ispravan je ako (je): c teorem zatvoreno stablo za postoji dokaz `aksiomatski (P 1 ... P n ) K {P1 , ..., P n , K} P1 , ..., P n `prirod.deduk. K

3.1

Aksiomatski sustav

Logika se moe izloiti kao aksiomatski sustav u kojem ce teoremi biti logi ke c istine. Za poseban slu aj propozicijske logike, to zna i da ce takva aksiomatska c c teorija obuva ati tautologije. Daljnja su pitanja: obuva a li ta teorija samo tauc c tologije i obuhva a li sve tautologije. c 21

22

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

3.1.1

to je aksiom?

U logici i matematici, osnovno na elo za koje se, bez dokaza, pretpostavlja da je c istinito.
c c Primjer 3.1 Aristotel (384-322) znanost je obiljeena ne samo s istinito u re enica koje je tvore ve i s njihovim ustrojstvom. Znanost se treba izlaiti kao deduktivan sustav c u kojemu su manje op enite re enice dokazane pomo u prvih, najop enitijih na ela. c c c c c

Primjer 3.2 (Na elo neproturje nosti) Nijedna re enica ne moe istodobno biti i isc c c
tinita i neistinita.

Primjer 3.3 Euklid (oko 330-260) u knjizi Elementi aksiomatizira geometriju. "Op enita c
na ela" obuhva aju 23 denicije, 5 postulata i 5 op enitih ideja. c c c

Primjer 3.4 5. op enita ideja: "Cjelina je ve a od svakog svog dijela." c c

Primjer 3.5 Spinoza (1632 - 1677) daje grandiozni lozofski sustav u aksiomatskom
obliku (Ethica more geometrico demonstrata). Primjer aksioma: Sve to jest, jest ili u sebi ili u drugome.

3.1.1.1

Izbjegavanje beskona nog regresa c

Dokazivanje ne moe i i u beskona nost. Ono mora negdje stati. Ako dokaz c c shvatimo u smislu dedukcije, onda su krajnje to ke dokaza aksiomi. Iskustveni c sudovi, zapisi opaanja (promatranja, mjerenja) ne mogu biti polazite dedukcije. 3.1.1.2 Kako prepoznajemo aksiome?

U tradiciji su aksiomi bili shva eni kao istine jasne po sebi (samo-evidentne c istine).
c Primjer 3.6 Descartes, Ren (1596-1650): "I uo ivi da mi u postavci mislim, dakle jesam ba nita drugo ne jam i da govorim istinu, osim da vidim vrlo jasno kako moramo c postojati da bismo mislili, doao sam do uvjerenja da mogu postaviti op e pravilo, da c su stvari koje shva am jasno i razgovijetno potpuno istinite." c

Primjer 3.7 Aksiomski na in razmiljanja protee se i izvan granica lozoje. U c Deklaraciji nezavisnosti (1776) tvrdnja o ljudskim pravima shva a se kao aksiom (uo ite c c uporabu pridjeva self-evident): "We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness."

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

23

U novije vrijeme naputen je zahtjev da aksiomi moraju biti "jasni sami po sebi". Razlozi naputanja vjerojatno su povezani s racionalisti kom pristrano u c c takvog pojma i cinjenicom da on uklju uje nepouzdana psiholoka obiljeja. c

3.1.2

Anatomija formalnog aksiomatskog sustava

Formalni aksiomatski sustav (i) koristi neki rje nik (popis simbola, alfabet) (ii) c od kojega se po pravilima tvorbe slau re enice. Na taj se na in zadaje jezik c c teorije. K tome, (iii) neke re enice (aksiomi) uzimaju se (iv) za polazite primc jene pravila za dokazivanje drugih re enica. Aksiomatska teorija obuhva a one c c re enice iz zadanog jezika koje se mogu dokazati. Dokaz je niz re enica gdje je c c svaka re enica ili aksiom ili je dobivena primjenom pravila dokaza iz prethodnih c re enica u nizu. Neka je re enica R teorem ako postoji njezin dokaz, to jest ako c c postoji dokaz R1 , ..., Rn i R = Rn . Svrha teorije je da iz zadanog jezika izdvoji neki dio. Konstrukcija teorije koja bi obuhva ala sve re enice zadanog jezika besmislen je i bezvrijedan poc c duhvat. Primjer 3.8 Jedan "igra ka-sustav". Simboli: a, b. Re enice: (a) a i b su re enice, c c c (b) ako je R re enica onda su Ra i Rb re enice, (c) nita drugo osim onoga to moemo c c R dobiti primjenom pravila (a) i (b) nije re enica. Aksiom: a. Pravilo dokaza: c (R Ra dokazuje Ra). Odredite koji uvjet trebaju zadovaljavati re enice u zadanom jeziku da c bi bile teoremima! Uo ite da pravilo koje ste otkrili nije teorem igra ka-sustava, ve c c c metateorijska tvrdnja, tj. tvrdnja o teoriji!

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

Neki aksiomatski sustav mora, ako je to mogu e, zadovoljiti nekoliko uvjeta. c Konzistentnost: sustav ne smije omogu iti dokaz obje re enice iz para proc c turje nih re enica, tj. ne smije biti slu aj da je dokaziva neka re enice kao i c c c c njezina negacija. Ovaj se uvjet mora ispuniti. Potpunost ne zna i isto za ne-logi ke i logi ke aksiomatske. U ne-logi kim c c c c sustavima, potpunost zahtijeva da iz para kojeg cine re enica i njezina negacija c uvijek jedna medu njima bude dokaziva. U mnogim se slu ajevima ovaj uvjet ne c moe ispuniti.U logi kom sustavu potpunost zna i neto drugo. Ovdje poeljno c c svojstvo teorem nije samo istinitost, ve nuna istinitost. Negacije kontingentne c re enice je kontingentna re enica. No, ni jedna niti druga ne smiju biti dokazive c c u nekom logi kom sustavu. c Neovisnost: (i) i (ii) nijedan teorem nije aksiom. Ako uvjet neovisnosti nije zadovoljen, greka nije fatalna. Uvjeti o kojima ima smisla govoriti povodom nekog ne-logi kog c aksiomatskog sustava sa skupom aksioma T . Znak ` ozna ava tro lani c c odnos dokazivosti Dokazivo([re enica], [skup aksioma], [logi ki susc c tav]). Npr. T `L P citamo re enica P (iskazana u jeziku teorije) c

24

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

c moe se dokazati polaze i od pretpostavki T koriste i pravila dokaza c L. Konzistentnost: ni za jednu re enicu P ne vrijedi da T `L P i c T `L P [Ne postoji re enica P takva da je dokazivo P i da je dokazivo P .] c Potpunost: za svaku re enicu P vrijedi da T `L P ili T `L P c [Svaka re enica P je takva da je dokaziva ili re enica P ili re enica P .] c c c Neovisnost: za svaki aksiom vrijedi da ako A T , onda (T {A} `L A) [Njedan aksiom A ne moemo dokazati polaze i skupa aksioma iz kojih c je on uklonjen (tj. polaze i od T {A}).] c David Hilbert. Matemati ki problemi (predavanje na Medunarodnom konc gresu matemati ara u Parizu, 1900.) c U pomnijem razmatranju, javlja se pitanje: ovise li neki iskazi pojedinih aksioma jedni o drugima, te ne sadre li zato aksiomi neke zajedni ke elemente, koji moraju biti izdvojeni ako elimo do i do susc c tava aksioma koji su posve neovisni jedni o drugima. Ali iznad svega elim sljede e istaknuti kao najvanije medu mnogobrojnim pitanjima c koja se mogu postaviti u vezi aksioma: dokazati da oni nisu kontradiktorni, naime, da odredeni broj, na njih oslonjenih logi kih koraka ne c moe nikada dovesti do kontradiktornog rezultata. Zadatak 14 O kojim poeljnim svojstvima aksiomatskog sustava govori Hilbert? Pripisuje li on istu vanost svim svojstvima?

Zadatak 15 Deduktivna teorija je konzistentna, ili neproturje na ako [. . . ] se od c svaka dva proturje na iskaza bar jedan ne moe dokazati. [. . . ] teorija je potpuna ako c se za svaka dva proturje na iskaza formulirana u terminima te teorije barem jedan moe c dokazati. Za iskaz koji ima svojstvo da se njegova negacija moe dokazati kaemo da se moe osporiti A. Tarski. Koriste i termine dokazati i osporiti iskai uvjet konzistentc nosti i uvjet potpunosti drugim rije ima! c

3.2.1

Logi ki aksiomski sustav c

Jedan na in razmiljanja o ispravnosti zaklju aka u analiti kom okviru propozic c c cijske logike je sljede i: logika je teorija, a ispravni zaklju ci njezini su teoremi. c c U tom okviru kretala su razmiljanja formalnih logi ara poput Fregea, Russella, c Hilberta i Heytinga.

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

25

Logi ka aksiomatska teorija i ne-logi ka aksiomatska teorija odnose se kao c c fundiraju i i fundirani sustavi ( foundational and postfoundational systems, Shefc fer). Fundiraju i logi ki sustavi imaju svoja pravila dokaza. S druge strane, c c fundirana teorija u svojim dokazima polazi od svojih ekstralogi kih aksioma i c koristi logi ke teoreme kao svoja pravila dokaza. c Za izgradnju jedne fundiraju e aksiomatske logike trebamo odrediti sintaksu c njezinog jezika: navesti popis osnovnih simbola i pravila za tvorbu re enica u c tom jeziku. Dalje cemo analizirati jednu aksiomatizaciju propozicijska logike, Frege-Lukasiewiczev sustav. 3.2.1.1 Frege-Lukasiewiczev sustav

Sintaksa. Neka su u jeziku teorije LP osnovni simboli: propozicijska slova: P1 , P2 ,..., pomo ni simboli: (, ), i konstante: i . c Pravilo tvorbe re enica neka glasi: propozicijska slova su re enice c c u jeziku teorije LP, a ako su A i B re enice u tom jeziku onda su i A i c (A B) re enice u tom jeziku, te nita drugo nije re enica tog jezika. c c Aksiomi, denicije i pravila dokazivanja. Aksiomski oblici: A1. (A (B A)) A2. ((A (B C)) ((A B) (A C))) A3 ((B A) (A B)) Denicije veznika: (A B) ozna ava A B , itd. c Pravilo dokazivanja: Ako je (A B) teorem i ako je A teorem, onda je B teorem. 3.2.1.2 Primjer dokazivanja logi kog teorema c

Dokaz ispravnosti za hipoteti ki silogizma u aksiomatskom sustavu LP : c (1) aksiom tipa A1: ((A (B C)) ((A B) (A C))) ((B C) ((A (B C)) ((A B) (A C)))) (2) aksiom tipa A2: ((A (B C)) ((A B) (A C)) (3) teorem dobiven iz (1) i (2) primjenom pravila modus ponens: ((B C) ((A (B C)) ((A B) (A C)))) (4) aksiom tipa A2: ((B C) ((A (B C)) ((A B) (A C)))) (((B C) (A (B C))) ((B C) ((A B) (A C)))) (5) teorem dobiven iz (3) i (4) primjenom pravila modus ponens: (((B C) (A (B C))) ((B C) ((A B) (A C))))

26

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

(6) aksiom tipa A1: ((B C) (A (B C))) (7) teorem dobiven iz (5) i (6) primjenom pravila modus ponens: (B C) ((A B) (A C)) (7) je izraz za hipoteti ki silogizam. Dakle, ispravnost hipoteti kog siloc c gizma dokazana je u LP jer je na osnovi denicija re enica (B C) ((A c B) (A C)) samo druk iji zapis za ((B C) (A B)) (A C). c Iako dokaz izlaemo od vrha prema dnu, dokaza traimo suprotnim smjerom, od dna prema vrhu. Osnovni nacrt algoritma traenja dokaza za izraz ciji je oblik A K u sustavu LP sastoji se od sljede ih koraka: 1. ako ciljna re enica nije c c aksiom, onda je dobivena primjenom pravila modus ponens iz re enica X c (A K) i X , 2. no tada re enica X ili mora biti istovjetna s K , koja mora c biti aksiom ili, ako to nije slu aj, onda treba prona i re enicu X takvu da (a) c c c X (A K) i (b) X budu dokazive, cime dobivamo dvije nove ciljne re enice c (a) i (b) za koje ponavljamo postupak.

Dokaz se oslanja na instance aksioma (1, 2, 4, 6). Primjenom samo jednog pravila zaklju ivanja (MPP, tj. modus ponendo ponens) dobivaju se teoc remi (3, 5, 7) medu kojima je i ciljni teorem (hipoteti ki silogizam, 7). c

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

27

c Zadatak 16 Neka je zadan gornji logi ki aksiomski sustav. Aksiomski oblici: A1. (A (B A)), A2. ((A (B C)) ((A B) (A C))), A3. ((B A) (A B)). Pravilo dokazivanja: Ako je (A B) teorem i ako je A teorem, onda je B teorem. Dokaite7 A A!

3.2.1.3

Zanimljivost

U 1956. sastavljen je Logic Theorist, pionirski rad u podru ju umjetne inteligenc cije (AI). Autori su bili A. Newell, J.C. Shaw i H.A. Simon. Zadatak koji je program trebao mo i rijeiti bio je dokazati teoreme iz Russellove i Whitheadove c Principia Mathematica iz 2. glave. Rezultat: program je uspio dokazati 38 od prvih 52 teorema. Kod jednog teorema, dokaz do kojeg je doao Logic Theorist bio je elegantniji od onoga kojeg su dali Russell i Whitehead.[. . . ] Tri su autora napisala kratki clanak s novim dokazom i u popis imena autora pored vlastitih uvrstili Logic Theorist kao koautora. To je bio prvi akademski clanak u povijesti u kojemu je stroj bio jedan od autora, ali, naalost, urednik The Journal of Symbolic Logic nije prihvatio clanak za objavljivanje . J. Copeland. Articial Intelligence: a Philosophical Introduction. str. 8.

3.2.2 Izbori pri izgradnji aksiomskog sustava propozicijske logike

3.2.2.1 Broj logi kih konstanti (logi ke operacije i vrijednosti)? c c Jedno lane opcije: (i) ne istodobno, inkompatibilnost, ekskluzija, NAND, , (ii) c ni niti, binegacija, NOR, . Dvo lane opcije: (i) samo s istinitosnofunkcionalnim c veznicima (npr. kao u Frege-Lukasiewiczevom sustavu: i ), (ii) jedan veznik i istinitosna vrijednost neistinitog (npr. i ).
7

(1) aksiom A1: A ((A A) A) (A ((A A) A)) ((A (A A)) (A A))

(2) aksiom A2:

(3) modus ponens; (1),(2): (A (A A)) (A A) A (A A) AA

(4) aksiom A1:

(5) modus ponens; (3),(4):

28 3.2.2.2

Poglavlje 3 Neizbjena negacija

Propozicijska logika i teorija dokaza

c Ako usmjerimo panju na veznike , , , i , lako cemo uo iti da oni nisu dovoljni da bi izrazili sve istinitosne funkcije. Ako je re enica R neistinita u c vrednovanju u kojem su sva propozicijska slova istinita, onda tu re enicu ne c moemo iskazati pomo u spomenuta cetiri veznika. Dakle, u svim dvo lanim c c izborima veznika u kojim koristimo neki od spomenuta cetiri veznika potrebna nam je negacija . 3.2.2.3 Normalne forme: disjunktivna i konjunktivna

Teorem 1 Sve se istinitosne funkcije mogu iskazati u disjunktivnoj normalnoj formi i u konjunktivnoj normalnoj formi. Literalima nazivamo atomarnu re enicu i njezinu negaciju. Disjunktivna c normalna forma je disjunkcija konjunkcija u kojima se javljaju samo literali. Konjunktivna normalna forma je konjunkcija disjunkcija u kojoj se javljaju samo literali. Njihovo postojanje pokazat cemo putem postupka konstrukcije. Najprije pokazujemo na in konstrukcije disjunktivne normalne forme. Neka c je zadana neka re enica propozicijske logike, tj. istinitosna funkcija. Motrimo c samo vrednovanja u kojima je ona istinita, te zapiimo atomarnu re enicu ako c je ona istinita pod tim vrednovanjem, a u protivnom zapiimo njezinu negaciju. Tako dobivene literale poveimo u konjunkciju. Postupak ponavljamo na svakom istinitom slogu, a dobivene konjunkcije povezujemo u disjunkciju. Na ovaj na in c biljeimo okolnosti u kojima je re enica istinita, a njezino zna enje je disjunkcija c c takvih uvjeta. Kod konjunktivne normalne forme cinimo suprotno: biljeimo pod kojim je uvjetima neistinita. Motrimo vrednovanja kojima je ona neistinita, te zapiimo negaciju atomarne re enice ako je ona istinita pod tim vrednovanjem, a u proc tivnom (tj. ako je neistinita) upisujemo samu atomarnu re enicu. Tako dobivene c literale spojimo u disjunkciju. Postupak ponavljamo i sve dobivene disjunkcije spajamo u konjunkciju. Primjer 3.9
P > > Q > > zadana i.f. > > > DNF (P Q) (P Q) (P Q) P Q P Q P Q KNF P Q P Q

Zadatak 17 Pronadite DNF i KNF za istinitosne funkcije po vaem izboru. Rjeenja moete provjeriti pomo u analizatora na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/analizator.htm! c

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava Ekspresivna potpunost

29

3.2.2.4

Je li neki izbor veznika dovoljan za iskazati sve istinitosne funkcije? Na to pitanje je prili no lako odgovoriti. Evo jednog medu odgovorima. Ako pomo u c c tog izbora veznika moemo denirati konjunkciju i negaciju, onda je taj izbor ekspresivno potpun. Zato? Svaku istinitosnu funkciju moemo prikazati u obliku disjunktivne normalne forme, a iz nje moemo ukloniti disjunkciju koriste i c DeMorganove zakone. Time smo pokazali da su i istinitosno funkcionalno potpuni, pa ce onda i izbor veznika koji omogu uje deniciju za i biti potpun. c Na sli an na in moemo argumentirati u slu aju kad se pozivamo na konjunkc c c tivnu normalnu formu, tj.na ekspresivnu potpunost disjunkcije i negacije. binegacija P Q > ekskluzija P Q > > >

P > >

Q > >

P P Q P Q

Redukcija na dva simbola {, } {, } P P (P Q) P Q P Q (P Q)

{, } P (P (Q )) (P ) Q

P P Q P Q

Redukcija na jedan simbol {} {} P P P P (P P ) (Q Q) (P Q) (P Q) (P Q) (P Q) (P P ) (Q Q

3.2.2.5

Format aksioma i pravila dokazivanja.

Daljnji izbori u gradnji aksiomatskog sustava propozicijske logike odnose se na izbor izmedu aksioma ili aksiomskih oblika, gdje prva opcija zahtijeva doda vanje supstitucije u skup pravila dokazivanja. Jedna aksiomska shema (Nicodukasiewicz aksiomski sustav za propozicijsku logiku) ili vie aksiomskih shema? Aksiomske sheme (aksiomski oblici) bez pravila jednolike supstitucije (kao u Frege-Lukasiewiczevom sustavu) ili aksiomi s pravilom jednolike supstitucije? 3.2.2.6 Usporedba: logi ki i izvan-logi ki aksiomski sustav c c

Usporedimo aksiomski sustav propozicijske logike i nelogi ki aksiomski susc tav u odnosu na eljena svojstva konzistentnosti i potpunosti. U sintakti kom c

30

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

smislu neki aksiomatski sustav nazivamo konzistentnim ako se u njemu ne moe c c dokazati i re enica A i re enica A. U tom pogledu nema razlike izmedu logi kih c i ekstralogi kih sustava. Uo imo da konzistentnim u sintakti kom smislu moemo c c c nazvati i sustav koji nije semanti ki konzistentan. No, od logi kog sustava mi c c o ekujemo puno vie. Ne samo da bude istinit (semanti ki konzistentan) ve i da c c c bude istinit u svakoj interpretaciji. Zbog toga je sintakti ka potpunost logi kog c c sustava razli it pojam od potpunosti ekstralogi kog sustava. c c Razliku u pojmu konzistentnosti prati i razlika u pojmu potpunosti. Tarski potpunost denira u odnosu na par proturje nih re enica, uvijek jedna od njih, c c c bilo A bilo A mora biti dio sustava (moda i obje). O igledno je da pri tome misli samo na ekstralogi ke sustave. Kod logi kih sustava potpunost u takvom c c smislu nipoto nije poeljna. S ulaskom kontingentnih re enica ne samo da bi c 8 ve bi nestala i razlika nestala razlika logike prema njoj bliskoj matematici c prema empirijskim znanostima.

SLIKA: I lijevi i desni sustav su potpuni (kose crtice ukazuju na prazninu, na ne-postojanje). Kuda nas vodi negacija u ekstralogi kim (lijevo) i logi kim (desno) konzistentnim i potpunim susc c tavima pokazuju nam zakrivljene crte.

Primjer 3.10 Razmotrimo primjer jednog sustava koji sve kontradikcije i samo kontradikcije preuzima kao teoreme. Neka jeK ra un sudova zadan na sljede i na in: c c c aksiomski oblici su zadani s nekim skupom antitautologija (tj. kontradikcija), a jedino pravilo izvoda je iz A B i A, izvedi B. Ispitajmo je li ra un K konzistentan! c
Promotri tvrdnju: x : x N 0 = sljedbenik_od(x). Ona nije logi ka istina prvog reda. c Metodom zamjene moemo dobiti i ovakvu re enicu: x : adam = otac_od(x). Nije stvar c logike prvog reda pitanje o tome ima li Adam potomaka ili ne. Jednako tako, nije pitanje logike prvog reda je li nula i iji sljednik. c
8

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

31

Rjeenje 1 U dokazu treba pokazati da pravilo dokaza prenosi kontradiktornost, tj. da cemo primjenom pravila izvoda uvijek iz kontradikcija izvesti novu kon tradikciju. Ispitajmo prijenos kontradiktornosti Neka su A B i A aksiomi, dakle kontradikcije. Budu i da je A kontradikcija, onda je A tautologija. c Kako je A B kontradikcija a A tautologija, onda B mora biti kontradikcija. Pretpostavimo da se kontradiktornost ne prenosi. Neka je re enica S prva c c koja ne uspijeva sa uvati kontradiktornost. Tada S nije aksiom, ve mora biti c dobivena pomo u pravila. Ako je dobivena pomo u pravila, onda je nastala iz c c nekih prethodnih re enica uz primjenu pravila. Budu i da su prethodne re enice c c c kontradikcije a pravilo cuva to svojstvo, slijedi da je S kontradikcija. Time smo osporili pretpostavku. Dalje treba pokazati da se ne moe dogoditi da par kontradiktornih re enica bude u K . O igledno je da to ne moe biti slu aj jer je c c c negacija kontradikcije tautologija, a po prethodnom dokazu pouzdanosti u prijenosu kontradiktornosti, znamo da se u sustavu K nalaze jedino kontradikcije.

Primjer 3.11 Dodajmo Frege-Lukasiewiczevom aksiomskom sustavu jo dvije aksiomske sheme, A4: A i A5: A. Po sintakti kom kriteriju, novonastala teorija je inkonzistentna. c Dokaite da je u toj teoriji svaka re enica teorem9 ! c

Primjer 3.12 U sljede oj deniciji ispitajmo je li rije o pojmu potpunosti za logi ke c c c ili ne-logi ke aksiomske sustave. Sustav je sintati ki potpun ako i samo ako ne postoji c c nedokaziva shema B koja bi se mogla dodati sustavu a da pri tome ne unese inkonzistentnost to bi se dogodilo kada bismo jednom logi kom sustavu tautologija pridodali c kontingentni iskaz?

Proizvoljna re enica R je teorem. Dokaz: c (1) A3: (R A) (A R) (2) A2: A (R A) (3) A4: A (4) modus ponens; (2),(3): R A (5) modus ponens; (1), (4) AR (6) A5: A (7) modus ponens; (5),(6): R

32

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

Konzistentnost

Sintaktiki EkstraLogiki logiki sustav sustav Nije sluaj da su teoremi i A i A

Semantiki Ekstra-logiki sustav

Logiki sustav

Potpunost

U paru A i A uvijek je barem jedna reenica teorem

Mogue je da sve reenice sustava budu istinite (postoji istinita interpretacija, sustav ima model) Sustav izdvaja sve istinite reenice pod danom interpretacijom

Sve reenice sustava nuno su istinite (sve interpretacije su istinite, svaki model je model sustava) Sustav izdvaja sve logike istine.

Zadatak 18 ukasiewicz je bio duboko uvjeren da je aksiomska istinitisno-funkcionalna logika vjebaonica za druge i vanije primjene aksiomske metode. Ja sam vie uvjeren u njezinu tetu. Aksiomska logika, sa svojim aksiomskim shemama i posebnim pravilima zaklju ivanja, ne sli i puno post-fundiranim aksiomskim sustavima. Ako se ve eli c c c nekoga obu iti za primjenu aksiomske metode u post-fundiranim sustavima, onda neka c se ta osoba uvjebava u takvim sustavima. Glavna komponenta takve obuke je njegovanje sposobnosti za prepoznavanje ili dokazivanje implikacije, jer implikacija je ono to povezuje post-fundirane aksiome s logi kim teoremima. W.V. Quine. (1974) Methods c of Logic. str. 75. Ponudite razloge kojima cete potvrditi Quine-ov stav da vjebanje u aksiomskoj logici nije isto to i vjebanje primjene aksiomske metode u fundiranim sustavima!

3.2.3 Pouzdanost, konzistentnost i potpunost Frege-Lukasiewiczeovog sustava

Vano svojstvo nekog logi kog sustava je svojstvo pouzdanosti. U slu aju akc c siomatskog sustava propozicijske logike, trebamo dokazati da su samo tatuologije teoremi. Taj je dokaz prili no jednostavan. najprije trebamo pokazati da su c svi aksiomi tautologije. Zatim trebamo dokazati da pravilo (ili pravila) dokaza cuvaju istinitost. Teorem 2 Frege-Lukasiewiczev sustav je pouzdan. Koriste i oznake za teoremstvo u tom sustavu, `F regeLukasiwicz i tautologi nost, c c

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

33

T aut, teorem moemo zapisati ovako: `F regeLukasiwicz A T aut(A)

Dokaz 1 Shema A (B A) je shema tautologije. Pretpostavimo suprotno. tada mora postojati neka instanca ove sheme gdje je A istinito a B A neistinito. Ako je A istinito, onda po deniciji kondicionala B A mora (protivno pretpostavci) biti istinito. Dakle, aksiomska shema je tautologija. Dokaite sami da je A3. shema tautologije! Nakon to smo pokazali da su svi aksiomi tautologije, trebamo pokazati da pravila dokaza primjenjena na tautologijama mogu dokazati jedino tautologije. Ako pravilo modus ponens cuva tautologi nost, onda c ne moe biti slu aj da su A B i A tautologije, a B da nije. Pretpostavimo c suprotno, da B nije tautologija. Tada postoji vrednovanje u kojem je B neistinito, a budu i da je A tautologija, u tom je vrednovanju kondicional A B neistinit, c pa nije tautologija. Kontradikcija. Dakle, modus ponens cuva tautologi nost. Na c kraju trebamo ispitati mogu nost deriviranja re enice koja nije tautologija. ovaj c c se dokaz obi no izvodi putem matemati ke indukcija. Budu i da cemo matemc c c ati ku indukciju obradivati kasnije, primijenit cemo druk iji dokaz. Promatramo c c proizvoljni dokaz koji derivira re enicu R koja nije tautologiju i koja je prvi takav c nevaljan korak. Re enica R je ili aksiom ili je dobivena primjenom pravila. c Razmotrimo oba slu aja. Ako je R aksiom, onda je tautologija. Zato to nije c nevaljan korak. Kontradikcija. U drugom slu aju, ako je dobivena primjenom c pravila i ako je R prvi nevaljan korak onda je dobivena iz prethodnih koraka koji su tautologije. Kako modus ponens cuva tautologi nost, R mora biti tautologija. c Kontradikcija. Dakle, samo se tautologije mogu dokazati.

3.2.3.1

Njegova konzistenost

Teorem 3 0F regeLukasiwicz

Dokaz 2 Konzistenost izravno sijedi iz pouzdanosti. Budu i da su svi teoremi c tautologije i budu i da nijedna tautologija nije negacija druge tautologije, nije c mogu e da obje iz para proturje nih re enica budu teoremi. c c c

3.2.3.2

Njegova neovisnost

Neovisnost se moe dokazati uvodenjem posebne funkcije dodjeljivanja istini tosnih vrijednosti. Ozna imo jednu takvu funkciju s f . Funkcija f uzima re enice c c iz LP L i dodjeljuje im jednu od vrijednosti: 0, 1, 2 po sljede em pravilu: c

34
A 0 1 2 A 1 1 0

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

A B AB 0 0 0 1 0 2 2 0 0 0 1 2 1 1 2 2 1 0 0 2 2 1 2 0 2 2 0 Nazovimo re enicu cija je vrijednost jednaka 0 u svakom vrednovanju c odabranom re enicom. Pravilo modus ponens cuva odabranost: ako je A odbrana, c f (A) = 0 i dokaziva te ako je A B odabrana, f (A B) = 0 i dokaziva, onda je B odabrana. Time smo utvrdili da je aksiomski sustav koji koristi sheme A2 i A3 pouzdan u odnosu na zadanu semantiku. Pretpostavimo da taj sustav dokazuje A1. Zbog pozdanosti, svaki A1 aksiom mora biti "odabran". No, to nije slu aj. Uspostavljena kontradikcija pokazuje da niti jedan izvod ne moe iz c A2 i A3 izvesti A1. Zato je A1 neovisan o njima.

3.2.3.3

Njegova potpunost

Teorem 4 Ako je A tautologija, onda se A moe dokazati u Frege-Lukasiwicz aksiomatskom sustavu:

T aut(A) `F regeLukasiwicz A

Dokaz 3 Dokaz potpunosti je tei i zahtijeva koritenje stroge (matemati ke) c indukcije, koja ce tek kasnije biti uvedena. Zbog tih razloga navodimo samo skicu dokaza. Klasi ni dokaz sadri tri osnovne etape i nekoliko pomo nih (*), c c kojima se pokazuje da se odredene valjane re enice, potrebne za dokaz mogu c dokazati u sustavu. (Radi lakeg zapisa, oznaku dokazivosti dalje cemo pisati bez podznaka.) (1) Najprije treba dokazati teorem dedukcije:
{A} ` B ` A B .

Dokaz teorema dedukcije provodi se tako da se pokae da postojanje dokaza d1 koji koristi {A} i koji dokazuje B jam i postojanje dokaza d2 koji koristi c i dokazuje A B . Drugim rije ima, ako postoji dokaz R1 , ..., Rn i Rn = B , c | {z }
d1

3.2

eljena svojstva aksiomatskog sustava

35

koristi samo premise iz skupa . U induktivnom dokazu (vie o induktivnom dokazu na i cete na str. 190) pokazati da teorem vrijedi (i) u osnovnom slu aju c c c kada n = 1 te pokazati da (ii) da ako tvrdnja vrijedi za dokaz s n re enica, onda ce ona vrijediti i za dokaz s n + 1 re enicom. (i) Ako dokaz sadri samo jednu c re enicu R1 , onda je ona ili (i.i) aksiom ili (i.ii) re enica iz ili (i.iii) re enica c c c A. Ako je (i.i) ili (i.ii) slu aj, onda d2 izgleda ovako: c
B (A B) , A B . | {z } | {z }
A1 MP P :R1 ,A1

koji koristi premise {A}, onda postoji dokaz S1 , ..., Sm i Sm = A B koji | {z }

d2

Ako je (i.iii) slu aj, onda je d2 dokaz za A A, a takav dokaz postoji (str. 27). c Za (ii), pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za dokaz d1 sastavljen od n re enica. c Trebamo pokazati da tada teorem vrijedi i za dokaz od n + 1 clanova. Ako je c c (ii.i) B aksiom ili (ii.ii) jedna od re enica u ili (ii.iii) re enica A, dokaz je varijanta prethodnog. Preostaje samo slu aj (ii.iv) u kojem je B dobiven primjenom c (jedinog) doputenog pravila dokaza. Dakle, B je dobiven iz nekih prethodnih re enica Ri = X B i Rj = X , i, j < n. Po pretpostavci indukcije vrijedi c ` A (X B) i ` A X . Koritenje instance aksioma A2:
(A (X B)) ((A X) (A B))

pokazuje da uz dvije primjene modus ponens-a moemo do i do traenog ` c A B . (2) U drugoj etapi ostvaruje se povezivanje semanti kih i sintakti kih c c svojstava. Budu i da je cilj dokaza upravo pokazati da su sve tautologije (tauc tologija je semanti ki pojam) dokazive (dokazivost je sintakti ki pojam), ovaj c c bi se korak mogao shvatiti kao "nerv dokaza". Najprije deniramo funkciju h koja za svako dodjeljivanje h istinitosnih i re enicu S ispostavlja daljnju re enicu c c po sljede em "receptu": c S ako h(S) = >, h (S) = S ako h(S) = . Neka se u re enici S javljaju jedino propozicijska slova iz skupa {P1 , ..., Pn }. c Tada vrijedi: Dokaz ovog koraka zahtijeva koritenje indukcije koja uzima o obzir sloenost re enice S . Po doputenoj sintaksi, S mora ili biti propozicijsko slovo ili imati c oblik negacije ili kondicionala. Pogledajmo samo tre i slu aj. Ako je S kondic c cional, onda postoje re enice A i B takve da je S = A B. Ispitajmo slu ajeve: c c ili h(A B) = > ili h(A B) = . Za razumjeti ideju dokaza dovoljno je da prou imo drugi slu aj. U drugom slu aju mora vrijediti h(A) = > i h(B) = . c c c Trebamo dokazati da tada:
{h (P1 ), ..., h (Pn )} ` h (A B), to jest, {h (P1 ), ..., h (Pn )} ` (A B). {h (P1 ), ..., h (Pn )} ` h (S).

((*))

36

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

Po pretpostavci indukcije traena tvrdnja vrijedi za re enice cija je sloenosti c manja od sloenosti S -a. Zato,
{h (P1 ), ..., h (Pn )} ` h (A), to jest, {h (P1 ), ..., h (Pn )} ` A, i {h (P1 ), ..., h (Pn )} ` h (B), to jest, {h (P1 ), ..., h (Pn )} ` B .

Pomo ni korak koristi teorem A (B (A B)) i do traenog se lako c dolazi. (3) U tre em koraku povezujemo prethodna dva. Trebamo dokazati da c ako je K tautologija, da je tada K teorem, ` K . To cemo u initi eliminiraju i c c pretpostavku po pretpostavku u smjeru s lijeva na desno. Najprije pokaimo da moemo ukloniti Pn . Denirajmo dva vrednovanja: h+ tako da za svaki i {1, .., n} vrijedi h+ (Pi ) = >, te h tako da za svaki i {1, .., n 1} h (Pi ) = > a h (Pn ) = . Primjenom (*) dobivamo {h+ (P1 ), ..., h+ (Pn )} ` K . i {h (P1 ), ..., h (Pn )} ` K . Primjena teorema dedukcije daje
{h+ (P1 ), ..., h+ (Pn1 )} ` h+ (Pn ) K , to jest, {P1 , ..., Pn1 } ` Pn K ,

i
{h (P1 ), ..., h (Pn1 )} ` h (Pn ) K , to jest, {P1 , ..., Pn1 } ` Pn K .

Koriste i pomo ni korak po kojemu ako ` A B i ` A B , onda c c ` B , dobivamo {P1 , ..., Pn1 } ` K . Istovrsni postupak treba primijeniti redom na preostale pretpostavke i na kraju cemo dobiti ono to smo htjeli: ` K .

3.3

Istinitosna stabla ("tableaux" metoda)

"Tableaux" sustave uveo je nizozemski logi ar Evert Beth u 50-tim godinama c dvadesetog stolje a. Temeljito ih prou ava Raymond Smullyan. Pedagoki gledano, c c one su lake za koritenje jednom kada se nau e pravila. Slabost proizlazi iz c cinjenice da ne odgovaraju stvarnom deduktivnom zaklju ivanju, u cemu, ina e, c c lei glavna prednost sustava prirodne dedukcije. Sam sustav lei negdje izmedu semantike i sintakse. Semanti ko obiljeje c proizlazi iz cinjenice da se gradnjom stabla opisuju minimalne okolnosti u kojima su sve re enice iz nekog skupa istinite. Sintakti ka strana proizlazi iz cinjenice c c da se na re enicama primjenjuju pravila zaklju ivanja (u kojima se neki istinic c tosnofunkcionalni veznik uklanja). Tablica je stablo (koje raste odozgo prema dolje). Stablom se naziva. struktura koja ima po etnu to ku i gdje svaka to ka, s iznimkom korijena, ima to no c c c c

3.3

Istinitosna stabla ("tableaux" metoda)

37

jednog od sebe razli itog neposrednog prethodnika. c Pravila se dijele u tri dijela: pravilo za dvostruku negaciju, pravila dodavanja (konjunkcije) ili -pravila, pravila grananja (disjunkcije) ili -pravila.

I. A | A

II. | 1 | 2

III. /\ 1 2

pravila AB (A B) (A B)

1 A A A

2 B B B

-pravila AB (A B) AB AB (A B)

1 A A A A B A B

2 B B B A B A B

Ako grana (put, staza) stabla sadri re eni ni atom (propozicijsko slovo) i c c njegovu negaciju, nazivamo je zatvorenom. Stablo je zatvoreno ako su mu sve grane zatvorene. Ispod zatvorene grane upisuje se krii . Za slu aj propozicijske c c logike, svaka re enica nad kojom je primijenjeno neko pravilo ozna ava se kva ic c c com. Skup re enica cije je stablo zatvoreno je nezadovoljiv skup (neispunjiv). c Ispravnost zaklju ka utvrduje se gradnjom stabla za skup re enica koji sadri c c sve premise i negaciju konkluzije. Zaklju ak cije su premise P1 , ..., Pn a konc kluzija K , ispravan je akko skup re enica {P1 , ..., Pn , K} nije zadovoljiv. Ako c je stablo zatvoreno za neki skup re enica, onda taj skup nije zadovoljiv. c

Primjer 3.13 Ispravnost zaklju ka [A C], [B C], [A B] C utvrduje se c ispitivanjem zadovoljivosti skupa {A C, B C, A B, C}. Gradnja istinitosnog

38

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

stabla za taj skup pokazuje da je on nezadovoljiv, tj. da je zaklju ak ispravan. c

3.3

Istinitosna stabla ("tableaux" metoda)

39

Pregled pravila za istinitosno funkcionalne veznike.

40 3.3.0.4 O itavanje stabla c

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

Re enica S c Broj otvorenih grana

zadvoljiva nezadovoljiva sve samo dio nijedna valjana nevaljana

Ispravnost zaklju ka moemo provjeriti ispituju i je li zadovoljiv skup c c {K}re enica koji obuva a sve premise P i negaciju konluzije K . Ako c c {K} nije zadovoljiv, zaklju ak ` K jest ispravan. Ispravnost zaklju ka c c moemo odrediti i ispituju i je li negacija njegovog korespondentnog ^ c kondicionala nezadovoljiva. Korespondentni kondicional zaklju ka ` K jest c P P ! ^ K . Ako P K nije zadovoljivo, zaklju ak je valjan. c
P

Zadatak 19 Na otoku, ciji su jedini stanovnici vitezovi koji uvijek govore istinu i var alice koje uvijek lau, susre emo dvojicu domorodaca. Jedan medu njima kae: "Barem c je jedan od nas dvojice varalica." Odredite tko je tko gradnjom istinitosnog stabla!

Odgovor 1 Shema prevodenja: A: Govornik je vitez. B : Drugi stanovnik je vitez. Formalni zapis:
(A (A B)) ((A B) A).

Rjeenje: govornik je vitez a drugi stanovnik je varalica.

Zadatak 20 Na otoku, ciji su jedini stanovnici vitezovi koji uvijek govore istinu i varalice koje uvijek lau, susre emo dvojicu domorodaca. Jedan medu njima, pokazuju i c c na drugoga, kae: "Ja sam varalica ali on nije." Odredite tko je tko gradnjom istinitsnog stabla!

Zadatak 21 Znamo da to no jedan od dva kov ega, od kojih svaki ima neki natpis, c c sadri blago. Znamo i to da je barem jedan natpis laan. Na prvom, drvenom kov egu c pie: "Blago je ovdje", a na drugom, eljeznom kov egu pie: "Blago nije ovdje". Odredc ite gdje je blago koriste i metodu gradnje istinitosnog stabla! c

3.3.1

Pouzdanost metode istinitosnog stabla

Teorem 5 Ako je stablo za re enicu S zatvoreno, onda je S tautologija. c

3.4

Prirodna dedukcija

41

Koriste i oznaku za zatvorenost stabla `tableaux S , koja tvrdi da se S moe c dokazati metodom istinitosnog stabla (tj. da je stablo za S je zatvoreno), tvrdnju moemo zapisati ovako:
`tableaux S S

Dokaz 4 Najprije trebamo dokazati dvije pomo ne tvrdnje (leme) o tome da c pravila prenose istinitost: 1. ako je korijen pravila istinit, onda su istiniti i njegovi nasljednici, 2. ako je korijen istinit, onda je istinit barem jedan njegov nasljednik. Leme je lako dokazati pozivanjem na denicije pojedinih veznika. Za dokaz potpunosti, pretpostavimo suprotno: da je stablo za S zatvoreno a da je S zadovoljivo. Ako je S zadovoljivo, onda postoji vrednovanje u kojem je ono istinto. Tada po lemama mora postojati otvorena grana. Kontradikcija.

3.4

Prirodna dedukcija

Dag Prawitz. Ideje i rezultati teorije dokaza. u Novija lozoja matematike. Cini se da su najistaknutija svojstva Gentzenovih sistema prirodne dedukcije (i) analiza zaklju ivanja do atomarnih koraka, kojima su razdc vojene deduktivne uloge logi kih konstanti, i (ii) otkri e dvovrsnosti c c ovih atomarnih koraka, tj. otkri e uvodenja i uklanjanja, koja stoje u c odredenoj simetri noj relaciji. c Encyclopaedia Britannica 98 Najprije, 1934. njema ki je matemati ar Gerhard Gentzen razvio c c metodu Sequenzen (pravila za konzekvente), koja je bila posebno korisna za izvodenje metalogi kih rezultata o odlu ivosti. Ovakvu je c c metodu inicirao Paul Hertz 1932, a sli nu je metodu opisao Stanislaw c Jashkowski 1934. Sljede a na redu bila je sli na metoda bez aksioma c c metoda "prirodne dedukcije," koja koristi samo pravila zaklju ivanja; c ta je metoda potekla iz sugestije Bertranda Russella iz 1925 a razvili su je Quine i logi ari iz SAD-e Frederick Fitch i George David Wharton c Berry. Tehnika prirodne dedukcije iroko se koristi u nastavi logike, iako time demonstracija metalogi kih rezultata postaje poneto tea c [. . . ] U sustavu prirodne dedukcije ne tedi se na pravilima transformacija: za svaki logi ki znak u jeziku kojeg promatramo postoji pravilo za uvodenje i pravc ilo za uklanjanje tog znaka. Logi ki znakovi u jeziku propozicijske logike su c veznici (uklju uju i negaciju). Zaklju ivanje se u sustavu prirodne dedukcije c c c moe opisati kao proirivanje teksta koji sadri premise s izvedenim re enica na c osnovi jednostavnih koraka u kojima se neka logi ka konstanta ili introducira ili c eliminira.

42

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

Dokaz u sustavu prirodne dedukcije za re enicu R koji polazi od skupa c premisa p: niz re enica R1 , . . . , Rn dokaz je za re enicu S na osnovi skupa c c pretpostavki p ako i samo ako su ispunjeni sljede i uvjeti: c (i) svaka je re enica u nizu ili pretpostavka iz p ili je privremena pretpostavka c ili je dobivena putem primjene pravila izvodenja iz prethodnih re enica u nizu, c (ii) -posljednja re enica u nizu je re enica S , tj. Rn = S c c (iii) posljednja re enica u nizu ne citira niti jednu privremenu pretpostavku c ili re enicu koja ovisi o nekoj privremenoj pretpostavci (drugim rje ima, nijedna c c privremena pretpostavka nije na snazi). Zadatak 22 Analizirajte sljede i citat! Alfred Tarski: "Za dokazati: Ako je x = y, c onda je y = x. Dokaz: 1. Po Leibnizovom zakonu, x = y ako i samo ako x ima svako svojstvo koje ima x i y ima svako svojstvo koje ima x. 2. Zamijenimo u Lebnizovom zakonu x s y i y s x. Dobivamo: y = x ako i samo ako y ima svako svojstvo x i x ima svako svojstvo koje ima y. 3. Po zakonu komutacije za logi ko mnoenje, desne strane u c bikondicionalima iz 1. i 2. su ekvivalentne. 4. Lijeve strane, tj. formule x = y i y = x, moraju takoder biti ekvivalentne. Zato, vrijedi da ako x = y, onda y= x." Izdvojite pravila dokaza u citatu? Jesu li ona elementarna? Prikaite strukturu dokaza gra ki! c

3.4.1 Pregled pravila i usporedba prirodne dedukcije u Lemmon i Fitch stilu

Oznaka Pretpostavke Broj koraka Pravilo Stavljanje pretpostavke van snage Lemmon Fitch navodenje rednih brojeva pretpostavke koje su na snazi pretpostavki o kojima korak ovisi iznad i s lijeva crte dokaza u zagradama redni broj ispred re enice c iza dobivene re enice s citiranjem re enica na kojima se primjenjuje c c izostavljanje broja pretpostavke izlaenje izvan crte poddokaza

Fitch stil dokaza. 3.4.1.1 Konjunkcija

3.4

Prirodna dedukcija
Elim

43

3.4.1.2

Lemmon
a1 , ..., an (i) A B . . . a1 , ..., an (j) A [ili B] i Elim

Fitch

(i)P1 ... Pi ... Pn . . . (j)Pi Elim: i

3.4.1.3

Intro

Lemmon
a1 , ..., an (i) A . . . b1 , ..., bm (j) B . . . a1 , ..., an , b1 , ..., bm (k) A B [ili B A] i,j Intro

Fitch

(i)P1 (j)Pn . . . (k)P1 ... Pn Intro: i,...,j

3.4.1.4 3.4.1.5

Disjunkcija
Elim

Lemmon
a1 , ..., as (i) A B . . . j (j) A pretpostavka . . . b1 , ..., bt (k) C

44

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

. . . l (l) B pretpostavka . . . c1 , ..., cu (m) C . . . P ret (n)..C i, j, k, l, m Elim gdje P ret = {a1 , ..., as } {b1 , ..., bt } {j} {c1 , ..., cu } {l} Fitch
(i) P1 ... Pn . . . (j) (k) (l) . . . P1 . . . S Pn

(m) S . . . (n) S Elim: i, j-k,..., l-m

3.4.1.6

Intro

Lemmon
a1 , ..., an (i)..A . . . a1 , ..., an (j)..A B [ili B A] i Intro

Fitch

(i)Pi . . . (j)P1 ... Pi ... Pn Intro: i

3.4.1.7 3.4.1.8

Kondicional
Elim

Lemmon
a1 , ..., an (i) A B

3.4

Prirodna dedukcija . . . b1 , ..., bm (j) A . . . a1 , ..., an , b1 , ..., bm (k)..B i, j Elim Fitch

(i)A B . . . (j)A . . . (k)B Elim: i,j

45

3.4.1.9

Intro

Lemmon
i (i) A . . . a1 , ..., an (j) B . . . {a1 , ..., an } {i} (k) A B i, j Intro

Fitch

. . .
(i) . . . A

(j) B (k) A B Intro: i-j

3.4.1.10 3.4.1.11

Negacija
Elim

Lemmon
a1 , ..., an (i) A . . . a1 , ..., an (j) A i Elim

46 3.4.1.12 Fitch
(i)A . . . (j)A Elim: i Elim

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

3.4.1.13

Intro

Lemmon
i (i) A . . . a1 , ..., an (j) [bilo koja eksplicitna kontradikcija] . . . {a1 , ..., an } {i} (k) A i, j Intro

Fitch

. . .
(i) . . . A

(j) (k) A Intro: i-j

3.4.1.14 3.4.1.15 Fitch

(i) . . .

Neistina (apsurd, falsum)

Elim

(j)A Elim: i

3.4

Prirodna dedukcija
Intro

47

3.4.1.16 Fitch
(i)A . . . (j)A . . .

(k) Intro: i, j

3.4.1.17 3.4.1.18

Bikondicional
Elim

Lemmon
a1 , ..., an (i)..A B . . . a1 , ..., an (j)..(A B) (B A) i D

Fitch

(i)A B [ili B A] . . . (j)A . . . (k)B Elim: i, j

3.4.1.19

Intro

Lemmon
a1 , ..., an (i)..(A B) (B A) . . . a1 , ..., an (j)..A B [ili B A] i D

48 Fitch
(i) (j) (k) . . . A . . . B B

Poglavlje 3

Propozicijska logika i teorija dokaza

. . .

(l) A (m) A B Intro: i-j, k-l

3.4.1.20 Fitch
(i) (j)

Reiteracija

A . . . A Reit: i

Zadatak 23 Usporedite na primjerima po vaem izboru dokazivanje u Lemmon-stilu

koriste i interaktivnost na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/konstruktor.htm c i dokazivanje u Fitch-stilu koriste i interaktivnost na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/joj/joj.htm! c

3.4.2

Pravila prvog i drugog reda

Razmotrena pravila prirodne dedukcije za istinitosno funkcionalne veznike ne "lee na istoj razini". Jedna vrsta takvih pravila koristi re enice da bi se izvela c neka re enica, druga koristi dokaze da bi se dokazala neka re enica. Te dvije c c vrste pravila, po sugestiji Davida Makinsona, mogli bismo nazvati: (i) izravna pravila ili pravila prvog reda, koja re enice ili re enica na re enicu, i (ii) neizravna c c c pravila ili pravila drugog reda, koja doputaju prijelaz sa zaklju ka na zaklju ak. c c Primjer 3.14 Pravila drugog reda u Makinsonovom zapisu. A je skup re enica, , c 1 , 2 , su re enice. c
[Kondicionalan dokaz] [Disjunktivan dokaz]
A{}` A`

A { 1 } ` A { 2 } `
A{ 1 2 }` A{}` A`

[Reductio ad absurdum]

3.4.3

Pitanja za razmiljanja

Zadatak 24 Kojem biste sustavu dokaza dali prednost za svrhu po etnog u enja logike? c c

3.4

Prirodna dedukcija

49

Zadatak 25 Kako biste objasnili povijesni redoslijed javljanja sustava dokaza (aksiomatski; prirodna dedukcija; istinitosno stablo)?

Zadatak 26 Kako se odnose jezi na i logi ka sposobnost, razumijevanje zna enja c c c re enica i razumijevanje odnosa zna enja medu re enicama? Koji od razmotrenih susc c c tava bolje objanjava vezu izmedu dviju sposobnosti?

Zadatak 27 Usporedite dva na ina ispitivanja zadovoljivosti: putem istinitosnih tablica c i putem istinitosnog stabla! Koji je medu njima kompleksniji, tj. koji uklju uje vie koraka c i zahtjeva ve i "prostor" u memoriji? c

Zadatak 28 Kako biste odredili zna enje izraza elegantni dokaz? c

Poglavlje 4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Zadatak 29 Ekskluzivna disjunkcija. Prikai P Y Q u konjunktivnoj i disjunktivnoj normalnoj formi.

Zadatak 30 Je li sljede e pravilo dokazivanja prihvatljivo: c

, P Y Q ` S , P Y Q ` T ? , P Y Q ` S Y T

Zadatak 31 Iskaite pravila uvodenja (YIntro) i isklju ivanja (YElim) za ovaj veznik! c

Odgovor 2 Jedno od mogu ih rjeenja: c

Y Intro , P ` Q , P ` Q ` P Y Q [ili Q Y P ] Y Elim P Y Q [ili Q Y P ], P ` Q

4.1

Tautoloka posljedica

Q je tautoloka posljedica od P1 , ..., Pn ako i samo ako je Q istinito u svakom vrednovanju u kojemu je svaka re enica P1 , ..., Pn istinita. c

c c Primjer 4.1 DesnoOd(b, a) je analiti ka posljedica re enice LijevoOd(a, b) jer su te dvije relacije inverzne. Ipak prvospomenuta re enica nije tautoloka posljedica druge c

50

4.2

Pouzdanost

51

jer metoda istinitosnih tablica zanemaruje zna enje predikata koji se javljaju u atomc arnim re enicama. c

Korespondentni kondicional nije tautologija.

Druga re enica je analiti ka posljedica prve, ali nije njezina tautoloka c c posljedica..

4.2

Pouzdanost

Pouzdanost (soundness) zaklju ka i pouzdanost formalnog logi kog sustava su c c razli iti pojmovi. Prvo je svojstvo valjanog zaklju ka cije su sve premise istinite. c c Drugo je svojstvo logi kog sustava, a posebnom slu aju propozicijske logike c c rije je o svojstvu da se u sustavu samo tautoloke posljedice premisa mogu c dokazati.

Primjer 4.2 Pronadite korespondentni kondicional za metodu dokazivanja iz Prim

jera 29! i umjesto ekskluzivne disjunkcije posluite se s bikondicionalom. Pronadite

52 Poglavlje 4
protuprimjer!

Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Protuprimjer za dokaz iz Primjera 29. Jo jedan dobivamo s vrednovanjem 0; 1; 1; 1 za P ; Q; S; T .

Kako moemo biti sigurni da pravila za uvodenje i isklju ivanje veznika ne e c c na kraju nekog dugog dokaza uspostaviti konkluziju koja zapravo nije tautoloka posljedica premisa? Kako moemo znati moemo li se pouzdati u dani formalnologi ki sustav? Da bismo postigli takvu sigurnost moramo dokazati pouzdanost c (soundness) sustava.

4.3

Dokaz pouzdanosti

Re enicu zapisanu u inksnom obliku P1 , ..., Pn `T Q citamo za Q postoji c formalni dokaz iz premisa P1 , ..., Pn u sustavu FT ili Q se moe dokazati u sustavu FT pomo u premisa P1 , ..., Pn . c Teorem 6 (Pouzdanost sustava FT ) Ako P1 , ..., Pn `T S , onda je S tautoloka posljedica re enica P1 , ..., Pn . c Dokaz 5 Pretpostavimo da je d neki dokaz sa injen u sustavu FT . Pokazat c cemo da je bilo koja re enica koja se javlja u bilo kojem koraku dokaza d tauc toloka posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. Ova se tvrdnja

Uvedimo sljede e oznake: c FT , za dio razmatranog deduktivnog sustava koji sadri pravila uvodenja i isklju ivanja za logi ke simbole , , , , , . c c `T , za odnos dokazivosti u sustavu FT

4.3

Dokaz pouzdanosti

53

ne odnosi samo na re enice koje su premise dokaza ve i na re enice koje se c c c javljaju u poddokazu, ma koliko duboko one bile "ukopane". Pretpostavke koje su na snazi uvijek uklju uju glavne premise dokaza, ali ako promatramo koc rak u nekom poddokazu, onda pretpostavke na snazi na tom koraku uklju uju c sve pretpostavke tog poddokaza. Tvrdnja da je bilo koja re enica u dokazu c d tautoloka posljedica pretpostavki na snazi u tom koraku povla i teorem o c pouzdanosti. Naime, ako se S javlja na glavnoj razini u d, onda su P1 , ..., Pn jedine pretpostavke na snazi u tom koraku pa je S njihova tautoloka posljedica.

U dokazu tvrdnje koristit cemo dokaz kontradikcijom (reductio ad absurdum). Pretpostavimo da postoji korak u dokazu d koji nije tautoloka posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. nazovimo taj korak nevaljanim korakom. Nerv dokaza je u tome da se pokae da niti jedno od 12 pravila nije moglo opravdati taj nevaljani korak. Drugim rije ima, primijeniti cemo dokaz c ispitivanja slu ajeva i pokazati da koje god pravilo iz FT primijenimo na tom koc raku uvijek dobivamo kontradikciju. Ta nam cinjenica omogu uje da zaklju imo c c u dokazima u FT ne moe biti nevaljanih koraka. Elim : Pretpostavimo da je prvi nevaljani korak derivira re enicu R c putem primjene pravila isklju ivanja kondicionala nad re enicama Q R i c c Q koje se javljaju ranije u dokazu d. Neka je A1 , ..., An popis pretpostavki koje su na snazi pri derivaciji re enice R. Ako je ovaj korak nevaljan, onda R nije c tautoloka posljedica re enica A1 , ..., An . No pretpostavka o nevaljanosti tog c koraka vodi nas u kontradikciju. Budu i da je R prvi nevaljan korak u dokazu d, znamo da su i Q R i c Q valjani koraci, tj. tautoloke posljedice pretpostavki koje su na snazi u tim koracima. Vano je uo iti da zahvaljuju i cinjenici da nam FT dozvoljava samo c c citirati glavne premise i pretpostavke iz poddokaza koje su jo na snazi znamo da su re enice koje su na snazi u Q R i u Q takoder na snazi u R. Zato c se pretpostavke za te korake nalaze medu re enicama A1 , ..., An . Slika moe c

54 Poglavlje 4 pomo i: c

Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Restrikcije citiranja ranijih koraka garantiraju da ce pretpostavke koje su na snazi u ranijim koracima i dalje biti na snazi u koraku koji sadri R. U gornjem primjeru, pretpostavka A1 je na snazi u koraku Q R, pretpostavke A1 i A2 u koraku Q, a A1 , A2 , A3 u koraku R. Pretpostavimo dalje da konstruiramo istinitosnu tablicu za re enice c

A1 , ..., An , Q R, Q, R.

Pretpostavka da je R nevaljan korak povla i da mora postojati vrednovanje h, tj. c redak u tablici u kojemu su A1 , ..., An istinite a R neistinita. Medutim, Q R i Q su tautoloke posljedice re enica A1 , ..., An i stoga istinite u retku h. No tada c po deniciji za dolazimo do nemogu e situacije. c Intro: Pretpostavimo da prvi nevaljani korak derivira re enicu Q R c putem primjene uvodenja kondicionala na neki prethodni poddokaz kojemu je u pretpostavci Q a u konkluziji R.

4.3

Dokaz pouzdanosti

55

Neka su na snazi u koraku Q R pretpostavke A1 , ..., An . Tada su u koraku R na snazi pretpostavka Q i pretpostavke A1 , ..., An . Budu i da korak c R prethodi prvom nevaljanom koraku, R je tautoloka posljedica pretpostavki Q te A1 , ..., An . Konstrukcija istinitosne tablice za A1 , ..., An , Q, R i Q R mora nas dovesti do retka h u kojemu su sve A1 , ..., An istinite a Q R neistinita po pretpostavljenom nevaljanom koraku. Da bi Q R bila neistinita, (*) Q mora biti istina i R neistina Budu i da je R tautoloka posljedica pretpostavke Q zajedno c s A1 , ..., An , to bi bilo mogu e samo ako je u tom vrednovovanju Q neistinito. c Ali to protuslovi prethodnom (*). Elim : Pretpostavimo da prvi nevaljani korak u dokazu d derivira Q iz . Kako je to prvi nevaljani korak, mora biti tautoloka posljedica A1 , ..., An . Pretpostavke na snazi u koraku Q su na snazi i kod . Budu i je tautoloka c posljedica, jedini na in da bi to moglo biti je ako A1 , ..., An nisu T T -zadovoljive c (zadovoljive na istinosnoj tablici). Drugim rije ima, nema vrednovanja u kojemu c su sve re enice A1 , ..., An istinite. No tada je Q na isprazan na in njihova tauc c toloka posljedica (ex falso quodlibet). Intro : Pretpostavimo da prvi nevaljani korak u dokazu d derivira iz Q i Q, koje moraju biti tautoloke posljedice od A1 , ..., An . To je mogu e c jedino ako pretpostavke A1 , ..., An nisu it-zadovoljive (zadovoljive na istinosnoj tablici, zadovoljive pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti). No tada je na isprazan na in njihova tautoloka posljedica (ex falso falsum). c

Zadatak 32 Dokai da Elim i Intro ne mogu generirati nevaljan korak! Odgovor 3 Pretpostavljamo da je prvi nevaljan korak Elim koji generira re enicu c R iz koraka P Q i dva poddokaza, gdje se R izvodi iz premisa koje su na snazi

56 Poglavlje 4

Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

c c uz dodatak u prvom slu aju re enice P , a u drugom re enice Q. Mogu a su c c dva slu aja obzirom na poloaj re enice P Q: (i) ona moe biti premisa ili c c privremena pretpostavka i (ii) ona moe biti izvedena re enica. Ispitajmo je li c mogu e da prvi nevaljani korak derivira re enicu R u oba slu aja! Prvi slu aj: c c c c

A1 , ..., An >, ..., >

R prvi nevaljani korak

nemogu e vrednovanje c P Q jer je R tautoloka posljedice od {A1 , ..., An } {P }, odnosno od {A1 , ..., An } {Q}

P Q > jer je P Q jedna od re enica c A1 , ..., An

Drugi slu aj: c

A1 , ..., An >, ..., >

R prvi nevaljani korak

nemogu e vrednovanje c P Q jer je R tautoloka posljedice od {A1 , ..., An } {P }, odnosno od {A1 , ..., An } {Q}

P Q > jer je P Q tautoloka posljedica nekog podskupa od {A1 , ..., An }

Teorem pouzdanosti daje nam potpunu sigurnost da nikada ne emo mo i c c dokazati konkluziju koja ne slijedi iz premisa, npr. nikada ne emo mo i iz c c premise (M alenP as(fido)Sretan(f ido)) izvesti konkluziju Sretan(fido). Korolarij je rezultat kojeg lagano moemo dobiti iz nekog prethodnog teo rema. Sada cemo primijeniti teorem pouzdanosti na slu aj na dokaz bez premisa. c Dokaz bez premisa.

4.3

Dokaz pouzdanosti Dokaz bez premisa pokazuje da je konkluzija logi ka istina. c

57

Dokaz korespondentnog kondicionala za modus tollendo tollens ne ovisi ni o kojim premisama jer je to logi ka istina. c

Korolarij 7 Ako `T S (tj. ako postoji dokaz bez premisa za S ), onda je S tautologija.

Dokaz 6 Po teoremu pouzdanosti izvedene konkluzije su tautoloke posljedice premisa. Iskaimo teorem druk ije: za svako istinitosno vrednovanje vrijedi c da ako su (*) pod njime istinite sve premise, onda je (**) pod njime istinita i konkluzija. Budu i da u ovom slu aju premisa nema, na isprazan je na in c c c zadovoljen uvjet (*): to jest, u svakom su vrednovanju istinite sve premise jer ih nema. Zato mora vrijediti da je konkluzija istinita u svakom vrednovanju: ona je, dakle, tautologija.

58 Poglavlje 4

Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Dokazivo u FT Sretan(a) Sretan(a) Tautologije: ???

Logike istine a=ab=b

Zahvaljuju i teoremu pouzdanosti znamo da su samo tautologije dokazive, c ali ne znamo jesu li sve tautologije dokazive.

4.4

Potpunost

Neki formalni logi ki sustav treba imati eljena svojstva deduktivnog sustava: c potpunost i pouzdanost. Uvjeti koje treba ispuniti ne logi ki aksiomski sustav sa skupom c aksioma T : Konzistentnost: nema re enice P takve da T ` P i T ` P . c Potpunost: za svaku re enicu P vrijedi da T ` P ili T ` P . c Neovisnost: za svaki aksiom A vrijedi da ako A T , onda (T {A} 0 A. O igledno je da je konzistentnost preslab zahtjev za logi ki sustav, zato smo c c dokazivali ja e svojstvo - svojstvo pouzdanosti. U semanti kom smislu konzisc c

4.5

Filozoja logike

59

tentnost zahtjeva mogu nost da teorija bude istinita, dok potpunost zahtjeva nunu c istinitost teorema formalnog sustava. Termin potpunost (completness) ima cisto sintakti ko zna enje kada govc c orimo o potpunosti ne-logi kog aksiomatskog sustava S , on iz para kontradikc tornih re enica mora mo i dokazati barem jednu. Kod logi kog sustava L potc c c punost je pojam koji povezuje semanti ku i sintakti ku dimenziju. U slu aju c c c razmatranog sustava FT semanti ko svojstvo o kojem je rije je svojstvo biti c c tautoloka posljedica. U traenju dokaza moe se pojaviti sumnja u mogu nost sustava FT da dokae c svaku tautoloku posljedicu. Moemo li biti sigurni da ce nam uz zadane premise P1 , ..., Pn i njihovu tautoloku posljedicu S sustav omogu iti konstrukciju dokaza c za S iz P1 , ..., Pn ? Teorem potpunosti daje nam potvrdan odgovor na to pitanje. Teorem 8 (Potpunost za FT ) Ako je re enica S tautoloka posljedica od P1 , ..., Pn , c onda P1 , ..., Pn `T S . Dokaz ovog teorema zahtijeva dodatna sredstva, pa cemo ga odgoditi za kasnije. Dva teorema daju nam sigurnost da se jedino tautologije i tautoloki valjani zaklju ci mogu dokazati i sigurnost da se sve tautologije i tautoloki valjani zac klju ci mogu dokazati. Zahvaljuju i tome moemo biti sigurni da neki tautoloki c c valjan zaklju ak ima dokaz i da se za neki tautoloki nevaljan zaklju ak ne moe c c prona i dokaz. c

4.5

Filozoja logike

Kada vrednujemo formalni logi ki sustava logike, pitamo se da li njegovi akc siomi ili njegova pravila na ispravan na in opisuju strukturu racionalnog milc jenja i kooperativnog komuniciranja. Logika ne moe dati odgovor na pitanje racionalnosti ili kooperativnosti, ali ih ne moe ni izbje i: logi ari moraju opravc c dati na ela koja proglaavaju. c Moemo li se sloiti s Gentzenovom tvrdnjom: "[p]ravila uvodenja pred stavljaju svojevrsne "denicije" simbola koji se uvode, a pravila uklanjanja samo su posljedice tih denicija".

4.5.1

Arthur Prior: problem proizvoljnih pravila

Moemo li uvesti neki veznik na sljede i na in: c c A AB . . . . Intro i Elim ? . . B AB B B Takva "denicija" dovela bi do kolapsa sustava jer bi svaka re enica postala c

60 Poglavlje 4

Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

ekvivalentna s bilo kojom drugom. Je li nuno osloniti se na semantiku da bi se izbjegli ovakvi paradoksi? Cini se da nije. Evo jednog sintakti kog pojma koji ce onemogu iti Priorov c c paradoks. Nuel Belnap je ponudio jedno rjeenje: "zahtjev konzistentnosti za denicije novih konektiva moemo iskazati na sljede i na in: ekstenzija mora c c biti konzervativna". 4.5.1.1 Konzervativnost

Neka je zadana logika L s jezikom J . Dodavanje veznika u jezik J daje njegovu ekstenziju J , a s pravilima za dobivamo logiku L . Ekstendirani sustav L je konzervativan ako za bilo koje P1 , ..., Pn , S J vrijedi da ako P1 , ..., Pn `L S , onda P1 , ..., Pn `L S.

4.5.2

Intuicionisti ka logika c

Intuicionisti ka logika proizlazi iz L. E. J. Brouwer-ovog pristupa matematici: c matematika je intuitivna konstrukcija objekata i dokaza. Konstruktivni dokaz treba dati obavijest o objektima. Primjer 4.3 (Ne-konstruktivan dokaz) Treba dokazati da postoje dva iracionalna broja x i y takva xy jest racionalan. Ispitajmo pojedina an slu aj (trebamo znati da je c c 2 2 (22) 2 2 iracionalan i da ( 2 ) = 2 = 2 = 2). Dokaz zapo injemo s c 2 pravilom isklju enja tre ega, A A. Dobivamo ili (i) 2 jest racionalan broj ili (ii) c c 2 2 nije racionalan broj. Primijenimo pravilo isklju ivanja disjunkcije i ispitujemo c slu ajeve. Ako (i), onda je teorem dokazan i traeni x y = 2. Ako (ii), onda c = ( 2 2) 2 2 2 = 2 = 2 i traeni x = 2 a y = 2. Ovaj dokaz ne ( 2 ) 2 = 2 govori to je slu aj: (i) ili (ii) i koji objekti zadovoljavaju traeni uvjet. Zbog toga se u c intuicionisti koj logici zakon isklju enja tre eg odbacuje u svom op enitom obliku. c c c c

Poglavlje 5 Uvod u kvantikaciju

5.1 Kvantikacija u prirodnom jeziku
U prirodnom jeziku susre emo izraze poput neki, ve ina, barem jedan, skoro c c svi, tri, samo jedan.... Njima ozna avamo koliko predmeta zadovoljava odredeni c uvjet. Takvi se izrazi nazivaju determinatorima. Kada determintor poveemo s op om imenicom dobivamo imeni ku frazu. Na primjer, neka kocka, samo c c jedan dodekaedar,... Na ovaj na in determiniranu imeni ku frazu nazivamo u c c logici kvanticiranim izrazom. Primjer 5.1 U re enici Svatko voli nekoga zamjenice svatko i netko moemo c shvatiti kao: svaka osoba i neka osoba. Logi ka svojstva kvanticiranih re enica u velikoj mjeri ovise o primijenc c jenom kvantikatoru. Primjer 5.2 Svi ameri ki lmovi imaju sretan zavretak. "Love story" je ameri ki c c
lm. Dakle, on ima sretan kraj - valjano i nepouzdano. Ve ina ameri kih lmova ima c c sretan zavretak. "Love story" je ameri ki lm. Dakle, on ima sretan kraj - nevaljano, ali c prihvatljivo pod uvjetom da je op enita premisa to na i u nedostatku daljnjih obavijesti. c c Nijedan ameri ki lm nema sretan zavretak. "Love story" je ameri ki lm. Dakle, on c c ima sretan kraj - nevaljano.

5.1.1

Sloene i jednostavne re enice c

Jesu li kvanticirane re enice (re enice u kojima se javlja kvantikacijski izraz) c c sloene ili jednostavne re enice? U nekim slu ajevima cini se o iglednim da su c c c sloene. Primjer 5.3 Svaka ptica svome jatu leti - bi se moglo razumjeti kao otvorena konjunkcija re enica P tica(x) LetiP rema(x, jato_od(x)) gdje na mjesto koje zauzima c x treba uvrtavati redom individualne konstante koje zastupaju predmete na koje se tvrdnja primijenjuje. Kada takvih predmeta ima nepregledno mnogo ili ako nema na ina da c se imenuje svaki predmet, ovakvo razlaganje ne e biti izvedivo. c

5.1.2

Skrivena kvantikacija

Vremenski prilozi mogu unijeti skrivenu kvantikaciju iako u tom slu aju nema c determinatora koji se vezuje uz op u imenicu. c 61

62

Poglavlje 5

Uvod u kvantikaciju

c c Primjer 5.4 U re enici Thai uvijek jede sa tapi ima prilog uvijek je implicitni kvantikator koji zna i u svakom trenutku. c

Kada se tvrdi da je neka re enica K logi ka posljedica re enice P, tada nije c c c dovoljno samo motriti koje su aktualne istinosne vrijednosti tih re enica. Tvrdnja c P implicira K govori vie nego ili nije slu aj da P ili je slu aj da K. S P c c implicira K tvrdimo da svaka logi ki mogu a situacija koja cini P istinitom cini c c i K istintom. Implikacija vrijedi samo kad je kondicional valjan. [...] kako bismo u potpunosti uvaili razliku izmedu , odnosno ako-onda i implikacije, nuno je osvijestiti razliku izmedu koritenja i spomin janja. [...] Moemo napisati: dreary se rimuje s weary, ali ovdje spominjemo imena rimuju ih rije i o kojima govorimo. [...] kada c c kaemo da neka tvrdnja ili shema implicira drugu, ne smijemo pisati implicira izmedu tvrdnji ili shema, ve izmedu njihovih imena. Tada c mi spominjemo tvrdnje ili sheme, govorimo o njima [...] Quine, W.V.O. (1974) Methods of Logic, str. 43. [...] "striktna implikacija". [...] uo imo da za tvrdnje s "" c u ulozi glavnog konektiva, istinitost postaje ista stvar kao i valjanost (istinitost u svim slu ajevima ako imamo istinitost u jednom slu aju) c c [...] Jeffrey, R. (1989) Formal Logic: its Scope and Limits, str. 64.

