Voltaire

Naslov

Biblioteka IQ - Knjiga druga

Urednik Nikola Navrai prijevodu Duanke Amanovic priredila i dr. Natalija Topi Popovi

Izdava

izdavaa Nikola Navrai i korektura

Grafiki urednik Roman Priprema za tisak i

Tisak i uvez
Tiskara

Voltaire

Candide

Prema prijevodu (1947.) priredila i prilagodila dr. Natalija Topi Popovi

Zagreb, 2005.

Prvo poglavlje K A K O JE CAND1DE ODRASTAO U JEDNOM LIJEPOM I K A K O JE IZ NJEGA BIO ISTJERAN

ivio je u Vestfaliji, u zamku gospodina baruna mladi komu je priroda poklo nila narav. Na licu mu se zrcalila dua. U m i o je sasvim rasuivati o svemu, a bio je vrlo prostoduan. Zato su ga, mislim, i zvali Candide. Stare sluge u kui potajno su vjerovali da je on sin sestre gospodina baruna i jednog valjanog i estitog plemia iz susjedstva, za kojeg se ta gospoica nikako nije htjela udati zato to je mogao dokazati da je plemi samo u sedamdeset prvom koljenu, dok je ostatak nje gova rodoslovnog stabla propao pod zubom vremena. Gospodin je barun bio jedan od vlaste lina u Vestfaliji, jer je na zamku imao vrata i prozore. Njegova sveana dvorana bila je, tovie, ukraena jednom tapiserijom. Od svih pasa iz njegovih dvorita mogla se, kad zatreba, sastaviti hajka, a su jahali pred njima i b i l i mu psari.

~ - Izmiljeno Valdberghoff-trarbk-dikdorff. je sjeverozapadnu njemaku provinciju, "prljavi to izriito kae u i zemljom bez

17

njegov veliki ispovjednik. Svi su ga zvali gospoda rom, i smijali se kad je p r i a o ale. Gospoda barunica bila je deset funti i time pribavljala otprilike tristo pe vrlo veliku va

nost, a doekivala je goste u kui tako dostojanstveno da je zbog toga stjecala jo vee potovanje. Ki joj Cunegonde, od sedamnaest godina, bila je rumena, svjea, p u n a n a i zamamna. Sin inio se u svemu dostojnim svoga roditelja. Odgojitelj bio je kuni prorok godina i svoje prirode. Pangloss je predavao nigologiju moguih od svih barunica. "Dokazano je," govorio je on, "da nita ne m o e biti drukije nego to jest. najbolju svrhu. na budui da je sve stvo da su nosovi stvoreni
- sve, i

da nose naoale, i zato mi imamo Noge su nam o i g l e d n o dane da nose mi imamo hlae. Kamenje je stvoreno da bude klesano i da se od njega grade zamci; zato gospodar ima vrlo lijep zamak: najvei barun u pokrajini treba sjediti u najljepem stanu. I kako su svinje stvorene za jelo, jedemo svinje tinu preko cijele godine. Prema tome, oni koji su tvr dili da je sve dobro, rekli su glupost: trebalo je rei da je sve da bolje ne m o e Candide je sluao paljivo i vjerovao bezazleno, jer je smatrao da je Cunegonde izvanredno lijepa, iako nikad nije imao smjelosti da joj to i kae. On je d o a o do zakljuka da e, poslije sree to je netko kao barun od drugi stupanj sree biti gospoica Cunegonde. trei - vidjeti nju svakog dana i etvrti, sluati doktora Panglossa, najveeg filozofa u cijeloj toj pokrajini, pa, prema tome, i na cijeloj kugli zemaljskoj. Jednoga dana, kad se etala blizu zamka po umici koju su nazivali parkom, Cunegonde opazi u grmlju doktora Panglossa kako daje pouke iz fizike sobarici njene majke, vrlo d r a e s n o j i vrlo popustljivoj maloj brineti. K a k o je g o s p o i c a Cune gonde imala mnogo sklonosti za prirodne znanosti, promatrala je bez daha vie puta ponovljene pokuse kojima prisustvovala. Ona jasno zapazi doktorov dovoljan razlog, posljedice i uzroke, i vrati se sva u z b u e n a , sva duboko zamiljena, sva ispunjena e ljom da postane uena, pomiljajui kako bi ona

je Candide

sluao njegove pouke sa svom b e z a z l e n o u svojih

znao dokazivati da nema poslje gospodina baruna najljepi a g o s p o a najbolja od moguih

dica bez uzroka i da je, u ovom najboljem od svih

reno s o d r e e n o m svrhom, sve mora neminovno imati

- Rije koju je sastavio Voltaire od grkog

- jezik.
- glup). - Ironija na XVIII. sljedbenika filozofa protiv ijeg je opti mizma i idealistike filozofije cijeli Candide i uperen.

termine

18

19

mogla biti sasvim dovoljan razlog mladom Candideu, a on isto tako njoj. P r i povratku u zamak sretne Candidea i pocrvenje. 1 Candide pocrvenje. Ona mu uzdrhtalim glasom po eli dobar dan. a Candide p o e razgovarati s njom, ne znajui ni sam to govori. Sutradan poslije ruka, kad su ustajali od stola, n a o e se Cunegonde i Candide iza jednog paravana. Cunegonde ispusti svoj rupi, Candide ga podie. Ona ga bezazleno uze za ruku, m l a d i bezazleno poljubi ruku mlade gospoice, s n e o b i n o mnogo ivosti, osjeajnosti i ljupkosti. Usne im se sretoe, oi usplamtjee, koljena klecnue, ruke zalutae. Gospodin barun od Thunder-ten-tronckha p r o e tad pokraj paravana i, vidjevi ovaj uzrok i ovu posljedicu, otjera Candidea iz zamka s nekoliko dob rih udaraca nogom u stranjicu. Cunegonde se onesvi jesti. K a d d o e k sebi, g o s p o a barunica je odmah iamara. I svi ostadoe preneraeni u najljepem i najugodnijem od svih m o g u i h

oi k nebu, o k r e u i ih e s t o put najljepeg zamka, koji je skrivao u sebi najljepu od svih Legne spavati, bez veere, nasred polja, izmeu dvije brazde. Snijeg p a d a e u k r u p n i m pahuljicama. Sav u k o e n od zime, o d v u e se Candide sutradan do oblinjeg grada bez n o v i a u depu, polumrtav od gladi i umo ra. Zaustavi se t u n o na vratima neke k r m e . D v a ovjeka u plavom primijetie ga: ree jedan, "evo nekog mladia, vrlo lije po razvijenog i propisane visine." na ruak. zatim Candideu i p o z v a e ga vrlo uljudno

"Gospodo," odgovori im Candide s krasnom skromnou, " v i mi ukazujete veliku ast, ali ja ne mam i m e platiti svoj objed." gospodine," r e e jedan od one dvojice u pla vom, "osobe v a e g izgleda i v a e vrijednosti ne plaaju nikad n i t a . Z a r niste v i s o k i pet stopa i pet palaca?" j u i se. to je moja v i s i n a " , odgovori on klanja

Drugo poglavlje TO SE DOGODILO S KOD BUGARA

Prognan tako iz zemaljskog raja, dugo i a e C a n dide ne znajui ni sam kuda, plaui, p o d i u i

sjednite, gospodine. Ne samo to e m o platiti za vas, nego n e e m o nikako dopustiti da ovjek poput vas ostane bez novaca. Ljudi su zato tu, da jedan dru gomu p o m a u . " "Imate pravo," r e e Candide, "to mi je uvijek go vorio doktor Pangloss i ja zaista vidim da je sve na svijetu da bolje ne m o e b i t i . "

21

Z a m o l i e ga da primi nekoliko talira, on ih uze i htjede im izdati priznanicu; oni ju ne htjedoe nikako primiti, i svi posjedae za stol. " V i zacijelo nekog njeno volite?" " O h , da, njeno v o l i m g o s p o i c u Cunegonde." " N e mislimo to," ree jedan od te gospode, " m i vas pitamo ne volite li njeno bugarskog kralja "Ni ree on, ga nikad nisam ni vidio." sada tre " t o ! Pa to je najdivniji kralj na bamo piti u njegovo zdravlje." vrlo rado, gospodo." I stade piti. " T o je sad dovoljno," rekoe mu zatim, "sad ste postali potpora, Smjesta mu branitelj Bugara i njihov okove oko nogu i o d v e d o e ga junak. Vi ste stekli svoju sreu i osigurali sebi slavu." u puk. Tjerali su ga da se o k r e e nadesno i da izvlai i uvlai ipku, da niani, da puca, da udvaja korak, pa mu onda udarie trideset batina. Sutradan je izveo vjebe malo bolje i dobio samo dvadeset udaraca. Prekosutra mu u d a r i e samo deset, i drugovi gledahu na njega kao na neko u d o . C a n d i d e je b i o sav zapanjen i j o n i k a k o nije mogao sebi do kraja objasniti zato je postao

Pod Bugarima se misli na Pruse, a kralj "velikog uma" je Friedrich s kojim se Voltaire u to vrijeme ve bio su Francuzi, a rat se opisuje je Sedmogodinji rat (1756 za vrijeme je i napisan. Ljudi u plavom su pruski oficiri za novaenje, koji su nosili plave odore.

junak. Jednog lijepog proljetnog dana mu se izii malo u etnju poe uvjeren da je izuzetna povlastica i ljudske i v o t i n j s k e vrste t o upotrijebiti noge za Ne ni dvije milje kad pred njega i s k o i e neka druga etiri junaka visoka po e s t stopa, ga u h v a t i e , v e z a e i o d v e d o e u zatvor. U p i t a e ga, prema mu je d r a e : trideset est puta iiod cijeloga puka i l i odjedanput dobiti dvanaest o l o v n i h zrna u glavu. U z a l u d je navodio da je ljudska volja slobodna i da on ne e l i ni jedno ni drugo; morao je izabrati. On o d l u i , na osnovu dara B o j e g a koji se zove slobodna volja, biti t r i deset est puta i i b a n . dva prolaza. Puk je bio sastavljen od dvije t i s u e ljudi, t o je za njega z n a i l o etiri t i s u e udaraca koji od zatiljka do s t r a n j i c e o t k r i e sve i v c e i m i i e . K a d je trebao p r o i po t r e i put, C a n d i d e , ve i z z a m o l i da budu tako dobri i m i l o s t i v i pa da mu razmrskaju glavu. Tu mu milost u d i j e l i e . V e z a e mu oi, n a t j e r a e ga da klekne. U t o bugarski kralj, raspita se za k r i v i c u pa kako je taj kralj bio v e l i k i u m , razabra iz svega to dozna od C a n d i d e a da je to neki m l a d i z i a r k o j i nema ni najmanje razumijevanja za stva ri ovoga svijeta, te mu podari svoj oprost s t o l i k o blagosti i m i l o s t i da e one b i t i hvaljene u s v i m novinama i u s v i m valjani lije nik izlijei za tri tjedna C a n d i d e a m e l e m i m a koje

22

23

j e propisao kraljem A b a r a .

V e bjee dobio malo k o e

mogao je hodati, kad kralj Bugara zametnu boj s

Tree poglavlje K A K O SE CANDIDE IZBAVIO OD I TO SE DOGODILO S NJIM

Nita nije bilo tako lijepo, tako sjajno, tako okretno i tako dobro kao te dvije vojske. Trube, svirale, oboe, bubnjevi, topovi, sve je to inilo takvu harmoniju kakva se ni u paklu nikad nije ula. Najprije topovi sravnie sa zemljom oko est tisua ljudi, s jedne i druge strane. Zatim puke zbrisae s najboljeg od svih svjetova otprilike devet do deset tisua hulja koje su mu kuile povrinu. Bajunet bjee isto tako dovoljan razlog smrti nekoliko tisua ljudi. Sve je to moglo iznositi oko trideset tisua dua. Candide, koji je drhtao kao pravi filozof, sakri se bolje umio za vrijeme ove viteke klaonice. Napokon, dok su oba kralja, svaki u svom logoru, na da se pjeva Te on odlui otii i na dru gome mjestu razmiljati o uzrocima i posljedicama.
Dioskorid. - Grki vojni lijenik, znanstvenik i botaniar iz I. stoljea, prozvan po rimskoj porodici koja adoptira la, iji su lijekovi bili u upotrebi sve do stoljea. Autor djela ljekovitim tvarima.

Prijee tako preko mnogih mrtvih i umiruih, i dospije najprije u jedno oblinje selo. Ono je lealo u pepelu. To je bilo neko abarsko selo koje su Bugari spalili, prema propisima javnoga prava. Na jednom su mjestu izreetani starci gledali svoje zaklane ene kako umiru drei djecu na svojim dojkama; na drugom su djevojke rasporena trbuha izdisale, poto su zadovoljile prirodne potrebe nekolicine junaka. Druge, poluizgorpreklinjale su glasno da ih netko Pored odsjeenih ruku i nogu po zemlji je bio razasut mozak. Candide pobjee to je b r e mogao u drugo selo; ono je pripadalo Bugarima, i abarski junaci bjehu uinili s njim to isto. Neprestano gazei preko udova koji su se trzali u hropcu, i l i kroz ruevine, Candide dospije k o n a n o izvan ratnog poprita, nosei neto malo hrane u torbi i ne zaboravljajui nikako gicu Cunegonde. Nestade mu hrane kad se nae u ali, kako je sluao da su u toj zemlji svi bogati i da su tamo ljudi krani, ni n a a s ne posumnja da e s njime isto tako lijepo postupati kao i u zamku gospodina baruna prije nego je odande bio istjeran zbog lijepih oiju g o s p o i c e Cunegonde. On zamoli milostinju od nekoliko dostojanstvenih linosti koje mu sve o d g o v o r i e da e ga, ako produi s tim zanatom, poslati u neki zatvor za preodgoj, da naui kako se valja ponaati. Zatim se obrati jednom ovjeku koji je dotle govorio pun sat bez prestanka, o milosru, na nekom veli kom skupu. ga otro, taj ga govornik upita:

24

25

"Jeste li vi za pravednu stvar? to je uzrok vaeg dolaska ovamo?" " N e m a posljedica bez odgovori smjerno Candide, "sve je neizbjeno vezano jedno s drugim i najbolje M o r a l o se desiti da me otjeraju od da dobijem batine, da moram prositi komad kruha dok ga ne sam zara ivati. Sve to nije moglo biti drukije." "Prijatelju," ree mu govornik, "vjerujete li vi papa antikrist?" " T o nisam jo nikad uo, ali bio on to ili ne bio, ja nemam "I ne zasluuje da ga j e d e ! " viknu ovaj. "Dalje, hu ljo, dalje, i da mi nisi vie priao dok si iv!" Govornikova e n a glavu kroz prozor, pa ugledavi ovjeka koji j o sumnja papa antikrist, izrui mu na glavu punu... B l a g i Boe, do kakvih krajnosti m o e ii p o b o n a revnost kod e n a ! Nekakav ovjek koji nije bio neka dobrii na anabaptist, po imenu vidje taj i sraman postupak prema jednom od svojih blinjih, biu s dvije noge, bez perja, a koji ima Povede ga sa sobom kui, oisti ga, dade mu kruha i piva,

pokloni mu dvije forinte i naumi ga, tovie, nauiti da radi u njegovim tvornicama perzijskih tkanina koje izrauju u pred i Candide umalo pade na koljena

"Istinu mi je rekao doktor Pangloss da je sve na svijetu najbolje to m o e biti, jer je mene daleko vie potresla supruge." Sutradan, za vrijeme etnje, srete on nekog nevolj nika sveg osutog gnojnim pritevima, ugasla pogleda, nagrizena vrha nosa, iskrivljenih usta i pocrnjelih zuba; govorio je promuklo, m u i o ga je estok kaalj i ispljunuo bi po jedan zub svaki put kad bi zakaljao. vaa beskrajna plemenitost nego okrutnost onog gospodina u crnom ogrtau i njegove g o s p o e

etvrto poglavlje K A K O SE CANDIDE SUSREO SA SVOJIM NEKADANJIM UITELJEM DOKTOROM PANGLOSSOM, I TO JE IZ TOGA PROIZILO
vie u z b u e n saaljenjem nego u a s o m , C a n dide prui tom s t r a n o m prosjaku one dvije forinte to ih je dobio od estitog anabaptista Jacquesa. O v a se sablast zagleda u njega, zaplaka i objesi mu se oko Candide ustuknu prestravljen. 27

Anabaptisti su sekta koja je traila krtenje u godinama. Voltaire pokazuje kao suprotnost protestantskom koji je govorio o puni sat. Bie s dvije noge, bez perja, a koje ima duu - Tako Platon definira ovjeka.

26

" T e k o meni," ree ovaj nesretnik onomu drugomu, "zar ne poznaje vie svoga dragog Panglossa?" " t o ujem? Vi ste to, dragi uitelju? Zar vi u tako u a s n o m stanju? K a k v a li vam se to nesrea dogodila? Zato niste vie u najljepem od svih to je bilo s Cunegonde, tim biserom meu djevojkama, uzornim djelom prirode?" "Sav sam iznemogao", ree Pangloss. Candide ga odmah odvede u staju, gdje mu dade malo kruha da zaloi, a kad Pangloss povrati snagu, on opet upita: "A s Cunegonde?" " U m r l a je", odgovori Pangloss. Candide se na to onesvijesti. Prijatelj ga povrati s malo loeg octa koji se n a a o u staji, i Candide opet otvori oi. "Cunegonde mrtva! A h , ti najbolji svijete, gdje si? A od ega je mogla umrijeti? D a nije zato vidjela kako su me otjerali nogom u stranjicu iz lijepog zamka njenog oca?" " N i j e " , odgovori Pangloss. " N j u su rasporili bugar ski vojnici, poto su je najprije do mile volje silovali. Gospodinu barunu su razmrskali glavu kad ju je htio braniti; g o s p o a barunica je izrezana na komade; moj jadni u e n i k p r o a o je kao i njegova sestra. A to se tie zamka, nije ostao ni kamen na kamenu, nijedna itnica, nijedna ovca, nijedna patka, nijedno drvo! A l i smo poslije b i l i dostojno osveeni, jer su Abari isto to uinili u jednoj susjednoj koja je pripadala nekom bugarskom vlastelinu."
28

Na tu priu Candide se opet onesvijesti. A l i kad je ponovo doao k sebi i rekao sve to je trebalo rei, on se raspita o uzroku i posljedici, kao i o dovoljnom raz logu koji je doveo Panglossa do ovako jadnog stanja. " A v a j , " ree on, "dovela me ljubav. Ljubav, ta tjeiteljica roda ljudskoga, ta hraniteljica svemira; d u a svih osjetljivih bia, njena ljubav." " O h , tako je,"odgovori Candide, "poznavao sam ja tu ljubav, tu vladaricu srdaca, tu duu nae due. Ona mi je donijela samo jedan poljubac i dvadeset udaraca nogom u stranjicu. K a k o je kod vas taj lijepi uzrok mogao proizvesti tako odvratnu posljedicu?" Pangloss ovako odgovori: dragi Candide! Vi ste poznavali Paquette, onu lijepu pratilju nae u z v i e n e barunice. Ja sam u njezi nu zagrljaju spoznao rajske slasti koje su mi donijele ove paklene muke, to me, kako vidite, prodiru sada. Ona je bila zaraena, m o d a je od toga ve i umrla. Taj poklon dao je Paquette neki vrlo ueni franjevac, koji ga je potraio na samom izvoru, jer ga je njemu dala neka stara grofica, koja ga je dobila od nekog konjikog kapetana, koji je na njemu imao zahvaliti nekoj markizi, koja zaradila s nekim koji ga je stekao od nekog isusovca, koji ga je, kao iskuenik, naslijedio neposredno od jednog suputnika K r i s tofora Kolumba. to se mene tie, ja ga neu nikomu dati, budui da sam na umoru." Panglosse," Candide, " u d n o je to neko rodoslovlje. Da mu nije sam avo r o d o n a e l n i k ? "
29

" O , to ne," odgovori ovaj veliki ovjek, "to je bilo neto neminovno u od svih svjetova, jedan neizbjean njegov sastojak. Jer da Kolumbo na jednom a m e r i k o m otoku stekao tu bolest truje sam izvor raanja, koja esto i sprjeava raanje i je oigledna suprotnost velike prirodne svrhe, mi ne bismo sada imali ni okoladu ni Treba jo uzeti u obzir da je do danas ovdje, na n a e m kontinentu, ta bolest neto samo nama svojstveno, kao i vjerske pre pirke. Turci, Perzijanci, Indijci, Kinezi, Japan ci jo ne znaju za nju, ali postoji dovoljan razlog i oni upoznaju poslije nekoliko vjekova. Zasad je ona udesno napredovala meu nama, a naroito po onim velikim vojskama sastavljenim od estitih i lijepo odgo jenih najamnika koji odluuju o sudbini drava. M o e se slobodno rei da, kad se trideset tisua ljudi bori u bojnom poretku s trupama iste jaine, ima otprilike po dvadeset tisua zaraenih sa svake strane." "Divljenja dostojna stvar!" ree Candide. " A l i vi se trebate lijeiti." "A kako to mogu?" odgovori Pangloss. " N e m a m ni prebijene pare, a nigdje na cijelom ovom i r o k o m svijetu nikomu n e e ni pustiti krv ni dati ako ne plati i l i ako netko drugi ne plati za njega." Na ove posljednje rijei Candide se odlui. Ode i baci se pred noge svomu milosrdnom Jacquesu i tako mu dirljivo opisa stanje u koje je za pao njegov prijatelj da ovaj d o b r o u d n i ovjek bez premiljanja uze u svoju kuu doktora Panglossa. Dao 30

ga

lijeiti o svom troku. U tom lijeenju Pangloss

izgubi samo jedno oko i jedno uho. On je imao lijep rukopis, a znao je savreno aritmetiku. Anabaptist Jacques uze ga za knjigovou. Poslije kako je morao putovati u Lisabon t r g o v a k i m poslom, povede sa sobom na brod i svoja dva filozofa. Pan gloss mu je objanjavao kako je na svijetu sve da bolje ne m o e biti. Jacques nije bio tog miljenja. " M o r a da su ljudi pomalo iskvarili prirodu," govo rio je on, "jer nisu r o e n i kao vuci, a postali su vuci. B o g im dao ni topove od dvadeset etiri funte, ni bajunete, a oni su sebi nainili topove i bajunete da se uzajamno tamane. M o g u uraunati i bankrote i pravo sue koje stavlja ruku na imovinu bankrotera da je otme vjerovnicima." "Sve je to neophodno", odgovori oravi doktor, "i nesree pojedinaca ine o p e dobro; otuda, to je vie pojedinanih nesrea, utoliko sve bolje." D o k je tako razlagao, zrak se zamrai, vjetrovi z a p u h a e sa sve etiri strane i na brod se srui najstranije nevri jeme, nadomak luke.

31

Peto poglavlje POTRES, I TO SE ZBILO S DOKTOROM PANGLOSSOM, CANDIDEOM

luka stvorena naroito zato da se taj anabaptist u njoj utopi. Dok on to dokazivao a priori, brod se razbi i svi potonu osim Panglossa, Candidea i onog ubojice mornara zbog koga se bjee utopio plemeniti anabap tist. Ta hulja ispliva sretno do obale, na koju Candidea i Panglossa iznese neka daska. K a d malo d o o e k sebi, uputie se u Lisabon. Ostalo im je bilo neto novaca, pa su se nadali da e s p o m o u njega spasiti od gladi, poto su oluji. Tek to stupie u grad, oplakujui smrt svog dobro tvora, kad osjetie kako im zemlja drhti pod nogama. M o r e se podie i uzavre u luci, lomei ukotvljene brodove. V i h o r i plamena i pepela ulice i trgove, k u e se p o e e ruiti, krovovi padahu na teme lje, a temelji se raspadoe. Trideset tisua oba spola i svih dobi ostade smrvljeno pod ruevina ma. Zvidei i hulei, mornar uzviknu: "Ovdje e se dati neto " K a k a v m o e biti dovoljan razlog ovoj pojavi?" pitao se Pangloss. " O v o je propast svijeta", odgovori Candide. Ne gubei vrijeme, mornar se zaleti usred ruevina, idui u susret smrti, da bi se negdje doepao novaca. Nae neto, ugrabi i opije se, pa poto se naspava i otri jezni, kupi naklonost prve dareljive djevojke na koju

Polovina putnika, iznemogla i skoro na izdisaju od one neshvatljive strave koju ljuljanje broda unosi u sve ivce i sve sokove tijela, potresane as ovamo as ona mo, nije imala ni dovoljno da se uzrujava opas nou. Druga polovina je glasno vikala i itala molitve. Jedra se katarke polomie, brod provali. Radio je tko je mogao, nitko se nije ni s k i m dogovarao, nitko nije zapovijedao. je pomagao malo oko upravljanja brodom. Nalazio se na zadnjem mostu i neki pobjenjeli mornar udari ga nemilosrdno i obori na pod lae; ali od udarca koji mu zadade i sam se toliko estoko zatrese da poletje naglavake izvan broda. Ostade visei, za jedan komad slomljene katarke. Dobri Jacques mu pritra u pomo, mu da se opet popne, i od silnog napora koji pritom uini, pade u more pred o i m a tog mornara, koji ga pusti da potone, a ne htjede ga ni udostojali pogleda. Candide prie, vidje svog dobrotvora kako se za trenu tak opet pojavi na povrini, da ga zatim voda proguta zauvijek. On htjede skoiti za njim u more, ali ga filo zof Pangloss zadra, dokazujui mu da je lisabonska 32

Lisabonski potres 1. studenog 1755. prouzrokovao je zaista veliku katastrofu, i bio argument protiv optimizma. On tema njegova spjeva Poeme sur de

33

naie meu ruevinama unitenih kua, meu umirui ma i mrtvima. Pangloss ga uto poe vui za rukav: " T o nije lijepo, prijatelju. Vi grijeite protiv sve opeg razuma. L o e ste izabrali trenutak za "Tristo mu vragova," odgovori ovaj, "ja sam mor nar i rodom sam iz Batavije; etiri puta sam morao gaziti preko raspela na etiri putovanja u Ba si naao kome e priati o tom svom s v e o p e m ra N e k o l i k o komada kamenja rani Candidea. L e a o je ispruen na u l i c i , pokriven krem. On ree Panglossu: "Jao, nai mi malo vina i ulja, ja umirem." "Ovaj potres nije nita novo", odgovori Pangloss. " G r a d L i m a u A m e r i c i pretrpio je prole godine isto takve potrese. do " T o je sasvim vjerojatno," odgovori Candide, " a l i za ime Boje, malo vina i ulja."
Nakon 1638. otkrivena zavjera portugalskih isusovaca, u zabranjen ulaz svim strancima, osim Nizozemaca, su se zakleli da krani. Japanci su prisiljavali da gaze preko raspela koja su stavljali na palubu njihovih brodova. Po nekima su morali raditi samo Japanci, sluge Nizozemaca, ili robovi. Mornar je rodom iz Batavije. dananje na Javi, dakle bio rob. Francuski prirodoslovac Georges Louis Leclerc, de u svom djelu de tene iznio je hipotezu da potrese mogu prouzroiti mase sumpornih koji ispod povrine razvijaju plinove.

