You are on page 1of 391

Ivan Ferenak POELA EKONOMIKE

II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

U - 104 Knjinica Ekonomskog fakulteta u Osijeku Izdava Ekonomski fakultet u Osijeku Za izdavaa Prof. dr. sc. eljko Turkalj, dekan Suizdava Grafika d.o.o. Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Branko Kovaevi, izvanredni profesor Ekonomski fakultet u Zagrebu Prof. dr. sc. Marijan Kari, izvanredni profesor Ekonomski fakultet u Osijeku Lektor Branka Radin, profesor Tisak Grafika, d.o.o. Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUILINA KNJINICA OSIJEK UDK 330.1(075.8) FERENAK, Ivan Poela ekonomike / Ivan Ferenak. - 2. izmijenjeno i dopunjeno izd. - Osijek : Ekonomski fakultet, 2003. - (Knjinica Ekonomskog fakulteta u Osijeku. U ; 104) Bibliografija. - Kazala. ISBN 953-6073-77-3 100902017

Objavljivanje ovog udbenika odobrio je Senat Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Odlukom br. 7/03. od 10. oujka 2003., a na prijedlog Sveuilinog odbora za izdavaku djelatnost.

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak

POELA EKONOMIKE
II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Osijek, 2003.

SADRAJ

Mariji, Franji i Lidiji

SADRAJ

SADRAJ
PREDGOVOR I. izdanju.......................................................................1 PREDGOVOR II. izdanju .....................................................................3 1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA..............5 1.1. EKONOMIJA - PITANJE ALOKACIJE RESURSA............5 1.2. EKONOMIKA I EKONOMISTI ...........................................8 2. POTRANJA I PONUDA ..........................................................19 2.1. POTRANJA ......................................................................19 2.1.1. Zakon potranje ........................................................19 2.1.2. Necjenovne odrednice potranje ..............................21 2.2. PONUDA ......................................................................23 2.2.1. Zakon ponude ...........................................................23 2.2.2. Necjenovne odrednice ponude..................................25 2.3. TRINA RAVNOTEA....................................................26 2.3.1. Promjene trine potranje i trine ponude.............29 2.3.2. Sustav cijena i alokacija resursa ...............................33
2.3.2.1. Otkazivanje sustava cijena.................................. 35

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE .............................37 3.1. ELASTINOST POTRANJE............................................37 3.1.1. Cjenovna elastinost potranje .................................37 3.1.2. Dohodna elastinost potranje..................................44 3.1.3. Krina elastinost potranje......................................46 3.2. ELASTINOST PONUDE ..................................................47
VII

SADRAJ

4. POTROAEV IZBOR..............................................................51 4.1. TEORIJA GRANINE KORISNOSTI................................51 4.1.1. Potroaeva ravnotea ..............................................53
4.1.1.1. Utjecaj promjene cijena i dohotka na potroaev izbor ..............................................57

4.1.2. Potroaki probitak ...................................................58 4.1.3. Korist i potroaeva ravnotea .................................60 4.1.4. Zakljuno o teoriji granine korisnosti .....................62 4.2. TEORIJA KRIVULJE INDIFERENCIJE............................63 4.2.1. Crta prorauna i realni dohodak ...............................65 4.2.2. Crta prorauna i relativna cijena...............................67 4.2.3. Krivulja indiferencije................................................69
4.2.3.1. Granina stopa supstitucije i krivulja indiferencije ....................................................72

4.2.4. Potroaeva ravnotea ..............................................75 4.2.5. Promjena potroaeve ravnotee ..............................77


4.2.5.1. Uinak dohotka i uinak supstitucije .................79 4.2.5.2. Promjene potroaeve ravnotee i krivulja potranje.........................................................80

4.2.6. Teorija granine korisnosti i teorija krivulje indiferencije - usporedba ..........................................83 5. PROIZVOAEV IZBOR ........................................................87 5.1. PODUZEE I NJEGOVI OBLICI.......................................87 5.1.1. Oblici poduzea ........................................................90 5.1.2. Dioniko drutvo ......................................................91 5.1.2.1. Vrste dionica ...................................................93 5.1.2.2. Cijena dionice .................................................94
VIII

SADRAJ
5.1.2.2.1. Cijena dionice kao kapitalizirana dividenda ............................................94 5.1.2.2.2. Cijena dionice kao eskontirana dividenda .. 97

5.2. PROIZVODNJA U KRATKOM VREMENSKOM RAZDOBLJU ....................................................................101 5.2.1. 5.2.2. 5.2.3. 5.2.4. Ukupni proizvod .....................................................101 Granini proizvod ...................................................103 Prosjeni proizvod ..................................................104 Zakon opadajuih prinosa.......................................106 ....................................................................107

5.3. TROKOVI

5.3.1. Ukupni troak .........................................................107 5.3.2. Granini troak .......................................................109 5.3.3. Prosjeni troak.......................................................110 5.4. DUGO VREMENSKO RAZDOBLJE ...............................113 5.4.1. Prinosi razmjera......................................................114 5.4.2. Prosjeni ukupni troak ..........................................115 6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE ....117 6.1. CRTA IZOTROKA ..........................................................117 6.1.1. Jednadba izotroka................................................118 6.1.2. Relativna cijena inputa i crta izotroka...................120 6.1.3. Karta izotrokova....................................................121 6.2. IZOKVANTA - KRIVULJA ISTIH KOLIINA ..............122 6.2.1. Granina stopa supstitucije kapitala radom ............124 6.2.2. Karta izokvanti .......................................................125 6.3. PRAVILA EKONOMSKI EFIKASNE TEHNIKE PROIZVODNJE .................................................................126

IX

SADRAJ 7. TRITE DOBARA..................................................................131 7.1. SAVRENA KONKURENCIJA .......................................131 7.1.1. Ukupni, granini i prosjeni prihod savrenog konkurenta ..............................................................133 7.1.2. Maksimaliziranje profita.........................................135
7.1.2.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit ..............136 7.1.2.2. Granini prihod, granini troak i profit ........... 137

7.1.3. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka kao prijelomna toka....................................141 7.1.4. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka kao toka minimaliziranja gubitka...............143 7.1.5. Prekidanje proizvodnje ...........................................144 7.1.6. Potopljeni troak .....................................................146 7.1.7. Krivulja ponude savrenog konkurenta ..................146 7.1.8. Pitanje izlaska sa trita..........................................148 7.1.9. Dugorona ravnotea u uvjetima savrene konkurencije ...........................................................149 7.2. MONOPOL ....................................................................154 7.2.1. Pojam i oblici..........................................................154 7.2.2. Ukupni, granini i prosjeni prihod monopola.......155 7.2.3. Maksimaliziranje profita.........................................159
7.2.3.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit ............... 159 7.2.3.2. Granini prihod, granini troak i profit ..........160

7.2.4. Prijelomna toka u uvjetima monopola ..................163 7.2.5. Toka minimaliziranja gubitka u uvjetima monopola ...............................................................164 7.2.6. Monopol i krivulja ponude .....................................165 7.2.7. Monopol i diskriminacija cijena .............................166 7.2.7.1. Savrena diskriminacija cijena .......................167 7.2.8. Usporedba monopola i savrene konkurencije .......169

SADRAJ 7.3. NESAVRENA KONKURENCIJA..................................173 7.3.1. Monopolistika konkurencija .................................173


7.3.1.1. Kratko vremensko razdoblje ..........................174 7.3.1.2. Dugo vremensko razdoblje.............................175

7.3.2. Oligopol ..................................................................176


7.3.2.1. Vodstvo u cijenama i tajni sporazumi .............177 7.3.2.2. Teorija igara .................................................179
7.3.2.2.1. Zatvorenikova dilema......................................179 7.3.2.2.2. Igra u duopolu ...............................................181

7.4. ZAKLJUNO O TRITU DOBARA .............................183 7.4.1. Koeficijent koncentracije etiriju poduzea ...........183 7.4.2. Pregled osnovnih obiljeja (savrena konkurencija, monopolistika konkurencija, oligopol, monopol).................................................................184 8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE.............................187 8.1. PODJELA IMBENIKA ...................................................187 8.2. FORMIRANJE CIJENE I DOHOTKA IMBENIKA PROIZVODNJE .................................................................188 8.3. POTRANJA ZA IMBENIKOM PROIZVODNJE........192 8.3.1. Profitno maksimilizirajui input .............................195 8.3.2. Monopson ...............................................................198 8.4. PRAVILA MAKSIMALIZIRANJA PROFITA OUTPUT I INPUT ANALIZA...........................................202 8.4.1. Output analiza.........................................................202 8.4.2. Input analiza ...........................................................203

XI

SADRAJ 9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA ....................................................................205 PROZVODNJE 9.1. TRITE RADA ................................................................205 9.1.1. Ponuda rada ............................................................205 9.1.2. Ravnotea na tritu rada........................................207
9.1.2.1. Necjenovne odrednice potranje .....................208 9.1.2.2. Necjenovne odrednice ponude.......................... 209

9.1.3. Uloga sindikata .......................................................210 9.2. TRITE KAPITALA .......................................................211 9.2.1. 9.2.2. 9.2.3. 9.2.4. Potranja za kapitalom............................................211 Potranja za zajmovima..........................................215 Ponuda zajmova......................................................216 Ravnotea na tritu zajmova .................................217

9.3. TRITE ZEMLJE ............................................................218 9.3.1. Ponuda zemlje.........................................................219 9.3.2. Ravnotea na tritu zemlje....................................219 10. DRAVA I TRITE ...............................................................221 10.1. DRAVA I REALOKACIJA RESURSA..........................221 10.1.1. Javna dobra .............................................................222
10.1.1.1. Ukupna i granina korist javnog dobra ..........223 10.1.1.2. Analiza trokova i koristi ................................ 224

10.1.2. Drava i eksternalije ...............................................227


10.1.2.1. Porezi i alokacijska efikasnost ......................228 10.1.2.2. Subvencije i alokacijska efikasnost ................ 230 10.1.2.3. Zakljuno o eksternalijama - internalizacija eksternalija...................................................... 231

10.1.3. Drava i (prirodni) monopol...................................233

XII

SADRAJ 10.2. DRAVA I PRERASPODJELA DOHOTKA ...................235 10.2.1. Lorenzova krivulja..................................................235 10.2.2. Raspodjela nakon poreza i transfera .......................238 11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI ....................241 11.1. INFLACIJA ....................................................................241 11.1.1. Kvantitativna teorija novca.....................................246
11.1.1.1. Razliita tumaenja jednadbe prometa .........248

11.2. NEZAPOSLENOST...........................................................250 11.2.1. Stopa i oblici nezaposlenosti ..................................250 11.2.2. Phillipsova krivulja.................................................253 11.3. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD ...............................255 11.3.1. Mjerenje bruto nacionalnog proizvoda...................257
11.3.1.1. Pristup troenja ............................................... 258 11.3.1.2. Pristup dohotka ............................................... 260 11.3.1.3. Jednakost pristupa........................................... 261

11.3.2. Od bruto nacionalnog proizvoda do raspoloivog dohotka ...................................................................262 11.4. POSLOVNI CIKLUS .........................................................264 11.4.1. Poslovni ciklus i nezaposlenost ..............................266 11.4.2. Poslovni ciklus i inflacija .......................................267 12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA ..269 12.1. AGREGATNA POTRANJA ...........................................269 12.1.1. Krivulja agregatne potranje ..................................269 12.1.2. Promjene agregatne potranje ................................273

XIII

SADRAJ 12.2. AGREGATNA PONUDA..................................................276 12.2.1. Krivulje dugorone i kratkorone agregatne ponude ....................................................................276 12.2.2. Promjene dugorone i kratkorone agregatne ponude ....................................................................279 12.2.3. Promjene kratkorone agregatne ponude ...............281 12.3. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA ..........................283 12.3.1. Makroekonomska ravnotea u uvjetima pune zaposlenosti ............................................................284 12.3.2. Makroekonomska ravnotea u uvjetima zaposlenosti vee od pune zaposlenosti..................285 12.3.3. Makroekonomska ravnotea u uvjetima nezaposlenosti.........................................................286 12.3.4. Keynesijansko objanjenje makroekonomske ravnotee.................................................................287 12.3.5. Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee.289
12.3.5.1. Uinak smanjenja agregatne potranje ..........290 12.3.5.2. Uinak poveanja agregatne potranje ..........291

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA.......................293 13.1. POTRONJA ....................................................................293 13.1.1. Funkcija potronje i funkcija tednje......................294 13.1.2. Potronja i realni GNP - funkcija agregatne potronje .................................................................300 13.2. INVESTICIJE ....................................................................302 13.3. DRAVNA POTRONJA .................................................305 13.4. NETO IZVOZ ....................................................................306 13.4.1. Odrednice izvoza ....................................................307 13.4.2. Odrednice uvoza .....................................................308 13.4.3. Funkcija neto izvoza...............................................309
XIV

SADRAJ

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA ....................................................................313 RAVNOTEA 14.1. FUNKCIJA AGREGATNOG TROENJA .......................313 14.2. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA RAVNOTENO AGREGATNO TROENJE ..................318 14.2.1. Makroekonomska ravnotea - neplanirana promjena zaliha.......................................................319 14.2.2. Makroekonomska ravnotea -I+G+Ex=S+T+Im .....321 14.3. PROMJENE AGREGATNOG TROENJA I RAVNOTENOG REALNOG GNP-a..............................324 14.3.1. Agregatno troenje i autonomno troenje...............324 14.3.2. Agregatno troenje i granina sklonost troenju.....326 14.4. PARADOKS TEDNJE....................................................330 14.5. MULTIPLIKATOR AUTONOMNOG TROENJA.........334 14.5.1. Multiplikator autarkinog gospodarstva .................337 14.5.2. Multiplikator otvorenog gospodarstva....................337 14.6. FISKALNA POLITIKA .....................................................338 14.6.1. Porezni multiplikator ..............................................339 14.6.2. Multiplikator i granina porezna stopa ...................341 15. NOVAC ....................................................................343

15.1. FUNKCIJE NOVCA ..........................................................343 15.2. OBLICI NOVCA................................................................344 15.3. NOVANA MASA............................................................346 15.4. BANKE I STVARANJE NOVCA - SEKUNDARNA EMISIJA NOVCA..............................................................347

XV

SADRAJ 15.5. CENTRALNA BANKA I MONETARNA POLITIKA ....352 15.5.1. Instrumenti monetarne politike...............................353
15.5.1.1. Operacije na otvorenom tritu .....................353 15.5.1.2. Rezerva likvidnosti ......................................... 356 15.5.1.3. Eskontna stopa ................................................ 357

15.5.2. Ekspanzivna monetarna politika.............................358 15.5.3. Restriktivna monetarna politika..............................360 15.5.4. Monetarizam ...........................................................360 LITERATURA ....................................................................365

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO...........................................369

XVI

PREDGOVOR I. izdanju
Prva je knjiga poseban izazov. Udbenik "Poela ekonomike" jest pokuaj da se tom naroitom izazovu odgovori. Godine su iskustva pokazale da je studentima prve godine ekonomskog studija, unato postojanju prijevoda uspjenih inozemnih udbenika i bogate strane literature, te vrijednih doprinosa domaih autora, potrebita dodatna pomo prilikom uvoenja u svijet ekonomike. Prvi su koraci uvijek najtei. U tom smislu valja shvatiti ovaj udbenik. On nastoji studentu, ali i drugom zainteresiranom itatelju, pruiti relativno jednostavnu i konciznu informaciju. Upoznavanje je s osnovnim ekonomskim pojmovima i kategorijama podrano brojnim tablicama i jo brojnijim grafikim prikazima. Svijet je ekonomike prebogat i slojevit. Obraditi teme koje e zadovoljiti potrebe studenata prve godine, ali koje e i provocirati njihov interes, jest izuzetno delikatna zadaa. Autor je ovomu nastojao udovoljiti vodei rauna o nastavnom programu predmeta "Poela ekonomije". Sadraj knjige nastoji pratiti i pokriva veim dijelom nastavni program navedenog predmeta. Autor, pri tome, zadrava pravo razlikovanja ekonomike, znanosti o ekonomiji, i ekonomije. Uobiajena je i gotovo standardna podjela ekonomike na mikroekonomiku i makroekonomiku. Udbenik udovoljava ovakvoj, "novijoj", podjeli ekonomike. Sastoji se od petnaest poglavlja. Prvih deset poglavlja je posveeno mikroekonomici analizi ponaanja individualnih ekonomskih subjekata potroaa i poduzea, formiranju cijene dobara i usluga u razliitim trinim strukturama, odreivanju veliine outputa pojedinih dobara, odreivanju cijena imbenika proizvodnje, tzv. mikroekonomskoj ulozi drave, itd. Makroekonomika obuhvaa pet poglavlja koja se bave pitanjem temeljnih makroekonomskih pojmova (inflacija, nezaposlenost, bruto nacionalni proizvod), makroekonomske ravnotee, te fiskalne i monetarne politike. Mogue ovakva, neuravnoteena (ne i neuobiajena), koncepcija udbenika izaziva, i moe izazvati, odreene kontroverze. Krivnju u tom smislu u potpunosti snosi autor. Dakako, sve dobronamjerne kritike i 1

primjedbe bit e pozorno razmotrene. On, meutim, dri da je ostavio i vie nego dovoljno prostora za "specijaliste", za detaljnija razmatranja kako mikro tako i makroekonomike. Naime, udbenik "Poela ekonomike" ne pokriva niti svu mikroekonomiku niti, dakako, svu makroekonomsku problematiku. On je osnova koja studente priprema za usvajanje ne samo detaljnijih, nego i sveobuhvatnijih znanja. Prema tomu, mogui prigovor da udbenik zahvaa gotovo sva, prije svega, mikroekonomska pitanja i probleme drimo, dakako, nezaslunim komplimentom. Ekonomika, makar bila rije i o njenim osnovama, ne moe pobjei od svog sadraja. Autor mora priznati izvjesno, ne i neveliko, nestrpljenje kada je u pitanju tiskanje ove knjige. Drim, naime, da e pomo i ove vrste, ma koliko skromna ona bila, dobro doi, prije svega, mojim studentima. Njihov e sud biti od velike vrijednosti. Posebice zahvaljujem recenzentima ove knjige. Njihovi su savjeti i primjedbe bili od neprocjenjive vanosti. Prof. dr. sc. Ivan Bili, prof.dr.sc. Marijan Kari, doc. dr. sc. Branko Kovaevi, te prof.dr.sc. Ivan Mandi, ije me mentorstvo i dobra ruka vodi kroz ovih dvadeset i neto godina na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, odvojili su svoje dragocjeno vrijeme i svojim pozitivnim recenzijama potvrdili moje napore. Velika je moja zahvalnost, za pruenu svekoliku potporu, mojim roditeljima pokojnoj majci Mariji i ocu Franji te supruzi Lidiji. U Osijeku svibanj 1998. Dr. sc. Ivan Ferenak

PREDGOVOR II. izdanju


Prolo je gotovo pet godina od prvog predgovora, odnosno prvog izdanja ove knjige. Drim da prvo izdanje bijae dobro prihvaeno, dakako i prije svega, od strane studenata. Nadam se da su "djeje bolesti" prvog izdanja izbjegnute u ovome koje je pred Vama. Ali, i ovo izdanje nema pretenzija biti vie od osnove koja studente priprema za stjecanje novih i irih znanja iz ekonomske teorije ekonomike. Sve su izmjene i dopune ovog izdanja uinjene u mikroekonomskoj domeni knjige i tiu se potranje i ponude, trine ravnotee, potroaevog izbora odnosno potroaeve ravnotee te trita dobara. Povean je, dakako, broj stranica, ali one, nadam se, nisu dodatno optereenje za itatelja ve predstavljaju nove informacije i olakavaju razumijevanje gradiva. Ovime je, mogue, ostavljen prostor i za eventualno tree izdanje koje se u veoj mjeri ima posvetiti pitanjima makroekonomike. Iznova zahvaljujem recenzentima knjige. Prof. dr. sc. Branko Kovaevi, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Marijan Kari, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, svojim su nadasve korisnim primjedbama i savjetima uvelike olakali posao autoru. U Osijeku veljaa 2003. godine. Dr. sc. Ivan Ferenak

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

1.

O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

1.1. EKONOMIJA - PITANJE ALOKACIJE RESURSA Teko je zamisliti postojanje bilo kojeg drutva (pa, makar to bilo i drutvo svetaca) koje ne bi posjedovalo nekakav mehanizam drutvene koordinacije. Bez takvog mehanizma, koji individualnim naporima i aktivnostima daje drutveni predznak, teko da bismo uivali u, ipak, blagodatima civilizacije. Dapae, u takvim okolnostima (odsustvo mehanizma socijalne koordinacije i kooperacije), kako veli Thomas Hobbes, nema mjesta za industriju, nema raunanja vremena, ne postoji umjetnost, pismo, zajednica i najgore od svega, postojao bi stalni strah, opasnost od nasilne smrti, a ovjekov bi ivot bio usamljeniki, siromaan i, naravno, kratak.1 I sve to samo pod pretpostavkom da je izostao onaj najprimitivniji oblik kooperacije koji jednostavno znai odsustvo nasilja. to je to to veliki broj sasvim razliitih ljudi navodi da poduzimaju itav niz, meusobno, na sloen nain povezanih i isprepletenih, aktivnosti koje rezultiraju proizvodnjom dobara i usluga koje znae opstanak i napredak ljudskog drutva?

