PSIHOLOGIJA (Zvonarevi) Psihologija se javila kao potreba da se upoznaju ljudi i zagonetke unutranjih psihikih doivljaja.

Prve poetke i pokuaje vidimo kod Aristotela (384-322 p.n.e), ipak se psihologija formirala tek u najnovije vrijeme. Dugo vremena je psihologija obitavala u krilu filozofije ( sve do XVIII st). Formiranje psihologije kako samostalne nauke najvie je doprinijelo osnivanje laboratorija za eksperimentalnu psihologiju (Wilhelm Wundt, 1832-1920) u Lajpcigu 1879. Modernoj psihologiji doprinijeli su: 1. Alfred Binet (1857-1911) koji je osnovao laboratoriju u Francuskoj, tvorac skale za mjerenje inteligencije. 2. Ivan Petrovi Pavlov (1849-1936) koji je radio na eksperimentu neuroza kod ivotinja, utemeljitelja patopsihologije. 3. Ramiro Bujas (1879-1959) je osnovao institut za psihologiju i laboratoriju u Zagrebu 1929.g. Ciljevi i zadaci psihologije su: 1. Razumjeti ponaanje i postupke ljudi i formulirati osnovne zakone njihova psihikog ivota, 2. Predvidjeti na temelju dosadanjeg saznanje budue ponaanje pojedinaca i grupa, 3. Nai puteve i naine da se to ponaanje promijeni, naroito onda kada to ponaanje nije u skladu sa normama i zahtjevima date sredine. U tim naporima psihologija se oslanja na filozofiju, fiziologiju i sociologiju. Meu najvanije grane savremene psihologije spadaju: razvojna psihologija (razvoj ovjeka od roenja do smrti), socijalna psihologija (izuavanje pojedinaca u drutvenim odnosima), patopsihologija (izuava pojedinaca u abnormalnim situacijama), zoopsihologija (pojava psihike u ivotinjskom svijetu), industrijska psihologija (uloga ovjeka u radnom procesu), kolska psihologija (pitanje ocjena, kolektiva i dr, ukoli), forenzika psihologija (izuavanje delinkvenata i krivinih djela) i dr. Predmet izuavanja psihologije su: psihiki procesi poput miljenja, motivacije, percepcija, pamenje, matanje, emocije i td. Pored ovoga tu su i svojstva linosti kao to su karakter, crte temperamenta i dr. predmet ove nauke su ljudska ponaanja i postupci. Poto jer ljudsko ponaanje i psihiki ivot rezultat fiziolokih funkcija u ljudskom organizmu i svih utjecaja sredine u kojoj pojedinac ivi i djeluje otuda su i metode usmjerene na te procese i osobine. Na prvom mjestu je to: 1. Metoda samoopaanja (introspekcija) vlastitih doivljaja i stanja svijesti (misli, osjeanja, unutranje iskustvo koje moemo neposredno zapaziti). Metoda samoopaanja je direktan uvid u itavo bogatstvo naeg psihikog ivota. Slabost ove metode su niz doivljaja koje ne moemo u cjelini zahvatiti, ne postoji mogunost naune kontrole rezultata
1

tueg samoopaanja. 2. Metoda opaanja zahvata i usmjerena je na ponaanje ovjeka, nije svojstvena samo psihologiji ve u skoro svim naukama. Da bi obino gledanje bilo posmatranje u nauci mora imati cilj, plan i predmet opaanja (mjesto, vrijeme, sredstva, obrada i dr.). Kod ove metode treba obratiti panju da pojava bude potpuno posmatrana. 3. Metoda eksperimenta je posebna varijanta opaanja i samoopaanja. Istraiva izaziva pojavu sam po volji koju ispituje, moe mijenjati uvjete koji se mjere. U psihologiji eksperiment ima tri faze: faza podraaja, faza doivljaja i faza izraaja (reagiranja). Postanak i razvoj svijesti. Zaetke psihikog ivota treba traiti u osobinama ive materija a to je podraljivost (sposobnost reagiranja ive materije na vanjske podraaje). U sljedeoj fazi se razvija osjetljivost. Za razvoj svijesti su bitne i plastinost organizma (sposobnost prilagoavanja biljaka), instikti (sloene radnje nasljednog karaktera), navike (steeni oblik ponaanja), intelektulano ponaanje. Najjednostavniji oblik nervnog sistema je difuzni nervni sistem (kod meduza), zatim ganglijski nervni sistem (ivane stanice u vorovima kod glista), cjevasti nervni sistem (kod kraljenjaka), razvoj mozga (centar psihikih pojava). Iz ovoga su se stvorile pretpostavke za postanak ovjeka. Evolucija biolokih bia se odvijala iskljuivo po prirodnim zakonima. Sam bioloki faktor nije dovoljan da se pojavi ovjek. Potreban je jo jedan faktor a to je drutvo i rad. ovjekov predak nije se mnogo razlikovao od majmuna, presudni faktor da to ovjekoliko bie postane ovjek je rad. Kad je poeo proizvoditi orue za rad postao je drutveno bie a njegova psihika postaje ljudska svijest. Ruka, rad, mozak su tri faktora koja su stvorila ovjeka. Dakle, ljudska svijest, ovjek kao ovjek se razvio pod utjecajem djelovanja dvaju faktora: biolokih i socijalnih. Ako nedostaje djelovanje jednog od faktora ne moe se razviti ljudska svijest. Fizioloku bazu svijesti sainjavaju mozak i ivci. To je anatomsko-fizioloka struktura s kojom dijete dolazi na svijet biolokim nasljeem. Potrebno je isocijalno nasljee prethodnih ljudskih generacija kao ukupnost svih saznanja (tehnikih, ekonomskih, radnih). Bioloko nasljee dijete stie u asu roenja a socijalno se stjee u toku drutvenog odgoja i zavisi o drutveno-historijskih uvjeta odreene sredine. Socijalno nasljee se nastavlja i jedna generacija nasljeuje drugu.

FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKIH POJAVA Mozak i ivci su najue povezani sa naim miljenjem i osjeajem. Ovo je saznanje vano i za medicinu, fiziologiju i mnoge druge nauke (veza izmeu due i tijela). Naime, ljudski organizam se sastoji od niza organa neophodnih za normalno djelovanje i ivot ovjeka. Tako postoje vezivni mehanizmi, mehanizmi prehrane koji slue da se organizam snabdije hranom. Sa psihikim ivotom su povezani ivani sistem i sistem lijezda sa unutranjim luenjem (od njih direktno zavisi psihiki ivot ovjeka). Tipina ivana stanica je graena od staninog tijela u kojem se nalazi stanina jezgra, i od staninih produetaka (dentriti- kratki produeci, akson dugaki produeci, zavretaktelendetron). ivana stanica sa produecima se naziva neuron. ivane stanice se uvijek nalaze u nakupinama (ganglionima) a jedan je ivac sastavljen od ogromnog broja ivanih vlakanaca. Glavna funkcija ivanih stanica je da prenose ivano uzbuenje (u obliku ivanih impulsa). Brzina impulsa je razliita i u prosjeku iznosi 80 m/s. Mjesta gdje impuls prelazi sa jednog na drugi neuron nazivaju se sinapse. ivani putevi mogu biti dvosmjerni: prema kimi i mozgu (senzorni putevi) i obratno od mozga prema periferiji (motoriki putevi). Na organizam je izloen elektromagnetnim utjecajima i svjetlosnim valovima razliitih duina koje na organizam prima putem receptora (organi). Te valove nai receptori pretvaraju u fizioloke procese koji izazivaju uzbuenje na nivou ivaca. Na ovakav nain funkcioniraju razliiti ljudski mehanizmi (sluh, vid, dodir i dr). na drugoj strani funkcija motornih ivaca je povezana sa naom reakcijom na to djelovanje. Miii pokreu itavo tijelo a pomou lijezda se mijenja hemija organizma. Dakle, postoje mehanizmi za osjeanja i mehanizmi reagovanja. Pored perifernog ivanog sistema postoji i centralni koji se sastoji od kimene modine i mozga. Kimenu modinu sainjava masa ivanih stanica u kanalu to ga zatvaraju kimeni prljenovi, sastavljena od sive supstance (ivane stanice) i bijele (stanini produeci). Pored ivanih mehanizama kima je povezana i sa refleksnim aktivnostima. Funkcije se gase usljed eventulanog prekida ivanih veza u viim centrima. Mozak je najvanija tvorevina nervnog sistema i od najveeg znaaja je za psihologiju. Za razliku od kimene modine u mozgu su sive supstance u kori mozga a bijela supstanca (stanini produeci) iznutra sainjavajui najvei dio ukupne modane mase. Kora mozga je puna raznih centara koji vre odreene funkcije. Nervna aktivnost u mozgu postaje psihonervna aktivnost koja je praena subjektivnim psihikim doivljajima. Kao to imamo senzorne centre tako
2

imamo i motorike centre. Veza izmeu ova dva centra nije direktna, nego je povezana asocijativnim centrima (asocijativni ivani putevi). Ovi centri su zadueni za fizioloku bazu najviih psihikih funkcija pamenja i miljenja. Ako ovi centri ne rade onda dolazi do najteih poremeaja u psihikom ivotu ovjeka. U bijeloj masi mozga su smjeteni supkortikalni centri ija je funkcija vana za organizam: vegetativni centri (disanje, srce i krvotok, probavni organi), subjektivni doivljaji (autonomni centri) idr. Osobito veliko psiholoko znaenje ima hipotalamus zaduen za uvstveni ivot i emocionalni doivljaji. Mozak je brazdom po sredini podijeljen u dvije modane hemisfere. Poprena brazda (Rolandova brazda) se prua s lijeva nadesno i dijeli mozak na etiri dijela: eoni, tjemeni, zatiljni i sljeponi. Znaajnu ulogu za psihiki ivot igraju lijezde sa unutranjim luenjem koje lue hormone u krv. Hipofiza se nalazi u bazi mozga, sastavljena je od dva rijenja. Prednji reanj lui hormon koji utjee na rad drugih lijezda i na rast tijela. Pojaani rad ove lijezde dovodi do gigantizma a ako je nastupio poslije puberteta onda ima za posljedicu pretjeran rast udova. Gigantizam je praen poveanom uzbudljivou, slabljenjem pamenja i opom apatijom. Nedovoljno luenje ovog hormona izaziva patuljast rast. Nadbubrene lijezde lue dva hormona: kortin (iz kore lijezde) i adrenalin (iz sri lijezde). Pomanjkanje kortina uzrokuje besanicu, slabljenje seksualnog nagona, opi zamor, pretjerano luenje izaziva prerani seksualni razvitak kod djeaka a do mukobanjastih promjena kod djevojica i odraslih ena. Pojaano luenje adrenalina poveava krvni pritisak, ubrzava rad srca, poveava miinu napetost. titnjaa (blizu grla) lui hormon tiroksin koji djelomino regulie energetske potrebe organizma. Nedovoljno luenje hormona izaziva ope usporenje organizma i brzo umaranje. Pretjerano luenje izaziva poveanu nervnu napetost i pretjeranu aktivnost, zabrinutost. Spolne lijezde lue posebne hormone koji reguliraju formu tijela, boju glasa, raspored dlaka po tijelu i dr.

OPAANJE VANJSKOG SVIJETA Spoznajni proces je proces kojim ovjek postie orijentaciju meu predmetima i pojavama. Rezultat koji se na taj nain dobije je spoznaja. Glavno sredstvo spoznaje su psihiki procesi opaanja vanjskog svijeta. Prvu kariku u spoznajnom procesu nazivamo opaanjem svijeta (putem receptora). Druga karika spoznajnog procesa jesu psihiki procesi vezani s miljenjem. Osjeti. -----su prva stepenica u procesu opaanja vanjskog svijeta. Fizioloki mehanizam stvaranja osjeta Pavlov je nazvao analizatorom koji se sastoji od tri dijela: 1. Receptori (primaju podraaje), 2. Senzorni ivci (provode impulse), 3. Centri (prelazak impulsa u aktivnost). Osjeti su psihiki procesi ija je karakteristika: 1. Kvalitet osjeta (razliitost osjetilnih podruja: sluha, vida, njuha, okusa, opipa), 2. Intenzitet osjeta (podraaja, veliina podraane povrine receptora, trajanje podraaja, pitanje osjetne adaptacije, lokalizacija osjeta). Percepcija je cjelovita slika svijeta ispunjena predmetima i pojavama (cjeloviti doivljaj). Percepcije i osjeti su temelji itave nae spoznaje. Nae percepcije su odreene objektivnim svojstvima predmeta. Mogu je olakati ili oteati nain funkcionisanja analizatora koji su ukljueni u perceptivni proces. to se tie psihikih osobina najvaniji faktor je iskustvo i uvjeti sredine. Na percipiranje u najveoj mjeri utjeu emocije. One smanjuju objektivnost opaanja. Panja ------ ima veoma vanu ulogu u procesu percipiranja. Meu prvim svojstvima panje jeste opseg panje. To je broj sadraja, osjetnih, perceptivnih ili misaonih, koje moemo istovremeno zahvatiti. S opsegom je povezan intenzitet panje ili koncentracija. Izmeu opsega i intenziteta postoji uska povezanost: ako se opseg povea samanjuje se intenzitet i obratno. Ova proporcionalnost je uvjetovana ogranienom koliinom mentalne energije. Osobina panje je i pokretljivost, sposobnost da se brzo sa jednog pree na drugi sadraj to ne treba mijeati sa fluktuacijom panje kada panja ''bjei'' s jednog sadraja na drugi bez nae kontrole. Koncentracija panje dovodi do fizikih promjena u organizmu. Sposobnost koncentracije veoma je vano za uspjeno uenje. MILJENJE I GOVOR Opaamo konkretne, pojedinane injenice koje su u tom asu ispred nas. Meutim, karakteristika miljenja je njegova posrednost koja nam omoguuje sa preemo okvire neposredne objektivne datosti. Na osnovu injenica koje su posredne stvaraju se zakljuci u kojima se zahvaaju veze i odnosi meu
3

