Masivi bijede

izazov ekstremnom alpinizmu

S tihovi prvih strofa dviju pjesama treće zbirke, Knjige o siromaštvu i o smrti
Rilkeova Časlovca s početka prošlog stoljeća, užlijebljeni,naizmjenice
isprepleteni, zapinju u nama strelovito razumijevanje gorko bolnih dijagnoza
nesreće koja pohodi svijet, daleko više i prije, nego bilo kakvi nabildani, nacifrani
podaci što kuljaju iz statističkih premjeravanja međunarodnih institucija koje
neumorno bdiju i registruju:

Gradovi traže danak svoj u krvi

A siromasi tvoji svakog dana podnose teže tih prizora tlak

i sve u njihov vreli tone dah

i gore kao od stotinu rana

u njihovom grotlu zvjerinje se mrvi

i prognani iz svačijeg stana

i narodi sagaraju u prah

kao mrtvaci lutaju kroz mrak.

Isto unutarnjim ustavama čine nanizane slike Rekvijema u četiri čina Spike
Leeova filma Kad brane popuste u odnosu na kvazidokumentarizam velikih
medijskih kuća.Priroda kad podivlja ispada probirljiva kog prvog prezalogajiti.
223

7. broj Zenicke sveske.indb 223 1.6.2008 13:45:22

 ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Uragan Katrina preferira očito crni epiderm bijede.Da je kako ukrotiti i kormilariti
pijavicama tornada već bi se našlo i sjatilo domišljate bagre kamo ih usmjeriti.
Ravno onamo odakle ionako prateći znaci, raspoznavajući-suze krv znoj-bijede
nikako ni ne izbijaju.Čemu onda uzbuna?Da zaraza ne mutira, pa ne prodre
i sruši imunološke sisteme barijera.I otplavi one druge simbole-statusne-
neprikosnovene moći.Pomenute oznake socijalnog dna zapravo su tečni
diskursi kojima je izlišan prijevod.Reprezentativni su.S njima čovjek u doticaju,
ukoliko je u njemu preostalo što god, izvan cirkusa filantropskog, reagira poput
lakmusa-c r v e n i.Uz istovremeno, neizostavne sjene, eskort argumentativni,
“na strani dobrostojećih odbijanje bilo kakve odgovornosti za životne uvjete
njihovih bližnjih” (K. Polanyi, Velika preobrazba…).Pogotovu onih udaljenijih
koje stravično bešćutno pogađa radikalna izmjena oblika “sužanjstva”, a
koje pro/sipa sveprisutni globetrotter-k a p i t a l.Unajmljuje i cijedi, jer ništa
odmjenjuje nezamislivim koječime.Jer je, po Joan Robinson, bolje da se kapital
probija, okreće i vrti, nego da njegova visočanstva nikako nema.Čak i tamo,
zapravo najčešće i najradije tamo, gdje nema ni pomena, niti u tragovima bilo
kakve političke kulture i liberalne prosvijećenosti, ni elementarne dvosmjerne
demokratske komunikacije.Tek goli interes i njemu svojstveno tržište-surovo
lascivne konkurencije ponude i tražnje.Gdje kapital i njegova elita “ u ledenoj vodi
sebičnog računa utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja,
malograđanske sentimentalnosti”(Marx, Engels, Manifest…).

Oblivenost znojem pri monotonom dirinčenju, koji će to prije, kad tad

propišati krv i obilježiti obećani teritorij, uplakan i zakocenjen fatumom, onaj
“poniženi i uvrijeđeni”, pored nadvijena prokletstva svoje frazeološke isluženosti
i neubjedljivosti, udovoljava još uvijek doslovno nemilosrdnim propozicijama
gotovinskog plaćanja.J.P. Andersonov There will be blood slikovni osvrt, oderan
i odrpan bolesnim verizmom, samo potvrđuje kako stvari šljakaju/{ikljaju od
začetaka, ilustriraju omjere c r v e n o g i c r n o g, krvi i nafte. Stoga dosjetka
Robinsonove u međuvremenu je pomodrila sjetom. Uloge, životne, smrtno
ozbiljne, s alternacijama, podijeljene su kao karte, kako kome, za kockarskim
stolom, i nema uzmaka “po cijenu propasti”.

Tako protiče i usavršava se jednom za svagda uspostavljeno Brunkhorstovo

“socijalno integriranje bez solidarnosti”. Priziva Luhmanna:

224

7. broj Zenicke sveske.indb 224 1.6.2008 13:45:22

 Zeničke sveske

“Cjelokupno društvo sve više i više pada u inkluzijski vrtlog

njegovih funkcionalnih sistema” , te dodaje kako “inkluzijski vrtlog
izdiferenciranih sistema za masovnu komunikaciju, obrazovanje,
ekonomiju, politiku, intimnost itd. guta stare staleške hijerarhije.”

Imati i nemati opoziti opstaju kao i svijet sazdan na njima, njima

traumatiziran. Ideologijom posredovan, instrumentaliziran konstrukt možda
se na kraju i do kraja pretopi u prirodni, izdubi još više nepremostiv jaz svoje
nepovredivosti. Kapital ne zarezuje prava i slobode kad uvozi demokraciju
simboličkih i zbiljskih razlika, bilo milom bilo silom, kao što ne haje kad zagusti
što za sobom ostavlja košmar, evakuirajući prnje civilizacijskih blagodeti.Kadar
je u isti mah naoružavati pod devizom divide et impera i podizati škole i bolnice
za sve kolonizirane, ekumenski jednako povlaštene, koji su uspjeli razbuditi
njegov interes.Ti vijenci naslaganog jada sporadično, sezonski bivaju savladani
ekspedicijama milosrđa, katkad s one najteže strane. Zastave otužnog trijumfa
nose uslužne šerpe, baš kao i jednokratni prtljag trik-poklona. A simultane
usijane budale prevode honi soit qui mal y pense sa ne naginji se van, cvile}i
freedom’s just another word for nothing left to lose, pod pritislim dertom.

225

7. broj Zenicke sveske.indb 225 1.6.2008 13:45:23