Hobbes, T.: Leviathan, or the Matter, Forme and Power of a Commonwealth Ecclesiastical and Civil, navedeno prema Heyne, P.: The Economic Way of Thinking, Macmillan Publishing Company, New York, 1987., str. 3.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

"U pogonu su doslovce milijuni ljudi kako bi jedni drugima omoguili kruh svagdanji, a da svakogodinji automobil i ne spominjemo".2 to je to to, dakle, ljude razliitih navika, interesa, potreba itd., navodi na kooperaciju? Odgovor krije tako esto spominjana rije - ekonomija. Naime, grubo reeno, samo su dva naina koordinacije gospodarske aktivnosti mnogih ljudi. Dva su naina kojima se inducira njihova kooperacija i povezanost. Dva su, dakle, naina, kako ekonomisti vole rei, alokacije resursa odnosno ulaganja ogranienih inputa koji e, manje ili vie, uinkovito zadovoljiti potrebe drutva. Prvi nain uspostavljanja potrebite koordinacije, kooperacije i, s tim u svezi, alokacije resursa pretpostavlja, manje ili vie eksplicitnu, prisilu. Rije je o centraliziranoj alokaciji resursa - socijalistikoj ekonomiji. Drugi nain, druga ekonomija, provodi se posredstvom dragovoljne suradnje. Rije je o decentraliziranoj alokaciji resursa kapitalistikoj ekonomiji - metodi trita. Model centralizirane alokacije resursa - socijalistika ekonomija pretpostavlja predominantnu ulogu nekog makroekonomskog autoriteta (drave) budui da on/a/ donosi sve odluke koje se tiu proizvodnje, investicija i potronje. Relativno uspjeno funkcioniranje ovakvog sustava (praksa ga nije potvrdila), izmeu ostalog, pretpostavlja i zadovoljavanje izuzetno zahtjevnog uvjeta: potpuna odnosno savrena informiranost donositelja gospodarskih odluka. Drava odnosno makroekonomski autoritet mora raspolagati tonim informacijama o proizvodnim mogunostima svih, ali doista svih, proizvoaa i preferencijama svih potroaa. Drugo, drava ili neki njen organ mora biti u stanju, u kratkom vremenu, preraditi informacije i donijeti izuzetno veliki broj relevantnih

Friedman, M.: Kapitalizam i sloboda, Globus-kolska knjiga, Zagreb, 1992., str. 24.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

odluka. Ali, potekoe ovdje ne prestaju. Uvoenje vremenske dimenzije ini ih doista nesavladivim. Naime, procesu mijene podvrgnute su kako tehnike proizvodnje tako i potrebe potroaa. Ve ova simplifikacija pokazuje da to pratiti i promptno reagirati, jednostavno, nije mogue. Meutim, potrebito je jo neto. Ne vlastita inicijativa, ne poduzetnitvo ve poslunost. Komandna - socijalistika ekonomija zahtijeva doslovno provoenje odluka alokatora. Neizvravanje jedne zadae dovodi u pitanje cjelokupni plan proizvodnje i potronje. U uvjetima visokog stupnja saturiranosti potreba (ovakva ili onakva odluka alokatora bitno ne hendikepira potroae) i lakog prilagoavanja zahtjevima za poveanom i kvalitetnijom proizvodnjom (to karakterizira izuzetno visoku proizvodnost inputa) ovo i ne mora biti previe teko. Meutim, u uvjetima kronine oskudice koju, uostalom, socijalistika ekonomija uporno reproducira i ovo predstavlja nerjeiv problem.3 Model decentralizirane alokacije resursa - kapitalistika ekonomija - iskljuuje postojanje makroekonomskog autoriteta "vidljive ruke", te se sve alokacijske odluke donose decentralizirano posredstvom "nevidljive ruke" - trita. Trite prua sve informacije, preko mehanizma cijena, proizvoaima za donoenje samostalnih odluka o angairanju resursa i sve informacije za donoenje samostalnih potroakih odluka. Ukratko, proizvoai proizvodei razliita dobra i usluge nastoje realizirati maksimalni profit. Potroai, opet, nastoje realizirati, budui da ne mogu kupiti sva dobra i usluge koje ele, takvu kombinaciju dobara i usluga koja najvie odgovara njihovim potrebama. Ovdje se, dakle, vjeruje da e proizvodnju jae i bolje stimulirati profit, kao motiv, i trite, kao mehanizam koordinacije, nego centralno planiranje, kolektivizam ili altruizam. Sustavu je inherentno stalno i uniformno nastojanje ljudi da poboljaju svoje ivotno stanje. Trina ekonomija eksplicitno prepoznaje vlastiti, osobni, sebini interes kao osnovnu motivacijsku polugu u

Sustavu oigledno nedostaje i mrkva (motiv) i tap (kazna). Praksa pokazuje da model nije u stanju funkcionirati u svom istom obliku. I ne samo to. On je izuzetno zahtjevan, te i u svom razblaenom obliku kripi i nije efikasan.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

ljudskim odnosima. Trina ekonomija oslobaa snagu i energiju normalnih ljudskih bia, kojima altruizam nije stran, ali kojima je bliska tenja da poveaju blagostanje svoje i svoje porodice. Ali, osobni interes jest i moe biti u slubi opeg - drutvenog interesa samo ako ga kontrolira trite savrene konkurencije. Naalost, stvarno trite nije savreno konkurentno. Ono poznaje monopole, ono proizvodi eksternalije (eksterne ekonomije i eksterne disekonomije), ono nije u stanju udovoljiti zahtjevima za proizvodnjom tzv. javnih dobara, informacije koje ono prua esto nisu potpune a nisu niti besplatne, itd. Ni kapitalistika ekonomija nije, dakle, idealna. Zbog razloga koje smo naveli (i nekih drugih) njezino funkcioniranje zahtijeva postojanje drave i prinude "vidljive ruke". No, i ova nesavrena kapitalistika alokacija resursa (voena i koordinirana objema rukama, "vidljivom" i "nevidljivom") jest u stanju iznuditi (makar samo djelomino i kao dugoronu tendenciju): da se proizvodnja odvija u onim koliinama i razmjerima koji manjevie odgovaraju plateno sposobnoj drutvenoj potrebi; da se proizvodnja, zahvaljujui ipak djelotvornom koritenju ogranienih resursa, neprekidno uveava; da se proizvodnjom, na sve kvalitetniji nain, zadovoljavaju ne samo postojee potrebe, ve da se stvaraju nove i s tim u svezi pribavljaju sredstva za njihovo zadovoljavanje.4

1.2. EKONOMIKA I EKONOMISTI Ekonomija je, imali smo prilike vidjeti, mehanizam koji alocira ograniene resurse nastojei ih upotrijebiti na najkompetentniji nain. Ekonomija nastoji na najbolji mogui nain odgovoriti na tri pitanja: to, kako i za koga proizvoditi? Zadaa je ekonomije boriti se s oskudicom.
4

Vidjeti: ik, O.: Trei put, Globus, Zagreb, 1983., str. 174.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Zadaa izuzetno teka budui da nae elje premauju resurse - sredstva koja su u funkciji njihova zadovoljenja. Kada tako ne bi bilo, kada bi resursi (rad, kapital, zemlja, poduzetnitvo) bili neogranieni, a potrebe limitirane ekonomija ne bi bila toliko zanimljiva i vana, a zbog toga to ne bi postojali svi brojni i teki ekonomski problemi i pitanja. Ekonomika, znanost o ekonomiji, prouava ekonomske aktivnosti ljudi, aktivnosti vezane za alokaciju resursa. Ona, dakle, istrauje kako ljudi pomou ogranienih resursa pokuavaju zadovoljiti svoje neograniene elje i potrebe. Dakako, poput ostalih znanosti i ekonomika je evoluirala pa i promijenila ime. Tako "teorijski otac kapitalizma" Adam Smith (Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, 1776. godina) vee politiku ekonomiju (staro ime ekonomike) uz pragmatini ali i zahtjevni cilj poveati bogatstvo i mo zemlje. "Bogatstvo i mo svake zemlje, ukoliko mo zavisi od bogatstva, mora uvijek biti u srazmjeri s vrijednou njenog godinjeg proizvoda, koji je fond iz koga se konano moraju platiti svi rashodi. Ali, velika svrha politike ekonomije svake zemlje jest poveati bogatstvo i mo te zemlje."5 Naravno, Smith je odluno vjerovao da kapitalistika ekonomija jest u stanju poveavati bogatstvo naroda. Ali, niti sam Smith nije kapitalistiku ekonomiju smatrao nepomuenim dobrom. Slavei sposobnost te ekonomije da privatni, sebini interes stavi u slubu opeg, drutvenog interesa on upozorava da ova sjajna sposobnost kapitalistike ekonomije moe biti izigrana. Zamjetna je, naime, njegova odbojnost prema monopolu. "Ljudi iste struke rijetko se sastaju, ak i za zabavu i razonodu, a da se razgovor ne zavri zavjerom protiv javnosti ili nekim planom za podizanje cijena."6 Eksplozija dobara i bogatstva, koju je izazvala kapitalistika ekonomija nije za sve znaila porast bogatstva i blagostanja, sasvim

Smith, A.: Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda I, Kultura, Beograd, 1970., str. 516. 6 Isto, str. 210.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

sigurno ne u istoj mjeri. Ekonomisti tu injenicu - injenicu da sustav razliito postupa s razliitim stranama procesa alokacije - nisu mogli ne uoiti. I Ricardo i Malthus razloge postojanja niskih nadnica, i s tim u svezi siromatva, vide u pretjeranom mnoenju radnika. "Rad je skup, kad je rijedak, a jeftin, kad ga ima obilno."7 U zemljama koje su davno naseljene "stanovnitvo raste bre od fondova potrebnih za njegovo uzdravanje."8 I stoga "prijatelji ovjeanstva mogu samo eljeti da radne klase u svim zemljama imaju smisla za udobnosti i uivanja i da se svim zakonitim sredstvima potiu, da ih sebi pribave. Ne moe postojati bolje osiguranje protiv prevelikog broja puanstva."9 Jasno se, dakle, priznalo da kapitalistika ekonomija nije u stanju, ni tada, a ni sada, uiniti sve zadovoljnima i bogatima. Ali, to nije poljuljalo vjeru ekonomista u nju. Osim ovoga objanjenja nejednakosti, ekonomski su teoretiari nudili i druga. Ako stvari stoje kako stoje onda, vele ekonomisti utilitaristi, na elu s J. Benthamom, pruimo "najveu korist za najvei broj ljudi." "Rezultati moda nisu bili najbolji, ali su bili najbolje to se moglo postii, tvrdili su utilitaristi. Implicitna, a u stanovitoj mjeri i eksplicitna, bila je ideja da ne mora ba svatko prosperirati Patnje i liavanje neizbjeni su ak i u ovom najboljem moguem svijetu."10 Zanimljivo objanjenje funkcioniranja kapitalistike ekonomije dugujemo socijalnom darvinizmu. H. Spencer, ija je sintagma "odravanje najsposobnijih ", istie da samo primjenjuje Darwinove ideje i adaptira ih kako bi vrijedile za ljudski rod.11

Ricardo, D.: Naela politike ekonomije, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1983., str. 118. 8 Isto, str. 121. 9 Isto, str. 121. 10 Galbraith, J.K.: Anatomija moi, Stvarnost, Zagreb, 1983., str. 110 11 Vidjeti: Spencer, H.: The Study of Sociology, D. Appletonand Co., New York, 1891., str. 438.

10

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Ukratko, kapitalistika se ekonomija doivljava kao arena u kojoj preivljavaju najsposobniji. Sukladno ovakvom nainu razmiljanja (ekstremna "laissez faire" ekonomika), trite je najbolji i najefikasniji oblik drutvene organizacije budui da je najslinije prirodnomu svijetu. Predani egoisti, i oni u prirodi i oni na tritu, u stanju su zadrati sve to proizvedu, a sposobni su zahvatiti i dio outputa onih iji je altruizam istinski i snaan. Rije je o neumoljivom procesu, tako da "altruiste" eka izumiranje. I naglasimo, razloge isticanja vlastitog, sebinog interesa i ponaanja valja traiti, kako u prirodi tako i ljudskom drutvu, u oskudici. Dakle, borba za resurse jest jednostavno funkcija njihove insuficijencije. Uostalom, kada ne bi postojao vlastiti interes to bi ljudi maksimalizirali, na emu bi inzistirali? Marx je, naslijedivi teoriju radne vrijednosti, a s njom i tezu da samo rad stvara bogatstvo, te naumivi razotkriti zakone ekonomskog kretanja ljudskog drutva (novi, nimalo pragmatiki cilj politike ekonomije), izvrgao potpunoj kritici kapitalistiku ekonomiju. Privatni se interes naao na optuenikoj klupi. Ukratko, kapitalistiku ekonomiju, a zbog eksploatacije (viak vrijednosti kojega proizvede radnik prisvaja vlasnik kapitala), zbog unutarnjih razarajuih snaga (pri tome se misli na akumulaciju pri porastu organskog sastava kapitala koja, tvrdi marksistika politika ekonomija, nuno obara profitnu stopu i dovodi u pitanje na privatnom vlasnitvu i privatnom interesu izgraenu ekonomiju), zbog vanjskih manifestacija tih i takvih proturjenosti (rije je o ekonomskim krizama hiperprodukcije koje su rezultat sukoba privatnog i drutvenog interesa) mora zamijeniti, na ovaj ili onaj nain, druga ekonomija, drugi mehanizam alokacije. Rije je o alokaciji, i prema Marxovom i Lenjinovom dictumu, koja e se obavljati u uvjetima drutvene - dravne kontrole nad sredstvima za proizvodnju to bi iskljuivalo eksploataciju. No, more kritike i negativni stav prema kapitalistikoj ekonomiji nije sprijeio izricanje nekih sasvim izravno izreenih komplimenata. Npr. kapitalizmu se ne odrie sposobnost razvijanja proizvodnih snaga te se tvrdi da kapital, a zbog svog "nagona za apsolutnim bogaenjem" koji vodi u "strasni lov na vrijednost", neprekidno "sve revolucionira, ruei 11

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

sve prepreke koje ometaju razvitak proizvodnih snaga,12 proirenje potreba, raznolikost proizvodnje i iskoritavanje i razmjenu prirodnih i duhovnih snaga."13 Pa onda i jedna proroka misao: "Svaka individua (u okviru kapitalistike ekonomije - nap. autora) posjeduje drutvenu mo u obliku neke stvari. Oduzmite stvari tu drutvenu mo, pa ete je morati dati osobama nad osobama."14 Kako je ovdje dobro i tono anticipirana socijalistika stvarnost. Dakle, eksploatacija, posluimo se kategorijama Marxove teorije radne vrijednosti, moe biti i gora (mislimo neproduktivnija) od one koju je "otkrila" i prokazivala marksistika politika ekonomija. Nakon velikog kritiara ekonomija ide u susret ovjeku zahvaljujui kojemu dobiva (novo) ime a kapitalistika ekonomija novog i jakog zagovornika. Rije je o Alfredu Marshallu (Naela ekonomike, 1890. godina) koji oko etrdeset godina, sve do svoje smrti 1924. godine, bijae prvi meu angloamerikim ekonomistima. On pokuava pomiriti klasinu (politiku ekonomiju) i novu ekonomiku koja nastaje. Ugrauje u nju, prema vlastitim rijeima, metode znanosti o malim poveanjima ili diferencijalni raun i vraa je ovozemaljskom predmetu istraivanja. "Politika ekonomija ili ekonomika je prouavanje ljudskog roda u obinom toku ivota; ona istrauje onaj dio djelatnosti pojedinca i drutva koja je najue povezana sa stjecanjem i upotrebom materijalnih stvari potrebnih za blagostanje."15

12

Ali, razvitak proizvodnih snaga, vjeruje Marx, vodi kapitalizam njegovom prirodnom ili, pak, nasilnom kraju. I stoga u svom "Kapitalu" uzvikuje: "Akumulirajte! Akumulirajte! U tome su sav Mojsije i proroci", vjerujui da je tek razvijeni kapitalizam osjetljiv na socijalistike udare. Povijest ga je demantirala. 13 Marx, K.: Osnovi kritike politike ekonomije I, MED, tom, 19, Prosveta, Beograd, 1979., str. 261. 14 Marx, K.: Isto, str. 63. 15 Marshall, A.: Naela ekonomike, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987., str. 25.

12

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Marshall odaje priznanje Ricardu i njegovim sljedbenicima jer su razvili teoriju slobodnog poduzetnitva odnosno slobodne konkurencije "koja, sadri mnoge istine koje e vjerojatno vaiti dokle god ima svijeta. Njihov je rad bio udesno potpun unutar uskog podruja koje je pokrivao Velik dio ostalog njihovog rada ogranien je odvie iskljuivim razmatranjem posebnog stanja tadanje Engleske; a ta je ogranienost uzrokovala reakciju. I tako sada, kada su vee iskustvo, vie slobodnog vremena i vea materijalna sredstva omoguili da se slobodno poduzetnitvo stavi pod neto vei nadzor, da se smanji njegova mo da ini zlo i da se povea njegova mo da ini dobro, meu mnogim ekonomistima raste neka vrsta kivnosti protiv slobodnog poduzetnitva. Mnogi su ak skloni da preuveliavaju njegove loe strane i da ga okrivljuju za neznanje i patnje koje su posljedica ili tiranije i ugnjetavanja u prolim vremenima, ili krivog poimanja i zloupotrebe ekonomske slobode. Izmeu te dvije krajnosti nalazi se veina ekonomista (Marshall oigledno sebe ovdje nalazi i svrstava - nap. autora) koji - obraujui sline probleme u razliitim zemljama - unose u svoje radove nepristranu elju da utvrde istinu"16 Ciljevi ekonomike, njenih istraivanja, su stjecanje znanja zbog njega samog ali i njegova praktina primjena u drutvenom ivotu. Meutim, ekonomika se kloni politikih problema, te je ona "znanost, ista i primijenjena, a ne znanost i umijee. I bolje se opisuje irokim izrazom "ekonomika" nego uim izrazom politika ekonomija."17 Raspravljajui o kamati od kapitala (kamata je nagrada za ekanje) Marshall eksplicite dovodi u pitanje praktini zakljuak da bi, a zbog pravednosti i ope sree, trebalo zabraniti svakoj privatnoj osobi da posjeduje neko sredstvo za proizvodnju te da se posjedovanje ogranii samo na sredstva koja slue za vlastitu uporabu.

16 17

Isto, str. 31. Isto, str. 47-48.

13

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Ovaj je negativni stav prema ekonomiji, koja ne bi bila kapitalistika, zahtijevao i kritiku analizu Marxovog uenja o vrijednosti. Neemo je prepriati. "Tvrdili su (Marx, Rodbertus i drugi - nap. autora) da radna snaga uvijek proizvodi viak iznad nadnica i prirodnog troenja kapitala koritenog da pomogne radnoj snazi, te da se nepravda nanesena radnitvu sastoji u tome da taj viak koriste drugi Nije tono da je predenje u tvornici, nakon odbitka prirodnog troenja strojeva, proizvod onih koji njima rukuju. To je proizvod njihova rada zajedno s radom poslodavca i niih rukovoditelja i koritenog kapitala, a sam taj kapital je proizvod rada i ekanja, pa je prema tome predenje proizvod razliitih vrsta rada i ekanja. Priznamo li da je prea rezultat samo rada, a ne rada i ekanja, nema sumnje da emo neumoljivom logikom biti prisiljeni da priznamo da nema opravdanja za kamate, za nagradu za ekanje, jer je zakljuak sadran u pretpostavci." 18 Prema tomu, kapital i usluga koju on ini nije i ne moe biti besplatno dobro ali "snaga Rodbertusovih i Marxovih suosjeanja s patnjama siromanih uvijek zasluuje nae potovanje iako je, u sluaju Marxa, zakljuak bio zaodjeven u tajanstvene hegelijanske fraze, s kojima je 'oijukao' kao to nam to sam kae u svom Predgovoru."19 U Marshalla ne nedostaje vjere i pouzdanja u kapitalistiku ekonomiju. Velika e ekonomska kriza, meutim, pokazati svu ranjivost kapitalistike ekonomije. U tim, doista tekim, vremenima kapitalistike ekonomije (koja, dakle, ima ne samo teorijskog ve i ivog takmaca - socijalistiku ekonomiju), rije dobija John Maynard Keynes. Valjalo je, naime, uiniti neto s loim funkcioniranjem kapitalistike ekonomije. Nezaposlenost, taj stari problem, je problem koji Keynes pokuava rijeiti.

18 19

Isto, str. 357. Isto, str. 358.

14

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Razlog zbog kojeg svoju teoriju (Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, 1936. godina) naziva umjereno konzervativnom jest injenica da ona ukazuje na kljuno znaenje uspostave neke centralne uprave nad pitanjima koja su do sada bila preputena poduzetnitvu pojedinaca.20 On smatra, a reeno u jednom pismu Rooseveltu, "apsolutno najvanijim poveanje nacionalne kupovne moi, i to takvo poveanje koje bi proizilo iz drutvenog troenja financiranog zajmovima."21 Naime, ukoliko tednja premai postojee investicije smanjit e se potronja te se gomilaju zalihe, smanjuje se broj zaposlenih, smanjuje se proizvodnja. Ovo e trajati sve dotle dok se tednja i investicije ne uravnotee i to, naravno na razini nepotpune zaposlenosti. Terapija se namee sama po sebi. Treba suzbiti tetno djelovanje tednje i to na nain da drava investira. Tako se ravnotea moe postii na visokoj razini proizvodnje i zaposlenosti. "Stoga zamiljam da e se podrutvljeno investiranje u prilinoj mjeri pokazati jedinim nainom kako osigurati priblino punu zaposlenost, no to uope ne iskljuuje niz kompromisa i putova kojima javne vlasti surauju s privatnim poduzetnicima. Ali izvan toga je teko izvui oite prednosti za sustav dravnog socijalizma koji bi obuhvatio veinu vidova gospodarskog ivota zajednice. Nije preuzimanje vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju kljuna stvar koju drava mora uiniti. Drava e postii sve to se od nje trai ako moe odrediti ukupnu koliinu resursa koju valja posvetiti poveanju sredstava i osnovnu stopu povrata za njihove vlasnike. Osim toga, potrebne mjere podrutvljavanja mogue je uvoditi postupno i bez prekida opih drutvenih zasada."22

20

Vidjeti: Keynes, J.M.: Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987., str. 213. 21 Harrod, R.F.: The Life of John Maynard Keynes, Macmillan and Co., London, 1951., str. 121. 22 Keynes, J.M.: Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987., str. 213.

15

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Ako kapitalistika ekonomija zahtijeva proirenu ulogu drave, oigledno se ne moe dovesti u pitanje cjelokupni sustav kapitalistikog individualizma. Naime, tvrdi Keynes, "ostaje vrlo iroko polje djelovanja za oitovanje privatnog poduzetnitva i odgovornosti pojedinca. U tim e podrujima jo uvijek vrijediti uobiajene prednosti individualizma."23 No, niti ovo iroko polje, ostavljeno privatnoj poduzetnosti i inicijativi, nije za neke ekonomiste dovoljno prostrano. Rije je o neoliberalnim ekonomistima - spomenimo F. Hayeka i M. Friedmana. Ovi suvremeni zagovornici Quesnayovih i Smithovih ideja, ovi suvremeni apostoli laissez-fairea, upozoravaju na ogromno znaenje trita te na opasnosti od ukljuivanja drave u proces alokacije. "Prvo, djelokrug vlasti mora biti ogranien. Njezina osnovna funkcija mora biti zatita nae slobode Oslanjajui se prije svega na dobrovoljnu suradnju i privatnu poduzetnost u ekonomskim i drugim aktivnostima moemo osigurati da privatni sektor bude ogranienje moi dravnog sektora i djelotvorna zatita slobode govora, vjeroispovijesti i miljenja."24 I dozvolimo Friedmanu da izrekne jo jednu, vrlo vanu, pohvalu slobodnom tritu, kapitalistikoj ekonomiji: "Povijesni se dokazi slau u pogledu odnosa izmeu politike slobode i slobodnog trita. Ne poznajem ni jedno drutvo koje je u veoj mjeri obiljeeno politikim slobodama, a koje nije isto tako prakticiralo neto usporedivo slobodnom tritu u organiziranju pretenog dijela ekonomske aktivnosti."25 No, bez obzira na ne mali broj kritiara i njihovu veu ili manju radikalnost keynesijanska revolucija jest trag kojeg se mora slijediti kako bismo doli do "glavne struje moderne ekonomske znanosti."

23 24

Isto, str. 214. Friedman, M.: Kapitalizam i sloboda, Globus - kolska knjiga, Zagreb, 1992., str. 14. 25 Isto, str. 21.

16

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

to jedan od njenih tumaa, P. Samuelson, misli o ekonomici? Ona je "prouavanje kako drutva koriste oskudne resurse da bi proizvela vrijedne robe i raspodijelila ih meu razliitim ljudima."26 Ovdje se, dakako, afirmativno misli o kapitalistikoj ekonomiji. Ona postaje mjeovito gospodarstvo u kojem se rukuju "nevidljiva" Smithova ruka (trite) i "vidljiva" Keynesova ruka (drava).

26

Samuelson, P. A., Nordhaus, W.: Ekonomija, MATE, Zagreb, 1992., str. 3.

17

2. POTRANJA I PONUDA

2. POTRANJA I PONUDA
2.1. POTRANJA 2.1.1. Zakon potranje Brojni imbenici odreuju potroaev plan i spremnost na kupovinu. Meutim, imbenik najvee specifine teine jest cijena dobra. Neprijeporna je injenica da e potraivana koliina nekog dobra ili usluge, u najveoj mjeri, ovisiti o njegovoj ili njezinoj cijeni. Usredotoimo se, dakle, na izuzetno vaan odnos potraivane koliine nekog dobra i njegove cijene.27 Zakon potranje e ustvrditi da ako je nia cijena nekog dobra bit e, uz ostale neizmijenjene uvjete, vea njegova potraivana koliina. Naravno, vrijedi i obrnuto. Dakako, zakon potranje vrijedi kako za individualnu potranju (potranja jednog potroaa) tako i za trinu potranju (zbroj svih individualnih potranji za nekim dobrom). Zakon potranje odnosno ovaj zakoniti, obrnuto razmjerni, odnos izmeu cijene dobra i potraivane koliine ilustrirajmo sljedeim primjerom:

27

Pod potranjom podrazumijevamo koliine nekog dobra koje su potroai spremni kupiti pri odreenim cijenama istog dobra.

19

2. POTRANJA I PONUDA

Tablica 1. Cijena dobra 5 4 3 2 1 Potraivana koliina 2 4 6 8 10

a) b) c) d) e)

Slika 1.

Krivulja potranje biljei reakcije potraivane koliine na promjene cijene. Promjena cijene izaziva kretanje du krivulje potranje na nain da via cijena smanjuje potraivanu koliinu i obrnuto.