Materijalna implikacija

Striktna implikacija

Materijalna implikacija

Striktna implikacija

p > >

q > >

pq > > >

p implicira q

p (p q) > > > >

p implicira pq > > > >

5.2

Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule Hume, David (1711-1776), kotski povjesni ar i lozof. Hjumovskim poc jmom uzro nosti nazivamo shva anje uzro ne veze kao redovitog slijeda c c c vrsta dogadaja.

63

Ponekad kondicional koristimo u uzro nom smislu. Na primjer, (*) Ako c uzme antibiotik, ozdravit ce za dva dana moemo shvatiti u uzro nom smislu. c Pod takvim tuma enjem, re enica (*) ne e biti istinita za par istinitosnih vric c c c c jednosti h>, >i ako izlije enje nije nastupilo zbog antibiotika. Uzro ni kondicional povla i protu injeni ne: to bi bilo da (ni)je bilo i to bi bilo kad bi bilo. c c c Re enica (*) povla i Da nisi uzeo antibiotik, ne bi bio ozdravio za dva dana. c c Uzro ni kondicional ako a, onda b sadri skrivenu kvantikaciju svaki (ve ina) c c dogadaj one vrste kojoj pripada dogadaj a, pra eni su dogadajem one vrste kojoj c pripada b. U prirodnim jezicima susre emo mnoge oblike kvantikacije. Nasuprot tome, c u logici prvog reda koristimo samo dva: i , koji zna e sve i neto. Koc riste i ih zajedno s istinitosno-funkcionalnim veznicima i predikatom identiteta, c s ova dva kvantikatora moemo sa initi brojne koli inske izraze, poput najvie c c jedan, to no tri, barem n, itd. c Ekspresivna snaga logike prvog reda je ograni ena u odnosu na kvantikaciju. c Mnogi uobi ajni koli inski izrazi obi nog jezika ostaju izvan ekspresivnog dosega c c c ove logike.

c c Primjer 5.5 Kvantikatori ve ina, manji dio, beskona no mnogo ne mogu se iskazati u logici prvog reda.

Zadatak 33 Koriste i pojmovnu razliku izmedu materijalne implikacije (kondicionala), c uzro nog kondicionala i striktne implikacije pokuajte objasniti paradoksalnu valjanost c sljede ih zaklju aka: (i) Slomit cu nogu danas. Znam da je tako jer znam da nije istina c c da ako slomim nogu danas, da cu sutra skijati, (ii) Ne u umrijeti prije podneva. Znam c da je tako jer znam da nije istina da cu umrijeti prije podneva ako ne popijem jo jednu alicu kave. Dokaite valjanost zaklju aka (i) i (ii) ako se ako-onda shvati istinitosnoc funkcionalno!

5.2

Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule

Za primjenu kvantikatora u logici prvog reda trebaju nam dodatni simboli: termi koje nazivamo varijable.

64

Poglavlje 5

Uvod u kvantikaciju

Varijable su vrsta terma.

5.2.1

Varijable i individualne konstante: sli nosti i razlike c

Sli nost varijabli i individualnih konstanti je sintakti ka: one se javljaju na mjestu c c argumenata za predikate i funkcijske simbole. Primjer 5.6 Inksni zapis funkcije: 2 + 2 i x + y. Preksni zapis predikata: Cijeni(albert, goriot) i Cijeni(x, y). Predikat ciji su argumenti sloeni termi: Cijeni(albert, otac(albert)) i Cijeni(x, otac(x)). Razlika je semanti ka: varijable ne referiraju na predmete. Varijable "zauzc imaju mjesto" argumenata na na in koji omogu uje da se izraze razli iti odnosi c c c izmedu kvantikatora i poloaja argumenata u razli itim predikatima i funkcic jama. 4. 1272 [...] Kad god se rije predmet (stvar, entitet,...) koc risti na ispravan na in, ona se u pojmovnom pismu izraava varijablom. c Wittgenstein, L. Tractatus Logico-Philosophicus

5.2.2 Ispravno sastavljene formule (isf-e, well-formed formulas, wffs)

Izraze koji imaju oblik atomarnih re enica u kojima se na mjestu neke indic vidualne konstante nalazi varijabla nazivamo atomarnim ispravno sastavljenim formulama (isf-ama). Denicija 1 P (t1 , ..., tn ) jest atomarna ispravno sastavljena formula akko t1 , ..., tn

5.3

Simboli za kvantikatore

65

jesu termi i P jest n-mjesni predikat.

c Primjedba 1 Ako je P atomarna re enica, onda je P atomarna ispravno sastavljena formula.

Primjer 5.7 Atomarne isf-e: Cijeni(x, otac(x)), Cijeni(x, otac(albert)), Cijeni(albert, otac(albert)). Atomarne isf s varijablama nisu re enice. Prije bismo ih mogli shvatiti kao c opis nekog uvjeta. Tek dodavanjem kvantikatora eventualno dobivamo tvrdnju o tome da neki predmeti zadovoljavaju taj uvjet. Primjer 5.8 Isf-u Cijeni(x, otac(x)) moemo shavtiti kao uvjet onaj koji cijeni svog oca. Dodavanjem kvantikatora, na primjer sa svatko dobivamo re enicu: Svatko je c onaj koji cijeni svoga oca odnosno Svatko cijeni svoga oca. Re enicu dobivamo i c zamjenom varijable s indvidualnom konstantom. Na primjer, Ivica (je onaj koji) cijeni svog oca ili Cijeni(ivica, otac(ivica)). Dodavanje kvantikatora moe vezati varijablu u ispravno sastavljenoj formuli. Podsjetnik 1. U jeziku logike prvog reda moemo koristiti beskona an broj c varijabli. Za ozna avanje varijabli obi no se koriste slova t, u, v, w, x, y, z , c c bilo s broj anim podznakom ili bez njega. c 2. U ispravno sastavljenoj formuli varijable se javljaju na mjestu koje obi no zauzima ime. c

5.3
5.3.1

Simboli za kvantikatore

Ulogu univerzalnog kvantikatora u prirodnom jeziku obavljaju izrazi poput sve, svatko, bilo tko,... x moemo citati na razli ite na ine: "za svaki predmet x (vric c jedi da)", "svaka je stvar (takva da)", "svaki predmet (zadovoljava uvjet da)", "sve je (takvo da)",...
c Primjer 5.9 xCijeni(x, x) zna i da svaka stvar x ispunjava uvjet da x cijeni x. Rijetko kada izri emo takve tvrdnje o bilo cemu, ma to ono bilo. Gornju tvrdnju c izri emo misle i na osobe. Ako kontekstom nije zadana domena iz koje "dolaze sve c c stvari", potrebno je ograni iti predmete za koje se tvrdi da ispunjavaju uvjet x cijeni c

Univerzalni kvantikator

66

Poglavlje 5

Uvod u kvantikaciju

x na skup osoba. To cinimo ovako: Za svaki predmet x za kojeg vrijedi da je x osoba, vrijedi da x cijeni x. Prema tome re enicu Svatko cijeni samoga sebe u formalnom c jeziku zapisujemo x(Osoba(x) Cijeni(x, x)).

5.3.2

Egzistencijalni kvantikator koristimo za tvorbu onih izraza koje u prirodnom jeziku tvorimo pomo u rije i neki, barem jedan, ... c c x moemo citati: "za barem jedan predmet x (vrijedi da)", "barem jedna stvar (jest takva da)", "za neki predmet (vrijedi da)", ...
c Primjer 5.10 xCijeni(x, x) zna i da neka stvar x ispunjava uvjet da x cijeni x.

Egzistencijalni kvantikator

Primjedba 2 Univerzalni i egzistencijalni kvantikatori ne mogu iskazati ograni enje c domene na osobe koje se u prirodnom jeziku ostvaruje koritenjem zamjenica svatko i netko.

c Primjer 5.11 Re enicu Netko cijeni samoga sebe moemo prevesti na jezik logike prvoga reda vode i ra una o ograni enju domene kao x(Osoba(x) Cijeni(x, x)) c c c umjesto kao xCijeni(x, x).

Primjer 5.12
Svatko cijeni svakoga. Svatko cijeni nekoga. Netko cijeni nekoga. Netko cijeni svakoga Nekoga svatko cijeni. xy[(Osoba(x) Osoba(y)) Cijeni(x, y)] x[Osoba(x) y(Osoba(y) Cijeni(x, y)] xy[Osoba(x) Osoba(y) Cijeni(x, y)] x[Osoba(x) y(Osoba(y) Cijeni(x, y))] x[Osoba(x) y(Osoba(y) Cijeni(y, x))]

5.4

Isf-e i re enice c

U atomarnoj ispravno sastavljenoj formuli pojava bilo koje varijable je uvijek slobodna. Polaze i od atomarnih isf-a moemo izgraditi sloenije isf-e. Sa c zadnja dva uvjeta (6. i 7.) pokazujemo kako se pojava varijable moe vezati. 1. 2. 3. 4. 5. Ako je P isf, onda je i P isf. Ako su P1 , ..., Pn isf-e, onda je (P1 ... Pn ) isf-a Ako su P1 , ..., Pn isf-e, onda je (P1 ... Pn ) isf-a Ako su P i Q isf-e, onda je (P Q) isf-a. Ako su P i Q isf-e, onda je (P Q) isf-a.

5.5 6. 7.

Semantika kvantikatora

67

Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable v u vP je vezana. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable v u vP je vezana. Vanjske zagrade moemo izostaviti kada one obuhva aju cijelu isf-u. c

c Primjer 5.13 (i) Zapo nimo s atomarnim isf-ama Kocka(x) i M alen(x). Primjenom pravila 2. dobivamo isf-u (Kocka(x)M alen(x)). (ii) Polaze i od isf-e LijevoOd(x, y) c primjenom pravila 7. dobivamo yLijevoOd(x, y), gdje je pojava varijable x slobodna a pojava varijable y vezana. (iii) Primjenom pravila 4. na (i) i (ii) dobivamo ((Kocka(x) M alen(x)) yLijevoOd(x, y)). (iv) Primjenom pravila 6. dobivamo x((Kocka(x)M alen(x)) yLijevoOd(x, y)), dobivamo sloenu re enicu u kojoj c su pojave svih varijabli vezane. Re enica tvrdi da je svaka mala kocka s lijeve strane c nekog predmeta.

Podsjetnik 1. Sloene isf-e gradimo polaze i od atomarnih isf-a primijenjuc ju i pravila 1-7. c 2. Isf-a bez slobodnih varijabli je re enica. c 3. Neki autori isf-u u kojoj je neka varijabla slobodna nazivaju otvorenom re enicom. c

5.5

Semantika kvantikatora

Kada opisujemo zna enja razli itih konektiva, opisujemo kako zna enje sloene c c c re enice u kojoj se on javlja ovisi o zna enju sastavnih re enica. Zna enje kvanc c c c ticiranih izraza ne moemo odrediti na sli an na in. c c

5.5.1

Zadovoljavanje

Primjer 5.14 Zna enje za P , odredujemo pomo u zna enja za P : P je istinito c c c

ako je P neistinito, u protivnom, P je neistinito. Zna enje za xKocka(x) ne c moemo odrediti pomo u zna enja Kocka(x) jer taj izraz nije re enica. c c c

Za odrediti pod kojim je uvjetima kvanticirana re enica istinita treba nam c dodatni pojam - pojam zadovoljavanja (satisfaction). Denicija 2 Predmet o zadovoljava atomarnu isf-u U (x) ako i samo ako o jest U.

68

Poglavlje 5

Uvod u kvantikaciju

Primjer 5.15 Za predmet a kaemo da zadovoljava uvjet Kocka(x) jer je a kocka.

Za predmet c kaemo da zadovoljava uvjet Kocka(x) V elik(x) jer c jest kocka koja nije velika.

Pojam zadovoljavanja moe se denirati na razli ite na ine. Ovdje cemo c c opisati onaj koji je ugraden u program Tarskis World. Neka je S(x) isf-a u kojoj je x jedina slobodna varijabla. elimo znati zadovoljava li odredeni objekt S(x). Ako taj objekt ima ime, recimo b, pravimo novu re enicu S(b) tako to zamjenjujemo svaku slobodnu pojavu x-a s individualnom c konstantom b. Ako je nova re enica S(b) istinita, onda taj objekt zadovoljava c formulu S(x); ako nova re enica nije istinita, onda taj objekt ne zadovoljava c formulu.

5.5.2

Zadovoljavanje i imena

Ovakav postupak funkcionira dobro sve dok predmeti imaju imena. No, logika prvog reda ne zahtijeva da svi predmeti imaju imena. Kako denirati zadovoljavanje za "bezimene" predmete? Za tu svrhu Tarskis World ima dodatni popis individualnih konstanti n1 , ..., nn . elimo li znati zadovoljava li neki bezimeni predmet formulu S(x), uzimamo prvo slobodno ime s popisa, na primjer n6 i njime privremeno imenujemo taj predmet. Potom provjeravamo je li re enica S(n6 ) istinita. c Uz pomo pojma zadovoljavanja moemo denirati uvjete istinitosti za re enicu c c xS(x). Ona ce biti istinita ako i samo ako postoji predmet koji zadovoljava isf-u S(x). Sli nim na inom deniramo uvjete istinitosti za xS(x). c c Denicija 3 Re enica xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet zadoc voljava ispravno sastavljenu formulu S(x). Denicija 4 Re enica xS(x) je istinita ako i samo ako barem jedan predmet c zadovoljava ispravno sastavljenu formulu S(x).

5.5

Semantika kvantikatora

69

U gornjim denicijama preutno pretpostavljamo da nam je zadana jasno odredena kolekcija predmeta o kojima je rije . c Primjedba 3 U vrednovanju re enice xKocka(x) T arski0 s W orld uzima u c obzir samo predmete koji se javljaju u prozoru koji opisuje "svijet" o kojemu je rije . c Op enito, re enice koje sadre kvantikatore istinite su odnosno neistinite c c samo u odnosu na neku domenu rasprave (domenu kvantikacije, podru je rasprave,...). c Ponekad intendirana domena obuhva a sve predmete. c 5.5.2.1 Konvencije zapisa

Oznaka S(x) ili P (y) stoji za moda sloenu isf-u logike prvog reda. Varijabla u zagradama zastupa samo slobodne pojave te varijable. Primjer 5.16 P (y) moe stajati za x(LijevoOd(x, y)DesnoOd(x, y)). U tom slu aju P (b) ozna ava x(LijevoOd(x, b) DesnoOd(x, b)) c c Podsjetnik Kvanticirane re enice izraavaju tvrdnje o nekom intendirac nom podru ju rasprave. c Re enica xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet iz poc dru ja rasprave zadovoljava isf-u S(x). c Re enica xS(x) je istinita ako i samo ako neki predmet iz poc dru ja rasprave zadovoljava isf-u S(x). c

5.5.3

Razlaganje u kona noj domeni c

Neka je podru je rasprave kona no i neka svaki predmet ima ime i to samo jedno. c c Neka je popis imena n1 , ..., nn . Tada xS(x) moemo zapisati kao S(n1 ) ... S (nn ) jer su te re enice pod danim uvjetima istovrijedne. Jednako tako, xS(x) c moemo zapisati kao S(n1 ) ... S (nn ). Kod kombiniranih kvantikatora ra lanu po injemo s lijeve strane. c c
c Primjer 5.17 xyR(x, y) ra lanjujemo: 1. korak yR(n1 , y) ... yR(nn , y) | {z } | {z }
1 n

zatim 2. korak

(R(n1 , n1 ) ... R(n1 , nn )) ... (R(nn , n1 ) ... R(nn , nn )) {z } {z } | |

1 n

70

Poglavlje 5

Uvod u kvantikaciju

5.6

Cetiri aristotelovska oblika

univerzalno-armativan A x(P (x) Q(x)) partikularno-armativan I x(P (x) Q(x)) univerzalno-negativan E x(P (x) Q(x)) partikularno-negativan O x(P (x) Q(x)) AffIrmo; nEgO Cesta pogreka. Neki P su Q ne moemo prikazati kao x(P (x) Q(x)). Primjenimo ra lanjivanje. Neka je podru je rasprave kona no i c c c neka svaki predmet ima ime i to samo jedno. Popis imena je n1 , ..., nn . x(P (x) Q(x)) ra lanjujemo na c

(P (n1 ) Q(n1 )) ... (P (nn ) Q(nn ))

Uo imo da je po deniciji kondicionala ova re enica istinita kada ni jedan c c predmet ne zadovoljava P (x), tj. kada nijedan predmet nije P . No u tim uvjetima re enica Neki P su Q nije istinita. c

5.6

Cetiri aristotelovska oblika

71

Tradicionalni "logi ki kvadrat" ili "kvadrat opreka". Uo ite da neka pravc c ila vrijede samo pod pretpostavkom egzistencije predmeta koji je A.

Zadatak 34 Pokaimo na kona noj domeni da su kontradiktorni sudovi uzajamne c negacije. Neka je podru je rasprave kona no i neka svaki predmet ima ime i to samo c c jedno. Popis imena je n1 , ..., nn . (i) x(P (x) Q(x)) razlaemo u (ii) ((P (n1 ) Q(n1 ))...(P (nn ) Q(nn ))). (iii) zamijenimo kondicional s disjunkcijom: ((P (n1 ) Q(n1 )) ... (P (nn ) Q(nn ))), (iv) primjenimo DeMorganov zakon: (P (n1 ) Q(n1 )) ... (P (nn ) Q(nn )), (v) primjenimo DeMorganov zakon jo jednom: (P (n1 ) Q(n1 )) ... (P (nn ) Q(nn )). Disjunktivna normalna forma (v) upravo

72

Poglavlje 5

Uvod u kvantikaciju

prikazuje x(P (x) Q(x)). Generaliziraju i moemo utvrditi da vrijedi c x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x))

Zadatak 35 Kombinacija nekvanticiranih i kvanticiranih re enica. Neka I stoji c

za Ivica ce se iznenaditi, neka su predikatiPozvanNaZabavu(x) i DolaziNaZabavu(x). Popis imena je n1 , ..., nn . Kako bismo u prirodnom jeziku pro itali (i) x((P ozvanN aZabavu(x) c DolaziN aZabavu(x)) I), a kako (ii) x((P ozvanN aZabavu(x) DolaziN aZabavu(x)) I?

5.6.1

Razgovorne implikature

Re enicu Svi P su Q obi no razumijemo kao da ona povla i P postoji. No to c c c nije slu aj, tu postoji konverzacijska ali ne i logi ka implikacija. c c Primjer 5.18 Svi studenti koji su predali rjeenja zadataka, dobili su izvrsne ocjene No nitko nije predao rjeenja pa je re enica istinita. Konzistentno je nastaviti s re enicom c c Ali nitko nije predao rjeenja. Razgovorna implikatura moe se osporiti bez stvaranja kontradikcije. Re enicu Neki P su Q obi no razumijemo kao Neki P jesu Q, a neki nisu. c c I ovdje je rije samo o razgovornoj implikaturi. c
c c Primjer 5.19 Neki studenti su posjetili on-line te aj. Zapravo, to su u inili svi je konzistentan tekst.

Podsjetnik 1. Svi P su Q ne povla i, iako u razgovoru sugerira, da postoje c neki P. 2. Neki P su Q ne povla i, iako u razgovoru sugerira, da svi P c nisu Q.

5.7

Kvantikatori i funkcijski simboli

xLjubazniji(otac(otac(x)), otac(x))

Promotrimo re enicu: c

Ona tvrdi da je sva iji patrilinearni djed ljubazniji od oca te osobe. Za iskazati c istu re enicu bez funkcijskih simbola treba nam sloena re enica c c
xyz(((OtacOd(x, y) OtacOd(y, z)) Ljubazniji(x, y))

Funkcijski simboli su vrlo korisni u logici prvog reda.

5.7

Kvantikatori i funkcijski simboli

73

c c Zadatak 36 Iskai re enicu xCijeni(x, otac(x)) ne koriste i funkcijske simbole!

Poglavlje 6 Logika kvantikatora

Primjer 6.1 Denirajmo pridjev sli no po uzoru na Oxford Dictionary of Modern c
English kao ono to podsje a na neto ali nije isto s time. Ako dalje prihvatimo da c isto zna i podudarati se u svim svojstvima, onda vrijedi Slino(a, b) samo ako a ima c c neka svojstva koja nema b i a ima neka svojstva koja ima b. Da bismo denirali (i)isto, (ii)razli ito i (iii)sli no moramo govoriti o svojstvima: (i)x = y P (P (x) c c P (y)), (ii) Razliito(x, y) P (P (x)P (y)), (iii) Slino(x, y) (P Q(P (x) c c P (y) Q(x) Q(y)) P odsjea(x, y, koga?)). c

Primjer 6.2 Ona ima sva svojstva pravog prijatelja, Po svemu su sli ni osim u c
jednom, ...

Re enice koje govore o svojstvima ne mogu se iskazati u logici prvog reda. c U logici prvog reda govorimo o predmetima i tvrdimo kako oni imaju odredena svojstva i stoje u odredenim odnosima, ali o svojstvima i odnosima ne moemo govoriti. Zbog toga su re enice iz prethodnih primjera neiskazive u logici prvoga c reda.

6.1

Tautologije i kvantikacija

Pojam tautologije ui je od pojma logi ke istine. Je li neka re enica tautoloka, c c to odredujemo pomo u istinitosne tablice. Kvanticirane re enice ne moemo c c analizirati onako kako analiziramo sloene re enice u propozicijskoj logici. Sinc takti ki oblik kvanticirane re enice je kvantikator-s-varijablom (ispravno_c c sastavljena_formula). Primjer 6.3

Gornji zaklju ak je o igledno valjan. U svijetu u kojemu je svaka kocka c c malena i u kojemu je svaka stvar kocka, u tom je svijetu takoder i svaka stvar mala. Pitanje je: je li ovaj zaklju ak tautoloki valjan? Je li ovdje rije o jedc c nokratnoj primjeni pravila za uklanjanje kondicionala (modus ponendo ponens)? 74

6.1

Tautologije i kvantikacija

75

Drugim rije ima, moemo li primjeniti logi ka pravila zanemaruju i kvantikac c c tore?

Protuprimjer. Uo ite da dodekaedar desno zadovoljava isf-u Cube(x) c Small(x). Protuprimjer pokazuje dvije cinjenice: zaklju ak s egzistencijalno kvantic ciranim re enicama nije valjan i zaklju ak s univerzalno kvanticiranim re enic c c cama jest valjan ali nije tautoloki valjan. Drugu cinjenicu moemo ovako objasniti: da smo konkluziju uveli samo primjenom dokazano pouzdanog pravila modus ponens, to bismo mogli u initi u oba slu aja. Budu i da u jednom od c c c njih uvodenje konluzije nije uspjelo "o uvati istinitost", slijedi da ni ispravna c konkluzija nije uvedena na taj na in. c Primjer 6.4 xKocka(x) xKocka(x) je logi ka istina (re enica koja je isc c tinita u svim zamislivim okolnostima u kojima ne ega, na to se predikati mogu primc jeniti, ima). No, ona nije tautologija: re enica istinita jedino zahvaljuju i zna enju c c c istintosno-funcionalnih veznika.

76

Poglavlje 6

Logika kvantikatora

Moemo sastaviti re enicu jednaku u smislu sintakse propozicijske logike (tj. ciji je oblik c A B) koja ne e biti logi ka istina: xKocka(x) xKocka(x). c c

Razmotreni primjeri naizgled sugeriraju da u jeziku kvanticiranih re enica c nema tautologija. Takva indukcija je preuranjena. Ako u bilo kojoj tautologiji u kojoj se javljaju atomarne re enice izvrimo zamjenu tako da na mjesto atomc arnih re enica upiemo sloene re enice bilo s kvantikatorima ili bez njih, dobit c c cemo opet tautologiju. Primjer 6.5

U tautologiji A (B A) smo u prvom slu aju A zamijenili s A C, a u c drugom slu aju A smo zamijenili s xSameSize(x, a) a B s xCube(x). U sva c tri slu aja istinitost proizlazi iz zna enja veznika . c c

6.1.1

Test tautologi nosti c

Tautologiju moemo dobiti supstitucijom iz razli itih re enica koje same ne moraju c c biti tautologije. Primjer 6.6
A AB A (B A) xSameSize(x, a) (xCube(x) xSameSize(x, a)) za A xSameSize(x, a) za A i (xCube(x) xSameSize(x, a)) za B xSameSize(x, a) za A i xCube(x) za B

Samo je tre em slu ajem tautoloka re enica xSameSize(x, a) (xCube(x) c c c xSameSize(x, a)) dobivena putem supstitucije iz tautologije.

Da bismo ustanovili je li neka kvanticirana re enica- tautologija, moramo c izdvojiti sastavne dijelove tako da istinitisno-funkcionalna struktura postane vidljiva. One veznike koji se javljaju u dosegu kvantikatora zanemarujemo, a promatramo samo one logi ke veznike koji se primjenjuju na re enicama. c c Primjer 6.7 xSameSize(x, a) (xCube(x) xSameSize(x, a))
| {z
A

{z
B

{z
A

6.1

Tautologije i kvantikacija

77

Postupak izlaganja istinitisno-funkcionalne sintakti ke strukture neke re enice c c moemo razloiti u jedan algoritam. (i) Kada u re enici S dodete do kvantikatora ili do atomarne c re enice zapo nite s potcrtavanjem. Ako je rije o kvantikatoru, potc c c crtajte ga kao i cijelu isf-u na koju se on primjenjuje. Ako je rije o c atomarnoj re enici, potcrtajte je. c (ii) Kad zavrite s potcrtavanjem re enice dodjelite joj ime (A, c B, C,...). (iii) Ako se istovjetni sastavni dio pojavljuje na jo nekom mjestu u re enici S, dajte mu isto ime, ako ne, upotrebite prvo neiskoriteno c ime. (iv) Kada dodete do kraja re enice, zamijenite svaki sastavni dio c sa slovom koje ga ozna ava. Rezultat nazivamo istinitosno-funkcionalnom c formom re enice S. c 1. 2. 3. 4. 5. 6.
(T et(d) xM aleno(x)) (T et(d) yM aleno(y)); (T et(d)A xM aleno(x)) (T et(d) yM aleno(y)); (T et(d)A xM aleno(x)B ) (T et(d) yM aleno(y)); (T et(d)A xM aleno(x)B ) (T et(d)A yM aleno(y)); (T et(d)A xM aleno(x)B ) (T et(d)A yM aleno(y)C ); (A B) (A C)

Denicija 5 Kvanticirana re enica logike prvog reda je tautologija ako i samo c ako je njezina istinitosno-funkcionalna forma tautologija. Primjer 6.8 Odredi istinitosno funkcionalnu formu korespodentnog kondicionala za
zaklju ak: c

Je li taj korespondentni kondicional tatologija?

Podsjetnik 1. Pomo u istinitosno-funkcionalnog algoritma moemo odrediti istinitosnoc funkcionalnu formu re enice ili zaklju ka u kojima se javljaju kvanticirani c c izrazi. Istinitosno-funkcionalna forma razotkriva kako su atomarne re enice i c kvanticirane re enice povezane. c

2.

78 3. 4. 5.

Poglavlje 6

Logika kvantikatora

Kvanticirana re enica je tautologija ako i samo ako je njezina istinitosnoc funkcionalna forma tautologija. Svaka je tautologija logi ka istina, ali medu kvanticiranim re enicama c c nalazimo mnoge logi ke istine koje nisu tautologije. c Mnogi valjani zaklju ci logike prvog reda nisu tautoloki valjani. c

Poglavlje 7 Valjanosti i posljedice prvog reda

Intuitivna ideja o logi koj istini i logi koj posljedici poziva se na istinitost u c c svim logi ki mogu im okolnostima: re enica je logi ki istinita ako i samo ako c c c c je istinita u svim logi ki mogu im okolnostima. Re enica S je posljedica danih c c c premisa ako i samo ako je S istinita u svim logi ki mogu im okolnostima u koc c jima su sve premise istinite. Preciznost ovih denicija moemo pove ati za slu aj c c tautologija i tautolokih posljedica modeliraju i "logi ki mogu e okolnosti" kao c c c redak u istinitosnoj tablici. Naalost pojmovi tautologija i tautoloka posljedica ne mogu nas dovesti do eljenog cilja u logici prvog reda: naime oni ne mogu razdijeliti logi ke c istine i logi ke posljedice prvoga reda od drugih re enica i logi kih posljedica u c c c logici prvoga reda. Ono to nam treba je dodatna metoda za analiziranje logi kih c istina i logi kih posljedica koje ovise o istinitosnofunkcionalnim veznicima te o c kvantikatorima i identitetu. Najprije trebamo razrijeiti terminoloki problem: koji naziv dodjeliti takvim re enicama i takvim odnosima u logici prvog reda. c Propozicijska logika Logika prvoga reda Op eniti pojam c Tautologija ?? Logi ka istina c Tautoloka posljedica ?? Logi ka posljedica c Tautoloka ekvivalencija ?? Logi ka ekvivalencija c Nema uvrijeenih naziva, Barwise i Etchemendy predlau sljede e: c Propozicijska logika Logika prvoga reda Op eniti pojam c Tautologija Valjana re enica prvoga reda Logi ka istina c c Tautoloka posljedica Posljedica prvoga reda Logi ka posljedica c Tautoloka ekvivalencija Ekvivalencija prvoga reda Logi ka ekvivalencija c Ti se podebljani nazivi odnose na one logi ke istine, posljedice i ekvivac lencije koje su takve kakve jesu zahvaljuju i zna enju istinitosno-funkcionalnih c c veznika, kvantikatora i identiteta. Na taj na in, zanemarujemo zna enje imena, c c predikata (s iznimkom predikata identiteta) i funkcijskih simbola. Predikat identiteta zauzima posebno mjesto medu predikatima jer samo kod njega doputamo da se doprinos njegovog zna enja promatra kao svojstven logici c prvog reda. Razlozi zbog kojih se predikat identiteta tretira kao poseban, "logi ki" c predikat su dvojaki. Oni obuhva aju op enitost njegove primjene i doprinos u c c kvantikacijskoj izraajnosti. Prvo, identitet se javlja u skoro svim jezicima. Dok je > svojstven aritmetici, teoriji skupova a LijevoOd obi nom jeziku c i "jeziku blokova" (Tarskis World), dotle je predikat identiteta prisutan u svim tim jezicima. Drugo, zahvaljuju i = moemo koriste i samo dva kvantikatora c c 79

80

Poglavlje 7

Valjanosti i posljedice prvog reda

iskazati koliki je to an broj predmeta koji ispunjava neki uvjet, koji je najve i, a c c koji najmanji broj takvih predmeta. Ako moemo re i je li re enica logi ki istinita bez da poznajemo zna enje c c c c predikata (osim identiteta) koji se javljaju u njoj, onda je ta re enica valjana c re enica prvoga reda. c

Primjer 7.1 xIsteV eliine(x, x), xKocka(x) Kocka(b) i xyV oli(x, y) c

xyV oli(x, y) su logi ke istine (Svaka stvar jednako je sama sebi po svojoj veli ini; c c Ako je svaka stvar kocka onda je i b kocka; Svatko voli nekoga ili netko ne voli nikoga). Pitanje je jesu li to valjane re enice prvoga reda? c

7.1

Metoda zamjene predikata

Je li neka re enica S valjana re enica prvoga reda moemo otkriti zamjenjuc c ju i predikate s drugim predikatima, a posebno s besmislenim. Ako se istinic

7.2

Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi zakoni

81

tost izgubi u tim zamjenama, onda je istinitost posljedica zna enja po etn-og/ih c c predikata, pa S nije valjana re enica prvoga reda. c

c Primjer 7.2 Prva re enica ne prolazi na testu: xR(x, x), xP (x) P (b) i xyR(x, y) xyR(x, y)

1.

2.

3.

Za provjeru valjanosti i posljedice prvoga reda, zamijenite sve predikate osim identitetnog s novim simbolima bez zna enja, paze i pri tome da u slu aju c c c kada se neki predikat javlja vie puta, svaku njegovu pojavu zamijenite s istim predikatom bez zna enja. c Za provjeru valjanosti prvog reda za re enicu S , pokuajte opisati okolnosti i c dati tuma enje imena, predikata i funkcija iz S u kojima ce ona biti neistinita. c c Ako se takve okolnosti ne mogu zamisliti, S je valjana re enica prvoga reda. Za provjeriti je li S posljedica prvog reda premisa P1 , ..., Pn , pokuajte na i c okolnosti i tuma enje u kojem ce S biti neistinito a P1 , ..., Pn istinito. Ako c se takve okolnosti ne mogu zamisliti, izvorni je zaklju ak posljedica prvog c reda.

Primjer 7.3 Neka je zadan zaklju ak c

Je li ovdje rije o posljedici prvog reda? Metoda zamjene pokazuje da nije. Istina je c da 1.Logiar(charles_dodgson) i 2. Knjievnik(lewis_carroll), ali nije istina 3. c z (charles_dodgson = lewis_carroll).

7.2

Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi zakoni

82

Poglavlje 7

Valjanosti i posljedice prvog reda

Augustus DeMorgan Prethodne tehnike moemo primjeniti i u utvrdivanju ekvivalencija prvog reda. Ako primjena istinitsono funkcionalnog algoritma pokae da su dvije re enice tautoloki ekvivalentne, onda su one i ekvivalencije prvoga reda. c Primjer 7.4 Iz (xKocka(x)A yDodekaedar(y)B ) primjenom istinitosno funkcionalnog

algoritma dobivamo (A B), a iz xKocka(x)A yDodekaedar(y)B dobivamo A B. Dobivene re enice su tautoloki ekvivalentne, one su jedna instanca c DeMorganovih zakona.

No, DeMorganove zakone i sli na logi ka na ela moemo primijeniti i unc c c utar dosega kvantikatora. Primjer 7.5 Kontrapozicija: (A B) (B A). (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) x(M aleno(x) Kocka(x)) su ekvivalentne (ako su sve kocke malene, onda nita to nije maleno nije kocka, i obratno) Istraimo primjer! Izdvojimo nekvanticirani dio (i) P (x) Q(x) P i Q predstavljaju bilo koju isf-u pod uvjetom da ona sadri slobodnu varijablu x i nijednu drugu slobodnu varijablu. Ne moemo zapitati jesu li ove dvije isf-e ekvivalentne, jer one nisu re enice. Unato tome, moemo lako dokazati da c c bilo koji predmet koji zadovoljava prvu isf-u (i) takoder zadovoljava i i isf-u (ii). Dokaz 7 Primijenimo indirektan dokaz (reductio ad absurdum). Pretpostavimo da postoje okolnosti u kojima neki predmet zadovoljava prvi uvjet (i) i ne zadovoljava drugi (ii). Uvedimo novo ime za taj predmet - n1 . Uvrtavanjem dobivamo (i*) P (n1 ) Q(n1 ) i (ii*) Q(n1 ) P (n1 ). Budu i da je x bila jedina c slobodna varijabla, (i*) i (ii*) su re enice. Po pretpostavci dokaza i deniciji c zadovoljavanja (i*) mora biti istinita a (ii*) neistinita. No to je nemogu e jer su c (i*) i (ii*) ekvivalentne po kontrapoziciji. (ii) Q(x) P (x)

7.2

Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi zakoni

83

Denicija 6 Logi ki ekvivalentne isf-e. Dvije isf-e sa slobodnim varijablama c su logi ki ekvivalentne akko ih u bilo kojim mogu im okolnostima zadovoljavaju c c isti predmeti.

Zadatak 37 Iskai prethodnu deniciju na drugi na in koriste i deniciju zadovoljac c

vanja10 .

Ako generaliziramo prethodni rezultat (tj. da su dvije formule logi ki ekvivac lentne ako nije mogu e da neki predmeti zadovoljavaju jednu a ne i drugu), onda c ce primjena na ela logi kih ekvivalencija na neku isf-u dati logi ki ekvivalentnu c c c isf-u, formulu koju zadovoljavaju isti predmeti kao i prvu.

7.2.1

Supstitucija logi ki ekvivalentnih isf-a c

Neka su P i Q logi ki ekvivalentne isf-e, koje moda sadre slobodne varijable c i neka je S(P ) proizvoljna re enica koja sadri P kao sastavni dio. Tada ako su c P i Q logi ki ekvivalentne, tj. c
P Q

onda su ekvivalentne i S(P ) i S(Q), tj. .

S(P ) S(Q).

Dokaz na ela supstitucije zahtjeva dodatne tehnike (dokaz indukcijom), pa c ce biti izostavljen ovdje. Opremljeni s na elom supstitucije moemo dokazati cijeli niz novih ekvivac lencija. Primjer 7.6
x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) denicija dvostruka negacija DeMorganov zakon

O igledno je gornje re enice nisu tautoloki ekvivalentne jer su izmjene izvele "u unc c utranjosti", pod dosegom kvantikatora.

7.2.2

DeMorganovi zakoni za kvantikatore

U propozicijskoj logici DeMorganovi zakoni opisuju vane odnose izmedu ne gacije, konjunkcije i disjunkcije. Postoji stroga analogija izmedu i , te izmedu i .
10

Dvije isf-e sa slobodnim varijablama su logi ki ekvivalentne akko svaka jednolika supstitucija c imena (starih ili novih) na mjestima njihovih slobodnih varijabli daje logi ki ekvivalentne c re enice. c

84

Poglavlje 7

Valjanosti i posljedice prvog reda

c Primjer 7.7 Neka govorimo o cetiri imenovana bloka: a, b, c i d. Tada ce re enica xKocka(x) biti istinita ako i samo ako vrijedi Kocka(a) Kocka(b) Kocka(c) Kocka(d) Sli no re enica xKocka(x) bit ce istinita ako i samo ako vrijedi c c Kocka(a) Kocka(b) Kocka(c) Kocka(d)

Analogija sugerira da bi kvantikatori mogli reagirati na negaciju na sli an c na in kao konjunkcija i disjunkcija. c
Primjer 7.8 xM aleno(x) bit ce istinita ako i samo ako vrijedi (M aleno(a) M aleno(b) M aleno(c) M aleno(d)) a po DeMorganovom zakonu prethodno vrijedi ako i samo ako M aleno(a) M aleno(b) M aleno(c) M aleno(d) A to je istinito ako i samo ako xM aleno(x)

DeMorganovi zakoni omogu uju nam da negaciju pomi emo iza kvantikac c tora. 7.2.2.1 DeMorganovi zakoni za kvantikatore

xP (x) xP (x) xP (x) xP (x)

Zadatak 38 Pokaite da je negacija univerzalno armativnog suda ekvivalentna partikuralno negativnom sudu i navedite naziv logi kog na ela koji omogu uje pojedinu c c c supstituciju ekvivalentnih isf-a.
x(P (x) Q(x)) . x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x))

Zadatak 39 Dokaite ekvivalenciju

. x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x))

7.3

Jo neke ekvivalencije s kvantikatorima

85

Odgovor 4
x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x)) x(P (x) Q(x))

7.3

Jo neke ekvivalencije s kvantikatorima

Primjer 7.9 Zamislimo da u svijetu nalazimo to no n predmeta cija su imena a1 , ..., an c

(svaki predmet ima ime). Re enica x(P (x) Q(x)) istinita je u tim okolnostima ako i c samo ako Budu i da je konjunkcija asocijativna dobivamo c (P (a1 ) Q(a1 )) ... (P (an ) Q(an ))

(P (a1 ) ... P (an )) (Q(a1 ) ... Q(an )) to je ekvivalentno s xP (x) xQ(x)

xT etraedar(x). Prva re enica istinita je u svjetovima a) u kojemu su svi predmeti c kocke, b) u kojemu su svi predmeti tetraedri i c) u kojem su neki predmeti kocke a neki tetraedri, dok druk ijih predmeta nema. Druga re enica nije istinita u svjetovima c) tipa. c c

Primjer 7.10 Re enica x(Kocka(x)T etraedar(x)) nije ekvivalenta s xKocka(x) c

Zadatak 40 Pokaite da je egzistencijalni kvantikator distributivan prema disjunkciji!

Rjeenje 2 Zamislimo da u svijetu nalazimo to no n predmeta cija su imena c a1 , ..., an (svaki predmet ima ime). Re enica x(P (x) Q(x)) istinita je u tim c okolnostima ako i samo ako
(P (a1 ) Q(a1 )) ... (P (an ) Q(an ))

Budu i da je disjunkcija asocijativna dobivamo c

(P (a1 ) ... P (an )) (Q(a1 ) ... Q(an ))

to je ekvivalentno s
xP (x) xQ(x)

Zapamtite! x(P (x) Q(x)) xP (x) xQ(x),

86

Poglavlje 7

Valjanosti i posljedice prvog reda

x(P (x) Q(x)) xP (x) xQ(x), ali x(P (x) Q(x)) < xP (x) xQ(x), x(P (x) Q(x)) < xP (x) xQ(x).

7.3.1

Nulta kvantikacija
xP P , xP P , x(P Q(x)) P xQ(x), x(P Q(x)) P xQ(x).

Za svaku isf-u P u kojoj x nije slobodna varijabla:

Ako u re enici P koja ne sadri slobodne varijable pokuamo upisati bilo c koje ime, to ne emo mo i u initi, zato je pitanje koji predmet zadovoljava P c c c istovjetno s pitanjem je li P istinito.

7.3.2

Zamjena vezanih varijabli

Nije vano koje varijable koristimo sve dok se ne susretnemo s kvantikatorima ciji se dosezi preklapaju. Za svaku isf-u P (x) i varijablu y koja se ne javlja u P (x):
xP (x) yP (y), xP (x) yP (y).

Poglavlje 8 Viestruka kvantikacija

8.1 Viestruka primjena jednog kvantikatora

Primjer 8.1 (i) xy[Kocka(x)T et(y)LijevoOd(x, y)], (ii) xy[(Kocka(x) T et(y)) LijevoOd(x, y)] S prvom se re enicom tvrdi da je neka kocka s lijeve c strane nekog tetraedra. S drugom, da je svaka kocka s lijeve strane svakog tetraedra. Prethodne re enice zapisane su na na in da su svi kvantikatori stavljeni sprijeda c c (preneksna forma). Preneksna forma ne mora biti naj itljivija. Zapiimo (i) i (ii) na c druk iji na in: (i*) x[Kocka(x)y(T et(y)LijevoOd(x, y))], (ii*) x[Kocka(x) c c y(T et(y) LijevoOd(x, y))]. Novi, ekvivalentni izrazi moda su citljiviji jer imaju strukturu aristotelovskih re enica: c
(i) Neke | {z } su /takve_da_su/_s_lijeve_strane_nekog_tetraedra, kocke | {z } (ii) Sve |kocke} su /takve_da_su/_svakom_tetraedru_s_lijeva . {z | {z }

Zadatak 41 Neka je podru je rasprave skup predmeta cija su jedinstvena imena a, b c i c. Prikai xyR(x, y) kao konjunkciju atomarnih re enica! c

Odgovor 5 1. Prvo razlaemo prvi kvantikator s lijeva:

yR(a, y) yR(b, y) yR(c, y) | {z } | {z } | {z }

2. Razlaemo slijede i, posljednji kvantikator: c

(R(a, a) R(a, b) R(a, c)) (R(b, a) R(b, b) R(b, c)) (R(c, a) R(c, b) R(c, c)) . | {z } | {z } | {z }

87

88

Poglavlje 8

Viestruka kvantikacija

Zadatak 42 Otvorite Cantors Sentences i Cantors World.

a) Je li u gornjem svijetu istinita re enica: c xy[(Kocka(x) Kocka(y)) (LijevoOd(x, y) DesnoOd(x, y)] Ako nije, modicirajte je koriste i predikat identiteta tako da postane istinita! c

b) Je li u ovom svijetu istinita re enica xy(Kocka(x) Kocka(y))? Ako jest, modic cirajte je koriste i predikat identiteta tako da postane neistinita11 ! c

Zadatak 43 Otvorite Freges Sentences i Peirces World. Preina ite veli inu i poloaj c c tako da prvih sedam re enica bude istinito, a drugih sedam lano. c
11

a) Nije istinita. Da bi postala istinita trebamo je modicirati: xy[(Kocka(x) Kocka(y) x 6= y) (LijevoOd(x, y) DesnoOd(x, y)]

b) Istinita je. da bi postala neistinita trebamo je modicirati: xy(Kocka(x) Kocka(y) x 6= y)

8.3

Prijevod korak-po-korak Kod vrednovanja re enica s viestrukim kvantikatorima cesto c se pravi pogreka koja proizlazi iz neto ne pretpostavke da se razli ite c c varijable primjenjuju na razli ite predmete. c

89

8.1.0.1

Zapamtite

xyP (x, y) implicira xP (x, x) xyP (x, y) ne implicira xP (x, x) xP (x, x) implicira xyP (x, y)

8.2

Mjeoviti kvantikatori

Analizirajmo x[Kocka(x) y(T et(y)LijevoOd(x, y))] u aristotelovskom stilu, kao svi S su P. Sve kocke x imaju svojstvo y(T et(y)LijevoOd(x, y)), tj. da su s lijeve strane barem jednog tetraedra. Istovrijednu re enicu mogli smo izraziti u preneksnoj formi (stavljaju i sve c c kvantikatore sprijeda):
xy[Kocka(x) (T et(y) LijevoOd(x, y))]

Poredak je vaan kada koristimo raznovrsne kvantikatore. Primjer 8.2 xyV oli(x, y) yxV oli(x, y), ali xyV oli(x, y) < yxV oli(x, y).
Iskaite prethodne re enice u prirodnom jeziku! c

Zadatak 44 Otvorite Arnaults world i napravite svijet u kojem ce sve re enice biti c
istinite.

8.3

Prijevod korak-po-korak

U slu aju kada re enica u prirodnom jeziku sadri vie od jedne kvanticirane c c imeni ke fraze, prijevod na jezik logike prvoga reda moe biti prili no sloen. c c Primjer 8.3 Nijedna kocka koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra nije s lijeve strane nekog, od nje ve eg dodekaedra. c Metodom "korak-po-korak" nazovimo postupak u kojemu u kojemu izdvajamo imeni ke fraze i formaliziramo ih jednu za drugom. c Primjer 8.4 Svaka je kocka s lijeve strane svakog dodekaedra. (1) x(Kocka(x) x je s lijeve strane svakog dodekaedra), (2) y(Dodek(y) LijevoOd(x, y)), (3) x(Kocka(x) y(Dodek(y) LijevoOd(x, y)))

90 Primjer 8.5

Poglavlje 8

Viestruka kvantikacija

Nijedna kocka koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra nije s lijeve strane nekog, od nje ve eg dodekaedra. c (1) x(Kocka(x) koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra) (x je s lijeve strane nekog od x ve eg dodekaedra). (2) x(Kocka(x) x je s lijeve strane nekog tetraedra) c (x je s lijeve strane nekog od x ve eg dodekaedra) (3) x(Kocka(x) y(T et(y) c LijevoOd(x, y)) (x je s lijeve strane nekog od x ve eg dodekaedra) (4) x[(Kocka(x) c y(T et(y) LijevoOd(x, y))) z(LijevoOd(x, z) Dodek(z) V eiOd(z, x))] c

Zadatak 45 Prevedi koriste i oznake predikata iz "Tarskis World": 1. Svaki je doc dekaedar jednak po veli ini nekoj kocki, 2. Svaki predmet koji se nalazi izmedu doc dekaedara je kocka., 3. Svaka kocka koja ima neki predmet iza sebe je malena, 4. Svaki dodekaedar koji nema nita sa svoje desne strane ima neki predmet s lijeve strane. Kad dovrite prijevod, otvorite Bolzanos world - sve re enice moraju biti istinite u tom c svijetu.

8.3.1

Parafraziranje prirodnog jezika

U mnogim slu ajevima "povrinski" oblik re enice nije istovjetan s njezinim c c logi kim oblikom. Tada "metoda korak-po-korak" nije uspjena. c U prijevodu re enice s prirodnog jezika na jezik logike prvoga c reda cilj do i do re enice koja ima isto zna enje kao i izvornik. Ponekad c c c izravno o itavanje kvantikatora ne daje to an prijevod (Primjer 8.6). c c Poteko a posebno nastaje onda kada "aristotelovski oblik" S P c sadri uvjet P koji upu uje natrag na S , to jest kada treba osigurati c da zamjenica koja se javlja u P uvijek upu uje na isti predmet kojega c opisuje uvjet S (Primjer 8.7). Primjer 8.6 Ako neka kocka ima neki predmet ispred sebe, ona je malena.
x[(Kocka(x) yIspred(y, x)) M aleno(x)]

Primjer 8.7 Svaki seljak koji ima magarca tu e ga (tog magarca) nije ispravno c
prikazana s x((Seljak(x) y(M agarac(y) P osjeduje(x, y)) T ue(x, y)) c naime, ta formula nije re enica jer je pojava varijable y u T ue(x, y) slobodna. Rjeenje c c zahtijeva dva univerzalna kvantikatora. Na primjer: x[M agarac(x) y((Seljak(y) P osjeduje(y, x)) T ue(y, x))]. c

Zadatak 46 Izradite prijevod na jezik logike prvoga reda za re enicu Svaka kocka c
koja je iza nekoga dodekadra manja je od njega.

8.3

Prijevod korak-po-korak

91

Odgovor 6
x[Kocka(x) y((Dodek(y) Iza(x, y)) M anjeOd(x, y))],

ili
xy[(Kocka(x) Dodek(y) Iza(x, y)) M anjeOd(x, y)],

ili
x[Dodek(x) y((Kocka(y) Iza(y, x)) M anjeOd(y, x))],

ili...

8.3.2

Viezna nost i ovisnost o kontekstu c

Primjer 8.8 "Svatko cijeni neku crvenokosu osobu": (i) Svatko ima voljenu crvenokosu
osobu: xy(Cijeni(x, y) Crvenokos(y)), (ii) Neku crvenokosu osobu vole svi: xy(Crvenokos(x) V oli(y, x)).

Primjer 8.9 Pod kojim zna enjem prve premise je sljede i zaklju ak valjan odnosno c c c nevaljan: "Svatko cijeni neku crvenokosu osobu. Svatko tko cijeni samoga sebe je samopouzdan. Dakle, neka crvenokosa osoba je samopouzdana". Dokaite konkluziju koja slijedi, a nevaljanom zaklju ku pronadite protuprimjer (tj. situaciju u kojoj su sve c premise istinite a konkluzija lana).

Rjeenje 3 Valjani zaklju ak (inferencija, argument): c

92

Poglavlje 8

Viestruka kvantikacija

Izvor viezna nosti u prirodnim jezicima ponekada je povezan s c redoslijedom u kojem se javljaju kvantikatori. Za uspjean prijevod u logiku prvog reda potrebno je znati to je sugovornik htio re i. Cesto c namjeravano zna enje moemo otkriti na osnovi konteksta u kojem se c re enica izrekla. c

8.3.3

Prijevodi pomo u funkcijskih simbola c

Intuitivno, funkcije su vrsta relacija. Oslanjaju i se na tu intuiciju, moemo c zaklju iti da ono to moemo izre i u logici prvoga reda koriste i funkcijske c c c simbole moemo, takoder, izre i pomo u relacijskih simbola. c c Primjer 8.10 otac(nikomah) = aristotel moemo iskazati kao
OtacOd(aristotel, nikomah)

Re enica c
(f )xStarijiOd(otac(x), x))

kazuje da je otac bilo koje osobe stariji od te osobe. Ako (*) iskaemo kao
xy(OtacOd(y, x) StarijiOd(y, x)),

onda tvrdimo da svaka osoba ima barem jednog oca koji je stariji od nje. Ako (*f) iskaemo kao
xy(OtacOd(y, x) StarijiOd(y, x)),

onda tvrdimo su svi o evi bilo koje osobe stariji od nje. Ono to nam zapravo c treba je tvrdnja da svatko ima barem jednog oca (*1)
xyOtacOd(y, x)

i da svatko ima najvie jednog oca (*2)

xyz[(OtacOd(y, x) OtacOd(z, x)) y = z].

Zagledajmo se u (*2): ona zabranjuje situaciju u kojoj netko ima vie od jednog oca, npr. osoba a ima oca b i oca c. Tada ne bi vrijedilo
(OtacOd(b, a) OtacOd(c, a)) b = c

jer bi antecedent bio istinit a konzekvent neistinit budu i da b i c nisu razli ita c c imena iste osobe. S druge strane, ako znamo otac(a) = b i otac(a) = c, onda moemo s pravom zaklju iti b = c. c eljeni prijevod daje nam, dakle, konjunkcija (*1)(*2). Nju moemo kra e c iskazati ovako:
(R)xy[OtacOd(y, x) StarijiOd(y, x) z(OtacOd(z, x) y = z)]

8.4

Preneksna forma

93

Kada usporedimo (*f) i (*R), o igledna je uteda na duljini zapisa koju dobivamo c koriste i funkcijske simbole. c Sve to moemo iskazati koriste i n-mjesne funkcijske simbole c moemo iskazati koriste i n + 1-mjesne relacijske simbole, te idenc titetni predikat. Takvim se prijevodom pove ava sloenost re enice. c c Primjer 8.11 Re enicu "Majka ne ije majke je mlada od Marije" iskai na dva na ina: c c c koriste i funkcijske, a zatim koriste i relacijske simbole12 . c c

Primjer 8.12 "Svaki prirodni broj je ili 0 ili ve i od nule" Moemo li iskazati ovu c
re enicu koriste i funkcijske simbole13 ? c c

8.4

Preneksna forma

Kada prevodimo re enice iz prirodnog jezika na jezik logike prvoga reda cesto c dolazimo do takvih izraza u kojima su kvantikatori i logi ki veznici pomijeani. c Primjer 8.13 Re enice poput "Svaka kocka koja je na lijevoj strani nekog tetraedra c nalazi se iza nekog dodekaedra" prikazujemo
x[(Kocka(x) y(T etra(y) LijevoOd(x, y)) y(Dodek(y) Iza(x, y))]

U nekim slu ajevima ovakav prijevod, iako prirodan, nije najprikladniji. Ponekad c je potrebno preurediti re enice tako da svi kvantikatori budu sprijeda i svi c veznici straga. za takvu re enicu kaemo da je u preneksnoj formi budu i da c c su svi kvantikatori sprijeda. Denicija 7 Ispravno sastavljena formula je u preneksnoj normalnoj formi ako ili ne sadri kvantikatore ili ima oblik
Q1 v1 Q2 v2 ...Qn vn P

gdje je svaki Qi ili ili , gdje je svaki vi varijabla, a u isf-i P ne javlja se niti jedan kvantikator. Razli iti su razlozi zbog kojih je potreban prikaz re enice u preneksnoj formi. c c Preneksna forma jasno pokazuje logi ku sloenost neke re enice. Sloenost u c c manjoj mjeri ovisi o broju kvantikatora, a u ve oj o prijelazu s na i obratno. c
12

13

1. xMladjaOd(majka(majka(x)), marija) 2. xyz[MajkaOd(y, z) MajkaOd(x, y) MladjaOd(x, marija) vw((MajkaOd(v, z) MajkaOd(w, y)) v = y w = x] Ne: x(N(x) (x = 0 x > 0))

94

Poglavlje 8

Viestruka kvantikacija

S druge strane preneksna forma je sli na disjunktivnim i konjuktivnim normalc nim formama i ekstenzivno se koristi u automatiziranim dokazivanjima teorema. Teorem 9 Za svaku re enicu postoji njezina ekvivalentna re enica u preneksnoj c c normalnoj formi (zapravo takvih re enica ima puno). c

Primjedba 4 Dokaz teorema na i cete u to ki 8.4.1. c c Za tvorbu preneksne normalne forme oslanjamo se na denicije veznika i na ekvivalencije prvoga reda: Podsjetnik:
Q(x):

1. (Pomicanje kvantikatora preko i ) Za svaku isf-u P (x) i

x(P (x) Q(x)) xP (x) xQ(x) x(P (x) Q(x)) xP (x) xQ(x) 2. (Nulta kvantikacija14 ) za svaku isf-u P u kojoj x nije slobodan: xP P xP P x(P Q(x)) P xQ(x) x(P Q(x)) P xQ(x) 3. (Zamjena vezanih varijabli) Za svaku isf-u P (x) i varijablu y koja se ne javlja u P (x): xP (x) yP (y) xP (x) yP (y) 4. (DeMorganovi zakoni za kvantikatore) xP (x) xP (x) xP (x) xP (x) 5. (Supstitucija ekvivalentnih isf-a) /S(P ) i S(Q) ozna avaju c re enice cije su komponente isf-e P i Q/ c (P Q) (S(P ) S(Q))

Zadatak 47 Iskaimo re enicu u xP (x) yQ(y) u preneksnoj formi! c Odgovor 7 1. Zamjenimo kondicional s disjunkcijom i negacijom koje jasnije reagiraju prema kvantikatorima: xP (x)yQ(y).2. U dobivenoj disjunkciji primijenimo DeMorganove zakone: xP (x) yQ(y). 3.Nulta kvantikacija:
14

Ako u re enici P koja ne sadri slobodne varijable pokuamo upisati bilo koje ime, to c ne cemo mo i u initi, zato je pitanje koji predmet zadovoljava P istovjetno s pitanjem je li P c c istinito.

8.4

Preneksna forma

95

Zamjena isf-e a s njezinim ekvivalentom b daje: xy(P (x) Q(y)).

x(P (x) yQ(y)). 4. Nulta kvantikacija nad a daje b: y(P (x) Q(y)). | {z }
a

x(P (x) xQ(x)). 2. Nulta kvantikacija: x(P (x) R(b)) x(P (x) xQ(x)). 3. Distribucija prema : x(P (x) R(b)) x(P (x) Q(x)). 4. Denicija : x(P (x) R(b)) x(P (x) Q(x)). 5. DeMorgan: x(P (x) R(b)) x(P (x) Q(x)). 6. Zamjena varijabli: x(P (x) R(b)) z(P (z) Q(z)). 7. Nulta kvantikacija: x((P (x) R(b)) z(P (z) Q(z))). 8. Nulta kvantikacija i denicija za : xz((P (x) R(b)) (P (z) Q(z))).

Primjer 8.14 Primjer primjene strategije "iznutra prema vani": 1. (xP (x)R(b))

Primjer 8.15 Re enicu iz prethodnog primjera 8.13: c

}| { z }| { z x[(Kocka(x) y (T etra(y) LijevoOd(x, y))) y (Dodek(y) Iza(x, y))] |{z} |{z}
a b A K

moemo prikazati u ekvivalentnoj preneksnoj formi:

xyz[(Kocka(x) T etra(y) LijevoOd(x, y))) (Dodek(z) Iza(x, z))] Moemo uo iti da nismo jednostavno premjestili kvantikatore na po etak. y je pod c c |{z}
a

utjecajem jer se nalazi u antecedensu kondicionala. Budu i je A K A K, c taj ce kvantikator po DeMorganovim zakonima postati univerzalan.

Gornji primjer postupno analiziramo (koriste i u zapisu predikata samo njic hovo po etno slovo): c x[(K(x) y(T (y) L(x, y))) y(D(y) I(x, y))] x[(K(x) y(T (y) L(x, y))) y(D(y) I(x, y))] (denicija ) x[y(K(x)T (y)L(x, y))y(D(y)I(x, y))] (nulta kvantikacija+supstitucija) x[y(K(x) T (y) L(x, y)) y(D(y) I(x, y))] (DeMorgan) x[y(K(x) T (y) L(x, y)) z(D(z) I(x, z))] (zamjena varijabli) xy[(K(x)T (y)L(x, y))z(D(z)I(x, z))] (nulta kvantikacija) xyz[(K(x)T (y)L(x, y))(D(z)I(x, z))] (nulta kvantikacija) xyz[(K(x) T (y) L(x, y)) (D(z) I(x, z))] (denicija ) Zadatak 48 Neka varijabla x nije slobodna u isf-i Q. Dokaite ekvivalencije:
a) xP Q x[P Q], b) xP Q x[P Q], c) Q xP x[Q P ],

96

Poglavlje 8
d) Q xP x[Q P ]!

Viestruka kvantikacija

Ozna ite zvjezdicom korake koji ne bi bili doputeni ako bi varijabla x bila slobodna u c Q!

Odgovor 8 a)
xP Q xP Q xP Q xP xQ x[P Q] x[P Q] xP Q xP x[Q P ] x[Q P ] xP Q xP xQ xP x[Q P ] x[Q P ].

c)
Q

d)
Q

8.4.1

Dokaz teorema o preneksnoj normalnoj formi

Teorem 10 Za svaku isf-u P postoji isf Q u prenesknoj normalnoj formi takva da P Q. Za dokazati postojanje preneksne normalne forme za bilo koju isf-u logike prvoga reda moramo se osloniti na dokazni postupak stroge indukcije (matemati ke indukcije, pogledajte 17). Taj postupak moemo primijeniti zahvaljuju i c c cinjenici da je pojam isf-e deniran na induktivan na in: opisom osnovnih slu ac c jeva (atomarne isf-e), opisom na ina kako se iz danih isf-a dobivaju nove, te c navodenjem cinjenice da isf-e ne mogu nastati ni na koji drugi na in. Ako c pokaemo [osnovni korak] da za atomarne isf-e vrijedi traeno i ako pokaemo [induktivni korak] da ako traeno vrijedi za dane isf-e, onda ono vrijedi i iz njih

8.4

Preneksna forma

97

dobivenim isf-ama, tada cemo pokazati da traeno vrijedi za sve isf-e, jer su one ili atomarne ili su dobivene po pravilima tvorbe. U osnovnom koraku trebamo dokazati da svaka atomarna isf ima svoju preneksnu formu. Po deniciji preneksne forme, atomarna isf ve jest u preneksnoj c normalnoj formi jer ne sadri kvantikatore. U induktivnom koraku moramo pokazati da se traeno svojstvo "nasljeduje" u primjeni pravila tvorbe za sloene isf-e. Budu i da pravila tvorbe pokrivaju nasc tanak novih isf-a iz ve danih putem primjene veznika i kvantikatora, potrebno c je ispitati svaki mogu i na in dobivanja novih isf-a. c c [Slu aj P ] Pretpostavimo da P ima svoju preneksnu formu. Dakle, za neku c isf-u S bez kvantikatora vrijedi
P Q1 v1 ...Qn vn S ,

gdje je svaki Qi ili ili , gdje je svako vi varijabla, a u isf-i S ne javlja se niti jedan kvantikator. Denirajmo funkciju alt koja mijenja kvantikatore: ako je Qi univerzalni kvantikator, alt(Qi ) = ako je Qi egzistencijalni kvantikator. Po na elu zamjene ekvivalentnih isf, c
P Q1 v1 ...Qn vn S .

Primjenom DeMorganovog zakona dobivamo traenu preneksnu formu:

alt(Q1 )v1 ...alt(Qn )vn S .

[Slu aj R S ] Pretpostavimo da R i S imaju svoju preneksnu formu. Dakle, c za neke isf-e F i G bez kvantikatora vrijedi:
R Q1 v1 ...Qn vn F , S Qn+1 vn+1 ...Qn+k vn+k G.

Oslanjaju i se na na elo zamjene varijabli, zamijenimo sve pojave varijabli v1 , ..., vn+k c c u kvantikatorskom dijelu i u matricama F i G s novim varijablama w1 , ..., wn+k . Varijable w1 , ..., wn+k trebaju se razlikovati i od varijabli, ako takvih ima, cije v su pojave slobodne u F i G. Ozna imo s Fw i Gv matri ne isf-e koje dobivamo c c w takvom zamjenom varijabli. Dobivamo:
v R Q1 w1 ...Qn wn Fw , S Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k Gv . w

Na kraju, oslanjaju i se na cinjenicu da niti jedna varijabla w1 , ..., wn+k nema c slobodnu pojavu u F i G, koritenjem na ela "nulte kvantikacije" za -slu ajeve c c i na ela distributivnost prema , dobivamo traenu preneksnu formu: c
v Q1 w1 ...Qn wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fw Gv ). w

98

Poglavlje 8

Viestruka kvantikacija

[Slu aj R S ] Pretpostavimo da R i S imaju svoju preneksnu formu. c Dakle, za neke isf-e F i G bez kvantikatora vrijedi:
v R Q1 v1 ...Qn vn Fw , S Qn+1 vn+1 ...Qn+k vn+k Gv . w

Oslanjaju i se na na elo zamjene varijabli, zamijenimo sve pojave varijabli v1 , ..., vn+k c c u kvantikatorskom dijelu i u matricama F i G s novim varijablama w1 , ..., wn+k . Varijable w1 , ..., wn+k trebaju se razlikovati i od varijabli, ako takvih ima, cije su pojave slobodne u F i G. Dobivamo:
v R Q1 w1 ...Qn wn Fw , S Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k Gv . w

Koriste i na ela iz zadatka na str. 48 i cinjenicu da niti jedna varijabla w1 , ..., wn+k c c nema slobodnu pojavu u F i G, dobivamo traenu preneksnu formu:
v alt(Q1 )w1 ...alt(Qn )wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fw Gv ). w

[Slu aj xP ] Pretpostavimo da P ima svoju preneksnu formu. Dakle, za c neku isf-u N u preneksnoj formi vrijedi:
P N.

Koriste i na elo supstitucije ekvivalentnih isf-a, dobivamo traenu preneksnu c c formu:

xN .

Zadatak 49 Dokaite slu ajeve P Q, P Q i xP ! c Odgovor 9 (Slu aj P Q) Zaklju ujemo sli no kao za konjunkciju i uz potrebne c c c modikacije dobivamo
v Q1 w1 ...Qn wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fw Gv ). w

[Slu aj P Q] Kombiniramo dokaz za kondicional i konjunkciju i dobivamo c najprije:

v [alt(Q1 )w1 ...alt(Qn )wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fw Gv )] w v [Q1 wn+k+1 ...Qn w2n+k alt(Qn+1 )w2n+k+1 ...alt(Qn+k )w2n+2k (Gv Fw )] w

a zatim:
alt(Q1 )w1 ...alt(Qn )wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k Q1 wn+k+1 ...Qn w2n+k alt(Qn+1 )w2n+k+1 ...alt(Qn+k )w2n+2k v F v ). (Gw w

8.4

Preneksna forma

99

c c [Slu aj xP ] Zaklju ujemo sli no kao kod univerzalnog kvantikatora i dobic vamo:
xN .

Zadatak 50 Primjenite postupak koji se koristio u gornjem dokazu da biste odredili jednu preneksnu formu za isf-u:
(xP (x) R(b)) x(P (x) xQ(x)). Primjenimo strategiju "iznutra prema vani" i izdvojimo slu ajeve: c (xP (x) R(b)) x(P (x) xQ(x)). | {z } {z } | 1 2 | {z } 3 | {z }
4

Slu aj 1: x(P (x) R(b)). Slu aj 2: y(P (x) Q(y)). Slu aj 3: xy(P (x) Q(y)). c c c Slu aj 4: zuv[(P (z) R(b)) (P (u) Q(v))]. c

Poglavlje 9 Metode dokaza za kvantikatore

Trebamo otkriti metode dokaza koje ce nam omogu iti da dokaemo sve i samo c valjane implikacije logike prvog reda. Drugim rije ima, cilj nam je prona i c c metode dokaza koje ce nam omogu iti da dokaemo sve ono to slijedi zahc valjaju i zna enju kvantikatora, predikata identiteta i istinitosno-funkcionalnih c c veznika. Rezultiraju i deduktivni sustav, poput onoga koji ce biti izloen ovdje, c zaista ostvaruje ovaj cilj, ali dokaz za tu cinjenicu moramo odgoditi za kasnije. Po injemo s analizom neformalnih obrazaca zaklju ivanja. Najprije cemo c c razmotriti dokaze u kojima se javlja jedan kvantikator, a zatim cemo razmotriti viestruku i raznorodnu kvantikaciju.

9.1

Valjani koraci s kvantikatorima

Cetiri su osnovna koraka s kvantikatorima, a u svakom paru jedan ide u suprotnom smjeru od drugoga.

9.1.1

Univerzalna eliminacija

Pretpostavimo da nam je kao premisa zadana tvrdnja da je svaki predmet u domeni diskursa ili kocka ili tetraedar. Pretpostavimo dalje da znamo da je predmet c u domeni. Slijedi, naravno, da je c ili kocka ili tetraedar. Op enito, pretpostavimo da smo ustanovili da xS(x) i da znamo da c imenuje c predmet u podru ju rasprave. Tada moemo s pravom zaklju iti da S(c). c c Doista nije mogu e da neto vrijedi za svaki predmet a da ne vrijedi za c pojedini. To na elo nazivamo univerzalnom instancijacijom ili univerzalnom c eliminacijom. Tradicionalni naziv je: aksiom silogizma. Uo imo da zahvaljuju i c c univerzalnoj instancijaciji moemo polaze i od ve poznate re enice koja po inje c c c c c c s kvantikatorom x(...x...) do i do re enice (...c...) u kojoj je kvantikator uklonjen.

9.1.2

Egzistencijalna introdukcija

Korak dokaza za uvodenje je takoder vrlo jednostavan, no unato jednosc tavnosti, on je vaan jer nam omogu uje da uvedemo taj kvantikator. Pretc postavimo da smo utvrdili da je predmet cije je ime c - maleni tetraedar. Na osnovi toga slijedi da je neki premet maleni tetraedar. Nije mogu e da neki c uvjet ispunjava predmet ciji je ime c a da pri tome taj isti uvjet ne ispunjava niti jedan predmet. Op enito, ako smo ustanovili da S(c), onda moemo zaklju iti c c xS(x).Ovaj se korak naziva egzistencijalnom generalizacijom ili egzistencijalnom introdukcijom. 100

9.1

Valjani koraci s kvantikatorima

101

U matemati kim dokazima, poeljni na in dokazivanja egzistencijalne tvrdc c nje je konstruktivan. Naime, pokae se koji predmeti ispunjavaju odredeni uvjet, a zatim se primijeni egzistencijalna generalizacija.

Primjer 9.1 xyz : x2 + y 2 = z 2 . Za dokaz ovakve egzistencijalne tvrdnje pokae

se na instancu koja zadovoljava uvjet. Ovdje je to trojka brojeva < 3, 4, 5 >, jer 32 + 42 = 52 . Zatim se primjeni egzistencijalna introdukcija (u ovom slu aju triput). c

Valjanost ovih koraka nije beziznimna u prirodnom jeziku, gdje nije zadovoljen uvjet da svako ime imenuje neku postoje u stvar. c

Primjer 9.2 "Djed Mraz ne postoji. Dakle, postoji neto to ne postoji."

Zadatak 51 Formalizirajte gornji primjer!

Odgovor 10

Primjer 9.3
x[Kocka(x) V eliko(x)] x[V eliko(x) LijevoOd(x, b)] Kocka(d) x[V eliko(x) LijevoOd(x, b)] Dokaz. Koriste i univerzalnu instancijaciju dobivamo:1. ako je d kocka, onda je d veliko c i 2. ako je d veliko onda je d lijevo od b. Koriste i modus ponens nad 1. i premisom d c je kocka dobivamo da je d veliko. Ponovna primjena modus ponens-a daje nam da je d lijevo od b. Time smo dobili da je d veliko i da je d lijevo od b. Dakle, po egzistencijalnoj introdukciji neto je veliko i lijevo od b.

102

Poglavlje 9

Metode dokaza za kvantikatore

Osim egzistencijalne introdukcije, postoje i drugi na ini da se dokae egzisc tencijalna re enica. Moemo koristiti dokaz kontradikcijom (reductio ad absurc dum) pretpostavljaju i xP (x) i izvode i iz toga . Ovakava metoda dokazic c vanja je manje zadovoljavaju a jer ne pokazuje na predmet koji zadovoljava c P (x). U intuicionisti koj logici takav dokaz nije prihvatljiv. c Za zapamtiti 1. Univerzalna instancijacija: Iz xS(x) izvedite S(c) ako c ozna ava neki predmet iz predmetnog podru ja. c c 2. Egzistencijalna generalizacija: Iz S(c) izvedite xS(x) ako c ozna ava neki predmet iz predmetnog podru ja. c c

9.1.3

Metoda egzistencijalne instancijacije

Egzistencijalna instancijacija je jedna od zanimljivijih i "pronjenijih" metoda dokaza. Ona omogu uje da dokaemo rezultate polaze i od ezgzistencijalne c c re enice. Neka predmetno podru je obuhva a svu djecu i neka nam je re eno c c c c da su neka djeca kod ku e. Na osnovi ovih cinjenica ne moemo ni za koje c odredeno dijete, recimo za Martina, znati je li kod ku e. No ono to moemo c u initi jest to da damo "privremeno ime" jednom od one djece koja su kod ku e. c c To ime moemo koristiti da bismo ozna ili dijete koje zadovoljava dani uvjet c paze i pri tome da to ime ne bude istovjetno ni s jednim imenom koje se ve c c javlja u premisama. U svakodnevnom ivotu ovakvo se zaklju ivanje javlja kada znamo da neka c osoba zadovoljava odredeni uvjet ali ne znamo koja je to osoba. Primjer 9.4 Jack Trbosjek je ime koje je Scotland Yard dao nepoznatom po initelju c viestrukih ubojstava. na taj na in uvedeno je ime koje referira na osobu koja je izvrila c zlo in ma tko ona bila. c Osnovna strategija je sljede a. Ako je dokazano ili premisama zadano da c xS(x), onda moemo dodijeliti ime jednom od onih objekata koji zadovoljavaju S(x) pod uvjetom da se to ime ne koristi ni u jednoj re enici. Neka je to novo c ime c. Tada moemo pretpostaviti da S(c) i dalje ga koristiti u dokazu. Uo imo c

9.1

Valjani koraci s kvantikatorima

103

da S(c) nije konkluzija, nego pretpostavka poddokaza. Ovo se pravilo naziva pravilom egzistencijalne instancijacije ili eliminacije. U matemati kim i logi kim dokazima takav se korak uvodi izrazom "neka c c je c (predmet) ono to zadovoljava taj-i-taj uvjet" ili "nazovimo predmet koji zadovoljava taj i taj uvjet predmetom c". Primjer 9.5
x[Kocka(x) V eliko(x)] x[V eliko(x) LijevoOd(x, b)] xKocka(x) x[V eliko(x) LijevoOd(x, b)] Prve dvije premise su istovjetne kao i u prethodnom primjeru, no tre a je "slabija". Ako c bismo mogli eliminirati iz tre e premise, onda bismo imali situaciju jednaku onoj u c prethodnom primjeru. Dokaz: Po tre oj premisi postoji predmet koji je kocka. Neka je c "e" ime za jedan od takvih predmeta. Postupimo isto kao i prije i do i cemo do toga da c je e velik i lijevo od b. Egzistencijalnom introdukcijom dolazimo do eljene konkluzije.

