Taha Husein - Dani T Taha Husein DANI Prijevod sa arapskoga Nijaz Dizdarevic Glavni urednik Hadem Hajdarevic Recenzenti

Sulejman Grozdanic Likovno oblikovanje biblioteke Selma Kukavica Reprodukcija na koricama A. ZevNouri ISBN 9958-22-071-7 biblioteka LEKTIRA CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.411.21-31 TAHA, Husayn Dani / Taha Husein ; (prijevod sa arapskog Nijaz Dizdarevic). -Sarajevo : Ljiljan, 2000. - 273 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Lektira) Prijevod djela: Al-Ayam. - Taha Husein i njegovi Dani / Nijaz Dizdarevic: str. (251 - 273) ISBN 9958-22-071-7 I. Taha, Husein vidi Taha, Husavn COBBIS/BIH-ID 7539718 Na osnovu Miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj: 02-15-1185/00 od H.marta 2000. godine ova knjiga je oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga na osnovu clana 19. tacka 13. stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Taha Husein DAMBROJ: \o MATURA: i A Ne sjeca se imena toga dana. Nije mu moguce ni da ga smjesti u mjesec i godinu koju mu je Allah odredio. Ne moe cak ni da se prisjeti koje je doba bilo. Sve mu je u sjecanju maglovito. Cini mu se daje bilo vrijeme svitanja ili smiraja. To mu izgleda vjerovatnim, jer, sjeca se, lice mu je pomi-lovala blaga svjeina koja jo nije nestala pred suncanom egom. Naao se, izaavi iz kuce, u mirnom, blagom, ugodnom svjetlu (iako ne poznaje tajnu svjetla i tmine) preko kojega kao da tama vec pocinje razastira-ti svoje skute. Konacno, to mu se cini, jer kada je osjetio tu svjeinu i to svjetlo, nije primijetio oko sebe budno uurbano kretanje, nego samo ukucane koji se tek bude iza sna ili spremaju za san. Jedino jasno, odredeno i nedvojbeno mu je ostala u sjecanju na taj cas ograda od trske udaljena nekoliko kratkih koraka od kuce, koja se isprijecila pred njim. Sjeca se te ograde kao da ju je vidio jucer. Sjeca se da je trska u ogradi bila via od njegovog stasa, tako da mu je izgledalo teko da prede na drugu stranu i daje bila gusta, kao slijepljena, pa nije mogao kroz nju da se provuce; najposlije, ograda se protezala na njegovu lijevu stranu u beskraj, a na desnu do kraja ove strane svijeta. A na ovoj strani "kraj svijeta" bio je blizu. Zavravao se kanalom koji je upo-znavao rastuci i koji je ostavio traga u njegovom ivotu, tacnije u njegovoj mati. Svega ovoga se sjeca, a sjeca se i kako je zavidio kunicima to su kao i on izlazili iz kuce, ali su mogli preskociti ogradu ili se provuci kroz trsku da bi iza nje grickali zelen, a narocito, toga se dobro sjeca, glavice kupusa. Pamti da je volio izaci iz kuce kada zade sunce i ljudi veceraju, pa, naslonivi se na ogradu, zanijeti se u misli dok ga ne prene glas pjevaca, nedaleko, s njegove lijeve strane. On je ljudima okupljenim okolo kazivao, ugodno i cudno zapijevajuci, dogodovtine Abu Zejda, Kalife i Dijaba!). Oni su ga cutke sluali, izuzev kada bi, zaneseni osjecanjima ili strasnim uzbudenjem, traili da ponovi neto, izazivajuci time prigovore i negodovanje onih koji su eljeli da se kazivanje nastavi. Pjevac bi tada zautio dok se buka ne smiri i nakon kraceg ili dueg prekida nastavljao ugodno kazivanje zapijevajuci jednolicno. Zatim, sjeca se da nije nijednom navecer izaao na svoje omiljeno mjesto kod ograde a da ga nije stezala bolna tjeskobnost: znao je da ce biti ometen u sluanju pjevacevog kazivanja: sestra ce ga pozvati da ude, on ce odbiti, ona ce ga, izlazeci, vuci za odjecu: ako bi se dalje opirao, ona bi ga uzimala u narucje kao da je slamka, ponijela u kucu i stavljala na pod poloivi mu glavu majci na krilo. Majka se nadnosila nad njegove obnevidjele oci, otvarala Page 1

Taha Husein - Dani jedno pa drugo sipajuci u njih tekucinu koja je pekla a nita nije koristila. Boljelo ga je, ali se nije tuio niti plakao; bilo mu je odvratno da bude placjivac kao njegova mala sestra. Prenosili su ga poslije toga u ugao sobice, sestra bi 1) Tri junaka epopeje koja opisuje invaziju Arapa u Sjevernu Afriku. ga povalila na hasuru prekrivenu cebetom, prebacivala preko njega drugo cebe i ostavljala ga tunog. On je tada naprezao sluh kao da ce njime probiti zid da bi cuo slatke melodije koje je pjevac izvodio na slobodi pod vedrim nebom. San bi ga ophrvao. Neosjetno se budio dok su ostali spavali, oko njega su braca i sestre glasno hrkali. Zbacio bi pokrivac u strahu i nelagodnosti, jer nije volio da spava otkrivenog lica: vjerovao je da ce, ako otkrije lice ili bilo koji dio tijela, postati plijen jednog od mnogih zlih duhova to naseljavaju budake i prikrajke i koji, cim zasija sunce i pokrene se celjad, silaze pod zemlju. A kada se sunce skloni u svoju pecinu, a celjad u postelju, kada se utrnu svijece i smire glasovi, onda oni izlaze ispod zemlje i ispune prostor kretanjem, krckanjem, aptanjem i kricima. Cesto se budio i sluao natpjevanje pijetlova i galamu kokoiju. Trudio se tada da razazna te razlicite glasove: neki su stvarno poticali od pijetlova, dok su drugi bili glasovi zlih duhova koji su uzeli lik pijetla i oponaali ga da bi zavarali i narugali se. Ali nije pridavao toliko znacaja niti se bojao ovih glasova, jer su do njega dopirali izdaleka. Umirao je, medutim, od straha zbog drugih glasova, koje je sa velikim naporom razabirao, a navirali su iz uglova sobe, tanki i slabani, neki slicni zvuku vrijuceg lonca, neki kretanju laganih komada pokucstva koje kao da neko pomice, a neki pucketanju drveta ili lomljenju grane./ Ali najvie su ga prestravljivala bica koja je zamiljao kako stoje na vratima sobe potpuno ih zakrilivi. Ona su vrila najrazicitije pokrete, veoma slicne pokretima dervia za vrijeme zajednickog "zikra"2) . Vjero-vato je da je jedina tvrdava za odbranu od svih ovih zastraujucih prikaza i odvratnih glasova da se zamota 2) Obred islamskih mistika. u pokrivac od glave do nogu, ne ostavivi izmedu svog tijela i vanjskog svijeta ni najmanji prolaz niti ijednu rupicu. Cvrsto je vjerovao da ce ga, ako ostavi i najmanji procijep, kroz njega dohvatiti ruka nekog zloduha i nanijeti mu zlo. Tako je provodio noc u strahu i nemiru dok ga ne bi savladao san. Ali i tada bi on bio kratak. Budio se rano, vec u praskozorje poto je veci dio noci proveo u strahovima od zloduha. A kada bi do njega doprli glasovi ena koje se vracaju kucama poto su napunile cupove vodom iz kanala pjevajuci "Boe, o, noci, boe...", znao je da je svanulo i da su se zlodusi sklonili u svoja podzemna stanita. Tada bi se on pretvarao da je zao duh, govorio sam sa sobom naglas i pjevao zapamcene dijelove pjesama koje je kazivao pjevac, zadirkivao svoju bracu i sestre dok ih ne bi, jedno za drugim razbudio. Nakon toga nastajali su amor, pjevanje i galama, koji bi se smirivali tek kada bi ejh3) ustao iz kreveta i zatraio ibrik da uzme abdest.4' Glasovi su se tada stiavali i smirivalo kretanje. ejh je uzimao abdest, klanjao, kazao "vird"5) , a zatim popio kafu i odlazio na posao. Cim bi se za njim zatvorila vrata, svi bi se dizali iz postelje i rastrcavali po kuci uz galamu i igru, mijeajuci se sa svim pernatim i ce-tvorononim stanovnicima kuce. 3) ejh - doslovno starac, starjeina, stariji; u prakticnom ivotu to je titula iz potovanja za domacina, glavu porodice kao stoje slucaj ovdje gdje oznacava djecakovog oca. U daljem tekstu ejhom se nazivaju i profesori Azhara. 4) Obredno pranje muslimana pred molitvu. 5) Kazivanje pobonih tekstova. II) Bio je ubijeden da se svijet na desnoj strani zavrava kanalom od kojega ga je dijelilo nekoliko koraka... A kako i da ne bude kada nije mogao vidjeti irinu kanala niti je mogao naslutiti da je ona tako neznatna da malo vjetiji djecak moe preskociti s jedne obale na drugu. Nije mogao zamisliti da se ivot ljudi, ivotinja i bilja nastavlja s onu stranu kanala isto onako kao i s ovu. Niti je mogao pretpostaviti da covjek moe pregaziti kanal i kada je pun a da mu voda ne dopre ni do pazuha. Nije ni slutio da je, s vremna na vrijeme, kanal presuivao pretvarajujci se u dugacki rov gdje su se zabavljala djeca, traeci po mekanom dnu uginule ribice. Nita od svega ovoga nije naslucivao, ali je bio siguran, bez trunke sumnje, da kanal predstavlja drugi svijet, nezavisan od svijeta u kome on ivi. U njemu postoji mnotvo cudnih bica: krokodili koji prodiru ljude; zacarane due to ive pod vodom za bjeline dana i nocne tmine, a kada isplivaju da bi udahnule Page 2

Taha Husein - Dani zraka, samo u casu radanja sunca i njegovog zalaska, predstavljaju opasnost za djecu i nesrecu za mukarce i ene; dugacke i iroke ribe koje proderu dijete u jednom zalogaju kada ga dohvate, ali u cijem stomaku poneka rtva uspije da nade carobni prsten, onaj isti to ga covjek jedva dotakne a vec mu u tren oka hitaju dvojica slugu-dinova, ispunjavajuci sve to zaeli, onaj isti prsten koji je zapecatio Solomon i time potcinjavao dinove, vjetrove i druge prirodne sile kada god bi ushtio. Koliko je djecak elio da padne u kanal ne bi li ga progutala jedna od ovih riba pa da u njenoj utrobi nade prsten. A bio mu je tako potreban... Zar nije, u najmanju ruku, elio da ga jedan od ove dvojice slugu odnese na drugu stranu kanala da vidi bar neko od tamonjih cudesa! No, u isti mah, hvatao ga je strah od strahota koje ga cekaju prije nego to stigne do ove blagoslovene ribe. Uostalom, on nije mogao da istrauje obalu kanala na vecu udaljenost, jer je obala i s desne i s lijeve njegove strane omedena opasnocu S desne strane ivjeli su Adeuije, ljudi iz Gornjeg Egipta, u prostranoj kuci pred kojom su uvijek straarila dva snana psa i neprestano jalala. Ljudi su stalno pricali o njima; prolaznik se samo s krajnjim oprezom i uz tekoce spaavao od njih. A s lijeve strane nalazili su se atori beduina Saida, o cijoj se zloci, spletkama i krvolotvu pricalo. U kucu naeg prijatelja dolazila je i ena beduinova Kauabis, s velikim zlatnim prstenom, na nosu. Kad bi ga ponekad poljubila, njen mu je presten zadavao bol i plaio ga. Silno je strahovao da krene desno i izloi se psima Adeuijevih, ali da pode lijevo i nade se pred zlim Sa-idom i enom mu Kauabis) Ipak je i u tom tijesnom, kratkom i sa svih strana omedenom svijetu nalazio toliko zabave i igre da su mu one ispunjavale cijeli dan. Ali pamcenje djeteta je cudno, bolje receno covjekovo pamcenje je cudno kada nastoji da se prisjeti dogadaja iz djetinjstva; neke dogadaje prikae tako jasno kao da su se netom dogodili, a druge tako temeljito izbrie kao da ih nikako nije ni bilo. Tako se na prijatelj sjeca plota, njive koja se iza njega prostirala, kanala gdje se zavravao svijet, i Sa10 ida, i Kauabis i pasa Adeuija, ali uprkos naporu ne moe da se sjeti ta se a svim tim dogodilo. Kao daje zaspao jedne noci i, kada se probudio, nije vie vidio ni ogradu, ni njivu, ni Saida, ni Kauabis. Namjesto ograde i njive, vidio je izgradene kuce i uredene ulice to silaze od mosta na kanalu i proteu se na kratkoj razdaljini od sjevera ka jugu. Sjeca se mnogih ljudi i ena to su stanovali u ovim kucama, i djece kako se igraju po ovim ulicama. Sjeca se, takoder, daje mogao slobodno da seta obalom kanala i desno i lijevo i da se ne plai pasa Adeuijevih, niti lukavosti Saida i njegove ene. I sjeca se da je svakog dana provodio sate na obali kanala, sretan i ushicen sluajuci pjesme pjevaca Hasana, koje opijevaju avanture Abu-Zejda, Kalifa i Dijaba, dok je "adu-fom"6) crpao vodu da bi natopio njivu na drugoj obali kanala. Sjeca se daje, ne jednom, uspio da prede kanal na ramenima jednog od svoje brace, bez carobnog prstena, i daje, ne jednom, iao na ono mjesto s druge strane kanala gdje su se nalazila stabla dudova ciji je slatki plod jeo. Sjeca se da je cesto iao nadesno obalom sve do uciteljeve bate, jeo njegove jabuke i brao nanu i bosiljak. Ali je, istovremeno, bio potpuno nesposoban da se sjeti kako se preobrazio i promijenio krajolik preavi iz onog nekadanjeg u ovaj novi. 6) Primitivna crpka za navodnjavanje. 11III Bio je sedmi od trinaestoro djece istog oca i peti od jedanaestero djece iste majke. Osjecao je da u tom mnotvu omladine i djece zauzima posebno mjesto, drukcije od njegove brace i sestara. Je li bio zadovoljan njime? Da li mu je to smetalo? Istina je da mu je sve bilo tako nejasno i neodredeno da uistinu nije mogao da razabere niti da o tome sudi sasvim pouzdano. Zapaao je blagost i njenost majke, kod ocaje nailazio nabole-civost i popustljivost, a kod brace na izvjesnu opreznot u razgovoru i ophodenju sa njim. Ali, pored ove majcine njenosti i milote, osjecao je katkada izvjestan njen nemar, a ponekad cak i grubost. A kod oca, uz boleci-vost i popustljivost, pored istog takvog nemara, s vremena na vrijeme i odbojnost. Obazrivost brace i sestara ga je vrijedala jer je u tome vidio saaljenje pomijeano sa prezirom. Ali ubrzo je razaznao uzrok svemu ovome. Osjetio je da drugi svijet ima ono to on nema, da braca i sestre mogu ono to on ne moe, poduzimaju ono to on nije kadar. Zapazio je da majka dozvoljava braci i sestrama ono to njemu prijeci i to ga je srdilo. Njegova srdba uskoro se pretvorila u cutljivu duboku tugu kada je cuo bracu gdje opisuju neto to on ne poznaje. Saznao je da oni vide ono to on ne moe da vidi. Page 3

Taha Husein - Dani 12 IV Od najranijeg doba bio je tako radozano da ga nije mogla zaustaviti nikakva prepreka na putu da otkrije nepoznato. Cesto ga je to stajalo truda i bola. Ali jedan dogadaj ogranicio je njegovu strast za saznavanjem i ispunio mu srce stidom koji ga nije napustio ni do danas. Sjeo je zajedno sa ocem i bracom za veceru, dok je mati, po obicaju, nadzirala posao oko objeda, davala uputstva slukinji i sestrama, koje su zajedno sa njom brinule za posluivanje oko stola. Jeo je kao i sav svijet. Ali neobjanjivo mu je dola cudna misao. ta bi se desilo da uzme zalogaj objema rukama umjesto, kao obicno, jednom? ta ce ga sprijeciti da pokua? Nita. On, dakle, uze zalogaj objema rukama, zamoci ga u posudu iz koje su svi jeli i prinese ustima. Braca se zace-nue od smijeha, majka skoro zaplaka, a otac mu rece mirnim i tunim glasom: "Ne uzima se, moj sincicu, tako zalogaj". A on? Nije znao kako je proveo noc. Od tog vremena strogo je ogranicavao svoje pokrete sa pribranocu, brinocu i beskrajnom stidljivocu. Od tog trena spoznao je da ima jaku volju. Zabranio je sam sebi razna jela i nije ih okusio sve do svoje dvadeset i pete godine. Odrekao se corbe, rie, i onih vrsta jela koje se jedu kaikom, jer je znao da je nespretan u upotrebi kaike, a mrzio je da bude povod smijehu bra13ce, placu majke ili tunim i mirnim poukama oca. Taj dogadaj mu je pomogao da duboko shvati anegdotu koja se pricala o Abul' Ala' Ma'arriju.7) On je jednoga dana jeo med i pokapao se po odijelu a da to nije primijetio. Cim je doao u ucionocu na cas, jedan ucenik mu rece: "Ucitelju, jeli ste med!" On pouri da obrie mrlju na prsima govoreci: "Tacno, prokleta bila prodrljivost". I odrekne se meda do kraja ivota. Isti taj dogadaj omogucio mu je da dublje shvati jednu od znacajki tog pjesnika. Abul' Ala' se skrivao kada jede cak i od svog sluge. Hranio se u jednom podrumu pod zemljom, a sluga je morao da sve pripremi u tom skrovitu i da izade. Tek kada bi ostao sam, pocinjao je jesti po svojoj volji. Prica se da su jednom njegovi ucenici razgovarali o izvrsnim alepskim lubenicama. Abul' Ala' se pobrine i poalje nekog da ih kupi. Oni su svi jeli a posluitelj je odvojio za pjesnika parce i stavio ga u podrum. Vjerovatno ga nije poloio na uobicajeno mjesto, a starac se ustrucavao da trai svoj dio, tako da je lubenica tu stajala dok se nije potpuno pokvarila, a pjesnik je nije ni okusio. Ove pojedinosti iz ivota Abul' Ale na prijatelj je duboko razumio, jer je u njima vidio sebe. Koliko je kao dijete elio da moe sam jesti! Ali se nije usudivao da svojima saopci tu elju. Ipak, cesto, za vrijeme mjeseca posta ili u vrijeme praznika, deavalo se da jede sam kada bi porodica uivala u slatkiima to se jedu kaikom. On tada nije htio da ostane za stolom, a njegova majka, koja je patila zbog ovog odbijanja, odvajala mu je u posebnu zdjelu i ostavljala ga samog u posebnoj prostoriji koju bi zakljucavala da ga niko ne gleda. 7) Veliki arapski (sirijski) pjesnik, slijep, umro 1058. poznat po svojoj pjesnickoj i sekptickoj filozofiji. Njemu je posvecena doktorska disertacija T. Huseina na Kairskom univerzitetu. 14 A kada je postao sam svoj gospodar, on je to cinio redovno. Poceo je tako kada je prvi put putovao u Evropu. Pretvarao se da je umoran i odbijao da ide u brodski restoran, pa su mu jelo donosili u kabinu. Stigavi u Francusku, on zavede kao pravilo, bilo u hotelu ili u porodicnom pansionu, da mu se jelo donosi u sobu kako ne bi morao da ide u zajednicku trpezariju. Tek kada se vjerio, ena ga je nagovorila da napusti tu kao i mnoge druge navike. Ovaj dogadaj je i inace udario dubok pecat na mnogo ta u njegovom ivotu, postao je poslovican u porodici i medu poznanicima kada je prevaziao porodicni ivotni krug i ukljucio se u drutveni ivot. Malo je jeo, ne zbog toga to nije bio sklon jelu, nego zato to se bojao da ga ne smatraju halapljivim i da mu se ne rugaju braca. U pocetku je trpio, ali se brzo navikao, tako da mu je postalo teko da jede kao ostali svijet. Uzimao je pretjerano male zalogaje. Imao je jednog strica kojega je to svako put ljutilo pa ga je grdio i zahtijevao da uzme veci zalogaj, na to su se njegova braca smijala. To je bio uzrok to je estoko zamrzio strica. Ustrucavao se da za stolom pije, bojeci se da ne ispusti cau ili je ne prihvati dobro. Obrok mu je zbog toga, dokle god je sjedio za stolom, bio suh. Tek kada bi ustajao da opere ruke, na cesmi bi se napio vode domile volje. Poto voda nije uvijek bila zdrava, niti je ovakav nacin utai-vanja edi bio najpodesniji, obolio je na stomaku a da niko nije znao uzrok. Odrekao se i mnogih igara, osim onih koje mu nisu zadavale brigu niti ga izlagale podsmijehu ili samilosti. Najdrae mu je bilo da sakupi komadice gvozda, odnese ih u neki kutak kuce pa ih slae i razlae, kucka jedan o drugi Page 4

Taha Husein - Dani provodeci u tome sate; kada mu dosadi, onda prati igru svoje brace ili vrnjaka, ucestvujuci u njoj duom a ne rukom. Tako je upoznao veliki broj 15igara ne ucestvujuci nikako u njima. Ovo odricanje od igre pojacalo je njegovu sklonost prema jednoj drugoj vrsti zabave. Zavolio je sluanje prica i legendi. Najmilije mu je bilo da slua kazivanje pjevaca ili price ocevih i majcinih prijatelja. Tako je spoznao uitak sluanja. A njegov otac i jedan broj njegovih prijatelja su izuzetno voljeli price. Poto bi obavili popodnevnu molitvu, sakupljali bi se kod jednog od njih koji bi im citao price o borbama i zavojevanjima, o avanturama An-tara8) i Dhahira Bajbersa9^, price o prorocima, isposni-cima i dobrim ljudima ili knjige propovijedi o pobo-nosti i predanja iz ivota proroka Muhameda. Na prijatelj bi sjeo poput psa i, neprimjetan, gutao sve to je cuo i pomno pratio koji su na sluaoce ostavljale ove price. Po zalasku sunca ljudi bi odlazili da veceraju, a nakon posljednje molitve ponovo bi se sastajali i pricali dobar dio noci. Pjevac bi dolazio da im kazuje stihove o plemenima Hilal i Zenata.10) Na prijatelj bi sjedio i sluao u pocetku noci isto onako kako je sluao pri kraju dana. ene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone. Kada se neka od njih nade sama i nema nikoga s kim bi razgovarala, vodi sama sa sobom razgovore, pjeva ako je vesela i reda tubalice ako je tuna. A svaka ena u Egiptu je tuna kada hoce. Zato seoske ene, kada su same, najradije spominju svoje alosti i mrtve uz tubalice koje se cesto zavre istinskim suzama. Na prijatelj je bivao najsrecniji dok je sluao svoje sestre 8) Antara - arapski predislamski pjesnik, junak, njegovi podvizi su posluili kao sadraj velikog vitekog romana koji je popularan kao i "Hiljadu i jedna noc". 9) Dhahir Bajbers - egipatski mamelucki sultan (1260-1277. G.), poznato po borbama protiv krstaa. 10) Plemena Hilal i Zenata i njihovi ratovi su okvir u kojem se odvija radnja spomenutih ciklusa junackih romana. 16 kako pjevaju i majku kada zapijeva tubalice. Pjevanje sestara nije ostavljalo traga u njegovoj dui. Nalazio je daje beznacajno, bez dubljeg smisla. Naprotiv, alobno zapijevanje majke duboko ga jej potresalo, cesto bi ga i rasplakalo. Tako je na prijatelj zapamtio mnogo pjesama tubalica, mnotvo ozbiljnih i aljivih prica. A naucio je jo i neto to nema nikakve veze sa ovim: virdove koje je kazivao njegov djed, slijepi starac, uju-tru i uvecer. Ovog svog djeda on nije podnosio, bio mu je mrzak. Svaku zimu provodio je u kuci. Bio se prodobrio i postao poboan kada gaje na to natjerao ivot. Obavljao je na vrijeme svih pet molitava dnevno, a jezik mu nije prestajao da pominje Allaha. Budio se krajem noci da prouci vird zore. Zaspao bi kasno u noc, i to tek poto obavi posljednju molitvu i prouci razne virdove i molitve. Djecak, koji je spavao u susjednoj sobi, sluao ga je kad kazuje i zapamtio je mnoge od njih. Seljani su voljeli misticne redove i sami obavljali zi-kir. Djecak je volio ovaj njihov obicaj, zabavljala su ga narocito mnoga kazivanja ucesnika. Nije bio navrio ni devet godina a vec je upamtio prilicnu zbirku pjesama, tubalica, prica, poema o plemenu Hilal i Zenata, mnogo virdova. molitava i sufijskih"^ pobonih kazivanja. Uza sve to, naucio je Kur'an napamet. 11) uti - sljedbenici raznih mistickih redova u islamu. 17 On ne zna ni sada kako je nuacio Kur'an napamet, ne sjeca se ni kako je poceo ni kako ga je obnovio. A spominje se mnogih zgoda iz ivota u mektebu,12) neke ga i sada zasmijavaju, a druge rastuuju. Sjeca se vremena kada je iao u mekteb na ramenima jednog od brace, jer je kola bila daleko, a on je jo bio nejak da sam prede taj put. Ali se ne sjeca kada je poceo sam da ide. Vidi sebe kako ujutro jednog dana sjedi pred ho-dom, a oko njega mnotvo obuce sa kojom se igra, sjeca se koliko je zakrpa bilo na njoj. Hoda je sjedio na jednoj maloj, ni visokoj ni niskoj drvenoj klupi, postavljenoj na desnoj strani ulaza, tako da je svako ko ude morao proci pored njega. A hoda je bio uobicajio da cim ude u mekteb, skine svoj plat, tacnije vuneni ogrtac, i smota ga tako da izgleda kao jastuk, stavi ga na desnu stranu, zatim skine sandale, ustolici se na svojoj klupici, zapali cigaretu i otpocne prozivanje. Hoda se nije rastajao od sandala, osim kada nije bilo drugog izlaza, vec ih je krpio i zdesna i slijeva, i odozgo i odozdo. Kada bi se jedna sandala poderala, pozvao bi nekog ucenika, uzeo je u ruke i rekao mu: "Otici ce krpedi-ji, on je tu blizu, i reci ce mu: "Porucuje ti hoda da ova sandala treba da se zakrpi na desnoj strani. Vidi ovdje, gdje stavljam Page 5

Taha Husein - Dani prst." On ce odgovoriti: "Da, sta-vicu zakrpu". Ti ce mu tada reci: "Hoda ti porucuje da treba da izabere cvrstu, veoma debelu kou i da tako zaije da se ne primijeti ili da se jedva primjecuje." On ce ti odgovoriti: "Da, ucinicu to!" A ti ce jo reci: "Hoda ti jo kae daje on tvoja muterija odavno, pa mu nacini cijenu." I ma ta ti odgovorio, ne prihvataj cijenu viu od pijastera.13) Da bi se vratio dok ja tre-pnem okom." Dijete bi otrcalo, a hoda bi zaboravio na njega. Kada bi se vratilo, hoda je vec bezbroj puta tre-pnuo ocima. A valja reci da je mogao da zatvori oci i da ih otvori a da ne vidi nita ili skoro nita. Naime, bio je slijep, samo je jedno oko primalo slabaan tracak svjetla, koji mu je omogucavao da nazire sjenke ali ne i da ih razaznaje. Bio je srecan zbog ovog slabanog tracka... Zavaravao se misleci da vidi... Ali ga to nije sprecavalo da se na putu za mekteb ili kuci oslanja na dvojicu svojih ucenika. Stavio bi ruke na njihova ramena i tako su uporedo ili zauzimajuci cijelu ulicu i primoravajuci prolaznike da se sklanjaju. Bio je to cudnovat prizor - to hodino odlaenje u mekteb ujutru i vracanje kuci navecer. Bio je krupan i debeo, a ogrtac gaje cinio jo krupnijim. Kao to smo vec rekli, stavljao bi ruke na ramena svojih saputnika i sva trojica su u hodu snano udarali nogama. Za ovaj vani zadatak on bi izabrao najbolje dake i one sa najljepim glasom, jer je volio pjesmu, a elio je i da ucenike nauci pjevati, pa mu je ovo hodanje sluilo za nastavu pjevanja... Katkada bi ga, dok je pjevao, dvojica saputnika pratila, a katkada bi samo sluali. Cesto bi je12) Muslimanska vjerska osnovna kola. 18 13 ) Pijaster je stoti dio egipatske funte, koja je u to vrijeme imala istu vrijednost kao i engleska. 19dnome naredio da pjeva, dok bi ga on i drugi saputnik pratili. Ali hoda nije samo pjevao glasom i jezikom nego i glavom i cijelim tijelom. Glavu bi cas dizao, cas sputao, cas okretao desno, cas lijevo. Cak je i rukama pjevao, dajuci takt prstima po prsima saputnika. Ponekad bi mu se dopao refren i nalazeci da korak ne odgovara, zastajao bi dok ga ne dopjeva. Najljepe od svega je to to je hoda smatrao da ima lijep glas! Djecak je, medutim, nalazio da Allah nije stvorio runiji glas, a kad god bi kazivao boije rijeci: "Najodvratniji glas je revanje magarca", odmah bi se sjetio hode kako daje takt za stihove iz "Burde"14) iduci u damiju za podnevnu molitvu ili vracajuci se kuci iz mekteba. Na prijatelj, rekli smo vec, vidi sebe kako sjedi na zemlji i igra se obucom, a hoda ga proziva da kazuje poglavlje o Dobrocinitelju. Ne sjeca se, medutim, da li je to bilo kada je prvi put pocinjao ucenje Kur'ana napamet ili kada je ponavljao. Cini mu se da jednom drugom prilikom vidi sebe kako sjedi, ali ovaj put ne na zemlji i medu obucom, nego desno od hode, na drugoj duoj klupi, kazujuci, na ho-din zahtjev, odlomak iz Kur'ana: "Zar da od drugih traite da dobra djela cine, a da pri tom sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite, zar se necete opametiti".Vjeruje da je to bilo kada je vec proao prvi put ucenje Kur'ana napamet i kada je poceo da ponavlja. Nije ni cudo to je djecak zaboravio kako je naucio Kur'an, jer gaje znao prije nego to je navrio devetu godinu ivota. Jasno se, medutim, sjeca onoga dana kada je zavrio ovo ucenje. I to zato to mu je hoda danima prije toga govorio o zavretku ucenja Kur'ana napamet i o tome koliko ce se radovati njegov otac. Postavljao je uslove i traio svoja prava. Zar on nije prije naeg prijatelja poducavao ce14) Bussirijeva poema u slavu Muhameda. 20 tvoro njegove brace, jedan je otiao na Azhar,15) a drugi na kole. Djecak je peti!... Kakva je prava imao hoda prema porodici? Ona su se izraavala uvijek u vidu hrane, pica, odjece i novca. Za ovaj zavretak ucenja on je zahtijevao prije svega slasnu veceru, zatim ogrtac i kaf-tan, par cipela, marokanski fes, kapu od iste one tkanine od koje se prave ahmedije16' i, konacno, crvenu funtu. Nicim manjim od ovoga nece se zadovoljiti... A ako mu porodica ne dadne ovo, i to sve, on nece vie da zna za nju, nita od nje nece primiti, prekinuce sve veze. U to se kleo najteim kletvama. Bio je to cetvrtak. Hoda je jo ujutro najavio da ce na prijatelj toga dana zavriti Kur'an. Krajem popodneva doli su: hoda naslonjen na dvojicu ucenika i iza njega djecak, koga je vodio jedan siromaak iz sela. Cim su stigli do kuce, hoda snano odgurnu vrata i na uobicajen nacin viknu: "O, ti to zaklanja!"'7' pa se uputi ka verandi, gdje je vec bio otac, koji se upravo digao sa popodnevne molitve i po obicaju kazivao jednu od svojih litanija. On ih doceka sa zadovoljnim osmijehom. Dok je njegov glas bio tih, dotle je hodin glas bio kricav. Na prijatelj je utio, a siromaak to gaje doveo bio je sav radostan. Otac ponudi hodu i njegova dva Page 6

Taha Husein - Dani pratioca da sjednu, siromaku dade srebrenjak i pozva slugu da ga odvede i dade mu neto da pojede. Zatim pomilova svoga sina po glavi i rece mu: "Bog te blagoslovio. Idi majci i reci joj daje hoda doao!" 15) Azhar. damija u Kairu, sagradena 970-972, u njoj je poznata vjerska kola koja do naih dana slui kao centar teolokog obrazovanja studenata iz cijelog islamskog svijeta. 16) Ahmcdija - bijeli turban koji obicno nose imami to predvode Vjernike pri molitvi. 17) "Onaj to zaklanja", jedan od epiteta Allaha: njega izgovara strani mukarac kada ulazi u kucu da bi se ene sklonile ili pokrile lice da ih on ne vidi.Majka je vec bila cula hodin glas i pripremila ono to je u ovakvim prilikama neizbjeno, a to je velik i dubok vrc erbeta. Cim gaje iznijela hodi, on ga, klo-kocuci, popi u jednom gutljaju. I njegova dva pratioca popie po cau erbeta. Zatim je iznesena kafa, koju hoda popi sa ocem. Hoda je navaljivao da otac ispita djecaka neto iz naucenog Kur'ana, a ejh odgovori: "Pusti ga da se igra, jo je malen". Zatim se hoda die da ide, ali ga ejh zadra rekavi: "Zajedno cemo, akobogda, obaviti vecernju molitvu". To je bio poziv na veceru. Ne mislim daje hoda dobio od naeg prijatelja ista drugo kao nagradu za zavreno ucenju Kur'ana. Ali on je poznavao porodicu vec dvadeset godina, imao je sa njom ustaljene odnose, izmedu nje i njega postojala je velika uzajamna ovisnost. Bio je ubijeden da, ako mu je promakla ova prilika, druga nece. VI Od toga dana poto je naucio Kur'an, na djecak postade "ejh", iako nije preao ni devetu godinu. Ko nauci napamet Kur'an, on je ejh bez obzira na starost. Otac gaje zvao ejhom, a i hoda je to cinio pred roditeljima ili kada bi bio zadovoljan njime, ili, pak, kada je htio da ga udobrovolji radi neke usluge. U drugim prilikama zvao gaje i imenom, a katkad i uad18). Nae dijete-ejh bilo je niskog rasta, mravo, blijedo, vie-manje runo, nije imalo ni malo ni mnogo onog ejhov-skog dostojanstva i lijepog izgleda. Roditelji su smatra-hjiajeza pohvalu i velicanje, dovoljna ova rijec koju su dodavairhjegovom imenu vie zbog svog ponosa i tatine nego iz ljubaznosti ili milote prema njemu. U pocetku mu se svidjela ova rijec, ali je ocekivao neke druge znake nagrade i ohrabrenja: nadao se da ce biti izistinski ejh, da ce imati ahmediju, ogrtac i kaftan. bilo gaje teko ubijediti daje suvie mali da nosi ahmediju i obuce kaftan. A kako gaje i bilo moguce ubijediti kad je on ejh koji je vec naucio Kur'an napamet! A kako dijete moe biti ejh? A kako moe neko ko je naucio Kur'an biti malen? Znaci, on je rtva nepravde... Zar ima vece nepravde nego to je oduzimanje njego18) Skraceno od ueled - dijete, peorativno. 23vog prava na turban, ogrtac i kaftan! Dovoljno je bilo da prode nekoliko dana pa da mu nadimak ejh dojadi i da zamrzi da ga tako zovu. Osjecao je daje ivot pun nepravde i lai, da covjeku cak i otac nanosi nepravdu i da oni ocinstvo ni materinstvo ne mogu sacuvati oca i majku od lai, poruge i prevare. Ovo njegovo saznanje ubrzo se pretvorilo u prezir prema nazivu ejh i osjecanje da su otac i majka tati i oholi. Malo zatim zaboravio je sve to, kao i mnoge druge stvari.) U stVari, on nije bio stvoren da nosi tu titulu, nego da, uprkos naucenom Kur'anu, ide u mekteb, kao stoje i iao, zaputenog izgleda, noseci na glavi kapicu koja se prala nedjeljno jedanput, sa cipelama na nogama koje su se mijenjale jednom godinje i koje nije ostavljao dok one njega ne ostave, a kada ga napuste, iao je bos nedjelju ili nedjeljama, dok Allah ne dozvoli nove cipele. To je ono to je zavredivao, jer ni njegovo znanje nije trajalo dugo. Da li treba samo njega kriviti za to9 Ili treba koriti i njega i hodu Istina je da gaje hoda jedno vrijeme zanemario i pozabavio se onima koji nisu zavrili Kur'an. Zanemario ga je da bi se odmorio, a i zato to nije dobio ocekivanu nagradu. Na prijatelj je bio zadovoljan ovim zanemarivanjem pa je odlazio u mekteb i provodio dane u potpunoj bezbrinosti i beskonacnoj igri, ocekujuci da se zavri kolska godina i dude njegov brat azharovac iz Kaira, koji ce ga, kada se zavri raspust, povesti u Kairo, da postane istinski ejh i ucenik Azhara. Proticao je tako mjesec za mjesecom, na prijatelj je odlazio u mekteb i vracao se beasposlen, ubijeden da zna napomet Kur'an. I hoda je bio zadovoljan to ga je naucio. Sve do onog nesretnog dana... Taj danje zaista bio nesretan; tada je prvi put djecak osjetio gorci24 Page 7

Taha Husein - Dani nu sramote, ponienja i prezira i omrznuo ivot. Vratio se toga dana po podne iz mekteba miran i zadovoljan. Istom to je uao na kucna vrata, pozva ga otac dodajuci njegovom imenu nadimak ejh. On mu pride i zate-ce ga sa dva prijatelja. Otac ga doceka veselo i ljubazno ga pozva da sjedne. Poto mu je postavio nekoliko uobicajenih pitanja, zatrai da mu kazuje poglavlje O pjesnicima. Kao da je grom u njega udario, tako ga je pogodio ovaj zahtjev. Poslije razmiljanja, premiljanja i vrpoljenja, poce uobicajenim: "Uticem se Allahu od prokletog satane" i: "U ime Boga, opceg dobrocinitelja milostivog19'", ali se nije mogao sjetiti iz poglavlja O pjesnicima nicega drugog osim da pocinje, kao i jo dva, slovima Ta, Sin, Mim.20) Poceo je da ponavlja ta tri slova jednom, pa drugi put, pa treci put, ne mogavi nastaviti dalje. Otac mu kaza prvu sljedecu rijec, ali on ni tada ne uzmoe maknuti naprijed. Tada mu otac rece: "Kazuj poglavlje O mravima". On se sjeti da poglavlje O mravima pocinje sa Ta, Sin, pa poce da ponavlja ova slova. Otac mu opet pomae, ali djecak ne mace ni sad korak naprijed. Otac onda zatrai da kazuje poglavlje O pricama. On se sjeti da je to trece, koje pocinje sa Ta, Sin, Mim. i ponovo poce da ponavlja to. Otac mu ovog puta ne pomae, nego mu rece: "Odlazi, ja sam vjerovao da si ti naucio Kur'an!" Dijete se die postideno i obliveno znojem. Dva oceva prijatelja pocee da ga pravdaju stidom i mladocu. Djecak umace ne znajuci da li da kori sebe stoje zaboravio Kur'an ili da predbacuje hodi to ga je zanemario ili, pak, ocu to ga je zanemario ili, pak, ocu to gaje ispitivao. 19) Prije pocetka kazivanja ili citanja Kur'ana. obavezno je izgovoriti ove dvije fraze. 20) U Kur'anu postoji niz poglavlja koja pocinju ovakvim tajanstvenim slovima cije znacenje nije poznato. 25No bilo kako bilo, ovo vece ostalo mu je kao najtee u sjecanju. Nije se pojavio na veceri niti je otac za njega pitao. Majka ga je kriomice pozvala da jede sa njom, ali on i to odbi. Konacno ga je ostavila i on je zaspao. Ali ovo odvratno vece bilo je, u cjelini, bolje nego sutranji dan, kada je doao u mekteb i kada ga je ho-da grubo zapitao: "Sta se desilo jucer? Kako se moglo dogoditi da si bio nesposoban da kazuje poglavlje O pjesnicima? Da li si zaista zaboravio? Kazuj ga meni!" Na prijatelj poce da muca: Ta, Sin, Mim... I tu se ponovi sa hodom ista prica kao jucer sa ocem. "Neka mi Bog nadoknadi dobrim" - rece hoda - "za sve ono vrijeme koje sam na tebe potroio i trud koji sam uloio u tvoje poducavanje. Eto, zaboravio si Kur'an i treba da ga ponovo uci. Ali ni ja ni ti nismo krivi. Kriv je tvoj otac. Da mi je dao pravu nagradu kada si zavrio ucenje Kur'ana napamet, Allah bi blagoslovio tvoje pa-v mcenje, ali on mi nije dao ono to je pravo i Allah je izbrisao Kur'an iz tvog srca." Nakon toga je poceo da ga iz pocetka poducava, stavljajuci ga u isti poloaj kao i sve one koji niti su bili ejhovi niti su znali Kur'an napamet. 26 VII Van svake je sumnje da je on poslije toga naucio Kur'an napamet, temeljito i u vrlo kratkom roku. Sjeca se da se jednog dana vratio iz mekteba sa hodom. Kada su stigli kuci, hoda gurnu vrata, ona se otvorie, i on viknu po obicaju: "O, ti to zaklanja". Otac se po obicaju, nalazio na verandi nakon popodnevne molitve. Cim je sjeo, hoda rece ocu: "Ti si tvrdio da ti je sin zaboravio Kur'an i mene si estoko korio. Zakleo sam ti se da nije zaboraivo, nego se zbunio. Ti si me utjerivao u la i obecastio ovu moju bradu. Danas sam doao da ispita svoga sina preda mnom i zaklinjem se: "ako se pokae da nije naucio Kur'an, obrijacu ovu svoju bradu i bicu sramota ucenih ljudi ovog mjesta". "Polako" - odgovori otac - "zato ne kae da je on zaboravio Kur'an i da si ga ti ponovo naucio?" Na to ce hoda: "Zaklinjem se tri puta Allahom da ga nije zaboravio, niti sam gaja po drugi put poducio, nego sam samo sluao kada mi gaje kazivao kao vodu koja tece, bez zastoja i kolebanja". Na prijatelj je sluao ovu raspravu i bio ubijeden da je njegov otac u pravu a da hoda lae. Ali ne rece nita ocekujuci ispit. A ispit je bio teak i naporan. No toga dana na prijatelj je bio izvrstan, sjajan. Na svako pitanje odgova-rao je bez oklijevanja, kazivao tako brzo da mu je otac prigovorio: "Polako, brzanje u kazivanju Kur'ana je greka". Kada je zavrio ispit, otac mu rece: "Neka ti Allah pomogne, idi majci i reci joj da si zaista naucio Kur'an". Otiao je majci, ali joj nita ne rece, niti ga ona upita. A na hoda je toga dana iziao iz kuce sa ogrtacem od cohe koji mu je poklonio djecakov otac. 28 VIII Page 8

Taha Husein - Dani Sjutradan se hoda pojavi u mektebu sav radostan. Pozva djecaka dajuci mu ovaj put titulu ejha i rece mu: "Od danas zasluuje da se naziva ejhom, jer si mi jucer omogucio da idem uzdignute glave, osvjetlao si mi obraz i vratio cast mojoj bradi. Tvoj otac je bio prinuden da mi dade ogrtac. Ti si jucer kazivao Kur'an kao zlatnu nisku, bio sam na vratri od straha da ne posrne i ne pomete se. Sve dok se nije zavrio ispit, molio sam onoga koji vjecno bdije da ti dadne snagu. Danas te oslobadam ucenja. Ali hocu neto da ti stavim u dunost, obecaj da ce ispuniti." "Obecavam", odgovori djecak. "Daj mi svoju ruku", nastavi hoda. Pa uze dje-ciju ruku. Dijete je samo osjetilo da je u njegovoj ruci neto cudno to nije nikada ocutjelo, iroko, pokretno, puno dlaka u kojima se gube prsti. Hoda mu je bio stavio ruku na svoju bradu. "Ovo je moja brada," rece, "predajem je tebi i zahtijevam daje ne obecasti, ponizi. Reci: ",Tako mi svemocnog Allaha' tri puta i 'Tako mi casnog Kur'ana, necu je obecastiti'". Dijete se za-kle kako je hoda zahtijevao. Kada je zavrio zakletvu, hoda ga zapita: "Koliko u Kur'anu ima odjeljaka?" - Trideset. - Koliko dana u nedjelji radimo u mektebu? - Pet dana. 29Ako hoce da kazuje cijeli Kur'an jednom svake nedjelje, koliko odjeljaka treba da kazuje svakog dana? Djecak malo razmisli pa rece: - est odjeljaka. Onda se zakuni tvrdo da ce mom pomocniku kazivati est odjeljaka Kur'ana svakog radnog dana i da ce to biti prvo to ce uraiti cim dode u mekteb. A kada to zavri, nece pogrijeiti ako se zabavlja i igra pod uslovom da drugu djecu ne pometa u ucenju... Dijete se obaveza. Hoda pozva svog pomocnika i na slican nacin ga obaveza da ce presliavati dijete iz est odjeljaka Kur'ana svakog dana. I njemu je povjerio svoju cast, dostojanstvo svoje brade i ugled mekte-ba u kasabi. Pomocnik prihvati taj zalog, cime se i zavri ovaj prizor, koji su ucenici pratili sa cudenjem. 30 IX Od toga dana dijete nije vie u pogledu ucenja imalo veze sa hodom, nego sa pomocnikom. A pomocnik je bio isto toliko neobican kao i hoda. Bio je mlad, trkljast, mrav, crn kao ugljen, od oca Sudanca i majke mulatkinje. Bio je nesretan, nije mu u ivotu nita polazilo za rukom. Okuavao se u svim zanimanjima, ali ni u jednom nije uspio. Otac gaje slao kod mnogih zanatlija da izuci zanat, ali bez uspjeha. Pokuao je da mu nade posao radnika u ecerani, pandura, portira ili sluge, ali nita nije uspjelo. Otac je bio ljut, mrzio gaje i prezirao, pretpostavljao mu je drugu bracu, koja su sva radila i zaradivala. U djetinjstvu je iao u mekteb i naucio citati i pisati i zapamtio nekoliko poglavlja iz Kur'ana, ali ih je brzo zaboravio. A kada mu je sve dozlogrdilo, doao je hodi i izjadao mu se. - Dodi i budi mi pomocnik - rekao je hoda. - Ima-ce zadatak da poducava djecu citanju i pisanju, nad-zirace ih i sprecavati da prave nered, zamjenjivace me kada sam odsutan-, a ja cu ih poducavati Kur'an dok ga ne nauce napamet. Ti ce prije izlaska sunca otvarati mekteb, paziti da se ocisti prije nego to djeca dodu. Zatvarace mekteb kada se obavi popodnevna molitva i nositi sa sobom kljuc. Sve u svemu, bice moja desna ruka. Dobivace cetvrtinu novcanih prihoda mekteba. 31Moe naplacivati svake nedjelje ili mjesecno. Tako je sklopljen sporazum izmedu ta dva covjeka. Proucili su Pristup21' i pomocnik je stupio na posao. Pomocnik je estoko mrzio i prezirao hodu, ali je laskanjem to prikrivao. Hodi je pomocnik bio krajnje odvratan, nipodatavao ga je, ali je to prikrivao dobrodunocu. Pomocnik je mrzio hodu sebicnjaka, opsjenara, la-ca, koji mu je skrivao neke prihode mekteba i zadravao za sebe najbolju hranu koju su donosila djeca. Prezirao ga je zato to je bio slijep a pretvarao se da vidi, to je imao ruan glas a vjerovao da je lijep. to se tice hode, njemu je pomocnik bio odvratan zato to je bio krajnje lukav, spletkaro, i to mu je skrivao mnogo toga to je on morao znati, to je krao jela koja su im pripremana za rucak, grabio najbolje komade i, konacno, zato to se sa starijim djecacima u mektebu dogovarao i zabavljao zaobilazeci njega; kada se zavri popodnevna molitva i zatvori mekteb, oni se sastaju kod dudova, kod mosta ili u ecerani. Najcudnije je to su oba covjeka bila iskrena i u pravu, ali su bili prisiljeni da saraduju uprkos mrnji i uje-danjima: jednom je bilo potrebno da osigura goli Page 9

Taha Husein - Dani ivot, a drugom je trebala pomoc za upravljanje poslovima mekteba. Na djecak je, dakle, povjeren pomocniku. Poceo je da pred njim kazuje Kur'an est odjeljaka svakog dana. Ali to potraja jedva tri dana. Djecaku odmah dosadi kazivanje, a pomocniku vec sjutradan. Treceg dana priznaju to jedan drugom i dogovore se da ce djecak kazivati u sebi u prisustvu pomocnika tih est odjeljaka, pa ako se zbuni ili ne mogne da se sjeti neke rijeci, upitace pomocnika. Djecak je dolazio svako jutro, poz21) Pristup, (Fatiha) - prvo poglavlje Kur'ana koje se najcece kazuje. 32 dravljao pomocnika, sjedao pred njega na pod i pocinjao micati usnama, mrmljajuci kao da kazuje Kur'an. Priupitivao je pomocnika s vremena na vrijeme za koju rijec. Ovaj bi mu nekad odgovorio, a nekad se ni to ne bi potrudio. Hoda bi navratio svakog dana pred podne. Nakon to pozdravi i sjedne, prva mu je briga bila da zapita djecaka: - Jesi li kazivao? -Da. - Odakle dokle? - Na prijatelj bi odgovarao: Od poglavlja O junici do Sigurno ce naci ako je to bila subota, od Sigurno ce naci do Ne opravdavam ako je bila nedjelja, i tako dalje - na osnovu podjele Kur'ana na est dijelova koju su izvrili ucenjaci - navodeci jedan od tih dijelova kada ga hoda zapita. Ali pomocnik se nije zadovoljavao ovim dogovorom, iako je i njega, kao i djecaka, rasteretio. Pokuavao je da iskorsti djecakov poloaj. S vremena na vrijeme bi ga upozoravao da ce ga prijaviti hodi postoje primijetio da zapinje u nekim poglavljima, recimo u poglavlju o Hudu ili O prorocima ili u poglavlju O sa-vremenicima. A poto je djecak zapinjao u cijelom Kur'anu, jer je mjesecima zanemarivao kazivanje, bojao se da ga hoda ispituje. Zato je bio spreman da dade sve kako bi kupio cutanje pomocnikove Koliko je samo hljeba, patete, datula donosio u depovima i davao pomocniku! Koliko mu je dao pijastera, koje je, s vremena na vrijeme, dobijao od oca i za koje je elio da kupi bombone sa nanom! Koliko puta je prevario majku da bi uzeo veliki komad ecera kako bi ga, po dolasku u mekteb, dao pomocniku, iako je strano udio da ga sam pojede cijelog ili bar dio. Pomocnik bi ga uzimao, traio bi da mu donese vode, u koju bi potopio ecer pa ga snano sisao a zatim ga, skoro potpuno rasto33pljenog, prodirao. Koliko puta se odrekao rucka koji su mu donosili od kuce i davao pomocniku, iako je bio strano gladan! Sve to samo da pomocnik ne obavijesti hodu kako on zapinje u Kur'anu!... No, ta trajna povezanost ubrzo mu obezbijedi naklonost pomocnika, koji poce da ga smatra prijateljem i da ga vodi sa sobom u damiju da zajedno obave popodnevnu molitvu poslije rucka. Postepeno, pomocnik poce da se oslanja na njega, da se u njega pouzdava, traeci da poducava Kur'anu poneko dijete ili da presli-a neke od onih koji su poceli da ga uce napamet ili da ga ponavljaju. Tu je na prijatelj tacno slijedio onaj me-tod koji je prema njemu primjenjivao pomocnik: posadio bi preda se djecu, naredio im da kazuju Kur'an, dok bi se on sam zabavljao razgovarajuci sa drugim malianima. Kada bi zavrio razgovor, okrenuo bi se i cim bi primijetio nered, nepanju ili galamu, redao je prvo prijetnje, pa grdnje, zatim udarce i, napokon, tubu pomocniku. On, istina, nije znao bolje od svojih ucenika Kur'an napamet, ali poto je pomocnik izabrao prema njemu ovakav nacin ponaanja, morao je i on da igra ulogu istinskog pomocnika. A to njega pomocnik nije ni grdio, ni tukao, a ni tuio hodi, za to je on placao skupu cijenu. Djeca su to razumjela i pocela su da mu isto tako skupo placaju. Ovim mitom on se namirivao za ono to je davao pomocniku. Samo to je mito koje je on uzimao bilo drugacije, poto on nije bio lien kod kuce nicega kao drugi, pa mu nisu bili potrebni ni hljeb, ni datule, ni ecer, a novac nije mogao da primi. ta da cini sa novcem kada ga sam, bez necije pomoci, nije mogao potroiti. Skrenuo bi na sebe panju i otkrio ta radi. Ukratko, on je bio izbirljiv i teko gaje bilo zadovoljiti. Ucenici su se domiljali na razne nacine kako da ga ipak zadovolje, kupujuci mu bombone od nane, topljeni ecer, sjemenke i kikiriki. Vecim dijelom tih 34 "ponuda" castio je pomocnika. Ali jedna posebna vrsta mita dopadala mu se i ocaravala ga toliko da se ohrabrivao da na najruniji nacin zanemaruje svoju dunost: to su bile price, legende i knjige. Tako, kada bi mu koji ucenik znao da isprica neku pricu ili kupi neku knjigu od prodavca to sa knjigama obilazi sela u provinciji, ili da mu procita poglavlje iz price o Zir-Salimu ili Abu Zejdu,22) bio bi siguran da ce postici sve to eli - njegovu naklonost, simpatiju i prijateljstvo. Naj vjetija u tome bila je jedna slijepa djevojcica, po imenu Nafisa. Nju su njeni Page 10

Taha Husein - Dani poslali u mekteb da nauci Kur'an napamet. Ona ga je zaista dobro naucila i utvrdila. Hodaju je povjerio pomocniku, a ovaj naem prijatelju, koji prema njoj primijeni isti metod kao pomocnik prema njemu. Porodica ove djevojcice bila je bogata, ali skorojevicka. Otac joj je u pocetku bio gonic magaraca, a zatim je postao imucan trgovac. Troio je bez racuna na porodicu i osiguravao joj neobicno obilje u ivotu. Nafisi nije nikada nedostajalo novaca. Pokazivala je najvie spretnosti od sve djece u izabiranju mita - pamtila je najvie prica, bila je najsposobnija da ih izmilja, znala je najraznovrsnije vesele pjesme i tubalice, podjednako je dobro pjevala i jedne i druge. Ponaala se cudno, kao da joj je duh neto poremecen. Dobar dio vremena zabavljala je naeg prijatelja svojim pricama, tubalicama, legendama i raznovrsnim mitovima. I dok je na djecak davao i primao mito, varao i bio varan, Kur'an je nestajao iz njegovog pamcenja - stih po stih, poglavlje po poglavlje -do onog kobnog dana... Kakvog dana! \ 22)Veoma poznate price na egipatskom selu. sa sadrajtmii predi -slamske istorije, na egipatskom dijalektu, a ne na knjievnom jeziku. 35Bila je srijeda. Na prijatelj ju je proveo u zabavi i veselju. Ujutru je tvrdio hodi da je potpuno zavrio ponavljanje Kur'ana, a zatim se predao sluanju prica i legendi, i igri do kraja dana. Izaavi iz mekteba, umjesto kuci, uputi se sa jednom grupom drugova u damiju da obavi popodnevnu molitvu. A volio je da odlazi tamo, da se penje na minaret i pridrui mujezinu23^ u teslimu24) Otiao je, dakle, toga dana, popeo se na minaret, pridruio pozivu na molitvu i obavio je. Kada je htio da se vrati kuci, vidje da je izgubio sandalu i ne mogade je naci. Stavio ju je pored minareta, a kada je poslije molitve htio da je uzme, neko ju je vec bio ukrao. Rastuilo ga je to malo, ali kako je toga dana bio zadovoljan i radostan, nije se uznemirio niti je ocekivao nekakve neugodnosti. Vratio se kuci bos. A od damije do kuce bilo je daleko. To ga, medutim, nije zaplailo, mnogo puta je iao bez obuce. Ude u kucu, a otac ga, sjedeci kao i obicno na diva-nani, pozva i zapita: - Gdje su ti sandale? - Zaboravio sam ih u mektebu - odgovori. 23) Onaj koji sa minareta poziva na molitvu. 24) Invokacija nakon obaveznog poziva na molitvu 36 Otac ne rece nita i pusti za tren dijete da ude i malo porazgovara sa majkom i bracom, da pojede komad hljeba, kao to je obicavao kada se vrati iz mekteba, a zatim ga pozva. On urno pride. Kada se namjesti i smiri, otac mu rece: - Sta si danas ucio iz Kur'ana? - Zavrio sam cijeli Kur'an, ucio sam est posljednjih dijelova. - Zna li ga i sada dobro? - upita otac. -Da. - Onda mi kazuj poglavlje o Sabi - naredi otac. Kako je na prijatelj bio zaboravio ne samo poglavlje O Sabi nego i sva ostala poglavlja, Allah mu ne pomae ni jednim slovom. - Kazuj poglavlje o Stvaraocu - rece otac. Ni tada mu Allah ne pomae ni slovca. - Tvrdio si mi - nastavi otac mirno i podrugljivo - da zna i sada Kur'an. Kazuj poglavlje Ja Sin.25) Allah mu ovoga puta pomae da se sjeti prvih stihova, ali ubrzo mu se jezik zaveza i usta osuie. Uhvati ga mucna drhtavica i obli hladan znoj. ^Ustani - rece mirnim glasom ejh - i potrudi se da svaki dan zaboravi sandale. Vidim samo jedno: izgubio si ih kao to si izgubio Kur'an. Ali sa tvojim ho-dom imam da sredim racune. Djecak izade iz divanhane pognute glave, uzrujan, i, posrcuci, uputi se u ostavu. U jednom uglu se nalazio panj na kojemu je njegova majka sjekla meso. Tu se nalazila zbirka noeva, dugih i kratkih, tekih i lakih. Uavi u ostavu, na prijatelj krenu prema uglu gdje je panju i posegnu za satarom. To je bio najzamaniji, najotriji i najtei od svih noeva to su se tu nalazili. Uze ga u desnu ruku i zadade sebi udarac po vratu! Kriknu i 25) Vidi fusnotu na str. 25 37-ispusti, sataru iz ruke. Majka mu dotrca, bila je blizu, ali nije obratila na njega panju kada je pored nje proao, i nade ga kako stoji unezvjeren, dok mu krv tece iz vrata. Satara je leala na zemlji, pored njega... Hitro baci pogled na ranu i isto tako brzo ustanovi da je beznacajna! Zasu ga grdnjama i prijekorima, a potom ga dohvati za ruku, odvede u ugao kuhinje, gdje ga silovito gurnu i ode za svojim poslom. Na prijatelj ostade na tom mjestu bez pokreta, bez rijeci, bez placa, bez misli - kao da i ne postoji. Njegova braca i sestre jurili su okoli i igrali se ne obracajuci panju na njega. Ni on se nije Page 11

Taha Husein - Dani obazirao na njih. Pribliavala se noc kada su ga pozvali ocu. Izaao je i, postiden, posrcuci, stigao do divanhane. Otac ga ne upita nita, nego ga hoda doceka pitanmjem: - Zar nisi danas meni kazivao est odjeljaka Kur'ana? - Da - odgovori on. - Zar mi nisi jucer kazivao poglavlje O Sabi? - nastavi hoda. - Da - odgovori. - Pa ta ti je te danas ne moe da ga kazuje? - upita hoda. On nita ne odgovori. - Kazuj poglavlje o Sabi - zatrai hoda. On ne be-knu ni slova. - Kazuj poglavlje O padanju nicice - rece otac, ali i to ostade bez uspjeha. Ovdje^otac iskali svoju srdbu, ali ne na dijete. Znaci, mali ide u mekteb ne da uci i kazuje Kur'an niti da se o njemu brine i poklanja mu panju, nego da se igra i zabavlja! Danas se vratio bos i tvrdio da je zaboravio sandale u mektebu... Mislim da tvoja briga da nauci Kur'an mora biti ista kao i tvoja skrb ide li on bos ili obuven... - Kunem se - rece hoda - velikim Allahom tri puta da ga nisam zanemario ni dana. Da nisam danas izaao 38 iz mekteba prije djece, ne bi se on vratio bos. On mi kazuje citav Kur'an jedanput svake nedjelje, est odjeljaka svakog dana, cim stignem u mekteb. - Ne vjerujem nita od toga - rece otac. - Neka moja ena bude putena tri puta26^ ako sam te ikada slagao i ako te sada laem. Ponavljam, svake nedjelje presliam ga cijeli Kur'an. - Ne vjerujem. - Zar misli - rece na to hoda - da mi je drae od moje ene ono to mi ti placa svakog mjeseca? Ili misli da cu za ljubav tvog novca pociniti grijeh i ivjeti sa enom koju sam pred tobom tri puta pusito? - To me se ne tice - uzvrati otac - ali ovo dijete od sjutra nece vie ici u mekteb. Na to se die i ode. Die se i hoda i ode sumoran i alostan. A na prijatelj ostade na svome mjestu ne misleci na Kur'an niti na ono to se zbilo, nego razmiljajuci o sposobnsoti hode da lae, o zakletvi, o trostrukom putanju ene, koju je izbacio kao to baca cigaretu kada je dopui. Te se veceri djecak ne pojavi za stolom. Tri dana se klonio oca i objeda. Tek cetvrtog dana nade ga on u kuhinji, gdje je volio da se skloni kraj peci. Dugo mu je govorio blago, njeno i osjecajno, dok se konacno djecak ne raskravi i lice mu se ne razvedri poslije mrtenja. Otac ga uze za ruku, posadi ga na njegovo mjesto za stolom i pokloni u posebnu panju za vrijeme za vrijeme rucka. A kada se rucak zavrio i djecak ustao da ode, njegov otac rece, okrutno se aleci, onu recenicu koju djecak nikada nece zaboraviti, jer ga je njome ismijao pred bracom. Oni su je zapamtili i kasnije mu se njome s vremena na vrijeme podsmijavali. Rekao mu je: "Ala ti nauci Kur'ana napamet!" 26) Trostruko izgovaranje formule razvoda cini razvod konacnim. 39XI Dijete je prestalo da ide u mekteb, a hoda da dolazi u njihovu kucu. ejh je naao drugog ucitelja, koji je dolazio kuci svaki dan namjesto hode, da procita po jedno poglavlje iz Kur'ana i preslia dijete - sat ili dva. Dijete je, inace, kada ode novi ucitelj, bilo slobodno da se igra i zabavlja u kuci. A kada dode kraj popodneva, dolazili su mu drugovi i prijatelji, cim izadu iz mekte-ba, da mu pricaju ta se tamo zbilo. On se time zabavljao, izrugujuci se njima i njihovom mektebu, hodi i pomocniku. Cinilo mu se daje sve svreno izmedu njega i mekteba i onih koji su u njemu, da se nikada vie nece vratiti tamo, niti vidjeti ucitelja i njegovog pomocnika, pa je svata runo govorio o ovoj dvojici. Poceo je otkrivati njihove mane i zloce, koje je do tada krio. Proklinjao ih je pred djecom i opisivao ih kao lace, kradljivce i nezasito pohlepne. Pricao je o njima rune stvari. Nalazio je da ga te price iscjeljuju od svega to je od njih i umektebu doivio. Djeca su se nasladivala. A zato i da ne razvee jezik o dvojici ljudi kada nije ostalo vie od jednog mjeseca do njegovog puta u Kairo? Jer njegov brat azharovac vraca se iz Kaira za4ne-koliko dana i kada bude zavrio raspust, povece ga sa sobom na Azhar, gdje ce postati slualac. Tamo ce se okaniti prica o ucitelju i njegovom pomocniku. 40 Zaista, bio je sretan th dana. Osjecao se u necemu nadmocan nad svojim drugovima i vrnjacima. On nije iao kao oni u mekteb, nego mu je ucitelj dolazio na noge. Otputovace u Kairo, gdje je Azhar i gdje su Seji-duna el Husein i Sejjide Zajnab27) i grobovi drugih svetih ljudi. A Kairo za njega i nije bio nita drugo nego sjedite Azhara i svetite svetaca i pravednika. Page 12

