Welcome to Scribd. Sign in or start your free trial to enjoy unlimited e-books, audiobooks & documents.Find out more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
4Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Baudelaire, Jean Paul Sartre

Baudelaire, Jean Paul Sartre

Ratings:

4.5

(1)
|Views: 184|Likes:
Published by Zeničke sveske
Zeničke sveske 08/08
Zeničke sveske 08/08

More info:

Published by: Zeničke sveske on Dec 02, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/23/2013

pdf

text

original

 
 Jean Paul Sartre
Baudelaire
Baudelaireovo unutarnje ozra~je
(...) Ako se pođe od tih dvaju zahtjeva, opisati Baudelaireovo unutarnje ozra~jepostaje lako: taj ~ovjek je ~itavoga svog života pokušavao da u o~ima drugih i usvojim rođenim p o s t a n e n e š t o. Želio je da se po strani od velikoga društvenogslavlja uzdigne poput statue, kona~an, neproziran, neprisvojiv. Jednom rije~ju, rećićemo da je htio b i t i – a pod time ćemo razumjeti uporni i strogo određeni na~inprisustvovanja nekog predmeta. Ali to biće koje je htio da drugi potvrde i u kojem jehtio sam uživati Baudelaire ne bi podnio da bude pasivno i nesvjesno poput kakvogoruđa. On pristaje da bude predmet, ali ne i puka datost slu~aja. Ta stvar će odistabiti svoja, ona ć e s e s p a s i t i ako se može dokazati da se sama stvorila i da sesama održava kao biće. Time smo se vratili na~inu prisustvovanja svijesti i slobodekoji ćemo nazvati e g z i s t e n c i j o m. Baudelaire ne može niti hoće do krajaživjeti b i ć e ili e g z i s t e n c i j u. Tek što se prepustio jednoj od dviju strana, aveć pribjegava drugoj. Osjeti li se predmetom – i to krivim predmetom – u o~imasudija koje je sebi izabrao, istoga ~asa nasuprot njima potvrđuje svoju slobodu, bilorazmećući se porocima, bilo osjećajući grižnju savjest, koja ga jednim zamahomkrila uzdiže iznad njegove prirode, bilo hiljadama drugih lukavština, koje ćemouskoro vidjeti. Ali ako tada iziđe na tlo slobode, već se uplaši što je nije zaslužio,što mu je savjest ograni~ena, pa se slijepo drži gotovog svijeta, u kojem su Dobro iZlo unaprijed dati i u kojem on zauzima određeno mjesto. Izabrao je da mu savjest,nemirna savjest, bude vje~no razdirana. Njegovo ustrajavanje da u ~ovjeku pokazuje
Fragmenti Sartreovih studioznih monografija o Baudelaireu (1947), Flaubertu (1972) i Genetu (1952)svojevrsni su uvodnici obzirom da su u vrijeme pojavljivanja, kao i dan danas, zagonetni i provokativni. Svatri dijela odabrao i s francuskog preveo Petar Stefanović. Međunaslovi su prevodio~evi.
 
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
vje~nu dvojnost, dvostruki zahtjev, dušu i tijelo, gnušanje nad životom i ushićenostživotom, iskazuje rastrzanost njegovog uma. Zato što je u isto vrijeme htio biti ipostojati, zato što neprekidno bježi od egzistencije u biću i od bića u egzistenciji,on je samo živa rana na široko rastvorenim usnama i svi njegovi ~ini, svaka odnjegovih pomisli sadrže dva zna~enja, dvije protivrje~ne namjere, koje jedna drugojzapovijedaju i jedna drugu razaraju. On ~uva Dobro da bi mogao po~initi Zlo, pa akopo~ini Zlo, ~ini ga da bi odao poštu Dobru. Ako prekrši Propis, on to ~ini da bi boljeosjetio moć Zakona, da bi ga ne~iji pogled osudio i mimo njegove volje svrstao usveobuhvatnu hijerarhiju, ali ako izri~ito priznaje taj Poredak, i tu vrhovnu moć, onto ~ini da bi im mogao umaknuti i osjetiti se usamljen u grijehu. U tim ~udovištimakojima se klanja on prije svega opet nalazi nezastarljive zakone Svijeta, u smisluda “izuzetak potvrđuje pravilo”, ali ih u njima nalazi ismijane. Kod njega ništa nijejednostavno; on se u tome gubi, pa najzad u o~aju napiše:
 Imam tako ~udnovatudu{u da se u njoj i sam ne prepoznajem.
Ta ~udnovata duša živi u zloj namjeri. Ustvari, u njoj ima nešto što ona u neprestanom bježanju skriva: zna~i da je izabralada ne izabere s v o j e Dobro (...)
Baudelaireov egzistencijalisti~ki ponor
(...) Baudelaire: ~ovjek koji osjeća da je ponor. Ponos, dosada, vrtoglavica: onsebe vidi do dna srca, neuporedivog, nepristupa~nog, nestvorenog, besmislenog,beskorisnog, ostavljenog u najpotpunijoj usamljenosti, kako sam podnosi svojevlastito breme, osuđen da sasvim sam opravdava svoje postojanje i neprestanobježeći, iskradajući se iz svojih rođenih ruku, povu~en u promatranju i, u istovrijeme, izba~en iz sebe u beskona~no gonjenje, ponor bez dna, bez zidina i beztmine, tajna u punom svjetlu, nepredvidiva i savršeno poznata. Ali, nesrećenjegove radi, njegov lik mu još izmi~e. Tražio je odsjaj nekakvog CharlesaBaudelairea, sina generalovice Aupick, pjesnika zapalog u dugove, ljubavnikacrnkinje Duval: pogled mu je naišao na ljudski život. (...)
Osjetiti raznje`eni pogled
(...) Privući pogled stasite žene, vidjeti sebe njezinim o~ima kao domaćuživotinju, živjeti bezbrižnim, sladostrasnim izopa~enim životom ma~ka uaristokratskom društvu, u kojem su gorostasi, ljudi-bogovi za njega i bez njegaodlu~ili o smislu svemira i o krajnjim ciljevima njegova života, takva je njegova
 