20

2. POTRANJA I PONUDA

2.1.2. Necjenovne odrednice potranje Ako je cijena dobra stalna veliina promjene nekih imbenika, tzv. necjenovnih determinanti potranje, mogu izazvati promjenu potranje. Neke su, dakle, ekonomske sile u stanju poveati ili smanjiti potranju odnosno pomaknuti udesno ili, pak, ulijevo krivulju potranje. Stoga su poznate kao "demand shifters" odnosno kao necjenovne odrednice potranje. Rije je, prije svega, o cijenama drugih dobara, dohotku, veliini stanovnitva, ukusima potroaa te njihovim oekivanjima. Cijene drugih dobara, odnosno njihova promjena, moe izazvati poveanje ili smanjenje potranje promatranog dobra. U tom smislu govorimo o supstitutima i komplementima. Supstitut je dobro koje u potronji moe zamijeniti neko drugo dobro. Komplementarno dobro je dobro koje se troi zajedno s nekim drugim dobrom. Pitanje supstituta, komplemenata i nezavisnih dobara detaljnije emo obrazloiti prilikom analize krine elastinosti potranje. Dohodak, njegovo poveanje ili smanjenje, takoer ima utjecaja na potranju promatranog dobra. Naime, promjena dohotka potroaa moe poveati ili smanjiti potranju i zbog toga valja razlikovati normalna i inferiorna dobra. Detaljnija objanjenja o tome pruit e analiza dohodne elastinosti potranje. Stanovnitvo je, odnosno njegova veliina, takoer od bitnog utjecaja na potranju. Vee stanovnitvo, ceteris paribus, znai i veu potranju svih proizvoda i usluga. Vrijedit e i obrnuto. imbenik o kojem neemo raspravljati, a koji takoer ima signifikantnog utjecaja na potranju, jesu ukusi ili preferencije potroaa. Razliiti e ukusi isti dohodak distribuirati na sasvim razliite naine. Oekivanja potroaa glede budue cijene dobra, njegove raspoloivosti u budunosti te njihovog oekivanog dohotka mogu, naravno, poveati ili smanjiti potranju za dobrom.

21

2. POTRANJA I PONUDA

Primjerice, oekivane vie cijene dobara ili oekivani poveani dohodak navest e potroae da poveaju sadanju potronju. Isti e uinak imati i oekivana nestaica ili nedovoljna opskrbljenost nekim dobrom. Obrnuto, nie budue cijene, manji oekivani dohodak e destimulirati aktualnu potronju i smanjiti spremnost kupaca da kupuju neko dobro. Prema tomu, dok promjena cijene nekog dobra znai, uz ostale neizmijenjene uvjete, promjenu njegove potraivane koliine dotle promjene necjenovnih odrednica potranje (uz stalnu cijenu dobra) znae promjenu (poveanje ili smanjenje) potranje. Slika 2.

22

2. POTRANJA I PONUDA

2.2. PONUDA 2.2.1. Zakon ponude

Ako smo ranije ustvrdili da potraivana koliina nekog dobra ovisi o njegovoj cijeni, sada smo u stanju ustvrditi da i ponuena koliina nekog dobra ili usluge ovisi o njegovoj cijeni. Dakako, i drugi imbenici odreuju proizvoaev plan ponude i njegovu spremnost da proizvodi, ali cijena dobra ponovo ima dominantnu ulogu.28 Na koji nain cijena dobra odreuje njegovu ponuenu koliinu ili kako glasi zakon ponude? Zakon ponude tvrdi da vioj cijeni nekog dobra odgovara, uz ostale neizmijenjene uvjete, vea ponuena koliina istog dobra. Vrijedi i obrnuto. Zakonu ponude podvrgnute su i individualna ponuda (ponuda jednog ponuaa) i trina ponuda (zbroj svih individualnih ponuda nekog dobra). Dakle, i krivulja individualne i trine ponude registrirat e ovaj zakoniti, upravno razmjerni, odnos izmeu cijene dobra i njegove ponuene koliine. O krivulji ponude mogue je razmiljati kao o krivulji koja pokazuje minimalne cijene nekog dobra koje provociraju odreene ponuene koliine.

28

Pod ponudom podrazumijevamo koliine nekog dobra koje su proizvoai spremni proizvesti pri odreenim cijenama istog dobra.

23

2. POTRANJA I PONUDA

Tablica 2. Cijena dobra 5 4 3 2 1 Ponuena koliina 10 8 6 4 2

a) b) c) d) e)

Slika 3.

Promjena cijene dobra inducira kretanje du krivulje ponude. Via cijena znai veu ponuenu koliinu i kretanje uz krivulju ponude. Obrnuto, nia cijena znai pad ponuene koliine i, stoga, kretanje niz krivulju ponude. Krivulja ponude je, a zbog djelovanja zakona ponude, u pravilu pozitivnog nagiba ili rastueg oblika. Meutim, iznimno se moe dogoditi da nakon rastueg dijela krivulje (vea cijena, vea ponuena koliina) uslijedi njen opadajui dio (vea cijena, manja ponuena 24

2. POTRANJA I PONUDA

koliina). U tom se sluaju radi o regresivnoj krivulji ponude ili unatrag povijenoj krivulji ponude sa kojom emo se susresti kada budemo govorili o krivulji ponude rada. 2.2.2. Necjenovne odrednice ponude Definirajui zakon ponude pretpostavismo, s punim pravom, da cijena dobra u najveoj mjeri utjee na njegovu ponuenu koliinu. Crtajui krivulju ponude imali smo na umu vano ceteris paribus pravilo odnosno drali smo da su tzv. "supply shifters" ili necjenovne odrednice ponude date i nepromjenljive. Meutim, promjena bilo koje od njih dovest e do pomicanja ulijevo ili, pak, udesno krivulje ponude odnosno izazvat e smanjenje ili poveanje ponude. Ako cijena nekog dobra miruje, ponuda e se mijenjati ako promjene biljee i njene necjenovne determinante kao to su cijene drugih dobara, broj ponuaa, cijene imbenika proizvodnje, tehnoloki razvitak i oekivanja proizvoaa. Na ponudu nekog dobra mogu utjecati promjene cijena drugih dobara. Dakle, kada je rije o ponudi mogue je govoriti o supstitutima i komplementima, ovaj put u proizvodnji. Broj ponuaa moe utjecati na ponudu nekog dobra na nain da vei broj ponuaa, uz ostale neizmijenjene uvjete, znai veu ponudu. Pad cijena imbenika proizvodnje (pad cijene rada, kapitala) znait e poveanje ponude budui da e proizoa biti u stanju smanjiti troak proizvodnje. Isti e uinak imati i pojava novih tehnologija. Takoer, oekivane promjene cijene dobra, dakako, utjeu na spremnost proizvoaa da proizvode. Mada generalizacija nije mogua ustvrdit emo da u pravilu oekivani rast cijene dobra smanjuje njegovu aktualnu ponudu. Vrijedit e u pravilu i obrnuto. Naglasimo, dakle, injenicu da cijena nekog dobra determinira njegovu ponuenu koliinu dok necjenovne odrednice i njihove promjene (uz stalnu cijenu dobra) znae promjenu ponude, njeno poveanje ili smanjenje.

25

2. POTRANJA I PONUDA

Slika 4.

2.3. TRINA RAVNOTEA

Istaknimo injenicu da rast cijene izaziva pad potraivane koliine i, s druge strane, rast ponuene koliine. Pad cijene izazvat e obrnuta, u svakom sluaju, suprotstavljena kretanja potraivane i ponuene koliine. Meutim, cijena jest u stanju pomiriti ove snage i stvoriti ravnotene uvjete, dakle, izjednaiti ponuenu i potraivanu koliinu nekog dobra. Rije je o ravnotenoj cijeni, cijeni pri kojoj dragovoljno ponuena koliina odgovara dragovoljno potraivanoj koliini i koja, stoga, jedina ima prilike potrajati due vremena. Pokuajmo otkriti ravnotenu cijenu.

26

2. POTRANJA I PONUDA

Tablica 3. Cijena dobra 5 4 3 2 1 Potraivana koliina 2 4 6 8 10 Ponuena koliina 10 8 6 4 2 Viak ili manjak +8 +4 0 -4 -8

Slika 5.

Ravnotena cijena u konkretnom primjeru iznosi 3 novane jedinice. Ravnotenu cijenu nazivamo i "cijenom ienja trita" budui da ona "isti" trite. Ravnotena cijena, naime, ne poznaje trine vikove ili manjkove. Ako je aktualna cijena via od ravnotene oigledni viak dobra (ponuena koliina dobra vea je od potraivane) "gura" cijenu prema dolje. Trini e viak dobra, zahvaljujui natjecanju proizvoaa eljnih rjeavanja svojih vikova, dovesti do 27

2. POTRANJA I PONUDA

pada cijene i njenom kretanju ka ravnotenoj razini. Ako je, pak, aktualna cijena nia od ravnotene, oigledni manjak dobra (potraivana koliina vea je od ponuene), poput plime, "gura", potiskuje, cijenu prema gore. Evidentni e trini manjak dobra, posredstvom nadmetanja kupaca, izazvati rast cijene i njeno kretanje ka ravnotenoj razini. Dakle, slobodne su odluke kupaca i prodavaa u stanju etablirati ravnotenu cijenu. Ona isti trite u tom smislu to ne poznaje trine vikove koji bi optereivali proizvoae ali niti trine manjkove koji bi frustrirali potroae. U svakom sluaju, svaki onaj koji je spreman, i u mogunosti, platiti ravnotenu cijenu stei e eljeno dobro. Oni koji to nisu u stanju, dakako, nee doi u njegov posjed. Slino tomu, svi oni koji su u stanju proizvesti i ponuditi dobro po njegovoj ravnotenoj cijeni to e i uiniti. Svi oni koji to nisu u stanju uraditi bit e iskljueni iz njegove proizvodnje. U tome je bit tzv. racionirajue funkcije cijena. San kupca o tomu da su sva eljena dobra besplatna vrlo brzo bi se, jer ne bi bilo racionirajue funkcije cijena, pretvorio u nonu moru potpune anarhije, nasilja i kronine oskudice. Samo u jednom sluaju cijena dobra jednaka nuli nee izazvati beznadenu oskudicu dobra. Rije je o tzv. slobodnom dobru, dobru ija raspoloiva koliina pri cijeni jednakoj nuli premauje njegovu potraivanu koliinu.

28

2. POTRANJA I PONUDA

Slika 6.

Cijena
Trina potranja Trina ponuda

VIAK

Koliina

2.3.1. Promjene trine potranje i trine ponude Istrait emo, ukratko, uinke promjena potranje i ponude na ravnotenu cijenu i ravnotenu koliinu nekog dobra. Ponajprije mijenjajmo veliinu potranje uz stalnu veliinu ponude. Rast potranje, ceteris paribus, dovest e do uinka poveanja cijene i poveanja koliine.

29

2. POTRANJA I PONUDA

Slika 7.

Cijena

C1 C

K1

Koliina

U obrnutom e sluaju doi do pada kako cijene dobra tako i njegove ravnotene utrene koliine. Na djelu je, dakle, uinak smanjenja cijene i uinak smanjenja koliine. Slika 8.

Cijena

C C1

K1

Koliina

30

2. POTRANJA I PONUDA

Prema tomu, promjene trine potranje, uz neizmijenjenu trinu ponudu, izazivaju istosmjerne i usklaene promjene cijene i koliine dobra. Naime, efekt poveanja cijene i efekt poveanja koliine vezan je uz poveanje trine potranje, a efekti smanjenja cijene i koliine posljedica su pada trine potranje. Valja nam sada varirati veliinu trine ponude uz neizmijenjenu veliinu trine potranje. Rast trine ponude, ceteris paribus, izazvat e uinak smanjenja cijene i poveanja ravnotene koliine dobra. Sljedea e slika ilustrirati ova suprotna kretanja cijene i koliine. Slika 9.

Cijena
C

C1

K1

Koliina

U obrnutom e sluaju doi do rasta cijene dobra i pada njegove ravnotene utrene koliine. Na djelu je, u ovom sluaju, uinak poveanja cijene i uinak smanjenja koliine.

31

2. POTRANJA I PONUDA

Slika 10.

Cijena
C1

K1

Koliina

Dakle, promjene ponude izazivaju istosmjerne promjene ravnotene koliine te inverzna kretanja ravnotene cijene. Mogui su i sloeniji sluajevi koji ukljuuju promjene trine potranje i trine ponude. Koje e posljedice po cijenu i koliinu dobra imati istovremeno poveanje trine potranje i trine ponude? Na cijenu e, u ovom sluaju, djelovati uinak smanjenja cijene (zbog poveanja ponude) i uinak poveanja cijene (zbog poveanja potranje). Dakako, krajnji e rezultat, rast ili pad cijene, ovisiti o snazi ovih dvaju suprotstavljenih uinaka odnosno o tomu da li se u veoj mjeri poveala trina ponuda ili, pak, trina potranja. to se tie promjene ravnotene koliine stvar je mnogo jednostavnija. Naime, uinak rasta ponude i potranje jest poveanje ravnotene koliine. To e poveanje, naravno, biti vee negoli da ga je izazvao samo rast ponude odnosno samo rast potranje.

32

2. POTRANJA I PONUDA

Zanimljiv je i sluaj istovremenog pada trine ponude i trine potranje. I ovdje su, glede ravnotene cijene, uinci suprotstavljeni. Ako je pad ponude vei od pada potranje, cijena e porasti. Vrijedi i obrnuto. Pad ponude i pad potranje izaziva isti uinak po ravnotenu koliinu. Ona e se, naravno, smanjiti. Pad trine ponude praen rastom trine potranje izaziva dvostruki efekt poveanja cijene. Ovo e poveanje ravnotene cijene, u svakom sluaju, biti vee od onoga poveanja to ga izaziva samo pad ponude odnosno samo rast potranje. U ovom, meutim, sluaju promjene ponude i potranje smjeraju razliitim promjenama koliine. Pad ponude izaziva uinak smanjenja ravnotene koliine dok rast potranje ima za posljedicu poveanje ravnotene koliine. Konani rezultat, dakako, ovisi o relativnoj snazi suprotstavljenih uinaka. Ako je snaniji uinak poveanja koliine (zbog rasta trine potranje) od uinka smanjenja koliine (zbog pada trine ponude), ravnotena e se koliina dobra poveati. Vrijedi i obrnuto. Rast trine ponude i pad trine potranje smjeraju, glede promjene cijene, istom cilju smanjenju cijene. Meutim, ravnotena se koliina dobra moe poveati (ako je rast ponude vei od pada potranje), ali i smanjiti (ako je pad potranje vei od rasta ponude). Vjebe radi pokuajte grafiki prikazati navedene, sloenije sluajeve promjene ravnotene cijene dobra i njegove ravnotene koliine. 2.3.2. Sustav cijena i alokacija resursa Trinom (u punom smislu te rijei) ekonomijom nitko ne upravlja. Za nju je karakteristina decentralizirana alokacija resursa gdje cijene formirane na tritu djeluju kao signali koji vode kako potroae tako i proizvoae. Naime, privatni interes snano reagira na promjene cijena. Odluka o tomu to e se proizvoditi jest poglavito odreena profitabilnou proizvodnje.

33

2. POTRANJA I PONUDA

Jednostavno, ako igra trinih sila (trine ponude i trine potranje) povea cijenu nekog dobra, poveava se i profitabilnost njegove proizvodnje, resursi (inputi) e biti realocirani na nain da se povea njihov angaman u proizvodnji dotinog dobra. Na ovaj nain, posredstvom sustava cijena, proizvoai poveavajui proizvodnju reagiraju na mogunost realizacije veeg profita. Obrnuto, pad cijene nekog dobra smanjit e profitabilnost njegove proizvodnje, a time i volju proizvoaa da ga proizvode. Dio resursa posveen proizvodnji dotinog dobra potrait e atraktivnije profitabilnije zaposlenje. Potjera za profitom ne zavrava samo na reakcijama na promijenjene cijene dobra. Naime, uz datu cijenu dobra profit je mogue poveati ako ste u stanju smanjiti troak proizvodnje. Nastojanje na ekonomskoj uinkovitosti, stvaranje i upotreba novih, uinkovitijih tehnika proizvodnje, stvaranje novih dobara i usluga dio su velike trine avanture potjere i potrage za profitom. Mnogi e ustvrditi da "sile trita predstavljaju najbolji, uistinu, jedinstveni poticaj da se stalno poveava produktivnost. Kao to je netko jednom primjetio, trite je, sa svojim signalima putem cijena, prvi kompjuter koji je ovjek izumio; do dananjeg dana nema mu premca u pruanju i informacija i poticaja dovitljivim pojedincima zaokupljenim poboljanjem svoje ekonomske sudbine."29 Ta zaokupljenost poboljanjem vlastite ekonomske sudbine, taj toliko ocrnjivan privatni interes i "motiv profita" igraju najvaniju ulogu u pozitivno intoniranim priama o trinoj ekonomiji ili kapitalizmu. Zato? Stoga, to trina ekonomija ili sile trita predstavljaju onaj socioekonomski ambijent koji u najveoj mjeri mobilizira jednu stranu ljudske genijalnosti poduzetnitvo. O njemu, neto detaljnije, kasnije. Ali, ljepota je trine ekonomije, trinih sila, poduzetnitva i motiva profita to, po naravi stvari, iri krug onih na kojima nastoji zaraditi. Dobra, zahvaljujui tomu, postaju dostupna irem krugu ljudi.
29

Berger, L., P.: Kapitalistika revolucija, "Naprijed", d.d., Zagreb, 1995., str. 59.

34

2. POTRANJA I PONUDA

"Kraljica Elizabeta imala je svilene arape. Tipina tekovina kapitalizma nije da svilenim arapama opskrbljuje kraljice, ve da one postanu dostupne tvornikim radnicama uz sve manje i manje truda."30 2.3.2.1. Otkazivanje sustava cijena No, sustav cijena nije, meutim, savren. Signali koje alju cijene ponekad nisu u stanju osigurati adekvatnu efikasnu alokaciju resursa. Ovo vrijedi kada su u pitanju tzv. javna dobra. Rije je o dobrima koja svi, platili ili ne, koristimo. Iako je njihova proizvodnja potrebna i, dakako, drutveno poeljna ona nije profitabilna. Naime, budui da javna dobra nisu iskljuiva (jednom proizvedena dostupna su svima) svi su njihovi potroai potencijalni slobodni jahai. Slobodni je jaha osoba koja besplatno, ne participirajui u proizvodnji javnog dobra, koristi javno dobro. Racionalno je biti slobodni jaha, racionalno je ne smanjujui privatnu potronju besplatno koristiti javna dobra. Ovakovo ponaanje potroaa onemoguuje trite u proizvodnji javnih dobara. Osim javnih dobara, glatko funkcioniranje trita i mehanizma cijena dovode u pitanje i eksternalije. Rije je o eksternim trokovima i eksternim koristima koje osjeaju oni koji nisu niti neposredni proizvoai niti potroai nekog dobra. Postojanje eksternalija, budui da ih cijene nisu u stanju registrirati, iskrivljuje snagu njihovog profitabilnog zova. Nadalje, savreno funkcioniranje sustava cijena te optimalna alokacija resursa podrazumijeva postojanje savrene konkurencije. Monopolska je ili trina mo u stanju priguiti profitabilni zov cijena. Monopoliziranje ponude onemoguit e pojavu novih konkurenata i zakoiti realokaciju resursa. I jo se jedan prigovor moe uputiti sustavu cijena tritu uope. Trite je, rei emo, surov mehanizam. Ono dohotke raspodje-

30

Schumpeter, J.: Capitalism, Socialism and Democracy, New York, 1947., str. 67.

35

2. POTRANJA I PONUDA

ljuje sukladno koliini, kvaliteti i vrsti resursa koje posjedujete. Ne udi, stoga, to ono stvara znaajnije razlike izmeu bogatih i siromanih. Dodajmo tomu i nestabilnost trita (uspostavljanje, nakon to je zbog promjena ponude i/li potranje naruena, nove ravnotee na tritu zahtjeva izvjesno vrijeme). Tritu su, dakle, inherentna razdoblja neravnotee. Sve nabrojeno predstavlja osnovu za dravnu intervenciju. Njena je namjera, dakle, poboljati performancije trita. O ovome detaljnije u okviru 10. poglavlja "Drava i trite".

36

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE


3.1. ELASTINOST POTRANJE 3.1.1. Cjenovna elastinost potranje Razliita se dobra razlikuju, izmeu ostalog, i po stupnju po kojem potraivana koliina dobra reagira na promjene cijene istog dobra. U tom smislu govorimo o cjenovnoj elastinosti potranje. Koeficijent cjenovne elastinosti potranje jest indikator postotnog reagiranja potraivane koliine nekog dobra na postotnu promjenu cijene istog dobra. Prema tomu,
Koeficijent cjenovne elastinosti potranje
Ec = Postotna promjena potraivane koliine dobra A . Postotna promjena cijene dobra A

a) Kada postotno smanjenje cijene izazove takvo postotno poveanje potraivane koliine koje znai poveanje ukupnog prihoda, ustvrdit emo da je rije o cjenovno elastinoj potranji: Koeficijent cjenovne elastinosti potranje u tom je sluaju vei od 1 (EC>1). Pretpostavimo da proizvoa u situaciji u kojoj je EC > 1 smanji cijenu svoga dobra sa 800 na 400 novanih jedinica. Pogledajmo to se dogaa s njegovim ukupnim prihodom. Ukupni prihod jest zbroj svih primanja poduzea koji ono realizira prodajom svojih dobara ili usluga. Ukupni prihod jednak je umnoku realizirane koliine nekog dobra i njegove cijene (Ukupni prihod = Koliina Cijena). 37

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 11.

Dakle, UP1 = 1 800 = 800, a UP2 = 3 400 = 1200. Prema tomu, ako je EC > 1 svako smanjenje cijene znai poveanje ukupnog prihoda ali i vice versa. Lako je uoiti da u uvjetima cjenovno elastine potranje poveanje cijene znai smanjenje ukupnog prihoda. b) Kada postotno smanjenje cijene ima za posljedicu jednako postotno poveanje potraivane koliine, koje veliinu ukupnog prihoda ostavlja neizmijenjenom, rije je o jedininoj, stabilnoj elastinosti potranje. U takovom sluaju je koeficijent cjenovne elastinosti potranje jednak 1 (EC = 1).

38

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 12.

Zamjeujete, pad cijene ne tangira ukupni prihod. Ali, i rast cijene dobra znait e, u uvjetima jedinine (cjenovne) elastinosti potranje, neizmijenjeni ukupni prihod. c) Ukoliko postotno smanjenje cijene izazove postotno poveanje potraivane koliine koje e znaiti smanjenje ukupnog prihoda, zakljuit emo kako koeficijent cjenovne elastinosti potranje (EC) jest manji od 1 ali i vei od 0 (0 < EC < 1), te da je rije o cjenovno neelastinoj potranji.

39

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 13.

Dakle, postotno poveanje potraivane koliine jest manje od postotnog smanjenja cijene te je UP2 (600) < UP1 (800). Nije potrebito posebice naglasiti da e u uvjetima (cjenovno) neelastine potranje rast cijene nekog dobra znaiti i poveanje ukupnog prihoda proizvoaa. Ovo su karakteristini sluajevi kada je u pitanju veliina koeficijenta cjenovne elastinosti potranje. Obratimo, meutim, pozornost i na one ekstremne sluajeve. Naime, zamijetili smo da EC jest pozitivan broj koji se, dakle, kree izmeu 0 i . Kada potraivana koliina nekog dobra uope ne reagira na promjene vlastite cijene, koeficijent cjenovne elastinosti potranje jednak je nuli. Ovu izrazito neosjetljivu potranju, neosjetljivu na promjene cijene, nazivamo savreno neelastinom potranjom. Primjer proizvoda kojih je EC (gotovo) jednak nuli jesu lijekovi.

40

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 14.

U drugom ekstremnom sluaju potraivana koliina nekog dobra moe biti izrazito osjetljiva na promjene cijene. Dakle, vrlo mala, infinitezimalna postotna promjena cijene izaziva burne, snane reakcije potraivane koliine. Poraste li, primjerice, cijena nekog dobra za jednu lipu potraivana koliina pada na nulu. I obrnuto, smanji li se cijena za jednu lipu potraivana se koliina beskonano poveava. Ovakvu, tek teorijski moguu, potranju nazivamo savreno elastinom potranjom.