" K a k o vjerojatno?" odgovori filozof. "Ja tvrdim da je stvar potpuno dokazana." Candide izgubi svijest i Pangloss mu donese malo vode s jedne oblinje e s m e . Sutradan, poto su nali malo namirnica se kroz ruevine, povratie donekle snagu. Zatim su, kao i ostali, pomagali stanovnitvu koje je izbjeglo smrt. N e k o l i k o graana kojima su pomogli dade im do bar ruak, koliko se to moglo u takvu uasu. Istina, ruak je bio tuan i svi su za stolom natapali kruh suzama, ali ih Pangloss utjei, uvjeravajui ih da nita nije moglo biti drukije. "Jer", ree on, "sve je ovo najbolje to moe biti. Jer ako je jedan vulkan u Lisabonu, on nije mogao biti na nekom drugom mjestu; jer je n e m o g u e da neto ne bude tamo gdje jest, jer je sve dobro." N e k i mali crni ovjek, oficir inkvizicije, koji je bio pokraj njega, uze uljudno rije i upita: " K a k o se vidi, gospodin ne vjeruje u grijeh pra otaca. Jer ako je sve najbolje to m o e biti, onda nema ni grijeha ni kazne." m o l i m Vau Preuzvienost", odgo vori Pangloss j o "da oprosti, jer su ovje kov pad i prokletstvo uli neminovno u najbolji od svih m o g u i h svjetova." "Gospodin, dakle, volje?" upita oficir. ne vjeruje da ima slobodne

Isti uzroci,

iste posljedice. Zacijelo

postoji pod zemljom nekakva sumporna traka od L i m e

" N e k a oprosti V a a P r e u z v i e n o s t , " r e e Pan gloss, "sloboda m o e postojati i pored apsolutne 35

34

neminovnosti, jer bilo neminovno da mi budemo slobodni, jer je najzad opredijeljena volja..." Pangloss je bio u pola reenice kad oficir dade gla vom znak svom pratiocu koji ga je sluio vinom iz Porta ili Oporta.

je prizor spaljivanja nekoliko ljudi na tihoj vatri uz veliku sveanost pouzdano sredstvo da se pre stane tresti. Prema tome, u h v a t i e jednog Biskajca za koga je bilo dokazano da se o e n i o svojom kumom, i dva Portugalca koji su, j e d u i pile, i z v a d i l i njega salo. Poslije ruka d o o e svezati doktora Panglossa i njegova a k a Candidea, prvoga zato to je govorio, a drugoga zato to ga je sluao, a izgledao kao da odo brava. Obojicu svakog ponaosob, u krajnje svjee odaje u kojima sunce nikad nikomu nije dosa ivalo. Poslije osam dana odjenue ih obojicu u san benito i im glave mitrama od papira. Candideova mitra i sanbenito b i l i su iarani izvrnuplamenovima i koji nisu imali ni re pove ni k a n d e , a l i Panglossovi avoli su imali i k a n d e i repove, a plamenovi su b i l i uspravni. Tako odjeveni, ili su u procesiji i sasluali vrlo uzbudljivu propovijed, a poslije nje lijepo pjevanje u D o k su pjevali, Candidea su u taktu ibali po stra njici. Biskajca i onu dvojicu koja nisu htjela jesti salo spalie, a Panglossa objesie, iako to inae nije obi aj. Istog dana zemlja se ponovo zatrese uz u a s n u lomljavu. Candide, uasnut, zapanjen, preneraen, sav krvav, drui cijelim tijelom, mislio je u sebi:
Lijepo pjevanje u iz Engleske, koji se dugo odrao. pjevanja donesen

esto K A K O JE PRIREEN LIJEP DA SE SPRIJEE POTRESI, I K A K O SU IIBALI PO STRANJICI

Poslije potresa koji je razorio tri Lisabona, d o m a i mudraci nisu nali uspjenije sredstvo da se sprijei potpuno unitenje nego da prirede narodu lijep Sveuilite u C o i m b r i odluilo je da
Auto-da-fe, panjolski "djelo vjere", je izvrenje smrtne pre sude po osudi inkvizicije. Mono oruje protiv neprijatelja isusovaca i teror crkve. Kazna je bila lomaa. nici su hodali bosi u sveanoj procesiji, nosili zapaljene zublje, kape od papira ("mitre"), ut odijelu redovnika sv. Benedikta, sanbenito, na kojem je Pangloss, kao onaj koji je govorio heretiki, imao uspravne slike avola i plamena, a Candide okrenute, jer je samo sluao i, kao, odobravao. Oni koji su vadili salo iz pileta, bili su pod sumnjom da se, kao mnogi pokrteni idovi, i dalje pridravaju idovskog rituala. auto-da-fe bio je zaista prireen protiv potresa od 20. lipnja a iste godine bio je i drugi potres.

36

37

" A k o je ovo najbolji od m o g u i h svjetova, kakvi li su tek oni drugi? J o bi se moglo podnijeti da su me samo ibali: to su mi priredili i Bugari. A l i , o dragi Panglosse, najvei medu filozofima, zato sam morao gledati kako vas vjeaju, a da ne znam zato? O h , dragi anabaptistu, najbolji ljudski stvore, zato se utopiste u luci? O h , g o s p o i c e Cunegonde, biseru meu djevojkama, zato vam rasporie trbuh?" On se vraao, jedva se drei na nogama, ispropoodrijeen grijeha i blagoslovljen, kad mu prie neka starica i ree: "Sine moj, ohrabrite se, poite za mnom."

Candide, neprestano z a u e n onim to je vidio, to je propatio, a j o ponajvie m i l o s r e m stariinim, htjede joj poljubiti ruku. " N e trebate meni ljubiti ruku", ree mu starica. " J a u se vratiti sutra. Trljajte se jedite i spavajte." Unato t o l i k i m n e s r e a m a . Candide je jeo spavao. Sutradan mu starica donese doruak, pregleda mu lea, sama ih istrlja drugom nekom mau. Poslije mu donese ruak. Vrati se u sumrak i donese mu veeru. Idueg dana ponovi sve to redom. " T k o ste vi?" pitao bi je uvijek Candide. " T k o vas je n a u i o tolikoj dobroti? K a k o da vam zahvalim?" Starica nije nikad nita odgovarala. Predveer se opet vrati i donese nita za veeru.

Sedmo poglavlje K A K O JE JEDNA STARICA PREUZELA BRIGU O I K A K O JE ON OPET NAAO O N U KOJU VOLI
Candide ne povrati hrabrost, ali p o e za staricom u neku straaru. Ona mu prui lonac ljekovite masti da se i ostavi mu jela i pia. Pokaza mu malu, prilino istu postelju. Pokraj postelje bilo je cijelo odijelo. "Jedite, pijte, spavajte", ree mu, "i neka vas Gospa Atoka, preasni sveti Antun Padovanski i preasni sveti Jakov Kompostelski uzmu pod svoju zatitu. Ja u se sutra opet vratiti." 38

" P o i t e za mnom, i ne govorite ni rijei." U z m e ga pod ruku, prijee s njim preko polja otprilike etvrt milje; d o o e pred neku usamljenu kuu, opkoljenu gradinama i rovovima punim vode. Starica zakuca na jedna mala vrata. Netko otvori. Ona povede Candidea nekim tajnim stubama u jednu po zlaenu sobicu, posjedne ga na kanape od zlatne tka nine, zatvori opet vrata i ode. Candide je mislio da sanja, i cijeli mu se ivot uka za pred oima poput zlokobna sna, a ovaj trenutak poput ugodne sanje. Starica se uskoro opet pojavi. S mukom je pridra vala jednu uzdrhtalu enu velianstvena stasa, blistavu od dragog kamenja i pokrivenu koprenom. "Skinite ovu koprenu", ree starica Candideu.

39

M l a d i ovjek pristupi i bojaljivo p o d i e koprenu. Kakav divan trenutak! K a k v o Uini mu se kao da vidi pred sobom I zaista, nju je vidio: to je stvarno bila ona. Izdade ga snaga, ne mo gae ni rijei progovoriti i pade do njenih nogu. Cunegonde pade na kanape. Starica prosu na njih kiu mirisave vodice, oni d o o e k sebi. p o e e razgovarati. Isprva su to bile samo isprekidane rijei, unakrsna pitanja i odgovori, uzdasi, suze, u z v i c i . Starica ih opomenu da budu tii i ostavi ih same. l i m o g u e ? V i ste to!" Candide. ste ivi! N a l a z i m vas u Portugalu! N i s u vas, dakle, silovali? N i s u vam ni rasporili trbuh, kako me je uvje ravao filozof Pangloss?" " O h , jesu," odgovori lijepa Cunegonde, " a l i se od ta dva nezgodna sluaja ne umire uvijek." "A jesu li vam otac i majka ubijeni?" "Doista je tako, naalost", odgovori ona plaui. " A va brat?" "I moj brat je ubijen." "A zato ste se nali u Portugalu? I kako ste doznali da sam ja ovdje? I kakvim ste me to u d n i m sluajem dovesti u ovu k u u ? " " R e i u vam sve to," odgovori lijepa ena, " a l i prije toga vi meni morate kazati to se s vama dogodi lo poslije onog e d n o g poljupca koji mi i udaraca nogom koje dobiste." Candide se povinova s dubokim potovanjem. I premda je bio smeten, premda mu je glas bio slab i 40

drhtav, premda su ga j o pomalo boljela lea, ispria joj na najbezazleniji nain sve to je pretrpio otkad su se rastali. Cunegonde je podizala oi k nebu; ona oplaka smrt dobrog anabaptista i Panglossa. Poslije toga poe ovako priati Candideu, koji ne proputae ni rijei i koji je gutae oima.

Osmo poglavlje POVIJEST

" L e a l a sam u postelji i vrsto spavala, kad se nebu da u na lijepi Thunder-ten-tronckh posije Bugare. O n i mi ubie oca i brata, isjekoe maj ku na komade. N e k a ljudina Bugarin, visok est stopa, vidje da sam na taj prizor pala u nesvijest i p o e me silovati. To me povrati, ja se osvijestih, stadoh vikati, otimati se, gristi, noktima i htjedoh iskopati oi tom grdnom Bugarinu, jer nisam znala da je sve to se odigrava u zamku mog oca posve uobiajena stvar. Taj me divljak udari n o e m u lijevi bok i od tog j o i sada nosim " A h , nadam se da u ga zacijelo vidjeti", ree be zazleni Candide, "Vidjet ete ga,"odgovori Cunegonde, " a l i nasta vimo." "Nastavite", ree Candide.

41

Ona ovako opet zapoe svoju povijest: "Jedan bugarski satnik u e , vidje me svu krvavu, ali vojnik se ne htjede ni pomaknuti. Satnik se razjari to mu taj divljak ukazuje tako malo potovanja i ubije ga na mome tijelu. Naredi zatim da me previju i odvede me kao ratnu zarobljenicu u logor. Ja sam mu prala ono malo rublja to ga je imao i kuhala jelo. Uinila sam mu se vrlo lijepom, to moram priznati, a ni ja ne o d r i e m da je on bio vrlo lijepa stasa i da mu je koa bila bijela i glatka. Inae, bez duha i bez filo zofije: vidjelo se zaista da ga nije p o u a v a o doktor Pangloss. Poslije tri mjeseca izgubi on sav svoj novac, i kako sam mu ve bila dodijala, proda me nekom idovu po imenu don Issachar, koji je trgovao po i Portugalu i strasno volio ene. Taj se i dov pomami za mnom, ali nije mogao pobijediti. Njemu sam se bolje oduprla nego onom bugarskom vojniku: estita e n a m o e biti jedanput silovana, ali to njenu vrlinu samo j o vie uvrsti. Tada me taj idov, da bi me pripitomio, dovede u ovu poljsku kuicu u kojoj smo sada. Dotle sam vje rovala da na svijetu ne postoji nita ljepe od zamka Thunder-ten-tronckha uvidjela sam da se varam. Jednoga me dana V e l i k i inkvizitor opazi pri slubi Bojoj, dugo me je kradom gledao te mi porui da bi htio sa mnom neto povjerljivo razgovarati. O d v e d o e me u njegov dvorac. Ja mu ispriah kakvog sam pod rijetla, a on mi razloi koliko je nedostojno moga visokog roda da pripadam jednom Izraelianinu. U 42

njegovo ime predloie don Issacharu da me ustupi Njegovoj Preuzvienosti. D o n Issachar, koji je bio dvorski bankar i uivao velik ne htjede o tome niti uti. Inkvizitor mu zaprijeti l o m a o m . Napokon se moj i d o v uplai i sklopi ugovor po e m o ja i moja kua pripadati obojici, tako da idovljevi budu ponedjeljak, srijeda i dan subotnji, a da inkvizitor dobije ostale dane u tjednu. V e je est mjeseci kako taj ugovor postoji. To nije proteklo bez svae, jer je esto ostajalo n e o d l u e n o da no i z m e u subote i nedjelje pripada Starom i l i N o v o m zavjetu. Sa svoje strane, ja sam se dosad odupirala i jednomu i drugo mu, i zbog toga su me, vjerujem, uvijek i voljeli. Napokon, da otkloni veliku napast potresa i zastrai don Issachara, Njegova P r e u z v i e n o s t n a e za shodno da priredi sveano spaljivanje. M e n i ukaza ast da me na njega pozove. D o b i h vrlo lijepo mjesto, a g o s p o e su bile p o s l u e n e okrepom i z m e u slube Boje i pogubljenja. Istinu govorei, mene u a s uhvati kad vidjeh kako spaljuju ona dva i d o v a i onog estitog Biskajca koji je uzeo kumu za enu, ali kako se tek iznenadili, uzbudih i zaprepastih kad spazih pod sanbenitom i mitrom neku priliku koja je sliila na Pan glossa. Protrljah oi, pogledah paljivo i vidjeh kako ga vjeaju. Ja se onesvijestih. Tek to p o e h dolaziti k sebi, kad vidjeh kako vas skidaju potpuno gola. To je za mene bio vrhunac uasa, zaprepatenja, boli, oaja. M o r a m vam, savjesti radi, rei vaa put jo bjelja i rumenija nego u onoga bugarskog satnika. Taj prizor
43

j o udvostrui osjeaje koji su me muili i razdirali. Vrisnuh glasno; htjedoh im ali me glas izda, a moji bi krici, uostalom, bili uzaludni. K a d vas dobro iibae, pomislih: se to moglo dogoditi da se moj mili Candide i mudri Pangloss nau u Lisabonu, prvi da bi dobio sto udaraca biem, a drugi da bi bio objeen po naredbi preasnog gospodina inkvizitora, koji je u mene zaljub ljen? Pangloss me je, dakle, zaista bezduno varao kad mi je govorio da sve na svijetu ide da bolje biti ne D o k sam bila tako uzbuena, zaprepatena, as izvan sebe, as gotovo umirui od slabosti, glava mi se ispuni sjeanjem na pokolj moga oca, moje majke, moga brata, na bezonost onoga gadnog bugarskog vojnika, na ubod noem koji mi zada, na moje robovanje, na moj kuhar ski zanat, na mog bugarskog satnika, na onog gadnog don Issachara, na odvratnog inkvizitora, na vjeanje doktora Panglossa, na ono sveano pjevano u basu dok su vas ibali, a, naroito, na poljubac koji sam vam dala iza paravana onoga dana kad vas posljednji put vidjeh. Hvalila sam Bogu to vas je vratio meni poslije toliko iskuenja. Naredih svojoj starici da se pobrine za vas i da vas dovede im to bude mogla. Ona je vrlo dobro izvrila moj nalog. Doivjela sam neiskazano zadovoljstvo da vas opet vidim, da vas ujem, da razgovaram s vama. Vas zacijelo glad ve mui, a i ja bih vrlo rado jela. Veerajmo najprije."
Miserere - pogrebna molitva kod katolika.
44

I oboje sad sjedoe za stol. Poslije veere odoe opet na onaj kanape o kome je ve bilo govora. kue, pojavi. Toga je dana bio su na njemu kad se signor don Issachar, jedan od d o m a i n a Doao je uivati u svom pravu i obrazlagati svoju njenu ljubav.

Deveto poglavlje TO SE DOGODILO S V E L I K I M INKVIZITOROM I J E D N I M IDOVOM

Taj je Issachar b i o Hebrej koji je ikad vien u Izraelu, j o od babilonskog ropstva. " t o ? " dreknu on. " T i , kuko galilejska! Nije dosta gospodin inkvizitor? Treba i taj prosjak dijeliti sa mnom?" S tim rijeima i z v u e neki dugi no to nosio sa sobom i, uvjeren da mu protivnik ne m o e imati pri sebi oruja, poleti na Candidea. A l i je na dobri Vestfalac bio dobio od starice jedan lijep m a . zajedno s cijelim odijelom. On ga izvue, iako je bio vrlo blage udi, i tresne vam na pod Izraelianina, pred noge lijepe Cunegonde, da se vie ne digne. "Sveta B o g o r o d i c e ! " nama? ovjek ubijen u mojoj ja, propali smo!" ona. e sad biti s A k o naie polici

45

" D a nisu objesili Panglossa," ree Candide, "sad bi nam mogao dati dobar savjet u ovoj stranoj neprilici, jer je to veliki filozof bio. Budui da njega nema. pitajmo staricu." Ona je bila vrlo mudra i upravo stade izlagati svoje miljenje kad se otvorie druga mala vrata. je jedan sat poslije p o n o i : poinjala je nedjelja. Taj je dan pripadao p r e a s n o m inkvizitoru. On ude i spazi naeg Candidea s m a e m u ruci, nekog mrt vaca ispruenog po podu, izbezumljenu Cunegonde i staricu kako daje savjete. Eto to se u tom trenutku odigra u dui Candideoi kako je on " A k o ovaj sveti ovjek u p o m o , dat e me bez pogovora spaliti, a to bi mogao uiniti i s Cunegonde. On je naredio da me nemilosrdno iibaju; on je moj suparnik. V e sam p o e o ubijati, sad nema vie kolebanja." To je rasuivanje bilo jasno i brzo; ne dajui inkvi zitoru vremena da d o e k sebi od probo de ga s kraja na kraj i baci pored Zidova. " O v o je sad j o ljepe!" uzviknu Cunegonde. " N a ma vie nema spasa! Nas e izopiti iz Crkve. Kucnuo nam je posljednji a s ! K a k o ste mogli vi, po prirodi tako blag ovjek, za dvije minute ubiti jednog Z i d o v a i jednog crkvenog poglavara?" "Lijepa g o s p o i c e , " odgovori Candide, "kad je netko zaljubljen, ljubomoran i iiban od inkvizicije, taj vie ne zna za sebe."

Starica uze tada rije: "U stoje tri konja sa sedli i dijamanata. B r z o ma i uzdama. Neka ih na hrabri Candide sad pripre mi. G o s p o i c a ima pa p o i m o u zajaimo, iako ja mogu sjediti samo na pola V a n i je vrijeme da ljepe ne m o e biti, a pravi je uitak putovati po nonoj svjeini." Candide odmah osedla ta tri konja. Cunegonde, starica i on zaas trideset milja bez predaha. stie u D o k su oni tako odmicali, Sveta hara bacie na gradsko smetlite. Candide, Cunegonde i starica ve su b i l i stigli u mali grad Avacenu, duboko u brdima ovako su razgovarali u jednoj k r m i . i

kuu. P r e u z v i e n o g sahranie u jednoj crkvi, a

(pistoli) - portugalski novac. Sveta Milicija seljaka i malih protiv plja kaa i obijesti plemstva u srednjem vijeku; kasnije dravna policija (nema veze s Crkvom, iako se ponekad nazivala 47

46

Deseto poglavlje U KAKVOJ KRAJNJOJ BIJEDI CANDIDE, C U N E G O N D E I STARICA STTU U I NJIHOVO NA BROD
" T k o mi samo mogao ukrasti moje dijamante i pistole?" pitala je kroz pla Cunegonde. " O d ega e m o ivjeti? to e m o sad zapoeti? Gdje da opet n a e m inkvizitore i Zidove da mi daju druge?" mi je," na to e stara, " a l i moram rei da jako sumnjam na p r e a s n o g oca franjevca koji je j u e r p r e n o i o s nama u istoj krmi u Badajosu. B o e me sauvaj ako nepravedno sudim, ali on je dvaput ulazio u nau sobu i otputovao mnogo prije nas." "Jadni moj Pangloss", r e e tad Candide, " e s t o mi je dokazivao da sva zemaljska dobra pripadaju s v i m ljudima zajedno i da svatko ima na njih podjed nako pravo. Taj franjevac morao nam je zacijelo, prema t i m n a e l i m a , ostaviti neto i m e e m o do vriti put. Zar vam n i t a vie nije ostalo, lijepa Cunegonde?" "Nijedan maravedi", odgovori ona. " t o sad uiniti?" upita Candide. "Prodajmo jednog konja", ree starica. "Ja u jahati na ma iza gospoice, iako mogu sjediti samo na pola stranjice, pa e m o stii u C a d i z . "
48

U istoj se gostionici n a a o neki prooe Lucenu. urazume preasni i

prior. najzad u isusovci, koje su

On jeftino otkupi konja. Candide, Cunegonde i starica Cadiz. Tu se opremala flota i okupljala vojska da se u optuivali da su digli na ustanak jedno svoje pleme protiv kraljeva panjolske i Portugala, nedaleko od grada San-Sacramento. K a k o je nekad sluio kod Bugara, izvede bugarske vojne vjebe pred gene ralom te male vojske tako otmjeno, hitro, vjeto, po nosito i okretno da mu d a d o e da zapovijeda jednom pjeadijskom etom. I tako on posta satnik i ukrca se s Cunegonde i staricom, s dva sluge i dva konja koji su nekada pripadala gospodinu V e l i k o m inkvizitoru Portugala. Za vrijeme cijele plovidbe raspravljali su naveliko o filozofiji jadnog Panglossa. " M i sad idemo u drugi svijet", ree Candide. " B e z sumnje, bit e to onaj u kome je sve dobro. Jer, mora se priznati, ovjeku ponekad doe da zaplae kad gleda to se u n a e m svijetu deava u fizikom i mo ralnom pogledu."

su u poetku povijesti Paragvaja neku vrstu teokracije i postupno su se odmetnuli od kralja panjolske, digli ustanak indijanskih plemena kad je panjolska htjela ustupiti Portugalu grad San-Sacramento. Uroenici su se tom prilikom htjeli osloboditi svih bijelaca. 49

"Ja vas volim svim srcem," odgovori Cunegonde, " a l i mi je dua jo preplaena svim onim to sam vid jela i to sam propatila." "Sve e biti dobro," odgovori Candide. "S morem ovog novog svijeta ve bolje stoji nego s morima Euro pe: mirnije je, a vjetrovi su stalniji. Bez sumnje je novi svijet onaj koji je najbolji od svih moguih svjetova." " N e k a bi B o g to dao," ree Cunegonde, " a l i ja sam bila tako strahovito nesretna u svom svijetu da mi se dua odrekla svake nade." " V i se alite?" ree im starica. " E h , moja gospoice, niste vi upoznali one nesree koje sam ja upoznala." Cunegonde umalo prasne u smijeh, i starica joj se uini vrlo smijenom to tvrdi da je nesretnija od nje. " E j , dobra e n o ! " ree ona. " A k o vas nisu silovala dva Bugarina, ako niste dobili dva udarca n o e m u trbuh, ako vam nisu razorili dva zamka, ako vam pred oima nisu zaklali dva oca i dvije majke, ako niste vidjeli kako dva vaa dragana tuku b i e m na auto-dane vidim i m e biste to mogli mene nadmaiti. Dodajte jo da sam rodila kao barunica sa sedam deset dva pretka, a da sam bila kuharica." odgovori starica, " v i ne znate kakva sam ja roda, a kada bih vam pokazala samo svoju stra njicu, ne biste tako govorili i ne biste tako napreac sudili." Ove rijei Cunegonde i rijeima. 50 p r o b u d i e najveu radoznalost u Starica im z a p o e priati o v i m

Jedanaesto STARIINA POVIJEST

" N i s u moje oi uvijek bile ovako izgrizene i crve nih rubova, niti mi se nos sputao do brade, niti sam uvijek b i l a slukinja. Ja sam ki pape Urbana i od Palestrine. Do moje etrnaeste godine pouavali su me u dvorcu kojem svi zamci vaih nje makih baruna ne bi mogli biti ni a samo jedna moja haljina vrijedila je vie nego sva rasko i sjaj Vestfalije. Rasla sam svakim danom sve ljepa, usred uivanja, potovanja i nade. V e sam budila ljubav. Moje grudi su pupale. I kakve su to grudi bile! Bijele, vrste, isklesane kao u Venere Medicejske. Pa kakve samo o i ! Kakve trepavice! Kakve crne obrve! I kakvi su u mojim zjenicama bli stali plamenovi, pred kojima je sjaj zvijezda, kako su mi govorili pjesnici iz naeg susjedstva! e n e koje su me oblaile i svlaile padale su u zanos gleda jui me sprijeda i odostraga, a svi su mukarci eljeli biti na njihovu mjestu.

Primijetile krajnji oprez autora; sve do danas bilo pape imenom X; on se boji pripisati kopile nekom poznatom papi. Kakva Kako savjest! Ova je biljeka dodana nakon Voltaireove smrti. Nema je u izdanju. Misli se zapravo na papu Urbana VIII, koji je umro 1644.

