SKUP REALNIH BROJEVA

Realni brojevi su svi racionalni i iracionalani brojevi. Skup realnih brojeva oznaavamo sa R ili sa Skup realnih brojeva je beskonaan i neprebrojiv, a broj elemenata, tzv. kardinalni broj skupa realnih brojeva nazivamo kontinuum. Realni brojevi obrazuju polje. Termin realan stoji nasuprot istim imaginarnim (kompleksnim imaginarnim) brojevima. Elementaran pristup Decimalni brojevi su nastajali stotinama godina, naporima generacija matematiara, iji je vrhunac ostvario Stevin u 16. vijeku, upotrebom decimalnih razlomaka, tj. razlomaka iji je imenilac stepen broja deset: 1, 10, 100, itd. Dijeljenjem neke jedinice:

na deset jednakih dijelova dobijemo deseti dio, tj. na sto jednakih dijelova dobijemo stoti dio, tj. na hiljadu jednakih dijelova dobijamo hiljaditi dio, tj. Dalje dobijamo desetohiljaditi, stohiljaditi, milioniti, itd. dio. Za preciznije definisanje aproksimacije realnih brojeva decimalnim brojevima i decimalnog zapisa realnog broja treba nam: 1. Princip najmanjeg cijelog broja: Svaki skup cijelih brojeva koji je ogranien odozdo ima najmanji broj; 2. Arhimedova aksioma: Za svaka dva cijela broja a, b od kojih je prvi pozitivan, postoji prirodan broj n, takav da je Princip najmanjeg cijelog broja vai i kada donja granica nije cijeli broj; ona moe biti bilo koji realan broj. Arhimedov princip vai i u sluaju kada su a i b realni brojevi ( a>0). Aproksimacija realnih brojeva Teorema 1 Ako je x pozitivan realan broj, tada postoji jedinstven broj da je Dokaz Prema Arhimedovoj aksiomi, za b=x i a=1, postoji prirodan broj n takav da je x<n1=n. Meu svim takvim brojevima n, prema aksiomi 2, postoji najmanji. Oznaimo ga sa n'. Dakle vai 0<x<n' (*). Zbog toga je n'-1x<n'. Naime, ako bi bilo n'-1>x, onda n' ne bi bio najmanji broj koji ispunjava prethodni uslov (*). Oznaimo li n'-1=n0, dobijamo tvrenje teorema. takav

Decimalni zapis realnog broja Definicija 1 Broj koji se moe zapisati u obliku

ili njemu suprotan broj (negativan), zove se decimalni broj. Definicija 2 Beskonaan niz cijelih brojeva n0,d1,d2,... koji odreuje broj x zapisuje se u obliku x = n0,d1d2..., i zove se decimalni zapis broja x. Zadatak Predstaviti u obliku razlomka periodini decimalni broj (a) 0,555...; (b) 0,272727...; (v) 3,272727.... Rijeenje (a) Stavimo h=0,555...; pomnoimo jednakost sa 10; dobili smo 10h=5,555...; to piemo 10h=5+h; rijeavamo po h, 9h=5; rezultat: (b) Stavimo h=0,272727...; pomnoimo jednakost sa 100; dobijamo 100h=27,272727..., tj. 100h=27+h; rijeavamo jednainu po h, dobijamo 99h=27; rezultat je (v) Stavimo u=3+h, gde h=0,272727...; ve smo dobili (b) sabirak h, pa u=3+27/99, tj.

Bio je to postupak kojim se svaki periodini decimalni broj moe prevesti u razlomak sa cijelobrojnim brojnikom i nazivnikom. Meutim, znamo da je skup svih razlomaka beskonaan, prebrojiv, alef nula. Znamo da je skup realnih brojeva beskonaan, neprebrojiv, kontinuum. Prema tome je skup svih neperiodinih decimalnih brojeva kontinuum. Mijerenje dui, brojevna prava Definicija 3 Neka je svakoj dui AB pridruen pozitivan realan broj d(A,B), pri emu su ispunjeni sljedei uslovi:

Za neku du OE vai d(O,E)=1. Ako je AB=CD, tada je d(A,B)=d(C,D). Ako je taka C izmeu taaka A i B, onda je d(A,B)=d(A,C)+d(C,B). Tada se broj d(A,B) zove duina dui AB.

Ako se u definiciji doda uslov da je d(A,A)=0, za svaku taku A, onda se broj d(A,B) zove rastojanje izmeu taaka A i B.