Taha Husein - Dani Ali ovu kratkotrajnu srecu prekinulo je gorko razo-racenje. Razlog je bio u tome to hoda nije mogao otrpjeti ovaj prekid niti podnijeti pobjedu ejha Abdul Davada nad njim, pa je poceo slati posrednike kod ej-ha-oca. Veoma brzo otac se odobrovolji i naredi djetetu da sjutra ujutro ode u mekteb... Tako se, potiv svoje volje, vrati strahujuci ta ce ga snaci od hode, koji ce ga po trcei put poducavati Kur'anu. Ali to nije bilo sve. Djeca su prenijela ucitelju i pomocniku ono to su cula. Kakvi su bili casovi rucka cijele te nedjelje! Kakve je sve grdnje prosuo hoda na dijete! Koliko mu je puta pomocnik ponovio rijeci, koje je dijete govorilo kada je mislilo da nece vie vidjeti ovu dvojicu! Te nedjelje djecak je naucio da obuzdava svoj jezik. Spoznao je daje ludo i glupo vjerovati obecanjima ljudi i obavezama u koje se zaricu. Zar se nije otac zakleo da nece nikada vratiti dijete u mekteb, a on se, evo, vratio. I kakva je razlika izmedu ejha koji se zaklinje pa kri zakletvu, i hode koji se zakleo na razvod i na vjeru znauci da lae? Pa i ova djeca koja su dolazila da sa njim zajedno ogovaraju hodu i pomocnika i da i njega na to izazovu, a poslije sve to on kae prenose ovoj dvojici, dodvoravajuci im se! Cak i majka, koja mu se smije i podstrekava hodu protiv njega kada ovaj dode da joj se potui na ono to su mu ispricali. I njegova 27) Veoma poznate kairske damije, prva posvecena prorokovom unuku, a dru"a unuci. 41braca koja ga grde i ponavljaju ono to, s vremena na v Srne, uju od hode, da bi ga razljutili No on je sve to podnosi strplj.vo i hladnokrvno. A zato i da se ne st^ kada izmedu njega i rastanka sa ovom djelom sredinom ostaje jedva mjesec dana!? 42 XII Prode, medutim, i taj mjesec i student sa Azhara se vratio u Kairo, a na prijatelj ostade gdje je i kako je bio, ne otputova na Azhar, ne omota ahmediju i ne ude u ogrtac i kaftan. Bio je jo suvie mlad. Nije bilo jednostavno da ga poalju u Kairo, a ni njegov brat nije elio da preuzme brigu o njemu pa je savjetovao da ostane jo jednu godinu. Tako je i bilo. Nikoga nije zanimalo da li je on time zadovoljan ili ne. Ipak, njegov se ivot unekoliko promijenio. Brat, student Azhara, savjetovao mu je da ovu godinu provede u pripremanju za Azhar i da o mu dvije knjig: jednu je trebalo da nauci cijelu napamet, a iz druge samo odredene stranice. Prva knjiga, koju obavezno treba cijelu nauciti, bila je Ibn Malekova "Elfijja" ("Tisucnica")28). Druga je bila zbirka tekstova. Azharovac mu je pred odlazak preporucio da pocne ucenjem napamet "Ti-sucnice", pa kada je zavri i bez greke utvrdi, da nauci iz druge knjige tekstova koji su nosili cudne nazive, kao to su: "Dragulj", "Nebueni biser", 28) Elfijja ("Tisucnica") - gramatika arapskog jezika u stihu, autora Ibn Maleka (umro 1274. god.). 43"Siradijja"29\ "Rahabijja":i0) "Lamijja glagola"3". Ovi su nazivi u djecjoj dui stvarali utisak izgubljenosti i divljenja, zato to im nije znao znacenja i to je osjecao da oni upucuju na nauku; jer, konacno, on je znao da ih je njegov brat azharovac naucio napamet i razumio i zato postao ucen covjek; zahvaljujuci tome, zadobio je izuzetno mjesto u dui roditelja, brace i cijelog stanovnitva kasabe. Zar nisu svi govorili o njegovom povratku mjesec dana prije, a kada bi stigao, izlazili su pred njega veseli, obradovani i predusretljivi? Zarjiije otac poudno upijao njegove rijeci da bi ih ponavljao svijetu, ponosno i sa divljenjem? Zar ga seljani nisu usrdno molili da im odri predavanje o teologiji ili o eri-jatskom pravu? I ta bi mogla biti teologija a ta opet erijatsko pravo? Pa onda. zar ga otac nije uporno i skoro ponizno molio, pretjerujuci u obecanjima i buduci moguce i nemoguce nade, da u petak odri propovijed u damiji.|A zatim, taj veliki dan rodenja proroka! Kakvim je sve pocasitma, obzirima i potovanjem bio zasut azharovac! Kupili su mu nov kaftan, nov ogrtac, nov fes i nove "kundu-re"... Govorili su o tom prazniku danima prije negoli je osvanuo. A kada je konacno doao taj dan i pribliio se podnevu, cijela porodica je pourila na rucak koji je ostao skoro netaknut. Mladi azharovac je obukao svoje novo odijelo, izabrao je za ovaj dan zeleni turban i prebacio preko ramena kamirski al. Majka je za to vrijeme molila Boga da ga zatiti. 29) Zbirka koja nosi naziv po imenu autora (Sirad ed din as Sidavendi - XII vijek). 30) Traktat o nasljednom pravu - (autor Muhamed er Rahbi - umro 1183.g.). Page 13

Taha Husein - Dani 31) Stihovana gramatika Ibn Malika u kojoj se stihovi zavravaju sa 1. Otuda naziv. 44 Otac je tumarao radosno uzbuden. Kada se mladic uredio i dotjerao kako je elio, izaao je. Konj gaje cekao pred vratima. Ljudi su ga ponijeli na rukama i posadili na sedlo. Narod se tiskao oko njega i zdesna i slijeva. Jedni su trcali pred njim a drugi za njim. Puke su pucale. ene su sa svih strana juju-kale kao u najvecim praznicima, a zrak je bio ispunjen mirisom tamjana. Odjeknule su pjesme u slavu proroka i povorka je krenula sporo kao da se njom krece i zemlja i sve kuce na njoj. Sve ovo zato stoje ovaj mladi azharovac izabran za ovaj dan "khali-fom"32) , pa se u svecanoj povorci, kojoj je on na celu, obilaze kasaba i okolna sela. A zato je ba on izabran za khalifu, a ne neki drugi mladic? Zato to je azharovac, stoje ucio "nauke" i zna napamet "Ti-sucnicu", "Dragulj" i "Nebueni biser"! Pa zato da se i djecak ne raduje izgledima da ce i on izuciti "nauke" kao i njegov brat i da ce preci svoje drugove i prijatelje naucivi "Tisucnicu", "Dragulj" i "Nebueni biser" Koliko je bio radostan i kocoperan kada je sjutra-dan. u subotu, doao u mekteb noseci pod mikom primjerak "Tisucnice"! Ova knjiga uzdigla gaje za nekoliko kopalja, iako je taj primjerak bio jedan, prljav i rdavo uvezan. Uprkos bijednom njenom izgledu i prljavosti, ona je vrijedjela u nejgovim ocima kao pedeset Kur'ana kakve donose njegovi drugovi. Ali "Tisucnica"... Kako da vam objasnim staje to? Dovoljno je reci da hoda ne zna iz nje ni slova! I da njegov pomocnik ne umije lijepo procitati ni prve njene stihove! A "Tisucnica" je u stihovima, a u Kur'anu nema stihova. 32) Simbolicni predstavnik prorokovih nasljednika koji predvodi proslavu prorokovog rodendana. 45Citajuci stih: "Rece Muhamed Ibn Malik: 'Hvalim moga gospoda Allaha, najboljeg vlada'", on je osjecao takvu zadivljenost kakvu nije osjetio ni pred jednim poglavljem iz Kur'ana. 46 XIII Kako da ne bude ponesen kad je od prvog dana osjetio da se visoko uzdigao; jer niti je hoda mogao da nadzire njegovo ucenje "Tisucnice", niti ga je mogao presliavati iz nje. Cak je i citav mekteb postao pretijesan za "Tisucnicu". Djecak je morao svakodnevno da ide u erijatski sud da kazuje kadiji dijelove iz "Tisucnice". Kadija bijae, takoder, jedan od ucenjaka Azha-ra, veci znalac nego djecakov brat azharovac,iiako otac to nije vjerovao jer je smatrao da kadija ne moe biti ravan njegovom sinu. U svakom slucaju, bio je jedan od azharskih ucenih ljudi, a uz to erijatski kadija, sa naglaskom na ono q i r?^ Sada je u sudu, a ne u mekte-bu. Sjedi na divanu, na kojem su prostrti tepisi i poredani jastuci, i sa kojim se hodin podijum ne moe ni uporediti. Oko njega nema poderanih sandala. Na vratima stoje dva covjeka vreci dunost vratara. Svijet ih je nazivao krasnim imenom koje nije lieno velican-stvenosti: "poslanici". Zaista! Djecak je morao da ide u sud svako jutro, i kazuje kadiji po jedno poglavlje "Tisucnice". A kako je divno kadija kazivao! Kako je punim ustima izgovarao 33) U govoru se ova dva glasa izgovaraju meke, ali u svecanom kazivanju izgovaraju se sa posebnim naprezanjem. 47glas k i glas r! Kako mu je glas podrhtavao od uzbudenja kada je izgovarao stih Ibn Malika: Na govor su artikuhsani glasovi koji imaju znacenje, kao: idi pravo... Rijeci su: imenica, glagol, zatim cestica. Pojedinacno, sve je rijec, a govor obuhvata sve. Katkada rijec znaci govor Kadija je uspio da ostavi dubok utisak na djecaka i da ga ispuni skromnocu kada je procitao slijedece stihove: (Ova poema) zsluuje odobravanje bez ustezanja I nadmauje "Tisucnicu" Ibn Muti'a.'4^ Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik, to mi namece obavezu da ga lijepo hvalim. Neka Allah obdari obilato Mene i njega na drugom svijetu.... Procitao je kadija ove stihove glasom koji je lomio plac, a zatim rekao djecaku: "Ko god se ponizi pred Al-lahom, on ga uzdie... Razumije li ove stihove?" "Ne", odgovori djecak. "'Pisac", na to ce kadija, "neka mu se Allah smiluje, kada je poceo da stvara svoje djelo, uzoholio se i rekao: 'I nadmauje Tisucnicu Ibn Mut'a'. Ali kada pade noc, vidje u snu Ibn Muti'a, koji ga estoko obasu prijekorima. Cim se probudio, ispravi greku svoje oholosti i dodade: 'Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik". Koliko je otac bio sretan i radostan kada se u predvecerje toga dana djecak Page 14

Taha Husein - Dani vratio i ispricao mu ta je cuo od kadije dok mu je kazivao prve stihove "Tisucni34) Autor prve ovakve "Tisucnice" (umro 1231. g.). 48 ce"! Prekidao je stihove rijecju "Allah, Allah", cime kod nas svijet izraava divljenje. Ali sve ima granicu. Naeg prijatelja drali su radost i polet u ucenju Elfijje dok nije zavrio poglavlje o po-dmetu. A zatim popusti. Otac gaje svaki dan u predvecerje pitao: "Jesi li bio u sudu?" On je odgovarao: "Da!" "Koliko si naucio stihova?" Djecak mu je kazivao ono to je naucio. Nakon poglavlja o podmetu, postade mu dosadno. Ucio je i odlazio u sud nevoljko i sporim korakom. Nekako je stigao do apsolutnog objekta, ali dalje nije mogao ni korak. Nastavio je da odlazi u sud svakog dana; kazivao je kadiji neki odjeljak "Tisucnice", ali cim bi se vratio u mekteb, zanemario bi "Tisucnicu" i preputao se igri, pricama i legendama. A kada bi doao u predvecerje i otac ga upitao: - Jesi li iao u sud? - odgovarao je: -Da. - Koliko si stihova naucio? - Dvadeset - odgovarao je. - Iz kojeg poglavlja? - Iz poglavlja o genitivnoj vezi, ili iz poglavlja o pridjevima, ili iz poglavlja o nepravilnoj mnoini. Ako bi mu zatraio da kazuje to je naucio, on mu je kazivao dvadeset stihova iz prve dvije stotine -jedanput o promjenljivim i nepromjenljivim rijecima, drugi put o neodredenim i odredenim rijecima, treci put o podmetu i priroku. Otac nije nita razumijevao, niti je primjecivao da ga sin vara, nego se zadovoljavao sluanjem stihovnog govora. Imao je povjerenje u kadiju: zacudo, otac nijedanput nije pomislio da otvori "Tisucnicu" i sravni ono to djecak kazuje. Da je to ucinio bar jedanput, ponovila bi se prica sa poglavljem iz Kur'ana O pjesnicima, ili Sabi, ili stvoritelju... Ipak se jedared djecak suocio sa tom opasnocu i, 49da se majka nije zauzela za njega, zapamtio bi oca. Imao je brata koji je pohadao laicku kolu i koji se vratio iz Kaira da provede ljetnji raspust. Desilo s daje on nekoliko uzastopnih dana prisustvovao ovom svakodnevnom ispitu. Sluao je oca kako pita djecaka koje je poglavlje ucio i kako mu ovaj dgovara: poglavlje o veznicima, na primjer. A kada mu je otac traio da to ponovi, djecak je govorio poglavlje o vlastitom imenu ili poglavlje o povezivanju dviju recenica. Mladic je ocu-tao prvi i naredni dan. Ali kada je vidio da se to ponavlja, sacekao je da otac ode pa rece djecaku pred majkom: "Ti vara oca i lae mu. Ti se u mektebu igra i uopce ne uci "Tisucnicu"..." Djecak mu odgovori: "Ti lae! ta te se tice? "Tisucnicu" uce azharovci, a ne daci laickih kola! Pitaj kadiju pa ce ti reci idem li ja u sud svaki dan." Mladic ga upita: "Koje si poglavlje naucio danas?" Djecak mu rece jedno. "Ali,", na to ce mladic, "ti nisi kazvao to poglavlje ocu, nego neto drugo. Dajder mi "Tisucnicu" da te ja ispitam"! Djecak zacuta i pokunji se. Mladic odluci da sve isprica ocu, ali majka se zauze da to ne ucini. Iz njenosti prema njoj i saaljenju prema bratu, ocutao je. Tako otac ne saznade. A kada je azharovac doao i presliao djecaka, odmah je uvidio istinu. Nije se rasrdio, niti prijetio, niti obavijestio oca, nego je naredio djecaku da prestane ici i u mekteb i u sud. I nauci ga "Tisucnicu" za ciglo deset dana. Ucenost u selima i gradovima unutranjosti ima sjaj kakav nema ni izdaleka u prestonici i u njenim razlicitim ucenim sredinama. Uostalom, nita cudno i neobicno, poto je to zakon ponude i potranje koji se primjenjuje na nauku kao i na sve drugo to se prodaje i kupuje. I dok ucenjaci mogu da krue neprestano po Kairu a da niko, ili skoro niko, ne obrati panju na njih, dok uceni ljudi govore, i to mnogo i sa biranim obrti50 ma, a da se niko u Kairu osim njihovih ucenika ne osvrne na njih - dotle moe vidjeti ucene ljude u provinciji, ejhove u selima i gradovima unutranjosti kako se krecu okrueni sjajem i potovanjem, a kada govore, svijet ih slua sa snanim i neodoljivim divljenjem. Na prijatelj se, pod uticajem provincijskog mentaliteta, i sam divio ucenim ljudima kao to su se divili provincijalci. Skoro da je vjerovao da su oni stvoreni od neke izuzetno ciste zemlje, a ne one od koje je stvoren sav ostali svijet. Sluao ih je kada govore obuzet divljenjem i zacudenocu, koje je uzalud kasnije traio u Kairu u prisustvu najvecih ucenjaka i najsjajnijih ejhova. U ovoj varoici bila su tri-cetiri ucena covjeka koja su medu sobom dijelila divljenje i ljubav naroda. Prvi je bio sekretar u vjerskom sudu, covjek onizak, debeo, krupnog, zvonkog glasa. Kada progovori, rijeci mu na-puu obraze i dopiru Page 15

Taha Husein - Dani do tebe zamane kao i njihov gospodar, grube kao i on sam, udarajuci te svojim znacenjima kao i svojim prekidima. Ovaj ejh bio je od onih propalih azharovaca koji su proveli godine na Univerzitetu ne uspjevi da dobiju zavrnu diplomu ni za prosvjetnu ni za sudsku oblast. Zadovoljio se poloajem sekretara suda. Njegov brat, medutim, bio je izvrstan kadija, nedavno postavljen za oblasnog sudiju. Ovaj ejh nije proputao nijedan sastanak da se ne hvali svojim bratom i kudi kadiju sa kojim radi. Bio je hanefit35' , a pristalice tog pravca u kasabi bile su malobrojne, bolje reci nije ih ni bilo. Zbog toga je bio ljut i ogrocen na svoje suparnike, ostale ucene ljude koji su, pripadajuci afiitskom ili malikitskom36) pravcu, imali vie slje35) Jedan od cetiri ortodoksna pravca islamskog prava i obreda, nazvan po osnivacu Abu Hanifi (umro 767. god.). 36) Druga prva pravca islamskog prava i obrednih pravila, nazvani po osnivacima: A AFEI (umro 82O.g.), Maliku (umro 795. god.). 51dbenika koji su edno pili njihovo znanje i traili od njih savjete iz vjerskog prava. Zato nije proputao nijednu priliku da hvali svoj hanefitski pravac i omalovaava malekitski i afiitski. A ljudi u unutranjosti su lukavi i otroumni; oni su prozreli da ejh, iz zavisti i srdbe, govori to govori i radi to radi, pa su ga istovremeno alilili i ismijavali. Posebno snana ljubomora postojala je izmedu ovog ejha i mladog azharovca, djecakovog brata. Mladi azharovac biranje svake godine khalifom, to je ovog ejha dovodilo do bijesa. A kada je narod poceo pricati da ce mladic drati propovijed u petak, on to saznade i ne rece nita. Ali kada je doao taj petak i svijet napunio damiju i kada je mladic krenuo ka propovjedaonici, die se ovaj ejh, dode do imama i rece mu glasno i da drugi cuju: "Ovaj mladic je premlad. Nikako mu ne prilici da se popne na propovjedaonicu, da dri propovijed niti da vodi molitvu pred narodom medu kojim ima toliko ejhova i starijih ljudi. Ako mu prepusti propovjedaonicu i molitvu, ja odlazim." Zatim se okrenu narodu i rece: "Oni koji ne ele da izgube nagradu za molitvu, neka me slijede". Ove rijeci izazvae zabunu i dovele bi do smutnje da se imam nije digao i sam odrao propovijed i predvodio molitvu. Tako ove godine mladicu izmace cast propovjedaonice. On se, medutim, danima trudio da nauci napamet propovijed, pripremao se dugo za tu priliku. Vie puta je kazivao propovijed ocu, koji je ocekivao taj cas sa najvecom eljom i ogromnom radocu. Njegova brina majka bojala se da ga neko ne urece; mladic nije cestito ni izaao iz kuce u damiju, a ona je vec u posudicu stavila eravicu, na koju je bacala razne mirise, obilazeci sobu po sobu i zastajala u svakoj nekoliko trenutaka mrmljajuci molitve. To bi potrajalo sve do povratka sina; i njega bi sacekala iza vrata i okadila ga, mrmrljajuci neke rijeci, dok je otac, 52 ljutit, proklinjao covjeka kojem je zavist pojela srce pa je sprijecio njegova sina da odri propovijed i predvodi molitvu. U kasabi je postojao jo jedan "alim"37' , afiit. Bio je imam u damiji, gdje je propovijedao i predvodio molitvu. Poznat po svojoj pobonosti i bogobojalji-vosti, on je bio predmet velicanja i potovanja koje se granicilo sa oboavanjem: traili su njegov blagoslov, dolazili kod njega radi iscjeljenja bolesnika i ostvarenja elja. Kao da je i on sam vidio u sebi neto svetacko. Poslije njegove smrti godinama su ga itelji kasabe spominjali po dobru i pricali ubijedeno daje u trenutku kada su ga sputali u grob rekao da su ga svi koji su ga pratili do posljednjeg obitavalita mogli cuti: "Boe, ucini da ovaj grob bude blagosloveno stanite!" Pricali su i da su vidjeli u snu visoko mjesto koje mu je Allah dodijelio u rajskom uivanju. Treci ejh u kasabi bio je malikitskog pravca, nije se predao nauci niti joj se profesionalno posvetio. Radio je o zemlji i trgovao njenim proizvodima. Odlazio je u damiju da obavi pet dnevnih molitava i, s vremena na vrijeme, ostajao sa svijetom da mu kazuje prorokove rijeci ili da ih poducava u vjerskom pravu na jednostavan nacin, bez sujete i oholosti. Veoma mali broj vjernika je obracao panju na njega. To je ta ulema, ti ucenjaci. Ali bilo je i drugih "ucenih ljudi" razasutih u samoj kasabi, okolnim selima i u cijelom kraju. Oni nisu imali nita manji uticaj od ovih slubenih ulema na masu naroda i vladanje njim. Takav je hadija-krojac, ciji je ducan skoro gledao u mekteb i za kojega se sav svijet slagao daje tvrdica i gramzivac. Bio je povezan sa jednim od najvecih ejhova jednog mistickog reda, a ni37) Ucen covjek. 53podatavao je sve ucene ljude koji svoje znanje crpu iz knjiga umjesto od ejhova. Smatrao je da je jedina prava nauka ono unutranje saznje koje ti Page 16

Taha Husein - Dani dolazi u srce od Allaha, bez potrebe za knjigom, pa cak i bez citanja i pisanja. Takav je i onaj ejh... koji je poceo kao oslar38^ prenoseci svijetu namjetaj ili robu, a potom postao trgovac pa su njegovi magarci prenosili samo njegovu robu. Svi su ga jednoglasno optuivali da se obogatio jeduci sirotinjski imetak i na racun slabih. Bez mjere je ponavljao i nairoko tumacio jedan isti stih Kur'ana: "Oni koji nepravedno prodiru imetak sirota samo gutaju u svoje trbuhe vatru i sigurno ce se peci u paklu". Izbjegavao je molitvu u glavnoj damiji poto nije podnosio imama i ucenjake oko njega. Vie je volio da je obavi u nekoj maloj, beznacajnoj damiji. Ili onaj ejh... koji nije znao ni citati ni posati, pa cak ni dobro kazivati Pristup, ali koji je bio pripadnik mistickog reda adilija39-1. Okupljao je svijet na misticni obred i davao im savjete u vjerskim i svjetskim pitanjima. Nadalje, medu ove spadaju i fakihi40), koji su kazivali Kur'an i poducavali ljude u ucenju Kur'ana. Sami su sebe izdvajali od ostalih ucenih ljudi i nazivali se "nosiocima Allahove knjige". Zalazili su medu obicni svijet, narocito medu ene. Vecinom slijepci, mogli su da ulaze u kuce i kazuju Kur'an. ene su im pricale, traile njihove savjete o postu i molitvi ili drugim svojim brigama. Ovi ljudi su posjedovali "znanje" potpuno oprecno onom ucenjaku, koje ovi crpu iz knjiga i koji su 38) Gonic magaraca. 39) Osnovao ga Tunianin adil u XIII vijeku. 40) Fakih - prvobitno poznavalac kanonskog muslimanskog prava, a zatim i uopce religioznih nauka, a na kraju svako ko je pretendo-vao na zvanje ucitelja i obican ucitelj kazivanja Kur'ana. 54 vie-manje imali neku vezu sa Azharom. Njihovo "znanje" razlikovalo se i od kontemplativnog znanja pripadnika mistickih redova. Direktno su ga crpili iz Kur'ana, razumijevajuci ga kako su mogli, a ne onako kako treba. Zapravo, razumijevali su ga kao na hoda, koji je slovio kao najotroumniji, najjaci u znanju i najsposobniji u tumacenju. Djecak gaje upitao jednog dana o znacenju kur'anskog stiha: "Stvorili smo vas u vie uzastopnih oblika". On je mirno i uvjereno odgovorio: "Stvorili smo vas kao volove liene razuma".41 ^ Ili su ga razumijevali kao djecakov djed, koji je kao niko znao napamet Kur'an i tumacio ga s najvecom vjetinom. Unuk ga je jednog dana zapitao o ovim bojim rijecima: "Neki ljudi oboavaju Allaha na harfu42), bez prave vjere; ako im se desi neto dobro, oni su zadovoljni, ali ako ih zadesi neko iskuenje, potpuno se okrenu i izgube i ovaj i onaj svijet!" Rijec harf djed je protumacio kao rub nekog podijuma, klupe, dodavi: Tok mu je dobro, miran je na svom mjestu, ali ako mu se dogodi neko zlo, on padne sa klupe udarivi licem o zemlju." Na djecak se mijeao sa svom tom ulemom i od svih njih sakupio mnotvo razlicitih, nesredenih i pro-tivrjecnih saznanja. To je, po mom miljenju, izvrilo veliki uticaj na formiranje njegovog intelekta, koji nije bio lien zbunjenosti, neusaglaensoti pa i protivrje-cnosti. 41) Igra rijeci: atvar - oblici faze, athvar - volovi. 42) Na slovu, na rijecima. 55XV A ta tek da se kae o ejhovima dervikih redova! Mnogobrojni i rasuti po cijelom kraju, skoro da nisu ostavljali na miru kasabu ni jednu sedmicu. Pripadali su razlicitim redovima, podijelili su narod izmedu sebe, i pocijepali ga duboko rasplamsavajuci strast. estoka surevnjivost vladala je u cijelom kraju izmedu dvije porodice dervikih voda, od kojih je jednoj pripadao sjever, a drugoj jug. Ali, kako su stanovnici oblasti bili pokretni seljakajuci se lako iz sela u selo ili iz kasabe u kasabu u okviru oblasti, deavalo se da se sljedbenici jedne porodice nasele na teritoriji koja pripada suparnickoj obitelji. Glave dviju porodica su, prema ustaljenom obicaju, obilazili okrug posjecujuci svoje sljedbenike i ucenike. Boe, kakva su sve neprijateljstva izbijala kada bi onaj sa svjevera siao na jug, i obratno! Otac naeg djecaka bio je sljedbeik gospodara juga, njemu se zakleo kao i njegov otac prije. Majka je takoder bila sljedbenica onog sa juga, jer je njen otac bio jedan od bliskih pristalica i branitelja gospodara juga. Nakon smrti predanjeg gospodara juga, naslijedio ga je, kao voda sekte, sin mu - hadija... Bio je vjetiji od oca, sposobniji za spletke i niskosti, preduzimljiviji protiv suparnika, ukratko, bio je blii od oca probitku na ovome svijetu, a dalje od vjere. 56 Otac djecakov je "siao" na sjever i nastanio se tamo. Tako je i voda dervikog reda gornjih krajeva (juga) uobicajio da ga jednom godinje posjeti. Kad bi dolazio, nije to cinio sam ili sa manjom grupom, nego okruen mnogobrojnom Page 17

Taha Husein - Dani vojskom koja, ako nije imala stotinu ljudi, nije bila ni mnogo manja. Nije uzimao ni eljeznicu ni brodove koji su stizali Nilom, vec je cijela bulumenta putovala na konjima sedlenicima, maz-gama i magarcima okruujuci vodu, kroz sela i zase-oke, logorujuci i odlazeci sa pompom i razmetljivou, slavodobitni tamo gdje su vladali bez ostatka, izazivacki tamo gdje njihovi suparnici imaju odredeni uticaj. Kucu djecakovog oca posjecivali su da bi konacili. Cim bi stigli, cijela ulica, od kanala do krajnje tacke na jugu, postala bi jedva dovoljna da primi cijelu tu gomilu i sve njihove sedlenike, mazge i magarce. Odmah je pocinjalo klanje ovaca, prostirale su se sofre na ulici i nastajalo je besprimjerno dranje. ejh je sjedio na di-vanhani, okruen najbliim pristaama i prijateljima. Pred njim su stajali domacin i ukucani spremni da izvre svaku njegovu elju. Poslije zavrenog objeda odlazili su ostavljajuci ga da odspava dok se ne digne da uzme abdest. Trebalo je tada vidjeti kako se ljudi utrkuju i otimaju ko ce mu politi vodu! A kada obavi to, trebalo je vidjeti kako se utrkuju i svadaju ko ce se dokopati gutljaja upotrebljene vode od ejhovog ab-desta. On je, ne obracajuci na njih panju, obavljao obaveznu molitvu, i to odugovlaceci, a zatim isto tako dugo, ucio dodatne litanije. Tek nakon svega toga bio je spreman da prima ljude koji su se u grupama tiskali. Neki su mu ljubili ruku i smjerno odlazili, drugi bi s njim progovorili na cas ili nekoliko casaka, neki su opet neto molili. ejh je i jednima i drugima odgovarao cudnim i nejasnim rijecima, o cijem se znacenju i tumacenju beskonacno naglabalo. 57Jednom su mu uveli naeg djecaka. On gaje pogladio po glavi i izrekao ovaj stih iz boje knjige: "I naucio te je to nisi znao, Allahova milost prema tebi je golema"... Od toga dana otac djecakov bio je siguran da ce mu sin postati neko. Kada bi obavili vecernju molitvu, postavljane su so-fre i svijet bi jeo. Nakon obavljene posljednje nocne molitve, uspostavljala bi se seansa. A "uspostavljanje seanse" znaci okupljanje ljudi uokrug radi "zikira". Prisutni pocinju taj obred ponavljanjem Allahovog imena mirno sjedeci. Zatim im se glave pokrenu i glasovi neznatno pojacaju. Potom pokret zahvati cijeli gornji dio tijela i glasovi se jo malo povise. Konacno, drhtaj prode kroz tijela i odjednom svi ustanu, kao da ih je odbacila neka opruga. ejhovi udu u krug kazujuci stihove Ibn Farida43) i druge iste vrste. Ovaj ejh je posebno volio da kazuje poznatu poemu u kojoj se spominje nocno putovanje proroka na nebo, a pocinje slijedecim stihom: Iz Meke, iz stanita slavnijeg od svih, Prema Jerusalemu otputova jedne noci Ahmed.44^ ejhovi su kazivali ovu poemu, a svi ucesnici u krugu kretali su tijela u ritmu zapijevanja, saginjuci se i ispravljajuci kao da pleu a ejhovi ih vode. Djecak nikada nece zaboraviti noc kada je jedan kazivac pogrijeio i zamijenio dvije rijeci poeme. ejh se razbjesnio, uskipio od srdbe i dreknuo zapjenueno to ga grlo nosi: "Pasji sinovi! Allah prokleo i vae oceve i djedove i pradjedove, sve do Adama! Zar hocete da upropastite dom ovog covjeka!" Djecak ce se dovijeka sjecati kakav je dojam proizvela ova srdba na ucesnike u "zikiru" i sve ostale pri43) Omar ibn al Farid (umro 1235.g.) - egipatski misticni pjesnik. 44) Ahmed - jedno od imena Muhameda. 58 sutne. Svi su bili ubijedeni daje ta greka u poemi izvor nesrece kojoj nema ravne. Otac djecakov posebno je bio potresen i zaplaen. Poslije se smirio. Kada je sjutradan ejh otputovao i u porodici se raspravljalo o njemu i o dogadaju povodom kazivanja poeme, domacin se tako nasmijao daje djecaku bilo bjelodano jasno da kod oca vjera u ovog ejha nije bila liena sumnje i prezira... Da, sumnje i prezira! Jer su pohlepa i krtost ejha bile tako vidne da nije mogao prevariti nikoga ko ima zdravog razuma i sposobnsoti za razmiljanje.) Ali niko nije toliko estoko mrzio ejha i toliko bjesnio protiv njega kao djecakova majka. Osjecala je odbojnost prema njegovim posjetama, bio joj je nepodnoljiv. Obavljala je sav posao i pripremala to treba uz suzdrani bijes i odvratnost. Sa naporom i mukom jedva se obuzdavala da ne prasne. Jer svaka posjeta ej-hova predstavljala je teret za porodicu, koja, premda je ivjela udobno, svakako nije plivala u bogatstvu. Takv aposjeta prodirala je veliki dio penice, masla, meda i drugog. Domacin je morao da se zadui kako bi kupio neophodne brave i koze. Poslije svakog svog boravka, pri odlasku, uzimao je uvijek neto iz kuce to mu se svidjelo: jedanput je to bio tepih, drugi put kamirski al ili neto slicno tome. Posjete ovog ejha i njegovih pratilaca porodica je eljela, jer joj je to donosilo, omogucavalo njenim clanovima da dignu glavu i da se istaknu medu sugradanima i pred takmacima. Istovremeno, izazivale su estoku odbojnost jer Page 18

Taha Husein - Dani su stajale mnogo i u imetku i u trudu. Bile su, jednom rijecju, neizbjeno zlo ustanovljeno obicajem i postale jedna ljudska potreba. Povezanost porodice sa ovom kucom dervikog reda bila je cvrsta, ostavljajuci trajne tragove u obliku anegdota, prica i legendi o cudima i cudotvorstvu. Djecakova majka i otac su, s posebnim uivanjem, pricali 59sinovima o ovim legendama i dogadajima prolih vremena. Majka, na primjer, nije proputala nijednu priliku a da ne isprica slijedecu pricu: "Jedanput je moj otac otiao na hodocace sa nanon i ejhom Halidom, koji je vec tri puta hodocasito u pratnji oca. Ovaj put je pola sa njim i nana. Kada su zavrili hodocace i krenuli za Medinu, negdje na putu padne nana iz sedla i tako polomi leda da nije mogla hodati niti se pomaci. Sinje morao daje nosi. To gaje toliko opteretilo tekocama i brigama da se jednog dana poali ejhu. Ovaj mu odgovori: - Ti tvrdi da je ona plemenitog prorokovog porijekla? - Svakako - odgovori. - Onda ona ide svom pretku. Kada je donese do prorokove damije, ostavi je u nekom coku i pusti je samu sa njenim pretkom, koji ce uciniti ono to ushtjedne. Receno ucinjeno. Moj otac ostavi svoju majku u jednom krilu damije, rekavi joj onim tvrdim jezikom fellaha koji je u svojoj suhoci bio ispunjen ljubavlju i njenocu: "Eto tebe i tvoga pretka, ja nemam nita vie sa vama." Ostavi je, dakle, samu i pode sa ejhom da obide prorokov grob. "I, pricao je on, tako mi Allaha, nisam poao ni nekoliko koraka kad cuh glas majke kako me doziva. Okrenem se, kad ona ustala i ide. Ne htjedoh da se vratim, ali ona pouri za mnom, prestie me, dostie ejha i ukljuci se u povorku." Otac djecakov, opet, nije propustio ni jednu priliku da ne isprica slijedecu pricu o ovom ejhu. Pred njim je neko spomuo navod iz Gazalijeve45' knjige da niko ne moe vidjeti proroka u snu. ejh rasrdeno rece: "Tako mi Allaha, boljem sam se od tebe nadao, o, Gazali! Ja 45) Gazali - poznati arapski filozof i teolog iz XII vijeka (umro 1111. god.). 60 sam ga vidio svojim vlastitim ocima. Jahao je mazgu." Kada mu je to isto drugi put spomuto, rekao je neto drugacije: "Allaha mi, nisam se tome od tebe nadao, o, Gazali! Ja sam ga vidio ovim ocima kako jae svoju kamilu." Djecakov otac je iz ovoga izvukao zakljucak da je El Gazali pogrijeio i da obican svijet moe u snu vidjeti proroka, a da ga dobri i pravedni mogu vidjeti i na javi. Otac je ovo dokazivao jednim navodom samoga proroka, koji je svaki put navodio uz ovu pricu: "Ko me vidi u snu, usnio me je izistinski, jer se sotona ne moe pokazati u mom obliku." Tako je djecak zapamtio raznovrsne price o cudima i tajnama misticizma. Kada je htio da o tome prica svojim drugovima ili kolegama u koli, mogao je cuti od njih slicne price, u kojima je ovaj put junak bio ejh sa sjevera i u koje su njegovi drugovi cvrsto vjerovali. Stanovnitvo na egipatskom selu, stari i mladi, djeca i ene, imalo je sopstveni duhovni ivot u kojem je bilo jednostavnosti i naivnosti, mistike i neznanja. Najveci uticaj na formiranje tog mentaliteta imali su dervi-ki redovi. 61XVI Uostalom, na djecak je ubrzo ovim vrstama "znanja" dodao nove: magiju i talismane. Putujuci prodavci knjiga raznosili su po kasabama i selima gomile knjiga koje pruaju moda najistinitiju sliku provincijskog duhovnog ivota toga doba. Oni su u svoim torbama nosili ivotopise svetih ljudi, price o vojevanjima i osvajanjima, pricu o macki i miu, razgovor ueta i broda, knjigu "Sunce najvecih tajni magije"46', pa jo jednu knjigu, nisam zapamtio njen naslov, ali znam da je bila poznata pod nazivom "Knjiga Dijerbija"47). Nudili su razne molitvenike, price o prorokovom rodenju, zbirke misticnih pjesama, knjige propovijedi, naputaka i predavanja, knjige o cudnim dogadajima, price o junacima iz plemena Hilal i Zenata, o Antari, o Zahir Bajbersu, o Sejf ibn Zi Jezenu48) i, konacno, uza sve ovo, Kur'an casni. Ljudi su sve ove knjige kupovali i gutali njihov sadraj. Sr toga je formirala njihov duh kao to im se tijelo oblikovalo sokovima onoga to jedu i piju. 46) Narocito popularno djelo Abul-Abbasa al Bunija (umro 1225). 47) Vjerovatno je to knjiga Ahmeda ad Dajarbija (umro 1738) pod nazivom "Probe". 48) Sejf ibn Zi Jezen-junak narodngo romana koji je nastao u Egiptu oko XV vijeka. 62 Naem prijatelju su citali dijelove svih tih knjiga. Zapamtio je dosta toga. Ali posebno su ga zanimale dvije stvari: magija i mistika. Nije mu bilo ni neobicno Page 19

Taha Husein - Dani ni teko da spoji te dvije vrste znanja, poto je proti-vrjecnost koja se pojavljivala medu njima bila, u stvari, samo prividna. Zar svaki mistik ne tvrdi sebi i svijetu da on vidi skrivene tajne, da pogada prolost i buducnost, i da je, cineci raznovrsna i neobicna cuda, osloboden robovanja prirodnim zakonima. A ta cini madionicar? Zar i on ne smatra da posjeduje moc pogadanja nepoznatog, sposobnost da prevazide granice prirodnih zakona, a i da ima veze sa svijetom dua?... Dakle, sva razlika izmedu madionicara i mistika je u tome to je ovaj povezan sa andelima a onaj sa davolima. Ali treba da citamo Ibn Halduna49^ i njemu slicne da bismo utvrdili ovakvu razliku i izvukli normalne zakljucke, koji zabranjuju magiju i odvracaju od nje, a prema mistici izazivaju ljubav i nukaju ka njoj. Koliko su na djecak i njegovi drugovi bili daleko od Ibn Halduna i drugih njemu slicnih? Do ruku su im dolazile samo knjige magije, doivljaji pravednih i cudesa svetih. Oni su jedino to citali i to je na njih uticalo. Veoma brzo su od citanja i zadivljenosti prelazili na oponaanje i pokuaje primjene. Mogli ste ih vidjeti kako vre iste radnje kao dervii ili izvode razne madionicar-ske vjetine. Cesto su se u njihovim glavama mijeale magija i mistika, tako da su postojale jedna te ista stvar koja slui olakanju ivota i pribliavanju Allahu. Tako je bilo i s naim prijateljem, koji se, s vremena na vrijeme, ponaao kao dervi ili se pretvarao da je madionicar, u uvjerenju da ce tako omiliti Allahu i postici najpoeljnije slasti ivota. 49) Ibn Haldun - cuveni arapski istoricar (1332-1406.g.), narocito poznat po "Uvodu u istoriju" (al Mukaddima). 63Medu pricama koje su se mnoile u rukama djece, a koje su donosili prodavci knjiga, bila je jedna, izvadena iz "Hiljadu i jedne noci" i poznata kao prica o Hasanu iz Basre. U njoj se kazuje o zgodama onog maga koji je pretvorio bakar u zlato; o dvorcu koji se na stubovima die iza planine visoko u nebo i u kojem borave sedam kceri dina a gdje se sklonio i Hasan iz Basre. U njoj su i Hasanovi doivljaji i ta mu se sve dogadalo na dugom i tekom putovanju do obitavali-ta dinova. Djecaka je najvie ispunio divljenjem onaj dio price u kojem je Hasanu za vrijeme jednog putovanja poklonjen carobni tapic to je posjedovao moc da, kada se njime udari o zemlju i ona rastvori, iz nje izade devet ljudi spremnih da izvre svako naredenje vlasnika tapica. U stvari, to su bili dinovi snani i lagani, koji su letjeli i prelazili sve prepreke, nosili teke terete, cupali planine, ukratko, tvorili cudesa bez kraja i konca. Djecak je bio opsjednut ovim tapicem, koji ga je vodio u mekteb. On je bio jo vie opsjednut ovim tapicem. Raspravljajuci ozbiljno, pronadoe lak put da to ostvare. Nali su ga u '"Knjizi Dijerbija": treba se osamiti nakon ritualnog pranja, staviti preda se eravicu i neto mirisa, a zatim ponavljati jedno od Alla-hovih imena: "O, Plemeniti, o Plemeniti", bacajuci s vremena na vrijeme pomalo mirisa na vatru. Treba nastaviti ponavljanje ovog imena i paljenje mirisa sve dok zemlja ne pocne da se okrece, zid rastvori i pred njim se pojavi sluga-din koji cuva to boje ime. Od njega treba traiti to se eli, i bice, bez ikakve sumnje, izivreno." Djecaci rijee da to sredstvo upotrijebe. Odmah su kupili razlicitih mirisa. Na djecak se osami na divana-ni, zakljuca za sobom vrata, stavi preda se neto eravice i poce na nju bacati miris ponavljajuci: "O, Pleme64 niti, o Plemeniti!" Dugo je cekao da se pocne vrtjeti zemlja, da se otvori zid i pojavi pred njim sluga-din. Ali nita se ne desi. Tada se na djecak-carobnjak-mistik pretvori u arlatana. Izade iz divanane teturajuci se dreci glavu u rukama, jedva u stanju da progovori. Njegov drug ga saleti pitanjima: da li je sreo slugu-di-na? Je li zatraio tapic? Djecak je odgovarao drhteci, sav najeen i strano cvokocuci zubima, tako da je uspio da svom prijatelju utjera strah u kosti. Tek se sa prividnim naporom smiri i poce odgovarati iskidanim rijecima i drhtavim glasom: "Zemlja se pocela okretati tako da sam skoro pao, otvorio se zid i ja sam cuo glas koji je ispunio cijelu sobu. Na to sam se onesvijestio, a kada sam doao sebi, brzo sam pobjegao!" Drug ga je sluao ispunjen radocu i divljenjem: "Smiri se," rece mu, "prepao si se pa si se od straha izgubio. Potraimo u knjizi neto to ce te obezbijediti i ohrabriti da izdri pred dinom-slugom i trai od njega ispunjenje elja". Nastavie tako traenje u spomu-toj knjizi dok ne nadoe da treba obaviti molitvu od dva metanisanja prije nego to se sjedne pred vatru i pocne ponavljanje bojeg imena. Na junak to ucini vec sju-tradan i onda poce bacati mirise na vatru ponavljajuci zazivanje: "O, Plemeniti", ocekujuci da se zemlja zavrti, zid rastvori i pred njim pojavi sluga. Ni ovaj put se nita od toga ne desi. Ali pred svoga druga djecak izade potpuno smiren i obavijesti ga da se Page 20

Taha Husein - Dani zemlja zavrtje-la, rastvorio zid i sluga stupio pred njega, sasluao ta eli, ali nije htio da udovolji njegovim eljama sve dok on due ne iskua samocu, moleci se jo vie, paleci mirise i spominjuci Allaha. Za izvrenje ovoga dao mu je rok od mjesec dana, u kojem treba sve ovo redovno da obavlja. Ako samo jednom poremeti ovaj red, mora nastaviti jo citav mjesec. Drug mu povjerava i stade svakodnevno da ga podsjeca da obavi cijeli ritual. "Ma65dionicar" se koristio ovom slabocu svoga druga da bi iznudivao od njega razne teke i dosadne usluge. Ako bi odbio ili oklijevao, na prijatelj mu je prijetio da nece sjediti pred vatrom niti ce zazivati "Plemenitog" i da nikada nece dobiti carobni tapic. Na tu prijetnju drug bi se hitro pokoravao. Medutim, na prijatelj nije jedini naginjao magiji i mistici. Njega su na to podsticali. Prije svega njegov otac-ejh. Naime, otac je imao silne molbe za Allaha: imao je mnogo sinova, koje je elio da koluje i da im odgoj. A bio je siromah, nije mogao da snosi trokove njihovog obrazovanja. S vremena na vrijeme se zaduivao, a otplate duga bile su sve tee. Ponekad bi zaelio da mu se poveca plata, a nekada da napreduje u slubi ili bude premjeten s jednog posla na drugi. Sve to on je iskao od Allaha, u svojim uobicajenim i posebnim molitvama. Najdraa molitva za ove elje bila je ona koju nazivaju Litanija poglavlja Ja Sin.50) Traio je od svoga sina, junaka ove pripovijesti, da je obavlja za njega, zato to je dijete i zato to je slijep. Sa ova dva svojstva, racunao je otac, djecak je bio posigurno omiljen i blizak Allahu. Zar Allah moe imati srca da odbije slijepo dijete kada mu neto trai preporucujuci se kazivanjem Kur'ana! Litanija Ja Sina imala je vie stepena: prvi je da se covjek povuce u samocu i kazuje ovo kur'ansko poglavlje cetiri puta a zatim zatrai ono to eli; drugi, da u samoci kazuje to poglavlje sedam puta i poprati ga izlaganjem svoje elje, a treci - da to isto ucini cetrdeset i jedan put i da svaki put izgovori i prizivanje: "O, pristae dobra u izabranom narodu", a zatim, prirodno, da zatrai boju pomoc da se ostvari odredena elja. U ovom trecem stepenu obavezno je i paljenje mirisa. 50) Jedno poglavlje Kur'ana 66 Otac je traio najmanju litaniju za male stvari, srednju za vanije, a veliku za ono to se tice ivota cijele porodice. Tako, na primjer, kada je htio da nekog od sinova prime besplatno u neku kolu, tada je bila mala. Ako je traio od Allaha pomoc za otplatu nekog tekog duga, kazivala se srednja. Ali, kada je elio da bude premjeten sa jednog posla na drugi, ili prieljkivao povecanje plate za jednu funtu pa cak i manje, traio je veliku. Svaka je imala svoju cijenu: mala komad ecera ili halve, srednja pola, a velika deset pijastera. Cesto je djecak u samoci kazivao poglavlje Ja Sin cetiri, sedam ili cetrdeset i jedan put. I, zacudo, elje su se uvijek ispunjavale. Domalo se otac potpuno uvjerio da mu je sin blagosloven, da ima posebno mjesto kod Allaha. Ali uloga magije i mistike nije se ogranicavala iskljucivo na zadovoljenje potreba, niti na proricanje onoga to ce se tek dogoditi. Ona je, pored toga, obuhvatala otklanjanje neprijatnosti i odbranu od nesrece. Djecak je mnoge stvari zaboravio, ali nikako nije mogao da ne pamti onaj uas koji je zavladao u srcima svih stanovnika kasabe i okolnih sela onoga dana kada je stigla vijest da ce se uskoro pojaviti na nebu kometa i da ce u dva sata po podne jednim krajem svog repa dohvatiti zemlju, da ce se ona pretvoriti u prah i pepeo koji ce raznijeti vjetrovi. ene i obican svijet jedva da su pridavali ovome znacaj, strah bi ih zahvatio samo onda kada bi se poveo razgovor o katastrofi ili kada bi culi da se o tome raspravlja, mada bi odmah pristupali redovnim dnevnim poslovima. Drugacije je bilo sa vjerskim "ucenjacima", cuvarima Kur'ana, ejhovima dervikih redova i njihovim ucenicima. Oni su izistinski bili veoma uznemireni i preplaeni. Srce im se nije smirivalo u prsima, kao ni beskrajna naglabanja o tome. Jedni su tvrdili da se nesreca nece dogoditi, jer bi to bilo suprotno svim poznatim okolnostima posljednjeg suda: zemlja ne moe nestati 67prije nego to se pojave ivotinja, Vatra i Dedal,51) niti prije nego to side Mesija na zemlju da je ispuni pravdom poslije perioda punog nasilja. Drugi su nagadali da ce se katastrofa dogoditi, ali ce unititi samo jedan dio, a ne cijelu zemlju. Prepirali su se tako po cijeli dan. A kada dode noc, sakupljali bi se nakon vecernje molitve u grupama u damiji, ili pred kucama, ponavljajuci rijeci: "Cas nepredvideni je kucnuo iznenada, jedina odbrana od njega je Allah", i tako sve do posljednje nocne molitve. I dani su prolazili, doao je cas nesrece, a na nebu se ne pojavi kometa niti zemlju zadesi ikakvo razaranje, ni malo ni veliko. Tada se vjerski "ucenjaci", cuvari Kur'ana i dervike starjeine podijelie: oni koji su svoje znanje crpili iz knjiga i pripadali Azharu pobjednicki su govorili: "Zar vam nismo rekli da se ova propast ne moe dogoditi prije pojave predvidenih okolnosti sudenog dana? Nismo li vas pozivali da ne Page 21

Taha Husein - Dani vjerujete izmiljotinama zvjezdoznanaca?" Cuvari Kur'ana su odgovarali: "Svakako! Nesreca bi nas zadesila da se Allah nije smilovao na dojencad, trudne ene, na ivotinje i da nije usliao usrdne i skruene molitve". A mistici su, opet, govorili: "Nikako! Propast bi zadesila svijet da vrhovni misticki voda nije posredovao izmedu boga i ljudi otklanjajuci od njih ovo zlo i preuzevi njihove grijehove". Moda ce, citaoce, zapitati: Zar nisu magija i misticizam ono to je pokretalo narod da bi se zatitio od hamsina?52) U nedoumici, ja bih mogao samo da ti ispricam djecakova sjecanja. Vrijeme uoci "emm en nessima"53), kada svi odla51) Dedal - kod muslimana ono to je kod krcana Antikrist. 52) Suh i vruc jugoistocni ili juni pustinjski vjetar u Egiptu; duva obicno poslije proljetnje ravnodnevnice. 53) Doslovno: udisanje vazduha - proljetni praznik Egipcana, prvi dan "hamsina", pada poslije koptskog Uskrsa: praznuje se velikim narodnim etnjama. 68 ze da udahnu svjeinu prvog daka junog vjetra - bilo je cudno. U srcima ena, djece i znalaca Kur'ana mijealo se neto radosti sa neodredenim strahom. Kada osvane petak, pretjerivali su u jelu, posebnim vrstama jela, a subotom su halapljivo jeli obojena jaja. Uceni ljudi su se, takoder, veoma pomno pripremali za ovaj dan. Kupovali su bijele glatke arke papira koje su rezali na sitne komadice, ispisivali na svakom "Alif Lam Mim Sad"54) pa ih savijali i punili njima depove. Su-botom55) su obilazili kuce svojih prijatelja i privreni-ka dijeleci ove komadice svim clanovima porodice i zahtijevajuci od njih da progutaju po cetiri komadica prije nego to dotaknu jelo i pice. Tvrdili su ljudima da ih ti progutani papirici tite od loih posljedica koje donosi juni vjetar - hamsin, posebno od upale ociju. Ljudi su vjerovali, gutali papirice i placali ucenim ljudima crvenim i utim jajima. Djecak nikako nije mogao odgonetnuti staje njegov hoda radio sa svim tim jajima sakupljenim u svijetlu subotu. Znao ih je nakupiti i po nekoliko stotina. Ali pripreme ucenjaka nisu se zaustavljale na tome, nego su pribjegavali drugoj mudroliji: od istog papira rezali su dugacke, ne ba iroke, trake i ispisivai na njima "Nasljedstvo proroka": Nasljedstvo Taha56^ bjehu dvije brojanice i Kur'an jedna kutija za antimon, dva tepiha za molitvu, rucni mlin i tap. Poslije ovog nabrajanja dodavali su razne molitve koje su pocinjale slijedecim rijecima, za koje su ucenjaci tvrdili da su na sirskom jeziku: "Debi debendi, 54) Tajanstvena slova, kao i ona koja stoje na pocetku mnogih poglavlja Kur'ana. 55) Sveta subota - posebno je slave Egipcani u isto vrijeme kada se u Jerusalimu svetkuje krcanski Uskrs. 56) Jedno od imena Muhameda; inace ovo je nabrajanje predmeta koji su, prema predanju, ostali nakon Muhameda. 69keri kerendi, seri serendi, seber serbetuna, zarobite daleko zlo da nam ne dode, a blizo da nam ne nakodi... itd." Te papire su, zatim, zamotavali kao zapise i talismane pa ih dijelili po kucama enskinju i djeci, dobivajuci kao protuvrijednost novac, hljeb, jela, kolace. Uvjerovali su ljude da noenje ovih zapisa i talismana odvraca zle duhove to dolaze sa hamsinskim vjetrovima. ene su primale ove zapise sa punim povjerenjem, to im nije smetalo da se brane od demona "amm en nessima" lukom koji su sjekli i vjeale na kucna vrata i jeduci iskljucivo zeleni bob toga dana. XVII Allah je htio da na hoda udari na nemale nevolje sa svojim ucenikom. Kao da nije bilo dovoljno ono to se, s vremena na vrijeme, dogadalo kada je otac ispitivao djecaka, niti, pak, stalne nesrece koje su poticale od djecakove upornosti da nauci "Tisucnicu" i druge tekstove ucinivi ga tekim i rdavim ucenikom koji se uznosi nad drugovima, pa i nad hodom, uobraavaju-ci da je vec ucenjak i odbijajuci da slua pomocnika. Sve to nije bilo nita prema novoj nesreci koju hoda nije ocekivao. Ona je bila najveca od svih dosadanjih, jer je pogodila njegovu profesionalnost. Jednog lijepog dana u grad je doputovao covjek iz Kaira u svojstvu inspektorsa seoskih drumova. Bio je sredovjecan, "feslija"57), govorio je francuski i tvrdio daje zavrio kolu umjetnosti i zanata. Bio je skroman i privlacan pa ga svijet ubrzo zavolje. Pozivali su ga u kuce na sijela i on se uskoro sprijatelji sa djecakovim ocem. Ovaj je bio najmio hodu da mu u kuci svaki dan kazuje po jedno Page 22

Taha Husein - Dani poglavlje iz Kur'ana uz mjesecnu pla-tu od deset groa. To je bila visoka cijena, koju su placali samo ugledni ljudi. Hoda je u pocetku pokazivao 57) Donekle pogrdan naziv za one to se oblace moderno, za razliku od vecine na egipatskom selu, koja zadrava tradicionalni turban. 70 71simpatije prema pridolici i hvalio ga. Ali dode Rama-zan58). U nocima tog mjeseca ljudi su se sakupljali kod jednog uglednog gradanina-trgovca. Cijeli taj mjesec hoda je kod njega kazivao Kur'an. Djecak gaje pratio i katkada odmjenjivao, kazujuci umjesto njega citavo poglavlje ili dio. Dok je tako jedne noci kazivao, cuo ga je ovaj inspektor i rekao njegovom ocu: - Tvom sinu je neophodno da nauci lijepo kazivanje Kur'ana. - Naucice kada ode u Kairo - od profesora Azhara -odgovori otac. - Ja mogu da ga naucim citanju po Hafsi59), tako da ce, kada ode na Azhar, vec znati pravila lijepog kazivanja i tako lake savladati sedam, deset ili cetrnaest nacina. - Ti si, znaci znalac Kur'ana - s cudenjem upita otac. - Da, i uz to poznajem lijepo kazivanje. Da nisam zauzet svojim poslom, mogao bih da naucim tvoga sina svim nacinima kazivanja. Ali elio bih da mu posvetim bar sat svakog dana da bih ga naucio hafsinskom nacinu i osnovama lijepog kazivanja. Tako ce biti valjano pripremljen za Azhar. - Da lije moguce - pitali su se prisutni - da jedan fe-slija koji govori francuski zna napamet Kur'an i nacine njegovog kazivanja? Inspektor objasni daje on bivi ucenik Azhara, daje dosta daleko stigao u izucavanju vjerskih nauka, ali da je preao u laicku kolu i zavrio kolu umjetnosti i zanata. Na molbu prisutnih, covjek skide cipele, sjede prekrstivi noge i kaza poglavlje o Hudu tako savreno kako jo nikada nisu culi. Moe se samo zamisliti kakvo je divljenje i velicanje od prisutnih doivio, ali i 58) Mjesec posta. 59) Jedan od nacina kazivanja Kur'ana. 72 kakvu je tugu i bijes izazvao kod naeg hode. Te noci hoda je bio kao gromom oinut. Ujutru otac naredi sinu da svaki dan odlazi kuci in-spektorovoj. Djecak se veoma obradova i odmah sve isprica drugovima i djecacima u mektebu. Ta prica je toliko povrijedila jadnog hodu daje djecaku zabranio da ikada vie spomene inspektorovo ime u mektebu. Djecak je od tada poceo redovno odlaziti inspekto-rovoj kuci. Ovaj mu je dao da cita udbenik, tumaceci mu pravila lijepog kazivanja. Naucio ga je duinama, nazalizaciji, sputanju glasa, udvajanju i svemu ostalom. Djecaku se dopala ova nauka. Pricao je o tome svojim drugovima u mektebu i objanjavao im da hoda ne zna dobro duine, da nije ba vican nazalizaciji, da ne poznaje razliku izmedu duina u rijeci i slovu, niti izmedu naglaene i nenaglaene duine. Odjeci svega ovoga dopirali su do hode, rastuivali ga, a katkada i dovodili do bijesa. Djecak je kod inspektora poceo kazivanje Kur'ana od pocetka. Naucio je mjesta zastajanja i mjesta povezivanja rijeci. Poceo je oponaati inspektora u kazivanju i zapijevanju. Tako je poceo da kazuje Kur'an i u mektebu. Kada ga je otac poceo ispitivati i kada je cuo kako na ovaj novi nacin kazuje Kur'an, bio je zadivljen i uzbuden. Nije bilo kraja hvaljenju inspektora. A nita nije moglo razbjesniti naeg hodu kao ta hvala. Cijela jedna godina je prola u ucenju kod inspektora. Naucio je odlucno kazivanje po Hafsi. Poceo bi i izucavanje nacina po Veru da nije dolo do citavog niza dogadaja koji su se zavrili odlaskom djecaka u Kairo. Da li je djecak rado zalazio u ovu kucu zato to se divio svom novom nastavniku-inspektoru, ili zato stoje elio da dobro savlada Kur'an i njegovo lijepo kazivanje, ili, pak da bi razbjesnio hodu i nadvisio svoje dru73T gove? U prva dva mjeseca, da. Ali poslije ga je privlacilo kuci inspektorovoj i omililo mu neto drugo... Inspektor je imao cetrdeset, moda i vie godina. Djevojci kojom se oenio jedva daje bilo esnaest. Nisu imali djece. U velikoj kuci, pored mlade ene, bila je jo samo njena nana, koja je prela pedesetu. Kada je djecak poceo posjecivati ovu kucu, na njega niko osim inspektora nije obracao panju, ni pri dolasku ni pri odlasku. Ali kada su njegove posjete ucestale, mlada ena ga poce zapitkivati o njemu, majci, braci, kuci. Djecak je isprva odgovarao srameljivo, a domalo sasvim prirodno i, na kraju, sa zadovoljstvom. Tako je izmedu mlade ene i djecaka nastala nevina ljubav, mila djevojackoj dui, cije se srce predavalo strasti. Nasuprot tome, stara nana je bila zabrinuta, a inspektor o Page 23