stvarima i pojavama. Miljenje ima karakteristiku openitosti. Pomou miljenja doznajemo i ono to ne moemo opaati, predviamo ono to bi se moglo dogoditi. Ako u toku neposredne percepcije zatvorimo oi, ostat e slika u pamenju koju smo maloas opaali. Obnavaljanje ranije opaanih predmeta nazivamo predodbama. Predodbe pamenja reproduciramo sadraje koje smo opaali a predodbama mate reproduciramo sadraje koje nismo percipirali. Predodbe su prva karika u procesu miljenja i to ona karika koja predstavlja prijelaz od neposrednog, konkretnog zahvaanja stvarnosti prema posrednom uopenom zahvaanju. Dakle, predodbe imaju elemente osjetilnoperceptivnih slika i odreenog uopavanja. Kod predodbi susreemo zaetke apstrakcije, najkarakteristinijeg procesa u svim misaonim procesima. Predodbe su dakle, veza izmeu opaanja i apstrakcija. Stvaranje pojmova ------ Misaono zahvatanje stvarnosti ostvaruje se pomou pojmova. Pojam je misao o cijeloj grupi slinih predmeta i pojava koja odraava opa i bitna svojstva predmeta. Predodba je lik predmeta stvoren matom a pojam je misao o predmetu. U stvaranju pojmova najveu ulogu ima sposobnost apstrakcije (misaono odvajanje nebitnog i sposobnost generalizacije, objedinjavanja opih svojstava i predmeta). Pri nastajanju pojmova veliku ulogu ima govor, jer su pojmovi redovito povezani sa znaenjem rijei. Nae misli i predodbe pokazuju odreenu zakonitost. Meu najpoznatije zakonitosti spadaju uzastopno vezivanje misli i predodbi. Ovo povezivanje psihikih doivljaja tako da jedan izaziva drugi naziva se njihovom asocijacijom (zakone asocijacije je formulirao Aristotel). Tri su zakona asocijacija: 1. Zakon prostornog i vremenskog dodira, pojavljuju se oni sadraji koji su ranije doivljeni zajedno (olovka-papir, otac-majka i sl), 2. Zakon slinosti, kada se uzastopno pojavljuju slini predmeti, 3. Zakon kontrasta, kada se pojavljuju predmeti iji su sadraji opreni. Od vie vrsta miljenja za psihologiju su vana: misao konstatacije (utvrivanje postojanja ili nepostojanja osobina ili svojstava), misao znanja (osobine za koje znamo na osnovu svog ili tueg iskustva). Za miljenje je vano stupanj uvjerenja. Posebna vrsta miljenja pomou kojeg rjeavamo probleme je stvralako miljenje. Stvaralako miljenje ima svoje etiri faze: 1. Faza pripreme (uoavanje, studiranje, razmatranje rjeenja), 2. Faza inkubacije (etnja, podsvjesne mentalne aktivnosti, umovanje), 3. Faza iluminacije (iznenadna pojava ideje, razrada ideje), 4. Faza verifikacije (uporeivanje ideja, analiza i diskusija o ideji)

Miljenje i govor su nerazdvojno povezani. Govor je oblik misli i orue miljenja. Govor je sistem znakova koji nam slui za meusobno sporazumijevanje. To ne moraju uvijek biti rijei, ve i razne geste, mimika, crtei i drugi simboli. Bitno za govor jeste da ima znaenje i smisao poznat onima koji se njime koriste. Upravo je znaenje koje ima govor spona izmeu miljenja i govora. Govor je sloeno sredstvo komunikacije. Sazrijeva zajedno sa miljenjem i meusobno se nadopunjavaju. PAMENJE I UENJE Pamenje je opa sposobnost zadravanja ranije doivljenih sadraja koja se oituje u njihovoj reprodukciji, utedi ili prepoznavanju. Ova sposobnost je veoma vana za uenje. Pamenje iako je povezano nije isto to i uenje. Uenje je sposobnost da se usvojeni materijal moe stvaralaki, samostalno iskoristiti. Pamenje moemo podijeliti na hotimino (kada ulaemo psihiki napor) i nehotimino (pamtimo neto to i ne elimo). Pamenje moe biti i motorno (steene reakcije) i mentalno (sjeanje doivljenih sadraja). Da bi proces uenja uopte postojao (usvajanje navika ili mentalnog sadraja) moraju postojati: potreba da se neto naui i mogunost ponavljanja. Ipak spomenut emo etiri glavne metode uenja: 1. Uvjetovani refleksi je elementarna forma uenja (I.P.Pavlov) po emi: podraaj koji izaziva specifinu reakciju se nadopunjuje drugim podraajem koji nema veze sa tom reakcijom. Nakon nekoliko takvih postupaka ovaj e drugi podraaj sam izazvati specifinu reakciju (zvono, davanje hrane, luenje sline u ustima psa). Neutralni podraaj (zvono) postaje uvjetovan za podraaj. Sutina ovog uenja jeste da smo nauili npr. ivotinju da reagira jednako na neuvjetan u uvjetan podraaj. 2. Metoda pokuaja i pogreaka je uenje materijala na nain sa se prvo suoavanje s problemom savladava nasuminim pokuajima i pogrekama (takor u labirintu). Nakon niza pogreaka takor e na kraju proi labirint bez greke. 3. Metoda imitacije je uenje oponaanjem onoga to drugi ini. 4. Metoda uvida je uenje koje nije samo mehaniko ve shvaanje odreenih odnosa u materiji to ga uimo. Uenje i pamenje imaju svoje zakonitosti: 1. Plato vjebe i uenja, je usvajanje na poetku procesa. Kasnije ponavljanje ne donosi novi kvantum znanja. Tada smo dostigli plato (novo uenje nema vidnog napretka). 2. Novo znanje potiskuje staro, je glavni neprijatelj pamenja, prirodno hlapljenje
4