Zadatak 52 Formalizirajte gornji dokaz.

Odgovor 11

Moramo paziti da u egzistencijalnoj eliminaciji uvijek uvedemo novo ime. U protivnom mogli bismo do i do neeljenih posljedica. c
c Primjer 9.6 Jedna neeljena posljedica bila bi kada bismo zadovoljive premise u inili nezadovoljivim. Na primjer da smo u prethodnom primjeru iskoristili ime b doli bismo do konkluzije xLijevoOd(x, x) to nije mogu e. Tada bismo trebali zaklju iti da su c c premise nezadovoljive, a to nije slu aj. c

104

Poglavlje 9

Metode dokaza za kvantikatore

9.1.4

Metoda op enitog kondicionalnog dokaza c

Jedna medu najvanijim metodama uklju uje zaklju ivanje o nekom proizvoljnom c c objektu radi dokazivanja neku op enite tvrdnje o svim predmetima. Ta se metoda c naziva op enitom metodom kondicionalnog dokaza. Ona je snanija verzija c kondicionalnog dokaza, a po pristupu je sli na metodi egzistencijalne instanc cijacije.
c c Primjer 9.7 Neka podru je rasprave obuhva a studente nekog fakulteta. Dobili smo neke informacije o njima u premisama. Pretpostavimo da pod tim premisama moemo dokazati da je Doris, student-ica zike bist-ra/ar. Kako bismo mogli dokazati da su svi studenti zike na tom fakultetu bistri?

Na prvi pogled cini se da ne bismo nikako mogli do i do takve konkluzije c osim ako Doris nije jedin-a/i student/ica zike na tom fakultetu. Ono tovrijedi za pojedini predmet ne mora i naj e e ne vrijedi za sve. Ali to moemo re i o c c c slu aju kada na dokaz da je Doris bist-ra/ar ne koristi nita to bi bilo svojstveno c Doris-u? to ako na temelju premisa nita drugo ne znamo o Doris ve samo c to da je on/a student/ica izike? to ako bi se dokaz mogao jednako dobro primijeniti na bilo kojeg studenta zike? Svatko tko poloi Logiku I. s 5 je bistar. Svi studenti zike su poloili Logiku I. s 5. Svi studenti zike su bistri. Dokaz 8 Dokaz: Neka se ime "Doris" odnosi na proizvoljnog (bilo kojeg studenta zike. Po drugoj premisi, Doris je poloi-o/la ispit iz Logike I s 5. Po prvoj premisi, slijedi da je Doris bist-ra/ar. No budu i je Doris proizvoljno odabrani c student zike, slijedi da su sudenti zike bistri. Drugim na inom ovo na elo zaklju ivanja mogli bismo iskazati rije ima. c c c c "to vrijedi za bilo koga, vrijedi za sve". Ova metoda je cesta u matematici. neka imamo za dokazati x[P (x) c c Q(x)] iz nekih premisa. Najizravniji na in za u initi to jest pretpostaviti da neki proizvoljni predmet pod imenom c, imenom koje se ina e drugdje ne koristi, c zadovoljava P (x). Dakle, pretpostavljamo P (c) i pokuavamo dokazati Q(c). Ako uspijemo u tome, imamo pravo tvrditi x[P (x) Q(x)]. Zamislimo da ho emo dokazati da svaki prost broj ima iracionalni kvadratni c korijen. Za op i kondicionalni dokaz moramo pretpostaviti da je p proizvoljni c prosti broj. Na je cilj pokazati da je p iracionalan. ako uspijemo u tome, op i c iskaz je dokazan.
c Primjer 9.8 Neka je p proizvolji prost broj. Budu i da je prost, slijedi k2 /p N p Q.

k/p N , te zato k 2 /p N k 2 /p2 N . Za reductio pretpostavimo da je

9.1

Valjani koraci s kvantikatorima

105

Zapiimo ga u najmanjem razlomku kao p = n/m. Moemo provjeriti da n i m nisu djeljivi s p bez ostatka. Kvadratiraju i obje strane dobivamo: p = n2 /m2 i zato pm2 = c n2 . Ali tada slijedi da je n2 djeljivo s p, pa zato n je djeljivo s p i n2 je djeljivo s p2 .Iz posljednjeg slijedi da je pm2 djeljivo s p2 , pa onda je i m2 djeljivo s p. Ali tada je i m djeljivo s p. Time smo pokazali da su i n i m djeljivi s p to proturje i naem izboru n-a c i m-a. Ova kontradikcija pokazuje da je doista p iracionalan.

Odgovor 12 Prikazat cemo samo dokaz za x/y x2 /y 2 . x/y promatramo kao tvrdnju: x/y z(y z = x). Umjesto x y piemo m(x, y), a umjesto x2 piemo k(x, x). U dokazu koristimo kao premise deniciju kvadratne funkcije (1) i jedan teorem asocijativnosti (2) (xy)(zu) = (xz)(yu)

9.1.4.1

Univerzalna generalizacija

U formalnim sustavima dedukcije, metoda op eg kondicionalnog dokaza obi no c c se razdvaja u dva dijela: u kondicionalni dokaz i u jednu metodu za dokazivanje posve op enitih re enica xS(x). Ova druga metoda se naziva univerzalnom c c generalizacijom ili univerzalnom introdukcijom. Ona nam kae da ako moemo uvesti novo ime c za proizvoljni predmet iz predmetnog podru ja i tako dokazati c re enicu S(c), onda moemo zaklju iti xS(x). c c

106 Primjer 9.9

Poglavlje 9

Metode dokaza za kvantikatore

Uvodimo novo ime d koje zastupa proizvoljnog clana domene. Primijenjuju i univerzalnu c instancijaciju dvaputa dobivamo 1. ako je d kocka, onda je d maleno i 2. d je kocka. Po modus ponens dobivamo da je d maleno. Ali d ozna ava proizvoljni objekt u domeni, pa c onda xM aleno(x) slijedi po univerzalnoj generalizaciji.

x[Kocka(x) M aleno(x)] xKocka(x) xM aleno(x)

Svaki dokaz koji koristi op eniti kondicionalni dokaz moemo pretvoriti u c dokaz koji koristi univerzalnu generalizaciju zajedno s metodom kondicionalnog dokaza. Pretpostavimo da smo uspjeli dokazati x[P (x) Q(x)] koriste i c op i kondicionalni dokaz. To bismo mogli u segmentiranom obliku u initi na c c sljede i na in. Prvo bismo uveli novo ime c koje bi zastupalo proizvoljni predc c c met. Znamo da moemo dokazati P (c) Q(c) to smo i u inili u originalnom dokazu. ali budu i da je c proizvoljni objekt, moemo generalizirati i do i do c c x[P (x) Q(x)]. No mogli bismo takoder univerzalnu generalizaciju promatrati kao poseban slu aj op eg kondicionalnog dokaza. Na primjer, ako bismo eljeli dokazati c c xS(x) mogli bismo zapo eti s uvjetom koji zadovoljavaju svi predmeti, npr. c x = x ili Stvar(x) i do i do konkluzije koja je logi ki ekvivalentna x[x = c c x S(x)]. Primjer 9.10
xKocka(x) xM aleno(x) x[Kocka(x) M aleno(x)]

Dokaz 9 Neka je d proizvoljni predmet iz domene. Iz prve premise univerzalnom eliminacijom dobivamo da je d kocka. Istim postupkom dobivamo da je d maleno. Po introdukciji konjukcije dobivamo da je d malena kocka. Budu i je d c proizvoljni predmet, slijedi da su svi predmeti u domeni malene kocke.

c c Zadatak 53 Izradite neformalni dokaz za sljede i zaklju ak: x[(B(x) T (x)) M (x)] y[(T (y) M (y)) S(y)] x(B(x) T (x)) zS(z)

Odgovor 13 Po tre oj premisi znamo da postoji stvar koja je B i T. Nazovimo c je b. Po prvoj premisi znamo da je ona M. Po drugoj premisi ona je S. Dakle, neto je S.

9.2

Dokazi s raznorodnim kvantikatorima

107

c c c Zadatak 54 Izradite dokaz za sljede i zaklju ak ako je to mogu e, u protivnom napravite protuprimjer u Tarskis world. x[(V eliko(x) T etraedar(x)) Iza(x, b)] y[(T etraedar(y) IstiOblik(y, b)) M aleno(y)] xV eliko(x) xT etraedar(x)) zM aleno(z)

9.2

Dokazi s raznorodnim kvantikatorima

Nema posebnih pravila za dokaze s raznorodnim kvantikatorima. Ali trebamo biti paljivi kada je rije o uvodenju novih imena. c Primjer 9.11
y[Djevojka(y) x(M omak(x) V oli(x, y))] x[M omak(x) y(Djevojka(y) V oli(x, y))]

U prirodnom jeziku: Postoji djevojka koju svi momci vole. Dakle, svaki momak voli neku djevojku Dokaz 10 Dokaz. Pretpostavimo premisu. Barem jednu djevojku vole svi momci. Neka je to djevojka c. Primijenimo generalni kondicionalni dokaz. Neka je d proizvoljni momak. elimo dokazati da on voli neku djevojku. Ali svi momci vole c, tako i d voli c. Zato d voli neku djevojku, po egzistencijalnoj generalizaciji. A kako je d proizvoljno odabran slijedi da svaki momak voli neku djevojku.

Primjer 9.12
x[M omak(x) y(Djevojka(y) V oli(x, y))] ? y[Djevojka(y) x(M omak(x) V oli(x, y))]

Dokaz 11 Ovaj nevaljani zaklju ak pokuajmo dokazati u pseudo-dokazu. Pretc postavimo premisu, tj. da svaki momak voli neku djevojku. Neka je proizvoljni momak - e. Po premisi e voli neku djevojku. Uvedimo ime f za djevojku koju e voli.Budu i da je e proizvoljno ime slijedi da svi momci vole djevojku f. Po c egzistencijalnoj generalizaciji dobivamo da neku djevojku svi momci vole. Vano je uvidjeti zato je gornje zaklju ivanje neispravno. Pogledajmo kako c je ime f dolo u dokaz: kao ime djevojke koju prozvoljni e voli. Ali za nekog drugog momka mogli smo imenovati neku drugu djevojku. Kada govorimo o univerzalnoj generalizaciji i proizvoljnom objektu vano je da taj proizvoljni objekt

108

Poglavlje 9

Metode dokaza za kvantikatore

ne smije imati nikoja svojstva osim pretpostavljenih. No kada smo imenovali djevojku koju momak e voli, onda je e prestao biti proizvoljan (tj. lien svih svojstava i odnosa). Za zapamtiti Neka su S(x), P (x) i Q(x) ispravno sastavljene formule. 1. Egzistencijalna instancijacija: Ako smo dokazali xS(x), onda moemo odabrati novi simbol individualne konstante c koji zastupa bilo koji predmet koji zadovoljava S(x) i pretpostaviti S(c). 2. Op eniti kondicionalni dokaz: Ako elimo dokazati x[P (x) c Q(x)], onda moemo odabrati novi simbol individualne konstante c, pretpostaviti P (c) i dokazati Q(c) paze i pri tome da Q ne sadri niti c jedno ime koje je eventualno bilo uvedeno putem egzistencijalne instancijacije a pod pretpostavkom P (c). 3. Univerzalna generalizacija: Ako elimo dokazati xS(x), onda moemo odabrati novi simbol individualne konstante c i dokazati S(c) paze i pri tome da S(c) ne sadri niti jedno ime koje je eventuc alno bilo uvedeno putem egzistencijalne instancijacije nakon uvodenja konstante c. Zadatak 55 Otvorite Quantier Strategy 1 iz Fitch Exercise Files.

9.2.1
9.2.1.1

Poznati dokazi
Euklidov teorem

Malo znamo o Euklidu, osim da je ivio i nau avao u Aleksandriji u III. st. c pr. Kr. Njegovi najpoznatiji spisi su Elementi geometrije.Iako nema mnogo geometrijskih i aritmeti kih sadraja koje bismo mogli pripisati Euklidu kao njec gov izvorni rezultat, ipak Euklidov je poloaj u povijesti znanosti posve izniman. On je prvi ostvario Aristotelov ideal znanosti izgraduju i sustav geometrije kao c strogi deduktivni sustav. U tom sustavu 35 re enica (23 denicije, 5 postulata i c 8 op enitih pojmova)ima ulogu premisa iz kojih putem dokaza bivaju izvedene c glavne geometrijske tvrdnje15 . Epohalni Euklidov obrat nije, dakle, u novom sadraju nego u novom obliku znanosti. Takav oblik znanosti nazivamo aksiomskim sustavom.
15

Primjeri (korijeni denicije to ke seu do elejaca i pitagorejaca; 5. postulat je naputen u c neeuklidskim geometrijama; 8. op enita ideja ne mora vrijediti kada se primjeni na beskona ne c c skupove): Denicije 1.To ka je ono to nema dijelova. c Postulati: 5. Ako jedan pravac sije e druga dva pravca, onda se ta dva pravca beskona no produena c c sijeku s one strane s koje je zbroj kutova na presjeku manji od dva prava kuta. Op enite ideje: c 8. Cjelina je ve a od svog dijela. c

9.2

Dokazi s raznorodnim kvantikatorima

109

Primjer koji cemo analizirati nije geometrijski nego aritmeti ki i predstavlja c rezultat koji se pripisuje Euklidu. Rije je o takozvanom Euklidovom teoremu po c kojemu ne postoji najve i prost broj: xy(P rost(y) y = x), gdje se varijable c proteu nad skupom prirodnih brojeva. Izvorni dokaz: Prostih brojeva ima vie od bilo koje proizvoljne mnoine prostih brojeva. Neka su A, B i C prosti brojevi. Kaem da ima ve eg prostog broja od A, B i C. Uzmimo najmanji broj DE koji je c mjerljiv s A, B i C. Dodajmo jedinicu DF k DE. Tada EF ili jest ili nije prost broj. Prvo, neka je EF prost broj. Onda je pronaden prost broj koji je ve i od A, B i C. Dalje, neka EF nije prost broj. Stoga je djeljiv c s nekim prostim brojem. Neka je taj broj G. Tvrdim da G nije jednak ni s jednim od brojeva A, B i C. Ako je to ipak mogu e, neka tako bude. c Budu i da je DE mjerljiv s A, B i C, mora biti mjerljiv i s G (ako je G c jednak nekom od njih). Ali G mjeri EF, a tada mora mjeriti i ostatak jedinicu DF to je besmisleno (*prosti brojevi su ve i od1!) dakle, G c nije jednak niti jednom od brojeva A, B i C. A po hipotezi je prost broj. Zato,smo pronali prost broj ve i od proizvoljnih prostih brojeva A, B c i C. Modicirani dokaz: Neka je a proizvoljni prirodni broj. Neka je b produkt svih prostih brojeva manjih od a. Zato svaki prost broj manji od a dijeli b bez ostatka. Dalje, neka je s(b) = b + 1. Svaki prost broj dijeli s(b) s ostatkom 1. Ali znamo da se s(b) kao i svaki broj moe c faktorizirati u proste brojeve. Neka je c jedan od njih. O igledno je da c mora biti ve i ili jednak s a (jer svi prosti brojevi manji od a dijele c c s ostatkom 1). Ali a je proizvoljan, pa zato za svaki broj postoji prost

110

Poglavlje 9 broj koji je ve i od ili jednak s njime. c

Metode dokaza za kvantikatore

Analizirajte pomo u Fitch-a izvorni dokaz kojeg moete uzeti na adresi c http://www.vusst.hr/~logika/2003/euklid.prf Slue i se gore skiciranim "modiciranim dokazom" otkrijte koje se premise c koriste u dokazu i kakav je njihov logi ki status (i.e. jesu li aksiomi, denicije c ili teoremi). U dokazu se koriste pokrate (TautCon, tautoloke posljedice). Osv-

9.2

Dokazi s raznorodnim kvantikatorima

111

jeite pam enje s ovim dokazom c http://www.vusst.hr/~logika/2003/mtt.prf a zatim sami dokaite jednu tautoloku posljedicu koja se koristi u dokazu http://www.vusst.hr/~logika/2003/prosirMTT.prf 9.2.1.2 Paradoks brija a c

U jednom je gradi u bio brija koji je brijao sve one i samo one koji nisu brijali c c sami sebe. Pri u moemo formalizirati ovako: c zx[BrijaIz(x, z)y(M ukaracIz(y, z) (Brije(x, y) Brije(y, y)))] c s Naizgled nema nikakvih logi kih prepreka za postojanje takvog gradi a. No, c c evo dokaza da takvog gradi a ne moe biti. c Dokaz 12 Navodni dokaz. pretpostavimo da postoji takav gradi . Nazovimo c ga Gradin i brija a u njemu Frane. Po pretpostavci Frane brije sve one i samo c one mukarce koji ne briju sami sebe. Frane ili brije samoga sebe ili ne brije. U prvom slu aju Frane sebe brije, pa slijedi da se ne brije jer on ne brije one c mukarce koji se briju sami. U drugom slu aju, on sebe ne brije, ali kako Frane c brije sve one koji se ne briju sami, on mora brijati sebe. Iz svake mogu nosti c slijedi apsurd. Ispituju i pojedine slu ajeve (isklju enje disjunkcije) izveli smo c c c kontradikciju iz po etne pretpostavke. Kontradikcija pokazuje da je po etna c c pretpostavka lana, pa zaklju ujemo da takvog gradi a nema niti moe biti. c c Seksisti ka pristranost u dokazu: ako je brija ena, onda nema paradoksa. c c Ono to dokaz pokazuje jest da ako postoji takav gradi onda lokalni brija dolazi c c iz nekog drugog grada ili je brija ena. Dokaz pokazuje da je sljede a re enica c c c valjana re enica prvoga reda: c zx[M ukaracIz(x, z) y(M ukaracIz(y, z) (Brije(x, y) s s Brije(y, y)))] Zadatak 56 Pokuajte iskazati gornju re enicu u prirodnom jeziku16 . c

16

zx[MukaracIz(x, z) y(MukaracIz(y, z) (Brije(x, y) s s Brije(y, y)))] zx[MukaracIz(x, z) y(MukaracIz(y, z) (Brije(x, y) Y Brije(y, y)))] s s Mukarci iz bilo kojeg grada ili briju nekog mukarca ili taj mukarac ne brije sebe.

Poglavlje 10 Formalni dokazi i kvantikatori

10.1 Pravila za univerzalni kvantikator

10.1.1 Univerzalna elminacija ( Elim, uklanjanje univerzalnog kvantikatora)

xS(x) . . . S(c)

Ako smo ustanovili da

xS(x)

i ako je c ime nekog predmeta iz domene na koju se odnose re enice naeg jezika, c onda moemo zaklju iti daS(c). Tradicionalni iskazi: to vrijedi za sve, vrijedi c i za pojedine. Uo imo da smo polaze i od re enice u kojoj se javlja univerzalni c c c kvantikator doli do re enice u kojoj je izostavljen. c

10.1.2 Op eniti kondicionalni dokaz i univerzalna c introdukcija ( Intro, uvodenje univerzalnog kvntikatora)
c P (c) . . . Q(c) B x(P (x) Q(x)) c se ne javlja izvan poddokaza u kojem je uveden. c . . .

P (c) B xP (x) c se ne javlja izvan poddokaza u kojem je uveden. Ako za proizvoljni predmet kojemu smo dodijelili ime c moemo dokazati P (c), onda moemo zaklju iti da c xP (x).

U varijanti kondicionalnog dokaza: ako pod pretpostavkom da P (c) vrijedi za 112

10.2

Pravila za egzistencijalni kvantikator

113

c proizvoljni predmet c moemo dokazati daQ(c), onda moemo zaklju iti

x(P (x) Q(x)).

Vano je uvijek upotrebiti novo ime jer to ime "pokuava referirati" na proizvoljni predmet, predmet o kojemu ne znamo nita (odnosno u varijanti op enitog kondic cionalnog dokaza: predmet o kojemu ne znamo nita osim da ispunjava uvjet u pretpostavci poddokaza).

10.2
10.2.1
S(c) . . . xS(x)

Pravila za egzistencijalni kvantikator

Egzistencijalna introdukcija

Ako smo ustanovili da S(c), onda moemo zaklju iti da c

xS(x).

10.2.2

Egzistencijalna eliminacija

xS(x) . . . c . . . Q S(c)

Q c se ne javlja izvan poddokaza u kojemu je uveden. Uvodenje novog, privremenog imena (Neka je c predmet koji zadovoljava S(x)). Ako pretpostavkom da predmet kojem smo dodijelili novo ime c zadovoljava uvjet S(x) moemo dokazati Q (u kojem se ne javlja c), onda moemo zaklju iti da Q. c

Zadatak 57 Dokaite valjanost kategori kog silogizma17 Barbara koriste i jednom c c

17

Raspored pojmova u silogizmu (dovoljno je gledati premise - konkluzija je uvijek S P): 1. gura MP; SM 2. gura PM; SM 3. gura MP; MS 4. gura PM; MS Valjani silogizmi 1: BARBARA, CELARENT, DARII, FERIO 2: CESARE, CAMESTRES, FESTINO, BAROCO 3: DARAPTI, DISAMIS, DATISI, FELAPTON, BOCARDO, FERISON 4: BRAMANTIP, CAMENES, DIMARIS, FESAPO, FRESISON

114

Poglavlje 10

Formalni dokazi i kvantikatori

pravilo univerzalne introdukcije a drugi put koriste i samo pravilo op enitog kondic c cionalnog dokaza.

10.2.3 Pravila prirodne dedukcije u Lemmon stilu za kvantikatore

10.2.3.1 10.2.3.2 Egzistencijalni kvantikator
Intro

p1 , ..., pn (i) P (a) . . . p1 , ..., pn (j) xP (x) i Intro

10.2.3.3

Elim

p1 , ..., pn (i) xP (x) . . . j (j) P (a) pretpostavka . . . q1 , ..., qm (k) Q . . . P ret (l)..C i, j, k Elim gdje je P ret = ({p1 , ..., pn } {q1 , ..., qm }) {j} i gdje se konstanta a ne javlja u P ret

10.2.3.4 10.2.3.5

Univerzalni kvantikator
Intro

p1 , ..., pn (i) P (c) . . . p1 , ..., pn (i) P (c) . . . p1 , ..., pn (j) xP (x) i Intro gdje je c proizvoljno ime koje se ne javlja u re enicama p1 , ..., pn , j . c

10.2.3.6

Elim

p1 , ..., pn (i) xP (x) . . .

10.3

Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili re enice koje opravdavaju druge re enice? c 115c
p1 , ..., pn (j) P (c) i Elim

10.3

Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili re enice c koje opravdavaju druge re enice? c

Nedavno je David Makinson upozorio na mogu nost nastanka nesporazuma ako c se sustav prirodne dedukcije predstavi kao skup pravila o uvodenju logi kih c konstanti u re enicu i pravila o uklanjanju logi kih konstanti iz re enice. On c c c upozorava na razliku koja postoji izmedu pravila (#) "prijelaza s re enic-a/e na c re enicu", kojim se povezuju "stare" i "nove" re enice i (##) pravila "prijelaza sa c c zaklju ka na zaklju ak", kojim se povezuju dva dokaza. Pravila Elim i Intro c c mogu se shvatiti kao pravila za transformaciju re enice u novu re enicu: c c
[Elim] xP (x) ` P (a), [Intro] P (a) ` xP (x),

(10.1)

gdje je ` simbol za odnos dokazivosti, koji je inksno zapisan. No ovakvo zapisivanje "u jednoj crti" nije mogu e kod pravila Intro i Elim jer ovdje c jedan dokaz opravdava drugi. Ozna imo s premise koje su na snazi u dokazu: c
` P (a) pod uvjetom da se a ne javlja u re enicama iz , c (##) ` xP (x) , P (a) ` Q [Elim] pod uvjetom da se a ne javlja u re enicama iz . c , xP (x) ` Q [Intro]

Zaista, ne moemo zanemariti Makinsonovo upozorenje. Pravila Elim, Intro, Intro, Intro i Elim razlikuju se od ostalih i o tome treba voditi ra una u c u enju i podu avanju "prirodne dedukcije". c c

Poglavlje 11 Istinitosno stablo

11.1
11.1.1
11.1.1.1

Pravila za kvantikatore i predikat identiteta

Pravila prema Jeffrey-u
=

Pravilo identiteta: ako otvorena grana sadri m = n kao i re enicu p c u kojoj se imena n, m javljaju barem jednom, upiite na kraju svake otvorene staze (grane) re enicu q koja nastaje ako se jedna ili vie poc java jednog od tih imena zamijeni s drugim imenom, pod uvjetom da q ve nije prethodno upisano u toj stazi(grani). c Pravilo razlike: zatvorite svaku stazu (granu) koja sadri n 6= n. 11.1.1.2

Univerzalna instancijacija: ako se u otvorenoj stazi (grani) javlja re enica c ciji je oblik vp[v], onda (1) ako se ime n javlja u toj stazi, upiite na njezinom kraju p[n], pod uvjetom da se p[n] ve ne nalazi u toj c stazi; (2) ako se niti jedno ime ne javlja u stazi, odaberite novo ime n i napite p[n] na kraju staze. Nakon primjene ovog pravila nemojte ozna iti vp[v] s kva icom. c c 11.1.1.3
i

Pravilo negirane kvantikacije: ako se re enica koja po inje s (i) , c c (ii) javlja u otvorenoj stazi, ozna ite je kva icom i na kraju svih c c otvorenih staza koje sadre tu re enicu upiite umjesto (i) , odnosno c umjesto (ii) . 11.1.1.4

Egzistencijalna instancijacija: ako se u otvorenoj stazi javlja re enica c koja nije ozna ena kva icom i ciji je oblik vp[v], ispitajte javlja li se c c re enica ciji je oblik p[n] u toj stazi; ako ne, odaberite novo ime n (ime c koje se nije koristilo nigdje u toj stazi) i na kraju staze upiite p[n]. Kada to u inite na kraju svake otvorene staze koja sadri vp[v], nju c ozna ite kva icom. c c

116

11.1

Pravila za kvantikatore i predikat identiteta

117

11.1.2

Pravila uz Tableua 3

x: dodajte "" na kraju svake otvorene grane koja sadri ovu pojavu "x", gdje je "" rezultat zamjene svake pojave "x" u "" s nekim imenom (individualnom konstantom) koje se ve javilo u grani kojoj se dodaje. c x: dodajte "x" na kraju svake otvorene grane koja sadri ovu pojavu "x". Ozna ite kva icom! c c x: dodajte "" na kraju svake otvorene grane koja sadri ovu pojavu "x", gdje je "" rezultat zamjene svake pojave "x" u "" s nekim imenom (individualnom konstantom) koje je novo u grani kojoj se dodaje. Ozna ite c kva icom! c x: dodajte "x" na kraju otvorene grane koja sadri ovu pojavu "x". Ozna ite kva icom! c c

Univerzalna instancijacija xP (x) P (a) a je ime koje se ve javilo c

xP (x) xP (x)

Egzistencijalna instancijacija xP (x) P (a) a je novo ime

xP (x) xP (x)

Identitetna pravila
a = b; P (a) P (b) a = a zatvorite granu

Zadatak 58 Everybody loves my baby but my baby dont love nobody but me. Pjesma
Palmer-a i Williams-a iz 1924. Konkluzija: Baby is me.

Zadatak 59 Neka je relacija R je ireeksivna i tranzitivna. Ispitajte slijedi li da je R asimetri na relacija! c

118

Poglavlje 11

Istinitosno stablo

c c Zadatak 60 Simbolizirajte i pokaite valjanost sljede eg zaklju ka: Ja nemam ni bra e ni sestara, ali otac tog covjeka sin je moga oca. Dakle, ja sam otac tog covjeka. c Koristite sljede e simbole: a za ja, b za taj covjek i Otac(x, y) za x je otac od y. c

11.1.2.1

Protuprimjeri

Metoda stabla prikladna je za pronalaenje protuprimjera nevaljanim zaklju cima. c Valjan zaklju ak nema protuprimjera, a to u neformalnom smislu zna i da nisu c c mogu e okolnosti pod kojima bi sve premise bile istinite a konkluzija neistinita. c Sve grane (staze) stabla izgradenog na osnovi premisa i negacije konkluzije kod valjanog zaklju ka bit ce zatvorene. No, kod nevaljanog zaklju ka barem jedna c c grana stabla bit ce otvorena i na njoj cemo mo i o itati protuprimjer. Protuprimc c jer cemo o itati na sljede i na in: 1. prepiimo sva imena koja se javljaju na c c c otvorenoj stazi i dobit cemo domenu, 2. izdvojimo sve predikate koji se javljaju u literalima na otvorenoj stazi, 3. ako se neka n-torka javlja u armativnom literalu (tj. u atomarnoj re enici) onda i samo onda uvrstimo je u ekstenziju c predikata koji se javlja u toj re enici. Ako je vie grana otvoreno, mo i cemo c c o itati vie protuprimjera. c Primjer 11.1

Slika pokazuje stablo koje bi moglo nastati pri ispitivanju valjanosti zaklju ka xP (x) c xQ(x) ` x(P (x) Q(x)). Pravokutnici s lijeve strane pokazuju to ke koje moramo c gledati da bismo o itali protuprimjer. D = {a, b}, P = {a}, Q = {b}. c

Primjedba 5 Sistematska izgradnja strukture prvog reda ponekad moe uklju ic vati beskona no mnogo koraka. Ako bismo samo sljedili upute za gradnju stabla, c onda za xyR(x, y) R(a, a) naem poslu ne bi bilo kraja. Zato odgovor na

11.1

Pravila za kvantikatore i predikat identiteta

119

pitanje o valjanosti tog kondicionala ne bismo mogli dati na osnovi "mehani ke c gradnje" stabla.

Poglavlje 12 Numeri ka kvantikacija c

Zanimljivo je pitanje o tome koja je sintakti ka uloga brojki. Ako promatramo c osnovne sintakti ke kategorije logike prvoga reda, singularne termine (terme), c predikate, istinitosno-funkcionalne veznike i kvantikatore, onda brojke moemo povezati sa svakom sintakti kom kategorijom osim s istinitosno-funkcionalnim c veznicima.

c Primjer 12.1 "Postoje to no dvije supstancije" - kakvu formalizaciju odabrati? U logici drugog reda: a) kao predikat koji se predicira drugom, 2(Supstancija), b) kao singularni term, 2=broj(Susptancija), gdje je 2 individualna konstanta a broj funkcija koja za argumente uzima predikate. U logici prvog reda koristili bismo kvantikatore: !2 xSupstancija(x). Cilj nam je u daljnem tekstu pokazati kako moemo unutar granica izraajnih mogu nosti logike prvog reda iskazati koli inu. c c

Numeri ke tvrdnje kojima se tvrdi kako to no odredeni broj predmeta ispunc c java neki uvjet moemo iskazati u logici prvoga reda.

12.1

Barem n predmeta

Za iskazati tvrdnju da barem n predmeta zadovoljava uvjet P (x) posluit cemo n2 n se s n egzistencijalnih kvantikatora i 2 negiranih identitetnih iskaza. Barem jedan... xP (x) Barem dva... xy(P (x) P (y) x 6= y) Barem tri... xyz(...x 6= y x 6= z y 6= z) Barem cetri xyzv(...x 6= y x 6= z x 6= v y 6= z y 6= v z 6= v) Barem n... x1 ...xn (...x1 6= x2 ... x1 6= xn ... xn1 6= xn ) Ako se u nekoj kolekciji nalaze samo svjetovi u kojima se javljaju jedino imenovani predmeti i u kojima su jedina imena koja se koriste a, b i c, onda je re enica xy(P (x) P (y) x 6= y) istinita upravo onda kad i (P (a) c P (b) a 6= b) (P (a) P (c) a 6= c) (P (b) P (c) b 6= c). Korisno je napraviti vjebu koja ce potvrditi prethodno, uvjetno poistovje enje. Razlaemo c xy(P (x)P (y)x 6= y) tako se kre emo izvana prema unutra. Mora postojati c barem jedan predmet x koji zadovoljava isf-u y(P (x) P (y) x 6= y).Budu i c da se predmeti javljaju jedino pod imenima a, b i c, jedna medu re enicama c y(P (a) P (y) x 6= y), y(P (b) P (y) x 6= y), y(P (c) P (y) x 6= y) mora biti istinita. Ponovimo razlaganje i dobivamo: z }| { ((P (a) P (a) a 6= a) (P (a) P (b) a 6= b) (P (a) P (c) a 6= c)) | {z }

120

12.1

Barem n predmeta

121

z }| { ((P (b) P (a) b 6= a) (P (b) P (b) b 6= b) (P (b) P (c) b 6= c)) | {z }

Uklanjaju i dobivamo: c ((P (a) P (b) a 6= b) (P (a) P (c) a 6= c)) ((P (b) P (a) b 6= a) (P (b) P (c) b 6= c)) ((P (c) P (a) c 6= a) (P (c) P (b) c 6= b)) Uklanjaju i duplikate (koriste i najprije komutativnost konjunkcije, zatim c c simetri nost relacije ne-identiteta i na kraju idempotentnost disjunkcije) dobic vamo traeno: ((P (a) P (b) a 6= b) (P (a) P (c) a 6= c)) (P (b) P (c) b 6= c)) Predodba u pozadini: promatramo parove imena, provjeravamo zadovolc javaju li njima imenovani predmeti P (x) i jesu li razli iti; ako da kaemo da je barem dva predmeta su P istinita re enica, ako ne nastavljamo postupak do c posljednje provjere; neuspjeh provjere pokazuje da barem dva predmeta su P nije istinita re enica. c Zadatak 61 Pokuajte smisliti jo neki na in kako bi se mogla provjeravati barem c
dva re enica! c

z }| { ((P (c) P (a) c 6= a) (P (c) P (b) c 6= b) (P (c) P (c) c 6= c)) | {z }

Odgovor 14 Promatramo imenovane predmete redom, kad dodemo do prvoga koji zadovoljava zapiemo barem jedan predmet je P; nastavljamo dalje; ako nademo jo jedan kaemo barem dva predmeta su P; ako ne uspije prvi postu pak ili ne uspije drugi kaemo da barem dva re enica nije istinita. c Informacijski u inak re enice barem dva predmeta su P moemo zamisliti c c kao dolje skiciranu redukciju koja eliminira sve one interpretacijske mogu nosti c u kojima je ili samo jedan predmet P ili niti jedan predmet nije P .
Stanje neznanja u odnosu na P Koji su predmeti P? 1. a,b,c 2. a,b 3. a,c 4. b,c 5. a 6. b 7. c 8. / U inak informacije c Koji su predmeti P?

xy(P (x)P (y)x6=y)

1. a,b,c 2. a,b 3. a,c 4. b,c

122

Poglavlje 12

Numeri ka kvantikacija c

12.2

Najvie n predmeta

Za iskazati tvrdnju da najvie n predmeta zadovoljava uvjet P (x) moemo iskoristiti negaciju tvrdnje da barem n + 1 predmeta zadovoljava taj uvjet.
Najvie jedan...(nije tako da barem dva...) Najvie dva... Najvie n...

xy(P (x) P (y) x 6= y) xyz(... x 6= y x 6= z y 6= z) x1 ...xn+1 (...x1 6= x2 ... x1 6= xn+1 ... xn 6= xn+1 )

Primjenom DeMorganovih zakona za kvantikatora i denicije kondicionala dobivamo "slubeni oblik" re enica kojima se tvrdi da najvie n predmeta zadoc voljava odredeni uvjet. Najvie jedan... xy((P (x) P (y)) x = y) Najvie dva... xyz((P (x) P (y) P (z)) (x = y x = z y = z)) Najvie n... x1 ...xn+1 ((...) (x1 6= x2 ... x1 6= xn+1 ... xn 6= xn+1 ))

Ako u jeziku susre emo tri individualne konstante, a, b, c, tvrdnja da ima c najvie dva predmeta moe biti istinita samo ako barem dva imena imenuju isti predmet. Ako je jedan od dva predmeta bezimen, onda sva tri imena imenuju drugi predmet. Da bismo rekli da ima barem n predmeta potrebno nam je n egzistencijalnih kvantikatora. Da bismo rekli da ima najvie n predmeta potrebno nam je n + 1 univerzalnih kvantikatora.

12.2.1

Negacije za barem ... i najvie ...

Primjer 12.2
najvie 2 barem 3

Izrazi Najvie dvije stvari su P i Barem tri stvari su P uspijevaju razdijeliti sve mogu nosti u pogledu broja stvari koje su P . Re enica Najvie dvije ili barem tri c c

z}|{ z }| { 0 1 2 3 4 5 ...

12.2

Najvie n predmeta

123

stvari su P ne tvrdi nita.

Negacija re enice barem n stvari je P je re enica najvie n1 c c stvari je P . Negacija re enice najvie n stvari je P je re enica barem n+1 c c stvari je P .

x = y), to jest da je zna enje re enice nije slu aj da su barem dva predmeta P jednako c c c zna enju re enice najvie jedan predmet je P . c c

Zadatak 62 Dokaite xy(P (x) P (y) x 6= y) xy((P (x) P (y))

Odgovor 15

124

Poglavlje 12

Numeri ka kvantikacija c

12.3
Primjer 12.3

To no n predmeta c

najvie dva 0 1 2 3 4 5 ... barem dva "Postoje to no dva predmeta koja ispunjavaju uvjet P" moemo iskazati kao (i)"Postoje c barem dva i postoje najvie dva predmeta koja ispunjavaju uvjet P". Saetije gornju tvrdnju moemo iskazati ovako (ii)"Postoje dva razli ita predmeta koja ispunjavaju uvjet c P i ma koji predmet zadovoljavao uvjet P taj je predmet identi an s jednim od njih". c Takoder je moemo iskazati i ovako (iii) "Postoje barem dva predmeta takva da togod zadovoljavalo uvjet P identi no je s jednim od njih i to god bilo identi no s jednim od c c njih zadovoljava uvjet P".

Primjer 12.4 U formalnom zapisu nalazimo sljede e ekvivalencije c

z }| { xy(P (x) P (y) x 6= y)
najvie 2 s barem 2

!2 xP (x)

z }| { xyz((P (x) P (y) P (z)) (x = y x = z y = z)) xy(P (x) P (y) x 6= y z(P (z) (z = x z = y)) xy(x 6= y z(P (z) (z = x z = y)) xyz(x 6= y (P (z) (z = x z = y))

12.3

To no n predmeta c

125

Za iskazati tvrdnju da ima to no n predmeta koji zadovoljavaju c neki uvjet treba nam n + 1 kvantikator, od cega je n egzistencijalnih dok je jedan univerzalni.

Primjedba 6 Ponegdje su se, zbog razumljivih razloga, uvrijeile pokrate =n xP (x), 5n xP (x), !n xP (x) za tvrdnje da postoji barem n, najvie n, te to no n predc meta koji zadovoljavaju uvjet P (x).

Zapamtite kako iskazujemo tvrdnju da je jedan i samo jedan predmet P: (i) x(P (x)y(P (y) x = y)), odnosno (ii) xy(P (y) x = y). Dokaimo ekvivalenciju x(P (x) y(P (y) x = y)) xy(P (y) c x = y). Moramo pokazati da je desna strana posljedica lijeve i obratno. Po injemo s lijeva na desno (odredite pravila koja se primijenjuju u ?? ).

126 Dokaz s desna na lijevo.

Poglavlje 12

Numeri ka kvantikacija c

Zadatak 63 Pokuajte prona i to "prirodnija" citanja za sljede e re enice: (i) xy c c c

x = y, (ii) xy x = y, (iii) xy x = y, (iv) xy x = y. Koje su medu njima valjane re enice prvoga reda? Koje (ako ijedna) su "elejske" ili "sve je jedno"-re enice? Ako je c c neka re enica valjanost prvoga reda, izradite dokaz za nju! c

Zadatak 64 Dokaite xy x = y xy x = y!

12.3.1

Jedini P

Razlika u provjeravanju istinitosti za Svi i Neki u odnosu na na in provjerc avanja numeri kih kvantikatora nije bezna ajna. Za Sve stvari su P moramo c c pro i preko svakog predmeta da bismo potvrdili istinitost, za Neke stvari su P c moemo stati kod prve pozitivne instance, za Samo je jedan predmet P nuno je ispitati sve slu ajeve, nakon prve pozitivne instance sve ostale moraju biti c negativne.
verikacija falsikacija Sve je P. preko cijele domene do prve negativne instance Neto je P. do prve pozitivne instance preko cijele domene Jedno je P. preko cijele domene do druge pozitivne instance ili preko cijele domene

Promotrimo formulu x(P (x) y(P (y) x = y)) i njoj ekvivalentnu x(P (x) y(P (y) x 6= y)) Ona kae da postoji stvar koja je P i nijedna druga stvar nije P.

12.4

to je dovoljno za znati iskazati numeri ke tvrdnje? c

127

U matemati kom argonu za "samo jedan" susre emo izraz "jedan i samo c c jedan" koji treba sugerirati "barem jedan i najvie jedan". Intuicije zna enja c mogu se razlikovati, po mojoj intuiciji "samo jedan" povla i i "barem jedan" i c "najvie jedan".

12.3.2

Metode dokaza za numeri ke kvantikatore c

Kada dokazujemo numeri ki kvanticirane izraze tada moramo dokazati c dvije tvrdnje: barem-tvrdnju i najvie tvrdnju. Ako dokazujemo !n xP (x) moramo dokazati =n xP (x) i 5n xP (x)

12.4

to je dovoljno za znati iskazati numeri ke c tvrdnje?

Za napisati tvrdnje o tome kako odredena koli ina predmeta zadovoljava neki c uvjet dovoljno je znati napisati Barem n... (ili Ne manje od n...). Sve ostale broj ane kvantikatore moemo dobiti kombiniraju i izraze te vrste. c c
z }| { x1 ...xn (P (x1 ) ... P (xn ) x1 6= x2 ... x1 6= xn ... xn1 6= xn ) Promotrimo isf-u ozna enu viti astom zagradom. Ona kae u podvu enom c c c dijelu da je prvospomenuti predmet razli it razli it od svih drugih spomenutih c c predmeta, o sljede em predmetu kae to isto i tako sve posljednjeg spomenutog c predmeta. Pogledajmo donju tablicu. Polovinu ("donji trokut") ispod dijagonale ozna ene kvadrati ima moemo zanemariti jer je 6= simetri na relacija i c c c ekvivalentne parove s na i cemo u dijelu iznad dijagonale. Prvi redak s isfc ama doputa i slu aj da x2 = ... = xn1 = xn , dakle i dva predmeta bi c mogla zadovoljiti tu isf-u. No, to je isklju eno drugim retkom, koji doputa c x3 = ... = xn1 = xn , dakle tri predmeta bi mogli zadovoljiti prve dvije isfe. Ali tu mogu nost isklju uje tre i redak. I tako sve do retka n 1, zato je c c c potrebno barem n predmeta da bi se zadovoljile sve isf-e. Potreban broj re enica c n(n1) n2 n izra unavamo kao "povrinu" gornjeg dijela tablice: 2 = 2 ". c 6= x1 x2 ... xn1 xn x1 x2 6= x1 ... xn1 6= x1 xn 6= x1 x2 x1 6= x2 ... xn1 6= x2 x1 6= x2 ... ... ... ... ... xn1 x1 6= xn1 x2 6= xn1 ... xn 6= xn1 xn x1 6= xn x2 6= xn ... xn1 6= xn

12.4.1

Kako piemo Barem n predmeta je P ?

12.4.2

Nije slu aj da barem n... ekvivalentno je Najvie n 1 .... c

Kako se odnose Barem n... i Najvie n 1...

Primjer 12.5 Tablica pokazuje kako dva numeri ka kvantikatora dijele polje mogu ih c c

128
koli ina na dva razdvojena dijela: c najvie dva 0 1 2

Poglavlje 12

Numeri ka kvantikacija c

4 5 ... barem tri

[Nije slu aj da barem n...] x1 ...xn (P (x1 ) ... P (xn ) x1 6= x2 c ... x1 6= xn ... xn1 6= xn ) ekvivalento je s [Najvie n 1 ...] x1 ...xn (P (x1 ) ... P (xn ) x1 = x2 ... x1 = xn ... xn1 = xn ), to jest, nakon transformacije disjunkcije u kondicional: x1 ...xn [(P (x1 )...P (xn )) (x1 = x2 ...x1 = xn ... xn1 = xn )]

12.4.3

Kako kazati To no n... c

Cinjenicu da najvie i barem cijepaju polje mogu ih koli ina na na lijevi dio, c c [najvie] od 0 prema gornjoj grani noj koli ini, i na desni dio, [barem] od neke c c donje grani ne koli ine prema beskona nom moemo iskoristiti da iskaemo c c c To no n.... Trebamo "poklopiti" gornju granicu od najvie i donju od barem. c To no n... ekvivalentno je s Najvie n ... i barem n .... c
c c Primjer 12.6 Kako cemo "isje i" jednu odredenu koli inu? Primjer za Dva...: najvie dva 0 1 2 3 4 5 ... barem dva

Koriste i barem kao polazite dobivamo da je To no n... ekvivalentno s c c Nije tako da barem n + 1 ... i barem n .... Primjer 12.7 To no jedan... Najprije nacrtajmo sliku: c
najvie jedan(tj. nije slu aj da barem dva) c 0 1 2 3 4 ... barem jedan (i) Barem jedan predmet je P . xP (x) (ii) Nije tako da darem dva predmeta jesu P xy(P (x) P (y) x 6= y) Spajamo (i) i (ii) i dobivamo To no jedan predmet je P c (iii) xP (x) xy(P (x) P (y) x 6= y) (iii) je ekvivalentno s (iv) xy(P (y) x = y)

Primjer 12.8 Dokaimo ekvivalenciju x(P (x)y(P (y) x = y)) xy(P (y)
x = y). Moramo pokazati da je desna strana posljedica lijeve i obratno. Po injemo s c

12.4

to je dovoljno za znati iskazati numeri ke tvrdnje? c

129

lijeva na desno (pritisnite hipervezu, preuzmite prf dokument i odredite pravila koja se primijenjuju u ?? ).Dokaz

Primjer 12.9 Postoji li za izraz "More than one thing is smaller than something larger
than b." neki druk iji zapis od onoga "Postoje najmanje dvije stvari koje su manje od c

130

Poglavlje 12

Numeri ka kvantikacija c

necega ve eg od b"? Da. Evo jednog na ina. Nije tako da je najvie jedan predmet c c manji od ne ega to je ve e od b . c c

Poglavlje 13 Odredeni opisi

Primjer 13.1 Ako nema slona u ormaru i ako zato mislimo da je (i) Taj slon u ormaru
ne guva moju odje u neistinita re enica, je li negacija te re enice - re enica (ii) Taj c c c c slon u ormaru guva moju odje u? Ako jest, onda je potonja re enica (ii) istinita budu i c c c je negacija neistininite re enice (i). c

Primjer 13.2 Sli nu poteko u stvaraju "Oba slona u ormaru guvaju moju odje u" i c c c "Ni jedan ni drugi slon u ormaru ne guva moju odje u". to ako u ormaru nema slonova c ili ih ima tri?

Primjer 13.3 Formalizirajte re enice iz prethodnog primjera! c

13.1

Taj

Bertrand Russell je po etkom 20. stolje a predloio na in analiziranja takvih c c c re enica za koje se cini kao da govore o odredenim predmetima. Po tom prijedc logu re enice "Taj A je jedan B" ("The A is a B") ne treba tretirati kao atomarne c re enice "B(tajA)" ve kao sloene re enice u kojima izraz "taj A" daje odredeni c c c opis. Odredeni opis (denite description) je "unikatni opis" predmeta, "jedini predmet koji je A". Budu i da se "taj A" shva a kao "jedini A", dobivamo c c sljede i formalni zapis: A(x) y(A(y) x = y), odnosno y(A(y) c c x = y). Dalje, Taj A je jedan B" shva amo kao "Samo je jedna stvar A i ona je B" i prikazujemo kao x(A(x) y(A(y) x = y) B(x)), odnosno kao xy((A(y) x = y) B(x)).
i time ekvivalenciji y(P (y) x = y) P (x) y(P (y) x = y)! Razlau i c kvanticirani izraz y(y = x P (x)) na atomarne isf-e uvidamo da cemo za svaki pojedini konjunkt imati (a = b P (b)) . To je istinito na isprazan na in ako a nije c identi no s b. Ako je a identi no s b, onda > P (b) to je istovrijedno s P (b). c c Alternativno, posluimo se s reductio ad absurdum.Po pretpostavci mora vrijediti ili P (x) y(y = x P (x)) ili P x y(y = x P (x). U prvom slu aju, za c proizvoljni predmet a vrijedi P (a) i y(a = y P (a)). Uklanjanje konjunkcije vodi do kontradikcije. U drugom slu aju mora vrijediti P (a) i a = a P (a). Zahvaljuju i c c reeksivnosti identiteta dobivamo P (a) i time kontradikciju.

Zadatak 65 Pokaite da je uvjet P (x) jednakovrijedan uvjetu y(y = x P (y))

Re enice (i)Sadanji francuski kralj je celav i (ii)Sadanji francuski kralj c nije celav izgledaju uzajamno proturje ne, izgledaju kao da jedna negira/nije e c c 131

132

Poglavlje 13

Odredeni opisi

drugu. Ako tako stoje stvari, onda jedna medu njima mora biti istinita, a druga neistinita. Ali, sadanji francuski kralj ne postoji i ne moemo re i koja je c re enica istinita iako po prethodnom stavku jedna mora takvom biti. Najlake c rjeenje ove potoko e bilo bi u tome da pravilom tvorbe zabranimo tvrdnje o c nepostoje im predmetima. Drugo rjeenje bilo bi uvodenje nove semanti ke c c vrijednosti za tvrdnje o nepostoje im predmetima (npr. neodredeno). No c Russell nije odabrao takav na in. Po njegovom prijedlogu, ovakve re enice ne c c trebamo promatrati kao re enice koje govore o odredenoj osobi, ve o bilo kojoj. c c Prikaimo logi ki oblik re enica (i) i (ii) i pretpostavimo da izraz sadanji franc c cuski kralj ima ulogu subjekta tj. onoga o cemu se neto govori. Dobivamo: (i) B (k) (ii) B (k) uz tuma enje: k : ta osoba koja je sadanji francuski kralj, B : biti celav c Na temelju ovakvog prikaza logi kog oblika moemo zaklju iti ili da re enice c c c nisu ispravno sastavljene ili da logi ka na ela nisu op evaljana. c c c Pogledajmo kako Russell prikazuje logi ki oblik ovih re enica. c c (i) yx ((Kx x = y) By) (ii) yx ((Kx x = y) By) uz tuma enje: K : biti sadanji francuski kralj c Dobivamo Postoji netko tko je jedini sadanji celavi francuski kralj i Postoji netko tko je jedini sadanji francuski kralj i on nije celav, a tu nema proturje ja, obje su re enice neistinite. c c Obje re enice mogu biti neistinite jer jedna ne negira drugu. Negacija re enice c c Sadanji francuski kralj je celav ima oblik: (iii) yx ((Kx x = y) By), to u slobodnom prijevodu glasi Ako je netko jedini sadanja francuski kralj, onda ta osoba nije celava (i istinito je). Jednozna ni opis ne zastupa neki predmet, nije ime. Re enice koje sadre c c jednozna ni opis sadre tvrdnju da postoji predmet koji ispunjava opisom zadane c uvjete i da je takav predmet samo jedan. Sintaksa je sada proirena s novim pravilom tvorbe koje kazuje da sintakti ka uloga imena i jednozna nog opisa nije ista. Odstupanje od pravila u razc c motrenom primjeru poslijedica je neto nog prikaza logi kog oblika. c c

13.2

Oba

Primjer 13.4 Ako re enicu "Oba slona su u ormaru" shvatimo kao "Postoje to no c c dva slona i oni su u ormaru", a re enicu "Ni prvi ni drugi slon nisu u ormaru" kao c "Postoje to no dva slona i oni nisu u ormaru" onda je o igledno da nemamo posla s c c parom kontradiktornih re enica. U formalnom smilu dobivamo za prvo: !2 xSlon(x) c x(Slon(x) U _Ormaru(x)) i za drugo: !2 xSlon(x)x(Slon(x) U _Ormaru(x))
!n P (x) x(P (x) Q(x)) zna i Ima to no n predmeta koji c c

13.3

Presupozicije su P i oni su Q.

133

Primjedba 7 !n (P (x) Q(x)) < !n P (x) x(P (x) Q(x)).

c c Zadatak 66 Jesu li sljede e re enice ekvivalentne: (i) !1 xP (x)x(P (x) Q(x)),

(ii) !1 x(P (x) Q(x))? Izgradite svijet gdje ce (i) biti istinito a (ii) ne e! c

Odgovor 16 Nisu. (i) Samo je jedan P i on je Q, (ii) Samo je jedna stvar i P i Q.

Re enica 1. odgovara re enici (ii): ova re enica ne zabranjuje da bude c c c vie od jedne kocke. Re enica 2. odgovara (i): ova re enica zabranjuje c c da bude vie od jedne kocke.

13.3

Presupozicije

Na druk iji na in problem referencije rjeavao je Peter Strawson. Po njegovom c c miljenju Russellova teorija odredenih opisa umjesto da opisuje na ine govora, c unosi revizije koje nisu potrebne. Trebamo razlikovati re enice i tvrdnje (statec ment) koje govornici pomo u njih izri u. Kada govornik kae da je taj A jedan c c B, onda izraz taj A suprotno Russellovoj teoriji - doista referira, ili bolje je re i c pokuava referirati. Da bi izricanje neke tvrdnje bilo smisleno neki uvjeti moraju biti zadovoljeni. Takve uvjete nazivamo presupozicijama. Tvrdnja da je sadanji kralj francuske celav presuponira, ali ne implicira da on postoji. Sli no, Frane c

134

Poglavlje 13

Odredeni opisi

je posjetio svoju k er presuponira da Frane ima k er. Ako prespozicija nije c c zadovoljena, re enica nema zna enja. Strawsonova analiza ne cini mi se prihc c vatljivom u odnosu na lozofsku pretpostavku koja mi se cini vrlo prihvatljivom: ako je re enica ispravno sastavljena, ona ima zna enje. c c Primjedba 8 Presupozicije se razlikuju od razgovornih implikatura. Razgovorne implikature se mogu ukinuti a da re enica kojoj one pripadaju i dalje zadri c zna enje. Nasuprot tome, ukidanje presupozicije neke re enicu u inilo bi ju bec c c smislenom. Na primjer, re enica Netko je poloio ispit ne postaje besmislenom c ako se njezina implikatura da netko nije poloio ispit ukine s re enicom Svi su c poloili ispit. No, re enica Frane je posjetio svoju k er postaje besmislena ako c c se njezina presupozicija ukine s Ali Frane nema k er. c 1. Po Russellovoj analizi "Taj A je jedan B" u prijevodu na jezik logike prvoga reda postaje "Postoji to no jedan A i on je B". c 2. "Oba A su B" po Russellovoj analizi daje "Postoje to no dva c A i svaki od njih je B" 3. "Ni prvi ni drugi A nisu B" po Russellovoj analizi su "postoje to no dva A i ni jedan medu njima nije B" c 4. Po Strawsonovoj analizi ovakvi determinatori imaju presupozicije. Ako presupozicije nisu zadovoljene primjena ovakvih determinatora ne uspijeva polu iti tvrdnju. Zbog toga takvi determinatori ne c mogu na adekvatan na in biti predstavljeni u logici prvoga reda. c Donnellan je pokuao na i pomiruju i stav. c c Nazvat cu dvije uporabe odredenih opisa [...] atributivnom i referencijalnom. Govornik koji koristi odredeni opis u atributivnom smislu u nekoj tvrdnju neto kazuje o bilo kome ili bilo cemu to je takvo-i-takvo. Govornik koji koristi odredeni opis u referencijal nom smislu u nekoj tvrdnji, koristi taj opis da bi svojim sugovornicima omogu io da izdvoje tu stvar ili osobu o kojoj govori i njegova se tvrdc nja odnosi na tu stvar ili osobu. Primjer 13.5 (i) Napoleon je bio najve i francuski vojskovoda. (ii) Wellington je c porazio najve eg francuskog vojskovodu: u (i) se odredeni opis [najve i francuski voc c jskovoda] koristi atributivno, a u (ii) referencijalno. Po Donnellan-ovom prijedlogu odredeni opis mukarca u "Taj mukarac s dugim vratom je gurnuo enu sa eirom" moe se koristiti na dva na ina. Atribuc tivno, da se kae da je samo jedan mukarc ima dugi vrat i da je taj mukarac gurnuo enu sa eirom. Referencijalno, da se na odredenu osobu i za nju kae da je gurnula enu sa eirom. U Donnellanovom prijedlogu pragmatika se razdvaja od semantike. Takvo razdvajanje ne mora svakome biti prihvatljivo. Mnogi

13.3

Presupozicije

135

misle da su na ini kako se koriste re enice ovisni o njihovom zna enju, da je c c c pragmatika ovisna o semantici. Razliku izmedu atributivne i referencijalne uporabe odredenih opisa, moemo, protivno Donnelalnu, objasniti pomo u razlika u epistemi kom stanju sugovc c ornika. Ako sugovornik ne zna koja je to jedina osoba ili stvar na koju se primijenjuje odredeni opis, onda ga on shva a atributivno. Ako pak zna tko c ili to je "to jedino", onda recipijent odredeni opis shva a referencijalno. Nije c nita neobi no u tome da informacijski u inak re enice bude razli it ovisno o c c c c informacijskom stanju onoga koji informaciju usvaja.
c Primjer 13.6 Pretpostavimo da domena obuhva a samo tri stvari cija su imena redom a, b i c.
Stanje potpunog neznanja u odnosu na odredeni opis P Sve su mogu nosti otvorene: c 1.1 a,b,c 1.2 a,b 1.3 a,c 1.4 b,c 1. a,b,c *Q 1.5 a 1.6 b 1.7 c 1.8 2.1-2.8 a,b+*Q 3. 1-3.8 a,c+*Q 4.1-4.8 b,c+*Q 5.1-5.8 a+*Q 6. 1-6.8 b+*Q 7.1-7.8 c+*Q 8.1-8.8 /+*Q

!1 xP (x)x(P (x)Q(x))

U inak informacije c Samo je jedan P i on je Q 5.1,5.2, 5.3, 5.5 6.1, 6.2, 6.4, 6.6 7.1, 7.3, 7.4, 7.7

Primjer 13.7
Stanje znanja u odnosu na odredeni opis P i predikat Q Sugovornik zna da je a jedini P, ali ne zna tko je Q Q? a,b,c a,b a,c P b,c a a b c /

U inak informacije c

!1 xP (x) x(P (x) Q(x))

!1 xP (x)x(P (x)Q(x))

P a a a a

Q abc ab ac a

Donnellan je opisao dva slu aja usvajanja informacija koji se mogu javiti c povodom re enica u kojima se javljaju odredeni opisi. No to nuno ne zna i c c

136

Poglavlje 13

Odredeni opisi

da jedna re enica moe imati dvije vrste zna enja. Takvo bi rjeenje bilo u c c suprotnosti s na elom kompozicionalnosti. Re enice svoje zna enje dobivaju c c c u kontekstu. U razmatranim primjerima, promjena koju re enica izaziva na inc formacijskom stanju slua a ovisi o tom informacijskom stanju. Dakle, nije rije c c o dvije uporabe, nije rije o pragmatici koja slobodno lebdi iznad semantike, ve c c o kontekstualnoj ovisnosti zna enja. c

Poglavlje 14 Logika generalizirane kvantikacije

Determinatori su, u sintakti kom smislu, operatori koji se povezuju s op enitom c c imenicom tvore i imeni ku frazu; u semanti kom smislu, odnos izmedu denoc c c tacija imeni ke i glagolske fraze. Neki detreminatori nisu iskazivi u jeziku logike c prvoga reda (vie u Ona ima vie poloenih ispita od njega), neki su iskazivi pod odredenim ograni enjima (kod kona ne veli ine imeni ke fraze, ve ina u c c c c c Ve ina Ivanovih prijatelja voli jazz), neki su iskazivi bez ograni enja (samo c c jednom u samo jednom se ljubi). Primjer 14.1
Kocke su ve inom velike. c A(x) =def Kocka(x) V eliko(x) B(x) =def Kocka(x) V eliko(x) xA(x) xB(x) Sve su kocke velike ILI =2 51 xA(x) x xB(x) barem dvije kocke su velike a najvie jedna nije ILI ... ... = n1 xA(x) x5 n2 xB(x) barem n-1 kocki je veliko a najvie n-2 nije. Prijevod funkcionira samo kada je denotacija za Kocka kona na. c

Determinator Q bismo mogli dodati na sljede i na in: ako su A i B isf-e i c c v je varijabla, onda Qv(A, B) jest isf i svaka pojava varijable v u Qv(A, B) jest vezana. Primjer 14.2 Svi osim jednog gosta bili su vegetarijanci postaje Svi_osim_jednog
x(Gost(x), V egetarijanac(x)).

Za svaki determinator Q iz prirodnog jezika mogli bismo dodati odgovaraju i kvantikator Q u jezik logike prvoga reda. U tako c proirenom jeziku, re enica Qx(A, B) bila bi istinita akko Q objekata c koji zadovoljavaju A(x) takoder zadovoljavaju B(x).

14.1

Logi ka svojstva determinatora c

Istrait cemo neka logi ka svojstva determinatora i to ona koja se odnose na c proirivanje i suavanje opsega predikata cije su varijable vezane s determinatorima. 137

138

Poglavlje 14

Logika generalizirane kvantikacije

14.1.1

Konzervativnost

Ovo svojstvo vrijedi za skoro sve determinatore koji se iskazuju samo s jednom rije i iz prirodnog jezika. Rije je o slijede em svojstvu: c c c
Qx(A(x), B(x)) Qx(A(x), (A(x), B(x)))

Primjer 14.3 Primjer za polovinu konzervativnosti: Ako nijedan lije nik nije odvc jetnik, onda nijedan lije nik nije lije nik i odvjetnik. c c

Primjer 14.4 Primjer za polovinu konzervativnosti: Ako su to no tri kocke c

malene kocke, onda su to no tri kocke malene. c

Zanimljivo je pitanje zato ovo svojstvo vrijedi za jednom rje ju iskazive c detrminatore. Cini se kao da rije samo (jedino) predstavlja protuprimjer za c op enitu konzervativnost takvih determinatora. c Primjer 14.5 Samo su glumci - bogati glumci ne povla i Samo su glumci bogati. c
| {z } | {z } | {z }
A B A

Moda jedino nije determinator? Pravilo je da kvantikatore moemo medu sobno zamijenjivati i time dobiti nove re enice (Svi A su B - Ve ina A je B c c - Nekoliko A je B itd.). jedino cini se da kri to pravilo: Jedino je Ivica vegetarijanac ne doputa zamjenu Ve ina Ivica je vegetarijanac. Ako jedino c nije determinator, onda nije niti protuprimjer op enitoj konzervativnosti. c

14.1.2

Monotoni nost c

Monotoni nost determinatora odnosi se na pitanje to ce se dogoditi ako pove amo c c ili smanjimo veli inu skupa B , skupa stvari koje zadovoljavaju glagolsku frazu c u re enici oblika Q A B . c 14.1.2.1 Monotoni nost u porastu c

c c c Za determinator Q kaemo da je monotoni an u porastu ako je sljede i zaklju ak (argument) valjan: Qx(A(x), B(x)) x(B(x) B 0 (x)) Qx(A(x), B 0 (x)) Jo jednostavniji test dobivamo ako uzmemo glagolsku frazu koja zadaje dva uvjeta, tada konkluzija moe koristiti samo jedan uvjet, a druga premisa je automatski istinita. Q kocki je maleno i u istom redu s c Q kocki je maleno

14.1

Logi ka svojstva determinatora c

139

c c Zadatak 67 Ispitajte imaju li sljede i detrminatori svojstvo monotoni nosti u porastu: nekoliko, svi, najvie dva, oba, barem dva18 !

14.1.2.2

Monotoni nost u smanjenju c

Za determinator Q kaemo da je monotoni an u smanjenju ako je sljede i zac c klju ak (argument) valjan: c Qx(A(x), B 0 (x)) x(B(x) B 0 (x)) Qx(A(x), B(x)) Jo jednostavniji test dobivamo ako uzmemo glagolsku frazu koja zadaje jedan uvjet, tada konkluzija moe koristiti dva uvjeta, a druga premisa je automatski istinita. Q kocki je maleno Q kocki je maleno i u istom redu s c Zadatak 68 Ispitajte imaju li sljede i determinatori svojstvo monotoni nosti u smanc c
jenju: nijedan, najvie dva, mali broj, to no dva! c

Odgovor 17 To no dva i barem dva nisu monotoni ni u smanjenju. c c

c c Zadatak 69 Ispitajte svojstva monotoni nosti za: najvie dva, barem dva, to no dva!

14.1.3

Perzistentnost i anti-perzistentnost

Ovdje gledamo pove anje i smanjenje opsega imeni ke fraze. c c c c Determinator Q je perzistentan akko je sljede i zaklju ak valjan: Qx(A(x), B(x)) x(A(x) A0 (x)) Qx(A0 (x), B(x)) Determinator Q je antiperzistentan akko je sljede i zaklju ak valjan: c c Qx(A(x), B(x)) x(A0 (x) A(x)) Qx(A0 (x), B(x)) Zadatak 70 Smislite jednostavne testove za perzistentnost i antiperzistentnost! Jedno
rjeenje. Jednostavni test za perzsitentnost: nostavni test za antiperzistentnost:
18

Q malenih kocki je u istom redu s c . JedQ kocki je u istom redu s c Q kocki je u istom redu s c Q malenih kocki je u istom redu s c

Jedino najvie dva nije monotoni na u porastu. c

140

Poglavlje 14

Logika generalizirane kvantikacije

c c Zadatak 71 Odredite svojstva sljede ih determinatora: neki, Ivi in, nijedan, mnogo, jedina19 !

1. Tri su svojstva determinatora vana za njihovo logi ko ponc aanje: konzervativnost, monotoni nost i perzistentnost. c 2. Determinatori su u pravilu konzervativni (sporan slu aj je c samo) 3. Monotoni nost se odnosi na ponaanje drugog argumenta dec trminatora. Ve ina determinatora je monotoni na. c c 4. Perzistentnost se odnosi na prvi argument determinatora. Manje je cesta nego monotoni nost. c

14.2

Logi ka gramatika c

U logici nalazimo vie sustava koji izlau gramatiku prirodnog jezika. Kako bismo se pribliili preciznijem odredenju kategorije determinatora, u kratkom cemo obliku izloitiu jednu logi ku gramatiku poznatu pod nazivom kategoric jalna gramatika. Korijeni sustava kategorijalne gramatike proteu se do 1929. kada je poljski logi ar Lesniewski formulirao tzv. "teoriju semanti kih katec c gorija". Cista kategorijalna gramatika ima sljede a cetiri obiljeja: c
Skup osnovnih kategorija je kona an (i obi no malen). c c Na temelju osnovnih kategorija konstruiraju se izveden. Koristi se jedno ili dva sintakti ka pravila koji opisuju sintakti ku operaciju c c konkatenacije i koja odreduju rezultat ove operacije. Svaki leksi ki element povezuje se s nekom kategoriijom. c

14.2.1
14.2.1.1

Primjeri jednostavnih kategorijalnih gramatika

Jednosmjerna kategorijalna gramatika

Osnovne kategorije su i (imenica) i r (re enica). c Izvedene kategorije konstruiraju se na sljede i na in: ako su A i B kategorije, c c onda je i (A\B) kategorija. Sintakti ko pravilo: ako je izraz iz kategorije A i ako je izraz iz c kategorije (A\B), onda je izraz iz kategorije B . Rje nik: Ivica je iz kategorije i, hoda je iz kategorije (i\r), brzo je iz c kategorije ((i\r)/(i\r)).

19

Perzistentni: neki, Ivi in. Antiperzistentni: nijedan. Ni perzistentan ni antiperzistentan: c mnogi, jedini.

14.2

Logi ka gramatika c U skladu s ovom gramatikom izraz Ivica hoda pripada kategoriji r.

141

Ivica i

hoda i\r

Ivica hoda. r

Isto tako, Ivica hoda brzo po izloenoj gramatici pripada kategoriji r, tj. taj izraz je re enica. c

Ivica i

hoda i\r

brzo (i\r)\(i\r)

i\r

Kategorijalna gramatika nam otvara mogu nost da na mehani ki na in odredimo c c c je li (pod pretpostavkom da nam je dan po etni rije nik i njegova kategorizacija) c c neki izraz primjerak kategorije, posebno je li on re enica ili ne. Sada moemo c ovu "jednosmjernu" gramatiku upotpuniti s pravilom koje doputa pored dodavanja izraza s desne strane i dodavanje izraza s lijeve strane. 14.2.1.2 Dvosmjerna kategorijalna gramatika

Ako su A i B kategorije, onda su (A\B) i (A/B) kategorije. Ako je u kategoriji A i ako je u kategoriji (A\B), onda je u kategoriji B, Ako je u kategoriji (A/B) i ako je u kategoriji B , onda je u kategoriji A.

142

Poglavlje 14

Logika generalizirane kvantikacije

c Primjer 14.6 Rje nik: Ivica, M aricu su iz kategorije i, voli je iz kategorije (i\r)/i.

Ivica _ voli _ Maricu

i i\r/i i\r r i

Primjedba 9 Raspodjela rije i po kategorijama iz prethodnog primjera dopc uta tvorbu Maricu voli Ivica u kategoriji re enice. To jest prihvatljivo. Ali, ta c raspodjela takoder doputa Ivica voli Ivica i Maricu voli Maricu. O igledno c je da za slu aj hrvatskog jezika imenice moramo svrstavati u razli ite kategorije c c ovisno o njihovom padeu.

Zadatak 72 Odredimo kategoriju za veznike!

Odgovor 18 Pokuajmo varijantu koja po inje s lijevom konkatenacijom. Veznik c je takav da ako mu dodamo re enicu s lijeve strane, onda dobivamo izraz kojemu c dodavanje re enice s desne strane daje re enicu. Dakle, r\(r/r). c c

Zadatak 73 Odredimo kategoriju za determinatore!