Taha Husein - Dani svemu tome nije imao pojma. S vremenom djecak se navadi da dolazi prije ugovorenog casa kako bi imao sat ili manje za razgovor sa mladom enom. Ona ga je icekivala i cim bi doao, povela bi ga u svoju sobu. Tu bi oboje sjeli i pricali. Prica se brzo pretvarala u igru... ni manje ni vie nego igru medu djecom. Ali kako slatku! Djecak je sve ispricao majci. Ona se smijala i rekla djecakovoj sestri aleci mladu enu: "Ta djevojcica udata za starca ne zna nikoga niti je iko zna. Zbog dosade ima potrebu da se igra i zabavlja". Od tada je djecakova majka nastojala da upozna mladu enu, pozvala je kuci i cinila sve da ih ona to cece posjecuje. XVIII Redali su se tako djecakovi dani izmedu kuce, me-kteba, suda, damije, inspektorove kuce, razgovora ucenjaka i seansi mistika. Nisu svi bili ni ugodni, a ni gorki, bilo je i jednih i drugih. Ostatak je prolazio prazno i beznacajno. Ali jednoga dana djecak je okusio istinski bol i od tada spoznao da su dosadanje nevolje, na koje se tuio i zbog kojih je mrzio i sam ivot, bile beznacajne i shvatio da sudbina zna istovremeno da namuci bolno covjeka kao i da mu osladi i olaka ivot. Djecak je imao sestru, najmlade dijete u porodici, u cetvrtoj godini ivota, umiljatu, vedra lica,fpricljivu, zabavnu u razgovoru, bujne mate, ukratko, bila je zabava cijeloj porodici. Cesto je u osami provodila sate u igri i zabavljanju: sjela bi naspram zida i govorila mu kao to majka razgovara sa svojim gocama. Udahnjivala je ivot svim igrackama koje bi uzela u ruke, pretvarajuci svaku u posebnu licnost. Jedna je postajala ena, druga mukarac, ova je bila mladic, a ona druga djevojka. Djevojcica se neprestano kretala medu svim ovim licnostima, zamecuci medu njima cas aljiv i zabavan, cas ljutit i srdit, a nekad miran i blag razgovor. Nije ni primjecivala da je slua i gleda cijela porodica, prateci sa velikim uivanjem ovu igru. Jedne godine, uoci praznika rtve, majka je vec po74 75cela pripreme za svetkovinu, sprremajuci kucu i goto-veci hljeb i razna jela. Djecakova braca su se takoder uurbano pripremala za praznik, stariji su odlazili cas krojacu, cas opet obucaru, a mladi se zabavljali ovom guvom u kuci. Na djecak je pratio i jedne i druge sa nekom vrstom filozofske zamiljenosti, koja mu je postala navikom. Njemu nije trebalo da ide ni krojacu ni obucaru, nije bio sklon ni da se zabavlja ovom uurba-nocu u kuci, vec se osamio iveci u svijetu mate ispunjenom raznim pricama i onim to je citao iz knjiga, koje je doslovno gutao. Praznik je bio sasvim blizu. Djevojcica jednog dana pade u neku klonulost i neuobicajenu nepokretnost, na to se skoro niko i ne osvrnu. Djeca u selima i gradovima unutranjosti cesto su izloena ovoj vrsti nemara, narocito kada je porodica mnogobrojna, a domacica opterecena poslom. ene u tim selima i gradovima imaju neku vrstu zlocinacke filozofije i isto tako zlocinackog nazovi znanja. J3ijte^ se tui na neto, a majka se rijetko kada time pozabavi. Koje dijete se ne potui? I poslije svega jednoga dana probudi se zdravo. A i kada se majka zabrine, ona ili ne zna za ljekara ili prezire njegove usluge, oslanjajuci se iskljucivo na nadriljekarstvo. Tako je i na djecak izgubio oci: dobio je upalu ociju i danima bio zanemaren. Zatim su pozvali berberina, koji gaje "lijecio" tako daje ostao potpuno slijep. Na slican nacin je i djevojcica izgubila ivot: ostala je klonula i slaba danima na postelji, u jednom kutu kuce, s vremena na vrijeme bi je ponjegovale majka ili sestra dajuci joj neto jela, za koje sam Allah zna da li je bilo dobro ili ne. A uurbanost u kuci se nastavljala, pripremali se hljeb i jelo, cistila se divanhana i odaje za goste. Djeca su bila zauzeta zabavljanjem i igrom, mladici odjecom i obucom, a otac je, nakon rucka odlazio da krajem dana i pocetkom noci sjedi sa svojim prijateljima. 76 Cetvrtog dana pred vece sve se odjednom zaustavi. Majka shvati da se strana sjena nadvila nad kucu. Smrt do tada nije ula u nju, niti je ova njena majka okusila ujed istinskog bola. Da, dok je bila za poslom, najednom zacu zlokobni vrisak djevojcice. Ostavi sve i pohrli joj. Ali krici su se nastavljali i pojacavali. Sestre napustie sve i pohitae djevojcici. Vriska se, medutim, nastavljala jo jace, djevojcica se uvijala i trzala na majcinim rukama. I otac napusti svoje prijatelje i pouri joj, ali krici nisu prestajali no rasli, djevojcica se strano tresla, lice joj se grcilo obliveno znojem. Djeca i odrasli napustie igru i razgovor i dodoe djevojcici. Dugi prodorni krici su se nastavljali, a cijela ova porodica stajae oko djevojcice, ocajna i zaprepatena, ne znajuci ta da ucini. Tako je trajalo satima... Otac, kojega Page 24

Taha Husein - Dani obuze ona slabost to obicno ovlada ljudima u ovakvim prilikama, udalji se mrmljajuci molitve i navode iz Kur'ana, traeci Allahovu pomoc. Mladi, deca, takoder zaprepateni, potiteni, niti su mogli da zaborave svoje malopredanje igre i price, niti su se usudivali da ih nastave. A majka je sjedila zanijemjela, gledajuci netremice svoju kcerku i dajuci joj neke lijekove za koje nije ni znala ta su. A dugi krici su jacali i grcenja se nastavljala i povecavala. Ne bih nikad povjerovao da djeca koja nisu prela ni cetiri godine ivota imaju snagu ravnu ovoj. Doao je cas vecere i najstarija sestra djecakova postavi sofru. Otac i sinovi mu posjedae. Ali, zbog neprekidnih krikova djevojcice, ni jedna se ruka ne mai jela. Svi se ra-zidoe i sofru raspremie netaknutu, kao to je bila i postavljena. Djevojcica je i dalje jaukala i previjala se, a majka, otkrivene glave, mimo svog obicaja, cas je zurila u nju, a cas dizala ruke prema nebu. Ali nebeska vrata tog dana ostadoe zatvorena. Sudbina je vec donijela neizbjenu presudu. Otac je mogao koliko hoce 77da kazuje Kur'an, a majka da ponizno moli. Cudno -niko od prisutnih nije ni pomiljao na ljekara! Kako je odmicala noc, djetinji jauci su se smirivali, a glas joj zamirao, grcenje je slabilo. Jadnoj majci se ucini da je Allah usliao nju i njenog mua i da kriza prolazi. Uistinu, kriza je prolazila, Allah se smilovao ovoj djevojcici, o cemu je svjedocilo zamiranje glasa i smirivanje grceva. Majci se, dok je gledajuci kcerku, ucinilo da ce usnuti, ali kada je ponovo pogleda, primijeti da mir bez pokreta i glasa cudno dugo traje. Samo se jo zapaalo veoma slabano disanje izmedu jedva otvorenih usana. Zatim je i to prestalo. Djevojcica je prestala da ivi. Od cega je bolovala? Kako je ova bolest odnijela njen ivot? Jedino Allah zna. Sada je nastao drugi neprekidni lelek, sve glasniji, grcenja drukcija nego kod djevojcice, no isto toliko neprekidna i estoka. To su bili jauci majke koja se povijala pred tom velikom nesrecom, pred slikom smrti. Preplaeni, mladi i stariji ukucani pritekoe majci. Otac je vec bio kod nje. U prevelikoj tuzi ona je izgovarala rijeci bez smisla, plac joj je prekidao glas. Nemilosrdno se udarala po obrazima, a njen mu je stajao nijem dok su mu suze tekle. Susjedi i susjetke, cuvi lelek, dotrca-e. Otac je morao da ode da docekuje ljude. Primao je njihovo sauceceidostojanstveno i uz samosavladiva-nje. Mlade i djeca su se razili po kuci - jedni, tvrda srca, su zaspali, a drugi su, ophrvani tugom, bdjeli. A jadna, tugom skrena majka! Naricala je, derala kou sa lica i udarala se u prsa pred ugaslom i vec hladnom kcerkom. Za njom su to ponavljale kceri i kominice. Tako su proveli cijelu noc. Najtei trenutak je bio kada su doli neki ljudi i ponijeli djevojcicu tamo odakle nema povratka! Bio je to Dan rtve. I kuca je bila spremljena za praznik. Kakav praznik i kakve rtve! Kakav tuan trenutak 78 ocevog povratka kuci u podne, nakon to je pokopao svoju kcer u zemlju!... Od toga dana kao da su ova kuca i tuga bile trajno povezane. Nije prolo ni nekoliko mjeseci, otac izgubi svoga ostarjelog oca. Do nekoliko mjeseci djecakova majka izgubi svoju potpuno onemocalu majku. Jedna alost je smjenjivala drugu, bol je slijedio bol, katkad otar, katkad blai. Sve do onog gorkog dana kakav do tada nije upoznala porodica, koji je njenom daljem ivotu udario neizbrisiv pecat alosti, dana koji je obije-lio kose oba roditelja i koji je osudio ovu majku da do kraja ivota nosi crninu, da ne okua nikada vie radost, da se nikada ne nasmije a da poslije toga ne otplace, da nikada ne zaspi i ne probudi se bez prolijevanja suza, da ne okusi voce kako bi ga dala siromasima i djeci, da se ne obraduje nijednom prazniku, niti da doceka dan radosti bez odvratnosti i odbojnosti. Bio je to 21. avgust 1902. godine. Ljeto je te godine bilo nesretno. U Egiptu je harala kolera, dosetkujuci narod. Opustila je gradove i sela, unitavajuci citave porodice. Na hoda je povecao proizvodnju svojih zapisa i "popisa zaostavtine proroka". kole i mektebi su bili zatvoreni. Ljekari i misije zdravstvene slube razili su se po zemlji sa svoim instrumentima i atorima koji su sluili za izolaciju oboljelih. Strah je ispunio due i usadio se u srca. ivot je postao bezvrijedan. U svakoj porodici razgovaralo se samo o nesrecama drugih porodica i ocekivao svoj dio nesrece. Djecakova majka je ivjela u stalnom strahu, pitajuci se svaki dan hiljadu puta ko ce od clanova porodice biti rtva nesrece. Imala je jednog sina u osamnaestoj godini, lijepog izgleda, prijatnog lica, plemenitog i ivog duha. Bio je najplemenitiji u porodici, najotrumniji, najnjeniji, najboljeg karaktera, kao niko bio njean prema majci, pun potovanja prema ocu, krajnje paljiv prema mla79doj braci i sestrama. Uvijek je bio veseo. Zavrio je maturu i upisao se na medicinski fakultet. Cekao je samo da prode ljeto kako bi otputovao za Kairo. Page 25

Taha Husein - Dani Kada je izbila epidemija, povezao se sa mjesnim ljekarom i poceo da ga prati u obilascima, objanjavajuci da se tako vjeba u struci. Tako dode 21. avgust. Mladic je doao krajem dana, nasmijeen kao obicno, pomilovao majku aleci se na racun njenog straha i rekao: - Danas u gradu nije bilo vie od dvadeset slucajeva, epidemija kao da jenjava. Ipak se potuio da osjeca mucninu. Otiao je do oca, sjeo i po obicaju popricao sa njim, a zatim je, kao i svakog dana, otiao sa svojim drugovima na obalu kanala Ibrahimijja. Cim se spustila noc, vratio se i proveo jedan sat sa bracom u smijehu i zabavi. Te noci ubjedivao je sve ukucane da je bijeli luk najbolja predohrana protiv kolere. Sam ga je jeo i najterao svu bracu i sestre da to cine. Pokuao je da ubijedi i roditelje, ali bez uspjeha. Kuca je tiho utonula u san, spavalo je i malo i veliko, pa i ivotinje. U ponoc tiinu ispuni neobican jauk. Svi se sletjee: otac i majka su vec bili u nenatkrivenom hodniku zastrtom tepisima i dozivali sina po imenu. Odraslija mlade je poskakala iz postelje i pourila prema mjestu odakle je dolazio glas, a djeca su, preplaena, trljala pospane oci, pokuavajuci da razaznaju odakle dolazi jauk i ta znaci to neobicno kretanje. Izvor svega bio je glas mladica koji je povracao. On je vec sat-dva izilazio na vrcima prstiju da povraca, nastojeci da nikoga ne probudi. Ali bolest je dostigla takvu estinu da se vie nije mogao savladivati, niti je mogao tiho povracati, tako da su roditelji culi krkljanje koje ih je sledilo od straha, a sa njima i sve ukucane. Tako je mladic obolio a poast nala svoj put do nae kuce. Sada je majka saznala koje je dijete nesretna 80 rtva. Otac je te noci bio dostojan istinskog divljenja: miran i ozbiljan, iako potresen, on se savladavao. Neto u njegovom glasu pokazivalo je da mu je srce slomljeno, ali i da je, usprkos tome, cvrst i spreman da savlada nesrecu. Poveo je sina u njegovu sobu, naredio da druga djeca budu odvojena, a zatim brzo izaao da zo-vne dvojicu komija. Za sat se vratio sa doktorom. Za to vrijeme mladiceva majka, iako obuzeta strahom, sabrano i predano je njegovala sina. Cim bi povracanje popustilo, izala bi na hodnik, podigla ruke i lice k nebu i tonula u molitve, sve dok ne bi zacula za-grcavanje pri povracanju; tada bi pourila sinu, naslanjala na svoja prsa njegovu glavu, ne prestajuci da moli i zakliinje. Bilo joj je nemoguce da sprijeci djecu i mlade da dodu i ispune bolesnikovu sobu, nijemo ga posmatraju-ci dok je, cim mu prestane povracanje, milovao majku i alio se sa malom bracom. Lijecnik, najzad dode, pregleda ga, propisa lijekove i ode, s tim da ce navratiti u zoru. Majka ostade u sobi svoga sina. Otac je sjeo nedaleko od ove sobe, sleden, niti je molio niti odgovarao onima koji su mu se obracali. Jutro je sporo svitalo. Mladic se poceo aliti na bol u nogama. Sestre odmah pocee da ih masiraju, ali mladicu nije bilo bolje, on je katkada jaukom iskazivao bol, a katkada je uspijevao da ga prikrije. Povracanje ga je umaralo, i istovremeno cijepalo srca roditelja. Nikada porodica nije provela takvo jutro: sumorno i sjetno, sa zloslutnim nagovjetajima. Pred kucom se sakupilo mnogo svijeta koji je doao da tjei oca. A u kuci su se tiskale ene tjeeci mladicevu majku. Otac i majka jedva da su na sve to obracali panju. Ljekar je svaki cas navracao. Mladic je traio da telegrafski obavijeste njegovog brata azharovca u Kairu. Svaki cas je pitao koliko je sati, kao da je elio da pouri vrijeme, kao da se 81plaio da ne umre prije nego to vidi svoga mladog brata i svoga starog strica. O, nesretni casu, treci satu 21. avgusta 1902! Ljekar je bio napustio sobu bez nade da ce ga spasiti. Dvojici najbliih ocevih prijatelja povjerio je da je mladic na umoru. Oni su uli u sobu mladiceu, gdje se nalazila i majka. Prvi put u svom ivotu ona se pred ljudima pokazala otkrivena. Njen sin se previjao u krevetu, cas se ispravljao a onda opruao, zatim sjedao, pa pitao koliko je sati i opet povracao. Za to vrijeme majka je ostajala nijema. Na tjeenje dvojice pridolica, mladic je govorio: "Nisam bolji od proroka. Pa zar i on nije umro!" Zvao je oca pokuavajuci da ga utjei, ali otac nije odgovarao. Zatim se ponovo dizao i sjedao, bacao se nekad na postelju a cesto i pokraj nje. Na djecak je sve to vrijeme sjedio u jednom kutu sobe, nesretan, zaprepaten i snuden. Cinilo mu se da ce mu srce puci od tuge. Konacno, mladic se opruzi po krevetu, nemajuci vie snage ni da se pokrene. Poceo je da jeci, ali je jecanje bilo sve slabije - kao da se udaljavao. Djecak ce prije zaboraviti sve nego to ce zaboraviti posljednji slabi dugi jecaj to ga je ispustio mladic prije no to ce ucu-tati zauvijek. U tom trenutku majka, Page 26

Taha Husein - Dani koju je izdalo strpljenje i popustila snaga, ustade, no jedva to se ispravi, iznemoe. Pala bi da je nisu pridrala ona dva covjeka. Poto se pribrala, izala je iz sobe, cutljiva, skoro trceci, ali nijemo sve dok nije prela prag. Tada se iz njenih grudi izvi vapaj koji ce djecaku, kad god ga se sjeti, cijepati srce. Mladic se malo pomace, kroz tijelo mu prode drhtaj, nakon koga uslijedi smrtni muk. Ona dvojica tada pridoe radi posljednje pripreme, za-tvorie mu oci, pokrie lice i odoe ocu. Poto su se sjetili da je na djecak u jednom kutu sobe, jedan od njih se vrati, povuce ga onako obeznanjenog za sobom, pa 82 ga, poput kakve stvari, gurnu medu ostali svijet. Nije prolo ni sat vremena a mladic je bio spremljen za sprovod. Ljudi ga iznijee na ramenima. O, sudbino! Tek to su stigli do kucnih vrata, prvi ko je sreo lijes bio je stari stric, onaj to ga je mladic, boreci se da odloi smrt, elio da vidi. Od toga dana duboka tuga se uselila u ovu kucu. Svako iskazivanje radosti i zadovoljstva, ma kojim povodom, postao je grijehom kojega je trebalo da se klone i mladi i djeca, svi bez razlike. Od toga dana otac je uobicajio da nijednom ne sjedne za rucak ili veceru a da ne spomene sina i oplace ga, katkada i citav sat. Sucelice njemu, i njegova ena se pridruivala placu, a uokrug su sinovi i kcerke nastojali da utjee roditelje, ali bez uspjeha, ap bi se konacno, svi znai rasplakati. Od toga dana porodica je uvela obicaj da prelazi Nil i posjecuje, s vremena na vrijeme, stanite mrtvih. Do tada ona je bila poznata kao protivnik onih koji su posjecivali mrtve. No tad se zbi potpuna promjena u dui naeg djecaka. Spoznao je Allaha istinski i udio da mu se na razne nacine priblii - jedanput milostinjom, drugi put molitvama, a treci kazivanjem Kur'ana. Allah je svjedok da ga nato nisu gonili ni strah, ni zabrinutost, niti, pak, udnja za ivotom, vec je djecak znao da njegov stariji brat, odgajan u laickoj koli, nije ispunjavao svoje vjerske obaveze. Zato je svojom pobonocu htio da izbrie bar dio tih grijehova. Brat mu je umro u osamnaestoj godini, a djecak je od starijih cuo da su molitva i post obavezni za svakog covjeka od petnaeste godine. Zato je u sebi ocijenio daje njegov brat ostao duan Allahu pune tri godine posta i molitve, pa se obavezao da ce svakog dana svih pet molitava obaviti dva puta: jednom za sebe a drugi put za brata; da ce postiti 83svake godine dva mjeseca - jedan za sebe, a drugi za brata; da to nikome od rodbine nece otkriti, bice to dogovor samo izmedu njega i Allaha; da ce nahraniti siromaha ili onog ko je bez roditelja hranom i vocem prije nego to ga on okusi. Allah mu je svjedok da je ostao vjeran ovom zavjetu mjesecima i da ta pravila ivota nije izmijenio sve do dolaska na Azhar. Od toga dana djecak je spoznao stoje nesanica. Koliko je mracnih noci proveo rzamiljajuci o svom bratu ili uceci, po hiljadu puta, poglavlje O oprotenju iz Kur'ana da bi to sve poklonio svom bratu, ili je sastavljao stihove poput onih koje je citao iz knjige legendi, spominjuci tugu i bol za izgubljenim bratom i pazeci da ne zavri nijednu poemu bez blagoslova za proroka, da-rujuci sevap60) za to svom umrlom bratu. Da, od toga dana djecak je upoznao strane snove: bolovanje nejgovog brata pojavljivalo se svake noci; to se nastavljalo godinama. Kako je rastao i pod uticajem Azhara, ti snovi su bivali rjedi. Postavi mladic, pa odrastao covjek, uprkos svim ivotnim mijenama, on je ostao vjeran svom bratu, sjecao ga se i sanjao ga bar jedanput nedjeljno. Ostala braca i sestre su oalili mladica, mnogi prijatelji i drugovi su ga zaboravili, pa je cak uspomena na njega sve rjede posjecivala njegova oca. Ali dva bica ce ga se sjecati uvijek i spominjati ga u prvi sumrak: njegova majka i djecak. 60) Nagrada za dobro djelo. 84 XIX - Ovoga puta ici ce sa svojim bratom u Kairo, pos-tace slualac i truditi se da uci. Ja se nadam da cu doivjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao az-harskog ucenjaka kako sjedi kod jednog od stubova tog ucilita a oko tebe tako irok krug studenata da mu se kraja ne vidi. Tako je rekao otac sinu krajem jednoga jesenjeg dana 1902. godine. Djecak gaje sluao razapet izmedu nevjerice i vjerovanja. Odlucio je da prepusti vremenu da to potvrdi ili opovrgne, jer mu je otac mnogo puta i do tada govorio slicno, a cesto mu je i brat azharovac obecavao isto, a zatim bi otputovao u Kairo ostavljajuci ga u kasabi da krui izmedu kuce, mekteba, suda i sijela starijih. Page 27

Taha Husein - Dani Uistinu, on nikako nije shvatio zato je te godine povjerova obecanju svog oca. Ali jednoga dana otac obavijesti djecaka da za koji dan putuje. Dode jedan cetvrtak i evo naeg djecaka kako se istinski priprema za put. Jo ni sunce nije izilo a on vidje sebe na stanici. Evo ga, konacno, kako sjedi skupljenih nogu, pognute glave, zamiljen i tuan, dok ga najstariji brat kori rijecima: "Ne poginji tako glavu i nemoj praviti tako tuno lice, sneveselice svog brata". Cuje i oca kako ga njeno savjetuje: "Zato si se raa85lostio? Zar nisi mukarac? Zar ne moe da se rastane od majke? Ili bi se jo igrao? Zar ti nije dosta sve ovo dugo vrijeme koje si proveo u igri?" Sam Allah zna da nije bio tuan zbog rastanka sa majkom, niti zbog toga to nema vie igre. Misao mu je ila onome koji pociva tamo preko Nila, sjecao se njega i svojih matanja o tome da ce sa oba brata biti na medicinskom fakultetu u Kairu. Razmiljajuci o svemu tome, bio je tuan, ali nije rekao ni rijeci niti je pokazivao svoja osjecanja, nego se na silu smijeio. A da je pustio srcu na volju, zaplakao bi tako da bi rasplakao sve oko sebe, i oca i bracu. Voz krenu. Prodoe sati i na prijatelj se nade u Kairu medu grupom slualaca koji su doli da pozdrave njegovog brata i da pojedu ono to im je donio iz sela. Taj dan prode i dode petak. Djecak vidje sebe u Az-haru kako se moli, Evo ga gdje slua propovjednika -ejha, punog i visokog glasa, dok punim ustima izgovara glasove r i q, u svemu drugom potpuno slican propovjedniku iz rodne kasabe. I sama propovijed je bila ista kao one na koje je navikao u svojoj kasabi. Isto tako i navodene prorokove rijeci. Hvalospjev, takoder, kao i molitva, koja nije bila ni dua ni kraca nego u njegovom gradicu. Djecak se vrati kuci, to jest u bratovu sobu, poneto razocaran. Brat ga upita ta misli o izucavanju lijepog kazivanja Kur'ana. - To mi uopce nije potrebno. Lijepo kazivanje znam dobro, a razni nacini kazivanja mi nisu potrebni - odgovori djecak. - Jesi li ti ucio te nacine? Zar mi ne bi bilo dovoljno da budem kao ti? Potrebno mi je znanje, hocu da studiram vjersko pravo, gramatiku, logiku i teologiju. - Dosta - odgovori mu brat. - Bice dovoljno da ove godine studira vjersko pravo i gramatiku. 86 Sjutradan, u subotu, djecak se probudi zorom, uze abdest, obavi molitvu neto prije svoga brata, koji mu rece: "Sada ce poci sa mnom u tu i tu damiju i prisustvovati predavanju koje nije za tebe, vec za mene. Kada se cas zavri, odvecu te u Azhar i predstaviti te jednom naem poznaniku, profesoru, kod koga ce uciti osnove nauke. - A koji je to kurs kojem cu prisustvovati? - upita djecak. - To je - odgovori brat smijuci se - predavanje iz vjerskog prava, ovaj put o studiji Ibn Abidina o "Biseru"61 ^ - rece s neskrivenim hvalisanjem. - Ko je profesor? - upita djecak. - To je ejh... - odgovori brat. Djecak je hiljadu i jedan put cuo ime toga profesora, spominjao ga je i otac hvaleci se da ga je upoznao kada je ovaj bio oblasni kadija. Majka je takoder spominjala to ime pricajuci daje upoznala njegovu enu, lakomislenu i neuljudnu, koja je nastojala da se odijeva kao gradanka, ali nije uspijevala. Otac je svaki put kada mu se sin azharovac vracao iz Kaira pitao za profesora, za njegova predavanja i broj studenata koji ga sluaju. Svaki put je azharovac pricao o profesorovom poloaju u Vrhovnom sudu i o stotinama njegovih slualaca. Otac bi uporno traio od svoga sina da kazuje kao profesor. Mladic je nastojao da ga oponaa. Otac se zadivljeno i s potovanjem smijeio. Pitao bi sina: - Poznaje li te profesor? - Kako da ne - odgovorio bi mladic - ja i moji prijatelji smo najbolji studenti, on nas najvie cijeni. Posli61) Studija Ibn Abidina (umro 1836.) o "Biseru", tj. Djelu pisca al-Haskafija (umro 1677.g.), koje predstavlja komentar na djelo af Ti-murtaija (umro 1587.) o hanefrtskom pravu. 87je redovnog predavanja daje nam posebne casove kod svoje kuce, cesto rucamo zajedno da bismo kasnije nastavili rad na mnogim knjigama koje pie. Mladic je nastavljao da opisuje profesorovu kucu, sobe za primanje i knjinice, a otac je, zadivljen, sluao. Poslije je to prepricavao svojim prijateljima, hva-lisavo i ponosno. Dakle, djecak je znao profesora i bio sretan da ide i slua njegovo predavanje. Kako je bio radostan kada je pred vratima damije skinuo obucu i preao preko ro-gozine, zatim po mermeru i, najposlije, po mekanim tepisima kojima je prekrivena damija! Kakvu je srecu osjetio kada je zauzeo mjesto u krugu na Page 28

Taha Husein - Dani ovakvom tepihu pokraj mramornog stuba, koji je dotakao i uivao u njegovoj glatkoci razmiljajuci dugo o ocevim rijecima: "Nadam se da cu doivjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao profesora kod jednog od stubo-va Azhara". Dok je on razmiljao i zaelio da dotakne stubove Azhara, da vidi jesu li kao u ovoj damiji, nastade medu studentima neobican amor, koji se postepeno utiavao dok sasvim ne utihnu. Brat ga dotace rukom govoreci snienim glasom: Evo profesora! Djecak se tada sav pretvori u uho, spreman da slua. I ta cuje? Priguen, miran ali strog glas, pun necega nalik na oholost, ponositost, nazovi kako hoce, ali to je bilo neto cudno, to se djecaku nije dopalo. Nekoliko trenutaka djecak nije razumio ni slova od onoga to je profesor govorio. Ali kada mu se ui navikoe na profesorov glas i na odjeke, poce da razaznaje i shvata; kasnije mi se zaklinjao da je tu "nauku" od toga dana zamrzio. A evo ta je cuo od profesora: "Ako mu kae eni: ti si slobodna, rastava braka je pravovaljana, bez obzira na razlicite rijeci". Sve je to govorio pjevajucim glasom, izvijajuci uasno, katkada i hropcuci, iako se 88 trudio da to prikrije i ucini glas slatkim. Zavrio je ovo pjevuckanje uzrecicom koju je ponavljao cesto u toku cijelog predavanja: "Razumije, omce!" Djecak se u sebi pitao ta mu znaci ta rijec "omce", i cim su izali, zapita brata. Ovaj mu, smijuci se, odgovori: "Omce na profesorovom jeziku znaci momce". Poslije toga ga odvede u Azhar i predstavi profesoru, koji ga je cijelu tu godinu poducavao u vjerskom pravu i gramatici. 89XX Kceri moja... ti si nevina, cista srca, dobre due. U devetoj si godini ivota, u dobu kada se djeca dive ocevima i majkama videci u njima najsavreniji uzor u ivotu: oponaaju ih rijecju i djelom, nastojeci da u svemu budu kao i oni, s ponosom pricaju o njima svojim drugovima za vrijeme igre i cini im se da su oni u svom djetinjstvu bili onakvi kakvi su i sada - tako idealni da treba da budu najbolji primjer i uzor. Zar nije ovako kako ja velim? Zar ti ne misli da je tvoj otac najbolji i najplemenitiji covjek? Zar, isto tako, ne misli da je on bio najbolje i najplemenitije dijete? Zar nisi uvjerena daje on ivio kao ti sada ili jo bolje? Zar nisi poeljela da ti sada ivi onako kako je tvoj otac ivio u svojoj osmoj godini ivota? A tvoj otac, pak, cini moguce i nemoguce, trudi se i to moe i ne moe da bi te potedio ivota kakav je on imao u djetinjstvu. Upoznao sam ga, kceri, upravo u tvom sadanjem dobu ivota. Ako bih ti sada pricao ta se tada s njim deavalo, razorio bih, mnoge tvoje iluzije, razocarao bih te previe, otvorio bih u tvom jednostavnom srcu i dragoj dui vrata tuzi. A bio bi grijeh otvoriti ih kad si u tom lijepom ivotnom dobu. Ali ja necu da ti o tome sada ita pricam. Sve dok malo ne poraste i bude u 90 stanju da cita, razumije i sudi. Tada ce moci da shvati koliko te je tvoj otac duboko volio i nastojao da te ucini sretnom i bar unekoliko uspio da te mimoidu njegovo djetinjstvo i djecatvo. Da, kceri! Upoznao sam tvog oca u ovom dobu ivota. Znam da ima duu osjetljivu i blagu; ako bih ti sada pricao o tome ta se zbivalo sa tvojim ocem, bojim se da bi te savladali saaljenje i samilost i doveli te do placa. Sjecam se kako si jednoga dana, sjedeci na ocevim koljenima, sluala njegovu pricu o kralju Edipu, o kralju koji je izlazio iz dvorca iskopanih ociju, ne znajuci kuda da krene, da bi mu prila njegova kci An-tigona i povela ga. Sjecam se da si tada sluala pricu u pocetku radosna, zatim si postepeno mijenjala boju i celo ti se sve vie smracivalo. Onda si grunula u plac, milujuci i ljubeci oca, sve dok nije dotrcala majka i uzela te iz njegovog narucja da smiri tvoje uzbudenje. Tada je tvoja majka razumjela, tvoj otac i ja takoder, da si plakala jer si u kralju Edipu vidjela svoga oca, slijepog, koji se ne moe sam kretati. Ti si, istovremeno, oplakivala i svoga oca i Edipa. Ja znam dobro da u tebi, pored djecije elje da se igra i sklonosti ka zabavi, postoji i neto od djecije surovosti. Ja se, kceri moja, bojim ako bih ti ispricao neke dogadaje iz djecatva tvoga oca, da bi ga ti nemilosrdno ismijavala, a ja ne volim kada dijete ismijava svoga oca, ne volim da se grubo zabavlja na njegov racun. Ali uza sve to, upoznao sam tvoga oca i u takvim ivotnim prilikama da ti mogu o njima pricati bez bojazni da cu pobuditi u tebi tugu, ili izazvati podsmijeh i porugu. Upoznao sam ga u trinaestoj godini ivota, kada je poslat u Kairo da slua predavanja iz nauke na Azharu. Bio je tada djecak, pun poleta i trudoljubivosti, mrav i blijed, skromno obucen - vie siromano nego bogato, Page 29

Taha Husein - Dani 91skoro da su ga prezirno gledali u prljavoj abaji, sa kapom cija je bjelina postala crna, u koulji koja se, arena od razne hrane kojom se pokapao, vidjela ispod aba-je, i u iznoenim i zakrpljenim cipelama. Izgledao je bijedno u tome svemu, ali ljudi bi se nasmijeili, uprkos takvom alosnom stanju, gledajuci slijepog kako, svijetla cela i nasmijeenih jagodica, uri sa svojim vodicem put Azhara, paljivo koracajuci i ne kolebajuci se u hodu, niti pokazujuci onu smracenost koja obicno prekriva lice slijepaca. Ma kako izgledao bijedan, smijeili su mu se i gledali ga dobrocudno kada bi na predavanju sjeo i, pretvoren sav u uho, gutao profesorovo izlaganje sa osmijehom koji nije izraavao ni gorcinu ni alost, niti sklonost da se zabavlja, dok su djecaci oko njega cinili to do mile volje. Upoznao sam ga kako provodi dan, nedjelju, mjesec, godinu, jeduci samo jedno jelo za jutarnji i vecernji obrok, ne tueci se, bez zlovolje i bez nestrpljenja, i ne pomiljajuci da je njegovo stanje za albu. Kada bi samo jedan dan pojela malo toga jela koje je on tada jeo, majka bi ti, uznemirena, prinijela cau vode i bez oklijevanja pozvala ljekara. Cesto je danima, nedjeljama pa i mjesecima, ivio samo na azharskom hljebu. Teko onima koji od toga hljeba ive! U njemu su nalazili svakojake ljuske, razlicite kamencice pa i mnotvo insekata. Danima, nedjeljama, mjesecima umakao je taj hljeb u "crni med". Ti ne zna, i bolje je da ne zna, staje "crni med".62) Tako je ivio tvoj otac, trudeci se, smijeeci se ivotu i predavanjima, u odricanjima kojih jedva daje bio i svjestan. A kada bi se, nakon zavretka kolske godine, vratio roditeljima i oni ga pitali kako se hrani i kako ivi, ispredao je lai isto onako kako tebi smilja price. 62) Vrsta veoma jeftinog pekmeza. 92 Po njegovim rijecima, ivot mu je bio blagostanje i udobnost. Nije lagao zato to je volio la, nego je saa-ljevao dvoje staraca i nije elio da ih rastuuje pricajuci o bijedi u kojoj ivi. Nije htio, iz obzira prema bratu azharovcu, da roditelji saznaju kako ovaj prigrabi za sebe ono malo mlijeka to su ga dobivali. Takav je bio ovot tvoga oca u trinaestoj godini ivota. Ako bi me zapitali kako je dospio do sadanjeg stanja, kada njegov izgled ne izaziva saaljenje i prezir i kada je u mogucnosti da tebi i tvome bratu obezbijedi ivot u zadovoljstvu, kako je uspio da u mnogima izazove zavist, mrnju i pakost, a u mnogima zadovoljstvo, potovanje i ohrabrenje - ako bi me pitali kako je iz ondanjeg stanja doao u ovo sadanje - ne bih mogao dati odgovor! Ali postoji jedna licnost koja to moe, pitaj je, kazace ti. Poznaje li je? To je onaj andeo koji se uvece nagi-nje nad tvoju postelju da bi imala mirnu noc i sladak san, a ujutru se nadnosi nad tvoj krevetic da bi ti dan koji dolazi bio veseo i ispunjen radocu. Nisi li dunik ovom andelu za spokojne noci i bezbrine dane?! Taj isti andeo nadnosio se nad tvoga oca i mijenjao njegovu bijedu u uivanju, ocaj u nadu, siromatvo u bogatstvo, mucenje u srecu i vedrinu. Dug tvoga oca prema ovom anedlu nije manji od tvoga. Ispomaite se oboje, o, kceri, da oduite taj dug, iako nikada necete postici vie od malog dijela onoga to biste htjeli da mu vratite. 93Iako je proveo u Kairu vec dvije nedjelje, moda i neto vie, jo se nije snalazio. Znao je samo dvije stvari: da je napustio selo i doao u prestonicu, u kojoj ce morati due boraviti uceci i posjecujuci casove na Az-haru, i da mu je dan prolazio podijeljen u tri dijela. On je sva tri proivljavao kao u magnovenju, nije jo bio u stanju da ih potpuno doivi. Stanovao je u cudnoj kuci, do koje se dolazilo takoder cudnim putem. Kada se vracao iz Azhara, skretao je desno i ulazio kroz vrata otvorena danju a zatvorena nocu: poslije vecernje molitve ulazilo se kroz mali otvor na sredini vrata. Kada bi proao vrata, osjecao je sa svoje desne strane blagu toplinu, koja mu je milovala desni obraz, dok je tanki dim golicao njegove noz-drve; sa lijeve strane dopirao je cudan zvuk izazivajuci njegovu znatielju. Danima je sluao ovaj zvuk kada se vracao iz Azhara i jutrom i navecer. Cuje ga, ne zna ta bi moglo biti, a stidi se da nekoga upita. Tek je iz nekih razgovora zakljucio daje to klokotanje nargile koju su puili trgovci iz ove mahale. Pripremao ju je vlasnik kafane otkuda je dopirala ona blaga toplina i tanki dim. Poto bi u nekoliko koraka proao taj natkriveni vlani prolaz, po kojem se nesigurno gazilo zbog kolicine vode to ju je prosipao kafedija, izlazio je na 97otvorenu ulicu, usku i prljavu, punu cudnih, izmijeanih mirisa koje na prijatelj nije uspijevao da raspozna. Bili su jedva podnoljivi ujutru i u predvecerje, a uasni kada poodmakne dan i pripece sunce. Na prijatelj je iao uskim sokakom. Rijetko kada je mogao ici pravo. Najcece ga je njegov pratilac vukao lijevo-desno izbjegavajuci prepreke. Tada se Page 30

Taha Husein - Dani trudio da se snade u novom pravcu, pipajuci zid kuce sa desne strane ili se opiruci o onaj s lijeve. Savladavi prepreku, vracao se predanjem pravcu, hodajuci malim nesigurnim koracima, dok mu je nos hvatao odvratne mirise, a do uiju mu dopirali izmijeani zagluu-juci zvuci to su navirali sa svih strana, odozgo, odozdo, zdesna, slijeva, mjeajuci se zatim negdje u zraku. Cinilo se da su se sakupljali i lebdjeli iznad glave djeteta kao slojevi tankih oblaka naslaganih tako da jedan drugi prekrivaju. Ova buka je uistinu predstavljala voema cudnu mjeavinu urnebesne svade ena, mukih glasova koji se sa estinom nadvikuju ili prijateljski razgovaraju, treska svenjeva koje istovaraju ili utovaraju, glasa sakadi-je63) koji zapijeva nudeci vodu, glasa kocijaa koji psuje magarca, mazgu ili konja, kripanja tokova kola; katkada je taj oblak glasova raskidalo njakanje magaraca ili rzanje konja. Na prijatelj je prolazio kroz sve to, smeten, skoro izgubljen. Ali na tacno odredenom mjestu, on bi cuo kroz odkrinuta vrata, sa svoje lijeve strane, zvuk izmijeanih razgovora, i tada je znao da ce poslije korak-dva morati skrenuti ulijevo do stepenica to ce ga odvesti do njegovog stana. Bile su to jednostavne stepenice, ni previe iroke ni previe uske. Stepenici su bili od kamena, ali kako se mnogo silazilo i penjalo, a niko ih nije prao 63) Sakadija - prodavac vode. 98 ni cisto, naslagalo se na njima praine koja je potpuno prekrivala kamen, tako da se onome ko se penje ili silazi cinilo da su stepenice od utabane zemlje. Djecak je Imao strast da broji stepenita uvijek kada se bilo gdje peo ili silazio. Ali u toj kuci, za citavo vrijeme boravljenja, nije mu palo na pamet da to cini. Poto ih je dva-triput upotrijebio, odmah je upamtio da poslije nekoliko stepenika mora da skrene malo ulijevo da bi nastavio penjanje, ostavljajuci sa desne strane otvor kroz koji nece nikada proci: znao je da vodi na prvi sprat zgrade u kojoj je stanovao dugo godina. Prolazio je, dakle, pokraj ulaza tog sprata, na kojem nisu stanovali studenti, vec je sluila radnicima raznih vrsta i preprodavcima kao prenocite, a zatim nastavljao da se penje do drugog sprata. Jedva bi stigao dotle, a vec je osjecao kako duevnu tjeskobu zamjenjuje lagodnost od cistog zraka koji je mogao duboko udisati nakon guenja na tim odvratnim stepenicama. Sa velikim zadovoljstvom je sluao glasove onog papagaja stoje brbljao bez prestanka, kao da trai da mu cijeli svijet bude svjedok koliko ga tiranie gazda Persijanac, zatvorivi ga u mrski kavez da bi ga sjutra ili prekosjutra prodao drugom gazdi, koji ce ga zatvoriti u isto tako odvratan kavez. Kada ga se Persijanac bude oslobodio na taj nacin i kada dobije pare, kupice mjesto njega drugu pticu, koja ce ivjeti u istoj tamnici, upucujuci drugima svoja proklinjanja, cekajuci sudbinu svog prethodnika - da prelazi iz ruke u ruku, od kaveza do kaveza; s njom ce prelaziti tuna pjesma koja ce zabavljati ljude. Na vrhu stepencia naeg prijatelja bi pomilovao po licu svje vazduh, a papagaj ga je zvao da skrene nadesno. Posluao bi i, iduci uskim hodnikom, prolazio pored dvije sobe koje su sluile kao prebivalite dvojici Persijanaca. Jedan je bio jo mlad, drugi u godinama. 99Koliko god je prvi bio gundalo, neotesan, uvucen u sebe, toliko se drugi neusiljeno i sa dobrotom ophodio sa ljudima. Na kraju je djecak stizao u svoje prebivalite. Prva prostorija je vie licila na predsoblje, u njemu su se nalazile stvari potrebne za materijalni ivot domacinstva. Iz nje se ulazilo u drugu prostoriju, veliku, ali nepravilnog oblika, gdje su bile poredane stvari potrebne za intelektualni rad. Pored toga, ovo je bila i spavaca soba, i trpezarija, i salon za razgovore i nocna sijela, i soba za citanje i studij. Pored knjiga, tu se nalazio pribor za caj i neto poslastica. Djecakov kutak u ovoj odaji je bio odreden i ogranicen kao i svugdje gdje je obitavao ili cesto zalazio. Kutak se nalazio sa lijeve strane ulaza. Na korak-dva djecak bi doao do prostrte hasure preko koje je bio bacen stari ali vrijedan tepih. Tu je sjedio danju i tu je spavao nocu, poto stavi jastuk da poloi glavu i pokrivac da se u njega umota. Preko puta je bilo mjesto njegovog brata, ejha, malo nadignuto - prostrta hasura je bila prekrivena dobrim tepihom, preko koga je prebaceno cebe, a po njemu duek od cistog pamuka, irok i dug. Sve to bilo je prekriveno dekom. Tu je sjedio brat sa svojim prijateljima. Nisu se naslanjali na zid, kao to je to cinio djecak, vec na jastuke, paljivo poredane po dueku. Nocu se taj divan pretvarao u krevet gdje je spavao djecakov brat. 100 II Page 31

Taha Husein - Dani Djecak nije znao nita vie o toj sredini. Drugi od tri dijela dana predstavljao je pravu moru, koja gaje pritis-kala na cijelom putu od mahale do Azhara. Izlazio je iz natkrivenog prolaza, toplota iz kafane zapahnula bi mu lijevi obraz, a klokot nargile dopirao bi do desnog uha. Tako bi se naao pred prodavnicom koja je odigrala veliku ulogu u njegovom ivotu. Bila je to radnja hadi-Fi-ruza, koji je snabdijevao stanovnike mahale najvecim dijelom namirnica. Ujutro im je prodavao bob pirjanjen na ulju. Kod njega, kao i kod ostalih prodavaca, bio je pripremljen na razne nacine, ali ga je on izvrsno goto-vio i pretjerivao u cijeni. Prodavao ga je posnog, ili pripremljenog na raznim vrstama ulja, na maslu ili maslacu. Po potrebi je dodavao sve moguce zacine koji su mamili studente da ga jedu pretjerano, pa su teko pratili jutarnje casove, a na popodnevnim spavali. Navecer je hadi Firuz prodavao druge stvari - sir, masline, mljeveni susam ili med; za imucnije imao je u radnji konzerve tunjevine ili sardine. A kada se zanoci, po svoj prilici je nekima prodavao stvari cije se ime ne spominje, koje se ne jedu, o kojima se prica u po glasa i oko kojih se estoko spori.64) 64) Afrodizijaci i droge. 101Djecak je prislukivao ova aptanja, ponekad bi neto i razumio, ali vecinom je to za njega ostala zatvorena knjiga. Kada je vec prolo djetinjstvo i djecak postao zreo, otkrio je zagonetku tih doaptavanja - saznao je istinu. Tada su mu drugacije izgledale mnoge vrijednosti, mjerila mnogih sudova i pravi karakter mnogih ljudi. Hadi Firuz je bio crn kao ugalj, visok, malo govor-ljiv. Uostalom, njegov govor je bio teko razumljiv. Cudan je bio nacin na koji je mrmljao arapski, to je ostavljalo nezaboravan utisak na djecaka. Procitao je jednom u "Knjizi izraavanja i jasnosti"65) pricu o Zija-du i njegovom robu. Ovaj posljednji jednom htjede da kae svom gospodaru da im je poklojen divlji magarac, ali u obje rijeci (himar i vah) ispustio je h, to je Zija-da razljutilo. Kada je zatraio od roba da kae jednostavno "ajr" (sinonim za "himar" - magarac), rob to izgovori "ejr" (falus), a Zijad ga brzo prekide: "Ne, ne, bolje je onda reci 'imar'"! Kada god je djecak citao ovu pricu, sjetio se Hadi Firuza. Taj covjek je bio na dobrom glasu u mahali, a narocito medu studentima. Kada se bliio kraj mjeseca, ili kada bi stipendija kasnila, ukratko, kada je manjkalo para, oni su mu se obracali da bi se hranili na veresiju ili da pozajme nekoliko pijastera. Konacno, moglo se racunati na njegovu pomoc u rjeavanju mnogih i razlicitih problema. Zbog toga je za njih njegovo ime bilo isto toliko slavno koliko i imena najcuevenijih profesora Azhara. Hadi Firuz je igrao jo jednu vanu ulogu u ivotu ovih daka. Na njegovo ime su stizala pisma sa novostima o njihovim porodicama, i narocito oni mali papirici 65) "Knjiga izraavanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo jednog od najvecih arapskih proznih pisaca, Dahiza (IX vijek). 102 koji se nose na potu kada se ulazi praznih depova a izlazi depova punih zveketa prijatnog uhu, srcu takoder. Otuda je svaki student neizbjeno dolazio Hadi Fi-ruzu da ga pozdravi ujutro i navecer i da baci brz i skriven pogled na mjesto* gdje su pisma ocekivala one kojima su upucena. Koliko se samo puta desilo da se neko od njih vrati u svoj stan dreci u ruci kovertu svu izmacenu tragovima ulja i maslaca! Bez obzira na prljavtinu, ta koverta je imala u njihovim ocima vecu vrijednost od bilo kojeg zadatka iz knjiga prava, gramatike ili osnova teologije. Djecak je, dakle, nailazio pored radnje Hadi Firuza izlazeci iz natkrivenog prolaza. Nacinio bi nekoliko koraka sa svojim pratiocem, da pozdravi hadi-Firzua i pita je li dobio pismo na njegovo ime: zavisno od odgovora, njegovo lice bi bilo nasmijano ili namrgodeno. Skretao je ulijevo, koracao pravo dugom i prenaseljenom ulicom. Bila je to neprekidna rijeka daka i studenata, trgovaca, preprodavaca, radnika, dvokolica koje su vukli magarci, konji ili mazge. Tu je vladala zaglu-ujuca buka od povika kocijaa, psovki ili bijesa, upucenih svima koji su im ometali prolaz, bili oni odrasli ljudi, ene ili djeca. S desne i s lijeve strane ulice nizali su se razni ducancici, medu kojima i one skromne prcvarnice gdje se spremala hrana za siromahe. Otuda su se irili neprijatni mirisi, ali ipak dragi mnogim prolaznicima, studentima, radnicima ili hamalima koji nose teret na svojim ledima - poneki se zaustavljao i kupovao malo hrane prodiruci je na licu mjesta ili je odnoseci kuci da bi jeo sam ili podijelio sa svojima. Neke su ti mirisi draili, ali su ostajali neosjetljivi; mamili su ih, ali kao da su bili gluhi, oci su im vidjele, nozdrve osjecale, apetit se javljao, ali njihove ruke su bile nemocne jer su im depovi bili izdajnicki prazni. Takvi su prolazili nezadovoljni, srca punog Page 32

Taha Husein - Dani gorcine i 103tuge, ali ipak pomireni sa svojom sudbinom. Medu prodavnicama bilo je i takvih koje su pruale utocite mirnijem, spokojnijem i tiem trgovanju. Nije se govorilo, ili se govorilo malo, rijeci su padale u pola glasa i sa naporom su se mogle cuti, tu se govorilo ugladeno, uctivo, prijatno. Pored toga, ili ba zbog toga, takva trgovina se obracala bogatijim kupcima. U vecini tih radnji prodavali su se samo kafa i sapun, u nekoliko njih ecer i ria. Djecak je prolazio snano osjecajuci sve to. No ne bi spoznao nita da mu njegov pratilac nije, s vremena na vrijeme, davao objanjenja. Nastavljao je put cas ravno gazeci, cas posrcuci. Hod mu je bio siguran kada je ulica bila ravna, a posrtao bi kada su nailazile dom-be. Dolazio je do mjesta gdje je trebalo skrenuti malo ulijevo da bi uao u tijesno sokace, krivudavo, nevjero-vatno prljavo. Zrak je tu zaudarao na trule, tako da se cinilo kako su se tu skupili najgnusniji i najodvratniji vonjevi. S vremena na vrijeme, culi su se slabi i tanki zvuci, koji su izraavali krajnju bijedu. Oni su poticali od koraka nekoga ko osjeca ivot samo sluhom, pa ga priziva samo kad ga cuje. Drugi glasovi su im odgovarali, kratki, opori, prigueni, isprekidani, glasovi ptica koje vole tamu, drue se sa samocom i ruevinama. Sa njihovim kricima se mijeao klepet krila, koja bi ponekad i okrznula uho ili obraz djecaka ispunjavajuci ga stravom. Njegova se ruka tada naglo, instinktivno dizala, da bi zatitila uho ili obraz, a srce bi jace zakucalo. Iao je za svojim vodicem tim uskim, mracnim i kri-vudavim sokacetom penjuci se malo, a zatim sputajuci se niz padine, iduci pravo pa skrenuvi desno, zatim opet pravo pa lijevo. A ovi zvukovi, razliciti i odvratni, cas su ga dozivali, drugi put opet pratili, ali uvijek uznemiravali, sve do trenutka kada bi osjetio da mu se srce smiruje, da mu je ugodnije, i tada mu je disanje 104 postajalo normalno. To je izazivalo dubok i dug uzdah koji kao daje odnosio sve one strave, bol i tugu iz due djecakove. Slobodno i spokojno je disao kao da je upijao ivot zajedno sa svjeim zrakom koji ga je okruivao otkad je napustio sokacic Slijepih mieva. Ulazio je u onu ulicu to je pocinjala padinom, gdje su njegovi koraci bili nesigurni za trenutak, ali kako se ulica brzo ispravljala, i zemlja se pod njegovim nogama izravnavala. Cak se i osmjehivao sluajuci taj koncert cudnih glasova, ulazeci u tu mirnu i prijatnu ulicu. Sa lijeve strane nalazila se damija Sejjidna Huseina, a sa desne mali ducani. Koliko se samo puta zaustavljao ispred nekih od njih! Koliko je lijepih stvari tamo kuao! Ljeti je jeo socne smokve i pio smokvin sok, a zimi je uivao u sutlijau koji gaje iznutra zagrijavao. Bio je takkoder muterija nekih sirijskih trgovaca gdje je uzimao razne vrste jela, hladnog ili toplog, slatkog i slanog. Neocjenjiva je bila slast koju je osjecao. A, ako bi mu sada ponudili ta jela, plaio bi se da se ne razboli, cak da mu ne zaprijeti smrt. Nastavljajuci tom ulicom, dolazio je do mjesta gdje su se glasovi umnoavali i postajali zagluni: shvatao je daje to raskrsnica. Mogao je ici pravo, desno ili lijevo, ili se vratiti. Pratilac mu je objanjavao raskrsnicu: "Ovdje su cetiri pravca. Ako krene desno, stici ce do Novog puta, pa u Mouski, pa do Zelenog praga; lijevo je ulica Dar-rassa, ali mi cemo ici pravo ulicom Halvadi, ulicom nauke, truda i rada, toliko tijesne da bi mogao obje strane dohvatiti kada rairi ruke. Ti ce produiti kroz niz malih ducana gdje se prodaju knjige, stare i nove, najbolje kao najgore, tampane kao i rukopisne". Koliko je plodnih i ugodnih stanki pravio djecak u toj tijesnoj ulici! Nije ih nikada zaboravio, uprkos vremenu koje je 105proticalo i promjenama u njegovom ivotu. Ali on se vec uri, jer njegov pratilac mora stici u Azhar prije nego to predavanja pocnu. Evo ga vec stie do Vrata brijaca, skida sandale, stavlja jednu preko druge, uzima ih u ruke i ulazi sa pratiocem. Nakon nekoliko koraka prekoracio bi malo uzdignuti prag i pred njim je pucalo dvorite Azhara, mirno i smireno, u kome je carlijao blagi jutarnji povjetarac. Sada je on u trecem dijelu svoga tadanjeg svakodnevnog ivota. 106 III To mu je bio i najdrai njegov dio. On je ostavio i najdublji trag u njemu. Bio mu je drai od onoga dijela koji je provodio u svojoj sobi osjecajuci se svirepo tudim. Jer on tu sobu, u stvari, nije ni poznavao, nije poznavao pokucstvo koje se nalazilo u njoj, osim malog i njemu najblieg djelica; nije u njoj ni ivio onako kako je ivio u svojoj kuci u provinciji i njenim sobama i Page 33

Taha Husein - Dani sobiccima u kojima je poznavao i najmanju sitnicu. U toj sobi on je bio odvojen od svijeta i stvari, osjecao je tjeskobu od tekog vazduha koji je udisao ne nalazeci ivotno zadovoljstvo, vec samo bol i tegobu. Bio mu je drai i od drugog dijela koji je provodio na putu izmedu stana i Azhara. Tu je bio smeten, preplaene due, kolebljiva koraka. Srcem mu je ovladavala ona izdajnicka i nesnosna izgubljenost koja covjeka obezvolji i dovodi do toga da zaluta ne samo na stvarnom putu - to mu je bilo sudeno - nego i u duhovnom pogledu. Glasovi koji su se dizali oko njega i okolni nemir izbezumljivali su ga. Stidio se u sebi zbog kolebljivog koraka i nemoci da uskladi svoj teturajuci, zbunjeni polagani hod sa sigurnim, pravim i snanim hodom svoga pratioca. A u ovom, trecem dijelu, nalazio je zadovoljstvo, sigurnost, smirenost i ravnoteu. Onaj lahor koji je carli107jao u dvoritu Azhara kada je obavljao jutarnju molitvu docekivao mu je lice pozdravom, ispunjavajuci mu srce sigurnocu i nadom. Osjecanje koje je izazvao ovaj lahor dodirujuci mu celo oroeno znojem zbog ustrog hoda, bilo je sasvim slicno poljupcima koje mu je s vremena na vrijeme davala majka, kada bi boravio kod kuce, kazivao joj stihove iz Kur'ana ili je zabavio pricom koju je naucio iz knjiga u mektebu, ili kada bi izlazio blijed i slabaan nakon boravka u osami, gdje je, kazujuci litaniju Jasin, posredovao kod boga da udovolji nekoj od mnogobrojnih potreba porodice. Ti poljupci su krijepili njegovo srce ispunjavajuci mu duu sigurnocu, nadom i njenocu. A ovaj povjetarac to ga je docekivao u dvoritu Azhara budio je u njemu sve to i vracao ga zadovoljstvu nakon umora, smirenosti nakon nemira, osmijehu nakon mrtenja. Iako nije nita znao o Azharu, niti onom ta on obuhvata, bilo mu je dovoljno da njegove bose noge dotaknu tle ovog dvorita, da ga pomiluje po licu povjetarac dvorita, da osjeti Azhar oko sebe kako se jo uspavan sprema na budenje, jo miran ili spreman za poslovanje - pa da se osvijesti i dode sebi. Tada je bio siguran da mu je tu domovina i rodbina, icezavao je osjecaj tudinstva, nije vie bilo bola. Dua mu se otvarala na sve strane, srce je gorjelo od elje da primi... Da primi, ta? Da primi neto to ne zna, ali za cim strasno udi. Koliko je sluao tu rijec i elio da sazna ta je njen smisao: nauka. Nejasno, ali snano je naslucivao da nauka nema granice i da ljudi utroe cijeli svoj ivot kako bi usvojili njen veoma mali dio. I on je htio da postigne najvie to moe, ma koliko to bilo neznatno. Od svog oca-ejha i njegovih ucenih prijatelja cuo je daje nauka more bez obala i nije to shvatio kao metaforu ili hiperbolu, nego kao sutu istinu. 108 Doao je u Kairo i na Azhar sa namjerom da se baci u ovo more i pije koliko mu bog dopusti, pa makar se i uguio u njemu. A koja bi smrt plemenitom covjeku bila draa od ove to dolazi od nauke, i to u trenutku kada je sav utonuo u nju? j Sva ta sjecanja navaljivala su odjednom na njegovu mladu duu, ispunjavala je tako daje zaboravljao i svoju pustu sobu i onaj izlokani i izuvijani put, cak je zaboravljao svoju kasabu i uivanja koja mu je pruala. Ona su duu djecakovu ucvrcivala u ubjedenju da nije grijeila niti pretjerivala kada je gorjela od elje za Az-harom i osjecala se tjeskobno u kasabi. Djecak je nastavljao'put sa svojim pratiocem, prelazio dvorite i peo se na onu malu stepenicu od koje je pocinjao Azhar: tada su njegovo srce ispunjavale smjernost i skruenost, a duu uzvienost i ponos. Usporavao je korak preko prostrtih hasura, vec pomalo istroenih, koje su otkrivale ponegdje patos to je pod njima, kao da su htjele da dozvole stopalima posjetilaca poneto od blagoslova doticanjem ovog svijetlog tla. Djecak je volio Azhar u ovom trenutku, kada vjernici, jo nerasanjeni, zavre jutarnju molitvu, pa se okupe ukrug oko jednog ili drugog stuba ocekujuci nekog profesora da im odri predavanje iz tradicije, komentara, dogmatike ili teologije. U tom trenutku Azhar je jo bio tih, nije se cuo onaj cudni odjek to ga je ispunjavao od izlaska sunca do obavljanja posljednje nocne molitve. Mogao si cuti samo price kazane apatom, moda ponekog mladica kako kazuje Kur'an, tiho i ravnomjerno, ponekad si mogao proci pored nekog ko obavlja molitvu jer nije stigao na zajednicku, ili je stigao ali je nastavio neobaveznu, dodatnu, nakon obavezne. Ovdje-ondje mogao si cuti profesora koji pocinje svoje predavanje onim slabim glasom nalik na nekoga ko se tek probu109dio i obavio molitvu a nije zaloio nita to bi njegovom tijelu dalo polet i snagu. Pocinjao je mirnim, blagim, pomalo iskidanim glasom: "U ime boga opceg dobrocinitelja milostivog; neka je hvala Allahu gospodaru svjetova, a spas i blagoslov najplemenitijem proroku, naem gospodinu Muhamedu i njegovoj rodbini Page 34