51

Zaruila sam se s jednim knezom, gospodarom Kakav je to samo bio knez! Lijep kao ja, sav sazdan od ljupkosti i ari, blistava duha i arke ljubavi. Voljela sam ga kao to se prvi put voli, kao Boga, zanosno. Svadba je bila pripremljena: nevi ena rasko i sjaj, sve same s v e a n e predstave, viteke trke, opere bez prestanka, a cijela mi Italija ispjeva sonete od kojih nijedan nije bio ni osrednje vrijed nosti. Ve sam se nalazila na pragu svoje sree kad mog kneza pozva k sebi na alicu o k o l a d e neka stara koja mu je bila ljubavnica: umro je za nepuna dva sata u strahovitim g r e v i m a . A l i , sve je to samo sitnica. M o j a se mati, iako mnogo manje ucvi ljena nego ja, namisli na neko vrijeme skloniti s tako zlokobnog mjesta. Nedaleko od Gaete imala je vrlo lijepo imanje i mi se ukrcasmo na jednu galiju iz na eg kraja, svu pozlaenu kao oltar Svetog Petra u R i m u , kad se odjednom neki gusar iz ustremi na nas i zakvai nam galiju. N a i su se vojnici branili kao pravi papini vojnici: p o p a d a e svi na koljena i od sebe oruje, molei gusara da im da oprotaj in articulo Odmah ih svukoe i oni ostadoe goli kao majmuni, i moju majku s njima, i n a e dvorkinje, i samu. M o r a se ovjek zaista diviti kako ta gospoda brzo svla e ljude! A l i me jo zaudi kad nam svima
- Feudalni posjed jugu In articulo mortis. - U asu smrti. Pred samom smru.

prste u jedno mjesto gdje mi e n e inae do putamo da nam se zavlae samo cjevice. Taj mi se obred inio vrlo udnovatim: eto kako sudi o svemu kad se makao dalje od svoje zemlje. Ubrzo saznah da je to bilo zato da vide nismo li tamo sakrili koji dijamant. To je obiaj koji postoji od nezapame nih vremena kod svih prosvijeenih naroda koji plove morima. Saznala sam da p o b o n a gospoda malteki vitezovi nikad ne zaborave tako uiniti kad im T u r c i i Turkinje padnu aka. To je zakon m e u n a r o d n o g prava nitko dosad nije pogazio. trebam vam govoriti kako je t e k o jednoj mla doj kad vode s majkom kao robinju u M a r o k o . M o e t e ve p r e d o i t i sebi to smo sve mo rale propatiti na brodu. M a t i mi je b i l a j o vrlo lijepa; n a e p o a s n e djevojke, n a e proste sobarice, sve je to u sebi imalo vie d r a i nego to se m o e skupiti u cijeloj A f r i c i . A ja sam bila zanosna, bila sam sama ljepota i ljupkost, a uz to j o nevina. A l i to nisam dugo ostala: taj cvijet, koji je nekad bio namijenjen prekrasnom knezu od Massa-Carrare, ubra gusarski kapetan. To je bio neki odvratan crnac, koji je vjerovao da mi time j o ukazuje osobitu ast. Zaista, zacijelo smo g o s p o a od Palestrine i ja bile vrlo s n a n e kad smo odoljele svemu to smo morale podnijeti do svog dolaska u M a r o k o . A l i ostavimo to sada: to su tako o b i n e stvari da ne vri jede spomena.

52

53

Maroko plivao u krvi kad mi stigosmo. S v i h pe deset sinova imalo je svoje to je p r o u z r o i l o pedeset graanskih ratova: crnci protiv crnaca, crnci protiv polucrni protiv polucrnih, protiv Nastalo je bilo o p e klanje bez kraja i konca irom cijelog carstva. Tek to smo se iskrcali, kad iskoie pred nas neki crnci iz tabora neprijateljskog n a e m gusaru. Htjeli su mu preoteti plijen. Mi smo, poslije dijamanata i zlata, predstavljale najveu Gledala sam svo j i m o i m a borbe kakve vi ne m o e t e nikad vidjeti u svojim europskim podnebljima. U sjevernih naroda krv nije dovoljno vatrena; oni ne luduju za e n a m a onoliko kako je to svugdje u A f r i c i . Rekao bi ovjek da vaim Europljanima mlijeko tee u ilama: vitriol i vatra teku u ilama stanovnika Atlasa i okolnih zema lja. B o r i l i su se bijesno kao lavovi, kao tigrovi, kao zmije toga kraja, da odlue ije e m o biti. Jedan M a u r zgrabi moju majku za desnu ruku, p o r u n i k mog ka petana p o v u e je sebi za lijevu, jedan maurski vojnik dohvati je za jednu nogu, jedan od naih gusara drao ju je za drugu. Tako su nae djevojke bile v u e n e skoro sve u isti mah izmeu etiri vojnika. M o j me je kapetan skrivao iza lea; u ruci mu je bila sablja i on je ubijao svakoga tko bi se usprotivio nje govu bijesu. Naposljetku vidjeh kako sve nae

Talijanke i moju majku rastrgoe, isjekoe, ta udovita koja su se oko njih otimala. moji drugovi, kao i oni koji su ih mornari, crnci, polucrnci, mrtvaca. Takvi su se prizori poznato, na prostoru d u e m od tri koje propisuje Muhamed. T e k o m mukom se iz hrpe tolikih nagomi lanih leeva i otpuzah prema jednom velikom stablu narani, na obali oblinjeg potoka. Tu se sruih od uasa, od umora, od groze, od oaja i gladi. Ubrzo se moja iscrpljena ula predae snu, koji je vie sliio na nesvijest nego na poinak. Bijah tako u stanju izne moglosti i neosjetljivosti, lebdei i z m e u ivota i smrti, kad osjetih da me neto pritie i vrpolji se na mom tijelu. Otvorih oi i spazih bijelog ovjeka, d o b r o d u n a izgleda, kako u z d i e i govori kroza zube: che coglioni! mulati i na koncu kao to je milja, ali moj kapetan, svi izginu, i ja ostadoh izdiui na g o m i l i

nitko nije propustio ni jednu od pet dnevnih molitava

Mulai vladavine

imao je vie sinova koji su se pri kraju njegove borili za vlast.

54

che sciagura d'essere senza kad netko

- O, kakva je to nesrea

55

Dvanaesto poglavlje N A S T A V A K STARIINIH

este godine i koja je ve onda obeavala da e biti lijepa kao to vi sam to, a mati mi lei raetvorena etiri stotine koraka odavde, pod gomilom Ispriah mu to mi se dogodilo, a on meni ispria svoje doivljaje i obavijesti me kako ga je jedna kr anska sila poslala marokanskom kralju da s tim vla darom zakljui ugovor po kome e mu isporuivati barut, topove i brodove, da bi p o m o u njih unitio trgovinu ostalih zadatak je ree taj estiti eunuh. u se ukrcati u Ceuti i vratit u vas natrag u Italiju. Ma che sciagura senza Ja mu zahvalih, raznjeena do suza, a on, umjesto da me doprati u Italiju, odvede me natrag u Alir i proda deju te Tek to sam bila prodana kuga, koja je bila obila cijelu A f r i k u , A z i j u i Europu, poe bjesnjeti po Aliru. Vi ste doivjeli potres, ali jeste l i , gospoice, ikada imali kugu?" " N i s a m nikad", odgovori barunica. " D a ste je i m a l i , " nastavi starica, "priznali biste da potres nije nita prema njoj. U A f r i c i je ona vrlo esta i ja se od nje razboljeh. Zamislite, kakav poloaj za ker jednoga pape koja ima petnaest godina, a koja je

" I z n e n a e n a i u s h i e n a to ujem jezik svoje do movine, ne manje z a u e n a rijeima koje je izgovorio taj ovjek, odvratili mu da ima gorih one na koju se on ali. S malo rijei obavijestih ga o gro zotama sam preivjela, pa se opet onesvijestili. On me odnese u jednu oblinju kuu, naredi da me poloe u postelju i da mi daju da zaloim. D v o r i o me je, laskao mi, tjeio me, rekao da nije vidio nita tako lijepo kao to sam ja, i da nikad nije toliko zaalio za onim to mu nitko vie ne m o e povratiti. sam iz ree on. kope svake godine dvije-tri tisue djece. N e k a umru od toga, neka dobiju glas ljepi od enskoga, neka odu upravljati sudbinom Nada mnom je ta opera cija izvrena s vrlo mnogo uspjeha, i ja postadoh pje va u kapeli kneginje od ja. ona mala on plaui. zar ste vi koju sam ja p o u a v a o do njene

Aluzija na Talijana Broschija zvan najslavnijeg soprana svog koji 1737. do 1759. bio angairan na panjolskom dvoru i velik utjecaj na kralja Ferdi nanda VI.

Portugal je bio u savezu s Marokom protiv Luja X I V (sultan Mulai Dej - naslov poglavara Alira (XVII-XIX. i Tunisa st.) za vrijeme turskog suvereniteta nad tim zemljama.

56

57

za tri mjeseca doivjela bijedu i ropstvo, koju su skoro iz dana u dan silovali, koja je vidjela kako joj e t v o r e pretrpjela glad i rat, i koja umire bolesna od kuge u Aliru. Ipak, ja nisam umrla. A l i moj eunuh, dej i gotovo cijeli alirski nastradae od nje. K a d popusti prvi bijes te strane kuge, r a s p r o d a e dejovo roblje. Mene kupi neki trgovac i odvede u Tunis. Proda me nekom drugom trgovcu, koji me preproda u Tripolis. Iz Tripolisa me p r e p r o d a e u iz Aleksandrije u a iz u Carigrad. Najzad d o o h u nekom agi kojem ubrzo zatim da ide braniti A z o v od koji su ga opsjedali. Taj aga, koji je bio vrlo paljiv prema e n a m a , vede sa sobom cijeli svoj i smjesti nas u neku malu utvrdu na koju su uvala dva crna eunuha i dvadeset vojnika. Poubijasmo n e o b i n o mnogo Rusa, ali nam oni dobro vratie milo za drago. O p u s t o i e A z o v ognjem i m a e m , ne potedjee ni staro ni mlado, ni m u k o ni ensko. Ostade samo n a a mala utvrda. Neprijatelj nas htjede glau prisiliti na predaju. Ona dvadesetorica janjiara bjehu se zaklela da im nee ivi pasti u ruke. Najzad do krajnosti priglau budu prisiljeni pojesti ona naa dva eunuha, samo da ne bi pogazili zakletvu. N e k o l i k o dana potom odluie pojesti ene.

S nama je bio neki vrlo p o b o n i imam, pun saa ljenja, i on im odra lijepu propovijed, savjetujui im da nas ne umore sasvim. ree on, po polovicu stranjice svim o v i m g o s p o i c a m a : slatko ete se najesti, pa ako opet zatreba, ostaje vam isto toliko poslije nekoliko dana. Nebo e vam biti zahvalno za to milosrdno djelo i p o m o e vam B i o je vrlo dobar govornik i uvjeri ih. Izvrie nad nama tu uasnu operaciju. Imam nam stavi onaj isti melem to ga stavljaju djeci poslije obrezivanja. Sve smo umalo pomrle. Tek to janjiari pojedoe ruak kojim smo ih mi snabdjele, pristigoe Rusi na ajkama. Nijedan ne iznese ivu glavu. Rusi se nisu ni osvrnuli na n a e stanje, ali se svugdje n a e poneki francuski kirurg; jedan od njih, i to vrlo vjet, uze nas njegovati. On nas izlijei i, dok sam iva neu zaboraviti kako mi je on, kad su mi rane sasvim zarasle, davao stanovite prijed loge. Uostalom, r e e nam svima da to ne uzimamo previe k srcu. Uvjeravao nas je da se ve u vie opsa da tako neto d e a v a l o i da je to zakon rata. i m su moje drugarice prohodale, uputie ih u M o skvu. P r i podjeli ja pripadoh nekom koji me uze za i koji mi je darivao svakoga dana po dvadeset udaraca biem. A l i ovaj gospodin, s jo tride set boljara, svri poslije dvije godine na zbog
Rije o Pobuni

Opsada i privremeno zauzee - 1696. Palus - Staro ime Azovskog mora.

59

nekih dvorskih spletki, te ja iskoristih taj dogaaj i pobjegoh. Prooh cijelu Rusiju. Dugo sam sluila po k r m a m a u R i g i , zatim u Rostocku, Wismaru, Leipzigu, Utrechtu, Leidenu, Haagu, Ostarjela sam u bijedi i sramu, samo s jednom polovi nom stranjice, ali ne zaboravljajui ni trenutka da sam ki jednog pape. Stoput se htjedoh ubiti, ali mi se jo ivjelo. Ta je smijena slabost moda jedna od najkobnijih naih prirodnih sklonosti; jer ima li ega glupljeg nego neprestano vui sa sobom teret koji bismo stalno eljeli zbaciti? Groziti se svoga ivota i drati do tog ivota. Jednom rijeju, hraniti u njedrima zmiju koja nas ujeda, sve dok nam i samo srce ne izjede. Vidjela sam u zemljama kroz koje sam sudbom bila gonjena i po k r m a m a u kojima sam sluila n e o b i n o velik broj stvorenja koja su se uasavala svog ivota, ali sam vidjela samo dvanaest njih koji su dobrovoljno uinili kraj svojoj bijedi: tri crnca, etiri Engleza, etiri i jednog njemakog pro fesora po imenu Napokon postadoh sluki nja kod Z i d o v a don Issachara. On me je dodijelio vama, lijepa moja gospoice, i ja sam se vezala za vau sudbinu i vie bavila zgodama vaega ivota nego svoga. Ne bih vam nikako ni spomenula svoje n e d a e da me niste malo izazvali i da nije na brodu obiaj da se prianjem rastjera dosada. Smijem rei,

gospoice,

da

imam iskustva,

da poznajem svijet.

Zabavljajte se malo, zatraite od svakog putnika da vam ispria svoju prolost, pa ako se n a e samo jedan koji esto prokleo ivot, koji nije esto rekao sebi da je najnesretniji ovjek na svijetu, bacite me n a g l a v a k e u more."

Trinaesto poglavlje K A K O JE CANDIDE BIO PRISILJEN DA SE A N E I OD LIJEPE C U N E G O N D E I OD STARICE

K a d je lijepa Cunegonde ula stariinu povijest, ukaza joj svu panju se duguje osobama takva poloaja i takva znaaja. Usvoji njezin prijedlog: zatrai od svih putnika da jedan za drugim ispriaju svoje doivljaje. Candide i ona da starica ima pravo. "teta, zaista, to su mudrog Panglossa, protivno obiaju, objesili na jednom Sad bi nam ispriao divnih stvari o fizikom i moralnom zlu koje je pritisnulo zemlju i more, a ja bih ve imao hrabrosti da se uz d u n o potovanje, staviti mu odre e n e primjedbe." I dok je svatko priao svoj brod je plovio sve dalje. Izioe na kopno u Cunegonde, satnik Candide i starica o d o e guverneru don 61

Robeck (1672 - 1739), u Propovijedao samoubojstvo i skoio u rijeku Weser.

vedska.

60

y y Mascarenes, y y Suza. Ovaj gospodin bio je toliko tat k o l i ko prilii onomu ima toliko imena. Govorio je s ljudima s prijezirom, tako je pri tom visoko drao nos, tako neumoljivo podizao glas, tako zapovjedniki naglaavao, tako se epirio, da su svi oni koji su ga pozdravljali dobivali volju da ga istuku. V o l i o je ludo i ene i Cunegonde mu se uini n e i m najljepim to je ikad vidio. Prvo to je u i n i o b i l o je da upita je li ona satnikova ena. Njegovo ponaanje kad je uputio to pitanje uznemiri Candidea. Nije smio rei da mu je ena, budui da ona stvarno to nije ni bila; nije smio rei da mu je sestra, b u d u i da ni to nije bila. I mada je ova la u bila nekad e s t o u upotrebi kod naih starih, a mogla bi korisno poslu iti i naim suvremenicima, njegova d u a bila je odve ista da bi mogao iznevjeriti istinu. " G o s p o i c a Cunegonde," odgovori on, "treba mi uiniti ast da pode za mene, i zato mi pokorno molimo Vau Preuzvienost da izvoli obaviti nae D o n Fernando y Figueora, y Mascarenes, y Lampourdos, y Suza visoko suui brkove, nasmija se gorko i naredi satniku Candideu da odri smotru svoje ete. Candide poslua i guverner ostade s gos poicom On joj izjavi ljubav; uvjera vae je da e se sutra vjenati s njom crkveno, i l i na koji drugi nain, kako se to ljepotici ve bude
misli na Abrahama i Saru u Egiptu.

Fernandu

svidjelo. Cunegonde ga zamoli da joj dopusti da koji tren razmisli, da se posavjetuje sa staricom i odlui. Starica ree Cunegonde ovako: " G o s p o i c e , vi imate sedamdeset dva pretka, a nemate ni prebijene pare. Samo o vama ovisi da po stanete ena najmonijeg gospodara J u n e Amerike, koji ima vrlo lijepe brkove. Zar je vae da se r a z m e e te nekom nepokolebljivom Vas su silovali Bugari; jedan i d o v inkvizitor uivali su vau milost. T k o je mnogo propatio, stekao je neka prava. Iskreno vam kaem, da sam ja na v a e m mjestu, ne bih se ni trenutak dvoumila da se udam za gospodina guvernera i da u i n i m gospodina Candidea sretnim ovjekom." D o k je starica ovako zborila, sa svom m u d r o u koju donose godine i iskustvo, spazie kad jedan mali brod uplovi u luku. N o s i o je alkada i alguazile i evo to se dogodilo: Starica je sasvim dobro pogodila da je jedan fra njevac irokih rukava ukrao Cunegondin novac i nakit u Badajosu, kad je ona s u r n o bjeala. Taj fratar htjede prodati nekoliko dragulja nekom zlataru, i ovaj prepozna vlasnitvo V e l i k o g inkvizitora. Prije no to e ga objesiti, franjevac prizna da ih je bio ukrao. On prokaza osobe i put kojim su krenule. Za Cunegondin i bijeg ve se znalo, i sad p o o e njihovim tragom u C a d i z . Ne gubei vrijeme,
i - Sudac i policajci u

62

63

poslae jedan brod u potjeru za njima. Brod je ve bio stigao u pristanite Buenos Airesa. Odmah se proiri vijest da e se iskrcati jedan Njegove starica i da goni ubojice V e l i k o g inkvizitora. M u d r a odmah to valja uiniti.

Z v a o se i veoma je v o l i o svoga gos podara, zato to je njegov gospodar bio vrlo do bar ovjek. osedla ona dva konja. Hajde, gospodaru, posluajmo stariin savjet; bje i m o glavom bez obzira." Candide u pla. moja mila Cunegonde! Zar da vas napustim sad, kad se gospodin guverner sprema obaviti n a e vjenanje? V i , Cunegonde, koju sam doveo s drugog kraja svijeta, to e biti s vama?" " B i t e to m o e biti", odgovori Cacambo. " e n e se nikad ne brinu mnogo za sebe; B o g njihovu brigu vodi. Brzo " K u d a me vodi? K a m o e m o ? K a k o e m o bez Cunegonde?" govorio je Candide.

" V i ne moete bjeati," ree Cunegonde. "a i ne mate se ega bojati. Niste vi ubili Njegovu Preuzvienost. A uostalom, guverner je zaljubljen u vas i n e e dopustiti da vam u i n e kakvo zlo. Ostanite gdje jeste." Odmah otra Candideu: "Bjeite", ree mu, " i l i ete za jedan sat biti spa ljeni." Nije se smjelo gubiti ni asa. A l i kako se rastati od Cunegonde, i kamo se skloniti?

poglavlje K A K O SU C A N D I D E A I C A C A M B A PARAGVAJSKI ISUSOVCI

je poveo sa sobom iz Cadiza jednog slu gu, kakvih se mnogo via po p a n j o l s k i m obalama i kolonijama. B i o je e t v r t i n o m panjolac, roen od oca meleza u B i o je djeak u crkvenom koru, mornar, redovnik, vojnik,

" T a k o mi svetog Jakova Kompostelskog," odgo vori Cacambo, ste ratovati protiv isusovaca: sad za njih. Ja prilino dobro poznajem puto ve, odvest u vas u njihovo carstvo i oni e biti ushi eni to im dolazi satnik koji vjeba na bugarski nain. Vi ete se nevjerojatno obogatiti. K a d netko ne n a e to mu treba u jednom svijetu, on ide u drugi. Nema nieg ljepeg nego kad ovjek neto novo vidi i radi." " T i si, dakle, ve bio u Paragvaju?" upita Candide. dabome da sam bio", odgovori Cacambo. " B i o sam u kolegiju Uzaaa i poznajem

je mjesto ispod

(Argentina).

64

65

Los

kao to znam ulice u C a -

dizu. D i v n a stvar, to njihovo n a m j e s n i t v o ! To carstvo ve ima vie od tri stotine milja u duinu i podijeljeno je na trideset pokrajina. Los Padres imaju tamo sve, stanovnici nita. To je pravi uzor razuma i pravde. Ja, vidite, ne znam ima li iega tako b o a n s t v e n o g kao to su Los Padres, koji ovdje sa panjolskim i portugal skim kraljem ratuju, a u Europi te kraljeve ispovijedaju, koji ovdje ubijaju panjolce, a u Madridu im pokazuju put na nebo. To je zaista divno! Sad naprijed! Vi ete postati najsretniji ovjek m e u ljudima. K a k o e biti zadovoljni oci isusovci kad uju da im dolazi satnik koji zna bugarske v j e b e ! " i m stigoe do prve g r a n i n e postaje, Cacambo ree predstrai da jedan satnik eli razgovarati s go spodinom zapovjednikom. Odmah o d o e izvijestiti glavnu strau. Jedan paragvajski asnik otra i klee pred zapovjednika da ga obavijesti o ovom dogaaju. Candidea i Cacamba najprije razoruae, pa im oduzee ona dva konja. S p r o v e d o e zatim oba stranca kroz dva reda vojnika. Zapovjednik se nalazio na drugom kraju, s trorogim e i r o m na glavi, zadigmantijom, m a e m o bedrima i kratkim kopljem
Los Padres. - " O c i " (isusovci). je upravljao provincijal, tj. drugi stupanj u isusovakoj hijerarhiji, poslije oca generala. Oni su radije kao podmladak primali strance, mislei da e njima upravljati lake nego panjolcima. Zato su zabranjivali da panjolac boravi na tom teritoriju due od tri dana (Voltaire kae "tri

ruci. On dade znak; smjesta dvadeset etiri ovjeka ova dva doljaka. Jedan narednik im priopi da moraju ekati, da zapovjednik ne m o e razgovarati s njima, da preasni otac provincijal ne doputa nijed nom panjolcu da otvori usta doli u njegovu pri sustvu, niti da u zemlji d u e od tri sata. "A gdje je preasni otac provincijal?" upita Cacambo. je zavrio slubu Boju i sad je na smotri odgovori narednik, vi mu m o e t e cjelivati ostruge tek poslije tri sata." ree Cacambo, "gospodin satnik umire od gladi kao i ja, a nije panjolac. Nijemac je. Zar ne bismo mogli objedovati dok e k a m o P r e a s n o g a ? " Narednik ode i smjesta izvijesti zapovjednika o tom razgovoru: " N e k a je blagoslovljen B o g ! " ree taj gospodin. " B u d u i da je Nijemac, mogu razgovarati s njim. Odvedite ga u moju sjenicu." Odmah dopratie Candidea u jednu sjenicu ukraenu vrlo lijepim stupovima od zelenog i zlatnog mramora i krletkama u kojima su bili kolibri, biserke i sve najrjee ptice. Izvrstan ruak bio je pri premljen u zlatnim posudama i, dok su Paragvajci jeli kukuruz iz drvenih zdjela nasred polja pod vrelim sun cem, preasni otac komandant ue u sjenicu. To je bio vrlo lijep mlad ovjek, svjeih i punih bi obraza, visokih obrva, oka, crvenih uiju, rumenih usana, ponosita dranja, ali njegov ponos nije bio niti ponos panjolca niti ponos isusovca. 67

66

i kao i oba blizu sjenice i

oruje to su im ga bili oduzeli, konja. Cacambo im poloi zobi isputae ih iz vida, bojei se prepada. pa

" V i ete se jo vie zauditi, jo vie ete plakati od radosti, jo vie biti izvan sebe," ree Candide, "kad vam k a e m da je vaa sestra, gospoica Cunegonde, za koju ste vjerovali da je rasporena, iva i zdrava." "Nedaleko od vas, kod gospodina guvernera

Candide najprije poljubi zatim posjedae za stol.

" V i ste. dakle, Nijemac?" upita isusovac na njemakome. "Jesam, preasni oe", odgovori Candide. I jedan i drugi, dok su izgovarali te rijei, gledali su se do krajnosti iznenaeni i s uzbuenjem koje nisu mogli savladati. "A iz koje ste njemake zemlje?" zapita isusovac. "Iz prljave provincije Vestfalije", odgovori Can dide. " R o e n sam u zamku Thunder-ten-tronckh." " A h , Boe, je li m o g u e ! " uzviknu komandant. " D i v n a li u d a ! " uzviknu Candide. "Jeste li to v i ? " ree komandant. " T o nije m o g u e ! " ree Candide. Obojica se umalo sruie od iznenaenja, zagrlie i prolie potoke suza. " t o , zar to vi, preasni? V i , brat lijepe Cune gonde? V i , koga su Bugari ubili? V i , sin gospodina baruna? V i , isusovac u Paragvaju! E, zaista, udan je ovaj Panglosse! K a k o bi vam sad drago bilo, samo da vas nisu objesili." Zapovjednik naredi da se povuku i crnci i Parag vajci, robovi koji su posluivali pie u peharima od gorskog kristala. Zahvaljivao je Bogu i svetom Ignaciju po tisuu puta i stezao Candidea u naruje. L i c a su im bila sva okupana suzama. 68

Buenos Airesa. A ja sam d o a o ratovati s vama." Svaka rije koju su izgovorili u tom dugom razgo voru, gomilala je u d o na u d o . Cijela im je dua na jeziku, zaposjela im p a n j o m uho i blistala u oku. Pa kako su bili Nijemci, o s t a d o e dugo za sto lom, oekujui preasnog oca provincijala. I evo to zapovjednik ispria svom dragom Candideu.

