Diskretne matematike strukture

2

SADRAJ:
1. BINARNE RELACIJE ................................................................................................................... 3
2. FUNKCIJE GENERATRISE ......................................................................................................... 6
3. BOOLEOVE FUNKCIJE ............................................................................................................... 9
4. ALGEBRA SKUPOVA ................................................................................................................ 12
5. VEZANE I SLOBODNE PROMENLJIVE.................................................................................. 14
6. ALGEBARSKE STRUKTURE SA JEDNOM BINARNOM OPERACIJOM ........................... 15
7. BOOLEOVA ALGEBRA I A-MREA ....................................................................................... 17
8. STABLO ....................................................................................................................................... 19
9. ARITMETIZACIJA FORMALNIH TEORIJA I PROBLEM ODLUIVOSTI.......................... 21
10. STVARNO ZNAENJE VJEROVATNOE DOGAAJA ..................................................... 22
11. O TEORIJI IGARA .................................................................................................................... 23


Diskretne matematike strukture


3

1. BINARNE RELACIJE

Posmatrajmo neko svojstvo ureenih parova elemenata iz skupa X. To svojstvo treba da bude takvo
da se za svaki konkretan ureen par (element skupa X) moe utvrditi da li taj par ima posmatrano
svojstvo ili ne. Svako takvo svojstvo nazivamo binarnom relacijom u skupu X. Ako par (a, b) ima
pomenuto svojstvo, kae se da je a u relaciji sa b.
Binarna relacija u skupu X je odreena ako su zadani svi ureeni parovi koji imaju odgovarajue
svojstvo. Neka je skup svih takvih parova. Oigledno je
2
X c . Dakle, svaka binarna relacija u
X odreuje jedan podskup skupa X
2
i, obrnuto, svaki podskup skupa X
2
odreuje jednu binarnu
relaciju u X. Zbog ovoga se, kao sto je uobiajeno, binarna relacija striktno definie na sledei
nain.
Definicija 1. Binarna relacija u skupu X je svaki podskup skupa X
2
, tj. svaki skup za koji vai
2
X c .
Dakle, binarna relacija se poistoveuje sa skupom svih onih parova ije komponente jesu u relaciji.
Ako je (a, b) e kae se da su a i b u relaciji i pie se ab.
Dakle,po definiciji vai ekvivalencija
( ) , a b a b e
Ako (a, b) e pie se a non b.
Primjer 1. Neka je X = {1,2,3,4} i = {(l,2),(l, 3), (1, 4), (2, 3), (2, 4), (3, 4)}. Tada je, na primer,
12,13,itd.,tj. brojevi 1 i 2, 1 i 3 itd., jesu u relaciji . Nasuprot tome, 2 i 1 nisu u ovoj relaciji. Relacija
iz ovog primjera obino se oznaava simbolom <.
Relacije = C i
2
X = nazivaju se redom prazna i univerzalna relacija.
Neka je jedna binarna relacija u X.
Relacija se naziva refleksnom ako vai
( ) . a X a a e
Relacija je simetrina ako
( ) , a b X a b b a e
Relacija je asimetrina pod uslovom
( ) , , a b X a b b a a b e . =
(tj. kod antisimetrine relacije dva elementa skupa X mogu u oba poretka biti u relaciji samo ako su
jednaki).
Relacija je tranzitivna u sluaju
( ) , , . a b c X a b b c a c e .
U matematici se najee sreu sledee dve vrste relacija: relacija ekvivalencije i relacija parcijalnog
ureenja.
Refleksivna, simetrina i tranzitivna relacija naziva se relacija ekvivalencije.
Refeksivna, antisimetrina i tranzitivna relacija naziva se relacija parcijalnog ureenja.
Primjer 2. Relacija jednakosti = u proizvoljnom skupu je relacija ekvivalencije jer za proizvoljne elemente a, b, c
iz posmatranog skupa vai a=a, a=b b=a, a=b/\b = c a = c.
Primjer 3. Relacija inkluzije u nekom skupu skupova je relacija parcijalnog ureenja jer za proizvoljne
skupove A, B, C vai
, , . A A A B B A A B A B B C A C c c . c = c . c c

Ako je u skupu X definisana relacija ekvivalencije , za svaki element x skupa X definie se klasa
ekvivalencije x elementa x u odnosu na relaciju . Klasa ekvivalencije x elementa x je skup svih onih
elemenata skupa X koji su u relaciji sa x (ukljuujui i x jer je refleksivna relacija), tj.
{ }
. x y y X y x = e .
Diskretne matematike strukture


4

Teorema 1, Skup svih klasa ekvivalencije nekog skupa X u odnosu na relaciju ekvivalencije
predstavlja particiju skupa X.
Dokaz. Svaki element x skupa pripada bar jednoj klasi ekvivalencije jer za svako x vai x x e .
Potrebno je jo dokazati da svaki element pripada tano jednoj klasi ekvivalencije. Ovo je
ekvivalentno tvrenju da su svake dve klase ekvivalencije ili disjunktne ili jednake. Dokazaemo
da se dve klase ekvivalencije
1
x i
2
x poklapaju kada je x
1
x
2
odnosno da su disjunktne kada je x
1

non
2
x .
Pretpostavimo najprije da je
1 2
x x = C,tj. ( )
1 2
y y x x - e .
Tada ( ) ( )
1 2 1 2 1 2 1 2
y x x y x y x x y y x x x e . .
jer je simetrina i tranzitivna relacija.Dalje vae sledee implikacije:
1 1 1 2 2 2
x x x x x x x x x x e . e .
I obrnuto,moe se pokazati da je svaki element skupa
2
x takoe element skupa
1
x .Stoga
1 2
x x = .
Ako je
1 2
x x = C, ne moe biti
1 2
x x jer bi to , kao gore , vodilo zakljuku da je
1 2
x x = , to
predstavlja kontradikciju.
Ovim je dokaz teoreme zavren.
Relacija ekvivalencije dijeli, dakle , skup X na meusobno disjunktne neprazne podskupove (klase
ekvivalencije) ija je unija skup X. Unutar svake klase ekvivalencije svaka dva elementa su u
relaciji p a nijedan par elemenata iz razliitih klasa ekvivalencije nije u toj relaciji. Skup svih klasa
ekvivalencije naziva se koliniki skup skupa X u odnosu na relaciju i obeleava.se sa X/ .
Dakle,
{ }
/ X x x X = e .
Obrnuto, ako je data jedna particija skupa X postoji relacija ekvivalencije takva da je X/
upravo zadata particija, to se lako dokazuje.
Primjer 4. Ako je cjeli broj b deljiv cjelim brojem a , pie se a | b. U skupu Z cjelih brojeva
definie se relacija kongruencije po modulu m (m prirodan broj) pomou
( ) , a b Z e ( ) ( ) mod m a b m b a
Relacija je refleksivna jer je ( ) mod m a a . Ona je simetrina jer ( ) ( ) m b a m a b .Kako je
( ) ( ) a c a b b c + ,iz
( ) mod m a b i ( ) mod m b c slijedi najprije ( ) m b c i ( ) m c b a zatim ( ) m c a te je relacija
tranzitivna. Dakle kongruencija po
:
modulu prirodnog broja je relacija ekvivalencije. Klase
ekvivalencije su oigledno skupovi cjelih brojeva koji poslije diobe sa m daju fiksiran ostatak.
Ostatak moe da bude jedan od brojeva 0,1,... , m1 pa je

( ) { } { }
/ mod m i=0,1,...,m-1 Z km i k z = + e .
Slino binarnoj relaciji definie se i n-arna relacija.
Definicija 2. n-arna relacija u skupu X je svaki podskup skupa
n
X .
Ako je ( )
1 2
, ,...,
n
a a a e kae se da su elementi
1 2
, ,...,
n
a a a (u navedenom poretku) u relaciji .