Taha Husein - Dani i svim drugovima. Evo ta kae pisac, neka mu se bog smiluje, a nama pomogne da se koristimo njegovim znanjem, amin!" Studenti su sluali ovaj glas mirno i klonulo, poput mirnoce i klonulosti profesora. Koliko je puta djecak uporedivao glas profesora kada izgovaraju gornju frazu na jutarnjem i popodnevnom casu! Glas ujutru bivao je blag, u njemu je bilo ostatka sna, a glas u podne bio je jak, grub, krupan, a takoder pomalo i lijen, docaravao je stomake pune ondanjom azharskom hranom koja se sastojala od boba i kiselog povrca ili neceg slicnog. U jutarnjem glasu molitva za duu pisca udbenika licila je na preklinjanje, a u podnevnom na napad na pisca koji skoro da je bio neprijateljski. Ova poredenja su zabavljala djecaka i u njemu izazivala slast i uivanje. On je nastavljao put sa pratiocem, peo se one dvije stepenice od kojih pocinje trijem. Tu, pored jednog od ovih blagoslovenih stubova za koji je debelim lancem bila privezana stolica, njegov pratilac bi ga posadio uz rijeci: "Cekaj ovdje, sluace predavanje iz tradicije! Kada se zavri moje predavanje, doci cu po tebe". Njegov brat-pratilac je sluao predavanje iz osnova islamskog prava, a profesor mu je bio ejh Radi, bog ga pomilovao! Djelo koje je tumacio ejh Radi bilo je "Knjiga objanjenja" (Kitab at Tahrir) od Kamal ibn al Himama. Djecak je sluao sve ove rijeci i srce mu je bilo puno strahopotovanja, znatielje i divljenja. Osnovi tradicije? ta bi mogla biti ta nauka? ejh Radi? Ko bi mogao biti taj ejh? Attahrir? ta znaci ova rijec? Al Ka110 mal ibn al Himam? Kako su velicanstvena ta dva imena! Zaista, nauka je more bez obale, a pametan covjek obe-zbijedice sebi izuzetnu dobrobit ako zaroni u njega. Dje-cakovo divljenje za ovo predavanje raslo je iz dana u dan, kada je sluao svoga brata i njegove drugove kako se pripremaju prije nego to ce krenuti na njega: citali su neobican tekst koji je na njega ostavio prijatan utisak. Sluajuci to, djecak je gorio od elje da bude stariji est-sedam godina kako bi mogao da razumije taj tekst, da rijei njegove zagonetke, pronikne u njegove simbole pa da se u njemu snalazi onako kako se snalaze ovi daroviti mladici, da o njemu raspravlja sa profesorima kao to su to oni cinili. Ali za sada on je prinuden da slua bez razumijevanja. Cesto je obrtao u sebi ovu ili onu recenicu da bi iza nje otkrio neto. Ali nije uspijevao. To je samo pojacavalo njegovo velicanje nauke, potovanje ucenjaka, potcjenjivanje sebe i pripremu za trud i rad. Bila je jedna recenica koja mu, Bog mu je svjedok, nije nocima dala da spava i koja mu je zagorcala mnoge dane ivota. Zbog nje je zanemario vie casova nastave, koju je lako razumijevao u pocetku, pa ga je to podsticalo da ne slua profesorovo predavanje, vec da razmilja o onome to je cuo od tih darovitih mladica. A ta recenica, koja ga je tako zaokupila, bila je zaista zagonetna. Doprla mu je do uha u momentu kada je bio polubudan na putu da se uspava. Ona gaje razbudila, cijelu noc je probdio, a glasila je: "Istina je ruenje ruenja". ta znaci ova fraza? Kako se rui ruenje? ta bi moglo biti to ruenje? Kako ruenje moe biti istina? Ova recenica se vrtjela u njegovoj glavi kao to bunilo groznice izaziva vrtoglavicu bolesnika. To ga je prolo tek kada se upoznao sa Kafravijevim66^ djelom 65) "Knjiga izraavanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo jednog od najvecih arapskih proznih pisaca, Dahiza (IX vijek). 111o dvosmislenostima, postoje prostudirao i o njemu dis-kutovao. Tada je osjetio daje poceo da pije iz toga mora bez obala, mora nauke. Djecak je sjedio pokraj stuba igrajuci se lancem kojim je privezana katedra, sluajuci profesora kako predaje o tradiciji. Predavanje je bilo potpuno razumljivo, a jedino mu se nije dopadala ta bujica imena koja su padala jedno iza drugog, kojima su prethodile rijeci "kazivao nam je", a pojedina imena je rastavljao predlog "od". Djecak nije razumijevao smisao radanja ovih imena niti gomilanja ovog predloga elio je da se ono prekine i da profesor stigne do same izreke prorokove. A cim bi nju cuo, djecak ju je pohlepno pamtio i razumijevao. Nije ga interesovao profesorov komentar, jer ga je podsjecao na ono to je sluao u kasabi od damij-skog imama i od onoga ejha to gaje poducavao pocetnim pojmovima islamskog prava. I dok je profesor nastavljao svoje predavanje, Azhar se postepeno budio, kao da su ga rasanjivali glasovi svih tih ljudi to dre predavanja i povremena rasprava koja se zametala ne bez estine, izmedu njih i njihovih studenata. Studenti su pridolazili, glasovi postajali jaci, a amor se zgunjavao tako da su profesori morali da podiu glas kako bi ih ucenici culi. Nerijetko su bili prinudeni da izgovore slijedece rijeci koje su doputale da se predavanje Page 35

Taha Husein - Dani zavri: "A bog najbolje zna" - jer su vec bili stigi studenti koji cekaju predavanje o islamskom pravu drugog profesora, ili ovog istog, pa je morao da zavri jutarnje i pocne podnevno predavanje. Tada je dolazio djecakov brat-pratilac, uzimao ga za ruku bez rijeci i vukao bezobzirno ka drugom mjestu, gdje gaje ostavljao kao to se ostavlja stvar, i odlazio. Djecak je shvatio da je preveden na predavanje o islamskom pravu, da ce ga sasluati do kraja, zatim ce profesor otici, studenti se razici, a on ostati na svom 112 mjestu, ne odmicuci se dok se njegov pratilac ne vrati iz damije Sajjidna Husseina, gdje je sluao predavanje iz islamskog prava profesora Bekhita, neka mu se bog smiluje. A profesor Bekhit je volio da odui predavanje; njegovi studenti su uivali u raspravljanju, tako daje svoj cas zavravao tek kada se visoko digne sunce. Tada se djecaku vracao pratilac, bez rijeci ga uzimao za ruku, vukao grubo i vodio ga iz Azhara kroz drugi dio njegovog svakodnevnog ivota, putem ka kuci, prvom dijelu njegove svakodnevnice. Tu bi ga gurnuo na njegovo mjesto u sobi, na onaj stari cilim prostrt preko prodera-ne, pohabane hasure. 113IV Djecak je zauzimao svoje mjesto na toj prostirci u jednom uglu sobe, naslanjao se rukom ili dolakticom na prozor na lijevoj strani i, ne pribravi se, prebirao mnogobrojne utiske kojih je bio pun: utiske sa ulice, iz dvorita Azhara, iz onoga to je cuo profesora tradicije ili od profesora islamskog prava. Prebirao je utiske i ivio sa njima nekoliko trenutaka. Ali ne zadugo, jer ga njegov brat nije gurnuo na to mjesto da bi se sam pri-brao ili da bi ucio, nego je odlazio da spremi rucak. Objed se razlikovao od dana do dana, ali ne po sa-drini - uvijek je to bio bob na maslu ili ulju - nego po okolnostima i zgodama koje su ga pratile. Nekada je rucak prolazio u utnji, a nekada u glasnom razgovoru: utljiv - kada je djecak bio sam sa bratom, tada su jeli brzo, u tmurnom raspoloenju, skoro da ni jedan nije govorio nita osim kratkih isprekidanih recenica kojima je djecak odgovarao bratu; glasan i govorljiv - kada su se objedu pridruivali bratovi drugovi. Nekada ih je bivalo po trojica, nekada cetvorica, a katkada bi dolazio i peti, ali o njemu je bolje da sada ne govorimo. To su bili studenti koji su dolazili da tu ugodno provedu koji sat svog ivota. Potpuno su zanemarivali djecaka, nisu mu upucivali nijednu recenicu, niti je on morao ma kome da uzvraca odgovor. 114 To je djecaku upravo bilo najdrae, on je time dobivao, jer ga je radovalo da ih slua. Koliko se toga nasluao! I koliko cudnih stvari! bilo je toliko raznovrsnosti u razgovorima oko tog okruglog niskog stola koji su nazivali sofra. Svi su sjedili oko nje na zemlji, na sredini sofre je bila postavljena velika casa puna boba na maslu ili ulju, a pored nje druga velika posuda puna ukiseljenog povrca potopljenog u vodi koju bi ovi mladici srkali prije nego to pocnu jesti - prvo pocne jedan, a zatim posuda ide kruno drugima. Ali nikada nisu nudili djecaka. Kada bi dovoljno popili ove slane kisele vode, koja je otvarala apetit, kako se to obicno kae, pristupali su jelu. Na sofri su se nalazile lepinje kupljene ili donesene od obroka iz Azhara. Mladici su se takmicili ko ce pobijediti u jelu: u broju progutanih lepinja, u velicini otkinutog zalogaja, u kolicni zagrabljenog boba umocenog u maslo ili ulje ili u kolicini repe, paprike ili krastavaca kojima su dopunjavali jela. Takmicili su se i ispunjavali sobu galamom i smijehom, koji su se prelijevali na lijevu stranu kroz prozor i odjekivali u ulicici iza njega, a na desnu stranu kroz vrata, odjekujuci na spratu, da bi se srucili i na donji sprat, gdje su se ene radnika svadale, razgovarale i vrijedale. One bi tada zacutale i sluale te bucne glasove i neujednaceni smijeh koji su im dopirali iz daleka, kao da su u sluanju nalazile slast kojoj je jedino ravno uivanje sa kojim su ovi mladici gutali hranu. Djecak je sjedio medu njima pognute glave i leda povijenih poput luka. Ruka mu je plaljivo i stidljivo ila od lepinje stavljene pred njega na sofru i case to je stajala daleko od njega na sredini sofre. Ona se sudarala sa mnogim rukama koje su se brzo sputale, da bi se odmah ponovo pruile i obratno, cisteci temeljito za to vrijeme casu. Djecaku je sve to bilo cudno i 115neprijatno: nije mogao u sebi da pomiri ovo unitavanje boba i kiseline sa stracu za naukom i nastavom, sa finocom, ivocu duha i marljivocu koje je poznavao kod ove druine. Ovaj rucak nije uzimao mnogo vremena. Mladicima nije bilo potrebno vie od cetvrt sata da se isprazni casa i da na trpezi ne ostane nita osim rijetkih Page 36

Taha Husein - Dani mrvica i polovine lepinje pred djecakom, jer on nije mogao ili nije htio da pojede vie od polovine. U tren oka bi neko od prisutnih podigao i iznio sofru da je ocisti, a zatim je unio i stavio cistu na njeno mjesto -vidjelo se samo gdje je pokapano maslo ili voda od kiseline. Drugi bi odlazio da nabavi neto drvenog cumura i pripremi pribor za caj, onaj koji upotrebljavaju Persijanci i Rusi, zatim bi samovar napunio vodom i potpalio, a kada bi se razgorio, unosio bi ga i stavljao na sofru tamo gdje se i prije nalazila casa. Cae bi poredao po rubu sofre i sam bi sjedao, ocekujuci da voda provrije. Mladici su razgovarali tiho, klonulo: stomaci, dobro napunjeni tvrdom i tekucom hranom, vrucom i hladnom, prisiljavali su ih na takav ton razgovora. Ali ta to biva? Glasovi su postajali tii da bi sasvim zautjeli. Sobu je ispunio svecan muk, a onda se zacuo sasvim slabaan i tanak zvuk, u pocetku isprekidan, a zatim neprekidan. Prisutni mladici su izgledali uzbudeni i svi su u isto vrijeme izustili dugim, mirnim snanim glasom: "Allah!" Otezali su izgovaranje te rijeci tako kao da ih je neka blaga muzika to dolazi iz daleka uzbudila. A nije ni cudo. Culi su kako voda iti kolajuci oko loita gdje je bila raspaljena cista i ujednacena eravica. Onaj koji je pripremao caj predao se tom poslu i srcem i okom i uhom, i kada se itanje vode pretvorilo u kljucanje, on je uzimao zemljani ibrik, primicao ga samovaru, otvarao slavinicu da bi u ibrik natocio dio te vrijuce 116 vode, zatim bi zatvarao slavinicu i prekidao tok vode, pokrivao ibrik poklopcem i lagano ga drmajuci da bi vruca voda zagrijala svu posudu iznutra, a potom bi tu vodu prolio, jer caj ne smije da dode u dodir sa hladnom posudom, bila ona zemljana ili metalna, jer mu to pokvari ukus. Nakon nekoliko casaka cekanja putao je vodu polako, pazeci da ne napuni ibrik do vrha, opet je malo cekao pa zatim uzimao iz kutije izvjesnu kolicinu crvenog caja i stavljao u ibrik, koji bi zatim do vrha napunio vodom. Konacno je, sa velikom njenocu i panjom, stavljao ibrik nekoliko casaka na vatru pa odmakao. Tada bi pozivao drugove da prinesu svoje cae. To se zbivalo u mukloj tiini. Svi su gledali i pratili pokrete svog druga, pazeci budno da ni u cemu ne odstupi od pravila. Kada su cae bile nalivene i u njih stavljene male kaike, cuo se skladan zvuk, ne bez izvjesne ljepote prijatne uhu, zvuk koji je poticao od tihog sudaranja metala i stakla. Svi su prinosili cae ustima i srkali caj dugim srkutom, koji je, nasuprot udaranju kaicica u cae, bio ruan. Nastavljali su da piju ne govoreci nita osim recenice koja se nije mijenjala i koju je neizbjeno neko od njih izgovarao a drugi potvrdivali: "Evo, ovo ce ugasiti vatru boba". Prvi krug je zavren, cae su se po drugi put punile nakon to je u samovor dolivena voda koja je potroena. Ali ovaj put prisutni su se zabavili samo cajem, ne brinuci se vie o ovoj jadnoj vodi koju je vrelina vatre dovodila prvo do jecanja pa alosnog pjevucka-nja i konacno do plakanja u trenutku kada provri. Niko na to nije obracao panju, niti se uzbudivao njenim pjevuckanjem ni placem. Svi su se zabavili iskljucivo ovom drugom caom caja - prva je bila namijenjena gaenju vatre boba, dok je druga bila posvecena njima samima i njihovim osjetilima: njenu 117slast su osjecali u ustima i grlu, pa cak i u glavama, jer im se poslije druge cae vracala razboritost, odnosno oni su se vracali razboritosti. Jezici su im se ra-zvezivali, usne smijeile a glasovi podizali. Sad nisu vie govorili o jelu i picu, to su vec zaboravili, vec su se, poto su zbrinuli brigu o svom stomaku, okrenuli drugoj, svom obrazovanju. Podsjecali su se onoga to su culi na profesorovom jutarnjem predavanju ili onom prijepodnevnom, ismijavajuci cas jednog, cas drugog. Ponavljali su primjedbe koje je neko od njih uputio prfesorima ili koje je neko drugi uputio ovom ili onom profesoru pa bi onda raspravljali o toj primjedbi: jedni su je smatrali jakom i osnovanom, a drugi povrnom i nepotrebnom. Jedan bi igrao ulogu profesora o kojem je rijec, a drugi studenta koji stavlja primjedbu. Jedan od njih bio je sudija ove raspre. Ponekada bi i sudija uzimao ucece u diskusiji, vracajuci jednog od sagovornika temi ako se od nje udalji, ili dokazu koji je propustio. Onaj to sprema caj ucestvuje u svemu tome, ali istovremeno pazi na caj ne zanemarujuci ga niti zaboravljajuci; dodavao je u ibrik caj na caj i vodu na vodu. Punio je i cae koje su bile prazne. Caj se zavravao na trecoj cai, jer je najmanja mjera za caj tri cae - ne smije biti manje, a nema tete od vika. Djecak je bio tih i povijen na svom mjestu. Dodavali su mu njegov dio caja u utnji. On ga je takoder pio polako i u utnji. Primjecivao je sve to se oko njega deavalo i sluao sve to se izgovorilo. Razumijevao je malo, vecinu toga nije mogao da shvati. Divio se i onome to razumije i onome to nije poimao. Pitao se go-reci od elje - kada ce on moci da govori kao ovi mladici i da raspravlja kao oni. Page 37

Taha Husein - Dani Proao bi skoro sat dok su svi ispili svoj dio caja. Sofra ce ostati tamo gdje i jeste, sa samovarom u sredi118 ni i caama poredanim po njenom rubu, jer se pribliilo podne, kada svi treba da se razidu, da bi svaki bacio jo jedan brz pogled na podnevnu lekciju prije nego to podu da je sluaju, iako su je jo jucer pripremili. Ipak bolje je brzo ponoviti je i malo zastati kod ove ili one nejasne i zakucite izreke. Tekst je razumljiv, a komentar jasan. Al Bannan67) komplikuje ono to je jednostavno i zaplice ono to je rjeivo. Sejid Durdani68), opet, iako pronicljiv, i u jasnim stvarima nalazio je mracne tajne. Abd el Hakim69) nekada razumije stvari, a nekada mu one izmicu. Sto se tice predavaca, on je obican glupak koji ne zna ta govori. Do podne je preostalo svega nekoliko minuta. Pourimo zato u Azhar. Poziv mujezina na molitvu i sama molitva zateci ce nas na putu, tako da ce kada stignemo u Azhar, molitvu biti zavrena i studenti ce se poceti okupljati u krugove oko profesora. Ne kodi ako nas mimoide zajednicka molitva, obavicemo je poslije predavanja, i to takoder zajednicki. Bolje je da se ne molimo prije predavanja, jer sama lekcija i tekoce koje ona sadri, kao i problemi koje treba rijeiti, odvracaju misao od pobonosti, ali kada se odri predavanje i mi ga sasluamo, prodis-kuktujemo, rijeimo se problema i tekoca, posvetice-mo se svom duom i srcem molitvi. Evo i djecakovog brata kako ga zove istom frazom koju ponavlja godinama: "Hajdemo, gospodine!" Djecak se die jo oteao i polazi za bratom do Azhara po-srcuci. Brat ga posadi na mjesto predavanja iz gramatike, a on odlazi na predavanje ejha Salihija u manastir slijepih. 67) Al Bannan - predavao na Azharu u XIX vijeku i pisao udbenik iz retorike. 68) Sejjid al Durdani (umro 1413.g.), filozof skolastik, poznat po komentarima. 69)Abd el Hakim es Sijalkuti, autor teolokih djela (umro 1650). 119Djecak saslua predavanje iz gramatike i razumije ga bez muke. Dosadno mu je profesorovo insistiranje na ponavljanju i tumacenju. Kada se predavanje zavri i studenti se razidu, djecak ostaje na svom mjestu dok se ne vrati njegov brat. Ovaj ga vuce bez rijeci i bez njenosti, izvodi iz Azhara i prelazi onaj isti put kojim idu ujutro i u podne. Gurne ga na njegovo mjesto u sobi, na onaj stari cilim prostrt po prodrtoj, ve-hdoj hasuri. Tada se djecak priprema da se suoci sa svojim udjelom u patnji. 120 Trajna usamljenost bila je uzrok te patnje. Djecak bi se neto prije polovine popodneva smjestio na svoju logu u sobi; brat je zatim odlazio u neku drugu sobu na katu, kod nekog od drugova. Mjesto sastajanja druine nije uvijek bilo u istoj sobi, nego ujutru kod jednog, predvecer kod drugog, a kada noc poodmakne, kod treceg. Brat je ostavljao djecaka u sobi poslije popodnevnog predavanja i odlazio u onu sobu gdje ce se sastati sa svojim drugovima. Provodili su due ili krace vrijeme u razonodi i pricanju anegdota o profesorima i studentima. Vika i smijeh odjekivali su snano na katu i dopirali do djecaka sku-trenog u svom coku: usne su mu se smijale, ali je srce bilo tuno jer nije mogao cuti alu ili dobru pricu kao to je sluao u podne, i jer nije mogao, kao u podne, da se pridrui bezglasnim, stidljivim osmijehom neobuzdanom gromkom smijehu ostalih. Djecak je znao da ce se druina okupiti oko popodnevnog caja kada se zasite anegdota o profesorima i kolegama i da ce nastaviti oko caja miran sreden razgovor. Ponavljace ono to smatraju potrebnim od popodnevnih lekcija, raspravljajuci i sporeci se, a zatim ce pripremati lekciju za vecernji cas koji je drao glasoviti Imam, profesor ejh Muha121med Abduhu\ tumaceci u odredene dane djelo "Dokazi o cudesnosti"71), a u druge dane u nedjelji komentariuci Kur'an. U toku pripremanja za ovo predavanje oni ce razgovarati o svom profesoru Imamu i obnavljati izreke to su ih culi o njemu ili ono to su zapamtili kao njegovo miljenje o drugim profesorima, ili njihovo o njima, ili pak zapamcene odgovore koje je davao odgovarajuci na pitanja ili na primjedbe. Ti odgovori su ucutkivali oponente i izvrgavali ih podsmijehu drugova studenata. Djecak je gorio od elje iznatielje prema svemu ovome. Vjerovatno je uz to u dubini due osjecao potrebu za caom caja koja se tamo slui, jer je i on navikao na caj i osjecao potrebu da pije ujutru i uvecer svoju mjeru. Ali sve to bilo mu je uskraceno. Ovi ljudi, nedaleko od njega, pricaju anegdote, diskutuju, uce i piju caj, a on ne moe da im se pridrui ni u cemu, niti moe da trai dozvolu od svoga brata da prisustvuje sjede-ljci ove mladei i uiva u svemu onome to predstavlja slast za um i tijelo zajedno. Ne moe to da trai, jer mu je najmre da od bilo koga trai bilo ta. A i kada Page 38

Taha Husein - Dani bi zatraio to od brata, ovaj bi ga odbio - njeno ili grubo, ali uvijek za njega bolno i neprijatno. Zato je najbolje da se savlada i da prikrije potrebu uma za znanjem, uha za sluanjem razgovora i tijela za cajem; ostati zavucen u svoj coak, nijem i utonuo u svoje misli. Ali i do toga je teko doci, poto je brat ostavio skroz otvorena vrata sobe, tako da do njega dopiru glasovi ljudi i njihov smijeh. Evo i udaraca 70) Muhamed Abduhu, poznati religiozni i drutvenopoliticki voda u Egiptu, inicijator reforme Azhara (1849-1905) - njega ovdje T. Husein naziva Imamom. 71) "Dokazi o cudesnosti (Kurana)" (Delail ul Idaz) - napisao al Du-rdani (umro 1087), nie se spominju neka druga njegova djela. 122 koji dopiru do njega. Oni priguuju ostale glasove, objavljujuci mu da spremac caja cijepa drva da podloi samovar. Svi ti zvuci to do njega dopiru izazivaju u njemu istovremeno elju i strah, aloste ga i iscrpljuju, ispunjavajuci mu srce jadom i tugom. A taj jad i tuga su postajali tim veci to se on nije mogao cak ni pokrenuti sa svog mjesta i koraciti bar nekoliko koracaja koji bi mu omogucili da dode do vrata sobe i tu stane kako bi bio blii tim glasovima, da cuje ono to ti ljudi razgovaraju. To bi bilo svakako kao stvoreno da ga razveseli i razonodi, ali on nije smio da se makne sa svoga mjesta ne zbog toga to ne zna put do vrata, naprotiv, dobro ga je zapamtio, mogao ga je polagano, ne ureci se, preci, nego se stidio da ga ne iznenadi neki prolaznik i vidi kako ide polagano kolebljiva koraka. Posebno bi ga raalostilo da ga iznenadi brat, koji je s vremena na vrijeme navracao u sobu da uzme neku knjigu, neki predmet ili togod hrane iz spremnice, da pojede uz caj kao uinu. Najtee bi, dakle, djecaku bilo da ga iznenadi brat kako zbunjeno i nesigurno ide i upita ga: "ta je s tobom? Kuda ce?" Bilo je, mislio je, neuporedivo bolje da ostane na svome mjestu, da izbjegne te mogucnosti, da u sebi preivljava bolnu tugu koju osjeca, a kojoj se pridruuje drugo, ne manje bolno, aljenje, cenja za roditeljskom kucom u jednom selu u provinciji. Tamo, kada bi se vratio iz mekteba i zasitio igre, uzimao bi komad suha ljeba, alio se sa sestrama, pricao majci ono to je htio o dogadajima toga dana u mektebu. A kada bi mu i toga bilo dosta, izlazio bi iz kce zatvarajuci iza sebe vrata, iao dok ne dotakne zid kuce to je bila pred njim, zatim bi se pridravao njega iduci prema jugu. Na odredenom mjestu skretao bi desno, a zatim nekoliko koraka iao pravo - i stizao do radnje ejha Muhameda Abd al Vahida i mladeg mu brata ejha Mahmuda. Ta123mo bi posjedio razgovarajuci, pricajuci zgode ili sluajuci ta pricaju muterije, ljudi i ene, sretan da cuje one naivne seoske price, tako ljupke u svojoj raznovrsnosti, i neobicnosti, takoder. Deavalo bi se da ne dode mnogo muterija u radnju. Tada bi djecak na miru razgovarao sa jednim od dvojice vlasnika radnje ili bi citali neku knjigu. No nije uvijek djecak odlazio tamo. Izaavi iz kuce, sjeo bi ponekad na klupu pred kucom i u tiini sluao razgovor oca i njegovih prijatelja na njihovom svakodnevnom posijelu, izmedu popodnevne molitve i vecere, koju je navjecivao mujezinov poziv na molitvu. Ponekad, opet, djecak ne bi ni izlazio iz kuce, nego bi ostajao sa jednim od drugova iz mekteba koji bi mu citao iz neke donesene knjige kakvu propovijed ili neku od junackih prica, sve dok ga zalazak sunca ne upozori daje vrijeme za veceru. Tamo djecak nije osjecao usamljenost, nije bio prinuden na nekretanje, nije podnosio bol gladi i liavanja i nije tako uzaludno udio za caom caja. Dok mu je u dui bilo sve uzburkano ovim tunim mislima, djecak je sjedio potpuno nepomicno. Na trenutak bi ga od misli odvratio glas mujezina Bajbersove damije i njegov poziv na popodnevnu molitvu, ali i on mu je tada bivao krajnje mrzak. Podsjecao gaje na glas mujezina u njegovoj kasabi, koji nije bio nita ljepi od ovog glasa ali mu je cesto priutio zabavu i igru. Koliko se samo puta popeo sa tim mujezinom na minare, koliko li je puta zamijenio mujezina u pozivu na molitvu i koliko puta je zajedno sa njim ucio molitve poslije tog poziva! U ovoj sobi, on nije volio taj glas, jer nije mogao da se pridrui pozivu na molitvu, nije cak znao ni odakle glas dopire, jer nikada nije uao u Baj-bersovu damiju, ne zna ni put do minareta, nikada se nije peo njegovim basamacima, pa nije znao ni jesu li 124 oni iroki ili uski, pravi ili zavijeni kao u minaretu u njegovoj kasabi. Sve je to bila za njega nepoznanica. Nije vidio nikakvog nacina da sazna bilo ta. Samo nepomicnost, duga, neprekidna nepomicnost. Kakva patnja! elja za znanjem namece teka odricanja. Ovo mirovanje, koje se otezalo u beskonacnost, zamaralo je djecaka. Dok je Page 39

Taha Husein - Dani sjedio na svome mjestu, hvatao ga je katkad drijeme, tako da je morao da se opruzi i preda snu. Od svoje majke je cuo da je popodnevni san tetan, neprijatan za tijelo i duu. Ali kako je mogao da odagna ovaj tetni san! Domalo bi se prenuo preplaen, jer bi cuo glas koji ga zove frazom stoje godinama odzvanjala u njegovim uima: "Gospodine, zar spava?" Prenuo bi se prepadnut: to je doao njegov brat da vidi staje sa njim i da mu donese veceru. Vecera je uistinu bila ukusna. Sastojala se od lepinje i komada sira, onog to ga nazivaju grcki sir, ili komada tahan-halve. To je bivala njegova uobicajena vecera u toku nedjelje. Brat bi stavljao jelo pred njega i pozdravljao ga odlazeci na Azhar, gdje ce sluati predavanje Imama. Djecak je jeo s apetitom ili bez njega, ali bi uvijek sve pojeo. Kada je bio sa bratom, radije je jeo manje. Brat o tome nije razgovarao, niti gaje ta pitao. Ali kada je bio sam, pojeo bi sve, cak i kada nije imao apetita ili kada je bio bolestan, bojeci se da ita ostane, da brat, kada se vrati i vidi to, ne pomisli daje bolestan ili tuan. A najmre mu je bilo da izaziva brigu i uznemirenost kod njega. Tako je pristupao jelu. Kada bi zavrio, vracao se prinudnom mirovanju i nepomicnosti u svom coku. Dan se polako zavravao, sunce je silazilo ka zapadu, a u njegovu duu se uvlacilo osjecanje skruene tuge. Mujezin je pozivao na vecernju molitvu i djecak je po tome znao daje dola noc. Zamiljao je kako ga obavi125ja tama/Znao je da bi bila upaljena svjetiljka da odagna ovu sve gucu pomrcinu, da je sada u sobi neko sa ocinjim vidom, ali on je sam i, po miljenju onih to vide, nema potrebe za svjetiljkom. On je to smatrao pogrekom, jer je nejasno razlikovao tamu i svjetlo i nalazio u svjetiljci sudruga i razgovor, a u mraku je osjecao pusto koja mu je, vjerovatno, dolazila od jo neo-blikovanog uma i uznemirenosti. Zacudo, nalazio je da mrak ima zvuk to dopire do njegovih uiju, zvuk neprekidan, slican zujanju muha, ali jaci i puniji. Taj zvuk je bolno odjekivao u njegovim uima i izazivao strah u srcu, tako daje morao promijeniti nacin sjedenja: skupio bi noge, oslonivi se laktovima na koljena i sakriv-i glavu medu ruke, i preputao se tom zvuku koji gaje napadao sa svih strana. Ako ga je popodnevno mirovanje prisiljavalo na san, ovo vecernje ga je dralo u neobicnom bdijenju. On bi se konacno i navikao na taj zvuk mraka i pomirio se sa njim, ali je u sobi bilo drugih zvukova koji su ga veoma plaili, zvukova razlicitih. Jer su te sobe pripadale vakufu72\ a to znaci da su bile stare-prastare, da su njihovi zidovi bili puni pukotina koje su nastanjivali razni insekti i sitne ivotinjice. Kada padne noc, ti insekti i ivotinjice kao da su preuzimali nadzor nad djecakom, koji se, osamljen, skutrio u svom coku: proizvodile su tanke glasove koji su dolazili od njihovog laganog, cas breg, cas sporijeg, kretanja, to je djecaka ispunjavalo nepojmljivim strahom. A cim bi doao brat, sam ili sa drugovima, i upalio lampu, prestajali bi ti zvuci i kretanja kao da ih nije ni bilo. Zbog toga, a i zbog poneceg drugog, djecak se nije usudivao da spomene te zvukove i kretanja. Najmanje cega se 72) Vakuf je neotudivo imanje poklonjeno pod odredenim uslovima vjerskim ili dobrotvornim ustanovama. 126 imao bojati, to je da ce ga, ako bilo ta spomene, smatrati glupakom i da ce misliti loe o njegovoj razboritosti i hrabrosti. Zato se uvlacio u sebe i krio svoj strah od insekata i ivotinjica. Mujezin vec poziva na posljednju nocnu molitvu. U djecaku je to izazivalo kratkotrajnu nadu nakon koje je slijedio dugotrajan ocaj: zavren je cas Imama, brat djecakov ce doci domalo, upaliti lampu, ostaviti tanu na njeno mjesto, uzeti knjigu ili neki predmet, ili hrane, i tako ce za to vrijeme u sobi zavladati prisutnost, bice otjerana mrska samoca. Ali brat bi ubrzo dobacio djecaku jastuk na koji ce poloiti glavu i pokrivac u koji ce se umotati da spava, nadzirace kako to djecak radi a zatim utrnuti lampu i otici, zatvorivi iza sebe vrata i okrenuvi kljuc. Odlazio je u uvjerenju daje djecaka predao snu. U stvari, ostavljao gaje u dugoj i zastra-ujucoj nesanici. Vratice se nakon dva ili vie sati, poto je jeo i pio caja, raspravljao sa drugovima i sa njima pripremio sutranje lekcije. Okrenuce kljuc u vratima, upaliti lampu misleci da je djecak utonuo u sladak i miran san, a djecak nije ni okusio sna, nego je, premro od straha, icekivao bratovljev povratak. Tek kada se brat isprui na postelji, poto je utrnuo lampu i poto je njegovo neravnomjerno ili ravnomjerno disanje pokazalo da je zaspao, djecak bi osjetio sigurnost i oputanje, njegova osjecanja su postajala smirena i sigurna, a misli mirne i ugodne. Tada bi njegovo bdijenje neosjetno prelazilo u okrepljujuci san. Page 40

Taha Husein - Dani 127VI Ali dva cudna zvuka naglo su ga vracala u preplaenu razbudenost: jedan snani udari tekog tapa o zemlju, a drugi - ljudski glas, ni jak ni slab, koji je sa izvijanjem i podrhtavanjem spominjao Allaha i hvalio ga, oteuci veoma dugo i cudno. U potpunoj tiini i sveobuhvatnom miru, ovaj ljudski glas je stalno iznova podrhtavao, prekidan udarcima tapa o zemlju; cinio se snaan, tako da je u mirnoj noci izazivao neto slicno uzbuni. Postepeno se pribliavao dok ne bi dopro skoro do djecakove sobe, da bi zatim skrenuo i pomalo slabio i skoro prestao. Ponovo se javljao drugi put, jak i neprekinut, nakon to je covjek koji je molio siao stepenicama kata i upravio sokacicem, udaljavajuci se postepeno, dok ne bi potpuno icezao. Djecaka je ovaj glas, ili, bolje receno, ova dva zvuka, prepao kada ih je prvi put cuo. Mucio se razmiljajuci i traeci otkuda potjecu, ali nije u tome uspio. Naprotiv, razbudio se i, budan i prepadnut, zavrio noc i docekao glas mujezina koji je pozivao: "Molitva je bolja nego san!" On gaje smirivao i vracao mu sigurnost. Djecak je ustajao veselo, a brat mu tmurno. U urbi, za nekoliko trenutaka, vec bi silazili niz stepenice i grabili na putu za Azhar jedan da bi sluao predavanje iz osnova dogmatike, a drugi iz tradicije. 128 Ta dva zvuka budila su djecaka svakodnevno na pocetku posljednje trecine noci: djecak se i dalje plaio ne znajuci njihovo porijeklo i ne usudujuci se da pita brata ili nekog drugog. Tako sve do noci uoci petka. I tada su ga oni probudili kao i svake noci, i tada mu je mujezin povratio mir i sigurnost kao i svakog jutra, ali djecak nije ustao veselo niti njegov brat tmurno i uurbano, jer u zoru i ujutro petkom nema nastave, pa ni mladi ejh ni djecak nisu morali da prekidaju san. Ali dje-cakov san su naruila ova dva zvuka, dok ih brat nije cuo ni ove noci, kao ni prije. Djecak je ostao u postelji u tjeskobnom mirovanju, nemocan da se pokrene, eljan da probudi brata. Vec je obavljena molitva u zoru, suncano svjetlo se prosulo i njegovi zraci su prodirali slabano u sobu kada je djecak ponovo cuo ta dva zvuka, ali ovaj put utiana, blaga: tap je lagano udarao o zemlju, a glas je blago, skoro malaksalo milovao zrak. Djecak se zacudio otkuda to da ova dva zvuka, tako gruba ba onda kada se smiri noc i svijet zaspi ocekujuci tiinu, sada postaju blaga i obzirna kada pocne dnevno poslovanje, svijet se probudi i buci je dozvoljeno da raste, uzimajuci svoj udio slobode i aktivnosti. A uza sve to on je bio prinuden da miruje, bojeci se da ce probuditi brata ako se pokrene. Tek kada mu je sunce pocelo udarati u celo, ustao je i oprezno se pomjerio sa svog mjesta na drugo, zaklonjeno od sunca, i tu ostao nepokretan. I dalje mu je bilo tjeskobno, neprijatno. Brat je i dalje bio utonuo u san i nije se budio. Odjednom je neko snano zakucao na vrata i glasno, srdito, razbio tiinu vicuci: "Ej, vi, hajde, stoko, probudi se, dokle cete spavati! Boe, sakloni me od nevjerstva, spasi me od stranputice! Sramota, i to su mi neki studenti! Spavaju do kraja jutra i ne obavljaju molitvu na vrijeme!" Ruka ovoga glasa kucala je na vrata, a tap udarao 129o zemlju pracen opcim smijehom. Djecakov brat se probudio na prve rijeci ove grdnje, ali je ostao nepomican na svom mjestu, smijuci se prigueno, kao da mu je prijatno ono to cuje, kao da eli da se ta grdnja nastavi. Djecak je prepoznao i taj glas i taj tap: to je onaj isti glas koji gaje uznemiravao nocu, to je taj tap koji je udarao o zemlju budeci je iz njenog sna. Ko lije taj covjek? I taj tap? Zato ovaj smijeh koji ga prati? Brat se bio digao glasno se smijuci i pourio da otvori vrata na koja je hrupio neznanac galameci: "Zazivam Allaha protiv vaeg nevjerstva! Zazivam Allaha protiv vaeg grijeha! Boe, otkloni od nas nevolju, spasi nas od prokletog davola! Jeste li ljudi ili stoke! Jeste li pravovjerni ili nevjernici, ucite li kod svojih profesora krijepost ili poroke!" Za njim je upala citava grupa mladica, bratovljevih drugova, neopisivo bucna, gueci se u smijehu. Tu djecak upozna ovog covjeka. Bio je to cika hadi Ali. A cika hadi Ali bio je starac odmakle dobi. Iako je bio preao sedamdesetu, sacuvao je svu svoju snagu, umnu i fizicku: bio je prepreden, spretan, otrouman, snalaljiv, srednjeg rasta, veoma ivahan, snane grade, naglih pokreta, silovitog glasa koji ne poznaje aputanje, nije mu polazilo za rukom da tiho govori, uvijek je vikao. Cika hadi Ali bio je svojevremeno, kako je djecak kasnije saznao, trgovac, roden i odrastao u Aleksandriji. Sacuvao je energicnost i silovitost, otvorenost i proniciljivost - odlike karakteristicne za Aleksandrijce. Trgovao je pirincem i zato su ga nazivali Hadi Ali al Razzaz.73* Napustio je trgovinu, odnosno trgovina je napustila njega, kada je poodma-kao u godinama. Posjedovao je jednu kucu u Kairu i od toga dobivao neto sredstava. Iznajmio je sobu na Page 41

Taha Husein - Dani 73) Razzaz - pirincar, riar. 130 ovom spratu, gdje, osim njega i dvojice Persijanaca, o kojima ce biti rijeci na drugom mjestu ove price, stanuju samo studenti. Istom to se hadi Ali smjestio u toj svojoj sobi u dnu sprata lijevo od stepenica, oko njega su se poceli okupljati ovi mladi studenti. On ih je zasmijavao, a oni su mu uzvracali divljenjem. Povezivala ih je topla simpatija, cvrsta i cista, u kojoj je pored ale bilo mjere, uzdranosti i istinske srdacnosti. Jer starac je znao da ovi mladi ljudi vole nauku, da ulau mnogo truda u ucenje, da ne vole da trace vrijeme na besposlice, i to je cijenio. Zato, kada je pocinjala radna nedjelja, nije im se nametao, nije se pojavljivao u njihovoj blizini -izigledalo je kao da ih ne poznaje. Izuzetak bi bio samo onda kada bi oni doli k njemu ili kada bi traili da sa njima objeduje ili da im se pridrui na caju. Ali, kada dode petak, bili su nerazdvojni, nije ih naputao. Cekao je da odjutri, i kada bi ocijenio da su se naspavali i odmorili, izlazio je iz svoje sobe i pocinjao od najblie sobe jednog od ovih mladica, budeci ga sa onom silinom i bukom koju smo vidjeli, zatim je nastavljao to isto sa slijedecom, pracen onim prvim kojega je probudio, i tako stizao do sobe djecakovog brata, budio i njega na isti nacin, dok su se mladici oko njega radovali i zabavljali; docekivali su svoj dan odmora vedri, nasmijeeni ivotu kao to se i njima ivot osmjehivao. Petak je bio dan kada je starac preuzimao na sebe brigu o njihovoj hrani i nevinoj zabavi: on im je predlagao jelo za rucak i pripremao ga u svojoj sobi ili kod jednog od njih; on im je predlagao jelovnik za veceru, upucivao ih ta da cine kako bi ga pripremili, nadzirao spremanje ispravljajuci greke. Bio je sa njima cijelo jutro, rastajao bi se samo da obavi molitvu u podne, opet se vracao njima da bi ih nakratko napustio za popodnevnu molitvu, pa se opet vracao da sa njima vece131ra i poslije toga pije caj. Bio im je imam74* za vecernju molitvu i naputao ih tek poslije posljednje nocne molitve kako bi se pripremili za sutranja predavanja. Cika hadi Ali je afektirao svojom pobonocu. Prenemaganje i izvjetacenost ispoljavao je na krajnje napadan nacin. Pocinjao je onim pohodom u posljednjoj trecini svake noci - izlazio je iz svoje sobe bucno spominjuci Allaha i slaveci ga i pri tome udarao tapom o zemlju. Tako je stizao do damije Sejjiduna Huseina, gdje je docekivao prvu jutarnju molitvu kazujuci "vird", a potom se, trtoseci i mrmljajuci uz udare tapa, vracao da odahne u svojoj sobi. Svaku molitvu je obavljao u sobi, ali je otvarao vrata tako da ga svi stanari kuce cuju kako glasno moli. Ali kada bi sa svojim mladim prijateljima jeo, pio caj ili sijelio, onda je on bio najbri u misli, najduhovitiji u pricanju anegdota, najdueg jezika, najlake poalice. Od sviju je sa najvie strasti izvrgavao ruglu ljudske mane, bio okorjeli ogovarac. Nije birao rijeci niti se ustrucavao od neprikladnih izraza, bez kolebanja je putao da sa njegovog uvijek razveza-nog jezika povienim glasom teku najodvratnije, najprostije rijeci, one koje imaju najrunije znacenje i izazivaju skaredne predstave. Mladici su ga voljeli uprkos tome, a moda ba i zbog toga, da, voljeli su to najvie kod njega, osvajalo ih je to to ih je on izvodio iz njihove svakodnevnice, pruajuci im odmor od napornog studiranja. On im je otvarao vrata razonode koju ne bi mogli sami da nadu. Oni je nisu mogli potpuno naci ni kada bi se okupili oko ovog starca stoje sipao bezbrojne brbljarije. Sluajuci ga, smijali su se do suza, ali nikada, uz sve to, ne bi starcu ponovili ni jednu od tih skarednih rijeci ili prostackih izraza. Kao da su gledali neto to im se svi74) Onaj koji predvodi vjernike u zajednickoj molitvi. 132 da i zabavlja ih, ali samo iz daleka, pa ne doputaju sebi, ili im to ne doputa njihov odgoj, da se priblie, pogotovu ne da sami pokuaju to. To je iznad svega otkrivalo jednu neobicnu odliku ovih studenata, koja istovremeno izaziva divljenje i saaljenje. Oni su se izdvajali od vecine svojih drugova i vrnjaka obuzdavanjem strasti i strogim samosavladi-vanjem. Tako su se mogli potpuno predati studiranju i izbjeci ono u to su upadali njihovi drugovi: laka uivanja koja su zastupljivala, slabila volju i kvarila. Djecak je sve to sluao, razumijevao, pamtio i pitao sam sebe u cudu: kako je moguce pomiriti studiranje, uz sav trud koji ono iziskuje, sa ovim oduevljavanjem neobziljnostima i pohlepom za glupostima, bez mjere i suzdravanja. Zarekao se sebi da, kada odraste i stigne dob ovih mladica koje potuje i cijeni njihovu pamet, nece poci njihovim putem, nece se predavati jalovim razonodama kao to oni to cine. Petak je, dakle, bio dan stomaka u ivotu ovih studenata i njihovog starog prijatelja. Jo od jutra su se okupljali oko obilnog, masnog dorucka, koji se Page 42

Taha Husein - Dani sastojao od boba, jaja, caja i od zalihe suhih kolaca to su im slale majke, ulauci u njihovo spremanje i slanje svoja jednostavna srca i ljubav, njenost i milotu koju su osjecale. Djecak se cesto sjecao sa koliko truda je njegov otac zaradivao potreban novac da bi majka mogla spremiti hranu za svoja dva sina; sjecao se i truda koji je majka ulagala u to, radujuci se dok ju je spremala, uteci tuno kada ju je pakovala, placuci gorko kada ju je predavala onome ko ce je odnijeti na voz za Kairo. Koliko puta se djecak sjecao svega ovoga, gledajuci mladice kako te kolace prodiru umacuci ih u caj - kako im je savjetovao starac - ili grizuci ih zubima a zatim zalijevajuci cajem da bi ih lake progutali! I dok su se smijali starcevim alama i dosjetkama, nisu se sjeca133li oceva i njihovog truda, niti majki i njihove brige i prolivenih suza. Starac se sa studentima dogovarao o veceri u toku druge ili trece cae caja koji su pili poslije dorucka. Djecak je sa osjecanjem neugodnosti i stida pratio ovaj dogovor. Kasnije, kada je odrastao, kad god bi razmiljao, ta uspomena je budila u njemu saaljenje i cudenje. Razgovarali su i savjetovali se nadugo i nairoko oko izbora koji je bio veoma skucen. U pitanju su bila uvijek samo dva jela: ili krompir u cevapu sa mesom, paradajzom i lukom, ili tikva sa istim cevapom i neto graka. Kada bi se sloili oko kolicine svake namirnice koju treba kupiti i izracunali cijenu, svaki od njih bi ulagao svoj dio, osim starca, kojega su izuzimali od ove obaveze. Sa sakupljenim novcem jedan od njih je odlazio u kupovinu. Po njegovom povratku, drugi je preuzimao brigu oko peci, gdje bi palio vatru drvenim cumu-rom. Kada bi se cumur razgovorio, pristupao je pripremi hrane, dok su ostali, okupljeni ili ratrkani, posma-trali, a starac mu je s vremena na vrijeme upucivao savjete. Poto bi sve bilo pripremljeno, ostavljao je da se to polako kuha na vatri. Svi su se tada okupljali oko svog prijatelja-starca ili su ucili, a samo se kuhar, s vre mena na vrijeme, izdvajao da pogleda hranu kako se ne bi preprila ili pokvarila i kako bi dodao nekoliko kapi vode. Svi su udisali ugodni miris to ga je vatra izazivala, to jaci to se hrana vie kuhala, i svi su u udisanju ovog mirisa nalazili slasni uvod za ukusnu veceru. Sasvim je sigurno da nisu samo oni pripremali svoj obrok. U istoj kuci bilo je jo njihovih kolega koji su cinili isto to i oni, udisali miris koji se irio od peci. Sigurno je, takoder, da je u kuci bilo njihovih drugova koji nisu mogli da spreme takvu veceru. A potpuno je izvjesno da oni radnici to su stanovali na donjem spratu kuce nisu imali sredstava da se pocaste takvom hranom, za134 jedno sa svojom djecom i enom, i da su zbog toga najcece trpjeli teke prigovore ena. U svakom slucaju, ovi siromani studenti i radnici doivljavali su ove mirise to su ispunjavali kucu petkom, sa uivanjem pomijeanim s tugom. Drveni cumur se veoma sporo raspaljivao, i to je produavalo uivanje jednih i patnju onih drugih: jelo je bilo gotovo tek kada bi se obavila popodnevna molitva i kada je sunce pozvano na zalazak. Svi su se tada okupljali oko trpeze i pristupali jelu ivahno, polualji-vo, poluozbiljno. Svako se trudio da potpuno uiva svoj dio hrane, pazeci da ga drugi ne preteknu i ne predu granicu na njegovu tetu, a istovremeno svaki se ustrucavao da pokae ovaj trud i ovo zaziranje od drugih. Ali starac je bio tu. Njegova otvorenost ih je oslobadala da i oni budu otvoreni, a njegove ale su otkrivale ono to su se oni trudili da sakriju. On ih je sve nadzirao, on je pravedno dijelio jelo, odbijao one koji su htjeli da otmu od drugoga, kao to je inace obicavao, glasno je to objavljivao ne krijuci i ne ustrucavajuci se: jednoga je opominjao da prijevarom eli da umjesto komada krompira uzme komad mesa, drugoga da pretjeruje uzimajuci vecu kolicinu jela ili sosa, upucujuci ijednom i drugom rijeci na aljiv nacin, prihvatljiv za njih, jer ih je zasmijavao, a nije ih postidio. Za vrijeme te smijene borbe djecak je bio stidan i plaljiv, uznemiren i nesigurnih pokreta ruku, nije uspijevao da uzme svoj zalogaj i umoci ga u zdjelu, niti da ga prinese ustima. Cinilo mu se da su sve oci uperene u njega, posebno da ga iz potaje prati starcev pogled. To ga je jo vie zbunjivalo, tako da mu je ruka drhtala i polijevao je sos po odijelu. On je toga bio svjestan, patio je zbog toga, ali nije uspijevao da to izbjegne, iako, vjerovatno, odnosno sasvim sigurno, niko nije obracao panju na njega. A kada bi oni pokazali da mi135sle na njega, obracajuci mu se i nutkajuci ga da jede i prinoseci mu ono to sam ne moe dohvatiti, on se jo vie zbunjivao. Sva ta komicna borba bila je za njega izvor neugodnosti i tuge, iako je trebalo da ga razveseli i zasmije. Ali, ako je bio sumoran za vrijeme jela, postajao je veseo, raspoloen i povremeno bi se sam smijao kada bi ostao sam sa sobom, nakon stoje drutvo popilo cak i prelo tamo gdje ce uciti ili sijeliti. Page 43

Taha Husein - Dani Tako su ovi mladici proveli duge godine sa starcem. Djecak je odrastao u ovom nasmijanom ivotu zahvaljujuci starcu, uprkos svemu onome to ga je na tom putu alostilo, boljelo i tjeralo u ocaj. A onda se grupa razila. Svako od ovih mladica otiao je svojim putem. Napustili su ovu kucu i nastanili se u udaljenim krajevima grada. Njihove posjete starcu bivale su sve rjede, dok nisu sasvim prestale; zanemarivali su starca i konacno su ga pozaboravljali. Jednoga dana neki iz ove grupe saznali su daje starac umro. Srca su im se raalostila, ali tuga nije doprla do njihovih ociju niti se odraavala na njihovim licima. Jedan svjedok ih je obavijestio da je starac na umoru izgovorio kao posljednju rijec molitvu za djecakovog brata. Neka se Allah smiluje cika-hadi-Aliju! Djecaku on nije bio simpatican, ali kad god bi ga se sjetio, srce mu se ispunilo saaljenjem i njenocu. 136 VII Nai mladici, medutim, nisu crpili svoju razonodu samo od ovog starca. Ponekada je njihova zabava imala i drugi izvor, i tada je bila umjerena i mirna. alili su se s mjerom i zabavljali kriom kada bi susreli stanovnika one sobe koja se nalazila na dnu u desnoj strani, nasuprot starcevoj. Stanar sobe na desnoj strani bio je covjek srednje dobi, bez sumnje je vec preao cetrdesetu, ali nije napunio pedesetu. Bio je student i iako je proveo na Azharu vie od dvadeset godina, nije uspio da diplomira, ali nije gubio nadu da ce uspjeti. Treba reci da on nije ogranicavao svoja nastojanja niti svoj ivot na to. Istovremeno nastojeci da dobije diplomu, on je traio i druge stvari koje ljudi od ivota ocekuju. Imao je enu i djecu, njima je posvecivao ljetnji raspust, ramazanske ferije i one kratke odmore koji su s vremena na vrijeme prekidali studiranje azharovaca. Porodica mu je ivjela na selu blizu Kaira, tako da dolazak i odlazak nije predstavlljao ni teak zamor ni velik troak. Kao i mnogi stanovnici tog kraja i on je posjedovao jedan ili vie malih komada zemlje. Njegov tast je takoder imao nekoliko komada zemlje. Dakle, nije bio, kako se tada govorilo, siromanog stanja, ali ni dobrostojeci. Bio je tedljiv, skoro tvrdica. 137I Njegova ljubav prema nauci bila je umjerena, elja da nauci skromna, zanimanje za studij veoma slabo, pamet i sposobnost shvatanjajo slabiji. Medutim, vjerovao je da je inteligentan i smatrao da je rtva ne zato stoje pristupio diplomskom ispitu pa odbijen, vec zbog pristrasnosti ispitne komisije: za vie od dvadeset godina koliko je utroio na Azharu nije pristupio ispitu, iako je mogao da ga prijavi poslije dvanaest godina. Ali on nije diplomirao jer je gledao Azhar kroz tamne ili izo-blicujuce naocare. Imao je rdavo miljenje o studentima. Smatrao je, s pravom ili bez prava, a po svojoj prilici neopravdano, da diplome ne dobijaju sposobni i inteligentni, oni koji se trude i uce, nego ili oni koji imaju srece i mogu da zahale slucaju, ili oni koji se ulizuju te vjeto i lukavo podilaze ispitivacima. Vjerovao je da mu je sreca okrenula leda iz nepoznatog razloga i da ce pasti ako se prijavi da polae. Zato je bolje da i ne pokuava. Svaku azharsku godinu pocinjao je odlukom da se pripremi za ispit. Dogovarao se sa nekoliko drugova da sa njima prouci nekoliko knjiga koje je morao dobro znati. Ali vec nakon mjesec ili dva, zakljucivao je da mu sreca nije naklonjena: zanemarivao je ucenje, ljencario i, konacno, potpuno prestajao da prati predavanja u korist neke druge razonode. Ponovo bi povjerovao da ga je izdala sreca, jer ga nije obdarila onom opsjenarskom inteligencijom za koju imaju sklonost profesori, kao to je obdarila toga i toga njegovog prijatelja. A, u stvari, nije nita manje inteligentan i sposoban da ovlada znanjem od tog prijatelja. Kada je razgovarao sa svojim drugovima nije krio da on poznaje siguran put za uspjeh na ispitu. Cesto je bio u iskuenju da krene njime, ali on se nece nikada odreci jedne ili dviju parcela zemlje, koje bi trebalo da proda kako bi kupio diplomu koja mu daje titulu ucenog covjeka, povecava dnevni obrok azharskog hljeba i obezbje-duju mu na kraju mjeseca dohodak od 75 pijastera. Zbog svega ovoga cekao je bolje dane da mu se sreca nasmije kako se nasmijala onom njegovom prijatelju i zemljaku prole godine. Ovaj je proveo studirajuci cak cetvrt vijeka i bio inteligentan i sposoban, zatim se iznenada odlucio da polae ispit i ne samo da je uspjeno poloio nego je dobio vrlo dobru ocjenu, i daje umjeo uspostaviti bolje odnose sa jednim clanom ispitne komisije, dobio bi odlicnu. Dakle, bolje je da priceka kao to je to ucinio ovaj njegov prijatelj - valjda Page 44

Taha Husein - Dani ce ga sreca posluiti. "Moji prijatelji", govorio je, "sve je pitanje srece. Ucio sam kao to vi ucite i trudio se kao i vi, elim vam da imate bolju srecu nego ja, iako seja sam u to ne pouzdavam i ne statirem se zbog toga." Mladici su sluali ovaj monolog i pamtili ga tim prije to je nacin na koji ga je on izgovarao zaista bio izvanredan i ostavljao je utisak. A izgovarao ga je sa naglaenom smirenocu, glasom koji je bio vie tih nego podignut, naglaavajuci svaku rijec kao daje htio da to due i sigurnije ostane u uima slualaca. U govor je ubacivao mnogo anegdota i dosjetki koje je smatrao zabavnim i smijenim i sam im se dugo smijao. Njegovi prijatelji u pocetku ne bi obratili panju niti bi se smijali, ali kada bi vidjeli da se on smije, iznenadili bi se, a na njegov neprekidni smijeh i sami bi se poceli smijati. Konacno bi se svi gromoglasno kikotali. Smijeh mu je bio cudan i zasmijavajuci, ako se tako moe reci. Pocinjao bi visoko, pa opet prekidao, pa bezglasno nastavljao. Kada bi ostajali sami, studenti su ponavljali njegove razgovore, podsjecali se rijeci koje je upotrebljavao, oponaali njegov smijeh i tako provodili po citav sat veselo se zabavljajuci. 138 139Jo jedna njegova osobina je izazivala divljenje mladica: volio je strasno uivanja i predavao im se. Rado je 0 tome pricao, podrobno opisujuci svoje poduhvate, nasladujuci se time isto onoliko koliko je uivao u samim zadovoljstvima, ako ne i vie. Uivanja kojima se odavao i o kojima je pricao mogu se smatrati i nevinim 1 grenim. Opisivao je uivanje u intimnostima sa svojom enom sa odvratnim podrobnostima. To je pricanje bilo isprekidano njegovim neobicnim smijehom. Govorio je o zadovoljstvu koje osjeca kada sjedne pred trpezu punu masnih jela u svom selu, ali i pred veoma skromnom trpezom u gradu: opirno je opisivao sve to, ubacujuci prigodne ale i dosjetke, i isprekidani smijeh koji se uz sve te prekide ipak nastavljao. Pricao je o radosti to je osjecao kada obilazi gradske ulice i ulicice ili kada stoji u zgradi udiuci svje vazduh i gleda ta se deava na spratu ispod njegovog. Cim bi vidio enu na ulici, ili u kakvom sokacetu ili u samoj zgradi, napadno bi je zagledao i detaljno racla-njavao, ukratko, ocima ju je svlacio. U ovom grenom poslu nalazio je nita manje greno zadovoljstvo. enu nije nazivao enom, niti gospodom, niti gospodicom, niti ijednim uobicajenim imenom. On je za enu upotrebljavao rijec "butina". Mrava ena nije ga uopce zanimala. Prava ena je ona koja je tako debela da su joj udovi nabijeni salom i mesom. Uporedivao ju je cas sa jastukom, cas sa duekom. Potvrdivao je ovakav svoj izbor citatom iz poeme Ka'ab ibn Zuhajra o njegovoj dragoj Suadi.75) Vitka kada prilazi, velike zadnjice kada se okrene ledima; ni nizak ni suvie visok, njen stas je besprijekoran. 75) Suada, lik ljubljene ene Ka'ab ibn Zuhajra iz njegove poeme "Burda". 140 Svojim prijateljima je tumacio: "Zar ne vidite daje pjesnik spomenuo kako je njegova ljubljena vitka stasa kada se primice samo zato da bi imao priliku da se ispravi i da kae kako ima veliku zadnjicu kada se okrene ledima? Zatim je nastavljao pricu skarednim podrobnostima, zacinjenu dosjetkama i alama, putajuci smijeh da bi ga potom zaustavio. Studenti su bili kao opcinjeni njegovim pricama. ta moe ostaviti veci utisak na mladice liene tih zadovoljstava, i nevinih i grenih, od ovakvih prica! Djecak je sve sluao sklupcan u svom coku, oborene glave, kao odsutan. Ali ni jedna rijec izgovorena u tom drutvu nije mu promakla - cak je razaznavao svaki glas prisutnih. "Kada bi ovi ljudi", govorio je sam sebi, "bili svjesni da ja sve sluam i pamtim, klonili bi se vodenja ovakvih razgovora u prisustvu nezrelog djecaka." Ovaj covjek je proveo, otkad ga je djecak upoznao, nekoliko godina u zgradi. Za to vrijeme dogadale su mu se razne zgode i nezgode, na izgled smijene, ali tune i bolne - kada se covjek udubi i razmisli. Bio je seljak u svim znacenjima koja ova rijec ima: ljubav prema zemlji, pohlepa za novcem i neobican strah da ga neko ne prevari u prodaji ili davanju zemlje u najam ili u kupovini. Novac i samo novac je bio jedino to ga je potpuno zaokupljalo kada bi odlazio na selo, mislio o svojim ili sreo nekog suseljanina. Isto tako, volio je uivanje u punom smislu rijeci: zadovoljavao je svoje prohtjeve, traio je ona zadovoljstva koja su na dohvat ruke i ne zahtijevaju moralnu osjetljivost, tanana osjecanja i istancan ukus. Studiranje i ocekivanje diplome imali su svrhu i bili jedno od sredstava da se odmori nakon iscrpljujuceg truda u sticanju novca ili zasicenosti uivanjima. Tada se Page 45