Petnaesto poglavlje JE CANDIDE UBIO BRATA SVOJE DRAGE C U N E G O N D E

"Sjeat u se cijelog svog ivota onoga stranog dana kad sam vidio kako mi ubijaju oca i majku, a siluju sestru. K a d se Bugari p o v u k o e , moje divne sestre vie nigdje nije bilo, a moju majku, mog oca i mene, tri zaklane s l u a v k e i tri zaklana djeaka baci e na jedna kola da nas odvezu i sahrane u jednoj isusovakoj kapeli, dvije milje od zamka mojih pre daka. Jedan isusovac p o k r o p i nas svetom vodicom;

69

bila je strano N e k o l i k o kapi upade mi u oi. S v e e n i k primijeti da mi se oni kapak malo pokre nuo; poloi mi ruku na srce i osjeti da j o kuca. zae mi p o m o i poslije tri tjedna potpuno Vi se sjeate, dragi Candide, da sam ja bio vrlo lijep ovjek; tada postadoh j o ljepi i zato p r e a s n i otac Croust prior toga osjeti prema meni prijateljstvo. Dade mi iskueniku manti ju i poslije nekog vremena poslae me u R i m . Otac general ba podmladak m e u mladim nje m a k i m isusovcima. Gospodari Paragvaja primaju to manje mogu panjolske isusovce: vie vole stran ce, jer misle da njima mogu bolje upravljati. P r e a s n i otac general procijeni da sam dostojan da o b r a u j e m ovaj Boji vinograd, te nas trojica - jedan Poljak, jedan Tirolac i ja Po dolasku bijah p o a e n zvanjem i inom porunika. Sada sam pukovnik i duhovnik. M i e m o d o e k a t i kako valja trupe panjolskog kralja, i ja vam j a m i m da e biti i z o p e n e iz C r k v e i p o t u e n e . Providnost vas alje ovamo da nam pomognete. A je li zaista istina da je moja draga sestra Cunegonde u naoj b l i z i n i , kod guvernera Buenos Airesa?" Candide potvrdi pod zakletvom da je to istina da ne m o e biti vea. I opet im p o t e k o e suze. Barun nije znao to je dosta grlei Candidea, nazi vao svojim bratom, svojim spasiteljem.
Osorni isusovac, poznat

uzviknu on. " M o d a e m o moi, dragi moj Candide, zajedno ui u grad kao pobjednici i preoteti moju sestru Cunegonde." " T o je moja najtoplija elja," odgovori Candide, "jer sam se namjeravao oeniti njome i jo se tomu nadam." " V i , drski o v j e e ! " na to e barun. " V i biste imali toliko smjelosti da se o e n i t e mojom sestrom, koja ima sedamdeset dva p l e m i k a pretka? Smatram da ste strano bezobrazni kad mi se usuujete govoriti o tako drskoj Sav skamenjen tim rijeima, Candide mu odgovori: " P r e a s n i oe, nita tu ne mogu svi p l e m i k i preci na svijetu. Ja sam istrgao vau sestru iz naruja jednog i d o v a i jednog inkvizitora; ona mi je vrlo zahvalna i eli poi za mene. Uvijek mi je govorio doktor Panda su svi ljudi jednaki, i ja u se svakako oeniti njome." " T o e m o j o vidjeti, huljo!" uzviknu barun od i u isti mah udari ga s n a n o m a a po licu. U tren oka Candide izvue svoj m a i do b a l a k a ga zari u trbuh barunu isusovcu. A l i izvlaei ga sva krvava, on zaplaka: " A h , Boe uzviknu. " U b i o sam svog b i v e g gospodara, svog prijatelja, svog urjaka. Nema boljeg ovjeka na svijetu od mene, a evo, ubio sam ve tri ovjeka i meu tom trojicom, dvojica su sveenici." Cacambo, u t r a unutra.
71

je u v a o strau na ulasku u sjenicu,

70

"Preostaje nam samo da skupo prodamo ivot", ree mu gospodar. " S a d e zacijelo ui u sjeni cu: moramo umrijeti s m a e m u ruci." Cacambo, koji je u ivotu vidio i vea uda. ne izgubi prisutnost duha. Skide s baruna isusovaku mantiju, navue je Candideu, metnu mu pokojnikov etvrtasti eir i pope ga na konja. Sve to bi izvreno u tren oka. "Sad, gospodaru, u trk! S v i e misliti za vas da ste neki isusovac koji ide izdavati zapovijedi i mi e m o se ve nai s one strane granice prije no to uzmognu poi za nama." te rijei dobro ni izgovorio, a ve letio na konju, viui na panjolskom: "S puta! S puta! Ide p r e a s n i otac pukovnik!"

nigdje ne opazie puta. Napokon se pred njima ukaza lijepa livada ispresijecana potocima. N a a dva putnika konje da pasu. Cacambo predloi svom gospo daru da jede, a sam mu dade za to primjer. " K a k o mi m o e nuditi da jedem u n k u " , odgovori Candide, "kad sam ubio sina gospodina baruna i kad osuen da nikad vie u ivotu ne v i d i m divnu ospoicu Z a t o da i dalje voje bijedne dane kad ih moram provoditi daleko od nje, u grinji savjesti i u oaju? A to e tek rei novine Ipak, dok je tako govorio, nije zaboravio jesti. Sunce je zalazilo. Ova dva zalutala ovjeka zaue nekoliko slabih krikova, koji kao da dolaahu od nekih ena. Nisu mogli razaznati da li su to krici radosti ili bola, ali odmah skoie na noge, obuzeti onim nemirom i koje sve izaziva u ljudima kad se nalaze u zemlji. To su dvije djevojke, potpuno nage, koje su lako skakutale krajem livade, dok su dva majmuna trala za njima i ujedala ih za stranjice. Candidea obuze saalje nje. K o d Bugara je bio nauio dobro gaati, i oborio bi ljenjak u grmu, a da list ne takne. Dohvati svoju pa njolsku opali i ubi ta dva majmuna. " N e k a je Gospodu hvala, dragi Cacambo! Izbavio sam velike opasnosti ova dva jadna stvorenja. A k o

esnaesto TO SE DESILO OVOJ DVOJICI PUTNIKA S DVJEMA DVA M A J M U N A 1 S DIVLJACIMA Z V A N I M DUGOUHI

Candide i njegov sluga ve su bili s one strane gra nice, a nitko u logoru nije j o znao za smrt n j e m a k o g isusovca. Uvijek budni Cacambo bio se pobrinuo da napuni torbu kruhom, o k o l a d o m , u n k o m , v o e m i s nekoliko mjerica vina. Na svojim ko njima z a o e duboko u neku nepoznatu zemlju gdje 72

Journal de - Les pour des et des knjievni asopis iz XVIII. stoljea, koji su od izdavali isusovci u gradu Trevouxu.

73

sam p o i n i o grijeh jednog inkvizitora i jednog isusovca, sad sam ga zacijelo iskupio spasivi ivot o v i m dvjema djevojkama. To su moda dvije gospo ice iz uglednih kua i ovo to nam se desilo m o e nam pribaviti vrlo velike koristi u ovoj zemlji." Htjede nastaviti, ali mu se jezik zaveza kad spazi kako one dvije djevojke njeno grle majmune i suze nad njihovim tijelima, potresajui svud una okolo zrak kricima. " N i s a m oekivao toliko napokon Cacambu, koji mu odgovori: ree on

nimalo kunog odgoja. Samo se ja bojim da nam ove potovane gospoice ne navuku kakvu nevolju na vrat." Ovo zdravo rasuivanje navede Candidea da se skloni s livade i da se u v u e dublje u umu. Tu je veerao s I obojica, poto portu galskog inkvizitora, guvernera Airesa i baru na, zaspae na mahovini. K a d se probudie, osjetie da se ne mogu maknuti. To je bilo zato to su ih Dugo stanovnici te zemlje, kojima su ih potkazale one dvije gospoice, p r e k o n o zavezali konopcima od lika. O k o njih je stajalo pedesetak Dugouhih, do k o e golih, n a o r u a n i h strijelama, buzdovanima i sjekirama. Jedni su kuhali vodu u nekom velikom drugi pripremali a svi vikahu: " T o je isusovac! To je isusovac! Sad e m o se osve titi, a dobro e m o se poastiti! Pojedimo isusovca! isusovca!" "Lijepo sam vam rekao, dragi gospodaru," uzviknu t u n o Cacambo, "da e nam ove dvije djevojke napa kostiti." Candide opazi kotao i ree: "Nas e, nema sumnje, sad ispei ili skuhati. A h , to bi rekao doktor Pangloss kad bi vidio kako izgleda ista priroda? Sve je dobro; neka bude! A l i se mora priznati da je zaista grozno izgubiti gospoicu Cune gonde, pa da vas poslije Dugouhi nataknu na
Dugouhi, panjolski - Indijanci s gornjeg toka Ama koji su nosili velike ukrase u uima i time ih istezali.

" E , sad ste napravili gospodaru: ubili ste ljubavnike ovih dviju g o s p o i c a . " "Njihove ljubavnike? Je li to m o g u e ? Vi se alite sa mnom, Cacambo. K a k o da vam vjerujem?" "Gospodaru dragi," odvrati Cacambo, " v i se uvijek svemu udite. Z a t o mislite da je n e o b i n o to u po nekim zemljama majmuni zadobivaju naklonost e n a ? Oni su etvrtinom ljudi, kao to sam ja etvrtinom " A h , tako je," nastavi Candide, "sjeam se da sam sluao od doktora Panglossa da su se odavno nekada takvi sluajevi dogaali i da su iz te mjeavine nastali fauni i i da je to vidjelo vie velikih linosti starog vijeka, ali sam smatrao da su to bajke." "Sad ste se zacijelo uvjerili da je to istina", ree C a cambo. "Sad vidite kako se ponaaju ene koje nemaju
Egipani, satiri i fauni su mitoloka umska bia, pratioci boga

74

75

Cacambo nikako nije gubio glavu. " N e oajavajte ree on u t u e n o m Candideu. " J a razumijem pomalo jezik ovih plemena i sad u razgovarati s njima." " N e zaboravi im p r e d o i t i " , doda Candide, "kako je u a s n o neovjeno kuhati ljude i kako je to malo kranski." "Gospodo," p o e Cacambo, " v i namjeravate, kao to vidim, pojesti danas jednog isusovca. To je sasvim u redu. Nita pravednije nego tako postupiti sa svojim neprijateljima. Jer nas, zaista, prirodno pravo ui da ubijamo svog blinjeg, i tako se radi irom cijelog svijeta. A k o se mi ne koristimo pravom da ga pojede mo, to je samo zato to na drugom mjestu nalazimo dobre hrane, ali vi nemate ista sredstva kao mi. Sva kako je bolje pojesti svoje neprijatelje nego prepustili vranama i gavranima plodove svoje pobjede. Samo, gospodo, vi ne biste eljeli pojesti svoje prijatelje. Vi mislite da ete sad nataknuti na jednog isu sovca, a u stvari ete ispei svog branitelja, neprijate lja svojih neprijatelja. se mene tie, ja sam roen u vaoj zemlji; ovaj gospodin je moj gospodar, i ne da nije isusovac nego je, naprotiv, maloprije ubio jednog isusovca i nosi odijelo to mu ga je ski nuo. To je ono to vas je prevarilo. Da vidite je li istina to vam velim, uzmite njegovu mantiju, odnesite je do prve g r a n i n e postaje kraljevstva Los Padresa. Raspitajte se je li moj gospodar ubio jednog isusova kog oficira ili nije. Ne treba vam za to mnogo vremena,

moete nas i poslije pojesti, ako ustanovite da sam vam lagao. A l i ako sam vam rekao istinu, vi tako dobro poznajete naela javnog prava, obiaje i zako ne, da nam morate pokloniti Dugouhima se ove rijei u i n i e vrlo razumnima. odmah dvojicu svojih uglednika da bez o k l i jevanja odu i saznaju istinu. O v a dva izaslanika izvrie svoj zadatak kao ljudi i se ubrzo s povoljnim vijestima. Dugouhi o d v e z a e oba zaroblje nika, ukazae im sve m o g u e poasti, ponudie im djevojaka, dadoe da se okrijepe, otpratie ih do gra nice svojih zemalja uz radosne uzvike: "Nije boenja. "Kakav nim udarcem K a k v i su ovo ijudi! K a k v i su ovo da jed gospoice maa probodem brata govorio je on. " D a nisam bio te Nije Candide se nije prestajao diviti razlogu svog oslo

Cunegonde, pojeli bi me bez milosti. A l i , na kraju krajeva, ista priroda je dobra, budui da ovi ljudi ne samo da me nisu pojeli nego su me obasuli s tisuu ljubaznosti i m su doznali da nisam isusovac."

76

77

Sedamnaesto poglavlje D O L A Z A K CANDIDEA I NJEGOVA SLUGE U I TO SU T A M O VIDJELI

K a d stigoe na granicu zemlje Dugouhih. Cacambo ree Candideu: " V i d i t e da ova na polutka nije nita bolja od one druge. Posluajte vi mene i vratimo se najkraim putem u Europu." " K a k o da se vratimo", upita Candide, "i kamo da krenemo? A k o p o e m u svoju zemlju, tamo Bugari i Abari kolju sve to stignu; ako se vratim u spalit e me smjesta; ako ostanemo u ovoj zemlji, mogu nas svakog asa na A l i kako da se odluim napustiti onaj dio svijeta u kome ivi gospoica Cunegonde?" " P o i m o u smjeru ree Cacambo. " T a mo e m o nai Francuze, koji lutaju svuda po bijelom svijetu. Oni bi nam mogli p o m o i . B o g e nam se moda Nije bilo tako lako doi do O n i su, dodu e, znali otprilike na koju stranu treba krenuti, ali su svuda unaokolo planine, rijeke, ponori, divljaci bili strahovite prepreke. Konji im od umora; hranu to je bjehu ponijeli pojedoe; cijeli jedan mjesec hranili su se divljim plodovima, kad se 78

najzad n a o e blizu jedne rjeice du koje su rasle kokosove palme, te ih one o d r a e u ivotu i nadi. Cacambo je davao uvijek isto tako dobre savjete kao i ona i on ree Candideu: "Dalje se ne m o e . dosta je bilo pjeaenja. Eno tamo na rijeci v i d i m jedan prazan un, napunimo ga kokosovim orasima, sjednimo u taj a m i i pustimo da nas struja nosi niz vodu. Rijeke uvijek vode nekom naseljenom mjestu. A k o ne n a e m o neto ugodno, nai e m o bar neto novo." " P o i m o " , ree Candide, " i p r e p o r u i m o s e Pro N e k o l i k o milja p l o v i l i su izmeu obala as cvjetih, as golih, as ravnih, as strmih. Rijeka se neirila; najzad se gubila pod svodom strahoita stijenja koje se dizalo nebu pod oblake. Putnici su mali hrabrosti da se prepuste rijeci na volju pod taj vod. Suena na tome mjestu, rijeka ih ponese strano brzinom i hukom. Poslije dvadeset etiri sata ni ugledae opet svjetlost dana, ali im se a m a c razbi u komade o podvodne grebene. M o r a l i su se vui sa stijene na stijenu cijelu milju. Napokon im p u e pred oima ogroman vidik o g r a e n nepristupanim plani nama. C i j e l i predio bio je za uitak, kao i za potrebu; svuda je korisno bilo spojeno s ugodnim. Putove su prekrivala i l i , bolje rei, ukraavala kola sjajna po izgledu i grai na kojima su sjedili mukarci i ene neobine a koja su hitro vukli krupni

79

crveni bre no najbolji ski i meqineski ati. " E v o k o n a n o zemlje koja je bolja nego VestfaliCandide. K o d prvog sela na koje je naiao on izie s C a na obalu. N e k o l i k o seoskih djeaka odjeve nih u zlatne tkanine, potpuno igralo se p l o i c a m a na ulasku u ono malo mjesto. N a a dva ovjeka iz drugog dijela svijeta zastadoe ih radoznalo promatrati: njihove ploice bile su dosta iroki okrugli kamici, uti, crveni i zeleni, i u d n o su blistali. Put nici zaeljee podii sa zemlje nekoliko njih: to je bilo samo zlato, sam smaragd i rubin, od kojih je najmanji mogao biti najvei ukras prijestolja velikog " O v o su zacijelo djeca ovdanjeg kralja koja se igraju kolice", ree Candide. Uto se pojavi seoski uitelj i pozva djecu natrag u kolu. "Vidi," ree Candide, "ovo je odgojitelj kraljeve porodice." M a l i odrpanci napustie odmah igru, ostavljajui na zemlji ploice i sve to im sluilo za zabavu. Candide ih pokupi, otra do odgojitelja i ponudi ih ponizno, objanjavajui mu znacima da su njihova kraljevska velianstva zaboravila svoje zlato i drago kamenje. Seoski uitelj se nasmijei, baci ih na lju, pogleda naas vrlo i z n e n a e n o Candidea u lice i p o e opet dalje.
Crveni ovnovi su lame.

Putnici su, naravno, pokupili ragde.

rubine i sma

"Gdje smo mi to?" uzviknu Candide. " M o r a biti da kraljevsku djecu u ovoj zemlji lijepo odgajaju kad ih ue da preziru zlato i drago kamenje." Cacambo nije nita manje iznenaen nego Can dide. Najzad stigoe do prve kue u selu: ona je bila sagraena kao kakav dvorac u Europi. G o m i l a svijeta tiskala se na ulazu, a j o vie unutra u kui. ula se vrlo ugodna glazba, a neki izvrstan miris dopirao iz kuhi nje. Cacambo se priblii vratima i u kako govore pe ruanski; to je bio njegov materinji jezik, jer nam je svima poznato da je Cacambo roen u u jednom selu gdje se govori samo tim jezikom. "Ja u vam biti t u m a , " ree on Candideu, unutra, ovo ovdje je k r m a . " Odmah ih dva momka i dvije djevojke iz gostioni ce, odjeveni u zlatne tkanine, s kosama povezanim svilenim vrpcama, da sjednu za zajedniki stol. etiri juhe, uza svaku po dva zatim jednog kuhanog kondora tekog dvjesto funti, dva peena majmuna, osobito ukusna, tri stotine bria jednoj zdjeli i est stotina kolibria u drugoj; pa onda izvrsna variva s mesom, izvanrednog peciva; sve u posudama od gorskog kristala. M o m c i i djevoj ke iz gostionice nalijevali su razne slatke napitke spravljene od eerne trske. Za stolom su sjedili v e i n o m trgovci i koijai, svi vrlo uglaeni, i oni postavie nekoliko pitanja 81

80

Cacambu, s mnogo obzira i nenametljivosti, a na nje gova odgovorie tako da dozna sve to je elio. K a d se zavri ruak, Cacambo, kao i Candide. po misli da e dobro platiti objed ako bace na stol dva krupna komada zlata koja su b i l i pokupili. G o s t i o n i a r i gostioniarka prasnue u smijeh i dugo su se od smijeha. Napokon se umirie. "Gospodo," r e e gostioniar, " v i d i m o zaista da ste stranci, a mi ih ovdje nismo navikli viati. Ne zamje rite nam to smo prasnuli u smijeh kad ste ponudili da nam platite ljunkom s naih drumova. Vi zacijelo nemate ovdanjeg novca, ali niti ga ne trebate imati da biste ovdje ruali. Sve gostionice, podignute radi udobnosti trgovaca, plaa vlada. Vi ste ovdje slabo ruali, jer je ovo n a e s i r o m a n o selo, ali na svakom drugom mjestu doekat e m o vas kako vam dolikuje." Cacambo je t u m a i o Candideu sve to je govorio d o m a i n , a Candide je sluao zadivljen i zbunjen isto toliko koliko i njegov prijatelj Cacambo, koji je pre vodio. " P a kakva je ovo zemlja," pitali su jedan drugoga, " i t a v o m ostalom svijetu nepoznata, u kojoj je cijela priroda po svemu od nae? To je vjerojatno ona u kojoj je sve dobro, jer takva jedna zemlja mora svakako postojati. M o g a o je uitelj Pangloss rei to hoe, ali ja sam esto primjeivao da sve ide prilino loe u Vestfaliji."

Osamnaesto poglavlje TO SU VIDJELI U ZEMLJI ELDORADO

Cacambo pokaza pred svojim d o m a i n o m svu svo ju radoznalost. D o m a i n mu ree: "Ja sam velika neznalica i meni je tako dobro, ali mi imamo ovdje jednog starca koji se povukao s dvora, a koji je najueniji i ovjek u dravi." On odmah zatim odvede Cacamba starcu. Candide je imao samo sporednu ulogu i svog slugu je sad pratio. U o e u jednu vrlo prostu kuu, jer su vrata na njoj bila samo od srebra, a zidovi obloeni samo zlatom, ali izraeni s toliko ukusa da ih ni najraskonije oblo eni z i d o v i nisu mogli nadmaiti. Istina, predsoblje je bilo p r e s v u e n o samo umjetnim rubinima i smaragdi ma, ali nain na koji je sve bilo sloeno, nadoknai vao je tu krajnju skromnost. Starac doeka ova dva stranca na divanu ispunjenu perjem kolibria i naredi da im ponude slatka pia u dijamantnim peharima, pa zatim udovolji njihovoj radoznalosti o v i m rijeima: " M e n i su sto sedamdeset dvije godine, i od svog pokojnog oca, kraljeva konjuara, doznao sam o u d n i m prevratima kroz koje je p r o a o Peru, a koje je on vidio svojim o i m a . O v o kraljevstvo je neka danja postojbina Inka, koji vrlo nerazborito

82

83

iz nje da pokore jedan dio svijeta, a koje najzad unitie panjolci. Vladari njihova roda, koji ostadoe u svom bjehu mudriji. O n i . uz pristanak naroda, izdadoe na redbu da nijedan stanovnik ne smije izii iz nae male kraljevine, i to nas je odralo u nevinosti i srei. pa njolci su neto maglovito doznali o naoj zemlji i nazvali je a jedan Englez po imenu vitez primakao se ak sasvim blizu nje, ima tome oko sto godina. A l i kako nas sa svih strana okruuju nepristu pane stijene i provalije, uvijek smo dosad ostali zati eni od gramzljivosti europskih naroda, koji vo ude za ljunkom i blatom s nae zemlje i koji bi nas pobili sve do jednoga, samo da ga se dokopaju." Razgovor potraja dugo. Kretao se oko oblika vla obiaja, ena, javnih priredaba, umjetnosti. Napokon Candide, koji je oduvijek imao sklonosti za metafiziku, upita preko Cacamba da li u njihovoj zemlji postoji kakva vjera.

Starac blago pocrveni. ree. " Z a r moete u to sumnjati? Zar nas vi smatrate Cacambo ponizno upita koja je vjera u Eldoradu. Starac opet pocrveni. " Z a r mogu postojati dvije vjere?" odgovori on. " M i vjerujemo, ja mislim, u ono u to vjeruje cijeli svijet. Mi slavimo Boga od veeri do jutra." "Slavite li vi samo jednog boga?" upita Cacambo, koji je bio t u m a Candideovih nedoumica. " O i g l e d n o " , ree starac, " i h nema ni dva, ni tri, ni etiri. M o r a se priznati da ljudi iz vaeg svijeta po stavljaju nekakva u d n a pitanja." Candide je bez prestanka postavljao pitanja ovom dobrom starcu. Htjede doznati kako se u Eldoradu mole Bogu. " M i mu se nikako ne molimo", odgovori dobri i potovanja dostojni mudrac. "Nemamo to traiti od njega; dao nam je sve to nam Mi mu stalno zahvaljujemo." Radoznali Candide zaeli vidjeti sve enike, upita preko svog t u m a a gdje se oni nalaze. D o b r o u d n i starac se nasmijei. "Prijatelji moji," ree, " m i smo svi sveenici. Kralj i sve glave porodica svako jutro pjevaju sveane pjesme zahvalnice, a prati ih pet do est tisua glazbenika."

Eldorado - panjolski "zlatna zemlja". - Zamiljalo se da postoji negdje oko dananje Venezuele, izmeu Amazone i Voltaire ju je uzimao kao svoju Utopiju. Sir Raleigh (1552 - 1618), engleski pomorac, istraiva, vojnik, politiar i putopisac, ljubimac Elizabete I. Osnovao koloni ju (koja se nije odrala), traio Eldorado, preoteo dad Lano optuen za veleizdaju 1603, na smrt po naredbi Jakoba I pomilovan i zatoen u do Nakon neuspjela traganja za zlatnim rudnicima u Gva jani, ipak pogubljen. se putopisima Voltaire sluio. 84

Ovo je uenje Deisti priznaju postojanje Boga kao prauzroka svijeta, ali vjeruju svijet preputen sam sebi i da Bog ne vodi brigu o ovjeku ni o svijetu koji je stvorio. Voltaire je bio deist. 85

" K a k o ? Zar vi nemate redovnika koji propovijeda ju, raspravljaju, vladaju, kuju spletke i spaljuju ljude kad nisu njihova miljenja?" "Trebali bismo za to biti ludi", ree starac. " M i smo ovdje svi istog miljenja i ne razumijem to elite rei s tim svojim redovnicima." itav taj razgovor ushiti Candidea i on pomisli u sebi: " O v o je sasvim drugo neto nego Vestfalija i zagospodina baruna. Da je na prijatelj bio u Eldoradu, ne bi vie govorio da Thunder-ten-tronckh najljepe to postoji na svijetu. Doista, ovjek treba putovati." Poslije ovog dugog razgovora dobri starac naredi da upregnu koiju sa est ovnova i odredi dvanaest svojih slugu da odvedu putnike na dvor. "Oprostite," ree im, " t o me starost liava asti da vas pratim. Kralj e vas primiti tako da neete biti nezadovoljni, a vi neete zacijelo uzeti za zlo n a e obiaje, ako vam se neki od njih ne svide." i Cacambo p o p e e se u koije i est ovnova poletje, te za nepuna etiri sata stigoe do kraljeva dvorca na kraju prijestolnice. G l a v n i portal bio je visok dvjesto dvadeset stopa, a irok sto. N e m o g u e je opisati od kakve grae je bio nainjen. V i d i se ve po tome da je morao imati nesrazmjerno veu vrijednost nego ljunak i pijesak koji mi nazivamo zlatom i dra gim kamenjem. Dvadeset lijepih djevojaka iz kraljeve garde d o e ka Candidea i Cacamba pri silasku s koija, odvede ih

u kupaonu i odjene u odijelo od kolibrieva paperja. Poslije toga ih dvorski dostojanstvenici i dostojan stvenice u v e d o e u kraljeve dvorane kroz dva reda od po tisuu glazbenika, kao to je to uvijek obiaj. K a d se pribliie prijestolnoj dvorani, Cacambo upita jed nog uglednika to treba uiniti da se pozdravi Njegovo Velianstvo: treba li pasti na koljena i l i treba li staviti ruke na glavu i l i na stranjicu, treba li lizati prainu dvorane, jednom rijeju, kakva je cere monija. "Obiaj je", ree velikodostojnik, "da se kralja za grli i poljubi u oba obraza." Candide i Cacambo p a d o e oko vrata Njegovu V e lianstvu, koje ih primi s n a j v e o m ljubaznou i pozva ih uljudno na veeru. U m e u v r e m e n u ih da im pokau grad, javne graevine se dizahu pod oblake, trgove u k r a e n e tisuama stupova, fontane s i s t o m vodom, druge sa slatkim p i e m od e e r n e trske, koje su ne prestano tekle na v e l i k i m trgovima p o p l o a n i m nekim dragim kamenjem, iz kojega se irio miris koji je pod sjeao na eboj i cimet. Candide zatrai da vidi palau pravde i skuptinu. R e k o e mu da ih nema i da nitko ne ide na sud. U p i t a da li ima zatvora i rekoe mu da nema. A l i ga najvie iznenadi i obradova Palaa zna nosti, gdje je vidio galeriju od dvije tisue koraka, prepunu m a t e m a t i k i h i fizikalnih sprava. P o t o su za cijelo popodne obili otprilike tisuiti dio grada, o d v e d o e ih natrag kralju. Candide sjede za 87