Odgovor 19 Ako determinatoru dodamo imenicu s desne strane, onda cemo dobiti izraz koji pravi re enicu ako mu se s desne strane doda izraz kategorije c i\r. Dakle, (i/i).

c c c c Zadatak 74 Analizirajmo re enicu Ve ina studenata voli glazbu uvode i koriste i kategorije: imeni ka fraza if , op a imenica oi i re enica r. c c c V {z } | {z } voli c | eina studenata |{z} glazbu. | {z } oi if /oi (if \r/oi) oi | {z }| {z } |
if

{z
r

if \r

14.2

Logi ka gramatika c Vjeba aksiomatiziranja

143

14.2.1.3

Pokuajmo aksiomatizirati znanje o odnosu IstiOblik u Tarskis World. Analiti ke istine c Aksiom1. x(Kocka(x) T etraedar(x)) Aksiom 2. x(Kocka(x) Dodekaedar(x)) Aksiom 3. x(T etraedar(x) Dodekaedar(x)) Ova tri aksioma su analiti ki istinita, istinita zahvaljuju i zna enju predikata c c c koji se javljaju u njima. Istina u Tarski-svjetovima Cetvrti aksiom treba iskazati posebnost svjetova u Tarskis World gdje svaki predmet ima jedan od navedenih oblika. Iskaite taj aksiom! Denicija predikata IstiOblik za Tarski-svjetove putem pravila uvodenja i uklanjanja Sada cemo iskazati pravila za uvodenje i uklanjanje predikata IstiOblik . Aksiomi uvodenja za IstiOblik Aksiom 5. xy((Kocka(x) Kocka(y)) IstiOblik(x, y)) Aksiom6 i Aksiom7 formulirajte sami! Aksiomi uklanjanja za IstiOblik Aksiome 8, 9 i 10 formulirajte sami. Zadatak 75 Izgradite dokaz za sljede e zaklju ake ako su oni valjani, u protivnom izc c gradite protuprimjer: a) IstiOblik(b, c) ` IstiOblik(c, b); b) x(Kocka(x) IstiOblik(x, b)) ` Kocka(b). Svaka je teorija jezi ni sustav. Jezik se sastoji od re enica, re enice od ric c c je i. Zato nam u izgradnji izvan-logi kog aksiomatskog sustava najprije trebaju c c termini. Termine dijelimo na primitivne i denirane. Primjer 14.7 (Euklid) To ka je ono to nema dijelova. c

Primjer 14.8 (Teorija skupova) ab(a b x : x a x b) Zadatak 76 Pronadite primitivne termine u gornjim primjerima! Pronadite prim itivne termine u gornjoj vjebi u gradnji "aksiomatske teorije o istovjetnosti oblika u Tarski-svijetu"!

144

Poglavlje 14

Logika generalizirane kvantikacije

Re enice u aksiomskoj teoriji moemo podijeliti na (i) nedokazane re enice c c pomo u kojih dokazujemo (aksiomi i denicije) i (ii) dokazane re enice (teoc c reme, leme, korolarije, tvrdnje...). U denicijama primitivni termini daju zna enje c deniranim terminima. A primitivni pojmovi dobivaju zna enje u aksiomima. c Zadatak 77 to mislite, je li re enica iz prethodnog primjera, ab[a b x(x c

a x b)] aksiom ili denicija? Obrazloite odgovor vode i ra una o pitanjima c c dosega kvantikatora i zna enja bikondicionala! c

"Vezivno tkivo" svakog izvan-logi kog aksiomatskog sustava ILAS je neka c logi ka teorija LT . Ako se u izvan-logi koj aksiomskoj teoriji ILAS izri ito c c c navede logi ka teorija koja se koristi u gradnji prvospomenute teorije, onda ona c zasluuje poseban naziv. Ponegdje moemo susresti naziv formalna teorija za takvu "u pogledu logike osvijetenu teoriju" ILAS LT .
c Zadatak 78 to bismo trebali u initi da naa "aksiomatska teorija o istovjetnosti oblika u Tarski-svijetu" postane formalnom!

to bismo trebali pomiljati pod logi kom teorijom LT ? Cini se da je poc jam "logi ke posljedice" otvoren prema obuhva anju razli itih odnosa zna enja. c c c c Time i podjela na rije i sa empirijskim sadrajem (kategoremi) i logi ke rije i c c c (sinkategoremi) postaje "idealno-tipskom" podjelom: podjela odreduje rubne poloaje ali stvarni slu ajevi lee izmedu, blie ili dalje jednom ili drugom rubu. c U sljede oj vjebi analizirat cemo zna enje prijedloga u. c c
c Zadatak 79 Je li dvo lani odnos ...je u... reeksivan, ireeksivan ili ni jedno ni drugo (indiferentan prema reeksivnosti)?

Zadatak 80 Prikaite podjelu dvo lanih odnosa izvedenu na osnovi pitanja ostvaruju c li svi predmeti takav odnos prema samom sebi, ili ga ne ostvaruje niti jedan predmet, ili ga ostvaruju neki a neki ne.

Zadatak 81 Prevedite prvi aksiom iz Spinozine Etike na jezik logike prvoga reda (koriste i U kao simbol za prijedlog u)! c
(A1) Sve to jest jest u sebi ili u ne em drugom. c

Zadatak 82 Koriste i tri tuma enja odnosa ...je u... ispitajte zadovoljivost Spinozinog c c aksioma te o uvanje njegove razgovorne implikature u danom tuma enju! [Podsjetnik: c c
Ako re enica koju govornik tvrdi sa sobom donosi i sugestiju koja se moe ukinuti (bez izazivanja c kontradikcije) dodatnim govornikovim izrekama, onda se ta sugestija naziva razgovornom implikaturom i ona se ne promatra kao dio sadraja izvorne re enice.] c

14.2

Logi ka gramatika c

145

c Zadatak 83 Kojem (ili kojim ili kojoj kombinaciji) tuma enju biste dali prednost? Kratko obrazloite svoj odgovor!

Zadatak 84 Pretpostavimo da je ispravno tre e tuma enje, tj. da vrijedi (IR) xU (x, x). c c Je li koja od ponudenih re enica: c
xy(x 6= y U (x, y)), xyz(U (x, y) U (y, z) U (x, z)) teorem u sustavu koji sadri Spinozin aksiom i re enicu (IR)? Ako jest - izradite dokaz (u c Fitch-u), u protivnom, nadite protuprimjer i nacrtajte ga u "dijagramu sa strelicama".

Zadatak 85 Pretpostavimo da vrijedi (IR) xU (x, x) i (T) xyz((U (x, y)U (y, z))
U (x, z)). Ima li tada odnos ...je u... svojstvo jake povezanosti? Drugim rije ima, vrijedi c li sljede a tvrdnja o mogu nosti dokazivanja c c (A1), (IR), (T ) ` xy(U (x, y) U (y, x))? Ako da - dajte dokaz u neformalnom obliku. U protivnom, nadite protuprimjer i nacrtajte ga u "dijagramu sa strelicama".

Pretpostavimo da su dvije maksime kooperativne komunikacije iskazane konjunktivnim imperativom "Govori istinu i govori cijelu istinu!". Nazovimo maksimu iskazanu u prvom imperativom konjunktu - maksimom kvalitete: istinu treba govoriti. Maksimu drugog imperativnog konjunkta nazovimo maksimom kvantitete: istinu ne treba preutjeti. U suvremenijim izrazima maksimu kvantitete mogli bismo iskazati ovako: o temi razgovara nemoj iskazati re enicu koja c je manje informativna od one o kojoj ima znanje. Primjer 14.9 Ako na pitanje "Kada ce biti kolokvij?" na sugovornik odgovori "U ponedjeljak ili u petak", onda po maksimi kvalitete mi pretpostavljamo da on ne zna to no kojeg ce se dana kolokvij odrati. Ako sugovornik zna kojeg ce se dana odrati c kolokvij onda on izri e re enicu manje informativnu od one koju je mogao (a po maksimi c c kvantitete i trebao) izre i. c "Kvantitet zna enja" ili informativnost izjavnih re enica moemo mjeriti poc c mo u logi kih odnosa. Budu i da nas bavljenje sa logi kom semantikom tek c c c c ceka, logi ke cemo odnose pratiti u sintakti koj dimenziji kao odnose dokazivosti, c c ` (izvedivosti, derivabilnosti). c Prvi slu aj: A ` B i B ` A. Obje re enice, A i B podjednako c su informativne. Drugi slu aj: A ` B ali B 0 A. Re enica A informativnija je c c od re enice B . c

146

Poglavlje 14

Logika generalizirane kvantikacije

c Tre i slu aj: A 0 B i B 0 A. U ovom slu aju odnos informac c tivnosti ne moemo denirati pomo u odnosa dokazivosti. c Zadatak 86 Koja je re enice informativnija u gornjem smislu: (A1) Sve to jest jest c u sebi ili u ne emu drugom. ili (IR) Nita od onoga to jest nije u sebi? c

(A1) (R) razgovorna implikatura: informativnija re enica: c (*) (R)

x[U (x, x) y(x 6= y U (x, y))] xU (x, x) (*) xU (x, x) xU (x, x)

(*)

(IR) (*)

xU (x, x)

xy(x 6= y U (x, y))

Promotrimo slu aj teksta (A1),(IR): c

(IR), (A1) ` xy(x 6= y U (x, y)) (IR), xy(x 6= y U (x, y)) ` (A1) xy(x 6= y U (x, y)) ` (A1) (A1) 0 xy(x 6= y U (x, y))

Zadatak 87 Moemo li postaviti sljede e pravilo: Ako A, B ` C, B 0 C i C ` B, c

onda je govornikov tekst A, C informativniji od teksta A, B.

Zadatak 88 Izgradite aksiome za ManjiOd za Tarskis World. Postupite jednako kao i za IstiOblik. Moramo re i da svaki predmet ima jednu i samo jednu od tri veli ine. c c Nakon toga, moramo odrediti pod kojim uvjetima uvodimo odnosno uklanjamo taj predikat.

Zadatak 89 Denirajte predikat V eceOd!

Zadatak 90 Dokaimo: M aleno(a) ` xV eceOd(x, a)! Logi ki su mogu e sve one okolnosti koje nisu isklju ene na osnovi zna enja c c c c rije i. Na primjer, zbog zna enja predikata ve e od, okolnosti u kojima je veliki c c c predmet manji od malenog - logi ki nisu mogu e. Ili, zbog zna enja determic c c natora neki, logi ki nisu mogu e okolnosti u kojima je predmet a kocka i c c istodobno nijedan predmet nije kocka. U tom smislu, nema ireg skupa okolnosti od logi ki mogu ih okolnosti. Spoznaja u realnim znanostima ide za time da se c c "otkrije" koje su okolnosti mogu e zbog vae ih, izvan-logi kih zakonitosti. c c c Zadatak 91 U ovoj vjebi zamiljamo da su se stvarno javile okolnosti prikazane na slici. Na je zadatak naslutiti koja pravilnost vrijedi u odnosu na mogu e odnose veli ina. c c

14.2

Logi ka gramatika c

147

Uo imo da sada rije mogu e ne koristimo u smislu logi ki mogu e ve stvarno ili c c c c c c zi ki mogu e. c c

Zadatak 92 Iskaimo neke hipoteze: (P.1. Kocke su najve e) xy((Kocka(x) c

Kocka(y)) M anjeOd(y, x)); (P.2. Nema malenih kocaka) x(Kocka(x) M aleno(x)). (P.3 Ima malenih i srednje velikih predmeta) xM aleno(x)xSrednjeV eliko(x). (P.4 Postoje kocke) xKocka(x). Jeste li posve zadovoljni s ovim hipotezama?

Zadatak 93 Gornji izbor hipoteza ne ispunjava zahtjev neovisnosti. Koja je hipoteza suvina? Kako cete to dokazati? Dokaite to!

148

Poglavlje 14

Logika generalizirane kvantikacije

Odgovor 20 Dva su na ina: izvedite navodni aksiom, ili pretpostavite negaciju c navodnog aksioma i izvedite kontradikciju.

Poglavlje 15 Teorija skupova

Teorija skupova je kao rijetko koja druga teorija op enito prisutna i koristi se za c modeliranje tako ekstenzivno da u tom smislu zasluuje posve poseban poloaj. Otvoreno je pitanje je li teorija skupova dio logike ili ne.

Primjer 15.1 Russell je lozof istinito je ako i samo ako predmet imenovan s Russell pripada skupu koji je zadan predikatom je lozof. [D. Davidson] Zapo injemo s naivnom teorijom skupova koja jest inkonzistentna ali, unato c c tome, predstavlja kako povijesni tako i didakti ki uvod u aksiomatsku teoriju c skupova.

Georg Cantor (1845-1918), njema ki matemati ar koji je prvi ekstenzivno c c prou avao skupove i inkonzistentnosti koje se kriju u naivnom pojmu o c skupu. Skup je "sabiranje u jednu cjelinu odredenih, razli itih predmeta c naeg opaanja ili miljenja, a njih nazivamo elementima skupa" [G. Cantor] Koriste se razli iti nazivi: skup, razred, klasa, kolekcija, mnoina, agregat c itd. Neki autori razlikuju skup (set) i razred (class), gdje je razred op enitiji c pojam (skupovi su elementi nekog razreda, a neki razredi, pravi razredi nisu; pravi razredi i skupovi zajedno daju razrede).

15.1

Osnovni rje nik teorije skupova c

149

150 15.1.0.4 Predikati

Poglavlje 15

Teorija skupova

=, dvomjesni predikat identiteta

, dvomjesni predikat clanstva a b [ itamo: "a je element od b"] c , dvomjesni predikat inkluzije (relacija podskupa) 15.1.0.5 Funkcijski simboli (operacije)
, dvomjesna funkcija presjeka (intersekcije) , dvomjesna funkcija unije

15.1.0.6

Individualne konstante

, prazni skup

15.2

Jezik za razli ite vrste predmeta c

Moramo naporaviti izbor izmedu jezika koji u domeni obuhva a sve predmete c bili oni skupovi ili ne i jezika koji koristi razli ite vrste varijabli za razli ite vrste c c predmeta. Prvospomenuti pristup nalazimo u Fitch-u. Drugospomenuti ("manysorted") jezik koristi jednu vrstu varijabli za dio domene koja uklju uje sve c skupove i jedino skupove, a drugu vrstu varijabli za cjelokupnu domenu. U ovoj diferenciranoj opciji korisitimo varijable a, b, c, ... koje se proteu preko skupova (svih i jedino njih) i varijable x, y, z, ... koje se proteu preko svih predmeta, bili oni skupovi ili ne. Primjer 15.2 Re enicu Svaka je stvar element nekog, ovog ili onog skupa u jeziku c
s jednom vrstom varijabli prikazujemo kao xy(Skup(y) x y), a u jeziku s dvije vrste varijabli ovako: xa(x a).

15.3
15.3.1

Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova

Aksiom ekstenzionalnosti

Dva su osnovna na ela koja zahva aju intutivni pojam skupa. c c Skup je u potpunosti odreden svojim clanstvom. Ako znamo elemente skupa b, onda znamo sve to je potrebno za utvrdivanje identiteta tog skupa. Aksiom se iskazuje ovako: ako skupovi a i b imaju iste elemente onda su a i b identi ni. c
ab[x(x a x b) a = b]

Identitet skupova ne ovisi o na inu na koji su oni opisani. c

15.3

Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova

151

Primjer 15.3 Skup ivotinja koje imaju srce i skup ivotinja koje imaju bubreg istovjetan je.

Skupovi se ne mogu poistovjetiti sa svojstvima. Svojstva, za razliku od skupova, ne moraju biti ista ako pripadaju istim predmetima. Primjer 15.4 Zahvaljuju i cinjenici da nema predmeta koji bi bili njihovi clanovi, c skupovi okruglih kvadrata, celavih sadanjih kraljeva Francuske, jednoroga, pokretnih nekretnina, drvenih tednjaka, stvari koje se razlikuju od samih sebe itd. - jedan su te isti skup.

Primjer 15.5 Skupovi {1,2}, {2,1}, {2,2,1}, {2,1,1,1,1,1} su identi ni. c

15.3.2

Aksiom komprehenzije (apstrakcije)

U naivnoj teoriji skupova nalazimo tzv. neograni eno na elo komprehenzije. Po c c tom na elu, svaki uvjet (svako svojstvo) odreduje neki skup. c Primjer 15.6 Neka nam je zadan uvjet x rado cita Kanta. Po aksiomu komprehen
zije postoji cjelina, skup sa injen od svih onih i jedino od onih koji rado citaju Kanta. c Neka nam je zadan uvjet yV oli(x, y). taj uvjet odreduje skup koji obuhva a sve one i c samo one koji nekoga vole.

Ovakav na in iskazivanja aksioma donosi stanovite poteko e. Naime, govc c orimo o svim svojstvima to nas vodi izvan granica logike prvoga reda i to zahtjeva teoriju svojstava. Da bismo to izbjegli aksiom iskazujemo kao aksiomsku shemu. Sve re enice koje imaju oblik aksiomske sheme su aksiomi i njih ima c beskona no mnogo. c
ax[x a P (x)]

Aksiom kae da postoji skup a ciji su clanovi sve stvari (P (x) x a) i samo one stvari (x a P (x)) koje zadovoljavaju formulu P (x). Zapravo, aksiom treba iskazati u jo op enitijem obliku. Na primjer, ako c bismo htjeli re i da za svaki predmet postoji skup koji sadri samo taj predmet, c onda bi nam trebalo jo varijabli. Primjer 15.7 zax[x a x = z] Zadatak 94 Postojanje kojih skupova jest zajam eno sljede om instancom aksioma c c komprehenzije: yax[x a V oli(y, x)]?

152

Poglavlje 15

Teorija skupova

Odgovor 21 Zajam eno je za svakoga postoji skup njegovih voljenih. c Op eniti oblik za aksiom komprehenzije: c
z1 ...zn ax[x a P (x)]

Tvrdnja 11 Za svaku isf-u P (x) postoji jedan jedinstveni skup stvari koje zadovoljavaju P (x).
!ax[x a P (x)]

Dokaz 13 Za dokaz ove numeri ke tvrdnje koristimo tehniku dokazivanja ?? i c da ?? zadovoljava propoziciju. Moramo dokazati (i) barem jedan: ax[x a P (x)], i (ii) najvie jedan: abx[((x a P (x)) (x b P (x))) a = b)]. (i) je dokazano jer je to upravo aksiom komprehenzije. Za (ii) koristimo univerzalnu generalizaciju. Pretpostavimo da su a i b skupovi ciji su clanovi upravo oni predmeti koji zadovoljavaju P (x). Iz toga proizlazi x[x a x b]. Izradite ovaj dio dokaza sami: otvorite Proof 15.5 i dokaite spomenutu tvrdnju. Primjena aksioma ekstenzionalnosti daje nam a = b. Vidimo da za bilo koji uvjet aksiom komprehenzije jam i postojanje skupa predmeta c koji zadovoljavaju taj uvjet, a aksiom ekstenzionalnosti osigurava jedinstvenost takvog skupa.

Primjena aksioma ekstenzionalnosti, xy[z(z x z y) x = y] na 13. re enicu dat ce eljeno: a = b. c

15.4

Jedno lani skupovi, prazni skup, podskupovi c

153

Skupove zapisujemo na dva na ina: popisuju i clanove i zapisuju i uvjet koji c c c clanovi moraju zadovoljiti. Primjer 15.8 Skup prirodnih brojeva djeljivih sa 7 i manjih od 15 zapisujemo u popis - zapisu ovako: {7, 14}, a u uvjet zapisu ovako: {x | x N i x < 15 i y : y N y 7 = x}. Skup autor djela Principia mathematica zapisujemo ovako {Bertrand Russell, Alfred N. Whitehead} ili ovako {x | x je autor Principia Mathematica}. Zapis je nevaan i predstavlja pokratu. Op enito govore i, tvrdnja da je b c c clan skupa koji obuhva a stvari koje su P , c
b {x | P (x)}

jest pokrata za tvrdnju da postoji skup stvari koje su P i da je b clan tog skupa,
a[x(x a P (x)) b a]

Naivna teorija skupova sadri aksiom ekstenzionalnosti i aksiom komprehenzije. Aksiom ekstenzionalnosti tvrdi da su skupovi s istim clanovima identi ni. c Aksiom komprehenzije tvrdi da svaka formula prvog reda odreduje neki skup.

15.4

Jedno lani skupovi, prazni skup, podskupovi c

Jedno lani skup {x} trebamo razlikovati od njegovog jedinog clana x. c Primjer 15.9 {Donald Davidson} je skup, apstraktni objekt, a pok. Donald Davidson bio je istaknuti lozof. Zamislimo da niti jedan predmet ne zadovoljava P (x). Neka je P (x) formula x 6= x. Skup {x | x 6= x} jest prazan, tj. bez elemenata. Moemo dokazati da postoji jedan i samo jedan prazan skup. Oznake koje se koriste za prazan skup: {}, 0, ,... Zadatak 95 Dokaite da postoji to no jedan prazan skup! Dokazi za ?? i ?? . c

154

Poglavlje 15

Teorija skupova

Denicija 8 Ako su zadani skupovi a i b, kaemo da je a podskup skupa b ako je svaki clan skupa a takoder clan skupa b. Deniciju moemo shvatiti na dva na ina. Prvo moemo tvrdnju a b c shvatiti kao skra eni zapis tvrdnje c
x(x a x b)

. Drugo, moemo relaciju inkluzije shvatiti kao dodatni simbol i deniciju iskazati kao aksiom:
ab[a b x(x a x b)]

Tvrdnja 12 a : a a Dokaz 14 Neka je b proizvoljan skup. Za svrhu generalnog kondicionalnog dokaza, pretpostavimo da je a proizvoljni element od b. Onda na isprazan na in c reiteracijom dobivamo a b.- Zato, x(x b x b). Primjena denicije podskupa pokazuje da b b. Generaliziramo: a : a a. Formalizirajte Exercise 15.12!

Tvrdnja 13 ab(a = b (a b b a))

15.4

Jedno lani skupovi, prazni skup, podskupovi c

155

Dokaz 15 Metoda univerzalne generalizacije. Prvo dokazujemo s lijeva na desno. Pretpostavimo a = b. Desna strana slijedi iz prethodne tvrdnje (o reeksivnosti inkluzije) uz nerazlu ivost identi noga. Za dokaz s desna na lijevo, c c pretpostavimo a b b a. Za dokazati da tada vrijedi a = b, koristimo aksiom ekstenzionalnosti. Dovoljno je pokazati da a i b imaju iste clanove. No to slijedi iz nae pretpostavke, da je svaki clan jednog takoder clan drugog skupa i obratno. Budu i da su a i b proizvoljni skupovi, generaliziramo i dobivamo c propoziciju. Formalizirajte dokaz Exercise 15.13!

Relaciju R koja zadovoljava uvjet (R(x, y) R(y, x)) x = y nazivamo antisimetri nom. Prethodnu tvrdnju pokazuje da je relacija inkluzije (odnos c podskupa) antismetri na. Pro itana u suprotnom smjeru, tvrdnja pokazuje rec c

156 eksivnost inkluzije. Tvrdnja 14 a : a

Poglavlje 15

Teorija skupova

Dokaz 16 Jednostavna univerzalna generalizacija. Neka je a proizvoljni predmet i b proizvoljni skup. Pretpostavimo da a (u donjem formalnom dokazu e ozna ava prazni skup). To je nemogu e zbog denicije praznog skupa. Na isc c prazan na in a zadovoljava uvjet a e a b (u formalnom dokazu: uvodimo c neistinu a potom je uklanjamo). Zato ako a e onda a b. Generalizacijom dobivamo traeno.

Za zapamtiti: Neka su a i b skupovi. 1. a b akko je svaki element od a takoder element od b. 2. a = b akko a b i b a.

15.5

Presjek i unija

Dvije poznate i vane operacije sa skupovima su presjek i unija. Te dvije operacije uzimaju dva skupa i daju tre i. c Denicija 9 (PRESJEK) Neka su a i b skupovi. Presjek skupova a i b je skup ciji su clanovi - clanovi i u a i u b. Zapis: a b.
abz(z a b (z a z b))

15.5

Presjek i unija

157

Denicija 10 (UNIJA) Neka su a i b skupovi. Unija skupova a i b je skup ciji su clanovi - clanovi ili u a ili u b. Zapis: a b.
abz(z a b (z a z b))

Kako znamo da postoje takvi skupovi? Jesu li dva aksioma, komprehenzije i ekstenzionalnosti, dovoljna da se utvrdi njihovo postojanje i jedinstvenost? Tvrdnja 15 (Postojanje i jedinstvenost presjeka skupova) ab!cx(x c (x a x b)) Ova je tvrdnja poseban slu aj ve 11 : za svaku ispravno sastavljenu formulu c c P (x) postoji jedan jedinstveni skup stvari koje ju zadovoljavaju.
z1 ...zn !ax[x a P (x)]

Moemo je nazvati korolarijem, tj. neposrednom posljedicom ve dokazane c tvrdnje u kojoj z1 treba zamijeniti s a, z2 s b, a uvjet P (x) s isf-om x ax b. Tvrdnja 16 (Postojanje i jedinstvenost unije skupova) ab!cx(x c (x a x b)) Dokaz 17 I ova tvrdnja neposredno proizlazi iz 11 . Evo jo nekoliko tvrdnji cije dokaze treba izraditi! Tvrdnja 17 ab : a b = b a Otvorite u Fitch-u 25.2 i odredite pravila koja opravdavaju i re enice koje c podupiru pojedine korake. Tvrdnja 18 ab : a b = b b a Dokaz 18 Koristimo deniciju presjeka, deniciju podskupa i 13 . Formalni dokaz je prili no dug i moete ga na i ?? . U neformalnom dokazu moramo c c dokazati dva kondicionala. Smjer s lijeva na desno: pretpostavimo da a b = b. Neka je c element od b. Po deniciji presjeka, c je element skupa a. Po deniciji podskupa dolazimo do eljenoga: b je podskup od a. Smjer s desna na lijevo: (*) pretpostavimo b a. Trebamo dokazati tvrdnju o identitetu. Za tu svrhu posluit cemo se s 13 koju instanciramo s skupovima koji nas zanimaju:

158

Poglavlje 15

Teorija skupova

Figure 15.1
(a b b b a b) a b = b. (i) Neka je c element i od a i od b. Tada | {z } | {z }
(i) (ii)

je c element od b. (ii) Neka je c element od b. Po pretpostavci (*) slijedi da je c element od a. Budu i da smo utvrdili i (i) i (ii), slijedi a b = b. Dokaz je gotov. c

Zadatak 96 Izradite neformalni dokaz da za svaki skup a postoji jedinstveni skup c takav da za svako x, x c ako i samo ako x a. Ovaj se skup naziva apsolutnim / komplementom skupa a, i ozna ava se s a. (Ovaj rezultat ne e vrijediti za aksiome c c koje cemo kasnije koristiti. Zapravo, tada ce slijediti da nijedan skup nema apsolutni komplement.) Kada bismo formalizirali ovaj dokaz, koju bismo instanciju aksioma komprehenzije koristili? Odgovor 22 Instanca aksioma komprehenzije:
acx(x c x a) /

Treba dokazati:
a!cx(x c x a)

Prvo dokazujemo da postoji barem jedan takav skup: Dokaz da ima najvie jedan takav skup ostavljen je citatelju.

15.6

Digresija: konzistentnost Zapamtimo: Neka su b i c skupovi. 1. x b c ako i samo ako x b x c 2. x b c ako i samo ako x b x c 3. x b c ako i samo ako x b x c /

159

U naivnoj teoriji skupova doputeno je postojanje univerzalnog skupa V = {x | x = x}. Pod tom pretpostavkom, mogu e je denirati apsolutni komplec ment nekog skupa a (za ozna avanje apsolutnog komplementa koristimo crticu c iznad slova):
a = V a.

Zadatak 97 Dokaite abc[(a b b c) a b]! Zadatak 98 Dokaite na formalan i na neformalan na in abx[(x a b a) c (x b x a b)]! / Dokaz 19 (*) Neka je su e i f proizvoljni skupovi i neka je u proizvoljni predmet. Pretpostavimo u e (u f u e). Pod tom pretpostavkom moramo / dokazati bikondicional. L-D (i) Pretpostavimo u f . Trebamo dokazati u e f , to jest u e u f . Intro daje eljeno iz pretpostavke (i). D-L (ii) / Pretpostavimo u e u f . Trebamo dokazati u f . Po glavnoj pretpostavci / vrijedi u e. Ako je slu aj u e dolazimo do kontradikcije. Po Intro c / moemo uvesti u f . Ako je slu aj u f , onda reiteracijom dobivamo u f . c Po Elim zaklju ujemo u f . Univerzalna generalizacija daje eljeno. c

15.6
Termini sli nog zna enja: c c

Digresija: konzistentnost

dosljednost neproturje nost c neprotuslovnost zadovoljivost ispunjivost koherentnost [razloni ili logi ni sklad medu dijelovima] c Razlikujemo dva pojma o konzistentnosti:

sintakti ki c semanti ki c

160

Poglavlje 15

Teorija skupova

Denicija 11 Sintakti ka (formalna) konzistentost: neki skup re enica r nazic c vamo konzistentnim akko pomo u njih nije mogu e dokazati obje re enice iz bilo c c c kojeg para kontradiktornih re enica, A i A. c Koritenje pojma o dokazivosti cini gornju deniciju sintakti kom. c Pokuajmo zapisati gornju deniciju djelomi no koriste i jezik logike prc c c voga reda. Uvedimo oznaku ` za tro lani odnos dokazivosti. Clanovi tog c odnosa su (i) neki skup re enica r, (ii) neki sustav dokazivanja F i (iii) re enica c A. Tvrdnju re enicu r moemo u sustavu dokazivanja F dokazati pomo u c c re enica iz skupa r zapisujemo r `F A. Za sustav dokazivanja uzet cemo c sustav prirodne dedukcije za logiku prvoga reda i izostaviti podznak u zapisu odnosa dokazivosti `. Neka je L jezik i neka su S1 , ..., Sn , A, A re enice jezika L. c Skup re enica {S1 , ..., Sn } je konzistentan ako nije slu aj da istodobno c c {S1 , ..., Sn } ` A i {S1 , ..., Sn } ` A.

Teorem 19 Ako je skup re enica {S1 , ..., Sn } iz jezika L konzistentan, onda c postoji re enica iz L koja se ne moe dokazati. c

Dokaz 20 Posluit cemo se neizravnim dokazom, reductio ad absurdum. (*) Pretpostavimo da tvrdnja ne vrijedi. Po deniciji kondicionala, tada je (i) skup {S1 , ..., Sn } konzistentan i (ii) ne postoji re enica koja se ne moe dokazati. Ali, c iz (ii) izravno slijedi da moemo dokazati obje re enice iz para kontradiktornih c re enica. No tada, po deniciji konzistentnosti, {S1 , ..., Sn } nije konzistentan c skup re enica. Kontradikcija koju smo uspostavili pokazuje da moramo zac klju iti na negaciju pretpostavke (*), a budu i da je to upravo gornja tvrdnja, c c na je dokaz dovren.

Teorem 20 Ako je skup re enica {S1 , ..., Sn } iz jezika L inkonzistentan (to jest, c ako nije konzistentan), {S1 , ..., Sn } ` . Dokaz 21 Pretpostavimo da {S1 , ..., Sn } nije konzistentan skup. Tada postoji par dokazivih kontradiktornih re enica. Neka je par re enica A i A upravo c c takav. Po pravilu prirodne dedukcij, Intro moemo uvesti neistinu.

Zadatak 99 Dokaite na formalan na in da je skup koji sadri re enice Sve kocke su c c malene i Neke kocke nisu malene inkonzistentan!

15.6

Digresija: konzistentnost

161

c Zadatak 100 Posluite se prethodnim dokazom i pokaite kako se bilo koja re enica moe dokazati pomo u inkonzistenog skupa! To cete u initi tako to cete dokazati proizvoljnu c c re enicu B! c

Zadatak 101 Kojim biste razlozima opravdali ili osporili pravilo Elim, to jest, ex
falso quodlibet?

Mogli bismo re i da slabost inkonzistentnog skupa re enica lei u tome to c c on dokazuje previe, jer on dokazuje sve. Promotrena sa semanti ke strane, c slabost inkonzistentnog skupa re enica lei na suprotnoj strani - on ne govori ni o c cemu. Semanti ki pojam konzistentnosti ne emo uvoditi jer on zahtijeva dodatna c c sredstva formalne semantike. Ali moemo dati neformalnu deniciju. Neki je skup re enica semanti ki konzistentan akko su mogu e okolnosti u kojima su sve c c c re enice iz tog skupa istinite. Radi didakti ke svrhe napravimo jedan korak koji c c u strogoj teoriji nije doputen i pokuajmo razjasniti semanti ku inkonzistentnost c koriste i pojam o sintakti koj inkonzistentnosti. Budu i da inkonzistentan skup c c c dokazuje par kontradiktornih re enica i budu i da je sustav prirodne dedukcije c c pouzdan, verikacija inkonzistentnog skupa zahtijevala bi okolnosti u kojima bi ista re enica bila istodobno i istinita i neistinita. Takve okolnosti nisu mogu e, c c pa zato inkonzistentna teorija ne govori ni o cemu to bismo mogli zamisliti. Inkonzistentnost u sintakti kom smislu daje sve i ne daje nita u semanc ti kom smislu: ona sve dokazuje a nita ne opisuje. c

Poglavlje 16 Skupovi skupova

Aksiom komprehenzije primijenjuje se op enito tako da on, izmedu ostalog, dopc uta da sa inimo skupove od drugih skupova. Ako smo, na primjer, ve formirali c c 20 {0} i {0, 1}, onda moemo i i dalje i od tih skupova sa initi nove, na skupove c c primjer {{0}, {0, 1}}. Tvrdnja 21 (Neuredeni parovi) Za bilo koje predmete x i y postoji (jedin stveni) skup {x, y}. U simbolima:
xy!aw(w a (w = x w = y))

Dokaz 22 Postojanje skupa a osigurano je po aksiomu komprehenzije. Potrebna instanca aksioma je: xyaw[w a (w = xw = y)]. Time je osigurano da postoji barem jedna takav skup. Za dokazati da postoji to no jedan takav skup c emo u initi tako to jo trebamo dokazati da ima najvie jedan takav skup. To c c cemo za proizvoljne predmete e i f dokazati da postoji najvie jedan skup ciji su oni jedini clanovi:
ab[(x(x a (x = ex = f ))x(x b (x = ex = f ))) a = b]

Lako je pokazati da x(x a x b). Po aksiomu ekstenzionalnosti slijedi da a = b. Podsjetimo se da xyR(x, y) xR(x, x). Za slu aju kada x = y dobic vamo dobivamo jedinstveni skup predmeta w koji zadovaljavju ujet w = xw = x, odnosno w = y w = y . O igledno je da prethodna tvrdnja o jedinstvenosti c neuredenih parova garantira i postojanje jedini nih ili jedno lanih skupova (eng. c c singletons), jer {x, x} = {x} po aksiomu ekstenzionalnosti.

16.1

Uredeni parovi

Da bi teorija skupova mogla posluiti kao korisni okvir za modeliranje razli itih c struktura, vano je na i na in za prikazivanje poretka. c c
c Primjer 16.1 Pravac prikazan na slici moe se shvatiti kao skup to aka cija su imene uredeni parovi njihovih koordinata, < x, y >.
20

Na primjer: {x | x N x = 1 1} ili{x | x je broj koji pripada pojmu Venerin mjesec}; i {x | x N 0 5 x < 2} ili {x |x je broj koji pripada pojmu Venerin mjesec ili x je broj koji pripada pojmu Zemljin mjesec}

162

16.1

Uredeni parovi

163

Ono to nam je potrebno jest neki na in modeliranja uredenih parova koji ce c nam omogu iti da dokaemo sljede u tvrdnju: c c
< x, y >=< u, v > (x = u y = v)

Ako uspijemo dokazati da ova tvrdnja vrijedi za odabrani na in reprezentacije c uredenih parova, onda cemo znati da nam ta reprezentacija omogu uje da odredc imo koji je element prvi a koji drugi po redu u uredenom paru. Ima vie na ina za modelirati uredene parove. Najjednostavniji i najire koc c riteni na in jest onaj gdje se < x, y > shva a kao oznaka skupa {{x}, {x, y}}. c Denicija 12 Uredeni par < x, y > je skup {{x}, {x, y}}. U simbolima:
xy < x, y >= {{x}, {x, y}}

Ako se osvrnemo na tvrdnju o jedinstvenosti i postojanju skupova neuredenih parova, lako uvidamo da skup {{x}, {x, y}} postoji i da je samo jedan. Na sli an na in moemo denirati i ostale uredene ntorke. Na primjer c c
< x, y, z >=< x, < y, z >>=< x, {{y}, {y, z}} >= {{x}, {x, {{y}, {y, z}}}

Op enito: uredenu n-torku prikazujemo kao < x1 , < x2 , ...xn >>. c Oznake za uredene parove nisu dio "slubenog jezika" teorije skupova. Mogu se ukloniti bez ve ih poteko a, jedino ostaje ona poteko a koja proizlazi iz c c c duljine zapisa. Zadatak 102 Primijenite teorem o neuredenim parovima na slu aj kada x = y = . c Koji skup dobivamo? Nazovima taj skup - skupom c. Primijenimo dalje teorem na slu aj c kada x = i y = c. Dobivamo li isti ili razli iti skup21 ? c
21

a) c = {}

164

Poglavlje 16

Skupovi skupova

x 6= y?22

Zadatak 103 Koliko clanova ima skup {{x}, {x, y}} a) ako x = y, koliko b) ako

16.2

Modeliranje relacija u teoriji skupova

Intuitivno binarni (dvomjesni) predikati poput V eiOd iskazuju neku binarnu c c (dvo lanu) relaciju (odnos) izmedu predmeta u nekoj domeni D (podru ju predc meta na koje se odnose tvrdnje u dijelu jezika pod razmatranjem). U teoriji skupova, taj se odnos modelira23 pomo u skupa uredenih parova. Preciznije, c rije je o skupu: c
{< x, y >| x D, y D, x je ve e od y} c

Ovakav se skup naziva ekstenzijom predikata ili relacije.

Primjer 16.2 Ekstenzija (opseg) jednomjesnog predikata Kocka u domeni D je skup

{x | x D, x je kocka} Ekstenzija tromjesnog predikata Izmedju u domeni D je skup uredenih trojki {< x, y, z >| x D, y D, z D, x je izmedu y i z}

Ekstenzija predikata moe ovisiti o okolnostima koje vrijedi u podru ju o c 0 moe u initi da ekstenzija kojem je rije . U Tarskis World okrenuti svijet za 90 c c za LijevoOd postane novom ekstenzijom za Iza. Domena se ne mijenja, ne mijenja ni zna enje (intenzija) predikata, ali ekstenzije ne moraju ostati iste. c

c Primjer 16.3 Ozna imo s imenom predikata njegovu ekstenziju u danim okolnostima i pod odredenim stajalitem promatra a. Na slici dolje he, bi Iza i < e, b > c / LijevoOd

b) {, {}} 6= c a) 1; b) 2 23 Model je "sustav postulata, podataka i zaklju aka koji slui kao matemati ki opis nekog c c predmeta ili stanja stvari" - kae Merriam Webster Dictionary. Predlaem ovakvu radnu deniciju: "model je formalni sustav, tj. misaona konstrukcija kojeg izradujemo kako bismo neto spoznali ".
22

16.3

Svojstva za odnose

165

Primjer 16.4 < e, b > Iza i < e, b > LijevoOd /

16.3

Svojstva za odnose

166

Poglavlje 16

Skupovi skupova

16.3.1
Svojstvo Tranzitivnost Reeksivnost Ireeksivnost Simetri nost c Asimetri nost c Antisimetri nost c

Neka svojstva binarnih relacija

Primjer Ne-primjer

Jo neka svojstva... Serijalnost Povezanost Intranzitivnost

xyz((R(x, y) R(y, z)) R(x, z)) xR(x, x) xR(x, x) xy(R(x, y) R(y, x)) xy(R(x, y) R(y, x)) xy((R(x, y) R(y, x)) x = y) xyR(x, y) xy(x 6= y (R(x, y) R(y, x))) xyz((R(x, y) R(y, z)) R(x, z))

Ve eOd c IstiOblik Ve eOd c

Ve eOd c

IstiOblik Ve eOd c IstiOblik IstiOblik; Ve eOd c

PotomakOd

Ve eOd c ...

...

...

Asimetri nost nije isto to ne-simetri nost, yy(R(x, y) R(y, x)). Isto c c vrijedi za ireeksivnost i intranzitivnost.
ref leksivnost

Svojstva relacija mogu se iskazati kao uvjeti koje trebaju biti zadovoljeni u ekstenziji predikata. Na primjer, ako je relacija R reeksivna, onda za svaki x D, < x, x > R. Ako je relacija R simetri na onda je valjan zaklju ak: c c R(a, b) R(b, a) Ako je relacija R tranzitivna, onda je valjan zaklju ak: c R(a, b) R(b, c) R(a, c) Zadatak 104 Opiite valjane oblike zaklju ka za relacije koje imaju redom sljede a c c svojstva: asimetri nost, antisimetri nost i ireeksivnost. c c Odgovor 23 Asimetri na R: c
R(a, b) R(b, a) Antisimetri na R: c R(a, b) R(b, a) a=b

z }| { z }| { xR(x, x) ; xR(x, x); xR(x, x) | {z }

iref leksivnost

neref leksivnost

16.3

Svojstva za odnose Ireeksivna R:

R(a, a)

167

Pedagoka digresija A concept is a rule that may be applied to decide if a particular object falls into a certain class24 .(Encyclopaedia Britannica CD 98) Pojam je misao o biti onoga to mislimo.(G. Petrovi , Logika) c Zbog pristranosti tradicionalnog pojma pojmovi o odnosima zanemaruju se u izboru gradiva. Razumjeti neki relacijski pojam zna i pozc navati svojstva relacije o kojoj je rije . Cini se kao da se cesto pretc postavlja da ce relacijski pojmovi biti usvojeni sami po sebi, na primjer c da ce u enik samo otkriti da odnos juno od ima svojstvo postojanja krajnjeg clana a da odnos isto no od nije takav, da ce se simetri nost c c odnosa = otkriti sama po sebi, ...Uo imo, da se relacijski pojmovi ne c u e na isti na in kao i tradicionalni pojmovi koji su pojmovi o vrstama, c c a ne o odnosima. Zadatak 105 Odredite inverze relacijama: stariji od, jednako visok kao, rodak od, otac od, predak od!

Odgovor 24 Mladi od, jednako visok kao, rodak od, dijete od, potomak od.

Zadatak 106 Popunite tablicu upisuju i DA ako relacija ima navedeno svojstvo: c
ManjiOd Tranzitivan Reeskivan Ireeksivan Simetri an c Asimetri an c IstiRed LijevoOd IstiOblik

16.3.2

Inverzne relacije

Primjer 16.5 LijevoOd prema DesnoOd, V eceOd prema M anjeOd. U smislu teorije skupova relaciji R inverzna (konverzna) je relacija R1 :
R1 = {< x, y >|< y, x > R}
24

Pojam je pravilo zahvaljuju i kojemu moemo odrediti ulazi li pojedini predmet u neki c skup.

168 16.3.2.1 Jo neki pojmovi o relacijama

Poglavlje 16

Skupovi skupova

R|S I R00 a init(R)

relativni produkt identitetna relacija slika relacije u skupu po etni clanovi c

{hx, yi | z(R(x, z) S(z, y))} {hx, yi | x = y} {x | y a R(x, y)} {x | R(x, y) x 6= y}

Otac|M ajka = P atrilinearnaBaka o } | {z } | cevi studenata {z

R R a

16.3.3

Relacije ekvivalencije i klase ekvivalencije

o } | cevi {z

Relacije koje su reeksivne, simetri ne i tranzitivne nazivaju se relacijama ekvic valencije.

Primjer 16.6 =, IstiOblik, IstaV elicina, IstiRed,...

Relacije ekvivalencije povezuju predmete koji su jednaki u nekom smislu. Ovakvo povezivanja predmeta koji jednaki u nekom smislu, koristi se za uvodenje teorijski korisne konstrukcije: klase (razreda) ekvivalencije.

Primjer 16.7 Nalazimo se u du anu obu e. Sve cipele iste veli ine daju klase ekvivac c c lencije za pojedini broj. Kada uzmemo jednu cipelu, c, ona moe posluiti kao uzorak za svoju klasu ekvivalencije: {y D |< c, y > IsteV eliine}, koja obuhva a sve cipele c c koje su istoga broja kao i c.

Ako je R relacija ekvivalencije, onda je [x]R skup stvari koje su ekvivalentne s x s obzirom na R, to je klasa ekevivalencije za x.

Denicija 13 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu D. Za svaki x D, klasa ekvivalencije [x]R je skup
{y D | hx, yi R}

Primjer 16.8 Odredite klase ekvivalencije: [a]IstiRed , [b]IstiOblik , [c]= , [d]IstiRed za

okolnosti prikazane na donjoj slici!

16.3

Svojstva za odnose

169

Tvrdnja 22 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu D.

1.x : x [x]R ; 2.xy([x]R = [y]R < x, y > R); 3.xy([x]R = [y]R [x]R [y]R 6= ).

Dokaz 23 1. proizlazi iz cinjenice da je R reeksivna relacija na skupu D. 2.dokazujemo u dva smjera, L-D i D-L. L-D: pretpostavimo da [x] = [y]. Po 1. y [y]. Eliminacijom identiteta, dobivamo y [x]. Po deniciji klase ekvivalencije, hx, yi R. D-L: pretpostavimo (*) hx, yi R. Za uspostaviti identitenu tvrdnju, trebamo dokazati [x] [y] i [y] [x] ili, u druk ijem c zapisu, z(z [x] z [y]). Pretpostavimo da z [x]. Po deniciji za klasu ekvivalencije, slijedi da (i) hx, zi R. Po pretpostavci hx, yi R te,.zbog simetri nosti, (ii) hy, xi R. eljenu tvrdnju hy, zi R dobivamo po c tranzitivnosti R-a iz (ii) i (i). Pretpostavimo da z [y]. Po deniciji za klasu ekvivalencije, slijedi da hz, yi R te po simetri nosti(iii) hy, zi R. Po pretc postavci (*) hx, yi R . eljenu tvrdnju hx, zi R dobivamo po tranzitivnosti R-a iz (*) i (iii). 3. L-D: trebamo dokazati [x] = [y] [x] [y] 6= . Uo imo c c najprije da je zbog 1. isklju en slu aj da [x] = . Budu i [x] 6= , [x] = [y] c c i a(a a = a), slijedi da [x] [y] 6= . D-L: neka je (*) hu, vi element presjeka [x]R [y]R . Po deniciji klase ekvivalencije, vrijedi da (i) hx, ui R i (ii) hy, vi R. Zbog simetri nosti, iz (ii) proizlazi hv, yi R, a iz toga (*) c po tranzitivnosti (**) hu, yi R . Ponovo po tranzitivnost, (i) i (**) proizlazi hx, yi. Iz 2. znamo hx, yi R povla i [x] = [y]. c

170

Poglavlje 16

Skupovi skupova

Zadatak 107 Otvorite u Fitch-u Exercise 15.29. Ovaj dokument kao cilj dokaza sadri tvrdnju da je odnos istovjetnosti oblika ekvivalentan. Svrha ove vjebe je pokazati da su ciljne re enice koje iskazuju to svojstvo odnosa posljedica zna enja osnovnog c c predikata. Pravilo Ana Con smijete koristiti samo za atomarne re enice. c 16.3.3.1 Particija

Neka je D neki skup i neka je P neki skup ne-praznih podskupova od D takvih da je svaki element iz D clan to no jednog clana iz P . Takav se skup P naziva c particijom od D.
c Primjer 16.9 Zapiite gornju deniciju koriste i simbole teorije skupova i jezik logike prvoga reda!

Odgovor 25 c(c a (c b c 6= )) ab P articijaOd(a, b) , x(x b !c(c a x c) [ gdje a = {x | y : y a x y}. Zadatak 108 Neka je P particija od D. Denirajmo relaciju E na sljede i na in: c c ha, bi E akko postoji X P takav da a X i b X. Pokaite da je E relacija ekvivalencije te da je P skup klasa ekvivalencije za tu relaciju! Odgovor 26 Da bismo dokazali da je E relacije ekvivalencije moramo dokazati da je ona reeksivna, simetri na i tranzitivna relacija. (ref) Za svaki predmet z iz c domene D vrijedi da postoji neki X P takav da z X , po deniciji particije. Reiteracijom dobivamo da z X i z X . Dakle, x : hx, xi E . (sim) Pretpostavimo da hu, vi E . Tada postoji neki X P takav da u X i v X , po deniciji relacije E. Zbog komutativnosti konjunkcije, dobivamo hv, ui E . (tran) Pretpostavimo da hu, vi E i hv, wi E . Tada postoji neki X P takav da u X , v X i neki Y P takav da v Y , w Y , po deniciji c relacije E. Po deniciji particije, svaki predmet iz D mora biti u to no jednom clanu particije P . Budu i da v X i v Y , proizlazi da X = Y . Eliminacijom c identiteta, dobivamo w X . Budu i da u X i w X , dobivamo traeno: c hu, wi E . Da bismo dokazali da je svaki X P klasa ekvivalencije za relaciju E moramo pokazati da svaki X P postoji z D takav da [z]E = X . Pretpostavimo X P . (*) Tada postoji neki predmet u X . Instancirajmo deniciju relacije E s u, vrijedi x : (u X x X) hu, xi E . Kako je E relacije ekvivalencije, dobivamo x : (u X x X) x [u]E . Budu i c da po (*) u X , proizlazi da x : x X x [u]E . Time smo dokazali identitetnu re enicu [u]E = X jer smo pokazali da [u]E X i X [u]E . c

16.3

Svojstva za odnose

171

c Zadatak 109 Logi ka razdioba pojma je adekvatna ako je zbroj opsega clanova razdiobe jednak opsegu diobene cjeline. Iskaite ovu deniciju koriste i jezik teorije skupova. c Diobenu cjelinu (totum divisionis) ozna ite s t, clanove diobe (membra divisonis) ozc na ite s m1 , ..., mn . c

Odgovor 27 Logi ka razdioba pojma ciji je opsega t na clanove diobe ciji su c [ opsezi m1 , ..., mn jest adekvatna akko t = m1 ... m n = mi .
i{1,...,n}

Zadatak 110 Logi ka razdioba pojma je jedinstvena ako se njezini clanovi meduc sobno isklju uju. Iskaite ovu deniciju koriste i jezik teorije skupova! c c Odgovor 28 Logi ka razdioba pojma ciji je opsega t na clanove diobe ciji c su opsezi m1 , ..., mn jest jedinstvena akko ab[(a {m1 , ..., m n } b {m1 , ..., m n } a 6= b) a b = .
c Zadatak 111 Iskaite deniciju jedinstvenosti i adekvatnosti divizije koriste i jezik teorije skupova i pojam particije!

Odgovor 29 Logi ka razdioba pojma ciji je opsega t na clanove diobe ciji su c opsezi m1 , ..., mn jest jedinstvena i adekvatna akko P articijaOd({m1 , ..., m n } , t).

16.3.4

Funkcije

Intuitivno, funkcija je na in povezivanja stvari sa stvarima, na primjer dodjeljic vanje registarskih oznaka vozilima. Funkcije se, jednako kao i dijadi ne relacije, modeliraju u teoriji skupova c pomo u uredenih parova. Za relaciju R na skupu D kaemo da je funkcija ako c zadovoljava sljede i uvjet: c Funkcionalnost: x51 yR(x, y) Ovaj uvjet kazuje da za jedanulaz postoji najvie jedan izlaz. Ako funkcija ispunjava dodatni uvjet ("postojanja"), onda se kae da je ona totalna na D: Totalnost: xyR(x, y) Uobi ajeno je za oznaku funkcija koristiti mala slova, po evi od f . Obi no c c c se pie f (x) = y , umjesto < x, y > f . Domena funkcije f je skup:

172

Poglavlje 16

Skupovi skupova

{x | y(f (x) = y)}

Rang funkcije f je skup:

{y | x(f (x) = y)}

Funkcije su u perspektivi teorije skupova jedna vrsta relacija. Identitena fukcija: id(x) = x za svaki x iz D.
c Zadatak 112 Koji od sljede ih skupova predstavljaju funkcije na skupu D = {1, 2, 3, 4}? Za one koji su funkcije, odredite njihovu domenu i rang! 1. {< 1, 3 >, < 2, 4 >, < 3, 3 >}, 2. {< 1, 2 >, < 2, 3 >, < 3, 4 >, < 4, 1 >}, 3. {< 1, 2 >, < 1, 3 >, < 3, 4 > , < 4, 1 >}, 4. {< 1, 1 >, < 2, 2 >, < 3, 3 >, < 4, 4 >}, 5.

16.4

Partitivni skup

Uvedimo pojam skupa koji obuhva a sve podskupe nekog skupa. Partitivni skup c skupa b je skup svih podskupova od b:
b = {a | a b}

U engleskom jeziku koristi se naziv "powerset". U hrvatskom "potencijski skup" ili "partitivni skup". Prvom bismo nazivu moda trebali dati prednost jer on sugerira cinjenicu da je broj elemenata takvog skupa izgradenog na osnovi skupa s n elemenata 2n , pa se zato partitivni skup skupa a ozna ava s 2a . K tome, c termini "partitivni skup" i "particija skupa" sli no zvu e i mogu dati pogrenu c c sugestiju o njihovoj istovjetnosti.
c Primjer 16.10 Neka je i skup njema kih idealista, i={Kant, Fichte, Schelling, Hegel}. i ={ , {Kant}, {Fichte}, {Shelling}, {Hegel}, {Kant,Fichte}, {Kant,Schelling}, {Kant,Hegel}, {Fichte,Schelling}, {Fichte,Hegel}, {Schelling,Hegel}, {Kant,Fichte,Schelling}, {Kant, Fichte, Hegel}, {Kant, Schelling, Hegel}, {Fichte, Schelling, Hegel}, {Kant,Fichte, Schelling, Hegel}}.

Tvrdnja 23 b!cx(x c x b) Dokaz 24 Po aksiomu komprehenzije, moemo konstruirati skup c = {x | x b}. Po aksiomu ekstenzionalnosti, moe postojati najvie jedan takav skup.

16.4

Partitivni skup

173

Tvrdnja 24 Neka su a i b proizvoljni skupovi,

1.b b; 2. b; 3.a b akko a b

Dokaz 25 1. Budu i da je odnos reeksivan, vrijedi b b. Po deniciji c partitivnog skupa: b b. 2. b, zato b. 3. L-D. Pretpostavimo (*) a b. Trebamo dokazati da za svaki (i) z a vrijedi (ii) z b. Relacija je tranzitivna, pa iz (i) i (*) proizlazi traeno: z b. D-L. Pretpostavimo za svrhu indirektnog dokaza (reductio ad absurdum) da (A) a b, tj. da za svaki z a vrijedi z b ali (K) a b. (K) zna i da postoji neki predmet e takav da c e a i e b. Skup {e} o igledno mora biti podskup od a i ne smije biti podskup / c od b, tj. {e} b. Ali {e} a i (A) ako {e} a, onda {e} b, pokazuju / da {e} b. Uspostavljena je kontradikcija, pa zato mora vrijediti kondicional D-L.

Zadatak 113 Dokaite xy(x y x y) metodom izravnog dokaza koriste i lemu o reeksivnosti za ! c

16.4.1 Mogu li svi podskupovi nekog skupa biti njegovi elementi?

Venn}}

Primjer 16.11 Skup {John Venn} je i element i podskup skupa {John Venn, {John Sljede a tvrdnja pokazuje da niti jedan skup ne moe imati kao elemente sve c svoje podskupove. Tvrdnja 25 Za bilo koji skup b, nije tako da b b.

Dokaz 26 U dokazu koristimo instancu aksioma komprehenzije (1) i deniciju relacije podskupa (2). Zapo injemo s formatom univerzalne generalizacije: neka c je b proizvoljni skup(3). elimo dokazati b * b. (tj. bx(x b x b). Po aksiomu komprehenzije, moemo konstruirati podskup od b koji je deniran / ovako c = {x | x b x x} (1. je jedna instanca aksiomske sheme komprehenzije). Taj se skup, koji obuhva a samo one elemente koji nisu svoji vlastiti c elementi, naziva Russellovim skupom. Po deniciji operacije partitivnog skupa,

174

Poglavlje 16

Skupovi skupova

vrijedi c b, jer c b (10). Za reductio ad absurdum pretpostavimo c b (11). Po deniciji relacije podskupa: b b ako i samo ako x(x b x b). Dakle naa je pretpostavka da ce skup c za kojeg znamo da je element partitivnog skupa od b, takoder biti element i od b. Po isklju enju tre eg, mora vrijediti c c ili (i) c c ili (ii) c c. Ispitajmo prvi slu aj. Ako c c (12), onda c ne / c ispunjava uvjet zadan s denicijom za c, pa zato c c (14). Budu i c c / c povla i neistinu (15), zaklju ujemo da njezina negacija vrijedi, tj. c c (16). c c / No tada c ispunjava uvjet zadan denicijom za c, pa zato c c (18). Na ovaj smo na in dokazali i c c i c c, a to je kontradikcija (19). Po pravilu za c / uvodenje negacije (reductio ad absurdum), zaklju ujemo da ne vrijedi c b, to c jest - c b (20).Dakle, postoji podskup od b koji nije njegov element (u 22 je to / dokazano pod proizvoljnim imenom c, 23 je rezultat eliminacije egzistencijalnog kvantiktarora, 24 je rezultat uvodenja univerzalnog kvantikatora). Vidimo da je c protuprimjer za b b, pa zato b * b.

16.4

Partitivni skup

175

Gornja tvrdnja kazuje da za svaki skup b moemo na i skup c koji je podskup c od b, ali nije element od b. Naime, moemo konstruirati Russellov skup za b: c = {x | x b x x}. / Tvrdnja 26 Za svaki skup b, Russellov skup za b jest podskup od b, ali nije element od b.

Zapamtite. Partitivni skup skupa b je skup svih podskupova od b:

b = {a | a b}

"Russellovim skupom" za proizvoljni skup b nazivamo skup {x |

176
x b x x}. /

Poglavlje 16

Skupovi skupova

c c c Zadatak 114 U sljede em nizu naslu uju ih tvrdnji, pronadite istinite i dokaite ih. Za neistinite pronadite primjer koji pokazuje njihovu neistinitost25 . 1. b : b, 2. b : b b, 3. ab : (a b) = a b.

16.5
Potrebni sastojci: 28

Russellov paradoks

Tvrdnja 27 Postoji skup c takav da c c.

U naivnoj teoriji skupova moemo dokazati ovu tvrdnju. Po aksiomu komprehenzije, postoji univerzalni skup koji sadri sve. To je skup
c = {x | x = x}

(U donjem formalnom dokazu premisa 1. je instanca aksiomske sheme komprehenzije koja garantira postojanje univerzalonog skupa. Re enica 2. uvodi c privremeno ime za takav skup). No kako je to skup svih skupova, onda su i svi njegovi podskupovi clanovi (poddokaz 3-5 i 6). Zato c c, to jest y(y .c y c), odnosno y(y c y c) (7).

25

1. Da. Primjenite dokaz da je prazni skup podskup svakog skupa na poseban slu aj partitivnog c skupa. 2. Ne. Protuprimjer: {1}, {1} = {, {1}}. Naime, kada bi vrijedilo {1} {1}, onda bi 1 morao biti element od {1}. 3. Da. Skupovi a i b su identi ni akko a b i b a. L-D. Pretpostavimo c d (a b). Kako je d podskup presjeka on sadrava samo predmete koji su i u a i u b; tj. x : x d (x a x b). S druge strane, a b obuhva a sve podskupove od a i od b c koji imaju iste clanove; tj. d a b x(x d (x a x b)). Budu i da desna c strana bikondicionala vrijedi po pretpostavci, proizlazi traeno: d a b. D-L. Pretpostavimo d a b. Tada vrijedi x(x d (x a x b)). Po deniciji relacije podskupa dobivamo d a b. A po deniciji partitivnog skupa, slijedi da d (a b). .

16.5

Russellov paradoks

177

No, poteko a je u tome to moem dokazati i negaciju gornje tvrdnje (to c smo ve bili u inili). c c Tvrdnja 28 Za bilo koji skup b, nije tako da b b. Naivna teorija skupova je inkonzistentna, cime je pokazano da neto nije u redu s teorijom. Russellov skup za univerzalni skup c je skup svega onoga to nije svoj vlastiti element: Z = {x | x c x 6= x}. Svaka pretpostavka, bilo da Z Z , bilo da Z Z vodi u apsurd. / Najkra e Russellov paradoks moemo iskazati koriste i sljede u instancu c c c aksioma komprehenzije: ax(x a x x), a ona je nezadovoljiva. / Reakcije na otkrivenu ?? naivne teorije skupova ile su u razli itim smc jerovima. Jedan na in uklanjanja inkonzistentnosti iao je smjerom revizije akc sioma komprehenzije. Drugi, smjerom revizije sintakse jezika teorije skupova.

16.5.1

Aksiom separacije

Reakcija na inkonzistentnost naivne teorije obuhvatila je i ograni enje aksioma c komprehenzije. 16.5.1.1 Intuicija veli ine c

Jedna reakcija na otkri e inkonzistentnosti ila je smjerom revizije intuicija o c skupovima. Ekstenzije nekih predikata prevelike su pa zato ne mogu tvoriti cjelinu. John von Neumann je postavio sljede e ograni enje: neki predikati imaju c c "prevelike" ekstenzije koje se ne mogu obuhvatiti u jedan skup. Takav je i skup Z . Mi znamo da je takav, jer pretpostavka da on postoji vodi u paradoks.

178

Poglavlje 16

Skupovi skupova

Modikacija aksioma komprehenzije ostvaruje se najprije tako da se on primijenjuje samo na podskupove nekog skupa. Drugim rje ima, aksiom omogu uje c c konstrukciju isklju ivo podskupova, sam skup, ciji se podskup formira, ve treba c c biti raspoloiv. Intuitivno, ako nam je dan skup a i isf-a P (x), onda moemo sa initi podskup od a: c
{x | x a P (x)}

Ideja je slijede a: ako a nije "prevelik", onda ni njegov podskup ne e biti c c "prevelik". Nova, modicirana aksiomska shema naziva se aksiomom separacije:
abx[x b (x a P (x))]

tj.
z1 ...zn abx[x b (x a P (x))]

Aksiom separacije blokira mogu nost konstrukcije univerzalnog skupa (jer c omogu uje konstrukciju samo podskupova nekog danog skupa). c Aksiom separcije: Mogu se konstruirati (postoje) samo skupovi koji nisu "preveliki".

16.5.2

Russellova teorija tipova

Drugi na in blokiranja inkonzistentnosti iao je smjerom revizije sintakse i onc tologije.

Sintaksa ad innitum Razina 3 Predikati za Tip 0, Tip 1 i Tip 2 Razina 2 Predikati za Tip 0 i Tip 1 Razina 1 Predikati koji se primjenjuju na Tip 0 Razina 0 "Pojedina ni predmeti" c Ontologija Primjeri

U3 U2 = U 1 Mnogobrojan; Ve eOd (?) c U1 = U 0 Kosook; Kocka U0 = {x : x je pojedina nost} Konfucije c Re nica x y koristi binarni predikat koji se smije primijeniti samo c na predmete razli itog tipa. Ozna imo s tn tip kojemu pripada pojedini izraz, c c onda je re enica tn tm ispravno sastavljena samo ako je m > n. Zbog toga, c formula kojom se konstruira Russellov skup nije ispravno sastavljena formula. x x jednostavno ne uspijeva iskazati niti jedan uvjet. /

Teorija tipova: Kada se jedan simbol predicira drugome, prvi mora pripadati viem tipu a drugi niem.

16.6

Zermelo Fraenkel teorija skupova

179

16.5.3

Pokuaj jednog lozofskog objanjenja

Popper, Sir Karl Raimund (1902-1994) Popperova epistemologija podsje a na Kantovu: Kant je tvrdio da ljudski c razum ne izvodi oblik miljenja iz prirode nego ga name e prirodi. Kant je c koristio termin "sinteti ki sudovi a priori" da bi ozna io istinite re enice koje c c c nisu logi ke istine (tj. gdje poznavanje zna enja upotrebljenih znakova nije c c dovoljno da bi se utvrdila istinititost re enice), no unato tome te re enice jesu c c c nuno istinite (ovdje se rije nuno moe shvatiti u zna enju u svim zamislivim c c okolnostima). Drugim rije ima, struktura ljudskog razuma odreduje spoznaju. c Na primjer, razum moe otkriti prirodne zakone, ali ideja zakonitosti prirodnih dogadanja nije otkrivena nego zadana razumu. Sli no, po Kantovom miljenju c vrijedi i za matematiku. Primjenimo Kantovo u enje na teoriju skupova. Ako je aksiom(ska shema) c komprehenzije sinteti ki sud a priori, onda (1, "sinteti ki" dio) pojam stvari koje c c ispunjavaju uvjet U ne uklju uje pojam skup stvari koji ispunjavaju uvjet U i c (2, "a priori" dio) aksiom je nuno istinit. Ovo drugo svojstvo (a priori, lat. iz prethodnog) svrstalo bi aksiom na stranu logike, a ne na stranu cinjeni ne tvrdnje, c tvrdnje od koje se ne o ekuje da bude nuno istinita. c Popper se slae s time da je polazite spoznaje lei u vrlo op enitim na elima. c c No, ta na ela nisu neizbjena. Ona su tek hipoteze koje mogu biti i naj e e c c c bivaju modicirane ili odba ene. Primjenimo li Popperovu teoriju o spoznaji c na razmatrani primjer dobivamo jednostavno objanjenje. Ideja o skupu nije "prirodena", "zadana", "neizbjena". Ona se re-konstruira u procesu u enja na c grekama.

16.6

Zermelo Fraenkel teorija skupova

Prvu je aksiomatizaciju teorije skupova dao 1908. Ernst Zermelo, njema ki matemati ar. Na osnovi analize paradokasa, on je zaklju io da c c c su oni povezani sa skupovima koji su "preveliki", poput skupa svih skupova... Zbog toga, Zermelovi aksiomi su restriktivni s obzirom na pitanje egzistencije skupova. Zermelov aksiomatski sustav obi no c se razmatra u obliku koji uklju uje modikacije i poboljanja koja su c

180

Poglavlje 16

Skupovi skupova

dali Norveanin Thoralf Albert Skolem, pionir u metalogici, i Abraham Adolf Fraenkel, izraelski logi ar. U literaturi, sustav se naziva c Zermelo-Fraenkelovom teorijom skupova iako bi povijesno gledaju i c bilo to nije nazivati je Zermelo-Skolem-Fraenkelovom teorijom. c Dva aksioma naivne teorije skupova omogu avala su nam dokaze postojanja c i jedinstvenosti raznovrsnih skupova. Primjer 16.12 Dokaimo jedinstvenost i postojanje unije skupova, tj. ab!cx(x c (x a x b)). U dokazu trebamo dokazati (i) da postoji barem jedan takav skup, tj. abcx(x c (x a x b)),i (ii) da postoji najvie jedan takav skup,tj.
abcdx[((x c (x a x b)) (x d (x a x b))) c = d]. Prvi dio (i) izravno slijedi iz aksioma komprehenzije kao jedna njegova instanca. Drugi dio (ii) zahtijeva primjenu aksioma ekstenzionalnosti. Pretpostavimo da su c i d skupovi ciji su clanovi upravo oni predmeti koji su elementi u a ili u b. Trebamo dokazati x(x c x d).

Nakon toga primjena aksioma ekstenzionalnosti daje eljeni rezultat:

Na kraju po pravilu za intro dobivamo (ii).

Revizija aksioma komprehenzije blokirala je dokaze ovakve vrste. Zato u Zermelo-Fraenkelovoj teoriji skupova moraju biti zastupljeni i aksiomi koji ce garantirati egzistenciju skupova odredenih vrsta.

16.6.1

Aksiomi Zermelo-Fraenkelove teorije skupova

1. Aksiom ekstenzionalnosti.

16.6

Zermelo Fraenkel teorija skupova

181

Nije sporan. Jednak je aksiomu ekstenzionalnosti u naivnoj teoriji. 2. Aksiom separacije. Doputa tvorbu skupova stvari koji zadovoljavaju neki uvjet iz ve postoje eg skupa. c c 3. Aksiom neuredenog para: za bilo koja dva predmeta postoji skup koji ih ima kao svoje clanove, 4. Aksiom unije: ako je dan bilo koji skup skupova a, unija svih njegovih elemenata takoder je skup. To jest:
abx[x b c(c a x c)]

5. Aksiom partitivnog skupa: svaki skup ima partitivni skup 6. Aksiom beskona nosti: postoji skup svih prirodnih brojeva. c Evo dviju formalizacija ovog aksioma.
a[ a b(b a b {b} a)] a[x(x ay : y x)x(x a y(y az(z y z xz = x))] /

Pogledajmo kako aksiom generira beskona ni skup:0 ili , 1 c ili {} = {}, 2 ili {} {{}} = {, {}}, 3 ili {, {}} {{, {}}} = {, {}, {, {}}}, itd.

Kumulativna hijerarhija: polaze i od praznog skupa postupno se c putem deniranih operacija konstruiraju daljni skupovi. U procesu se ne koriste po etni elementi. Mnogi beskona ni skupovi mogu nastati, c c ali ne i univerzalni skup. 7. Aksiom zamjene: ako je dan neki skup a i operacija F koja denira jedinstveni predmet za svaki x iz a, onda postoji skup {F (x) | x a}. Druk ije c kazano, ako x(x a !yP (x, y)), onda postoji skup b = {y | x(x a P (x, y))} Jo jedan na in tvorbe novih skupova od postoje ih. c c 8. Aksiom izbora: Ako je f funkcija s nepraznom domenom a i ako za svako x a, f (x) jest neki neprazni skup, onda takoder postoji funkcija g takoder

182

Poglavlje 16

Skupovi skupova

s domenom a takva da za svako x a, g(x) f (x). (Funkcija g naziva se funkcijom izbora jer za svako x iz a ona bira jedan element iz f (x).) Ako se Zermelo-Fraenkel teorija skupova koristi zajedno s aksiomom izbora, onda se ozna ava s ZFC ("C" stoji za eng. "choice", c izbor). Aksiom izbora postulira postojanje odredenog skupa (skupa izbora) ali za razliku od drugih aksioma te vrste (3, 4 i 5) on ne daje upute kako se taj skup konstruira. Ta nekonstruktivna narav aksioma izazvala je brojne rasprave. 9. Aksiom regularnosti: nijedan skup nema neprazan presjek sa svakim od svojih elemenata:
b[b 6= y(y b y b = )]

Ovaj aksiom isklju uje skupove koji su svoji vlastiti elementi. c Pomo u ovoga aksioma moe se pokazati da je relacija ireeksivna i c asimetri na. c Povijest pojma o skupu i relaciji pokazuje da nije rije jednostavnim poc jmovima. S lozofskog stajalita, nipoto nije primjereno odbaciti razmatranje tog pojma s rije ima: "Skup je primitivan pojam i o njemu se ne moe nita c re i mimo onoga to aksiomi o njemu tvrde." takvo odbacivanje nije primjereno c jer su upravo razmatranja o pojmu skupa vodila prema otkri u nezadovoljivosti c naivne teorije i konstrukcijama aksiomatske teorije. U pozadini ZF-teorije stoje dvije osnovne intuicije: skupovi ne mogu biti preveliki i skupovi se postupno konstruiraju. O ovoj drugoj intuiciji govori aksiom regularnosti. Zato ne bi smjelo vrijediti x x? Odgovor se mora pozvati na neku temeljnu ideju. 16.6.1.1 Kumulativni skupovi Promotrimo skup a = {a}. Ako bismo ga htjeli zapisati u popis zapisu, susreli bismo se poteko ama: {a} ali a = {a}, pa zato {{a}} ali a = {a}, pa zato c {{{a}}}, itd. Najblie to moemo do i jest da nazna imo beskona no "ugnc c c jedivanje" a = {{{...}}}. Budu i da je svoj jedini clan tj. a = {a}, slijedi da je c on jedno lani skup. Zbog toga intuicija o ograni enoj veli ini skupova ne moe c c c odbaciti ovakve skupove. Logi ar Zermelo tvrdio je da o skupovima trebamo misliti kao o ne emu c c to nastaje na osnovi apstraktne radnje povezivanja u cjelinu predmeta koji su nam ve dani. prije no to se izgradi neki skup njegovi elementi ve moraju biti c c izgradeni. na osnovi ovakve "kumulativne" metafore moemo objasniti zato se skup a = {a} ne moe izgraditi. Da bi se taj skup konstruirao prethodno mora biti izgraden njegov jedini element, ali to je on sam. Kumulativna konstrukcija zahtijeva da element nekog skupa bude konstruiran u nekom prethodnoj fazi, a clan iregularnog skupa ne moe biti konstruiran u prethodnoj fazi. Joseph Shoeneld pokuao je opravdati aksiome ZFC teorije pozivaju i se c

16.6

Zermelo Fraenkel teorija skupova

183

na intuicije u "redoslijedu" konstrukcije: neki skup moe nastati ako su njegovi clanovi nastali prije njega (gdje rije prije, kae on, treba razumjeti u logi kom c c a ne u temporalnom smislu). Pogledajmo kako se opravdava aksiom beskona nosti. c Pogledajmo zato je aksiom beskona nosti istinit. Neka je x0 prazni skup c a za svaki n neka je xn+1 skup ciji su clanovi clanovi od xn i sam xn . Na bilo kojem stupnju moemo formirati x0 ; ako je xn formiran na nekom stupnju, onda se xn+1 moe formirati na bilo kojem kasnijem stupnju. Pretpostavimo da je xn nastao na stupnju Sn . Tada postoji stupanj S koji se javlja nakon svih stupnjeva uklju no do Sn . Na ovom stupnju, c moemo formirati skup x ciji su clanovi x0 , x1 , ... Ovaj x je onaj skup cije postojanje tvrdi aksiom beskona nosti. c Ako paljivo pro itamo Shoeneldovo objanjenje, vidjet cemo da se njime c obrazlae neograni ena mogu nost da se po "receptu" aksioma beskona nosti c c c sa ini dodaju novi i novi skupovi. No, zar aksiom ne tvrdi neto ja e od toga c c postojanje skupa s beskona no mnogo clanova. Shoeneldovo objanjenje c pokazuje kako bi beskona no mnogo takvih clanova moglo nastati, ali ne obc janjava kako bi mogao nastati skup koji bi ih obuhva ao. Takvo objanjenje c zahtijevalo bi postojanje stupnja nakon beskona nog broja stupnjeva i intuiciju c aktualne beskona nosti koja cini se nedostaje mnogim lozoma nakon Arisc totela. 16.6.1.2 Problem veli ine c

Mogu e je dovesti u pitanje intuiciju o skupovima kao o predmetima koji nisu c preveliki. Najprije se trebamo osvrnuti na cinjenicu da partitivni skup nekog skupa koji ima n clanova ima 2n clanova. Ako, na primjer, neki skup ima 1000 clanova, onda njegov partitivni skup ima 21000 - ve i (kako se kae) od broja atoma u c svemiru. No to se dogada ako je broj clanova nekog skupa beskona an? c 16.6.1.3 Kantorovska veli ina c

Denicija 14 Funkciju f nazivamo injektivnom ili 1 za 1 ako za razli ite c predmete u svojoj domeni ona dodjeljuje razli ite predmete u svom rangu: ako c f (x) = f (y) onda x = y za sve x, y iz domene funkcije f . c Ozna imo s |b| kantorovsku veli inu skupa b. Kaemo da dva skupa b i c c imaju istu kantorovsku veli inu, |b| = |c| akko se njihovi elementi mogu povezati c na na in 1za1, to jest - ako postoji injektivna funkcija s domenom b i rangom c c. Zadatak 115 Pokaite da je gornja denicija jednakobrojnosti skupova a i b ekvivalentna s tvrdnjom da postoji bijektivna funkcija izmedu a i b.