Taha Husein - Dani vracao u zgradu, smjetao u svoju sobu i pocinjao misliti na drugove, profe141ore i diplomu, pricao sa prijateljima i ponekada sa njima jeo ili pio caj. Uza sve to, bio je veoma poboan. Cudni napadi misticizma su ga s vremena na vrijeme izbacivali iz svih ovih uobicajenih stanja: postajao je isposnicki suzdrljiv, kanjavao sebe strogo do surovosti, muceci sam sebe odricanjem i gladu. Jednoga dana, poslije svade sa tastom, napustio je svoju enu-seljanku i poelio da nade drugu, iz samog Kaira i da se tako orodi sa gradanskom, otmjenom porodicom. Rastavio se od ene i pricao je prijateljima opirno o svojim nadama, opisujuci bestidno i runo kakve su razlike izmedu ena u gradu i onih na selu. Ali odjednom on prestade da se zanima i za novac i za ene, bile one iz grada ili sa sela, odrece se uivanja u jelu i caju, jer je osjetio da ce ga ovog puta sreca posluiti ako pristupi ispitu. Treba, dakle, da se pripremi za bitku sa profesorom. Imao je pred sobom dovoljno vremena da moe da se pripremi. Mora, dakle, zanemariti prijatelje i drugove, stare i nove, i posvetiti se osnovama prava, stilistici, sintaksi, teologiji i drugim predmetima iz programa. Tako i bi: pojavio se na ispitu. To je bio dan o kome se dugo pricalo. Doao je pred ispitnu komisiju zorom, a otiao tek s mrakom. Bilo je to iscrpljujuce i za njega i za komisiju. Smislio je veoma lukavo kako da predahne kada ga komisija dovede u kripac: kupio je gomilu lubenica i ostavio ih u blizini ispitne sale. Komisiji je, cim je uao, ustvrdio da boluje od mokracne bolesti i zamolio da mu dopusti da izade kada ga bolest natjera. Komisija se saalila i dala mu dozvolu. Tako je pocinjao da odgovara na pitanja i raspravlja sa ispitivacima, pa naglo prekidao odgovor ili raspravu zamolivi da izade. Napolju nije odlazio da obavi nudu ili smiri bolest nego ka lubenicama, da bi se rashladio, razbistrio glavu, da se, kako je govorio, povrati, a potom se vracao i nastav142 ljao odgovor ili raspravu tamo gdje je prekinuo. Tako se on natezao sa komisijom i ona sa njim sve do kraja dana. Vratio se u sobu presretan: uspio je da poloi sa osrednjom ocjenom i postao je ucenjak. Ljeto je rasturilo njegove prijatelje. Ujesen, kada su ga ponovo sreli, vec je bio napustio sobu u zgradi i ostvario planove oenivi se enom iz gradske porodice. Uselio se kod nje, nedaleko od starog prebivalita. Jednoga dana obuze ga njegov misticni ar. Odluci da se povuce neko vrijeme u jednu damiju i da se pro-sveti molitvi, postu i pobonosti. On to i ucini. Proveo je u takvoj osami ne znam koliko dana, ali sigurno ne malo, jer kada je izaao, bio je smrao i oslabio. Poto se vratio, nova porodica ga stade grditi, a vjerovatno su ismijavali i njegovu mukost. U njemu se tada probudi seljacka dua eljna uivanja i seljacki ponos. Zorom je izaao u jednu acinicu ili kafanu, bez racuna je gutao bob na ulju, hljeb, luk, a zatim je, da ugasi vatru obilnog obroka, popio velike kolicine caja. Tome to je ubacio u sebe od hrane i pica dodao je one droge o kojima takvi kao on govore ne imenujuci ih. Kada se sve to sleglo, bolje reci uzburkalo u njegovoj utrobi, vratio se kuci ljutit do bjesnila. Porodica gaje docekala s neodobravanjem i strahom. Na koncu je pokuao da se baci kroz prozor, ali su ga clanovi porodice zadrali s tekom mukom. Vezali su ga, jer je jadnik poludio. Djecak nece zaboraviti onaj glas koji je dopro do njega jedne noci nakon posljednje molitve: mladi studenti su ga sluali, nijemi i tuni kao da ce im poteci suze koje sam stid zadrava. To je bio glas tog covjeka zahvacenog ludilom; ono mu je odvezalo jezik pa je uasno urlao. Sjutradan su ga rodaci odveli u bolnicu gdje se lijece takvi bolesnici. Tamo je ostao nedjeljama, a kada je izaao, bio je potpuno izmijenjen: apu-tao je jo tie nego prije, pokreti su mu bili spori, pres143J tao je da se smije i kod svakoga koga je sretao izazivao je cudno osjecanje straha i saaljenja. Proli su dani ispunjeni raznim dogadajima. Mladi prijatelji su izgubili iz vida ovog covjeka, svako je naao svoj put u ivotu. Rijetko su ga sretali, zatim nikako. Ponekad bi neto culi o njemu, pa i to presahnu. Jednoga dana saznali su daje umro. Vijest je na trenutak rastuila prijatelje, ali oci nisu prolile nijednu suzu, lica su se samo malo uozbiljila i sve se zavrilo stihom iz Kur'ana koji uvijek izgovorimo kada neko umre: "Pripadamo Allahu i njemu se vracamo". I 144 VIII Page 46

Taha Husein - Dani Druga soba u ovoj zgradi, nalijevo kada se penje uz stepenice, bila je takoder izvor zabave i razonode ovih mladih ljudi. U njoj je stanovao mladic, malo stariji od ostalih studenata, u svakom slucaju doao je na Azhar prije njih, ali je bio iz istog pokoljenja i iz istog stalea. Imao je piskav glas - dovoljno je bilo da ga cuje pa da se nasmije. Bio je ogranicene pameti, tako da mu je veoma malo znanja ostajalo u glavi; bio je tup, tako da nije shvatao i najjednostavnija znacenja onoga stoje citao u raznim udbenicima. A ipak je bio veoma samouvjeren, bezgranicno sujetan: bio je iskreno ubijeden da ima iste sposobnosti kao i prijatelji sa kojima je ivio i prisustvovao velikom dijelu nastave. Zajedno su sluali predavanja iz prava, retorike i kurs Imama, ali nije ba urio na predavanja iz osnova prava. Trebalo je ustati zorom, a on je cijenio svoj odmor i ljubomorno bdio nad njim. Ponekada bi se pridruio drugovima u zajednickom ucenju, ali je i to ucece bilo posebne vrste i nije imalo veze sa redovnim predavanjima niti sa udbenicima iz kojih su profesori predavali. Naime, ovi mladici su bili krajnje nezadovoljni udbenicima Azhara. U tome su bili pod uticajem suda 145njihovog profesora Imama. Kada su sluali njegova predavanja ili kada su ga posjecivali kod kuce, on im je navodio naslove znacajnih knjiga o gramatici, retorici, teologiji ili knjievnosti, koje su profesori Azhara mrzili jer ih nisu poznavali, a vjerovatno je njihova mrnja bila jo veca zato to ih je Imam preporucivao i hvalio. Pored toga, medu istaknutim profesorima bilo je suparnika Imama koji su nastojali da ga oponaaju pa su upucivali studente na druge vrijedne knjige, po kojima se nije predavalo na Azharu, jer ih vecina profesora nije poznavala. Cim bi mladici culi naslov neke od ovih knjiga, pourili bi daje kupe, ako imaju mogucnosti za to, ali najcece su to cinili pod cijenu velikih odricanja. Ako bi im to bilo nemoguce, pozajmljivali su ih iz knjinice Azhara, brzo ih pregledali i dogovorili se da ih citaju zajednicki kako bi ih bolje razumjeli. Na to ih je podsticala iskrena privrenost Imamu i ne manje iskrena tenja da nauce i obavijeste se. Po svoj prilici, uz ovakve osjecaje, odredenu ulogu igrala je i mladalacka ambicija: ponosili su se to su studenti Imama, profesora Bekhita, Abu Khatua i Radija, bila su im puna usta hvalisanja da su njihovi najblii i najistaknutiji studenti. Nisu se zadovoljavali samo prisustvovanjem predavanjima ovih profesora nego su ih posjecivali kod kuce, cesto ucestvovali u raspravama i prisustvovali posebnim predavanjima cetvrtom poslije podnevne i nocne molitve. Nije im bilo mrsko da o ovome znaju njihove kolege i da pricaju kako oni medu sobom citaju ovu ili onu knjigu, iz ove ili one nauke. Tako su zadobili istaknuto mjesto medu kolegama, cijeli Azhar je znao da su oni najbolji studenti, dostojni sjajne buducnosti. Bilo je zato prirodno da osrednji studenti trae njihovo drutvo, da steknu prednost drueci se sa njima. Dovoljno je bilo za isticanje vec i to to ljudi znaju da su prisni prijatelji sa ovom grupom mladica. 146 Medutim, oni su time nalazili mogucnost da dospiju do poznatih profesora i uticajnih ucenjaka. Ovaj mladic je upravo pripadao takvim osrednjim studentima i druio se sa ovom grupom da bi njegove kolege mislile kako je i on jedan od tih talentovanih studenata i da bi preko ove veze mogao da sa njima zajedno posjecuje Imama ili ejha Bekhita. Samoljublju mladih studenata je godilo da podsti-cu ovu vrstu svojih kolega da trae ovakav put vlastitog isticanja; lako su prihvatali parazite u nauci kakvi su bili ovi slabi i osrednji studenti. To im je davalo priliku da se siti nasmiju kada ostanu sami i pocnu nabrajati neznanje, gluposti i grube greke tih slucajnih "prijatelja". Ovaj njihov prijatelj vidio ih je, vjerovatno, na nekim predavanjima, zatim im se sve vie pribliavao dok ih nije upoznao i poceo posjecivati. Poto mu se svidjela i kuca u kojoj stanuju i njihovi susjedi na spratu, iznajmio je i on sobu u istoj kuci. Tako je postao clan grupe, zajedno sa njima iao na predavanja, pio caj, iao u posjete profesorima, ukratko, ucestvovao je dijelom u njihovoj slavi. Ali Allah mu nije podario nimalo sposobnosti da im bude ravan u znanju i umu, a ni u jasnom izraavanju. On je, izgleda, bio iroke ruke i imao vie novaca, ili, bolje receno, zahvaljujuci krtosti prema sebi, mogao je pred njima da se pokae bogat i da obilato troi. Kada bi naslutio da im je potreban novac za kupovinu neke knjige ili vracanje hitnog duga ili zadovoljenje neke druge hitne potrebe, nudio im je novac irokogrudo i kao dobar drugar. Prijatelji su mu to priznavali i bili mu zahvalni, ali nisu mogli preci preko njegovog neznanja pa im se dogadalo da se ne mogu savladati nego su se pred njim izrugivali njegovoj gluposti; na te Page 47

Taha Husein - Dani gluposti odgovarali su grubim i nemilosrdnim nipoda147tavanjem. Ali on je i to primao sa zadovoljtvom, docekivao nasmijeen. Ne vjerujem da su ikada na njegovom licu vidjeli srdbu, uprkos svem ismijavanju i pot-cjenjivanju. Vrhunac ale na njegov racun izazivalo je njegovo poznavanje metrike, odnosno totalno neznanje, a to je isto. Citao je sa njima, na primjer, udbenik gramatike i cim naidu na stih kao primjer, a u gramati-kama je bezbroj primjera, on je bio najbri da kae kojem metru pripada i uvijek je to bio "basit", nikada neki drugi metar. A stih je mogao biti u metru "tavil" ili "vafir"76) ili nekom drugom, svejedno, za njega je uvijek bio "basit". Najcudnije je to to se on nije zadovoljavao time da obznani kako je to "basit", nego bi se pourio da stih podijeli na stope tog metra, bez obzira na stvarnu stopu. Tako je prekidao ucenje druine koju bi zahvatao neobuzdani smijeh. To je postala stalna zabava njegovih drugova: kad god bi naili na stih, pretvarali su se da su nemocni da kau koji je njegov metar, ocekujuci da ih on obavijesti kako je to "basit", a onda bi ga natjerali da ga raclani na stope, jer oni to ne umiju. To njegovo raclanjavanje bilo je praceno smijehom i alama na njegov racun, to je on docekivao sa blaenim zadovoljnim osmijehom, bez uvrede i ljutnje. Ovaj mladic proveo je duge godine zajedno sa svojim prijateljima a da ni on njih ni oni njega nikada nisu uvrijedili. I kao da je, konacno, osjetio da se ne moe sa njima utkrivati, poceo je izostajati sa predavanja pod raznim izgovorima, nije vie ucestvovao u citanju nego se zadovoljavao ucece na zajednickim objedima ili na caju povremeno, ali u posjetama uglednim profesorima uvijek. 76) Basit (prostrani), tavil (dugi), vafir (obilni) - nazivi metrickih stopa. Kako je na djecak u meduvremenu napredovao u uzrastu, a takoder i u nauci, ovaj mladic je poceo da prema njemu ispoljava naklonost i izvjesno potovanje. Ponudio mu je da zajedno citaju knjige i radije se druio sa njim nego sa svojim vrnjacima i kolegama. Jedno vrijeme djecak je to prihvatao i proucavao sa njim udbenike tradicije, logike, teologije i slicno, ali bez velike koristi. Uz to djecak nije bio sklon ismijavanju i ali, nije to umio niti elio. Konacno ga se, pod raznim izgovorima, oslobodio i nastaviio da radi sam, kako je i navikao. Tako je mladic napustio ucenje, odnosno ucenje je napustilo njega. Ostao je, ipak, upisan na Azharu kao student, ucestvujuci sa ostalima samo u drutvenom ivotu. A ivot ove grupe mladica se neto poboljao, zahvaljujuci prije svega njihovoj inteligenciji, trudu i nadarenosti, kao i sklonosti Imama prema njima i druenju sa njim. Tako su se poceli druiti sa nekim studentima Azhara iz bogatih porodica i posjecivati ih. Mladic je iao u te posjete sa njima i primao njihove posjete, njegov drutveni ivot, zajedno sa drugima, doivljavao je uspon. Mladici nisu obracali panju na to, nisu o tome medu sobom govorili niti se hvalili svojim posjetama odlicnim kucama i sijelima u njima; to su smatrali prirodnim i obicnim. On je, medutim, smatrao to slavnim i uivao u tome. Njegova sujeta je bila potpuno zadovoljena, a povremeno je to koristio i za materijalnu dobit. Pricao je o tome i onom ko hoce da cuje i onom ko nece. Prolazili su dani i studenti su se razili, svaki je krenuo svojim putem. Ali ovaj ih covjek nije zaboravljao niti je doputao da ga oni zaborave. Ako nije mogao da ih slijedi u nauci, mogao je u ponecem drugom to ispunjava ivot: posjecivao ih je iako oni njega nisu, i susretao se sa njima kod nekog od njihovih bogatih i uglednih prijatelja. 148 149Imam77) je napustio Azhar u poznatoj politickoj aferi. Ovaj covjek se tada naao u procjepu: istovreme je bio povezan sa Imamom i njegovim pristaama, a i sa neprijateljima Imama i njegovim pristaama. Azhar se uskomeao, u to komeanje uvukla se politika, univerzitet se podijelio na dva neprijateljska tabora. Na covo se pridruio trajkacima, a istovremeno otkrivao protivnicima trajka tajne trajkaca. Jednoga dana - kakvog dana! otkrilo se da je on bio u vezi sa policijom. To je bio konacan prekid izmedu njega i njegovih prijatelja, a kuce koje su ga primale odjednom se zatvorie. Izgubivi sve prijatelje, zavukao se u svoju sobu u zgradi. Niko nije za njim alio. Okanio se tenje za diplomom Azhara i troio svoj beznacajni ivot usamljeno i bijedno, teko podnoseci svoj pad i mucno zaradujuci svakodnevni hljeb. Jednoga dana saznalo se daje umro. Da li je umro od neke bolesti? Ili od jada? Ili od neimatine? Na vijest o njegovoj smrti, njegovi nekadanji prijatelji nisu osjetili ni tugu ni aljenje. Ogranicili su se na to da kau stih iz Kur'ana koji uvijek kazujemo kada cujemo za neciju smrt: "Mi pripadamo Allahu i Page 48

Taha Husein - Dani njemu se vracamo!" 77) Muhamed Abduhu (Imam), protjeran sa Azhara marta 1905. 150 IX Kuca je bila prazna, ili gotovo prazna, kada je djecak tamo doao prvi put: njeni itelji se jo nisu bili vratili sa raspusta za vrijeme posta. Djecak je kasnije saznao da studenti Azhara nisu urili da se vrate u Kairo poslije toga raspusta. U to vrijeme pocinjala je az-harska godina. Studenti i ucenjaci kao da su osjecali izvjesnu tegobu i ulagali napor da se rastanu sa porodicom i zavicajem; oni bi produljili raspust dan-dva, ili nekoliko dana, a ponekad bi ga produljili citavu nedjelju dana, pa cak i vie. Zbog toga nisu imali nikakvih neprilika. Azhar je tada proivljavao svoje posljednje sretne dane - pravila nisu odredivala broj radnih dana i dana odmora ni za profesore ni za studente; nije bilo pravila koja su obavezivala profesore i studente da se strogo bave ucenjem svakog dana, u svako vrijeme. Stvar je bila laka i prosta: savjet ejhova odredivao je kraj raspusta i pocetak rada, a profesori su bili slobodni, mogli su poceti kada su eljeli ili kada su mogli. Studenti su bili slobodni, odlazili su na predavanja kada su htjeli ili kada su im to okolnosti doputale. Sve je to bilo lako i jednostavno, zasnovano vie na dobroj volji i elji no na odredenoj tacnosti i obaveznom redu. Time je lake bilo razlikovati ljude ozbiljne i radine od ljudi lijenih i beznacajnih. Na taj nacin stu151denti su stremili nauci iz ljubavi i poriva ka njoj, a ne iz pokoravanja naredbama ili zbog straha od kazni. Profesori i studenti uivali su u ovoj prijatnoj iroko-grudoj slobodi sa mjerom. Dvije prve nedjelje nakon pocetka predavanja bile su isto onoliko nedjelje iroke slobode koliko i nedjelje prijateljstva, poznanstva i uvaavanja. Studenti su stizali iz svojih krajeva bez urbe. Po dolasku, oni bi posjecivali jedan drugog, izraavajuci uzajamno potovanje, a zatim su ili na casove, takoder bez urbe. Profesori su pristizali iz svojih zavicaja, polagano i s oklijevanjem. Poto bi doli, uredili bi svoje kuce za dugi boravak, a zatim se uzajamno posjecivali pozdrava i prijateljstva radi. Zatim bi poceli predavanja, bez urbe i naprezanja. Ipak su mnogi profesori i studenti pretpostavljali nauku svojim porodicama i zavicaju, te su neki ostajali u Kairu i za vrijeme raspusta, pripremajuci se kod kuce, ili na samom Azharu, ili u drugim damijama. Bilo je i takvih koji su urili da se vrate u Kairo kad god bi im se ukazala mogucnost i dopustile okolnosti da pohadaju neka posebna slobodna predavanja prije no to pocnu zajednicka, redovna. Otuda je kuca bila prazna ili skoro prazna kada je djecak doao s bratom. ivio je u njoj samo cika-hadi Ali, dvojica bratovih drugova i ona dva Persijanca. Ipak, djecak jo nije uspio cestito ni da se smjesti a vec su poceli, iz dana u dan, da pristiu njeni itelji - pojedinacno i u grupama, jutrom i vecerom. Kuca se polako punila pokretom i djelatnocu, u njoj stadoe da se javljaju glasovi zdesna i slijeva i poce da dobija izgled sasvim prenaseljenog mjesta. Stvarno je bila prepuna. Neke sobe su bile nabijene studentima do nevjerova-tnih razmjera - ponekad je u takvoj jednoj sobi ivjelo dvadeset studenata. Kako su sjedili? Kako ucili? Kako su spavali? Sva je ta pitanja djecak postavljao sebi, ali nije mogao naci odgovora. On je samo znao da se za sobu placalo svakog mjeseca do dvadeset pet pijastera, ponekad su sputali na dvadeset, tako da je student ivio za jedan pi-jaster mjesecno. To daje sliku o stanju velikih grupa studenata iz unutranjosti koji su dolazili u Kairo da izucavaju nauku i religiju na Azharu. Oni su sticali znanja iz oblasti nauke i religije onoliko koliko su mogli, ali su zajedno sa tim sticali razne tjelesne, moralne, a takoder i umne bolesti. Soba pored djecakove, desno, bila je tokom prve nedjelje prazna: s te strane djecak nije cuo ni zvuk ni pokret. Zatim se zavrila ta nedjelja i nastupila je druga, soba nije bila zauzeta i sa njene strane nije dopirao ni pokret ni zvuk. Studenti su poceli da se raspituju o ejhu to je ivio u njoj prije posta: ta se dogodilo s njim? Jedni drugima su govorili da se on, moda, preselio na drugo mjesto. No jedne noci, u petak, djecak se probudi od glasa cika-hadi Alija to se razlegao u nocnoj tiini, i od lupkanja njegovog tapa po zemlji. On poce da misli kao to je obicno mislio ocekujuci mujezinov glas, onako kako ga je icekivao uvijek. U mislima je izgovorio poziv na molitvu s mujezinom, kako je obicno cinio. Glas se prekide i djecak poce u mislima da prati vjernike u damiji dok se okupljaju za molitvu - jedni uurbano, cilo, drugi teko - lijeno. Odjednom se cudan visoki glas razlee iza zida za ledima djecakovim, stie do njegovih uiju i izazva u cijelom tijelu drhtavicu, to mu prostruja od glave do pete. Djecak nikada nece Page 49

Taha Husein - Dani zaboraviti taj glas niti ce ga se moci sjetiti a da se ne nasmije, cak i onda kad ozbiljnost suzdra osmijeh na njegovim usnama. Bio je to cudan glas, koji je prvo ispunio djecaka strahom, a zatim izazvao u njemu glasan smijeh, od kojega se nije mogao uzdrati ma koliko strahovao da ce razbuditi brata. "Al-Al. Al. Allah-Allah-Allah. Al-Al. Allah ve. Allah ve. Allah je velik!" 152 153Tako je glas dopirao do djecaka. Nije razumio pocetak, nije razumio ponavljanja, ali je razumio kraj. No glas se nije zaustavio pri zavretku velicanja Allaha, i poceo je ponovo poslije toga jo jednom i drugi put, dok se na kraju nije zaustavio te zvuci velicanja zauze-e svoja mjesta u ustima onoga koji ih je izgovarao, u zraku, u uima djecakovim i u njemu samom. Glas iza zida poslije toga nastavi da kazuje Pristup i djecak shvati daje to glas covjeka koji obavja molitvu. Glas je nastavljao da kazuje "Pristup" dok ne dode do rijeci Allaha svevienjeg: "Tebi se klanjamo i od tebe pomoc traimo". On se zaustavi na zvuku "sin" i ne mogade da krene dalje. I opet stade da velica na isti nacin kao i prvi put: A1-A1-A1. Allah-Al-Al-Al." Tu djecak nije mogao vie da se suzdri i stade da se smije glasno, neprekidno. Brat mu se probudi uplaen i upita djecaka to je s njim, ali djecak ne mogade cak ni da odgovori. No bratu njegovom nije ni bio potreban odgovor: on je sam cuo glas za zidom i takoder stao da se smije, prigueno. Zatim tihim glasom rece djecaku: "Tie! To je na susjed, taj i taj ejh, vratio se i obavlja jutarnju molitvu, on je afeit." Brat opet utonu u utnju i mir, prizivajuci san. Djecak se uzdrao i stao da prati ejhov glas iza zida, dok ovaj s tekim naporom nije okoncao molitvu. Ipak se jedno pitanje ucvrstilo u djecakovoj dui: zato se taj ejh-pafeit toliko muci i zlopati s tom molitvom. Ujutro, ohrabrivi se, on upita svoga brata i saznade od njega da je ejh malo poremecen. "On hoce da postigne cilj molitve: da preda svoje srce, duu i misao Allahu kada pristupa molitvi i dok je obavlja. A kada osjeti da on ponavlja i vraca se odakle je poceo, i prekida molitvu kako bi je opet poceo, onda znaj daje osjetio nekakvu smetnju iz ovoga naeg svijeta, koja ga odvraca od potpunog predavanja u spominjanju Allaha." 154 Taj je ejh bio savreno tih - njegov se glas gotovo nije cuo, kao to se nisu culi ni njegovi pokreti, izuzev kada je obavljao jutarnju molitvu. Djecaku su bili potrebni dani dok se nije navikao na taj glas toliko da ga je mogao sluati bez smijeha i bez saaljevanja njegovog vlasnika, kojeg je sustiglo "zlo davola-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od dinova i od ljudi". Poslije mnogih godina u djecakovoj dui od toga ejha nije ostalo nita do sjecanje na njegov glas i sjecanje na dva dogadaja - jednome je on prisustvovao sam, a o drugome su mu drugi pripovijedali. Prvi se zbio kada je djecak vec poodrastao i uznapredovao u studijama, kada je poceo sluati predavanja iz retorike. Jednom je otiao na ejhov cas i sluao kako ovaj tumaci poznatu recenicu iz "Skracivanja";78' "Svaka rijec sa susjednom ima odredeno mjesto". Koliko lije rijeci kazano o ovoj recenici i u "Kratkom" i u "Opsenom" i u "Najopirnijem"79'. U tumacenjima sama recenica je potpuno jasna, nema u njoj nicega nerazumljivog niti nejasnog. ejh, kao i ostali profesori Azhara, nastojao je da tumaci tu recenicu saoptavajuci sve to je o njoj receno u mnogim tumacenjima, trudeci se do iznemoglosti. Glas bi mu promukao, snaga oslabjela i celo se oblivalo znojem. Naa nauka je, kao to zna, veoma teka; razvijaju je samo jaki, a njih je malo. I djecak stade da raspravlja sa profesorom o nekim stvarima koje je ovaj rekao, kao to je to obicno cinio sa svim svojim profesorima. Ali ejh mu odgovori tako da ga to ucuta i ispuni mu srce i gnjevom, i prezrenjem, i stidom istovremeno. Profesor je rekao djecaku: "Os78) "Skracivanje" (Talhis) - djelo iz oblasti retorike Muhameda ibn Abdarrahmana al Kazvinija (umro 1338). 79) "Kratak" (al Muhtasar), "Opsean" (al Mutavval), "Najopirniji" (al Atval) - komentari al Kazvinijevog "Skracivanja". 155tavi to, sinko, ti to ne razumije dobro; ti razumije onu ljusku kojoj dolazi prije podne, a niti si ti stvoren za sr, niti je ona tvorena za tebe". ejh se nasmijao, ucenici su se na silu zasmijali, a djecak se sramio da ustane i ode sa casa prije svretka. Ostao je ogorcen i otiao tek zajedno sa ostalim studentima. "Ljuska" o kojoj je natuknuo ejh, a kojoj je mladic odlazio prije podne, bili su casovi iz knjievnosti i posebno knjiga "Savrenstvo jezika"80) al Mubarrada. Od toga je vremena ejh pao u ocima djecakovim i postao mu mrzak, iako ga je ranije volio i cijenio. ejh je postao jedna od tema za alu kojima se djecak zabavljao sa svojim vrnjacima prije podne do casa "ljuske" i u podne, poslije casa "ljuske". Drugi dogadaj sa Page 50

Taha Husein - Dani profesorom izazvao je u djetetu samo jo veci podsmijeh i vie ala na njegov racun. Zbijao ih je zajedno sa svojim vrnjacima i zabavljao se sastavljanjem stihova o njemu. Uza sve to to je prica bila jednostavna i u njoj nije bilo niceg cudnog, ipak su se mladici slatko smijali, jer ta je lake od smijeha mladih? ejh je imao sina cije se sposobnosti nisu dale primijeniti i nita na njemu nije ukazivalo da je stvoren za nauku. Ali, on je ipak bio student. ivio je sa ocem u njegovoj sobi, tiho kao otac, utljivo kao otac, dobrosusjedski kao otac. Jednom, danju ili nocu, njegovog oca posjetie prijatelji. On zamoli sina za kafu i kroz nekoliko trenutaka kafa bi ponudena. ejhovi se latie olji-ca kao i uvijek udno. Oni progutae ili, tacnije receno, usrknue dugi gutljaj sa otegnutim zvukom. Ali jedva su potegli prvi skrut, grlo ga otro odbi. Svi se zaka-ljae i stadoe da pljuju izoblicenih lica, nastojeci da 80) Knjiga "Savrenstvo jezika" (al Kjamil filluga) - rad iz oblasti gramatike sa mnogobrojnim knjievnim primjerima cuvenog arapskog filologa al Mubarrada (umro 898). 156 oslobode grlo od onoga to je u njega dospjelo. Kafa i pljuvacka potekoe im na brade i grudi, dok su kalj ali u grcevima. A sve se to zbilo stoga to nisu popili pravu kafu, vec kafu od burmuta. Mladic je pogrijeio i umjesto kutije s kafom uzeo kutiju sa burmutom. Djecakov doivljaj sa ejhom na casu retorike imao je svojih posljedica. Od ovoga profesora preao je drugome, koji mu je bio susjed u kuci - njegova soba bila je pored sobe poremecenog ejha; bio je afeit kao i ovaj, ali ne i poremecen, vec poznat kao veoma tih i staloen, dobra srca i krt u govoru. Djecak je cuo njegov glas samo onda kada bi mu uputio pozdrav, njemu ili nekom drugom prolazniku. Kada je napustio casove prvoga profesora, sjutradan je poao na predavanje ovog drugog. On je drao casove pod kupolom damije Muhmed beka Abuz Zahaba81'. Djecak je poznavao tu damiju izvanredno dobro. Sluao je predavanja iz gramatike i logike na svim mjestima i u svim njenim cokovima. Dogadale su se tu razne stvari, kojih cemo se moda dotaci u ovoj prici. Tako vracajuci se oko podne sa casa "ljuske", dijete dode i pope se stepenicama na koje je bilo naviklo. Zatim skide sandale, prode izmedu dvije grupe ucenika koje je odavno poznavao, prekoraci preko praga ispod kupole i sjede u profesorovu grupu. Nije dugo cekao. Profesor pride, po obicaju spokojno, izrece hvalu Alla-hu, prizva boji blagoslov na proroka i poce da kazuje rijeci autora koje su se odnosile na neodredenost po-dmeta, opisujuci sve do sitnica. Zatim nastavi dok ne dode do mjesta gdje autor navodi kao primjer jedan stih iz Kur'ana: "A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga". On poce da raclanjuje, zajedno sa auto81) Muhamed bek Abuz Zahab - mamelucki vladalac Egipta (kraj XVIII v.). 157rom, komentatorom, glosatorom, sastavljacem napomena, uzroke neodredenosti podmeta, to jest rijeci "naklonost" na nacin koji se djetetu nije svidio i dojmio ga se loe. Dijete nije moglo da ocuti i stade da raspravlja sa profesorom. No tek to je pocelo, ejh prekide njegove rijeci i kaza svojim tihim, mirnim glasom: "uti, sinko! Neka te Allah prosvijetli i oprosti ti, a nas zatiti od tvojega zla i zla tebi slicnih. Boj se Allaha, ne mijeaj se u nae predavanje, da nam ne pokvari nauk. Idi kuci, onoj ljusci opasnoj, pogubnoj, kojoj se upucuje svako jutro". Ucenici se usiljeno nasmijae, dijete se namrgodi, a profesor nastavi svoje kazivanje i tumacenje tihim, zadovoljnim i spokojnim glasom. Dijete ostade ogorceno dok se studenti nisu razili i izide s njima uzbudeno i ojadeno. On se odrekao casova retorike i do kraja godine je, izlazeci sa casa "ljuske", kada bi dolo podne, iao u biblioteku pored Bab al Halka i ostajao tamo sve dok ne bi nastupilo vrijeme njenog zatvaranja pred sam zalazak sunca. Je li slucajna saglasnost oba profesora da odbiju dijete od njihovih predavanja' ili je to bilo smiljeno? Dijete to nije znalo. Uostalom, spominjanje ove dvije anegdote znaci preticanje dogadaja. To je digresija i najbolje je da se vratimo kuci i onima koji su u njoj bili i onome stoje tamo bilo kada je doao djecak, tek pocinjuci da "trai nauku". 158 U desnom uglu kuce nalazila se soba u kojoj je ivjela jedna porodica. Djecak nije mogao nikako saznati kako je ona dospjela tu i kako se nastanila tamo gdje su je sa obiju strana okruivali nauka i studenti. Trebalo je da se naseli na donjem spratu, medu njegovim stanarima -trgovcima i radnicima. No ona se ipak popela tamo gdje su bili nauka, studenti i profesori, i ostala je medu svim tim, nikome ne nanoseci zlo i ni od koga ne trpeci zlo; prijateljstvo ili poznanstvo je nisu vezivali ni s kim. Page 51

Taha Husein - Dani Ona je bila tuda u toj kuci, kao to je bila tuda i u Kairu. Dijalekt kojimje govorila ukazivao je na to da se spustila iz Gornjeg Egipta, cak sa krajnjeg juga. Moda ju je upravo usamljenost nagnala da se popne na drugi sprat kuce a ne zadri se na prvom. Jer svi stanari drugog sprata bili su tudinci: ejh iz Aleksandrije, dva Persijanca, studenti i profesori i pristigli iz raznih krajeva Egipta. Nije bilo teko, znaci, da takva jedna porodica tudinaca stanuje medu tudincima. A na prvom spratu kuce - svi radnici i preprodavci koji su tu stanovali bili su itelji Kaira ili ljudi koji vec odavno ive u njemu, tako da su postali njegovi pravi stanovnici, usvojili su njegov jezik i obicaje. Ta se porodica sastojala od dva clana: ena vec u godinama, prela je bila ezdesetu, kojoj je bilo teko a mo159T da i nemoguce da savlada jezik Kaira i usvoji njegove obicaje, i njenog sina mladica koji je preao dvadesetu ali jo nije stigao do tridesete. On je tokom vremena uspio da prilagodi svoj jezik kairskom dijalektu, a sebe obicajima njegovih stanovnika. Majka nita nije radila, to i prilici takvima kao to je ona kad napuste Gornji Egipat i nasele se u nekakvoj sobi u gradu poput Kaira. Ona nita nije radila da bi zaradila za ivot, ali posao je bio podijeljen izmedu nje i sina veoma pravicno. Mladic je morao da posluje na ulici citavog dana i da se pod noc vrati sa hranom, a majka se brinula o sobi i o pripremanju hrane za sina i sebe. Mladic je bio putujuci prodavac; spremao je u svojoj sobi ono to ce iznositi za prodaju. Pocinjao je da radi u zoru, a kada bi jutro odmaklo i dan se pribliio podnevu, on je izlazio na ulicu sa onim to je spremio i pocinjao da nudi svoju robu, prelazeci s mjesta na mjesto i lutajuci ulicama i ulicicama kud su ga noge nosile. Ponekad bi iao daleko, ponekad blizu, ali nikada se ne bi vratio ne prodavi sve to je ponio. Zimi je nosio onu vrstu halve to su je zvali "djevojacka preda"; ljeti je nosio drugu vrstu slatkia koji su nekada nazivali "delati", nekada "dondurma".82' Mladic je pripremao i jednu i drugu vrstu slatkia uz veselu i radosnu pjesmu; mada se nekada samo pretvarao da je veseo i radostan i da mu je do pjesme. Kada bi napravio svoje proizvode, pronosio ih je pored naih soba mirno, uteci, paljivo. Tek kada bi zamakao na stepenice i spustio se na ulicu, razlijegao bi se njegov glas sa ugodnom, njenom pjesmom, kojom je hvalio hranu to ju je nosio i pozivao kupce - djecu i ene. Mladic kao daje dozvoljavao sebi da pjeva u svojoj sobi, ali ne i kada je prolazio pored soba uvaenih i ozbi82) "Delati" (talijanski), "dondurma" (turski) - sladoled. 160 ljnih ljudi - studenata i naucnika. Kada bi siao na zajednicki put, on je doputao sebi sve to i ostali prodav-ci, velicajuci pjesmom svoju hranu i nudeci je ljudima. Kao da je osjecao da nije lijepo pjevati noseci halvu i nuditi je pred tim sobama, poto su njihovi itelji ozbiljni ljudi, ne misle o halvi i ne ude za njome, nego razmiljaju o nauci i samo ih to veseli. Po svoj prilici, mladic je grijeio u toj pretpostavci: medu stanovnicima ove kuce nesumnjivo je bilo takvih koji su voljeli njegovo pjevanje i gajili strast prema "djevojackoj predi" ili "dondurmi". Oni bi se radovali da zastane kod njih i da prvi kupe njegovu robu. No oni to, ipak, nisu cinili: ponekad ih je zadravao stid, a jo cece oskudica u novcu. Jednom prestade mladicevo pjevanje, prestadoe zvuci pribora kojim je pripremao slatkie. Umjesto toga zacu se drugacije pjevanje i drugi zvuci. Pocee neke ene da dolaze u sobu, prvo uz viku i smijeh, zatim sa radosnim jujukanjem i pjesmom, udarajuci u doboe, tako da je to postalo nesnosno za ucenjake i studente. Ali djecaka je to uzbudilo i on je osjetio da mu je dua preplavljena vedrim veseljem. On se uz zvuke tih doboa, uz te povike i pjesme, sjetio svoga sela. Sve je to beskrajno volio, nalazio u tome zadovoljstvo i nasladu, nita manje no to ih je osjecao sluajuci svoje profesore kako popijevaju izlauci nauku na predavanjima, iako su se kategorije tog zadovoljstva i naslade veoma razlikovale. Zatim se glasovima ena u neko doba dana pridrui-e glasovi nosaca, koji su poceli da se penju kucnim stubitem i zakrcili sve prolaze onim to su nosili u sobu, uz viku i grdnju, cas ozbiljno, cas u ali. ene su docekivale njih i stvari lupajuci u dobo, jujukajuci i zapocinjuci pjesmu. Moda se neka ena medu stanarima donjega sprata radovala sluajuci i gledajuci ta se dogada: 161ona se sjecala svoje svadbe ili se u mislima pripremala za enidbu svoga sina ili udaju svoje kceri kada dode taj dan. I tako bi se ona pridruila jujukanju onih gore, a dogadalo se i da prihvati pjesmu ena odozgo, premda ih ne poznaje i ne prijateljuje uopce sa njima. Ali radost se silno iri, kao to se i tuga Page 52

Taha Husein - Dani brzo rasprostire. A medu Egipcanima najbre se iri ova zaraza! I evo dode najveci dan - cetvrtak, poto su se naucnici i studenti dosta nagnjavili zbog tog uzbudenja, koje je najrevnosnije medu njima nagnalo da napuste i svoje sobe i cijelu kucu: otili su da trae mir neophodan za rad kod svojih prijatelja ili u damijama. Doao je, dakle, cetvrtak, uzbudenje je raslo, prelo uobicajene granice i prenijelo se iz kuce na citavu ulicu. Podignut je ator, muzika je svirala od poslijepodnevnih sati, poceli su da stiu ljudi iz drugih cetvrti, radovali su se, jeli, cestitali jedan drugome i sluali pjevanje. A djecak je sjedio na podu pored svoga prozora i nita mu od svega toga nije promaklo. Zaboravio je i nauku, i naucnike, i Azhar, i ljude na Azharu; zaboravio je hranu i caj i sav utonuo u tu muziku, koju je u Kairu cuo prvi put, kao to bi utonuo u svojoj kasabi u raznovrsne pjesme - narodne na pocetku noci i pjesme profesionalnog svijeta poto bi odmakla noc. Brat i njegovi prijatelji toga dana napustie kucu "bjekstvom nelijepim". No on se sam nije pokrenuo sa svojega mjesta dok nije nastupila noc; cica hadi Ali vec je uskoro trebalo da izade iz svoje sobe, sijekuci nocnu tminu svojim glasom, lupkajuci tapom o zemlju. No on to ne ucini, a i da je ucinio, njegov glas ni-ko ne bi cuo, njegov tap niko ne bi primijetio. Ta kako se i moglo naci mjesto njegovom glasu i tapu u toj neprekidnoj buci to je otjerala san cijeloj cetvrti? Gromka buka uzdizdala se dugo i neprekidno; jujukanja su ga okruivala i, ako se tako moe reci, plesala oko nje162 ga. Radost i bucno veselje plesali su oko bola i muke: mladica su uveli mladi. Zatim nastupi noc, tiho, lagano, ozbiljno, i svojom irokom rukom to je nosila tamu poce da obuhvata stvari i bica. Svjetiljke se pogasi-e, glasovi umuknue; san se bliio oprezno, kao lopov, i stiskao u svoje narucje stanovnike citave cetvrti, sa izuzetkom djecaka, koji se nije micao od svoga prozora, ne prestajuci da razmilja o toj dugoj, neprekidnoj patnji oko koje plee iroka uzbudujuca radost. Djecak se prenuo tek kad je do njega dopro izbliza glas, navje-tavajuci da se noc zavrila i da je "molitva bolja nego san". "Molitva je bolja nego san!" Ta djecak tu noc nije ni spavao. Ustao je, uzeo abdest i, kada je mujezin zavrio svoj ezan, obavio je jutarnju molitvu. Zatim se umotao u cebe, ispruio na svome starom cilimu i zaveo se u san. Probudio se tek onda kada je jutro dobro podmaklo, a cica hadi Ali se vratio lupajuci otro na vrata uz svoj poznati poklik: "Ej, vi, ej, vi!" 163XI Opis kuce i slikanje sredine u kojoj je djecak ivio na pocetku svog poznanstva s Kairom bice nepotpuni ako se ne spomenu lica koja su boravila u kuci a kao da nisu pripadala njenim iteljima, i druga koja su se pojavljivala u kuci, s vremena na vrijeme, a kao da su bila njeni stalni stanari. Medu onima dalekim to su boravili u njoj bio je i ejh poodmakle dobi, koji je vec preao pedesetu a jo uvijek je studirao, trudeci se prema svojim mogucnostima, boreci se za diplomu i podnoseci radi nje sve to je bilo u njegovoj moci. Svaki put kada bi pristupao diplomskom ispitu, padao je i bivao ocajan, ali nije odustajao. Tijelom je bio u kuci, a duom daleko. Bilo gaje stid da se vrati u svoj grad bez diplome i ostao je u Kairu, tamo gdje je boravio kada je studirao, ozbiljno uceci. On je izdaleka rukovodio poslovima svoje porodice koja je ivjela u unutranjosti. Odlazio je k njoj cetvrtkom uvece, a vracao se subotom ujutru. Imao je neto imetka, tako da je mogao ugodno da ivi. U poredenju sa drugim studentima, ivio je kao to ive bogatai u provinciji. Svoju sobu je namjestio odabranim pokucstvom i boravio u njoj i ujutru i uvece, naputajuci je veoma rijetko. Trudio se da ljudi misle kako cita i izucava, da je usvojio nauku, ovladao svim knjigama, i da nema potrebe da ide na 164 predavanja i slua profesora. A da mu je sreca ila na ruku i da je bio miljenik sudbine, on bi bio isti takav profesor kao i oni, drao bi predavanja i studenti bi mu dolazili. Vecinu profesora je poznavao jo dok su bili studenti, sluao je zajedno sa njima profesora al Imba-bija, posjecivao je s njima profesora al Amunija, ali je sreca njima bila vjerna a njega je prevarila. Oni su postali profesori, a on je ostao na po puta - izmedu poloaja studenta i profesora. Ipak, on se kitio vecinom profesorskih "vrlina": ne slua sa svojim mladim prijateljima predavanja i ne cita s njima nikakve knjige; srece ih s vremena na vrijeme, pomalo oholo, poneto snisho-dljivo; prisustvuje njihovom objedu i caju, poziva ih k sebi na objed i caj. Razgovara s njiima mirnim glasom, izgovarajuci pojedine glasove dostojanstveno i vano, ali ne prica s njima o nauci, vec o naucnicima, rueci vecinu a hvaleci nekolicinu; preuvelicava pokudu a umjeren je u pohvali; razgovara s njima o imanju i upravljanju njime, o svom poloaju medu stanovnicima okruga i visokom poloaju medu stanovnicima Page 53

Taha Husein - Dani provincije. Prica o svojoj braci, koja se brinu o oranju i sjetvi, o izvanredno darovitom bratu, koji ima mnogo sposobnosti a malo srece: Allah mu nije pomogao da dobije svjedocanstvo osnovne kole, iako je vec u dvadesetoj godini ivota. Ne zato to je bio neradan i glup, vec zato to ga sreca nije htjela i to mu je prkosila. Porodica je rijeila da se bori sa srecom, a ejh je odlucio da je pobijedi za svoga brata i da se preko tog mladica sam podigne iz anonimnosti do velike slave i visokog cina. Odlucio je da ga smjesti u vojnu akademiju i da napravi od njega oficira-heroja, cije rame nece biti ukraeno jednom vec dvjema ili mnogim zvjezdicama. Sreca se, ipak, pokazala jacom od ejha i njegove porodice. Mladica nisu primili na akademiju, jer se njegov izgled nije dopao komisiji. ejh se ljutio na srecu, 165ali je cvrsto odlucio da ude u borbu sa njom. On prica o svemu tome, cas sa prekidima, cas povezano. Njegovu pricu naruava klokotanje nargila koje mu donosi vlasnik kafane na pocetku dana i kada osvoji noc. Ponekad ih sam priprema, ponekad mu ih priprema mali sluga. Sve je to ostavljalo jak dojam na studente, izazivajuci u njima izvjesno potovanje prema njegovom bogatstvu, pomijeano sa prezirom prema njegovom neznanju i alama na racun njegove gluposti. Djecak nece zaboraviti slucaj kada je taj bogati ejh jednom htio da se oslobodi dijela svog namjetaja i da kupi ljepi, kvalitetniji. Starije ponudio studentima, ali su svi izbjegli kupovinu osim djecakovog brata. On je kupio ormar, koji je imao dva dijela to su stajala jedan na drugom. Donji je imao dvoja cvrsta vrataca. Gornji je bio namijenjen bratovoj odjeci, a donji knjigama bez poveza ili onima to nisu lijepo izgledale. Jedan dio bio je odreden za ukusnu hranu koju je djecakov brat sakrivao za sebe. U gornjem dijelu donjeg ormara bile su dvije fioke koje je brat odredio za neke svoje hartije i novac to ga je dobijao pocetkom mjeseca. Novac je stavljao u jednu fioku i uzimao otuda svakoga dana izvjesnu sumu, a oba kljuca je krio u svome depu. Gornji dio imao je dvoja staklena vrataca i bio je namijenjen knjigama u povezu, ciji je izgled izazivao radost u dui i zadovoljstvo. ejh-prodavac je drao do svog ormara i cjenkao se. Uspio je da izvuce jednu funtu, jer je ormar bio od orahovog drveta; zato ga je brat i kupio. Kupovina je, medutim, navukla na ejha-mladica i njegovog brata teko breme. Tu sumu trebalo je platiti u ratama i odvajati novac od oskudnog mjesecnog izdravanja to je stizalo sa sela. Osim toga, trebalo je kupovati i knjige, povezivati ih i razmjetati tako da se iza stakla vidi njihov hrbat ukraen imenom djecakovog brata. Sve se to odvajalo od mjesecnog izdrava166 nja, prinudujuci obojicu da ekonomiu u ishrani. Ipak, mjesecno izdravanje nije moglo da podnese taj teret pa zato pocee da uzimaju novac na zajam, rijetko je bilo novca u fioci, i ucestae molbe ocu da poveca izdravanje ili da s vremena na vrijeme neto doda. Ipak je kupovina toga ormara uljepala ivot djecakov i izazvala u njegovoj dui mnogo radosti i zadovoljstva. Djecakov brat je do tada imao dugacak, dubok sanduk koji je djecak znao iz djetinjstva, kada je majka u njemu cuvala svoje haljine, narocito one skupe. Poklopac na sanduku bio je malo ispupcen; otvarao se i pokazivao dubinu koju je djecak smatrao ogromnom; ona je otkrivala dva tajna sanducica, gdje je mati cuvala svoj nakit, kada ga je imala. Onda je jednom djecak potraio sanduk tamo gdje je uvijek stajao i nije ga naao. On se cesto igrao sa svojim sestrama oko sanduka, sjedeci na njemu podvijenih nogu, dok su sestre sjedile pred njim na zemlji, isto podavijenih nogu; on im je pricao price i sluao njihove. Djecak nije naao sanduk zato to su ga bili odnijeli na Nil i utovarili na brod za Kairo. Tamo gaje prihvatio brat i stavljao u njega svoju odjecu i knjige za koje nije bilo drugdje mjesta. Djecak je bolno tuio za sandukom. Morao je sad da sjedi podvijenih nogu na zemlji umjesto na sanduku dok je pricao sestrama i sluao njihove price. Kada se djecak preselio u Kairo, imao je veliku elju da dodirne sanduk, da posjedi na njemu i pogladi svojom malenom rukom njegovo glatko drvo. No sanduk je bio daleko od mjesta gdje je on sjedio: stavili su ga u ugao sobe i djecaku nije bilo ba lako i zgodno da dode do njega. Ali kada su kupili ormar i kada su se bratova odjeca i knjige preselile tamo, znacaj sanduka se smanjio: on je preao sa svoga mjesta u sobi na manje primjetno mjesto u prolazu, lijevo od ulaza. Djecaku su rekli: "Stavi u taj sanduk svoju odje167cu i knjige, kada bude poceo da ih kupuje". Od tog vremena djecak je napustio svoje mjesto na kojem je sjedio danju u sobi; sramio se da sjedne na sanduk da mu se ne bi smijali, no ipak bi sjeo pored njega kod praga, Page 54

Taha Husein - Dani prislonivi se ledima uza zid, a rukom se oslanjajuci na sanduk. Vrebao je trenutak, ako mu pode za rukom, da ustane, sjedne na sanduk i pogladi ga. Ponekad bi dizao poklopac, prelazio rukom po jednoj i drugoj pregradi, ali nita u njima nije nalazio. Katkad se nadnosio nad svojom malobrojnom odjecom bacenom na dno sanduka, prevrtao je, uivajuci u tome, kao daje neto posjedovao i naao za to tajno skrovite koje ni s kim ne dijeli. Ali dani su prolazili, jedni su druge slijedili, i taj se sanduk napunio knjigama. I drugi jedan covjek je boravio u kuci, dalek od nje, tud medu njenim iteljima, iako gaje s nekima od studenata vezivala bliskost, a cvrsto prijateljstvo povezivalo ih je sve. Bio je veoma kratkovid i mogao je da vidi samo neto iz najneposrednije blizine. Bio je visok rastom, odavno je bio student na Azharu i dugo je ivio u toj kuci. Trudio se koliko je mogao da studira, a nauka se trudila, koliko god je mogla, da pobjegne od njega. On je bio tudinac ne samo medu studentima vec i medu knjigama koje su ispunjavale njegovu sobu. Prisustvovao je predavanjima i sluao prfesore, a kad je izgubio nadu u sve to, zasio je u svoju sobu i gotovo nije izlazio iz nje, ako se ne racuna poneka posjeta radi razgovora nekom prijatelju u kuci. Njegovi drugovi su bili zauzeti studiranjem i predavanjima te je prestao cak i njih da posjecuje. No on je ipak imao dobro srce i bogatu duu: prijatno je vodio razgovor, bio je veoma vjeran, brz u pruanju pomoci svojim drugovima i spreman da priceka kada je njima bilo teko da vrate dug. Oni su ga se sjecali zato to su ga voljeli: posjecivali su ga zato to ih je veselio razgovor sa njim i nalaziI li su zadovoljstvo u tome druenju. On se nikako nije mogao odluciti da napusti Kairo ili da ode iz ove kuce, iako je izgubio nadu i u nauku i u to da ce steci diplomu. Ostajao je tamo gdje je bio i otud rukovodio svojim poslovima, a moda su za to vrijeme njegovim poslovima upravljali drugi. On nije bio ni student ni felah, vec neto izmedu toga dvoga. Kako su ga cesto posjecivali rodaci i suseljani! Donosili su mu razne ponude iz unutranjosti i on je urno pozivao svoje drugove da uzmu u tome uceca ili je hitao i odnosio im to u sobu. Studenti su sve vrijeme boravka u kuci spominjali toga prijatelja sa ljubavlju i pohvalama. Zatim su se razili i svaki je otiao svojim putem. Vijesti o njemu nisu vie stizale, ali su oni nastavili da ga spominju uvijek s pohvalom. Bio je jo jedan stanovnik ove kuce, ali on nije ivio u odredenoj sobi i nije se zaustavljao na odredenom mjestu; sresti ga nije bilo lako i razgovarati s njim nije bilo prosto. Mladi su govorili o njemu s vremena na vrijeme, kriom, urno, apatom, za kojim je slijedio brz, lak smijeh, prekidan uzdravanjem i stidom. Taj je stanar posjecivao druge, ali njega nisu posjecivali. On nije dolazio sam, vec uvijek sa nekim drugim. On nije navracao danju ili u predvecerje, nije posjecivao kada je svijet budan, vec samo usred noci, za dubokog sna. Posjeta je njegova bila slatka u pocetku, a gorka po svojim posljedicama. Za one kojima je bila namijenjena bila je to teka mora. Cesto ih je uznemiravala i uvijek tetila njihovoj nauci i njihovom tijelu, izlauci ih povremeno bolesti, veoma cesto kijavici, narocito zimi. Tog posjetioca su mladi zvali Abu Tartur.83* On nije 83) Abu Tartur - "otac Tartura", covjek sa kapuljacom koja se stavlja na glavu kao znak srama, na primjer prestupnika. 168 169bio niko drugi nego davo koji se javljao u gluho doba jednom od njih kada utone u san. Kada bi on otiao, mladic se budio uplaen, teko diuci, osjecajuci sebe grenikom i prestupnikom. On bi cekao da se zora priblii, skakao sa postelje hitro i plaljivo, nastojeci da se to prije ocisti, kako bi stigao na jutarnje predavanje. Ljeti je jo stvar bila jednostavna i snoljiva: ta moe biti lake i prijatnije za mladica nego da se zagnjuri pod hladnu vodu u bazenu neke damije ili da izlije na svoje tijelo izvjesnu kolicinu hladne vode koja ce ocistiti citavo tijelo i zadovoljiti uslove kupanja, kako obavezuju knjige islamskog obrednog prava. Ali teko je, veoma teko i mucno, veoma mucno ako Abu Tartur op-sjedne mladica u neku zimsku noc. Mladic tada nema vremena da ugrije vodu, nema vremena, a cesto ni novca, da ode u neko javno kupatilo. Dosta je od Abu Tartura to mladicu oduzima vrijeme, da mu uzme i novac - to je suvie. A treba ici i na Azhar i sluati predavanje - mladic tu mora biti cist duom i tijelom podjednako. Zato je prinuden da kod kuce brzo polije tijelo hladnom vodom pa tek potom ode na Azhar. Jo je bolje ako se mladic zagnjuri u neki vodoskok kod damije: to ga staje samo hladnoce i drhtavice. A kod kuce vodu treba placati. Nju treba troiti samo za pice, sa izuzetkom krajnje nude. Page 55

Taha Husein - Dani Treba, ipak, i nudu navici na tednju. Abu Tartur je bio uporan u svojim posjetama mladicima. On kao da je ostajao na vrhu kucnog stepenita, krijuci se tamo u uglu, gdje se ne moe cuti dok studenti uce ili citaju knjige. Kada su se studenti odvajali od svoje nauke ili svojih knjiga i obracali se onome ejhu stoje ivio pri kraju sprata lijevo, ili onome covjeku to je ivio pri kraju sprata desno, Abu Tartur bi iskocio, ulazio k njima u sobu, tako da ga nisu vidjeli, nisu culi niti osjecali, a onda je kromice iao i skakao na rame170 na ovoga ejha ili covjeka ili ga obuhvatao i pocinjao da prica njegovim glasom i jezikom sa tim mladicima, budeci u njihovoj dui i glavi one zabranjene misli od kojih su ih knjige branile. A kada bi se rastali sa ejhom ili onim covjekom, lijegali u postelju i tonuli u san, Abu Tartur je birao medu njima svoju rtvu i usmjeravao na nju svoju zabranjenu, grenu posjetu. Ponekad se Abu Tartur krio u svome kutu na vrhu stepenita, pa kada bi se neka djevojka pela sa donjeg sprata na gornji da nekome od studenata odnese rublje, oprano i cisto, ili da uzme od nekog studenta rublje da ga opere i ocisti, Abu Tartur bi joj se prikljucio i iao naporedo s njom tako da ga nisu vidjeli, nisu culi niti osjecali. Ali tek to bi ona ula nekome od studenata, Abu Tartur se pretvarao u pogled koji je padao iz ociju te djevojke, ili rijec to bi je izgovarao njen jezik, ili osmijeh koji bi se ocrtao na njenim usnama, ili pokret vezan za neki od njenih udova. Potom bi djevojka odlazila a s njom i nevidljivi Abu Tartur, kojega nisu culi niti osjetili. Ali on je ipak mladicu vec zakazao sastanak kada noc sve pokrije i njega svlada san. Ponekad je Abu Tartur ispoljavao veliku vjetinu i dostizao najviu granicu lukavosti i smicalica. Nije se opterecivao penjanjem na vrh stepenita, vec bi se prokrao na donji sprat i pomijeao sa enama, koje su se povremeno svadale a povremeno smijale. One su razgovarale visokim glasovima, dajuci im, od slucaja do slucaja, razlicitu intonaciju. Abu Tartur se pretvarao u njeni element koji se razlivao u jednom od tih glasova ili u jednom od tih pokreta. I taj glas i taj pokret penjali su se sa Abu Tarturom, a moda se on penjao i sam sa tim glasom i tim pokretom do mladica na gornjem spratu i odmah se udaljavao, ubacivi mu u duu tajno zlo i zakazavi sastanak kada noc sve pokrije i njega obuzme san. 171Eto kako ivot ovih studenata i u kuci i na Azharu nije bio samo cistota i samo nauka. I ivot djecakov medu njima nije bio sama cistota i sama nauka. Njima se nametao Abu Tartur i donosio im slatko-gorko mucenje. Ono to je djecak cuo u njihovim pricama nagonilo ga je na razmiljanja. 172 XII U tu je kucu djecak doao i u toj je sredini ivio. Treba znati da nauka o ivotu i ivotnim zbivanjima, o ivim ljudima i njihovim obicajima koju je ovdje spoznao nije bila nita manje znacajna od one to ju je otkrio u azharskoj sredini o pravu, gramatici, logici i dogmatici. U toj kuci djecak nije proveo ni dva-tri dana a brat gaje vec predao profesoru koji je stekao diplomu upravo toga ljeta. Trebalo je da pocne predavanja i prvi put u ivotu sjedne kao profesor pred studente-pocetnike. Pribliio se cetrdesetoj. Bio je poznat po svojoj nadarenosti i cuven po svojim sposobnostima. Borio se sa sudbinom i pobijedio je, iako je smatrao da njegova pobjeda nad sudbinom nije u otpunosti odgovarala njegovom pravu na uspjeh: dobio je diplomu drugog stepena i to je smatrao pobjedom, ali nije stigao do diplome prvog stepena, i to je smatrao nepravdom. Njegove su se sposobnosti ogranicavale na nauku. Kada bi preao na svakodnevni ivot, bio je blii naivnosti nego bilo cemu drugom. Medu njegovim prijateljima, studentima i naucnicima bilo je pooznato da voli izvjesna materijalna zadovoljstva, da se odaje njima. Tome gaje vukao njegov temperament, a ne porod ili uobicajena pokva-renost. Mnogo je jeo - bilo je poznato da gine za me173som i da se ne moe odreci da ga prekomjerno jede ni jedan jedini dan. To bi ga stajalo velikog napora. Osim toga, glas mu je bio neobican - klokotav, neprirodan, rezak, kao daje sjekao glasove. Jedan se zvuk pri tome slagao na druge, a usne su se otvarale pri izgovaranju rijeci vie no to je trebalo. Sabesjednik ga nije mogao sluati a da se ne nasmije; nije mogao nastaviti razgovor s njima a da ne pocne podravati tromost njegova glasa, njegovu iskidanost i iroko otvaranje usta. Cim je dobio diplomu, odmah je posegao za znacima raspoznavanja naucnika, nabavio ih i urno, prevre-meno, obukao ogrtac. Naucnici su se tako oblacili tek poto bi proao podui period nakon dobijanja diplome, kada bi njihova vrijednost i zasluge u nauci postale i materijalni ivot im bio laki. Page 56

Taha Husein - Dani No, na je prijatelj pohitao ogrtacu, obukao ga i izazvao smijeh i prijatelja-studenata i svojih profesora. Smijeh i ale na njegov racun rasli su jo vie s toga to je oblacio ogrtac a iao "bosonog", ako se tako moe reci, to jest u sandalama. Nije nosio carape - ili zato to ih nije imao, ili to nije htio da ih upotrebljava. Kada se kretao ulicom, iao je tekim korakom i sporo, eleci da mu pojava odaje naucnicku ozbiljnost i velicinu nauke. A kada bi prekoracio prag Azhara, sva njegova vanost je icezavala, sporost bi ga naputala i on bi poceo da skakuce. Djecak bi poznao njegove noge prije nego to mu je cuo glas. Prvi put je doao na mjesto gdje se odravala nastava poskakujuci, kako je navikao da hoda, spota-kao se o djecaka i zamalo nije pao. Njegove gole noge, sa grubom popucalom koom, dotakle su djecakove ruke. Zatim je poroao, sjeo i prvi put se prislonio ledima na onaj stub o kojem je dugo matao kako ce se nasloniti kao profesor. Kao i drugi njegovi vrnjaci u to vrijeme, on se veoma ogradivao od azharskih nauka i estoko negodovao protiv sistema nastave. Poucavanja profesora-Ima-ma stigla su do njegova srca i izvrila na njega utjecaj, mada ne sasvim dubok. On nije bio cisti novator, ali nije bio ni cisti konzervativac, vec neto izmedu toga dvoga. To je bilo dovoljno da ga profesori gledaju iskosa i posmatraju sa izvjesnim podozrenjem i nadmeno-cu. Cim je poceo svoje prvo predavanje iz islamskog prava, on je obavijestio studente da im nece predavati po knjizi "Stepenice srece" iz djela "Svjetlost objanje-nja",84) to su profesori bili uobicajili na pocetku, vec ce ih uciti islamskom pravu, bez odredene knjige, u opsegu "Stepenica srece". Oni, znaci, treba da sluaju i razumiju, a takode i da prave neophodne biljeke. Zatim je poceo cas koji je bio sadrajan i zanimljiv. Istim metodom je pristupao casovima gramatike: nije predavao ucenicima komentare al Kafravija i nije ih ucio da kazuju na devet nacina recenicu: "U ime Allaha, milostivog, samilostnog" i njene fleksije. On ih je dobro pripremio za gramatiku, dao im je definicije rijeci govora, imena, glagola, cestica. Cas je njegov bio lak, jednostavan i koristan. Djecaka upitae za vrijeme poslijepodnevnog caja staje cuo od svoga ucitelja iz islamskog prava i gramatike, i kad on ponovi bratu i njegovim drugovima ono to je sluao, drutvo pohvali profesora i njegov metod i odobri njegov sistem obucavanja. Djecak je poceo da posjecuje dva takva casa, ne iduci na druge, tokom nekoliko dana - ne sjeca se tacno koliko. No on se stalno 84) "Stepenice srece" (Meraki al falah) - putokaz (uputi) za islamsko pravo, sastavio ih profesor Azhara u XVII vijeku al urunbu-lali kao izbor iz svog obimnijeg djela "Svjetlost objanjenja" (Nur al idah). 174 175pitao kada ce ga primiti na Azhar i unijeti u spisak njegovih studenata. Jer tih dana on je bio samo djecak koji redovno slua dva casa iz obavezne nastave. Slua jo i cas tradicije, koji se drao poslije jutarnje molitve, samo zato to ceka da njegov brat izide sa casa osnova islamskog prava i da dode vrijeme za cas prava. I dode taj "znameniti dan", kada poslije casa islamskog prava rekoe djecaku da treba da ode na ispit iz poznavanja Kur'ana, to ce biti priprema za njegov prijem na Azhar. Nisu mu to ranije saopcili i on se nije bio pripremio za ispit. Da su mu rekli, kazivao bi Kur'an u sebi jednom ili dvared do tog dana. Nije mislio o kazivanju Kur'ana otkako je doao u Kairo. Kada mu rekoe da ce ga kroz sat ispitivati, srce poce da mu lupa od straha, i on pohita ka ispitnom mjestu u odjeljenju za slijepe, pun straha i veoma uzbuden. No jo se nije bio ni priblino ispitivacima a strah iceznu, srce mu se ispuni patnjom i bolom, a u njemu se probudie neprijatna sjecanja koja nikada nije uspio zaboraviti. Dok je cekao da se dva ispitivaca oslobode ucenika koji je bio pred njima, najednom cu kako ga jedan od njih zove recenicom koja gaje teko pogodila: "Pridi, slijepce!" I da ga brat nije uhvatio za lakat, podigao bez ikakva obzira i bez rijeci priveo ispitivacima, on ne bi povjerovao da je ovaj poziv bio upucen njemu. Navikao je u svojoj porodici na veliku obzirnost prema sebi, na to da se u njegovom prisustvu izbjegava spominjanje njegove nesrece. On je to cijenio, iako nikada nije zaboravljao svoju nesrecu, niti je ikada mogao da je udalji izmisli. No on ipak sjede pred ispitivace koji zatraie da kazuje poglavlje "Pecina". Tek to je kazao nekoliko prvih stihova, a oni zatraie da kazuje poglavlje "Pauk". I tu, tek to je izrekao nekoliko prvih stihova, jedan od ispitivaca rece: "Idi, slijepce, Allah ti je pomogao". 176 Djecak se uasnuo od takvog ispita koji ne prua nikakvu sliku niti daje dokaze o pamecnju. On je ocekivao da ce ga, u najmanju ruku, komisija ispitivati Page 57