Primjer 5. Jedna ternarna relacija u skupu cjelih brojeva Z moe se definisati pomou
(1) 2 3 10 x y z + + =
na sledei nain: brojevi x ,y, z Z e su relaciji ako vai (1).
Na primer, brojevi 5, 1, 1 jesu u relaciji a 3, 2, 2 nisu.
Binarna relacija je specijalan sluaj n-arne relacije koji se dobijaza n=2.
Za n= i dobija se unarna relacija. Unarna relacija u skupu X je svaki podskup skupa X.
Pod binarnom relacijom u skupu X Y podrazumjeva se svaki podskup toga skupa. Slino kao i
ranije, ako je ( ) , a b e pie se a b.
Diskretne matematike strukture


5

Binarne relacije se mogu pogodno predstaviti pomou izvjesnih geometrijskih figura koje se
nazivaju grafovima. Svaka binarna relacija , zajedno sa konanim skupom X u kome je
definisana, definie jedan graf koji se konstruie na sledei nain.
Elemente skupa { }
1 2
, ,...,
n
X x x x = predstavljamo meusobno razliitim takama u ravni (ili prostoru),
koje nazivamo vorovima grafa. Ako je
( )
,
i j
x x e taku koja predstavlja vor
i
x spajamo linijom sa
takom koja predstavlja vor
j
x . Ova linija se orijentie na crteu strelicom u smeru od
i
x ka
j
x i
naziva se (orijentisana) grana grafa. Ako
( )
,
i j
x x e , vorovi
i
x i
j
x nisu na crteu direktno
povezani. Grana koja spaja vor sa samim sobom naziva se petlja. U relaciji petlji odgovara
ureen par oblika ( ) ,
i i
x x .
Primjer 6. Posmatrajmo relaciju djeljivosti cijelih brojeva u skupu X= {1, 2, 3, 4, 5, 6}. Odgovarajui
graf je predstavljen na sl. 1. na dva naina.

Refleksivnim relacijama odgovaraju grafovi kod kojih je svakom voru pridodala petlja.
Kod simetrinih relacija za svaku granu, kuja vodi, recimo, iz vora
i
x ka voru
j
x , postoji u grafu
i grana koja iz
j
x vodi u
i
x Dakle, grane su grupisane u parove i u svakom paru grane povezuju iste
vorove ali su suprotnih orijentacija (sl. 2a).
Tranzitivne relacije karakteriu se strukturnim detaljom koji je prikazan na si. 2b. Naime, ako
postoji grana koja iz
i
x vodi u
j
x i ako postoji grana koja iz
j
x vodi u
k
x tada postoji i grana koja iz
i
x vodi u x
k
.

Diskretne matematike strukture


6

2. FUNKCIJE GENERATRISE

U kombinatornim zadacima prebrojavanja veliku ulogu igraju funkcije generatrise.
Posmatrajmo beskonani niz
(1)
0 1 2
, , ,...., ,.....
n
a a a a
Definicija 1. Funkcija ( )
0
n
n
n
G t a t
+
=
=

naziva se funkcija generatrisa niza (1).

Definicija 2. Funkcija ( )
0
!
n
n
n
t
H t a
n
+
=
=

naziva se eksponencijalna funkcija gene-ratrisa niza (1).

Ako su poznate funkcije generatrise za niz (1), lanovi niza se mogu odrediti pomou formula
( )
( )
( )
( )
n
0
, a 0
!
n
n
n
G
a H
n
= = .
Redove navedene u definicijama 1 i 2 shvatamo kao formalne redove. Konvergencija i druga
analitika svojstva ovih redova obino se ne ispituju.
U kombinatorici je od interesa da se odrede funkcije generatrise za nizove iji lanovi predstavljaju
rjeenja razliitih zadataka prebrojavanja. Odredicmo najprije funkcije generatrise za elementarne
kombinatorne probleme, opisane u uvodnom poglavlju, a zatim emo na taj nain razvijenu tehniku
funkcija generatrisa primjeniti na neke od komplikovanijih problema.

Da bi dobili funkciju generatrisu ( )
0
n
k k
n
k
G t C t
=
=

za brojeve kombinacija
k
n
C , k=0,1,...,n ,
posmatrajmo izraz
( )( )( ) ( ) ( )
2 3
1 2 3 1 2 3 1 2 2 3 3 1 1 2 3
1 1 1 1 x t x t x t x x x t x x x x x x t x x x t + + + = + + + + + + +

Kao koeficijent uz t
k
nalazi se elementarna simetrina funkcija
k
S reda k promenljivih
1 2 3
, , x x x
.Sabirci funkcije S
k
su proizvodi od po k promenljivih iz skupa { }
1 2 3
, , x x x .Dakle, svaki takav sabirak
reprezentuje po jednu kombinaciju klase k tog skupa. Ako stavimo
1 2 3
1 x x x = = = svaki sabirak je
jednak 1 i koeficijent uz t
k
je jednak broju kombinacija
3
k
C klase k skupa od tri elementa:
( )
3
0 1 2 2 3 3
3 3 3 3
1 t C C t C t C t + = + + + .
dobija se
3
3
k
C
k
| |
=
|
\ .
, k=1,2,3.
Neposrednom generalizacijom ovog postupka zakljuuje se da je
( ) ( ) 1 ... ...
0 1
n
k n
n n n n
G t t t t t
k n
| | | | | | | |
= + = + + + + +
| | | |
\ . \ . \ . \ .


funkcija generatrisa za brojeve kombinacija . Dakle ,
k
n
n
C
k
| |
=
|
\ .
to potvruje raniji rezultat.
Da bismo dobili funkciju generatrisu za brojeve kombinacija sa ponavljanjem, posmatrajmo kao
uvodni primer izraz
( )( )( ) ( )
2 2
1 1 2 3 1 2 3
1 1 1 1 x t x t x t x t x x x t + + + + = + + + +
( ) ( )
2 2 2 2 3 2 4
1 2 2 3 3 1 1 1 2 3 1 2 1 3 1 2 3
x x x x x x x t x x x x x x x t x x x t + + + + + + + +

Sabirci koeficijenata uz t
3
predstavljaju sada kombinacije tree klase sa ponavljanjem skupa {x
l
, x
2
,
x
3
} u kojima se element
1
x pojavljuje najvie dva puta, dok se
2
x i
3
x pojavljuju najvie jedanput.
Stavljajui:
1 2 1
1 x x x = = = dobija se odgovarajua funkcija generatrisa.
Diskretne matematike strukture


7

Na ovom primjeru se uoava da funkcija generatrisa za brojeve kombinacija skupa od n elemenata
ima n faktora. Svaki faktor regulie broj pojavljivanja jednog od elemenata u kombinacijama. Ako
zahtjevamo da se i-ti element mora da pojavi u kombinacijama samo ili
1
n puta ili n
2
puta ili . . . ili
n
s
puta, onda je i-ti faktor funkcije generatrise oblika
1 2
...
s
n n n
t t t + + + .
Na osnovu izloenog funkcija generatrisa za brojeve kombinacija sa ponavljanjem (dakle, bez
ikakvih ogranienja u pogledu broja pojavnjivanja elemenata) skupa od n elemenata glasi
( ) ( )
2
1
1 ... ... , 1.
1
n
n
k
G t t t t t
t
| |
= + + + + = <
|

\ .

Dalje dobijamo
( ) ( ) ( )
0
1 1 .
n k
k
k
n
G t t t
k
+

=
| |
= =
|
\ .

Dakle, ( ) ( )
( )( ) ( ) ( ) ( ) 1 ... 1 1 ... 1 1
1 1 ,
! !
k k
k
n
n n n k n k n n n n k
C
k k k k
+ + + + | | | |
= = = =
| |
\ . \ .

to se slae sa ranije izvedenim izrazom.
Da bismo dobili odgovarajue funkcije generatrise za brojeve varijacija, primjetimo najprije da je
funkcija generatrisa G
c
(t) za brojeve kombinacija, u stvari, eksponencijalna funkcija generatrisa
H
v
(t) za brojeve varijacija:
( ) ( ) ( )
0 0
1 .
!
k n n
n
k k k
c n n v
k k
t
G t t C t V H t
k
= =
= + = = =


Da bismo dobili opti izraz za H
v
(t) u sluaju kada su specificirani moguni brojevi pojavljivanja
svakog pojedinog od n elemenata, pretpostavimo da je funkcija H
v
(t) opet proizvod od n faktora pri
emu svaki faktor i regulie brojeve pojavljivanja elementa u varijaciji. Polazna osnova je opet
jedan izraz koji sadri promenljive t i x
1
, x
2
, ...,x
n
;

( ) ( ) ( )
1 2
1 2
1 2
1 2
... ... ... ... ... ... ...
n
k k k
k k kn
n
n
t t t
x x x
f k f k f k
| || | | |
+ + + + + | | |
| | |
\ .\ . \ .