184

Poglavlje 16

Skupovi skupova

Odgovor 30 Funkcija f sa skupa a u skup b je surjekcija akko je (i) rang te funkcije skup b, to jest, b = {y | x : f (x) = y}. [Neki autori razlikuju kodomenu i rang funkcije: kodomena je skup mogu ih a rang - skup stvarnih c vrijednosti funkcije. Kod surjekcije kodomena i rang su jedan te isti skup.] (*) Funkcija je bijekcija (1 za 1 korespondencija) akko je ona surjekcija i (ii) injekcija. Moramo pokazati da je prva denicija ekvivalentna drugoj: a to cemo u initi ako pokaemo da prva povla i drugu i obratno. L-D Pretpostavimo da c c postoji injektivna funkcija f s domenom b i rangom c. Reiteracijom dobivamo da je f injekcija a, po deniciji (*) - slijedi da je f surjekcija. D-L Pretpostavimo da je funkcija f s a u b bijekcija. Ona je tada injekcija i njezin je rang b. A to je upravo prva denicija. Zadatak 116 Neka je f (x) = 2x za bilo koji prirodni broj x. to je domena ove funkcije? to je rang ove funkcije? Je li ta funkcija 1 za 1? Odgovor 31 Domena ove funkcije je skup prirodnih brojeva N . Rang ove funkcije je skup parnih brojeva {x | x N y(y N x : 2 = y)}. Ta je funkcija 1 za 1 jer je vrijednost 2x razli ita za svaki x. c Vidimo da postoji injektivna funkcija s domenom prirodnih brojeva i rangom parnih brojeva. Zato oni imaju jednaku kantorovsku veli inu. c Cantor je pokazao da za bilo koji skup b vrijedi
|b| > |b|

Budu i da aksiom beskona nosti garantira postojanje beskona nog skupa, c c c a aksiom partitivnog skupa omogu uje konstrukciju partitivnog skupa, onda ce c kantorovska veli ina (i) partitivnog skupa beskona nog skupa biti ve a od kanc c c torovske veli ine (ii) beskona nog skupa. No i (i) spomenutom partitivnom c c skupu moemo konstruirati partitivni koji ce opet biti ve i. Nisu li takvi skupovi c "preveliki" da bi bili cjeline? Zadatak 117 Dokaite da za bilo koji skup b, |b| 6= |b|! Dokaz 27 Posluimo se metodom indirektnog dokaza. Pretpostavimo (*) |b| = |b|. Po deniciji za kantorovsku veli inu, onda postoji injektivna funkcija f s c domenom b i rangom b. Svi elementi od b podskupovi su od b, zato moemo s pravom pitati za svaki x b je li slu aj da ako f (y) = x tada x y. c Razmotrimo skup c = {x | y(x = f (y) x y)}, skup svih elemenata od b / koji nisu elementi onog podskupa od b kojemu su pridruene po funkciji f . Po pretpostavci (*) postoji f (c). Dodjelimo mu ime u. Mora biti slu aj da ili (i) c u c ili (ii) u c. ispitajmo slu ajeve. (i) Ako u c, onda u mora zadovoljavati / c

16.6

Zermelo Fraenkel teorija skupova

185

/ / uvjet y(x = f (y) x y), pa zato mora vrijediti u c. Kontradikcija. (ii) Pretpostavimo u c. Tada u ispunjava uvjet y(x = f (y)x y) jer u = f (c). / / Zato, u c. Kontradikcija.

Razli ite ideje o skupovima c

B. Russell Razdvojeni slojevi theory of types

E. Zermelo, A. Fraenkel,... Utemeljeni Ograni ena veli ina c c Poredak nastanka ZFC

W.V.O. Quine Supostojanje new foundations

P. Aczel Bez temelja non-well-founded sets

Neke razlike Koliko ima praznih skupova? Moe li se govoriti o svim skupovima? Je li relacija ireeksivna?

Russell Beskona no c ako n 6= m, n 6= m Ne Da c xn xn - sintakti ka greka

ZFC Jedan Da Da aksiom regularnosti

Aczel

Ne

a : a = {a}

16.6.1.4

Primjene

Pogledajmo na jednom primjeru dalekosean utjecaj kojega logi ka i lozofska c pitanja imaju na pitanja obrazovanja. Jean Piaget postavio je pitanje o tome kako se stje e pojam o broju. Da bi se odgovorilo na to pitanje potrebno je imati, ili, c bolje je re i, pretpostaviti odgovore na prethodna pitanja: to je pojam, to je c u enje i to je broj. Jean Piaget, iako nije dao vlastitu teoriju prirodnih brojeva, c zanimljiv je u lozoji matematike budu i da uvodi novi tip argumentacije i navc je uje strukturalisti ku teoriju o brojevima. Izlaganje cemo zapo eti s njegovom c c c [?] osnovnom tezom (str. 30.): Pojam cijelog broja je s psiholokog stajalita sinteza skupa i tranzitivnog asimetri nog odnosa, drugim rije ima, sinteza u kojoj se logi ke operacije c c c koordiniraju na novi na in - to je rezultat odbacivanja njihovih razlika. c Zato svaki pojam broja istodobno uklju uje i ordinalni i kardinalni aspekt. c Temeljne logi ke operacije Piaget naziva inkluzijom i serijacijom. Pod c inkluzijom razumijeva ono to se obi no naziva apstrakcijom ili generalizacic

186

Poglavlje 16

Skupovi skupova

jom, dakle postupak kojim se niz predmeta povezuje na temelju izdvajnja njic hovih sli nosti i zanemarivanja njihovih razlika26 Rije je o svojevrsnom milc jenju jedinstva - razli iti predmet povezuju se u jedinstvenu cjelinu (pojam, c skup). Petogodinje dijete iz Piagetovo eksperimenta promatra kolekciju plo ica, c sve plo ice su plave, no neke su pravokutne a neke zaobljene. Piaget pita: Jesu li c sve plave plo ice okrugle?, a dobiva postotak to nih odgovora koji tek neznatno c c premauje slu ajno pogadanje. Dijete ne odgovara to no na ovo pitanje jer jo c c nije ovladalo s operacijom inkluzije, tj. ono jo nema sposobnost da isti predmet istodobno svrsta u razli ite skupove; iako dijete povezuje po sli nosti ono c c jo ne povezuje takva povezivanja. Druga operacija je serijacija, nazovimo je miljenjem razlike. Ovdje se predmeti ne povezuju po sli nostima, ve se c c sreduju s obzirom na njihove razlike. U predoperacijskoj fazi petogodinjak to no odgovara na pitanje koji je predmet ve i, kada se ukloni ve i predmet, c c c a manjem se doda jo manji dijete opet to no odgovara, ali na pitanje je li onaj c prvi predmet kojega ono vie ne vidi vie od tre ega dijete ne zna odgovoriti i c trai da mu se ponovo pokae prvi predmet kako bi moglo usporediti. Dijete jo ne prepoznaje tranzitivnost odnosa biti-ve i-od ili ne povezuje povezivanje po c razlici. Dovrenje tih dviju intelektualnih operacija, Piaget ih naziva logi kima, c potrebno je za numeri ku intelektualnu operaciju. Da bismo razumjeli kako i c zato ponovit cemo Piagetovu kritiku logicizma i intuicionizma. Logicizam broj promatra kao skup ekvivalentnih skupova, no s psiholokog stajalita apstrakcija koja vodi k tvorbi skupa (iz U1 ) razlikuje se od apstrakcije koja vodi k tvorbi skupa jednakobrojnih skupova tj. broju (barem iz U2 ). Primjer 16.13 0 je skup skupova
{a | x : x a} , / zbog aksioma ekstenzionalnosti {}. 1 je skup {a | x(x a y(y a y = x))} . 2 je skup {a | xy(x 6= y x a y a z(z a (z = x z = y)))} . I na sli an na in dalje. c c

Primjer 16.14 Ako prirodne brojeve shvatimo na ovaj na in, onda za stjecanje takvih c brojeva treba ovladati: (i) apstrakcijom, kvalicirane vrste koja tvori skupove na osnovi svojstava njihovih elemenata, (ii) bijekcijom, za tvorbu skupova koji su brojevi, (iii) individuiranjem predmeta.po mjestu u nizu. U prvom slu aju neka svojstva odbacujemo, a neka zadravamo i na tom c temelju razli ite predmete povezujemo u cjelinu i dajemo im zajedni ki naziv. c c
26

Usporedi s aksiomom apstrakcije.

16.6

Zermelo Fraenkel teorija skupova

187

No u drugom slu aju sva svojstva predmeta moraju biti zanemarena jer za obostrano c jednozna no pridruivanje nije vano koji se predmeti povezuju. Takva apc strakcija koja zanemaruje sva svojstva nije vie apstrakcija, jer liiti predmet svih svojstava zna i nemati ga vie.27 Zato takva ekstremna apstrakcija zahtc jeva nadopunu s komplementarnom operacijom, a to je ekstremna serijacija. Svako uredivanje kolekcije predmeta na temelju njihove razlike pretpostavlja ra zlikovanje vrijednosti/intenziteta nekog svojstva. No budu i da su ekstremnom c apstrakcijom predmeti lienih svih svojstava to komplementarna ekstremna serijacija unosi razliku u poloaju i tako restituira predmete daju i im svojstva c koja imaju kao clanovi niza. Operacije serijacije i inkluzije koordiniraju se na novi na in - to je rezultat odbacivanja njihovih razlika. Numeri ka operacija c c pretpostavlja logi ke jer je njihov produetak (ekstrem), ali nije istovjetna s njima c jer im mijenja karakter. Na temlju spomenute analize i intuicizam pokazuje svoje slabosti, jer ako broj pretpostavlja logiku, onda intuicija nije temelj. Naalost, cini se da vrijednost Piagetove briljantne analize umanjuje cinjenica da on preuzima logicisti ki pojam broja, za kojeg imamo razlog odbacic vanja. Mogu i povrat vrijednosti Piagetov analizi bio bi u ukazivanju da njegova c teorija tuma i spoznajni postanak predznanstvenog pojma broja. c

27

Berkeley:to ostaje kada trenju liimo svih svojstava?

Poglavlje 17 Matemati ka indukcija c

Matemati ka indukcija nije indukcija na osnovi uzorka niti indukcija nabrajanc jem. Potonje ili nisu oblik deduktivnog zaklju ivanja ili ne mogu opravdati c op enitu konkluziju koja se odnosi na beskona no mnogo slu ajeva. Matemc c c ati ka indukcija nije indukcija u smislu izvodenja op enite konkluzije na temelju c c kona nog broja opaanja. Takva "empirijska" indukcija na temelju uzorka je c osporiva: ona ne moe potpuno opravdati op enitu konkluziju (koja se odnosi ili c i na neopaene slu ajeve ili na na beskona no mnogo slu ajeva) Nasuprot tome c c c matemati ka indukcija moe opravdati op enitu konkluziju (koja se odnosi na c c beskona no mnogo slu ajeva) na temelju kona nog dokaza. c c c

17.1

Malo povijesti "nematemati ke" indukcije c

Kritike indukcije: "Da bi indukcija imala snagu dokaza, morala bi ispitati sve pojedine slu ajeve koliko ih god ima. No, takvoj indukciji nema mjesta u c utvrdivanju prirodnih zakona" Ruder Bokovi (1711-1787) c

Samo psiholoka "nunost", ne i logi ka. David Hume (1711c 1776)

188

17.2

Kako matemati ka indukcija moe opravdati op enitu konkluziju koja189odnosi na beskona an broj slu c c se c

17.2 Kako matemati ka indukcija moe opravdati c op enitu konkluziju koja se odnosi na beskona an broj c c slu ajeva? c
Matemati ka se indukcija moe primijeniti samo ako je beskona ni skup predc c meta cije op enito svojstvo dokazujemo deniran induktivno. c

17.2.1

Induktivna denicija
1. Osnovna klauzula navodi osnovne elemente skupa kojeg deni-

Induktivna denicija ima tri dijela. ramo. 2. Jedna ili vie induktivnih klauzula kazuju kako se tvore dodatni elementi od ve danih. c 3. Zavrna klauzula koja kazuje da su svi elementi ili osnovni ili dobiveni po induktivnoj klauzuli. Primjer 17.1 Induktivna denicija pal-niza slova. Osnovna kaluzula: svako slovo
abecede je pal. Induktivna klauzula: ako je niz slova pal, onda je pal i niz slova koji nastaje kada se doda isto slovo sprijeda i straga (npr. bb). Zavrna klauzula: nita nije pal osim onoga to se dobije ponovljenom primjenom osnovne i induktivne klauzule.

Primjer 17.2 Induktivna denicija re enice propozicijske logike L*. Osnovna klauzula: c atomarne re enice su re enice propozicijske logike L*. Induktivna klauzula: ako su c c i re enice propozicijske logike L*, onda su i , ( ), ( ), ( ), c ( ) re enice propozicijske logike L*. Zavrna klauzula: nita drugo nije re enica c c propozicijske logike L*.

Primjer 17.3 Primjer iz literature. /K. Gdel, "O formalno neudlu ivim iskazima..."/ c
Denicija skupa formula. Osnovna klauzula: elementarna formula je kombinacija simbola oblika a(b) gdje je b termin n-tog tipa,i a termin n + 1 tipa Elementarna formula je clan skupa formula Induktivna klauzula: ako a i b pripadaju skupu formula onda tom skupu pripadaju i (a), (a) (b), x(a) Zavrna klauzula: skup formula je najmanji skup ciji clanovi zadovoljavaju gornje uvjete.

Primjer 17.4 Primjer iz literature. Induktivne denicije ponekad se zapisuju u takozvanom Backus-Naur obliku. "Osnovni jezik modalne propozicijske logike ima sljede e c formule: P ::= propozicijski atomi p, q, r,... F ::= P | F | (F F ) | F "

190

Poglavlje 17

Matemati ka indukcija c

Osnovna klauzula pokazuje da su propozicijski atomi osnovni elementi. U donjem retku pokazuje se kako se od ve postoje ih formula F dobivaju nove. To jest: c c F ::= |{z} | F | (F F ) | F P {z } |
osnovni tvorba novih

Zadatak 118 Iskaite deniciju za pal u Backus-Naur obliku! Odgovor 32 Ozna imo skup nizova slova koji su pal s . c
::= slova a, b, c,... ::= |

17.3

Induktivni dokaz

Zamislimo da moramo dokazati da svaka re enica propozicijske logike L* sadri c barem jednu atomarnu re enicu. Uo imo da tvrdnja ima oblik op enitog kondic c c cionala: x[Re_Iz _L (x) Q(x)] i da se odnosi na beskona no mnogo c c slu ajeva. Da bismo dokazali ovakvu tvrdnju, najprije ispitujemo imaju li osc novni elementi svojstvo Q (u ovom primjeru, sadravaju li barem jednu atomarnu re enicu). O igledno je da imaju: osnovni se elementi sastoje upravo od jedne c c atomarne re enice. Zatim ispitujemo nasljeduje li se to svojstvo. Ako "stari" c elementi imaju to svojstva ho e li ga imati i "novi" koji su iz "starih" dobiveni c primjenom induktivne klauzule? O igledno je da ho e. Pretpostavimo da i c c imaju barem jednu atomarnu re enicu. Budu i da sadri sve atomarne c c re enice koje sadri , onda ima barem jednu atomarnu re enicu. Budu i da c c c ( ) sadri sve one atomarne re enice koje se javljaju u i , onda ( ) c ima barem jednu atomarnu re enicu. I tako dalje. Budu i da "nove" re enice c c c nisu mogle nastati nikako druk ije osim putem primjene induktivne klauzule, c zaklju ujemo da sve re enice iz L imaju traeno svojstvo. c c Ako raspolaemo s induktivnom denicijom skupa, onda induktivan dokaz zahtijeva dva koraka. 1. Osnovni korak: u kojem se pokazuje da osnovni elementi imaju traeno svojstvo 2. Induktivni korak: u kojemu se pokazuje da ako "stariji" elementi imaju traeno svojstvo, onda to svojstvo imaju i elementi koji su dobiveni primjenom induktivnih clanaka. Pretpostavka s kojom zapo inje induktivni korak naziva se inc duktivnom hipotezom. Primjer 17.5 Dokaimo da se svaki pal cita jednako sprijeda i straga, tj. da je svaki
pal palindrom. Dokaz. Osnova: Osnovni elementi su pojedina na slova. bilo koje c

17.3

Induktivni dokaz

191

pojedina no slovo jednako se cita u oba smjera. Indukcija: Pretpostavimo da se pal c jednako cita u oba smjera (induktivna hipoteza). Moramo pokazati da ako dodamo neko slovo s u skladu s induktivnom klauzulom na po etak i na kraj niza , da ce se onda c rezultat, ss citati jednako u oba smjera. Kada okrenemo niz - dobit cemo s0 s gdje je 0 obrnuti zapis za . Po induktivnoj hipotezi 0 = , zato je rezultat obrata za ss upravo ss. Na osnovi indukcije, zaklju ujemo da je svaki pal palindrom. c

Metafora. Domine moraju biti tako sloene (denicija mora biti induktivna) da kad jedna domina padne - tada pada i sljede a (induktivni korak). c Da bi se sve domine sruile potrebno je gurnuti prvu (osnovni korak). Zadatak 119 Denirajmo egzistencijalnu ispravno sastavljenu formulu (isf-u) induktivnim na inom. Osnovna klauzula. 1. Svaka atomarna isf ili njezina negacija je egzisc tencijalna isf (drugim rije ima, svaki literal je egzistencijalna isf). Induktivne klauzule. c 2. Ako su P1 , ..., Pn egzistencijalne isf-e, onda su egzistencijalne isf-e i (P1 ... Pn ) i (P1 ... Pn ). 3. Ako je P egzistencijalna isf, onda je vP egzistencijalna isf, za bilo koju varijablu v. Zavrna klauzula. 4. Nita drugo nije egzistencijalna isf-a osim onoga to je dobiveno po klauzulama 1-3. Dokaite sljede e cinjenice putem indukcije! c (a) Ako je P egzistencijalna isf, onda je ona logi ki ekvivalentna preneksnoj isf-i koja c nema univerzalnih kvantikatora. (b) Pretpostavite da je P egzistencijalna re enica iz c jezika za Tarskis World. Dokaite da ako je P istinita u nekom svijetu, onda ce P ostati istinita ako se tom svijetu dodaju novi predmeti! Odgovor 33 (a) Najprije nam treba denicija preneksne (normalne) forme. Isf logike prvoga reda je u preneksnoj normalnoj formi ako ona ne sadri kvantikatore ili se svi kvantikatori nalaze "na po etku" formule. Trebamo dokazati ekvic valentnost. Drugim rje ima, moramo pokazati da ako vrijedi P , koja je egzistenc cijalna isf, onda vrijedi neka formula Q koja nema univerzalnih kvantikatora, i obratno. Osnovni korak: osnovne egzistencijalne isf su u preneksnoj formi jer ne sadre kvantikatore. Zato su logi ki ekvivalente formule u preneksnoj formi c bez za njih upravo oni sami. Induktivni korak: pretpostavimo da za egzistenc cijalne isf-e P1 , ..., Pn postoje logi ki ekvivalente v1 ...vi Q1 , .., v1 ...vj Qn koje imaju traeni oblik. Trebamo ispitati dva slu aja tvorbe po klauzuli 2. Ako c je formula dobivena po induktivnoj klauzuli iz P1 , ..., Pn - formula (P1 ...Pn ),

192

Poglavlje 17

Matemati ka indukcija c

onda se traena ekvivalencija moe dobiti zahvaljuju i distributivnosti prema c i ona je v1 ...vn (Q1 , ..., Qn ). Ako je formula (P1 ... Pn ), onda moemo preimenovati varijable i ekvivalentna formula ce po na elu nulte kvantikacije c biti v11 ...v1i ...vn1 ...vnj (Q1 ...Qn ). Za klauzulu 3. pretpostavimo da je P egzistencijalna isf i da je v1 ...vi Q njoj ekvivalentna. Tada je za egzistencijalnu isf vP - traena ekvivalencija vv1 ...vi Q. (b) Ostavljamo citatelju. Neki autori razlikuju dvije vrste matemati ke indukcije: prirodnu i snanu. U c prirodnoj indukciji koristi se sljede i oblik zaklju ka: (i) Svaki osnovni element c c ima svojstvo P . (ii) Svaki na in tvorbe novih elemenata uspijeva sa uvati svoc c jstvo P . (iii) Dakle, svaki element razreda kojega razmatramo ima svojstvo P . U slu aju jake indukcije nije dovoljno samo razmotriti elemente iz kojih nastaje elc ement za kojega dokazujemo da ima svojstvo P , ve je potrebno razmotriti cijeli c razred elemenata koji su nastali prije njega. U snanoj indukciji u induktivnom koraku susre emno univerzalno kvanticiranu re enicu, kao na primjer "Ako sve c c formule cija je duljina manja od duljine formule A imaju svojstvo P , onda A ima svojstvo P ". 17.3.0.1 Najmanji skup

Zavrna klauzula u induktivnoj deniciji spominje ne samo deniendum ve i c ostale klauzule: "nita drugo nije deniendum osim onoga to se dobiva ponovl"Deniendum" jenom primjenom osnovne i induktivne klauzule". O igledno je zavrna klauzula c nije iskaziva u jeziku logike prvoga reda jer ona govori o drugim klauzulama, a u je "ono logici prvoga reda ne moemo govoriti o njezinim vlastitim re enicama. No ako c to deniuporabimo teoriju skupova, onda sve klauzule moemo iskazati u jeziku logike ramo", prvoga reda. "deniens" je "ono Postupak je sljede i: umjesto zavrne klauzule koristimo izraz "najmanji c pomo u c skup". cega deniramo".

Primjer 17.6 Induktivna denicija pal-niza slova. Skup pal nizova slova je najmanji skup koji zadovoljava sljede e klauzule. Osnovna kaluzula: svako slovo abecede je pal. c Induktivna klauzula: ako je niz slova pal, onda je pal i niz slova koji nastaje kada se doda isto slovo sprijeda i straga (npr. bb).

Ako nam je dana neka kolekcija K skupova koji zadovoljavaju uvjete U , onda ce presjek svih skupova iz kolekcije zadovoljavati uvjet U . Taj skup mora biti najmanji, jer kad uzmemo presjek neke gomile skupova, rezultat ce uvijek biti podskup bilo kojeg izvornog skupa.

17.3

Induktivni dokaz

193

Najmanji skup.

K = {x | a(a K x a)} najmanji skup, to jest da za svaki skup a K \ vrijedi da K a.

Zadatak 120 Neka je K kolekcija skupova ciji clanovi zadovoljavaju uvjete U . Dokaite \
da je

Odgovor 34 Pretpostavimo da postoji skup koji je manji od (*) b[b K

\ K b]

K:

\ Tada mora postojati neki predmet e takav da e K i e b. Ali to nije / \ mogu e jer po deniciji za c K , b K e b i po pretpostavci dobivamo e b.

17.3.1 Primjer: aksiomatizacija prirodnih brojeva i primjena indukcije

Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju aritmetike, koja se prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike. Aksiomi: 1. xy(x + 1 = y + 1 x = y) - najvie jedan sljedbenik 2. x(x + 1 6= 0) - 0 nije sljedbenik 3. 0 + 1 = 1 4. x(x + 0 = x) 5. xy[x + (y + 1) = (x + y) + 1] - denicija zbrajanja (4,5) 6. x(x 0 = 0) 7.xy[x (y + 1) = (x y) + x] - denicija mnoenja (6,7) Aksiomska shema:

194

Poglavlje 17

Matemati ka indukcija c

Figure 17.1 K tome PA ima aksiomsku shemu koja izraava princip matemati ke indukcije za prirodne brojeve. c 8. [Q(0) x(Q(x) Q(x + 1))] xQ(x) Aksiom 8. pokazuje jedan poseban slu aj primjene indukcije. Ako trebamo c dokazati x(N(x) Q(x)), onda trebamo dokazati (osnovni korak) Q(0), te (induktivni korak) Q(x) Q(x + 1). O igledno je da ova aksiomska shema c pretpostavlja induktivnu deniciju prirodnog broja u kojoj adicija +1 daje induktivnu klauzulu : Skup N je najmanji skup koji zadovoljava sljede e uvjete: 1. c 0 N i 2. ako n N, onda n + 1 N.
Zadatak 121 Otvorite Exercise 16.19 i dokaite x(x + 1 = 1 + x). Cetvrta premisa daje nam potrebnu instancu aksioma matemati ke indukcije. Ona nam pokazuje kako c moemo dokazati traeno. Naime, treba dokazati 0 + 1 = 1 + 0 i x[x + 1 = 1 + x (x + 1) + 1 = 1 + (x + 1)]

Poglavlje 18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Jedno eljeno svojstvo logi kog sustava povezano je uz uskladenost semantike c i sintakse. Ako se sve ono to slijedi (semanti ki pojam) moe i dokazati (sinc takti ki pojam) pomo u logi kog sustava, onda je on potpun. Ispitat cemo ima li c c c sustav prirodne dedukcije koji pokriva pravila za istinitosno funkcionalne veznike i logi ku konstantu neistine svojstvo potpunosti. Drugim rje ima, pitat cemo se c c omogu uju li nam pravila eliminacije i introdukcije za , , , , , da c dokaemo svaku tautoloku posljedicu.
c Primjer 18.1 Hipoteti ki silogizam: konkluzija slijedi i moe se dokazati. Vrijedi li sli no u svim slu ajevima? c c

18.1

Dodjelivanje istinitosne vrijednosti i istinitosne tablice

Denirajmo dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik logike prvoga reda kao bilo koju funkciju h sa skupa svih atomarnih re enica tog jezika na skup {ISc TINITO, NEISTINITO} Ta funkcija nam za bilo koju atomarnu re enicu A isc postavlja njezinu istinitosnu vrijednost, to zapisujemo kao h(A), koja je bilo ISTINITO bilo NEISTINITO. Intuitivno, moemo zamisliti svaku pojedinu funkciju h kao prikaz jednoga retka u (moda vrlo velikoj) istinitosnoj tablici. Zadatak 122 Zamislimo jezik s jednim predikatom, Kocka i dvije individualne konstante, a i b. Taj jezik ima dvije atomarne re enice i cetiri funkcije dodjeljivanja c istinitosnih vrijednosti. 195

196Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Kocka(a) h1 (Kocka(a)) = IST IN IT O IST IN IT O N EIST IN IT O N EIST IN IT O Kocka(b) IST IN IT O N EIST IN IT O IST IN IT O N EIST IN IT O

h1 h2 h3 h4

Sada moemo proiriti funkciju h dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti s novom funkcijom h koja ce biti denirana za skup svih re enica i koja svoju vrijednost c dobiva iz skupa {IST IN IT O, N EIST IN IT O}. Dok o funkciji h moemo misliti kao o lijevom dijelu retka istinitosne tablice koji se nalazi ispod atomarnih re enica (ili propozicijskih slova), dotle o h kao o cijelom retku, koji obuhva a i c c dio koji se nalazi ispod sloenih re enica. c

Funkciju dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti za sve re enice dijela jezika c logike prvoga reda pod razmatranjem deniramo pozivaju i se na njezine prethodne c vrijednosti a na kraju na funkciju dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti za atomarne re enice. c c 1. h(Q) = h(Q) za atomarne re enice Q 2. h(Q) = > ako i samo ako h(Q) = 3. h(Q R) = > ako i samo ako h(Q) = > i h(R) = > 4. h(Q R) = > ako i samo ako h(Q) = > ili h(R) = >, ili i jedno i drugo 5. h(Q R) = > ako i samo ako h(Q) = ili h(R) = >, ili i jedno i drugo 6. h(Q R) = > ako i samo ako h(Q) = h(R) Zadatak 123 Denirajmo tromjesni veznik na sljede i na in: c c
P > > > > Q > > > > R > > > > (P, Q, R) > > > >

Njegovo je zna enje Ako P onda Q, u protivnom R. Denirajte funkciju h za taj veznik! c

Odgovor 35 h((P, Q, R)) = > ako i samo ako h(P Q) = > i h(P R) = >. Ako nastavimo razlaganje, onda vidimo da moraju biti zadovoljena dva

18.2

Potpunost propozicijske logike

197

uvjeta: (i) h(P ) = ili h(Q) = >, i (ii) h(P ) = > ili h(R) = >.

S ovakvim preciznim modelom dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, moemo dati matemati ki precizne denicije za tautologiju i it-zadovoljivost. (it-zadovoljivost: c zadovoljivost na istinitosnoj tablici). Re enica S je tautologija ako je istinita za svako dodjeljivanje c istinitosnih vrijednosti h, drugim rije ima, ako je za svako h - h(S) = c >. Re enica S je tautoloka posljedica skupa re enica T ako i c c samo ako je u svakom dodjeljivanju istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka re enica iz T istinita takoder i re enica S istinita. c c Re enica S je it-zadovoljiva ako i samo ako postoji barem jedno c dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti takvo da h(S) = >. Skup re enica T je it-zadovoljiv ako i samo ako postoji barem c jedno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka re enica c iz T istinita.

Tvrdnja 29 Re enica S je tautoloka posljedica skupa re enica T ako i samo c c ako T {S} nije it-zadovoljiv. Zadatak 124 Dokaite prethodnu tvrdnju! Odgovor 36 Dokaz. S lijeva na desno. Reductio. Pretpostavimo (i) da S jest tautoloka posljedica skupa T , a (ii) da T {S} jest it-zadovoljivo. Ako je T {S} zadovoljivo onda postoji neko istinitosno vrednovanje h koje cini svaku re enicu iz T istinitom a S neistinitom. No tada S nije tautoloka posljedica od c T , to protuslovi (i) pretpostavci. Dakle uvode i negaciju, ako (i) onda (ii). S c desna na lijevo: dovrite sami! c Uo imo da onda kada je T kona an skup, pitanje je li skup T it-zadovoljiv c moemo svesti na pitanje je li jedna re enica it-zadovoljiva, naime ona koja je c konjunkcija svih re enica iz T . c Dodjeljivanje istinitsonih vrijednosti je funkcija s atomarnih re enica c u skup {>, }. Ona modelira jedan redak potpune istinitosne tablice za jezik kojega razmatramo.

18.2

Potpunost propozicijske logike

Sada raspolaemo sa sredstvima koja nam omogu uju da dokaemo Teorem potc punosti za propozicijsku logiku. Neka FT ozna ava logi ki sustav koji sadri c c samo pravila uklanjanja i uvodenja za , , , , , .

198Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

c Ako nam je dan skup re enica T i jo jedna re enica S , onda c piemo T `T S za tvrdnju da postoji formalni dokaz u sustavu FT za re enicu S a koji za premise uzima re enice iz T . c c Uo imo da ako T `T S i T T 0 , onda T 0 `T S . Ovo svojstvo odnosa c dokazivosti nazivamo monotoni no u. U novije vrijeme intenzivno se prou avaju c c c i logi ki sustavi koji su lieni ovoga svojstva (osporivo zaklju ivanje). c c c Teorem 30 (Potpunost sustava FT ) Ako je re enica S tautoloka posljedica skupa re enica T onda T `T S c Teorem ne moemo izravno dokazati pretpostavljaju i da je S tautoloka c posljedica od T i, zatim, traiti dokaz za S , jer nita ne znamo ni o T ni o S . Teorem cemo dokazati dokazuju i njegovu konverziju: ako T 0T c S (ako nema dokaza), onda S nije tautoloka posljedica. To jest, pokazat cemo da kada T 0T S tada postoji h koji cini sve re enice iz T isc tinitima a S neistinitom. Drugim rje ima, pokazat cemo da ako T 0T c S , onda T {S} jest it-zadovoljivo. Najprije cemo reformulirati teorem potpunosti u nekoliko etapa.

18.2.1

Formalna konzistentnost

Dokazat cemo jednu lemu koju cemo koristiti u reformulaciji teorema. Lema 31 T {S} `T ako i samo ako T `T S . c Dokaz. Pretpostavimo da T {S} `T . To zna i da postoji dokaz za koji eventualno koristi P1 , ..., Pn iz T i S . Sada treba pokazati da T `T S . Ako u poddokazu s pretpostavkom S reproduciramo prethodni, po pravilu za uvodenje negacije, mo i cemo dokazati S .Dakle, lema vrijedi s lijeva na desno. c Zadatak 125 Smjer s desna na lijevo dokaite sami! Odgovor 37 Pretpostavimo T `T S . To zna i da postoji dokaz c Ako premisama dodamo S , onda moemo dokazati . Ova nam lema pokazuje da pretpostavka T 0T S (iz kotrapozicije Teorema potpunosti) zna i isto to T {S} 0T . Dosadanja zapaanja moemo c iskazati u obliku koji je laki za pam enje ako uvedmo novi termin. c Skup re enica T je formalno konzistentan ako i samo ako T 0T c , to jest, ako i samo ako ne postoji dokaz u FT za iz T . S novim terminom moemo reformulirati Teorem potpunosti.

18.2

Potpunost propozicijske logike

199

Figure 18.1

200Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Figure 18.2

Figure 18.3

18.2

Potpunost propozicijske logike

201

Figure 18.4

202Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Teorem 32 (Reformulacija potpunosti) Svaki formalno konzistentni skup re enica c je it-zadovoljiv.

Dokaz 28
T 0T S T {S} 0T T {S} 0T = = = T auCon(S, T ) T auCon(S, T ) Zadovoljiv(T {S})

kontrapozicija po lemi form.kon. po lemi tau.con.zad.

Teorem potpunosti slijedi iz reformuliranoga kada se primjeni na poseban slu aj skupa T {S}. c

Sada preostaje dokazati reformulirani teorem.

18.2.2 Strategija dokazivanja reformuliranog teorema potpunosti

Potpunost formalno potpunih skupova: Najprije cemo pokazati da teorem vrijedi za formalno konzistentne skupove koji imaju dodatno svojstvo, koje se naziva formalnom potpuno u. Skup T nazivamo formalno c potpunim ako za bilo koju re enicu S iz jezika pod razmatranjem vrijedi ili c

18.3

Potpunost formalno potpunog skupa re enica c

203

T `T S ili T `T S . Ovo je jaki zahtjev, jer on kae da je skup re enica c toliko snaan da moe dati odgovor na svako pitanje koje se moe postaviti za jezik pod razmatranjem. Proirenje na formalno potpune skupove: Kada pokaemo da je svaki formalno konzistentan i formalno potpun skup re enica it-zadovoljiv, pokazat c cemo da se svaki formalno konzistentni skup re enica moe proiriti (s c eventualno potrebnim dodatnim re enicama) tako postane formalno potpun a c da ostane formalno konzistentan. Povezivanje: Cinjenica da je proireni skup it-zadovoljiv jam i da je c izvorni skup takoder it-zadovoljiv, jer ce dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti koje zadovoljava restriktivniji skup takoder zadovoljiti i izvorni.

18.3

Potpunost formalno potpunog skupa re enica c

Za dokaz tvrdnje da svaki formalno konzistentni, formalno potpuni skup re enica c jest it-zadovoljiv trebat ce nam sljede a lema. c

c Lema 33 Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun skup re enica, te

204Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

c neka su R i S proizvoljne re enice u jeziku.

1.T 2.T 3.T 4.T 5.T ` ` ` ` ` S) akko T `T R i T `T S T (R S) akko T `T R ili T `T S T S akko T 0T S T (R S) akko T 0T R ili T `T S T (R S) akko bilo T `T R i T `T S bilo T 0T R i T 0T S
T (R

Dokaz. (1) S lijeva na desno. O igledno je da ako imamo dokaz c za R S iz T , da moemo konstruirati dokaz za R i dokaz za S primjenjuju i pravilo Elim dva puta. S desna na lijevo, ako koriste i c c c premise P1 , ..., Pn iz T moemo dokazati R, te koriste i Q1 , ..., Qn iz T moemo dokazati S , onda samo trebamo spojiti ta dva dokaza smjetaju i P1 , ..., Pn , Q1 , ..., Qn na poloaj premisa, reproducirati prethodne c dokaza (samo ce se brojke koraka izmijeniti) i na kraju primijeniti Intro. (2) S desna na lijevo, dokaz je trivijalan: dovoljna je primjena Intro.S lijeva na desno, situacija je malo tea jer T `T (R S) samo ako T `T R ili T `T S op enito ne vrijedi. Ali vrijedi u posebnom c slu aju, formalno konzistentnih i formalno potpunih skupova. Pretc postavimo za reductio da T `T (R S) te (*) da T 0T R i T 0T S . No kako za svaku re enicu iz T vrijedi da je dokaziva ili ona ili njezc ina negacija, onda mora vrijediti T `T R i T `T S . Ta dva dokaza spojim u jedan i primjenimo dokaz za jednu varijantu DeMorgan-ovog zakona. i dobivamo da vrijedi T `T (R S). No, to nije mogu e c budu i da je skup T formalno konzistentan. c
c Zadatak 126 Dokaite lemu za slu ajeve 3., 4. i 5.

Koriste i ovu lemu moemo dokazati tvrdnju o it-zadovoljivosti formalno c konzistentnih, formalno potpunih skupova. Tvrdnja 34 Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup re enica je itc zadovoljiv. Dokaz. Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun skup. Denirajmo dodjeljivanje h istinitosnih vrijednosti za atomarne re enice c na sljede i na in. Ako T `T A onda h(A) = >, a u protivnom slu aju, c c c c neka je h(A) = . Onda je funkcija h denirana za sve re enice, bile one atomarne ili sloene. Naa tvrdnja tada glasi:
za svaku isf-u S , h(S) = > akko T `T S

18.3

Potpunost formalno potpunog skupa re enica c

205

Za dokazati ovu tvrdnju, moramo se posluiti indukcijom. Osnovni korak: Tvrdnja vrijedi za sve atomarne re enice zbog na ina kako smo c c ovdje denirali h (tj. istinitost se poklapa s dokazivo u) i zbog denic cije funkcije h (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijedno u za h c kod atomarnih re enica). Induktivni korak: ako tvrdnja vrijedi za R i c S , onda ona vrijedi i za re enice koje nastaju na osnovi pravila tvorbe: c (R S), (R S), R, (R S), (R S). Svih pet slu ajeva c lako proizlazi iz prethodne leme. Razmotrimo kao primjer slu aj disc junkcije. Trebamo potvrditi da h(R S) = > akko T `T (R S). Za samo ako dio, pretpostavimo h(R S) = > Onda po deniciji za ili h(R) = > ili h(S) = >, ili i jedno i drugo. Po hipotezi induk h cije, vrijedi ili T `T R ili T `T S ili i jedno i drugo. No tada po lemi, T `T (R S), a upravo smo to htjeli dokazati. U suprotnom ako smjeru, pretpostavimo T `T (RS). Tada po lemi ili T `T R ili T `T S . Po hipotezi indukcije (istinitost i dokazivost se poklapaju), tada vrijedi c h(R) = > ili h(S) = >. A po deniciji funkcije h, prethodno povla i c c h(R S) = > A to smo htjeli dokazati. Na sli an na in dokazu jemo i ostale slu ajeve (to ostavljamo citatelju) Iz ovoga uvidamo da c na ovaj na in denirano dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za atomc arne re enice h cini svaku re enicu koja se moe dokazati pomo u T c c c istinitom. Budu i da se svaka re enica iz T moe dokazati, na primc c jer putem pravila za reiteraciju, slijedi da h cini svaku re enicu iz T c istinitom. Dakle, T je it-zadovoljiv. Q.E.D.

18.3.1

Proirenje na formalno potpune skupove re enica c

U sljede oj etapi dokaza potpunosti moramo pokazati kako moemo polaze i od c c formalno konzistentnih skupova do i do skupova koji su i formalno konzistentni c i formalno potpuni. Lema 35 Skup re enica T je formalno potpun ako i samo ako za svaku atomc arnu re enicu A vrijedi T `T A ili T `T A. c Dokaz. Smjer samo ako je naprosto posljedica denicije formalne potpunosti. Suprotni, ako smjer zahtjeva dokaz putem indukcije na sloenost isf-a. Ovdje dokazujemo da je s pitanjem dokazivosti atomarnih re enica rijeeno i pitanje dokazivosti svih re enica. Drugim c c rije ima, ako kod svake atomarne re enice znamo ulazi li ona ili ulazi c c njezina negacija u krug re enica dokazivih pomo u T , onda to isto c c znamo za sve re enice. Pretpostavimo desnu stranu bikondicionala: za c svaku atomarnu re enicu A vrijedi T `T A ili T `T A. To je osnova c indukcije. Po induktivnom koraku, ako za R i S vrijedi da se zna koja je iz para kontradiktornih re enica dokaziva, onda se za svaku re enicu c c koja se moe iz njih sa initi moe odrediti je li dokaziva ona ili njezina c

206Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

negacija. Prou imo slu aj disjunkcije. Mora vrijediti ili T `T (R S) c c ili T `T (R S). Ako T dokazuje bilo R bilo S , onda po pravilu Intro: T `T (R S). U protivnom, ako T ne dokazuje ni R ni S , onda vrijedi T `T R i T `T S . Povezivanje tih dvaju dokaza i dodavanje koraka Intro daje: T `T R S . Nastavljanje dokaza (u smjeru DeMorganovog zakona) daje T `T (R S). Dakle, to god bilo slu aj (ili da je barem jedna re enica dokaziva ili da niti jedna c c nije) - pitanje o dokazivosti njihove disjunkcije ili njezine negacije bit ce rijeeno. Sami izradite ostale induktivne dokaze. Sada moemo prije i na sljede u etapu u dokazu potpunosti. c c Tvrdnja 36 Svaki se formalno konzistentni skup re enica T moe proiriti do c formalno konzistentnog, formalno potpunog skupa re enica. c Dokaz. Napravimo popis svih atomarnih re enica u jeziku pod c razmatranjem (npr. u abecednom poretku) A1 , A2 , .... Zatim pregledajmo re enice jednu po jednu. kada naidemo na re enicu Ai takvu da c c ni Ai ni Ai nisu dokazive pomo u T , dodajmo Ai u T . Na taj na in c c ne emo u initi skup formalno inkonzistentnim. Naime, kada bi to bilo c c slu aj, to jest kada bi vrijedilo T {Ai } `T , onda bi (po ve 19831 ) c c vrijedilo T `T Ai pa Ai ne bi ni bilo dodano. Na kraju ovog procesa dobivamo skup koji je po prethodnoj35 formalno potpun. Taj novi, eventualno proireni skup je formalno konzistentan. Kako je svaki dokaz pa i onaj za kona an i koristi kona an broj premisa, inkonzisc c tentnost se nije mogla uvu i u ovom procesu. c

18.3

Potpunost formalno potpunog skupa re enica c

207

18.3.2

Sve zajedno: dokaz potpunosti

1. Pretpostavimo T 0T S. 2. Po dokazanoj lemi vrijedi: T {S} `T ako i samo ako T `T S . Ali zbog 1. dobivamo T {S} 0T . Zato, je skup T {S} formalno konzistentan. 3. Ovaj se skup moe proiriti na formalno konzistentan, formalno potpun skup (po tvrdnji: Svaki se formalno konzistentni skup re enica T moe proiriti c do formalno konzistentnog, formalno potpunog skupa re enica). Ozna imo taj c c proireni skup s ext(T {S}) 4. Po tvrdnji "Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup re enica c je it-zadovoljiv." slijedi da je skup ext(T {S}) - it-zadovoljiv. 5. Pretpostavimo da je h dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti koje zadovoljava skup ext(T {S}). 6. Po deniciji negacije, h cini sve re enice iz T istinitima a S neistinitom. c 7. S nije zato tautoloka posljedica od T 8. 1. povla i 7., a po kontrapoziciji dobivamo: ako je S tautoloka posljedica c skupa T , onda T `T S . Za zapamtiti: 1. Teorem potpunosti dokazan je tako to smo pokazali da je svaki formalno konzistenti re eni ni skup T it-zadovoljiv. To smo c c u inili u dva koraka. c 2. U prvom koraku pokazujemo da to vrijedi i za skupove koji su takoder i formalno potpuni. 3. U drugom koraku pokazujemo kako se formalno konzistentni skup moe proiriti na skup koji je i formalno konzistentan i formalno potpun.

18.3.3 Vjeba: pojam formalno potpunog i formalno konzistentnog skupa re enica c

Zadatak 127 Ispitajte sljede u tvrdnju: "Neka su T1 i T2 formalno konzistentni skupovi c re enica. Tada vrijedi: c
ako T1 T2 , onda T1 T2 0T ."

Odgovor 38 Tvrdnja je istinita. Budu i da T1 T2 , onda T1 T2 = T2 , a T2 c jest konzistentan.

c Zadatak 128 Neka je A1 , A2 , A3 , ... popis svih atomarnih re enica i neka je T for-

208Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

malno konzistentan skup re enica. Konstruirajmo skup T max . po sljede em uputstvu: c c T0 = T . . . Tn {An+1 } ako Tn {An+1 } 0T i Tn {An+1 } 0T Tn+1 = Tn u protivnom. . . . [ T max = {x | x T0 x T1 ... x Tn ...} = Ti
i=0,1,2,3,...

Dokaite da je skup T

max

formalno konzistentan!

Odgovor 39 Deniciju za T max moemo shvatiti kao induktivnu deniciju za podskup od T max: [0] [iz n prema n+1] ["najmanji skup"] osnovni skup: generirani skup: zavrni uvjet:
T0 = T Tn+1 = Tn {An+1 } ako Tn+1 = Tn ina e. c [ max = T Ti
i=0,1,2,3,...

Tn {An+1 } 0 i , Tn {An+1 } 0

Dokaz moemo provesti indukcijom. U osnovnom slu aju T0 jest konzistentan c jer je T konzistentan i T0 = T . U induktivnom koraku moramo dokazati da vrijedi: ako je Tn formalno konzistentan, onda je Tn+1 formalno konzistentan. Pretpostavimo ("induktivna hipoteza") da Tn jest formalno konzistentan. An+1 ili jest logi ki neovisna o Tn , tj. Tn {An+1 } 0T i Tn {An+1 } 0T c ili nije, tj. Tn {An+1 } `T ili Tn {An+1 } `T . Ispitajmo slu ac jeve. U prvom slu aju An+1 jest logi ki neovisna o Tn . Zato po deniciji c c za T max , Tn+1 = Tn {An+1 }. Zbog logi ke neovisnosti znamo da vrijedi c Tn {An+1 } 0T . Eliminacijom identiteta zaklju ujemo da Tn+1 jest konzisc tentno. U drugom slu aju An+1 nije logi ki neovisna o Tn . Zato po deniciji za c c T max , Tn+1 = Tn . Po induktivnoj hipotezi Tn jest konzistentno. Eliminacijom identiteta zaklju ujemo da Tn+1 jest konzistentno. Po elimaniciji disjunkcije c c c zaklju ujemo da Tn+1 jest konzistentno. Po na elu indukcije zaklju ujemo da c svaki Ti jest konzistentan. Unija svih konzistentnih skupova uredenih odnosom podskupa jest konzistentna. Ili druk ije, indukcija je pokazala da je svaki podc skup od T max konzistentan. Budu i da je T max svoj vlastiti podskup, T max jest c konzistentan. Dakle, T max jest konzistentan. Zadatak 129 Zadan je jezik L s dva predikata, Kocka i M aleno, i s dvije individualne konstante, a i b. Neka je T sljede i skup re enica: T = {(Kocka(a) c c M aleno(a)), Kocka(b) Kocka(a), M aleno(a) M aleno(b)}. Ovaj skup nije formalno potpun. (i) Poredajte po abecedi atomarne re enice iz L! (ii) Izgradite skup c

18.3

Potpunost formalno potpunog skupa re enica c

209

max max max TL za T obzirom na jezik L! (iii) to je slu aj: TL c ` M aleno(b) ili TL ` M aleno(b)? (iv) Dokaite to! (v) Koje dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h zadomax max voljava skup TL ? (vi) Izgradite "Tarski-svijet" takav da sve re enice iz TL c budu istinite!

max Odgovor 40 (i) Kocka (a) , Kocka (b) , M aleno (a) , M aleno (b). (ii) TL = max T {Kocka (a) , Kocka (b)}. (iii) TL ` M aleno(b). itd.

Primjedba 10 T max moemo konstruirati na sljede i na in. Ozna imo svaku c c c re enicu iz popisa atomarnih re enica razli itim prirodnim brojem. 1. Ispic c c tajmo jesu li sve re enice iz T literali. Ako (1.a) da, krenimo na 4, u (1.b) c protivnom nastavimo s 2. Za svaku re enicu S iz T.izgradimo dokaz za dnf (S), c gdje je dnf (S) re enica S prikazana u njezinoj najkra oj disjunktivnoj norc c malnoj formi. 3. Izgradimo "Elimkostur" Fitch dokaza za dnf (T ), gdje je dnf (T ) = {dnf (S) | S T }. (Svaki disjunkt postat ce pretpostavka nekog poddokaza. Re enice koje nisu disjunkcije reiterirajmo unutar krajnje-desnih c poddokaza.) Zatvorimo s (pod...)-dokaze koji sadre kontradikciju. 4. Postavimo i = 1. 5. Dodajmo Ai premisama. 6. Ispitajmo postojanje kontradikcije (za slu aj 1.a trebamo pregledati skup premisa, za slu aj 1.b treba ispitati da li Ai c c izaziva zatvaranje svakog poddokaz s .) Ako (6.a) nema kontradikcije, prijedimo na 7., u protivnom (6.b), prijedimo na 13. 7. Izbriimo Ai . 8. Dodajmo Ai premisama. 9. Ispitajmo postojanje kontradikcije. 10. Ako (10.a) nema kontradikcije, prijedimo na 11., u protivnom (10.b), izbriimo Ai i prijedimo na 13. 11. Izbriimo Ai . 12. Upiimo Ai kao novu premisu.13. Postavimo i = i + 1 i ponovimo postupak od 5.

Zadatak 130 Dokaite da ako A T , onda T ` A. U dokazu nemojte koristiti

pravilo Reit!

Odgovor 41 Zadatak 131 Dokaite: ako T ` R i T T 0 , onda T 0 ` R! Odgovor 42 Logika prvog reda je monotoni na. Ako postoji dokaz za R iz c premisa T , onda ga moemo reproducirati u dokazu koji raspolae s premisama T 0 zamjenjuju i "stare" brojeve premisa s "novima". c Zadatak 132 Primjenite tvrdnju 35 i odredite je li skup T max formalno potpun? Ako
jest, skicirajte dokaz za to!

210Poglavlje 18

Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

Figure 18.6

18.3

Potpunost formalno potpunog skupa re enica c

211

Odgovor 43 Po tvrdnji 35 znamo da ako je rijeeno pitanje dokazivosti za atomarne re enice onda je rijeeno i pitanje za sve re enice u jeziku propozic c cijske logike. Preostaje nam dokazati lijevu stranu kondicionala: za svaku atomarnu re enicu Ai vrijedi T max ` Ai ili T max ` Ai . Ai je ili ili jest logi ki c c neovisna o Ti1 , tj. Ti1 {Ai } 0T i Ti1 {Ai } 0T ili nije, tj. Ti1 {Ai } `T ili Ti1 {Ai } `T . Ako je prvo slu aj, onda Ai Ti , zato c Ti ` Ai . Ako je drugo slu aj, onda Ti1 {Ai } `T ili Ti1 {Ai } `T c . Zato po lemi 31 Ti1 `T A ili Ti1 `T Ai . Budu i da Ti T max i c Ti1 T max , vrijedi T max `T Ai ili T max `T Ai .

Poglavlje 19 Strukture prvog reda

19.1 Tautoloka posljedica
U propozicijskoj logici iri pojam logi ke posljedice bio uveden preko jedne c njegove vrste - tautoloke posljedice, posljedice koja ovisi zna enju istinitosnoc funkcionalnih veznika. Intuitivna ideja da je istinitost konkluzije posljedica zna enja c veznika koji se javljaju u premisama i konluziji, formalizirala se preko istnitosnih tablica. Kasnije smo uveli funkciju dodjelivanja istintosnih vrijednosti za atomarne re enice, h koja je dovoljna za deniranje funkcije dodjeljivanja istinitosnih c vrijednosti za sve re enice, h. c

c c Zadatak 133 Opiite odnose izmedu logi ke (analiti ke) istine, istine prvoga reda i tautologije.

Prednosti funkcije pred tablicom. Dodjeljuju i svim atomarnim re enic c cama, ma koliko ih bilo, istinitosnu vrijednost i determiniraju i time istinitosnu c vrijednost svih re enica u jeziku, omogu ili smo primjenu pojma tautoloke c c posljedice na beskona ni skup re enica. Drugo, funkcije dodjeljivanja istinic c tosnih vrijednosti unijele su vii stupanj strogosti.

19.2

Posljedica prvoga reda

U predikatskoj se logici dalje razraduje intuitivna ideja da je odnos logi ke posljedice c ovisan isklju ivo o zna enju simbola koji se javljaju u premisama i konkluzc c iji. Popis simbola cije se zna enje prati bio je proiren tako da su istinitosnoc funkcionalnim veznicima dodali kvantikatori, i , te predikat identiteta, =. Ve smo razmatrali jednu tehniku pomo u koje se moglo odrediti je li neka c c re enica posljedica prvoga reda nekog skupa premisu. c Podsjetnik: metoda zamjene 1. Za provjeriti je ostvaruje li se odnos posljedice prvoga reda ili za provjeriti je li neka re enica - valjana re enica prvoga reda, susc c tavno zamijenimo svaki predikat osim identiteta s novim simbolima za predikate koji nemaju zna enja, paze i pri tome da se zamjena izvri c c s istim novim predikatom na svakom mjestu na kojemu se javlja stari predikat. 2. .1. Za provjeriti je li neka re enica S valjana re enica prc c voga reda, pokuajte opisati takve okolnosti i dati takvo tuma enje za c c c imena, predikate i funkcije koje se javljaju u S da u inite tu re enicu 212

19.2

Posljedica prvoga reda

213

neistinitom. Ako se takave okolnosti i tuma enje ne mogu sa initi, S c c je valjana re enica prvoga reda. c 2.2. Za provjeriti je li S posljedica prvog reda premisa P1 , ..., Pn , pokuajte na i okolnosti i tuma enje nelogi kih simbola u kojem ce S c c c biti neistinito a P1 , ..., Pn istinito. Ako se takve okolnosti ne mogu zamisliti, izvorni je zaklju ak posljedica prvog reda. c

c c Primjer 19.1 Ispitajmo sljede u logi ku istinu: ( Kocka(a) T etraedar(b)) a = b. Svodenje na istinitosno-funkcionalnu formu: (Kocka(a)A T etraedar(b)B ) a = bC daje (A B) C, a to o igledno nije tautologija. Metoda zamjene predikata i c individualnih konstanti pokazuje da nije rije ni o valjanoj re enici prvoga reda. Prvi c c korak, svodenje na (P (c1 ) Q(c2 )) c1 = c2 . Drugi korak, pronalaenje okolnosti zajedno s tuma enjem nelogi kih simbola koje falsicira re enicu: c c c (Knjievnik(lewis_carroll) Logiar(charles_dodgson)) z c lewis_carroll = charles_dodgson

Nedostatak preciznosti. Poteko a s traenjem odgovora na pitanje o posc tojanju odnosa posljedice prvoga reda putem traenja okolnosti ili putem zamjene jednih simbola s drugima (iste sintakti ke vrste) lei u tome to nam ne c daje dovoljno preciznosti. Zbog nedostaka preciznosti ne moemo utvrditi ima li sustav kojeg razmatramo odredena svojstva, poput pouzdanosti. Ako primjenimo sredstva za modeliranje koja prua teorija skupova, nedostatnu preciznost intuitivnih zamisli moemo lako ukloniti. Neformalna i formalna semantika. Do sada smo se oslanjali na ideju o "predmetnom podru ju", "podru ju rasprave", "domeni" pri deniranju istine i c c zadovoljavanja.. Podsjetnik. Neki predmet zadovoljava atomarnu ispravno sastavljenu formulu U (x) ako i samo ako taj predmet jest U . Op enito za c sve isf-e, predmet o zadovoljava isf-u P (x) ako i samo ako je n individualna konstanta koja imenuje predmet o, x je jedina slobodna varijabla i P (n) je istinita re enica. Uo imo kako se nadopunjavaju pojmovi c c zadovoljavanja i istine. Kvanticirane re enice izraavaju tvrdnje o nekom intendirac nom podru ju rasprave. c Re enica xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet iz poc dru ja rasprave zadovoljava isf-u S(x). c Re enica xS(x) je istinita ako i samo ako neki predmet iz poc dru ja rasprave zadovoljava isf-u S(x). c

214

Poglavlje 19

Strukture prvog reda

19.3

Struktura prvoga reda

Pojam strukture prvoga reda izrasta iz modeliranja podru ja rasprave pomo u c c teorije skupova. 19.3.0.1 Primjer modeliranja: izgradnja strukture prvoga reda

c Neka su simboli u jeziku kojeg razmatramo: (predikati) Kocka, V eiOd, = i (individualna konstanta) c. Kako cemo na strogi na in prikazati okolnosti koje c odreduju istinitosnu vrijednost re enica (kojih ima beskona no mnogo) u tom c c jeziku? Promotrimo ovakav "svijet":

Na je cilj konstruirati matemati ki predmet koji ce predstaviti sve ono to je u c ovom svijetu relevantno za odredivanje istinitosne vrijednosti re enica u jeziku c kojega razmatramo. Domena (podru je rasprave). O igledno je da moramo predstaviti cinc c jenicu da u tom svijetu ima to no cetiri predmeta. To cemo u initi tako to cemo c c konstruirati cetvero lani skup D = {b1 , b2 , b3 , b4 } gdje b1 predstavlja (recimo) c prvi predmet s lijeve strane, tj. c, te tako redom do b4 koji predstavlja mali tetraedar. Za ovaj skup D kaemo da je podru je rasprave u naoj strukturi c prvoga reda. Predikati i ekstenzije u strukturi.. U tvorbi strukture prvoga reda usmjeravamo se samo prema onim obiljejima podru ja rasprave koja su relevantna za c odredivanje istinitosti re enica. Za na (pod)jezik mnoga su obiljeja svijeta c na slici nevana, poput poloaja predmeta ili njihove boje. S druge strane, oblik i veli ina imaju vanost jer jezik govori o tim svojstvima: moemo re i je li neki c c predmet kocka i je li ve i od drugoga. Zbog toga cinjenice o obliku i odnosu c veli ina moramo ugraditi u nau strukturu. To radimo tako to predikatu Kocka c dodijelimo odredeni podskup Ko iz podru ja rasprave D. Ovaj skup nazivamo c ekstenzijom predikata Kocka u ovoj strukturi. Za modeliranje svijeta na slici, ekstenzija predikata Kocka je skup Ko = {b1 , b2 , b3 }. Na sli an na in postuc c pamo i s dvomjesnim predikatom V eeOd; kojemu dodjeljujemo skup uredenih c parova,
V e = {< b2 , b1 >, < b3 , b1 >, < b3 , b2 >, < b2 , b4 >, < b3 , b4 >}. V e je ekstenzija predikata V eeOd u ovoj strukturi. c

19.3

Struktura prvoga reda

215

Individualne konstante i referenti. Na kraju, za jezik kojeg razmatramo, preostaje jo u initi jedno: povezati individualnu konstantu, c s predmetom koc jega imenuje. Tehni kim jezikom re eno, moramo predstaviti cinjenicu da je b1 c c referent individualne konstante c (tj. da c imenuje b1 ). Najjednostavniji na in c da ostvarimo ovakvo vezivanje jest da uvedemo funkciju koja svakom imenom dodjeljuje onaj predmet kojega to ime imenuje. Identitet. Poseban slu aj predstavlja predikat identiteta, =. Ekstenzija predikata c identiteta odredena je cim je zadana domena D. Predikat = uvijek se tuma i kao c identitet: njegova ekstenzija je uvijek skup parova < a, a > gdje a D. U ovom primjeru, ekstenzija za = je skup {< b1 , b1 >, < b2 , b2 >, < b3 , b3 >, < b4 , b4 >}. Isti jezik - razli iti model. Ako se zadrimo na jeziku iz naeg primjera, c kako bismo prikazali druge "svjetove"? Trebaju nam (i) domena rasprave D, (ii) podskup Ko od D koji ce reprezntirati ekstenziju predikata Kocka, te skup uredenih parova V e za reprezentaciju ekstenzije predikata V eeOd, (iii) povezic vanje individualne konstante c s referentom, elementom iz D. Zadatak 134

D = {a1 , a2 , a3 , a4 }; Ko = {a1 , a2 , a3 }, V e = ; c = a4

Jedan objekt za reprezentiranje svijeta. Da bismo s jednim jedinim (ap straktnim) predmetom reprezentirali cijeli svijet i relevantne cinjenice o njemu, "upakirat" cemo domenu rasprave, ekstenzije predikata i referente imena u jedan formalni (matemati ki) predmet. c Postoje mnogi na in "pakiranja". Barwise i Etchemendy najelegantnijim c smatraju pakiranje u jednu jedinu funkciju M . Slovo "M " upu uje na rije c c "model" koja se cesto koristi u istom zna anju u kojem se ovdje koristi naziv c "struktura". Funkcija M : struktura prvoga reda. Funkcija M je denirana za predikate, imena i kvantikator . Ta se funkcija, M naziva strukturom prvoga reda ako su zadovoljeni sljede i uvjeti: c 1. 2.
M () je neprazan skup D, kojega nazivamo podru jem rasprave c Ako je P n-mjesni predikatski simbol u jeziku, onda je M (P ) skup n-torki < x1 , ..., xn > elemenata iz D. Taj se skup naziva ekstenzijom od P u M .

216

Poglavlje 19

Strukture prvog reda

3.

Zahtijeva se da ekstenzija simbola identiteta sadri sve parove < x, x > za x D. Ako je c neko ime u jeziku, onda je M (c) element iz D, kojega nazivamo referentom od c u M . Digresija. Za svaka dva skupa a i b postoji skup svih uredenih parova < x, y > takvih da x a i y b. Takav skup ozna avamo c s a b i nazivamo ga Kartezijevim produktom od a i b. Kartezijev produkt se moe dobiti iz ve eg broja skupova. Za a a korisiti se c oznaka a2 , za a a a korisiti se oznaka a3 , a za n- lani produkt c n , kao notacijska posebnost: a1 = a. skupa a sa samim sobom - a Funkcija M "Ulaz" (univerzalni kvantikator) P n (n-mjesni predikat)
= c (individualna konstanta)

"Izlaz" M () = D (podru je rasprave, domena, predmetno podru je) c c M (P n ) {< x1 , ..., xn >| x1 D, ..., xn D} (ekstenzija) U druk ijem zapisu: M (P n ) Dn c M (=) = {< x, x >| x D} M (c) D (referent)

Alternativni zapisi: umjesto M () piemo DM ili, kada je jasno o kojoj je domeni rije , samo D; umjesto M (P ) piemo takoder P M ; umjesto M (c) - cM . c Fiksiranje zna enja. Ako elimo da predikati imaju one ekstenzije koje c ina e imaju, onda postupamo sli no kao i u slu aju identiteta i zahtijevamo da c c c elementi domene i ekstenzije reektiraju stvarna svojstva. Na primjer, moemo traiti da DM bude skup geometrijskih tijela, da ekstenzija predikata Kocka obuhva a sve one i samo one predmete iz DM koji jesu kocke, da ekstenzija c predikata V eeOd obuhva asve one i samo one parove predmeta iz DM kod c c kojih je prvi ve i od drugoga. c "Zaboravljanje zna enja" Pokuavamo karakterizirati relaciju logi ke posljedice c c prvoga reda. Po deniciji, ta relacija ne ovisi o zna enju predikata (osim predikata c identiteta). Kada zanemarimo posebna zna enja predikata Kocka i V eeOd, c c jedino to nas zanima jest pitanje o tome koji predmeti iz domene zadovoljavaju atomarne isf-e Kocka(x) i V eeOd(x, y). Zbog toga smo u naoj deniciji c strukture prvoga reda dopustili da predikati imaju proizvoljne ekstenzije, pod uvjetom da se potuje mjesnost predikata.

Poglavlje 20 Istina i zadovoljavanje

Do sada smo se za svrhu denicije istinitosti kvanticiranih re enica oslanjali na c pojam zadovoljavanja. Podsjetnik. Neki predmet zadovoljava atomarnu ispravno sastavljenu formulu U (x) ako i samo ako taj predmet jest U . Op enito za sve isfc e, predmet b zadovoljava isf-u P (x) ako i samo ako je n individualna konstanta koja imenuje predmet b i P (n) je istinita re enica. c Uz pomo pojma strukture prvoga reda, pojmove istine i zadovoljavanja c moemo denirati na stroi na in. Ovdje cemo na formalan na in iskazati te c c intuitivne pojmove.

20.1

Dodjeljivanje vrijednosti varijablama

Neka je M struktura prvoga reda s domenom D. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama u M je neka funkcija (moda parcijalna) g koja je denirana za skup varijabli i koja svoje vrijednosti dobiva u D (g : varijable 7 D). funkcija dodjeljivanja vrijednosti "Ulaz" "Izlaz" varijabla predmet iz domene

dodjeljivanja vrijednosti varijablama: (i) g1 dodjeljuje b za x (tj. g1 = {< x, b >}, g1 je parcijalna funkcija ako {x | y(y = g1 (x))} 6= skup_varijabli), (ii) g2 dodjeljuje a, b, c za varijable x, y, z, tim redom, (iii) funkcija g3 dodjeluje svim varijablama u jeziku predmet b (totalna funkcija s rangom {y | x(g3 (x) = y)} = {b}), (iv) "prazna" funkcija g4 koja ne dodjeljuje vrijednost niti jednoj varijabli ( dom (g4 ) = , rang je u ovom slu aju {y | x(g4 (x) = y)} = ). c

Primjer 20.1 Neka je M struktura s domenom D = {a, b, c}. Evo nekih funkcija

Poseban slu aj je prazno dodjeljivanje vrijednosti varijablama; oznaka za c takvu funkciju bit ce g . Odgovaraju e dodjeljivanje vrijednosti varijablama. Ako nam je zadana c ispravno sastavljena formula P , onda za neko dodjeljivanje vrijednosti varijablama, g kaemo da je odgovaraju e za P ako su sve slobodne varijable u domeni od c g (tj. ako g dodjeljuje neki predmet svakoj slobodnoj varijabli koja se javlja u P )28 .
28

Kako odredujemo je li varijabla vezana ili slobodna:

217

218

Poglavlje 20

Istina i zadovoljavanje

c Primjer 20.2 Nastavljamo s prethodnim primjerom: (i) g1 je odgovaraju i ako isf ima x kao jedinu slobodnu varijablu ili uop e nema varijable, (ii) g2 je odgovaraju i za c c svaku isf-u kod koje je skup slobodnih varijabli podskup od {x, y, z} (iii) funkcija g3 je odgovaraju a za svaku isf-u, (iv) "prazna" funkcija g4 je odgovaraju a samo za isf-e bez c c slobodnih varijabli (tj. odgovaraju a je samo za re enice). c c

Bez supstitucije imena za varijable. U prethodnom izlaganju pojmova zadovoljavanja i istine oslonili smo se na uvrtavanje imena na mjestu slobodnih varijabli. Zahvaljuju i uvodenju funkcije g mo i cemo izbje i posredovanje c c c supstitucije. Takoder, koriste i ovakve funkcije mo i cemo posti i eljenu op enc c c c itost i denirati zadovoljavanje za n-mjesne predikate. Koristit cemo induktivnu deniciju, gdje ce svaki posebni slu aj odgovarati jednom od na ina izgradnje c c isf-a iz atomarnih isf-a. Na kraju ce se problem postupno svesti na osnovni slu aj c atomarne isf-e, gdje se izri ito odreduje to zadovoljavanje zna i. c c Podsjetnik (induktivna denicija isf-e). Atomarna isf je niz simbola P (t1 , ..., tn ) gdje je P n-mjesni predikat a svaki pojedini ti je ili varijabla ili individualna konstanta. Osnovna klauzula: atomarna isf je isf. Induktivne klauzule (navodimo ih samo nekoliko): Ako je P isf, onda je P isf....Ako je P isf i v varijabla, onda su i vP i vP isf-e. Zavrna klauzula: nita drugo nije isf.

Primjedba 11 Izostavili smo funkcijske izraze. Njihovo izostavljanje ne e umanc jiti izraajnu mo jezika logike prvog reda. Svakom n-mjesnom funkcijskom c izrazu f (t1 , ..., tn ) moemo pridruiti odgovaraju i n + 1-mjesni predikat R te c umjesto
P (f (t1 , ..., tn ))

upisati
x [R (t1 , ..., tn , x) y (R (t1 , ..., tn , y) y = x)]x [R (t1 , ..., tn , x) P (x)] .

Da bismo mogli pokriti one slu ajeve u kojima isf P zapo inje s kvanc c tikatorima, potreban nam je na in modiciranja dodijeljivanja vrijednosti varic jablama. Primjer 20.3 Neka je g denirana za x. Da bismo kazali da g zadovoljava zV oli(x, z)
moramo mo i uzeti proizvoljni predmet b iz domene i ispitati dodjeljivanje vrijednosti c varijablama koje je u svemu jednako s g osim po tome to za varijablu z dodjeljuje b.

1. 2.

Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable v u vP je vezana. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable v u vP je vezana.

20.1

Dodjeljivanje vrijednosti varijablama

219

Kazat cemo da g zadovoljava zV oli(x, z) ako i samo ako svako modicirano dodjelji vanje g 0 zadovoljava zV oli(x, z).

Za oznaku modiciranog dodjeljivanja g 0 koje se od izvornog g razlikuje samo po tome to varijabli z dodjeluje predmet b koristimo "g[z/b]". Op enito, c g[v/b] je dodjeljivanje vrijednosti (i) cija je domena ista kao i domena za funkciju g uz dodatak varijable v i (ii) koje dodjeljuje iste vrijednosti kao g osim to za v dodjeljuje b. Zadatak 135 Opiite koriste i jezik teorije skupova domenu i rang funkcije g[v/b]! c Odgovor 44 Domena: {x | y(y = g(x))} {v}. Rang:{y | x(y = g(x))} {b} Primjer 20.4 Nastavak prethodnih primjera: (i) g1 dodjeljuje b za x, zato g1 [y/c] dodjeljuje c za y i b za x, nasuprot tome, g1 [x/c] dodjeljuje vrijednost jedino varijabli x, i to predmet c.