Taha Husein - Dani makar onako kako ga je ispitivao otac. Ipak - otiao je zadovoljan uspjehom, ljut na ispitivace i s prezirom prema ispitu. Nije jo bio ni iziao iz odjeljenja za slijepe, a brat skrenu sa njim u neki ugao gdje naidoe na jednog sluitelja ili, kako su ih zvali na jeziku tog vremena, "nadzornika". Ovaj ga uhvati za desni lakat i zaveza mu oko ake narukvicu od konca, ucvrstivi krajeve komadicem olova sa igom i rece: "Idi, i cestitam ti"! Djecak nije razumio znacenje te cudne narukvice, no brat mu rece da ce ona ostati oko njegove ake cijele nedjelje, dok ga ne pregleda lijecnik koji ce ispitati njegovo zdravlje, odrediti uzrast i pelcovati ga protiv boginja. Djecak bi bio spreman da se raduje toj novoj narukvici, koja je pokazivala daje kandidat za primanje na Azhar, da je proao prvi prijelaz - da mu misli nisu bile obuzete time kako ga je ispitivac pozvao i otpustio. Proveo je nedjelju dana onako kako je obicno provodio dane, budeci se od glasa cice hadi Alija, i odlazeci na Azhar zorom. Onda se vracao poslije casa islamskog prava, zatim je odlazio na Azhar u podne, da bi se vratio poslije casa gramatike, zatim je ostajao da sjedi na svome mjestu i spava tu, pa opet sjutradan iao na Azhar kada bi cuo poziv mujezina daje "Molitva bolja nego san". Doao je dan lijecnickog pregleda, djecak je doao pomalo strepeci da ga doktor ne pozove onako kako gaje pozvao ispitivac. Ali doktor ga ne pozva, jer on nikoga nije pozivao, vec ga brat otro gurnu prema lijecniku. Ovaj ga uhvati za lakat, povuce na ruci nekoliko crta i rece: "Petnaest!" Cijela stvar se time zavrila. Djecak je bio primljen kao student na Azhar. On nije bio uzras177ta koji je doktor rekao i koji je bio potreban za pravilan upis, bio je tek u trinaestoj godini ivota. Skide narukvicu s ruke i vrati se u svojoj sobi. U dui mu ostade mucno-prijatna sumnja u pouzdanost ispitivaca i pravednost doktora. 178 XIII Taj je ivot bio teak i za djecaka i za njegova brata. Djecaku se cinilo da je nauka koju su mu nudili nedovoljna, udno je nastojao da prisustvuje vecem broju casova i slua vie predmeta nego to je sluao. Osamlje-nost u sobi nakon casa gramatike teko mu je padala, bila mu je nepodnoljiva. elio je da ima mogucnost da se krece vie no to se kretao, da govori vie no to je govorio. A njegovom bratu, opet, teko je padalo to je morao da vodi djecaka u Azhar i natrag - ujutro i navecer. Teko mu je bilo da ostavlja djecaka veci dio vremena samog, ali nije mogao drugacije da postupi: bilo mu je nemoguce, a nije odgovaralo ni njegovom ivotu ni ucenju, da ostavlja drugove, naputa predavanja i stalno ostaje u sobi sa djecakom i zabavlja ga. Djecak nikome nije govorio o tome ta mu je na dui, a ni brat nije njemu govorio ta mu je na dui. Vjero vatno je ipak ponekad razgovarao o tome sa svojim prijateljima. Ova tekoca se krajnje zaotrila jednom nocu i razrijeila s eposlije toga mada djecak nita nije rekao svome bratu niti je brat neto rekao njemu. Citavo drutvo bilo je jednom pozvano da provede vece kod prijatelja-Sirijca, koji nije ivio u toj kuci niti u toj cetvrti. Drutvo je prihvatilo poziv i dan je proao kao to obicno prolaze dani. Drutvo je otilo na 179cas profesora-Imama, a zatim se vratilo poslije vecernje molitve, da bi svako ostavio teret koji je nosio - torbe i hartije. Brat pripremi djecaka za spavanje, kako je to cinio svake noci, i pode ugasivi lampu, kao to je radio svake veceri. No on nije stigao ni do vrata a djecaka savlada takva tuga da brinu u plac, mada se iz sve snage trudio da se suzdri. Vjerovanto je plac dospio do mladicevih uiju. No to ipak nije promijenilo njegovu odluku i nije ga odvratilo od vecernje posjete. On zatvori vrata i ode svojim putem. Djecak se do sita ispla-ka, a onda mu se postepeno vrati mir. Ponovi se uobicajena prica koja se dogadala svake noci, i prepusti se snu tek kada se brat vrati. No, sjutradan, posle casa islamskog prava i poslije dorucka, brat mu ponudi nekoliko vrsta halve koje mu je usput kupio, vracajuci se sinoc kuci. Djecak shvati svoga brata, i brat njega, iako nijedan nita nije rekao. Prode dan, a za njim i drugi. Brat dobi pismo od ha-di-Firuza, otvori ga i pogleda, zatim rece bratu, staviv-i mu ruku na rame i glasom punim suosjecanja i tuge: "Od sjutra nece biti sam u sobi. Doci ce sin tvoje tetke da studira, u njemu ce naci druga i prijatelja." 180 XIV Taj tetkin sin bio mu je drug iz djetinjstva, bio mu je prijatelj kojega je veoma volio. On je cesto "silazio" iz svoga grada u gornjem dijelu okruga da Page 58

Taha Husein - Dani posjeti djecaka i provodio sa njim citav mjesec, pa i vie mjeseci, zajedno su ili u kolu i igrali se; zajedno su odlazili i u damiju da bi se molili, a zatim se navecer vracali kuci, citali price i bajke ili provodili vrijeme u raznim zabavama, odlazili da se etaju pored dudova na obali al Ibrahimijevog kanala. Cesto su jedan drugome kazivali razna matanja i snove, cesto se kleli da ce zajedno otici u Kairo i zajedno uciti na Azharu. Cesto je krajem ljeta sin njegove tetke silazio iz svoga grada u gornji dio okruga. Mati mu je davala novac, pripremala zalihu hrane i obecavala mu da ce poci sa sinom svoje tetke u Kairo, da zajedno uce. No on je dijelio sa svojim prijateljem s pocetka icekivanje, zatim gnjev, a onda tugu i suze, zato stoje porodica ili, tacni-je, brat djecakov smatrao da jo nije dolo vrijeme za njihov odlazak u Kairo. Zatim su se rastali i prijatelj se vratio svojoj majci, ojaden i tuan. Nije nimalo cudno to je ova vijest veoma obradovala djecaka. Nije cudno to je djecak proveo vece zadovoljan, radostan, misleci samo o sutranjem danu. Nastupila je noc i ispunila sobu tamom. No ove noci 181djecak nije cuo ni glasove mraka, ni razgovore. Sigurno je da su se insekti u sobi zabavljali kao to su cinili svake noci, no djecak nije cuo njihove zvuke niti im osjecao pokrete. Citavu noc djecak provede bez sna. Ali ova je nesanica bila radosna i vesela. Pourivao je vrijeme i ljutio se sporosti dolaska zore. Otiao je na cas tradicije, sluao je glas profesorov, koji je nakako zapijevao tekst i imena prenosilaca, no nije obracao panju na njega i nita ga nije razumio. Poslije toga prede na cas islamskog prava. Sluao ga je, jer je to bilo neizbjeno. Brat gaje povjerio profesoru i ovaj mu je postavljao pitanja i sporio se sa njim, natjerivao ga da slua i shvaca. Zatim se, ujutro, djecak vrati u sobu - proveo je vrijeme cas spokojno, cas sav uzbuden. Spokojno spolja: najtee mu je padala strepnja da ce brat ili drugovi otkriti da se neto u njegovom dranju promijenilo, malo ili mnogo. U sebi je bio uzbuden, pourivao je vrijeme, ljutio se na sporost sumraka, kada voz treba da stigne na kairsku stanicu. Mujezin na kraju krajeva pozva na predvecernju molitvu, te izmedu djecaka i sina njegove tetke ostade samo kratak vremenski razmak, dok kola produ prostor izmedu stanice i ove cetvrti, krecuci se kroz Kapiju rijeke, zatim kapiju a Sarija, i, najzad, kroz kapiju gdje ce skrenuti njihovoj kuci izmedu kafanskog dima i klo-kotanja nargila. I, evo, dvije noge koracaju po kucnom podu, djecak ih bez ikakvog kolebanja raspoznaje. Sin njegove tetke se pojavljuje i pozdravlja ga uz smijeh. Zatim se uz smijeh grle. I, evo, kocija dolazi za njim, noseci za obojicu ponude. Bez svake sumnje, veceras ce biti mrsna vecera, svi ce drugovi biti pozvani, a dva djecaka ce ostati sami sa sobom i svojim razgovorima tek onda kad ostali odu da sluaju cas profesora-imama. 182 Nesumnjivo, od tog vremena se djecakov ivot u potpunosti izmijenio. Napustila ga je usamljenost, tako daje s vremenom poceo daje prieljkuje. Njegovo ucenje postajalo je sve sloenije, postepeno je cak pocelo da ga pritiska. 183XV Najmanja promjena u njegovom svakodnevnom ivotu bilo je to to je napustio mjesto u sobi gdje je sjedio - na starom tepihu, prostrtom preko trone hasure u raspadanju. Sada je znao za njega sasmo kada bi sjedao za roucak ili veceru i kada bi se vracao na svoj leaj u podmakloj noci. Citav dan, ili veci dio dana, provodio je u Azharu i u okolnim damijama, kuda je iao na predavanja. Kada bi se vratio kuci, u sobu je ulazio samo da bi se oslobodio svoje abaje, a zatim je opet izlazio iz nje, da bi sjeo sa svojim prijateljem na uski pusteni tepih to gaje prostirao pred vratima, zauzimajuci tako veliki dio hodnika, pa je ostajalo mjesta samo za jednog ili dva prolaznika. Tu su se djecaci zabavljali, pomalo razgovorom, a vie citanjem. Imali su vremena da posmatraju ta se dogada na donjem spratu - kretanje i razgovore: jedan je sluao, drugi gledao i objanjavao svome prijatelju ono to ovaj ne vidi. Tako je djecak upoznao kucu vie no to ju je do tada poznavao, spoznao je okolnosti pod kojima su ivjeli njeni stanari bolje no to ih je znao, sluao je njihove razgovore vie no to ih je sluao ranije. Poslije priguenog ivljenja, ivot mu je postao drutveniji. Ali njegov korisni, plodotvorni ivot, otkako mu je stigao pri184 jatelj, nije prolazio u sobi niti u kuci, vec u samom Azharu. Djecak se oslobodio jutarnjeg casa i ostajao je u sobi dok se ne bi pribliio cas islamskog prava. Tako je sa svojim prijateljem svakodnevno uivao u glasu Page 59

Taha Husein - Dani poremecenog ejha kada je ovaj obavljao molitvu, dok je ranije uivao u tome glasu samo petkom, jednom nedjeljno. Kada bi dolo vrijeme da se ide na predavanja, odlazio je sa svojim prijateljem na Azhar, prolazeci istim putem kojim je iao sa bratom. Hodali su sada tim putem, pricajuci cas ozbiljno, cas aljivo. Ponekad bi, umjesto u prljavu ulicu Slijepih mieva, skrenuli u cistu ulicu Han Dafara i uvijek izlazili na ulicu Sejjidina Huseina. Cudno, no otkako mu je doao prijatelj, djecak je stekao naviku da uvijek kada prode pored damije Sejjidina Huseina, ude u nju i kazuje "Pristup". Prijatelj ga je navikao na to i on je zadrao tu naviku. Porastao je, izmijenile su se okolnosti njegova ivota, ali on se ne sjeca da je ikad proao pored te damije a da ne kazuje u sebi uzvieno poglavlje Kur'ana. Brat djecakov odvajao je za njega i njegovog prijatelja veoma malu sumu novca za dorucak, s tim da poslije casa islamskog prava uzimaju iz rivakaS5) hanefita njegovo sljedovanje, koje se sastojalo od cetiri lepinje. Dvije bi pojeli za dorucak, a dvije sacuvali za veceru. Iako je suma koja im je davana u novcu bila mala i jadna, nije prelazila jedan pijaster dnevno, oni su znali da se doviju i utede te sami sebe pocaste nekom ukusnom hranom i picem koje bi poeljeli. ta im je smetalo da se ujutro dignu zajedno sa pticama? Poto bi proli 85) Rivak -jedno od 26 odjeljenja ili sekcija na Azharu. Studenti su se upisivali u odredeni rivak, zavisno od toga kojoj su sekti pripadali, ili prema mjestu rodenja. 185kroz uska vrataca na zatvorenoj kapiji i krenuli ka Az-haru, zaustavili bi se kod prodavca balile.86^ Uzeli bi, svaki, izvjesnu kolicinu tog jela koje su neobicno voljeli, jer su ga mnogo jeli u kasabi, i stavljali na njega puno ecera, koji bi se pomijeao sa tvrdim zrnevljem potopljenim u vrelu vodu. Trebalo ga je samo progugatiti - i to bi otjeralo ostatke sna, ireci u tijelu energiju i izazivajuci u ustima i u elucu nasladu koju su oni veoma cijenili. To ih je temeljito pripremalo za cas islamskog prava: sluali su profesorove rijeci podjednako puna eluca i glave. Zato da ne svrate, kada se nadu u ulici Sejjidina Hu-seina, nekom prodavcu i sjednu na usko drveno sjedalo preko kojeg je nekad prebacena uska hasura, a ponekad ni to? Sjedite je, svakako, bilo meko, jer je sjedenje na njemu bilo praceno icekivanjem zadovoljstva koje su obojica voljeli i cijenili zadovoljstva od ukuhanih smokava to su se prodavale u maloj posudi; oni bi ih udno progutali, zatim bi ispili u jednom gutljaju tecnost, a onda polagano i mirno jeli suho grode to bi ostalo na dnu. Zato da ne kupe novcem odredenim za veceru, pri povratku sa predvecernjeg casa, harisu87^ ili basbusu88) i prue sebi nevino zadovoljstvo jednom od ovih dviju vrsta slatkia. To im nece pokvariti apetit za veceru. Dorucak je bio veoma jednostavan - trebalo je samo posjetiti jednoga od onih prodavaca to su nudili mladi bob, ponijeti dvije lepinje i dati prodavcu dva i po milima.89) Za pola milima bi kupili vezu-dvije poriluka, a prodavac bi im dao veliku duboku posudu punu corbe u kojoj su plivala zrna boba, po cemu bi prelio malo 86) Balila - slatko jelo od kuhanog kukuruza ili penice. 87) Harisa - slatko jelo od brana i masla. 88) Basbusa - kolaci od oraha. 89) Hiljaditi dio egipatske funte. 186 masla. Oni su umakali svoj hljeb u corbu i lovili, ako se ikako moglo, zrna boba i istovremeno grizli poriluk to ga je lijeva ruka prinosila ustima. Ne bi uspjeli da dokrajce lepinju i poriluk, a vec bi doli do granice sitos-ti, toliko bi se napunili da im se cinilo da ce prsnuti. No u posudi je jo uvijek bilo corbe, a djecaka je bilo stid da prihvati prijedlog svog prijatelja i ispije je. Ovaj mu se smijao, dizao posudu, ispijao corbu i vracao prodavcu cist sud. Tako su, znaci, doruckovali ne potroivi vie od tri milima, a bili su u prednosti jer su se nahranili prije predavanja. Sada je trebao samo da udu u Azhar, da zadovolje svoj um poto su zadovoljili tijelo. Djecak je na sve moguce nacine nastojao da nastavi ucenje islamskog prava i gramatike kod svoga profesora-konzerva-tivca. Nastojao je to, sjedne strane, iz poslunosti prema bratu, a s druge - iz sopstvenog zadovoljstva. No on je isto tako veoma elio da slua ne samo toga profesora vec da se okua i u drugim granama nauke. To mu je polazilo za rukom bez truda i napora zahvaljujuci casovima koji su se odravali ujutro, poto bi studenti doruckovali. Dva su prijatelja odlucila da posjecuju al Ke-fravijev komentar, koji je izlagan svakoga dana ujutro -predavao ga je novi profesor, nov i star istovremeno. Nov je bio u zvanju profesora, a star Page 60

Taha Husein - Dani po vezi sa Azha-rom. Njegove su godine podmakle, a studiranje se ote-glo dok konacno nije dobio diplomu. Poceo je, kako su to cinili njemu slicni, izlaganjem al Kafravijevog komentara. Djecak je sluao od svoga prvog profesora i od brata i njegovih prijatelja mnogo ala o al Kafravi-jevom komentaru i mnogo negodovanja protiv njega. To gaje podsticalo i zanimalo. Cim je doao na prvi cas i odsluao devet nacina kazivanja "U ime Allaha milostivog, samilosnog" sa njihovim fleksijama, bio je oduevljen tom naukom i vezao se za nju veoma intenzi187vno. I tako je sa svojim prijateljem poceo pomno da prati ove casove gramatike, ne prestajuci i dalje ivo da slua i svoj stari cas. Smatrao je da na starom casu gramatiku uci, a da se na novom njome zabavlja. I stvarno se zabavljao: zabavljala gaje ta neprekidna fleksija koju je komentator tako uporno primjenjivao na tekst, a narocito ga je zabavljao profesor koji je kazivao tekst i komentar, objanjavao ono to je kazivao, glasom ne-vjerovatnim, stvarno smijenim. On nije kazivao, vec je pjevao. Njegovo se pjevanje nije podizalo iz grudi, vec se sputalo iz glave. Glas mu je sjedinjavao dva suprotna svojstva: bio je priguen i mukao, i istovremeno otegnut i irok. Osim toga, profesor je bio iz Gornjeg Egipta, zapravo, tacnije receno, iz najudaljenijih krajeva Gornjeg Egipta; sacuvao je svoj provincijalni dijalekat, ne izmi-jenivi ga nimalo ni u govoru, ni u kazivanju, ni u pjevanju. Uz to, profesor se odlikvao grubom prirodom: kazivao je otro, ispitivao studente i odgovarao im otro. Brzo bi planuo - cim bi ga neto upitali, poceo bi da se svada, a ako bi onaj to je pitao insistirao, teko bi proao bez udarca nogom ako je bio blizu, ili udarca sandaom - ako je sjedio daleko. A sandale profesorove bile su grube kao i njegov glas, debele kao njegova odjeca - on nije nosio abaju, vec ogrtac od grubog sukna. Sandale su bile grube i debele, a donovi skroz potkovani cavlima. To je bilo opravdano za sandale, jer je pouzdanije titilo od habanja. Ali zamislite ucenika kome su cavli ovih sandala dospijevali na lice ili otvorene dijelove tijela! Stoga su se studenti plaili da postavljaju pitanja profesoru, preputajuci mu da kazuje, komentarie, dokazuje i pjeva. Na taj nacin ejh nije gubio sopstveno vrijeme, ni vrijeme svojih studenata. Pocinjao je kolsku godinu al Kafravijevim komentarom, a prije no to 188 bi se ona pribliila kraju, on bi vec zavrio komentar ejha Halida.90) Tako bi studenti u toku jedne kolske godine proucili dvije knjige, dok bid rugi, s drugim profesorom, proucili samo jednu, ili dok bi onaj profesor novator-kon-zervativac sa svojim malobrojnim ucenicima proao samo prve glave gramatike. Sve je ovo imalo uticaja na gramaticki ivot djeca-kov, ako se moe tako reci. On je proveo ljetnji raspust i vratio se u Kairo, ali vie nije vidio svoga profesora konzervativca-novatora, vec je poao putem drugih az-harovaca i poceo da posjecuje, iz islamskog prava, at Taijev komentar Riznica9]\ a iz gramatike al Attarove glose na komentar "Azharijje".92) No bolje da ne ubrzavamo dogadaje i da ostanemo sa naim prijateljem na prvoj godini. On se, znaci, oslobodio jutarnjih predavanja i preao na prijepodnevna, poslije kojih se vracao u svoju sobu i citao sa prijateljem, ili pak ucio za sutranja predavanja, kao to su radili ozbiljni studenti, a ponekad listao razne knjige koje je razumijevao ili nije razumijevao. Kada bi se sunce spustilo ka zalasku, dva prijatelja bi pristupila veceri, radosno ili nezadovoljno, to je zavisilo od kolicine novca koja bi im ostala. Ako nisu imali vie od pola pijastera, dijelili su ga na dvije polo90) Rijec je o komentaru "Adurumija" ejha Halida al Azharija (umro 1499). 91) "Riznica tananosti" (Kanz ad-dakaik) an Nesefija (umro 1310) - djelo iz kanonskog prava hanifitskog pravca. Autor komentara toga djela at-Tai ivio je u Egiptu u XVIII vijeku. 92) "Azharijja", tj. azharski uvod u izucavanje arapskog jezika -djelo spomutog ejha Halida al Azharija; glose na komentar samoga autora napisao je al Attar, profesor i rektor Azhara pocetkom XIX vijeka. 189vine - za jednu bi kupili malo kolaca od sezama, a za drugu grckog sira, i prisutpili veceri raskonoj, ukusnoj. Na jedan komad lepinje stavili bi komadic sira i komadic kolaca i nalazili u tom neobicnom spoju izvrstan ukus. Ako bi zbog balile i smokava potroili suvie novca i ako bi im ostalo samo cetvrt pijastera, kupili bi za ostatak malo sezamovog kolaca, prelivali ga malo crnim ili bijelim medom, koji su dobijali iz sela, a onda pristupali veceri, iako ne raskonoj, ali ne ni rdavoj. Ako bi balila, ili smokve, ili jedno i drugo progutale njihov novac i ako im nita ne bi ostalo, i to ne bi bila nesreca. Oni bi sacuvali svoje lepinje, a u Page 61

Taha Husein - Dani sobi su se uvijek nalazile dvije zdjele - u jednoj crni, a u drugoj bijeli med. Oni ce uzeti malo toga meda, umakati u njega svoje lepinje, i to ce im nadomjestiti rasko halve, sira i sezama. Ponekad bi cak i u takvoj oskudici dozvoljavali sebi izvjesnu rasko. Prvu lepinju bi podijelili i umakali u crni med, a drugu u bijeli. Sunce pocinje da se uri ka zalasku, mujezin tek to nije iziao na svoj minaret. Prijatelji, znaci, treba da ure na Azhar. Oni odlaze na predavanja poslije vecernje molitve, kako to rade i stariji studenti. Prisustvuju casu logike na kojem se predaje djelo "Stepenice"93) al Ahdarija. Istine radi treba reci da oni prisustvuju tome predavanju kod profesora koji je sam sebe smatrao ucenjakom, iako mu Azhar nije priznao to zvanje. Vrijeme je prolazilo, njegova upornost za postizanjem diplome se pojacavala, no on nije uspio da se izbori i da je dobije. Ali on nije ni ocajavao zbog toga 93) "Velicanstvene stepenice ka logici" (as-Sullam al-muraunak fi-al-mantik) traktat iz oblasti logike u stihovima autora iz XVI vijeka al Ahdarija. 190 niti se zadovoljavao odlukom ispitivaca i pocinjao je da se natee s njima, s jedne strane, i da ih nervira, s druge. Natezao se prisustvujuci casovima, izlazeci na ispit, i nervirao ih kada bi poslije vecernje molitve sjedao pored jednog od stubova sa grupom ucenika oko sebe, predajuci im logiku kao to su to cinili ugledni ucenjaci. A predavanja iz logike drali su samo ugledni ucenjaci. U stvari, taj student-ejh nije se isticao u nauci niti je bio dobar predavac. Njegovo neznanje i nesposobnost bili su jasni cak i ovim studentima-pocetnicima. Osim toga, on je bio iz granicnih dijelova Gornjeg Egipta i sacuvao je svoj dijalekat, kojim je govorio jo prije stupanja u al Azhar, ne izmijenivi ga nimalo, ni u citanju ni u razgovoru. Istina je, na kraju krajeva, i to da se on lako ljutio i bio veoma plah. Ali on ipak nije grdio ucenike niti ih je tukao, ili se, pak, nije usudivao da ih grdi ili tuce, jer to pristaje samo pravome i istinskom ucenjaku koji je dobio diplomu i zajedno s njom i dozvolu da grdi i tuce ucenike. Sve je to bilo tacno i sve su to dva prijatelja sluala od starijih studenata, no to im nije smetalo da idu na predavanja i budu revnosni, kako bi mogli sami sebi da kau da uce logiku i da odlaze na Azhar poslije vecernje molitve i vracaju se nakon posljednje molitve, kao to to cine stariji istaknuti studenti. Kako je brzo prola ova godina! Kako su se brzo zavrila predavanja iz islamskog prava i gramatike! Kako su se brzo studenti morali rastati, a zatim otici tamo gdje ce provesti ljeto u svojoj porodici, u gradovima i selima! Kako je djecak udio za raspustom i izgarao od cenje za kasabom! Ali raspust je doao i njemu se javi elja da odustane od puta i ostane u Kairu. Da li je bio iskren u tome? Da li je hinio? Bio je iskren i istovremeno je hinio. 191Bio je iskren zato to je zavolio Kairo, vezao se za njega, i bilo mu je teko da se rastane s njim. Osim toga, seljenje je uvijek mrzio. A evo zato je hinio: njegov brat je provodio znatan dio raspusta u Kairu, cemu je porodica pridavala veliku vanost, smatrajuci ga cudom zalaganja i revnosti. A on je elio da se ponaa kao brat i da o njemu misle kao to su mislili o bratu. Medutim, kolebanje mu ni u cemu nije pomoglo, i evo ga kako se vozi sa svojim prijateljem na taljigama; tu je i odjeca, zavijena u dvije bale. Stigli su na stanicu. Kupili su im dvije karte, da li im, zatim ih smjestili u prepun vagon trece klase. Voz je krenuo, prolo je malo vremena, jo nije bio stigao ni do prve ili druge stanice poslije Kaira, a dva prijatelja zaboravie svoj Azhar, svoj Kairo i svoju kucu. Oni su se sada sjecali samo jednoga - kasabe, uivanja i zadovoljstava koja ih tamo ocekuju. 192 XVI Vecernju molitvu ukucani su vec bili obavili kad su dva djecaka sila s voza. Na stanici nikoga nisu nali. To ih je malo rastuilo, ali su nekako stigli do kuce, gdje je sve teklo uobicajenim tokom, na svakidanji nacin. Porodica je vec odavno bila zavrila veceru, domacin je obavio svoju molitvu i iziao da, po obicaju, posjedi sa prijateljima nedaleko od kuce. Djeca su bila pospana i mlada sestra ih je, jedno za drugim, odnosila u krevet. Djecakova majka je legla da se odmori na pustenoj prostirci pod otvorenim nebom. San ju je cas hvatao, cas naputao. Oko njene kcerke su se, pak, svi okupili, da porazgovaraju, po obicaju, kao svake noci, dok domacin ne zavri svoj kratki vecernji rzagovor i ne vrati se kuci da cijela porodica pode na spavanje. Kucu je obavio mir i tiina, prekidani samo lajanjem pasa i dozivanjem pijetlova u dvoritu i po cijelom selu. Page 62

Taha Husein - Dani Kada su dva djecaka ula, porodica je bila iznenadena jer nije bila obavijetena o njihovom povratku. Nisu im pripremili posebnu veceru, niti su ih pricekali sa uobicajenom vecerom, nikoga nisu poslali da ih doceka kad sidu s voza. Tako propadoe djecakova nadanja kojima je bio ispunjen, vjerujuci da ce ga docekati kao to su docekivali njegovog brata-ejha - s radocu, slavljem i veli193kim pripremama. Naravno, njegova majka ustade i poljubi ga, ustadoe sestre, zagrlie ga i ponudie mu, zajedno s prijateljem, veceru poput onih kakve su imali u Kairu. Pride otac, prui sinu ruku daje poljubi, a zatim upita za njegovog brata u Kairu. Onda se cijela porodica vrati u svoje postelje, djecak lee na svoje staro mjesto, prikrivi u grudima mnogo jada i isto tako mnogo iznevjerenih nada. Poslije toga poce ivot u selu da tece onako kako je tekao prije no to je djecak poao u Kairo da studira na Azharu. Kao da nije ni odlazio u Kairo, kao da nije sjedio pred naucnicima, izucavao islamsko pravo, gramatiku, logiku i tradiciju. I, eto, sad mora, kao i ranije, da docekuje hodu s pozdravom i potovanjem, da mu ljubi ruku kao to je to cinio ranije, da slua njegove prazne opirne govore kao to ih je sluao ranije. Eto, mora, s vremena na vrijeme, da ide u mekteb da mu prode vrijeme. A ucenici ga docekuju kao i ranije, gotovo kao da nisu ni primijetili daje bio odsutan i skoro da ga ne pitaju ta je vidio i cuo u Kairu, a da su ga pitali, on bi im mnogo ta ispricao. Ponajgore je bilo to to niko od stanovnika sela nije doao u kucu da pozdravi djecaka-ejha poslije cijele kolske godine odsustvovanja. Tek bi mu poneki covjek u prolazu dobacio nezainteresovano, usputno pitanje: "A, to si ti? Vratio si se iz Kaira? Kako si?" Zatim bi mu postavio drugo pitanje, znacajnim tonom, podiuci glas: "A kako je tvoj brat-ejh?" I tako se u djecakovoj dui ucvrstilo uvjerenje da je on ostao - kao to je bio i prije putovanja u Kairo - nevaan, beznacajnog poloaja, koji nije zasluivao ni panju i interesovanje. To je bolno vrijedalo njegovu tatinu, koja je bila veoma jaka. Postao je jo cutljiviji, i povukao se jo vie u sebe. No nije proveo ni nekoliko dana sa porodicom i stano194 vnicima sela a miljenje ljudi o njemu se promijeni. Obra-tie panju na njega ne sa simpatijama i prijateljski, vec da bi ga napadali i vrijedali. Ponovo je podnosio od stanovnika sela ono isto neprijateljstvo koje je prije danima trpio. Ali ovog puta on to nije mogao da otrpi. Poceo je da osuduje obicaje, da odbacuje ono to je opceprimljeno, i da se buni protiv onih koji su traili slijepu poslunost. U pocetku je bio iskren, a kada osjeti neodobravanje, odbojnost i otpor, on poce pretjerivati, postade tvrdoglav, rudeci se da pod svaku cijenu bude originalan. Sluao je kako hoda prica njegovoj majci neke svoje price o nauci i religiji, slaveci cuvare Kur'ana i nosioce knjige Allahove. On mu izrazi svoje neslaganje, suprotstavi se iznesenim tvrdnjama i bez ustrucavanja rece: "To su prazne price". Hoda se naljuti i izgrdi ga. Ustvrdio je i kako je djecak u Kairu naucio samo opacine i izgubio svoj dobar odgoj. Majka se, takoder, naljuti, viknu na njega i izvini se hodi. Sve to ona isprica ocu kada se vratio kuci. Poto je obavio vecernju molitvu i sjeo za veceru, otac odmahnu glavom i kratko se nasmija, iskazujuci prezir prema citavoj prici i podsmjehujuci se hodi. On nije volio hodu i nije ga alio. Da se cijela stvar zaustavila na tome, stanje bi se sredilo. Medutim na prijatelj je cuo kako njegov otac cita "Vodice dobara"94* kao to je uvijek cinio poto bi zavrkio jutarnju ili predvecernju molitvu. On samo slegnu ramenima, odmahnu glavom i nasmija se, a zatim rece svojoj braci: "Kazivanje 'Vodica' je besposlica od koje nema nikakve koristi". Njegova mlada braca i sestre ga ne razumjedoe i ne obratie na to panju, 94) "Vodic dobara" (Dalail al hajrat) - skraceni naziv popularnog zbornika molitava posvecenih Muhamedu; napisao ga je al Gazuli (umro 1465), misticki pisac, ivio u Sjevernoj Africi. 195ali starija sestra se otro obrecnu na njega podigavi glas. Otac-ejh to cu, ali ne prekinu citanje vec nastavi do kraja. Tada se obrati djecaku mirno, sa smijekom, i upita ta je on odmahnuo glavom, kratko se nasmija i rece svome sinu s prezirom: "ta tebi to smeta? Jesu li to naucio na Azharu?" Djecak se naljuti i odgovori ocu: "Da, naucio sam na Azharu da je mnogo toga to ti cita u toj knjizi zabranjeno i tetno, a ne korisno. Covjek ne treba da se obraca prorocima ili svecima za posredovanje izmedu njega i Allaha - to je vid Page 63

Taha Husein - Dani neznabotva". Tu se otac vec silno naljuti, ali uzdra svoj gnjev i ogranici se na osmijeh. Samo rece: "uti, Allah ti odrezao jezik. Da nisi vie nikada ponovio te rijeci. Kunem ti se, ako to bude cinio zadracu te u selu, ispisacu te sa Azhara i nacinicu te fakihom,95) da kazuje Kur'an na podujima i po kucama". Zatim ode, i cijela se porodica okupljena oko djecaka zasmija. Ali ta je zgoda, uprkos njenom surovom podsmijehu, samo pojacala djecakovu tvrdoglavost i upornost. Otac je nakon nekoliko casova zaboravio na nju. Kada je doao na veceru, okruen kao i obicno sinovima i kcerima, on poce da ispituje djecaka o starijem bratu, ta radi u Kairu, kakve knjige cita, kod koga profesora odlazi. Otac je uivao postavljajuci ta pitanja i sluajuci odgovore. On ih je postavljao i svome starijem sinu kada bi ovaj dolazio u selo; u pocetku bi mu mladic odgovarao nevoljko, a kada bi se pitanja ponavljala, mladic je izbjegavao oca i krtario u odgovorima. Otac nije otvoreno iznosio svoje neodobravanje zbog toga, ali gaje to boljelo pa se alio na njega eni kada su ostajali nasamo. 95) Fakih - poznavalac islamskog prava, ovdje to znaci kazivac Ku-r'ana u egipatskoj provinciji; najcece su to slijepci koji zaraduju za ivot kazujuci Kur'an u raznim prilikama. 196 Djecak je, naprotiv, bio tedar i posluan, nije izi-bjegavao oca i nije se klonio odgovora. Nije mu bilo dosadno, ma kolio se pitanja ponavljala i ma kakav bio njihov sadraj. Otud je otac volio da mu postavlja pitanja i uivao je u razgovoru sa njim za vrijeme vecere i rucka. Moda je poslije pricao svojim prijateljima poneto od toga - o tome kako djecakov brat posjecuje profesora-Imama i profesora Bakhita, o tome kako se raspravlja sa svojim profesorima za vrijeme predavanja, dovodeci ih u nezgodan poloaj, kako mu oni odgovaraju otro, uz grdnju, a povremeno i udarcima. Djecak je osjecao da otac uiva u tim razgovorima, da je veoma zadovoljan njima: stoga je dodavao, preuvelicavao i izmiljao ono cega nije bilo, i trudio se da to upamti kako bi ispricao bratu kada se vrati u Kairo. Otac je bio sretan i zadovoljan zbog svega toga, i nastojao je da se razgovor obnavlja. Kada bi porodica sjela za veceru, i otac ponovio pitanja o starijem sinu, ta radi u Kairu, koje knjige cita, djecak bi rekao, lukavo i zlonamjerno, kako posjecuje grobove svetih, a dan provodi u citanju Vodica dobara. Nije stigao ni da izgovori sve to a cijela se porodica grohotom zasmijala, tako da se maliani zamalo ne udavie hranom to im je bila u ustima. Samo otac je prvi poceo da se smije i smijao se jace od svih. Tako je djecakova kritika oca zbog citanja Vodica i molitava postala tema za zabavu i ale porodice iz godine u godinu. Najcudnije je bilo to to je takva kritika stvarno smetala ocu, vrijedala njega samo i mnoge nasljedne obicaje i vjerovanja. Ali bez obzira na to, otac je izazivao i podstrekavao sina na takvu kritiku, uivajuci na neki nacin u svojoj muci. Ali, bilo kako bilo, djecakovi neobicni stavovi ubrzo izado-e iz kruga porodice i dospjee do ocevog kruga prijatelja, zatim, do ducana ejha Muhameda Abd Vahi197T da, do damije, gdje je ejh Muhamed Abu Ahmed, starjeina fakiha u gradu, ucio Kur'anu djecake i mladice, molio se i s ljudima tokom nedjelje i poucavao ih povremeno religiji, i tamo gdje je ejh Atija, jedan od trgovaca to su studirali na Azharu nekoliko godina a zatim se vratili u unutranjost i poceli da se bave svjetovnim poslovima ne udaljujuci se ni od religijskih: on je ponekada sjedio s ljudima poslije pre-dvecernje molitve, savjetovao ih i poucavao, a ponekad im i kazivao poneto iz predanja. Neobicnost dje-cakova dospije i do erijatskog suda, za to cu sudija, a i onaj ejh koji je bio sekretar sudijin i koji je smatrao da bolje od njega poznaje zakon vie se razumiju u religiju i ima vie prava na dunost sudije, samo to nije dobio onaj papiric koji daje zvanje naucnika i kojim je uslovljeno imenovanje na dunost sudije, iako se do toga stie manje radom i trudom a vie srecom i laskanjem. Culi su svi ti ljudi za djecakove neobicne izjave: kako on odbacuje mnogo ta to su oni prihvatili, kako se podsmijeva cudima svetaca, kako smatra zabranjenim obracanje njima i prorocima za posredovanje kod Alla-ha. Govorili su jedan drugom: ovaj djecak je skrenuo s pravog puta i skrece i druge; otiao je u Kairo, nasluao se tetnih iskaza ejha Muhameda Abduhua, njegovih iskvarenih i tetnih misli, a onda se s njima vratio u svoj grad da ljude dovodi u zabludu. Neki od njih su dolazili ocu dok je sjedio sa svojim prijateljima nedaleko od kuce, i molili ga da im pokae tog osobenog, cudnog sina. Otac je ustajao Page 64

Taha Husein - Dani mirno, sa osmijehom, ulazio u kucu, gledao sina zauzetog igrom ili razgovorom sa sestrama, uzimao ga paljivo za ruku i vodio tamo gdje je sjedio. Poslije pozdrava pridolih, on bi ga posadio da sjedi, a onda bi neko od prispjelih zapodijevao sa njim razgovor, s pocetka mirno. to bi se razgovor vie oduio, mir je nestajao, i mjesto toga je pocinjao otar spor, cesto bi djecakov sabesjednik odlazio gnjevan, zbunjen, moleci od Allaha oprotaj za veliki grijeh i spas od prokletog davola. Otac i njegovi prijatelji nisu ucili na Azharu i nisu se udubljivali u religiju. Oni su bili zadovoljni tim sporovima, svidali su im se. Radovali su se posmatrajuci borbu izmedu nedoraslog djecaka i sijedih ejhova. Otac djecakov je bio najzadovoljniji i najradosniji. Iako nikad nije vjerovao da je obracanje svecima i prorocima zabranjeno i nikada nije htio da se pomiri sa tim da su sveci nemocni da cine cuda, ne slauci se nikada sa sinovljevim rijecima o tome, on je volio da gleda kako sin razgovara i kako se spori, pobjedujuci sabesje-dnike i protivnike. Do kraja je bio na strani svoga sina. Sluao je i pamtio ta su govorili ljudi, ponekad i izmiljajuci, o tom cudnom djecaku. Zatim, u podne ili uve-ce, on se vracao i ponavljao sve to svojoj eni, ponekad zadovoljan, ponekad ljutit. Tako se djecak osvetio za samoga sebe, iziao iz svoje usamljenosti i zaposlio ljude u selu i gradu razgovorima i razmiljanjima o sebi; i u porodici se izmijenilo njegovo mjesto - idejno mjesto, ako se moe tako reci. Otac ga nije vie potcjenjivao, majka i sestre nisu okretale glavu od njega, veza izmedu njih nije se zasnivala samo na suosjecanju i saaljenju vec na necem za djecaka vecem i znacajnijem. Nestala je i ona prijetnja koju je djecak cuo na pocetku raspusta - da ce ostati u selu, da ce biti iskljucen sa Azhara i da ce postati fakih to ce kazivati Kur'an na podujima i po kucama. Dokaz za to dobio je jednoga jutra kada su ustali on i cijela porodica sa svitanjem. Djecak vidi sebe u narucju majke, koja ga ljubi dok joj se niz lice slivaju cutljive suze. Zatim vidi sebe na stanici sa svojim prijateljem; otac ga paljivo smjeta u 198 199vagon, zatim mu prua ruku daje poljubi i odlazi, moleci Allaha da mu pomogne. Djecak vidi sebe kako se zabavlja s prijateljem za vrijeme puta, zatim vidi kako izlazi iz voza na stanici u Kairu. Evo, brat ga docekuje uz osmijeh, zatim zove nosaca da odnese njegov neznatni licni prtljag i puno hrane. Proavi kroz stanicna vrata, on poziva taljige, tovari na njih zalihe i smjeta djecakova prijatelja, zatim poziva fijaker, smjeta paljivo u njega svoga brata, sjeda desno od njega i daje kocijau kucnu adresu. 200 XVII I tako je djecak poceo da posjecuje svoje casove u Az-haru i drugim damijama. Priljeno je proucavao islamsko pravo, gramatiku, logiku. Dobro je ovladao fankalom,96) u kojoj su se takmicili istaknuti studenti Azhara, pristae starog metoda. Ovaj su metod ismijavali ekstremni nova-tori, dok ga umjereni reformisti nisu izbjegavali. Tako je on izucavao at Taijev komentar Riznice ujutro, Azha-rijju u podne, a komentar as Sejjida al Durdanija na Isagudija97) uvece. Prvi cas se odravao u Azharu, drugi - u damiji Muhamed beka Abuz Zahaba, a treci - u damiji ejha al Adavija, kod profesora-potomka samoga ejha al Adavija. Ponekad je odlazio i na jutarnje casove, gdje se citala Ibn Hiamova knjiga Kapljica rose,98) nastojeci da to prije dobro prouci gramatiku, da zavri knjige za pocetnike i dode do Ibn Akilovih99) komentara 96) Fankala - sistem dokazivanja prilikom vodenja sholasticke rasprave - rijec nastala od sintagme fa in qila, tj. "ako neko kae da..." 97) "Isagudi" - al Abharijeva (umro 1267) obrada Porfirijevog "Uvoda" u Aristotelovu "Logiku"; "Isagudi" je sluio kao osnovni prirucnik iz logike u muslimanskoj vioj duhovnoj koli. 98) "Kapljica rose" (Katr an-nada) - Ibn Hiamov (umro 1360) traktat o arapskoj gramatici. 99) Ibn Akil - egipatski filolog XIV vijeka (umro 1367). "Tisucni-ca" (Elfijja) - stihovana gramatika napisana u XII vijeku. 201"Tisucnice". Ipak, nije bio osobito marljiv na tom kursu jer je smatrao profesora neznalicom, a, osim toga, u fan-kali profesora Abd al Madida a azilija o "Azharijji" i u glosama al Attara, nalazio je ono to ga je zadovoljavalo i to mu je bilo dovoljno. A ovi casovi na temu Azharijje ostavili su na njega neizbrisiv dojam. Tu se stvarno ucila "fankala". U pocetku je profesor dugo govorio i jalovo raspravljao o autorovim rijecima: "A rijecca qad ukazuje daje slijedeca rijec glagol". Na Page 65

Taha Husein - Dani prijatelj je dobro upamtio primjedbe i odgovore to su se rasplamsavali oko te nevine recenice. On je zamorio svoga profesora raspravljajuci i sporeci, tako da ovaj iznenada zacuta usred diskusije, a zatim rece mekim glasom, koji na prijatelj nikada nece zaboraviti. Kad god ga se sjeti, nasmije se i raznjei: "Allah ce presuditi izmedu nas dvojice na Sudnji dan!" Rekao je to glasom punim zlovolje i dosade, ali takoder sa izvjesnom simpatijom i sucuti. Dokaz za to bio je trenutak kada je zavrio cas i kada je djecak priao da mu poljubi ruku, kao to su studenti obicno cinili; stavio je ruku na djecakovo rame i rekao mu mirno, s ljubavlju: "Ustraj, uspjece". Djecak se vratio kuci, veseo zbog tih rijeci i blagoslova, i ispricao to svome bratu. Brat je sacekao uobicajeno vrijeme caja, i kada se svi okupie, on rece aljivo djecaku: Objasni nam recenicu - A rijecca qad ukazuje da je slijedeca rijec glagol". Djecak je prvo odbijao iz stida, ali drutvo navali na njega, i on poce da izlae ono to je sluao, usvojio i govorio. Svi okupljeni su uteci sluali, i kada djecak zavri, ustade onaj covjek stoje ocekivao diplomu i poljubi ga u celo uz rijeci: Prizivam na tebe zatitu ivoga, Samopostojecg, koji nikada ne spava."100' 100) To su neka od mnogih imena za Boga. 202 Citavo drutvo prasnu u smijeh, a djecak utonu u samozadovoljstvo. Od tada poce da misli kako je postao istaknuti daroviti student. To miljenje o sebi je ucvrstio kada su drugovi s kojima je posjecivao casove gramatike poceli da ga zaustavljaju poslije casova ili mu prilazili prije predavanja, da bi ga neto pitali, razgovarali s njim, predlagali mu da zajedno uce od podneva. Taj mu se prijedlog dopao pa umjesto da ode na cas o "Kapljici",101) on poce da cita zajedno sa kolegama i da komentarie. On ih je preticao u komentaru i prije svega originalnocu. Oni mu se nisu suprotstavljali, vec su ga sluali i podredivali se. To je pojacavalo njegovu uobraenost; cinilo mu se da postaje profesor. ivot se njegov nastavljao te godine jednolicno, niceg novog nije bilo u njemu, osim onog to je djecak saznavao priljeno studirajuci i to je bio uobraen kada je bio medu drugovima, a ponovo skroman kada se nalazio medu odraslim studentima u kuci. Saznao je i mnogo stvari o profesorima i studentima na Azharu sluajuci svoje drugove i bratove prijatelje. Nita u tim pricama nije moglo da pobolja njegovo miljenje o jednima ili drugima. Ono je postajalo sve loije to je vrijeme vie odmicalo. Sluao je s vremena na vrijeme pohvalu sposobnosti ili darovitosti ovog ili onog profesora - manjeg ili veceg naucnika. No on je uvijek sluao i predbacivanja zbog raznih vrsta nedostataka koji su se ticali morala ili nacina ivota, ili pak same profesije naucnika: oni su budili njegovoj dui veliku srdbu, prezir i razocaranje. Niko nije bio poteden tih prebacivanja. Jedan profesor je bio veoma zavidan prema svojim drugovima i vrnjacima, bio je lukav i spletkario je protiv njih. Ocekivao ih je sa osmijehom, a tek to bi se rastali, govo101) "Kapljica rose" - vidi napomenu na str. 156. 203rio je o njima najgore i radio protiv njih na najruniji nacin. Drugi profesor je bio mlakog vjerskog osjecanja, ispoljavao je pobonost dok je bio na Azharu ili medu drugovima, a kad bi ostao sam sa sobom ili sa svojim davolima, tonuo je u veliki grijeh. Ovi kuditelji su ponekad cak navodili imena davola kojima se profesor obracao nasamo i koji su ucestvovali s njima u grijehu. Stariji studenti su pricali za ovog ili onog profesora da se posebno paljivo odnosi prema nekom mladicu, baca na njega neobicne poglede, ne moe mirno da sjedi na stolici kada se taj mladic nalazi medu njegovim sluaocima. Sramocenje u odsustvu onoga u kome se govori i spletke bili su najrasprostranjeniji i najgnusniji poroci profesora o kojima se govorilo. Studenti su pamtili kako je jedan profesor dostavljao svog bliskog prijatelja rektoru Azhara ili muftiji. Oni su pricali daje rektor bio "uho" za spletkare, a da je muftija bio iznad toga i nije se osvrtao na njihove dostave, vec ih je docekivao estokim, otrim ukorom. Stariji studenti su pricali anegdotu o nekim istaknutim profesorima cija su imena naveli. Ti su profesori, kazivali su studenti, primijetili da su pretjerali u ogovaranju onih koji nisu prisutni, i uasnuli se toga sje-tivi se rijeci Allahovih: "O, vjernici klonite se mnogih sumnjicenja, neka sumnjicenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je". Dogovorie se da se uzdre od toga velikog grijeha i daje onaj ko ga pocini duan da uplati svojim drugovima dvadeset pijastera. Page 66

Taha Husein - Dani Uzdravali su se jedva jedan dan jer im je bilo ao da plate kaznu. Pricali su tako, kad pored njih prode ne204 ki kolega, pozdravi ih i ode svojim putem. Tek to je otiao a jedan od njih izvadi srebrnu dvadeseticu, dade je svojim drugovima i poce da ogovara tog kolegu. A prica ucenika, i starijih i mladih, o neznanju njihovih profesora, koji su cinili razne vrste smijenih greaka, ponekad u razumijevanju, ponekad u kazivanju, bilo je bezbroj. Stoga je na prijatelj bio loeg miljenja podjednako o ucenjacima i studentima. On je smatrao da je najvece dobro da bude marljiv, da se trudi i stekne stoje moguce vie znanja, ne vodeci racuna o izvoru iz kojih se ono pilo. To miljenje je postalo gore kada je docekao trecu godinu ivota na Azharu i poceo da trai profesora iz islamskog prava, da bi proucio komentar "Riznice"102) mule Miskina. Uputili su ga na poznatog profesora velike slave i uglednog poloaja u sudstvu. Poao je k njemu i sjeo u njegovu grupu. Ali nije prolo ni nekoliko minuta a on se osjeti veoma nelagodno i shvati da mora uloiti krajnji napor da savlada smijeh, jer je profesor, neka mu se Allah smiluje, imao neobicnu pota-palicu, kako su govorili azharovci. On nije mogao procitati ni jednu recenicu iz knjige ili je rastumaciti a da dvaput ne kae recenicu: "rece, rece, onda rece - ta?", ponavljajuci je nekoliko puta u kratkom vremenskom razmaku. Na prijatelj ga je sluao i ulagao krajnji napor da se ne nasmije i ne ucini neto neprijatno. Na prijatelj se mogao uzdrati, ali nije uspio da izdri na profesorovim predavanjima vie od tri dana, jer nije naao u njima nita korisno, vec samo tekoce. Iz njih nije izvukao nita, samo je s mukom zadravao smijeh i izlagao sebe naporu koji nije mogao podnijeti. Poceo je da trai drugog profesora koji govori o toj 102) Komentar mule Miskina na an Nasefijev "Kanz" (Riznica) napisan je polovinom XVI vijeka. 205knjizi, ali je nailazio samo na razlicite uzrecice koje su ga nagonile da se smije i muci muku kako bi se uzdrao, to ga je katkada sprecavalo da prati predavanje. Medutim, rekli su mu da medu knjigama iz islamskog prava "Riznica" nije vana, a da jedan drugi ugledni profesor, cije su ime naveli, predaje o "Knjizi bise-ra"i03) j (ja je bolje da ide na njegova predavanja: to je jedan od najsposobnijih naucnika i uglednih sudija. Na prijatelj se posavjetova sa bratom i bratovim prijateljima. Oni ga nisu odvracali, naprotiv, podstakli su ga i preporucili ejhu. Dijete je, na prvim casovima, bilo zadovoljno svojim profesorom: on nije imao nikakvih posebnih uzrecica - ni recenica, ni rijeci, ni zvukova. Nije se kolebao u izlaganju i komentaru; njegova inteligencija bila je ocita, vladanje islamskim pravom jasno, a vjetina u vladanju materijom nije podlijegala sumnji. Profesor je bio elegantan i otmjen. Imao je lijep glas, isticao se svojim kretnjama, ponaanjem prema studentima i razgovorom s njima. Bio je poznat kao novator - ne u nauci, ne u miljenjima, vec u nacinu ivota. Stariji studenti su govorili da on, poto odri cas ujutro, odlazi u sud i tamo sudi, zatim ide kuci, jede i spava. Kada nastupi vece, izlazi sa svojim vrnjacima i odlazi tamo kuda naucnici ne treba da idu, slua pjesme, koje naucnici ne bi trebalo da sluaju, predaje se uivanjima kojima vjernici ne bi trebalo da se predaju. Studenti su povodom njega spominjali "Hiljadu i jednu noc". Dijete se cudilo jer je znalo da je "Hiljadu i jedna noc" naslov knjige koju je mnogo citao i u tome citanju nalazio zadovoljstvo i korist. No oni su spominjali to 103) "Knjiga biesera" (Diirar al hukkam) - popularni uputi iz osnova prava mule Husrava (umro 1480). 206 ime kao naziv mjesta gdje se slua pjesma, gdje se zabavlja i trae izvjesna zadovoljstva. Djecak je sluao sve te price o svome profesoru, ali im nije vjerovao i nije na njih obracao panju. Medutim, iako je proveo sa profesorom jedva nekoliko nedjelja, on je osjetio da je ovaj nedovoljno pripremljen za casove, da pravi propuste u tumacenju teksta i da je nezadovoljan to mu studenti postavljaju pitanja. Osjetio je cak i vie od toga: jednom ga je molio da mu objasni neto to je govorio, ali je kao odgovor dobio samo grdnju. A ovaj profesor je bio poznat po tome to se do tada trudio vie od svih ostalih da ne vrijeda studente. Kada djecak rece bratu i njegovim prijateljima staje zapazio kod profesora, oni osudie taj njegov postupak i bilo im je ao; doanue jedan drugom da nauka i Page 67

Taha Husein - Dani bdijenje u "Hiljadu i jednoj noci" ne idu zajedno. Pokazalo se da djecak ima vie srece u gramatici no u islamskom pravu. On je sluao "Kapljicu" i "Zlatne iskre"103a) kod ejha Abdullaha Diraza, neka mu se Al-lah smiluje, i naao je u profesorovoj duhovitosti, njegovom prijatnom glasu, vladanju gramatikom i vjetini u vjebanju s ucenicima o sloenim pitanjima jo vie povoda da voli gramatiku. Medutim, njegov uspjeh u gramatici je brzo proao kada je pocela nastava u novoj godini. Dijete je slualo komentar Ibn Akila kod profesora Abdallaha Diraza. U pola kolske godine, dok su profesor i studenti savladavali gradivo i bili zadovoljni svojim radom, profesoru stie ukaz o premjetaju na aleksandrijski institut. On se protivio tome koliko je mogao, protivili su se i studenti koliko su mogli, ali savjet Azhara ne poslua ni 103a) "Zlatne iskre" (Suziir az-zazab - drugi Ibn Hiamov gramaticki traktat). 207njega ni njih. Morao je da se povinuje naredbi. Dijete nece zaboraviti dan kada su se ucenici opratali od profesora: on je iskreno plakao, plakali su i oni, i pratili ga placuc i do vrata damije. Onda je na mjesto ovoga profesora bio postavljen drugi, slijep, poznat po znatnim sposobnostima, ociglednoj i izuzetnoj obdarenosti. Kada bi ga spominjali, i oni koji su govorili i oni to su sluali uvijek su ga hvalili zbog tih svojstava. Ovaj profesor se pojavio i poceo svoja predavanja od onog mjesta gdje se zaustavio profesor Abdallah Di-raz. Grupa profesora Abdallaha Diraza bila je velika i zauzimala je gotovo cijeli prostor pod kupolom damije Muhamed beka Abu Zahaba. Kada ga je smijenio ovaj novi profesor, grupa se jo vie povecala, tako da je mjesto postalo tijesno. Profesor je odrao prvo predavanje i ucenici su bili zadovoljni. No oni u njemu nisu nali skromnost staroga ucitelja i njegov prijatni glas. Zatim je odrao drugo i trece predavanje, i ucenicima se nisu dopali njegovo samozadovoljstvo, ushicenost samim sobom, uvjerenost u ono to je govorio, i velika razdraljivost kada bi ga prekinula. Tek to je poceo cetvrto predavanje, dogodi se naem prijatelju s njim zgoda koja dijete konacno odvrati od gramatike. Profesor je komentarisao rijeci Taab-bata arrana:l04) I ja se vratili s tekom mukom u pleme Falim. Iz koliko sam se slicnih prilika izvukao dok je neciji zviduk najavljivao opasnost mog prisustva. Doavi do rijeci "zviduk", on rece: "Arapi su, kada bi neko zapao u nevolju ili ga stigla nesreca, stavlja104) Taabbata arran - preislamski pjesnik (VI vijek), vitez-razbo-jnik. 208 li prste u usta, duvali kroz njih i tako se proizvodio prodoran 'zviduk'". Dijete rece profesoru: "A u tom slucaju, na to se odnosi zamjenica u recenici 'dok je neciji zviduk'". Profesor odgovori: "Odnosi se na pleme Fahm, glupace!" Dijete rece: "Poto se on vratio u pleme Fahm, stih se ne moe razumjeti takvim tumacenjem" Profesor odgovori: "Nije ti dovoljno to si glup, vec si i bezobrazan" Dijete se usprotivi: "Ali to ne objanjava na to se zamjenica odnosi" Profesor pocuta za trenutak, a onda rece: "Odlazite, ja ne mogu da predajem dok je medu vama ovaj bezobraznik". Profesor se podie, ustade i djecak, studenti bi bili spremni da se bace na njega ali su ga odbranili drugovi iz Gornjeg Egipta. Odbranili su ga na taj nacin to su ga okruili i zaprijetili protivnicima svojim sandalama. A ko se od azharovaca nije u to vrijeme plaio sandala stanovnika Gornjeg Egipta? I djecak se vie ne vrati na casove gramatike; ne samo to, poslije toga dijete nije vie nikada posjecivalo nastavu gramatike. Sjutradan je poao na predavanje koje je drao profesor iz provincije A arkije.105) On je izlagao komentar al Amunija, ali ne odslua ni taj cas. Profesor poce da izlae i komentarie; djecak ga upita neto, ejh ga ne ubijedi svojim odgovorom. On ponovi pitanje, profesor se naljuti i naredi da se udalji. Neki drugovi se zauzee za njega, nastojeci da smeka-ju profesora. Gnjev ejhov se pojaca, i on odbi da nastavi cas dok ne ode to dijete a sa njim i njegovi drugovi. Njima ne preostade nita drugo no da se udalje, jer su na njih bile uperene arkijske sandale. A arkijske sandale nisu bile nita manje ozbiljne nego sandale 105) A akrija (bukv. "istocna") - egipatska provincija u istocnom dijelu delte Nila. 209Gornjeg Egipta. Sjutradan dijete pode sa svojim drugovima u drugu grupu, gdje se govorilo o komentarima al Amunija.106) Izlagao je poznati profesor, isto iz A arkije, ali djecak u toj grupi nije ostao vie od pet minuta. Cuo je neobicnu uzrecicu, koju je profesor ponavljao uvijek kada bi prelazio s Page 68