Svaki faktor je reprezentovan sa po jednim svojim tipinim sabirkom gde je ( ) f k jedna funkcija
koju emo naknadno odrediti. Proizvod naznaenih sabiraka
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
1 2
1 2
...
...
...
n
n
k k k
k k k
n
n
t t t
x x x
f k f k f k
+ + +

moe se napisati u obliku
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
1 2
!
... ,
... !
n
k k k
n
n
k t
x x x
f k f k f k k

gde je k=k
1
+k
2
+...+k
n
. Poslije mnoenja i unoenja x
1
=x
2
=...=x
n
=1 koeficjent uz
!
k
t
k
treba da daje
broj varijacije klase k u kojima se x
1
pojavljuje k
1
puta, x
2
se pojavljuje k
2
puta, ..., x
n
se pojavljuje
k
n
puta. Na osnovu formule za broj permutacija sa ponavljanjem dolazimo do zakljuka da je
( ) ! f m m =
Stoga su faktori funkcije H(t) oblika
!
s
p
s
s
t
p

, gdje su p
1
, p
2
, ... dozvoljeni brojevi pojavljivanja
odgovarajueg elementa u varijaciji.
Ako je broj pojavljivanja svih elemenata neogranien, onda dobijamo (sve) varijacije sa
ponavljanjem. Stoga je odgovarajua funkcija generatrisa
( )
0
.
!
k
k
n
k
t
H t V
k
+
=
=

Na osnovu gore izloenog imamo
( ) ( )
0
1 ... ... .
1! 2! ! !
n
k k
n
t nt k
k
t t t t
H t e e n
k k
+
=
| |
= + + + + + = = =
|
\ .


Diskretne matematike strukture


8

Dakle, ,
k k
n
V n = , to je u skladu sa ranije izvedenim izrazom.
U kombinatorici se pod particijom podrazumjeva rastavljanje prirodnog broja n na sabirke koji su
prirodni brojevi pri emu redosljed sabiraka nema uticaja. Ako se vodi rauna o redosljedu
sabiraka, rastavljanje prirodnog broja na sabirke se naziva kompozicija. Particije i kompozicije
nekih prirodnih brojeva su navedene u sledeoj tabeli:

Particije se predstavljaju i tzv. Ferersovim dijagramom koji se sastoji od taaka. Ferersov dijagram
particije 5+3+2 dat je na sl. 1. Ako se ovaj dijagram proita po kolonama dobija se particija
3+3+2+1 + 1 koja se naziva konjugovana particija patricije 5+3+2.
Problem odreivanja broja particija nije jednostavan i on e biti tretiran ovde tehnikom funkcija
generatrisa. Broj kompozicija je odreen u zadatku 9 na kraju ovog poglavlja.


Izvodimo funkcije generatrise ( ) ( )
1
1
n
n
G t p n t
+
=
= +

za brojeve p(n) particija

prirodnog broja n pod izvesnim uslovima.
Posmatrajmo najprije particije kod kojih su sabirci najvie jednaki m. Jedna takva particija ima
oblik
1 2
1 2 ... ,
m
n k k k m = + + + (2)

gde k
i
(i=1, 2, . . . , m) oznaava broj ponavljanja sabirka i u particiji. Tada je
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
... .
m
k k k
n m
t t t t = (3)
Broj particija oblika (2) jednak je broju naina faktorizacije veliine t
n
u formi (3). Broj ovih
faktorizacija je, oigledno, jednak koeficijentu uz t
n
funkcije
( ) ( )( )( )
2 2 4 2
1 ... 1 ... 1 ... .
m m
G t t t t t t t = + + + + + + + + +
Stoga je G(t) upravo traena funkcija generatrisa i ona se moe predstaviti u obliku
( )
( )
2
1
1 1 1 1
.
1 1 1
1
m m
i
i
G t
t t t
t
=
= =


[

Ako se ne ogranii veliina sabiraka funkcija generatrisa dobija oblik
( )
( )
1
1
.
1
i
i
G t
t
+
=
=

[

Diskretne matematike strukture


9



3. BOOLEOVE FUNKCIJE

Posmatrajmo formulu iskazne algebre
( )
1 2
, ,...,
n
F F p p p =
koja sadri iskazna slova p
1
, p
2
, ... , p
n
. Za svaku vrijednost ureene n-torke (p
1
, p
2
,...p
n
) (naravno,
svako iskazno slovo moe da dobije vrijednost 0 ili 1) formula F dobija vrijednost 0 ili I. Dakle,
formula F definie jednu funkciju skupa B
n
u skup B, tj. :
n
F B B . Ovakve funkcije nazivaju se
Booleove funkcije.
Booleova funkcija moe da se shvati i kao funkcija n promjenijivih koje uzimaju vrijednosti iz
skupa B ili kao n-arna operacija skupa B. n-arne operacije skupa B nazivaju se i n-arne logike
operacije.
Pregled Booleovih funkcija sa jednom i sa dve promjenljive je dat u sledeim tabelama:

p
o
1

o
2

o
3

o
4

1 1 1 0 0
0 1 0 1 0

p q |
1
|
2
|
3
|
4
|
5
|
6
|
7
|
8
|
9
|
10
|
11
|
12
|
13
|
14
|
15
|
16

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 0 0 0 0 0 0 0 0
1 0 1 1 1 1 0 0 0 0 1 1 1 1 0 0 0 0
0 1 1 1 0 0 1 1 0 0 1 1 0 0 1 1 0 0
0 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0

3
predstavlja negaciju, dok
2
,
8
,
5
,
7
,
10
predstavljaju redom disjunkciju, konjunkciju,
implikaciju, ekvivalenciju i ekskluzivnu disjunkciju.
Unarne logike operacije oznaene su slovom a a binarne slovom uz izvjesne indekse. Svaka
kolona u tabelama odreuje jednu operaciju. Odgovarajui indeks, na primjer, indeks operacije
10

odreen kolonom 0110, koju smo napisali u obliku vrste.
Ako ovde zamjenimo nule jedinicama i jedinice nulama, dobijamo 1001. Ovo je binarni zapis
broja 9. Indeks operacije
10
je za jedan vei od tako konstruisanog broja.
Analogna tablica za funkcije sa n promenljivih imala bi 2
n
vrsta jer je to broj moguih n-torki {p
1

,p
2
, ... ,p
n
). Broj Booleovih funkcija sa n promjenljivih je onda jednak broju moguih kolona u toj
tablici. Poto svaka kolona ima 2
n
mjesta a na svako mjesto moe da doe 0 ili 1, broj kolona je
jednak
2 2
2
2 .
n
n
V = Ovo je u skladu sa optim izrazom za broj funkcija (vidjeti zadatak 10 iz poglavlja
1).
U vezi sa izloenim postavlja se pitanje da li se svaka Booleova funkcija moe predstaviti nekom
iskaznom formulom. Potvrdan odgovor na ovo pitanje dobija se pomou sledee teoreme.
Prethodno uvodimo izvjesne oznake.
Ako su p,qeB izraz p
q
ima vrijednost 1 za p=q i vrijednost 0 za p = q. Tako je
1 0 1 1 1 0
1 0 ,0 1 i , . p p p p = = = = Neka je e=(e
1
, e
2
,..., e
n
).
Teorema 1. Za proizvoljnu Booleovu funkciju f vai formula
Diskretne matematike strukture


10

(1) ( ) ( )
1 2
1 2 1 2 1 2
, ,..., , ,... ... .
n
n
e e e
n n n
e b
f p p p f e e e p p p
e
= . . . .
v

Dokaz. Konjunkcija
1 2
1 2
...
n
e e e
n
p p p . . . je jednaka 1 ako i samo ako je
1 1 2 2
, ,...,
n n
p e p e p e = = = , Za
zadato ( )
1 2
, ,...,
n
p p p samo e jedna od ovakvih konjunkcija biti jednaka 1 te neposredno proizlazi da
je desna strana formule (1) jednaka ( )
1 2
, ,...,
n
f p p p , to je i trebalo dokazati.
Neka je F skup svih n-torki ( )
1 2
, ,...,
n
e e e takvih da je ( )
1 2
, ,..., 1.
n
f e e e = Tada se formula (1) moe
napisati u obliku
(2)
( )
1 2
1 2 1 2
, ,..., ... ,
n
e e e
n n
e F
f p p p p p p
e
= v . . .

jer su isputeni lanovi disjunkcije jednaki 0.
Izraz na desnoj strani formule (2) predstavlja iskaznu formulu. Ta iskazna formula se naziva
savrena disjunktivna normalna forma za Booleovu funkciju f .
Booleova funkcija ( )
1 2
, ,..., 0
n
f p p p nema savrenu disjunktivnu normalnu formu. Meutim, i ona se
moe prikazati iskaznim formulama, na primer, formulom
1 1
p p . .
Dakle, sve Booleove funkcije se mogu predstaviti iskaznim formulama.
Primjer 1. Savrena disjunktivna normalna forma Booleove funkcije f zadate pomou navedene
tablice glasi



( ) ( )
( ) ( )
( ) ( )
1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
, , f p p p p p p
p p p p p p
p p p p p p
= . . v
. . v . . v
. . v . .


