Description

U posljednje vrijeme puno se priča o tome da se zabrani rad nedjeljom. Ali gotovo kao po dogovoru cijela situacija se gleda samo iz jednog kuta. Komentare daje crkva i sindikat. I kao da nitko drugi nema što reći o toj tematici.

Glavni razlog izdavanja ove knjige jest upravo pluralizam tj. da se na ovom našem malom tržištu ideja i svjetonazora stvori jedna ravnoteža kao uvjet kvalitetnijeg informiranja javnosti i da se stvori ozračje da istina postane dostupnija malom čovjeku.

Predugo smo živjeli u komunističkom jednoumlju da bi opet dozvolili da jedna lukavo nametnuta ideja vodi politiku cijele države.

Dakle, postoji ideja da neradnu nedjelju treba provesti političkim putem. A to uključuje zabranu. A zabrana automatski povlači za sobom kažnjavanje za nepoštovanje zabrane.
Nikada niti jedna zabrana nije donijela ništa dobro. U stvari, donosi to da se javlja reakcija koja može donijeti više štete nego koristi.
Pogledajmo npr. prohibiciju. Da li se što postiglo? Nikada nije postojalo više ilegalnih punionica i trgovina alkoholnim pićima. Alkoholizam je cvjetao na sve strane.

Povijest je ipak najbolja učiteljica. Isto tako ta nas učiteljica uči da nikada nije bilo dobro kada je politika bila u službi religije. A to je upravo ono što se danas u hrvatskoj događa.
Malo tko vidi problem u tome što je katolička crkva ušla u škole, vrtiće, televiziju i ostale medije.
Govori se o ravnopravnosti među crkvama i vjerskim zajednicama, a sama činjenica da Hrvatska sa Vatikanom ima potpisana 4 međunarodna ugovora stavlja sve ostale crkve i vjerske zajednice u znatno podređen položaj.
Vatikan svim sredstvima pokušava u Hrvatskoj stvoriti državnu religiju. I eto nas opet u jednoumlju. Ovaj puta ne u političkom nego u religijskom.

Povijest srednjeg vijeka nas upozorava na vrijeme inkvizicije kada je više od 50 milijuna ljudi bilo ubijeno zbog religijskih razlika i ljudske gluposti. Tada je država bila samo ruka crkve. Ali zašto sada izvlačiti prljavo rublje prošlosti kada znamo da se Papa javno ispričao za to?
Upravo zato jer praštanje ne podrazumijeva iskrivljavanje povijesnih činjenica i prilagođavanje tih činjenica novonastalim političkim situacijama.
Reći ćemo “Pa sada smo u jednom civiliziranom društvu. Ovo je ipak 21. stoljeće, a ne mračni Srednji vijek…”.

Pogledajmo samo iskustva iz ovoga rata koji smo upravo prošli. Rane su još uvijek svježe i bolne. Naročito za one koji su nekoga izgubili. Koliko je trebalo da se susjed okrene protiv susjeda i pobije mu cijelu obitelj samo zbog toga jer je druge nacionalnosti ili vjere?! I to sve u jednom civiliziranom društvu na pragu 21. stoljeća. Ne ponovilo se nikada…

Ali upozorenje ima smisla samo prije nego li se zlo dogodi. Na takav način bi bilo dobro i prihvatiti ovu knjigu koju upravo prezentiramo. Dakle, kao upozorenje protiv jednoumlja.