41

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 15.

Prilikom izraunavanja koeficijenta cjenovne elastinosti potranje vano je uoiti da se postotne promjene cijene i potraivane koliine uvijek predstavljaju kao pozitivni brojevi. Negativne predznake neemo uzeti u obzir budui da EC, pozitivni broj, pokazuje reakciju opadajue potraivane koliine u sluaju rasta cijene i rastue potraivane koliine u sluaju pada cijene. Nadalje, promjena cijene (C) i potraivane koliine (K) C + C1 dovodi se u vezu s prosjenom cijenom o odnosno prosjenom 2 K + K1 koliinom o . Ovako izbjegavamo moguu greku da promjenu 2 cijene ili potraivane koliine jednom obraunavamo na izvornu, staru cijenu ili koliinu, a drugi puta na novu, izmijenjenu cijenu odnosno koliinu.

42

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Prema tomu,
K 100 Postotna promjena potraivane koliine dobra A = K Ec = C Postotna promjena cijene dobra A 100 C

K (K o + K Ec = C Co + C

Moda e sljedei primjer olakati razumijevanje izraunavanja koeficijenta cjenovne elastinosti potranje. Neka poraste cijena dobra A. To e, dakako, izazvati promjenu potraivane koliine dobra A. Izraunajmo koeficijent cjenovne elastinosti potranje i istraimo to se dogodilo s ukupnim prihodom proizvoaa dobra A. Cijena Poetna (izvorna) cijena Nova (izmijenjena) cijena Promjena cijene Prosjena cijena Postotna promjena cijene Potraivana koliina Poetna (izvorna) koliina Nova (izmijenjena) koliina Promjena koliine Prosjena koliina Postotna promjena koliine 19 21 2 20 10% Co C1 C = C1 - Co C= C 100 C

(Co +C1 ) 2

42 38 4 40 10%

Ko K1 K = Ko - K1 K= K 100 K
2

( K o + K1 )

43

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

K 100 10% Ec = K = =1 C 10% 100 C


Rije je o jedininoj elastinosti to znai da se ukupni prihod proizvoaa nee promijeniti. Provjerimo: UP1 = 42 . 19 = 798 UP2 = 38 . 21 = 798

3.1.2. Dohodna elastinost potranje Dohodak je jedna od necjenovnih determinanti potranje. Potranja, dakako, reagira na promjene dohotka i u tom smislu govorimo o dohodnoj elastinosti potranje. Koeficijent dohodne elastinosti potranje (Ed) je kvocijent postotne promjene potranje nekog dobra i postotne promjene dohotka potroaa. Dakle, Ed =
Postotna promjena potranje dobra A , odnosno Postotna promjena dohotka

K 100 (K o + K1 ) / 2 . Ed = D 100 ( Do + D1 ) / 2 Evidentno, koeficijent dohodne elastinosti potranje vodi rauna o eventualnom negativnom predznaku koji nosi sa sobom smanjenje dohotka odnosno potranje. Stoga su karakteristini, to se veliine koeficijenta dohodne elastinosti potranje tie, sljedei sluajevi:

44

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

a) Ed > 1 Promjena je potranje istog smjera kao i promjena cijene, ali promjena potranje biljei vei postotak negoli promjena dohotka. Zakljuujemo, rije je o dohodno elastinoj potranji odnosno dohodnoj elastinosti. Ukratko, ukoliko dohodak raste, potranja takoer raste, ali raste bre od dohotka. Obrnuto, pad dohotka izazvat e nerazmjerno vei pad potranje. Upravo stoga to su promjene dohotka i potranje istog smjera, sva dobra kojih je Ed > 1 nazivamo normalnim dobrima. b) 0 < Ed < 1 U ovom sluaju promjene dohotka i potranje ostaju istog smjera, ali su promjene potranje manjeg intenziteta od promjena dohotka. Zato potranja i jest dohodno neelastina. Kao i u prethodnom primjeru sva dobra kojih je 0 < Ed < 1 nazvat emo normalnim dobrima. c) Ed < 0 Promjena dohotka ima za posljedicu promjenu potranje suprotnog smjera. Rast dohotka izaziva pad potranje odnosno pad dohotka znai rast potranje. Zbog toga je Ed negativan broj to znai da je u pitanju negativna dohodna elastinost. Dobra kojih je koeficijent dohodne elastinosti potranje negativan broj nazivamo inferiornim dobrima. Inferiornim u tom smislu da ih, ukoliko dohodak raste, zamjenjuju superiorniji, ali i skuplji supstituti. Zanimljivo je, meutim, da pad dohotka znai i rast potranje za inferiornim dobrima. Koristei proraun dohodne elastinosti potranje u stanju smo projekcije prosjenog rasta dohotka pretvoriti u stope rasta potranje za odreenim dobrom. Npr., ukoliko prosjeni dohodak raste 2% godinje, potranja e za dobrom A porasti 2,2% godinje (naravno, ukoliko je koeficijent dohodne elastinosti potranje za dobrom A 1,1). Rezultat je jednak umnoku 2 1,1 = 2,2.

45

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

3.1.3. Krina elastinost potranje Krina (unakrsna, transferzalna) elastinost potranje registrira promjene potranje dobra A koje izaziva promjena cijene dobra B. Ranije je naznaeno da jedna od necjenovnih odrednica potranje jest i cijena drugog dobra te da u svezi toga valja razlikovati supstitute i komplemente. Supstitucijski, ili pak komplementarni karakter dobara, razotkriva koeficijent krine elastinosti potranje (Ek). Postotna promjena potranje dobra A , Postotna promjena cijene dobra B K A 100 ( K 0 A + K1 A ) / 2 . Ek = CB 100 (C0 B + C1 B ) / 2 Ek = Istraimo ponajprije sluaj pozitivne krine elastinosti, Ek > 0. Kada je koeficijent krine elastinosti potranje pozitivan broj, postotne promjene potranje i cijene su istoga smjera. Pouzdan je to znak da je rije o supstitutima, dobrima koja se u potronji mogu zamijeniti, supstituirati. Primjerice, raste li cijena margarina rast e i potranja maslaca. Obrnuto, pada li cijena margarina smanjit e se i potranja maslaca. Savrena krina neelastinost postoji kada je Ek = 0. Situacija je to u kojoj promjena cijene jednog dobra uope ne tangira potranju drugog dobra. Dobra kojih je koeficijent krine elastinosti potranje jednak nuli nazivamo nezavisnim dobrima. O komplementima, ili komplementarnim dobrima je rije kada postoji negativna krina elastinost potranje, dakle, kada je Ek < 0. Sada, kada su u pitanju dobra koja se dopunjuju u potronji, postoji obrnuto razmjerni odnos izmeu promjene cijene i promjene potranje. Primjerice, odreeno postotno poveanje cijene benzina izazvat e i neko postotno smanjenje potranje automobila. Vrijedit e i obrnuto. Rezultat je negativan broj koji upuuje na komplementarnu narav promatranih dobara. 46

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

3.2. ELASTINOST PONUDE Istraiti (cjenovnu) elastinost ponude znai ispitati reakcije ponuene koliine nekog dobra na promjene njegove cijene.

Koeficijent elastinosti ponude (Ep)=

Postotna promjena ponuene koliine dobra A Postotna promjena cijene dobra A

Koeficijent elastinosti ponude je pozitivan broj ija se vrijednost kree izmeu 0 i . Ukoliko je postotna promjena ponuene koliine vea od postotne promjene cijene, ponuda je elastina, a Ep > 1. U tom e sluaju rast cijene imati za posljedicu nerazmjerno vei postotni rast ponuene koliine. Vrijedi i obrnuto. Ukoliko je postotna promjena ponuene koliine jednaka postotnoj promjeni cijene, ponuda je jedinino, stabilno elastina, a Ep = 1. U tom e sluaju pad, odnosno rast cijene izazvati isti postotni pad, odnosno rast ponuene koliine. Ukoliko je postotna promjena ponuene koliine manja od postotne promjene cijene, ponuda je neelastina, a 0 < Ep < 1. Odreeni postotni rast cijene znai rast ponuene koliine ali je postotno poveanje ponuene koliine manje od postotnog poveanja cijene. Vrijedi, dakako, i obrnuto. Zanimljivi su i ekstremni sluajevi koje spomenusmo. Naime, ukoliko postoji cijena ispod koje proizvoa nije spreman nita ponuditi i cijena po kojoj je proizvoa spreman ponuditi bilo koju zahtijevanu koliinu, ponuda je savreno elastina a Ep = . Krivulja savreno elastine ponude je vodoravni pravac to znai da mali pad cijene dovodi ponuenu koliinu na nulu, a mali je rast cijene izuzetno poveava. 47

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 16.

Koeficijent elastinosti ponude (Ep) moe biti jednak nuli. Ponuda je u takvom sluaju savreno neelastina, a njena je krivulja okomiti pravac.

48

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

Slika 17.

Bez obzira raste li ili pada cijena ponuena koliina dobra ostaje fiksna.

49

4. POTROAEV IZBOR

4. POTROAEV IZBOR
4.1. TEORIJA GRANINE KORISNOSTI

Teorija granine korisnosti djelo je mnogih ekonomista poput H.H. Gossena, K. Mengera, S. Jevonsa, E. Bhm-Bawerka, F.Wiesera, A.Marshalla i drugih. Ona istrauje i objanjava potroaevo ponaanje, potroaev izbor. Temeljne su kategorije teorije granine korisnosti korisnost i granina (dodatna, marginalna) korisnost. Korisnost je ili ukupna korisnost subjektivni fenomen i predstavlja zadovoljstvo koje potroau donosi potronja nekog dobra. Evidentno, rije je o apstraktnom teorijskom konceptu. Granina (dodatna, marginalna) korisnost je korisnost izvedena iz potronje dodatne jedinice nekog dobra. Granina je korisnost promjena odnosno poveanje ukupne korisnosti kao posljedica jedininog poveanja potroene koliine nekog dobra. Prema tomu,
Granina korisnost = Ukupna korisnost . Koliina

S rastom potronje nekog dobra njegova ukupna korisnost raste, ali raste sve sporije. Razlog je tomu injenica da rast potronje nekog dobra nuno izaziva pad njegove granine korisnosti. Ovaj zakon, ovu jednostavnu injenicu ilustrirat e sljedei primjer u kojem su jedinice korisnosti koje odreuju zadovoljstvo potroaa, odnosno njegovu korisnost proizvoljno odreene.

51

4. POTROAEV IZBOR

Tablica 4.
Koliina dobra A 0 1 2 3 4 5 6 7 8 Ukupna korisnost 0 100 176 242 300 350 392 428 458 Granina korisnost31 100 76 66 58 50 42 36 30

Slika 18.

Granine korisnosti, kao uostalom sve granine veliine, upisujemo izmeu redova kako bismo naznaili da je granina korisnost rezultat jedininog poveanja potroene koliine. Dakle, jedinina promjena potronje - s, npr.7 na 8 jedinica dobra A proizvodi graninu korisnost od 30 jedinica korisnosti.

31

52

4. POTROAEV IZBOR

Slika 19.

Slika 19. zorno pokazuje da rast potronje nekog dobra znai pad njegove granine korisnosti. Ova je injenica poznata kao zakon opadajue granine korisnosti ili kao I. Gossenov zakon. Naravno, granina korisnost moe biti i negativna, ali potroa nastoji ne zai u podruje potronje koje znai negativnu korisnost. Naime, u tom sluaju njegova ukupna korisnost opada. 4.1.1. Potroaeva ravnotea Potroa e prema uenju teorije granine korisnosti nastojati kupovinom razliitih dobara realizirati maksimalnu korisnost, odnosno potroaevu ravnoteu. Potroaeva ravnotea je situacija u kojoj potroa uspijeva alocirati svoj dohodak na nain koji maksimalizira njegovu ukupnu korisnost. Sljedei je primjer u funkciji otkrivanja optimalnog izbora potroaa - potroaeve ravnotee.

53

4. POTROAEV IZBOR

Tablica 5. DOBRO A Koliina Korisnost 0 0 1 100 2 176 3 242 4 300 5 350 6 392 7 428 8 458 9 482 10 500 Cijena dobra A = 12 Cijena dobra B = 6 Dohodak potroaa = 60 Otkriti potroaevu ravnoteu znai otkriti onu kombinaciju potronje dobra A i B koja prua najveu, maksimalnu ukupnu korisnost. No, prije toga valja odrediti one kombinacije potronje koje potroa moe realizirati uz dane cijene dobara i dani dohodak. Ove e kombinacije prikazati tablica 6. DOBRO B Koliina Korisnost 0 0 1 60 2 114 3 162 4 204 5 244 6 282 7 318 8 352 9 384 10 414

54

4. POTROAEV IZBOR

Tablica 6. DOBRO A Koliina Troak 0 0 1 12 2 24 3 36 4 48 5 60 Ukupni troak 60 60 60 60 60 60 DOBRO B Troak Koliina 60 10 48 8 36 6 24 4 12 2 0 0

Otkrili smo koje mogunosti prua potroaev dohodak. Ali, koja je od moguih kombinacija potronje "dobitna", koja predstavlja optimalni izbor potroaa odnosno potroaevu ravnoteu? Umjesto podataka o trokovima u nau emo tablicu uvrstiti podatke o korisnostima i vidjeti koja od kombinacija potronje prua maksimalnu ukupnu korisnost. Tablica 7. DOBRO A Koliina Korisnost 0 0 1 100 2 176 3 242 4 300 5 350 Ukupna korisnost 414 452 458 446 414 350 DOBRO B Korisnost Koliina 414 10 352 8 282 6 204 4 114 2 0 0

Evidentno, maksimalnu ukupnu korisnost potroau (u datim uvjetima) prua kombinacija 2 jedinice dobra A i 6 jedinica dobra B. Ova alternativa daje ukupnu korisnost od 458 jedinica korisnosti i predstavlja potroaev optimalni izbor, potroaevu ravnoteu.

55

4. POTROAEV IZBOR

Teorija granine korisnosti, meutim, omoguuje odreivanje potroaeve ravnotee i posredstvom granine korisnosti po novanoj jedinici. Granina korisnost po novanoj jedinici jest kvocijent granine korisnosti nekog dobra i njegove cijene. Granina korisnost po novanoj jedinici
=

Granina korisnost dobra Cijena dobra

Teorija granine korisnosti tvrdi da potroaeva ravnotea, dakle, maksimaliziranje ukupne korisnosti, znai izjednaavanje graninih korisnosti po novanoj jedinici razliitih dobara. Na tragu smo II. Gossenovog zakona koji kae da, u situaciji u kojoj smo prisiljeni birati izmeu razliitih dobara odnosno uivanja, "odnos izmeu tih uivanja mora biti takav da je veliina svih uivanja jednaka u trenutku kad uivanja prestanu".32 Drugim rijeima, posljednja novana jedinica utroena za kupovinu nekog dobra mora donijeti istu graninu korisnost kao i posljednja novana jedinica utroena za kupovinu bilo kojeg drugog dobra ili usluge. II. Gossenov zakon ili propoziciju potroaeve ravnotee prema teoriji granine korisnosti moemo prikazati na sljedei nain: Granina korisnost dobra A Cijena dobra A
=

Granina korisnost dobra B . Cijena dobra B

Provjerimo djelotvornost ovakvog naina odreivanja optimalnog izbora potroaa.

32

Dragievi, A.: Ekonomski leksikon, Informator, Zagreb, 1991., str. 210.

56

4. POTROAEV IZBOR

Tablica 8.
DOBRO A Koliina 0 1 2 3 4 5 Granina korisnost 100 76 66 58 50 Gran.korisnost po novanoj jedinici 8,33 6,33 5,50 4,83 4,17 Koliina 10 8 6 4 2 0 DOBRO B Granina korisnost 30 34 38 42 54 Gran.korisnost po novanoj jedinici 5 5,67 6,33 7 9 -

Kao i u prethodnom sluaju potroaevu ravnoteu odreuju 2 jedinice dobra A i 6 jedinica dobra B. Ova kombinacija potronje znai maksimalnu ukupnu korisnost budui da ona jedino udovoljava pravilu izjednaavanja graninih korisnosti po novanoj jedinici: Granina korisnost dobra A Cijena dobra A 6,33 = = Granina korisnost dobra B . Cijena dobra B 6,33

4.1.1.1. Utjecaj promjene cijena i dohotka na potroaev izbor

Promjena cijena dobara kao i promjena dohotka potroaa znai promjenu potroaeve ravnotee. Potroa se prilagoava novim uvjetima i u izmijenjenim okolnostima maksimalizira svoju ukupnu korisnost. Meutim, promjena potroaeve ravnotee mnogo govori i o naravi kupljenih dobara. Ukoliko, primjerice, pad cijene dobra A, uz ostale neizmijenjene uvjete, povea potronju tog dobra i smanji potronju dobra B, nova e ravnotea uputiti na injenicu da su dobra A i B supstituti, te da je koeficijent krine elastinosti potronje (Ek) > 0.

57

4. POTROAEV IZBOR

Rast dohotka, ukoliko se cijene dobara ne mijenjaju, moe znaiti poveanje potronje obaju dobara. Nova, na vioj razini potronje, uspostavljena ravnotea znait e da su oba dobra normalna dobra, te da je koeficijent dohodne elastinosti potronje (Ed), u sluaju obaju dobara, pozitivan broj. Dakako, i ovdje su, ba kao i kod promjena cijena, mogue razliite kombinacije. 4.1.2. Potroaki probitak Teorija granine korisnosti implicira da gotovo svaka naa kupovina znai "dobar" posao. Naime, kupujui, kupac je, u pravilu, u stanju realizirati potroaki probitak ili potroaki viak. Potroaki probitak, predstavlja razliku izmeu vee vrijednosti nekog dobra i njegove manje cijene. Ukoliko bismo, u duhu teorije granine korisnosti, na tragu subjektivnog fenomena korisnosti, pokuali definirati vrijednost nekog dobra zakljuili bismo da vrijednost jest maksimalni novani iznos kojega je kupac spreman platiti za izvjesno dobro. Cijena jest onaj novani iznos koji kupac stvarno plaa prilikom kupovine nekog dobra. esto se, dakle, dogaa da je vrijednost (novani iznos koji smo spremni izdvojiti za nabavku dobra) vea od cijene (novanog iznosa koji doista plaamo prilikom kupovine istog dobra). Pretpostavimo da je vrijednost prve jedinice nekog dobra 9 novanih jedinica, druge jedinice 8, tree 7, etvrte 6 i pete, posljednje koju namjeravamo kupiti, 5 novanih jedinica. U sluaju da cijena istoga dobra iznosi 5 novanih jedinica istraimo koliki je potroaki probitak.

58

4. POTROAEV IZBOR

Slika 20.

Potroaki je probitak podruje koje se nalazi iznad cijene i ispod krivulje (individualne) potranje. Vrijednost Cijena Potroaki probitak 35 - 25 10

Potroa je za pet jedinica nekog dobra spreman izdvojiti maksimalni iznos od 35 novanih jedinica. Meutim, stvarni iznos koji plaa iznosi 25 novanih jedinica. Njegov je probitak, u ovome sluaju, 10 novanih jedinica.

59

4. POTROAEV IZBOR

4.1.3. Korist i potroaeva ravnotea Doista je teko mjeriti kako ukupnu tako i graninu korisnost. Rije je, podsjeamo, o subjektivnom konceptu. Pitanje je, naravno, i koju ljestvicu ili skalu korisnosti upotrijebiti. Problem se moe zaobii na nain da se jedinice korisnosti zamijene novanim jedinicama. Ukupna korist jest maksimalni novani iznos kojega je potroa spreman platiti (rtvovati) za odreenu koliinu nekog dobra. Ukupna korist mjeri spremnost, ali i mogunosti potroaa da doe u posjed odreene koliine nekog dobra. Ovaj e maksimalni novani iznos (ukupna korist) ovisiti ne samo o ukupnoj korisnosti ve i o veliini dohotka potroaa. Zamjeujete, ukupna korist je identina pojmu vrijednosti. Granina korist jest novani iznos kojega je potroa spreman platiti (rtvovati) za dodatnu jedinicu nekog dobra. To je novani iznos kojim potroa procjenjuje graninu korisnost dodatne jedinice istog dobra. Ukupna korist Granina korist = Koliina Granina korist je promjena (poveanje) ukupne koristi zbog jedininog poveanja potroene koliine nekog dobra. Zakon opadajue granine koristi tvrdi da e ljudi, sa fiksnim dohotkom, za svaku dodatnu jedinicu nekog dobra biti spremni platiti (rtvovati) sve manji i manji novani iznos. Krivulje ukupne i granine koristi se ponaaju na isti nain kao i krivulje ukupne i granine korisnosti. .

60

4. POTROAEV IZBOR

Slike 21.

Ukupna korist

Granina korist

Koliina

Koliina

Budui da sa rastom potronje granina korist biva sve manja i manja, to i poveanje ukupne koristi biva sve manje i manje. Racionalni e potroa (racionalno je ponaanje potroaa temeljna pretpostavka teorije granine korisnosti) kupiti dodatnu jedinicu nekog dobra ukoliko je njegova granina korist vea od troka njegove kupovine. Ovo jednostavno znai da e potroa ostvariti ravnoteu kupujui one koliine dobara koje znae jednakost njihovih graninih koristi i cijena. Jednostavno pravilo potroaeve ravnotee, prema tomu, glasi: Cijena = Granina korist . Potroena koliina nekog dobra pri kojoj je cijena izjednaena s graninom koristi jami potroau najveu neto korist. Neto korist jest ukupna korist umanjena za troak kupovine odreene koliine dobra.

61

4. POTROAEV IZBOR

Slike22.
Cijena i granina korist Neto korist

Granina korist

Dodajmo na kraju da je neto korist isto to i potroaki viak ili probitak. Prema tomu, uvijek kada granina korist dobra premauje njegovu cijenu, potroa je u stanju poveati neto korist, odnosno potroaki probitak kupujui dodatnu jedinicu istog dobra. Kupovinu valja zakljuiti kada je potroaki probitak ili neto korist maksimalna, odnosno kada je cijena dobra jednaka graninoj koristi. 4.1.4. Zakljuno o teoriji granine korisnosti Kritiari teorije granine korisnosti primjetit e da se potroai ne ponaaju na nain kako to opisuje teorija granine korisnosti. Doista, sloit emo se s time. Kupujui, potroai ne izraunavaju granine korisnosti po novanoj jedinici. Teorija granine korisnosti, meutim, pokuava objasniti potroaev izbor. Njeno je uenje temeljeno na injenici da veina potroaa jest konzistentna u svom ponaanju, te da potroai nastoje izbiti maksimalnu korisnost iz svojih dohodaka. U tom smislu drimo da teorija granine korisnosti predstavlja dobru sliku, prihvatljiv opis onoga to se dogaa u stvarnom ivotu.

62

4. POTROAEV IZBOR

4.2. TEORIJA KRIVULJE INDIFERENCIJE Pitanje potroaevog izbora, pitanje optimalne alokacije potroaevog dohotka tretira i teorija krivulje indiferencije. I ovdje emo potroaa staviti u situaciju da bira i izabere optimalne koliine dobra A i B. Pretpostavit emo, kao i u prethodnom sluaju, da je cijena dobra A 12 novanih jedinica, cijena dobra B 6 novanih jedinica, a dohodak potroaa 60 novanih jedinica. Budui da je ovdje rije o geometrijskom prikazu potroaeve ravnotee, ogranienja potroaevog izbora prikazat emo pomou crte prorauna. Crta prorauna, naime, predstavlja granicu izmeu potroau dostupne i, uz dani dohodak i cijene dobara, nedostupne potronje. Drugim rijeima, crta prorauna povezuje sve kombinacije potronje dobra A i B koje u potpunosti iscrpljuju potroaev dohodak. Tablica 9. Kombinacija potronje a) b) c) d) e) f) Dobro A 0 1 2 3 4 5 Dobro B 10 8 6 4 2 0

63

4. POTROAEV IZBOR

Slika 23.