86

stol s Njegovim Velianstvom, sa svojim slugom i nekoliko gospoa. N i k a d se nije bolje jelo i nitko nije bio duhovitiji za v e e r o m nego Nje govo Velianstvo. Cacambo je Candideu kraljeve duhovite rijei i, mada su bile p r e v o e n e , one su se uvijek doimale duhovitima. Od svega e m u se divio, ovome se nije najmanje zadivio. tako mjesec dana u tom gostoljubivom utoitu. Candide je neprestano govorio Cacambu: je, opet velim, da u kome sam roen ne vrijedi koliko ova zemlja u smo sada, ali ovdje ipak nema g o s p o i c e Cunegonde. I ti, zacijelo, ima neku draganu u Europi. A k o ostanemo ovdje, bit e m o samo ono to i ostali; naprotiv, ako se vratimo u svoj svijet, makar samo s dvanaest ovnova natovare nih ljunkom iz Eldorada, bit e m o bogatiji od svih kraljeva skupa. N e e m o se vie morati bojati i n k v i z i tora e m o lako dobiti natrag Ove rijei bijahu po volji Cacambu. Svatko voli lutati po svijetu upravo toliko, da se p o k a e m e u svojima, da se pred svijetom hvali onim to je vidio na svojim putovanjima, te se i ova dva sretna ovjeka da vie ne budu sretni i da Njegovo Velian stvo mole za otpust. " L u d o je to to inite", ree im kralj. "Znam, dodu e, da moja zemlja vrlo malo znai, ali kad je nekom prilino dobro na jednom mjestu, onda tu treba ostati. Nemam, svakako, prava da silom z a d r a v a m strance:
88

to bi bila tiranija koja je nepoznata n a i m zakonima i n a i m obiajima. S v i su ljudi slobodni. Idite kad god elite, ali izlazak odavde zaista teak. N e m o g u e je vratiti se uz vodu brzom rijekom kojom ste nekim u d o m doli, i koja protjee ispod svoda od stijenja. Planine koje okruuju cijelu moju kraljevinu visoke su deset tisua stopa i ravne su kao zidine. Svaka se pro tee u irinu vie od deset milja; s njih se m o e sii samo preko provalija. A l i budui da vi bezuvjetno hoete otputovati, naredit u svojim upraviteljima sprava da za vas n a i n e jednu koja e vas udobno prenijeti. Nakon to vas prebace na onu stranu plani ne, dalje vas nitko nee smjeti pratiti, jer su se moji podanici zavjetovali da nikad n e e izai iz svoje zem lje, a toliko su pametni da nikad nee pogaziti svoj zavjet. I n a e traite od mene to vam srce eli." " M i molimo V a e V e l i a n s t v o " , ree Cacambo, "samo za nekoliko ovnova natovarenih hranom, ljun k o m i blatom ove zemlje." Kralj se na to nasmija i ree: " N e mogu shvatiti zato vai Europljani toliko vole ovo n a e uto blato, ali ponesite ga koliko hoete, pa budite sretni i veseli." Odmah zapovjedi svojim inenjerima da sagrade spravu koja bi ova dva n e o b i n a ovjeka prebacila izvan kraljevstva. T r i tisue vrijednih fiziara stade raditi na njoj. B i l a je gotova za petnaest dana i stajala je preko dvadeset milijuna funti u domaem novcu. P o p e e na tu spravu Candidea i Cacamba. Tu

su bila dva krupna crvena ovna, osedlana i zauzdana, na kojima e jahati kad budu preli preko planina, dvadeset teretnih ovnova natovarenih hranom, trideset koji su nosili poklone s najveim rijetkostima koje je ta zemlja imala i pedeset natovarenih zlatom, dragim kamenjem i dijamantima. Kralj njeno pritisnu na grudi obje skitnice. D i v n o je bilo gledati kako su odlazili i kako su to i njih i njihove ovnove podigli na vrh planina. Fiziari se oprostie s njima kad su ih doveli na sigur no, i Candideu je sad jedina elja i misao bila da po kloni svoje ovnove Cunegonde. "Sad imamo i m e platiti guverneru Buenos Airesa, ako se gospoici Cunegonde m o e i odrediti cijena. Poimo u ukrcajmo se, pa e m o poslije vidjeti koju e m o kraljevinu m o i kupiti."

ime u stabla. Drugoga dana dva njiho va ovna z a g l a v i e u nekoj b a r u t i n i i tu p o t o n u e zajedno s tovarom koji su n o s i l i . D v a druga u g i n u e od umora za nekoliko dana. Sedam i l i osam, zatim, uginu od gladi u nekoj pustinji. N e k i se poslije ne k o l i k o dana u provalije. Napokon, poslije sto dana pjeaenja, o s t a d o e im samo dva ovna. Candide ree Cacambu: "Prijatelju moj, vidi li kako su prolazna dobra ovog svijeta? Postojana je samo vrlina i srea to m o e m o ponovo vidjeti gospoicu Cunegonde." " T o priznajem," odgovori Cacambo, " a l i nama j o ostaju dva ovna s vie blaga nego to e ga ikad imati panjolski kralj, a ja, eno, vidim, daleko tamo, neki grad za koji m i s l i m da je koji pripada H o lananima. Sad smo na zavretku svojih muka i na poetku svojih sretnih dana." K a d su bili blizu grada, naioe na jednog crnca, i s p r u e n o g na zemlji, koji je na sebi imao samo pola svoje odjee, a to znai pola plavih platnenih gaa. Taj je bijednik bio bez desne noge i bez lijeve ake. " Z a ime B o j e ! " uzviknu Candide na holand" t o radi tu, prijatelju, u tom s t r a n o m stanju u kom te v i d i m ? " " e k a m svog gospodara, gospodina Vanderdendura, u v e n o g trgovca." " D a li ti je to gospodin Vanderdendur u i n i o ? "
Nekadanja Nizozemska Gvajana. Glavni grad

Devetnaesto poglavlje TO IM SE DOGODILO U SURINAMU, I KAKO SE CANDIDE UPOZNAO S MARTINOM

P r v i dan putovanja je za n a a dva putnika bio sa s v i m ugodan. N j i h je bodrila pomisao da su vlasnici v e e g blaga nego to ga mogu skupiti A z i j a , Europa i A f r i k a . Candide je sav sretan urezivao

90

"Jest, gospodine", ree crnac. "Takav je ovdje obi aj. Daju nam samo jedne platnene gae dvaput na godinu, kao jedinu odijeu. K a d radimo u pa nam rvanj dohvati prst, odreu nam kad p o k u a m o pobjei, odreu nam nogu. M e n i se desilo i jedno i drugo. Eto, po tu cijenu vi u Europi jedete eer. A kad me je majka prodavala na obali Gvineje za deset srebrnih patagona, rekla mi je: sine, blagoslovi nae idole, klanjaj im se odsad i zauvijek, oni e ti uiniti ivot sretnim. Tebi je palo u ast da bude rob naih gospodara bijelaca i time donese sreu ocu i ne znam jesam li ja njima donio ali oni meni nisu. Psi. majmuni i papagaji imaju tisuu puta bolju sudbinu nego mi. Holandski idoli, koji su me pre obratili, govore mi svake nedjelje da smo svi mi djeca Adamova, i crni i bijeli. Ja se ne razumijem u rodo slovlje, ali ako je istina to ti propovjednici govore, onda smo svi mi jedan s drugim u rodu. Samo, morate priznati da se sa svojim ne moe uasnije postupati." Panglosse!" uzviknu Candide. " T i nisi predvi a o da ima ovakvih grozota. Sad je svreno: najpomoram se odrei tvog optimizma." "A to optimizam?" upita Cacambo. " A h , " ree Candide, "to je kad netko s ushienjem tvrdi kako je sve dobro, premda mu je loe."
To se zaista radilo, pod izgovorom da se kota ne moe dovolj no brzo zaustaviti, te se na taj nain spaava ivot unesreenoga.

i prolijevae suze gledajui tog u e u Surinam.

te plaui

Prvo o emu su se raspitali bilo je nalazi li se u luci kakav brod koji bi se mogao otputiti u Aires. Onaj komu su se obratili bio je upravo neki brodo vlasnik panjolac i on im ponudi da zakljue s njim potenu pogodbu. Zakaza im sastanak u jednoj krmi, a Candide i vjerni mu Cacambo odoe ga onamo ekati sa svoja dva ovna. Kako je Candide uvijek bio otvoren ovjek, ispria panjolcu sve svoje doivljaje i prizna mu da h o e oteti Cunegonde. " N e pada mi na pamet da vas prevezeni u Buenos Aires", odgovori vlasnik broda. "Objesili bi me, a i vas skupa sa mnom. Lijepa Cunegonde je najmilija ljubavnica Njegove P r e u z v i e n o s t i . " Candidea kao da grom pogodi. Dugo je plakao. Najzad odvue Cacamba na stranu i ree mu: " E v o , dragi prijatelju, to ti je initi. Obojica imamo u depu dijamanata za pet ili est milijuna; ti si okretniji od mene. Poi ti po gospoicu Cunegonde u Buenos Aires. A k o se guverner usprotivi, daj mu jedan milijun; ako ga ne nagovori, daj mu dva. Ti nisi ubio nikakvog inkvizitora i prema tebi nee biti nepovjerljivi. Ja u opremiti drugi brod. poi u u Veneciju i tamo u te ekati. To je slobodna zemlja, gdje se nitko ne boji ni Bugara, ni Abara, ni idova, ni inkvizitora." Cacambo odobri tu mudru odluku. D u a ga je bo ljela to se rastaje od tako dobrog gospodara koji mu

92

93

je postao prisan prijatelj, ali zadovoljstvo to e mu biti od koristi nadjaa bol to ga naputa. O n i se zagrlie plaui. Candide ga upozori da nikako ne zaboravi dobru staricu. Cacambo j o istog dana. V e l i k a je d o b r i i n a bio taj Cacambo. Candide ostade jo neko vrijeme u eka jui da neki drugi brodovlasnik pristane odvesti u Italiju njega i ona dva ovna koja su mu bila preostala. On uze nekoliko slugu i pokupova sve to je potrebno za dug put. K o n a n o mu se javi gospodin Vanderdendur, vlasnik jednog velikog broda. " K o l i k o traite", upita on tog ovjeka, "da me odavde prevezete ravno u Veneciju, mene, moje sluge, moju prtljagu i ova dva ovna koja vidite?" Vlasnik zatrai deset tisua pijastera. Candide pri stade bez rijei. " G l e , gle!" ree u sebi razboriti Vanderdendur. "Ovaj stranac daje deset tisua pijastera bez pogaanja. Taj mora vrlo bogat." Trenutak poslije se vrati i pri opi da ne moe putovati ako ne dobije dvadeset tisua. " D o b r o , " ree Candide, "dat u vam toliko." " A h ! ah!" ree trgovac sasvim tiho u sebi. "Ovaj ovjek daje dvadeset tisua pijastera isto tako laka srca kao i deset t i s u a . " Vrati se ponovo i izjavi da ga ne m o e odvesti u Veneciju za manje od trideset tisua. " P a dat u vam trideset tisua", odgovori Candide. " G l e ! gle!" opet pomisli u sebi trgovac. "Trideset tisua pijastera ne z n a e nita za ovog 94

ovjeka. Bit e da ova dva ovna nose neko neizmjerno blago. Ne t r a i m o zasad vie, naplatimo najprije onih trideset tisua, pa e m o poslije vidjeti to e m o . " Candide proda dva mala dijamanta; onaj manji vri jedio je vie nego sav novac to ga je traio brodo vlasnik. On ga isplati unaprijed. U k r c a e zatim ona dva ovna, a Candide p o e za njima na jednoj maloj lai da bi stigao do broda u luci. Vlasnik broda ugrabi priliku, razvi jedra, otisnu se od obale; vjetar mu se pokaza povoljnim. Unezvijeren i zgranut, Candide ga brzo izgubi iz vida. " A h , " uzviknu, "ovo je lupetina zaista dostojna Starog Vrati se na obalu sav u t u e n od boli, to je jer je izgubio blago dvadeset vladara. bi uinilo bogatim

On ode holandskom sucu pa, kako je bio malo uzrujan, zalupa estoko na vrata. U e unutra i izloi to mu se dogodilo, viui malo j a e no to se pristoji. Sudac ga najprije kazni s deset tisua pijastera jer je dizao buku; zatim ga strpljivo saslua i obea da e izvidjeti njegov sluaj im se onaj trgovac vrati, pa mu naplati jo deset tisua pijastera za trokove sasluanja. Ovakav postupak dovede Candidea do krajnjeg oaja. On je, istina, doivio j o stoput bolnijih nesrea u ivotu, ali mu se zbog suca i brodovlasnika koji ga je bio pokrao, uzmuti sva u i on pade u duboku sjetu. Ljudska pakost se ukaza nje govu duhu u svojoj rugobi. Prevrtao je u sebi

samo tune m i s l i . kako je jedan francuski brod stajao spreman da krene u Bordeaux, a on nije vie morao ukrcavati ovnove natovarene zakupi za umjerenu cijenu jednu kabinu na a objavi u gradu da e platiti prijevoz, hranu i dati dvije tisue pijastera nekom e s t i t o m ovjeku koji pristane putovati s njim. ali pod uvjetom da to bude ovjek kome se najvie ogadio dosadanji ivot i koji je najnesretniji u toj pokrajini. se tolika gomila pretendenata da ih ni cijela jedna mornarica ne bi mogla primiti. Candide je elio izabrati i odabra dvadesetoricu koja su mu se uinila najpogodnijima za drutvo, a od kojih je svaki tvrdio da zasluuje prvenstvo. On ih okupi u svojoj krmi i dade im veeru, pod uvjetom da mu se svaki zakune da e vjerno ispriati svoj ivot, a sam obea da e izabrati onoga koji mu se bude inio naj dostojnijim saaljenja i s pravom i v o t o m koji vodi, a ostalima e dati neku nagradu. To posijelo potraja do etiri sata ujutro. Sluajui sve njihove doivljaje, Candide se sjeti onoga to mu je kazala starica na putu za Buenos Aires i njezine oklade da nema ovjeka na brodu kojemu se nisu dogodile velike nesree. Pomiljao je na pri svakom dogaaju su mu ispriali. "Taj Pangloss", ree on u sebi, "imao bi sada pri lino muke da d o k a e svoj sistem. V o l i o bih sad ovdje. Zacijelo, ako je sve dobro, onda je to samo u Eldoradu, a ne u ostalim zemljama 96

Najzad se odlui u korist jednog sirotog uenjaka koji je deset godina radio za amsterdamske On je bio miljenja da nema na svijetu zanata koji bi se mogao ovjeku vie ogaditi. Tog uenjaka, koji je inae bio neka dobriina, bila je pokrala ena, tukao sin, napustila ki, pobjegavi s nekim Portugalcem. Upravo su mu b i l i oduzeli neku malu slubicu od koje je ivotario, a pastori u Surinagonili su ga, jer su smatrali da je M o r a se priznati da su i ostali b i l i isto tako nesretni kao i on, ali se Candide nadao da e mu uenjak odagnati dosadu na putu. S v i ostali njegovi suparnici zakljuie da im Candide ini stranu nepravdu, a l i ih on umiri davi svakomu po sto pijastera.

Dvadeseto TO SE DOGODILO NA M O R U C A N D I D E U I MARTINU

Stari uenjak, koji se zvao M a r t i n , ukrca se, dakle, s Candideom za Bordeaux. Obojica su mnogo vidjela i mnogo propatila; i kad bi brod trebao ploviti od
Voltaire je imao sporova s izdavaima u Amsterdamu i nazivao ih "razbojnicima", "zrelim za vjeala" itd. Socinijanci su sekta koju je utemeljio Sozzini (1525 - 1562), teolog Nije priznavao misterije ni simbole.

97

preko Rta dobre nade u Japan, imali bi oni na cijelome putu to razgovarati o moralnom i fizikom zlu. U n e e m je ipak Candide imao veliku prednost pred on se j o neprestano nadao da e vidjeti gospoicu Cunegonde, a Martin se vie nije imao e m u nadati. Povrh toga, on je imao zlata i dija manata, i mada je izgubio sto velikih crvenih ovnova koji su nosili najvea blaga ovog svijeta, mada ga je neprestano titala u dui lupetina onog holandskog brodovlasnika, ipak, kad bi pomislio to mu je ostalo u d e p o v i m a i kad je govorio o Cunegonde, naroito na kraju objeda, naginjao bi Panglossovu sustavu. "A vi, gospodine moralnom i fizikom z l u ? " "Gospodine," odgovori Martin, "moji su me po povi optuivali da sam a ja sam u stvari to vi mislite o svemu tome?" upita on uenjaka. " K a k v o je vae miljenje o

" V i se alite sa mnom," ree na to Candide, "nema vie na svijetu." ete, ja drukije "Ima, ja sam to", ree Martin. ne mogu razmiljati." " M o r a da je avo u a o u vas", ree Candide.

" O n se toliko mijea u stvari ovoga svijeta," odgo vori Martin, "da bi se mogao nai i u meni, kao i na svakom drugom mjestu, ali ja moram rei da, kad ba c i m pogled na ovu Zemljinu loptu, i l i bolje rei lopticu, mislim da ju je B o g ostavio na milost i l i nemilost ne kom pakosnom biu. Izuzimam, Eldorado. Jo nisam naao grad koji ne eli propast susjednomu gra du, ni porodicu koja ne eli iskopati grob drugoj kojoj porodici. Svugdje se slabi uasavaju monih, pred kojima puze, a moni postupaju s njima kao sa stadom ija se vuna i meso prodaju. M i l i j u n ubojica postrojenih u pukove juri s jednog kraja Europe na drugi i discipli nirano ubija i pljaka da zaradi sebi koru kruha, jer nisu nauili pristojniji zanat. A u gradovima za koje bi se reklo da uivaju blagodati mira i u kojima cvjetaju umjetnosti i zanati, ljude razapinje vie zavisti, briga i nespokoja nego to zala kakav opsjedani grad. Skriveni jadi jo su bolniji nego bijede koje se iznose u javnost. Jednom rijeju, ja sam toliko vidio i toliko iskusio da sam manihejac." " A l i ipak ima i dobra", odgovori Candide. " M o e biti," ree Martin, " a l i ja ne znam za njega." Usred ove prepirke zau se topovski pucanj. G r m ljavina je svakog trenutka bila sve jaa. Svi dalekozore. Spazie dva broda koji se bore na udalje nosti od otprilike tri milje. Vjetar dotjera i jednu i drugu lau tako blizu francuskomu brodu da su svi s u i t k o m mogli pratiti borbu. Na kraju, jedan od ta dva broda ispali boni plotun na drugi tako nisko i t o n o 99

su sekta koju je osnovao Manes (Mani), filozof teolog iz drugog stoljea. Po njemu je ovjek, od pada Adamova, u vlasti materije i zlog boga. Do nas je ta sekta doprla u vidu bogumila (patarena), a u Francusku kao albigeois. Izmeu te dvije hereze, socinijanaca i u stvari nema nikakve veze.

98

da ga probi i potpuno potopi. Candide i Martin primi jetie jasno oko stotinu ljudi na palubi broda koji je tonuo: svi su dizali ruke k nebu i u a s n o zapomagali. Trenutak poslije sve proguta more. " E t o vidite", ree Martin, "kako ljudi postupaju jedni s drugima." " N e m a sumnje", odgovori Candide, " i m a neega avoljeg u svemu tome." K a k o to izree, opazi da neto jarko crveno pliva nedaleko od njegova broda. Spustie u vodu brodski a m a c da vide to bi to moglo biti: bio je to jedan od njegovih ovnova. Candide se vie obradova to je opet n a a o tog jednog ovna nego to se bio raalostio kad ih je izgubio cijelu stotinu, natovarenih krupnim dija mantima iz Eldorada. Francuski kapetan ubrzo razabra kapetan koji je potopio brod bio panjolac, a kapetan potopljenog broda neki holandski gusar. To je bio upravo onaj koji je bio pokrao Candidea. Neizmjerno blago kojega se taj zlikovac dokopao ostade sahranjeno zajedno s njim na dnu mora, a samo se jedan ovan spasi. " V i d i t e " , ree Candide, "da zloin ponekad biva kanjen. Taj lupeki holandski brodovlasnik doivio je sudbinu koju je z a s l u i o . " " D a , " ree Martin, " a l i zato su trebali potonuti i putnici na njegovu brodu? B o g je kaznio tog lupea, avo je potopio one ostale." Uto francuski i panjolski brod nastavie put, a Candide nastavi svoje razgovore s Martinom. Prepirali

su se neprestano petnaest dana i petnaestoga dana b i l i su jo tamo gdje i prvoga. Ipak su bar razgovarali, priopavali jedan drugom misli i uzajamno se tjeili. Candide je milovao svog ovna. " K a d sam tebe p r o n a a o , " govorio je, " n a i u za cijelo i Cunegonde."

Dvadeset prvo CANDIDE I MARTIN SE PRIBLIAVAJU FRANCUSKOJ OBALI I RAZMILJAJU

Napokon u g l e d a e francusku obalu. "Jeste li ikad, gospodine Martine, b i l i u Fran cuskoj?" upita Candide. " B i o sam", odgovori Martin. "Proputovao sam vie njenih pokrajina; ima nekih u kojima je polovina sta novnika luda, nekih gdje je svijet odve lukav, drugih gdje je veina prilino d o b r o u d n a i prilino glupa, nekih, opet, u kojima izigravaju ljude od ukusa i zna nja. U svima je glavno zanimanje voenje ljubavi, drugo - ogovaranje, i tree - prianje gluposti." " A jeste l i bili u Parizu, gospodine Martine?" " B i o sam. U njemu se skupilo od svake te vrste. To je nekakva guva, nekakvo tiskanje u kome svatko trai uitak, a gotovo nitko ga ne nalazi, bar kako se meni uinilo. M a l o sam tamo boravio; pokrali su mi, im sam

101

doao, na sajmu neki lupei sve to sam imao, ak su i za mene pomislili da sam lopov, sam osam dana proveo u zatvoru. Poslije sam bio korek tor u tiskari, da bih zaradio za povratak u pjeice. Upoznao sam koji pie, koji spletkari i koji se gri po Kau da u tom gradu ima vrlo uglaenog svijeta. Ja to elim " t o se mene tie, nisam nimalo znatieljan da upoznam ree Candide. " L a k o ete shva titi: kad je netko proveo mjesec dana u Eldoradu, nije mu stalo da ma to drugo vidi na ovom svijetu osim g o s p o i c e Cunegonde. Idem u Veneciju, ekati nju. Moramo prijei cijelu Francusku da bismo stigli u Italiju. Vi ete, valjda, sa mnom?" " V r l o rado", odgovori M a r t i n . " K a u da u Veneciji dobro prolaze samo venecijanski plemii, ali da stran ce ipak vrlo lijepo doekuju kad imaju puno novaca. Ja novaca nemam; vi imate; ja u vas svuda slijediti." " A h da," upade Candide, "vjerujete li vi da je zem lja isprva bila more, kao to pie u onoj debeloj knji koja pripada brodskom kapetanu?"

" N e vjerujem ni rijei od svega toga", odgovori Martin, "kao to ne vjerujem ni u sve sanjarije to nam ispredaju u posljednje vrijeme." " A l i radi ega je onda stvoren ovaj svijet?" upita Candide. " D a nas ljuti", odgovori M a r t i n . "Zar vas nije jako z a u d i l a " , nastavi Candide, "lju bav koju su u zemlji Dugouhih one dvije djevojke pokazale prema ona dva majmuna, o e m u sam vam priao?" " N i najmanje", odgovori M a r t i n . " N e v i d i m nieg u d n o v a t o g u toj ljubavi. V i d i o sam toliko neobinih stvari da za mene nema vie niega n e o b i n o g . " " M i s l i t e li vi da su se ljudi uvijek ovako meu sobno k l a l i kao danas? Da je ovjek uvijek bio laljiv, varalica, nezahvalnik, razbojnik, slabi. prevrtljivac, podlac, zavidnik, pijanac, krtac, vlastohlepnik, krvolok, klevetnik, razvratnik, fanatik, licemjer i glupan?" " M i s l i t e li vi da su uvijek jeli golubove, kad god bi ih negdje n a l i ? " "Jesu, zacijelo", odgovori Candide. "E pa onda," ree Martin, "kad su imali uvi jek istu ud, zato bi ljudi mijenjali svoju?" " O h , " uzviknu Candide, "to nikako nije isto; jer slobodna volja..." Mudrujui tako, stigoe u Bordeaux.

Aluzija na jednu grupu jansenisla (konvulzionisti) koja se sasta1727. na groblju na grobu akona Pansa. ene su se skupljale oko bolesnika i u transu ekale iscjeljenje, padale u vjersku histeriju, lajale, dok su sveenici itali molitve, a radoznalci Vlasti su zatvorile groblje (1732), a neki je napisao na ulazu: " P o naredbi kraljevoj ovdje je zabranjeno initi uda." Biblija. U Knjizi postanka stoji:

Dvadeset drugo poglavlje TO SE U FRANCUSKOJ DOGODILO CANDIDEU

Candide se zadra u Bordeauxu samo toliko koliko je bilo potrebno da proda nekoliko kamenia iz Eldorada i dobru koiju s dva mjesta, jer vie nije mogao bez svog filozofa Samo mu vrlo teko pade to se rastavlja od svog ovna. Njega pokloni Akademiji znanosti u Bordeauxu, koja odredi da tema za nagradu te godine bude da se otkrije zato je vuna tog ovna crvena. Nagrada bi dosuena jednom uenjaku sa Sjevera, koji je dokazao s A plus B, minus C, podijeljeno sa Z, da taj ovan mora biti crven i da e uginuti od ovjih boginja. A l i su Candideu svi putnici na koje je putem naila zio po k r m a m a govorili: " M i idemo u Pariz." Ta opa navala probudi mu najzad elju da vidi tu prijestolnicu. Time se i nije mnogo skretalo s puta za Veneciju. On u e u grad kroz p r e d g r a e Saint-Marceau i uini mu se da se naao u najprljavijem selu u Vestfaliji. Tek to se smjesti u nekoj gostionici, Candide oboli od neke lake bolesti p r o u z r o e n e umorom. K a k o je na prstu imao ogroman dijamant i kako u njegovoj prtlja zi primijetie izvanredno t e a k k o v e i odmah se pokraj njega dva lijenika koja nije zvao, nekoliko prisnih prijatelja koji se ne odmicahu od njega, i dvije bogomoljke koje mu k u h a e juhu.

" S j e a m se", ree Martin, "da sam se i ja razbolio u Parizu kad sam prvi put d o a o u njega. B i o sam velik siromah i zato nisam imao ni prijatelja, ni boni lijenika. I M e u t i m , uslijed mnogih lijekova i putanja krvi. Candideova bolest postade ozbiljna. N e k i mantija iz te etvrti d o e i umilno zatrai da mu potpie obvez nicu na donosioca za onaj Candide ne htjede ni uti o tome. Bogomoljke su ga uvjeravale da je to sad nova moda, ali Candide odgovori da on nimalo nije ovjek od mode. M a r t i n htjede izbaciti kroz pro zor tog mantijaa, koji se da Candide nee biti sahranjen ne groblju. Martin se zakle da e on sahrani ti popa ako im se ne skine s vrata. Obojica se raestie. Martin dohvati mantijaa za ramena i grubo ga izbaci van. To izazva veliku sablazan, o kojoj bi sas tavljen policijski zapisnik. Candide ozdravi, i za vrijeme oporavka dolazilo mu je vrlo otmjeno d r u t v o na veeru. K o c k a l o se naveliko. Candide se u d i o kako mu asovi nikada ne dolaze. Martin se tomu nije u d i o . M e u onima koji su ga doekali kao gosta u Pari zu, bio je neki mali opat iz jedan od onih

Obveznice za onaj svijet. - Tzv. "ispovjedne priznanice" (billels de confession) koje su umirui potpisivali kao znak da prilaze papinoj buli Unigenitus protiv kako bi dobili posljednju pomast i bili sahranjeni na groblju. Ukinuto na zahtjev Parlamenta 1756. godine.

uvijek ljudi, uvijek ivahnih, drskih, umiljatih, popustljivih, koji vrebaju strance u prolazu, zabavljaju ih gradskim p r i a m a i nude im uitke po raznim cijenama. On najprije odvede Candidea i Martina u kazalite. Davala se neka nova tragedija. Candide mjesto blizu velikih znalaca, to mu nije smetalo da plae za vrijeme nekih savreno odigranih prizora. Jedan od mudrijaa koji su sjedili blizu njega, ree mu za vrijeme stanke: "Nemate ni najmanje pravo to plaete. O v a glu mica je vrlo loa, glumac koji igra s njom j o je gori glumac od nje, a komad je j o gori od glumaca. Pisac ne zna nijedne arapske rijei, a ipak se radnja odvija u Arabiji. A povrh toga, to je ovjek koji ne vjeruje u u r o e n e ideje. Sutra u vam donijeti dvadeset knjiica napisanih protiv njega." "Gospodine," upita Candide opata, " k o l i k o vi u Francuskoj imate kazalinih komada?" "Pet do est tisua", odgovori ovaj. " T o je mnogo", ree Candide, "A koliko imate dobrih?" "Petnaest do esnaest." " T o je mnogo", ree M a r t i n . Candide je bio veoma zadovoljan jednom glumi com koja je igrala kraljicu Elizabetu u nekoj prilino plitkoj koja se ponekad davala.
prilino plitkoj tragediji. - Bez sumnje "Grof Essex" Thomasa Corneillea, brata velikog pjesnika Corneillea.

