Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
Dante Aligijeri -PakaoPRVO PJEVANJENapola naeg ivotnoga puta
� �
U mracnoj mi se umi noga stvori,
�
jer s ravne staze skrenuvi zaluta.
�
Ah, kakva bjee, mucno li se zbori,
�
ta divlja uma, gdje drac staze krije!
�
Kad je se sjetim, jo me strava mori.
�
Cemernija ni samrt mnogo nije;al' da bih kazo, to tu dobro naoh,
� �
ispricat mi je druge zgode prije.Ja ne znam pravo, kako tamo zaoh
�
tako sam bio snom omamljen, kadno,zalutavi, sa prave staze saoh.
� �
Al' kad sam stigo jednom brijegu na dno,tamo, gdje kraj je onoj bio drazi,to nagna stravu u srce mi jadno,
�
pogledah uvis te mu lea spazih
�
vec odjevena zrakama planeta,to pravo vodi svijet po svakoj stazi.
�
Tada presta malo strava da mi smetato svu noc nije srcu mira dala,
�
noc provedenu u toliko sjeta.I kao covjek, koji je iz valabez daha na kraj isplivo, pa gledanatrag na vodu opasnu sa ala,
�
tako i duh moj, jote sklon da preda,
�
na ono se je osvrtao drijelo,
�
to ivu proci nikome jo ne da.
� � �
Odmoriv malo utrueno tijelo,
�
uz obronak se pusti dadoh, gdjenona donjoj nozi teite je cijelo.
� �
Al' istom da cu uzbrdo, kad enoodnekud panter brz i gibak pao,s krznom, to bjee od pjega areno;
� � �
 
i nije mi se vie s oka dao,
�
vec me u hodu prijecio sve jace,pa sam se vracat vie puta stao.
�
Bijae jutrom, te se sunce zace
�
da die s istim zvjezdama ko tada,
�
Kad boja ljubav po prvi put mace
�
te stvari divne; pa mi tako sadato njeno doba i taj cas o zori
�
probude nadu, da je dobru radai ona zvjerka u svijetloj odori,al' tol'ko ne, da ne bih premro cio,kad vidjeh gdje se lav preda mnom stvori.Taj kao da je na me doci htiood gladi bijesan, podigavi iju,
� �
reko bi: i zrak uplaen je bio;
�
i vucica, to izgledae sviju
� �
pouda sita u svojoj suhoci,
�
i zbog koje vec mnogi suze liju.Strah s njena lika s toliko mi mocina duu pade, te mi nadu ubi,
�
da cu vrhunca ikad se domaci.Ko to su onom, to dobitak ljubi,
� �
na misli samo plac i jadi ljuti,kad doe vrijeme gdje mora da gubi,
�
tako i mene zvijer nemirna smuti,to prilazeci stade da me ganja
�
polako tamo, gdjeno sunce uti.
�
Za vrijeme ovog nizbrdnog lutanjaiskrsne netko ispred ociju mojih,na oko slab od preduga cutanja.U pustoi kad vidjeh kako stoji:
�
Smiluj se viknuh na nevolje moje,
� � � � �
tko bio, sjena il iv covjek koji!
� �
_________________--------------------------------------------------------------------------------Vec nisam covjek; bjeh u dane svoje,
�
a roditelji, lombardajsko pleme,
 
iz Mantove mi bjehu obadvoje.Sub Julio, al' kasno, rodie me;
�
Rim me za dobrog Augusta znade,kad bogova je lanih bilo vrijeme.
�
Bio sam pjesnik; stih moj slavu dadeEneji, to iz trojskog doe grada,
� �
Ilion gordi poto spaljen pade.
�
Al' kud ce natrag ti do onih jada?
�
I zato me ce uz brijeg ljupki smjelo,
� �
to svih je izvor i uzrok naslada?
� �
Ta ti li si Vergilij; ono vrelo,
�
gdje rjecitosti kljuca rijeka prava?
�
odvratih prignuv zastieno celo.
�
Ti, to si svjetlost pjesnika i glava,
� �
nagradi ljubav, koju za te gojih,i koja tvoj mi spjev u ruke dava!Ja poklonik sam remek-djela tvojih,i lijep stil, to na me panju svrnu,
� �
samo iz djela tvojega usvojih.Pogledaj skota, to me natrag vrnu!
�
Mudrace slavni, ne daj mi podleci;sve ile mi i bila pred njim trnu!
� �
Vidjev gdje placem, on ce nato reci:Stazama drugim poci ti je sada,
�
s tog divljeg mjesta eli li uteci;
� �
jer zvijer, to daje toliko ti jada,
�
tim putem ne da da se krecu ljudi,vec dotle smeta, dok im smrt ne zada;a tako zle i divljacne je cudi,da uvijek udnjom nezasitnom die
� �
i jelo u njoj glad jo veci budi.
�
S mnogo se zvijeri pari, i s jo vie
� �
njih ce se parit, dok Hrt ne pohitii dok joj bolnom smrcu ne kidie.
�
Taj ne ce zemljom, novcem da se siti,ve mudrost, ljubav, krepost su mu hrana;
�
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more