Taha Husein - Dani jedne recenice na drugu: "Ubroj to u moj grad". Dijete se nasmija, nasmijae se njegovi prijatelji i odoe. Dijete i njegov prijatelj odlu-cie da uce gramatiku sami, i to prema prvobitnim izvorima, citajuci az Zamaharijev "Al Mufassal"107^ a onda Sibavejhovu108) "Knjigu". No to je druga prica. Nije bio ni u logici sretniji nego u islamskom pravu i gramatici. Veoma je zavolio logiku kada je sluao as Sejidov komentar "Isagudija" kod onog mladog profesora - prole godine. A ove godine, za ucenike srednje dobi pojavio se jedan od uglednih predstavnika Azhara, jedan od njegovih prvaka u logici i filozofiji. Bio je poznat medu starijim studentima po onim spo-ljnim sposobnostima koje varaju a ne donose korist; bio je poznat po elokvenciji koja zadivljuje sluh ali ne dopire do uma. Pricalo se kako cesto kae: "Allah milostivi mije dao da mogu govoriti dva sata a da niko nita ne razumije od mojih rijeci i da ja sam nita ne razumijem". On je smatrao to odlikom i dikom. No student koji je cijenio samoga sebe morao je da posjedi pred njim i da ga slua. On bi sjeo pred ucenike poslije vecernje molitve da im izlae al Habisijev komentar 106) Al Amuni - profesor Azhara u XIX vijeku; njegov komentar "Tisucnice" sluio je kao udbenik iz gramtike. 107) Al Mufasal - po jasnoci i saetosti izlaganja jedna od najboljih gramatika arapskog jezika; pripada peru velikog filologa XII vijeka az Zamaharija. 108) Sibavejh - osnivac arapskog gramatickog sistema (ivio u VI-II vijeku); njegov glavni rad iz potovanja se nazivao jednostavno "Knjiga" (Al Kitab). 210 "Uvoda u logiku".109) Na prijatelj je otiao k njemu i sluao ga dva casa. Njegova grupa je stvarno bila velika, bilo je tijesno pod svodom damije Muhamed beka. Dijete je dolo prije vecernje molitve i sjede to je moglo blie profesorovoj stolici. Profesor je imao gromoglasan glas i potpuno je sacuvao dijalekt Gornjeg Egipta. Bio je veoma energican i mnogo je gestikulirao. Kada bi ga neki student neto upitao, odgovarao mu je ironicno, a ako bi ovaj insistirao, planuo bi i pocinjao raz-draeno da vice: uti, nevaljalce, uti, svinjo!" - naglaavajuci glas "ha" koliko god je vie mogao. Ilo je sve normalno dok nisu zavrili odjeljak o pojmovima. Kada su stigli do drugog dijela o dokazima, djetetu se dogodi nesreca zbog koje je moralo sjutradan da izabere mjesto podalje od profesora. Iz dana u dan se sve vie pomjerao, dok nije doao do vrata i jednom nocu iziao kroz njih da se vie nikad ne vrati. Djecak je doivio nezgodu za koju je i sam kriv i koje se nikada nije mogao sjetiti a da se ne pocne smijati iz sveg glasa i da ne nasmije brata i sve njegove drugove. Profesor je sjedio na svojoj stolici, poceo je izlagati i rekao: "Drugi odjeljak o dokazima", tvrdo izgovarajuci "kaf',"0) krupnije "sad" i produujuci umjereno "alife" i "ja". Onda ponovi te iste rijeci, tvrdo izgovarajuci "kaf', krupnije "sad" i produujuci "alif' i "ja" u rijeci "drugi", ali nije rekao: "O dokazima", vec: "O cemu?" Niko mu ne odgovori. Tada on ponovi za sebe i rece: "O dokazima". Zatim opet ponovi tu istu recenicu na isti nacin i dode do rijeci "O 109) "Uvod u logiku" (Tahzfb al mantik) - djelo naucnika Sa' da-ddina at Taftazanija, koji je ivio na Timurovovom dvoru u Sa-markandu i umro 1390; autor komentara al Habisi ivio je.u XVII vijeku. 110) Kaf, sad, ja, alif - nazivi slova arapskog alfabeta. 211cemu?" Kada mu niko opet ne odgovori, on udari dijete po celu rukom iz sve snage, dodajuci: "Odgovarajte, ovce, odgovaraj, stoko, odgovarajte, svinje!" izgovarajuci pri tom zvuke "gajn" i "ha" krajnje svecano, koliko god su mu to usta dozvoljavala, i svi ucenici od-govorie: "O dokazima". Djecak je bio na mukama: sve ga je to tjeralo na smijeh, ali se savladivao bojeci se da ce se nasmijati profesoru u lice. S druge strane, udarci to ih je dobijao po celu s vremena na vrijeme bili su bolni. Konacno djecak se okani tih predavanja i kod toga profesora nije otiao u logici dalje od glave o sudovima. Preao je s tih predavanja u toku kolske godine i odlucio da posjecuje predavanja iz dogmatike, koje je drao novi profesor to je nedavno dobio diplomu ucenjaka. Djecakovi prijatelji - stariji studenti - govorili su o profesorovoj velikoj eleganciji, osrednjim sposobnostima, prijatnom glasu, lijepom izlaganju; govorili su da njegovo izlaganje obmanjuje one koji razgovaraju s njim ili ga sluaju, jer ako ga dublje analizirate, nita u njemu necete naci. Izlagao je komentar "Bisera" koji je napisao ad Dardira.'''' Dijete je slualo njegov cas; dopao mu se glas, izlaganje, elegancija, ocekivao je da ce mu se isto tako dopasti njegova nauka i njegova fankala. Medutim, profesor je prestao da dri casove, jer su ga premjestili iz Kaira i uputili u jedno udaljeno mjesto, gdje je bio postavljen za sudiju. Djetetu nije bilo sudeno da Page 69

Taha Husein - Dani upozna njegovo znanje i zakljuci neto o njemu osim to da je bio prefinjen, elegantan, prijatna glasa i govora. I tako, u sutini, djetetu propade godina, skoro da nije naucio nita novo osim onoga stoje citao u knjiga111) Ad Dardir - profesor Azhara u XVIII vijeku (umro 1786); njegov "Biser" (al Han'da) iz dogmatike komentarisao je on sam i njegovi ucenici. 212 ma i sluao od starijih studenata kada bi oni citali knjige i diskutovali. Kada se vratio na Azhar slijedece godine, doao je teka srca, neodlucan, izgubljen, ne znajuci kako da postupi: nije mogao da ostane u selu, a i ta da radi tamo? Ali nije imao koristi ni od boravka u Kairu i odlaenja na predavanja. Te godine poceo je da izucava knjievnost. Ali za pricu o tome potreban je poseban trenutak, koji jo nije doao, nije mu dolo vrijeme, kako kae Busejna tjeeci se to nije vidjela Demila.112) 112) Demil - arapski pjesnik VII vijeka, poznat po svojim lirskim pjesmama posvecenim voljenoj Busejni, s kojom nije mogao da se oeni. 213XVIII U stvari, s pocetka izucavanje knjievnosti nije djecaka odvratilo od azharskih nauka. Mislio je da ce biti u stanju da pomiri u sebi oba ova vida znanja: ta on nije poslan u Kairo i upisan na Azhar da bi postao knjievnik koji pie stihove i prozu. Poslanje u Kairo i upisan na Azhar kako bi iao cisto azharskim putem, poloio ispite, dobio diplomu i naslonio leda na jedan od stubova u staroj damiji. Ucenici ce sjesti oko njega i sluace cas iz islamskog prava, ili iz gramatike, ili iz jednog i drugog. Tako je matao njegov otac, i o tome je govorio u porodici sa izvjesnom nadom i divljenjem prema tom izuzetnom cudnom sinu. Tako je htio njegov brat, tako je elio on sam. A i ta bi mogao eljeti osim toga, kad je sam ivot obavezao slicne njemu, liene vida a pune elje da ive podnoljivim ivotom - na jedno od dvo-ga: ili da uce na Azharu dok ne dobiju diplomu i obe-zbijede ivot za cetiri pijastera dnevno i sumom koja se dobija krajem svakog mjeseca - najvie sedamdeset pet pijastera poslije treceg stepena, sto poslije drugog ste-pena i sto pedeset nakon prvog - ili da trguju Kur'anom, citaju ga na podujima i po kucama, kao to je prijetio otac ponekad. Znaci, mladic je morao ici azharskim putem dok ne 214 postigne cilj. Taj se put granao u dva pravca kada bi ucenik zavrio tri ili cetiri godine na Azharu. Jedan je pravac bio naucni, to jest sastojao se u posjecivanju predavanja i savladavanju pojedinih stepena nauke. Njime je mladic i iao. Uputio se tim putem oduevljeno, zatim mu je energija oslabjela, onda je poceo da se javlja prezir, da bi se na kraju potpuno odbio razocaravi se u svoje profesore i stekavi loe miljenje o ejho-vima. Drugi put bio je cisto prakticne prirode i dijelio se na tri etape: upis, odredeni sta i kandidatura za diplomu. Etapa upisa je ona kojom svaki student pocinje svoj azharski ivot poto bi bio unesen u spiskove Az-hara. Morao se upisati i u jednu od sekcija; na prijatelj, kao i njegov brat, upisao se u ul-fanijsku113) sekciju. Sta, drugu etapu, postie student kada provede na Azharu nekoliko godina. Trebalo je napisati molbu koju bi student dostavljao ejhu sekcije, izloivi u njoj koliko je godina proveo na Azharu i kojim je predavanjima prisustvovao. O tacnosti onoga stoje bilo napisano svjedocila su dva njegova profesora. On je molio ejha sekcije da ukljuci njegovo ime medu imena staista. A kada bi se oslobodilo mjesto medu stipendistima, on je stizao do trece etape, dobijajuci sljedovanje od dvije, tri ili cetiri lepinje, vec prema bogatstvu pojedinih sekcija. Na prijatelj je morao da stigne do stepena staiste; napisao je molbu, zavrivi je u to vrijeme veoma popularnom recenicom: "Neka vas Allah ucini utocitem za one to mole". Dva profesora su posvjedocila da u molbi govori punu istinu. On ode profesoru kuci; predade mu molbu, poljubi ga u ruku i udalji se. Cekao je, dugo je cekao, 113) Ova sekcija u Azharu dobila je naziv po naselju Fan u Gornjem Egiptu. 215ali nikada nije postao stipendista (treca etapa) u toj sekciji. Ali njegovo napredovanje do etape staa zadovoljavalo je njegovog oca, usta su bila puna hvalisanja. U toku tog dugog icekivanja, iz Azhara je otiao profesor-Imam u vezi sa onim poznatim dogadajem poslije cuvenog govora hedivaI14) pred nekim naucnicima. Mladic je mislio da ce profesorovi ucenici - a njih je bilo mnogo, svako vece bi prepunili abasovsku sekciju - preduzeti neto i dati hedivu na znanje da se azharska omladina promijenila, da ce oni braniti svoga profesora i da su spremni da za to rtvuju ne samo svoje vrijeme vec i svoju duu. Page 70

Taha Husein - Dani Profesor je ipak napustio Azhar i preao na dunost muftije.1I5) Studenti su ga malo oalili, progovorili koju s tugom, malobrojni su posjetili profesora u njegovoj kuci u Ajn amsu,u6) a vecina mu je okrenula leda, i cijela stvar se na tome zavrila. Dua mladiceva se ispunila tugom i gnjevom, on je na osnovu toga stekao isto tako loe miljenje o studentima kao to je vec imao o profesorima; a on nije poznavao profesora-Imama niti mu je bio pretpostavljen. Uskoro poslije toga profesor-Imam umre, i to uzbudi cijeli Egipat. Azharska sredina se najmanje od svih u Egiptu potresla zbog tog krupnog dogadaja. Profesorovi daci su tugovali, moda je nekolicina prolila nekoliko suza, ali poslije ljeta dodoe na predavanje kao da profesor nije umro ili kao da ga nije ni bilo. Samo su ga izabrani njegovi ucenici spominjali po dobru s vremena na vrijeme. 114) Hedfv - titula vladalaca Egipta do 1914. Hediv Abbas odrao je govor protiv modernista Azhara krajem 1914. 115) Muftija - najstariji vjerski funkcioner u oblasti i regionu koji daje autenticna rjeenja-tumacenja iz islamskog prava. 116) Ajn ams - predgrade Kaira. 216 Tako mladic s otrim bolom dode prvi put u svome mladom ivotu do saznanja da su razni znaci potovanja i uvaavanja koji se ukazuju velikim ljudima, razliciti oblici laskanja i ulagivanja - bezvrijedne stvari bez dubine i koristi, kao i da se ljudska vjernost u vecini slucajeva gubi u beskorisnim rijecima. Loe miljenje koje je mladic imao o ljudima jo vie je pojacalo to to je vidio kako se neke grupe koriste profesorovom smrcu da bi trgovale njegovim imenom, izvukle neku korist iz svojih odnosa sa njim; ti ljudi su zasipali listove i casopise panegiricima Imamu u stihu ili prozi. Jo jedan osjecaj je pojacavao mladicevu elju da se udalji od Azhara, njegovih profesora i studenata. Uvidio je da oni koji su profesora iskreno oplakivali i alili za njim iz sveg srca nisu bili ono to su nosili turbane, vec oni sa fesovima. On osjeti u dui skriveni poriv da se priblii ovima sa fesovima, da uspostavi neku vezu sa njima. Ali ko bi mu u tome pomogao? Ta on je slijepi mladic kome je suden azharski ivot, i on ne nalazi izlaza iz njega. Profesor-Imam je bio ejh sekcije hanefita. Kada je otiao iz Azhara i iz ivota, njegov nasljednik na dunosti muftije naslijedio ga je takoder i u sekciji. Sin novog muftije bio je profesor naeg prijatelja, koji je kod njega sluao u djetinjstvu komentar "Isagude" as Sejjida al Durdanija iz logike; on je, umjesto oca, rukovodio poslovima sekcije. Mladica nagovorie da se upie u sekciju hanifita kao staista, jer je u njoj bilo jednostavnije dobiti sljedovanje i ono je bilo vece po broju lepinja nego u drugim sekcijama. Upisivanje u sekciju hanifita u vrijeme profesora-Imama nije bilo lako ni prosto - bio je neophodan ispit. Novi muftija je sacuvao taj obicaj. Njegov sinje za one koji su eljeli da se upiu organizovao ispit u doba godine koje je za to bi217lo odredeno. Naem prijatelju su govorili: "Zato se ti ne bi upisao u tu sekciju? Tvoj brat se u nju upisao kao i njegovi daroviti prijatelji - u vrijeme profesora-Ima-ma. Oni dobijaju sljedovanje - po cetiri lepinje svakog dana". I tako mu njegov brat i prijatelji to nahvalie i podstakoe ga. Jedne veceri poslae ga na ispit sa pismom ispitivacu. Kada mladica uvedoe ispitivacu, ovaj ga pozdravi, uze pismo, pogleda ga, a onda postavi pitanje. Mladic odgovori ne zna da li tacno ili ne, tek ispitivac mu rece: "Idi, veleuceni!" On ode zadovoljan. Nije prolo mnogo vremena i mladic bi udostojen dviju lepinja svakodnevno. Kolicina hljeba u sobi se povecala, a porodica u unutranjosti se veselila. Medutim, mladic ne dobi samo te dvije lepinje. Zajedno s njima dadoe mu u sekciji i ormar, koji je za njega bio vaniji od lepinja. Mogao je, kada bi stigao u Az-har ujutro, da stavi tu sandale i obje ili jednu lepinju, a zatim da tokom dana bude slobodan, ne brinuci o njima; inace je ulagao toliko napora da sacuva te sandale od otimaca i kradljivaca. A kako su se u Azharu cesto kra-le sandale! Kako su cesto na azharske zidove u dvoritu lijepili papirice gdje su vlasnici objavljivali kako su im nestale sandale i da ce onaj ko ih nade i vrati vlasniku na tom i tom mjestu ili toj i toj sekciji dobiti nagradu i priznanje, a da ce onoga ko ih nepravedno zadri za sebe stici boja kazna iskljucenja iz ovog svetog mjesta. Mladic je, dakle, bio sretan zbog svog ormara i svojih lepinja, ali nije bio zadovoljan znanjem koje je sti-cao i predavanjima koja je siao. On je primoravao sebe da ujutru slua predavanje iz dogmatike profesora Radija, neka mu se Allah smiluje, koji je tumacio "Knjigu smjerova",117-1 prije podne cas iz islamskog Page 71

Taha Husein - Dani 117) "Knjiga smjerova "(Makasid attalibin) - at Taftazanijev udbenik iz dogmatike. 218 prava profesora Bakhita, koji je tumacio knjigu "Naputak",1 18\ a u podne cas iz govornitva profesora Abd al Hakama Ata, koji je tumacio Taftazanijev komentar. Cas iz islamskog prava zabavljao je mladica zato to je volio da slua profesorovo pjevanje, kada mu studenti nisu smetali da pjeva, ili njegove estoke duhovitosti i azharske suptilnosti kada su studenti prekidali njegovo pjevanje i pocinjali da raspravljaju o necem to je on citao i govorio. Ponekad je profesor kazivao svojim studentima svoje stihove, kada je bio vedrog raspoloenja i oran za recitovanje. Mladic je zapamtio jedan stih i nije zaboravio profesorov glas, kako gaje pjevao ljulajuci se: Calma je njegova povrh glave kao konac koji povezuje tovar slame na kamili. Mladic je naveo ovaj stih svome bratu i prijateljima. Oni se nasmijae i sjetie se profesorovih stihova te pocee da ih recituju. Mladic navede kao dopunu ovome stihu drugi, koji nije bio manje originalan i duhovit. To je pocetak poeme kojom je profesor, neka mu se Allah smiluje, oplakao smrt jednog naucnika: Kakav znacajan dogadaj poslije tvoje srmti, o, proroce! Izgubismo takvog imama kao stoje imam al Magribi. Svi Egipcani su, mnogo godina, navodili drugi stih ovog profesora; duhoviti ljudi ga nisu zaboravili pa je on bio popularan kao poslovica: Mi smo i sa princevima, i s Vajdom, i s ministrima u slozi to nalazi potvrdu u srcu. "9^ 118) "Naputak" (al-Hidaja) - djelo al Marginanija (umro 1917) iz kanonskog prava. 119) Vafd - "Delegacija" predvodena Saad Zaglulom, koja je 1921. otila u London da zahtijeva nezavisnost Egipta. Vafd je postao najznacajnija politicka partija Egipta. Nakon Naserove revolucije 1952, kada je igrala izrazito reakcionarnu ulogu, bila je zabranjena. Navedeni stih se odnosi na dvadesete godine, kada je vafd istupao protiv "princeva i ministara". 219Mladic je zapodijevao sa profesorom ponekada isu-vie duge diskusije. Jednom se raspra tako otegla daje cas mnogo premaio svoje vrijeme i studenti sa svih strana damije al Huseina pocee da vicu na profesora: "Dosta, nestace boba!" Profesor im na to odgovori ugodno pjevajuci: "Ne, kunem se Allahom, necemo ustati dok se ne ubijedi ova budala". "Budala" je morao da prekine, tim prije to je i sam bio zainteresovan da uhvati bob dok ga jo ima. Cas govornitva je bio vaan za mladica, ali ne zato to je tamo sticao znanje. Vec je odavno presuila mladiceva nada da ce steci znanje na predavanjima u Azharu. On je odlazio da bi izvrio dunost, ubio vrijeme i da bi se razonodio. Cas govornitva bio je za njega vaan zato to je tu nalazio razonodu, i zato to je profesor, neka mu Allah osvjei lice, bio covjek iroke due, blage naravi, odan u svojim predavanjima i nauci i studentima, a i stoga to je ulagao veliki trud i poklanjao znatnu panju da objasni smisao. Kada bi bio iscrpljen tim naporom, on je olakavao sebi izgovarajuci s vremena na vrijeme slijedecu recenicu studentima, na prijatnom, zabavnom dijalektu Minje: "R'zumjeli, gospodo?" Kada bi prolo pola casa, on bi osjetio saaljenje prema sebi i studentima, i prekidao izlaganje i komentar, nekoliko trenutaka utio, bez ijedne rijeci, bacao se na burmut, nabijao ga koliko je god mogao u nos, mirno, staloeno, bez urbe. Studenti bi se koristili tim prekidom da ugase vatru boba i poriluka to je gorjela u njihovim stomacima caom pica, koje su prodavci pronosili za vrijeme predavanja, mameci ih tihim lakim zveckanjem o staklo, to je donosilo do uiju lak, fini zvuk. Jednom se mladic odmarao sa svojim drugovima za vrijeme te utnje; profesor se bio bacio na svoj burmut, 220 studenti na svoj napitak, kad se najednom pojavi nadzornik i tiho pozva mladica i dva njegova druga u rektorovu sobu. No vrijeme za tu pricu jo nije dolo, iako ljudi vec odavno znaju za taj dogadaj. Mladic i dva njegova prijatelja odoe s casa i vie se ne vratie na njega. Otprilike u to vrijeme bio je na prijatelj umijean u jedan incident u kojem se do kraja angaovao. On je u njemu okoncao svaku nadu da ce postici bilo kakav uspjeh na Azharu. Dvor se razgnjevio na jednog od najuglednijih profesora Azhara i zabranio mu da Page 72

Taha Husein - Dani dri predavanja. Ljudi su u toj zabrani vidjeli nepravdu prema profesoru i nasrtaj na prava Azhara; medutim, nita nisu ucinili: az-harovci su se najive od svih odlikovali mlakocu i po-kornocu. Medutim, jedan od mladicevih prijatelja - kasnije je on postao poznat po svojim istupanjima koje ljudi veoma hvale - pride mu jednom i rece: "Zar ne vidi kakva je nepravda i uvreda nanesena naem profesoru". Mladic odgovori: "Naravno! I te kakva uvreda i nepravda!" Njegov prijatelj nastavi: "Hoce li ucestvovati u protestu protiv te nepravde?" - "Na koji nacin?" -upita mladic. Prijatelj odgovori: "Okupicemo grupu naih drugova profesorovih studenata, otici cemo do njega i zamoliti ga da nam i dalje dri predavanja kod svoje kuce. Ako pristane, imacemo koristi od predavanja a i objavicemo to u novinama. Tada ce oni to vrijedaju Azhar vidjeti da medu azharovcima ima takvih koji ne prihvataju uvrede i ne pokoravaju im se." "Slaem se" - rece mladic. Grupa studenata se okupila, otila profesoru kao to su mislili, on je prihvatio njihovu molbu i oni su to objavili u novinama. Objavili su da ce im profesor izlagati "Stepenice nauka" iz logike i "Priznato kao vjero221dostojno"120^ iz Osnova po jedan cas nedjeljno iz svake od ove dvije knjige. Profesor je poceo predavanja kod kuce; broj ucenika se povecao kada se za ovo raculo. Mlade je bila zadovoljna sobom i svojom smjelocu, a mladicu se vratilo malo nade. Medutim jednog dana on poce da raspravlja sa profesorom o necem o cemu je ovaj govorio. Kada se spor odluio, profesor se naljuti i rece mladicu ironicno i nervozno: uti, slijepce! Ti nita ne razumije". Mladic se naljuti i odgovori profesoru srdito: "Uvreda nikada nije bila dokaz daje neto istina niti je satrla la". Profesor zanijemi za trenutak, zanijemie i ucenici. Zatim im profesor rece: "Idite, za danas je dosta". Mladic poslije toga vie nije dolazio na profesorove casove i ne zna kasnije sudbinu tih predavanja. Tako se mladic vrati svome razocarenju u Azhar. Ostala mu je jedino nada u predavanja iz knjievnosti, o cemu je kucnuo cas da se prica, poto je to ostavilo duboke tragove u mladicevom ivotu. 120) "Stepenice nauka" (Sullam al ulum) i "Priznato kao vjerodostojno" (Musallam as-subiit) - djela indijskog naucnika al Biharija (umro 1708). 222 XIX Tek to je djecak stigao u Kairo i smjestio se, odmah je poceo da slua o knjievnosti i knjievnicima kao ranije o nauci i ucenjacima. Sluao je razgovore starijih studenata o knjievnosti, kada su pricali o profesoru a inkitiju, neka mu se Allah smiluje, i o tome kako ga je profesor-Imam titio i veoma potovao. To tude ime izazvalo je cudan utisak u djecako-voj dui; sve je izgledalo jo cudnije zato stoje sluao razne neobicne stvari o profesoru, o njegovoj ekscentricnosti i o miljenjima zbog kojih su mu se jedni smijali a drugi se ljutili. Ti su stariji studenti pricali kako nikad nisu vidjeli nikog slicnog a inkitiju to se tice upoznavanja jezika i prenoenju napamet tradicije s nizom izvornika i samim tekstom. Pricali su o njegovoj plahovitosti, otrini, o tome kako bi zacas planuo i razgnjevio se, i o slobodi jezika u izgovaranju nemogucih rijeci. Navodili su ga kao primjer estine Sjeveroafrikanaca. Spominjali su da je boravio u Medini, putovao u Carigrad i posjetio paniju; ponekad bi recitovali njegove pjesme o tim putovanjima. Govorili su da ima biblioteku punu rukopisa i knjiga tampanih u Egiptu i Evropi, ali da se ne zadovoljava njome, vec provodi veliki dio vremena u 223nacionalnoj biblioteci, citajuci ili prepisujuci. Spominjali su uz smijeh cuvenu aferu o kojoj se toliko pricalo, i koja mu je nanijela mnogo zla i muke: jednom je rekao da se (ime) Omar moe deklinirati i da nije nepromjenljivo. Djecak je sluao pricu o Omaru i sprva nita nije razumio, no ubrzo je shvatio, veoma je jasno, jer je uznapredovao u gramatici i naucio da rijeci mogu imati punu i nepotpunu fleksiju, a da imenice mogu biti nepromjenljive i potpuno ili djelimicno promjenljive. Mladici su se sjetili profesorovih rasprava sa jednim brojem azharskih ucenjaka o deklinaciji imena Omar ili odsustvu pune deklinacije. Oni su pricali uz smijeh kako su se jednom ucenjaci okupili na skupu u Azharu, predsjedavao je rektor, i zahtijevali od as ankitija da im obrazloi svoje miljenje o deklinaciji imena Omar. Profesor na svom brzom magrepskom dijalektu rece: "Necu vam izlagati svoje miljenje dok ne sjednete preda me kao to sjede ucenici pred profesorom". ejhovi su se kolebali, Page 73

Taha Husein - Dani medutim, jedan od njih, lukav, vjet, podie se sa svoga mjesta, pride a ankitiju blizu i sjede pred njim na zemlju prekrstivi noge. Tada profesor poce da izlae svoje miljenje i rece: "Al Halil citira"121) O, ti to prekorijeva Omara, te govori o njemu ono to ne zna. ejh koji je sjedio na mjestu ucenika rece svojim lukavim tihim glasom: "Vidio sam jucer al Halila, i on mi je kazao stih sa drugacijim padeom". Profesor a inkiti mu ne dade da zavri citat i nervozno prekide recitovanje rijecima: "Lae, lae, al Halil je umro prije mnogo vijekova, kako si mogao sresti mrtva covjeka." I on zatrai poslije toga da kole121) Al Halil - najveci arapski filolog VIII vijeka. 224 ge posvjedoce svjesnu la svoga druga i njegovo neznanje iz gramatike i metrike. Ljudi se nasmijae i skup se razide ne rijeivi pitanje je li ime Omar lieno pune deklinacije, kako kae gramatika, ili se pak mijenja, kako kae ovaj cudni profesor. Djecak je sluao ove rijeci, pamtio ih, nalazio zadovoljstvo u onome to je razumio i cudio se onome to nije razumio. Profesor je govorio nekim studentima o poemama poznatim pod imenom muallaka.!22) Djecakov brat je s nekim svojim prijateljima sluao ova predavanja cetvrtkom ili petkom svake nedjelje. Oni su pripremali taj cas kao i sve ostale; tako djecak i cu prvi put: Stanite, placimo ovdje na rubu pjecane zaravni, bila je moja draga i njen ator davni. '^ Kako su brzo ti stariji studenti napustili ova predavanja u kojima nisu uivali! Medutim, brat djecakov se trudio da zapamti muallake. Zapamtio je ovu muallaku Imruulkajsa i onu Tarafe.124) Zahvaljujuci njegovom recitovanju, izgovaranom krupnim glasom, djecak je sluajuci pamtio. Brat je ubrzo ukljucio u ovo ucenje napamet i djecaka. Medutim, nije otiao dalje od te dvije muallake, vec se vratio drugim az-harskim studijama. No i ove dvije muallake ostadoe u djecakovoj dui, on ih je zapamtio, iako ih je razumio samo malo. Studenti su pricali o drugim predavanjima na Azharu koja su azharovce trebala nauciti stilistici. Njih je vodio profesor Sirijac, blizak profesoru-Imamu. Stu122) Muallaka - poeme, remek-djela staroarapske preislamske poezije. 123) "Stannite, placimo..." - pocetak muallake poznatog preisla-mskog pjesnika Imruulkajsa (VI vijek). (Prijevod Sulejmana Gro-zdanica - Stara arapska poezija, izdanje "Svjetlosti", Sarajevo 1971.) 124) Tarafa - preislamski pjesnik (umro 569. g. n. e.) 225denti su odlazili njemu, kupovali sveske i pisali radove 0 temama koje im je zadavao. No ipak ga ubrzo napus-tie, kao to su napustili predavanja as inkitija. Jednom djecakov brat dode sa makamamaI25) al Hariri-ja 126) Tjj0 je neke citajuci ih glasno, a djecak ih je pamtio uteci. Onda su zajedno ucili, kao ranije mual-lake. Nastavili su tako dok nisu naucili deset makama. Medutim, brat je to ubrzo napustio da bi se posvetio osnovama tradicije, islamskom pravu i dogmatici, kao to je bio napustio muallake i casove stilistike. Drugi put brat je donio debelu knjigu koja se zvala "Put rjecitosti",127) u kojoj su se nalazile propovijedi imama Alije, to ih je komentarisao sam ejh Muhamed Abduhu. Poceo je da uci propovijedi, a zajedno sa njim 1 djecak. Zatim je zanemario i tu knjigu, kao i druge; ali djecak je naucio bar dio tih propovijedi. Isto je tako brat postupio sa makamama Bedi az ze-man al Hamadanija.128) Nikada djecak nece zaboraviti kasidu Abu Firasa:129) Ja vidim da su tvoje suze neposlune i da si strpljiv, Zar ni ljubav ne moe da a te potcini svome zakonu. Jednom je njegov brat doao sa ovom poemom 125) Makama - anr srednjovjekovne arapske knjievnosti, nevelika prica o podvalama vjetog i dosjetljivog skitnice, napisana rimovanom prozom. 126) Al Hariri (1054-1122) - autor makama blistavih po stilu i verbalnoj instrumentaciji, koje zauzimaju pocasno mjesto u naslijedu klasicne arapske knjievnosti. 127) "Put rjecitosti" (Nahd al balaga) - zbornik izreka i propovijedi koje se pripisuju Muhamedovom stricevicu khalifu Aliji (656-661); sastavljen sredinom XI vijeka. To je zbirka koja sadri veoma lijepe uzorke retorike. 128) Badi az zaman al Homadani - osnivac makama (umro 1007. g.) 129) Abu Firaz - arapski pjesnik X vijeka, poznat po svojim elegi-jama, koje je napisao u vizantijskom zarobljenitvu. 226 tampanom u tatim ili tahmisu.130) Tatir ili tahmis sacinio je jedan azharovac. Brat poce da cita poemu, no ubrzo odbaci i tatir i tahmis azharovca i poce da uci originalnu poemu zajedno sa bratom. Page 74

Taha Husein - Dani Djecak pamti ovu poemu zato to je naiao u sredini stih koji mu je divno zvucao: Ja sam beduin, a rod moj sjedilacki, jer za mene je, ljubljena, boravite u kome tebe nema - pustinja. ejh - mladic je citao, naucio i natjerao svoga brata da nauci u ovakvom obliku: ...Zato stoje za me boravite gospode -pustinja bez stanovnika}^ Djecak je razmiljao o smislu toga stiha i cudio se kako to da se rijec "gospoda" javlja u poeziji. Kada je odrastao i naucio vie, procitao je stih kako treba i shvatio ga. Saznao je takode da se rijec "gospoda" moe naci u pjesmama novih abbasidskih pjesnika132'podjednako kao i u njihovoj prozi. Tako je na prijatelj stupio u vezu sa knjievnocu, ovako ispreturano i nesistematicno. U njemu su se sku130) Tatir (bukv. "dijeljenje na polovine") - pjesma koja se dobija kao rezultat vjetackog spajanja nekih poznatih stihova: svakom polustihu dodaje se drugi koji korespondira s njim u rimi i razvija njegovu temu. Tahmis (bukv. "upetostrucenje") - rezultat analogne obrade poznate poeme, kada se polustihu dodaju jo cetiri polustiha sa istom rimom te se tako dobije strofa od pet stihova. Ijedan i drugi nacin pravljenja stihova karakteristicni su za period dekadencije srednjovjekovne arapske poezije. 131) Razlika u smislu dobija se premjetanjem slova "alif" s kraja jedne rijeci na pocetak potonje, uslijed cega se negacija "lastu" pretvara u rijec "gospoda" ("as-sitt"). 132) Pjesnike abbasidske epohe (VIII-IX vijek) nazivali su "novim" za razliku od staroarapskih preisiamskih pjesnika. 227pili komadici te smjese u stihovima i prozi, bez dubljeg i cjelovitog proucavanja jer je mogao da pamti samo ono to je zahvaljujuci slucaju cuo u mimohodu, kada je za to bilo mogucnosti, da bi zatim nastavio svoje studije i fankale.133) Jednom, pocetkom kolske godine, ovi mladici po-hrlie sa ogromnim oduevljenjem na nova predavanja to ce se odravati prije podne; odravace se u abbasov-skoj sekciji, predavace knjievnost profesor Sejjid al Marsafi. Tumacio je zbirku "Hamasa".134) Mladici su bili oduevljeni predavanjima kada su ih culi i, prije no to su se vratili u sobe, kupili su zbirku i cvrsto odlucili da idu na predavanja i paljivo ih sluaju a cijelu zbirku nauce napamet. Djecakov brat, po svom davnanjem obicaju, pourio je i kupio at Tibrizijev komentar "Hamase", svoj ormar, iako ga je samo s vremena na vrijeme otvarao. Djecakov brat je poceo da uci "Hamasu" i tjerao je i svoga brata da uci; ponekad mu je citao odlomke iz at Ta-brizijevog komentara. Citao ih je priblino tako kao i knjige iz islamskog prava i osnova prava, nastojeci da ih razumije kao to je razumio i one knjige. Djecak je osjecao da tu knjigu ne treba citati na taj nacin, kao to je ne treba ni razumjeti na taj nacin. Brat i njegovi prijatelji smatrali su zbirku "Hamasa" osnovnim tekstom, a knjigu at Tibrizija komentarom i alili su to niko nije napisao na taj komentar glose. Oni su cesto pricali o razgovorima ejha al Marsafija s njima, o njegovim alama na njihov racun i ironicnim primjedbama o njihovim profesorima i azharskim knjigama. Pricali su to ismijavajuci ga i diveci mu se istovremeno; nastavljali su, uprkos njegovim kritikama, svoja ces133) Vidi, napomenu na str. . 134) Hamasa - hrabrost; zbirka "Hamasa" je cuvena antologija koja pocinje poemama o vojnickoj hrabrosti; sastavio ju je u IX vijeku Abu Temmam. Tabrizijev komentar je iz X vijeka. 228 to azharska zanimanja ne poputajuci i ne zaostajuci. Na prijatelj je sluao njihove price i veselio im se od sveg srca; imao je nesavladljivu elju da posjecuje ta predavanja. Medutim, mladici su ubrzo prestali da ih sluaju, kao to su odustajali i od drugih casova knjievnosti; oni ova predavanja nisu smatrali ozbiljnim jer nisu pripadala osnovnim granama na Azharu, vec dopunskim -jednim od onih kojima je rukovodio profe-sor-Imam a koje su zvali "casovi iz 'novih nauka'"; tu su spadale geografija, matematika, knjievnost. I, najzad, zato to su smatrali da im se profesor al Marsafi pretjerano ruga i tjera egu s njima do hiperbole. Profesor je imao rdavo miljenje o njima i smatrao ih je nepripremljenim za ovu oblast koja zahtijeva ukus i ne podnosi fankalu; oni su, pak, mislili loe o njemu, smatrali ga nesolidnim u pravoj nauci, osporavali su stvarnu vrijednost njegovih znanja. On je, po njihovom miljenju, samo znalac stihova koje Page 75

Taha Husein - Dani recituje, govora koje dri, duhovitosti koje znanju da nasmiju, ali poslije njih nita ne ostaje. Uza sve to, eljeli su da prisustvuju tim predavanjima zato stoje profesor bio Imamov ticenik, zato stoje bio blizak Imamu, i koristio svaku priliku da u njegovu cast sastavi poemu, koju mu je predavao a onda diktirao studentima. Natjerao ih je da neke nauce napamet, kao obrazac lijepih, znacajnih stihova. Oni su je smatrali lijepom i znacajnom zato to je bila posvecena profesoru-Imamu. Nastojali su, zato, svim silama da vrijedno pohadaju ova predavanja, ali nisu mogli da izdre i otili su, vratili se svome caju, u kojem su bez hitnje uivali prije podne. Za naeg prijatelja time se okoncalo spominjanje knjievnosti u tom drutvu. Ipak je zapamtio dobar dio zbirke "Hamasa". A onda se najednom pronio glas da ce ejh al Marsafi odvojiti dva dana u nedjelji 229za izlaganje o gramatici. Govorice o knjizi "Al Mufas-sal" pisca Zamaharija.135> Na prijatelj pohrli na ta nova predavanja. Samo to je jednom ili dvared cuo profesora, on ga je zavolio i vezao se za njega, i poceo da pohada casove knjievnosti u dane kada su se odravali. Od tog vremena se nije odvajao od profesora. Djecak je imao dobro pamcenje; cim bi cuo od profesora neki izraz, on bi ga upamtio, svako njegovo miljenje razumijevao, a tumacenje cuvao u sjecanju. Cesto bi naao stih i u njemu neki izraz cije je objanjenje profesor vec ranije bio dao, ili bi se spominjao dogadaj o kome je profesor pricao na prethodnim predavanjima; na bi prijatelj odmah ponovio profesoru sve to je zapamtio - i dogadaje, i objanjenja, i miljenja koja je shvatio, i misli, kritiku autora "Hamase" i njegovih komentatora, ispravke verzije koju je dao Abu Temmam, dopunu odlomaka koje je zabiljeio ovaj pisac. I profesor je zavolio djecaka, vezao se za njega, njemu se obracao za vrijeme predavanja, pozivao ga sebi poslije nastave i iao s njim do kapije Azhara, a onda ga zvao da ga prati jedan dio puta. Jednom mu je predloio da produi s njim dok nisu svi, i profesor i ovaj njegov student i drugi studenti stigli do jedne kafane i tamo sjeli. To je bilo prvo mladicevo poznanstvo s ka-fanama. Drutvo se zadralo od podnevne molitve do mujezinovog poziva na predvecernju molitvu. Mladic se vratio sa te sjedeljke sretan, zadovoljan, probudene nade, pun poleta. Poto bi zavrio predavanje iz knjievnosti, profesor je vodio sa svojim studentima samo razgovore o Azha-ru, njegovim profesorima i loim metodama ucenja. Bio je veoma otar kada se doticao te teme. Kritika je bila britka, a kudenje profesora i njegovih kolega uisti135) Vidi primjedbu pod brojem 107 na str. 210. 230 nu bolno. No on je ipak bio omiljen medu svojim ucenicima; najjaci i najdublji utisak ostavio je na naega mladica. Malo-pomalo mladic je poceo da pretpostavlja ova predavanja svim ostalim, a dvojicu profesoru bliskih studenata je izdvajao zbog posebnih simpatija koje je gajio prema njima, a i zbog vremena to su provodili zajedno. Sastajali bi se jo ujtro i sluali profesora, zatim bi ili u Nacionalnu biblioteku i citali staru knjievnost, onda se vracali u Azhar poslije podneva i sjedali u prolaz izmedu uprave Azhara i abbasovske sekcije, pricajuci o svome profesoru, o onome to su citali u biblioteci, podsmijevajuci se drugim profesorima, kao i onima to su ulazili i izlazili. Poslije vecernje molitve odlazili su u abbasovsku sekciju i sluali cas profesora Bakhita, koji je predavao komentar Kur'ana umjesto profesora-Imama nakon njegove smrti. Medutim, mladici nisu sluali Bakhita kao drugi studenti. Oni su to cinili da bi mu se smijali i zapamtili njegove greke. A bilo ih je mnogo, narocito kad bi se latio jezika i knjievnosti. Oni su se izrugivali grekama i prepricavali ih sjutradan profesoru al Marsafi-ju, kako bi mu dali nov materijal za grdnju profesora i svojih kolega. Ti mladici su se guili u atmosferi Azhara, koju su predavanja profesora Bakhita cinila jo teom. A njihove su due teile slobodi: profesor Marsafi i njegova predavanja skidali su sa njih lance i okove. Ja ne znam nita to bi tako podsticalo duu, narocito duu u razvoju, prema slobodi, cak i sa povremenim pretjerivanjima, kao to je podstice knjievnost uopce, i knjievnost koja se izucava onako kako ju je izlagao profesor al Marsafi svojim studentima kada im je ko-mentarisao "Hamasu" ili, poslije toga, "Savrenstvo u jeziku"! Prvo, to je slobodna kritika samog pjesnika, 231drugo - prenosioca, a zatim komentatora, a nakon jednih i drugih - raznih gramaticara. Zatim to je provjera ukusa i njegovo vjebanje utvrdivanjem lijepih mjesta u stihovima i prozi, u opcem sadraju i u detaljima, u metru, Page 76

Taha Husein - Dani ritmu, poloaju rijeci medu njoj slicnima. Zatim eksperimentalna provjera novoga ukusa u sredini gdje su se odravala predavanja, i poredenje grubosti azharskog ukusa sa istancanim ukusom starih vremena, poredenje slabosti azharskog uma i prodornosti uma starih vremena. Sve je to vodilo kidanju azharskih okova uopce, i, u mnogim slucajevima, pobuni protiv profesora i njihovog ucenja, njihovog ukusa, nacina ivota, razgovora. Mora se priznati da je bilo i pretjerivanja i udaljavanja od istine. Stoga se oko profesora, nakon prvih casova kada je bilo mnogo slualaca zadrala samo nevelika grupa, u kojoj su se posebno izdvojila ova trojica to su cinila malo jezgro. Price o njima su se proirile po Azharu. Njihovo miljenje su poceli da oslukuju studenti i profesori, narocito njihovu kritiku Azhara, njihovu pobunu protiv okotalih tradicija, i one pogrdne stihove o profesorima i studentima. I azharovci pocece da mrze tu grupu i da je se plae. Marsafi nije bio samo profesor vec takoder i knjievnik. To znaci daje nastojao da se ponaa dostojanstveno kao naucnik kada se susretao s ljudima ili kada je sjedao da predaje na Azharu. A kada bi ostajao sam sa svojim prijateljima i bliskima, on je ivio kao to ive knjievnici. Razgovarao je potpuno slobodno o svakom covjeku i o svakoj temi. Svojim bliskima je navodio stihove starih pisaca, njihovu prozu, biografije, na osnovu kojih se moglo zakljuciti da su oni bili isto tako slobodni kao on, da su govorili o svakoj stvari i o svakom covjeku, neuvijajuci i ne libeci se, kao to se i on izraavao. Najjednostavnije i najlake za ucenike bilo je da podu putem svoga profesora, narocito ako ga vole i potuju, ako vide u njemu uzor u ponaanju, neprijatnosti, zadovoljenju malim, uzdravanju od onoga to ne prilici ucenjacima, uzdizanju nad onim u to su upadali mnogi profesori Azhara - nad raznim dostavama, spletkama, intrigama, u tenji da se priblie glavarima i nosiocima vlasti. Profesorovi studenti su osjecali u njemu sve to svim svojim cutilima: ivjeli su u svemu tome kada bi ga posjecivali u stanu, polusruenom, starom, u prljavom sokace-tu pored Rjecnih vrata, koje se zvalo sokace ar Rakraki. Tamo je, na kraju tog sokaceta, ivio profesor u prljavoj i ruevnoj kuci; kada biste uli na vrata, nali biste se u uskom memljivom prolazu otkuda je dopirao odvratan vonj. Tu nije bilo niceg osim drvene klupe, uske, duge, gole, prislonjene uza zid s kojeg se osipala zemlja. Profesor je silazio svojim studentima i sjedao s njima na tu neudobnu klupu. Medutim, on je sjedao sa zadovoljstvom, mirno, sluao ih s osmijehom, vodio razgovor na najdelikatniji, najprijatniji, najjasniji i najne-usiljeniji nacin. Ponekad kad bi studenti doli, on je bio zauzet i pozivao ih je u svoju sobu. Oni su se peli rue-vnim stepenicama i ulazili u predsoblje obasjano suncem u kojem nije bilo niceg. Kada bi doli do njegove sobe, uli bi povijenome profesoru; sjedio je na zemlji; oko njega je bilo nekoliko desetina knjiga, gdje je traio odlomak neke pjesme koju je htio da dopuni, ili stih to gaje nastojao da protumaci, ili izraz koji je elio da precizira, ili pricu o kojoj je bio rad da provjeri miljenje. Desno od njega stajao je pribor za kafu. Kada bi oni uli, on nije ustajao, vec ih je docekivao srdacno, radosno, zatim bi ih pozvao da sjednu gdje ima mogu, a jednoga bi zamolio da skuha kafu i da im svima donese. Zatim bi pricao sa njima nekoliko trenutaka a on232 233da ih molio da uzmu uceca u traganju i proucavanju kojim je bio obuzet. Mladic i jedan njegov drug nece zaboraviti kako su jednom posjetili profesora po zavretku predvecemje molitve. Kada su se popeli, zatekli su ga kako sjedi na niskom madracu u predsoblju. Pored njega je sjedila oronula ena, tako zgrbljena da joj je glava gotovo doticala zemlju, a profesor ju je hranio vlastitim rukama. Kada je ugledao svoje studente, on ih ljubazno pozdravi i zamoli ih da ga malo pricekaju u njegovoj sobi. Poslije izvjesnog vremena je doao i rekao smijuci se zadovoljno: "Davao sam veceru svojoj majci". Ovaj je profesor izvan kuce bio primjer solidnosti, skromnosti, duevnog mira, cvrstine srca i ciste savjesti. Mogao je sluiti kao obrazac bogata i imucna covjeka; ko je razgovarao s njim, osjecao je pred sobom covjeka kojeg sudbina ne pritiska, koji ivi sigurno, zadovoljno i spokojno. Ali studenti i ljudi njemu bliski znali su veoma dobro da je on imao veoma malo sredstava za ivot, da je bio medu najsiromanijima, da se citavu nedjelju ili nekoliko nedjelja hrani samo hljebom to ga dobija kao sljedovanje, umacuci ga samo malo u so. No bez obzira na to, on je pruao svome sinu izvanredno vaspita-nje, a druge sinove, koji su studirali na Azharu, veoma je savjesno pazio. Kcerku je izuzetno mazio. Sve je to radio od svoje oskudne place, ne vece od tri i po funde. Imao je diplomu prvog stepena i za to je dobijao funtu i po. Page 77

Taha Husein - Dani Profesor-Imam mu je povjerio nastavu knjievnosti, i za to je dobijao dvije funte. Ustezao se da primi placu na pocetku mjeseca, bilo mu je neprijatno da se smijea sa ucenjacima to su salijetali blagajnika da dobiju placu. On bi dao svoj pecat jednom od bliskih studenata kako bi ovaj umjesto njega podigao taj oskudni novac prije podne i predao mu ga poslije podne. Tako je ivio ovaj profesor, studenti su to gledali i dijelili taj ivot sa njim, ivot siromaan, slobodan, izuzetan. Nasuprot tome, oni su, sluajuci o drugim profesorima i posmatrajuci ih, bivali ispunjeni gnjevom i mrnjom, prezrenjem i nipodatavanjem. Nema niceg cudnog u tome to su se oduevljavali svojim profesorom, nastojali da podravaju njegov nacin ivota, njegovo ucenje, njegov prezir prema azharovcima i njegovu pobunu protiv njihovih okotalih tradicija. Za sve to vrijeme studentima se profesor samo jednom nije dopao, i to kada je iznevjerio Imama, u vrijeme preuzimanja Azhara od rektora a irbinija. Mar-safi je sastavio poemu slaveci novog rektora. On je bio njegov ucenik i volio ga je; a a irbini je bio dostojan ljubavi i oduevljenja. Marsafi je odrecitovao svojim studentima poemu koju je nazvao osmom muallakom, podravajuci Tarafinu poemu. Kada je zavrio recitova-nje i studenti se okupili oko njega, on nastavi pohvale svome profesoru, izricuci malu zamjerku na racun pro-fesora-Imama. Jedan od ucenika mu se prijateljski suprotstavi, a on se rastui i postidi moleci Allaha da mu oprosti grijeh. Tako su se ucenici uputili smjerom na koji ih je pod-sticala ljubav prema profesoru i tenja da ga slijede. Oni su ili u krajnost i u odnosu na same sebe i u odnosu na njega. Nisu se zadovoljavali alama na racun profesora i studenata; poceli su otvoreno da citaju klasicna djela i uznosili ih u odnosu na azharska. Citali su.Siba-vejhovu "Knjigu" ali "Al Mufassal" o gramatici, o retorici obje knjige Abd al Kahira al Durdanja, citali su antologiju pjesnika. Nisu su ustrucavali pri izboru diva-na, cak su povremeno javno recitovali na Azharu staru erotsku poeziju. I sami su pisali poeziju podravajuci stare pjesnike i recitovali ih jedan drugome kada bi se nali. Ostali studenti su ih gledali poprijeko, i progoni234 235li ih. Ponekad su im dolazili mladi studenti, sluali i razgovarali s njima, htjeli su da od njih nauce poeziju i knjievnost. To je ljutilo starije studente, pojacalo nervozu i zavjeru protiv njih. Jednom je na prijatelj sa jednim od dvojice svojih drugova pripremao cas iz knjige "Savrenstvo u jeziku". Naili su na slijedecu recenicu kod al Mubarida: "Medu razlozima s kojih dogmatici smatraju al Hada-da136) nevjernikom jesu njegove rijeci kada je jednom prilikom vidio ljude kako obilaze oko prorokova groba i njegove propovjedaonice: 'Idu oko istrulelih kostiju i drveta'. "Na prijatelj nije smatrao da u al Hada-dovim rijecima ima dovoljno osnova da se on proglasi nevjernikom, te je rekao: "Al Hadad se ogrijeio o uctivosti i loe se izrazio, ali nije nevjernik". To su culi neki ucenici i osudili ga, i to je pocelo kolati u az-harskoj sredini. Jednom, dok su tri naa mladica bila na predavanju profesora Abd al Hakama Ata, iznenadno ih pozvae u rektorovu kancelariju. Poli su cutke, ne shvatajuci nita. Kada su uli rektoru Hassuni, nisu ga zatekli samog. Oko njega su se nalazili clanovi savjeta Azhara -ugledni ucenjaci. Medu njima su bili profesori Bakhit, Muhammed Hasanejn al Adavi, Radi i drugi. Rektor ih doceka strogo, onda naredi Ridvanu, starjeini nadzornika, da pozove studente koji su se nalazili kod njega. Grupa studenata je prila i rektor upita ta imaju da kau. Istupi jedan i optui ove mladice da su nevjernici zbog rijeci o al Hadadu, a zatim isprica jo mnotvo drugih neobicnih stvari. r Taj je ucenik stvarno bio vjet. Nabrojao je mnoge prigovore koje su ovi mladici upucivali profesorima Bakhitu, Muhammedu Hasanejnu, Radi i ar Rafiji. Svi su oni bili prisutni i sluali vlastitim uima sudove studenata o sebi. Drugi su ucenici potvrdili istinitost svega to je student rekao. Upitali su trojicu mladica je li to tacno. Oni nita ne opovrgoe. Rektor Azhara ih ne udostoji ni rijeci, vec naredi otro Ridvanu da izbrie imena ove trojice studenata iz Azhara. On ne eli takva naklapanja na Univerzitetu. Zatim ih otro otpusti. Izili su preplaeni, ruke su im visile, nisu znali ta da rade i kako to da saopce svojim porodicama. Ali stvar se nije zavrila na tome i nije se ogranicila na poglede studenata, njihov podsmijeh i zluradost. Poslije vecernje molitve doli su da docekaju al Marsa-fija i sluaju njegov cas iz "Savrenstva u jeziku". Profesor je doao, Page 78

Taha Husein - Dani docekao gaje Ridvan i saopcio uctivo i meko da je rektor ukinuo casove iz "Savrenstva" i da ga ocekuje sjutra u svojoj kancelariji. Profesor ode tuan, s njim podoe tri njegova ucenika, zbunjeni, prestraeni. Profesor ih je tjeio bez obzira na sve, a kada su bili na putu, predloie da odu profesoru Bakhitu, pokuaju da ga zadobiju i zamole da posreduje kod rektora. Marsafi im rece: "Nemojte to raditi, nita time necete postici". Oni ipak odoe, bez obzira na to, u kucu profesora Bakhita. Kada su ih uveli k njemu, on ih je prepoznao i docekao smijeeci se, a onda lijeno zatraio da mu iznesu svoju odbranu, koju saslua a onda rece sa krajnjom svesvjednocu: "Pa vi izucavate al Mubarradovo 'Savrenstvo' a on je bio mu'tazilit137) i izucavanje njegove knjige je grijeh". Ta136) Al Hadad (umro 714. g.) - poznati vojskovoda i dravnik za virjeme khalifa iz dinastije Umajjada, poznat po svojim odlucnim akcijama i otrim izjavama. Mnogi su ga poslije smrti smatrali "je-retikom" , bio je i proklinjan. 137) Mu'taziliti (racionalisti) - s gledita kasnijeg dogmatskog islama, ravno pojmu "jeretik"; al Mubarrad i citav niz videnih naucnika bili su mu'taziliti. 236 237da mladici zaboravie da su doli da trae blai postupak i stadoe da raspravljaju sa profesorom, tako da su ga naljutili. Otili su ostavivi ga punog gnjeva. Bili su razocarani. Ali i pored toga su ga ismijavali, ponavljajuci neke njegove rijeci, i rastae se uz dogovor da sakriju dogadaj od svojih porodica, "da bi Allah dao da se ispuni ono to je sudeno". Sjutradan susretoe al Marsafija, i on im saopci da mu je rektor zabranio da predaje po knjizi "Savrenstvo" i naloio da umjesto toga izlae "Zadovoljavajuci razum"138* Ibn Hiama, istovremeno zatraivi da se iz abbasovske sekcije premjesti uz jedan stub u Azharu. Zatim profesor poce da se ruga rektoru i da tvrdi svojim studentima kako ovaj nije stvoren za nauku ili rektorat vec za to da prodaje pekmez u Sirjakosu.139* Poto je izgubio zube, "s" je izgovarao kao "th"; govorio je na kairskom dijalektu i "k" je pretvarao u "c", produujuci ono "o" izmedu "k" i "s". Govorio je apatom, i studenti nikada nece zaboraviti recenicu kojom su i-gosali profesora Hassunu, neka mu se Allah smiluje, nazvavi ga "prodavcem pekmeza u Sirja'othu." Ali taj je "prodavac iz Sirjakosa" bio jak i pametan, ulijevao je strah i bio odlucan u akciji. Plaili su ga se svi profesori, pa i sam al Marsafi. Al Marsafi je poceo da tumaci knjigu "Zadovoljavajuci" i studenti predoe na nju mirno. Njih nije zanimalo toliko po kojoj ce knjizi on predavati. Za njih je bilo znacajno da on predaje, da ga oni sluaju i razgovaraju s njim nakon predavanja. Ali kad je mladic htio da mu se neto kae, ovaj ga blago uutka, rekavi: "Ne, ne! Moram zaradivati kruh!" Mladic se ne sjeca da se, otkako je upoznao Azhar, tako rastuio kao kad je cuo novu recenicu od svoga profesora. Otili su, oni i dvojica njegovih drugova, srca punih duboke tuge. Medutim, oni se nisu pomirili sa rektorovom kaznom i razmiljali su o putu kojim treba poci da bi otklonili nepravdu. Jedan je pretpostavljao mir, rastao se sa dvojicom svojih prijatelja i izabrao je predavanja u damiji al Muajjada, po strani od neprijatelja i prijatelja, dok se bura ne stia. Drugi je cijelu stvar ispricao ocu, i otac je poceo istiha da radi na tome da sredi stvar za svoga sina. Na se mladic, medutim, nije rastajao sa svojim priajteljem, niti je htio da se ukloni od neprijatelja i prijatelja; sa svojim drugom se sretao svaki dan, i oni su opet sjedili na svome mjestu izmedu abbasovske sekcije i uprave, cineci i dalje ono na to su bili navikli - ismijavali su studente i profesore. Na prijatelj nije morao da prica bratu o ovom dogadaju: stvar je stigla do njega nepoznatim putem. Brat ga nije grdio i korio, vec mu je samo rekao: "Radi kako hoce! Sam ce ponjeti plodove tih besposlica pa ce vidjeti kako su gorki". Ali mladic nije znao ni za oprez ni za laki put; on nikome nije odlazio, nikome se nije obracao za posredovanje kod rektora. Umjesto toga napisao je otar clanak u kome se oborio na cijeli Azhar i na rektora Azhara posebno, zahtijevajuci slobodu miljenja. ta gaje moglo zadrati od toga kad su se vec bile pojavile novine "Al Darida"I40) i kad je njihov urednik svaki dan pozivao na slobodu miljenja. Zato se na prijatelj odluci da pode sa svojim clankom uredniku "Al Daride". Ovaj ga doceka veoma li138) "Zadovoljavajuci razum" (Mugni al labib) Ibn Hiama -udbenik gramatike. 139) Mjestace blizu Kaira gdje ljudi iz Gornjeg Egipta prodaju melasu od ecerne trske. Page 79

Taha Husein - Dani 140) "Al Darida" (bukv. "novine") - organ liberalne "Narodne partije". U vrijeme o kojem je rijec (1907. g.) ove su novine tek pocele da izlaze i odigrale su progresivnu ulogu. Urednik je bio Lufti es Sajed Paa, rektor Kairskog univerziteta, pisac i politicar. 238 239jepo, s velikom panjom i blagonaklonocu. On procita clanak i predade ga smijuci se nekom drugu koji je sjedio zajedno s njim. Ovaj baci pogled na clanak a onda rece gnjevno: "Da te vec nisu kaznili zbog tvog postupka, samo bi ovaj clanak bio dovoljan da to ucine". Mladic je htio da se suprotstavi ovome covjeku, ali urednik "Al Daride" mu rece blago: "S tobom govori Ha-san bek Sabri, inspektor novih nauka na Azharu" - a onda dodade: eli li da grdi rektora i napada Azhar, ili da ti ukinu kaznu?" Mladic odgovori: "Naravno da elim da mi ukinu kaznu, ali elim i da se koristim svojim pravom na slobodu". Urednik "Al Daride" tada rece: "Onda prepusti to meni i idi mirno kuci". Mladic je otiao i ubrzo otkrio, a zajedno sa njim i oba njegova prijatelja, da ih rektor nije kaznio niti je izbrisao njihova imena iz spiskova Azhara. Htio je samo da ih uplai i nita vie. Od toga vremena mladic je uspostavio vezu sa urednikom "Al Daride" i poceo da ga posjecuje, tako da je dolo vrijeme kada mu je iao svaki dan. U kancelariji urednika "Al Daride" mladic je naao ono o cemu je davno matao: mogucnost da se povee sa drutvom feslija141) jer mu je drutvo calmi bilo dojadilo. Uao je u drutvo feslija, ali ono najvie po poloaju i najbogatije. On je sam pak bio siromaan, srednjeg stanja kada se nalazio u svojoj porodici, a veoma loeg kada je boravio u Kairu. To mu je dalo povoda da se zamisli o ogromnoj razlici izmedu bogataa koji ive u raskoi i siromaha u krajnjoj bijedi. 141) Sinonim za moderniste nasuprot konzervativcima sa calmom. 240 XX I mladicevo tjeskobno osjecanje u Azharu, medu njegovim iteljima, sred ivota u Kairu samo se pojacavalo, guio se u onome to ne voli, daleko od orfo-ga za cim mu je udjela dua, izgaralo srce. Kada bi sad stigao u Kairo pocetkom kolske godine, jo se ne bi cestito ni smjestio a vec je mislio kad ce doci kraj godine, moleci se za to usrdno i neprestano. Sam Allah zna kako je bio sretan i zadovoljan kada bi se javili prvi znaci ljeta, kada bi se svi krajevi cetvrti gdje je stanovao ispunjavali onim odvratnim mirisima to ih je izazivala suncana ega, zasitivi tako vazduh da se teko i odvratno disalo. Tada nije mogao sluati ni jednog profesora, ni najednom casu u podne ili navecer a da mu se san ne prikrade u glavu i ne pocne tako jako daje klima da bi se ucenici stali da okrecu i bude ga - ozbiljno ili uz alu. Blisko ljeto ispunjavalo mu je grudi zadovoljstvom i radocu, jer je najavljivalo raspust, povratak u selo i odmor od Azhara i azharovaca. On je volio raspust ne samo zbog toga i ne samo zato to bi tad bio sa porodicom, to bi uivao u ljepotama ivota kojih je bio lien u Kairu. On je volio raspust i zbog neceg drugog, to je za njega bilo vanije i to je jace na njega djelovalo no sve to. Raspust je 241za njegov um i njegovo srce bio vaniji nego cijela kolska godina. Raspust mu je omogucavao da se okrene samome sebi i da razmilja - a kako je mnogo razmiljao! -omogucavao mu je da bude sa svojom bracom i da cita - a kako je mnogo citao, kako je raznoliko i korisno bilo to citanje! Mladi ove porodice vracali su se iz svojih kola punih kofera knjiga koje nisu imale veze sa redovnom nastavom a koje nisu uspijevali da procitaju tokom godine. Te su knjige bile raznovrsne - i ozbiljne, i zabavne: medu njima je bilo originalnih djela i prijevoda, i starih i novih. Mladi bi proveli nekoliko dana u krugu porodice ne radeci nita i ubrzo bi im dosadila ta ispraznost i ljencarenje, pa bi se latili svojih knjiga, ne odvajajuci se od njih po citav dan i dio noci. Otac njihov, ejh, volio je kod njih to. Ponekad bi bio nezadovoljan i grdio ih kada bi uzimali narodne bajke i zadubljivali se u "Hiljadu i jednu noc" ili u legende o Antari i Sejf ibn Zu Jezenu. Medutim, oni su uivali u tim knjigama, bila porodica zadovoljna ili ne. U njima su nalazili dvostruko vece zadovoljstvo nego u udbenicima. Citali su ono to je preveo Fethi Zaglul sa francusko, to je prevodio as Sibai142) sa engleskog, zatim clanke Durdi Zejdan143) u "Polumjesecu"144* i romane koje je on izda142) Fathi Zaglul i as Sabai - egipatski novinari i prevodioci s kraja XIX i pocetka XX vijeka. 143) Durdi Zejdan (1861-1914) - osnivac istorijskog romana u savremenoj Page 80