znanja kao posljedica novog. 3. Prenaueni materijal se dulje pamti, ali se i dulje brie. 4. Interes, olakava sticanje znanja, olakava koncentriranje panje, smanjuje napor u procesu uenja. 5. Pojava transfera, prijanje znanje nam olakava sticanje novog. 6. Zaborav, dolazi neminovno u sluaju prestanka uenja, u poetku je bri a kasnije sporiji. Organizacija uenja izgleda ovako: 1. Treba se koncentrirati, panju usmjeriti na poetku uenja, poeti treba estoko s uenjem jer nas to prisiljava da se saberemo, ne prekidati uenje. 2. Treba uiti s namjerom (neka imena ne pamtimo jer nismo imali namjeru da ih upamtimo). 3. Treba imati plan rada, 4. Imati naviku na mjesto i vrijeme rada, 5. Treba uiti aktivno, s razumijevanjem, 6. Sline zadatke treba grupirati. 7. Treba odabrati pravilan tempo uenja, 8. Odabrati pravilnu metodu prelaenja materijala, 9. Treba izbjegavati sve to smanjuje koncentraciju. Postoje i mnoga druga pravila za organizaciju uenja, ovdje su spomenuta samo osnovna. EMOCIJE Emocije su psihiki proces koji odraavaju na odnos prema stvarima i dogaajima to nas okruuju, prema drugim ljudima i prema vlastitim akcijama, postupcima i doivljajima. Karakteristike emocionalnih doivljaja su: 1. Hedonistiki ton je osjeaj ugode ili neugode koji izaziva emocionalni doivljaj, 2. Osjeaj napetosti i poputanja, nakon zapleta slijedi osjeaj oputanja. Od mnogih raznovrsnih emocija izdvojiti treba tzv, osnovne emocije koje su baza za sve ostale. Neki smatraju da postoje dvije osnovne strah i srdba, neki dodaju i ljubav a neki spominju radost ili tugu. Strah je jedna od najvanijih emocija praena intenzivnom naetou, stepenovan kao obian strah (uzrok izvan nas), tjeskoba (uzrok u nama) i briga (strah od onoga to bi se moglo desiti). Srdba je takoer razliitog intenziteta od lagane zlovolje do pravog bijesa. I ljubav je emocija razliitog intenziteta od lagane simpatije do bezgranine ljubavi. Razlikuje se obino rodbinska ljubav, prijateljska ljubav, spolna ljubav. Radost je emocija zasiena ugodom u dijapazonu od slabog zadovljstva do osjeaja bezgranine sree. Tuga je emocija povezana sa neugodom koje usporavaju aktivnosti ili ih ponekada prekidaju. Uz ove osnovne postoji i mnotvo drugih sloenih emocija. Zovemo ih sloenima jer se daju svesti na osnovne (npr, mrnja od srdbe i straha, ljubomora od ljubavi i straha idr). Osim po kvalitetu emocije se razlikuju i po intenzitetu, po jaini i trajanju. Afekti su emocije velikog intenziteta a kratkog trajanja (emocionalne eksplozije). Raspoloenja su emocije slabog intenziteta ali dugog trajanja (radost, tuga, oaj i dr). Strasti su emocionalna stanja velikog intenziteta i dugog trajanja (za kockom, alkoholom, naukom i dr).

Fizioloka baza emocija----- sve fizioloke promjene pod utjecajem emocija su zapravo mobilizacija dodatnih energija organizma. Taj viak energije mora biti negdje utroen kao fiziki napor (bijeg od opasnosti kod straha). Nemogunost emocionalnog rastereenja postao je bitan faktor raznih emocionalnih i drugih smetnji kod ovjeka u savremenom ivotu. Rastereenje se moe desiti i indirektno u nekoj drugoj akciji a ne u onoj gdje se pojavila. Razne emocija izazivaju razliita fizioloka djelovanja. O emocionalnim stanjima moemo vidjeti na vanjskim znakovima emocija (osobito na licu). Poznavanje ope situacije pojedinca omoguuje nam da razlikujemo emocije. Pomo u oitovanju emocija su konvencionalni znakovi izraavanja. Neki psiholozi su pokuali mjeriti neke promjene u fiziolokim funkcijama a koje nisu dostupne direktnom opaanju. Psihosomatska oboljenja----------povezanost emocija i adekvatnih fiziolokih procesa posebno se izraava kod psihosomatskih oboljenja (ir na elucu, visok tlak, astma idr). Emocije utjeu na cjelokupan ivot ovjeka a posebno na motivaciju. esto ih nazivamo iracionalnim faktorima naeg ivota jer su neposredni psiholoki pokretai svih ljudskih akcija. U nekim sluajevima emocije se javljaju kao pomo a u nekim kao zapreka. Emocije nam pomau da kroz due vrijeme podnosimo napore, za kratko vrijeme omoguavaju izuzetan uinak, smanjuju nau osjetljivost na bolove, smanjuju objektivnost naeg opaanja. Veoma negativno na nau opu aktivnost utiu emocije koje se javljaju u formi psiholokih kompleksa. Kompleks je snano obojena misao, uspomena, predodba ili neka druga ideja koja na due vrijeme negativno utjee na aktivnost pojedinca. Kontrola emocija-----je od najveeg praktikog znaenja svakog pojedinca. Neugodne emocije su opasnost za psiholoku stabilnost linosti. Predstavljaju psihike traume koje ugroavaju mentalno zdravlje i osjeaj line sree i dobrobiti ovjeka kojim ovladaju. Ne mogu se kontrolisati direktno ve indirektno. Jedino to se moe uiniti je izbjegavanje situacija u kojima se pojavljuju nepoeljne emocije i osiguranje uvjeta za to prije rastereenje. Evo nekih principa emocionalne kontrole: 1. Gledati u lice svakoj emociji, (bolje je priznati strah nego glumiti neustraivog), 2. Izbjegavanje emocionalno zasienih situacija, 3. Poveanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija, 4. Reinterpretiranje situacije (objektivno razmatranje verbalizacijom ili logikim objanjenjima), 5. Angairanje aktivnou (pokretanje nekog drugog posla), 6. Otkrivanje humora (radi smanjenja napetosti). 7. Uklanjanje briga (ne gristi se o prolosti), 8. Fizika relaksacija (ukloniti psihiku napetost).