Analogno teoremi 1 dokazuje se i sledea teorema.
Teorema 2. Za proizvoljnu Booleovu funkciju ( )
1 2
, ,...,
n
f p p p vai formula
(3)
( ) ( )
1 2
1 2 1 2 1 2
, ,..., , ,..., ...
n
n
e e e
n n n
e B
f p p p f e e e p p p

e
= . v v v v
Ako je E skup svih n-torki ( )
1 2
, ,...,
n
e e e takvih da je ( )
1 2
, ,..., 0
n
f e e e = formuli (3) se moe dati oblik
(4)
( )
1 2
1 2 1 2
, ,..., ...
n
e e e
n n
e E
f p p p p p p

e
= . v v v
Desna strana formule (4) se naziva savrena konjunktivna normalna forma Booleove
funkcije f.
Funkcija ( )
1 2
, ,..., 1
n
f p p p nema savrenu konjunktivnu normalnu formu.
Primjer 2. Savrena konjunktivna normalna forma funkcije f iz primjera 1 glasi
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3
, , f p p p p p p p p p p p p = v v . v v . v v
Prekidake mree koje odgovaraju savrenoj disjunktivnoj i konjunktivnoj normalnoj formi lako se
konstruiu na osnovu ranije izloenih principa. Mree koje odgovaraju formama iz primjera 1 i 2
prikazane su na sl. 1.
Diskretne matematike strukture


11


U ovom odjeljku uvodimo jo jednu korisnu definiciju.
Definicija 1. Ako je ( )
1 2
, ,...,
n
f p p p Booleova funkcija, tada se Booleova funkcija
( ) ( )
1 2 1 2
* , ,..., , ,...,
n n
f p p p f p p p =
naziva dualna funkcija funkcije ( )
1 2
, ,...,
n
f p p p .
Oigledno vai relacija ( ) * * f f = , tj. dualna funkcija dualne funkcije je poetna funkcija. Ako
je * f f = , funkcija f se naziva samodualna.
Dualnu funkciju f* nalazimo ako u tablici koja definie f nule zamjenimo jedinicama i, obrnuto,
jedinice nulama.

Primjer 3. Primjenimo ovaj postupak na konjunkciju


Dobili smo tablicu za disjunkciju.Dakle , * . = v
Za negaciju imamo

Dakle * = , tj. negacija je samodualna operacija.
Znaaj pojma dualnosti se ogleda, na primjer, u sledeem.
Neka je A B tautologija. Na osnovu teoreme 1 iz 3.2. vai A=B, tj. A i B predstavljaju istu
Booleovu funkciju. No tada je takoe A*=B* pa je formula A* B* takoe tautolog
;
ja. Tautologije
A B i A* B*, su meusobno dualne. U spisku tautologija iz odeljka 3.2. lako je prepoznati
parove meusobno dualnih tautologija (na primer, 7 i 8, 9 i 10, 17 i 18 itd.). Prelaz sa A na A*
odnosno sa B na B* vri se na taj nain to se, zadravajui staru strukturu formule, sve operacije
zamjenjuju dualnim operacijama.

Diskretne matematike strukture


12

4. ALGEBRA SKUPOVA

U uvodnom poglavlju definisali smo binarne operacije nad skupovima, uniju i presjek, pomou
sledeih formula
{ } { }
, A B= A B x x A x B x x A x B = e v e e . e .
Zajednika karakteristika ovih operacija se sastoji u tome to je predikat koji definie navedene
skupove logika operacija (disjunkcija odnosno konjunkcija) nad predikatima x A e i x B e .
Ovo navodi na misao da bi se svakoj binarnoj operaciji
i
| (i=1, 2,.. . ,16) iskazne algebre mogla
pridruiti jedna binarna operacija nad skupovima
i
o , prema obrascu
( ) ( ) { }
i i
A B x x A x B o | = e e
U eoj upotrebi su samo neke od ovako konstruisanih operacija. Ovde navodimo diferenciju i
simetrinu diferenciju skupova.
Diferencija A\B skupova A i B definie se pomou
{ }
\ A B x x A x B = e . e
i ona odgovara negaciji implikacije, tj. operaciji
12
| .
Simetrina diferencija A A B skupova A i B definie se pomou
{ }
A B x x A x B

A = e v e

tj. ona odgovara ekskluzivnoj disjunkciji.
Oigledno je
( ) ( ) \ \ A B A B B A A =
Unarnoj logikoj operaciji negaciji odgovarala bi unarna operacija nad skupovima koja bi skupu A
pridruivala skup A koji nazivamo komplement skupa A definisan pomou { }
A x x A = e Ovako
definisan komplement bi bio preopiran jer nije precizirano koji mu sve objekti pripadaju i mogao
bi da dovede do kontradikcije.
Stoga se podrazumjeva da su svi skupovi podskupovi izvjcsnog fiksiranog skupa I koji se naziva
univerzalni skup. Univerzalni skup moe da se mjenja ako se raspravlja o razliitim problemima.
Komplement A skupa A u odnosu na univerzalni skup I definic se pomou
{ }
,
\
A x x I x A
A I A

= e . e
=


Postoje i dalje analogije izmeu iskazne algebre i operacija nad skupovima. Skupovni identiteti
odgovaraju tautologijama iskazne algebre.
Primjer 1. Dokazati relaciju ( ) A A B A = .
Prema definiciji jednakosti dva skupa treba dokazati tanost ekvivalencije
( ) x A A B x A e e
Ako reenicu xeA oznaimo sa P a reenicu xeB sa Q ova ekvivalencija dobija oblik P
( ) P Q P v . . Ovoj sloenoj reenici odgovara formula iskazne algebre ( ) p p q p v . koja je
tautologija (zakon apsorpcije disjunkcije prema konjunkciji; videti odeljak 3.2.).
Svakoj tautologiji iskazne algebre u kojoj se pojavljuje jedan simbol odgovara jedan skupovni
identitet na sledei nain. Iskazna slova tumaimo kao oznake za skupove. Simbole logikih
operacija zamjenjujemo odgovarajuim simbolima sku-povnih operacija i simbol zamenjujemo
znakom jednakosti. Ma taj nain se, polazei od tautologija navedenih u 3.2, dobijaju, na primjer,
sledei skupovni identiteti:
Diskretne matematike strukture


13

(1) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
-
------------
, A A
, A A=A
A B=B A, A B=B A
A B C , A B C
, A A B
, A B C
, A B
A A I
A A A
A B C A B C
A A B A A
A B C A B A C A B A C
A B A B A B

= = C
=

= =
= =
= =
= =

Analogno iskaznoj algebri definje se algebra skupova.
Definicija 1. Ureen par (P(I), { , , } gde je I proizvoljan skup naziva se algebra skupova.
Algebra skupova se oznaava i pomou ureene etvorke ( ) ( )
, , . P I .U definiciji su posebno
istaknute operacije , , .Ostale operacije se ne istiu jer se mogu, na osnovu zakljuka o bazama
iskazne algebre, izraziti pomou navedenih skupovnih operacija.
Izrazi i jednakosti u algebri skupova mogu se ponekad pregledno ilustrovati tzv. Vennovim
dijagramima. Kao to je poznato, ravna prosta zatvorena Jordanova kriva djeli ravan u kojoj se
nalazi na dve (Otvorene) oblasti spoljanju i unutranju.