Ukoliko se potroa nalazi u podruju dostupne potronje, ali ne i na crti prorauna, nee u cijelosti potroiti svoj dohodak. Tek kombinacije potronje koje se nalaze na crti prorauna znae potronju dohotka u cijelosti i bez ostatka. Limite potroaevog izbora, odnosno kombinacije potronje koje iscrpljuju potroaev dohodak u stanju smo odrediti i pomou jednadbe prorauna odnosno budeta. Promjenljive veliine (varijable) o kojima je, pri tome, potrebito voditi rauna su: Cijena dobra A Cijena dobra B Koliina dobra A Koliina dobra B Dohodak potroaa Prema tomu, y = Ca Ka + Cb Kb /: Cb (Ca) (Cb) (Ka) (Kb) (y) = = = 12 6 60 .

64

4. POTROAEV IZBOR

y Ca = K a + K b Cb Cb y Ca Kb = Ka Cb Cb

U naem e primjeru jednadba prorauna glasiti: 60 12 Ka 6 6 K b = 10 2 K a . Kb = Jednadba prorauna pokazuje kako se, pri datim cijenama dobara i dohotku potroaa, mijenja potronja jednog dobra (dobro B zavisna varijabla) ukoliko raste ili pada potronja drugog dobra (dobro A - nezavisna varijabla). Pomou nje smo, ponovimo to, u stanju odrediti sve kombinacije potronje koje iscrpljuju potroaev dohodak, odnosno koje se nalaze na crti prorauna. Npr., pretpostavimo li da je koliina dobra A 0 i 5, odredili smo kombinacije potronje koje se na crti prorauna nalaze kao toka a i toka f. Kb = 10 - 2 . 0 = 10 Kb = 10 - 2 . 5 = 0 i

4.2.1. Crta prorauna i realni dohodak Obratimo, meutim, panju na prvi kvocijent u jednadbi prorauna. Rije je o kvocijentu nominalnog dohotka (y) i cijene dobra B y (Cb). Ovaj kvocijent jest realni dohodak. Realni dohodak pokazuje Cb koliko to jedinica nekog dobra moemo kupiti za iznos vlastitog nominalnog dohotka. Veliina realnog dohotka bitno utjee na crtu prorauna. Ukoliko su cijene dobara fiksna veliina, rast realnog dohotka poveava podruje dostupne potronje, odnosno udaljava crtu prorauna od ishodita koordinatnog sustava. Vrijedi, naravno, i obrnuto. 65

4. POTROAEV IZBOR

Pretpostavimo da se uz neizmijenjene cijene poveao dohodak te da sada iznosi 72 novane jedinice. 72 12 Ka 6 6 Kb = 12 - 2 Ka . Kb = Odredimo kombinacije potronje koje e se nalaziti na novoj crti prorauna. Kb = 12 -2 . 0 = 12 Kb = 12 -2 . 1 = 10 Kb = 12 -2 . 2 = 8 itd. Kb = 12 -2 . 6 = 0 Slika 24. .

66

4. POTROAEV IZBOR

Rast realnog dohotka, uz ostale neizmjenjene uvjete, omoguava osvajanje novog, prije nedostupnog, podruja potronje. Vrijedi i vice versa. 4.2.2. Crta prorauna i relativna cijena Posvetimo pozornost drugom kvocijentu u jednadbi prorauna Ca . Kvocijent cijena dvaju dobara jest relativna cijena ili oportuni Cb C 12 tetni troak. U naem primjeru on iznosi a = = 2 . U konkretnom Cb 6 sluaju potroa e kupivi jedinicu dobra A odustati od dvije jedinice dobra B. Prema tomu, oportunitetni je troak najbolja alternativa koju C 6 1 smo propustili realizirati. U obrnutom sluaju, b = = , potroa e Ca 12 2 nabavkom jedinice dobra B rtvovati pola jedinice dobra A. Veliina relativne cijene ili oportunitetnog troka odreuje kut crte prorauna. Zamijetili ste da su u posljednjem primjeru crte prorauna paralelne. To je, naravno, stoga to su u oba sluaja relativne cijene iste i iznose 2. Ustvrdit emo, a i pokazati, da veoj relativnoj cijeni odgovara vei kut crte prorauna, a vrijedit e, ceteris paribus, i obrnuto. Neka cijene dobra A i dobra B iznose 6 novanih jedinica, a dohodak 60. U tom sluaju 60 6 Ka 6 6 Kb = 10 - 1 Ka. Kb = U odnosu na izvorni primjer relativna cijena (sada iznosi 1) upola je manja (iznosila je 2). Utvrdimo, pomou jednadbe prorauna, nove granice potronje.

67

4. POTROAEV IZBOR

Kb = 10 - 0 = 10 Kb = 10 - 1 = 9 Kb = 10 - 2 = 8 Kb = 10 - 3 = 7 Kb = 10 - 4 = 6 itd. Kb = 10 - 10 = 0 Slika 25.

Doista, budui da je oportunitetni troak upola manji, razmjerno je manji i kut nove crte prorauna. Kao to rekosmo, vrijedi i obrnuto.

68

4. POTROAEV IZBOR

4.2.3. Krivulja indiferencije Krivulja ravnodunosti ili indiferencije je krivulja koja povezuje sve one kombinacije potronje dobra A i dobra B koje potroaa ostavljaju ravnodunim. Slika 26.

Dakako, postavlja se pitanje zbog ega kombinacije potronje koje se nalaze na krivulji ravnodunosti ostavljaju potroaa indiferentnim. Valja odmah rei da se iza pojma indiferencije krije koncept ukupne korisnosti. Dakle, potroa je ravnoduan budui da sve kombinacije potronje koje povezuje krivulja indiferencije znae za potroaa istu ukupnu korisnost. Prema tomu, krivulja indiferencije je i granica izmeu potronje koju potroa preferira (koja znai veu ukupnu korisnost u odnosu na kombinacije potronje koje se nalaze na krivulji ravnodunosti) i potronje kojoj potroa nije sklon (koja znai manju ukupnu korisnost u odnosu na kombinacije potronje koje se nalaze na krivulji ravnodunosti).

69

4. POTROAEV IZBOR

Slika 27.

Karta preferencija predstavlja niz ili seriju krivulja indiferencija koje se ne sijeku budui da svaka od njih predstavlja drugu razinu ukupne korisnosti. Budui da je potroa skloniji veoj potronji i veoj ukupnoj korisnosti, krivulje indiferencije koje su udaljenije od ishodita koordinatnog sustava bit e superiorne u odnosu na one nie ija je udaljenost od ishodita koordinatnog sustava manja. Slika 28.

70

4. POTROAEV IZBOR

Krivulja ravnodunosti e izgubiti svoj standardni, konveksni oblik ukoliko su dobro A i dobro B savreni supstituti. Ukoliko su, dakle, navedena dobra savreni supstituti krivulja ravnodunosti pretvara se u crtu, a vi ste spremni jedinicu dobra A zamijeniti jedinicom dobra B. I obrnuto. U ovom e, ekstremnom, sluaju kartu preferencija prikazati sljedea slika: Slika 29.
Dobro B
6 5 4 3 2 1

Dobro A

Krivulja e indiferencije zadobiti naroiti oblik (drukiji od konveksnog) kada su dobro A (desna cipela) i dobro B (lijeva cipela) savreni komplementi. U tom e sluaju krivulja indiferencije dobiti oblik slova L.

71

4. POTROAEV IZBOR

Slika 30. Dobro B

3 2 1

Dobro A

Naroiti nas oblik krivulje ravnodunosti navodi na zakljuak da jedna lijeva i jedna desna cipela ini potroaa jednako sretnim kao jedna lijeva i koliko god elite desnih cipela. Naravno, vrijedit e i obrnuto. Veu e ukupnu korisnost od jednog para cipela (jedne lijeve i jedne desne cipele) nuditi dva para cipela (dvije lijeve i dvije desne), odnosno tri i tako dalje para cipela.
4.2.3.1. Granina stopa supstitucije i krivulja indiferencije

Granina stopa supstitucije dvaju dobara pokazuje koliko je jedinica nekog dobra (dobra B) potroa voljan rtvovati kako bi za jedinicu poveao potronju drugog dobra (dobra A) i pri tome ostao ravnoduan. Budui da je krivulja indiferencije graena na pretpostavci da smanjenje ukupne korisnosti zbog smanjenja potronje jednog dobra ima biti kompenzirano odgovarajuim poveanjem ukupne korisnosti zbog rasta potronje drugog dobra, vrijedit e da je du cijele krivulje ravnodunosti promjena ukupne korisnosti jednaka nuli ( Ukupna 72

4. POTROAEV IZBOR

korisnost = 0). Namee se zakljuak kako granina stopa supstitucije dvaju dobara, budui da odreuje odnose smanjenja potronje jednog i poveanja potronje drugog dobra koji znae istu ukupnu korisnost, odreuje kut krivulje indiferencije. Naime,

Kb Smanjenje koliine dobra B Granina stopa supstitucije = = Ka dvaju dobara Poveanje koliine dobra A

Granina je stopa supstitucije dvaju dobara uvijek pozitivan broj, te valja zanemariti (kao to je i uinjeno) negativni predznak koji se javlja u brojniku ove jednostavne formule. Kako, meutim, odrediti Kb i Ka. Budui da je ovdje rije o geometrijskom prikazu potroaevog ponaanja i izbora, potrebito je kroz toku krivulje indiferencije (za koju elimo odrediti graninu stopu supstitucije) povui tangentu. Tangenta e odrediti i Kb i Ka. Slika 31.

73

4. POTROAEV IZBOR

Slika 32.

U toki a krivulje indiferencije granina stopa supstitucije iznosi Kb 5 2 = = 2 . Potroa je spreman odustati od dviju jedinica dobra K a 2 ,5 B kako bi za jedinicu poveao potronju dobra A i pri tome ostao ravnoduan (slika 31). U toki b krivulje indiferencije granina stopa supstitucije iznosi 1 K b 2 ,5 1 = = . Potroa je sada spreman rtvovati tek jednu 5 2 2 Ka polovicu dobra B po jedininom poveanju potronje dobra A (slika 32). Dvije stvari valja uoiti. Granina stopa supstitucije doista odreuje kut krivulje indiferencije i to na nain da veoj graninoj stopi supstitucije odgovara vei kut krivulje indiferencije, a vrijedi i obrnuto. I drugo, granina stopa supstitucije, kreemo li se niz krivulju indiferencije, pokazuje tendenciju pada. Logino je to budui da potroa, kree li se niz krivulju indiferencije, raspolae sa sve manje jedinica dobra B, te se smanjuje i koliina dobra B koju je potroa voljan rtvovati po jedininom poveanju potronje drugog dobra.

74

4. POTROAEV IZBOR

4.2.4. Potroaeva ravnotea Pomou crte prorauna i krivulje indiferencije u stanju smo odrediti potroaevu ravnoteu - optimalni izbor potroaa. Pretpostavimo postojanje jedne krivulje indiferencije (slika 33). Slika 33.

Kao u naem posljednjem primjeru cijena dobra A i B iznosi 6 novanih jedinica a dohodak potroaa 60 novanih jedinica. Granicu potroaevog izbora ilustrirat e crta prorauna koja tangira krivulju indiferencije u toki b (slika 34).

75

4. POTROAEV IZBOR

Slika 34.

Potroaeva je ravnotea odreena tokom tangiranja krivulje indiferencije i crte prorauna. Prema tomu, "dobitna kombinacija" za potroaa jest 5 jedinica dobra B i 5 jedinica dobra A. Poeljnije, superiornije krivulje indiferencije (u odnosu na ovu koju tangira svojom crtom prorauna) potroaa u danim uvjetima (dane cijene dobara i dani dohodak) nisu dostupne. Nie, pak, krivulje indiferencije (nie u odnosu na tangiranu) potroau nisu zanimljive budui da znae inferiornu potronju i manju ukupnu korisnost. Kako, meutim, glasi propozicija optimalnog izbora potroaa prema teoriji krivulje indiferencije? to je to izjednaeno u toki tangiranja najvie dostupne krivulje indiferencije i crte prorauna? U toki tangiranja izjednaeni su kutovi crte prorauna i krivulje ravnodunosti. Budui da kut krivulje indiferencije odreuje granina stopa supstitucije dvaju dobara, a kut crte prorauna relativna cijena dobara, odnosno oportunitetni troak, zakljuit emo da su u toki tangiranja izjednaene granina stopa supstitucije i relativna cijena dvaju dobara. Prema tomu, pravilo koje odreuje potroaevu ravnoteu, njegov optimalni izbor prema teoriji krivulje indiferencije glasi:

76

4. POTROAEV IZBOR

Granina stopa supstitucije dvaju dobara

Kb K a

Relativna cijena dvaju dobara

Ca Cb

10 10

6 . 6

4.2.5. Promjena potroaeve ravnotee Do promjene potroaeve ravnotee, njegovog optimalnog izbora, doi e ukoliko se promijeni dohodak potroaa i(li) ukoliko se promijeni relativna cijena dobara. Potroa se prilagoava promjenama vodei pri tomu rauna i nastojei izjednaiti graninu stopu supstitucije dvaju dobara s njihovom relativnom cijenom. Istrait emo ponajprije utjecaj promjena dohotka na potroaevu ravnoteu. Pretpostavit emo da je, ceteris paribus, povean dohodak potroaa. Ovo e poveati podruje dostupne potronje i potroaa "odvesti" na superiorniju krivulju ravnodunosti. Slika 35.

Dobro B

Ravnotea 2 Ravnotea 1

Dobro A
77

4. POTROAEV IZBOR

Nova potroaeva ravnotea (Ravnotea 2) znai veu potronju i jednog i drugog dobra. Valja zakljuiti kako su dobro A i dobro B normalna dobra. Ovo je najea situacija, ali valja podsjetiti da rast dohotka moe dovesti i do pada potronje odreenog dobra. U tom sluaju takvo dobro jest inferiorno dobro. Promjena cijena dobara mijenja njihovu relativnu cijenu, a time i potroaevu ravnoteu. Pretpostavimo da je smanjena cijena jedinice dobra B. Poveat e se relativna cijena, a sa njom i kut nove crte prorauna. Navedena dogaanja i novu potroaevu ravnoteu prikazat e slika 36 . Slika 36.

Dobro B

Ravnotea 2

Ravnotea 1

Dobro A

Potroa je zahvaljujui smanjenju cijene dobra B u stanju poveati kupljenu koliinu dobra B. Stoga crta prorauna rotira oko toke A na nain koji (zbog rasta relativne cijene) poveava kut crte prorauna. Rezultat je premjetanje potroaeve ravnotee na novu, superiorniju krivulju ravnodunosti uz (u ovom sluaju) smanjivanje potronje dobra A te poveanje potronje dobra B.

78

4. POTROAEV IZBOR

4.2.5.1. Uinak dohotka i uinak supstitucije

Djelovanje promjene cijene dobra (relativne cijene dvaju dobara) mogue je razdvojiti na dva uinka: uinak dohotka i uinak supstitucije. Uinak dohotka jest ona promjena potronje (izazvana promjenom cijene dobra) koja potroaa pomie na viu ili, pak, niu krivulju indiferencije. Uinak supstitucije jest promjena potronje (izazvana promjenom cijene dobra) koja potroaa pomie du iste krivulje ravnodunosti. Na osnovu sljedee slike pokuat emo razdvojiti ova dva razliita uinka. Slika 37.

Dobro B

Ravnotea 2 Uinak dohotka Uinak supstitucije

P
Ravnotea 1

Uinak supstitucije Uinak dohotka

Dobro A

79

4. POTROAEV IZBOR

Slika 37. se razlikuje od prethodne utoliko to smo u nju ucrtali hipotetsku crtu prorauna (paralelnu s novom crtom prorauna) koja inferiornu krivulju indiferencije tangira u toki P. Mada toku P potroa ne izabire kao svoj optimalan izbor ona je vrlo korisna glede razdvajanja uinka dohotka i uinka supstitucije. Naime, kretanje od toke R1 do toke P (dakle, kretanje du iste krivulje indiferencije) jest posljedica uinka supstitucije. On poveava potronju dobra B te istovremeno smanjuje potronju dobra A. Nasuprot tomu, skok s toke P na toku R2 jest posljedica uinka dohotka. Rije je o skoku s inferiorne na superiornu krivulju indiferencije. Ovaj skok omoguava poveanje blagostanja potroaa kao posljedice pada cijene dobra B. Zamjeujete da, kada je u pitanju potronja dobra B, uinak dohotka i uinak supstitucije imaju isti smjer oba poveavaju potronju dobra B. Kada je, pak, u pitanju potronja dobra A ova su dva efekta suprotnih smjerova. Efekt dohotka ublaava pad potronje dobra A.
4.2.5.2. Promjene potroaeve ravnotee i krivulja potranje

Na osnovu prethodnog primjera u stanju smo konstruirati krivulju potranje potroaa za dobrom B. Krivulja potranje, podsjeamo, pokazuje zakoniti, obrnuto srazmjerni odnos izmeu cijene dobra i njegove potraivane koliine. Ona je, istovremeno popis potroaevih ravnotea odreenih njegovom crtom prorauna i krivuljom indiferencije. Improvizirajmo, a na osnovu prethodnog primjera. Neka u poetku cijena dobra B bijae 10 novanih jedinica. Uz datu cijenu dobra A potroaevu je ravnoteu predstavljala toka tangiranja crte prorauna i krivulje indiferencije, R1 (Ravnotea 1). Ona je, 80

4. POTROAEV IZBOR

recimo, znaila potronju 10 jedinica dobra B. Potom je cijena dobra B smanjena i iznosi 4 novane jedinice. Uinak dohotka i uinak supstitucije poveat e potronju dobra B na, pretpostavimo, 40 jedinica dobra B. Ponovimo prethodno reeno na sljedeoj slici: Slika 38. Dobro B

40

R2

R1 10

Dobro A Na osnovu poznatih nam podataka izvedimo krivulju potranje za dobrom B.

81

4. POTROAEV IZBOR

Slika 39.

Cijena dobra B

10

Potranja

10

40

Potraivana koliina dobra B

Na se racionalni potroa ponaa na dobro nam poznati nain. Via cijena znai manju potraivanu koliinu, a nia cijena dobra, ceteris paribus, znai njegovu veu potraivanu koliinu. Na djelu je zakon potranje. Ekonomska teorija poznaje i neka odstupanja od zakona potranje. Te su iznimke od pravila da, ceteris paribus, vea cijena znai manju potraivanu koliina i obrnuto, poznata kao Giffenov paradoks i Veblenov efekt. Giffenov paradoks se odnosi na mogunost da rast cijene dobra slabije kvalitete (tzv. inferiorno dobro) izazove rast njegove potraivane koliine. Dodatna je pretpostavka ovog paradoksa mala kupovna mo (niski realni dohodak) stanovnitva. Veblenov efekt se odnosi na situaciju u kojoj pad cijene ne izaziva oekivani rast potraivane koliine ve upravo obrnuto. Pad cijene dobra i njegova vea dostupnost aktivira snobovski efekt te se njegova potraivana koliina smanjuje.

82

4. POTROAEV IZBOR

4.2.6. Teorija granine korisnosti i teorija krivulje indiferencije usporedba Ranije je reeno da se iza pojma ravnodunosti krije ukupna korisnost. Proizlazi da su ove razliite teorije i razliita objanjenja potroaevog ponaanja kompatibilna, te da daju identine rezultate. Valja se prisjetiti da je granina korisnost, primjerice, dobra A jednaka poveanju ukupne korisnosti zbog jedininog poveanja potroene koliine dobra A. Granina korisnost dobra A = Ukupna korisnost Ka

Ukoliko potroa poveava potronju dobra A, poveanje ukupne korisnosti bit e jednako:

Ukupna korisnost = Granina korisnost dobra A . Ka


Povea li potroa potronju i dobra A i dobra B onda je

Ukupna korisnost = Granina korisnost dobra A . Ka + Granina korisnost dobra B . Kb

Krivulja indiferencije inzistira na tom da je Ukupna korisnost=0. Uvaimo li ovaj zahtjev vrijedit e da je
- Granina korisnost dobra B . Kb = Granina korisnost dobra A . Ka .

Dakle, smanjenje ukupne korisnosti zbog smanjenja potronje dobra B ima se nadoknaditi odgovarajuim poveanjem ukupne korisnosti zbog poveanja potronje dobra A. Ukupna korisnost, ukoliko potroa ostaje ravnoduan, ostaje ista, dakle, promjena ukupne korisnosti jednaka je nuli. je: Podijelimo li obje strane gornje jednadbe s Ka dobit emo da

83

4. POTROAEV IZBOR

- Granina korisnost dobra B . Kb Ka

= Granina korisnost dobra A .

U sljedeem koraku valja podijeliti obje strane jednadbe s graninom korisnou dobra B.

Kb Ka

Granina korisnost dobra A = Granina korisnost dobra B

Kb ) valja zanemariti, jer to inimo Ka uvijek kada je u pitanju granina stopa supstitucije dvaju dobara. Prema tomu, uspjeli smo graninu stopu supstitucije (kategoriju koja pripada teoriji krivulje indiferencije) izraziti pomou granine korisnosti (kategorije koja pripada teoriji granine korisnosti).
Negativni predznak (Oigledno, postoji vrsta veza izmeu ovih teorija. Potrebito je, meutim, dokazati da e teorija granine korisnosti i, neto mlaa, teorija krivulje indiferencije dati iste rezultate. Krenimo od potroaeve ravnotee onako kako je vidi teorija krivulje indiferencije: Granina stopa supstitucije = Relativna cijena ;
Granina korisnost dobra A Cijena dobra A = Granina korisnost dobra B Cijena dobra B

Granina korisnost dobra B

Granina korisnost dobra A =

Granina korisnost dobra BCijena dobra A Cijena dobra B

: Cijena dobra A

84

4. POTROAEV IZBOR

Granina korisnost dobra A Granina korisnost dobra B . = Cijena dobra A Cijena dobra B

Jednostavni nas je postupak doveo do II. Gossenovog zakona, odnosno potroaeve ravnotee temeljene na uenju teorije granine korisnosti. Dokaz je to da navedene teorije ne proturijee jedna drugoj. Dapae, rije je o kompatibilnim teorijama s jednakim rezultatima.

85

5. PROIZVOAEV IZBOR

5. PROIZVOAEV IZBOR
5.1. PODUZEE I NJEGOVI OBLICI "Sjedinjenje proizvodnih sila da se proizvode dobra i usluge na vlastitu pogibao poduzetnika jest poduzee".33 Ovako poduzee definira 1889. godine na ekonomist Bla Lorkovi. I mada navedena definicija obuhvaa bitne znaajke poduzea navest emo jo jednu, stotinu i vie godina, mlau: "Poduzee je ustanova koja kupuje ili unajmljuje imbenike proizvodnje i organizira navedene resurse kako bi proizvela i prodala dobra i usluge".34 Da bi nastalo poduzee i da bi krenula proizvodnja dobra ili pruanje usluga potrebno je sjediniti proizvodne sile (nabaviti i organizirati imbenike proizvodnje ili inpute). Netko ili neki to moraju uiniti. Istovremeno, netko ili neki snose rizik poslovanja. Poduzea postoje kako bi se uhvatila u kotac s nestaicom. Ona na najbolji mogui nain imaju koristiti ograniene i dragocjene resurse kojima raspolau. Ovo nastojanje da se na najbolji mogui nain koriste inputi moe se (gotovo) identificirati s nastojanjem poduzea da maksimalizira profit. Bez, dakle, mnogo okolianja ustvrdit emo (a sukladno klasinoj ili tradicionalnoj teoriji poduzea) da je cilj poduzea maksimaliziranje profita.

33

Lorkovi, B.: Poela politike ekonomije, (reprint), Druba "Braa hrvatskog zmaja" i Mate d.o.o., Zagreb, 1993., str. 98. Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990., str. 207.