(iii) funkcija g3 dodjeluje svim varijablama u jeziku predmet b, odredite g3 [y/b] i g3 [y/c], (iv) "prazna" funkcija g4 koja ne dodjeljuje vrijednost niti jednoj varijabli, odredite g4 [x/b].

Zadatak 136 (ii) g2 dodjeljuje a, b, c za varijable x, y, z, odredite g2 [x/b] i g2 [u/c]

Privremena denotacija. Funkcije dodjeljivanja vrijednosti omogu uja nam c da slobodne varijable tretiramo kao da imaju privremenu denotaciju, ne onu koju je zadana sa strukturom, ve onu koju su zadobile u svrhu izgradnje induktivne c denicije zadovoljavanja. Na taj na in, ako je dodjeljivanje vrijednosti g odgoc varaju e za isf-u P , onda zahvaljuju i funkcijama M i g svi (singularni) termi, c c bili oni konstante ili varijable, imaju svoju denotaciju (privremene ili stalne referente). Za svaki term t, piemo [[t]]M kao oznaku za denotaciju od t. g
[[t]]M = tM ako je t konstanta g [[t]]M = g(t) ako je t varijabla g Sada moemo denirati to to zna i da dodjeljivanje vrijednosti g zadovolc java isf P u strukturi M . Prvo, g mora biti odgovaraju e za P . Drugo, denicija c ne e donijeti nikakvih iznenadenja, zapravo je rije samo o formalizaciji jedne c c intuitivne ideje.

Denicija 15 Neka je P isf i g dodjeljivanje vrijednosti varijablama u M koje je odgovaraju e za P . c

220 1.

Poglavlje 20

Istina i zadovoljavanje

2. 3. 4. 5. 6.

7.

8.

Atomarni slu aj. Pretpostavimo da je P - R(t1 , ..., tn ), gdje je R c n-mjesni predikat. Tada g zadovoljava P u M ako i samo ako n-torka < [[t1 ]]M , ..., [[tn ]]M > jest u RM (tj. < [[t1 ]]M , ..., [[tn ]]M > M (R)). g g g g Negacija. Pretpostavimo da je P : - Q. Tada g zadovoljava P u M ako i samo ako g ne zadovoljava Q. Konjunkcija. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R u M ako i samo ako g zadovoljava i Q i R. Disjunkcija. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R u M ako i samo ako g zadovoljava ili Q ili R. (ili oboje). Kondicional. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R u M ako i samo ako g ne zadovoljava Q ili g zadovoljava R. (ili oboje). Bikondicional. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R u M ako i samo ako g zadovoljava oboje, i Q i R. ili ne zadovoljava ni jedno ni drugo.. Univerzalna kvantikacija. Pretpostavimo da je P - vQ. Tada g zadovoljava vQ u M ako i samo ako za svaki d DM , g[v/d] zadovoljava Q. Egzistencijalna kvantikacija. Pretpostavimo da je P - vQ. Tada g zadovoljava vQ u M ako i samo ako za neki d DM , g[v/d] zadovoljava Q.

Zapis. Tvrdnju da dodjeljivanje vrijednosti varijablama g zadovoljava isf P u strukturi M zapisujemo na sljede i na in: c c
M P [g]

V oli cija je ekstenzija u strukturi V oliM = {< a, a >, < a, b >, < c, a >}. Pro matramo isf: y(V oli(x, y) V oli(y, y)). Dodjeljivanje g zadovoljava isf-u ako i samo ako ono dodjeljuje a za x (naime jedino a voli nekoga koji ne voli samoga sebe). Ispitajmo primjer koriste i gornju deniciju. Prvo, g mora dodjeljivati neku vrijednost c za x da bi g bilo odgovarajau e za formulu. Ta vrijednost mora biti jedan medu a, b i c c; nazovimo je e. Drugo, po klauzulu za , g zadovoljava ovu isf akko postoji d D takav da g[y/d] zadovoljava V oli(x, y) V oli(y, y). Po klauzulama za konjunkciju i negaciju, g[y/d] tada zadovoljava V oli(x, y) i ne zadovoljava V oli(y, y). Gledaju i na c atomarni slu aj, tada < e, d > mora biti u ekstenziji V oliM , a < d, d > ne smije biti u c toj ekstenziji. Ispitajmo slu ajeve (i) e = d = a otpada, (ii) e = b i d = a otpada, itd. c Jedina mogu nost je e = a i d = b. Zato je jedini na in da g zadovolji zadanu isf-u u M c c onaj u kome g dodjeljuje a za x.

Primjer 20.5 Struktura M s domenom D = {a, b, c}. Jezik sadri binarni predikat

U prethodnom smo primjeru analizirali isf-u s jednom slobodnom varijablom, ali za tu smo svrhu morali razmotriti isf-e s dvije slobodne varijable. Zapravo, traimo na in za denirati istinitost re enica, a to zna i isf-a bez slobodnih varc c c ijabli. No za tu svrhu, morali smo i i do vieg stupnja op enitosti i denirati c c zadovoljavanje za isf-e sa slobodnim varijablama. Kada smo jednom denirali

20.2

Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju vrijednosti

221

zadovoljavanje za isf-e, moemo prije i na poseban slu aj isf-a bez slobodnih c c varijabli i denirati istinu.

20.2

Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju vrijednosti

Denicija 16 (Istina) Neka je L neki jezik prvoga reda i neka je M stuktura za L. Re enica P je istinita u M ako i samo ako prazno dodjeljivanje vrijednosti c g zadovoljava P u M . U protivnom, P je lana u M . Zapis. Ako je re enica P istinita u M piemo: c
M P

V oli cija je ekstenzija u strukturi V oliM = {< a, a >, < a, b >, < c, a >}. Proma tramo re enicu: xy(V oli(x, y) V oli(y, y)). Budu i da nema slobodnih varijabli, c c prazno dodjeljivanje g je odgovaraju e za ovu re enicu. Po deniciji zadovoljavanja, c c ova ce re enica biti istinita akko postoji predmet kojega moemo dodjeliti varijabli x c tako da rezultiraju e dodjeljivanje zadovolji y(V oli(x, y) V oli(y, y)). Vidjeli smo c da postoji takav predmet, a. Zato M xy(V oli(x, y) V oli(y, y)).

Primjer 20.6 Struktura M s domenom D = {a, b, c}. Jezik sadri binarni predikat

Primjer 20.7 Nastavljaju i na prethodne primjere, razmotrimo re enicu xy(V oli(x, y) c c V oli(y, y)). Zadovoljava li prazno dodjeljivanje ovu re enicu? Ako da, onda za c svaki premet e iz domene ako dodjelimo e za x rezultiraju e dodjeljivanje g zadovolc java y(V oli(x, y) V oli(y, y)). Ali to nije slu aj. zato prazno dodjeljivanje ne c zadovoljava re enicu, pa je zato njezina negacija istinita, M xy(V oli(x, y) c V oli(y, y)). Intuitivno, istinitost re enice ovisi samo o zna enju pripisanom u strukturi c c za predikate i individualne konstante. Cinjenica da je to doista tako proizlazi iz sljede e, neto ja e tvrdnje. c c Tvrdnja 37 Neka su M1 i M2 strukture koje imaju istu domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P . neka su g1 i g2 dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti (predmete) za slobodne varijable u isf-i P . Tada M1 P [g1 ] ako i samo ako M2 P [g2 ] Dokaz 29 Dokaz treba izraditi koriste i indukciju nad isf-ama. Osnovni korak: c Pretpostavimo da je P - R(t1 , ..., tn ), gdje je R D -mjesni predikat. Po deniciji, n E g1 zadovoljava P u M1 ako i samo ako n-torka [[t1 ]]M1 , ..., [[tn ]]M1 M1 (R), g1 g1

222

Poglavlje 20

Istina i zadovoljavanje

D E a g2 zadovoljava P u M2 ako i samo ako n-torka [[t1 ]]M2 , ..., [[tn ]]M2 M2 (R). g2 g2 Budu i da se dvije strukture i dva dodjeljivanja vrijednosti podudaraju u pogledu c interpretacije svakog simbola koji se javlja u P , vrijedit ce za svaki term ti da [[ti ]]M1 = [[ti ]]M2 te za predikat R da M1 (R) = M2 (R). Uz potrebne primjene g1 g2 eliminacije identiteta dobivamo: M1 P [g1 ] ako i samo ako M2 P [g2 ] . U induktivnom cemo koraku razmotrit jedan slu aj od mogu ih sedam slu ajeva: c c c slu aj egzistencijalne isf-e. Po induktivnoj hipotezi pretpostavit cemo da vrijedi: c M1 Q[g1 ] ako i samo ako M2 Q[g2 ].Trebamo dokazati da ce tada takoder vrijediti: (*) M1 vQ[g1 ] ako i samo ako M2 vQ[g2 ]. Pretpostavimo suprotno, neka je slu aj da M1 2 vQ[g1 ] i M2 vQ[g2 ] ili M1 vQ[g1 ] i c M2 2 vQ[g2 ]. Ako (i), onda ne postoji d DM1 takav da g1 [v/d] zadovoljava Q, ali postoji d DM2 takav da g2 [v/d] zadovoljava Q. Budu i da su domene c identi ne, DM1 = DM2 , prethodno je mogu e samo ako se g1 i g2 razlikuju u c c dodjeljivanju vrijednosti za neki term koji se pojavljuje u Q. No, to nije mogu e. c Druk ije kazano, ozna imo s Qv isf koju cemo dobiti ako na svim mjestima c c c gdje se u Q javlja varijabla v uvrstimo novo ime c koje smo dodijelili predmetu d DM2 koji zadovoljava isf Q. U novom zapisu, mora vrijediti M2 Qv [g2 ] c i ne smije vrijediti M1 Qv [g1 ]. Onda bi se ili (i) M1 i M2 morali razlikovati u c interpretaciji nekog predikata ili konstantne, ili (ii) bi se g1 i g2 .morali razlikovati u dodjeljivanju vrijednosti varijablama koje se javljaju u Q. No ni jedno ni drugo nije mogu e: (i) nije mogu e zbog toga to su M1 i M2 strukture koje imaju istu c c domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf-i Q, (ii) nije mogu e po induktivnoj hipotezi. c

Kada na raspolaganju pojam o istini, moe denirati druge vane pojmove poput posljedice prvoga reda ili valjane re enice prvoga reda. c U sljede im denicijama pretpostavljamo da nam je zadan neki jezik prvoga c reda i da sve re enice o kojima je rije pripadaju tom jeziku. Pod nazivom c c struktura misli se na bilo koju strukturu prvoga reda koja daje interpretaciju za sve predikate i individualne konstante toga jezika. Denicija 17 (Posljedica prvoga reda) Re enica Q je posljedica prvoga reda c skupa re enica T = {P1 , ...} ako i samo ako svaka struktura koja cini sve c re enice iz T istinitima, cini i Q istinitom. c Ova denicija je sli na deniciji tautoloke posljedice29 . c Razlika lei u tome to se umjesto dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, ovdje koristimo strukture prvoga reda. Na sli an na in moemo modicirati i deniciju tautologije30 . c c
Re enica S je tautoloka posljedica skupa re enica T ako i samo ako je u svakom c c dodjeljivanju istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka re enica iz T istinita takoder i re enica S c c istinita. 30 Re enica S je tautologija ako je istinita za svako dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h, c drugim rije ima, ako je za svako h - h(S) = >. c
29

20.2

Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju vrijednosti

223

c Denicija 18 (Valjana re enica prvoga reda) Re enica P je valjana re enica c c prvoga reda ako i samo ako je P istinito u svakoj strukturi prvoga reda Na sli an na in idemo i prema ostalim semanti kim pojmovima. Za re enicu c c c c moemo re i da je zadovoljiva u smislu logike prvoga reda ako i samo ako postoji c struktura prvoga reda koja tu re enicu cini istinitom. Za skup re enica moemo c c re i da je zadovoljiv u smislu logike prvoga reda ako i samo ako postoji struktura c prvoga reda koja cini istinitom svaku re enicu iz tog skupa. c Za zapamtiti 1. Strukture prvoga reda su matemati ki (ili formalni) modeli c domene o kojoj izrui emo tvrdnje koriste i logiku prvoga reda. c c 2. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama je funkcija koja presslikava varijable u domenu neke strukture prvoga reda. 3. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama zadovoljava isf-u ako (u intuitivnom smislu) predmeti dodjeljeni varijablama cine isf-u istinitom u strukturi. 4. Pomo u pojma zadovoljavanja moemo denirati to zna i c c istinitost re enice u strukturi. c 5. Kada na raspolaganju imamo pojam istinitosti u strukturi, moemo denirati pojmove o posljedici prvoga reda i logi koj istini, u c smislu logike prvoga reda.

20.2.1 Primjeri druk ijeg (ali istovrijednog) deniranja c semanti kih pojmova c
Iz: Johan van Benthem. Exploring Logical Dynamics. CSLI Publications. Stanford, 1996. str. 48. Semanti ka interpretacija koristi strukture D = (D, O; P ), gdje c je D domena predmeta, O skup razlikovanih predmeta, a P skup predikata. Funkcija interpretacije I pridruuje individualnim konstantama c razlikovane predmete I(c) O, a kmjesnim predikatnim simbolima pridruuje kmjesne predikate I(P ) P . Dodjeljivanje vrijednosti varijablama a pridruuje individualnim varijablama x predmete a(x) c D. Ovdje je I trajnija veza a a lokalnija i dinami na. Dalje dolaze vrijednosti terma:
vrijednost(x, D, I, a) = a(x) vrijednost(c, D, I, a) = I(c)

Dalje, Tarskijeva denicija istine denira sredinju ideju " je istinito u D pod I i a":
D, I, a

224

Poglavlje 20

Istina i zadovoljavanje

putem sljede ih induktivnih klauzula (atomarni slu aj je dan u obliku c c primjera): D, I, a Rt1 t2 akko I(R)(vrijednost(t1 , D, I, a), vrijednost(t2 , D, I, a)) D, I, a t1 = t2 akko vrijednost(t1 , D, I, a) = vrijednost(t2 , D, I, a) D, I, a akko nije slu aj da D, I, a c D, I, a akko D, I, a i D, I, a i na sli an na in za ostale propozicijske veznike c c D, I, a x akko postoji neki d D takav da D, I, ax d i na sli an na in za univerzalni kvantikator c c Ovdje je ax dodjeljivanje vrijednosti b koje je po svemu jednako d s a osim s mogu om razlikom u tome da ono dodjeljuje predmet d za c varijablu x. Zadatak 137 Usporedite Barwise-Etchemendy denicije s van Benthem-ovim! Koliko
se funkcija koristi u odredivanju neke strukture prvoga reda? Jesu li funkcije dodjelji vanja za varijable totalne u oba slu aja? c

Primjer 20.8 Willem Groenenveld. Logical Investigations into Dynamic Semantics.

ILLC, Amsterdam, 1995. str. 39. "Stati na semantika sastoji se od trojke L, K, , gdje c je L jezik, K skup modela, a relacija korespondencije izmedu M K i L. Ako M onda kaemo da je istinito u M . Ako L onda M zna i da svaka c re enica L jest istinita u M . Ako L, L kaemo da je argument / c klasi no valjan u K pod uvjetom da za svaki model M K gdje M takoder vrijedi c M ; zapis c ." K

Poglavlje 21 Pouzdanost logike prvoga reda

Zahvaljuju i cinjenici da smo ideju posljedice prvoga reda u inili preciznom (tj. c c formalizirali je), moemo prije i na iskaz i dokaz teorema pouzdanosti za logiku c prvoga reda. Tvrdnju da se re enica S moe dokazati pomo u skupa premisa T u sustavu c c prirodne dedukcije F zapisujemo ovako:
T `S

Teorem 38 (Pouzdanost sustava F ) Ako T ` S , onda je S posljedica prvog reda skupa T . Osnovna ideja dokaza.Kao i kod dokaza potpunosti za propozicijsku logiku c (sustav FT ) pretpostavljamo da je d neki dokaz sa injen u sustavu F . Pokazat cemo da je bilo koja re enica koja se javlja u bilo kojem koraku dokaza d posljedc ica prvoga reda pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. Ova se tvrdnja ne odnosi samo na re enice koje su premise dokaza ve i na re enice koje se c c c javljaju u poddokazu ma koliko duboko one bile "ukopane". Pretpostavke koje su na snazi uvijek uklju uju glavne premise dokaza, ali ako promatramo korak u c nekom poddokazu, onda pretpostavke na snazi na tom koraku uklju uju sve pretc postavke tog poddokaza. Tvrdnja da je bilo koja re enica u dokazu d posljedica c prvoga reda pretpostavki na snazi u tom koraku povla i teorem o pouzdanosti. c Naime, ako se S javlja na glavnoj razini u d, onda su pretpostavke iz T jedine pretpostavke na snazi u tom koraku pa je S njihova posljedica prvoga reda.

U dokazu pouzdanosti za FT koristili smo dokaz kontradikcijom (reductio ad 225

226

Poglavlje 21

Pouzdanost logike prvoga reda

absurdum). Pretpostavili cemo da postoji korak u dokazu d koji nije tautoloka posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku i takav korak smo nazvali nevaljanim. Nerv dokaza je u tome da se pokae da niti jedno od pravila nije moglo opravdati taj nevaljani korak. Takav pretpostavka o prvom nevaljanom koraku, zapravo je bila prikrivena indukcija (prethodni koraci su valjani - to je bila induktivna hipoteza). Sada cemo i i izravnije i s eksplicitnom indukcijom. Pretpostavit cemo da c smo na n-tom koraku i da su svi prethodni koraci bili valjani. Pod tom pretpostavkom (induktivnom hipotezom) pokazujemo da je i ovaj, n-ti korak valjan. Dokazi za veznike odgovaraju onima za sustav FT . Elim c Pretpostavimo da n-ti korak u dokazu derivira re enicu R putem primjene c pravila Elim nad re enicama Q R i Q koje se javljaju ranije u dokazu. Neka je A1 , ..., An popis pretpostavki koje su na snazi u koraku n. Po induktivnoj hipotezi, znamo da su Q R i R valjani koraci (tj. da su posljedice prvoga reda pretpostavki na snazi u tim koracima). Budu i da F doputa citirati samo korake c cije su pretpostavke i dalje na snazi, znamo da su pretpostavke ovih dvaju koraka na snazi i u koraku R. Dakle, pretpostavke koraka R nalaze se medu A1 , ..., An . c Pretpostavimo da je M struktura prvoga reda u kojoj je svaka re enica A1 , ..., An istinita. Po induktivnoj hipotezi, slijedi da M Q i M Q R budu i da su c c te re enice posljedice prvoga reda od A1 , ..., An . No u tom slu aju po deniciji c za istinu u strukturi vidimo da M R. Zato je R posljedica prvoga reda od A1 , ..., An . Dakle, n je valjan korak. Elim. c Pretpostavimo da n-ti korak derivira re enicu R putem primjene pravila Elim na re enicu xP (x) i na poddokaz koji sadri R na svojoj glavnoj razini, recc imo u koraku m. Neka je c nova individualna konstanta uvedena u poddokazu. Drugim rije ima, P (c) je pretpostavka poddokaza koji sadri R: c

Neka su A1 , ..., An .pretpostavke na snazi u koraku n. Induktivna hipoteza jam i c da su koraci j i m valjani, zato je xP (x) posljedica prvoga reda pretpostavki

227 koje su na snazi u tom koraku, j na slici i te su pretpostavke podskup od A1 , ..., An .S druge strane, R je posljedica prvoga reda pretpostavki koje su na snazi u koraku m, a one su podskup od A1 , ..., An plus P (c) - pretpostavke poddokaza. Moramo pokazati da je R posljedica prvoga reda samo pretpostavki A1 , ..., An . Za tu svrhu pretpostavimo da je M struktura prvoga reda u kojoj svaka re enica c A1 , ..., An istinita. Takoder moramo pokazati da je R istinita u M . Budu i da je c xP (x) posljedica prvoga reda tih pretpostavki, onda M xP (x).Uo imo da c se konstanta c ne moe javljati u A1 , ..., An , xP (x), R u skladu s ograni enjima c koja su postavljena pri uvodenju novog, privremenog imena za pravilo Elim. Budu i da M xP (x), znamo da postoji neki predmet, recimo b, u domeni od c M koji zadovoljava P (x). Neka je M 0 po svemu jednaka s M , osim po tome to konstanti c dodjeljuje predmet b. O igledno je da ce vrijediti M 0 P (c) c u skladu s naim izborom interpretacije za c. Po ve dokazanoj tvrdnji 31 M 0 c cini istinitima A1 , ..., An No tada M 0 R jer je R posljedica prvoga reda tih re enica. Budu i da se c ne javlja u R, R je takoder istinit u po etnoj strukturi c c c M (opet u skladu s ve citiranom tvrdnjom). c c Dokaz za Intro je sli an. A preostala dva pravila su jednostavna. Teorem pouzdanosti za F jam i nam da nikada ne emo dokazati c c nevaljani zaklju ak (argument) koriste i samo pravila iz F . On nas c c takoder upozorava da ne emo mo i dokazati valjani zaklju ak cija valc c c janost ovisi o drugim predikatima pored identiteta.

31

Neka su M1 i M2 strukture koje imaju istu domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P . neka su g1 i g2 dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti (predmete) za slobodne varijable u isf-i P . Tada M1 P [g1 ] ako i samo ako M2 P [g2 ]

Poglavlje 22 Potpunost i nepotpunost

Denicija logi ke posljedice je uglavnom bila semanti ka: S je logi ka posljedc c c ica premisa P1 , ..., Pn ako nije mogu e da premise budu istine a da pri tome c konkluzija bude neistinita. Postavlja se pitanje jesu li metode dokaza koje smo do sada razmatrali dovoljne da dokaemo sve ono to bismo htjeli dokazati. Moemo li biti sigurni da cemo uvijek kada je slu aj da je S logi ka posljedica c c premisa P1 , ..., Pn mo i prona i dokaz za S iz P1 , ..., Pn ? c c Odgovor na ovo pitanje je i da i ne, ovisno o tome na koji smo na in prec cizirali pojam logi ke posljedice i ovisno o tome koji jezik promatramo. c Odgovor na nae pitanje je da ako pod pojmom logi ke posljedice mislimo c posljedicu prvoga reda. Gdelov teorem potpunosti za logiku prvoga reda jam i c nam da ako je S posljedica prvoga reda skupa re enica T , onda postoji i formalni c dokaz za S koji koristi jedino premise iz skupa T . Prvi dokaz ovakve vrste dao je Kurt Gdel u svojoj diserataciji 1929. Pretpostavimo, medutim, da koristimo neki posebni jezik prvoga reda i da smo zainteresirani za logi ku posljedicu u kojoj uzimamo u obzir i zna enje c c predikata iz tog jezika. Trebaju li nam dodatne metode dokazivanja? Ako da, mogu li se one svesti na metode koje smo prou avali do sada? Ili je zamislivo da c ne postoji potpuni formalni sustav koji zahva a pojam logi ke posljedice za poc c jedine jezike? Odgovore na ta pitanja potrait cemo u raspravi o interpretiranim jezicima i Gdelovom dokazu nepotpunosti. T autolokaP osljedica(S, T ) T `T S s P osljedicaP rvogReda(S, T ) T ` S Gdel 1928. AnalitikaP osljedica(S, T ) ; T ` S c Gdel 1931.

22.1

Teorem potpunosti za logiku prvog reda

U izlaganju dokaza potpunosti za logiku prvoga reda koristit cemo termine teorija i skup re enica kao da oni zna e isto. Mnogi autori ne koriste termin teorija c c na taj na in; cesto se teorijom naziva skup re enica prvoga reda koji je "zatvoren c c pod dokazivo u", tj. ako T ` S onda S T . c Zapis T ` S zna it ce da postoji dokaz za re enicu S iz teorije T u punom c c sustavu F (sustavu koji uklju uje sva i samo pravila uvodenja i uklanjanja za c logi ke simbole).Ovaj zapis ne zna i da nuno svaka re enica iz T mora biti c c c upotrebljena u dokazu za S , ve samo da postoji dokaz za S koji koristi jedino c re enice iz T . Posebno, skup T moe biti beskona an ali samo kona an broj c c c premisa moe biti iskoriten u jednom dokazu.

Teorem 39 (Teorem potpunosti za F ) Neka je T skup re enica nekog jezika c 228

22.1

Teorem potpunosti za logiku prvog reda

229

c prvoga reda L i neka je S re enica tog jezika. Ako je S posljedica prvoga reda od T , onda T ` S.

Neposredna posljedica teorema potpunosti je teorem kompaktnosti.

Teorem 40 (Teorem kompaktnosti za logiku prvog reda) Neka je T skup re enica c nekog jezika prvoga reda, L. Ako za svaki konani podskup od T postoji c struktura prvoga reda koja ini istinitom taj podskup od T , onda postoji c struktura prvog reda, M koja ini sve reenice iz T istinitima. c c

Rascjep izmedu dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti i istinitost u strukturi prvog reda. Metoda istinitosnih tablica je pregruba da bi vodila ra una o zna enju c c kvantikatora ili simbola identiteta. Sa stajalita te metode, odnosno propozicijske logike, re enice Kocka(b) i xKocka(x) posve su neovisne i zato nema zac preke postojanju dodjeljivanju istintosnih vrijednosti koje im pridaje razli itu vric jednost, na primjer h(Kocka(b)) = > i h(xKocka(x)) = > S druge strane, nema takve strukture prvog reda koja bi omogu ila razli itu istinitosnu vrijednost c c za te dvije re enice; nije mogu e da M Kocka(b) i M 2 xKocka(x). c c

230

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

Henkinova metoda pronalazi dovitljiv na in da to no ocrta rascjep izmedu c c valjanih re enica prvoga reda i tautologija. Za tu se svrhu koristi skup re enica c c prvoga reda, H . Taj skup H uspijeva zahvatiti upravo ono to metoda istinitosnih tablica proputa vidjeti kod kvantikatora i identiteta. Na primjer, H ce sadrac c vati re enicu Kocka(a) xKocka(x) i na taj na in isklju iti spomenuto c istinitosno vrednovanje.

Glavni obrisi dokaza potpunosti. Dodavanje konstanti koje svjedo e. c Neka je L jezik prvoga reda. elimo dokazati da ako je re enica S iz jezika L posljedica prvoga reda skupa T c re enica jezika L, onda T ` S . Prvi korak je proiriti jezik L na bogatiji c jezik LH , koji sadri beskona no mnogo novih simbola za individualne c konstante, koje nazivamo konstantama koje svjedo e. c Henkinova teorija. Nakon dodavanja konstanti koje svjedo e, izdvajamo c c jednu posebnu teoriju H u oboga enom jeziku LH . Ova se teorija sastoji od raznih re enica koje nisu tautologije ali jesu teoremi logike prvoga reda, c uz jo neke dodatne re enice koje se nazivaju Henkinovim aksiomima koji c svjedo e. Takvi aksiomi imaju oblik xP (x) P (c) gdje je c konstanta c

22.2

Dodavanje konstanti koje svjedo e c

231

koja svjedo i. Ta se konstanta paljivo bira kako bi u inila istinitima lemu c c Henkinove konstrukcije i eliminacijski teorem. Eliminacijski teorem. Henkinova teorija je dovoljno slaba a formalni c c sustav F dovoljno jak pa omogu uju da dokaemo sljede e: Neka je p neki formalni dokaz prvoga reda cije su re enice iz L ili iz H a konkluzija c re enica iz L. Premise iz H mogu se eliminarati iz ovog dokaza zahvaljuju i c c 0 cije primjeni pravila za kvantikatore. Preciznije, postoji formalni dokaz p c su premise samo one premise iz p koje su re enice jezika L i on, tj. p0 ima istu konkluziji kao i p. Henkinova konstrukcija. S druge strane, Henkinova teorija je dovoljno jaka a pojam strukture prvoga reda dovoljno irok pa omogu uju da c dokaemo sljede e: za svako dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h koje c dodjeljuje > svakoj ispravno sastavljenoj formuli iz H postoji struktura prvoga reda MH takva MH S za svaku S kojoj h dodjeljuje >. Ovakva konstrukcija strukture MH koja polazi od dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti h ponekad se naziva Henkinovom konstrukcijom. Povezivanje u dokaz potpunosti Ove rezultate moemo iskoristiti za svrhu dokazivanja teorema potpunosti. Pretpostavimo da su sve re enice c iz T te re enica S re enice iz po etnog jezika L, te da je S posljedica c c c prvog reda od T . elimo dokazati da T ` S . Po pretpostavci, ne postoji struktura prvoga reda u kojoj su sve re enice iz T {S} istinite. Po c Henkinovoj konstrukciji, ne postoji dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h koje dodjeluje vrijednost > svim re enicama iz skupa T H {S}. Kada c bi takvog dodjeljivanja bilo, onda bi struktura prvoga reda MH vericirala T {S}. Zato je S tautoloka posljedica od T H . Po teoremu potpunosti za propozicijsku logiku, postoji formalni dokaz p za S iz T H . Po eliminacijskom teoremu, putem koritenja pravila dokaza za kvantikatore, dokaz p se moe transformirati u formalni dokaz p0 za S iz premisa iz T . Dakle, T ` S , to smo i eljeli dokazati.

22.2

Dodavanje konstanti koje svjedo e c

Zadan nam je jezik prvoga reda K . Konstruiramo novi jezik prvoga reda K 0 . Novi jezik K 0 imat ce iste simbole kao i K s tom razlikom to ce sadravati puno novih simbola za konstante. Primjer 22.1 Ako je rije o varijanti jezika iz Tarskis World, onda ce novi, proireni c jezik imati i ovakve re enice: (1) x(M aleno(x) Kocka(x)) (M aleno(c1 ) c Kocka(c1 )), (2) z(z 6= a z 6= b) (c2 6= a c2 6= b) Op enito, za svaku isf-u P iz jezika L koja ima to no jednu slobodnu varc c c ijablu, sa inite novi simbol individualne konstante cP , paze i pri tome da za c razli ite isf-e sa inite razli ita imena. Takva konstanta naziva se konstantom c c c koja svjedo i za P . c

232

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

Kako moemo biti sigurni da cemo uspjeti sa initi razli ita imena za razli ite c c c formule? Ima razli itih na ina kojima se to moe ostvariti. Jedan medu njima c c je onaj u kojemu odabiremo novi simbol c koji nije u K i za svaku formulu s jednom slobodnom varijablom upisujemo nju samu kao podznak. Primjer 22.2 (1)Instancirajmo x(M aleno(x) Kocka(x)) s konstantama sa inc
jenim po gornjem uputstvu! Dobivamo: M aleno(c(Maleno(x)Kocka(x)) ) Kocka(c(Maleno(x)Kocka(x)) ) (2)Sli no, zaz(z 6= a z 6= b) instancijacija s konstantama daje c c(z6=az6=b) 6= a c(z6=az6=b) 6= b

Tako dobivamo jezik K 0 , koji koristi sve simbole jezika K i njima pridodaje nove konstante koje svjedo e. c Primjer 22.3 U proirenom jeziku imat cemo i ovakvu re enicu: z(z 6= c(z6=az6=b) c
z 6= c(z6=az6=b) ). No, i ta re enica trai svoju konstantu-svjedoka. Ponavljaju i postuc c pak, dobivamo c(z6=c(z6=az6=b) z6=c(z6=az6=b) ) .

O igledno je da proirenje jezika postavlja zahtjev za uvodenjem novih konstantic svjedoka, a njihovo uvodenje opet proiruje jezik reproduciraju i zahtjev i tako c dalje in innitum. Zato konstrukciju svjedo e ih konstanti moramo stalno obc c navljati.Time, polaze i od jezika L, dolazimo do beskona nog niza sve opsenic c jih i opsenijih jezika: gdje L = L0 i Ln+1 = L0 . Naime, jezik Ln+1 nastaje primjenom Henkinove n konstrukcije na jeziku Ln . Na kraju, Henkinov jezik LH za jezik L sastoji se od svih simbola jezika Ln za svaki n = 1, 2, 3, .... Svaka konstanta-svjedok cP nastaje na nekoj razini n = 1 ove konstrukcije. Nazovimo razinu konstrukcije - datumom rodenja konstante cP . Lema 41 (Lema datuma rodenja) Neka je n + 1 datum rodenja konstante cP . Ako je Q proizvolja isf jezika Ln , onda se konstanta cP ne javlja u Q.
L0 L1 L2 ...

22.3

Henkinova teorija

Svakoj isf-i P s jednom slobodnom varijablom dodali smo po jednu konstantu svjedoka. Budu i da ce nam slobodna varijabla biti vana, zapisivat cemo isf-e c na na in koji upozorava na slobodnu varijablu kao P (x) (izbor varijable nije c vaan, zapravo bismo trebali pisati P (v) gdje je v bilo koja varijabla iz jezika). Posljedi no, konstanta koja svjedo i ozna avat ce se s cP (x) . Podsjetimo se da c c c

22.3

Henkinova teorija

233

smo s beskona nim iteriranjem postupka uspjeli urediti stvari tako da svaka isf-u c P (x) iz LH koja ima to no jednu slobodnu varijablu ima svoju konstantu koja c svjedo i cP (x) u jeziku LH . Ta nam cinjenica omogu uje da sa inimo u LH c c c ovakve re enice: c Ovakva je re enica poznata pod nazivom Henkinov aksiom koji svjedo i za c c P (x). Intuitivna ideja u pozadini re enice xP (x) P (cP (x) ): ako postoji c neki predmet koji zadovoljava P (x), onda objekt cije je ime cP (x) predstavlja primjer (svjedo i o postojanju) jednog takvog predmeta. c c Lema 42 (Lema neovisnosti) Ako su cP i cQ dvije konstante koje svjedo e i ako je datum rodenja od cP manji od ili jednak datumu rodenja cQ , onda se cQ ne javlja u aksiomu koji svjedo i pomo u konstante cP . c c
xP (x) P (cP (x) )

Dokaz 30 Ako je datum rodenja od cP manji od datuma rodenja za cQ , onda konzekvens slijedi po lemi datuma rodenja. Ako konstante-svjedoci imaju isti datum rodenja, konzekvens proizlazi iz cinjenice da razli ite isf-e iz jezika K c 0. imaju razli ite konstante koje svjedo e u K c c

Denicija 19 (Henkinova teorija) Henkinova teorija H sastoji se od svih re enica c koje imaju jedan od sljede ih pet oblika, gdje su c i d bilo koje konstante a P (x) c je bilo koja formula s jednom slobodnom varijablom u jeziku LH : H1: Svi Henkinovi aksiom koji svjedo e c H2: Sve re enice ciji je oblik c H3: Sve re enice ciji je oblik c H4: Sve re enice ciji je oblik c H5: Sve re enice ciji je oblik c
(P (c) c = d) P (d) xP (x) P (cP (x) ) P (c) xP (x) xP (x) xP (x) c=c

Uo imo sli nost izmedu re enica iz H i pravila za kvantikatore i identitet u c c c sustavu F : H1 priblino korespondira pravilu Elim u smislu da se oba oslanjaju na istu intuiciju H2 korespondira pravilu Intro H3 reducira na H4 korespondira = Intro

234 H5 korespondira pravilu = Elim

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

Korespondencija se razlikuje od slu aja do slu aja. Na primjer, aksiomi tipa c c H2-H5 su valjane re enice prvoga reda, dok H1 nije. Aksiomi svjedo enja daju c c vane tvrdnje za interpretaciju konstanti-svjedoka. Sljede a tvrdnja nije potrebna c u dokazu potpunosti, ipak je vana jer pokazuje zato dokaz moe uspjeti. c Tvrdnja 43 Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na in interpretacije svih konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve re enice iz H budu istinite. c

Dokaz 31 Osnovna ideja dokaza: ako M xP (x), odaberimo bilo koji element b iz domene koji zadovoljava P (x) i neka konstanta-svjedok cP (x) imenuje taj predmet b. Ako M xP (x), onda neka cP (x) imenuje bilo koji predmet b. Na ovaj na in smo pokrili aksiome tipa H1. Drugi aksiomi su logi ke istine i c c zato su istiniti neovisno o interpretaciji.

22.3.1

Zadaci

Zadatak 138 Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju "Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na in interpretacije svih konstantic svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve re enice iz H budu c istinite." da biste pokazali da vrijedi sljede e: ako je S iz L posljedica prvoga reda c od T H, onda je ona posljedica prvoga rada i od T . Dokaz 32 (*) Pretpostavimo da je S posljedica prvoga reda od T H . Po deniciji, svaka struktura prvoga reda koja cini sve re enice iz T H istinitima c ini istinitom i re enicu S . Za reductio, pretpostavimo da je M jedna struktura c c koja cini sve re enice iz T istinitima ali (#) ne i re enicu S . No za svaku strukturu c c postoji interpretacija konstanti-svjedoka koja cini istinitima sve re enice iz H . Ta c struktura vericira T H , pa po pretpostavci (*) vericira i S . Kontradikcija. Pokrenite Tarskis World i otvorite Henkins Sentences. Neka su konstante c i d skra eni zapis konstanti-svjedoka cCube(x) i cDodec(x)Small(x) , time redom. c 1. (a) Pokaite da su sve te re enice clanovi teorije H . Odredite oblik svakog c aksioma po deniciji za H . (b) Po prethodnom i po tvrdnji o postojanju interpertacije za konstante-svjedoke koja cini sve re enice iz H istinitima, bilo koji svijet c u kojemu se konstante c i d ne koriste kao imena moe se pretvoriti u svijet u kojemu su H re enice istinite. Otvorite Henkins World i c imenujte tijela s c i d tako da sve re enice postanu istinite. c

22.3

Henkinova teorija

235

Rjeenje.a) Na primjer, tre a re enica je Henkinov aksiom H2 tipa.Odredbu c c c tipa ostalih re enica ostavljamo citatelju. b) Neka je c skra eni zapis za cCube(x) , c a d za cDodec(x)Small(x) . Pogledajmo re enicu 2.: svijet ne vericira x(Dodec(x) c Small(x)), zato moemo odabrati bilo koji predmet.za interpretaciju svjedoka cDodec(x)Small(x)

sljedice i posljedice prvoga reda Neka T sadri sljede i skup re enica, c c

T = {Kocka(a), M aleno(a), x(Kocka(x)M aleno(x)) yDodekaedar(y)}

(a) Dajte neformalne dokaze da su sljede e re enice posljedice prvoga reda c c od T : (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) yDodekaedar(y). (b) Dajte neformalne dokaze da nijedna od sljede ih re enica nije c c tautoloka posljedica od T : (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) yDodekaedar(y), (iii) Dodekaedar(cDodekaedar(y) ). (c) Dajte neformalne dokaze da su sve re enice iz prethodnog zadatka (b) c tautoloke posljedice od T H . Odgovor 45 Rjeenje. a(i) Predmet a je kocka i malen predmet. Dakle postoji malena kocka. b(i) Postoji istinitosno vrednovanje u kojemu su re enice c Kocka(a) i M aleno(a) istinite, a re enica x(Kocka(x) M aleno(x)) neisc tinita. c(b.i) Henkinova teorija sadri, izmedu ostalog, i sljede e re enice /H2 c c

236 tip/

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

eljena konkluzija slijedi nakon primjene pravila Intro i Elim.

(Kocka(a) M aleno(a)) x(Kocka(x) M aleno(x))

22.4

Eliminacijski teorem

Iz tvrdnje o mogu nosti proirenja bilo koje strukture prvoga reda s interpretacic jom konstanti-svjedoka koja cini istinitim sve re enice iz H proizlazi da ako je c re enica S iz L posljedica prvoga reda od T H , onda je S takoder i posljedica c prvoga reda samo od T . Taj rezultat pokazuje nam da s konstrukcijom teorije H nismo dodali nove tvrdnje, odnosno da nismo dodali nove posljedice prvoga reda od T s obzirom na jezik L. Eliminacijski teorem pokazuje nam da je deduktivni sustav dovoljno jak da omogu i sli an rezultat na formalnoj strani. c c Teorem 44 (eliminacije) Neka je p bilo koji formalni dokaz prvoga reda s konkluzijom S , koja je re enica iz L i cije su premise re enice P1 , ..., Pn iz jezika L c c uz dodatak re enica iz H . Tada postoji formalni dokaz p0 za S koji koristi samo c P1 , ..., Pn . Dokaz eliminacijskog teorem razloit cemo u niz lema. Teorem 45 ( dedukcije) Ako T {P } ` Q onda T ` P Q. Dokaz 33 Pretpostavimo da T {P } ` Q. To zna i da postoji dokaz za Q koji c eventualno koristi P1 , ..., Pn iz T i Q. Sada treba pokazati da T ` P Q. Ako u poddokazu s pretpostavkom P reproduciramo prethodni dokaz, po pravilu za uvodenje kondicionala, mo i cemo dokazati Q. c

Zadatak 139 U Fitch-u otvorite Deduction theorem1.prf. Promotrite dokaz koji ima dvije premise, ozna imo ih s P 1 i P 2 te konkluziju, K! Otvorite zatim Proof Deduction c Theorem.prf koji ima samo jednu premisu, P 1 i dokaite konkluziju P 2 K! Sada moete uvjebati dokaz teorema dedukcije: otvorite novi poddokaz s pretpostavkom P 2, reproducirajte dokaz iz Deduction Theorem1.prf i na kraju kada u poddokazu dodete do K, zatvorite poddokaz i primjenjuju i Intro do i cete do eljenoga: P 2 K. c c

Tvrdnja 46 (Uklanjanje premisa) Ako T {P1 , ..., Pn } ` Q i ako za svaki i = 1, ..., n vrijedi da T ` Pi , onda T ` Q.

22.4

Eliminacijski teorem

237

Dokaz 34 Pretpostavimo antecedens. Po45 , ako T {P1 , ..., Pn } ` Q, onda T {P1 , ..., Pn1 } ` Pn Q. Po pretpostavci, T ` Pn . Primjenom pravila modus ponens dobivamo Q, dakle: T {P1 , ..., Pn1 } ` Q.Ponavljamo postupak sve do P1 . Na kraju dobivamo T ` Q, to smo i htjeli.

Lema 47 (A) Neka je T skup re enica iz nekog jezika prvoga reda L te neka su c P , Q i R re enice iz L. Tada vrijedi: c 1. Ako T ` P Q i T ` P Q, onda T ` Q 2. Ako T ` (P Q) R, onda T ` P R i T ` Q R

Dokaz 35 Moemo bez premisa dokazati P P . Zato, T ` P P . Primjena Elim daje eljeni rezultat. Dokaz za 2. je korisna vjeba iz pravila dokaza.

Lema 48 (B: zamjena konstanti s kvantikatorima) Neka je T skup re enica c iz nekog jezika prvoga reda L i neka je Q re enica iz L. Neka je P (x) isf iz L s c jednom slobodnom varijablom koja ne sadri c. Ako T ` P (c) Q i ako se c ne javlja ni u T ni u Q, onda T ` xP (x) Q.

Dokaz 36 Pretpostavimo T ` P (c) Q gdje je c konstanta koja se ne javlja ni u P (x) ni u T ni u Q. To isto, tj. T ` P (d) Q vrijedi za bilo koju drugu konstantu d koja se ne javlja ni u P (x) u T ni u Q. Dovoljno je preuzeti izvorni dokaz p i na svakom mjestu na kojem se javlja c - upisati d. Ako se d javljalo u izvornom dokazu p, zamijenimo ga s nekom novom konstantom, ako ho emo, za tu svrhu moemo upotrebiti i c. Neformalni dokaz. Koriste i metodu c c Intro, uzimamo xP (x) za pretpostavku i pokuavamo dokazati Q. Za tu svrhu koristimo Elim. Neka je d nova konstanta i pretpostavimo P (d). No po prethodnom zapaanju znamo da moemo dokazati P (d) Q. Uz Elim dobivamo Q.

Zadatak 140 Vjeba 19.16 daje primjer transformiranja dokaza po metodi ove leme.

238

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

Konkluzija koja sadri konstantu b.

Konkluzija koja ne sadri konstantu b.

c Lema 49 (Eliminacija Henkinovih aksioma) Neka je T skup re enica iz nekog jezika prvoga reda L i neka je Q re enica iz L. Neka je P (x) isf iz L s jednom c slobodnom varijablom koja ne sadri c. Ako T {xP (x) P (c)} ` Q i ako se c ne javlja ni u T ni u Q, onda T ` Q. Dokaz 37 Pretpostavimo T {xP (x) P (c)} ` Q gdje je c konstanta koja

22.4

Eliminacijski teorem

239

se ne javlja ni u T ni u Q. Po teoremu dedukcije, T ` (xP (x) P (c)) Q. Po lemi A.2 T ` xP (x) Q i T ` P (c) Q. Iz drugoga, po lemi B, dobivamo T ` xP (x) Q. Primjena leme A.1 daje traeno: T ` Q Na ovaj na in moemo ukloniti Henkinove aksiome svjedo enja (H1) iz c c dokaza koji ih koristi. Sljede a lema pokriva ostale aksiome iz H . c c Lema 50 (Eliminacija ostalih clanova od H ) Neka je T skup re enica prvoga reda, neka je P (x) isf s jednom slobodnom varijablom, te neka su c i d simboli konstanti.Sljede e je dokazivo u F : c
P (c) xP (x) xP (x) xP (x) (P (c) c = d) P (d) c=c

Lema 51 Jedino to nije posve o igledno jest DeMorganov zakon.kojeg trebate c dokazati za svrhu vjebanja.

22.4.1

Dokaz eliminacijskog teorema

Neka je k proizvoljni prirodni broj, neka je p formalni dokaz prvoga reda za konkluziju iz jezika L cije su sve premise bilo re enice iz T ili re enice iz H , c c te gdje je najvie k clanova iz H . Moramo pokazati kako se mogu eliminirati one premise koje su iz H . U dokazu koristimo indukciju na k. Osnovni slu aj c je slu aj u kojemu k = 0. No tada nemamo nita za eliminirati, pa smo gotovi. c Pretpostavimo da rezultat vrijedi za k i dokaimo da onda vrijedi za k +1. Dokaz se cijepa na dva slu aja. c Prvi slu aj: barem jedna od premisa koje treba eliminirati, recimo P , ima c jedan od oblika spomenutih u prethodnoj lemi. No tada P moe biti eliminiran u skladu s tvrdnjom o uklanjanju premisa to nas ostavlja s preostalih k premisa za uklanjanje, a one mogu po hipotezi indukcije biti uklonjene. Drugi slu aj: Sve premise koje treba ukloniti su Henkinovi aksiomi svjec do enja. Osnovna je ideja da se prvo elimiraju aksiomi svjedo enja koji imaju c c mlade konstante. Odaberite premisu oblika xP (x) P (c) cija svjedok konstanta nije mlada od ostalih konstanti koje se javljaju u re enicama za ukc lanjanje (njezin datum rodenja je ve i ili jednak datumu rodenja bilo koje druge c svjedok-konstante). To se moe u initi jer takvih re enica ima kona no mnogo. c c c Po lemi neovisnosti, c se ne javlja ni u jednoj drugoj premisi za eliminiranje. Zato se c ne javlja ni u jednoj premisi niti u konkluziji. Po lemi za eliminiranje aksioma svjedo enja, xP (x) P (c) moemo eliminirati. To nas dovodi do c dokaza s najvie k premisa za eliminaciju, a to po hipotezi moemo u initi. c

240

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

22.5

Henkinova konstrukcija

Ve smo dokazali tvrdnju "Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji c na in interpretacije svih konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom c interpertacijom, sve re enice iz H budu istinite". Ona pokazuje da moemo uzeti c bilo koju strukturu prvog reda za jezik L i proiriti je na strukturu za LH koja cini istinitima sve one re enice koje su bile istinite u strukturi za L. Tome moemo c pridodati i dodjeljivanje vrijednosti h za sve re enice iz LH koje potuje sve c istinitosno funkcionalne veznike: trebamo dodijeliti vrijednost > za re enice c koje su istinite u strukturi, a za one koji nisu. Zadatak 141 Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Deniramo dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti, hM na sljede i na in: za bilo koju atomarnu re enicu ili c c c re enicu koja po inje s kvantikatorom, S c c hM (S) = > ako i samo ako M S Trebamo dokazati da "ako i samo ako" vrijedi za bilo koju re enicu. c

Odgovor 46 Dokazujemo indukcijom. Bikondicional vrijedi za osnovni slu aj c atomarnih re enica i re enica koje zapo inju s kvantikatorom. Pretpostavimo c c c da bikondicional vrijedi za P i Q. Treba pokazati da on vrijedi i za re enice c koje moemo dobiti po pravilima tvorbe. Dokazat cemo slu aj negacije. (L-D) c Pretpostavimo hM (P ) = >. Treba dokazati da M P . Ako hM (P ) = >, c onda hM (P ) = po deniciji h. Budu i da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional, iz neistinitosti P , proizlazi M 2 P . Po deniciji negacije, M P Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P . Treba dokazati da hM (P ) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz pretpostavke proizlazi M 2 P . Budu i da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional, c iz M 2 P , proizlazi hM (P ) = . Po deniciji zadovoljavanja, dobivamo hM (P ) = >, do cega smo i tebali do i. Konjunkcija. (L-D) Pretpostavimo c hM (P Q) = >. Treba dokazati da M P Q. Ako hM (P Q) = >, onda hM (P ) = > i hM (Q) = > po deniciji h. Budu i da po hipotezi indukcije P i c Q zadovoljavaju bikondicional, dobivamo M P i M Q. Po deniciji zadovoljavanja, M P Q.Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P Q. Treba dokazati da hM (P Q) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz pretpostavke kondicionalnog dokaza proizlazi da M P i M Q..Budu i da c po hipotezi indukcije P i Q zadovoljavaju bikondicional, vrijedi da .hM (P ) = > i hM (Q) = > Po deniciji zadovoljavanja, dobivamo hM (P Q) = >, do cega smo i tebali do i. Ostali slu ajevi preputeni su citatelju. c c Glavni korak u Henkinovom dokazu teorema potpunosti sastoji se u tome da pokaemo da se proces moe odvijati u suprotnom smjeru, od dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti prema istinitosti u strukturi: o cemu govori sljede a lema. c

22.5

Henkinova konstrukcija

241

Teorem 52 (Lema Henkinove konstrukcije) Neka je h bilo koje dodjeljivanje vrijednosti za LH koje dodjeljuje vrijednost > za sve re enice Henkinove teorije c H . Postoji struktura prvoga reda MH takva da MH S za svaku re enicu S c kojoj h dodjeljuje >. U dokazu ove leme pretpostavit cemo da na jezik sadri samo simbole za relacije i za konstante, a da ne sadri funkcijske simbole.Dokaz ima dva dijela. Najprije pokazujemo kako konstruirati MH polaze i od h, a zatim pokazujemo c da MH zaista cini istinitima sve one re enica kojima h dodjeljuje vrijednost >. c U konstrukciji MH moramo u initi tri stvari. Prvo, moramo denirati domenu c D od MH . Drugo, moramo svakom n-mjesnom predikatu R dodijeliti ekstenziju R, tj. skup n-torki ciji su clanovi elementi iz D. Tre e, moramo svakom imenu c c iz LH dodijeliti neki element iz D. Zadatak 142 Najprije cemo pokuati izvesti jednu konstrukciju koja ne uspijeva zado voljiti zahtjeve, a potom je modicirati tako da postane uspjena. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, MH na sljede i na in. Domena: domena za MH je c c skup individualnih konstanti jezika o kojem je rije . Neka je R binarni relacijski simbol c cija je ekstenzija denirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >} Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda MH (a) = a). Pokaite da za svaku re enicu, S koja ne sadri kvantikatore ili simbol identiteta vrijedi: c MH S akko h(S) = >

Odgovor 47 U osnovnom slu aju, za atomarne re enice vrijedi MH R(c1 , c2 ) c c ako i samo ako h(R(c1 , c2 )) = > (gdje su c1 i c2 imena iz jezika). Naime, po deniciji zadovoljavanja, MH R(c1 , c2 )[g ] zna i hMH (c1 ), MH (c2 )i c MH (R), a hc1 , c2 i. je u ekstenziji od R upravo onda kada je R(c1 , c2 ) istinito. U induktivnom koraku, pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Prou imo c slu aj kondicionala. Trebamo dokazati MH (P Q) akko h(P Q) = >. c (L-D) Pretpostavimo MH (P Q). Po deniciji zadovoljavanja, ili MH 2 P ili MH Q. Po hipotezi indukcije vrijedi h(P ) = ili h(Q) = >. Po deniciji za h, tada vrijedi h(P Q) = >. (D-L) Pretpostavimo .h(P Q) = >. Tada .h(P ) = ili h(Q) = >. Po hipotezi indukcije, MH 2 P ili MH Q. A po deniciji zadovoljavanja, MH (P Q) etc. Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re enice koje sadre simbol identiteta. Dokaz. Neka h(b = b) = . c Budu i da ekstenziju od = drimo ksiranom u svim interpretacijama za slu aj c c kada su isti termini na obje strane, dobivamo MH b = b. Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re enice koje sadre egzistencijalni kvantikator. c Dokaz. Razmotrimo h(xyR(x, y)) = . Ako je ekstenzija od R 6= , onda

242

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

MH xyR(x, y).Takoder, ako R = , onda MH 2 xyR(x, y) ali nema zapreke da h(xyR(x, y)) = >.

22.5.1

Prvi pokuaj

Gradimo strukturu M na sljede i na in: c c

Za domenu od M uzimamo skup simbola za konstante c iz LH . Postavljamo da svaka konstanta imenuje samu sebe. Za odredivanje interpretacije relacijskog simbola R, recimo binarnog, uzimamo skup R uredenih parova < c, d > simbola za konstante takav da h dodjeljuje > za re enicu R(c, d) c

Problem s ovom strukturom vezan je uz interpretaciju identiteta. Po deniciji strukture prvoga reda, interpretacija identiteta je ksirana: M (=) = {< x, x >| x D}. No neizbjeno da se javljaju razli ite konstante c i d za koje h dodjeljuje c vrijednost > za c = d. Problem proizlazi iz cinjenice da u ovoj strukturi imena imenuju same sebe. Zbog toga razli ita imena ne mogu imenovati isti predmet. c
c Zadatak 143 Pokaite da za svaki simbol konstante c iz LH postoji razli ita konstanta svjedok d takva da je c = d tautoloka posljedica od H.

Odgovor 48 Henkinova teorija sadri i sljede e re enice H4 c = c H2. c = c c c x(x = c), H1. x(x = c) cx=c = c. Dvije primjene Elim daju traenu tvrdnju cx=c = c, u kojoj se javljaju dva razli ita imena. c Poteko a koja nastaje kada h(c = d) = > proizlazi iz cinjenice da konstante c c imenuje same sebe, pa su c i d razli iti clanovi, pa zato MH 2 c = d. Trik koji se moe primijeniti u ovom slu aju lei u tome da se poistovjete c c elementi koji su sa stajalita strukture M razli iti. Za tu svrhu moemo iskoristiti pojam o klasama ekvivalencije. Primjedba 12 Podsjetnik. Relacije koje su reeksivne, simetri ne i tranzitivne c nazivaju se relacijama ekvivalencije. Relacije ekvivalencije povezuju predmete koji su jednaki u nekom smislu. Ovakvo povezivanja predmeta koji jednaki u nekom smislu, koristi se za uvodenje teorijski korisne konstrukcije: klase (razreda) ekvivalencije.Ako je R relacija ekvivalencije, onda je [x]R skup stvari koje su ekvivalentne s x s obzirom na R, to je klasa ekvivalencije za x. Denirat cemo binarnu relaciju na domeni od M (tj. na konstantama iz LH ) na sljede i na in: c d ako i samo ako h(c = d) = >. c c Lema 53 Relacija je relacija ekvivalencije.

22.5

Henkinova konstrukcija

243

c Dokaz 38 Dokaz ove leme zahtijeva da pokaemo da je reeksivna, simetri na i tranzitivna relacija. (Reeksivnost) Re enica c = c je element od H i h dodc jeljuje svakoj re enici iz H vrijednost >. (Simetri nost) Pretpostavimo h(c = c c d) = >. U H nalazimo tada i re enicu H5. (c = c c = d) d = c pa njoj h c dodjeluje vrijednost >. Budu i da c
h(c = d) = h(c = c) = h((c = c c = d) d = c) = >, d = c kao njihova tautoloka posljedica mora biti istinita. (Tranzitivnost) Pret postavimo da h dodjeljuje vrijednost > za c = d i d = e. Iz cinjenice da je c = e njihova tautoloka posljedica proizlazi h(c = e) = >.

Iz leme proizlazi da moemo svakoj konstanti c pridruiti njezinu klasu ekvivalencije Opremljeni s time moemo u drugom pokuaju denirati nau strukturu MH.
[c] = {d | c d}

22.5.2

Drugi pokuaj

Struktura MH denirana je na sljede i na in: c c

Domena D za strukturu prvoga reda MH je skup svih klasa ekvivalencije s obzirom na relaciju . Svaka konstanta imenuje svoju klasu ekvivalencije. Relacijske simbole R deniramo na na in kojeg cemo radi pojednostavljenja c uvesti preko primjera binarne relacije. Interpretacija za R je skup {< [c], [d] >| h(R(c, d)) = >}

Sada treba dokazati da MH vericira sve one i samo one re enice kojima h c dodjeljuje vrijednost >, tj. za svaku re enicu S iz LH vrijedi da MH S . Za tu c svrhu koristimo indukciju na sloenost re enice S . c Za osnovni slu aj pobrinuli smo se u konstrukciji MH . Ipak treba provjeriti c jednu vanu stvar. Pretpostavimo da vrijedi [c] = [c0 ] i [d] = [d0 ]. Trebamo pokazati da je isklju ena mogu nost da bude i h(R(c, d)) = > i h(R(c0 , d0 )) = c c 0 ], [d0 ] > bi bili u ekstenziji od R jer < [c], [d] > jest. . Da bi to bio slu aj, < [c c u toj ekstenziji, a ta dva spomenuta para su jedan te isti. No tada bi h dodjelio pogrenu vrijednost za R(c0 , d0 ), a da to nije mogu e pokazuje sljede a lema. c c Lema 54 Ako c c0 , d d0 , te h(R(c, d)) = >, onda h(R(c0 , d0 )) = >. Prije dokaza leme, izvedimo jednu vjebu. Pokaite da za svaki binarni relacijski simbol R iz L i za sve konstante c, c0 , d i d0 sljede a re enica jest tautoloka posljedica od H : c c
(R(c, d) c = c0 d = d0 ) R(c0 , d0 )

244

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

Odgovor 49 Rjeenje. Jedan od H5 aksioma je i (R(c, d) c = c0 ) R(c0 , d). Jednako tako i re enica (R(c0 , d) d = d0 ) R(c0 , d0 ). Pretpostavite R(c, d) c c = c0 d = d0 , dvije primjene Elim daju traeni rezultat. Dokaz 39 Dokaz gornje leme. Re enica (R(c, d) c = c0 d = d0 ) R(c0 , d0 ) c je tautoloka posljedica od H . Budu i da h dodjeljuje za svaku re enicu iz H c c vrijednost >, te budu i da po antecedensu leme h dodjeljuje vrijednost > za c svaki konjunkt u R(c, d) c = c0 d = d0 , onda h mora dodijeliti > za R(c0 , d0 ). c Ova nam lema pokazuje da je konstrukcija strukture MH uspjena za slu aj c atomarnih re enica. Drugim rije ima MH ce vericirati neku atomarnu re enicu c c ako i samo ako h toj re enici dodjeljuje >. c Sada treba sli nu lemu dokazati op enito. c c Lema 55 Za bilo koju re enicu S iz LH vrijedi da MH S ako i samo ako c h(S) = >.

Dokaz 40 (Osnovna ideja dokaza) Osnovna ideja je u koritenju indukcije. Eksplicite smo denirali strukturu MH tako da tvrdnja funkcionira u osnovnom slu aju atomarnih re enica. to se ti e istinitosno-funkcionalnih veznika, probc c c lem nesklada ne moe se javiti jer tu dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti funkcioniraju na isti na in kao i denicija istine u strukturi (npr. h(P Q) = > akko c h(P ) = > i h(Q) = >; M (P Q)[g ] akko M P [g ] i M Q[g ] itd.). Jedino kvantikatori mogu prouzro iti problem, no o njima su se pobrinuli c aksiomi za kvantikatore u H . Manji problem prouzro uje koji nije izravno c obraden ve preko DeMorganovih re enica u H : c c
xP (x) xP (x)

Ono to komplicira stvar s obzirom na dokaz indukcijom jest to to bi bilo koja o igledna metoda odredivanja sloenosti formule, recimo preko njezine c duine ili preko broja logi kih operatora, tretirala xP (x) kao formulu cija je c sloenost manja od sloenosti formule xP (x). U dokazu indukcijom moramo pokazati da neto vrijedi za jednostavniju formulu da bismo to isto pokazali u slu aju sloenije. Zato moemo uvesti novu mjeru sloenosti: za atomarne isfc e sloenost je 0, za P i xP sloenost je za jedan ve e od sloenosti od P , c sloenost za P Q, P Q i P Q za jedan je ve a od maksimuma sloenosti c od P i Q, za sloenost formule xP uzet cemo da je za tri ve a od sloenosti od c P.

22.5

Henkinova konstrukcija

245

Zadatak 144 Provjerite jesu li sloenosti dobro odredene!

M aleno(x) M aleno(x) (M aleno(x) x = a) x(M aleno(x) x = a) x(M aleno(x) x = a) 0 1 2 3 4

Dokaz 41 (Dokaz indukcijom) Osnovni slu aj, gdje je sloenost jednaka 0, c vrijedi zbog 22.5.2 MH . Induktivni korak. Pretpostavimo da lema vrijedi za sve re enice cija sloenost c 5 k i neka je sloenost re enice S jednaka k + 1. c Najprije promatramo samo jedan slu aj s veznicima, ostali su sli ni. c c Slu aj 1. Pretpostavimo da je S - P Q. c c Ako MH S onda je barem jedna re enica, P ili Q istinita u strukturi. Pretpostavimo da je P istinita. Budu i da je sloenost od S jednaka k + 1 onda c je sloenost od P manja ili jednaka k , pa po hipotezi indukcije h(P ) = >. No tada h(P Q) = >, kako smo i htjeli. U suprotnom smjeru dokaz je sli an. c c Slu aj 2. Pretpostavimo da je S re enica xP (x). Trebamo pokazati MH c xP (x) ako i samo ako h(xP (x)) = >. c (L-D) Pretpostavimo prvo da MH xP (x). Tada budu i da je svaki objekt (ovdje -objekti su klase ekvivalencije) u domeni ozna en s nekom konstantom, c po deniciji istine mora postojati konstanta c takva da MH P (c). No sloenost potonje, instancirane re enice je manja od sloenosti za S , pa po hipotezi indukc cije h(P (c)) = >. No teorija H sadri i aksiom P (c) xP (x) a h dodjeljuje c ovoj32 re enici >. No tada po istinitosnoj tablici za , h mora dodijeliti > za xP (x). (D-L) U suprotnom smjeru, postupak je sli an osim to se koristi svjedokc konstanta za P (x). Pretpostavimo da h dodjeljuje > za xP (x). Treba pokazati c da tada MH xP (x). No h dodjeljuje > za aksiom koji svjedo i: xP (x) P (cP (x) ). Po istinitosnoj tablici za , h mora dodijeliti > za P (cP (x) ). Ta je formula manje sloena od S , pa po hipotezi mora vrijediti MH P (cP (x) ). A tada po deniciji istine u strukturi MH xP (x). c Slu aj 3.Pretpostavimo da je S re enica xP (x). c Pretpostavimo prvo da MH xP (x). Onda vrijedi MH 2 xP (x).Ova druga re enica je manjeg stupnja sloenosti, pa po hipotezi indukcije mora vric jediti h(xP (x)) = . No H sadri re enicu xP (x) xP (x). Iz c ovoga proizlazi h(xP (x)) = , a time h(xP (x)) = >. Pretpostavimo h(xP (x)) = >. Onda h(xP (x)) = . No H sadri re enicu xP (x) xP (x). Po hipotezi, vrijedi MH 2 xP (x). No tada c MH xP (x).
32

Podsjetimo se da se lema Henkinove konstrukcije odnosi na dodjeljivanje vrijednosti koje svim re enivama iz H dodjeljuje >. c

246

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

Pogledajte donju sliku i prou ite kako su dijelovi dokaza meduc sobno povezani. Neka polja su aktivna i prebacit ce Vas na odgovaraju i odsjek dokumenta. c 22.5.2.1 1. Zadaci

Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Deniramo dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti, hM na sljede i na in: za bilo koju atomarnu re enicu c c c ili re enicu koja po inje s kvantikatorom, S c c
hM (S) = > ako i samo ako M S

Trebamo dokazati da "ako i samo ako" vrijedi za bilo koju re enicu. c (a) Dokaz. Dokazujemo indukcijom. Bikondicional vrijedi za osnovni slu aj atomarnih re enica i re enica koje zapo inju s kvantikatorom. c c c c Pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Treba pokazati da on vrijedi i za re enice koje moemo dobiti po pravilima tvorbe. c I. Negacija. (L-D) Pretpostavimo hM (P ) = >. Treba dokazati da M P . Ako hM (P ) = >, onda hM (P ) = po deniciji h. Budu i da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional, iz c neistinitosti P , proizlazi M 2 P . Po deniciji negacije, M P Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P . Treba dokazati da hM (P ) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz pretpostavke proizlazi M 2 P . Budu i da po hipotezi indukcije P c zadovoljava bikondicional, iz M 2 P , proizlazi hM (P ) = . Po deniciji funkcije dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, dobivamo hM (P ) = >, do cega smo i tebali do i. c M (P Q) = >. Treba II. Konjunkcija. (L-D) Pretpostavimo h dokazati da M P Q. Ako hM (P Q) = >, onda hM (P ) = > i hM (Q) = > po deniciji h. Budu i da po hipotezi indukcije P i Q c zadovoljavaju bikondicional, dobivamo M P . i M Q. Po deniciji zadovoljavanja, M P Q.Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P Q.. Treba dokazati da hM (P Q) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz pretpostavke kondicionalnog dokaza proizlazi . M P i M Q..Budu i da po c hipotezi indukcije P i Q zadovoljavaju bikondicional, vrijedi da .hM (P ) = > i hM (Q) = > Po deniciji funkcije dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, dobivamo hM (P Q) = >, do cega smo i tebali do i. c III.Ostali slu ajevi preputeni su citatelju. c 2. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, MH na sljede i na in. Domena: domena za MH je skup individualnih konstanti c c jezika o kojem je rije . Neka je R binarni relacijski simbol cija je ekstenzija c

22.5

Henkinova konstrukcija

247

denirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}

Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda MH (a) = a). (a) Pokaite da za svaku re enicu, S koja ne sadri kvantikatore ili simbol c identiteta vrijedi:
MH S akko h(S) = >

Dokaz. U osnovnom slu aju, za atomarne re enice vrijedi c c MH R(c1 , c2 ) ako i samo ako h(R(c1 , c2 )) = > (gdje su c1 i c2 imena iz jezika). Naime, po deniciji zadovoljavanja, MH R(c1 , c2 )[g ] zna i c hMH (c1 ), MH (c2 )i MH (R), a hc1 , c2 i. je u ekstenziji od R upravo onda kada je R(c1 , c2 ) istinito. U induktivnom koraku, pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Prou imo slu aj kondicionala. Trebamo c c dokazati MH (P Q) akko h(P Q) = >. (L-D) Pretpostavimo MH (P Q). Po deniciji zadovoljavanja, ili MH 2 P ili MH Q. Po hipotezi indukcije vrijedi h(P ) = ili h(Q) = >. Po deniciji za h, tada vrijedi h(P Q) = >. (D-L) Pretpostavimo .h(P Q) = >. Tada .h(P ) = ili h(Q) = >. Po hipotezi indukcije, MH 2 P ili MH Q. A po deniciji zadovoljavanja, MH (P Q) etc. (b) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re enice koje sadre c simbol identiteta. Dokaz. Neka h(b = b) = . Budu i da ekstenziju c od = drimo ksiranom u svim interpretacijama za slu aj kada su isti c termini na obje strane, dobivamo MH b = b. (c) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re enice koje sadre c egzistencijalni kvantikator. Dokaz. Razmotrimo h(xyR(x, y)) = . Ako je ekstenzija od R 6= , onda MH xyR(x, y) ali nema zapreke da h(xyR(x, y)) = .Ako R = ,.onda MH 2 xyR(x, y) ali nema zapreke da h(xyR(x, y)) = >. 3. Ispiite konstante-svjedoke za sljede e isf-e. Simbol konstante a preuzet je c iz po etnog jezika L. c (a) V eciOd(a, x) (b) V eciOd(c1 , x) gdje je c1 nova konstanta iz L1 (c) V eciOd(c2 , x) gdje je c2 nova konstanta iz L2 4. Pokrenite Tarskis World i otvorite Henkins Sentences. Neka su konstante c i d skra eni zapis konstanti-svjedoka cCube(x) i cDodec(x)Small(x) , time c redom. (a) Pokaite da su sve te re enice clanovi teorije H . Odredite oblik svakog c aksioma po deniciji za H . (b) Po prethodnom i po tvrdnji o postojanju interpertacije za konstante-svjedoke koja cini sve re enice iz H istinitima, bilo koji svijet c u kojemu se konstante c i d ne koriste kao imena moe se pretvoriti

248

Poglavlje 22

Potpunost i nepotpunost

5.

c u svijet u kojemu su H re enice istinite. Otvorite Henkins World i imenujte tijela s c i d tako da sve re enice postanu istinite. c Neka T sadri sljede i skup re enica, c c

T = {Kocka(a), M aleno(a), x(Kocka(x)M aleno(x)) yDodekaedar(y)}

(a) Dajte neformalne dokaze da su sljede e re enice posljedice prvoga reda c c od T : (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) yDodekaedar(y). (b) Dajte neformalne dokaze da nijedna od sljede ih re enica nije c c tautoloka posljedica od T : (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) yDodekaedar(y), (iii) Dodekaedar(cDodekaedar(y) ). (c) Dajte neformalne dokaze da su sve re enice iz prethodnog zadatka (5. b) c tautoloke posljedice od T H .
T = {Kocka(a), M aleno(a), x(Kocka(x)M aleno(x)) yDodekaedar(y)} H1 = {x(Kocka(x) M aleno(x)) (Kocka(cKocka(x)Maleno(x) ) M aleno(cKocka(x)Maleno(x) )), yDodekaedar(y) Dodekaedar(cDodekaedar(y) )}

1.

2.

Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju "Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na in interpretacije svih c konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve re enice iz H budu istinite," da biste pokazali da vrijedi sljede e: ako je S c c iz L posljedica prvoga reda od T H , onda je ona posljedica prvoga rada i od T . c Pokaite da za svaki simbol konstante c iz LH postoji razli ita konstanta svjedok d takva da je c = d tautoloka posljedica od H.Rjeenje: Henkinova teorija sadri i sljede e re enice H4 c = c H2. c = c x(x = c), H3. c c x(x = c) cx=c = c.

Poglavlje 23 Lwenheim-Skolemov teorem

Struktura dobivena Henkinovom konstrukcijom kao univerzalni model. Prili no iznenaduju a cinjenica proizlazi iz postojanja strukture MH . Izvorni jezik c c moe govoriti o bilo cemu; o zi kim predmetima, brojevima, skupovima ili o c ne emu drugom. No Henkinova konstrukcija daje za bilo koji jezik prvoga reda c - strukturu koja ce ciniti istinitima sve re enice iz izvornog jezika koje su bile c istinite pod namjeravanom interpretacijom. Takva struktura ima elemente koji su posve razli iti od elemenata o kojima je pod namjeravanom interpretacijom c bila rije . U strukturi MH rije je o klasama ekvivalencije koje sadre simbole c c konstanti.

Primjer 23.1 Razmotrimo jezik L s jednim predikatom, Kocka i jednim imenom, a.

Namjeravana interpretacija obuhva a zi ke predmete. Po Henkinovoj konstrukciji dobit c c cemo strukturu MH u kojoj je interpretacija za ime a klasa ekvivalencije [a] . Taj skup sadri individualne konstante: a, cx=a , cx=cx=a , itd. moda i cKocka(x) , a ako da, onda i cx=cKocka(x) itd.