 Zeni~ke sveske
najdraža želja; on bi htio uživati u ograni~enoj nezavisnosti raskošne, besposlenei beskorisne životinje ~ije su igre zaštićene ozbiljnošću njezinih gospodara.Naravno, u toj sanjariji će se nakon toga ukazati na tragove mazohizma; samBaudelaire bi je ozna~io satanskom pošto je izri~ito rije~ o poistovjećivanju sebesa životinjom; i nije li on nužno mazohist ukoliko ga potreba za javnom pohvalomdovodi do toga da za velike i stroge savjesti teži da bude p r e d m e t o m?Nesumnjivo ćemo skrenuti pažnju na to da Baudelaire, još više nego za ma~ijim,žali za stanjem dojen~eta, koje kupaju, hrane i povijaju snažne i lijepe ruke. I bitćemo u pravu. Ali to ne proizilazi iz ne znam kakvoga nesretnog slu~aja koji jezaustavio njegov razvoj, ni iz nekog poremećaja koji se, uostalom, ne da dokazati.Ako on žali za svojim ranim djetinjstvom, to je zato što su ga onda rasterećivalibrige za egzistenciju, to je zato što je za nježne, prgave i brižne odrasle osobepotpuno i raskošno bio predmetom, to je zato što je onda – i samo onda – mogaoostvariti svoj san da ~itav osjeti ne~iji raznježen pogled. (...)
Baudelaireov dendizam
(...) Jasno je da dendizam predstavlja ideal uzvišeniji od poezije. Rije~ je odruštvu na drugom stupnju, zamišljenom po uzoru društva umjetnika koje suzamislili Falubert, Gautier i teoreti~ari umjetnosti radi umjetnosti. Od toga uzoraono preuzima ideju o bezrazložnosti, nesvjesnoj samotvornosti i beskorisnosti. Aliono diže cijenu pristupa toj zajednici. Bitne osobine umjetnika se preuveli~avajui dotjeruju do krajnje granice. Obavljanje umjetni~kog zanata kome je cilj još ipretjerana korist postaje puki obred uljepšavanja, a kult ljepote, koji proizvodipostojana i trajna djela, pretvara se u ljubav prema otmjenosti, zato što jeotmjenost kratkotrajna, beskorisna i prolazna; slikarev ili pjesnikov stvarala~ki~in, ispražnjen od svoje suštine, poprima oblik strogo bezrazložnog ~ina, u smislukoji mu pridaje Andre Gide, pa i besmislenog, a estetska domišljatost se pretvarau obmanjivanje; strah za stvaranjem se skrućuje u neosjetljivost. (...)(...) Dendizam je, svojom bezrazložnošću, slobodnim položajem vrijednosti iobaveza, srodan izboru nekog Morala. ^ini se da je na tom planu Baudelaire daozadovoljenje onoj transcedentnosti koju je u sebi otkrio već na samom po~etku. Alito je krivotvoreno zadovoljenje. Dendizam je samo oslabljeni lik apsolutnog izborabezuslovnih vrijednosti. U stvari, on se drži u granicama tradicionalnog Dobra.On je, nema sumnje, proizvoljan, ali je i potpuno bezazlen. Ne remeti ni jedan od

Activity (4)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
mustafa durak liked this
Alex Bukarski liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->