34

87

5. PROIZVOAEV IZBOR

Naime, prodajui proizvedeno poduzee ostvaruje primanja koja su poznata kao ukupni prihod. Na drugoj strani, poduzee ima obvezu plaati usluge inputa koje koristi. Ta plaanja su poznata kao ukupni troak poduzea. Cilj je, dakle, poduzea maksimalizirati pozitivnu razliku izmeu ukupnog prihoda i ukupnog troka profit. Nimalo laka zadaa. esto se, naime, dogaa da ukupni troak bude vei od ukupnog prihoda te da poduzee ostvari gubitak. ivot poduzea nije nimalo lak. Stopa je nataliteta, ali i stopa mortaliteta, u svakoj ekonomiji vrlo visoka. Poduzea se raaju i nastaju da bi proizvodila maksimalni, najvei mogui u datim uvjetima, profit. Poduzea umiru i nestaju budui da to nisu u stanju. U trci za profitom poduzea se sueljavaju s, grubo reeno, dvije prepreke. Rije je o tzv. trinim i tehnolokim ogranienjima. Pod trinim ogranienjima podrazumijevamo uvjete pod kojima poduzee kupuje inpute i prodaje output dobra ili usluge. Poduzee koje se na tritu natjee s mnogobrojnim konkurentima nema drugog izbora do prodavati svoje dobro po istoj cijeni kao i ostali proizvoai. Slina je situacija kada se poduzee javlja kao kupac na tritu imbenika proizvodnje. Poduzee inpute kupuje po istoj cijeni kao i njegovi konkurenti. Nae je poduzee, u oba sluaja, lieno trine moi (ono je preuzimatelj cijene) i nije u stanju utjecati na cijenu dobra kojega proizvodi, odnosno cijenu inputa kojega kupuje. Valja, dakle, ispotovati pravila igre (cijene) koje namee trite. Naravno, postoje poduzea koja posjeduju trinu mo. Rije je o monopolskoj moi kada ste u mogunosti manipulirati cijenom dobra kojega proizvodite i prodajete, odnosno monopsonskoj moi kada manipulirate cijenom dobra ili inputa kojega kupujete. Ali, i trina mo (bilo monopolska, bilo monopsonska) poznaje granice. Naime, kada ste u situaciji odreivati cijenu dobra kojega proizvodite vrijedit e da via cijena znai manju prodanu koliinu. Ili, ukoliko ste monopsonist, nia cijena e znaiti manju kupljenu koliinu nekog inputa.

88

5. PROIZVOAEV IZBOR

Kada je rije o tehnolokim ogranienjima valja znati da svaki mogui nain pretvaranja inputa u output jest tehnika proizvodnje. Tehnika proizvodnje je kapitalno intenzivna kada je relativno vei angaman kapitala i relativno manji angaman rada. Radno intenzivne tehnike proizvodnje pretpostavljaju relativno veu upotrebu rada i relativno malu koliinu kapitala. Poduzeu za proizvodnju nekog outputa stoji, u pravilu, na raspolaganju nekoliko tehnika proizvodnje. Problem (inenjerske naravi) kojega poduzee mora rijeiti jest biti tehnoloki efikasan. Tehnoloka efikasnost postoji kada poduzee nije u stanju poveati output bez istovremenog poveanja inputa. Ali, da bi se poduzee kvalificiralo za realizaciju maksimalnog profita odabrana tehnika proizvodnje mora biti ne samo tehnoloki ve i ekonomski efikasna. Ekonomska efikasnost postoji kada je ukupni troak proizvodnje odreenog outputa sveden na minimum. Tehnoloka efikasnost je pretpostavka, ali ne i uvijek dostatna, ekonomske efikasnosti. Tehnoloki neefikasna, naime, tehnika proizvodnje nikada nije i ne moe biti ekonomski uinkovita. Zakljuimo, ekonomska efikasnost uvijek i nuno znai tehnoloku efikasnost, ali ne i vice versa. O tomu hoe li tehnoloka efikasnost prerasti u ekonomsku odluuju, naravno, cijene imbenika proizvodnje. Rekosmo ranije da su poduzea organizacijski oblik sposoban na najbolji mogui nain boriti se protiv nestaice i ekonomski racionalna opcija koritenja ogranienih i tako dragocjenih resursa. Nekoliko je razloga tomu.35 Ponajprije, poduzea su u stanju bitno smanjiti trokove transakcija. Trokovi transakcija su trokovi pronalaenja poslovnog partnera, trokovi pregovaranja i postizanja sporazuma te trokovi osiguranja realizacije sporazuma. Standardni, unaprijed poznati i propisani postupak sa svim strankama ekonomizira navedene trokove, odnosno trokove koji transakciju uope ine moguom.

35

Vidjeti: Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990., str. 223-224.

89

5. PROIZVOAEV IZBOR

Nadalje, poduzea u pravilu proizvode velike outpute. Stoga su u stanju koristiti prednosti masovne, velikoserijske proizvodnje. Rije je o ekonomiji razmjera koja obara troak po jedinici proizvedenog dobra zbog poveanja broja proizvedenih dobara. I konano, poduzee organizira i koristi prednosti timskog, zajednikog ili kooperativnog rada. Rije je o sloenoj kooperaciji koja podrazumijeva unutarnju, tzv. sinkronu podjelu rada. Svaki se lan tima specijalizira u obavljanju sasvim odreene, ograniene zadae to ima sinergijski, blagotvorni uinak po output poduzea. 5.1.1. Oblici poduzea Gotovo je nezaobilazna podjela poduzea na jednovlasniko ili inokosno poduzee (proprietorship), partnersko ili ortako poduzee (partnership) i dioniko drutvo (corporation). Jednovlasniko je poduzee, u punom smislu te rijei, privatno poduzee. Ono je vlasnitvo jedne osobe. Temeljno je obiljeje ovog poduzea da njegov vlasnik za obveze poduzea odgovara neogranieno. Neograniena odgovornost (unlimited liability) znai da vlasnik poduzea odgovara za dugove poduzea cjelokupnom svojom imovinom. Ovo se poduzee brzo prilagoava promjenama na tritu. Razlog tomu je njegova vrlo jednostavna upravljaka struktura. Naime, sve relevantne odluke donosi vlasnik poduzea. Fleksibilnost je vrlo znaajno obiljeje i prednost ovog oblika poduzea. Postoje, naravno, i odreeni nedostaci. Profit jednovlasnikog poduzea u cijelosti pripada vlasniku (to, dakako, nije loe), ali i sav rizik poslovanja pada na teret njegove cjelokupne imovine. Spomenimo, meutim, i pitanje sukcescije. Evidentno, vlasnik udahnjuje ivot svom poduzeu. Stoga, na alost, nije rijetkost da zajedno s vlasnikom umre i poduzee.

90

5. PROIZVOAEV IZBOR

Partnersko poduzee je vlasnitvo dviju ili vie osoba partnera. Partnerski sporazum mora rijeiti pitanje naina upravljanja poduzeem te pitanje podjele profita izmeu partnera. Vano je rei da je svaki od partnera zakonski odgovoran za sve dugove poduzea. Rije je, dakle, o zajednikoj neogranienoj odgovornosti (joint unlimited liability). Profit jednovlasnikog i partnerskog poduzea smatra se dohotkom vlasnika inokosnog poduzea, odnosno dohotkom suvlasnika partnerskog poduzea te se kao takav i oporezuje. Dioniko drutvo jest mogue najpoznatiji, ali ne i najei, oblik poslovne organizacije. O ovom emo poduzeu detaljnije progovoriti neto kasnije. Sljedei oblik poduzea je dravno poduzee (goverment firm). Rije je o poduzeu kojega je vlasnik drava i kojim upravlja vlada (drava). Dakako, rije je najee, o komunalnim poduzeima opskrba vodom, gradski prijevoz, odvoz smea, itd. I na kraju, neprofitno poduzee (not for profit firm) neto poput "drvenog eljeza". Rije je o poduzeu koje, zbog ovog ili onog razloga, posluje na nain da izjednai prihod i troak. 5.1.2. Dioniko drutvo "Korporacija (dioniko drutvo) je genijalni nain realizacije individualnog profita bez individualne odgovornosti".36 Dakle, bez osobnog angamana dioniar moe ostvariti profit (dividendu), ali odgovornost, mada ograniena, ipak postoji. Naime, loe poslovanje dionikog drutva i eventualni steaj znai da njegovi suvlasnici mogu izgubiti tek ona novana sredstva koja su uloili u

36

Wonnacott, P, Wonnacott, R.: Microeconomics, John Wiley and sons, New York, 1990.

91

5. PROIZVOAEV IZBOR

dioniko drutvo kupivi odreeni broj dionica. Dioniko drutvo, dakle, ne ugroava cjelokupnu imovinu svojih vlasnika. Meutim, differentia specifica dionikog drutva jest nain formiranja dionikog kapitala (temeljnog kapitala). Veli se da je dioniko drutvo gotovo savreni nain prikupljanja i oblikovanja velikog kapitala kojeg nije potrebno vraati. Dioniki kapital nastaje prodajom vrijednosnih papira dionica.37 Ona predstavlja pravnu potvrdu o suvlasnitvu u dionikom drutvu i pravo na udio (dividenda) u financijskom rezultatu dionikog drutva. Ovisno o vrsti dionice ona moe nositi i pravo glasa glede pitanja upravljanja dionikim drutvom. U pravilu jedna dionica znai jedan glas. Dakako, prodajom dionica dioniar moe ostvariti povrat uloenih sredstava bilo u nominalnom, uveanom ili, na alost, i umanjenom obliku. "Za velika poduzea najprikladnija su dionika drutva. Risiko dioniara nije velik, poto svaki jami tek onim iznosom na koji dionica glasi, a drugih obveza ne prima nikakovih; nada u lijep dobitak znatna je. Za to e se i manje imuni lako odluiti da kupe jednu ili vie dionica. Kad treba gotovine, moe dionicu prodati, esto se prodaje uz dobitak; prodajom prestaje dakako svaka odgovornost."38

37

Zanimljivo, Marx dioniko drutvo doivljava kao nunu polaznu toku za pretvaranje kapitala u vlasnitvo proizvoaa, ali ne vie privatno vlasnitvo izdvojenih proizvoaa ve udruenih proizvoaa, dakle, u neposredno drutveno vlasnitvo. Isto tako, dioniko je drutvo polazna toka za pretvaranje svih funkcija u procesu reprodukcije, koje su dosad jo bile vezane sa vlasnitvom na kapitalu, u jednostavne funkcije udruenih proizvoaa, u drutvene funkcije. Radi se, dakle, o ukidanju kapitala kao privatnog vlasnitva u granicama samog kapitalistikog naina proizvodnje. Vidjeti: Marx, K.: Kapital, BIGZ Prosveta, Beograd, 1973., str. 1504.-1505. Stvarna dogaanja nee potvrditi u narednih stotinu i vie godina ove Marxove stavove. Dionika drutva nisu privatno vlasnitvo uinili suvinim, a jo manje su ga ukinula.

38

Lorkovi, B.: Poela politike ekonomije, (reprint), Druba "Braa hrvatskog zmaja" i Mate d.o.o., Zagreb, 1993., str. 103-104.

92

5. PROIZVOAEV IZBOR

Kada je rije o osnivanju dionikog drutva valja spomenuti tzv. simultano i sukcesivno osnivanje. Simultano osnivanje dionikog drutva znai da osnivai preuzimaju sve dionice drutva (dakako i obvezu uplate preuzetih dionica). Sukcesivno osnivanje dionikog drutva znai da se dionice, odnosno njihov dio nude javnosti posredstvom javnog poziva za upis dionica (offer by prospectus). I na kraju: dioniko drutvo o svojoj posebnoj naravi mora obavijestiti javnost. Tako u nas nakon tvrtke slijedi d.d., u Njemakoj AG (Aktiengesellschaft) u Francuskoj SA (Societe Anonyme), u Engleskoj PLC (Public Limited Company), u Sjedinjenim amerikim dravama Inc. (Incorporated), itd.
5.1.2.1. Vrste dionica

Spomenut emo dvije vrste dionica, a ovisno o sadraju prava koja dionice daju svojim imateljima. Redovne ili obine dionice (common shares) su pismene isprave o uloenim sredstvima u temeljni kapital dionikog drutva i predstavljaju idealni dio vlasnitva nad dionikim drutvom. One mogu glasiti na ime i na donositelja. Sukladno Zakonu o trgovakim drutvima redovne dionice svojim vlasnicima daju pravo glasa u glavnoj skuptini, pravo na isplatu dividende te pravo na isplatu dijela likvidacijske, odnosno steajne mase drutva. Povlatene ili preferencijalne dionice (preferred shares) osiguravaju neka povlatena prava u odnosu na obine dionice. Recimo, prioritet prilikom isplate dividende, prioritet pri isplati likvidacijske, odnosno steajne mase. Dodajmo kako povlatena dionica nosi pravo na unaprijed poznatu dividendu pa se stoga bez prava glasa mogu izdati

93

5. PROIZVOAEV IZBOR

samo povlatene dionice.39 Razlog tomu je injenica da su imatelji povlatenih dionica prije vjerovnici negoli suvlasnici dionikog drutva. Isprava o dionici se sastoji od sljedeih dijelova: plat dionice, kuponski arak i talon. Na platu dionice ima biti naznaena nominalna vrijednost dionice njezin nominalni iznos (novani iznos na kojega dionica glasi), oznaka vrste dionice, tvrtka i sjedite izdavatelja dionice, tvrtka ili ime osobe na koju dionica glasi, odnosno naznaka da glasi na donositelja, itd. Kuponski arak slui za naplatu dividendi. Ukoliko imate sreu vrijedno izrezivati kupone i naplaivati dividendu, ostat ete bez kupona te ete pomou talona podii novi kuponski arak.
5.1.2.2. Cijena dionice 5.1.2.2.1. Cijena dionice kao kapitalizirana dividenda

Ve je reeno da jednom uloeni novani iznos dioniar ne moe dobiti natrag. "On nema nikakvo pravo na nj, on ima pravo samo na alikvotni dio dobiti. No u kapitalistikom drutvu svaka novana suma dobija sposobnost donositi kamatu: obratno, svaki prenosivi periodini dohodak () smatra se kamatom nekog kapitala i dobija cijenu, koja je ravna iznosu kapitaliziranom po datoj kamatnoj stopi."40 Prema tomu, svaki se dohodak, koji je relativno stalan i osiguran, moe kapitalizirati, odnosno predstaviti kao potomak ili kamata novanog kapitala odreene veliine. Kapitaliziranje dohotka obavlja se na nain da se dohodak izjednai s kamatom te se uz postojeu kamatnu stopu izraunava novani kapital (kamatonosni kapital) koji odbacuje kamatu jednaku
39 40

Vidjeti: Zakon o trgovaki drutvima, Informator, Zagreb, 1993., str. 56,57. Hilferding, R.: Financijski kapital, Kultura, Beograd, 1958., str. 129.

94

5. PROIZVOAEV IZBOR

dohotku.41 Kapitalizirati dohodak ne znai drugo doli podijeliti ga s postojeom kamatnom stopom (k') i pomnoiti sa sto. Dohodak kojega valja kapitalizirati jest oekivana dividenda. Stoga, cijena (teaj) dionice zavisi prvo od veliine profita, odnosno dividende i drugo, od prosjene kamatne stope.42 Prema tomu, cijena dionice = dividenda 100 . k'

Ukoliko dividenda koju odbacuje neka dionica iznosi 100 novanih jedinica, a prosjena ili trina kamatna stopa 5%, cijena dionice je 2000, odnosno: cijena dionice = 100 100 = 2000 . 5

Vlasnik dionice spreman je prodati dionicu za 2000 novanih jedinica jer e tih 2000 uloenih u banku donositi (uz kamatnu stopu od 5%) kamatu jednaku dividendi (100). Kako kupac, pak, dionice dobija dividendu jednaku kamati koju bi ostvario uloivi novce (2000) u banku, dionica "vrijedi" 2000.43 kamata 100; otuda kamatonosni kapital kamata kamatonosni kapital = 100 k'
k' (kamatna stopa ) = Vidjeti: Hilferding, R.: Financijski kapital, Kultura, Beograd, 1958., str. 129.

41

42 43

"Slobodan novani kapital konkurira dakle kao takav, to jest kao kamatonosni kapital, za plasiranje u dionice, kao to u svojoj pravoj funkciji kao zajmovni kapital konkurira za plasiranje u zajam sa stalnom i odreenom kamatnom stopom. Konkurencija oko ovih razliitih mogunosti plasiranja pribliava cijenu dionice cijeni plasmana sa stalnom kamatom i prihod dioniara od industrijskog profita svodi se na kamatu." Hilferding, R.: Financijski kapital, Kultura, Beograd, 1958., str. 128.

95

5. PROIZVOAEV IZBOR

Meutim, do istog rezultata moemo doi i pomou nominalnih veliina nominalne vrijednosti dionice i nominalne stope prinosa (dividendne stope). Dividendna stopa je postotak dividende koji se odnosi na 100 novanih jedinica nominalne vrijednosti dionice. Ona, dakle, pokazuje koliko novanih jedinica dividende dioniar ostvari na svakih 100 novanih jedinica nominalne vrijednosti dionice. Prema tomu, dividendna stopa (d') = Iz ovoga slijedi da je dividenda = nominalna vrijednost dionice d ' . 100 dividenda 100 . nominalna vrijednost dionice

Dakle, cijenu dionice (supstituiramo li brojnik u prvoj formuli gornjim izrazom) moemo izraunati na sljedei nain: cijena dionice = nominalna vrijednost dionice d ' . k'

Pretpostavimo li da je nominalna vrijednost dionice 1000 novanih jedinica, d' 10%, a k' 5% cijena dionice (ba kao i u prethodnom sluaju) iznosi 2000, odnosno cijena dionice = 1000 10 = 2000 . 5

Cijene dionica su iste (2000) budui da dionica nominalne vrijednost 1000 donosi dividendu od 100.

96

5. PROIZVOAEV IZBOR

Ali, zamjeujete, cijena dionice (2000) je vea od nominalne vrijednosti (1000). Pojavio se aio (agio). Aio je u postotku predstavljen iznos koji se javlja kada cijena ili teaj vrijednosnog papira premauje njegovu nominalnu vrijednost. U konkretnom sluaju aio 1000 iznosi 100% 100 . 1000 Ukoliko se d' izjednai s k' cijena dionice iznosi 1000, odnosno cijena dionice = 1000 5 = 1000 . 5

Dividenda sada iznosi 50, a cijena dionice jednaka je nominalnoj vrijednosti. One su al pari. Ukoliko, dividendna stopa (d') padne ispod kamatne stope (k') cijena dionice e pasti ispod njene nominalne vrijednosti. Ako je d' 2,5% cijena dionice jest 500, odnosno cijena dionice = 1000 2,5 = 500 . 5

500 Dividenda sada iznosi 25, a disaio 50% 100 . 1000 Disaio (disagio) je u postotku predstavljen iznos koji se javlja kada je cijena vrijednosnog papira manja od njegove nominalne vrijednosti.
5.1.2.2.2.. Cijena dionice kao eskontirana dividenda

Pretpostavimo da posjedujete 1000 novanih jedinica te ste ih uloili u banku na rok od godinu dana uz kamatnu stopu od 10%. Evidentno, po isteku godine dana raspolagat ete sa 1100 novanih jedinica. Ovo je, dakako, mogue provjeriti pomou sljedee formule:

97

5. PROIZVOAEV IZBOR

Budui iznos = Sadanji iznos . (1+r), gdje r =

k' . 100

10 . Budui iznos = 1000 . 1 + = 1000 1,1 = 1100 . 100 Obrnemo li stvari, u situaciji smo ustvrditi da 1100 novanih jedinica kojima emo raspolagati po isteku godine dana "vrijedi" danas 1000 novanih jedinica. Provjerimo: Budui iznos 1100 = = 1000 . (1 + r ) 1,1 Ovaj je postupak poznat kao eskontiranje ili diskontiranje. Sadanji iznos = Eskontiranje jest svoenje nekog budueg iznosa na njegovu sadanju vrijednost ili veliinu. Dakle, sadanja ili eskontirana vrijednost neke budue svote novca jest iznos koji uloen uz odgovarajuu kamatnu stopu raste do veliine budueg iznosa. Priznat ete, prethodni je primjer bio vrlo jednostavan. Zakomplicirajmo sluaj pretpostavljajui da vae novce uz neizmijenjenu kamatnu stopu ulaete u banku na rok od dvije godine. Nae e formule doivjeti izvjesne promjene. Iznos kojim ete raspolagati po isteku dvije godine bit e 1210, odnosno Budui iznos = Sadanji iznos . (1+r)2 = 1000 . 1,12 = 1000 . 1,21 = 1210. Eskontiranje emo obaviti na sljedei nain: Sadanji iznos = Budui iznos 1210 1210 = = = 1000 . 1,21 (1 + r ) 2 1,12

98

5. PROIZVOAEV IZBOR

Opa, dakle, formula kojom izraunavamo eskontiranu vrijednost novanog iznosa investiranog n godina u budunosti glasi: Sadanji iznos = Budui iznos nakon n godina . (1 + r ) n

Ali, vjerojatno se pitate kakove veze ima eskontiranje s cijenom dionice. Odgovor e rei da cijena dionice i nije drugo doli eskontirana, dakle, na sadanju vrijednost svedena oekivana dividenda. Ukoliko se oekuje da e dioniko drutvo loe poslovati te da dividende nee biti cijena dionice e biti jednaka nuli. Ali, pretpostavimo sljedei jednostavni sluaj. Oekuje se da e dioniko drutvo vlasniku dionice, godinu dana po kupovini dionice, isplatiti dividendu od 1100 i nakon toga nita dividenda izostaje. Kamatna stopa e i dalje iznositi 10%. Cijena dionice (sadanji iznos)=
dividenda (budui iznos ) (1 + r ) = 1100 1,1 = 1000 .

Dakako, nitko nee platiti vie od 1000 novanih jedinica za mogunost da nakon godine dana prisvoji 1100 novanih jedinica ukoliko je kamatna stopa 10%. Prui li vam se mogunost kupiti istu dionicu po cijeni nioj od 1000 napravit ete "dobar posao" budui da e u tom sluaju dividenda biti vea od kamate. Meutim, potencijalni dioniari oekuju da e kupljena dionica donositi odreenu dividendu i to svake godine. Neka ta dividenda iznosi 10, a kamatna stopa 10%.44 CD45 = 10 10 10 10 10 + + + ......... + + / : 1,1 2 3 n 1,1 (1,1) (1,1) (1,1) (1,1) n +1

44

Vidjeti: Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990., str. 216. Cijena dionice

45

99

5. PROIZVOAEV IZBOR

CD 10 10 10 10 = + + + ........... + . 2 3 4 1,1 (1,1) (1,1) (1,1) (1,1) n +1

Oduzmite ovu jednadbu od prethodne jednadbe. CD CD 10 = / 1,1 1,1 1,1

1,1 CD CD = 10 0,1 CD = 10 10 = 100 CD = 0,1

Prema tomu, sadanja ili eskontirana vrijednost vjene dividende od 10 novanih jedinica (uz kamatnu stopu od 10%) jest 100 novanih jedinica. No, mogue je od rezultata zanimljiviji brojnik i nazivnik prethodnog kvocijenta. Brojnik (10) jest oekivana dividenda, a nazivnik (0,1) jest r. Dakle, CD = dividenda dividenda dividenda = = 100 . k' r k' 100

Evidentno, formula vam je poznata. Dakle, pria o cijeni dionice kao kapitaliziranoj dividendi i cijeni dionice kao eskontiranoj dividendi ima isti (pod odreenim pretpostavkama) kraj. Naravno, cijene dionica osciliraju (ponekad i dramatino) ovisno o procjenama oekivanih dividendi. Budui da dioniko drutvo dividendu isplauje iz ostvarenog profita, oekivanjima upravlja manja ili vea profitabilnost dionikog drutva. Kupci dionica posebnu pozornost posveuju kvocijentu cijene dionice i dobitka (dividende) po dionici P/E ratio (price-earnings 100

5. PROIZVOAEV IZBOR

ratio). P/E ratio pokazuje novani iznos potreban za "kupovinu" jedinice dobitka (dividende). Visoki kvocijent znai da su ulagai spremni platiti relativno visoku cijenu dionice u odnosu na dividendu koju ona donosi. Razlog tomu su oekivanja da e se profit dionikog poduzea poveati. Niski, pak, kvocijent znai da su ulagai spremni platiti relativno nisku cijenu u odnosu na zaradu koju ona donosi. Razlog tomu su oekivanja da e se profit dionikog drutva smanjiti. 5.2. PROIZVODNJA U KRATKOM VREMENSKOM RAZDOBLJU Kratki rok ili kratko vremensko razdoblje je razdoblje u kojem je proizvoa u stanju varirati veliinu tek nekih imbenika proizvodnje ili inputa (npr. rada) dok su veliine drugih inputa fiksnog ili nepromjenljivog karaktera (npr. kapital). Neprijeporno, poveanje angairanog kapitala (akumulacija kapitala) zahtijeva vie vremena nego poveanje inputa rada. Dugi rok ili dugo vremensko razdoblje je razdoblje u kojem su svi imbenici proizvodnje (rad, kapital, zemlja) promjenljivog karaktera. Dakle, u dugom roku proizvoa je u stanju mijenjati, poveavati veliinu svih zaposlenih imbenika. Odgovor na pitanje to se dogaa ukoliko proizvoa poveava veliinu angairanog rada, uz neizmijenjene veliine ostalih imbenika proizvodnje, dat e ukupni proizvod, granini proizvod i prosjeni proizvod. 5.2.1. Ukupni proizvod Ukupni je proizvod ukupno proizvedena koliina nekog dobra. Promjene ukupnog proizvoda, pod pretpostavkom da se veliina kapitala i zemlje ne mijenja, a raste veliina rada, ilustrirat e krivulja ukupnog 101

5. PROIZVOAEV IZBOR

proizvoda. Prema tomu, krivulja ukupnog proizvoda pokazuje maksimalni output u kratkom vremenskom razdoblju. Rije je o najveem moguem proizvodu uz fiksnu veliinu kapitala i zemlje, te promjenljivu veliinu rada. Tablica 10. Rad 0 1 2 3 4 5 Ukupni proizvod 0 5 12 15 17 18

Slika 40.