Proizvoljan skup se moe simboliki predstaviti unutranjom oblau jedne takve zatvorene krive.
Izrazi sa vie skupova predstavljaju se figurama sa odgovarajuim brojem zatvorenih krivih koje
djele ravan na vie oblasti. Rezultujui skupovi su onda simboliki predstavljeni sa jednom ili vie
ovakvih oblasti. Na primjer, izrazi , , \ , A B A B A B A B A predstavljeni su sledeim Vennovim
dijagramima:


Skupovni identiteti se ilustruju ali obino ne dokazuju pomou Vennovih dijagrama. No uz odreen
oprez i pravilnu primjenu Vennovi dijagrami mogu da poslue i za dokaz skupovnih identiteta. Pri
ovome ne treba shvatiti da su skupovi o kojima je rije zaista reprezentovani unutranjou
zatvorenih krivih u smislu da svaka taka predstavlja jedan element skupa. To je, na primjer,
nemoguno za skupove ija je mo vea od moi kontinuuma. Pravilno je shvatiti da Vennov
dijagram predstavlja ne formulu algebre skupova ve odgovarajuu formulu iskazne algebre pri emu
unutranjosti zatvorene krive odgovara vijrednost 1 odgovarajueg iskaznog slova a spoljanosti
vrijednost 0. Osim toga, treba paziti da se nacrtane zatvorene krive sijeku tako da obrazuju dovoljan
broj oblasti u ravni po jednu za svaku kombinaciju vrijednosti iskaznih slova. Na taj nain je Vennov
dijagram, u stvari, geometrijski interpretirana tablica istinitosti.


Diskretne matematike strukture


14

5. VEZANE I SLOBODNE PROMENLJIVE

Jedna promenljiva u moe u izvesnoj formuli F kvantifikatorskog rauna da se pojavi vie puta.
Pojavljivanja promjenljivih djelimo na vezana i slobodna.
Pojavljivanje promenijive u je vezano ako je ono locirano neposredno iza kvantifikatora ili ako se
nalazi u zoni dejstva nekog kvantifikatora koji je spregnut
5 Diskretne matematike strukture sa u. Drugim rijecima, vezano pojavljivanje promjenljive u je
oblika( ) ( ) ( ) ( ) , , ili u , u u A u A - - , gde je A formula u kojoj u ima pojavljivanje a formula ( ) u A - ,
odnosno ( ) u A - , je podformula formule F.
Sva pojavljivanja promjenljive u u formuli F koja nisu vezana, nazivamo slobodna pojavljivanja.
Primjer 1. U formuli ( ) ( ) ( ) ( )
2 2
1 1
, , x R x y y R x y - prvo i drugo pojavljivanje promjenljive x i drugo i
tree pojavljivanje promjenljive y su vezana pojavljivanja. Ostala pojavljivanja promjenljivih su slobodna.
Promjenljive ija su sva pojavljivanja vezana (vezane promenljive) ne pojavljuju se kao parametri
predikata koji predstavlja interpretaciju formule. Intepretacija formule je predikat ija je duina
jednaka broju promjenljivih koje imaju slobodna pojavljivanja (slobodne promjenljive).
Primjer 2. Interpretacija formule (\/x)
1
1
R (x) je predikat duine 0, tj. sud, jer je x vezana promjenIjiva.
Formula ( )( ) ( )
3
1
, , x y R x y z - odreuje jednu unarnu relaciju, tj. predikat duine 1 (parametar je z).
Ako formula F nema slobodno pojavljivanje promenljive x, formula (V x)F ima u interpretaciji isto
znaenje kao formula F. Na primjer u formuli ( ) ( )
1
1
x R y ,promjenljiva x je vezana a y slobodna. U
interpretaciji dobijamo predikat koji zavisi od parametra y sa istim znaenjem kao predikat dobijen
interpretacijom formule ( )
1
1
R y .
U svim svojim vezanim pojavljivanjima promjenljiva se moe oznaiti simbolom neke druge
promjenljive koja se ne pojavljuje u formuli. Pri tome se u interpretacijama znaenje formule ne
mjenja. Na primjer, formula ( ) ( )
2
1
, x R x y ima isto znaenje kao( ) ( )
2
1
, z R z y . Situacija je slina
onima kod odreenog integrala ili sumiranja lanova jednog niza. Poznato je, naime, da vrijednost
odreenog integrala ne zavisi od toga kojim simbolom je oznaena integraciona promjenljiva. Isto
tako vrijednost sume ne zavisi od oznake za indeks sumiranja. Ove injenice se izraavaju
formulama
( ) ( )
n
i=1 1
,
b b
n
i j
j
a a
f x dx f t dt a a
=
= =

} }

Definicija 1. Formula u kojoj su sve promjenljive vezane naziva se zatvorena formula. Zatvorena
formula se interpretira kao predikat duine 0, tj. kao sud.
Definicija 2. Ako je F formula u kojoj se pojavljuju slobodne promjenljive
1 2
, ,...,
n
u u u (gdje navedeni
redosljed odgovara redosljedu navoenja tih simbola u listi osnovnih simbola), onda je zatvorenje
^
F formule F formula ( )( ) ( )
1 2
...
k
u u u F .
Za zatvorene formule F vai F=F.
Odjeljak zavravamo jednom definicijom koju emo koristiti u sledeem odjeljku.
Neka je t term ije su promenljive
1 2
, ,...,
n
u u u . Neka je A{x) formula u kojoj se pojavljuje
promjenljiva x. A(t) se dobija od A(x) kada se svako slobodno pojavljivanje promjenljive x zamjeni
termom t. Term t je slobodan za promjenljivu x u formuli A(x) ako se nijedno slobodno
pojavljivanje promjenljive x u A(x) ne nalazi u zoni dejstva nekog od kvantifikatora
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1 2
, ,..., , u , ,...,
k k
u u u u u - - - kojise eventualno nalaze u A(x). Drugim rjeima, nijedna
promjenljiva terma t ne smije da se vee nekim od kvantifikatora iz A(x) poslije zamjene x sa t.

Diskretne matematike strukture


15

6. ALGEBARSKE STRUKTURE SA JEDNOM BINARNOM OPERACIJOM

Kao to je istaknuto u uvodnom poglavlju, algebarske strukture sa jednom binarnom operacijom
nazivamo grupoidima. Grupoid je skup snabdjeven binarnom operacijom. Ako skup oznaimo sa X
a. binarnu operaciju u tom skupu sa ,odgovarajui grupoid G se oznaava kao ureen par G=(X,
). Umjesto a b ponekad emo pisati ab.
Grupoidi sa izvjesnim osobinama imaju odgovarajua imena.
Definicija 1. Grupoid G=(X, ), gde je asocijativna operacija, naziva se semigrupa (polugrupa).
Semigrupa sa jedininim elementom naziva se monoid.
Definicija 2. Grupoid G=(X, ), u kome za svako a, be X postoji jedinstveno rjeenje jednaina a
x=b i y a=b (po x i y respektivno), naziva se kvazigrupa.
Definicija 3. Kvazigrupa sa jedininim elementom naziva se lupa.
Definiciji 4. Grupoid G= (X, ) naziva se grupa ako su ispunjeni sledei uslovi:
( )( ) ( )
( )( )
( )( )
1 1 1
1 , , ,
2 ,
3 .
a b c X a b c a b c
e X a X e a a e a
a X a X a a a a e

e =
- e e = =
e - e = =


Uslov 1 oznaava asocijativnost grupoida. Element e, ija se egzistencija utvruje u 2, naziva se
jedinini ili neutralni element grupoida, odnosno grupe. Element a
-1
iz uslova 3 naziva se inverzni
element elementa a.
Napomena Sa aspekta kvantifikaforskog rauna u definiciji 4 postoji izvjesna nepreciznost.
Naime, u 2 je e promjenljiva a u 3 konstanta koja obiljeava element ija se egzistencija utvruje u
2. Ispravno bi bilo uslove 2 i 3 predstaviti jedinstvenom formulom na sledei nain
( )( )( )( )
1 1 1
. a a a a e e a a a a a a e

