Pravo i regulativa Evropske unije
1. Međunarodne organizacije
Međunarodne organizacije su institucionalni oblici međunarodnih odnosakoji se formiraju na dobrovoljnoj osnovi, odnosno na bazi saglasnosti voljasuverenih država.Međunarodne organizacije su trajni oblici saradnje koje putem mehanizama istalnih organa ostvaruju zajedničke ciljeve više država. Imaju poseban statusi stalne organe, u okviru kojih se, na način predviđen statutima i drugimosnovnim dokumentima organizacija, odvijaju procesi
multilateralnog pregovaranja i zajedničkog odlučivanja država - članica u odgovarajućimoblastima međunarodne saradnje.
Međunarodne organizacije imaju određene konstitutivne elemente – članice(države, druge međunarodne organizacije ili nesamoupravne teritorije),međunarodni ugovor (koji se najčešće naziva statutom, ali može nositi inaziv povelja, ustav..), stalne organe, oblast delatnosti, poseban status(pravno lice u međunarodnom i unutrašnjem pravu).Raspoznajemo dve osnovne vrste ovih organizacija, a to su:
•
međunarodne međudržavne organizacije, čije članice su suverenedržave, i
•
međunarodnenevladine organizacije, koje su formalno privatneorganizacije.Pojam međunarodna organizacija pre svega se odnosi na međudržavneorganizacije.Formalno-pravno govoreći, međunarodna organizacija mora biti osnovanasporazumomkoji joj daje pravosnažnost. Ovako osnovane međunarodne
organizacije predmet sumeđunarodnog pravai mogu da ulaze u sporazume isporove međusobno ili sa pojedinim državama. Na ovaj način, međunarodneorganizacije razlikujemo od drugih međudržavnih grupa, kao što su na primer G8iG77, a koje nisu osnovane međunarodnim sporazumom. S druge
strane, treba uočiti razliku između međunarodnih organizacija i sporazuma;
1