Krivulja ukupnog proizvoda predstavlja, takoer, granicu izmeu, u datim uvjetima (fiksna veliina kapitala i zemlje te promjenljive koliine rada), mogue i nemogue proizvodnje. Podruje iznad krivulje ukupnog proizvoda jest podruje nemogue i proizvoau nedostupne proizvod102

5. PROIZVOAEV IZBOR

nje. Podruje ispod krivulje jest podruje mogue proizvodnje, proizvodnje koju proizvoa moe realizirati. Meutim, tek one veliine outputa koje se nalaze na krivulji ukupnog proizvoda predstavljaju i znae tehnoloku efikasnost. Ukoliko se, dakle, proizvoa nalazi ispod svoje krivulje ukupnog proizvoda on jest tehnoloki neefikasan, on neadekvatno koristi imbenike proizvodnje kojima raspolae. Tehnoloka efikasnost znai, naime, da proizvoa nije u stanju poveati vlastiti output bez istovremenog poveanja inputa. 5.2.2. Granini proizvod Granini (dodatni, marginalni) proizvod nekog promjenljivog, varijabilnog imbenika proizvodnje jest proizvod dodatno angairane jedinice tog varijabilnog imbenika. Ili, to je promjena, odnosno poveanje ukupnog proizvoda uslijed jedininog poveanja promjenljivog inputa. Ukoliko poduzee varira inpute rada zadravajui veliine ostalih angairanih imbenika (kapital, zemlja) neizmijenjenima granini proizvod rada bit e proizvod dodatno zaposlene jedinice rada odnosno poveanje ukupnog proizvoda kao posljedica jedininog poveanja inputa rada. Granini proizvod rada =
Ukupni proizvod Rad

Sukladno tomu, mogue je govoriti o graninom proizvodu kapitala (kada su inputi zemlje i rada fiksni, a raste input kapitala) te graninom proizvodu zemlje (kada su inputi rada i kapitala fiksni, a raste input zemlje). Granini proizvod kapitala =
Ukupni proizvod Kapital

Granini proizvod zemlje =

Ukupni proizvod Zemlja


103

5. PROIZVOAEV IZBOR

Vratimo se prethodnomu primjeru, te izraunajmo granini proizvod rada. Tablica 11. Rad 0 1 2 3 4 5 Ukupni proizvod 0 5 12 15 17 18 Granini proizvod rada 5 7 3 2 1

5.2.3. Prosjeni proizvod Prosjeni proizvod nekog imbenika proizvodnje jest ukupni proizvod po jedinici istog imbenika proizvodnje.
Ukupni proizvod Rad

Prosjeni proizvod rada =

Prosjeni proizvod kapitala =

Ukupni proizvod Kapital

Prosjeni proizvod zemlje =

Ukupni proizvod Zemlja

Upotpunimo nau tablicu i podacima o prosjenom proizvodu rada. 104

5. PROIZVOAEV IZBOR

Tablica 12.
Rad 0 1 2 3 4 5 Ukupni proizvod 0 5 12 15 17 18 Granini proizvod rada 5 7 3 2 1 Prosjeni proizvod rada 5 6 5 4,25 3,6

Zakljuimo kako poveanje jednog inputa (rada) uz nepromijenjene veliine drugih inputa izaziva rast ukupnog proizvoda. Meutim, taj rast, nakon poetnog ubrzavanja (progresije), biva sve sporiji i sporiji. Uzrok je tomu poetni rast, a zatim pad graninog proizvoda (rada). Granini proizvod dodatno zaposlenog radnika biva manji od graninog proizvoda prethodno zaposlenog radnika. Zanimljiv je i vaan odnos izmeu graninog i prosjenog proizvoda (rada). Prosjeni proizvod prati kretanje graninog proizvoda. Kada granini proizvod raste raste i prosjeni. Pad graninog proizvoda dovodi i do loginog pada prosjenog proizvoda. Moda e sljedea slika, s tim u svezi, uspjeno dopuniti prethodni komentar.

105

5. PROIZVOAEV IZBOR

Slika 41.

Uope, kada su u pitanju granine i prosjene veliine, vrijedit e sljedee pravilo: kada je granina veliina (u ovom sluaju granini proizvod) vea od prosjene, ova posljednja raste, a vrijedi i vice versa. U presjecitu krivulja graninog i prosjenog proizvoda rada prosjeni proizvod rada biljei svoj maksimum. 5.2.4. Zakon opadajuih prinosa Oblikom krivulje ukupnog proizvoda upravljaju dvije znaajne ekonomske pojave. Upravo stoga, krivulje ukupnog proizvoda razliitih proizvodnih procesa imaju slian oblik i u pravilu se ponaaju na identian nain. Naime, kao i u naem primjeru, poveanje promjenljivog inputa ponajprije izaziva snaan rast ukupnog proizvoda. Istovremeno, granini proizvod rada raste. Tu pojavu nazivamo rastui granini prinosi. Rastui granini prinosi postoje kada je granini proizvod dodatno angairane jedinice promjenljivog imbenika proizvodnje (rada) vei od graninog proizvoda prethodne jedinice istog 106

5. PROIZVOAEV IZBOR

imbenika. Daljnji, meutim, rast promjenljivog imbenika proizvodnje, uz fiksne veliine ostalih inputa, izaziva pojavu opadajuih graninih prinosa. Ukupni proizvod moe i dalje rasti (kao u naem primjeru), ali je taj rast, zbog injenice da granini proizvod rada opada, sve sporiji i sporiji. Opadajui granini prinosi postoje kada je granini proizvod dodatno angairane jedinice promjenljivog imbenika proizvodnje (rada) manji od graninog proizvoda prethodne jedinice istog imbenika. Ova pojava dominira kratkim vremenskim razdobljem, te je nazivamo i zakonom opadajuih prinosa. Dakle, svaki proizvoa koji poveava jedan input zadravajui veliine ostalih imbenika neizmijenjenima, prije ili kasnije, sueljava se s ovom neugodnom injenicom - zakonom opadajuih prinosa. Kao to ranije, analizirajui potroaev izbor, zakljuismo kako poveana potronja nekog dobra nuno obara njegovu graninu korisnost (zakon opadajue granine korisnosti ili I. Gossenov zakon) tako smo sada u stanju zakljuiti kako, ceteris paribus, poveana uporaba nekog imbenika proizvodnje smanjuje njegov granini proizvod (zakon opadajuih prinosa). 5.3. TROKOVI Dosadanja je analiza istraivala reakciju ukupnog, graninog i prosjenog proizvoda na rast i poveanje jednog (promjenljivog) imbenika proizvodnje. to se, meutim, dogaa sa trokovima ukoliko variramo veliinu ukupnog proizvoda? Odgovor na ovo pitanje implicira poznavanje kategorija kao to su ukupni troak, granini troak i prosjeni troak. 5.3.1. Ukupni troak Terminoloki proizlazi da ukupni troak jest troak svih upotrijebljenih imbenika proizvodnje. Ukupni emo troak podijeliti na fiksni (stalni) i varijabilni (promjenljivi) troak. Kriterij ove podjele ukupnog troka jest sposobnost troka da reagira na promjene ukupnog proizvoda.

107

5. PROIZVOAEV IZBOR

Prema tomu, fiksni troak je troak ija veliina ne ovisi o veliini ukupnog proizvoda. Fiksni troak je troak svih fiksnih inputa. On postoji i tada kada je ukupni proizvod jednak nuli i ne mijenja se bez obzira kako se mijenjala veliina ukupnog proizvoda. Fiksni je troak potpuno neosjetljiv na promjene ukupnog proizvoda.46 Varijabilni troak je troak ija veliina ovisi o veliini ukupnog proizvoda. To je troak svih varijabilnih, promjenljivih inputa. Kada je ukupni proizvod jednak nuli, odnosno kada proizvodnja nije zapoela ili je (privremeno) prekinuta, varijabilni je troak jednak nuli. Kada proizvodnja krene ili se nastavi, javlja se varijabilni troak, te njegov rast u odnosu na rast ukupnog proizvoda moe biti proporcionalan, degresivan ili progresivan. Tablica 13.
Rad 0 1 2 3 4 5 Ukupni proizvod 0 5 12 15 17 18 Fiksni troak 30 30 30 30 30 30 Varijabilni troak 0 10 20 30 40 50 Ukupni troak (UT=FT+VT) 30 40 50 60 70 80

Ukupni troak jest zbroj fiksnog i varijabilnog troka. Kada je ukupni proizvod jednak nuli, ukupni se troak sastoji iskljuivo od svoje fiksne komponente.

46

Koristimo, dakle, koncept apsolutno fiksnog troka.

108

5. PROIZVOAEV IZBOR

Slika 42.

Kako je ukupni troak zbroj varijabilnog i fiksnog troka, okomita razlika izmeu krivulja ukupnog i varijabilnog troka jest fiksni troak. 5.3.2. Granini troak Granini je (dodatni, marginalni) troak, jednostavno reeno, troak proizvodnje dodatne jedinice nekog dobra. Ili, granini je troak promjena ili poveanje ukupnog troka kao posljedica jedininog poveanja ukupnog proizvoda.

Granini troak =

Ukupni troak Ukupni proizvod


109

5. PROIZVOAEV IZBOR

Testirajmo formulu na poznatom nam primjeru. Tablica 14.


Ukupni proizvod 0 5 12 15 17 18 Ukupni troak 30 40 50 60 70 80 Granini troak 2* 1,43 3,33 5 10

* Granini troak =

Ukupni troak Ukupni proizvod

10 = 5 =2

5.3.3. Prosjeni troak Prosjeni troak, troak po jedinici ukupnog proizvoda, dijeli se na prosjeni fiksni troak, prosjeni varijabilni troak i prosjeni ukupni troak. Prosjeni fiksni troak jest fiksni troak po jedinici ukupnog proizvoda. Fiksni troak Prosjeni fiksni troak = Ukupni proizvod Prosjeni varijabilni troak jest varijabilni troak po jedinici ukupnog proizvoda.

110

5. PROIZVOAEV IZBOR

Varijabilni troak Prosjeni varijabilni troak = Ukupni proizvod Prosjeni ukupni troak jest ukupni troak po jedinici ukupnog proizvoda. Ukupni troak Prosjeni ukupni troak = Ukupni proizvod Prosjeni ukupni troak = Prosjeni fiksni troak + Prosjeni varijabilni troak. Tablica 15.
Ukupni proizvod Fiksni troak Varijabil ni troak Ukupni troak Prosjeni fiksni troak Prosjeni varijabil ni troak Prosjeni ukupni troak

ali i

0 5 12 15 17 18

30 30 30 30 30 30

0 10 20 30 40 50

30 40 50 60 70 80

6 2,5 2 1,76 1,66

2 1,67 2 2,35 2,78

8 4,17 4 4,11 4,44

111

5. PROIZVOAEV IZBOR

Slika 43.

Prosjeni fiksni troak s rastom ukupnog proizvoda biljei snaan i stalan pad. Ovakvo je ponaanje prosjenog fiksnog troka oekivano i logino budui da se isti iznos fiksnog troka ima dijeliti s rastuim outputom. Krivulje su prosjenog varijabilnog i prosjenog ukupnog troka krivulje karakteristinog "u" oblika. Naime, i prosjeni varijabilni i prosjeni ukupni troak ponaaju se na identian nain. Ponajprije padaju, a potom rastu. Istaknimo injenicu da prosjeni varijabilni troak dosie svoj minimum prije prosjenog ukupnog troka. Razlog ovakvog ponaanja prosjenog varijabilnog i prosjenog ukupnog troka, te karakteristinog oblika njihovih krivulja jest ekonomska pojava koja dominira kratkim vremenskim razdobljem - zakon opadajuih prinosa. Podsjetimo se injenice da prosjeni proizvod rada u poetku raste (na djelu su rastui granini prinosi), a potom s rastom inputa rada njegov prosjeni proizvod opada (djeluje zakon opadajuih prinosa). Prosjeni (varijabilni i ukupni) troak prati promjene prosjenog proizvoda rada na nain da opada kada prosjeni proizvod 112

5. PROIZVOAEV IZBOR

raste, a raste kada prosjeni proizvod opada. Meutim, iako se ponaaju na slian nain prosjeni ukupni troak biljei svoj minimum pri veem outputu nego prosjeni varijabilni troak. Zbog ega? Uzrok toga jest jednostavna injenica da prosjeni ukupni troak jest zbroj prosjenog varijabilnog i prosjenog fiksnog troka. Naime, nakon svog minimuma (koji se dogaa pri istom outputu koji znai maksimalni prosjeni proizvod rada) prosjeni varijabilni troak raste, ali e prosjeni ukupni troak i dalje padati sve dok je pad prosjenog fiksnog troka vei od rasta prosjenog varijabilnog troka. Granini troak takoer u poetku opada, a potom raste. I njegovo je ponaanje posljedica djelovanja zakona opadajuih prinosa. Ukoliko je, naime, potrebito sve vie jedinica varijabilnog inputa kako bi se proizvela dodatna jedinica outputa jasno je da e troak proizvodnje te dodatne jedinice rasti. Ali, primjeujemo, i ovdje vrijedi pravilo koje ureuje odnos graninih i prosjenih veliina. Kada je granini troak manji od prosjenog (varijabilnog i ukupnog), ovaj posljednji opada. Kada je, meutim, granini troak vei od prosjenog (varijabilnog i ukupnog), prosjeni raste. Upravo stoga, krivulja graninog troka sijee krivulje prosjenog varijabilnog i prosjenog ukupnog troka u njihovim minimumima. 5.4. DUGO VREMENSKO RAZDOBLJE Zakon opadajuih prinosa upravlja ekonomskim dogaanjima u kratkom vremenskom razdoblju. U dugom je vremenskom razdoblju poduzee u stanju varirati veliine svih angairanih imbenika proizvodnje. Istovremena i u istom postotku izvrena promjena svih inputa znai promjenu razmjera poduzea. Razmjer se poduzea udvostrui kada poduzee udvostrui veliinu svih imbenika proizvodnje kojima raspolae. Dakako, promjene razmjera poduzea imaju znaajnih posljedica po njegov ukupni proizvod i troak.

113

5. PROIZVOAEV IZBOR

5.4.1. Prinosi razmjera "Prinosi razmjera predstavljaju poveanje ukupnog proizvoda uslijed istovremenog i jednakog postotnog poveanja svih inputa poduzea".47 U svezi toga valja razlikovati tri mogua sluaja. Rastui prinosi razmjera ili ekonomija razmjera (economy of scale) postoji kada je postotno poveanje ukupnog proizvoda vee od postotnog poveanja svih inputa. Ekonomija razmjera, dakle, znai i redukciju prosjenog ukupnog troka. Rast poduzea, poveanje njegovog razmjera moe, dakle, poveati ukupni proizvod uz smanjenje prosjenog ukupnog troka zahvaljujui blagodatima vee specijalizacije i podjele rada. Recimo ve sada kako prirodni monopol moe nastati zbog uspjenog koritenja rasta, odnosno poveanja razmjera poduzea. Stalni ili konstantni prinosi razmjera znae da je postotno poveanje ukupnog proizvoda jednako postotnom poveanju imbenika proizvodnje. Ovakva e situacija znaiti neizmijenjeni prosjeni ukupni troak. Npr. izgradnja novog pogona identinog ve postojeem dovest e do takvog poveanja outputa koje nee tangirati veliinu prosjenog ukupnog troka. Opadajui prinosi razmjera ili disekonomija razmjera (diseconomy of scale) postoje kada postotno poveanje ukupnog proizvoda jest manje od postotnog poveanja inputa. Ovo izaziva rast prosjenog ukupnog troka. U pravilu, s ovom neugodnom injenicom susrest e se svako poduzee koje uporno poveava veliinu svojih inputa. Ako je potrebito navesti uzroke pojave disekonomije razmjera, onda je to najee hipertrofirani upravljaki i kontrolni mehanizam poduzea.

47

Parkin, M.: Economics,Addison-Wesley Publishing Company, Inc., New Jork 1990., str. 243.

114

5. PROIZVOAEV IZBOR

5.4.2. Prosjeni ukupni troak U dugom vremenskom razdoblju svi su imbenici proizvodnje varijabilne naravi. Zbog toga fiksni troak u dugom vremenskom razdoblju, takoer, postaje varijabilan. Vrijedi, dakle, da je ukupni troak jednak varijabilnom troku. Usredotoimo se, meutim, na dugoroni prosjeni ukupni troak (ili, ako hoete, dugoroni prosjeni varijabilni troak) i njegovo ponaanje. Krivulju emo prosjenog ukupnog troka u dugom vremenskom razdoblju konstruirati sljedei minimalni prosjeni ukupni troak kratkih vremenskih razdoblja. Slika 44.

Svaka od krivulja kratkoronog prosjenog ukupnog troka znai promjenljive inpute rada te razliite ali fiksne inpute kapitala i zemlje. Zbog toga se one i dogaaju pri razliitim veliinama ukupnog proizvoda. Naime, vei fiksni input kapitala i zemlje uz promjenljive inpute rada znai i vei ukupni proizvod. Prema tomu, krivulja dugoronog prosjenog ukupnog troka pokazuje minimalni prosjeni ukupni troak pri razliitim veliinama ukupnog proizvoda pod pretpostavkom da su svi inputi varijabilne naravi. Krivulja prosjenog ukupnog troka identificira ekonomski efikasnu veliinu poduzea 115

5. PROIZVOAEV IZBOR

(veliinu koja garantira najmanji ukupni troak) pri razliitim veliinama ukupnog proizvoda. Vratimo se odnosu izmeu prinosa razmjera i dugoronog prosjenog ukupnog troka. Ukoliko je na djelu ekonomija razmjera, ukoliko, dakle, ukupni proizvod raste bre od rasta svih imbenika proizvodnje, prosjeni e ukupni troak opadati. Budui da je odnos izmeu graninog troka i prosjenog ukupnog troka u dugom vremenskom razdoblju isti kao i u kratkom vremenskom razdoblju, rastui e prinosi razmjera znaiti da je dugoroni granini troak manji od dugoronog prosjenog ukupnog troka. Ukoliko je rije o stalnim, konstantnim prinosima razmjera, prosjeni e ukupni troak ostati neizmijenjen budui da je rast outputa razmjeran rastu svih inputa. U tom e i takvom sluaju granini troak biti jednak prosjenomu. Opadajui prinosi razmjera ili disekonomija razmjera izaziva rast prosjenog ukupnog troka budui da je rast ukupnog proizvoda manji od rasta svih imbenika proizvodnje. Granini e troak biti vei od prosjenog ukupnog troka. Slika 45.

Gornja slika zorno ilustrira odnos izmeu rastuih, stalnih i opadajuih prinosa razmjera te dugoronog prosjenog ukupnog troka. 116

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI


TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE
Jedna od nunih pretpostavaka realiziranja maksimalnog profita jest minimaliziranje ukupnog troka ili uporaba ekonomski efikasne tehnike proizvodnje. Output odreene veliine mogue je proizvesti koristei razliite kombinacije imbenika proizvodnje. Pod pretpostavkom da sve alternativne kombinacije inputa ili tehnike proizvodnje (koje sve znae proizvodnju outputa iste veliine) jesu tehnoloki efikasne, valja otkriti onu kombinaciju ili tehniku koja proizvodi dani output uz najmanji ukupni troak. Optimalni izbor proizvoaa, kombinaciju inputa koja garantira proizvodnju odreenog outputa uz minimalni ukupni troak, prikazat emo na grafiki nain. 6.1. CRTA IZOTROKA Crta izotroka povezuje sve kombinacije inputa (rada i kapitala) koje znae isti ukupni troak. Pretpostavimo da ste u nabavku imbenika proizvodnje (rada i kapitala) spremni uloiti 120 novanih jedinica. Cijena jedinice rada neka iznosi 20, a cijena jedinice kapitala 10 novanih jedinica. U tom sluaju mogue su razliite kombinacije koliine kapitala i rada uz isti troak (tablica 16, slika 46).

117

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Tablica 16. Kapital 12 10 8 6 4 2 0 Rad 0 1 2 3 4 5 6 Ukupni troak 120 120 120 120 120 120 120

a) b) c) d) e) f) g)

Slika 46.

6.1.1. Jednadba izotroka Jednadba izotroka pokazuje kako se, uz dani ukupni troak i cijene imbenika proizvodnje, mijenja input kapitala (zavisna varijabla) ukoliko raste ili pada angaman rada (nezavisna varijabla). Pomou jednadbe izotroka u stanju smo, poznavajui veliinu ukupnog troka i 118

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

cijene inputa, odrediti sve kombinacije inputa koje e se nalaziti na crti izotroka odnosno koje znae isti ukupni troak. Kada je rije o jednadbi izotroka potrebito je voditi rauna o sljedeim varijablama: Cijena rada (Cr) = 20 Cijena kapitala (Ck) = 10 Koliina kapitala (K) Koliina rada (R) Ukupni troak (UT) = 120 Prema tome, UT = Cr R + Ck K /: Ck UT Cr = R+K Ck Ck K= UT Cr R Ck Ck .

Uvrstimo li poznate elemente jednadba e izotroka glasiti: K= 120 20 R 10 10

K = 12 - 2 R . Ukoliko je input rada jednak nuli, tada e input kapitala biti K = 12-20 = 12. Na taj nain odredismo toku a crte izotroka. Ukoliko input rada iznosi est, input e kapitala biti jednak nuli. Provjerimo: K = 12 - 2 6 = 0. Na taj smo nain odredili onu kombinaciju inputa koja je na crti izotroka oznaena kao toka g.

119

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

6.1.2. Relativna cijena inputa i crta izotroka Cr , koji nalazimo u jednadbi izotroka, jest relativna Ck cijena inputa. U naem primjeru relativna cijena imbenika proizvodnje C 20 iznosi 2 r = . Apriori emo ustvrditi kako veliina relativne Ck 10 cijene inputa odreuje kut crte izotroka i to na nain da veoj relativnoj cijeni inputa odgovara vei kut, a vrijedi i obrnuto. Kvocijent Udvostruimo cijenu kapitala. Neka ona, kao i cijena rada, iznosi 20 novanih jedinica. U tom e sluaju jednadba izotroka glasiti: K = 120 20 R
20 20

K=6-R . Relativna cijena inputa ili relativna cijena rada (budui da je cijena rada u brojniku relativne cijene inputa) upola je manja (sada iznosi 1) negoli u prethodnom sluaju (iznosila je 2). Kut crte izotroka, sukladno naoj tvrdnji, mora biti razmjerno, dakle, upola manji. Odredimo, u novim uvjetima, sve kombinacije inputa koje znae isti ukupni troak. K=6-0=6 K=6-1=5 K=6-2=4 K=6-3=3 K=6-4=2 K=6-5=1 K=6-6=0

120

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Slika 47.