" O v a mi se glumica", ree on Martinu, "jako svia. Pomalo slii na gospoicu Cunegonde. B i l o bi mi vrlo drago kad bih mogao izraziti svoje potovanje." se opat ponudi da ga upozna s njom. K a o ovjek odgojen u N j e m a k o j , Candide upita kak va je etiketa i kako se u Francuskoj p o n a a prema engleskim kraljicama. " K a k o gdje," odgovori opat, "u unutranjosti ih vode u krme, u Parizu ih okruuju potovanjem dok su lijepe, a bacaju na smetlite kad umru." "Kraljice na s m e t l i t e ! " uzviknu Candide. "Doista je tako," ree Martin, "gospodin opat ima pravo. Ja sam bio u Parizu kad se gospoica preselila, kako se to kae, s ovog svijeta na onaj; nisu joj dali ono to ovdje ljudi zovu po to jest da trune zajedno sa svim prosjacima te gradske etvrti na nekom prljavom groblju. Zakopala ju je posve samu njezina druina na uglu ulice. To ju je zacijelo beskrajno zaboljelo, b u d u i da je imala u z v i e n e osjeaje."

- L i k iz Racinove tragedije kraljica Prva uloga Adrienne (1662-1730), slavne glumice (u koju je Voltaire bio i zaljubljen). Sahranili su je zaista nou jedan prijatelj i unajmljeni nosai na uglu dananje Ulice Grenel br. jer Crkva nije dozvolila da ju pokopaju na groblju. Voltaire je poslije njene smrti napisao: "Liavate sahrane onu, koja bi u Grkoj imala oltara; im je nema, postaje zloinac. Oaravala je svijet za ivota, zato je sad kanjavate." Sudbina Adrienne Lecouvreur, velike umjetnice i ljubavnice, privukla je knjievnike.

" P a to je vrlo

uzviknu Candide.

" t o ete! Takvi su vam ovdje ljudi", odgovori Martin. "Zamislite sve m o g u e proturjenosti, sve m o g u e neskladnosti, pa ete ih nai u vladi, u sudo vima, u crkvama, u k a z a l i n i m predstavama ovog smijenog naroda." "Je li istina da se u Parizu neprestano smiju?" upita sad Candide. "Jest," odgovori opat, "ali se smiju pucajui od muke. Jer se u njemu negoduje protiv svega gromkim smije hom. Sa smijehom se ine ak i najodvratnija djela." " T k o je onaj debeli prasac", upita Candide, "koji je preda mnom tako ogovarao komad na kome sam ja toliko plakao i glumce u kojima sam toliko u i v a o ? " " T o vam je neka propalica", odgovori opat, "koja zarauje svoj kruh time to kudi sve k a z a l i n e komade i sve knjige. Taj mrzi svakoga tko ima uspjeha, kao to eunusi mrze ljude koji uivaju sa e n a m a . On je jedna od onih zmija u knjievnosti koje se hrane bla tom i To vam je k r a b a l o . " " A to v i zovete k r a b a l o m ? " upita Candide. " T o je jedan jedan Tako su Candide, M a r t i n i opat ras pravljali na stubama, gledajui kako prolazi svijet pored njih izlazei s predstave.

"Iako jedva e k a m da v i d i m gospoicu Cune gonde," ree Candide, bih veerao s gospoi com jer mi se uinila divnom." Opat nije bio netko tko je imao pristup kod gospo ice Clairon, jer je ona primala samo otmjeno drutvo. " V e e r a s je zauzeta," odgovori opat, " a l i e meni biti ast da vas odvedem jednoj gospoi iz otmjenog drutva i tamo ete upoznati Pariz kao da ste u njemu proveli etiri godine." Candide, koji je po prirodi bio radoznao, ree da ga odvedu toj g o s p o i na kraj p r e d g r a a SaintTamo su igrali faraon. Dvanaest sumornih igraa d r a l o je svatko svoj pil karata, tu podvijenih uglova knjigu svojih n e d a a . V l a d a l a je grobna tii na, bljedilo je prekrivalo ela igraa, a nemir se ogledao na elu bankarevu. D o m a i c a sjedila po red ovog nemilosrdnog bankara i pratila okom, o t r o kao ris, sve jednostavne i sve sedmerostruke parole bez dobitka, za koje bi svaki pojedini igra podvijao svoje karte. Ona ih je opominjala da ih opet izravna ju, revno i strogo, ali pristojno, ne p o k a z u j u i da se i najmanje ljuti, bojei se da ne izgubi svoje stalne goste. Dozvoljavala je da je zovu od Parolignaca. Njezina p e t n a e s t o g o d i n j a ki sjedila je s

Freron (1719 - 1776), protivnik Voltaireov, sveenik, urednik "Knjievnog godinjaka", vjet polemiar i ar.

Claire Joseph prozvana Clairon slavna kasnije partnerica koja se prva usudila odjenuti povijesni kostim umjesto konvencionalnog. Najvee uspjehe postigla je u tragedijama

ostalim i g r a i m a i migom oiju upozoravala na sve podvale ovih jadnih ljudi koji su pokuavali popraviti surovosti sudbine. Opat iz Perigorda, Candide i M a r tin u o e unutra. N i t k o se ne die s mjesta, nitko ih ne pozdravi i ne pogleda. S v i su b i l i zadubljeni u svoje " G o s p o a barunica od je uljudnija", ree Candide. bila

"Jeste li itali", upita opat iz Perigorda, "roman go spodina doktora teologije?" "Jesam," odgovori jedan uzvanik, "samo ga nisam mogao dovriti. Mi imamo gomilu besmislenih spisa, ali se svi zajedno ne mogu mjeriti s b e s m i s l e n o u doktora teologije Gauchata. M e n i se toliko zgadio taj silan broj odvratnih knjiga koje su nas preplavile, da sam se bacio na faraon." " A Razni spisi mislite?" upita opat. ree g o s p o a od "smrtno do sadno stvorenje! K a k o samo taj briljivo r a z l a e o onome to cijeli svijet zna! K a k o glomazno razvija ono to ne vrijedi ni uzgred hovito prisvaja t u e to opljaka! K a k o mi se K a k o nedu K a k o upropasti ono A l i mi se vie n e e Sto o njima

Tada se opat nae markizi na uho i ona se upola die, udostoji Candidea umilnim osmijehom, a Martina vrlo otmjenim glavom. Zatim ponudi stolicu i pil karata Candideu i on izgubi pedeset tisu a franaka u dva dijeljenja. Poslije toga su veerali vrlo veselo i svi su udili to Candide nije u z b u e n zbog svoga gubitka. Lakaji su govorili na svom jeziku: " O v o mora da je neki engleski lord." V e e r a je prola kao veina veera u Parizu: u po etku utnja, zatim agor u kojem se ni rije ne razu mije, i napokon ale, veinom neukusne, izmiljene vijesti, pogrena umovanja, neto malo politike i mnogo ogovaranja. a k se povede i razgovor o novim

gaditi. Dosta je to sam p r o i t a l a nekoliko stranica Za stolom se nalazio jedan u e n ovjek profinjena ukusa, koji sa svoje strane potkrijepi ono to je rekla markiza. Zatim se povede razgovor o tragedijama. G o s p o a upita kako to da ima tragedija koje se po nekad igraju, a koje se ne mogu itati. ovjek od

Ti saloni, koje su osnovali udrueni kasnije sa enama bili su drutvena rana tog vremena. Faraon je igra u kojoj igrai imaju cijeli pil karata rubove kad igraju "parolu", tj. ulau dobivenu sumu ponovo. Parola na praznu kartu je onda kad igra trai parolu sedam puta, a ta karta nije dobila. Iz rijei parola izvedeno je ime Parolignac, po uzoru na

Gabnel (1709 - 1774), beznaajan pisac, sveenik, isusovac. Nicolas Charles (1697 - 1770) veoma plodan kompilator. Za njega je Voltaire napisao poznati stih: "II compilait. compilait."

111

ukusa vrlo lijepo objasni kako neki komad m o e biti pomalo zanimljiv, a da nema skoro nikakve vrijed nosti. U malo rijei on dokaza da nije dovoljno pri premiti jedan dva zapleta kakvih ima u svim romanima i koji uvijek osvajaju gledatelja, ve da treba biti nov, a ne biti nastran; e s t o uzvien, a uvi jek prirodan; treba poznavati ljudsko srce i pustiti ga da govori; biti velik pjesnik, a da nijedno lice u ko madu ne izgleda kao pjesnik; znati s a v r e n o svoj jezik, govoriti ga isto i stalno m i l o z v u n o , a da nikad zbog slikova ne strada smisao. doda on, "tko se ne dri svih tih pravila, m o e napisati jednu i l i dvije tragedije koje e imati uspjeha u kazalitu, ali nikada nee biti ubrajan meu dobre pisce. Ima vrlo malo dobrih tragedija. Jedne su idile u dijalozima dobro napisanim i dobro rimova nim, druge su politika razmiljanja koja uspavljuju, ili mrska razglabanja; jedne su snovi b j e s o m u n i k a u barbarskom stilu, iskidani govori, duga obraanja bogovima, zato to pisci ne znaju govoriti ljudima; lane iskrice razuma, naduta opa mjesta." Candide paljivo saslua ova razlaganja i stvori sebi visoko miljenje o govorniku. K a k o se markiza bila pobrinula da ga smjesti pored sebe, Candide se p r i m a e njezinu uhu i usudi ju se upitati tko je ovjek to tako lijepo govori. " T o je uenjak koji se nikad ne kocka", odgovori gospoa, "i koga mi opat ponekad dovede na veeru. On se savreno razumije u tragedije i u knjige, a

napisao je jednu tragediju i jednu knjigu od koje izvan knjiare njegova izdavaa nikad nije vien nijedan primjerak osim onoga to meni posvetio." li o v j e k a ! " uzviknu Candide. " D r u g i O k r e u i se zatim upita ga: "Gospodine, vi zacijelo mislite da je sve da bolje biti ne m o e u fizikom i moralnom svijetu i da nita moglo biti drukije nego to jest?" "Ja, gospodine," odgovori "nimalo ne vje rujem u to to ste rekli. Smatram da sve kod nas ide naopako, da nitko zna svoj poloaj, ni svoju du nost, ni to niti to treba raditi, i da izuzev vee re, koja je prilino vesela i gdje ljudi izgledaju dosta sloni, sve ostalo vrijeme prolazi u besmislenim pre pirkama: jansenista protiv Parlamenta protiv Crkve, knjievnika protiv knjievnika, dvorjana protiv dvorjana, poreza protiv naroda, ena protiv mueva, r o a k a protiv roaka. Vjeiti rat!"
Jansenisti su sljedbenici nizozemskog katolikog teologa Corneliusa Jansena, biskupa Ypresa (1585 autora Uglavnom, tie se zapletenih teorija o Bojoj milosti koja djeluje u ovjeku i po slobodnoj volji u njemu. su Luisa de Moline panjolskog teologa, isusovca, autora djela Slaganje slobodne volje s darovima milosti, s boanskom milou, i je tvrdio da ovjek ima i slobodnu volju. Molinisti su se u stvarnosti sukob ljavali s pripadnicima dominikanske teoloke kole, tzv. tomistima ili banjezianistima (najpoznatiji dominikanski teolog toga doba zvao se D.

112

113

Candide mu odgovori: " V i d i o sam ja i gore stvari. A l i jedan mudrac koji je imao n e s r e u da ga poslije objese, n a u i o me je da je sve to izvrsno: to su sjenke na jednoj lijepoj slici." " V a se objeeni ovjek alio," ree Martin, "te vae sjenke, to su strane " A l i ljudi sami prave te mrlje i ne mogu drukije", odgovori Candide. "Onda to nije njihova krivnja", ree Martin. V e i n a igraa nije razumjela smisao ovih razgovo ra i pila je. Martin je raspravljao s uenjakom, a Candide ispria d o m a i c i jedan dio svojih do ivljaja. Poslije veere markiza odvede Candidea u svoju sobu i ponudi mu da sjedne na jedan kanape. "Dakle, vi j o do ludila volite Cunegonde od Thunder-ten-tronckha?" " V o l i m , g o s p o o " , odgovori Candide. M a r k i z a mu odvrati, uz njean osmijeh: " V i mi odgovarate kao mladi iz Vestfalije. Fran cuz bi mi rekao: ja sam volio g o s p o i c u Cunegonde, ali kad vas gledam, gospoo, bojim se da je vie neu " A h , " r e e Candide, "odgovorit u vam kako elite."
Leibniz je u Teodiceji rekao da su fiziko (patnja) i moralno (grijeh) zlo samo mrlje na lijepoj slici.

" V a a ljubav prema njoj se zaela onda kad ste joj podigli rubac", ree markiza. " J a hou da meni po dignete podvezicu." " O d sveg srca", ree Candide i poslua je. " A l i ja hou da mi je sada ponovo namjestite", na stavi gospoa. I Candide joj namjesti podvezicu. " V i d i t e , " ree g o s p o a , " v i ste stranac. Ja ponekad p u t a m svoje parike zaljubljenike da umiru od enje po petnaest dana, ali se vama predajem j o prve noi, jer moramo lijepo doekati u svojoj zemlji jednog mladia iz Vestfalije." I primijetivi dva ogromna dijamanta na rukama mladog stranca, ljepotica ih stade hvaliti tako usrdno da s prstiju prijeoe na markizine. K a d se vraao s opatom kui, Candi de pomalo osjeti grinju savjesti to je bio nevjeran gospoici Cunegonde. Gospodin opat je sudjelovao u njegovu neraspoloenju. Njegov je bio samo neznatan dio od onih pedeset tisua franaka to ih je Candide u igri izgubio, i od vrijednosti ona dva dijamanta, napola poklonjena, napola iznuena. Namjera mu je bila to bolje iskoristiti poznanstvo s Candideom. Dugo mu je govorio o Cunegonde, i Candide mu r e e da e toplo moliti tu ljepoticu da mu oprosti kad se bude n a a o s njom u Veneciji. je bivao sve uljudniji i paljiviji, i s mnogo je umiljatosti pokazivao da ga zanima sve to Candide govori, sve to radi, sve to namjerava.

gospoicu

114

vidim, gospodine," ree on, " v i imate lju bavni sastanak u Veneciji?" "Imam, gospodine opate," odgovori Candide, "mo ram se bezuvjetno tamo nai s Cunegonde." A zatim, ponesen zadovoljstvom to govori o onoj koju v o l i , ispria, po svom obiaju, jedan dio svojih doivljaja s ovom d i n o m Vestfalkom. "Uvjeren sam", ree opat, "da gospoica Cune gonde ima mnogo duha i da pie krasna pisma?" " N i k a d nisam nijedno dobio," ree Candide, "jer moete zamisliti da joj nisam mogao pisati, budui da sam istjeran iz zamka zbog nje. Zatim sam uo da je umrla; poslije sam je opet naao, pa izgubio i poslao joj na dvije tisue pet stotina milja odavde naro itog glasnika, i sad po njemu oekujem odgovor." Opat je sluao paljivo i izgledao nekako zamilje no. Ubrzo se oprosti od ova dva stranca, poto ih je njeno zagrlio. K a d se Candide sutradan probudi, dobi pismo ovoga sadraja: i premili dragane, ve dana kako leim bolna gradu. Doznala sam da ste i Vi Poletjela bih Vam u da se mogu micati. sam da ste proli kroz Bordeaux. Tamo sam ostavila naeg vjernog Cacamba i staricu, koji uskoro trebaju doi za mnom. Guverner Buenos je uzeo sve, ali mi ostaje vae srce. Doite. Vaa prisutnost vratit e mi ivot ili e uiniti da umrem od

Ovo divno pismo, ovo neoekivano pismo, ispuni Candidea neizrecivom radou, a bolest njegove mile Cunegonde slomi ga silnom boli. Rastrgan izmeu ta dva osjeaja, on uze svoje zlato i dijamante i naredi da ga s u kuu u kojoj je stanovala gos poica Cunegonde. Drhtao je od uzbuenja kad je uao, srce mu je lupalo, i grcao je od suza. Htjede razmaknuti zavjese na postelji, zatrai da mu se donese svjetlo. " T o n i p o t o ! " uzviknu pratilja, "svjetlost je ubija", i ona odmah sklopi zavjese. " M i l a moja Cunegonde," ree Candide plaui, "kako vam je? K a d me ve ne m o e t e vidjeti, bar mi recite n e t o . " " O n a ne smije govoriti", ree pratilja. Nato gospoa promoli iz postelje jednu punanu ruku, koju Candide dugo suzama i zatim napuni dijamantima, ostavljajui na naslonjau vreicu punu zlata. Usred tih izljeva njenosti, upade jedan policijski inovnik, a zatim opat iz Perigorda i desetak a n d a r a . " T o su, dakle, ta dva sumnjiva stranca?" ree on. Odmah naredi svojim ljudima da ih uhvate i odve du u zatvor. "U Eldoradu tako ne postupaju s putnicima", r e e Candide. "Sad sam vie manihejac no ikad", doda Martin. " A l i kuda nas to vodite, gospodine?" upita Candide. "Dolje u podrume", odgovori inovnik. K a d se M a r t i n ponovo pribra, zakljui da je ona g o s p o a koja je tvrdila da je Cunegonde obina

116

117

prevarantica, gospodin opat iz Perigorda prevarant koji je pohitao to je b r e mogao da iskoristi Candibezazlenost, a policijski i n o v n i k drugi preva rant kojega se ovjek m o e lako rijeiti. Da ga ne bi povlaili po sudovima, Candide, po njegovu mudrom a i sam stalno nestrpljiv da prije vidi pravu gospoicu Cunegonde, ponudi inovniku tri mala dijamanta, od po tri tisue pistola svaki. gospodine," ree mu ovjek s palicom od slo nove kosti "da ste poinili sve zloine koji se mogu zamisliti, vi ostajete najpoteniji ovjek na svijetu. T r i dijamanta! Svaki od tri t i s u e pistola! Gospodine, prije bih poginuo za vas no to bih vas odveo u zatvor. Ovdje zatvaraju sve strance, ali prepustite se vi samo meni. Imam ja brata u Dieppeu, u Normandiji. Odvest u vas onamo i ako i njemu m o e t e dati koji dijamant, on e se brinuti o vama kao ja sam." "A zato zatvaraju sve strance?" upita Candide. Na to uze rije opat iz Perigorda. " T o je", ree, "zato to je neki bijednik iz Atrebatije uo kako se govore neke gluposti i to ga navelo da izvri ne kao ono u svibnju 1610,
ovjek od slonove kosti. Policajac. Tie se pokuaja ubojstva koji je izvrio porijeklom iz Artoisa se u rimsko doba zvao Atrebatija), potegnuvi u Versaillesu no na Luja XV (5. sijenja 1757); bio je rastegnut na trgu. Na Henrika IV atentat je pokuao Chatel 1594, a izvrio Ravaillac 1610. su na atentat navodno 118

nego kao ono u prosincu 1594, i kao mnoga druga koja su izvrili drugih godina i drugih mjeseci drugi bijednici koji su sluali gluposti." Policajac mu tada objasni stvar. " A h , ta u d o v i t a ! " uzviknu Candide. " t o ! Zar takve strahote u narodu koji p l e e i pjeva! Da li bih mogao odmah otii iz ove zemlje u kojoj majmuni drae tigrove? V i d i o sam u svojoj zemlji ljude sam vidio samo u Eldoradu. Tako vam Boga, gospodine odvedite me u Veneciju, gdje trebam priekati g o s p o i c u Cunegonde." " M o g u vas odvesti samo u Donju Normandiju", odgovori starjeina andara. On odmah naredi da mu skinu okove, zamoli za oprotaj to se prevario, otpusti svoje ljude, odvede Candidea i Martina u Dieppe i preda ih u ruke svom bratu. Jedan mali holandski brod bio je usidren u luci. Taj koji zbog tri druga dijamanta posta de najusluniji to ovjek m o e biti, ukrca Candidea i njegove ljude na brod koji se spremao da otplovi za u Engleskoj. Tuda nije vodio put u Vene ciju, ali je Candideu bilo kao da se izbavio iz pakla; a nadao se i da e ugrabiti prvu priliku i opet nastaviti put za

potakli isusovci, koji su nakon neuspjelog atentata na kralja Hen rika IV (koji je bio hugenot) bili protjerani iz Francuske. Vjerojatno zato Voltaire ta dva atentata. 119

Dvadeset

poglavlje

On upita tko je taj debeli ovjek koga su sad tako sveano ubili. "Jedan admiral", odgovorie mu. "A zato su ubili tog "Zato", rekoe mu, " t o nije dao ubiti dosta upustio se u bitku s jednim francuskim admiralom, pa uzvik su utvrdili da mu nije bio priao dovoljno " P a francuski admiral je bio isto toliko daleko od engleskoga koliko i od njega", ree Candide. ovdje " T o je neosporno," o d g o v o r i e mu, " a l i admirala da drugi postanu hrabri." Candide je bio toliko preneraen i ovim to je vidio i u o da nije htio ni stupiti nogom na kopno, ve se pogodi s holandskim brodovlasnikom (makar ga ovaj pokrao kao i onaj u Surinamu) da ga bez odgaanja odveze u Veneciju. Poslije dva dana brodovlasnik je bio gotov. vie francusku obalu, p r o o e nadomak Lisabonu, i tu Candide malo zadrhta. U o e u Gibraltarski prolaz i u Sredozemno more. K o n a n o stigoe u Veneciju. "Neka je blagoslovljen B o g " , ree Candide "Sad u ovdje opet vidjeti lijepu Cunegonde.
Engleski admiral je poslije izgubljene bitke kod otoka protiv Francuza (14. oujka 1757) pogubljen, jer njegov brod nije imao gubitaka i nije bio priao blizu Francuzima, ve se povukao u Gibraltar, dok stari engleski zakon, upotrijebljen ovdje, nalae da admiral mora ubiti to moe vie neprijatelja. Nikakve stvarne krivice nije imao.

CANDIDE I MARTIN ODLAZE NA E N G L E S K U O B A L U , I TO T A M O V I D E Panglosse! Panglosse! A h , Martine! A h , mila moja Cunegonde! to je ovaj nu Candide na holandskom brodu.

" N e t o vrlo ludo i vrlo gadno", odgovori mu Martin. " V i poznajete Englesku: jesu li svi tamo isto tako ludi kao u Francuskoj?" " T o je neka druga vrsta ludila", ree Martin. " u l i ste da ta dva naroda vode rat oko nekoliko jutara sni jega tamo negdje u Kanadi, i da troe na taj krasni rat mnogo vie no to vrijedi cijela Kanada. A da vam t o n o k a e m ima li u jednoj zemlji vie ljudi za ku koulju nego u drugoj, zato su moje umne sposob nosti odve slabe. Z n a m samo da su, u o p e uzevi, koje e m o sad vidjeti, vrlo turobne prirode." avrljajui tako, pristadoe u Velika gomila svijeta pritisnula je obalu, i paljivo gledala nekog prilino debelog ovjeka koji je kleao vezanih oiju na palubi jednog broda. Okrenuta prema tom ovjeku, etiri vojnika opalie mu, najspokojnije to m o e biti, po tri metka u lubanju, na to se cijelo okupljeno drutvo razie, beskrajno zadovoljno. sve ovo z n a i , " uzviknu Candide, "kakav to demon svuda iri svoju m o ? "

kod nas dobro s vremena na vrijeme ubiti ponekog

121

Oslanjam se na Cacamba kao na samog sebe. Sve je dobro, sve ide dobro, sve ide da bolje ne moe biti."

zabavama. Nijedna e n a nije ga ni najmanje dovodila u iskuenje. " V i ste", ree Martin, "doista, vrlo p r o s t o d u n i . Umiljate da e jedan sluga, melez, s pet-est milijuna u depu, otii na drugi kraj svijeta po vau draganu da vam je dovede u Veneciju. Uzet e je za sebe, ako je n a e . A k o je ne nae, uzet e neku drugu. Posluajte vi mene, zaboravite svog slugu Cacamba i svoju ganu Cunegonde." Martinove rijei nisu bile utjene. Candide pade u j o dublju sjetu, a M a r t i n mu je i dalje dokazivao da malo ima vrline i sree na Zemlji, osim m o d a u E l d o radu, a onamo nitko ne m o e otii. Raspravljajui o ovom v a n o m pitanju i ekajui Cunegonde, Candide spazi na Trgu sv. M a r k a jednog redovnika koji je vodio pod ruku neku dje vojku. Teatinac je izgledao svjee, punano, krepko. Oi su mu blistale, dranje mu je bilo nepokolebljivo, izraz lica uzvien, korak ponosit. Djevojka je bila vrlo lijepa i pjevala je. Gledala je zaljubljeno u svog teatinca i s vremena na vrijeme utinula bi ga za okrugle obraze. "Sad ete mi bar priznati", ree Candide Martinu, "da su ovi ovdje sretni. Dosad sam na cijeloj Zemlji gdje ima ivih stvorenja, osim u Eldoradu, nailazio

Dvadeset e t v r t o poglavlje

I BRATU
i m stie u Veneciju, Candide dade traiti Cacam ba po svim k r m a m a , po svim kavanama, kod svih javnih ena, i nigdje ga ne nae. Iz dana u dan slao je izvidnicu na sve brodove i sve barke. Cacambu nikakvih vijesti. " K a k o to?" ree on "Ja sam stigao prijei iz u Bordeaux, iz Bordeauxa u Pariz, iz Pariza u Dieppe, iz Dieppea u oploviti cijelu portu galsku obalu, preploviti cijelo Sredozemno more, pro vesti nekoliko mjeseci u Veneciji, a lijepe Cunegonde jo nema. N a a o sam umjesto nje samo jednu bludnicu i jednog opata iz Perigorda. Cunegonde je zacijelo umrla; ni meni ne preostaje nita drugo nego da i ja umrem. A h , bolje bi bilo da sam ostao u eldoradskom raju nego to sam se vratio u ovu prokletu K a k o imate pravo, dragi Martine. Sve je samo varka i opa nesrea." noj On pade u duboku sjetu i nije prisustvovao nijed operi alla niti drugim karnevalskim

moda. - U modi.