MOTIVACIJA esto se pitamo o uzrocima ljudskih postupaka. Takvim pitanjima se bavi psihologija motivacija. Pod motivacijom podrazumijevamo psiholoke faktore koji upravljaju ponaanjem ljudi. Nekad se ljudsko ponaanje objanjavalo instiktima pa je to zamijenjeno teorijama potreba. Po ovoj teoriji te potrebe su: 1. biosocijalna stabilnost (sigurnost ivota u kontaktu sa socijalnom sredinom), 2. Potrebe (potrebe organizma za vodom, za drutvom). 3. Osjeaji (organski, intelektualni, praeni neugodom i napetou), 4. elje (pokretai naih aktivnosti). 5. Borba motiva (prepoznavanje elja koje e se ostvariti, elje od kojih odustajemo). 6. Akcija (realizacija motiva, ponaanje po planu). 7. Ciljevi (cjelina ostvarenih elja). Ovim se zaokruuje motivacioni ciklus jer poinje i zavrava na istoj taci (biosocijalnoj stabilnosti). Potrebe moemo klasificirati na: 1. Primarne (bioloka i socijalna egzistencija) i sekundarne, 2. Naslijeene i steene, 3. Bioloke i socijalne, 4. Univerzalne, regionalne i individualne. - Primarne bioloke potrebe su osnova za egzistenciju ovjeka. Nasljedne su i dio su biolokog nasljea a to su: 1. Potreba za materijama (hrana, voda, kisik), 2. Potreba za eliminacijim (organska nuda, bol), 3. Poteba za ouvanjem fizikog integriteta organizma (povrede, hladnoa), 4. Potreba za spavanjem i odmorom, 5. Seksulne potrebe. - Primarne socijalne potrebe su vezano za ovjekovo funkcionisanje u zajednici, dio su socijalnog nasljea u kojoj je ovjek odrastao. To su ove potrebe: 1. Potreba za afirmacijom (samopotovanje i presti), (zbog osjeaja manje vrijednosti), 2. Potreba za drutvom (kontakt sa sredinom), (zbog osjeaja usamljenosti), 3. Potreba za promjenom, (zbog osjeaja zasienosti i dosade), 4. Potreba za simpatijom, (zbog osjeaja odbaenosti), 5. Potreba za socijalnim konformizmom (zbog osjeaja krivnje). - Sekundarne potrebe nisu povezane sa sutinom ljudske egzistencije, individualne su. Ima ih mnogo ali su najee interesi pojedinaca (film, razonoda, alkohol idr). Intenzitet kojim e jedan motiv utjecati na ponaanje zavisi od tri momenta: 1. Stupanj lienosti (lienost potrebe na due vrijeme), 2. Vitalna vrijednost potrebe , 3. Kompleksna situacija. - Podsvjesni motivi su motivi za koje subjekat ne zna, kojih nije svjestan (Freud i psihoanalitika kola). Javljaju se u svakom ovjeku kao elje koje nisu u skladu sa propisima i normama. Oni bivaju potisnuti ali ne i izbaeni iz psihikog ivota.
5

STUPNJEVI AKTIVNOSTI Akivnosti nisu jednako intenzivne a nisu praene ni istim psihikim doivljajima (aktivnosti su praene veim ili manjim troenjem fizioloke energije organizma. Posebna takva aktivnost je radna aktivnost koja moe biti tjelesna (pomou pojedinih dijelova tijela uz imspulse iz psihomotornih centara) i duevna (uz uzbuenje u modanoj kori rjeavaju se pitnja raznih problema i razmiljanje). Rezultati rada mogu biti kvalitativni i kvantitativni, u brem ili sporijem tempu, dueg ili kraeg trajanja. Ova podjela je bitna kako bi se utvrdili faktori koji utiu na umor, dosadu, spavanje i dr. npr., u nekom vremenskom periodu nisu isti rezultati u svim fazama rada. Umor se pojavljuje kako subjektivni osjeaj onoga koji djeluje, djelujui fizioloki na organe i neke sloene psihike funkcije. Umoran ovjek npr., tee misli, pazi, pamti ali mu je osjetljivost pojaana i refleksi ubrzani. to se tie uzroka umora oni su vezani za troenje kisika i eera u organizmu kao cjelini. Glavno sredstvo za uklanjanje umora je odmor. Odmor treba biti pravovremen i dovoljno dug kako ne bi dolo do premorenosti. Veoma slina umoru je dosada. Za razliku od iscrpljenosti, malaksalosti i neugode, dosada je subjektivni doivljaj uz osjeaj zasienosti nekom aktivnou koju ipak moramo nastaviti. Najvaniji uzroci dosade: nedostatak interesa, monotonija, nedovoljno poznavanje problematike, osjeaj prezasienosti. Jedan od najvanijih simptoma dosade jeste fluktuacija panje tj, nesposobnost koncentracije na odreene sadraje. Idealno stanje za fiziko i psihiko osvjeenje jeste spavanje. Spavanje je period odmora opim smanjivanjem i usporavanjem fiziolokih i psiholokih aktivnosti organizma. Spavanje je zanimljivo u psiholokom aspektu radi postojanja snova. Snovi su oduvijek zbunjivali ljude. Mogu biti toliko realistina da ga djeca nekada mijeaju sa stvarnou. Snovi uglavnom djeluju zbrkano a njihova konfuznost daje mogunost raznih tumaenja. Sa psiholokog spekta a u vezi snova mogu se navesti sljedee injenice: 1. Veliki broj snova direktan je odraz asovite situacije u kojoj se spava nalazi (hladnoa i sl), 2. Problemi koji su nas muili prethodnog dana, 3. Pokuaj rjeavanja problema kojim se bavimo u budnom stanju, 4. Ispunjavanje naih elja ili su odraz nae bojazni, 5. Automatsko funkcioniranje kore mozga (zbrkani snovi). Posebnu panju u psihologiji izaziva psihoanalitika teorija snova (to su simboli koji imaju posebno znaenje). Ova teorija govori o manifestnom (na prvi pogled) i latentnom (prikriven) sadraju snova.