- - = = . = =

Slina napomena vai za definiciju 7 i definiciju 1 iz 7.3.
Ako u nekom grupoidu element a ima inverzni element onda se za a kae da je invertibilan. Na
osnovu ovog moe se dati i sledea definicija grupe koja je ekvivalentna sa prethodnom.
Definicija 5. Semigrupa sa jedininim elementom u kojoj je svaki element invertibilan naziva se
grupa.
Definicija 6. Grupa G=(X, ) u kojoj je operacija komutativna naziva se komutativna grupa ili
Abelova grupa.
Primjer 1. Skup racionalnih brojeva razliitih od 0 snabdjeven operacijom mnoenja (brojeva)
predstavlja grupu. Takoe su i grupoidi { } ( ) { } ( ) { } ( )
/ 0 , , / 0 , , 1, 1 , R C grupe.
Mnogi grupoidi sa operacijom sabiranja brojeva predstavljaju grupe (vidjeti primer 2), pa se esto i
u optem sluaju grupe za oznaku operacije koristi simbol +. Ako je operacija grupe oznaena sa
grupa se naziva multiplikativna a ako je upotrebljen znak + grupa se naziva aditivna. Razlika
izmeu multiplikativne i aditivne grupe nije sutinska ve se ogleda samo u razliitoj notaciji.
Definicija 4 je u multiplikativnoj notaciji. U aditivnoj notaciji neutralni element se obiljeava sa 0 a
inverzni element elementa a sa a. Tako dobijamo i sledeu definiciju grupe

ekvivalentnu ranije
navedenim definicijama.
Definicija 7. Grupoid G= (X, +) naziva se grupa ako su ispunjeni sledei uslovi:
( )( ) ( )
( )( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 , , ,
2 0 0 0 ,
3 1 0.
a b c X a b c a b c
X a X a a a
a X X a a a a
e + + = + +
- e e + = + =
e - e + = + =


Primjer 2. Poznati primjeri aditivnih grupa su grupoidi (Z, +), (Q, +), (R, +) i (C, +).
Diskretne matematike strukture


16

Primer 3. Dokazati da skup S={1, 2, ... ,p1}, gde je p prost broj, obrazuje grupu u odnosu na
mnoenje po modulu p. (Dva cijela broja a i b se mnoe po modulu m na taj nain to se najprije
pomnoe na uobiajeni nain pa se dobijeni rezultat ab podijeli sa m; ostatak pri djeljenju se zove
proizvod po modulu m brojeva a i b).
Obiljeiemo sa mnoenje po modulu p. Skup S je oigledno zatvoren u odnosu na .
Da bi dokazali asocijativnost operacije , tj: (a b) c=a (b c), dokazaemo daje
(1) ( ) ( ) ( ) ( ) mod ; mod . a b c abc p a b c abc p = =
Zaista, a b= ab (mod p) i a b=ab + kp za neki cijeli broj k. Dalje je (a b) c= (ab)c
(mod p), (a b) c=abc+kcp=abc (mod p), to daje prvu od relacija (1). Na slian nain se
dokazuje i druga relacija.
Jedinini element, naravno, postoji; to je broj 1.
Da bi dokazali invertibilnost elemenata iz S posmatrajmo za fiksirano a sve proizvode
(2) ( ) 1 ,2 ,..., 1 a a p a
elementa a sa elemetirna iz S. Meu tim proizvodima nema jednakih, jer ako bi bilo i a=j za
i>i, imali bi ia=ja (mod p), tj. ( ) p i j a , a ovo je nemogue jer p je prost broj i 1<i-j <,p-2, l<a<p-
1. Prema tome, jedan od proizvoda iz (2), recimo ba; mora biti jednak 1. Dakle, b je lijevi
inverzni element za a. Na osnovu komutativnosti operacije ,b je i desni inverzni element za a.
Dakle, (S, ) je grupa. Napomenimo da (S, ) ne predstavlja grupu ako p nije prost
broj.
Svaka grupa je istovremeno semigrupa, kvazigrupa i lupa, obrnuto ne vai u optem sluaju. U
grupi su linearne jednaine (po x , odnosno y) ax=b i ya=b rijeive. Ako se ove, jednaine pomnoe
sa a
-1
sa lijeve odnosno desne strane dobijaju se rjeenja
1 1
i . x a b y ba

= = Dakle, grupa je
kvazigrupa. Kod kvazigrupe, meutim, rijeivost pomenutih jednaina ne zavisi od postojanja
inverzneg elementa a
-1
.
Cayleyjeve tablice kvazigrupa (X, ) (ukljuujui i grupe) imaju sledeu interesantnu osobinu. U
svakoj vrsti i svakoj koloni tablice svi elementi su razliiti, to je uslovljeno jednoznanom
rijeivou linearnih jednaina. Svaka vrsta i svaka kolona odreuje jednu permutaciju skupa X.
Prema tome. Cayleyjeva tablica konane kvazigrupe moe se interpretirati kao latinski kvadrat.

Diskretne matematike strukture


17

7. BOOLEOVA ALGEBRA I A-MREA

Posmatrajmo strukture (P(I), ) i (P(I), ), gde je I proizvoljan skup. Obe strukture su
komutativne semigrupe sa neutralnim elementom, tj. monoidi ali nisu grupe. Neutralni element u
prvom sluaju je prazan skup a u drugom skup I. Kombinovanjem ovih dveju struktura dobija se
algebra skupova (P(I), , , - ) koja je razmatrana u odjeijku 4.3. Sada emo aksiomatski
definisati jednu algebarsku struktura po ugledu na algebru skupova.
U sljedeoj definiciji binarne operacije nekog skupa X su oznaene sa v i . . Ove oznake ne znae
obavezno da se radi o disjunkciji ili konjunkciji iako u j jednoj specijalnoj interpretaciji imaju i to
znaenje. Stoga emo navedene simbole itati drukije; na primjer, kap i kep. (Ovako se
izgovaraju engleske reci cup i cap koje znae olja i kapa, na ta i podseaju navedeni
simboli).
Definicija 1. Algebarska struktura (X, v , . ), pri emu je X= C, naziva se Booleova algebra ako
su zadovoljene sljedee aksiome:
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
( )
( )
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
( )( )
( )( )
( )( )( ) ( )
1. , , ,
2. , , ,
3. , , ,
4. , , ,
5. , , ,
6. , , ,
7. 0 0 ,
8. 1 1 ,
9. 1 0 .
x y z X x y z x y z
x y z X x y z x y z
x y z X x y y x
x y z X x y y x
x y z X x y z x y x z
x y z X x y z x y x z
X x X x x
X x X x x
x X x X x x x x
e v v = v v
e . . = . .
e v = v
e . = .
e v . = v . v
e . v = . . .
- e e v =
- e e . =
e - e v = . . =

Napomena. Simboli 0,1 i x oznaavaju izvjesne elemente iz X, U aksiomi 9 simbol .
oznaava u prvom pojavljivanju konjunkciju reenica a u drugom operaciju kep. Element x
naziva se komplement elementa x. U 9 su sa 0 i 1 oznaeni upravo oni elementi ija se egzistencija
utvruje u 7 i 8.
Primjer 1. Neposredno se provjerava da struktura (B, v , . ), gdje je B={0,1} a v i . oznaavaju
disjumkciju i konjunkciju, predstavlja Bookovu 'algebru. Booleova algebra je i algebra skupova (P(I),
, ) gdje je I proizvoljan skup. U prvom sluaju ulogu komplementa igra negacija a u drugom
komplement skupa.

Bez dokaza navodimo injenicu da se Booleove algebre iscrpljuju sa onima koje su navedene u
primeru 1. Preciznije, moe se dokazati da je svaka Booleova algebra izornorfna nekoj algebri
skupova (P(I), , ), gdje je pogodno izabran skup. Iz ovog sljeduje da konana Booleova algebra
ima 2
m
elemenata, gde je m nenegativan cjeli broj (broj elemenata skupa I). Dakle, postoje
Booleove algebre sa 1, 2, 4, 8,... elemenata ali ne, na primjer, sa 3 elementa.

Primjer 2. Booleova algebra sa etiri elementa je odreena skupom {0, a, b, 1} i sljedeim
Cayleyjevim tablicama:
0 1 0 1
0 0 1 0 0 0 0 0
1 1 0 0
1 1 0 0
1 1 1 1 1 1 0 1
a b a b
a b
a a a a a a
b b b b b b
a b
v .