Ureeno polje realnih brojeva Definicija 4 Za skup kaemo da je ogranien odozgo ako postoji bar jedan realan broj M, takav da je, za svaki S, ili gornja mea skupa S. Broj M se u tom sluaju zove majoranta skupa

Na primer skup ima majorantu broj 1, ali je i svaki drugi realan broj koji je vei od 1 takoe majoranta ovog skupa. Skup S=\{2,4,6,...,2n,...\} nema majorantu, jer prema Arhimedovoj aksiomi za bilo koji postoji prirodan broj n takav da je . Skup nepozitivnih realnih brojeva ima najmanju majorantu nulu. Definicija 5 Ako postoji realan broj s, takav da je on najmanja majoranta skupa S, tj. ako iz slijedi da postoji bar jedan elemenat takav da je r < x, onda se s naziva supremumom skupa S, ili tanom donjom meom skupa S. Supremum skupa S oznaavamo sup S. Jedan skup ne moe imati dva supremuma, npr. s1,s2, jer bi tada po definiciji (5) bilo to zbog antisimetrinosti relacije manje-jednako povlai s1 = s2. Definicija 6 Neka su u skupu definisani sabiranje + i mnoenje , binarna relacija i neka za sve x,y,z,... iz R vae uslovi: (R1) (R2) (R3) (R4) (R5) (R6) (R7) (R8) (R9) (R10) (R11) (R12) (R13) (R14) i najvanije (CR) svaki odozgo ogranien neprazan skup u ima supremum u

CR zapravo ostvara realne brojeve, jer svi ostali aksiomi mogli bi se uzeti i za opis racionalnih brojeva, dok onaj zadnji ne bi. Tada ureenu etvorku (R, +, , ) zovemo ureeno kompletno polje ili polje realnih brojeva. esto ga oznaavamo samo sa R. Uslovi (R1)-(R15) zovu se aksiomi realnih brojeva. Iz teorije grupa i iz prethodne definicije, vidi se da u polju R postoje jednistvena nula (R2) i jedinstvena jedinica (R7), da svaki elemenat h skupa R, osim nule, ima (R3) jedinstven suprotni elemenat -h, i da svaki ima (R8) jedinstven inverzni elemenat Operacije sabiranja i mnoenja indukuju algebarsku strukturu u skupu R realnih brojeva, a relacija ureenja indukuje u R strukturu talnog ureenja. Aksiome 1-9 odnose se na algebarsku strukturu skupa realnih brojeva, a aksiome 10-12 na njegovu strukturu poretka. Aksiome 13-14 povezuju te dve strukture na skupu realnih brojeva, tj. pokazuju da je relacija poretka " " u saglasnosti sa sabiranjem i mnoenjem u R. Zovu se redom monotonija sabiranja i mnoenja. Aksioma R15 izraava vanu osobinu skupa realnih brojeva koju zovemo kompletnost skupa R. Postoji vie ekvivalentnih oblika tog aksioma. Podskupovi Podskupovi skupa realnih brojeva su:

Prirodni brojevi; Cijeli brojevi; Racionalni brojevi; Iracionalni brojevi.

SKUP PRIDORNIH BROJEVA

Skup prirodnih brojeva oznaavamo sa N. N=(1,2,3...........,n,n+1,.......) On je definisan na sljedei nain 0={ } 1={0} 2={1,2}... Jedan od naina razvoja teorije prirodnih brojeva, temelji se na tzv. Peanovih aksiomama. (1989.)

Peanove aksiome
1. 2. 3. 4. 5. 1 je prirodan broj Svaki prirodan broj n ima tano jednog sljedbenika n+1 u skupo prirodnih brojeva. broj 1 nije sljedbenik ni jednog prirodnog broja prirodan broj razliit od 1 je sljedbenik samo jednog ili nijednog prirodnog broja. princip potpune indukcije: svaki podskup prirodnih brojeva koji sadri broj 1, i sljedbenika svakog svog elementa, sadri sve prirodne brojeve

Neka su dati konani skupovi A i B i neka je kA=a i kB=b i neka je AB= =. Broj k(AUB)= predstavlja zbir (sumu) brojeva a i b, koji su sumandi (adendi, pribrojnici). Raunska operacija koju pri tom obavljamo je sabiranje (adicija). Za sabiranje prirodnih brojeva vai 1. 2. 3. 4. 5. Zakon zatvorenosti a+b je prirodan broj zakon komutacije a+b=b+a zakon asocijacije (a+b)+c=a+(b+c) zakon trihotonomije a=b ili a+c=b a=b+d Za a + c=b =>a < b,za a = b + d => a > b zakon kancelacije skraivanja

ako je a+c=b+c onda je a=b Teorema 1 a=b <= > a+c= b+c. Pod a1+ a2 + a3, podrazunjevamo (a1+ a2)+ a3. Pod a1 + a2+ a3 + a4 podrazunjevamo (a1 + a2 + a3 ) + a4 . uoptano je a1+ a2+ a3+....+ an= (a1+ a2+...+ am)+(.. a(m+1+...+ + an). Teorema 3 a < b=> a+c< b+c dokaz a < b < => a+d=b< => a+d +c= b+c< => (a+c)+d = b+c< => a+c<b+c.