23.1

Potrebni dopunski pojmovi

Prebrojiv skup. Ozna imo s |a| kantorovsku veli inom skupa a. Dva skupa c c a i b imaju istu kantorovsku veli inu akko se njihovi clanovi mogu uzajamno c pridruiti po na elu 1-za-1. Preciznije, potrebno je da postoji jedan-za-jedan c funkcija f s domenom a i rangom b. Svaki element iz bit ce obuva en takvim c povezivanjem jer a = {x|y(f (x) = y)}. Jednako tako, svaki element iz b bit ce obuhva en s takvim pridruivanjem jer b = {y|x(f (x) = y)}. Takvo povezic vanje bit ce jedinstveno jer f (x) = f (y) onda x = y.Pojam veli ine je jednosc tavan kada je rije o skupovima s kona nim brojem elemenata. Na osnovi kanc c torovske veli ine moemo denirati pojam prebrojivosti. Najmanji beskona ni c c skupovi su oni koji imaju kantorovsku veli inu koja je jednaka veli ini skupa c c prirodnih brojeva, to jest skupovi koji se mogu postaviti u koresponedenciju jedan-za-jedan sa skupom prirodnih brojeva. Skup je prebrojiv ako je ili kona an c ili mu je veli ina jednaka kantorovskoj veli ini skupa prirodnih brojeva. Ako su c c skupovi beskona ni, pojam veli ine postaje pronjeniji. Cantor je pokazao da je c c partitivni skup nekog skupa uvijek ve i od tog skupa, |b| > |b|. c 249

250

Poglavlje 23

Lwenheim-Skolemov teorem

ab ab |a|=|b| a b

Ako su a i b skupovi s beskona no mnogo elemenata i a je podskup od b, onda c c katorovska veli ina "dijela", tj. a moe biti jednaka veli ini "cjeline", tj. b. c

Teorem 56 Za svaki skup b, |b| > |b|. Dokaz 42 Posluimo se metodom indirektnog dokaza. Pretpostavimo (*) |b| = |b|. Po deniciji za kantorovsku veli inu, onda postoji injektivna funkcija f s c domenom b i rangom b. Svi elementi od b podskupovi su od b, zato moemo s pravom pitati za svaki x b je li slu aj da on pripada skupu kojemu je pridruen c po funkciji f , drugim rije ima, ako x = f (y), je li tada x y . Razmotrimo skup c c = {x | y(x = f (y) x y)}, skup svih elemenata od b koji nisu elementi / onog podskupa od b kojemu su pridrueni po funkciji f . Po pretpostavci (*) postoji f (c). Dodjelimo mu ime u = f (c). Mora biti slu aj da ili (i) u c ili c (ii) u c. ispitajmo slu ajeve. (i) Ako u c, onda u mora zadovoljavati uvjet / c y(x = f (y) x y). Dobivamo y(u = f (y) u y). Budu i da je f / / c injektivna funkcija, nijedan drugi skup osim c ne moe biti argument funkcije f s vrijedno u c. Zato mora vrijediti u c. Kontradikcija. (ii) Pretpostavimo c / u c. Tada u ispunjava uvjet y(x = f (y) x y) jer u = f (c). Zato, u c. / / Kontradikcija.

Zadatak 145 Pokaite da parnih brojeva ima jednako mnogo koliko i svih prirodnih
brojeva: |{x | x N y(y N x/2 = y)}| = |N |

Postojanje modela s prebrojivom domenom pokazali su naprije Lwenheim, za pojedina ne re enice, zatim Skolem, za prebrojivo beskona ne skupove c c c

23.1

Potrebni dopunski pojmovi

251

re enica. Njihovi su dokazi bili izradeni prije Gdelovog dokaza potpunosti, zato c se izvorni dokazi razlikuju od onoga ovdje koji se oslanja na teorem potpunosti za logiku prvoga reda. Teorem 57 (Lwenheim-Skolemov teorem) Neka je T skup re enica u prec brojivom jeziku L. Tada vrijedi da ako neka struktura prvoga reda zadovoljava T , onda i neka struktura cija je domena prebrojiva zadovoljava T . Dokaz 43 Po teoremu pouzdanosti, ako je T zadovoljiv, onda je T formalno konzistentan.Naime, po teoremu pouzdanosti, ako T ` S , onda je S posljedica prvog reda od T . Neka je S - . Dobivamo da ako (i) je T formalno inkonzistentan, onda (ii) je T nezadovoljiv. (ii) vrijedi po deniciji posljedice prvoga reda: svaka struktura koja zadovoljava T zadovoljava i , ali nijedna struktura ne zadovoljava , pa zato prethodno vrijedi samo ako nijedna struktura ne zadovoljava T . Konverzija daje: ako je T zadovoljiv, onda je T formalno konzistentan.Po teoremu potpunosti, ako je T formalno konzistentan, onda je istinit u nekoj strukturi prvoga reda koja ima oblik Henkinove strukture MH , za neko dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h za LH . Pretpostavimo da je izvorni jezik L prebrojiv. U Mh ne moe biti vie elemenata nego to ima u LH jer su elementi u MH klase ekvivalencije simbola konstanti u LH . Svaki simbol konstanti iz LH moemo zapisati koriste i simbol c i podznakove koji koriste samo simbole iz L, c iako moramo imati mogu nost da podznakove ponavljamo neograni eno mnogo c c puta. Ako simbole iz L moemo nanizati u jedan popis, onda taj popis moemo iskoristiti da damo poredak svim konstantama koje svjedo e iz jezika LH . Na taj c je na in mogu e pokazati prebrojivost domene strukture MH . c c

Zadatak 146 Neka su jedini nelogi ki simboli u jeziku L: Kocka i a. I neka je c T = {xKocka(x)}. Postavimo simbole u abecedni poredak: a, Kocka, i zapo nimo c popisivanje konstanti koje svjedo e. c
Nelogi ki simboli c a Kocka Konstante u LH a cx=a cKocka(x) cx=cKocka(x) cx=cx=a ... ...

Vano je uo iti da je dvostruki beskona ni poredak prebrojiv u na inu brojenja koji c c c "vijuga uzdu dijagonala": % % . % . % . % . % ...

Uo imo da je Lwenheim-Skolemov teorem iskazan u semanti kim terminc c ima. On govori o strukturama koje zadovoljavaju neki skup re enica T . Ako c

252

Poglavlje 23

Lwenheim-Skolemov teorem

Figure 23.1

23.2

Skolemov paradoks

253

T ima model, onda T ima model s prebrojivom domenom. U dokazu teorema oslonili smo se na posredni put: na put u kojemu se oslanjamo na teoreme o odnosu sintakti kih i semanti kih pojmova. Izvorni dokaz nije iao tim putem. c c

23.2

Skolemov paradoks

Lwenheim-Skolemov teorem moe izgledati zagonetnim. Razmotrimo na primjer jednu aksiomatizaciju ZFC teorije skupova. Po aksiomu beskona nosti, posc toji beskona an skup. Po aksiomu partitivnog skupa, postoji partitivni skup c beskona nog skupa. Kantorovska veli ina ovog drugog mora biti ve a od veli ine c c c c prvoga, beskona nog skupa. Zato partitivni skup beskona nog skupa nije prebroc c jiv. No po Lwenheim-Skolemovom teoremu aksiomi ZFC ako su zadovoljeni u nekoj strukturi prvoga reda, onda su zadovoljeni i u nekoj strukturi cija je domena prebrojiva. Primjer 23.2 Pogledajmo to bi u prebrojivoj strukturi MH bila interpretacija za partitivni skup beskona nog skupa. Prebrojiva domena strukture MH za elemente ima c klase ekvivalencije simbola za konstante. Podsjetimo se. Denirali smo binarnu relaciju na domeni koja sadri simbole za konstante iz LH na sljede i na in: c d ako i samo c c ako h(c = d) = > Neka su b i c elementi te domene i neka oni zadovoljavaju isf-u x je partitivni skup od y i y je beskona an skup, tj. neka vrijedi b = c i |c| = |N | . c to su "elementi" od b u Henkinovoj strukturi? Klase ekvivalencije [z] koje zadovoljavaju isf-u z b u strukturi MH . to su "elementi" od b? Opet klase ekvivalencije simbola za konstante. Svojstva elemenata u domeni od MH ne moraju korespondirati svojstvima pod o ekivanom interpretacijom. Naime, "elementi" ne moraju biti elementi c klase ekvivalencije. Situacija je sljede a. Neka MH zadovoljava a b. Tada vrijedi c D E M M M M / [[a]]gH , [[b]]gH MH (). No pri tome [[a]]gH [[b]]gH jer su elementi domene skupovi konstanti, a nijedan medu njima nije skup koji sadri neki skup konstanti. Lekcija koja se moe nau iti iz primjene Lwenheim-Skolemovog teorema c na ZFC teoriju skupova sastoji se u tome da jezik prvoga reda kojega ta teorija koristi nije dovoljno bogat da iskae razli ite pojmove koje preutno pretpostavlc jamo kada razmiljamo o namjeravanoj domeni teorije skupova. Klju ni pojam c kojega ne moemo adekvatno iskazati je pojam proizvoljnog podskupa nekog skupa, ili, to se svodi na isto, pojam partitivnog skupa nekog skupa. Kada deniramo partitivni skup u jeziku prvoga reda, tada ne moemo isklju iti one c strukture, poput MH , u kojima "partitivni skup" zna i neto sasvim razli ito od c c namjeravnog pojma. Sli no, ali u puno jednostavnijem obliku, aksiomi za oblike c iz Tarskis World 33 ne mogu isklju iti strukture u kojima Kocka, T etraedar, c
33

Aksiom1. x(Kocka(x) T etraedar(x)) Aksiom 2. x(Kocka(x) Dodekaedar(x)) Aksiom 3. x(T etraedar(x) Dodekaedar(x)) Aksiom 5. xy((Kocka(x) Kocka(y)) IstiOblik(x, y)) Aksiom6. xy((T etraedar(x) T etraedar(y)) IstiOblik(x, y)) Aksiom7. xy((Dodekaedar(x) Dodekaedar(y)) IstiOblik(x, y))

254

Poglavlje 23

Lwenheim-Skolemov teorem

Dodekaedar i IstiOblik zna e maleno, srednje veliko, veliko i jednake c veli ine. c

23.3

Teorem kompaktnosti

Neposredna posljedica teorema potpunosti jest teorem kompaktnosti prvoga reda. Teorem 58 (Teorem kompaktnosti za logiku prvoga reda) Neka je T skup re enica c iz jezika prvoga reda L. Ako je svaki kona ni podskup od T istinit u nekoj strukc turi prvoga reda, onda postoji struktura prvoga reda M koja cini sve re enice iz c M istinitima.

Dokaz 44 Ovaj teorem prizlazi iz teorema potpunosti zahvaljuju i cinjenici da c su dokazi u F kona ni i zato mogu koristiti samo kona an broj premisa. Dokazic c vat cemo kontrapoziciju teorema (ako ne vrijedi desna strana, onda ne vrijedi ni lijeva strana koncionala). Ako T nije zadovoljiv, onda, po teoremu potpunosti, postoji dokaz d za pomo u re enica iz T . Taj dokaz moe koristiti samo konc c a an broj premisa iz T . Ozna imo taj podskup od T koji se koristi u dokazu za d c c s d(T ). Taj podskup d(T ) nije zadovoljiv (po pouzdanosti). Kontrapozicija daje teorem kompaktnosti. U dokazu smo ustanovili da Zadovljiv(T ) a(a T |a| < |N| Zadovoljiv(a)).. Kontrapozicija daje teorem kompaktnosti: a((a T |a| < |N |) Zadovoljiv(a)) Zadovoljiv(T ). I ovaj teorem poput Lwenheim-Skolemovog teorema pokazuje vana ograni enja c koja se postavljaju na ona polja zna enja koja moe ocrtati jezik logike prvoga c reda. Tako se moe pokazati da nije mogu e izabrati aksiome u jeziku logike c prvoga reda koji bi mogli okarakterizirati strukturu prirodnih brojeva. Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju aritmetike, koja se prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike. 1. xy(x + 1 = y + 1 x = y) - najvie jedan sljedbenik 2. x(x + 1 6= 0) - 0 nije sljedbenik 3. 0 + 1 = 1 4. x(x + 0 = x) 5. xy[x + (y + 1) = (x + y) + 1] - denicija zbrajanja (4,5) 6. x(x 0 = 0) 7.xy[x (y + 1) = (x y) + x] - denicija mnoenja (6,7)
Aksiom 8. xy((IstiOblik(x, y) Kocka(x)) Kocka(y)) Aksiom 9. xy((IstiOblik(x, y) T etraedra(x)) T etraedar(y)) Aksiom 10. xy((IstiOblik(x, y) Dodekaedar(x)) Dodekaedar(y))

23.3

Teorem kompaktnosti

255

K tome PA ima aksiomsku shemu koja izraava princip matemati ke indukc cije za prirodne brojeve (aksiomska shema generira beskona an broj aksioma c koji su njezine instancije). 8. [Q(0) x(Q(x) Q(x + 1))] xQ(x) Teorem 59 (Nestandardni modeli aritmetike) Neka je L jezik Peanove aritmetike. Tada postoji struktura prvoga reda M takva da: 1. M u svojoj domeni sadri sve prirodne brojeve, 2. M pored toga sadri u domeni i takve elemente koji su ve i od bilo kojega prirodnog broja, 3. M cini istinitima upravo one c re enice iz L koje su ina e istinite za prirodne brojeve. c c

Dokaz 45 U jeziku PA e nalazimo simbol za odnos biti ve i od, ali njega c lako moemo denirati: x > y akko z(z 6= 0 x = y + z). Kazati da je neki element n iz M ve i od bilo kojeg prirodnog broja zna i kazati da n zadovoljava c c sve isf-e:

x x x x

> > > >

0 1 1+1 (1 + 1) + 1 . . .

Neka se T sastoji od svih re enica iz L koje iskazuju istinite tvrdnje o prirodnim c brojevima. Neka je n novi simbol za konstantu i neka je S skup koji obuhva a c sljede e re enice: c c
n n n n > > > > 0 1 1+1 (1 + 1) + 1 . . .

Neka T 0 = T S . Pod namjeravanom interpretacijom za jezik L, teorija T 0 nije konzistentna (jer ne postoji prirodni broj koji je ve i od svih brojeva 0, 1, 2, ...). c No, kada je rije o posljedici prvoga reda, T 0 je posve konzistentna teorija, to c moemo uo iti ako primjenimo teorem kompaktnosti. c Za primjeniti kompaktnost, najprije moramo uvidjeti da je svaki kona ni c 0 istinit u nekoj strukturi prvoga reda. Takva ce teorija sadravati podskup T0 od T razli ite re enice iz T , koje su sve istinite za prirodne brojeve, te uz to i kona an c c c

256

Poglavlje 23

Lwenheim-Skolemov teorem

c broj re enica ciji je oblik n > k gdje je k skra eni zapis za c

(((1 + 1) + 1) + ... + 1) | {z }
k

Sve takve re enice ( iji je oblik n > k) moemo u initi istinitima za prirodne c c c brojeve ako interpretiramo simbol za konstantu n kao ime za neki broj m koji ve i od najve eg k koji se javlja u T0 u re enici oblika n > k . Na taj na in, po c c c c teoremu kompaktnosti, cijeli skup T 0 je istinit u nekoj strukturi prvoga reda M . Aksiomi iz T osiguravaju da M sadri neku kopiju prirodnih brojeva (a moda i prirodne brojeve same, ako uzmemo broj k kao interpretaciju za brojku k). Ali struktura M takoder sadri i "broj" koji je ve i od svih njih. c Ovaj rezultat ne trebamo shvatiti kao zbunjuju i ili zagonetan rezultat. Ono c to nam on pokazuje je cinjenica da aritmeti ki aksiomi iskazani u jeziku logike c prvoga reda ne mogu na jednozna an na in okarakterizirati namjeravano poc c dru je rasprave. S aksiomima iskazanim u jeziku prvoga reda ne moemo isklju iti c c postojanje "prirodnih brojeva" (tj. clanova domene) koji su beskona no udaljeni c od nule. U jeziku prvog reda ne moemo napraviti razlikovanje izmedu svo jstva kona ne udaljenosti od nule (koje imaju pravi prirodni brojevi) i svojstva c beskona ne udaljenosti od nule (koje imaju elementi poput n iz gornjeg dokaza). c Promotrimo jednostavniji primjer u kojemu koristimo jezik prvoga reda da bismo govorili o srodni kim odnosima. Ako taj jezik ima predikat koji zna i c c je predak od, onda, ma koliko se trudili da njegovo zna enje zahvatimo s akc siomima, ne emo uspjeti u tome. Preutno je u pojmu predak prisutan i zahtjev c da broj posrednih srodnika (izmedu pretka i potomka) bude kona an. No, budu i c c da nema utvrdene, kona ne granice za "udaljenost" pretka, teorem kompaktnosti c jam i postojanje struktura u kojima ce neki pretci biti beskona no udaljeni od c c potomaka.
c c Zadatak 147 Koliko je velika najve a struktura prvoga reda koja cini istinitima sljede e re enice:1. xyz[(V eiOd(x, y)V eiOd(y, z)) V eiOd(x, z)], 2. xy[V eiOd(x, y) c c c c c V eiOd(y, x)], 3. xV eiOd(x, x), 4. xy[V eiOd(x, y)V eiOd(y, x)x = y], c c c c 5. y5 12 xV eiOd(x, y) c

Odgovor 50 Po re enicama 1-4, predmeti u domeni moraju biti u lineranom c poretku, tj. kao da su poredani na crti, posebno 4. garantira da nema jednako velikih predmeta. Za svaki od predmeta vrijedi (po 5.) da ima najvie 12 predmeta koji su od njega ve i. Iz toga (da nema dva predmeta na istom mjestu u c poretku, po 4.i da prethodnih ima najvie 12, po 5) slijedi da je broj predmeta kona an i da postoji prvi predmet. Iza prvoga predmeta moe biti najvie 12 c drugih. Dakle, najve a domena moe imati 13 predmeta. c

23.3

Teorem kompaktnosti

257

c Zadatak 148 Pokaite da bilo koja struktura koja cini istinitima donje re enice mora biti beskona na! 1. xyz[(V eiOd(x, y) V eiOd(y, z)) V eiOd(x, z)], 2. c c c c xy[V eiOd(x, y) V eiOd(y, x)], 3. xV eiOd(x, x), 4. xy[V eiOd(x, y) c c c c V eiOd(y, x) x = y], 5. yxV eiOd(x, y). c c

Odgovor 51 Kao i prethodnom zadatku, zamiljamo da su predmeti poredani na jednoj crti po veli ini, od manjih prema ve em. Kada bi struktura bila konc c a na, onda bi neki predmet bio posljednji, tj. najve i. Neka je to predmet z . No c c po 5. postoji predmet koji je ve i od z . Budu i da je z najve i onda z mora c c c biti ve i od samoga sebe, ali to je isklju eno s 3. Dakle, struktura mora biti c c beskona na. c
c Zadatak 149 Neka je T skup re enica prvoga reda. Pretpostavimo da za bilo koji prirodni broj n, postoji struktura cija je domena ve a od n koja zadovoljava T . Prim c ijenite teorem kompaktnosti kako biste pokazali da postoji struktura s beskona nom c domenom koja zadovoljava T !

Odgovor 52 Neka T sadri beskona ni broj re enice koje kau postoji barem c c n predmeta, za svaki prirodni broj n. Npr. neka T obuhva a yxV eiOd(x, y); c c 52 xV eiOd(x, y); y53 xV eiOd(x, y);...; y5n xV eiOd(x, y); ...Uzmimo y c c c bilo koji podskup od T , uzmimo re enicu s najve im numeri kim kvantikatorom c c c m . Taj je podskup, po pretpostavci iz zadatka, zadovoljen u strukturi koja ima vie od m predmeta. Kako T sadri beskona no mnogo re enica s rastu im nuc c c meri kim kvantikatorom, on moe biti zadovoljen samo na beskona noj domeni. c c Postojanje takve strukture zagarantirano je po teoremu kompaktnosti, jer svaki podskup ima od T ima svoj model (strukturu koja ga zadovoljava). Zadatak 150 Primjenite teorem kompaktnosti da biste pokazali da se u jeziku prvoga reda u kojem se javljaju binarni predikati Roditelj(x, y) i P redak(x, y) ne moe dati odgovaraju i, bilo kona ni bilo beskona ni, skup postulata zna enja koji bi mogao c c c c okarakterizirati strukture prvoga reda koje prikazuju logi ki mogu e okolnosti. c c

Odgovor 53 Neka T sadri beskona ni broj re enice koje kau postoji barem c c n predmeta, za svaki prirodni broj n. Npr. neka T obuhva a yxV eiOd(x, y); c c 52 xV eiOd(x, y); y53 xV eiOd(x, y);...; y5n xV eiOd(x, y); ...Uzmimo y c c c bilo koji podskup od T , uzmimo re enicu s najve im numeri kim kvantikatorom c c c m . Taj je podskup, po pretpostavci iz zadatka, zadovoljen u strukturi koja ima vie od m predmeta. Kako T sadri beskona no mnogo re enica s rastu im nuc c c meri kim kvantikatorom, on moe biti zadovoljen samo na beskona noj domeni. c c Postojanje takve strukture zagarantirano je po teoremu kompaktnosti, jer svaki podskup ima od T ima svoj model (strukturu koja ga zadovoljava).

Poglavlje 24 Gdelov teorem nepotpunosti

Teorem o egzistenciji nestandardnih modela za aritmetiku pokazuje svojevrsnu nepotpunost logike prvoga reda. Mnogo temeljniji oblik nepotpunosti otkrio je Gdel nekoliko godina nakon to je dokazao teorem potpunosti. Taj slavni rezultat poznat je pod nazivom Gdelov teorem nepotpunosti. Teorem je dokazan u radu O formalno neodlu ivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava c http://www.ffst.hr/~logika/undecidable/godel.htm, objavljenom 1931 u Monatshefte fr Mathematik und Physik 38: 173-198. Zabunu moe izazvati cinjenica da je Gdel najprije dokazao teorem pot punosti, a zatim teorem nepotpunosti. O cemu je rije , jesu li to kontradiktorni c rezultati? Zapravo rije je o dvije vrste "potpunosti". Podsjetimo se da teorem c potpunosti pokazuje da formalna pravila dokaza mogu na odgovaraju i na in c c zahvatiti odnos logi ke posljedice prvoga reda. Za razliku od toga, teorem nepotc punosti pretpostavlja pojam formalne potpunosti. Skup T nazivamo formalno potpunim ako za bilo koju re enicu S iz jezika pod razmatranjem vrijedi ili c T ` S ili T ` S . Ovo je jaki zahtjev, jer on kae da je skup re enica T toliko c snaan da moe dati odgovor na svako pitanje koje se moe postaviti za jezik pod razmatranjem. (Na osnovi teorema pouzdanosti i teorema potupnosti, znamo da je T formalno potpun skup akko je ili S ili S posljedica prvoga reda od T ). Po etkom dvadesetog stolje a, logi ari su analizirali matematiku promatrac c c ju i aksiomatske teorije poput Peanove aritmetike PA i formalne sustave dokazic c vanja, poput F . Cilj je bio do i do formalno potpune aksiomatizacije aritmetike, koja ce omogu iti da se dokau sve i samo one re enice koje su istinite o prirodc c nim brojevima. To je bio dio ambicioznog projekta poznatog kao Hilbertov program, nazvan tako po svom glavnom zastupniku, Davidu Hilbertu. Svi vani teoremi aritmetike mogli su se dokazati poomo u relativno jednostavne aksiomac tizacije, poput PA. tovie, logi ar M. Pressburger pokazao je njezinu ograni enu c c potpunost: sve se istinite re enice u jeziku koji ne koristi operaciju mnoenja c mogu dokazati pomo u odgovaraju ih Peanovih aksioma. c c Gdelov teorem nepotpunosti pokazao je da je takav napredak u smjeru potpunosti prividan, te da je cilj Hilbertovog programa nedostian. Poseban slu aj c teorema nepotpunosti moemo iskazati na sljede i na in: c c

Teorem 60 (Gdelov teorem nepotpunosti za PA) Peanova aritmetika nije formalno potpuna. Dokaz ovog teorema, koji ce biti ocrtan kasnije, pokazuje nam da je doseg ovog rezultata mnogo iri, to jest, da se ne odnosi samo na Peanovu aksiomatizaciju ili na sustav dokazivanja F . Zapravo, teorem nepotpunosti pokazuje da 258

24.2

Reprezentacija

259

niti jedno "prihvatljivo" proirenje bilo aksiomatizacije bilo formalnog sustava dokazivanja ne moe ostvariti formalno potpunu aritmeti ku teoriju (zna enje c c "prihvatljivosti" odrediti cemo kasnije).

24.1

Kodiranje

Pokuat cemo pratiti osnovu ideju dokaza. Klju nu ulogu ima uvid u cinjenicu da c se bilo koji sustav simbola moe predstaviti u nekoj shemi kodiranja. na primjer, Morseov kod, s nizom crtica i to kica, ili jedinica i nula, moe predstaviti neki c sustav simbola. S paljivo izradenim sustavom kodiranja, bilo koji niz simbola moe biti predstavljen kao niz jedinica i nula. No, taj niz jedinica i nula moemo shvatiti i kao binarni zapis nekog broja. Zato prirodne brojeve moemo iskoristiti u jo jednoj ulozi - kao kodove za nizova simbola. Primjer 24.1
Logi ki i pomo ni simboli c c Pridrueni broj Varijable s oznakom tipa Pridrueni broj Slog pridruenih prirodnih brojeva Kod 0 f ( ) 1 3 5 7 9 11 13 xn pn gdje je p primbroj > 13 n1 , n2 , ..., nk 2n1 3n2 ...pnk gdje je pk k-ti prim broj (po veli ini) c k

Primjer 24.2
Primjena denicija Kod

x1 (f x1 = 0) x1 x2 (x2 (f x1 ) x2 (0)) 2 2 2 29 .317 .55 .79 .1117 .1311 .175 .1917 .2311 .293 .3117 .3713 .417 .4317 .4711 .531 .5713 .5913

24.2

Reprezentacija

Prvo to je Gdel pokazao bila je mogu nost predstavljanja svih vanih sintakc ti kih pojmova (logike prvoga reda) u jeziku Peanove aritmetike. Na primjer, c sljede i predikati se mogu predstaviti: c n je kod isf-e n je kod re enice c n je kod aksioma Peanove aritmetike n i m su kodovi re enica od kojih druga slijedi iz prve po primc jeni pravila Elim n je kod dokaza u F n je kod dokaza za re enicu ciji je kod m c Kada kaemo da se ti predikati mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici, onda tvrdimo neto to je prili no jako: tvrdimo da nam aksiomi i pravila dokaza c

260

Poglavlje 24

Gdelov teorem nepotpunosti

omogu uju da dokaemo sve i samo one instancijacije tih predikata koje su isc tinite. Tako ako je p dokaz za S i n i m su njihovi kodovi, onda ce formalna verzija posljednje re enice na naem popisu (n je kod dokaza za re enicu ciji je c c kod m) biti posljedica prvoga reda Peanovih aksioma.

Primjer 24.3 Predikat x je kod ispravno sastavljene formule moe se predstaviti u sustavu P A akko postoji predikat takav da za svaki n vrijedi da je n kod ispravno sastavljene formule ako i samo ako P A ` (dne), gdje dne brojka za n iskazana u jeziku P A.

U izvornom radu mogu nost reprezentacije iskazana je sljede im c c teoremom: Stavak V. Za svaku rekurzivnu relaciju R(x1 ...xn ) postoji neka n- lana oznaka relacije r (sa slobodnim varijablama u1 ...un ) tako da c sve n-torke brojeva (x1 , x2 , .., xn ) vrijedi:

R(x1 ...xn ) Bew Sb r

u1 ...un Z(x1 )...Z(xn)

R(x1 ...xn ) Bew N eg Sb r

u1 ...un Z(x1 )...Z(xn)

Mnogo paljivog rada bilo je potrebno da bi se pokazalo da se ovi pojmovi mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici.

24.2

Reprezentacija

261

Sloenost konstrukcije koja omogu uje predstavljanje pokazuje slika koja c ra lanjuje samo jednu od tri korijena za deniciju pojma neposredne c posljedice u izvornom Gdelovom tekstu.

24.2.1

Reprezentacija na jednom primjeru

U Peanovoj aritmetici moemo dokazati aritmeti ke istine. c Gdel denira pojam aitmeti ke rekurzivne funkcije na sljede i na in: c c c Aritmeti ka funkcija zove se rekurzivna ako postoji kona an c c niz funkcija 1 , 2 , .., n koji zavrava s i ima svojstvo da je svaka funkcija u nizu ili rekurzivno denirana iz prethodnih dviju ili nastaje

262

Poglavlje 24

Gdelov teorem nepotpunosti

iz ma koje prethodne uvrtavanjem ili je, kona no, neka konstanta ili c funkcija sljedbenika x + 1. Rekurzivno deniranje opisuje kao deniranje u kojemu se neka n-mjesna funkcija f denira pomo u drugih dviju funkcija g i h; gdje je g funkcija s n 1 c mjesta i pomo u nje se denira vrijednost funkcije f kada joj je prvi argument 0, c a h je funkcija s n + 1 mjesta i njezini su prva dva argumenta prethodnik prvog argumenta funkcije f i vrijednost funkcije f za taj argument. Pojednostavljeno: u ovom se postupku deniranja odreduje "ponaanje" na po etnoj to ki nekog c c niza i kod proizvoljne to ke pozivanjem na "ponaanje" njezinog neposrednog c prethodnika. ...za aritmeti ku funkciju (x1 , x2 , ..., xn ) kae se da je rekurzivno c denirana iz aritmeti kih funkcija (x1 , x2 , ..., xn1 ) i (x1 , x2 , ..., xn+1 ) c ako za sve x2 , ..., xn , k vrijedi ovo:
(0, x2 , ..., xn ) = (x2 , ..., xn ) (k + 1, x2 , ..., xn ) = (k, (k, x2 , ..., xn ), x2 , ..., xn )

Primjer 24.4 Niz rekurzivno deniranih funkcija:

x+0=x x + (y + 1) = (x + y) + 1 x0=0 x (y + 1) = (x y) + x x0 = 1 xy+1 = xy x 0! = 1 (x + 1)! = x! (x + 1)

Mogu e je sa initi predikate koji ce iskazivati neko aritmeti ko svojstvo c c c brojeva ozna enih brojkom x i koji ce istodobno iskazivati neko svojstvo sinc takti kog objekta kodiranog brojkom x. c Primjer 24.5 Denicija
0 Pr x = 0 (n + 1) P r x = y[y 5 x P rim(y) x/y y > n P r x] odreduje dvomjesnu funkciju nP rx koja za broj x dodjeluje n-ti po veli ini prim broj c sadran u x. Neka je x = 24. Pogledajmo neke vrijednosti. Za n = 0, 0P r24 = 0. Za n = 1, 1P r24 je najmanji broj m koji zadovoljava sljede e uvjete (i) m je manji od ili c jednak 24, (ii) m je prim-broj, (iii) 24 je djeljivo s m, (iv) m je ve i od 0P r24. Dakle, c 1P r24 = 2. Dalje dobivamo 2P r24 = 3. Jo dalje, a zbog neispunjavanja uvjeta dobivamo 3P r24 = 0, 4P r24 = 0, 5P r24 = 0 itd..

24.2

Reprezentacija

263

Primjer 24.6 Denicija

l(x) = y[y 5 x yP rx > 0 (y + 1)P rx = 0] odreduje funkciju koja broju x dodjeljuje najmanji broj y takav da (i) y je manji od ili jednak x, (ii) yP rx je ve e od 0 i (iii) (y + 1)P rx = 0. Za x = 24 dobivamo l(24) = 2. c

z }| { f f f...0 ne ozna ava samo broj 24. Kad je rastavimo na c proste faktore, 2 2 2 3, to jest 23 31 vidimo da ona kodira term f 0 . Funkcija l(x), koja, vidjeli smo, za 24 dodjeljuje 2, pokazuje od koliko je simbola sa injen izraz kojega c kodira x.

24 puta napisano f

Primjer 24.7 Brojka

Gdel je na taj na in uspio povezati dvije istine: aritmeti ke istine koje c c vrijede kada se brojke prtuma e kao oznake za brojeve i sintakti ke istine koje c c vrijede kada se brojke protuma e kao oznake jezi nih izraza. Omogu avanje c c c citanja istog teksta u dvjema uskladenim semanti kim dimenzijama, aritmeti koj c c i sintakti koj, vjerojatno predstavlja jedan od vrhunaca logi ke misli u citavoj c c povijesti.

Ne samo da isti lik moe predstavljati i patku i zeca, ve i dvije pri e, jedna sa c c zecom i druga s patkom, mogu biti ispri ane istim tekstom i to tako da je neka c re enica iz teksta istinita u jednom tuma enju ako i samo ako je istinita u c c drugom tuma enju. c Ako pratimo gradnju 46 denicija vidjet cemo da se sve osim jedne mogu "spustiti" do elementarne razine: one su na kraju denirane pomo u funkcije c sljedbenika ili neke konstante. A istinite tvrdnje o identi nosti i neidenti nosti c c brojaka mogu se dokazati. Primjer 24.8

264

Poglavlje 24

Gdelov teorem nepotpunosti

No za razliku od ostalih 45 pojmova koji su rekurzivni, 46. pojam Dokazivu P A nije rekurzivan. 46.
x je dokaziva formula. Bew(x) y(yBx)

24.3

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Drugi klju ni Gdelov uvid odnosi se na mogu nost tvorbe re enica koje govore c c c o samima sebi (pod nekom shemom kodiranja). Ta mogu nost poznata je pod c nazivom dijagonalne leme. Ta lema kae da se za bilo koju isf-u P (x) s jednom c slobodnom varijablom moe prona i broj n koji kodira re enicu P (n) koja tvrdi c da n zadovoljava P (x). Lema 61 (Dijagonalna lema) Za bilo koju isf-u P (x) s jednom slobodnom varc ijablom moe se prona i broj n koji kodira re enicu koja tvrdi da n zadovoljava c P (x).

Dokaz 46 Ozna imo s kod funkciju koja re enicama pridruuje njezinu kodnu c c brojku.Sa sub(n, m) ozna imo binarnu numeri ku funkciju koja za kod n isf-e s c c jednom slobodnom varijablom P (x) i za neku brojku m ispostavlja kod re enice c koja nastaje instancijacijom svih pojava slobodne varijable x s brojkom m:
sub(kod(P (x)), m) = kod(P (m)).

Instancirajmo P (x) sa sub(x, x). To jest, instancirajmo je. s kodom isf-e koja nastaje kada se isf ciji je kod x i koja ima jednu slobodnu varijablu instancira s vlastitim kodom. Neka je m kod isf-e koja nastaje instancijacijom, m = kod[P (sub(x, x))]. Ako primjenimo istovrsni postupak na isf-u m, dobit cemo
sub[kod(P (sub(x, x))), kod(P (sub(x, x)))]. | {z } | {z }
m m

No po deniciji za sub, vidimo da traena instancijacija daje

kod[P (sub(m, m))].

Dakle, kod[P (sub(m, m))] = sub(m, m). Egzistencijalnom generalizacijom dobivamo traeno: x(kod[P (x)] = x). Dijagonalna konstrukcija pokazuje da moemo sa initi re enice koje se mogu interpretirati kao re enice koje govore o c c c sebi.

24.3

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

265

Primjer 24.9 Ako n = kod(P (n)), onda P (n) moemo shvatiti kao tvrdnju: Ova re enica ima svojstvo izraeno s P . c Ovisno o svojstvu P o kojem je rije , neke medu takvim samoreferiraju im c c re enicama bit ce istinite, a neke ne e. Na primjer, formalne verzije sljede ih c c c Ova re enica .je isf. c Ova re enica nema slobodnih varijabli. c bit ce istinite. S druge strane, formalne verzije sljede ih c Ova re enica .je dokaz. c Ova re enica je aksiom Peanove aritmetike. c bit ce neistinite. Razmotrimo sada formalnu verziju sljede e re enice, cije je postojanje zac c jam eno po dijagonalnoj lemi: c (G) Ova se re enica ne moe dokazati pomo u aksioma Peanove c c aritmetike. c Ta re enica naziva se G, po Gdelu. Pokaimo da je G istinita re enica koja c nije dokaziva u PA. c Krenimo indirektnim putem. Pretpostavimo da G nije istinita re enica. Tada po onome to G tvrdi, slijedi da se G moe dokazati u PA. No, aksiomi od PA c su istiniti i sustav dokazivanja F je pouzdan, pa je zato istinita svaka re enica koja se moe dokazati u PA. Dakle, G mora biti istinita, to proturje i naoj c pretpostavci. Zato je njezina negacija istinita, tj. (po Elim) G je istinito. Ostaje pokazati da G nije dokazivo u PA. Budu i da je G istinita re enica, c c to no je ono to ona tvrdi: da G nije dokazivo u PA. c Iz prethodnog neposredno slijedi Gdelov teorem nepotpunosti. Pronali smo istinitu re enicu u PA koja nije dokaziva u PA. tovie, ni negacije ove c re enice nije dokaziva u PA jer su sve dokazive posljedice Peanovih aksioma c istinite. Dakle, Peanova aritmetika nije formalno potpuna. Druk ije a blie izvornoj formulaciji, teorem nepotpunosti moemo iskazati c na slje i na in. c c Teorem 62 Ako je PA formalno konzistentna teorija, onda postoji re enica G c takva da P A 0 G i P A 0 G. Dokaz 47 Prepostavimo da je (*) PA konzistentna (P A 0 ) i da (i) P A ` G ili (ii) P A ` G. Ako (i), onda G nije istinita re enica. No, tada protivno c pretpostavci (*) PA nije konzistentna teorija. Ako (ii), onda vrijedi ono to G tvrdi, naime - P A ` G.. U tom slu aju bi u PA bile dokazive i G i G, pa ona c protivno pretpostavci (*) ne bi bila konzistentna.

266

Poglavlje 24

Gdelov teorem nepotpunosti

Peanovi aksiomi nisu nedodirljivi. Nakon to smo pronali istinitu a nedokazivu re enicu G - moemo nju ili to mu drago dodati kao novi aksiom c da bi ona postala dokaziva. Ali na taj na in ne emo izbje i Gdelov argument, c c c jer on ne ovisi o slabosti PA, ve o njezinoj c snazi. Sve dok su re enice proirenog sustava T istinite i sve dok se predikat c n je kod aksioma iz T moe predstaviti u T , dotle se cijeli argument moe ponoviti i generirati daljnju re enicu koja istinita ali nedokaziva u sustavu. c Gdelov rezultat o nepotpunosti jedan je od najvanijih teorema u logici, onaj cije se posljedice jo uvijek istrauju. Gdel upozorava na jo jedan vaan rezultat koji kao korolarij slijedi iz teorem nepotpunosti: konzistentnost teorije34 PA ne moe se dokazati unutar te teorije, ako je ona konzistentna teorija. Teorem 63 Ako je PA konzistentna teorija, njezina formalna konzistentnost ne moe se dokazati u PA.

Dokaz 48 Neformalni dokaz moemo skicirati na slijede i na in. Tvrdnju o c c konzistentnosti teorije PA moemo iskazati u PA. Budu i da je predikat dokazivosti c iskaziv u PA, tvrdnju o konzistentnosti moemo iskazati kao postoji re enica c koja se ne moe dokazati u PA. Ozna imo tu re enicu s K . Za svrhu indic c rektnog dokaza, pretpostavimo P A ` K . Po teorem nepotpunosti znamo da ako P A 0 , onda P A 0 G. Teorem nepotpunosti moe se dokazati u PA. Zamjenjuju i P A 0 s K i P A 0 G s G, dobivamo P A ` K G. Budu i da c c smo pretpostavili da P A ` K , dobivamo P A ` G. Kontradikcija. Quine je istaknuo "pozitivnu" stranu Gdelovog "negativnog" rezultata: Dok je s obzirom na Gdelov rezultat nae znanje o brojevima izloeno neo ekivanim ograni enjima, dotle upravo suprotno vrijedi o c c naem znanju o takvom znanju. Jedna od stvari koje nas iznenaduju u jo ve oj mjeri nego nepotpunost elementarne teorije brojeva jest cinc jenica da tu nepotpunost moemo spoznati.
c Zadatak 151 (Nemogu nost deniranja istinitosti) Pokaite da se sljede i predikat c ne moe iskazati u jeziku aritmetike: n je kod istinite re enice. c

34

Kao i prije oznakom PA ozna avamo Peanovu aritmetiku, ali izloeni rezltati vrijede za sve c teorije iskazane jezikom dovoljnog stupnja sloenosti ili, kako je to kazao Quine, za sve teorije iskazane jezikom koji je dovoljno snaan da iskae vlastitu sintaksu.

24.3

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

267

Odgovor 54 Pretpostavimo da se predikat n je kod istinite re enice moe c iskazati u PA. Po dijagonalnoj lemi, moemo sa initi re enicu Ova re enica c c c nije istinita, nazovimo je T . Pretpostavimo da je T istinita. Tada nije istinita po vlastitoj tvrdnji. Dakle, nije istinita. No tada, njezina negacija vrijedi, pa mora biti istinita. Kontradikcija. Dakle, predikat istinitosti ne moe se iskazati u jeziku PA.

Poglavlje 25 Turingovi strojevi

25.1 Churchova teza
Pojam izra unljivosti moe se u initi preciznim na razli ite na ine, ovisno o c c c c odgovoru koji cemo dati na pitanja poput ovih: "Ho e li se ra un izraditi na c c pravocrtnoj vrpci ili na pravokutnoj mrei polja? Ako koristimo pravocrtnu vrpcu, ho e li ona imati po etak ali ne i kraj ili ce biti beskona na u oba smc c c jera? Ho e li polja na koja je vrpca razdijeljena imati adrese ili cemo pratiti c ra un piu i posebne simbole kao podsjetnike na odgovaraju im mjestima?" I c c c tako dalje.Razli iti ce odgovori za posljedicu imati razli iti izgled ra una, ali c c c na cilj nisu pojedinosti ra una ve karakterizacija skupa izra unljivih funkcija. c c c Zapravo, pokazalo se da skup izra unljivih funkcija ostaje isti neovisno o poc jedinstima izvedbe ra una. c Nema kraja mogu im varijacijama u detaljnom opisu pojmova izra unljivosti c c i efektivnosti, zato na kraju moramo ili prihvatiti ili odbaciti tezu (koju nije mogu e deduktivno dokazati) po kojoj je skup funkcija koje su izra unljive u c c naem smislu (u smislu nekog odredenog pojma izra unljivosti) identi an skupu c c funkcija koje bi ljudi ili strojevi ikada mogli izra unati putem bilo koje efektivne c metode ako ne bilo ograni enja u pogledu vremena, brzine i materijala. Drugim c rije ima, otvara se pitanje u kakvom su odnosu formalizirani teorijski pojam c izra unljivosti i neformalizirani izvanteorijski intuitivni pojam izra unljivosti. c c Churchova teza: Izvorno i u uem smislu, teza po kojoj su sve intuitivno efektivne metode op enito rekurzivne (u smislu u kojem se c ovaj termin koristi u teoriji rekurzivnih funkcija). Pripisujemo je Alonzu Churchu, 1935. Trenuta no i u irem smislu, teza po kojoj se sve inc tuitivno efektivne metode mogu zahvatiti jednom od nekoliko formalizacija35 , koje uklju uju teoriju rekurzivnih funkcija, Turingove stroc jeve, Markovljeve algoritme, lambda kalkulus, itd. Churchova teza nije dokaziva ali jest osporiva. Prvo bismo trebali pokazati da je neka funkcija izra unljiva u intuitivnom smislu, to zna i izloiti niz uputa c c za izra unavanje njezine vrijednosti za bilo koji argument i pokazati da su te c upute efektivne. Zatim bismo trebali pokazati da ta funkcija nije izra unljiva u c
35

Koje su numeri ke funkcije f : N n N izra unljive? (. . . ) ovo je pitanje ve dobilo c c c odgovore medu kojima cu izdvojiti tri: 1. f je rekurzivna funkcija (Goedel, Kleene), 2. f se moe izra unati na apstraktnom stroju (Turing, Post), 3. f se moe denirati u - ra unu c c bez teorije tipova (Church, Kleene). Da su ovi naslu uju i odgovori istovrijedni pokazali su c c Church (1936.) i Turing (1936-7.). u Lambek, J. Programs, grammars and arguments: a personal view of some connections between computation, language and logic, The Bulletin of Symbolic Logic, vol.3. no.3. Sept.1997. pp.312-313

268

25.2

Opis Turingovog stroja

269

formalnom smislu, pokazuju i da niti jedan Turingov stroj ne moe izra unati tu c c funkciju.

25.2

Opis Turingovog stroja

Turingov stroj je imaginaran stroj koji moe uzvesti bilo koju kompjutaciju izvedivu na bilo kojem ra unalu. Stroj se sastoji od beskona ne vrpce, radnog dijela c c i popisa pravila. Ulazno/izlazna vrpca je podijeljena u polja na kojima se mogu na i simboli koje radni dio stroja bilo cita, brie ili upisuje.Stroj se uvijek nalazi c u nekom unutarnjem stanju, te ovisno o tom stanju i zapisima na vrpci izvodi radnje pomicanja, brisanja ili pisanja. Popis pravila je program koji odreduje ponaanje stroja u zadanim okolnostima. Turingov stroj cita simbole na vrpci i gleda popis pravila, u skladu s time mijenja svoje unutarnje stanje te ili pie ili brie simbole ili pomi e svoj radni dio na lijevo ili na desno. c
We may compare a man in the process of computing a real number to a machine which is only capable of a nite number of conditions q1 , q2 , ..., qr which will be called m-congurations. The machine is supplied with a tape, (the analogue of paper) running through it, and divided into sections (called squares) each capable of bearing a symbol. At any moment there is just one square, say the r-th, bearing the symbol S(r) which is in the machine. We may call this square the scanned square. The symbol on the scanned square may be called the scanned symbol. The scanned symbol is the only one of which the machine is, so to speak, directly aware. However, by altering its m-conguration the machine can effectively remember some of the symbols which it has seen (scanned) previously. The possible behaviour of the machine at any moment is determined by the m-conguration qn and the scanned symbol S(r). This pair qn , S(r) will be called the conguration: thus the conguration determines the possible behaviour of the machine. In some of the congurations in which the scanned square is blank (i.e. bears no symbol) the machine writes down a new symbol on the scanned square: in other congurations it erases the scanned symbol. The machine may also change the square which is being scanned, but only by shifting it one place to right or 1left. In addition to any of these operations the m-conguration may be changed. Some of the symbols written down will form the sequence of Slikas which is the decimal of the real number which is being computed. The others are just rough notes to assist the memory. It will only be these rough notes which will be liable to erasure. A.M. Turing. On Computable Numbers, with an Application to the Entscheidungdproblem. Proceedings of the London Mathematical Society 43: 544-546, 1937.

Program uputa moe se iskazati na razli ite na ine. Na primjer, u strojnoj c c tablici, u dijagramu toka ili pomo u skupa uredenih cetvorki. c
c Primjer 25.1 Program koji u slu aju da 0 dijeli dva niza 1-ica upisuje 1 na mjestu 0, zatim brie posljednju 1-icu u drugom nizu, vra a se na po etak prvog niza i tada staje. c c U tabli nom prikazu retci (od drugoga na dalje) pokazuju za stroj koji je u odredenom c stanju si u koje stanje sj prelazi i to cini ovisno o tome koji je simbol na polju koje se cita. Radnje su: pomak udesno >, pomak u lijevo <, pisanje nekog simbola, 1, 0 ili

270

Poglavlje 25

Turingovi strojevi

brisanje (koje bismo mogli shvatiti kao pisanje "praznog" simbola). s0 s1 s2 s3 s4 s5 1 s0 > s1 > s3 s4 < 0 s1 1 s2 < s4 < s5 >

Dijagram toka u prikazu koristi slje i redoslijed: [sadanje stanje] simbol na traci: c radnja [sljede e stanje]. c

Zapis uredenih cetvorki moe imati razli iti redosljed. U sljede em prikazu to ce biti niz c c sadanje stanje - pro itani simbol - sljede e stanje - radnja: s0 1s0 >, s0 0s1 1, s1 1s1 >, c c s1 s2 <, s2 1s3 , s3 s4 <, s4 1s4 <, s4 s5 >.

Zadatak 152 Dizajnirajmo Turingov stroj koji cita niz 1-ica i ako je broj 1-ica paran, pie P , a ako nije pie N . Odgovor 55 Neka se program "vrti" za svake dvije 1-ice. Ako se takva "petlja" ne moe zatvoriti jer se nailo na 1-icu iza koje nema druge, zavrimo sa simbolom N . Ako se "petlja" zatvorila i vie nema 1-ica, zavrimo sa simbolom P.

25.2.1

Prebrojivost Turingovih strojeva

Tvrdnja 64 Skup svih Turingovih strojeva je prebrojiv. Naime, svaki Turingov stroj je iskaziv kao kona an niz simbola u jednom c beskona nom alfabetu (ovdje ograni avamo popis simbola na vrpci na "prazni c c simbol" i brojke) Neki je niz simbola Turingov stroj akko zadovoljava sljede e uvjete: (i) duljina c niza djeljiva je s 4, (ii) na mjestima 1, 3, 5, 7, ..., 4n + 1, 4n + 3, ... javljaju se jedino simboli s0 , s1 , ..., (iii) na mjestima 2, 6, 10, ..., 4n + 2, ... javljaju se jedino simboli , 0, 1, ..., (iv) na mjestima 4, 8, 12, ..., 4n, ... javljaju se simboli
>, <, s0 , , 0, s1 , 1, s2 , 2, ...

25.2

Opis Turingovog stroja

271

Figure 25.1

272

Poglavlje 25

Turingovi strojevi

>, <, , 0, 1, ..., (v) nijedna konguracija36 ciji je oblik si nj sk ne javlja se vie od jednog puta u nizu simbola, gdje nj {, 0, 1, ...}. Ako usvojimo konvenciju o ozna avanju po etnog stanja (na primjer, tako da mu dodijelimo najc c manji s-broj), mo i cemo napraviti prebrojivi beskona ni popis svih Turingovih c c strojeva. Cim odredimo nabrajanje nizova simbola iz alfabeta, odredit cemo i nabrajanje Turing-izra unljivih funkcija. Jedan na in kako to moemo izvesti c c jest da svakom stroju pridruimo kod. Na primjer ovako: > < s0 0 s1 1 ... n-ti simbol 12 122 1222 12222 122222 1222222 12222222 ... 1-ica pra ena s n 2-ki c Primjer 25.2 Turingov stroj s0 s0 1 imao bi kod 122212222122212222222. Budu i da prirodnih brojeva ima prebrojivo mnogo i da smo svakom Turingovom c broju pridruili jedan prirodnih broj, Turingovih strojeva ima prebrojivo mnogo. Nizove simbola moemo poredati u jedan beskona ni popis koji je prebrojiv. c Ako izbacimo one nizove koji ne imenuju neki Turingov stroj, dobit cemo popis T1 , T2 , T3 , ... u kojemu je svaki Turingov stroj imenovan barem jednom i nita drugo nije imenovano na tom popisu. 25.2.1.1 Ograni enja i standardna konguracija c

...

U daljnjem razmatranju usvajamo neka ograni enja. (i) Promatramo samo funkcije c s pozitivnih cijelih u pozitivne cijele brojeve. (ii) Zapise na traci suavamo na monadi ki zapis brojki, eventualno razdvojenih s praznim poljem ("praznim c simbolom"). Na primjer: 5 ce biti zapisano kao 11111. (iii) Pretpostavljamo da na po etku stroj cita krajnju lijevu 1-icu. (iv) Ako funkcija dodjeljuje vrijednost c c za argumente (nizove 1-ica razdvojene praznim poljem) koji su se u po etnom stanju nalazili na traci, onda ce se stroj zaustaviti u standardnoj zavrnoj kong uraciji, a to zna i da ce citati krajnji lijevi simbol iz bloka 1-ica koji se nalazi na c vrpci koja je drugdje prazna. (v) Ako funkcija ne dodjeljuje vrijednost za zadane argumente, ona se ne e zaustaviti u standardnoj zavrnoj konguraciji ve e ce, c c prvo, ili raditi bez prestanka ili ce se, drugo, zaustaviti bilo na 1-ici koja nije krajnja lijeva ili ce se pri zaustavljanju na vrpci nalazaiti vie od jednog blok jedinica.
c c Primjer 25.3 Usvajaju i gornja ograni enja (i)-(v) modicirajmo Turingov stroj iz prethodnog zadatka tako da umjesto P upisuje 11, a umjesto N - 1. Zapis jednog takvog Turingovog stroja je: s0 1s1 s0 s4 1s1 s2 > s2 s6 1s2 1s3 s3 s0 > s4 1s4 > s4 s5 1s5 1s6 <. Funkcija koju on izra unava je karakteristi na funkcija p: c c 11 ako je n paran broj, p(n) = 1 ako je n neparan broj.

Pod gornjim ograni enjima svaki Turingov stroj odreduje jednu funkciju s c pozitivnih cijelih brojeva u pozitivne cijele brojeve. Panju moemo usmjeriti
36

Posljednji uvjet isklju it ce strojeve cije su upute ili kontradiktorne ili ponovoljene. c

25.2

Opis Turingovog stroja

273

na slu ajeve kada u po etnom stanju nalazimo samo jedan neprekinuti niz 1-ica. c c Koriste i popis Turingovih strojeva moemo sa initi popis funkcija f1 , f2 , f3 , ... c c svih Turing-izra unljivih funkcija s jednim argumentom, gdje je za svako n, fn c funkcija s jednim argumentom koju ra una stroj Tn . c

25.2.2

Jedna Turing-neizra unljiva funkcija c

Nabrajaju i Turingove strojeve, nabrojili smo i funkcije koje oni izra unavaju. c c Mogu nost nabrajanja pokazuje da moraju postojati (Turing) neizra unljive funkcije c c s jednim argumentom. Ima vie na ina za pokazati postojanje takvih funkcija. c Zapo nimo najprije s nekonstruktivnim dokazom. Totalne karakteristi ne c c funkcije za svaki ulaz daju ili potvrdan ili nije an odgovor (tako da upie 1 c odnosno 11, kao u primjeru 25.3). Promotrimo bilo koji skup pozitivnih cijelih brojeva. Za svaki takav skup moemo zapitati postoji li karakteristi na funkcija c koja prepoznaje clanove tog skupa. Po Cantorovom dokazu, podskupova prebrojivo beskona nog skupa ima vie nego njegovih elemenata. Budu i da je skup c c Turingovih strojeva prebrojiv, neka karakteristi na funkcija ne e biti Turingc c izra unljiva. c Konstruktivan na in za pokazati postojanje Turing-neizra unljivih funkcija c c sastoji se u tome da konstruiramo funkciju u koja nije na popisu svih Turingizra unljivih funkcija, a to moemo u initi ako funkciju u tako deniramo da c c bude razli ita od bilo koje funkcije na popisu. c

u(n) =

1 ako je fn (n) nedenirano, fn (n) + 1 u protivnom.

Tvrdnja 65 Funkcija u nije Turing-izra unljiva. c

c Dokaz 49 Pretpostavimo suprotno: neka je u jedna od Turing-izra unljivih funkcija, recimo m-ta. Tada za svaki pozitivni cijeli broj n, vrijednosti za u(n) i fm (n) su ili (i) obje nedenirane ili (ii) obje denirane i jednake. Ispitajmo slu aj c 1 ako je fm (m) nedenirano, Ako kada m = n. u(m) = fm (m) = fm (m) + 1 u protivnom. fm (m) nije denirano, onda fm (m) = 1. Kontradikcija. Ako je fm (m) denirano, onda fm (m) = fm (m) + 1. Kontradikcija.

274

Poglavlje 25

Turingovi strojevi

Vrijednost funkcije u razlikovat ce se od vrijednosti svake Turing izra unljive funkcije barem za uokvireni argument c Turingov stroj: Funkcija koju on ra una: Argumenti funkcije: c T1 f1 1 2 3 4 ... n T2 f2 1 2 3 4 ... n T3 f3 1 2 3 4 ... n T4 f4 1 2 3 4 ... n . . . . . .
Tn . . . fn . . . 1 2 3 4 ... n

... ... ... ... ...

Primjedba 13 Niti jedan Turingov stroj ne moe izra unati vrijednosti funkcije c u za sve argumente, ali u pojedinim slu ajevima to je mogu e u initi. Denirac c c jmo najjednostavniji stroj T1 : s0 s0 >. On izra unava identitetnu funkciju za c svaki pozitivni cijeli broj. Ozna imo je s f1 .Kako je f1 (1) = 1, u(1) = 2. Za T2 c dobivamo sljede i stroj s0 s0 <, on takoder izra unava identitenu funkciju, a c c tu funkciju nabrajamo kao f2 . Po deniciji, u(2) = f2 (2) + 1 = 2 + 1 = 3. Kod T3 : s0 s0 ; f3 nije denirano ni za jedan pozitivni cijeli broj, zato u(3) = 1. No, kako dokaz pokazuje, odredba vrijednosti funkcije u ne moe biti "rutinski posao". To to u nije "mehani ki" izra unljiva ne zna i da se ona c c c ne moe izra unati zahvaljuju i "uvidu". c c

25.2.3

"Halting problem"

"Problem zaustavljanja" sastoji se u odredbi op enitog efektivnog postupka koji c otkriva ho e li se neki Turingov stroj zaustaviti ili ne kada se pokrene u svom c po etnom stanju citaju i krajnji lijevi simbol u neprekinutom nizu 1-ica na drugdje c c praznoj vrpci. Ozna imo slovom h funkciju koja je izra unljiva (u intuitivnom c c smislu) ako i samo ako je problem zaustavljanja rjeiv. Neka je x broj Turingovog stroja, neka je on pokrenut u svom po etnom stanju dok cita krajnju lijevu 1-icu c iz neprekinutog niza od y 1-ica na ina e praznoj vrpci. Deniramo: c 2 ako se stroj x zaustavlja za argument y, h(x, y) = 1 u protivnom. Tvrdnja 66 Ako je Churchova teza to na, problem zaustavljanja je nerjeiv. c c Reductio ad absurdum: pokazat cemo da ako funkciju h izra unava neki Turingov stroj H , onda mora postojati neki Turingov stroj Tm takav da se za svaki pozitivni cijeli broj n, Tm zaustavlja ako i samo ako se Tn ne zaustavlja,

25.2

Opis Turingovog stroja

275

kada se pokrene u svom po etnom stanju citaju i krajnji lijevi simbol u neprekc c c inutom nizu od n 1-ica na drugdje praznoj vrpci. No, to nije mogu e jer bi se za niz od m 1-ica Tm morao zaustaviti ako i samo ako se nikad ne zaustavlja kada se pokrene u svom po etnom stanju citaju i krajnji lijevi simbol u neprekinutom c c nizu od m 1-ica na drugdje praznoj vrpci. Ovaj ce stroj, kada se primijeni na svoj broj m, u i u beskona nu petlju ako i samo ako se bude zaustavio; a to je c c o igledno nemogu e. Ako bi bila zadovoljena pretpostavka po kojoj funkciju h c c izra unava stroj H , onda bi se mogao konstruirati stroj Tm poput ovoga na slici c dolje. H ozna ava mjesto gdje bi se trebao na i dijagram toka za H . Cijeli c c stroj Tm sadri H kao svoj dio. Tm se zaustavlja samo ako se Tn ne zaustavlja, to jest, ako je h(n, n) = 1.

Kada postavimo da m = n vidimo da Tm ne moe postojati (jer bi se on morao zaustaviti ako se ne zaustavlja i ne bi se smio zaustaviti ako se zaustavlja) i zato H ne moe postojati. Time se pokazuje da funkcija h nije Turing izra unljiva. c Ako je Churchova teza to na, onda je problem zaustavljanja apsolutno nerjeiv c koritenjem bilo koje "efektivne procedure".

276

Poglavlje 25

Turingovi strojevi

Figure 25.2Nemogu i stroj koji se zaustavlja ako i samo ako se ne zaustavlja. c

25.3

Neodlu ivost logike prvoga reda c

277

25.3

Neodlu ivost logike prvoga reda c

Problem odlu ivanja je rjeiv za neko svojstvo ako postoji mehani ki postuc c pak ispitivanja koji kada se primjeni na bilo koji predmet odgovaraju e vrste, c nakon kona nog broja koraka ispravno klasicira taj predmet bilo kao pozitvnu c instancu (primjer) bilo kao negativnu instancu (ne-primjer) svojstva o kojemu je rije . U postupku ispitivanja moemo razlikovati pozitivni i negativni dio. Pozic tivni dio postupka ispitivanja je mehani ki postupak koji klasicira kao pozitivne c sve pozitivne instance i samo njih. Sli no, negativni dio postupka ispitivanja je c mehani ki postupak koji klasicira kao negativne sve negativne instance i samo c njih. Ako za neko svojstvo postoji i pozitivni i negativni dio postupka ispitivanja, onda i samo onda problem odlu ivanja za to svojstvo jest rjeiv. c U logici nas zanimaju svojstva zadovoljivosti i valjanost a "predmeti" koje trebamo klasicirati su re enice ili skupovi re enica. Vrijedno je podsjetiti se c c sljede eg teorema: S je posljedica prvog reda skupa re enica T ako i samo ako c c T {S} nije zadovoljivo. Ako je problem odlu ivosti za zadovoljivost rjeiv c onda je on rjeiv i za posljedicu prvoga reda. Da bismo raspravu ograni ili na ^ c re enice, preoblikovat cemo prethodni teorem u istovrijednu tvrdnju: c P S je valjana re enica prvoga reda akko c Za logiku prvoga reda postoji pozitivan mehani ki postupak provjere valc janosti ili, to je isto, negativan test zadovoljivosti. No ne postoji negativan test valjanosti ili, to je isto, ne postoji pozitivan test zadovoljivosti. Valjanost Zadovoljivost Pozitivan test DA NE Negativan test NE DA
P T

P S nije zadovoljiva re enica37 . c

P T

Jedan mehani ki postupak ispitivanja valjanosti i zadovoljivosti dan je u metodi c gradnje istinitosnog stabla. Ako promatramo zadovoljivost re enice i zadovoljivost c njezine negacije, onda postoje tri vrste re enica: (i) valjane re enice prvoga reda, c c koje su zadovoljive i cija negacija nije zadovoljiva, (ii) kontingentne re enice, c
37

Dokaite:
P T

P S je valjana re enica prvoga reda akko je S je posljedica prvog reda c

P T

skupa re enica T . Dokaz. S lijeva na desno. c je M bilo koja struktura za istinitosti u strukturi: M M2
P T P T

P S je istinito u svakoj strukturi. Neka

P T

P S . Po pretpostavci, M

P S. Po deniciji

P [g ] ili M S[g ] ili i jedno i drugo. Pretpostavimo (*) M

P T

P S[g ]. Po deniciji zadovoljavanja, tada je slu aj ili c

P T

P [g ]. Po deniciji

zadovoljavanja, tada za svaku re enicu P T vrijedi M P [g ], tj. M P . Pod pretpostavkom c P [g ] ne moe biti slu aj. ve mora biti slu aj da M S[g ], tj. (po deniciji c c c (*), M 2 istinitosti) M S. Dakle, svaka struktura koja vericira svaku re enicu iz skupa T , vericira i c re enicu S. Suprotan smjer dokaite sami. c
P T

278

Poglavlje 25

Turingovi strojevi

koje su zadovoljive i cija negacija jest zadovoljiva, (iii) nezadovoljiva re enice, c koje su nezadovoljive i cija negacija jest zadovoljiva (tj. njihova negacija je valjana re enica prvoga reda). Poteko a nastaje kada se susretnemo s re enicama c c c kod kojih test ne zavrava. to tada moemo zaklju iti? c Primjer 25.4 Ako ispitujemo zadovoljivost isf-e xyR(x, y) R(a, a) metodom gradnje istinitosnog stabla, postupak gradnje stabla i i ce u beskona nost. S druge c c strane, negacija te re enice, (xyR(x, y) R(a, a)) je zadovoljiva. to znamo c na osnovi testa koji ne zavrava? (i) xyR(x, y) R(a, a) bi mogla biti zadovoljiva, pa niti jedna iz ovog para kontradiktornih re enica ne bi bila valjana. (ii) No, c xyR(x, y) R(a, a) bi mogla biti nezadovoljiva, pa bi njezina negacija mogla biti valjana re enica prvoga reda. Lako je uvidjeti da je (i) slu aj. c c Neodlu ivost logike prvoga reda pokazuje da se ona ne moe svesti na "mehani ko" c c ra unanje ve da se neka pitanja daju razrijeiti samo na osnovi uvida. c c

25.3.1

Dokaz neodlu ivosti c

Dokaz neodlu ivosti logike prvoga reda obi no se provodi svodenjem na "halting c c problem". U tom se dokazu, kojega ne emo provesti, pokazuje da kad bi logika c prvoga reda bila odlu iva, onda bi problem zaustavljanja bio rjeiv. No, kako c drugo nije slu aj, onda ni prvo nije slu aj. c c

Poglavlje 26 Osnovne ideje modalne logike

26.1 Viestruko vrednovanje
Jeziku propozicijske logike moemo dodati novi operator O i sa initi nove forc mule. Takve formule moemo iskoristiti za prikazati logi ki oblik re enica u c c kojima se javljaju izrazi poput nuno je da, mogu e je da, zabranjeno je da, c doputeno je da, uvijek ce biti slu aj da, barem jednom ce biti slu aj da, c c djelatnik cini da, djelatnik vjeruje da, djelatnik zna da, djelatnik eli da... Primjer 26.1 (i) OP , (ii) OP P , (iii) OP OOP . Prethodne tri re enice mogle c bi posluiti kao prikaz logi kog oblika sljede ih nizova re enica. (Ai) Djelatnik zna da c c c je slu aj da P , (Aii) Ako djelatnik zna da je slu aj da P , onda je slu aj da P , (Aiii) Ako c c c djelatnik zna da je slu aj da P , onda on zna da zna da je slu aj da P . (Bi) Nuno je c c slu aj da P , (Bii) Ako je nuno slu aj da P , onda je slu aj da P , (Biii) Ako je nuno c c c slu aj da P , onda je nuno da je nuno slu aj da P . (Ci) Djelatnik cini da bude slu aj da c c c P , (Cii) Ako djelatnik cini da bude slu aj da P , onda je slu aj da P , (Ciii) Ako djelatnik c c cini da bude slu aj da P , onda on cini da bude slu aj da on cini da bude slu aj da P . c c c (Di) Djelatnik eli da bude slu aj da P , (Dii) Ako djelatnik eli da bude slu aj da P , c c onda je slu aj da P , (Diii) Ako djelatnik eli da bude slu aj da P , onda on eli da bude c c slu aj da on eli da bude slu aj da P . Itd. c c Razmiljaju i o prethodnim primjerima, moemo uo iti da ista formula moe c c biti istinita u jednoj interpretaciji operatora O ali ne mora biti takvom u nekoj drugoj interpertaciji. Odredba istinitost ovakvih re enica u nekom kontekstu k c o igledno zahtijeva osvrtanje na razli ite kontekste k0 . c c
c z Primjer 26.2 Ako O interpretiramo kao logiki je nuno da, onda moramo ubrojiti svaki kontekst. Tada bismo rekli da je re enica OP istinita u kontekstu k upravo onda c kada je P istinito u svakom mogu em kontekstu k 0 . c

Primjer 26.3 Ako O interpretiramo kao prirodna je nunost da, onda izgleda da z ako ho emo odrediti istinitost OP u kontekstu k, moramo ubrojiti sve one i samo one c kontekste k0 u kojima vrijede isti prirodni zakoni kao u k.

Primjer 26.4 Ako O interpretiramo kao jednom je bio sluaj da, onda izgleda da c su za odredbu istinitost OP u kontekstu k relevantni samo oni konteksti k0 koji vremenski prtohode k-u. 279

280

Poglavlje 26

Osnovne ideje modalne logike

Za kontekste koje drimo relevantnim za odredbu istinitosti re enice OP u c kontekstu k kaemo da su dostupni iz k . Denicija 20 Model M sadri: (i) neprazni skup konteksta K , (ii) dvomjesni odnos R na K , odnos dostupnosti, (iii) funkciju vrednovanja V koja dodjeljuje istinitosnu vrijednost Vk (P ) svakom propozicijskom slovu P u svakom kontekstu k K. Ovakvi modeli cesto se nazivaju "Kripke modelima", a konteksti "mogu im c svjetovima".

26.1.1

Povijesna pozadina

U pregledu (pret)povijesti modalne logike obi no se spominju Aristotelova modalna c silogistika, Humeovo razlikovanje cinjeni nih i analiti kih istina, Kantovo uvrc c tavanje modalnih pojmova u popis dvanaest kategorija i Fregeovo odbacivanje modaliteta. Posebnu panju zasluuje rasprava o implikaciji po etkom 20. stolc je a u kojoj se obnavlja interes za modalnu logiku. Materijalna implikacija c (kondicional) P Q ekvivalentna je (P Q). C.I. Lewis razdvaja materijalnu implikaciju (P Q) od striktne implikacije. Ova druga ne tvrdi samo da nije slu aj da istodobno vrijedi i P i Q, ve da to ne moe biti slu aj: (P c c c c c c Q) (nije mogu e da istodobno bude i P i Q). Koriste i (nuno nije slu aj) umjesto (nije mogu e da bude slu aj) moemo pokazati da se striktna impc c likacija - moe shvatiti kao materijalna implikacija koja nuno vrijedi:(P Q), (P Q), (P Q). Od samih po etaka modalna logika je pokazivala nesigurnost u pogledu valc janosti njezinih na ela. Ipak, neka su na ela izgledala neproblemati nima poput c c c onih koja ukazuju na mogu nost uzajamnog deniranja. c P P (Nemogu e je ono to nuno nije.) c P P (Ono to ne moe ne biti, nuno je.) Druga na ela izgledala su manje-vie neproblemati nima. c c (T) P P (to je nuno istinito - istinito je.) (K) (P Q) (P Q) (Striktne posljedice nunih istina i sam su nune istine.) Posljednje gornje na elo moe se promatrati kao modalna varijanta za modus c ponens: ((P Q) P ) Q. Procjena valjanosti na ela postaje tea u slu aju viestrukih operatora. c c (4) P P (Ako je neto nuno, onda je to nuno tako.) (B) P P (Ako je neto slu aj, onda je nuno da je to mogu e.); c c alternativno P P . (E) P P , (D) P P , itd. Razli ite aksiomatske teorije izrasle su iz (ne)prihva anja gornjih na ela. c c c

26.1

Viestruko vrednovanje

281

Primjedba 14 Osnovne aksiomatske logike ozna avaju se na sljede i na in: c c c c c c c modalna KT = T logika prihva a na ela K i T , S4 = KT 4 prihva a na ela K , T i 4, S5 = KT 4B = KT 4E logika prihva a na ela K , T , 4 te B ili E .. c c Nesigurnost oko na ela pokazivala je da se unutar pojmova o nunom i mogu em c c treba napraviti daljnju razliku koja nije vidljiva na sintakti koj razini. Zbog c toga je ideja semantike mogu ih svjetova koja se pojavila ezdesetih godina 20. c stolje a imala snaan utjecaj na razvoj modalne logike. c

26.1.2

Sintaksa i semantika

Jezik modalne propozicijske logike L dobivamo ako deniciji jezika propozicijske logike pridodamo uvjet: Ako je P ispravno sastavljena formula u jeziku L, onda su P i P isf-e jezika L. Zadatak 153 Zapiite punu deniciju jezika propozicijske modalne logike! Odgovor 56 Potrebna nam je induktivna denicija. Osnovna klauzula: propozicijska slova se isf-e jezika L. Induktivne klauzule: ako su P i Q isf-e u jeziku L, onda su P , (P Q), (P Q), (P Q), (P Q), P i P isf-e jezika L. Zavrna klauzula: nita drugo nije isf jezika L.
c c Zadatak 154 Iskaite sljede e re enice kao formule propozicijske modalne logike: (a) Mogu e je da me ne razumije, ali to nije nuno. (b) Mogu e je da ako bi mogla c c padati kia, onda kia pada.