Teatinci - Katoliki red koji su godine 1524. u Rimu osnovali Gaetano da Thiene i (koji je postao papa Pavao biskup grada Chieti, Theate - otuda teatinci. Cilj reda je bila borba protiv protestantizma i briga za bolesne i ranjene.

samo na nesretnike, ali kladim se da su ova djevojka i ovaj teatinac dva vrlo sretna stvorenja." " K l a d i m se da nisu", odgovori Martin. "Trebamo ih samo pozvati na r u a k , " odvrati Candide, "pa ete vidjeti nemam li pravo." Odmah im pristupi, pozdravi ih uljudno i pozva da dou u njegovu gostionicu na lombardijske jarebice, ikru od jesetre, i na au vina iz Monte ciana, Christi, ciparskog i samoskog. Dje vojku obli rumen, teatinac prihvati poziv na provod i djevojka poe s pogledavi Candidea oima pu n i m iznenaenja i zbunjenosti, koje se zamaglie od nekoliko suza. i m stupi u Candideovu sobu, " Z a r tako? Gospodin Candide ne poznaje vie Paquette!" te rijei, Candide, koji je dotle nije paljivo ni pogledao, jer je mislio samo na Cunegonde, odgo vori jadna djevojko, pa to ste vi doveli Panglossa do krasnog stanja u kome sam ga bio n a a o ? " "Naalost, gospodine, ja", odgovori Paquette. " V i d i m da ste o svemu obavijeteni. Doznala sam za uas nu nesreu koja je zadesila cijelu porodicu gospoe barunice i lijepu Cunegonde. K u n e m vam se da moja sudbina nije bila nita veselija. B i l a sam vrlo bezazlena kad ste me vi poznavali i jedan franjevac, moj ispo vjednik, lako me je zaveo. Posljedice toga bile su uas ne: bila sam prisiljena napustiti ubrzo poslije onog dana kad vas je gospodin barun otjerao iz kue s

nekoliko udaraca nogom u stranjicu. Da se jedan u veni lijenik nije saalio na mene, umrla bih. Iz zahval nosti bila neko vrijeme ljubavnica toga lijenika, a njegova koja je bila ljubomorna do bjesnila, tukla me je svakoga dana; bila to prava goroTaj je bio najruniji ovjek na svijetu, a ja stvorenje, jer su me tukli iz dana u dan zbog kojega nisam voljela. Znate ve kako je opasno za enu kad ima za m u a lijenika. Ovaj. kad dozlogrdie postupci njegove ene, dade joj jednoga dana, da bi je izlijeio od neke lake prehla de, tako izvrstan lijek da ona za dva sata u uas nim Gospoini roditelji podigoe tubu protiv gospodina. On a mene bacie u zatvor. Moja me nevinost ne bi spasila da nisam bila i sudac me pusti na slobodu pod uvjetom da on naslije di lijenika. Uskoro zatim istisnu me jedna suparnica; bila sam otjerana bez ikakve naknade i primorana na staviti s o v i m stranim zanatom koji se vama ljudima tako veselim, a koji je za nas samo ponor pun bije de. Pooh se u Veneciju baviti tim poslom. A h , gospo kad biste mogli predoiti sebi to to znai kad je netko prisiljen milovati bez razlike kakva starog trgov ca, odvjetnika, redovnika, gondolijera, opata; izlagati se uvredama i svim ponienjima; esto spasti na to da posuuje suknju kako bi joj je zadigao kakav ovjek; doivljavati da joj jedan ukrade ono to zaradi s drugim; predstavnici zakona ucjenjuju; da se ne moe nadati niemu osim groznoj starosti, bolnici

125

i smetlitu, rekli biste i sami da sam jedno od najnesretnijih stvorenja na svijetu." Tako je Paquette otvarala srce dobrom Candideu, u jednoj sobici, u prisustvu Martinovu. ree on Candideu, "polovina oklade je ve moja." Brat Giroflee bjee ostao u trpezariji i pijuckao je ekajui ruak. " A l i vi ste m i " , ree Candide Paquette, "izgledali tako veselo, tako zadovoljno kad sam vas naao. Pje vali ste i milovali onog teatinca s tako neusiljenim uivanjem, uinili ste mi se toliko sretnima koliko sad tvrdite da ste zlog udesa." " A h , gospodine," odgovori Paquette, " i t o vam j e opet jedna od bijeda ovakvog zanata. Juer me je pokrao i istukao jedan oficir, a danas se trebam praviti da sam dobro raspoloena, kako bih se svidjela jed nom redovniku." Candideu nije trebalo vie i on prizna da Martin ima pravo. Sjedoe za stol s Paquette i R u a k je bio prilino ugodan i pri kraju su razgovarali s neto vie povjerenja. " O e , " ree Candide redovniku, "izgleda da vam je podarena takva sudbina da vam svatko mora pozavid jeti. L i c e vam blista od sree, pucate od imate vrlo lijepu djevojku za razonodu, a ini se da vam je vrlo drago to ste postali teatincem." "Vjere mi, gospodine," odgovori brat Giroflee, " v o l i o bih vidjeti sve teatince na dnu mora. Stoput

sam dolazio u iskuenje da zapalim samostan, pa da odem u Turke. Roditelji su me natjerali da n a v u e m ovu prokletu mantiju kad mi je bilo petnaest godina, da bi ostavili to vee nasljedstvo nekom tamo m o m starijem bratu, B o g ga Samo zavist, nesloga i bijes caruju u samostanu. O d r a o sam, dodue, neko liko loih propovijedi koje su mi donijele neto novca, od kojega mi je prior uvijek ukrao polovicu. S onim to mi ostane i z d r a v a m djevojure, ali kad se naveer u samostan, imam volju da si razmrskam gla vu o zidove n a e spavaonice. I sa svom ostalom mo j o m s u b r a o m je isti sluaj." M a r t i n se tada okrene Candideu, hladnokrvan kao i uvijek: " N o , " ree mu, "zar nisam dobio cijelu okladu?" Candide dade dvije tisue pijastera Paquette i tisuu bratu " J a m i m vam", ree on, "da e s ovim biti sretni." " U t o nikako n e vjerujem", odgovori M a r t i n . " M o d a ete ih j o vie unesreiti o v i m bude to bude," odgovori Candide, " a l i me jedna stvar tjei: v i d i m da ovjek esto ponovo nalazi ljude za koje nikad nije mislio da e ih opet nai. L a k o se m o e dogoditi, kad sam ponovo n a a o crvenog ovna i Paquette, da opet v i d i m i Cunegonde."

Sudba Paquettina i je dokaz vie protiv optimizma. Voltaire im namjerno daje imena lijepoga cvijea: Paquette lijepa kata,

126

bih", ree Martin, "da vas ona usrei jednog dana; ali ja u to vrlo sumnjam." " V i ste vrlo okrutni", ree Candide. "Jer znam pogledajte ove odgovori Martin. odvrati mu

Dvadeset peto poglavlje POSJET GOSPODINU VENECIJANSKOM PLEMIU

Candide i M a r t i n se gondolom na Bren tu i stigoe u dvorac plemenitog gospodina Pococurantea. V r t o v i su b i l i ukusno u r e e n i i u k r a e n i lijepim mramornim kipovima, dvorac s a g r a e n u rafiniranom stilu. D o m a i n , ovjek od ezdeset godi na, veoma bogat, primi radoznalce vrlo uljudno, bez osobite susretljivosti, to zbuni Candidea, a svidi se Martinu. Najprije ih dvije djevojke, lijepe i pristojno odje vene, posluie o k o l a d o m koja se vrlo lijepo pjenila. Candide se nije mogao suzdrati i ne pohvaliti njihovu ljepotu, njihovu ljupkost i okretnost. " T o su sasvim dobra stvorenja," ree senator Pococurante, "ponekad ih povedem sa sobom u postelju, jer su me ve zaista zamorile gradske gospoe, njiho ve koketerije, njihove ljubomore, njihove svae, nji hove udljivosti, njihova sitniavost, njihova oholost, njihove gluposti i soneti koje treba za njih sastavljati i l i naruivati. A l i , na kraju krajeva, i ove mi dvije djevojke postaju vrlo dosadne." Poslije doruka, dok su etali jednom dugom gale rijom, Candidea iznenadi ljepota slika. On upita od kojega su umjetnika prve dvije.

Candide, "zar oni ne pjevaju cijelog dana?" " N e vidite vi njih u njihovoj kui, sa e n o m i sitnom djeurlijom", odgovori M a r t i n . svoje brige i nevolje, ima svoje. Istina, kad se

uzme sve u obzir, bolja je sudbina jednog gondolijera nego jednog d u d a . A l i smatram da je razlika tako neznatna da se ne vrijedi ni zadravali na " M n o g o se govori", nastavi Candide, "o senatoru koji stanuje u onom divnom dvorcu na Brenti i vrlo lijepo doekuje strance. Kau da je to ovjek koji ne zna to su alost i briga." " V o l i o bih vidjeti tu bijelu vranu", ree Martin. Candide odmah posla da zamole gospodina Pococurantea za doputenje da ga sutradan posjeti.

Od

- malo, i

- koji se brine.

128

"Rafaelove", odgovori senator. " K u p i o sam ih zbog tatine i platio vrlo skupo, prije nekoliko godina. Kau da nema nieg ljepeg u Italiji, ali se one meni nimalo ne sviaju. Boja im je tamna, l i k o v i nisu do voljno zaobljeni i ne istiu se dosta, odjea ni po e m u ne slii na neku tkaninu. Jednom rijeju, neka k a e tko to hoe, ja ne nalazim tu pravog oponaanja pri rode. M e n i bi se slika svidjela jedino kad bih povjero vao da v i d i m samu prirodu: takvih slika u o p e nema. Imam mnogo slika, ali ih vie ne gledam." ekajui ruak, Pococurante naredi da mu odsviraju jedan koncert. Candideu se glazba uini izvrsnom. " O v a buka", ree Pococurante, " m o e ovjeka za nimati jedno pola sata, ali ako due traje, zamara sva koga, iako to nitko ne smije priznati. Danas je muzika samo vjetina izvoenja tekih stvari, a ono to je samo teko, naposljetku se prestane sviati. M o d a bih operu volio vie da ljudi nisu i z m i s l i l i tajnu kako da od nje naprave udovite koje mi je odvratno. N e k a ide tko h o e i gleda uglazbljene loe tragedije, gdje su prizori napravljeni samo zato da se bez ikakva smisla unesu dvije-tri glupe od koje trebaju pokazati ljepotu grla kakve pjevaice. N e k a padne u nesvijest tko hoe, i l i tko moe, gledajui kakva ukopljenika kako pjevui ulogu Cezara i Katona,

nezgrapno se etajui daskama. Ja sam se osobno dav no odrekao tih ubogih gluposti koje danas predstavljaju slavu Italije i koje vladari tako skupo plaaju." Candide se pomalo prepirao, ali suzdrljivo. Martin je bio potpuno senatorova miljenja Sjedoe za stol i poslije izvrsnog r u k a o d o e u knjinicu. Primijetivi jednog Homera, krasno uveza nog, Candide pohvali dobar ukus Presvijetloga. " E v o jedne knjige", ree on, "koja je bila prava na slada za velikog Panglossa, najboljeg n j e m a k o g filo zofa." " A l i za mene ona to nije", odgovori hladno Poco curante. " N e k a d su me uvjerili te sam povjerovao da u i v a m kad ju itam, ali to stalno ponavljanje borbi koje slie jedna na drugu, ti bogovi koji neprestano neto rade, a nikad nita odluno ne uine, ta Helena koja je povod ratu, a koja jedva da igra neku ulogu, ta Troja koju opsjedaju, a nikako ne osvajaju, sve mi se to inilo smrtno dosadnim. Ponekad sam pitao u e n e ljude da li je i njima tako dosadno kao meni kad itaju tu knjigu. S v i iskreni ljudi priznali su mi da ih je ta knjiga uspavljivala, ali su je uvijek morali drati u svojoj knjinici kao spomenik iz starina, kao i one zahrale medalje koje se vie ne koriste." " V a a Preuzvienost ne m i s l i tako o Vergiliju?" upita Candide.
Miljenja senatorova nisu uvijek i uvijek bila takva. ili bar nisu

Voltaire nije bio pretjerano muzikalan. On zove operne arije. - Katon i Cezar su linosti iz opera Metastaza.

Contija,

131

"Priznajem i ja", ree Pococurante, "da su druga, etvrta i esta knjiga njegove Eneide izvrsne, ali to se tie njegova p o b o n o g Eneje, i s n a n o g Kloanta, i prijatelja Ahata, i malog Askanija, i budalastog kralja Latina, i prostake volim Tassa i i otune Lavinije, ne vjeru nevjerojatno dosadne p r i e . " jem da ima jo neeg tako hladnog i neugodnog. Vie " D a li bih vas smio upitati, gospodine, itate li s velikim u i t k o m Horacija?" ree Candide. "Ima kod njega mudrih izreka", odgovori Pococu rante, " i z kojih svjetski ovjek m o e izvui koristi, i koje se, zato to su saete u krepke stihove, lake urezuju u pamenje. A l i mi je vrlo malo stalo do nje gova putovanja u B r i n d i z i i opisa nekog loeg ruka, kao i do onih laarskih izmeu nekakva Pupiluije su rijei, kako on kae, bile pune gnoja, i drugog nekog tamo ije su rijei bile kisele poput octa. Uvijek sam s krajnjim gaenjem itao njegove neotesane stihove protiv starica i vraara, i ja ne ega ima tako velikog u tome kad on k a e svom prija telju Meceni da e, ako ga ovaj ubroji u lirske pjesni ke, svojim u z v i e n i m e l o m udariti u

Budale se svemu dive kod jednog u v e n o g pjesnika. Ja itam samo radi sebe; v o l i m samo ono to mogu upotrijebiti." Candide, koji je bio odgojen tako da ni o e m u nema svoje miljenje, bio je vrlo z a u e n ovim to je uo, a Martin je smatrao da Pococurante sudi sasvim razborito. " A h , evo jednog C i c e r o n a ! " uzviknu Candide. " M i s l i m da se vi nikad ne zasitite itajui tog velikog ovjeka." " N i k a d ga ne i t a m " , odgovori se mene tie to je on branio Rabirija i l i M e n i su dosta parnice u kojima ja sudim. Prije bih primio njegova filozofska djela; ali kad sam vidio da on u sve sumnja, d o a o sam do zakljuka da i ja znam isto toliko koliko i on, i da mi nije potrebna niija p o m o da budem neznalica." " A h , evo osamdeset svezaka zbornika neke aka demije uzviknu M a r t i n . " M o d a bi tu mog lo biti neega vrijednog." " B i l o bi ga", odgovori Pococurante, ma koji od pisaca ove gomile besmislica p r o n a a o bar vjetinu kako se prave p r i b a d a e . A l i u svim tim knjigama ima samo zamisli, a nijedne korisne stvari." " K o l i k o tu ima kazalinih komada!" uskliknu Candide. " N a talijanskom, na panjolskom, na francu skom!"
Ciceron: A. Cluentio Habito, Pro Rabirio neo.

Rupilius, a ne kako kae senator (ili Voltaire), je iz satire I, 7, stih prvi: Regis pus i stih 33: At est profusus Put u Brindizi I, 5. uzvienim elom udarati zvijezde. - Stih iz prve ode (svretak). Quod si me luricis vatibus inseres, Sublimi

132

133

odvrati senator, " i m a ih tri tisue, a ni tri tu ceta dobrih. A to se tie ove zbirke propovijedi, koje sve skupa ne vrijede ni k o l i k o jedna stranica Senekina, i svih ovih debelih teolokih svezaka, m o e t e ve misliti da ih ja nikako i ne otvaram; niti ja niti itko drugi." Martin opazi police pune engleskih knjiga. "Vjerujem", ree, "da jedan republikanac mora uivati u veini ovih djela pisanih tako slobodno." " T a k o je," odgovori Pococurante, "lijepo je kad se pie ono to se m i s l i : to je ovjekova povlastica. U cijeloj naoj Italiji pie se samo ono to se ne misli. Oni ive u domovini Cezara i ne smiju imati nijednu misao bez doputenja kakva redovnika M e n i bi se svidjela sloboda kojom su nadahnuti engleski umovi, kad strast i stranarenje ne bi kvarili sve to je u toj dragocjenoj slobodi za poto vanje." Candide opazi jedan M i l t o n o v svezak i zapita se natora smatra li tog pisca v e l i k i m ovjekom. " K o g a ? " upita Pococurante. "Zar tog barbara koji je napisao dugi komentar Knjige postanka u deset knjiga krutih T o g nezgrapnog oponaatelja G r k a

koji je unakazio stvaranje svijeta i koji, dok Mojsije predstavlja Vjeno Bie kako stvara svijet rijeju, pria kako Mesija vadi iz neke nebeske krinje veliki estar, da njime nacrta osnov svog djela? Zar da cijenim onoga koji je nagrdio Tassov pakao i avola, koji je preruio Lucifera as u krastavu abu, as u patuljka, koji ga tjera da stoput ponavlja isti govor, koji mu doputa da raspravlja o teologiji, koji sasvim ozbiljno imitira A r i o alu o pronalasku vatrenog oruja i opisuje kako avoli pucaju u nebo iz topa? Ni ja ni itko drugi u Italiji nismo mogli pronai zadovoljstvo u tim luakim glu postima. enidba Grijeha i Smrti mora se zgaditi sva k o m ovjeku malo boljeg ukusa. A njegov dugi opis bolnice dobar je samo za kakvog grobara. Taj mrani i odvratni spjev bio je prezren i m je ugledao svijeta. Ja sudim o njemu kao to su u njegovoj domovini sudili njegovi suvremenici. Uostalom, govorim to mislim i vrlo mi je malo stalo do toga da i drugi misle kao ja." Candidea raalostie ove rijei: on je p o t o v a o Homera i pomalo volio M i l t o n a . " A h , " ree on sasvim tiho Martinu, "jako se bojim, da ovaj ovjek gaji najdublji prijezir prema n a i m n j e m a k i m pjesnicima." " T o ne bi bila velika teta", odgovori Martin. " A h , kakav je n a d m o a n duh ovaj Pococurante!" mrmljao je j o Candide kroza zube. " K a k a v velik Nita mu se ne s v i a . " P o t o su tako pregledali sve knjiga, sioe u vrt. Candide pohvali njegove mnogobrojne ljepote.
135

su carevi od Nerve do Komoda (90 medu kojima i Marko Aurelije. Doba najveeg procvata Rimskog Carstva. Red ija je bila dunost da bdi nad pravom vjerom. Jakobinci su kasnije znaili dominikance uope. (Jakobinci Francuske revolucije imali su sjedite u njihovu samostanu.) Miltonov Izgubljeni raj u stvari ima dvanaest, a ne deset pjevanja. 134

" N e znam ima li ega neukusnijeg", ree d o m a i n . " O v o su same ali u ve sutra narediti da se zasadi drugi vrt, po otmjenijem nacrtu." K a d se ova dva radoznalca oprostie od Njegove Candide se obrati " E , sad ete bar priznati da je ovo najsretniji o vjek na svijetu, jer se uzdigao iznad svega to ima?" " Z a r vi ne vidite", odgovori Martin, "da se njemu zgadilo sve to ima? Platon je ve odavno rekao da nisu najbolji oni eluci koji odbijaju svaku hranu." " A l i " , ree Candide, "zar nije zadovoljstvo sve kri tizirati, otkriti nedostatke tamo gdje drugi misle da nalaze ljepote?" " D r u g i m rijeima," prihvati Martin, "uivanje je nemati u i v a n j a ? " " O h , pa lijepo!" uzviknu Candide. " Z n a i da u samo ja biti sretan kad p r o n a e m gospoicu Cunegonde." "Uvijek je dobro nadati se", ree M a r t i n . prolazili su dani, tjedni. Cacambo nikako da se vrati i Candide, sav utonuo u svoju bol, nije ak ni primijetio da mu Paquette i brat Giroflee nisu doli ni zahvaliti.

Dvadeset esto poglavlje K A K O SU CANDIDE I MARTIN VEERALI SA EST STRANACA I TKO SU OVI BILI
Jedne veeri kad Candide u pratnji Martina htjede sjesti za stol zajedno sa strancima koji su stanovali u istoj gostionici, prie mu s lea neki ovjek, garava lica, uhvati ga za ruku i ree: "Budite spremni da otputujete s nama, neizostavno." On se okrene i ugleda Cacamba. Samo da vidio Cunegonde, vie bi se iznenadio i obradovao. U m a l o je poludio od radosti. On zagrli svog dragog prijatelja. "Cunegonde je zacijelo ovdje? Gdje je? V o d i me k njoj, da oboje od "Cunegonde nije ovdje," odgovori Cacambo, "ona je u Carigradu." " O h , Boe, u Carigradu? Pa neka je i u K i n i , ja letim Na put!" "Otputovat e m o poslije veere", odgovori Cacam bo. " V i e nita ne mogu rei. Ja sam rob, gospo dar me eka. M o r a m ga posluivati za stolom; nikomu ni rijei. Veerajte i budite spremni." Lebdei radosti i boli, sav sretan to je opet n a a o svoga slugu, i z n e n a e n to ga v i d i kao roba, sav obuzet milju da e opet vidjeti svoju dra gu, srca, u z b u e n , Candide sjede za stol s koji je hladnokrvno promatrao sva ova

136

 u d n a zbivanja, i sa est stranaca koji su b i l i doli provesti mesopust u Veneciji. Cacambo, koji je p o s l u i v a o p i e m jednog od ovih est stranaca, nagne se pred kraj v e e r e na uho svom gospodaru i ree "Sire, Vae Velianstvo m o e otputovati kad hoe; brod stoji spreman", pa izie poslije tih rijei. Gosti za stolom se i z n e n a e n o zgledae, ali ne re koe nita, kad drugi sluga prie svom gospodaru, pa mu ree: "Sire, koija V a e g Velianstva eka u Padovi, a i barka je ve spremna." Gospodar dade znak i sluga ode. Opet se svi gosti zgledae, a o p e uenje poraste. T r e i sluga, isto tako treem strancu, ree: "Sire, vjerujte mi, V a e Velianstvo ne treba d u e ostati ovdje; ja u pripremiti to treba." I odmah ga nestade. Candide i Martin nimalo ne posumnjae to neka karnevalska ala. etvrti sluga ree etvrtom gospodaru: " V a e Velianstvo m o e otputovati kad god zaeli", pa izie kao i oni drugi. Peti sluga ree tako neto petom gospodaru. A l i je esti drugo neto kazao estomu strancu, koji je sjedio pokraj Candidea. On mu ree: "Vjere mi, sire, nitko vie n e e davati na kredit V a e m Velianstvu, a isto tako ni meni. N o a s se obojica lako m o e m o nai s one strane brave. Ja idem svojim poslom: zbogom ostajte." 138

K a d sve sluge nestadoe, ovih est stranaca, Can dide i M a r t i n ostadoe utei kao zaliveni. Napokon Candide prekide utnju: "Gospodo," ree, "ovo je neka neobina ala. Zato ste svi vi kraljevi? Da vam pravo kaem, ni ja ni M a r tin to nismo." Cacambov gospodar poe tada dostojanstvenim glasom govoriti na talijanskom: "Ja se nisam ni najmanje alio. Z o v e m se B i o sam sultan svih pravovjernih vie godina. Zbacio sam s prijestolja svog brata. M o j n e a k je zbacio mene. M o j i m su vezirima presjekli grkljane. Provodim ostatak svog ivota u starom neak, sultan provedem mesopust." M l a d i ovjek koji je sjedio pored poslije njega i ree: " J a se zovem Ivan. B i o sam car svih Rusa. Z b a c i l i su me s prijestolja dok sam bio u kolijevci. Oca i majku uze rije Moj d o p u t a mi ponekad da putu

jem radi svog zdravlja, pa sam d o a o u Veneciju da

Sve su ovo povijesne linosti: Ahmed turski sultan, naslije dio brata 1703, zbaen 1730, umro 1736; car Ivan VI (1730 1762) ubijen; Charles 1788), sin Jakova II ta, potuen kod Calodena, pobjegao u Francusku; August III izborni knez nasljedni poljski kralj, izgubio poljsko prijestolje 1756; Stanislav tast Luja X V , dobio, kao prognani poljski kralj, vojvodstvo Theodor Neuhoff (1690 - 1756), izabran za kralja Korzike, pa pobjegao bojei se pobune, umro progonjen od vjerovnika u Londonu.

139

su mi zatvorili. Odrastao sam u zatvoru. Doputaju mi ponekad da putujem u pratnji ljudi koji me uvaju, pa sam doao u Veneciju da provedem mesopust." Trei ree: sam Charles engleski kralj. Otac mi je bio ustupio svoja kraljevska prava. Ja sam se borio da ih sauvam. Iupali su srca mojim pristaama, kojih je bilo osam stotina, pa su ih njima udarali po licu. Mene su bacili u tamnicu. Idem u R i m posjetiti kralja, svoga oca, svrgnutoga kao to sam i ja, kao to je bio i moj djed, pa sam doao u Veneciju da provedem mesopust." Tada p o e "Ja sam poljski kralj. Ratna me je zla srea liila mojih nasljednih zemalja. Otac mi je bio iste zle sud bine. Predao sam se Providnosti, kao sultan Ahmed, car Ivan i kralj Charles Edvvard - neka im B o g dug ivot - pa sam d o a o u Veneciju da provedem mesopust." Peti "I ja sam poljski kralj. Dvaput sam izgubio kralje vinu, ali mi je Providnost dala drugu dravu u kojoj sam uinio vie dobra nego to su na obalama mogli uiniti svi kraljevi Sarmata skupa. I ja sam se predao Providnosti, pa sam d o a o u Veneciju da pro vedem mesopust." Preostalo je jo da govori esti monarh. "Gospodo," ree on, "ja nisam tako velik gospodin kao vi, ali sam ipak bio kralj kao i vi ostali. Z o v e m se Theodor. Izabrali su me za kralja na K o r z i c i . Z v a l i su

me

a sad mi jedva kau Kovao sam svoj novac, a sad nemam ni prebijene

pare u depu. Imao sam dva dravna tajnika, a sad jedva imam jednog slugu. elio sam sjediti na pri a u Londonu sam dugo proveo na slami u zatvoru, i jako se bojim da bih i ovdje mogao dobiti isto takav smjetaj, iako sam doao, kao i Vaa V e l i anstva, u Veneciju da provedem mesopust." Onih drugih pet kraljeva saslua ove rijei s ple menitom suuti. Svaki od njih dade dvadeset cekina kralju Theodoru da nabavi odijela i koulja. Candide mu pokloni dijamant od dvije tisue cekina. " T k o li m o e biti ovaj ovjek," pitalo se tih pet kraljeva, "koji je u stanju dati sto puta vie nego ma tko od nas, i koji tako i i n i ? " Ba kad su se dizali od stola, stigoe u istu gostio nicu etiri presvijetla velianstva koja su isto tako izgubila drave zlom ratnom s r e o m i koja su dola u Veneciju provesti mesopust. A l i Candide nije htio ni glave okrenuti na ove svoju dragu Cunegonde. B i o je zanijet samo mislima o tome kako e otii u Carigrad i tamo nai

141

Dvadeset sedmo poglavlje CANDIDEOVO PUTOVANJE U CARIGRAD

Vjerni Cacambo ve je isposlovao kod turskog brodovlasnika, koji se spremao odvesti sultana da natrag u Carigrad, da primi na brod Candidea i Obojica o d o e na brod, p o t o su se bacili na zemlju pred Njegovim bijednim Velianstvom. Can dide je putem govorio M a r t i n u : " P a eto, sad smo veerali sa est zbaenih vladara, i j o je meu tom e s t o r i c o m kraljeva bio jedan koje mu sam ja udijelio milostinju. M o d a ima mnogo drugih, jo nesretnijih vladara. Ja sam bar izgubio samo sto ovnova i sad letim u naruje Cunegonde. Dragi Martine, opet vam kaem, Pangloss je imao pravo: sve je dobro." " V o l i o bih da bude tako", odgovori Martin. " A l i zaista," ree Candide, "ono to smo doivjeli u Veneciji izgleda malo vjerojatno. N i t k o nikad nije vidio ni uo da est svrgnutih vladara veera zajedno u jednoj gostionici." "Nije to nita udnije", odvrati Martin, "od veine stvari koje su nam se dogodile. Svaki as deava se da kraljeve zbacuju s prijestolja, a to to smo mi imali ast da v e e r a m o s njima, takva je sitnica da ne zaslu uje nau panju."