Teorema 4 (a < b & b<c) => a<c Mnoenje prirodnih brojeva Neka je kA=a i kB=b , broj k(AxB) zovemo proizvod ( produkt, umnonik) brojeva a i b koji su faktori (inioci) . Proizvod oznaavamo sa ab. Za mnoenje prirodnih brojeva vai 1. 2. 3. 4. 5. Zakon zatvorenosti ab je prirodan broj zakon komutacije ab= ba zakon asocijacije (ab)c=a(bc) zakon kancelacije skraivanja ako je ac=bc onda je a=b zakon distribucije mnoenja u odnosu na sabiranje

(a+b)c=ac +bc. Broj b+b+b+....+b gdje pribrojnik b dolazi a puta zove se proizvod brojeva a i b . Teorema 5 a = b => ac=bc a < b => ac < bc Arhimedova teorema Za svaka dva prirodna broja a i b postoji prirodni broj n takav da je an > b. Algebarske operacije Posmatrajmo operacije sabiranja i mnoenja u skupu N. Oito je to preslikavanje skupa NxN u skup N definisano sa (a,b) a + b i analogno a(a,b)ab. Neka je S neprazan skup. Binarna algebarska operacija (kompozicija) na skupu S je svako preslikavanje f:SxS S. Za algebarske operacije vrijedi 1. Zakon komutacije ako je a*b=b*a 2. Zakon asocijacje ako je a*(b*c)= a*b)*c Ovi zakoni ne moraju vaiti uvijek.

Primjer

(a,b)= 2a + 2b a*b= 2a+2b= 2b + 2a= b*a (a*b)*c = (2a+2b)*c= 2(2a + 2b) + 2c= 4a+4b+2c a*(b*c)= 2a+2(2b+2c) = 2a+4b + 4c tj ne vai asocijativnost. Neka su date dvije operacije * i kaemo da je operacija lijevo distributivna u odnosu na ako vrijedi a*(bc)=(a*b) (a*c). Ako su A, B,C neprazni skupovi tada svako preslikavanje skupa AxB u C zovemo binarnom algebarskom operacijom sa AxB u C. Specijalno je A=B=C. Sam skup i skup na koji se preslikava algebarska operacija nije isto. Razlika je velika. U drugom sluaju sa elementima skupa moemo raunati. Neutralni element za operaciju mnoenja u skupu N je e=1, a za sabiranje u skupu N0 je e=0. Oduzimanje prirodnih brojeva Od broja a oduzeti broj b znai nai broj d takav da je a = b+d. Broj a je razlika ili diferencija brojeva a i b, broj a minuend ili umanjenik, a b suptrahend ili umanjitelj. Oigledno u skupu N ne vrijedi zakon zatvorenosti tj a-b nije iz N za svaki par a i b. Primjer 2-3 nije iz N Dijeljenje u skupu prirodnih brojeva Podijeliti broj a brojem b znai nai broj q takav da je a = bq. N. Broj a je kvocijent ili kolinik brojeva a i b, broj a je dividend ili djeljenik, a b je divizor ili djelitelj. U skup N ne vrijedi zakon zatvorenosti za dijeljenje tj za svaki par a i b nije a / b iz N. Primjer 5 / 3 nije iz N

Apsolutna vrijednost

Definicija Za bilo koji realan broj a, apsolutna vrijednost, sa oznakom |a| je jednaka broju a ako je a 0, i a ako je a < 0. |a| ne moe biti negativan broj jer je apsolutna vrijednost uvijek ili pozitivan broj ili 0. Drugim rijeima, nejednaina |a| < 0 nema rijeenja. Takoe, ne mora vaiti |-a| = a, poto a moe biti negativno. Apsolutna vrijednost se moe uzeti kao udaljenost datog broja od nule. Svojstva Apsolutna vrijednost broja a ima sljedea svojstva: 1. 2. 3. 4. 5. 6. |a| 0 |a| = 0 akko a = 0. |ab| = |a||b| |a/b| = |a| / |b| (ako je b 0) |a+b| |a| + |b| (nejednakost trougla) |ab| ||a| |b||

7. 8. |a| b akko b a b 9. |a| b akko a b ili b a Posljednja dva svojstva su korisna pri rijeavanju nejednanaina, npr: |x 3| 9 9 x3 9 6 x 12 Za realnu vrijednost argumenta, funkcija f(x) = |x| je kontinualna svuda, a diferencijabilna svuda osim za x = 0. Ukoliko je argument kompleksna promjenljiva, funkcija je kontinualna svuda, ali nije nigdje diferencijabilna (jedan nain da se to vidi je da se dokae da ne zadovoljava KoiRimanove jednaine). Za kompleksni broj z = a + ib, definie se moduo kompleksnog broja kao |z| = (a2 + b2) = (z z*) (pogledati kvadratni korijen i Konjugovan kompleksan broj). Ovako definisan moduo kompleksnog broja zadovoljava svojstva 1-6 data iznad. Opet se za moduo kompleksnog broja, kao i za realne brojeve, moe uzeti da predstavlja udaljenost od koordinatnog poetka.