Odgovor 57 (a) R R, (b) (K K). U semantici se koristi naziv mogu i svijet koji je na vie na ina povezan s c c Leibnizom, koji bi prvi koji je koristio taj termin. U pozadini semantike mogu ih svjetova lei ideja da istinitosna vrijednost za c P i P u nekom mogu em svijetu ovisi o istinitosnoj vrijednosti koju P ima u c nekim drugim mogu im svjetovima. Ta odredba istinitosne vrijednosti modalne c re enice ne mora zahvatiti ispitivanje svih mogu ih svjetova; u formalnom se c c smislu ta ideja zahva a pomo u odnosa dostupnosti koji odreduje koji su mogu i c c c svjetovi relevantni za opdredbu istinitosti re enice o kojoj je rije . c c Denicija 21 Model M za propozicijsku modalnu logiku sadri: (i) neprazni skup mogu ih svjetova W , (ii) dvomjesni odnos R na W , odnos dostupnosti, c (iii) funkciju vrednovanja V koja dodjeljuje istinitosnu vrijednost Vw (P ) svakom propozicijskom slovu P u svakom mogu em svijetu w W . c Skup mogu ih svjetova zajedno s odnosom dostupnosti naziva se okvirom ili c strukturom F = hW, Ri. Model M nastaje kada se okviru pridoda vrednovanje

282

Poglavlje 26

Osnovne ideje modalne logike

V ; M = hF, V i = hhW, Ri , V i. Istom se okviru mogu pridodati razli ita c vrednovanja, cime se dobivaju razli iti modeli. c Denicija istine kazuje nam koje su formule istinite u kojem mogu em svic jetu danoga modela. Budu i da je vrednovanje propozicijskih slova V zadano c u modelu M , denicija istine pokazuje kako se to vrednovanje moe proiriti do punog vrednovanja VM koje dodjeljuje istinitosnu vrijednost svim formulama jezika propozicijske logike.

Denicija 22 Ako je M model s njegovim skupom mogu ih svjetova W , s odnoc som dostupnosti R i s vrednovanjem V , onda je VM,w (P ) istinitosna vrijednost c formule P u w u modelu M denirana sljede im uvjetima: (i) VM,w (P ) = Vw (P ), za svako propozicijsko slovo P (ii) VM,w (P ) = > akko VM,w (P ) = (iii) VM,w (P Q) = > akko VM,w (P ) = > i VM,w (Q) = > (iv) VM,w (P Q) = > akko VM,w (P ) = > ili VM,w (Q) = > (v) VM,w (P Q) = > akko VM,w (P ) = ili VM,w (Q) = > (vi) VM,w (P Q) = > akko VM,w (P ) = VM,w (Q) (vii) VM,w (P ) = > akko za svako w0 W takvo da R(w, w0 ): VM,w0 (P ) = > (viii) VM,w (P ) = > akko za barem jedno w0 W takvo da R(w, w0 ): VM,w0 (P ) = > Iz denicije je vidljivo da postoji sli nost izmedu i , s jedne, i izmedu c i , s druge strane. Zato se kao i kod kvantikatora jedan od modalnih operatora moe uzeti za primitivni, a drugi za denirani. Na primjer, moemo denirati kao . Primjer 26.5

Ozna imo modela na slici s M . Skup mogu ih svjetova: W = {w1 , w2 , w3 }, odnos c c dostupnosti prikazan je na slici sterilacama a u jeziku teorije skupova kao skup uredenih parova: R = {hw1 , w2 i , hw2 , w2 i , hw3 , w2 i}. Time smo odredili okvir F . Ako pretpostavimo da u jeziku pod razmatranjem nalazimo samo jedno propozicijsko slovo

26.1

Viestruko vrednovanje

283

P , onda je vrednovanje V (koje, podsjetimo se, uzima svijet i propozicijsko slovo a ispostavlja istinitosnu vrijednost) denirano: Vw1 (P ) = Vw2 (P ) = > i Vw3 (P ) = . Sada kada je M odredeno, moemo odrediti vrijednost svih isf-a u danom jeziku modalne propozicijske logike. Ispitajmo neke primjere: P P P P P VM,w1 (P ) = > VM,w1 (P ) = > VM,w1 (P P ) = > VM,w1 (P ) = > VM,w2 (P ) = > VM,w2 (P ) = > VM,w2 (P P ) = > VM,w2 (P ) = > VM,w3 (P ) = > VM,w3 (P ) = > VM,w3 (P P ) = VM,w3 (P ) = >

26.1.2.1

Valjanost

Kod formula P modalne propozicijske logike moemo razlikovati nekoliko vrsta valjanosti. Denicije tvore uzlazni niz u kojem se svaki sljede i pojam valjanosti c denira pomo u nekog prethodnog pojma. c 1.
P je valjano1 u modelu M = hW, R, V i (ili model M vericira formulu P ) c akko za svako w W vrijedi VM,w (P ) = > (drugim rije ima, P je istinito u svakom mogu em svijetu w). c P je valjano2 na okviru F = hW, Ri akko za svaki model M koji je izgraden nad okvirom F vrijedi da je P valjano u modelu M . P je valjano3 u skupu okvira S akko za svaki okvir F S vrijedi da je P valjano na okviru F . P je valjano4 akko za svaki okvir F vrijedi da je P valjano na okviru F .

2. 3. 4.

Primjer 26.6 Valjanost1 i valjanost2 su "lokalnog karaktera". Za ispitivanje valjanosti2

okvir drimo cvrstim i mijenjamo vrednovanja. Za ispitivanje valjanosti3 biramo skup okvira kod kojih odnos dostupnosti ima odredeno svojstvo i mijenjamo vrednovanja. Valjanost4 je "globalnog karaktera"; za ispitivanje valjanosti4 mijenjamo modele. (P Q) (P Q) valjano3 na svim okvirima valjano4 P P valjano3 na svim reeksivnim okvirima nije valjano4 P P valjano3 na svim tranzitivnim okvirima nije valjano4

Koriste i pojam valjanosti na okviru moemo denirati pojam karakteriziranja. c Denicija 23 Formula P karakterizira skup S okvira akko P jest valjano3 u skupu okvira S . Zadatak 155 Dokaimo da je P P karakterizira skup reeksivnih okvira. Odgovor 58 Trebamo dokazati da je P P valjano3 u skupu svih reeksivnih okvira. Pretpostavimo da je M model s reeksivnom relacijom R. Za proizvolji w trebamo dokazati VM,w (P ) = >, onda VM,w (P ) = >. Pretpostavimo VM,w (P ) = >. Po deniciji za vrednovanje, za svaki v takav

284

Poglavlje 26

Osnovne ideje modalne logike

c da R(w, v) vrijedi VM,v (P ) = >. Budu i da R reeksivna relacija, vrijedi R(w, w), pa je zato VM,w (P ) = >. Zadatak 156 Dokaimo da je P P karakterizira skup tranzitivnih okvira. Odgovor 59 Trebamo dokazati da je P P valjano3 u skupu svih tranzitivnih okvira. Pretpostavimo da je M model s tranzitivnom relacijom R. Za proizvolji w trebamo dokazati VM,w (P ) = >, onda VM,w (P ) = >. Pretpostavimo VM,w (P ) = >. Neka v bilo koji mogu i svijet takav da R(w, v). c Sada za proizvoljni z takav da R (v, z) trebamo dokazati da VM,z (P ) = >. Budu i da R tranzitivna relacija, vrijedi R(w, z), pa je zato VM,z (P ) = >. c Budu i je z bio proizvoljno odabran vrijedi VM,v (P ) = >, a budu i da je v c c takoder bio proizvoljno odabran, vrijedi VM,w (P ) = >. Zadatak 157 Dokaimo da je P P karakterizira skup simetri nih okvira. c Odgovor 60 Pretpostavimo da je M model sa simetri nom relacijom R. Za c proizvolji w trebamo dokazati da ako VM,w (P ) = >, onda VM,w ( P ) = c >. Pretpostavimo VM,w (P ) = >. Neka v bilo koji mogu i svijet takav da R(w, v). Zbog simetri nosti vrijedi R (v, w). Po deniciji za a zbog cinjenice c da VM,w (P ) = >, vrijedi VM,v (P ) = >. Budu i je v bio proizvoljno odabran c vrijedi VM,w ( P ) = >. Modalna S5 logika valjana3 je na skupu reeksivnih, tranzitivnih i seimetri nih c okvira. Drugim rije ima, valjana3 je na skupu okvira gdje je odnos dostupc nosti ekvivalencijski. Zbog toga semantika S5 logike ne zahtijeva obaziranje na relaciju dostupnosti. 26.1.2.2 Modalna logika i logika prvog reda

Modalne formule P moemo "prevesti" na jezik logike prvoga reda [P ] (s [] ozna avamo funkciju prijevoda): c [P ] = P x P je propozicijsko slovo [P ] = [P ] [P Q] = [P ] [Q] [P ] = y(R(x, y) [P ] (y)) y je nova varijabla Primjer 26.7 Prijevod za P P . Iskaimo druk ije: (P P ). c
[(P P )] = [P P ] = ([P ] [P ]) = = ( [P ] [P ]) = (y(R(x, y) [P ] (y) P x) =

26.1

Viestruko vrednovanje
= (y(R(x, y) [P ] (y) P x) = (y(R(x, y) P (y) P x) = = y(R(x, y) P (y)) P (x)

285

Zadatak 158 Odredite funkciju prijevoda za P Q i P Q.

Zadatak 159 Izradite prijevod za P P !

Odgovor 61 y(R(x, y) (P (y) P (y)) Tehnika kojom se odreduju svojstva relacije dostupnosti po iva na na elu c c minimalnog ispunjenja antecedensa. Najprije dajemo prijevod modalne logike na jezik logike prvog reda Konzekvens aksioma P P dobiva prijevod: P (x). Minimalno ispunjenje antecedensa zahtijeva da P bude zadovoljeno u svim R sljedbenicima, zato deniramo minimalno vrednovanje P (v) kao R(x, v). Pro itajmo konzekvens; on kae: P (x). Uvrstimo minimalno vrednovanje i c dobivamo R(x, x) - reeksivnost. Konzekvens aksioma P P dobiva prijevod:
y (R(x, y) z (R(y, z) P (z))) .

Upisujemo minimalno vrednovanje antecedensa Rxu i dobivamo

y (R(x, y) z (R(y, z) R(x, z)))

- tranzitivnost. Za aksiom P P minimalno ispunjenje antecedensa zahtijeva da jedino u x bude zadovoljeno P , pa zato umjesto P (v) piemo x = u. Prijevod konzekvensa daje:
y (R(x, y) z(R(y, z) P (z)))

a s ubacivanjem minimalnog uvjeta dobivamo

y (R(x, y) z(R(y, z) x = z)))

to je zapravo komplicirani na in iskazivanja uvjeta simetri nosti: y (R(x, y) R(y, x)). c c Relaciju koja je reeksivna, tranzitivna i simetri na nazivamo relacijom ekvivac lencije. Gorespomenuti aksiomi pokazuju da modalna logika S5 karakterizira okvire u kojima je relacija dostupnosti relacija ekvivalencije. Smijemo iz S5 modela odstraniti kopije svjetova jer moemo zanemariti relaciju dostupnosti i denirati modalitet VM,w (P ) = > akko za svako w Vw (P ) = >.

286

Poglavlje 26

Osnovne ideje modalne logike

26.1.3

Sintakti ki pristup pojmu valjanosti c

I za modalnu logiku moemo izgraditi sustav prirodne dedukcije. Pri tome ce se pravila razlikovati od jedne do druge modalne logike. Pravilo Intro: ako P ne ovisi ni o jednoj pretpostavci ili premisi, P ` P . Za Elim ne moe se dati neko jednostavno i intuitivno jasno pravilo. Izlaz je u tome da se dopusti koritenje aksiomske sheme K u bilo kojem koraku dokaza. Primjer 26.8
1 (1) P Q 1 (2) P (3) (P Q) P (4) ((P Q) P ) (5) ((P Q) P ) ((P Q) P ) (6) (P Q) P pretpostavka Elim, 1 Intro, 1,2 Intro,3 aksiom Elim, 4,5

Druga varijanta za sustav prirodne dedukcije modalne propozicijske logike c uvodi modalne -poddokaze. U novije vrijeme za poseban slu aj normalnih modalnih logika koriste se obiljeeni sustavi prirodne dedukcije.

26.1.4

Aleti ki i epistemi ki modaliteti c c

Primjer 26.9 Promotrimo sljede e re enice Moda pada kia, ali kia ne pada i c c
Kia pada ali mogao je biti slu aj da ne pada. c

U gornjim primjerima susre emo dva smisla o mogu em. U prvoj re enici c c c rije je epistemi koj mogu nosti: obzirom na sve ono to znam nije isklju ena c c c c mogu nost da P . U tom smislu nije zadovoljiva tvrdnja M odaP P . U c z drugoj re enici rije je o aleti koj mogu nosti: u strooj varijanti, obzirom na c c c c vae e prirodne zakone nije isklju ena mogu nost da P ili, u blaoj varijanti, c c c logi ki su mogu e okolnosti u kojima je slu aj da P . U ovakvom smislu tvrdnja c c c M ogueP P jest zadovoljiva. c

26.1.5

Pogled dalje

Modalna logika prua snano analiti ko sredstvo za lozofska istraivanja jezika c u kojemu opisujem ljudske radnje, moralni i pravni diskurs, za istraivanje drugih modusa pored indikativnog, za opis vjerovanja, znanja i elja, i za mnoge druge svrhe. Plodonosan razvoj modalne logike u tim i drugim smjerovima prelaziokvire ovoga te aja. c

26.2

Obiljeena prirodna dedukcija

U novije vrijeme Basin, Matthews i Vigano razvili su zanimljiv sustav obiljeene prirodne dedukcije (labeled deduction) za normalne modalne logike.

26.2

Obiljeena prirodna dedukcija

287

U takvom se sustavu normalne modalne logike dijele na dva povezana dijela: na osnovnu logiku, koja je zajedni ka razli itim modalnim logikama te na relacijsku c c teoriju, koja uspostavlja razlike medu njima. U osnovnoj logici zaklju uje se o c formulama koje nose svoju oznaku. Da bismo dokazali da je formula valjana u nekom razredu okvira dokazivat cemo obiljeenu formulu , gdje je, intuitivno gledaju i, indeks koji ozna ava proizvoljni mogu i svijet proizvoljnog okvira c c c unutar ispitivanog razreda okvira. U relacijskoj teoriji opisuju se svojstva relacije dostupnosti i time se odreduje vrsta okvira. Radi jednostavnosti prikaza, autori relacijsku teoriju ne izlau kroz re enice logike prvog reda ili, gdje bi to bilo c potrebno , kroz re enice logike vieg reda. Umjesto toga, autori modalnim akc siomima pridruuju odgovaraju e pravilo oblika c
R (ti , si ) , ..., R (tj , sj ) ` R (t0 , s0 ) ,

gdje su t i s termi sastavljeni od oznaka i simbola za Skolemove funkcije. Na primjer, modalnom aksiomskom obliku korespondira aksiom prvoga reda . Relacijska teorija za logiku koja uklju uje (D : P P ) umjesto iskaza o serijalnosti c odnosa dostupnosti sadravat ce pravilo: R (w, f (w)), gdje je f Skolemova funkcija. 26.2.0.1 Digresija

c Razmotrimo re enicu xy R (x, y). Struktura M vericira tu re enicu akko za c svaki d M () vrijedi da g [x/d] zadovoljava isf-u yR (x, y) u M . Daljnje razlaganje pokazuje da postoji barem jedan e M () takav da za svaki d M () g [y/e] [x/d] zadovoljava isf-u R (x, y). Minimalno zadovoljavanje zahtijeva da za svaki d postoji, dakle, barem jedan odgovaraju i e. Neka funkcija c f bira takav odgovaraju o e za svaki d, to jest f (d) = e samo ako R (d, e). Za c svaki d tada vrijedi M R (x, y) g [x/d] [y/f (d)]. Kada bismo imali funkcijski simbol s za funkciju f po etni sloeni izraz xy mogli bismo reducirati na c x na sljede i na in: c c Uo imo da ce vrijediti xy R (x, y) x R (x, s (x)) ali ne i obratno jer R ne c mora biti funkcionalna relacija. Ovakvu redukciju na minimalni uvjet zadovoljavanja gdje se uvodi funkcija koja bira "svjedok" postojanja clana relacije naziva se "skolemizacijom". U prirodnom jeziku posvojne zamjenice i pridjevi imaju sli nu ulogu: moj pric jatelj, Ivanova ku a sli e "skolemizaciji" pa ne kaemo Postoji barem jedna c c osoba s kojim stojim u odnosu prijateljstva i ona je logi ar ve Moj prijatelj c c je logi ar, ne kaemo Posjetili smo barem jednu ku u u kojoj Ivan ivi ve c c c Posjetili smo Ivanovu ku u. c Basinov, Matthewsov i Viganov sustav obiljeene prirodne dedukcije prikazujemo u modiciranom obliku, naime, prilagodeno "Fitch-formatu".
x R (x, s (x))

26.2.1

Pravila za modalne operatore

(Subsubsubsubsection head:)Intro

288

Poglavlje 26

Osnovne ideje modalne logike

v m. . . . n. v : P

R (w, v)

o. w : P

Intro: m-n

v je novi indeks i on se ne pojavljuje izvan poddokaza u kojemu je uveden. (Subsubsubsubsection head:)Elim

m. w : P . . . n. w : P (Subsubsubsubsection head:)Intro m. v : P . . . n. R (w, v) . . . o. w : P (Subsubsubsubsection head:)Elim l. w : P

v m. n. . . .

Elim: m

Intro: m,n

R (w, v) v:P

o. u : Q p. u : Q
Elim:l,m-o

v je novi indeks i on se ne pojavljuje izvan poddokaza u kojemu je uveden.

26.2.2

Relacijska teorija

Relacijska teorija razlikuje se od logike do logike. T logika . . . n. R (w, w) T -reeksivnost . . .

4 logika

26.2

Obiljeena prirodna dedukcija m. R (w, v) . . . n. R (v, u) . . . o. R (w, u) B logika n. R (w, v) . . .

4-tranzitivnost: m,n

289

o. R (v, w) B -simetri nost: n c D logika (P P ) . . . o. R (w, f (w)) D-serijalnost Na sli an se na in dodaju po potrebi ostala svojstva okvira koja neki aksiom c c karakterizira (u okviru logike prvoga reda). 26.2.2.1 Obiljeena prirodna dedukcija za propozicijsku logiku

Uz jednu vanu iznimku, pravila prirodne dedukcije za propozicijsku logiku ostaju nepromijenjena ali lokalizirana u primjeni na re enice obiljeene istom c oznakom. Basin i ostali ispituju svojstva razli itih na ina na koji se pojava neistine c c (falsum, ) u sustavu obiljeene dedukcije moe pojmiti. Pojava neistine na jednom mjestu (svijetu) moe pokazivati neistinitost tvrdnje na nekom drugom mjestu. Tako shva enu neistinu autori nazivaju globalnom i ona je dovoljna za c implementaciju logika u Geachovoj hijerarhiji, izmedu ostalih. Ako se dopusti da k tome neistina utje e i na relacijske tvrdnje, onda takvu neistinu moemo c nazvati univerzalnom. Tako pojmljena neistina dovoljna je da bi se izgradili sustavi za svaku modalnu logiku koja se moe aksiomatizirati u jeziku logike prvoga reda. Za razliku od toga, lokalna neistina ne putuje kroz svjetove niti utje e na relacijske tvrdnje. Pojam lokalne neistine nije dovoljan za formalizaciju c modalnih logika. Izgleda da je K s globalnom neistinom najslabija osnovna logika koja se moe proiriti tako da obuhvati jedan koristan raspon modalnih logika. Basin, Matthews i Vigano Budu i da cemo dalje koristiti dokaze u Fitch formatu i dopustiti uporabu c pravila za istinitosno-funkcionalne poveznike te neistinu prema Barwiseovom i Etchemendyjevom pristupu, pojam globalne neistine ugradit cemo u sljede e c pravilo:
, w : A ` v : ` w : A

290 Primjer 26.10 P `S5 P

1. w : P

Poglavlje 26

Osnovne ideje modalne logike

4. w : P

v 2. 3. 4.

R (w, v) R (v, w) v : P

Simetri nost: 2 c Intro: 1,3 Intro:2-4

Primjer 26.11 (P Q), P `S5 Q

1. w : P 2. w : (P Q) v 4. 5. 6. 7. 3. R (w, v) v:P v:P Q v:Q w : Q

8. w : Q

Elim:2,3 Elim:4,5 Intro:3,6 Elim:1,3-7

Poglavlje 27 Zadaci
1. Otvorite Leibniz 0 s W orld. Prevedite zadane re enice koriste i engleske c c predikate (Cube, MediumSize, FrontOf, BackOf, Between, SameCol). Ako je prijevod uspjean, sve ce re enice biti istinite. c (a) Nema kocaka srednje veli ine. c (b) Nita nije ispred b. (c) Svaka je kocka ili ispred ili iza e. (d) Nijedna kocka nije izmedu a i c. (e) Svi se predmeti nalazi u onim stupcima gdje su a, b i c. Prevedite zadane re enice na jezik logike prvoga reda. Doputeni predikati c su: Zlato, Sja, ViiOd, Student i Hvali. (a) Nije zlato sve to sja. (b) Ivan je najvii student. (c) Tkogod hvali svakoga, ne hvali nikoga. U sljede im vjebama primijenite istinitosno-funkcionalni algoritam da biste c odredili jesu li zadani zaklju ci (a) tautoloki valjani. Ako nisu, odredite c jesu li (b) logi ki, ali ne i tautoloki valjani ili su (c) nevaljani. Za nevaljane c zaklju ke izgradite protuprimjer. c 1. xKocka(x) yM aleno(y) (a) 2. yM aleno(y) 3. xKocka(x) 1. xKocka(x) (b) 2. xM aleno(x) 3. x(Kocka(x) M aleno(x)) 1. x(Kocka(x) V eliko(x)) (Kocka(c) V eliko(c)) 2. T etraedar(c) Kocka(c) (c) 3. T etraedar(c) 4. x(Kocka(x) V eliko(x)) Objasnite zato klasi na logika smatra da je silogizam Bramantip (modus c AAI, gura IV) valjan, dok ga suvremena logika smatra nevaljanim. Pitanje istraite koriste i "Kategori ki silogizmi"! Konstruirajte protuprimjer c c koriste i jezik Vennovih dijagrama! c Sa inite niz ekvivalencija koje ce pokazati da je negacija re enice Neki P su c c Q ekvivalentna re enici Nijedan P nije Q. (Rjeenje izradite kao "sentence c le" koriste i Tarskis World, u zagradama iza svake re enice upiite naziv c c ekvivalencije koja je opravdava.) Otvorite Freges Sentences i Peirces World. Izmijenite veli inu i poloaj c jednog tijela tako da prvih sedam re enica bude istinito a drugih sedam c neistinito. Predajte modicirani svijet!

2.

3.

4.

5.

6.

291

292 7. 8. 9.

Poglavlje 27

Zadaci

(***) Otvorite Ramseys Sentences. Izgradite svijet koji cini istinitim svih 20 re enica koriste i samo 6 tijela! c c Otvorite Arnaults Sentences i izgradite svijet u kojem su sve re enice c istinite! (Logi ka neovisnost) Otvorite Buridans Sentences. Pokaite da je re enica c c
xy(x 6= y T et(x) T et(y) M edium(x) M edium(y))

10.

11.

12.

13.

14.

15.

neovisna o "Buridanovim" re enicama, tj. da ni ona niti njezina negacija nije c njihova posljedica. Neovisnost cemo ustanoviti tako to cemo izgraditi dva svijeta u kojem ce sve "Buridanove" re enice biti istinite dok ce u jednom od c njih zadana re enica biti istinita a u drugom neistinita. c (Re enice koje trebamo parafrazirati prije prijevoda) Prevedite zadane c re enice na jezik logike prvoga reda! Provjerite svoj prijevod: u Rons World c sve re enice trebaju biti istinite, u Bolzanos World samo je 3. re enica c c istinita, u Wittgensteins World samo je 5. re enica istinita. c (a) Jedino veliki predmeti nemaju nita ispred sebe. (b) Ako neka kocka ima neto ispred sebe, onda je ta kocka malena. (c) Svaka kocka koja je iza nekog dodekaedra manja je od njega. (d) Ako je predmet e izmedu dva predmeta, ta dva predmeta su malena. (e) Ako je tetraedar izmedu dva predmeta, ta dva predmeta su malena. Izvedite zadane ekvivalencije koriste i poznata na ela kvantikacije. c c (a) xP Q x(P Q) ako x nije slobodan u Q (b) P xQ x(P Q) ako x nije slobodan u P . Otvorite Jon Russells Sentences. Na slobodnim mjestima (ozna enim c parnim brojevima) zapiite prethodnu re enicu u preneksnoj normalnoj c formi. Provjerite ispravnost vrednuju i re enice u razli itim svjetovima! c c c Izradite koriste i Fitch dokaze za sljede e valjane re enice prvoga reda. c c c Podsjetite se da dokazima valjanih re enica ne koristimo niti jednu premisu. c (a) (nulta kvantikacija) ` Kocka(b) xKocka(b) (b) ` x(P (x) xP (x)) (c) ` xy[R(x, y) R(x, y)] Otvorite (koriste i Tarskis World) Padoas Sentences. c (a) Dokaite da bilo koje tri re enice od zadanih cetiri tvore zadovoljiv c skup re enica. Da biste dokazali prethodnu tvrdnju za cetiri skupa c re enica izgradite cetiri svijeta takva da je u njima svaka re enice iz c c odgovaraju eg skupa istinita. Rjeenje predajte pod nazivima 2.123.wld, c 2.124.wld, 2.134.wld, 2.234.wld. (b) Dokaite na neformalan na in da cetiri re enice iz prethodnog zadatka c c (Padoas Sentences) nisu konzistentne (tj. da nije mogu e da sve budu c istodobno istinite)! Koriste i Tarskis World pronadite prijevode na jezik logike prvoga reda za c re enice a-e. Za svrhu provjere prijevoda dobro je koristiti na "Keyboard"-u c ponudene oznake predikata. Cini se da cete za e. morati upotrebiti jednu re enicu iako se u prirodnom jeziku javljaju dvije (jer jedino tako moemo c

293 sa uvati koreferenciju, upu ivanje na isti predmet, imeni ke fraze jedna c c c velika kocka iz prve re enice i zamjenice nje iz druge re enice). c c (a) Ima barem dva dodekaedra. (b) Ima najvie dva tetraedra. (c) Ima to no dvije kocke. c (d) Samo tri predmeta nisu malena. (e) Ima samo jedna velika kocka. Nijedan dodekaedar nije iza nje. (f) Provjerite ispravnost prijevoda: U Bolzanos World istinite su samo a, c i e; u Skolems World istinita je e; u Montegues world istinite su b,c i e. Izgradite svijet u kojem su sve re enice a-e istinite. Predajte prijevode i c svijet. Otvorite (koriste i Tarskis World) Russells Sentences. Izgradite svijet u c kojem su sve re enice 1-7 istinite! c Usporedite re enice (i) !1 xKocka(x) x(Kocka(x) M aleno(x)) i c (ii) !1 x(Kocka(x) M aleno(x)). Iskaite ih u prirodnom jeziku! Ako re enice (i) i (ii) nisu ekvivalentne izgradite dva svijeta takva da u prvom c samo re enica (i) bude istinita a u drugom samo (ii). Ako su re enice (i) i (ii) c c ekvivalentne, dokaite to bilo na formalan bilo na neformalan na in! c Dokaite neformalnim na inom sljede i jednostavni teorem: a : a! c c Dokaite da postoji to no jedan prazni skup pokazuju i da postoji barem c c jedan i najvie jedan takav skup! Preuzmite ?? i nadopunite nedostaju e c korake! Preuzmite ?? i odredite pravila i re enice koje opravdavaju svaki c pojedini korak! U nekim cete se koracima pozvati na pravilo tautoloke posljedice (Tau Con). Nadopunite ?? za xy[x = y (x y y x)] s koracima koji nedostaju! Ozna imo sa s ekstenziju predikata S : s = {x | S(x)}, s p ekstenziju c predikata P , s d ozna imo skup svih predmeta u kontekstu rasprave. c Prikaite Aristotelovske sudove u jeziku teorije skupova sljede i pristup c prikazan u drugom retku: varijanta1 univerzalno armativni sud univerzalno negativni sud partikularno armativni sud partikularno negativni sud
x(S(x) P (x)) sdp

16. 17.

18. 19.

20. 21.

varijanta2
sp=

c c 22. Napiite korespondentni kondcional za silogizam Barbara sljede i na elo iz prethodnog zadatka, to jest koriste i jezik teorije skupova! Kondicional c pokazuje da odnos ima neko svojstvo. O kojem je svojstvu rije ? c 23. Dokaite na neformalan na in tvrdnju: "Neka su a i b proizvoljni skupovi, c a b = b ako i samo ako a b"! U dokazu cete se morati osloniti na aksiom ekstenzionalnosti (zbog identitetnih tvrdnji), te na denicije za i . c 24. Neka je denicija za uredeni par: hx, yi = {{x} , {x, y}} Polaze i od te denicije, izradite neformalan dokaz za hx, yi = hu, vi (x = u y = v)!

294

Poglavlje 27

Zadaci

25. Oslanjaju i se na prethodni zadatak, dokaite da za bilo koja dva skupa a i b, c postoji skup svih uredenih parova hx, yi takvih da x a i y b. Taj se skup naziva Kartezijevim produktom od a i b, a ozna ava se s a b. c 26. Otvorite u Fitch-u Exercise 15.29. Ovaj dokument kao cilj dokaza sadri tvrdnju da je odnos istovjetnosti oblika ekvivalentan. Svrha ove vjebe je pokazati da su ciljne re enice koje iskazuju to svojstvo odnosa posljedica c zna enja osnovnog predikata. Pravilo Ana Con smijete koristiti samo za c atomarne re enice! c 27. Ispitajte sljede e tvrdnje. Ako su istinite, izradite bilo formalan bilo c neformalan dokaz. Ako su lane, pronadite protuprimjer. (a) Za bilo koji skup b, b. (b) Za bilo koji skup b, b b. (c) Za bilo koje skupove a i b, (a b) = a b. (d) Za bilo koje skupove a i b, (a b) = a b. 28. Otvorite Fitch dokument Exercise 15.49. U zadatku trebamo dokazati da je relacija R funkcionalna relacija: xyz[(R(x, y) R(x, z)) y = z]. Doputeno je koristiti T autCon i doputena je primjena AnaCon za literale (tj. atomarne re enice i njihove negacije). Tvrdnja R(a, b) zna i b je c c predmet koji je smjeten najvie sprijeda u onom stupcu u kojem se nalazi a. [Prijedlog: iskoristite AnaCon za cinjenicu da od dva razli ita predmeta c koji su u istom stupcu jedan mora biti ispred drugoga.] 29. Neka je D neki skup i neka je P neki skup ne-praznih podskupova od D takvih da je svaki element iz D clan to no jednog clana iz P . Takav se skup c P naziva particijom od D. (a) Zapiite gornju deniciju koriste i simbole teorije skupova i jezik logike c prvoga reda! c c (b) Neka je P particija skupa D. Denirajmo relaciju E na sljede i na in: ha, bi E akko postoji X P takav da a X i b X . Pokaite da je E relacija ekvivalencije te da je P skup klasa ekvivalencije za tu relaciju! (c) Logi ka razdioba pojma je adekvatna ako je zbroj opsega clanova c razdiobe jednak opsegu diobene cjeline. Iskaite ovu deniciju koriste i c jezik teorije skupova. Diobenu cjelinu (totum divisionis) ozna ite s t, c clanove diobe (membra divisonis) ozna ite s m1 , ..., mn . c (d) Logi ka razdioba pojma je jedinstvena ako se njezini clanovi medusobno c isklju uju. Iskaite ovu deniciju koriste i jezik teorije skupova! c c (e) Iskaite u jednoj re enicu odredbu za jedinstvenost i adekvatnost divizije c koriste i jezik teorije skupova i pojam particije! c 30. Raymond Smullyan nam je dao ove dobre savjete: (1) uvijek govorite istinu, (2) svakog dana recite: "Ponovit cu ovu re enicu sutra." Dokaite da ce c svatko tko bude potivao i jedan i drugi savjet - ivjeti vje no! Nakon toga c pokaite zato to ipak ne e biti mogu e! c c 31. Dokaite da su aksiom ekstenzionalnosti i aksiom separacije konzistentni! Drugim rije ima, pronadite podru je rasprave u kojima su oba aksioma c c istinita! [Savjet: ispitajte domenu ciji je jedini element prazni skup; za

295 aksiom separacije moramo pokazati da za bilo koje svojstvo P postoji skup {x | P (x)} u toj domeni.] Dokaite da za bilo koji skup b, |b| 6= |b|! Dokaite da za bilo koji skup b, |b| 6= |b|! Dokaite tvrdnju "Re enica S je tautoloka posljedica skupa re enica T ako c c i samo ako T {S} nije it-zadovoljiv"! Dokaite sljede u lemu za slu ajeve 3. i 4. "Neka je T formalno c c konzistentan, formalno potpun skup re enica, te neka su R i S proizvoljne c re enice u jeziku. c
1.T 2.T 3.T 4.T 5.T ` ` ` ` ` S) akko T `T R i T `T S T (R S) akko T `T R ili T `T S T S akko T 0T S T (R S) akko T 0T R ili T `T S T (R S) akko bilo T `T R i T `T S bilo T 0T R i T 0T S "
T (R

32. 33. 34. 35.

36. Zadan je jezik s dva predikata, Kocka i M aleno, i s dvije individualne konstante, a i b. Neka je T sljede i skup re enica: {(Kocka(a) c c M aleno(a)), Kocka(b) Kocka(a), M aleno(a) M aleno(b)}. Ovaj skup nije formalno potpun. Primijenite proceduru iz tvrdnje o mogu nosti c proirenja formalno konzistentnoh skupova i sa inite formalno konzistentni, c formalno potpuni skup. Koji skup dobivamo? Koje ga dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h zadovoljava? Izgradite svijet u kojem su istinite sve re enice iz proirenoga skupa!. c 37. Koriste i Dizajner dokaza izradite dokaz za ab (a b 6= (a b)) c koriste i za protuprimjer sljede e skupove a = {} i b = {{}}! c c 38. Otvorite Mary Ellens World i predstavite ga kao strukturu prvoga reda za c jezik koji sadri (i) predikate: Kocka, V eiOd, T etraedar, Dodekaedar, Izmeu i (ii) individualnu konstantu: c! 39. Intutivno, re enica Q predmeta koji zadovoljavaju uvjet A zadovoljavaju c uvjet B ili Qx(A(x), B(x)) pokazuje da su skup A, skup predmeta koji zadovoljavaju A(x) u strukturi M , i skup B , skup predmeta koji zadovoljavaju uvjet B(x) u strukturi M , stoje u odredenom odnosu Q Zato je prirodni na in za interpretiranje generaliziranog kvantikatora onaj koji ga c tretira kao binarnu relaciju na (DM ). Koji kvantikator odgovara sljede im c binarnim relacijama medu skupovima? (|a| ozna ava koliko clanova ima c skup a.) (a) A B (b) A B = (c) A B 6= (d) |A B| = 1 (e) |A B| 5 3 (f) |A B| > |A B| 40. Razmotrite jezik sa samo jednim binarnim predikatskim simbolom P , a M

296

Poglavlje 27

Zadaci

neka bude struktura s domenom D = {1, 2, 3} gdje ekstenzija predikata P obuva a parove < n, m > koji su takvi da m = n + 1. Za sljede e isf-e c c odredite koja su dodjeljivanja vrijednosti varijablama odgovaraju a! zatim c opiite dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja ih zadovoljavaju! (a) P (y, z) (b) yP (y, z) (c) P (x, x) (d) xP (x, x) (e) yzP (y, z) 41. Dokaite tvrdnju "Neka su M1 i M2 strukture koje imaju istu domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P . neka su g1 i g2 dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti (predmete) za slobodne varijable u isf-i P . Tada M1 P [g1 ] ako i samo ako M2 P [g2 ] ". Dokaite samo osnovni korak i induktivne korake za i ! 42. Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Deniramo dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti, hM na sljede i na in: za bilo koju atomarnu re enicu c c c ili re enicu koja po inje s kvantikatorom, S c c
hM (S) = > ako i samo ako M S

Trebamo dokazati da "ako i samo ako" vrijedi za bilo koju re enicu. c 43. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, MH na sljede i na in. Domena: domena za MH je skup individualnih konstanti c c jezika o kojem je rije . Neka je R binarni relacijski simbol cija je ekstenzija c denirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}

Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda MH (a) = a). (a) Pokaite da za svaku re enicu, S koja ne sadri kvantikatore ili simbol c identiteta vrijedi:
MH S akko h(S) = >

(b) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re enice koje sadre c simbol identiteta. (c) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re enice koje sadre c egzistencijalni kvantikator. . 44. Ispiite konstante-svjedoke za sljede e isf-e. Simbol konstante a preuzet je c iz po etnog jezika L. c (a) V eciOd(a, x) (b) V eciOd(c1 , x) gdje je c1 nova konstanta iz L1 (c) V eciOd(c2 , x) gdje je c2 nova konstanta iz L2

297 45. Pokrenite Tarskis World i otvorite Henkins Sentences. Neka su konstante c i d skra eni zapis konstanti-svjedoka cCube(x) i cDodec(x)Small(x) , time c redom. (a) Pokaite da su sve te re enice clanovi teorije H . Odredite oblik svakog c aksioma po deniciji za H . (b) Po prethodnom i po tvrdnji o postojanju interpertacije za konstante-svjedoke koja cini sve re enice iz H istinitima, bilo koji svijet c u kojemu se konstante c i d ne koriste kao imena moe se pretvoriti u svijet u kojemu su H re enice istinite. Otvorite Henkins World i c c imenujte tijela s c i d tako da sve re enice postanu istinite. 46. Neka T sadri sljede i skup re enica, c c
T = {Kocka(a), M aleno(a), x(Kocka(x)M aleno(x)) yDodekaedar(y)}

(a) Dajte neformalne dokaze da su sljede e re enice posljedice prvoga reda c c od T : (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) yDodekaedar(y). (b) Dajte neformalne dokaze da nijedna od sljede ih re enica nije c c tautoloka posljedica od T : (i) x(Kocka(x) M aleno(x)), (ii) yDodekaedar(y), (iii) Dodekaedar(cDodekaedar(y) ). (c) Dajte neformalne dokaze da su sve re enice iz prethodnog zadatka (5. b) c tautoloke posljedice od T H . 47. Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju "Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na in interpretacije svih c konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve re enice iz H budu istinite." da biste pokazali da vrijedi sljede e: ako je S c c iz L posljedica prvoga reda od T H , onda je ona posljedica prvoga rada i od T . c 48. Pokaite da za svaki simbol konstante c iz LH postoji razli ita konstanta svjedok d takva da je c = d tautoloka posljedica od H. 49. Zadane su sljede e re enice iskazane u jeziku logike prvoga reda: c c (i) xy(Ispred(y, x) V eliko(x)) (ii) xy(Kocaka(x) Kocka(y) JednakaV elicina(x, y)) (iii) xy[Ispred(x, y) ((M aleno(y) T etraedar(y)) Dodekaedar(y))] (iv) y[x(zLijevoOd(z, x) x = y) Dodekaedar(y) V eliko(y)] (v) xyz(x 6= y x 6= z y 6= z) (vi) xyzu(x = y x = z x = u y = z y = u z = u) (vii) xyIzmedju(e, x, y) (a) Procijenite istinitosnu vrijednost gornjih re enica u svijetu na donjoj c slici. Ako se u nekom slu aju istinitosna vrijednost ne moe odrediti, c kratko objasnite zato to nije mogu e u initi! Predikatu Izmedju dajemo c c sljede e tuma enje: predmeti x, y i z zadovoljavaju Izmedju(x, y, z) c c akko (i) x jest izmedu y i z i (ii) predmeti x, y i z lee u istom retku, stupcu ili dijagonali.

298

Poglavlje 27

Zadaci

(b) Re enice (i), (iv) i (v) iskaite u prirodnom jeziku paze i pri tome da c c Va prijevod potuje sljede a ograni enja: prijevod za (i) ne smije biti c c pogodbena re enica, prijevod za (iv) ne smije biti sloena re enica, c c prijevod za (v) ne smije sadravati vie od cetri rije i. c (c) Izgradite svijet u kojem ce sve re enice i-vii (navedene na po etku c c zadatka) biti istinite. Rjeenje upiite u tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki predmet upiete njegov skra eni opis i njegovo ime ako ga c predmet ima. Na primjer, skra eni opis za veliku kocku, cije je ime c i c koja se nalazi u prvom retku i krajnjem desnom stupcu, upisali bismo u tablicu ovako:

VKc 50. Izradite dokaze za sljede e valjane re enice prvoga reda. Podsjetite se c c da u dokazima valjanih re enica ne koristimo niti jednu premisu. [U c dokazima smijete koristiti samo pravila za uvodenje i uklanjanje te pravilo reiteracije. Jedino u dokazu za 2.d. smijete koristiti tautoloke posljedice i DeMorganove zakone za kvantikatore.] (a) ` x(S(x) P (x)) x(P (x) S(x)) (b) ` xy[R(x, y) R(x, y)] (c) ` xP (x) xP (x) (d) ` x(P (x) xP (x)) [Savjet: oslonite se u dokazu na zakon isklju enja tre eg, xP (x) xP (x)] c c 51. Dokaite bilo na formalan ili na neformalan na in tvrdnju: "Neka su a i c b proizvoljni skupovi. Ako a b, onda a b = a"! U dokazu cete se morati osloniti na aksiom ekstenzionalnosti (zbog identitetne re enice u c konzekvensu), te na denicije za i . 52. Dokaite sljede u tvrdnju koja govori o odnosu dokazivosti: "Neka je T c formalno konzistentan i formalno potpun skup re enica, te neka su R i S c proizvoljne re enice u jeziku logike prvoga reda. Tada vrijedi c (i) T (ii).T
` S akko T 0 S ` (R S) akko T 0 R ili T ` S ."

299 [Savjet: Dokaz za (i) je lagan i potrebne su nam jedino denicije formalne konzistentnosti i formalne potpunosti. Dokaz za (ii) moete, u smjeru s lijeva na desno, provesti kao reductio ad absurdum pozivaju i se na pravilo c Elim; u suprotnom smjeru, ispitajte slu ajeve i oslonite se na pravilo c Intro.] Na jednom Vennovom dijagramu prikaite odnos triju pojmova: tautologija, valjana re enica prvoga reda i logi ka istina. c c Pozivaju i se na poznata na ela kvantikacije, sa inite niz ekvivalencija koje c c c ce pokazati da je negacija re enice Neki P su Q ekvivalentna re enici Nijedan c c P nije Q. Prevedite zadane re enice na jezik logike prvoga reda! c (a) Jedino veliki predmeti nemaju nita ispred sebe. (b) Ako neka kocka ima neto ispred sebe, onda je ta kocka malena. (c) Svaka kocka koja je iza nekog dodekaedra manja je od njega. (d) Svatko cijeni onoga koji njega cijeni. (e) Ima to no dvije kocke. c (f) Ima to no jedna velika kocka. Nijedan dodekaedar nije iza nje. c Izradite formalne dokaze za sljede e valjane re enice i posljedice prvoga c c reda. Podsjetite se da dokazima valjanih re enica ne koristimo niti jednu c premisu. Koritenje tautolokih posljedica.doputeno je samo u zadatku 3.c. (a) x(S(x) P (x)) ` x(P (x) S(x)) (b) (nulta kvantikacija) ` Kocka(b) xKocka(b) (c) ` x(P (x) xP (x)) [Prijedlog: neka prvi korak u dokazu bude tautologija xP (x) xP (x) ] Koji ce nam aksiom biti potreban u dokazu teorema: ab : a b = b a? Izradite bilo formalan bilo neformalan dokaz tog teorema! Dokaite sljede u lemu: Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun c skup re enica, te neka su R i S proizvoljne re enice u jeziku. c c

53. 54.

55.

56.

57. 58.

T `T (R S) akko T 0T R ili T `T S !

59. Zadan nam je jezik sa sljede im simbolima: individualne konstante su a, b, c c, predikati su Kocka, Dodekaedar, M anjeOd i = . Za "svijet" na slici konstruiratajte strukturu prvoga reda M, koja ce adekvatno predstaviti sve to je relevantno za istinitosti re enica u zadanom jeziku.pod tim okolnostima. c

300

Poglavlje 27

Zadaci

Ozna imo predmete u redoslijedu s lijeva na desno s o1 , o2 , o3 , o4 . c

Odredite: M(), M(a), M(b), M(c), M(Kocka), M(Dodekaedar), M(M anjeOd) i M(=)! 60. Prevedite prvi aksiom iz Spinozine Etike na jezik logike prvoga reda (koriste i U kao simbol za prijedlog u)! c Sve to jest jest u sebi ili u ne em drugom. c 61. Protuma ite prvi Spinozin aksiom na cetiri razli ita na ina i ispitajte njegovu c c c zadovoljivost te o uvanje razgovorne implikature u danom tuma enju! c c
[Podsjetnik: Ako re enica koju govornik tvrdi sa sobom donosi i sugestiju koja se moe c ukinuti (bez izazivanja kontradikcije) dodatnim govornikovim izrekama, onda se ta sugestija naziva razgovornom implikaturom i ona se ne promatra kao dio sadraja izvorne re enice.] U c

prvom tuma enju pretpostavite da binarni predikat U zadovoljava uvjet c (i) xU (x, x), u drugom pretpostavite da U zadovoljava uvjet (ii) xU (x, x), u tre em da zadovoljava uvjet c (iii) xU (x, x), a u cetvrtom da zadovoljava uvjet (iv) xU (x, x). (a) Ukratko izloite rezultate svog istraivanja! (b) Kojem (ili kojim ili kojoj kombinaciji) tuma enju biste dali prednost? c Kratko obrazloite svoj odgovor! (c) Koje bismo nazive mogli dati svojstvima koje pripisujemo predikatu U u cetiri tuma enja? c (d) Pretpostavimo da je ispravno tre e tuma enje, tj. da vrijedi (iii) c c

301
xU (x, x). Je li tada ijedna re enica iz para kontradiktornih re enica c c xy(x 6= y U (x, y)) xy(x 6= y U (x, y))

teorem u sustavu koji sadri prvi aksiom i re enicu (iii)? c 62. Ovaj valjana re enica logike prvoga reda jedno je medu najstarijim logi kim c c otkri ima: c
[x(M (x) P (x)) x(S(x) M (x))] x(S(x) P (x))

(a) Kome moemo pripisati zaslugu otkri a te i takvih valjanih re enica c c prvoga reda? Koji je njihov tradicionalni naziv? (b) Na koji biste na in provjerili ovu logi ku istinu? U inite to! c c c (c) Neka m bude ime za ekstenziju predikata M , te s i p neka budu imena za ekstenzije predikata S i P . Protuma ite gornju re enicu kao tvrdnju c c o ekstenzijama i zapiite je u jeziku teorije skupova koriste i (pored c logi kih) simbol . Tako protuma ena, gornja re enica izri e jedno c c c c svojstvo odnosa BitiP odskupOd. Koje? 63. Je li koji medu navedenim bikondicionalima valjan: a) x(P (x) Q(x)) (xP (x) xQ(x)) b) x(P (x) Q(x)) (xP (x) xQ(x)) Ako je neki bikondicional valjan, izradite formalan dokaz za tu cinjenicu i navedite njezin naziv, koji se koristi u literaturi. Ako neki bikondicional nije valjan, dokaite njegovu nevaljanost tako to cete navesti protuprimjer! 64. Izdvojite medu ponudenim re enicama one koje su i one koje nisu logi ke c c istine! a) b) c) d) e) f)
xyR(x, y) xR(x, x) xyR(x, y) xR(x, x) xyR(x, y) xyR(x, y) xyR(x, y) xyR(x, y) xR(x, x) xyR(x, y) xR(x, x) xyR(x, y)

65. Zadne re enice iskazane u jeziku logike prvoga reda iskaite u prirodnom c jeziku to jednostavnije! (a) x(BratOd(x, ivica) SestraOd(x, ivica)) (b) x(otac(marica) = x SinOd(x, otac(ivica))) (c) x[Kocka(x) y((T etraedar(y) Ispred(y, x)) M anjiOd(x, y))] (d) xy[(Kocka(x) T etraedar(y) Ispred(y, x)) M anjiOd(x, y)] 66. Pretpostavimo da su prve dvije re enice iz prethodnog zadataka istinite (6.a i c 6.b). Je li tada re enica otac(marica) = otac(ivica) istinita re enica? Ako c c nije, preoblikujte ju, bilo dodavanjem bilo uklanjanjem funkcijskog simbola

302

Poglavlje 27

Zadaci

otac, tako da dobijete istinitu re enicu! c 67. Dokaite neformalnim na inom donju tvrdnju: Re enica S je tautoloka c c posljedica skupa re enica T ako i samo ako skup T {S} nije zadovoljiv c pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti. 68. Zadane su sljede e re enice iskazane u jeziku logike prvoga reda: c c

(i) x[Kocka(x) z(Kocka(z) z = x)] (ii) x[(Kocka(x) y(T etraedar(y) Iza(x, y))) (V elik(x) SrednjeV elicine(x))] (iii) x[Dodekaedar(x) yz Izmedju(x, y, z)] (iv) xy[x = y (Kocka(x) Kocka(y))] (v) x[Kocka(x) y Kocka(y)] (vi) x[T etraedar(x) yIspred(y, x)] (vii) xyzu[x = y x = z x = u y = z y = u z = u] (viii) xy IsteV eliine(x, y) c (ix) xyLijevoOd(x, y) (x) xT etraedar(x) (y V elik(y) xT etraedar(x))

(a) Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih re enica u svijetu na donjoj c slici. Peterokut predstavlja dodekaedar, kvadrat predstavlja kocku, a trokut predstavlja tetraedar. Tetraedar je malen, kocke su srednje veli ine, a dodekaedar je velik. c

Svijet 1.

303
38

(b) [5*] Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih re enica u svijetu na c donjoj slici. Na slici nalazimo tri srednje velika predmeta: tetraedar, dodkeadar i kocku. Dodekaedar se nalazi izmedu tetraedra i kocke.

Svijet 2. (c) Re enice (ii) i (viii) iskaite u prirodnom jeziku!39 c (d) [4#] Odredite "svijet" u kojemu ce sve zadane re enice biti istinite i c prikaite ga u novoj tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki predmet upiete njegov skra eni opis. Na primjer, skra eni opis za veliku c c kocku koja se nalazi u prvom retku i krajnjem desnom stupcu upisali bismo u tablicu ovako:

VK
38

(i) (ii) (iii) (iv) > (v) > (vi) (vii) (viii) (ix) (x) >
39

(ii) Nijedna kocka koja je iza nekog tetraedra nije ni velika niti srednje velika. (viii) Svi su predmeti jednake veli ine. c

304
40

Poglavlje 27

Zadaci

(e) Oslanjaju i se na prethodno rjeenje, djelomi no opiite strukturu prvog c c reda M u kojoj su sve zadane re enice (i)-(x) istinite i u kojoj predikati c imaju uobi ajeno tuma enje41 . U rjeenju najprije trebate odredite c c domenu42 , M (), a zatim trebate odrediti ekstenziju sljede ih predikata: c =, Iza, IsteV elicine, Dodekadar , Izmedju.43 (f) Za svaku zadanu re enicu (i)-(x) odredite je li ona valjana re enica c c prvog reda! Ako re enica koju razmatrate jest valjana re enica prvog c c reda, upiite V, u protivnom upiite Ne. Ako je neka od re enica c tautologija, dodajte slovo T oznaci koju ste upisali na osnovi prethodne upute. 44 69. Izradite dokaze za sljede e valjane zaklju ke (argumente), zapisane u obliku c c premisa(e) ` konkluzija.
40

MK MD MT
41

Na primjer, ako je neki binarni predikat P reeksivan u uobi ajenom tuma enju, to se c c svojstvo mora "vidjeti" i u njegovoj ekstenziji M(P ); tj. tada mora vrijediti x[x M() hx, xi M(P )].

42

43

Elementima domene dodijelite proizvoljne oznake. (i) M() = {o1 , o2 , o3 } (ii) M(=) = {ho1 , o1 i , ho2 , o2 i , ho3 , o3 i} (iii) M(Iza) = { o2 , o1 , ho3 , o1 i , o3 , o2 } (iv) M(IsteV eliine) = {ho1 , o1 i , ho2 , o2 i , ho3 , o3 i , ho1 , o2 i , ho1 , o3 i , ho2 , o1 i , ho2 , o3 i , ho3 , o1 i , ho3 , o2 i} c (v) M(Dodekaedar) = { o2 } (vi) M(Izmedju) = { o2 , o1 , o3 , o2 , o3 , o1 }

44

(i) Ne (ii) Ne (iii) Ne (iv) V (v) V (vi) Ne (vii) Ne (viii) Ne (ix) Ne (x) V T

305 (a) [2#] xyR(x, y) ` xR(x, x),45 (b) [2#] x(P (x) M (x)), x(S(x) M (x)) ` x(S(x) P (x)),46 (c) [2#] x(P (x) yP (y)) ` x(P (x) yP (y)). Nadopunite

45

46

306 dokaz!

Poglavlje 27

Zadaci

47

(c*) Osvr u i se na cinjenicu da smo u prethodnom dokazu pomo u c c c negacije jedne re enice, tj. x(P (x) yP (y)) dokazali c c njezinu armaciju, tj. x(P (x) yP (y)) to moemo re i o zadovoljivosti i valjanosti svake medu njima?48
47

48

x(P (x) yP (y)) je nezadovoljiva re enica; x(P (x) yP (y)) je valjana. c Objanjenje. *(x(P (x) yP (y)) je nezadovoljiva)* Pretpostavimo da {R} ` R. Trebamo dokazati da je R nezadovoljiva re enica, a R valjana re enica. Pretpostavimo da je R c c zadovoljiva re enica. Po deniciji zadovoljivosti, tada postoji struktura prvog reda M takva da c M R. Po teoremu pouzdanosti, ako {R} ` R, onda {R} R. Budu i da lijeva strana c vrijedi po pretpostavci, vrijedi {R} R, tj. da je R posljedica prvog reda od R. Budu i da je c R zadovoljiva, dodjelimo ime strukturi u kojoj je ta re enica istinita M1 R. No po deniciji c posljedice prvog reda, tada M1 R. No po deniciji zadovoljavanja nije mogu e da bude slu aj c c da i M1 R i M1 R. Uspostavljena kontradikcija pokazuje da pod pretpostavkom

307 70. Intuitivno gledaju i, re enica Q predmeta koji zadovoljavaju uvjet A c c zadovoljava uvjet B , ili Qx(A(x), B(x)) pokazuje da skup A (skup predmeta koji zadovoljavaju A(x) u strukturi M ) i skup B (skup predmeta koji zadovoljavaju uvjet B(x) u strukturi M ) ostvaruju neki odnos Q49 . (|a| ozna ava koliko clanova ima skup a, ozna ava njegovu "kantorovsku c c veli inu", njegov kardinalitet.) c (a) Koji kvantikatori odgovaraju sljede im binarnim relacijama medu c skupovima? Svoje rjeenje iskaite odgovaraju om re enicom u kojoj se c c traeni kvantikator javlja. Na primjer, za A B upisali bismo Svi A su B , a za |A B| = 1 upisali bismo To no jedan A jest B . Zadane c su sljede e relacije: c I. A B = , II. A B 6= , III.|A B| > |A B|.50 (b) U ovom dijelu zadatka krenut cemo u spuprotnom smjeru. Odredite relaciju koja odgovara kvantikatoru koji se javlja u zadanim re enicama! c I. Barem tri A su B . II. Svi osim jednog A su B .51 71. Nadopunite dokaz tvrdnje (*) s induktivnim korakom za slu aj konjunkcije. c U dokazu se moete posluiti sljede om lemom. [Lema] Neka je T formalno c konzistentan i formalno potpun skup re enica i neka su R i S proizvoljne c re enice, c
T `T (R S) akko T `T R i T `T S .

[Tvrdnja] (*) Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup re enica c 52 . [Dokaz] Neka je T formalno konzistentan, formalno je it-zadovoljiv potpun skup. Denirajmo dodjeljivanje h istinitosnih vrijednosti za atomarne re enice na sljede i na in. Ako T `T A onda h(A) = >, a u protivnom c c c slu aju, neka je h(A) = . Onda je funkcija h denirana za sve re enice, c c
{R} ` R ne moe biti slu aj da je R zadovoljivo. *(x(P (x) yP (y)) je valjana) c Negacija nezadovoljive re enice je valjana re enica. Za svrhu vjebe, dokaite to. c c 49 Zato je prirodni na in za interpretiranje generaliziranog kvantikatora onaj koji ga tretira kao c binarnu relaciju na M ().
50

(i)

(ii) (iii) eki A su B . N (iv)Nijedan A nije B . (v)Ve ina A je B . c

51

(i)

(ii) (iii)A B| = 3 | (iv)|A B| = 1 A B 6=

52

It-zadovoljiv zna i zadovoljiv pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti. c

308 bile one atomarne ili sloene. Naa tvrdnja tada glasi:

Poglavlje 27

Zadaci

za svaku isf-u S , h(S) = > akko T `T S

Za dokazati ovu tvrdnju, moramo se posluiti indukcijom. Osnovni korak: Tvrdnja vrijedi za sve atomarne re enice zbog na ina kako smo ovdje c c c denirali h (tj. istinitost se poklapa s dokazivo u) i zbog denicije funkcije c h (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijedno u za h kod atomarnih re enica)... [Nastavite!]53 c 72. Dokaite pouzdanost pravila = Elim nastavljaju i donji dokaz! [Dokaz] c c Pretpostavimo da n-ti korak derivira re enicu P (b) putem primjene pravila = Elim nad re enicama P (a) i a = b koje se javljaju u koracima i i j . Neka c su A1 , ..., An .pretpostavke na snazi u koraku n. Pravila dokazivanja jam e c da se pretpostavke za korake i i j nalaze medu pretpostavkama A1 , ..., An . Po induktivnoj hipotezi koraci i i j posljedice su prvoga reda pretpostavki na snazi u tim koracima. Moramo pokazati da je tada i P (b) posljedica prvoga reda pretpostavki A1 , ..., An .. Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna struktura prvoga reda u kojoj je svaka re enica A1 , ..., An c istinita. Po induktivnoj hipotezi, (i) M P (a) i (ii) M a = b. Po deniciji zadovoljavanja, iz (i) slijedi da ....[Nastavite!]54 73. Prevedite re enice To no jedan student jest zaposlen i Ivica i Marica su c c razli iti studenti na jezik logike prvog reda koriste i predikate Z (za ...jest c c zaposlen/a) i S (za ... jest student/ica) te individualne konstante i (za Ivica) i m (za Marica)! (a) Dokaite konkluziju Ako je Marica zaposlena, onda Ivica nije iz premisa To no jedan student jest zaposlen i Ivica i Marica su studenti c
Induktivni korak: ako tvrdnja vrijedi za R i S, onda ona vrijedi i za re enice koje nastaju na c osnovi pravila tvorbe, a u ovom posebnom slu aju - za konjunkciju: (R S). Trebamo potvrditi c da h(R S) = > akko T `T (R S). Za samo ako dio, pretpostavimo h(R S) = > Onda h(R) = > i h(S) = >. Po hipotezi indukcije, vrijedi i T `T R i T `T S. po deniciji za h: No tada po lemi, T `T (R S), a upravo smo to htjeli dokazati. U suprotnom ako smjeru, pretpostavimo T `T (R S). Tada po lemi T `T R i T `T S. Po hipotezi indukcije (istinitost i dokazivost se poklapaju), tada vrijedi h(R) = > i h(S) = >. A po deniciji funkcije h, prethodno povla i h(R S) = > A to smo i htjeli dokazati. c 54 Pretpostavimo da n-ti korak derivira re enicu P (b) putem primjene pravila = Elim nad c re enicama P (a) i a = b koje se javljaju u koracima i i j. Neka su A1 , ..., An .pretpostavke c na snazi u koraku n. Pravila dokazivanja jam e da se pretpostavke za korake i i j nalaze c medu pretpostavkama A1 , ..., An Po induktivnoj hipotezi koraci i i j posljedice su prvoga reda pretpostavki na snazi u tim koracima. Moramo pokazati da je P (b) posljedica prvoga reda pretpostavki A1 , ..., An .. Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna struktura prvoga reda u kojoj je svaka re enica A1 , ..., An istinita. Po induktivnoj hipotezi, M P (a) c i M a = b. Po deniciji zadovoljavanja, iz (i) slijedi da [[a]]M M(P ), a iz (ii) slijedi g
53

M(=) = {hx, xi | x M()}. Iz prethodnoga slijedi da [[a]]M = [[b]]M , pa zato po g g

da [[a]]M , [[b]]M g g

M(=). Po deniciji strukture prvoga reda, za svaku M vrijedi

nerazlu ivosti identi nog, [[b]]M M(P ). Po deniciji zadovoljavanja, tada vriijedi M P (b). c c g Generaliziraju i dobivamo da svaka struktura prvoga reda u kojoj su istinite sve pretpostavke koje c su na snazi u koracima u kojima se javljaju re enice P (a) i a = b jest struktura u kojoj je istinita c re enica P (b). c

309 . Za izradu dokaza koristite "Fitch-format" prirodne dedukcije! 74. Ispitajte valjanost zadanih zaklju aka (argumenata) i navedite koji su c valjani a koji nisu! Izradite formalne dokaze za one koji jesu valjani! Za nevaljane pronadite protuprimjer (bilo koritenjem predikata iz prirodnog jezika, opisom strukture prvog reda, crtanjem Vennovih dijagrama ili crtanjem streli nih dijagrama)! [Zaklju ci (argumenti), zapisani su u c c obliku premisa(e) ` konkluzija. Doputeno je koristiti samo pravila za uvodenje, Intro i uklanjanje, Elim logi kih simbola te dodatno c DeM organov zakon za istinitosno-funkcionalne veznike (druge instance pravila T aut Con i F O Con nisu doputene).] (a) ` xy x 6= y, (b) ` xy x = y, (c) xR(x, x), xyz [(R (x, y) R (y, z)) R (x, z)] ` xy [R(x, y) R (y, x)], (d) xR(x, x), xyz [(R (x, y) R (y, z)) R (x, z)] ` xy [R(x, y) R (y, x)], (e) x [x x 6= x] , ab [a b x (x a x b)] ` , (f) x [x x 6= x] , ab [a b x (x a x b)] ` . 75. Zadan je jezik propozicijske logike L ciji rje nik ne-logi kih simbola sadri c c c c to no dva predikata G (u zna enju ... je grad), i S (u zna enju ...je c sjeverno od ... ), te dvije individualne konstante, a i b. Neka je T skup re enica {(S (a, a) S (b, b)), (G (a) S (a, b)), G (a) c G (b)}. Taj skup nije formalno potpun, to jest ne omogu uje da se za svaku c re enicu P jezika L dokae P ili dokae P . Nazovimo logi ki neovisnima c c o T one re enice koje su takve da pomo u T ne moemo dokazati ni njih niti c c njihove negacije. (a) Poredajte abecednim redoslijedom predikata jednostavne (atomarne) re enice (to jest re enice u kojima se osim predikata i individualnih c c konstanti iz L ne javlja niti jedan logi ki simbol)! Pri sastavljanju c popisa potujte i abecedni redoslijed konstanata. Na primjer, atomarna re enica S (b, a) u popisu se mora na i neposredno ispred atomarne c c re enice S (b, b). Abecedni popis jest:... c c c (b) Postupno izgradite formalno potpun skup T za T na sljede i na in. Postavite da T0 = T . Ako jednostavna re enica kojoj je mjesto na c abecednom popisu i + 1, jest logi ki neovisna o Ti , dodajte ju skupu Ti c i tako dobiveni skup ozna ite s Ti+1 ! Ako re enica kojoj je mjesto na c c abecednom popisu i + 1, nije logi ki neovisna o Ti , postavite Ti+1 = Ti ! c c Ako ima n re enica na abecednome popisu, onda T = Tn . T sadri sljede e re enice: ... c c (c) Koje istinitosno vrjednovanje cini skup T zadovoljivim? U podzadatku (a) ispod svake re enice upiite > za istinito ili za neistinito! c

310

Poglavlje 27

Zadaci

76. Zadane su sljede e re enice iskazane u jeziku logike prvoga reda: c c (i) x[Dodekaedar(x) (M alen(x) Dodekaedar(x))] (ii) xy x 6= y (iii) xy[x 6= y IstiStupac(x, y)] (iv) xyz[x 6= y Izmedju(x, y, z)] (v) x[T etraedar(x) M alen(x) y(T etraedar(y) y = x)] (vi) xy[(Ispred(x, y) T etraedar(y)) Kocka(x)] (vii) xy [IstiRed(x, y) IstiOblik(x, y)] (viii) xy IstaV eliina(x, y) c (a) [*] Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih re enica u svjetovima na c donjoj slici. [Peterokut predstavlja dodekaedar, kvadrat predstavlja kocku, a trokut predstavlja tetraedar. Svi predikati imaju uobi ajeno c zna enje za T arski0 s W orld. Mogu a su samo tri oblika predmeta: c c tetraedar, kocka, dodekaedar. Predikat Izmedju(x, y, z) zna i x je c izmedu y i z , te x, y i z lee u istom redu ili stupcu ili na istoj dijagonali. Redovi su poloeni vodoravno a stupci okomito. Ispred(x, y) zna i da c je x u retku koji ispod retka u kojem se nalazi y (ne nuno neposredno ispod). Svi predmeti u Svijetu 1 i u Svijetu 2 su maleni.] Svijet 1. Svijet 2.

[*]

(b) Re enice (iii), (v) i (vi) iskaite to "prirodnije" u prirodnom jeziku! c (c) [*] Nalazite li medu zadanim re enicama neke koje su logi ke c c (analiti ke) istine ili su re enice koje su istinite u bilo kojem T arski c c svijetu? Ako da, navedite ih! (d) [Cjelovito rjeenje!] Koriste i najmanji potrebni broj predmeta odredite c "svijet" u kojemu ce sve zadane re enice biti istinite i prikaite ga u c tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki predmet upiete skra eni c opis njegove veli ine: m(alen), s(rednji), v(elik), i njegovoga oblika: c d(odekaedar), k(ocka), t(etraedar)! Na primjer, vk je skra eni opis za c

311 veliku kocku.

77. Ispitajte valjanost zadanih zaklju aka (argumenata) i navedite koji su c valjani a koji nisu! Izradite formalne dokaze za one koji jesu valjani! Za nevaljane pronadite protuprimjer (bilo koritenjem predikata iz prirodnog jezika, opisom strukture prvog reda, crtanjem Vennovih dijagrama ili crtanjem streli nih dijagrama)! [Zaklju ci (argumenti), zapisani su u c c obliku premisa(e) ` konkluzija. Doputeno je koristiti samo pravila za uvodenje, Intro i uklanjanje, Elim logi kih simbola te dodatno c DeM organov zakon za istinitosno-funkcionalne veznike (druge instance pravila T aut Con i F O Con nisu doputene).] (a) ` xy x 6= y, (b) ` xy x = y, (c) xR(x, x) ` xyR(x, y), (d) xR(x, x) ` xyR(x, y), (e) x[S(x) P (x)] ` x[P (x) S(x)], (f) x[P (x) Q(x)] ` xP (x) xQ(x), (g) xy x = y ` xy[(Kocka(x) Kocka(y)) x = y], (h) x[(P (x) Q(x)) M (x)], x[S(x) M (x)] ` x[S(x) P (x) Q(x)]. 78. [*] Struktura prvog reda M sve nelogi ke simbole tuma i jednako kao i c c svijet prikazan na donjoj slici. Na primjer, M (Kocka) = {o1}.

Kod to nih tvrdnji upiite Da a kod neto nih Ne! c c (a) M (IstiStupac) M (IstiRed), (b) M (=) M (IstiRed), (c) M (6=) M (=), (d) M (6=) M (=) = M (),

312

Poglavlje 27

Zadaci

(e) M (IstiRed) M (IstiStupac) = M (=), (f) M (IstiRed) = M (=), (g) M (=) = M () M (). 79. Koje svojstvo ne posjeduje logi ki sustav L ako vrijedi sljede a tvrdnja c c

T 2L S i T `L S ?

80. Dokaite zadanu tvrdnju! c Tvrdnja. Ako T |= S , onda T {S} ` . [Pomo . Dokaz je izravan (kondicionalni dokaz). Iskoristite jedan poznati teorem metateorije logike prvoga reda da biste dobili T ` S . Zatim pokaite da vrijedi: ako T ` S , onda T {S} ` .] 81. Donji dokaz nadopunite rije ima ili simbolima koji nedostaju na mjestima c gdje se nalazi oznaka [...n...]! c Dokaz. Neka se u koraku j javlja re enica [...1...] dobivena primjenom pravila Intro nad re enicom P (a) koja se javlja u nekom ranijem koraku i. c Neka su A1 , ..., An pretpostavke na snazi u koraku i. Pravila gradnje dokaza za Intro jam e da se pretpostavke za korak j nalaze c medu pretpostavkama [...2...]. Primjenimo [...3...] dokaz i dokaimo [...4...] korak: ako je svakom u koraku [...5...] koraka j slu aj da su c re enice posljedice prvog reda pretpostavki koje su na snazi u koraku u c kojem su te re enice izvedene, onda je i re enica izvedena u korak c c [...6...] posljedica prvog reda pretpostavki na snazi u tom koraku. Po induktivnoj hipotezi, P (a) jest [...7...] pretpostavki na snazi u koraku i. Moramo pokazati da je tada i xP (x) posljedica prvoga reda pretpostavki A1 , ..., An . Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna [...8...] u kojoj je svaka re enica A1 , ..., An istinita. Po [...9...] i c deniciji [...10...], P (a) je istinito u strukturi M . Prethodno moemo iskazati druk ije kao: [[a]]M [...11...]. Budu i da je a individualna c c g M konstanta, vrijedi [[a]]g = [...12...]. Po deniciji strukture prvog reda, M (a) M () i M () 6= . Zato, postoji neki predmet d = [...13...] takav da dodjeljivanje [...14...] g [a/d] zadovoljava ispravno sastavljenu formulu [...15...] u strukturi M . Koriste i deniciju zadovoljavanja u c strukturi, prethodno moemo iskazati druk ije kao [...16...]. Po deniciji c [...17...], dobivamo M |= xP (x). Budu i je M proizvoljna struktura, c zaklju ujemo da svaka struktura prvog reda koja vericira re enice c c A1 , ..., An , vericira takoder i re enicu xP (x). Zato je ona njihova c [...18...]. Dakle, pravilo Intro je [...19...].

27.1

Literatura za pripremu ispita

313

27.1
27.1.1

Literatura za pripremu ispita

Obavezna literatura

Barwise, Jon i Etchemendy, John (2000) Language, Proof and Logic. CSLI Publications. Center for the study of Language and Information Stanford University. Seven Bridges Press. New YorkLondon. Nagel, Ernest i Newman, James R. (2001) Gdelov dokaz. Zagreb: Kruzak Novija lozoja matematike. (1987) priredio Zvonimir iki . Beograd : c Nolit

27.1.2

Dopunska i izborna literatura

Boolos, George S. i Jeffrey, Richard C. (1989) Computability and Logic. Cambridge University Press. L.T.F. Gamut [J. van Benthem, J. Groenendijk, D. de Jongh, M. Stokof, H. Verkuyl] (1991) Logic, Language and Meaning. Volume II: Intensional Logic and Logical Grammar. The University of Chicago Press. Chicago-London. Gdel, Kurt. O formalno neodlu ivim stavcima Principia Mathematica i c srodnih sustava (u Nagel, Ernest i Newman, James R. (2001)) Jeffrey, Richard. Formal Logic: its Scope and Limits. (1989) McGraw-Hill Book Company Historija logike. (1970) uredio A. N. Prior. Zagreb: Naprijed Kova , Sre ko. Uvod u elementarnu logiku (skripta). (2002) Zagreb: Institut c c za lozoju (http://list.zg.hr/~skovac/page3.html) Kova , Sre ko. Nacrt modalne logike (skripta). (2004) Zagreb: Institut za c c lozoju (http://list.zg.hr/~skovac/Modalnahttp.pdf) Quine, Willard Van Orman. Methods of Logic. (1978) London: Routledge & Kegan Paul ari , Ljiljana. Kvantikacija u hrvatskome jeziku.(2002) Zagreb: Institut za c hrvtaski jezik i jezikoslovlje vob, Goran. Frege: pojmovno pismo. (1992) Zagreb: Naprijed Vukovi , Mladen. Matemati ka logika I. (2000) Zagreb: PMF Matemati ki c c c odjel Wittgenstein, Ludwig (1987) Tractatus Logico-Philosophicus. Sarajevo: V.Maslea