Diskretne matematike strukture


18

U Booleovoj algebri vae razne relacije. Sve relacije iz iskazne algebre ili algebre skupova se
prenose u Booleovu algebru jer je Booleova algebra upravo algebra skupova. Meutim, moguno je
iste relacije dokazivati i aksiomatski polazei od aksioma koje po definiciji vae u Booleovoj
algebri. Navodimo nekoliko primjera.
Primjer 3. U Booleovoj algebri vai
( ) ( ) ( ) ( ) 0 1 . x x x x x x x x x x x x x = v = v . = v . v = v . = v
Dobili smo zakon idempotentnosti za operaciju kap : x v x=x. Ovome odgovara tautoloaija p v p
p, odnosno relacija pv p=p u iskaznoj algebri i skupovna relacija AA=A. Slino se izvedi relacija x
= x . x.
Primjer 4. ( ) ( ) ( ) ( ) 1 1 1 1 1 1. x x x x x x x x x v = v . = v . v = v . = v =
Primjer 5. ( ) ( ) ( ) ( ) 1 1 1 . x x y x x y x y x x v . = . v . = . v = . =
Dobili smo zakon apsorptivnosti operacije kap prema operaciji kep.
Kod Booleovih algebri se takode definie dualnost. Ako je (X, v , . ) Booleova algebra onda je
struktura (X, . , v ) takoe Booleova algebra jer su s obzirom na definiciju 1 operacije v i .
potpuno simetrine jedna prema drugoj te se menjanjem njihovih uloga, dobija ista algebarska
struktura. Algebre (X, v , . ) i (X, . , v ) su uzajamno dualne Booleove algebre.
Poto dualne Booleove algebre imaju isti broj elemenata one su izomorfne. Izomorfizam je
preslikavanje f: XX definisano pomou f(x)= x.
Relacije koje karakteriu izomorfizam f(x v y) = f(x) . f(y), f(x . y)=
= f(x) v f(y) svode se na (x v y)= x . y, (x . y)= x v y a to su De Morganove relacije
koje vae i u Booleovoj algebri.
Postoje i drugi sistemi aksioma za Booleovu algebru. Do jednog aksiomatskog sistema dolazimo uz
pomo mrea.
U odeljku 4.4. definisali smo S-mree kao parcijalno ureene skupove u kojima svaka: dva elementa
imaju supremurn i infimum. Algebra skupova (P(I), , ), kao tipini predstavnik Booleove algebre,
jeste S-mrea u smislu to je nosilac algebre P(I), kada se uredi inkluzijom, S-mrea. Mree se i u
optem sluaju mogu posmatrati kao algebarske strukture koje zadovoljavaju odreene aksiome i tada
se one nazivaju A-mree.
Definicija 2. Algebarska struktura (X, v , . ) gde je X neprazan skup a v i . , binarne operacije u
X, naziva se A-mrea ako za obadvije operacije vai komutativni i asocijativni zakon i ako je svaka
od operacija apsorptivna u odnosu na drugu. Mrea je distributivna ako je svaka od njenih
operacija distributivna u odnosu na drugu. Mrea je komplementirana ako postoji preslikavanje
XX takvo da je
( )
( )
, ,
, .
x y X x x y y
x y X x x y y
e v = v
e . = .


Distributivna komplementirana mrea naziva se Booleova algebra.
Ova definicija Booleove algebre ekvivalentna je sa ranije navedenom definicijom. Umjesto mrea
kae se jo reetka, latisa ili struktura.
Ako je data S-mrea (X, ) u X moemo definisati operacije v i . pomou
( ) { }
( ) { }
, sup , ,
, inf , .
x y X x y x y
x y X x y x y
e v =
e . =

Sa ovako uvedenim operacijama struktura (X, v , . ) je A-mrea. Obrnuto ako je data A-mrea (X,
v , . ) u X se moe uvesti relacija pomou jedne od relacija
( ) , x y X x e , y x y x . =
( ) , x y X x e . y x y y v =
Sa ovako konstruisanom relacijom parcijalno ureeni skup (X, ) je S-mrea.
Diskretne matematike strukture


19

8. STABLO

U mnogim problemima veliku ulogu igra pojam stabla (drveta). Stablo se moe definisati kao
povezan graf sa n(>1) vorova i m=n-1 grana. Na sl. 1 prikazana su sva stabla sa najvie 6
vorova.
Naveemo neke osobine stabla.
a) Stablo sadri bar dva vora stepena 1. Zaista, ako bi pretpostavili suprotno
da su stepeni d
1
, d
2
, . . . , d
n
, vorova 2, bilo bi 2m =
1
n
i
i
d
=

2n, tj. m n, to protivrei

injenici da je m=n-1. Sluaj, u kojem su svi vorovi stepena 2 osim jednog koji je stepena 1, ne
dolazi u obzir na osnovu teoreme 1 iz 1.6. Naravno, vorovi stepena 0 ne dolaze u obzir jer je graf
povezan.

b)Stablo je graf koji ne sadri nijednu konturu. Dokaz se jednostavno izvodi indukcijom. Za n=2
iskaz je taan. Pretpostavimo da je iskaz taan za stablo sa


Sl.1
n-1 i vorova. Stabio sa n vorova sadri prema a) bar jedan vor stepena 1. Udaljavanjem ovog
vora iz grafa zajedno sa odgovarajuom granom dobija se stablo su n-1 vorova, koje prema
induktivnoj pretpostavci nema kontura. Posle vraanja udaljenog, vora na svoje mjesto, dolazimo
do zakljuka da i stablo sa n vorova ne sadri konture.
Udaljavanjem bilo koje grane iz stabla dobija se graf koji nije povezan. Neku je udaljena grana koja
povezuje vorove x
1
i x
2
. Ako bi se poslje udaljavanja ove grane dobio povezan graf, morao bi u
stablu postojati put (elementarni) koji ne sadri udaljenu granu, a koji povezuje x
1
sa x
2
. Ovaj put bi
sa granom (x
1
,x
2
) obrazovao konturu u stablu, stoje u kontradikciji sa osobinom b).
Ako se u stablo ukljui proizvoljna nova grana, dobija se graf (multigraf) koji ima tano jednu
konturu. Ovo je oigledno s obzirom na injenicu da su vorovi izmeu kojih je ukljuena nova
grana povezani u stablu jednim puteni. Grane ovog puta sa novom granom obrazuju konturu.
Osobine stabla su pregledno izloene u sljedeem stavu:

Teorema 1. Neka je G graf sa n (n> l) vorova. Sljedei iskazi o G su ekvivalentni:
G je povezan i ne sadri konture;
G ne sadri konture i ima n-1 grana;
G je povezan i ima n-1 grana;
0 ne sadri konture, ali dodavanjem nove grane izmeu proizvoljna dva vora obrazuje se bar
jedna kontura;
G je povezan ali gubi to svojstvo ako se udalji njegova proizvoljna grana;
Svaka dva vora su u G spojena tano jednim elementarnim putem.
Ekvivalencija nekih od ovih iskaza je ve dokazana.
Diskretne matematike strukture


20

Svaki od navedenih est iskaza se moe uzeti za defiaiciju stabla. Ostalih pet iskaza predstavljaju
tada teoreme koje se dokazuju.

Teorema 2. Svaki povezan neorijentisan multigraf bez petlji sadri djelimini graf oblika stabla.
Dokaz. Udaljimo iz grafa proizvoljnu granu koja pripada nekoj konturi. Ponavljamo ovaj postupak
dokle god u grafu postoji neka kontura. Poto se na ovaj nain ne moe naruiti povezanost grafa,
na kraju se dobija povezan graf bez kontura, tj. stablo.
Ovim je dokaz zavren.
Graf ije sve komponente povezanosti predstavljaju stabla naziva se uma. Neorijentisan multigraf
bez petiji poseduje bar jedan djelimini graf oblika ume. uma se moe odrediti na taj nain to se
u svakoj komponenti povezanosti grafa odredi jedno stablo postupkom iz teoreme 2. Ako graf ima
n vorova, m grana i p komponenata povezanosti, uma se sastoji od p stabala odnosno n-p grana.
Broj grana proizvoljne ume grafa naziva se rang grafa i obiljeava se sa r(G). Dakle, r(G)=n-p.
Da bi se dobila uma, iz grafa je potrebno udaljiti m-n+p grana. Veliina c(G)=m-n+p naziva se
ciklomatiki broj ili nultost grafa.
Pojam stabla odnosno ume je bitan u vezi sa jednini algoritmom za konstrukciju nezavisnih
kontura.
Neka je u multigrafu G odreena jedna uma. Proizvoljna grana, koja ne pripada umi obrazuje sa
granama iz ume tano jednu konturu grafa G. Svaka od kontura grafa G, koja se obrazuje, prolazi
kroz jednu granu kroz koju ne prolazi nijedna druga, ovakva kontura. Proizvoljan skup ovakvih
kontura je linearno nezavisan.