Taha Husein - Dani egipatskoj i uopce arapskoj knjievnosti, cuveni pisac i publicista. 144) "Polumjesec" (al Hilal) - drutveno-politicki i knjievni casopis; osnovao gaje 1892. Durdi Zejdan; odigrao je veliku prosvjetiteljsku ulogu. 242 vao, njegove knjige iz oblasti istorije knievnosti i kulture, zatim ono to je Sarruf145) objavljivao u "Izboru"146) a ejh Raid Rida u "Svjetioniku".147' Na raspustu su procitali knjigu Kasima Amina148' i mnogo djela profesora ejha Muhameda Abduhua. Citali su i mnoge romane koji su prevodeni za zabavu citalaca; oduevljavali su se njima, jer su tu nalazili slike iz ivota drugacijeg od onog koji im je bio poznat u njihovim selima i gradovima. Sve ih je to nagonilo da nastave citanje, tako da su prelazili mjeru i u odnosu na same sebe a ponekad i u odnosu na svoju porodicu. Cim bi u novinama ili casopisima naili na neki novi ili stari, njima nepoznat, naslov knjige, odmah bi pisali izdavacu da im to poalje. Kroz nekoliko dana stigla bi potom knjiga ili knjige, i to pouzecem, tako da je porodica bila prinudena da uplati vrijednost, bilo joj to pravo ili ne. Na prijatelj je volio raspust zato to je mogao slobodno da razmilja o svojim prijateljima iz daleka. Pisao im je i pisali su mu. Nalazio je za to duevnu snagu i imao zadovoljstvo koje nije osjecao kada je bio sa njima u Kairu i razgovarao izbliza. Osim toga, on je volio raspust zato to je pored mladog narataja u porodici susretao i drugu mlade - onu iz sredine feslija. Medu njima je bilo takvih koji su pohadali kole drugog stepena ili vie kole i dolazili, kao i on, da se odmore 145) Jakub Sarruf (1852-1927) - ugledni novinar i pisac, autor niza popularnonaucnih clanaka i knjiga. 146) "Izbor" (al Miiktataf) - najstariji egipatski casopis, osnovao ga je 8O-tih godina XIX vijeka Jakub arruf. 147) Raid Rida (1865-1935) - ucenik i sljedbenik Muhammeda Abda, znacajan javni radnik, urednik casopisa "Svjetionik" (al Ma-nar) - organa pristalica postepene reforme islama. 148) Kasim Amin (1865-1908) - egipatski publicist, vatreni pristalica oslobadanja ena. 243u svojoj porodici u unutranjosti. Kada bi se nali i razgovarali, i za njih je to bilo zadovoljstvo i korist kao i za njega. On ih je pitao ta uce, oni su to isto pitali njega. Ponekad su mu citali neke svoje knjige, a ponekad je on citao s njima neto iz klasicne knjievnosti. Ali jedan raspust mu se u pocetku nije svidio. U porodici je dolo do promjena, i ona se preselila iz grada u kojem je djecak odrastao, prvo u gornji dio provincije. Tamo su proveli godinu-dvije, a zatim se preselili u udaljeni dio Gornjeg Egipta, gdje su ostali dugo godina. Na prijatelj je mnogo tugovao za svojom starom kasabom, veoma se mucio u novim mjestima koja nije poznavao, gdje nije mogao poci ni desno ni lijevo. Na kraju se pomirio sa gradom u udaljenom dijelu Gornjeg Egipta, tako da se veoma navikao na njega. On je postao za njega drugi zavicaj, iako mu je prva posjeta pricinjavala neprijatnosti i bila mu teka. Otiao je tamo sa porodicom svome ocu-ejhu, koji je bio sam da zapocne posao. Kada je sve sredio i smjestio se, pozvao je porodicu da i ona prede. To se poklopilo s ljetnjim raspustom, i porodica je povela i mladica. Sjeli su u voz u ponoc i stigli u mjesto u cetiri ujutro. Grad je bio nov, i voz je stajao samo jedan minut. Porodica je bila velika, bilo je ena i djece, a zajedno s njima glomazan veliki prtljag. Vode puta bili su stariji sinovi. Dok se voz pribliavao stanici, stariji su se prihvatili ena, djece i prtljaga, primakavi sve to blie vratima vagona, a kada se vlak zaustavio, izbacili su sve brzo na zemlju a sami poiskakali otraga. Voz je krenuo, nita nisu u njemu zaboravili osim svoga slijepog brata. Mladic se preplaio kada je shvatio daje ostao sam, nemocan da bilo ta preduzme. Medutim, neki putnici su vidjeli njegovu bespomocnost i izgubljenost, saali-li se i poceli da ga smiruju. Kada se voz zaustavio na 244 prvoj slijedecoj stanici, oni su ga iskrcali i povjerili upravniku telegrafa a sami se vratili u svoj vlak. Kasnije je mladic saznao da je porodica bila stigla do svoje kuce u novome gradu, ila po stanu, razgledala sobe i sobicke, raspakivala se i razmjetala stvari. Zatim je doao otac, razgovarao sa oba sina i obje kceri. Nekoje slucajno spomenuo mladica, poto je prolo dosta vremena otkako je porodica stigla. Kada otac cu mladicevo ime, on se prepade, uplai se i majka, Page 81

Taha Husein - Dani uplaie se i braca, a mladi jurnue na stanicu do telegrafa. Jo nisu bili ni stigli a vec je prispjela vijest da im se brat nalazi na susjednoj stanici, da ocekuje nekog da ga vrati kuci. Poslae covjeka po njega, i on ga vrati kao drugog jahaca na ledima mazge; mazga je ila cas mirno, cas brzo, izazivajuci u mladicevom srcu uzbudenje za uzbudenjem i strah sa strahom. Nikada nece zaboraviti kako je sjedio kod upravnika telegrafa. Bio je to mladi covjek, iv, vedar, raspoloen za alu. Skupilo se tu cijelo drutvo stanicnih slubenika; kad su vidjeli mladica, s pocetka nisu shvatili, a kad su saznali u cemu je stvar, ispoljili su prema njemu panju i sucut. Videci slijepoga ejha, nisu sumnjali da lijepo kazuje Kur'an ili lijepo pjeva. I pocee da ga mole da im neto otpjeva. On se zaklinjao da ne umije da pjeva, i oni ga zamolie da im kazuje neto iz Kur'ana. Medutim, on se kleo da ne zna ni to, ali oni ga nisu putali i htjeli su po svaku cijenu da ga cuju. Tako je mladic morao da kazuje Kur'an, sav zbunjen, pun straha i stida, utucen ivotom, proklinjuci svoje dane. Glas mu zape u grlu, suze potekoe niz obraze, ljudi se saalie i pustie ga na miru, u stvari ostavie ga sasvim samog ili skoro samog dok nije doao covjek to je trebalo da ga vrati porodici. Ovaj je dogadaj nanio mladicu patnju, ali, uza sve 245to, nije izazvao u njemu mrnju prema novom gradu i nije ga nagnao da ga vie ne posjecuje. Zavolio ga je, dua je uvijek stremila njemu kad se pribliavalo ljeto, iako je tamo vrucina bila jaka, skoro nepodnoljiva. I stanje medu iteljima kuce u Kairu veoma se izmijenilo. Dva starija studenta su dobila diplomu; drugi, medu njima i mladicev brat, stupili su na Pravni fakultet cim se osnovao. S mladicem se rastao i sin njegove tetke, koji mu je pomagao da podnese usamljenost u Azharu i kod kuce; on je stupio na Pedagoku akademiju. Mladic je vidio da ce se opet vratiti u osamljenost, surovu, neprijatnu, koja gaje tako dugo mucila u pocetku studija. A sada je njegov poloaj postao jo tei i suroviji: niko za njega nece imati vremena kada se vrati u Kairo poslije ljeta. Brat ce mu poci na Pravni fakultet, tetkin sin - na Pedagoku akademiju. ta ce raditi sam u onoj kuci? Koja korist od odlaska u Kairo? On je postigao neto u nauci, ne ba malo. Kako ce iskoristiti diplomu ako je cak i dobije, a prirodnije je misliti da je nece ni dobiti? Da bi se stekla diploma, mora se uloiti mnogo truda, a on to sam ne moe". - Tako je govorio njegov brat porodici jednog ljetnog dana pri kraju raspusta. Otac je mislio da neto odgovori, ali sin ga prekide tim unitavajucim argumentima. Mladiceva majka nije nala rijeci i samo je uteci lila obilne suze. Mladic ustade i pode spoticuci se da bi ostao sam sa sobom u jednome od onih sobicaka. utio je skamenjen, ne misleci ni o cemu. Dola je noc, teka, duga; mladic je iskusio teku patnju. Ujutro nita nije rekao, niti je ko to njemu rekao; proveo je jedan teak, dug dan. Zatim mu navecer pride otac, pogladi ga po glavi, poljubi i rece: "Poci ce u Kairo, i imace posebnog slugu". Tad mladic brinu u plac i mati se rasplaka zajedno s njim. Doao je dan odlaska; mladi su stigli na voz, i mladic je bio s njima. Rodaci novoga sluge zakazali su porodici sastanak na stanici. Svi su bili tu, voz je stigao, ali sluga nije doao. Mladi su sjeli u vlak, voz je poao, a mladic ostao na stanici. Otac se vratio s njim kuci; obojica su tuno utjeli. Navecer dode sluga, i mladicu se vratie radost i veselje. Nakon dva dana pode on sa svojim malim crnim slucetom u Kairo i odnese svome bratu hranu i ponude. Stigao je u Kairo i stanovao zajedno sa malenim crnim slugom. Ovaj je iao sa njim na predavanja u Az-har pripremao mu dorucak, citao mu u slobodno vrijeme svojim nepravilnim jezikom punim greaka. Upravo tada je osnovan Kairski univerzitet149* i na prijatelj odmah ode tamo i upisa se. I poce da odlazi sa svojim malim crnim slugom na predavanja u Azhar prije podne, a navecer na Univerzitet. Osjeti ponovo volju za ivot. Uao je u profesorsku sredinu, koja se nije mogla porediti sa onom na Azharu. Univerzitet je bio daleko od kuce; bili su daleko i Pravni fakultet i Pedagoka akademija. Za sve njih nije vie tamo valjalo i oni se preselie u novu kucu u ulici Sikomora. I tako mladic otpoce ivot koji nije imao nikakve veze sa starim ivotom, ako ne racuna to da je jednom ili dvaput nedjeljno iao na Azhar, daje ponekad susretao svoje prijatelje-azharovce kada bi ovi svratili na Univerzitet, i da je s vremena na vrijeme posjecivao profesora al Marsafija. U stvari, mladic je pokidao vezu sa Azharom u svojoj dui u duboko u srcu. No on se ipak nalazio na nje149) Projekat Egipatskog univerziteta postojao je jo 1905, ali njegovo Page 82

Taha Husein - Dani otvaranje odlagale su engleske kolonijalne vlasti; najzad je otvoren u Kairu 1908. pod pritiskom upornih zahtjeva egipatskog javnog mnijenja. 246 247r govim spiskovima i nije saopcio ocu o svojoj konacnoj odluci, plaeci se da ce se rastuiti i razocarati. On nita nije znao o Univerzitetu i uopce nije o njemu razmiljao. Mladic se ipak vratio sa bracom u svoj grad na lje-tnji raspust. Jednom su tako citali kad naide potar sa pismom za njegovog brata od nekog prijatelja. Ovaj procita pismo i zatim ga ponovi svome mladom bratu. Grdno su bili iznenadeni. Mladic je proveo na Azharu osam godina. Azhar je doivio razne reforme. Kada je nastupilo to ljeto, upisanim studentima je bilo dozvoljeno da povecaju zakonski rok svoga prebivanja na Azharu ako mogu da dokau da su ucili na njemu ili drugim vjerskim ustanovama prije onog uzrasta s kojim im je bio dozvoljen zakonski upis, to jest prije petnaeste godine, da bi ubrzali mogucnost izlaska na ispit i sticanje diplome. Ova olakica je bila objavljena za vrijeme raspusta. Bratov prijatelj je pourio i napisao rektoratu molbu u mladicevo ime: u molbi je bilo receno daje ucio na Azharu dvije godine prije uzrasta u kome zakon odobrava upis. Ovu je molbu predao dvojici uglednih profesora koje mladic nikada nije vidio i koji mladica nikada nisu vidjeli; mladic nije sluao njihova predavanja, i oni ga nisu mogli znati. Ali su oni procitali, a onda i posvjedocili, da mladic govori samo istinu. I cega u tome ima stranog? Koliko je ucenika dolazilo njima! I na koji bi nacin oni mogli poznavati sve svoje bezbrojne ucenike. Tako mladic saznade neto to nije ni sanjao - daje proveo na Azharu deset godina, iako je, u stvari, proboravio samo osam, i da mu do diplome preostaje jo svega dvije godine. On, znaci, treba da obnovi vezu sa Az-harom koja se prekinula ili se skoro prekinula. On, znaci, treba da studira na dva univerziteta: Azharskom univerzitetu, kako se Azhar tada zvao, i Egipatskom. Neka ivi ovaj smijeani ivot, gdje svako vuce na svoju stranu - stari al Azhar u staroj cetvrti izmedu al Batinija i Kafr at Tammaina, i novi univerzitet u onoj lijepoj cetvrti u ulici Kasr al Nil. Ostavimo tu mladog covjeka u borbi izmedu starog i novog. I ko zna, moda cemo se vratiti drugi put! * * * Sada ti, sine moj, naputa domovinu, grad i dom, rastaje se sa svojom porodicom i prijateljima; preci ce more tako mlad, u potrazi za naukom u parikoj osamljenosti. Dozvoli mi da ti predam ovu pripovijest, moda ce s vremena na vrijeme naci u njoj predah, umoran od predavanja, pritisnut tekocama u grckom i latinskom. Vidjece jedan tebi nepoznat oblik ivota u Egiptu, sje-tice se covjeka koji je dugo traio odmor u tvojoj bliskosti i koji je dugo nalazio u tvojoj ozbiljnosti i alama nasladu s kojom se ne moe porediti ni jedan uitak i korist s kojom se ne moe uporediti ni jedna dobit. 248 249TAHA HUSEIN I NJEGOVI "DANI" Sedam godina prije rodenja Taha Huseina (1889-1973), Englezi su, 1982, okupirali Egipat skrivi Ara-bijevu revoluciju.]) Taha Husein ce posvetiti svoj ivot sudbonosnoj borbi koju ce narednih decenija voditi njegova zemlja za oslobodenje. ezdeset godina njegovog stvaralatva bice proeto angamanom u drutvenim borbama isto koliko i knjievnim radom. On ce se veoma rano suprotstaviti svijetu tradicionalizma i zaosta1) Jedan od osnovnih ciljeva ove revolucije bio je otpor prema sve vecem uticaju stranaca u zemlji. Nakon engleske okupacije Egipat se naao u izuzetnom poloaju: imao je unutranju autonomiju, bio u okviru Otomanske drave a stvarno podvrgnut britanskom kolonijalizmu. To je presjeklo postepeni hod Egipta (tokom citavog XIX vijeka, od vremena Muhameda Alija) ka emancipaciji od stranog (otomanskog) okupatora, usporilo znatno razvoj industrije, a poljoprivredu, vec oslobodenu klasicnog feudalizma, usmjerilo u pravcu monokulture pamuka, kao i sirovine za britansku tekstilnu industriju. I ono malo industrije to je bilo stvoreno - ecerane (jedna se spominje u Danima) - bilo je uglavnom u rukama stranaca. I pored znacajnih realizacija u navodnjavanju, eljeznickim i vodenim komunikacijama (Suecki kanal), stanje u zemlji, koje i Taha opisuje u Danima, bilo je obiljeeno zaostalocu i demografskim rastom uz male mogucnosti zapoljavanja. Preovladujuca grana privredivanja, poljoprivrede, zasnivala se na slobodi felaha, koji je sve vie bio zakupac zemlje velikih vlasnika, sa Page 83

Taha Husein - Dani opterecenijima i zakupa i poreza. Raslojavanje sela i pauperizacija ka-rakterisace cijeli slijedeci period od naih dana.losti, i citavo njegovo bogato i raznovrsno djelo, knjievno, knjievno-istorijsko i knjievno-teorijsko, bice proeto ovim osnovnim usmjerenjem. Taha je objavio romane: Dani, Zov karavana, Stablo bijede, Eclib, Izgubljena ljubav, Pacenici na zemlji, Snovi eherzade, zatim dvije studije o klasicnom pjesniku al Ma'arriju (X-XI vijek), obimnu studiju o najvecem arapskom pjesniku al Mutanabbiju (X vijek), kriticku studiju O doislam-skoj poeziji, znacajno djelo-manifest Buducnost kulture Egipta, trilogiju o prvim danima islama Na margini..,, Dva starca, oko dvadesetak tomova sjecanja i putopisnih zapisa, vie knjievno-teorijskih studija (Spor i kritika, Kritika i reforma, O poeziji i prozi), vie zbirki clanaka i eseja na kulturno-socijalne teme, koje je objavljivao u casopisima i novinama. Preveo je i izdao sabrana djela starogrcke dramske knjievnosti, Aristotelovu Politiku i mnoga djela iz francuske knjievnosti. Vie njegovih djela prevedeno je na strane jezike. Izjednacenost Tahinog drutvenog angamana i politicke borbe sa knjievnim radom je potpuna, a proe-tost biografije sa djelom je apsolutna. Oni se zbilja ne mogu odvojiti. Sudbina u cetvrtoj godini oslijepjelog djecaka iz kasabe na obali Nila u Gornjem Egiptu, juno od Kaira, cija je ivotna putanja bila predvidena jo u djetinjstvu (slijepi kazivac Kur'ana po kucama i na podujima") zadivila je ne samo rodni grad na citav Egipat i svijet. Jer on ce, nakon pohadanja mekteba u kasabi, nastaviti studij na cuvenom u cijelom islamskom svijetu vjerskom univerzitetu al Azharu, izucavajuci tradicionalnu sholasticku "nauku", steci ce na njemu diplomu, a kada 1908. u Kairu bude osnovan Egipatski univerzitet, mladom slijepom azharovcu koji ce slucajno tamo dospjeti, otvorice se, zajedno s naucnim metodom i kritikom izvora, "beskrajni i velicanstveni svijet literature". 252 1 i: On ce se upisati na Egipatski univerzitet, cija je nastava osnovana na evropskim metodama, i 1914. doktorirati tezom o slijepom arapskom pjesniku XI vijek al Ma'arriju. Njegova obdarenost ce biti zapaena, posla-ce ga u Pariz, gdje ce na Sorboni 1917. odbraniti disertaciju o arapskom istoricaru-sociologu Ibn Haldunu, da bi se nakon dvije godine vratio u Kairo kao profesor is-torije na Egipatskom univerzitetu. Val oslobodilackog pokreta koji je zahvatio Egipat poslije prvog svjetskog rata (1919.), koji ce postici izvjesne rezultate 1922, prenio se, zahvaljujuci Tahi Hu-seinu, na Univerzitet na kome je predavao. Ovaj pocetak politicke borbe na razmedi dviju epoha koju oznacava stalno, mucno, postepeno, rtvama placeno unutranje i spoljnje oslobadanje, obiljeilo je i usmjerilo Tahu za cijeli ivot. Od tada pa sve do poznih godina, Taha je u ii estokih sporova ne samo u intelektualnom i knjievnom nego i drutvenom i politickom ivotu zemlje. ivot ovoga pisca sadri svu dramatiku tih zbivanja. Godine 1928. je biran za dekana Filozofskog fakulteta i isti dan prisiljen na ostavku. Nekoliko godina kasnije opet je dekan, pa zatim smijenjen i uklonjen sa Univerziteta, da bi 1942. postao rektor novoosnovanog Aleksandrijskog univerziteta, sa koga ce otici nakon dvije godine, ovaj put definitivno. Glavni protivnik Tahin bio je kraljevski dvor, u kome je vidio prepreku za demokratski i progresivni rast Egipta. Po njegovim rijecima, sjutradan, nakon to je, u svojstvu ministra prosvjete, poloio zakletvu pred kraljem (1950. godine), proglasio je besplatno osnovno i srednje obrazovanje, smatrajuci to svojim odgovorom na nepravde koje je njemu i narodu nanio dvor. A kada bude htio da uvede i besplatno visokokolsko obrazovanje, kralj ce to bijesno odbiti optuivi ga za namjeru da "u zemlju uvede komunizam". 253 Politickim uvjerenjima Tahinim, njegovim ivim, angaovanim odnosom prema egipatskoj sadanjosti i buducnosti, bice proeto citavo njegovo djelo, a prije svega njegova razmiljanja i studije o egipatskoj prolosti i kulturnom naslijedu. On ce stalno tragati za kulturnim i nacionalnim identitetom, za njegovim utemeljenjem i pretpostavkama. Tragace po antici sopstvenog i drugih naroda, u kasnijim arapskoislamskim periodima, u najnovijem vremenu, istraivace staje trajno, ta efemerno, traeci odgovor na zahtjeve modernog vremena uz kulturnu i nacionalnu samosvojnost bez ksenofobije, podvrgnuce nesmiljenom kritickom sudu predrasude, sljepilo mnogih, stajace katkad osamljen pred estokom reakcijom konzervativaca i dogmata, koje je uznemiravala njegova hrabra, metodicna sumnja u ustaljene vrijednosti. Nije taj put bio uvijek prav, Page 84

Taha Husein - Dani bez zabluda. Optuivali su ga za zapadnjatvo, jer je i sam pred zaostalocu dugo gajio iluziju u nalaenje rjeenja u grcko-rimskoj i iz nje proiziloj zapadnoevrpskoj, prije svega francuskoj civilizaciji i kulturi (iz specificnih razloga: studiranje na Sorboni i enidbi sa Francuskinjom, koja mu je "poklonila svjetlost poslije mraka, prijateljevanje poslije usamljenitva i srecu poslije patnje"). Spoznaja o zabludi bila je mucna, a uslovila su je dva istorijska momenta. Prvi - slom Francuske 1940, koji je Taha shvatio kao opadanje evropske a ne samo francuske kulture, izazvano faistickim antikul-turnim razaranjem due i dobara i neotpornocu Francuske prema tom naletu. Drugi - tripartitna agresija na Egipat 1956, kada je Taha, u znak protesta, vratio Francuskoj sva odlikovanja. On ce u svojim posljednjim djelima naci ravnoteu, upucujuci sunarodnicima upozorenje na dvije opasnosti po egipatski duh: prva je u prijetnji da evropska kultura odvrati Egipcane od njihovih izvorita, to ce Taha propratiti opomenom da iz te 254 kulture treba uzeti sve ono to je vrijedno, "ali ne gubiti sopstveni identitet"; druga opasnost lei u jednostranosti; ne treba se, po njemu, vezati samo za jednu evropsku kulturu, nego otvoriti vrata svim kulturama i njihovoj razlicitosti: "tako necemo biti ni apsorbovani ni pokoreni". (Slicno saznanje bilo je karakteristicno za mnoge ucenike Zapada u decenijama kolonijalnog ugnjetavanja u zemljama koje su vodile narodnooslo-bodilacku antikolonijalnu revoluciju.) Stvaralatvo Tahe Huseina izuzetno je obiljeeno istraivanjem prolosti, posebno arapskoislamske. Sva djela ove provenijencije proeta su autorovim neobicno borbenim i nekonformistickim duhom. Prvo djelo ove vrste, O doislamskoj poeziji-, gdje se postavlja zahtjev za "metodicnom sumnjom" u odnosu na stara djela i dovodi u pitanje vecina, uz tvrdnju da je tzv. doislam-ska poezija nastala mahom nakon pojave islama i da je sluila borbi pojedinih arapskih plemena, odnosno njihovih glavara, i njihovim zahtjevima za sopstvenim udjelom u vlasti nove imperije koja se nalazila u punoj ekspanziji. Do kraja njegova ivota nisu se smirili napadi zbog tog djela, jer je bila ogromna snaga onih koji mu nisu mogli oprostiti ne samo sve ono to je bilo suprotno ustaljenom miljenju nego i cinjenicu da jedan Arapin-musliman dovodi u pitanje dogmu i povezanost Kur'anu i doislamske poezije. Cak i kada je umro, nakon vie decenija od izlaska studije O doislamskoj poeziji (1972), rektor Azhara nece doci na sprovod jednog od najvecih ljudi novije egipatske kulture, knjievnika poznatog u cijelom svijetu. Ovdje moramo dati objanjenje o Tahinom odnosu prema Kur'anu i islamu. U prvoj knjizi Dana skoro cetvrtina cjelokupnog teksta je posvecena tradicionalnom postupku ucenja Kur'ana napamet i obezvredivanju ovog sistema. ivo, satiricno obojenje scena u kojima 255 rT se slikaju muke djecaka izloenog ovom obesmilje-nom metodu daje narativnu napregnutost Danima ali i s tim kod Tahe uvijek povezano otvoreno izlaganje intelektualnog i moralnog stanovita. U protestu i prkosnom nastojanju da demistifikuje Kur'an, Taha mu suprotstavlja kao osvjeenje cak suhoparni tekst rimovane gramatike Tisucnice. I u drugim djelima iz perioda do 1945. citatima iz Kur'ana se daje direktan ili posredan satirican prizvuk. Ali tada nastaje prelom u Tahi-nom odnosu prema Kur'anu. Kako utvrduje an Berk, od ove godine Kur'an postaje za njega izvor meditacija i Taha svoja socijalna i politicka ubjedenja eksplicira pozivanjem na ovaj tekst i cesto ga navodi u esejisti-cko-teorijskim razmatranjima. On oivljava iz istorije islama ono to ga cini vjerom gladnih i ponienih. U Tahinoj interpretaciji to dobiva snagu protesta, zahtjeva za pravdom i jednakocu, za demokratijom proroka Muhameda i prvih khalifa. (Nehotice se namece pore-denje sa slicnim interpretacijama islama u to vrijeme, ali u dubokoj tajnosti - Naserovih Slobodnih oficira i slicnih pokreta u drugim arapskim i islamskim zemljama.) Taha se estoko bori protiv teokratskih shvatanja i klerikalizma oficijelnog islama. Na jednom mjestu on kae: "Kur'an je, ponovimo to, umjesto da donese globalnu i razradenu politicku organizaciju, jednostavno naredio jednakost, dobrocinstvo, irinu prema blinjima i zabranio niskost, rdave postupke i nepravdu. On je ljudima ostavio inicijativu u okviru ovih smjernica." Dakle, ne transcendentalno, vec eticko u islamu, i, uz to, zahtjev za odgovornocu. Ovim su duhom proeta sva njegova djela iz tog perioda, i upravo njih prihvata-ju mlade generacije a odbijaju konzervativni krugovi. Eticke vrijednosti su za Tahu primarne i kada govori o klasicima arapske knjievnosti. Sa ogromnim uvaavanjem i divljenjem pisao je o svom alter egu Page 85

Taha Husein - Dani 256 Ma'arriju, identifikujuci se sa ovim slijepim pjesnikom XI vijeka, ali ne samo zbog njegovog djela koje je izvanredno poznavao i kreativno raclanjivao vec i zbog pjesnikovog moralnog integriteta kome je davao primat. Medutim, prema najvecem arapskom pjesniku klasike al Mutanabbiju znao je biti nepravedan, i to samo zbog toga to je mijenjao ubjedenja kako je mijenjao mecene. U sporenju oko starog i novog, u borbi protiv starog, on je pisao: "Jer on {raspra izmedu starog i novog - N.D.) ce se nastaviti u arapskoj kao to se nastavljala i u drugim knjievnostima, kao to je trajala i u samoj staroj arapskoj knjievnosti. Ona ce imati iste posljedice kao to ih je imala uvijek i svugdje: novo ce pobijediti staro, i to novo, postajuci staro, uci ce u istu raspru sa novim koje ce u svoje vrijeme trijumfovati. Tako ce biti uvijek, sve dotle dok arapski jezik i knjievnost budu ucestvovali u ivotu..." Tahino traganje za identitetom prolazice kroz razne faze. O nekim oblicima tog nastojanja bice govora prilikom analize Dana. Medutim, pri kraju ovog cijeloi-votnog napora, uoblicice se precizno i kristalnio cisto, sadraj "egipatskog duha": prvo, stari, faraonski Egipat; drugo, Arapi i islam; trece, strani uticaji koji su djelovali i koji ce uvijek djelovati: kontakti Egipta sa Istokom i Zapadom - sa Grcima, Rimljanima, Jevrejima, Fenicanima u anticko doba; Arapima, Turcima, krstaima u srednjem vijeku; sa Evropom i Latinskom Amerikom u novo doba. Na toj osnovi, cini se, Taha povezuje prolost i buducnost, umjetnicko stvaranje i drutvenu akciju, licno sa nacionalnim i opceljudskim, uvijek uklanjajuci zidove koji dijele i zaustavljaju a nalazeci odrednice op257 JfT stanka kulture i civilizacije u dijalektickom odnosu opceg i posebnog. Kada se zna ona druga vrsta identiteta ogranicenog na arapskoislamski period shvacen kao sistem neprikosnovenih istina, ustajalosti, kocenja, okretanja prolosti, konzervativnog okotavanja i ogranicenosti, i kada se ima na umu njegova snaga, onda postaje jasno kako je mucno Taha dolazio do svoje istine i na kakvu je estoku bitku morao biti spreman. On je tu bitku vojevao cijelog ivota, na razlicite nacine i raznim sredstvima, imajuci uvijek pred sobom ivot mladih kao njen osnovni smisao i buducnsot kao jedini cilj. Piuci mnogo i raznovrsno (gotovo svakih godinu-dvije izlazila bi jedna Tahina knjiga), on je uvijek, prije uskoliterarnih, stilistickih i anrovskih pobuda, imao prosvjetiteljske, uz neodoljivu potrebu da savjetuje, odgaja, vodi. Otuda potice i specificnost njegovog djela: ono ne podlijee uobicajenoj klasifikaciji (stoga treba uslovno shvatiti anrovsku podjelu datu na pocetku), to se prije svega odnsoi na romane. To je hibridna forma, za koju autor naglaava da je sacinjena od realnih dogadaja i daje ucece izmiljenog minimalno. Ali zato veliki dio ovoga tiva cine Tahini komentari, digresije i esejisticke partije. Ovakav Tahin prosede se ne moe uklopiti u klasicna shvatanja o romanesknoj formi, ali se veoma pribliava novijoj teoriji i praksi romana i cini ovu prozu neocekivano modernom. Tako, na primjer, Pacenici na zemlji (zabranjeni u Egiptu upravo zbog svog dokumentarnog karaktera i vjerodostojnost i izdati u Bejrutu) predstavljaju zbir istinitih prica o ljudskim sudbinama pracenih ivim autorovim razmiljanjima i objanjenjima. Slicno je sa Stablom bijede, koje je pisao, kako kae, izmedu citanja jedne zbirke pro-rokovih izreka i Marksovih djela. Sve je ovo proisteklo iz uvijek prisutnog i naglaenog nastojanja da se stvarnosti da komentar, tumacenje, direktno ili posredno, to 258 ce, kao specifican Tahin odnos prema stvarnosti i tekstu, biti detaljnije razmatrano prilikom analize Dana. Osim toga, ovako shvacena uloga autora i romanopisca proistice iz Tahine uvijek primarne kulturne pobude i iz shvatanja istorije, iz tenje da trai zajednicke vrijednosti u islamskoj tradiciji i modernoj misli, da spoji islam i progresivnu drutvenu teoriju, kao i to da nacionalni identitet izrazi kroz borbu za napredak i protiv svake strane opresije. Ova karakteristika djela i stava Tahe Huseina zajednicka je i mnogim intelektualcima i umjetnicima u islamskom sivjetu, narocito poslije 1947. Taha nikada nije bio lien ovih osnovnih premisa, pa tako cak i Snovi eherzade, najmatovitije njegovo djelo, predstavljaju estoku kritiku monarha i monarhije. Medutim, socijalni Tahin angaman i njegove prosvjetiteljske preokupacije nikada nisu ile na tetu tananosti njegove eksplikacije, njegovog izuzetnog i svojevrsnog senzibiliteta, bogatih reminiscencija i vanredne erudicije. Njegov Page 86

Taha Husein - Dani stil predstavlja najvii domet u arapskoj modernoj knjievnosti. Sasvim osoben, on je istovremeno arhaican i moderan. Taha je svojim djelom dokazivao, i to ne bez borbe, da se klasicni arapski jezik kroz istoriju razvijao, kao i knjievnost, prilagodavajuci se potrebama vremena, i da je sposoban da odgovori i najsavremenijim jezickim i narativnim zahtjevima. Taha se suprotstavljao tenjama da se klasicni arapski jezik proglasi neivotnim, moda ga pretjerano i nerealno braneci od svakog prodora vernaku-larnih dijalekata ili njihovih natruha. On je argumentovao svoj stav prijevodima velikih antickih i evropskih pisaca na klasicni jezik, koji je stvaralacki prilagodavao modernim potrebama. Upravo ove vrijednosti njegovog djela bitno su odredile veliki uticaj koji je Taha imao na generacije stvaralaca, predvodeci pokret preporoda egipatske, arapske knjievnosti i kulture. Djelo Buducnost kulture 259 V II llil i U(1938/1943) pravi je manifest te egipatske modernosti. Posljednje godine ivota Taha Husein je proveo u po-vucenost i utnji. Bio je osporavan ne samo od konzer-vativaca nego i od mladih stvaralaca. Optuivali su ga, u ime socijalistickog realizma, da ne slui revoluciji.2* Bez sumnje nepravedno, jer cijelog ivota nije drugo radio do pripremao revoluciju i ucestvovao u njoj. Ako je imao zabluda, uvijek je nalazio hrabrosti da ih ispravlja. Ako se pred kraj ivota i umorio, ostao je veliki, svoj i do kraja predan opredjeljenjima. Na kraju, 31. oktobra 1973, smrt je poravnala sve racune. 2) Taha im je odgovorio: "Stari istoricari arapske knjievnosti shvatili su bolje nego mnogi nai sadanji pisci istinski odnos revolucije i knjievnosti. Oni su priznavali da revolucija, ma kako bila iroka, i ma kako bio dubok njen uticaj na sudbinu licnosti i drutva, ne mijenja odjednom knjievnost. Ona joj utiskuje samo jednu laku infleksiju, koja vie pripada umjetnom nego spontanom otvaranju bez napora i tekoca, egzistencijalnim realnostima. Ima i drugih vidova odnosa revolucije i knjievnosti kojih nisu svjesni nai uurbani knjievnici. To su knjievna djela, da podsjetimo, koja pripremaju revoluciju i izazivaju oduevljenje dua, cineci omrznutim neke nacine ivota koje ljudi vole i predlauci u privlacnom svjetlu nove ideale za koje su mladi izuzetno prijemcivi. Ako katkada umjetnost uspije tako da udahne revolucionarni duh i da krci put promjeni individualnog i kolektivnog ivota, ona se ipak ne mijenja naglo. Ona nastavlja da se koleba, kao i u prolosti, izmedu staroga koje je srueno i novoga koje se izgraduje. Tek kada se revolucionarni poredak ustali i postane sama priroda generacija koje stasaju - kako je u modi da se kae - onda se rada takva autenticna umjetnost koja se moe pridruiti revoluciji." 260 U jednom razgovoru Taha Husein je, na pitanje profesora Dessukija da li su Dani roman ili autobiografija, odgovorio: "Dani nisu roman nego moj ivotopis. Ali to isto tako nije, kako neki tvrde, prva autobiografija u arapskoj knjievnosti. Ibn Haldun je, recimo, napisao svoju. Ovom prilikom napominjem da sam i prvi i drugi dio Dana napisao u Evropi i da sam izdiktirao oba dijela u slicnim prilikama. Prvi dio sam izdiktirao nakon izlaska moje knjige O doislamskoj poeziji i nakon svih tekoca koje je ona izazvala. Zatekao sam se tada u Evropi i otud pratio sve to se dogadalo u vezi sa ovom knjigom. Veoma sam mucno preivljavao sve te dogadaje i elio sam da od njih pobjegnem - diktirajuci prvi dio Dana. Drugi dio je, pak, vezan za dogadaje 1938, kada je Muhamed Mahmud, tadanji predsjednik partije liberalnih konstitucionalista, nahukao studente Pravnog fakutleta protiv mene. Oni su provalili u moj kabinet na Filozofskom fakultetu i unitili namjetaj. Bolno me se dojmio taj dogadaj pa sam pribjegao, nalazeci se opet u Evropi, diktiranju drugog dijela Dana, kako bih zaboravio te nevolje. Sjecam se, takoder, da sam prvi dio izdiktirao za est, a drugi za devet dana. Prvi dio sam 261T objavljivao u casopisu 'Hilal' pa ga onda izdao kao knjigu. Tom prilikom mi je profesor 'Ibadt savjetovao da to ne cinim, jer ono to je objavljeno u casopisu ne zasluuje da bude knjiga. A ovaj dio Dana doivio je oko 40 izdanja i preveden je na skoro sve svjetske jezike, cak i na hebrejski, u vrijeme kad Jevreji jo nisu imali veceg znacaja u Palestini." Ovo svjedocanstvo, dato u sumrak autorovog ivota, otkriva dvije bitne karakteristike Dana, naime njihove dvije osnovne komponente, koje, uostalom, na drugaciji nacin karakteriu i ostala njegova beletristicka djela: Page 87

Taha Husein - Dani dokumentarnost i literarnost. O prvoj autor je govorio eksplicitno, o drugoj u nagovjetaju. On polazi od svjedocece strane djela kao primarne, i, uz tvrdnju daje to ivotopis, prihvata suprotstavljanje cinjenicnog literarnom. Medutim on je, kao to se vidi na kraju navoda, svjestan knjievne dimenzije teksta jer pristupa njegovom izdavanju uprkos negativnoj ocjeni prijatelja kojem je mnogo vjerovao i cijenio ga kao intelektualca humanistu. Ovo danas u svijetu poznato djelo memoarskog anra izreklo je jedno izuzetno pamcenje - slijepog knjievnika, o cijem ce primanju realnosti i sloenoj prirodi memorisanja kasnije biti rijeci. Ono biljei sve - od najsitnijih ivotnih pojedinosti do saznatih tekstualnih da-ta, trajno smjetenih u pretince pamcenja. Zato ce i An-dre Zid, nakon susreta sa Tahom, u predgovoru francuskom izdanju, reci "Sa njime se covjek seta u bati znanja i cudi se to ga ne moe zateci neobavijetenog ni u cemu: i autori na stranim jezicima su mu postali bliski, a njegova memorija je upravo cudesna." Dani su podjednako svjeodcanstvo o unutranjem, prije svega duhovnom sazrijevanju i pamcenju toga zrijenja, o pamcenju tekstualnih usvajanja, komentara i nacina razmiljanja -koliko i svjedocenje egzaktno: Dani su svjedocanstvo o 262 autorovom djetinjstvu i djecatvu, ucenju, saznavanju, i to takve preciznosti da i najsitnije pojedinosti - imena, dogadaji, knjige, bolesti, zablude, intimna zbivanja -predstavljaju minuciozno uspostavljanje tadanjeg njegovog iskustva. Jedno od najsnanijih svjedocenja i literarno najuspjenijih pasaa Dana sekvenca o bratovoj smrti, recimo - ima duboku podlogu u doivljaju malenoga Tahe. On ce 20 godina poslije objavljivanja prve knjige Dana, na vijest o epidemiji kolere u Egiptu 1947, reci: "Tu koleru ja sam vidio kako hara kada mi je bilo desetak godina i ona je izvrila na moje srce i citav moj ivot najveci, najdublji, najstraniji uticaj. Djeca, kada dozive neto tako duboko i strano, ne mogu se osloboditi nikada, ma koliko bio dug njihov ivot." Dani su, osim toga, i objektivno svjedocenje o jednom ivotnom putu, sredini i istorijskom trenutku, oni su realisticna prica o slijepom djecaku kome se postepeno razdanjuje, o spoznavanju svijeta kroz bolne ozljede i sukobe, o cudesnoj snazi volje u nejakome bicu, o nemirenju sa zaostalocu (jednom od najsnanijih autorovih impulsa, moda upravo zato to je ona odnijela Ta-hi vid), nemirenju sa neznanjem, glupocu, sebicnocu i arlatanstvom. To je gotovo prica-bajka o samosavla-divanju, o nevjerovatnoj snazi duha koji bije bitke sa zatecenim i ne posustaje u pobuni. Sveopcoj pobuni: protiv vjerske zatucanosti i onih koji je podravaju i njeguju, od hode u mektebu do dervikih ejhova i profesora na Azharu, kao i protiv okotalog tradicionalizma i intelektualne zacahurenosti. Ima simbolike u toj davidovskoj borbi majunoga djecarca da nadvlada svoju nesrecu, svoju teku prikra-cenost, svoju egzistencijalnu premisu - sljepilo do bola intenzivnim, nevjerovatno upornim traenjem i pronalaenjem intelektualnog vida i zrijenja. U Danima Taha spominje najvoljenijeg klasicnog pjesnika Abul 263 i'Aba al Ma'aarija, cije je stihove rado i cesto navodio: Tako ja sebe vidim: u mojim zatvorima U moja tri zatvora I ne pitaj odakle je ta bolna vijest: Jer, izgubio sam svoje oci, jer moram biti u kuci A moja dua zarobljena je u bijednome tijelu Vjerovatno je u ovom poetskom izricanju Taha vidio i svoje trostruke tamnicke zidove - zid sljepila, stijenu ondanje provincijalne egipatske sredine i bedem azharskog okotalog, sterilnog tradicionalizma. Citav Tahin ivot i nije bio drugo do savladavanje ovih prepreka i probijanje zidova putem preispitivanja, razotkrivanja, izvrgavanja ruglu, transponovanja borbe protiv mraka, sveprisutne u Danima, "u sve sloenije nastojanje koje uvijek obuhvata napor dana protiv noci, slobode protiv prepreka." (an Berk) No o ovome je vec bilo dovoljno rijeci. Podatak koji Taha navodi u razgovoru sa profesorom Dessukijem - o okolnostima u kojima je diktirao ovu memoarsku gradu (1927. i 1938.) osvjetljuje socijalnu dimenziju Dana, kojom se ni pisac ni djelo ne iscrpljuju ali koja ih oboje intenzivno obiljeava. Bar isto toliko koliko i literarna dimenzija u najcistijem vidu. Nalazeci se 1927. i 1938. u centru spominjanog sporenja i napada zbog kritickog odnosa prema naslijedu i podnoseci mnogo ta zbog svog intelektualnog i drutvenog angaovanja, Taha, po sopstvenom navodu, bjei u pisanje memoara. Nesumnjivo da taj momenat i uslovljenost moralne i intelektualne pobude odreduju i samo djelo - prije svega izborom iz obilja doivljenog i zapamcenog a isto toliko i naglaavanjem pojedinih, upravo tih a ne drugih, zbivanja. Napadi pod cijim se udarom Taha naao u cetvrtoj i petoj deceniji ivota pripadaju istim onim snagama s kojima se sukobljavao kao djecak, Page 88

Taha Husein - Dani borba je bila ista, otpor isti. Kao daje u te264 kim danima kada mu je egzistencija bila ugroena pokuao da nade snagu na vrelu ivota, onu koju je u djetinjstvu i djecatvu posjedovao i koja mu je pomogla, u uslovima "slabosti prirode ali snage volje" (Ma'arri), da dozove sjecanje na tee kunje ne bi li izdrao sam i podsjetio druge. No ova utilitarna zasnovanost Dana, koja je nesumnjiva i kojoj je pisac, sasvim razumljivo, sklon da da prevelik znacaj, ne moe umanjiti druge dimenzije djela. Jer, uza sve to, Dani su vie no obicno svjedocenje i biljeenje doivljenog. Oni su literatura u uem znacenju te rijeci. Prvo stoga to je Taha spoljni svijet filtrirao kroz perceptivnu moc svog prikracenog individualiteta pa ga time neminovno dogradivao te tako oduzimao tekstu atribut cistog svjedocanstva a pridavao svojstva kreativnog. Drugo, djelomicno uslijed ovoga a dijelom zahvaljujuci obrazovanju i tradiciji, zapravo u nacinu kako se duhovno formirao, Taha je u Danima u osnovi tumacio svijet oko sebe. Stoga bismo ovu knjigu mogli nazvati svojevrsnim hermeneutickim svjedocanstvom, ako moemo tako reci, naravno ukoliko prvi dio ove sintagme prihvatimo u proirenijem znacenju. Tahin ivot je, kao ivot mladog covjeka koji je sti-cao obrazovanje u islamskoj tradiciji, bio najjace obiljeen tumacenjem tekstova. Citavo njegovo duhovno usmjerenje bilo je okrenuto hermeneutickim naucnim nastojanjima. Autor nam, kao jedan od najjacih unutranjih doivljaja, biljei trenutak kada je prvi put osjetio prekomjerno uzbudenje cuvi jednu recenicu. Recenica je glasila: "Istina je ruenje ruenja", a zbog nje nije mogao zaspati cijele noci. Njenom razumijevanju i mogucnim tumacenjima, sav uzdrhtao pred nemogucnocu da u nju prodre, okrenuo se sa uzbudenjem ravnim nemiru izazvanom najjacim osjecajnim ili culnim podsticajem. I kasnije, svladavajuci "znanje", "na265uku", otkrivajuci zapravo, velike arapske mislioce i komentatore, njegovom se duhu najprivlacnijom cini upravo ova, hermeneuticka, strana znanja i saznavanja. Citava njegova duhovna djelatnost okrenuta je od najmladih dana samosvojnom razumijevanju, neprihvata-nju kanona, otporu prema ustaljenom i ustajalom. On od djetinjstva zacudujuce slobodno ulazi u raspre sa autoritetima, od autoriteta kasabe do autoriteta Azhara. To su verbalni dvoboji upravo oko tumacenja, ne samo iz racionalnih razloga, da bi se provjerilo, vec i iz unutranje potrebe i osjetljivosti za mnogobrojne varijetete znacenja. Stoga bi se moglo reci da je ovakav Tahin po strukturi hermenuticki duh bio usmjeren ne samo provjeri apstraktnih tekstualnih data vec i tumacenju materijalnoga i duhovnoga svijeta u kojem je ivio, ili koji je ivio pored njega a od kojeg ga je dijelila pregrada nevidenja. Svijet je do njega dopirao u redukovanom obliku i on ga je morao, da bi ga razumio i podnio, dogradivati nekom vrstom intelektualne mate koja je pripadala kreativnosti podjednako koliko i racionalnoj sferi. Time su uslovljeni, cini se, i nacin Tahinog pripovijedanja i njegov kvalitet. Ispisujuci sopstvenu biografiju a time i dio biografije svoje zemlje, Taha je morao pristupiti ovom kreativnom tumacenju, u stvari komentaru svijeta. Nakon prve faze, u kojoj je nepotpune podatke o njemu, naporom duha i cutila koja mu nisu bila uskracena, razvijao rzaumijevajuci i traeci im skrivena tumacenja, smjetajuci ih u svoje "rivake" - dola je druga, kada je trebalo izloiti ono to se oblikovalo tokom ovog procesa. Izloiti tako da se sam proces pri-krije i da nam se sugerie kako se saopcava samo ono to je snimljeno. to je, u ovom slucaju, najdalje od istine. Zato se Tahino pripovijedanje podjednako moe nazvati tumacenjem koliko i knjievnim oblikovanjem. Buduci na tlu realnosti, nikada se ne udaljavajuci od nje, cak je izuzetno potujuci (stoje cesto naglaavao), Taha se istovremeno bavio sazdavanjem te stvarnosti, i to kroz proces tumacenja i zakljucivanja. Za njega realisticko slikanje nije isto to i za pisca koji vidi. Ovome je vizuelni doivljaj pocetni impuls i osnovni pod-sticaj koji moe biti ogranicen na ogoljeno preslikavanje. Taha je ovog impulsa lien, njemu je nedostupan vizuelni doivljaj svijeta, koji je u memoarskoj gradi nesumnjivo primaran. Njegovoj duhovnoj koncentraciji, mati i sposobnosti za dogradnju preostalo je da intenzivnim unutranjim radom dodu do onoga to je vi-decem covjeku dato. No zahvaljujuci svojim izuzetnim sposobnostima, Taha je u ovaj proces unosio svu svoju obdarenost i nemale moci. Reprodukovanje ovoga unutranjeg dogadanja za Tahu opet nije isto to i za druge pisce. Za njega je ovaj cin sloeniji. Njime se svladava slijedeci, vii stepen ovoga procesa. Nakon duhovnoga rada, kojeg, najvjerovatnije, i nije bio svjestan, on ulae racionalan napor da nam predstavi gradu kao da je vidi, ali sad na nov nacin. Pred nama se otkrivaju dva sasvim specificna nacina tumacenja. Jedan - introver-tan i ne-racionalan, ili bar ne direktno racionalan, i drugi kojim se pokuava da sistematizuje haoticno primljeni svijet u sudu o njemu i zakljucak o sebi. Sto se moe postici samo Page 89

Taha Husein - Dani djelomicno, po samoj prirodi stvari. Jer, u konacnom rezultatu, za razliku od sistematicnosti i hronoloko-reproduktivne strukture koju memoarska djela obicno imaju, ova je proza u izvjesnom smislu difuzna, to joj daje svojevrsnu privlacnost i jedan neuobicajen, ali cisto literaran kvalitet. Ali utisku lite-rarnosti svakako najvie doprinosi obasjanost ovoga tiva unutranjom svjetlocu picevom, koja i u pojedinostima i u cjelini otkriva vrijeme i drutvo, a najvie autora samog. Nacin na koji je ona bacena neobican je: iako nam se cini da ljude, okolnosti i situacije osvjetlja266 267va u totalu, u konacnom rezultatu slika koju sticemo je veoma precizna. Moe se ciniti cudnim to, traeci po-redenje, govorimo o svjetlosti kada elimo da iznesemo utisak o kazivanju covjeka za kojeg je ona bila nepoznanica, koji "ne poznaje tajne svjetla i tmine". Ali je, vjerovatno, upravo otud, iz te prikracenosti, i moglo ni-ci tako veliko unutranje zracenje kadro da osmisli ne samo citav jedan ivot vec i jedno vrijeme i jednu sredinu. I skloni smo uvjerenju da upravo ta svjetlost najvie i doprinosi zracenju ovoga teksta i danas, nakon pola vijeka. Sve je ovo rezultat velike unutranje koncentracije i snanog individualiteta, zdruenih sa jednom izuzetnom osjetljivocu. Za Tahu prije moemo reci da je svladavao ivot nego da ga je ivio, trpeci ga kao opekotine na koi i kao prijetnju bez obzira na to to je pobijedio ogranicenja i stigao dokle i neugroen covjek najvie moe stici. Nesumnjivo da je najveci dio ove prekomjerne senzibilnosti uslovljen slijepocu. No nemali dio pripada i drugacijem odgoju i drugim vaecim normama nego to su nae, bar sadanje. Zastraenost njegovog nevideceg djetinjstva, hipertrofirani zvuci njegove usamljenosti, oivljavanje fantasticnog svijeta bajki i predanja nesumnjivo poticu iz prve okolnosti. Tome uzrocniku pripadaju i kasnije patnje zbog nepo-micnosti, pritiskujuci "zamor od nepokretnosti", kao i "zvuk mraka" koji gaje "napadao sa svih strana", a prije svega njegovo tako cesto spominjano osjecanje "tjes-kobnosti". No neki oblici te osjetljivosti uslovljeni su sigurno odgojem i mentalitetom. Ponekad je malianovo reago-vanje pojacano do nerazumljivosti. Sjetimo se reakcije nakon oceve opomene za stolom to jede objema rukama. Jedna jedina oceva recenica: "Ne uzima se, moj sinko, tako zalogaj", nije ga natjerala samo na plac vec 268 i na izbjegavanje zajednickih objeda i odbijanje nekih vrsta hrane sve do 25. godine ivota. Ili, pak, kada pred ocem nije znao Kur'an napamet, postidenost je bila tolika da je otiao u ostavu, posjekao se satarom, povlacio se danima od objeda i drutva a "cijeli ivot pamti recenicu kojom gaje otac ismijao: 'Ala ti nauci Kur'an napamet!'" Ova se jaka osjetljivost vjerovatno zasniva na razlicitom shvatanju ljudskih odnosa i drugacijim komunikacijama no to su nae. Ljubav Arapa za rijec, i te-drost kada je treba upotrijebiti vaila je, izgleda, za sve oblike saopcavanja izuzev onih koji su se doticali emocija i izraavanja medusobnih odnosa. Tu se izgovaralo veoma malo rijeci i one su, kako se nama cini, imale neprimjereno dejstvo. Otud je krto izrecen ocev prijekor, i to "tunim glasom", mogao izazvati slicne posljedice. Sastavni dio ovakvoga odgoja i normi drutvenog ponaanja je i velika uzdranost i krtost u ispoljavanju osjecanja i htijenja u bilo kom vidu. Stoga Tahine reakcije i komentari pruaju zanimljivu sliku o takvom jednom poimanju ljudskih komunikacija. Mali i zreliji Taha nije prikrivao samo svoj bol i tugu, vec podjednako i svoju radost, tenje i elje, nakane i pobude. Malome mu je bilo "odvratno da bude placljivac", ali nije podnosio saaljenje prema sebi. Odbacio je sve ono to bi ga moglo izloiti podsmijehu ili samilosti - to je za njega isto -jer koliko izbjegava ispoljavanje sopstvenih emocija, nisu mu bliske ni tude. Do te mjere nije elio da drugi otkriju njegova osjecanja da se plaio da neko slucajno ne primijeti kako se raduje i eljno icekuje svoga rodaka, bojao se da ode na drugi kraj sobe ne bi li cuo razgovore i raspre studenata u susjednoj - iz straha da ga neko ne iznenadi i uoci njegovo interesovanje. "Prikrivao je potrebu uma za znanjem, uha za sluanjem i tijela za cajem." Iz ove samomucilacke uzdranosti nikao je, me269dutim, i jedan narativni kvalitet njegove memoarske proze: mirnoca i uzdranost pripovijedanja, svedenost -ali ne verbalna, vec doivljajna i dogadajna, u cemu, vjerovatno, podjednako sudjeluju autorovi autonomni psihicki mehanizmi i oni uneseni odgojem i tradicijom. Otuda proistice, cini nam se, i nescenicnost njegovog proznog kazivanja. Svakako nije slucajno to su u Danima Page 90

Taha Husein - Dani scenski koncipirana samo dva-tri dogadaja - ona koja su autora najvecma uzbudila i emotivno ga angao-vala. To su opisi sestrine i bratove smrti, dogadaj u vozu i - na jedan posredan, poluapstraktan-poluslikovit, u svakom slucaju veoma razuden i briljantno "okolieci" nacin - "posjeta" Abu Tartura. Tahina naracija spada svakako u jedno od najzanimljivijih podrucja u krugu o kojem govorimo. I ona je uslovljena subjektivnim i objektivnim. Subjektivnim -jer je autorova vezanost za rijec i pripovijedanje pojacana odsustvom vida. Njegovo odricanje od uceca u djecijoj igri, koju je samo sluao ("sluao duom"), zapravo nemogucnost da u njoj ucestvuje, razvila je, pored patnji, "sklonost... prema sluanju prica i legendi". On biljei svoje rano "spoznavanje uitka sluanja", koje mu je donosilo najintenzivnije doivljaje njegova ivota. Sluanjem je upoznavao ljude, okolnosti, nauku. Sluanje je u njemu razvijalo emocije, sluanjem je upoznao moc i ulogu rijeci. U devetoj godini vec je znao "prilicnu zbirku pjesama, prica, tubalica, poema i raznih pobonih kazivanja". Znatno kasnije, u svom zrelom dobu, on u jednom putopisu biljei: "Ja osjecam cudno uivanje kada sluam te glasove. Ponekad se moja uobrazilja trudi da ih uskladi i stvori muziku, silovitu ili blagu. Oni imaju tajnovitu moc da me pomijeaju sa sobom. I evo me kao dijela Prirode koja se iznova uskladuje u mojoj uobrazilji..." Ovo osjecanje muzike govora prenosio je Taha u 270 svoje pripovijedanje, to predstavlja jednu od najznacajnijih i najhitnijih njegovih vrijednosti, ali koju je, na alost, na svim jezicima, prijevodom najtee docarati, ma koliko on dobar bio. Odnos prema zvucnim valerima govora u ovom podneblju lei, medutim, u jednom opcem fenomenu - velikoj osjetljivosti arapskog svijeta za to kako neko govori, izgovara, prica. Pisac ce nam reci da su ljudi, dok sluaju kazivanje pjevaca, "zaneseni osjecanjima ili stvarnim uzbudenjem", a da "ene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone". Iznosice cesto razne zgode sa Azhara koje treba da ilustruju koliko su studenti obracali panju na govor, izlaganje i artikulaciju. Jo od najstarijih vremena arapski nomadi su ivjeli sa rijecju i njenom muzikom. Rijec je jedina bila potedena promjena koje vrijeme i nacin ivota namecu stvarima u nepreglednom prostoru pustinje. Rijec je jedina preostajala ljudima bez stanita i bez mogucnosti da djelaju u prostoru. Poezija koju su pamtili i kazivali, njen ritam i struktura stihova, stvarana je u ritmu njihova ivota. Svako slovo, svaka rijec, rima, stih, recenica, pored smisla nosili su i muziku, koja se lako pamti i u njoj uiva, koja se skandira u ritmu disanja. U arapskom jeziku i najmanja promjena vokala mijenja smisao, pa je i osjetljivost na svaki glas izuzetna. To, po prirodi stvari, pojacava osjetljivost za zvuk i zvucnost kazivanja te mu se daje znacaj koji u drugim jezicima ne postoji, stvarajuci istovremeno od svakog sluaoca licnost senzibilnu na dejstvo rijeci i glasa. Potvrdu za ovo naci cemo u mnogim epizodama o kojima nam se u Danima prica, gdje je okosnica zbivanja i uzrocnik burnih reakcija okoline nacin na koji je neko izgovarao pojedini glas ili rijec. Kazivaci, arapski aedi, pamtili su i pjevajuci pricali narodne romane i poeme tokom cijele arapske prolos271ti, imajuci u svome narodu osjetljive sluaoce. Takav jedan slualac bio je i djecak Taha, jo osjetljiviji jer je sluhom nadomjecavao odsustvo vida. Prve stranice Dana Taha je napisao usvajajuci u prozi strukturu doi-slamske elegije. Taj pocetak an Berk naziva cak osmom muallakom (sedam pjesama doislamskih poeta nazivaju se tim imenom, koje je sinonim za remek-dje-lo). Omamljenosti rijecju i kod prethodnika i kod Tahe, kod njega narocito, poseban intenzitet dao je Kur'an, izuzetno knjievno djelo i pisani spomenik, koji se ne cita kao prozni tekst nego se kazuje po razradenim pravilima umjetnickog kazivanja na vie nacina, o kojima se u Danima govori. I tu je sjedinjena lijepa slika, elipticna ili razloena, sa muzikom, sa specificnim nacinom zapijevanja. Zato je Kur'an Tahin drug ako ne u drugom a ono u lingvistickom, stilistickom i muzickom smislu. Stoljecima sve je kod Arapa prolazilo kroz govor, redovno ritmican i slikovit, kroz sluanje i, uprkos periodima razvijene pismenosti, kroz pamcenje teksta uz pomoc muzike rijeci. Na tome je zasnovana i pedagogija o kojoj nam Taha prica, ali kojoj se on izruguje, jer je dovedena do besmisla ponavljanjima i nelogicnostima jalovog memorisanja. U tom odbacivanju ostaje netaknuto njegovo divljenje i vjernost klasicnom jeziku, o cemu smo vec govorili, koji je Taha isto tako uporno branio otkrivajuci njegove ljepote sebi i drugima, skladajuci sam i pronalazeci sklad u djelima velikih klasicnih pjesnika. U ovako njegovanom potovanju predanja i sluanja, u sredini opcinjenoj Page 91

Taha Husein - Dani kazivanjima, covjek koji je zasnovao saznanja o svijetu i istoriji i samo miljenje na sluhu, o cemu navedeni Tahin iskaz o tajnovitoj moci muzike govora najbolje svjedoci, kome pisana rijec nije bila dostupna, morao je u svome izraavanju ispolji272 ti odlike koje su rezultat ove okolnosti. Takav govor nosi mane i prednosti usmenog izraavanja a, prije svega, mogucnost njegovog dvostrukog primanja - u trenutku sluanja i nakon preispitivanja. Otuda proisticu i neke karakteristike i na izgled protivrjecna svojstva Tahine naracije. Ona nije strogo redoslijedna ali je konsekutivna. Nije suvie slikovita ali je iva. Nije scenicna ali je upecatljiva. Nije situaciona ali je ritmicna. Nije refleksivna ali je zasnovana na mudrosti. Nije ivahna ali je intenzivno ivotna. Nije izrazito "stilisticka" ali je u ukupnosti svojoj lijepo kazana. Nije leksicki bujna ali je ljeporeka. Ne bjei od zamornih ponavljanja ali postie daje pamtimo. Jer je gola istina i u njoj veoma jednostavna. Taha je Dane govorio a ne pisao. Svijet koji je u njega uao sluanjem iziao je govorom. Pristupacan samo sluhu i u jednom i u drugom slucaju. A mi ga citamo. U tome je jedna od tekoca za prevodioca ali i mogucnost za nerazumijevanje citaoca. No svladavanje i jednoga i drugoga predstavlja dio zadovoljstva koje Tahi-na proza prua, tako da mu i citalac i prevodilac ostaju zahvalni za jedno saznanje i jedno obogacenje. Nijaz Dizidarevic 273Taha Husein DANI (roman) Sa arapskoga preveo Nijaz Dizdarevic Napomena izdavaca Prvo izdanje romana Dani Taha Huseina u prijevodu Nijaza Dizdarevica tampano je u izdanju "Svjetlosti" i drugih udruenih izdavaca sa ondanjega jugoslavenskog prostora 1979. godine (Biblioteka "Cijeli svijet"). U ovome izdanju potovali smo izricitu elju porodice preminuloga orijentaliste Nijaza Dizdarevica da se zadri autenticni prevodiocev jezik. Intervenirali smo samo u onim slucajevima gdje nam se cinilo da se radi o ocitoj tamparskoj omaci. 274 Izdavacka kuca Ljiljan Za izdavaca Mensur Brdar Lektor amija Andrijic Korektor Ramiza Petak Tehnicko uredenje i DTP Sanin Grabonjic tamparija BEMUST, Sarajevo Tira 2000 primjeraka Copvright by porodica Nijaza Dizdarevica Sarajevo 2000.

Page 92