esto je korisno izraz |x y| posmatrati kao udaljenost izmeu x i y (na realnoj brojevnoj pravoj ukoliko su x i y realni brojevi, ili, pak, u kompleksnoj ravni, ukoliko su x i y kompleksni brojevi). Koritenjem ovakve notacije, i skup realnih, i skup kompleksnih brojeva postaju metriki prostori. Funkcija nije inverzna jer se i negativnim i pozitivnim brojevima dodeljuju iste vrijednosti.

Pojam matematike indukcije

Osnovni oblici matamatikog zakljuivanja su : deduktivni i induktivni Deduktivno zakljuivanje se sastoji u sljedeem : Na osnovu ve dokazanih tvrdnji, recimo o nekom skupu elemenata, izvodimo tvrdnje koje vrijede i za pojedinane elemente toga skupa. Krae iskazano: Dedukcija je zakljuivanje od opeg ka pojedinanom. Matematika se indukcija moe primijeniti samo ako je beskonani skup predmeta ije openito svojstvo dokazujemo definiran induktivno. Induktivni oblik logikogz akljuivanja. Ako za nekoliko elemenata nekog skupa vrijede odreene tvrdnje, onda se na osnovu tih tvrdnji donosi zakljuak da te iste tvrdnje vrijede i za skup iji su to elementi ili jednostavnije iskazano: indukcija je zakljuivanje od pojedinanog ka opem. Induktivna definicija ima tri dijela. 1. Osnovna klauzula navodi osnovne elemente skupa kojeg definiramo. 2. Jedna ili vie induktivnih klauzula kazuju kako se tvore dodatni elementi od ve danih. 3. Zavrna klauzula koja kazuje da su svi elementi ili osnovni ili dobiveni po induktivnoj klauzuli.

Princip matematike indukcije

Ako je tvrdnja T(n), n E N istinita za broj 1 i kao na osnovu predtpostavke da je tvrdnja istinita za nroj n slijedi da je ona istinita, za broj n+1, onda je tvrdnja tana za svaki prirodni broj. Princip matematike indukcije nekada koristimo u neto izmjenjenom obliku. Ponekad tvrdnje koje dokazujemo ne vrijede za nekoliko prvih prirodnih brojeva, ve za neki n0 i dalje. I u tom sluaju koristimo princip potpune indukcije koja ima formu: 1. Baza indukcije: tvrdnja vrijedi za n0. 2. Pretpostavka indukcije:predpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki prirodan broj n n0 3. Korak indukcije: slijedi da tvrdnja vrijedi i za n+1 4. Zakljuak: Tvrdnja vrijedi za svaki prirodan broj.

Binomni obrazac
Da bi odredili opi izraz za stepen binoma (a+b)n , gdje je n prirodan broj, korisno je uvesti neke oznake i neke pojmove Faktorijel Proizvod svih prirodnih brojeva od 1 do n oznaavamo simbolom. n!=1*2*3*.................*n.

Broj n! itamo En faktorijel. Posebno definiemo 1!=1, 0!=1 Prema tome je 1!=1 2!=1*2=2 3!=1*2*3=2!*3=6 4!=1*2*3*4=3!*4=24 5!=1*2*3*4*5=4!*5=120 n!=1*2*3*......*(n-1)*n=(n-1)!n. Binomni koeficijent Neka su n i k prirodni brojevi ili nula, i neka je nk. Pod binomnim koeficijentom definiemo izraz (nk) i to itamo ( En nad k) i to Za k>0 (nk) = n(n-1)(n-2)............(n-k+1)/1*2*k...k Za k=0 (n0)=1. posebno definiemo (00)=1

Raunanje vrijendosti binomnih koeficijenata n Vrijednost binomnog koeficijenta ( k) raunamo tako da prvo u nazivniku razlomka ispiemo proizvod brojeva od 1 do k, a u brojniku ispiemo k faktora od kojih je prvi n, a svaki idui je za jedinicu manji od prethodnog. (nk)=n!/k!(n-k)!

Je definisan i za k=0 i za k=n jer je (n0)=n!/0!n!=1 n ( n)=n!/n!0!=1

Svojstvo simetrije za binomne koeficijente vrijedi (nk)=(nn-k). (nn-k)=n!/(n-k)!(n-n+k)= n!/(n-k)!k!= (nk) Svojstvo simetrije koristimo jo ako je k>n/2