LINOST Ljudski psihiki ivot je kompleksna cjelina u kojoj se komponente meusobno isprepliu. Pojam linosti zavrna je ali i polazna taka svih psihologijskih istraivanja. Linost je ukupnost svih psihikih osobina ovjeka koje su kod svakog pojedinca struktuirane i objedinjene na specifian nain koje mu daju peat psiholoke individualnosti. Linost je struktuirana cjelina pa je odnos izmeu pojedinih njenih svojstava kao odnos procesa i svojstava. ovjekova linost je nerazdvojno povezana s njegovom aktivnou. Kroz aktivnost linost se afirmira i mijenja pa je otuda potrebno izuavati i aktivnosti linosti. Najvaniji bioloki faktor linosti je nasljee na jednoj i okolina na drugoj strani. Ovakvo shvatanje linosti se dijeli u tri grupe: 1. Nativistika shvatanja (presudni bioloki faktori), 2. Empiristika shavatanja (okolina prilikom razvitka linosti), 3. Dinamika shvatanja (i nasljee i okolina uz vlastitu aktivnost), ovjek nasljeuje razne dispozicije ali od okoline zavisi koja e se razviti uz vlastitu aktivnost. Dakle, bez dispozicija nemogu se razviti ni osobine linosti. Uz pojam nasljea usko je vezan pojam fiziolokog sazrijevanja (dovravanje razvojnih procesa u organizmu za vrenje funkcija). to se tie uticaja socijalne sredine i oni si sloeni i mnogostruki. Mogu se podijeliti po sadraju, formama, metodama, sredstvima i efektima.: 1. Sadraj drutvenih uticaja (znanja u drutvu, razna shvatanja, uvjerenja i stavovi), 2. Forma drutvenog uticaja (organizirani uticaj socijalne sredine), 3. Metode drutvenog uticaja (uvjeravanja argumentima, nagovaranja, primjeri, pritisak, prijetnja, kazna), 4. Sredstva irenja uticaja (govor, diskusije, tampa, knjige), 5. Efekat uticaja (poloaj pojedinca, vlastita aktivnost, kultura, izloenost utjecajima, suprotnim stavovima). Postoji veliki broj raznih psihikih osobina (po nekima 18 000 osobina). Analiza linosti rezultira podjelama na tipove i crte linosti. Tip linosti je sinteza ljudskih osobina koja karakterizira jednu kategoriju ljudi. Te su osobine obino formirane oko jedne osovine oko koje se formira itava linost. Ova je koncepcija dovela do mnogih tipologija, npr,. C.G. Junga: introvertni (povuen, nespretan, neprilagoen, preosjetljiv, pretjerano analizira sebe i druge) i ekstrovertirani (otvorenost, spretnost, neosjetljivost, burnih emocija i doivljaja). Ova koncepcija ima i prednosti i slabosti: prednost je to nastoji zahvatiti linost globalno u cijelom totalitetu. Nedostatak joj je to se najvei broj ljudi ne moe svrstati u iste tipove, neki tipovi linosti obuhvaaju neke osobine koje inae ne idu zajedno u ivotu. Crtama linosti se nastoji prevladati ovaj problem tipologizacije. Crte poinju od pretpostavke da svaki ovjek ima niz meusobno nezavisnih osobina koje su izraene kod svakog pojedinca. Koncepcijom crtama linosti nismo otklonili sve nedostatke tipolokog shvatanja: postoji prijetnja da se linost rastavi na pojedine crte.
6

Linost nije samo zbir crta i zbir svojih dijelova. Takoe, nije mogue iz crta izdvojiti koje su najvanije. Temperament je grupa psihikih osobina ovjeka ili one strane linosti koja je povezana sa emocionalnim doivljajima. Najstarija tipologizacija temperamenta potie od Hipokrata (V st p.n.e) i Galena (II st p.n.e.) na etiri tipa: koleriki, sangviniki, melankoliki i flegmatiki. Pri tome vodimo rauna o etiri glavne karakteristike linosti: 1. Brzini izmjenjivanja emocija, 2. Jaini emocija, 3. Tonu raspoloenja, 4. Ispoljavanju emocija. Kombinacijom ovih karakteristika dobijaju se etiri osnovna tipa linosti. Kolerika su uvstva snana, ali se brzo izmjenjuju, ope mu je raspoloenje pesimistino a emocije ispoljava na buran nain. Sangvinika su uvstva slabijeg intenziteta i brzo se ispoljavaju, ope mu je raspoloenje optimistino, vidno ispoljava svoje emocije iako nisu tako burne. Malanholika su uvstva snana ali se sporo izmjenjuju, ne ispoljava ih u vanjskom izgledu i ponaanju, ope mu je raspoloenje pesimistino. Flagmetika su uvstva slabog intenziteta koja se ne izmjenjuju brzo, ne ispoljava ih u svom ponaanju preteno je optimistian po opem raspoloenju. U modernoj psihologiji govori se o crtama temperamenta: 1. Emocionalna stabilnost (nee ostati ravnoduan, umije da se savladava, ne gubi ivce), 2. Opi ton raspoloenja (optimizam, pesimizam i razna depresivna raspoloenja), 3. Introvertiranost (povlaenje, izbjegavanje socijalnih kontakata, ekstrovertirani i dr). Karakter je skup psihikih osobina koje su povezane uz moralnu, etiku stranu linosti, za razliku od temperamenta karakter je iskljuivo rezultat odgoja i ivotnog puta pojedinca pa se prikladnim metodama moe utjecati na njegovo mijenjanje. Karakter se ispoljava iskljuivo u odnosu prema samom sebi, prema drugim pojedincima i zajednici, prema radu i aktivnosti u irem smislu. Kao o kod temperamenta tipologizacija karaktera polazi od crta karaktera: 1. Odnos ovjeka prema samom sebi (samopouzdanje u svoje sposobnosti, samokritinost prema vlastitim postupcima, greakama ili propustima), 2. Odnos prema drugim ljudima (agresivnost, arogancija, izazivaki stav, iskrenost, altruizam, egoizam), 3. Odnos prema radu (marljivost, nadzirati, opominjati, biti uporan, tvrdoglavost). Sposobnostima nazivamo one osobine linosti koje su preduvjeti za uspjeno obavljanje nekih poslova i aktivnosti. Formiraju se na bazi uroenih dispozicija a pod utjecajem okoline i vlastitih aktivnosti. Dijele se u etiri grupe: 1. Fizike (snaga, izdrljivost), 2. Senzorne (otrina vida, sposobnost razlikovanja), 3. Psihomotorne (jednostavni i sloeni pokreti, koordinacija, brzina), 4. Mentalne (pamenje, panja, inteligencija) sposobnosti. Inteligencija je najvanija mentalna sposobnost, dolazi do izraaja kada
7