Tek to stupi na brod, Candide skoi i zagrli svog nekadanjeg slugu, svog prijatelja Cacamba. " R e c i ve jednom, kako je Cunegonde?" upita ga on. "Je li i sad u d o od ljepote? Da li me j o voli? Je li dobroga zdravlja? Ti si joj zacijelo kupio neki dvorac u Carigradu?" "Dragi gospodaru," odgovori Cacambo, "Cune gonde pere tanjure na obali nekog biveg vladara po imenu kod jednog kojemu

kneza koji ima vrlo malo tanjura. Ona je robinja u kui Sultan daje tri talira na dan u tom njegovom utoitu. A l i je mnogo alosnije to to je izgubila svoju ljepotu i postala u a s n o r u n a . " " O h , lijepa i l i r u n a , " odgovori Candide, "ja sam astan ovjek i d u n o s t mi je da je uvijek volim. A l i kako je mogla zapasti u tako odvratno stanje pored onih pet i l i est milijuna koje si ponio?" " P a dobro", uzviknu Cacambo, "nisam li ja od toga morao platiti dva milijuna don Fernandu d'Iba raa, y Figueora, y Mascarenes, y Lampourdos, y Suza za doputenje da odvedem gospoicu Cunegonde? I zar

Na obali Propontide, Mramornog mora Po imenu Ragotski. - Iskrivljeno pisanje, misli se na Ferenca II (1676 - 1735), transilvanskog vojvodu, vou bune protiv Hagsburgovaca. Nakon izgubljene bitke kod i mira to ga maarski feudalci sklapaju s tri godine kasnije, koji on ne priznaje, godinama bezuspjeno trai pomo u Poljskoj. Francuskoj, Engleskoj i Turskoj, gdje u izbjeg litvu umire. 143

142

nam nije jedan gusar junaki oteo sve to je ostalo? I zar nas nije taj gusar vukao na Rt Matapan, na u Nikariju, na u na Dardanele. na Mramor no more. u Skutari? Cunegonde i starica slue kod kneza o kojem sam vam govorio, a ja sam rob zbaenog sultana." " K o l i k o se tu povezalo stranih nezgoda!" uzviknu Candide. " A l i , konano, ja imam j o nekoliko dijama nata, lako u osloboditi Cunegonde. Zbilja je teta to je tako Zatim, okrenuvi se Martinu, upita: " t o mislite, koga treba najvie aliti, cara da, cara Ivana, kralja Charlesa ili mene?" " T o ne znam", ree Martin. "Trebao bih biti u vaim d u a m a da to mogu r e i . " "Ah. Pangloss ovdje," ree Candide, " o n bi to znao i rekao bi nam." " N e v i d i m " , odvrati Martin, "na kakvoj bi to vagi mogao va Pangloss mjeriti ljudske nesree i procje njivati njihove jade? A l i unaprijed mogu rei samo da postoje milijuni ljudi na svijetu koje treba aliti stoput vie nego kralja Charlesa cara Ivana i sulta na " T o doista m o e biti", zavri Candide. Za nekoliko dana stigoe u rukavac C r n o g mora. Candide najprije otkupi Cacamba za velik iznos pa, ne gubei vrijeme, skoi na jednu galiju sa svojim dru govima, da otplovi na obalu i potrai Cunegonde, ma kako runa bila. 144

M e d u galijotima bila su dvojica koja su vrlo loe veslala i kojima je kapetan s p u t a o s vre mena na vrijeme po nekoliko udaraca volujskom i lom po golim pleima. Candide ih. po sasvim prirodnom nagonu, stade gledati paljivije nego ostale pa im pristupi blie, pun saaljenja. Neke crte njihovih lica uinie mu se slinima i onog nesretnog isusovca, onog baru na. brata. Ta ga misao uzbudi i rastui. Pogleda ih jo "Doista," ree Cacambu, "da nisam vidio kako vje aju doktora i da nisam, na svoju nesreu, baruna ubio, pomislio bih da to oni veslaju na ovoj galiji." P r i spomenu barunova i ba uzviknue iz svega glasa, zastadoe klupama i ispustie vesla. Levantinski na njih i udarci volujskom ilom poee imena, oba ro nepomini na kapetan poletje padati jo jae.

"Stanite, stanite, svijetli gospodine!" povika C a n dide. "Dat u vam novaca koliko traite." pa to je C a n d i d e ! " ree jedan od robova. pa to je Candide!" ree onaj drugi. "Je li ovo san?" uzviknu Candide. "Jesam li ja bu dan? Jesam li zaista na ovoj galiji? Je li to gospodin barun kojega sam ja ubio? Je li to Pangloss koga sam vidio objeena?" " M i smo t o osobno. M i smo osobno", o d g o v o r i e oni. " K a k o ? Zar je to taj veliki filozof?" upita Martin.
145

"ujte, gospodine kapetane, k o l i k o novaca traite kao otkup za gospodina od Thunder-ten-tronckha, jednog od prvih baruna Carstva, i za gospodina Panglossa, najdubljeg Njemake?" " u j , pseto odgovori Levantinac, "bu dui da su ova dva roba i psa kranski baruni i fiziari, a to su bez sumnje velike asti u njihovoj zemlji, dat e mi za njih pedeset tisua cekina." "Dobit ete ih, gospodine; odvedite me brzo kao munja u Carigrad, bit ete tog asa isplaeni. Ili ne! odvedite me gospoici Cunegonde." Kapetan je ve na prvu Candideovu ponudu okre nuo ka gradu i naredio da se zavesla b r e no to ptica krilima zrak prosijeca. Candide zagrli baruna i Panglossa po stotinu puta. " P a kako to da vas nisam ubio, dragi barune? I vi, dragi Panglosse, kako ste ostali ivi kad ste b i l i obje eni? I otkud obojica na galijama u Turskoj?" "Je li zaista istina da se moja mila sestra nalazi u ovoj zemlji?" upita barun. "Jest", odgovori Cacambo. "Dakle, ja opet vidim svog dragog Candidea!" uzviknu Pangloss. Candide im predstavi i Cacamba. Svi se stadoe grliti i p o e e govoriti uglas. Galija je letjela i ve stigoe u pristanite. D o z v a e jednog kojemu Candide proda za pedeset tisua cekina dija mant koji je vrijedio sto tisua, dok. se on za klinjao da ne m o e dati vie. Smjesta

plati otkup za baruna i Panglossa. Pangloss pade svom osloboditelju pred noge i obli ih suzama; a onaj drugi zahvali kimnuvi glavom i o b e a da e prvom prili k o m vratiti taj dug. "Zar je m o g u e da je moja sestra u Turskoj?" pita e on. "Vie nego m o g u e " , odgovori Cacambo, " b u d u i da pere sue kod jednog transilvanskog kneza." Odmah zatraie da dou dva Z i d o v a i Candide proda j o neto dijamanata, te svi zajedno opet p o o e drugom galijom da oslobode Cunegonde.

Dvadeset osmo poglavlje TO SE DOGODILO CANDIDEU, CUNEGONDE, PANGLOSSU, MARTINU

"Oprostite, opet vas m o l i m , " ree Candide barunu, "oprostite, preasni oe, to sam vam onako estoko zario m a u tijelo." " N e govorimo vie o tome", ree barun. " B i o sam malo odve nagao, priznajem. A l i budui da elite saznati kakvim sam u d o m dospio na galiju, rei u vam da me je izlijeio od rane brat apotekar naeg kolegija, pa me je zatim napala i odvukla jedna panjol ska izvidnica. Bacie me u tamnicu u Buenos Airesu

146

147

upravo onda kad je moja sestra odatle otputovala. Z a da se vratim u R i m ocu generalu. Odande me poslae u Carigrad kao ispovjednika gospodina francu skog ambasadora. Nije prolo ni osam dana kako sam stupio na dunost, kad jednom, predveer, naioh na jednog lijepa stasa. B i l o je vrlo toplo i mla tu priliku da se i di se bijae poelio okupati.

sam okupam. Nisam znao da je najtei prijestup za kranina kad se zatekne do koe gol s mladim musli manom. Jedan kadija naredi da mi udare sto udaraca po tabanima i osudi uinjena na galije. Ne vjerujem da je ikad nepravda. Samo bih jako volio znati

vjeati. Konopac je bio mokar, nije dobro klizio i slabo se stegnuo. Jednom rijeju, ja sam jo disao i od onog krinog reza tako strano da ti moj kirurg pade na lea, pa uvjeren da rasijeca avola, stade vie mrtav nego iv, i j o jednom bjeei pade na stu bama. Na tu buku njegova ena dotra iz susjedne sobi ce, spazi me na stolu s onim krinim i uplai se vie no njen mu, pojuri van i pade preko njega. K a d su se malo oporavili od straha, uh kako kirurgova ena govori kirurgu: to vam je dolo da rasijecate jednog he retika? Zar ne znate da se uvijek u tijela tih ljudi useli avo? Idem brzo nai nekog sveenika da istjera nea stivog iz Ja se stresoh kad uh te rijei, prikupih ono malo snage to mi je ostalo i uzviknuh: se, Naposljetku se taj portugalski brija malo oslobo di, zai mi kou, pa me njegova ena ak p o e i nje govati. Poslije petnaest dana bio sam na nogama. Brija mi n a e slubu i namjesti me kao lakaja kod nekog maltekog viteza koji je kretao u Veneciju; ali kako me moj gospodar nije imao i m e platiti, u slubu kod nekog m l e t a k o g trgovca i s njime p o o h u Carigrad. Jednog dana prohtije mi se ui u jednu damiju. Unutra se nalazio samo neki stari imam i jedna vrlo lijepa mlada bogomoljka koja je itala svoje molitvice. Grudi su joj bile sasvim otkrivene. Izmeu dojki imala

zato je moja sestra u kuhinji jednog transilvanskog kneza koji je prebjegao k Turcima." "A v i . dragi Panglosse," upita Candide, "kako je m o g u e da sam vas opet n a a o ? " " V i ste, to je istina," ree Pangloss, "vidjeli da su me objesili; sasvim prirodno, trebali su me spaliti, ali se sjeate da je udario pljusak kad su me htjeli ispei. Nevrijeme je bilo tako jako da se vie nisu nadali da e uspjeti zapaliti vatru. Objesili su me, jer nisu znali to drugo da uine. N e k i kirurg kupi moje tijelo, odnese ga kui i poe me rasijecati. Naini mi krini rez od pupka do kljune kosti: nikad nitko nije bio tako loe objeen kao ja. Krvnik svete inkvizicije, neki podakon, znao je doista izvanredno pei ljude, ali nije bio navikao
(i su paevi na dvoru sultanovu, lijepo odgo jeni i za vrlo raznolike poslove (to barun nije znao).

148

149

je lijepu kitu cvijea, od tulipana, rua, ljuti i medvjeeg Ta joj kita ispade, ja je podigoh i vrlo je uljudno pohitah opet namjestiti. Tako sam je dugo namjetao da se imam rasrdi, pa primije tivi da sam kranin, pozove u p o m o . Odvedoe me tada kadiji i ovaj naredi da mi udare stotinu batina po tabanima i poalje me na galije. O k o v a e me u lance upravo na istoj galiji i na istoj klupi gdje i gospodina baruna. Na toj galiji bijahu etiri mladia iz Marseilpet opata iz Napulja i dva redovnika s koji nam rekoe da se takvi sluajevi dogaaju svakoga dana. Gospodin barun je tvrdio da mu je nanesena mnogo vea nepravda nego meni, a ja sam tvrdio da je mnogo manji grijeh namjestiti kitu cvijea na grudi jedne ene nego se nai posve nag s jednim ioglanom. Stalno smo se tako prepirali i dobivali po dvadeset udaraca na dan volujskom ilom, kad vas spoj dogaaja ovoga svijeta dovede na nau galiju, te nas otkupiste." "E pa, dragi Panglosse," ree mu Candide, "kad su vas vjeali, rasijecali, batinali i kad ste veslali na galiji, jeste li ipak mislili da sve ide da bolje ne moe biti?" "Ja uvijek ostajem pri svom prvom miljenju", odgovori Pangloss, "jer, naposljetku, ja sam filozof i ne prilii mi da sebe poreknem, b u d u i da L e i b n i z mora biti u pravu, budui da je uostalom p r e d o d r e e na harmonija najljepe to postoji na svijetu, kao i prostor ispunjen suptilnom materijom."
"...tulipana, rua, tzv. "govor cvijea".

Dvadeset deveto poglavlje K A K O JE CANDIDE OPET NAAO C U N E G O N D E I STARICU

Priajui svoje doivljaje, razmiljajui o m o g u i m i n e m o g u i m dogaajima ovog svijeta, prepirui se o posljedicama i uzrocima, o moralnom i fizikom zlu, slobodi i o neminovnosti, o utjehama koje ovjek m o e nai kad je na galijama u Turskoj, Candide, barun, Pangloss i Cacambo pristadoe uz obalu Propontide kod doma kneza. Prvo to su oima spazili bile su Cunegonde i starica, koje su prostirale ubruse po konopcima da se sue. Barun problijedi kad to vidje. Njeni ljubavnik Candide, vidjevi svoju lijepu Cunegonde pocrnjelu, zakrvavljenih oiju, uvelih grudi, naborana lica, crvenih ispucanih ruku, ustuknu tri koraka, obuzet uasom, ali prie zatim iz pristojnosti. Ona zagrli Candidea i brata, oni zagrlie staricu. Candide ih obje otkupi. U b l i z i n i se nalazilo neko malo seosko imanje. Sta rica predloi Candideu da ga preuzme dok cijelo dru tvo ne d o e k a bolje dane. Cunegonde nije znala da je postala runa: nitko joj to nije bio rekao. Ona podsjeti Candidea na njegova obeanja, i to na tako odluan nain da je d o b r o d u n i Candide nije mogao odbiti. On, dakle, izjavi barunu da se h o e oeniti njegovom sestrom.

150

151

" N i k a d neu odgovori barun, "takvu ni skost s njene strane i takvu drskost s vae. N e u pri stati da mi se ikad predbaci sramota da djeca moje sestre nemaju pristupa na Sabore Ne, moja e sestra poi samo za jednog carskog baruna." Cunegonde mu pade pred noge i obli ih suzama, ali on ostade " L u d o nad ree mu Candide, "ja sam te spasio s galija, ja sam otkupio i tebe i tvoju sestru. Ona je ovdje prala sue, runa je, ja sam tako dobar da je ipak pristajem uzeti za enu, a ti se tomu j o protivi! K a d bih pustio svom gnjevu na volju, ubio bih te j o jedanput." " M o e me ubiti j o jednom," ree barun, " a l i ne e se oeniti mojom sestrom dok sam ja iv."

barun nema nikakva prava nad svojom sestrom i da ona moe. po svim zakonima Carstva, stupiti s Candideom u morganatski brak. Martin zakljui da baruna treba baciti u more. Cacambo odlui da ga treba poslati natrag na galiju onom levantinskom i ponovo okovati, a poslije toga bi ga se moglo otpremiti prvim brodom u R i m , ocu generalu. Zakljuie ovo miljenje dobro. Starica im se pridrui, a njegovoj sestri ne rekoe nita o tome. S neto malo novaca stvar je bila rijeena, i oni su uivali to su podvalili jednom isusovcu i kaznili jednog napuhanog njemakog baruna. Bilo je sasvim prirodno pomisliti da e Candide, po slije tolikih nesrea, oenjen svojom dragom, ivei s filozofom Panglossom, filozofom Martinom, mudrim a opskrbljen povrh toga s toliko dijamanata iz postojbine starih Inka, voditi najugodniji ivot na svijetu. Meutim, idovi su ga toliko izvarali da mu je ostalo samo to malo seosko imanje. ena mu je svakog dana bivala sve runija, te postade i nesnosna; starica je bila boleljiva i postade jo zlovoljnija nego Cunegonde. Cacambo je radio u vrtu i odlazio u Carigrad prodavati povre, te je bio premoren poslom i proklinjao je svoju sudbinu. Pangloss je bio oajan to ne blista na kakvom njemakom sveuilitu. se tie Martina, on je bio vrsto uvjeren svuda podjednako loe i sve je strpljivo podnosio. Candide, Martin i Pangloss rasprav ljali su ponekad o metafizici i moralu. Ispod prozora svoje kuice esto su viali kako pro laze brodovi puni paa i kadija, koje su slali u progonstvo na Mitilenu i l i u Erzerum. Vidjeli su

ZAKLJUAK Candide u dubini due nije imao nimalo volje da se oeni Cunegonde, ali ga je krajnja bezonost barunova natjerala da sklopi brak, a Cunegonde je tako ivo nava ljivala na njega da nije mogao povui rije. On upita za savjet Panglossa, Martina i vjernoga Cacamba. Pangloss sastavi jednu lijepu raspravu u kojoj je dokazivao da

Sabori Njemake. - lanovi crkvenih sabora u Njemakoj, s utjecajem u politici, mogli su biti samo oni pripadnici plemstva koji su mogli dokazati velik broj predaka. 152

153

druge pae. efendije i kadije koji su dolazili na mjesta a koje su poslije takoer protjerivali. Vidjeli su glave paljivo ispunjene slamom koje su nosili poka zati Visokoj porti. Ti su ih prizori naveli da raspravljaju jo vie. a kad se nisu dosada je bila tako nes nosna da im se starica jednoga dana usudi rei: "Voljela bih znati to je gore: da vas stoput siluju crnaki gusari, da vam odreu pola stranjice, da vas Bu gari iibaju, da vas istuku i objese prilikom jednog autoda vas seciraju, da veslate na galijama, jednom rijeju, da pretrpite sve bijede kroz koje smo proli svi mi - ili da sjedite ovdje i ne radite nita." "To je veliko pitanje", odgovori Candide. Ove rijei potaknue ih na nova razmiljanja, a naro ito Martin doe do zakljuka ovjek roen da ivi u nemirnim trzajima ili u dosadnoj obamrlosti. Candide se s tim nije slagao, ali sam nije imao nikakva miljenja. Pangloss je priznao da je uvijek uasno patio; ali budui da je jedanput tvrdio da sve ide da bolje ne moe biti, on je to tvrdio i dalje, premda u to nije nimalo vjerovao. Konano, jedna stvar potpuno uvrsti Martina u nje govim tako odvratnim naelima, pokoleba Candidea vie nego ikad, i zbuni Panglossa. To je bilo onog dana kad vidjee kako Paquette i brat Giroflee, koji su bili u najcrnjoj bijedi, pristaju uz obalu kraj njihova imanja. One tri tisue pijastera to su ih bili dobili, brzo su pojeli, razili se, pomirili se, posvaali se, bili u zatvo ru, pobjegli i brat Giroflee se na koncu poturio. Paquette je svuda nastavljala svoj zanat, ali on joj vie nita nije donosio.

"Ja sam ve unaprijed rekao", poe Martin, "da e ono to ste im dali brzo otii u vjetar i da e ih uiniti samo jo Vi ste bili imali milijune pijastera, vi i Cacambo, pa niste zato nita sretniji nego brat Giroflee i Paquette." " A h a , " uzviknu Pangloss Paquette, "nebo vas opet dovodi nama, jadna djevojko! Znate li vi da sam zbog vas izgubio vrh nosa, jedno oko i jedno uho? A to ste od sebe napravili? Eh, to ti je ovaj Ovaj ih novi doivljaj potakne da filozofiraju vie nego ikad. U njihovu susjedstvu ivio je jedan vrlo uveni dervi koga su smatrali najveim filozofom u Turskoj. Odoe do njega da uju to on misli. Pangloss mu se obrati u ime svih: "Uitelju, doli smo vas zamoliti da nam kaete zato je stvorena tako udnovata ivotinja kao ovjek?" "to se to tebe tie?" odgovori dervi. "Je li to tvoja stvar?" " A l i , preasni oe," ree na to Candide, "ima uasno zla na svijetu." "Zar je vano", odgovori dervi," ima li zla ili dobra? K a d Njegovo Velianstvo poalje lau u brine li se da li je mievima na brodu dobro i l i nije? "Pa to da onda radim?" upita Pangloss. "uti", odgovori dervi.

Mievima dobro. - Voltaire je rekao ranije, u pismu " M i smo mievi, i boanski arhitekt koja je sagradio ovaj svijet nije, koliko je meni poznato, nikom otkrio svoju tajnu."

154

155

sam se nadao da u malo razmijeniti misli o uzro cima i o najboljem moguem o podrijetlu zla. o prirodi due, o predodreenoj harmoniji." Dervi im na te rijei zalupi vrata pred nosom. Dok se taj razgovor vodio, pronese se vijest da su tog asa zadavili u Carigradu dva vezira s Velikog divana i a da je vie njihovih prijatelja nabijeno na kolac. Ta nesrea svuda veliko koje potraja nekoliko sati. Pri povratku na svoje malo imanje, Candi de. Pangloss i Martin naioe na nekog dobroudnog starca koji je sjedio na pragu svoje kue u hladu narani na stabla. Pangloss, koji je bio isto tako radoznao koliko je volio mudrovati, upita ga kako je ime muftiji kojega su upravo zadavili. "Ja vam ne znam rei," odgovori dobri starac, "a ni sam nikad ni znao imena nikakvomu muftiji niti veziru. Nikad nisam uo ni rijei o dogaaju o kojem mi priate. Ja bih rekao da, oni koji se mijeaju u javne po slove ponekad bijedan kraj, a da to i zasluuju. A l i se nikad ne raspitujem to rade oni u Carigradu. Jedino tamo aljem na prodaju voe iz ovog vrta to ga obraujem." Rekavi to, uvede strance u kuu. Njegove dvije keri i dva sina ih s vie vrsta erbeta koje su sami pripravljali, skorupom s ueerenom korom od kedrata, naranama, limunima, ananasima, zatim kavom iz Moke u kojoj nije bilo nikakve loe kave iz Batavije i Zapadne Indije. Poslije toga obje keri ovog dobrog muslimana namirisae bradu Candideu, Panglossu i Martinu.

" V i zacijelo imate neko veliko krasno imanje?" upita Candide Turina. "Imam samo dvadeset odgovori Turin. "Obraujem ih sa svojom djecom. Rad od nas odbija tri velika zla: dosadu, porok i siromatvo." Vraajui se na svoje imanje. Candide se upusti u duboka razmiljanja o rijeima. On ree Panglossu i Martinu: "ini mi se da je ovaj stari dobriina stvorio sebi mnogo bolju sudbu nego onih est vladara s kojima smo imali ast veerati." "Veliine ovog svijeta", odgovori Pangloss, "vrlo su opasne, prema kazivanju svih filozofa, jer je, kao to znate, Eglona, kralja Moabita, ubio Aod; Apsalom se objesio o kosu i proboden je s tri strijele; kralja Nadaba, sina, ubio je Boasa; kralja Ohozija Jehu; Atalija Joad; kraljevi Jehonija i bili su robovi. Znate kako su poginuli Astijag, Darije, Dionizije Sirakuski, Pir, Perzej, Hanibal, Jugurta, Ariovist, Cezar, Neron, Oton, Vitelije, Domicijan, Rikard II Engleski, Eduard II, Henrik V I , Rikard III, Marija Stuart, Karlo I, tri Francuska, car Henrik IV? Znate..." "Ja znam", i u to upade Candide, "da trebamo obra ivati svoj
Trebamo obraivati svoj vrt. - esto citirani kraj Candidea je osobni dojam "Sretan je onaj koji ivi sa svojim neaki njama, svojim knjigama, svojom lozom, svojim konjima, kravama, orlovima, lisicom, koji se trljaju apama po njuci", kae on. Voltaire nije naao rjeenje i rekao je "najbolji svijet najlui".

156

pravo," ree Pangloss, "jer kad je ovjek doveden u Edenski vrt, doveden je tamo ut eum da radi; a to dokazuje da nije stvoren da se odmara." "Radimo i ne raspravljajmo", ree Martin. "Samo ta ko moemo uiniti ivot podnoljivim." Cijelo se malo drutvo sloi s ovom pohvalnom na mjerom. Svatko poe raditi to zna, i taj mali komad zemlje dobro je rodio. Cunegonde je, bila veoma runa, ali je izvrsno kolae. Paquette je vezla; starica se brinula o rublju. Svi su redom bili od neke koristi, pa ak i brat Giroflee: on se izmetnu u vrlo dobra stolara, pa postade ak i poten ovjek. Pangloss bi ponekad rekao Candideu: " S v i su dogaaji povezani jedan s drugim u ovom najboljem od moguih svjetova. Jer, svakako, da vi niste bili istjerani s nekoliko dobrih udaraca nogom u stranji cu iz jednog lijepog zamka zbog ljubavi prema gospoici Cunegonde, da vas nije muila inkvizicija, da niste pjei ce preli Ameriku, da niste dobro maem baruna, da niste izgubili sve svoje ovnove iz dobre zemlje Eldo rado, ne biste sad ovdje jeli ueereni kedrat i pistacije." "Dobro je to reeno," odgovori Candide, " a l i trebamo obraivati svoj vrt."

U nekim izdanjima postoji podnaslov: 1 "Prevedeno s njemakog po gospodinu dr. s dodacima pronae nim u doktorovu depu kad je umro u Mindenu ljeta Gos podnjeg 1759." - U veini drugih izdanja (oko 40) objavljenih prije smrti, pa ni u kehlskom, te ale Voltaireove nema, pa je izostavljena i ovdje jer nema mnogo smisla.

Ut operaretur eum. - Da ga obraduje.

158

159