Diskretne matematike strukture


21

9. ARITMETIZACIJA FORMALNIH TEORIJA I PROBLEM
ODLUIVOSTI

U ovom odjeljku emo sasvim ukratko opisati ideju rjeavanja problema odluivosti formalnih
teorija korienjem pojma rekurzivne funkcije.
Neka je g funkcija koja preslikava skup osnovnih simbola, rijei i konanih nizova rijei jedne
formalne teorije u skup prirodnih brojeva. Neka je g injektivna funkcija, tj. neka svaki simbol,
svaka rije i svaki niz reci dobije u korespondenciju jedan prirodan broj po kome se taj objekt moe
prepoznati. Smatra se takoe da je g izraunljiva funkcija i da se za svaki prirodan broj moe
efektivno utvrditi da li je slika nekog od pomenutih objekata i, ako jeste, da se taj objekt moe
efektivno odrediti.
Preslikavanjem g uvedena je aritmetizacija formalne teorije. Problemi formalnih teorija su na taj
nain pretvoreni u probleme sa prirodnim brojevima, tj. u aritmetike probleme.
Primjer 1. Za kvantifikatorski raun aritmetizacija se izvodi na taj nain to se svakom simbolu
s ovog rauna pridruuje tzv. Gdelov broj g(s). Za osnovne simbole Gdelov broj je odreen po-
mou: g(()=3, g())=5, g(,)=7, g( )=9, g( )=11, g( )=13, g(u
k
)=9+8k (ako je u
k
promjenljiva,
k-ta po redu u nizu promjenljivih), g(a
k
)=11+8k, g(
j
i
f )=13+8(2
i
3
j
), g(
j
i
R )=15+8(2
i
3
j
).
Za niz simbola s
1
s
2
. . . s
m
, definie se g(s
1
, s
2
.., . ,s
m
)=2
g(s2)
3
g(s2)
. . .
( ) g sm
m
p gdje je p
m
m-ti po redu
prost broj. Na slian nain se postupa sa nizovima rijei.
Neka je F skup Gdelovih brojeva formula jedne teorije i neka je T skup Gdelovih brojeva
teorema te teorije. Oigledno je TcFcN. Neka je funkcija f : FN definisana pomou
( )
1 ako je x Gdelov broj neke teoreme
0 ako je x Gdelov broj formule koja nije teorema.
f x

=

Teorija je odluiva ako postoji efektivan postupak za izraunavanje vrjednosti funkcije f tj. ako
je f rekurzivna funkcija.
Na opisani nain se moe dokazati daje kvantifikatorski raun neodluiv. Ovo je rezultat A.
Churcha iz 1936. god. Takoe se dokazuje daje formalna teorija brojeva neodluiva kao i mnoge
druge vanije formalne teorije.

Diskretne matematike strukture


22

10. STVARNO ZNAENJE VJEROVATNOE DOGAAJA

Neka dogaaj A moe sa vjerovatnoom p da se pojavi kao rezultat nekog eksperimenta, koji
moe biti vie puta ponovljen. Oznaimo sa n broj eksperimenata a sa f
n
broj eksperimenata u
kojima je nastupio dogaaj A. Veliina f
n
se naziva apsolutna frekvencija, ili kratko, frekvencija
dogaaja A. Veliina f
r
=
n
f
n
je relativna frekvencija dogaaja A. Ona predstavlja dio broja
eksperimenata u kojima se pojavio dogaaj A.
Dogaaj A moe da bude, na primjer, pojavljivanje grba a odgovarajui eksperiment je bacanje
novia. U ovom sluaju je p=
1
.
2
Drugi primjer je pojavljivanje estice pri bacanju kocke, pri
emu je p =
1
.
6

Ispitivanja su pokazala da se pri uveanju broja eksperimenata n relativna
Frekvencija f
r
sve vie pribliava vjerovatnoi dogaaja p.
Pri bacanju novia n puta moe se oekivati da e se grb pojaviti
1
2
n puta

tim pre to je n vee. Takoe, pri bacanju kocke estica e se pojaviti priblino u jednoj estini od
ukupnog broja eksperimenata.
Bernoulli je jo krajem XVII vjeka dokazao tzv. zakon velikih brojeva, koji teorijski objanjava
empirijsku injenicu da se relativna frekvencija, pri velikom broju eksperimenata, pribliava
vjerovatnoi dogaaja: Ovaj zakon" predstavlja osnovu praktine primjene rauna vjerovatnoe.
Jasno je da se rezultat jednog jedinog eksperimenta ne moe sa sigurnou predvidjeti. Meutim,
rezultat velikog broja eksperimenata je, na osnovu zakona velih brojeva, predvidiv. Ako je broj
eksperimenata veoma velik (matematiki se kae: ako broj eksperimenata, tei beskonanosti)
rezultat moe sa sigurnou da se odredi. Ovo je jedan primjer uzajamne povezanosti nunosti i
sluajnosti.
Priblina jednakost p~ f
r
koja vai za dovoljno veliko n moe da poslui za eksperimentalno
odreivanje vjerovatnoe dogaaja. Ovako odreena vjerovatnoa dogaaja (koja je u stvari,
jednaka relativnoj frekvenciji f
r
) naziva se vjerovatnoa a posteriori za razliku od vjerovatnoe
date izrazom P =
p
m
koja se zove vjerovatnoa a priori. Pri ovakvoj terminologiji Bernoullijev
zakon velikih brojeva glasi:
Pri beskonanom uveavanju broja eksperimenata, vjerovatnoa a posteriori tei vjerovatnoi
a priori.
Drugi aspekt praktine primjene rauna vjerovatnoe odnosi se na dogaaje ija je vjerovatnoa
bliska jedinici. Ovakve dogaaje moemo smatrati praktino nunim.
Tako na primjer, teorijski se moe pokazati da postoji izvesna mala vjerovatnoa za to da toplotno
kretanje molekula vazduha dobije takav oblik da se sav vazduh iz neke sobe skoncentrie u jednoj
polovini sobe a u drugoj polovini da nastane vakuum. Ipak ovakva pojava jo nije zabiljeena i
opravdano se smatra da se praktino ne moe desiti.





Diskretne matematike strukture


23

11. O TEORIJI IGARA

Teorija igara je matematika teorija konfliktnih situacija.
Veoma je teko precizirati ta se u realnom ivotu podrazumeva pod konfliktnom situacijom.
Najoptije, moe se rei da je konflikt, situacija u kojoj dolazi do sukoba interesa pojedinih
uesnika. Preciznije, pod konfliktnom situacijom podrazumjevamo svaka situacija u odnosu na
koju ima smisla da se postave sljedea pitanja: ko i kako uestvuje u njoj, koji su njeni moguni
ishodi, ko je za pojedine od tih ishoda zainteresovan i u emu se sastoji ta zairiteresovanost.
Osnovni pojam teorije igaraje igra. Igra je matematiki model realne konfliktne situacije. Igra se
od realne konfliktne situacije razlikuje prvenstveno po tome to se odvija po tano utvrenim
pravilima igre. U realnom konfliktu pravila ponaanja uesnika nisu u potpunosti precizirana. Osim
toga, uesnici voeni svojim interesima mogu i da prekre eventualno postojea pravila.
Osnovni zadatak teorije igara je odreivanje optimalnog naina ponaanja u uslovima konflikta
(koji mogu uz to biti komplikovani i prisustvom sluajnih pojava).
Temelje teorije igara je postavio J. von Neumann 1928. god. Pretea teorije igaraje E. Zermelo,
koji je 1912. god. na primjeru zahavske igre izveo jednu vanu teoremu teorije igara.
Teorija igara se primenjuje prvenstveno u ekonomskim i vojnim naukama ali takoe i u
tehnikim.



























Diskretne matematike strukture


24








Literatura:

Diskretne matematike strukture, Esad Jakupovi, Apeiron