stjeemo nova znanja i vjetine. Inteligencija je sposobnost snalaenja u novim sitacijama, pred nepoznatim problemima, osjetljivost na probleme. Inteligencija nije jedini inilac u stjecanju znanja. Inteligencija ima svoju jainu (koliko teke probleme rjeava) i brzinu (za koliko vremena rjeava probleme). Inteligencija moe biti apstraktna i konkretna, socijalna (snalaenje u datim situacijama). inteligencija ima prednosti kod uenja: bre shvata gradivo, lake se njime slui, ea zloupotreba u svakodnevnom ivotu kada teba neto da se naui, iako je kao sposobnost vezana nasljednim faktorima pretjerano velika inteligencija moe ostati ''zakopano blago''. U razliitim ivotnim periodima inteligencija se razliito razvija u mladosti ili u starosti. Ona raste do 16 a po nekima do 18-19 godine, dostie maksimalnu vrijednost u 30.godina a onda poinje opadati. Veina ljudi ima prosjenu inteligenciju, pravilno rasporeena u populaciji u obliku Gaussove krivulje. Zbog svoje vanosti inteligencija se mjeri pri odabiru ljudi u odreena zvanja. Interesi su manje vie trajne usmjerenosti ovjekove svijesti i aktivnosti na odreene sadraje a samo bavljenje njima povezano je sa zadovoljenjem nekih unutranjih potreba pojedinca. Ono to nas interesira automatski privlai nau panju, smanjuje mentalni napor, teimo da se bavimo tim interesima. Interesi su povezani s motivacijom jer djeluju kao snani usmjerivai i poticaji. Posebno su vani kod interesa i uspjeha u nekim aktivnostima. Interesi mogu biti: nauni, tehniki, socijalni, seksualni, avanturistiki, politiki, mistini i prehrambeni. Bitno je voditi rauna o njihovu intenzitetu i trajanju. Po intenzitetu mogu biti: snani,duboki, slabi i povrni. Po trajanju mogu biti trajni i prolazni. Interesi mogu biti aktivni i pasivni. Stavovi su tendencija da se reagira pozitivno ili negativno prema ljudima, stvarima, idejama ili situacijama. Shvaanja su sistem pojmova i ideja koje imamo o nekim ljudima, stvarima ili pojavama. Stavovi mogu biti pozitivni ili negativni, vrsti ili kolebljivi, radikalni ili konzervativni, progresivni ili reakcionarni. Predrasude su poseban problem. To su emocionalno obojeni stavovi, apriorno zauzeti u korist ili protiv neke ideje ili pojave. Predrasude su neobjektivne jer nisu zasnovane na injenicama ali su zato vrste i teko ih je pokolebati. Stavovi imaju tendenciju da se ''okamenjuju'' zbog ve postojeih stavova koji utie na stjecanje novog iskustva, ili zbog izbjegavanja kontakta sa svim onim to se ne poklapa sa ve postojeim stvaovima.

PROBLEMI PRILAGOAVANJA LINOSTI Bioloke i socijalne potrebe se odravaju kako bi se drala ravnotea kako nebi dolo do raznih poremeaja. Ipak, pojedinac se mora prilagoavati sredini kako nebi bio odbaen ili uskraeno zadovoljenje potreba. Proces prilagoavanja sredini je aktivan proces tako da svoje ponaanje podeava prema zahtjevima sredine, istovremeno mijenja okolinu prema svojim potrebama. Kada nastupi situacija u kojoj ovjek nije u stanju zadovoljiti potrebe nastaju frustracione situacije ili stanja frustracije. Uzroci su joj zapreke, prirodne ili socijalne, kad smo prisiljeni da radimo ono to nebismo eljeli, ili kad postiemo ambivalentne ciljeve (koji nisu ni privlani ni odbojni), kada se ne moemo odluiti (mentalni konflikt). est izvor frustracija su podsvjesni mehanizmi. Frustraciona situacija se manifestuje na: 1. Subjektivnom planu (doivljaj uz napetost, neugoda, tjeskoba, zlovolja, srdba i bijes), 2. Fiziolokom planu (promjena rada unutranjih organa), 3. Opem ponaanju (dezorganizacija, blokiranja, gubljenje ivaca), 4. Socijalnom planu (napetost). Frustracije djeluju kumulativno (gomilaju se ) i ne gube se bez traga (gomilanje negativnih uinaka). Frustracije imaju mo infiltracije (negativni odraaj na druge aktivnosti). Reakcije na frustracije dijelimo u etiri grupe: 1. Reorganizacija aktivnosti (naputanje prvobitnih ciljeva, smanjenje ambicija, nove navike i shvatanja), 2. Agresija (napad, kritika, kleveta, osjeaj neprijateljstva). Nekada se pojavi trransfer agresije na osobu koja nema nikakve veze sa frustracijom. 3. Povlaenje (odustajanje od cilja, uvlaenje u sebe, sanjarenje, matanje), 4. Obrambeni mehanizmi. Obrambeni mehanizmi su aktivnosti koje pojedinac razvija u frustracionim situacijama. Neke od njih imaju negativan uinak na integritet linosti. Naa linost se brani od tih trauma fiziolokim obrmabenim mehanizmima kojim se organizma titi od bolesti. To su mehanizmi: 1. Kompenzacija (afirmacija na drugom podruju, bizarno oblaenje, kooperno ponaanje), 2. Sublimacija (prijenos mentalne energije na neke druge ciljeve), 3. Identifikacija (suzbijanje osjeaja manje vrijednosti, proivljavanje situacija nedostupnih realnosti), 4. Racionalizacija (opravdanje, iznalaenje razloga, omalovaavanje, uljepavanje neuspjeha), 5. Represija (gomilanje misli u podsvijest, potiskivanje neugodnih doivljaja). U obrambene mehanizme linosti spadaju i projekcija, regresija, obrnuto ponaanje i dr.

DUEVNO POREMEENA LINOST Problemi poremeaja linosti najsloeniji je problem psihologije ovjeka. Time se bavi grana psihologije (patopsihologija) i jedna grana medicine (psihijatrija). U nekim sluajevima tekih duevnih bolesti ili psihoza oigledno je da se radi o bolesnoj linosti. Simptomi poremeaja su mnogobrojni: na podruju miljenja (sumanute misli, bjeanje od misli, umiljenost), emocionalnog ivota (pretjerano osjetljiv, promjene raspoloenja, tuga, depresija), u oblasti pamenja (gubitak sadraja), u oblasti percepcije (halucinacije). Laki oblici poremeaja sa nazivaju psihoneuroze. To su: neurotici (ne gubi kontakt sa stvarnou, ne gubi sposobnost normalnog miljenja), psihotik (gubi kontakt sa stvarnou, gubi svoju linost). Fobija je strah bez razloga: od mraka (niktofobija), zatvorenih prostorija (klaustrofobija), nekih ivotinja (zoofobija), visine (akrofobija) i dr. Jedna od najteih psihoneuroza je histerija (oduzetost pojedinih dijelova tijela). Teki duevni poremeaji su psihoze (ludilo, psihike traume). Mogu otetiti pojedine dijelove tijela ili pojedine organe. Navesti treba posebno delirijum tremens (oteenje raznih organa zbog pretjeranog uzimanja alkohola) usljed koje dolazi do naglih promjena raspoloenja, potitenosti i straha, halucinacije i dr. U funkcionalne psihoze spada shizofrenija, najea duevna bolest (rastrgano, zbrkano i besmisleno miljenje). Psihopatija je specijalan vid duevnog poremeaja. Psihopata ivi kao normalan ovjek s ostalim ljudima. Oni su u svom ponaanju asocijalni i sebini. Mogu biti uvredljivi, nadraljivi, nagli i opasni po okolinu. Njihov emocionalni ivot je zakrljao ili je nerazvijen, ne mogu nikoga zavoljeti niti se mogu suosjeati s ljudima, kazne nemaju na njega nikakva utjecaja. Lijeenje i rehabilitacija poremeenih osoba se dijeli na dvije skupine: fizioloke terapije (ok terapija, kirurka terapija, terapija snom) i psihoterapeutske metode. Psihoterapija se upotrebljava za sve vrste poremeaja. Cilj joj je etverostruk: 1. Promjena okoline (otii na odmor, u drugu kolu, razvod braka), 2. Pruanje podrke (izazivanje trajne promjene radi privremene krize i potekoe u ivotu), 3. Postizanje uvida (sagledavanje uzroka i podsvjesnih motiva), 4. Emocionalno rastereenje (nestajanje napetosti, psiholoko rjeenje situacije).

METODE UPOZNAVANJA LINOSTI Ljudi meusobno nisu jednaki, iako su slini. Da bi upoznali pojedinca ispitujemo svojstva koja ga razlikuju od drugih ljudi. Individualne razlike su rezultat biolokih i socijalnih faktora i individualne aktivnosti i iskustva svake jedinke. INTERVJU je razgovor s nekom odobom uz neposredni kontakt oima (psiholoka eksploracija) s odreenim ciljem, prema naprijed utvrenom planu. Treba dobro poznavati taktiku ovakvog razgovora uz poznavanje metoda zaobilaenja istine i tehnikom opaanja ispitanika (geste, mimika), predvidjeti odgovore i biljeiti ih ili snimati. Intervju se upotrebljava u razliite svrhe a ne samo za psihoterapeutske ciljeve. ANKETA je skup pitanja koja postavljamo ispitaniku u pismenom obliku. Zbog slabe pripreme esto se koristi nestruno i neznalaki. Anketa treba imati plan i cilj uz dobro poznavanje metoda i tehnika, znati uoiti neiskrene i netane odgovore. IZUAVANJE PRODUKATA DJELATNOSTI moe mnogo pridonijeti da bolje razumijemo neiju linost. To saznajemo naosnovu dokumenata o nekoj osobi, pisma, slika, crtea idr. Na osnovu ove metode se radi analiza linosti koja se dosta primjenjuje u psihologiji. ANALIZA BIOGRAFSKIH PODATAKA je analiza cjeloivotnog puta neke osobe i svih faktora koji su na to djelovali (kola, uveti djetinjstva, potekoe u ivotu). MILJENJE DRUGIH LJUDI su usmeno izreena miljenja o osobi koju dobro poznaju (drugovi na radnom mjestu, roditelji, roaci). Kod ove procjene treba paziti na ''halo efekat'' kad na osnovu jedne dobre osobine zakljuujemo o cijeloj linosti i obrnuto. Ovaj efekat je naroito prisutan kod odijevanja, ponaanja, boja glasa, nain govora, pokvareni zubi i dr. kao i kod prepoznavanja osobina koje i sami posjedujemo. SKALE PROCJENE su sredstva pomou kojih nastojimo poveati objektivnost naih zapaanja. Takav je zapravo sistem ocjena pomou koje nastojimo ocijeniti uenike po znanju. Ovi stupnjevi nisu precizno definirani zbog neslaganja ocjenjivaa koji nemaju isti kriterij. Postoje razne skale u zavisnosti ta se mjeri kod grupa ili kod pojedinaca. METODA TESTOVA je najvanija metoda naune psihologije. Test znai proba ili pokuaj. Testovi su standardizirani (unaprijed osmiljeni i utvreni) i metrijski (da daju rezultate), dosljedni (uzastopno mjerenje ispitanika), primjeren ispitanicima, badaren (utvrene norme vrijednosti). Problemom badarenja testova bavi se psihometrija. TESTOVI LINOSTI mjere osobine linosti, motivaciju, karakter, temperament, interese i stavove. TESTOVI SPOSOBNOSTI slue za mjerenje ljudske sposobnosti (otrine vida, spretnosti prstiju), TESTOVI INTELIGENCIJE su zadaci ogranienog vremena, pa se iz koliine uspjenih zadataka zakljuuje o nivou njegove inteligencije. TESTOVI ZNANJA slue u kolskoj praksi kao objektivan nain ispitivanja. SOCIOMETRIJSKI TESTOVI su namijenjeni ispitivanju situacija i odnosa u
9

nekoj grupi. Ovom metodom otkrivamo centralne linosti, odbaene ili izolirane grupe. Testovi ovise o vie faktora: temeljito poznavanje materije, uvati interes ispitanika, rezultate redovito kontrolirati, uvijek voditi rauna o razvitku drutva i pojedinca.