Prema tomu, doista vrijedi tvrdnja da kut crte izotroka odreuje relativna cijena inputa. Veoj relativnoj cijeni rada odgovara vei kut crte izotroka, a vrijedi, kako rekosmo, i vice versa. Dvije e crte izotroka biti paralelne tek ukoliko su njihove relativne cijene inputa jednake.

6.1.3. Karta izotrokova Pri datim cijenama rada i kapitala postoji itav niz crta izotroka od kojih svaka pripada drugoj razini ukupnog troka. Prema tomu, karta izotrokova predstavlja seriju crta izotroka koje su paralelne, ali razliito udaljene od ishodita koordinatnog sustava. Udaljenost crte izotroka od ishodita koordinatnog sustava determinira veliina ukupnog troka. Karta izotrokova, naravno, nepotpuna, u naem e sluaju (Cr=20, Ck=10) izgledati ovako:

121

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Slika 48.

6.2. IZOKVANTA - KRIVULJA ISTIH KOLIINA Instrumentarij razotkrivanja ekonomski efikasne tehnike proizvodnje jo uvijek nije potpun. Upotpuniti ga znai u analizu uvesti i pojam izokvante. Izokvanta jest krivulja koja povezuje sve kombinacije imbenika proizvodnje (rada i kapitala) koje znae isti ukupni proizvod. Izokvanta zorno ilustrira injenicu da je output odreene veliine mogue proizvesti koritenjem najrazliitijih kombinacija rada i kapitala, odnosno tehnika proizvodnje. Pretpostavimo postojanje nekoliko tehnika proizvodnje od kojih svaka daje ukupni proizvod iste veliine.

122

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Tablica 17. Tehnika proizvodnje a b c Kapital 8 4 2 Rad 3 4 7

Na osnovi podataka iz gornje tablice mogue je konstruirati izokvantu. Slika 49.

Naglasimo injenicu da du cijele krivulje istih koliina vrijedi jednostavno pravilo da je promjena ukupnog proizvoda jednaka nuli (Ukupni proizvod = 0). Dakle, eventualno smanjenje inputa kapitala i, s tim u svezi, smanjenje ukupnog proizvoda ima biti kompenzirano odgovarajuim poveanjem inputa rada i adekvatnim poveanjem

123

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

ukupnog proizvoda. Ova nas konstatacija nuno vodi do pojma granine stope supstitucije kapitala radom. 6.2.1. Granina stopa supstitucije kapitala radom Granina stopa suptitucije kapitala radom pokazuje koliko je jedinica kapitala proizvoa spreman rtvovati po jedininom poveanju inputa rada, a da pri tome njegov ukupni proizvod ostane neizmijenjen. Granina stopa supstitucije kapitala radom jest pozitivan broj koji odreuje kut izokvante u svakoj njenoj pojedinoj toki. Izraunava se kao kvocijent odgovarajueg smanjenja kapitala (K) i poveanja rada (R). Zanemarite negativni predznak! Ukoliko granina stopa supstitucije kapitala radom iznosi, npr., 2, proizvoa e biti voljan odustati od angamana 2 jedinice kapitala po jedininom poveanju inputa rada, a to nee niti poveati niti smanjiti njegov output. Kroz toku izokvante (toku u kojoj elimo odrediti graninu stopu supstitucije kapitala radom) valja povui tangentu, a tangenta e odrediti potrebite veliine K i R.

124

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Slike 50.

Ponajprije, zakljuimo kako granina stopa supstitucije odreuje kut izokvante na nain da veoj graninoj stopi supstitucije odgovara vei kut, a vrijedi i obrnuto. Drugo, kreemo li se niz izokvantu primjeujemo da granina stopa supstitucije opada. Naroiti (konveksni) oblik izokvante rezultat je djelovanja zakona opadajue granine stope supstitucije kapitala radom. Dakle, smanjenje inputa kapitala nuno izaziva pad granine stope supstitucije kapitala radom. Logina i oekivana pojava budui da je proizvoa, kada raspolae sa sve manjim inputom kapitala, u mogunosti rtvovati sve manje i manje koliine kapitala po jedininom poveanju inputa rada kako bi osigurao neizmijenjeni output. 6.2.2. Karta izokvanti Kartu izokvanti ini niz krivulja istih koliina. Svaka od njih predstavlja drukiju veliinu ukupnog proizvoda, te su razliito udaljene od ishodita koordinatnog sustava. Manja udaljenost znai manji ukupni 125

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

proizvod, a vea, budui da znai vei angaman inputa, dakako, vei ukupni proizvod. Slika 51.

6.3. PRAVILA EKONOMSKI EFIKASNE TEHNIKE PROIZVODNJE Prisjetimo se tehnika proizvodnje koje pretendiraju na naslov ekonomski efikasne tehnike. Mi smo u stanju koristei nae novo orue (crta izotroka i izokvanta) odrediti onu kombinaciju rada i kapitala koja pri datom outputu minimalizira ukupni troak. Tablica 18. Tehnika proizvodnje a b c Troak kapitala (K Ck) 8 10 = 80 4 10 = 40 2 10 = 20 Troak rada (R Cr) 3 20 = 60 4 20 = 80 7 20 = 140 Ukupni troak 140 120 160

126

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Prema tomu, dobitna kombinacija proizvoaa jest kombinacija b (4 jedinice rada i 4 jedinice kapitala). Isti e, meutim, rezultat dati i geometrijski prikaz proizvodnje uz minimalni ukupni troak. Naime, ekonomski efikasna tehnika proizvodnje jest odreena tokom tangiranja izokvante i crte izotroka. Slika 52.

to je, meutim, izjednaeno u toki tangiranja izokvante i crte izotroka? Kako glasi pravilo proizvodnje uz najmanji ukupni troak? U toki su tangiranja izjednaeni kutovi crte izotroka i C izokvante. Kut crte izotroka odreuje relativna cijena inputa r , a Ck K kut izokvante granina stopa supstitucije kapitala radom . Prema R tomu, ukoliko eli biti ekonomski efikasan proizvoa mora izjednaiti: Granina stopa supstitucije kapitala radom = Relativna cijena inputa 127

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

K R

Cr Ck

12 20 = 6 10 Ovo je temeljno pravilo mogue predstaviti i na drugi nain. Bez obzira kako se mijenjali inputi kapitala i rada du krivulje iste koliine, vrijedi pravilo da je Ukupni proizvod = 0. Smanjenje ukupnog proizvoda zbog smanjenja jednog inputa (kapitala, npr.) uvijek biva kompenzirano adekvatnim poveanjem ukupnog proizvoda uslijed poveanja drugog inputa (rada). Prema tomu,48
-Granini proizvod kapitala K = Granini proizvod rada R /:R
Granini proizvod kapitala K R

=Granini proizvod rada/: Granini proizvod kapitala

K R

Granini proizvod rada Granini proizvod kapitala

Zanemarimo li negativni predznak, a to uvijek uinimo kada je u pitanju granina stopa supstitucije kapitala radom, uspjeli smo graninu stopu supstitucije predstaviti kao kvocijent graninog proizvoda rada i graninog proizvoda kapitala.

K Granini proizvod rada = R Granini proizvod kapitala


Ukupni proizvod Rad

48

Granini proizvod rada =

Otuda, Ukupni proizvod = Granini proizvod rada Rad. Isto vrijedi ukoliko poveavate inpute kapitala.

128

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Ukoliko u temeljnoj propoziciji proizvodnje uz minimalni ukupni K Cr K troak zamijenimo kvocijentom = kvocijent R R Ck Granini proizvod rada , Granini proizvod kapitala moi emo ustvrditi da proizvoa ini optimalni izbor (odabire ekonomski efikasnu tehniku proizvodnje) tada kada izjednai kvocijent graninih proizvoda inputa s njihovom relativnom cijenom. C Granini proizvod rada = r Granini proizvod kapitala Ck Jednostavni e nas matematiki postupak49 dovesti i do treeg (alternativnog) uvjeta minimaliziranja ukupnog troka: Granini proizvod rada Granini proizvod kapitala . = Cr Ck Upotrijebljena je tehnika proizvodnje ekonomski efikasna ukoliko uspije izjednaiti granini proizvod po novanoj jedinici razliitih inputa.

49

C Granini proizvod rada = r / Granini proizvod kapitala Granini proizvod kapitala Ck

C Granini proizvod rada = r Granini proizvod kapitala/ : Cr Ck

Granini proizvod rada Granini proizvod kapitala = Cr Ck 129

6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE

Zanimljiva je usporedba potroaevog i proizvoaevog optimalnog izbora. Potroaeva je namjera maksimalizirati ukupnu korisnost i u tom smislu on nastoji izjednaiti granine korisnosti po novanoj jedinici razliitih dobara ili graninu stopu supstitucije dvaju dobara sa njihovom relativnom cijenom. Proizvoa, pak, nastoji zadani output proizvesti uz minimalni ukupni troak. Minimaliziranje ukupnog troka, to jest pretpostavka realiziranja maksimalnog profita, zahtijeva izjednaavanje graninog proizvoda po novanoj jedinici angairanih imbenika proizvodnje ili izjednaavanje granine stope supstitucije kapitala radom i njihove relativne cijene. Zamjetna je, dakle, slinost propozicija potroaevog i proizvoaevog optimalnog izbora. Uzrok je tomu slinost zakona koji dominiraju, vladaju potronjom, odnosno proizvodnjom. Na jednoj je strani zakon opadajue granine korisnosti (s rastom potronje nekog dobra nuno opada njegova granina korisnost), a na drugoj, proizvodnoj, zakon opadajuih prinosa (gomilanje jednog inputa, uz neizmijenjene veliine ostalih, nuno obara njegov granini proizvod).

130

7. TRITE DOBARA

7. TRITE DOBARA

50

Uobiajena je podjela trita dobara, tj. trinih struktura na savrenu konkurenciju, monopol, monopolistiku konkurenciju i oligopol. Kriterij ove podjele jest poglavito broj poduzea (ponuaa) nekog sektora. Savrena konkurencija i monopolistika konkurencija znae postojanje velikog broja poduzea od kojih svaki proizvodi tek mali dio ukupnog proizvoda grane ili sektora. Monopol oznaava postojanje tek jednog poduzea, a oligopol razumijeva postojanje malog broja ponuaa nekog dobra. Svaka od navedenih trinih struktura namee poduzeu specifina pravila ponaanja, posebice kada je u pitanju formiranje cijene njegovog dobra i odreivanje veliine outputa. 7.1. SAVRENA KONKURENCIJA Ekstremni, najotriji oblik konkurencije naziva se savrena konkurencija. Za savrenu se konkurenciju esto zna rei kako je gotovo tek teorijski mogua. Razlog tomu su izuzetno zahtjevni uvjeti njenog postojanja. Naime, savrena konkurencija ili trite savrene konkurencije razumijeva: a) postojanje velikog broja proizvoaa istog dobra, b) postojanje velikog broja kupaca, c) niim ogranienu mobilnost svih resursa pa dakle, i poduzea slobodno ulaze i naputaju trite, d) savrenu obavijetenost kupaca i proizvoaa o svim relevantnim trinim podacima (i proizvoai i potroai su upoznati s cijenama dobara i inputa, te su u stanju uvijek kupiti po najnioj cijeni).

50

Pojam dobra, jednostavnosti radi, upotrebljavamo kao kraticu za izraz "dobra i usluge"

131

7. TRITE DOBARA

Ova temeljna obiljeja savrene konkurencije pomoi e u razotkrivanju ostalih specifinosti savrene konkurencije. Naime, budui da postoji izuzetno veliki broj proizvoaa identinog proizvoda jasno je da svaki od savrenih konkurenata proizvodi mali, neznatni dio ukupnog proizvoda grane ili sektora. Savreni konkurent nije u stanju varirajui veliinu vlastitog outputa utjecati na cijenu dobra. Budui da ne posjeduje nikakvu trinu mo, savreni konkurent ne posjeduje nikakvu kontrolu nad cijenom vlastitog dobra. Trite namee cijenu (nju odreuje trina ponuda i trina potranja), a savreni konkurenti je, nemajui drugog izbora, prihvaaju, preuzimaju. Savreni konkurent je preuzimatelj cijene (price taker). Razlozi su ovom mirenju sa sudbinom (barem kada je u pitanju cijena) dvojaki. Ponajprije, savreni konkurent ne moe poveati cijenu iznad trine. Bio bi to samoubilaki korak budui da bi, sasvim sigurno, ostao bez kupaca i bio izguran s trita. Drugo, nije potrebito niti racionalno smanjiti cijenu ispod trine. Naime, kupci su voljni kupiti dobro i po vioj, trinoj, cijeni. Ovaj je tip konkurencije posve neosoban impersonalan. Naime, "od ume ne vidite drvo". Ovdje nema osobnog suparnitva ne u tom smislu da poduzee mora voditi rauna o ponaanju i reakcijama drugog ili drugih poduzea kako bi odredilo vlastitu politiku ili ponaanje. U savrenoj konkurenciji relevantne ekonomske parametre odeuju impersonalne snage trta. Kada je cijena zadana veliina, kada bilo koju veliinu outputa moete realizirati uz postojeu, trinu cijenu, tada je potranja s kojom se suoavate savreno elastina. Horizont savrenog konkurenta mogue je, dakle, prikazati na sljedei nain:

132

7. TRITE DOBARA

Slika 53.

7.1.1. Ukupni, granini i prosjeni prihod savrenog konkurenta Sljedea osobitost savrene konkurencije tie se graninog i prosjenog prihoda savrenog konkurenta. Ukupni prihod, podsjeamo, jest zbroj svih primanja poduzea koja ono realizira prodajom svojih dobara. Umnoak je to, dakle, utrene koliine dobra i njegove cijene. Ukupni prihod = Koliina Cijena Granini (dodatni, marginalni) prihod je prihod koji donosi dodatno prodana jedinica dobra. To je, dakle, promjena, odnosno poveanje ukupnog prihoda kao posljedica jedininog poveanja prodane koliine dobara. Mogue ga je, prema tomu, izraunati na sljedei nain: Granini prihod = Ukupni prihod Koliina

133

7. TRITE DOBARA

Budui da je savreni konkurent u prilici svaku dodatnu jedinicu outputa realizirati po istoj cijeni kao i svaku prethodnu (podsjeamo, cijenu odreuje i namee trite), to je Ukupni prihod = Koliina Cijena. Dakle, Granini prihod savrenog konkurenta = Koliina Cijena = Cijena . Koliina

Prosjeni je prihod ukupni prihod po jedinici prodanog dobra. Proizlazi da je prosjeni prihod, i to u svim trinim strukturama, jednak cijeni dobra. Prosjeni prihod = Ukupni prihod = Cijena Koliina

Prema tomu, u uvjetima i samo u uvjetima savrene konkurencije vrijedi da je cijena dobra jednaka graninom i prosjenom prihodu savrenog konkurenta. Cijena = Granini prihod = Prosjeni prihod Situaciju u kojoj se nalazi savreni konkurent mogue je sada i detaljnije prikazati.

134

7. TRITE DOBARA

Slike 54. a) Trite b) Savreni konkurent

7.1.2. Maksimaliziranje profita Zadaa je poduzea, pa i savrenog konkurenta, maksimalizirati profit - realizirati u danim uvjetima maksimalni profit. Profit jest razlika izmeu ukupnog prihoda i ukupnog troka. Preuzimatelj cijene nije u stanju kontrolirati cijenu svoga dobra, te nije u mogunosti da manipulirajui cijenom poveava profit. Meutim, postoji druga opcija. Savreni konkurent moe manipulirati veliinom svog outputa. Sasvim je sigurno da e on svoj output stabilizirati na onoj razini koja znai maksimalni profit.

135

7. TRITE DOBARA

7.1.2.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit

Tablica 19. Koliina dobra 0 10 20 30 40 50 60 70 Ukupni prihod 0 120 240 360 480 600 720 840 Ukupni troak 25 115 195 285 385 525 715 955 Profit -25 5 45 75 95 75 5 -115

Kada je proizvedena i utrena koliina dobara jednaka nuli, gubitak (negativni profit) je jednak fiksnom troku i iznosi 25. Gubitak se, dakako, javlja kada je ukupni troak vei od ukupnog prihoda. Prijelomna toka (break even point), prag rentabilnosti znai jednakost ukupnog prihoda i ukupnog troka. To je situacija u kojoj poduzee ne realizira profit, ali ni gubitak. Profit se javlja nakon prve prijelomne toke da bi nestao, bio zamijenjen gubitkom, nakon druge prijelomne toke. Output koji u datim okolnostima (trina cijena dobra iznosi 12) garantira maksimalni profit jest, oigledno, 40 jedinica dobra.

136

7. TRITE DOBARA

Slika 55.

7.1.2.2. Granini prihod, granini troak i profit

Profitno-maksimalizirajui output mogue je odrediti i pomou odnosa izmeu graninog prihoda i graninog troka. Granini prihod jest prihod koji donosi dodatno utrena jedinica dobra. Granini troak jest troak proizvodnje dodatne jedinice dobra. Kada je granini prihod savrenog konkurenta odnosno cijena dobra, vea od graninog troka, savreni konkurent ima razloga poveavati svoj output. Dodatni je prihod, naime, vei od dodatnog troka i za tu se razliku profit poduzea poveava. Ukoliko je granini prihod (cijena dobra) manji od graninog troka, savreni e konkurent smanjiti svoj output. Naime, vei dodatni troak od dodatnog prihoda smanjuje profit. Profit e se u takvom sluaju smanjiti upravo za onaj iznos za koji granini troak premauje cijenu dobra - granini prihod. 137

7. TRITE DOBARA

Profitno-maksimalizirajui output, dakle, postoji tada kada savreni konkurent nema razloga niti poveavati niti smanjivati svoj output. Maksimalizirati profit u uvjetima savrene konkurencije znai proizvoditi onaj output pri kojem je cijena dobra (granini prihod) jednaka graninom troku. Pravilo maksimaliziranja profita u uvjetima savrene konkurencije glasi: Cijena = Granini troak . Ispitajmo njegovu djelotvornost. Tablica 20. Koliina dobra 0 10 20 30 40 50 60 70 Ukupni prihod 0 120 240 360 480 600 720 840 Granini prihod 12 12 12 12 12 12 12 Ukupni troak 25 115 195 285 385 525 715 955 Granini troak 9 8 9 10 14 19 24 Profit -25 5 45 75 95 75 5 -115

Usredotoimo se na odnos izmeu graninog prihoda (cijene dobra) i graninog troka. Pri outputu od 10 jedinica granini prihod (12) jest vei od graninog troka (9). Po jedinici proizvedenog i utrenog dobra granini prihod je za 3 novane jedinice vei od graninog troka, te se profit poveava za 30 novanih jedinica (3 10 = 30). Ovo vrijedi (granini prihod je vei od graninog troka) sve do outputa od 40. Zapitajmo se hoe li savreni konkurent proizvesti output od 50. Dakako da ne. Naime, pri outputu od 50 granini troak (14) jest vei od graninog prihoda (12). Upravo stoga se profit smanjuje za 20 novanih jedinica (2 10) i sa 95 pada na 75 novanih jedinica. Dakle, odnos

138

7. TRITE DOBARA

izmeu graninog prihoda (cijene dobra) i graninog troka upuuje na zakljuak kako profitno-maksimalizirajui output jest 40. Slika 56.

Pretpostavimo da raspolaemo jedino podacima koje nudi gornja slika. Kako dokazati da presjecite krivulja graninog troka i graninog prihoda jest doista toka maksimaliziranja profita? Kako dokazati da output od 40 jedinica dobra jest profitno-maksimalizirajui output? Potrebiti e dokaz pruiti i, istovremeno, omoguiti izraunavanje prosjenog i ukupnog (maksimalnog) profita, prosjeni ukupni troak odnosno njegova krivulja.

139

7. TRITE DOBARA

Tablica 21. Koliina dobra 0 10 20 30 40 50 60 70 Ukupni troak 25 115 195 285 385 525 715 955 Prosjeni ukupni troak 11,5 9,75 9,5 9,625 10,5 11,92 13,64

Slika 57.

Prosjeni profit je profit po jedinici realiziranog dobra.

140

7. TRITE DOBARA

Profit Prosjeni profit = Koliina Meutim, prosjeni profit je, kao to gornja slika pokazuje, i razlika izmeu prosjenog prihoda i prosjenog ukupnog troka. Prosjeni profit = Prosjeni prihod - Prosjeni ukupni troak Budui da prosjeni ukupni troak, pri optimalnom outputu odreenom jednakou cijene (graninog prihoda) i graninog troka, iznosi 9,625, prosjeni profit jednak je 2,375. Umnoak prosjenog profita i utrene (optimalne, profitno-maksimalizirajue) koliine odreuje veliinu (maksimalnog) profita kojega ostvaruje savreni konkurent. Povrina osjenanog pravokutnika pokazuje veliinu maksimalnog profita kojega realizira savreni konkurent (slika 57). Profit = Prosjeni profit Koliina Profit = 2,375 40 = 95 7.1.3. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka kao prijelomna toka U odreenim uvjetima toka maksimaliziranja profita moe postati prijelomna toka. Pretpostavimo da trina cijena padne na razinu minimalnog prosjenog ukupnog troka. Optimalni e output i dalje biti odreen presjecitem krivulja graninog prihoda (cijene) i graninog troka, ali on vie nee znaiti realizaciju maksimalnog profita. Optimalna razina proizvodnje, u novim trinim uvjetima (trina cijena iznosi 9,5), omoguit e tek poslovanje bez gubitka ali i bez profita (prijelomna toka, prag rentabilnosti).

141

7. TRITE DOBARA

Slika 58.

Optimalni output sada iznosi 30. Prag rentabilnosti znai jednakost ukupnog prihoda i ukupnog troka ali i prosjenog prihoda i prosjenog ukupnog troka. Ne postoji profit ali, na sreu, niti gubitak. Zamjeujete, svaki output, vei ili manji od optimalnog, vodi poduzee u gubitak, u situaciju u kojoj je prosjeni ukupni troak vei od prosjenog prihoda.

142

7. TRITE DOBARA

7.1.4. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka kao toka minimaliziranja gubitka Gurnu li trine sile trinu cijenu ispod razine minimalnog prosjenog ukupnog troka, savreni e konkurent, pri svim veliinama svog outputa, realizirati gubitak. Minimalni e gubitak jamiti output odreen jednakou cijene (graninog prihoda) i graninog troka. Pretpostavimo da trina cijena iznosi 8,5. Slika 59.

Prosjeni gubitak jest gubitak po jedinici utrenog dobra. Prosjeni gubitak = Gubitak Koliina

143

7. TRITE DOBARA

Meutim, prosjeni je gubitak, a to pokazuje i gornja slika, razlika izmeu prosjenog ukupnog troka i prosjenog prihoda. Prosjeni gubitak = Prosjeni ukupni troak - Prosjeni prihod Prosjeni gubitak = 9,75 - 8,5 = 1,25 Umnoak prosjenog gubitka i utrene (u danim uvjetima optimalne) koliine odreuje veliinu (minimalnog) gubitka koji realizira savreni konkurent. Gubitak = Prosjeni gubitak Koliina Gubitak = 1,25 20 = 25 7.1.5. Prekidanje proizvodnje Pojava gubitka otvara pitanje, makar i privremenog, prekidanja proizvodnje. U kratkom vremenskom razdoblju poduzee suoeno s gubitkom ima na raspolaganju samo dvije opcije: nastaviti proizvoditi s gubitkom ili prekinuti proizvodnju. Naime, pojava gubitka ne mora nuno znaiti prekid proizvodnje. Mogue je da udno zvui, meutim, savrenom konkurentu, iz navedenog primjera, koji proizvodi gubitak od 25 novanih jedinica bit e svejedno hoe li nastaviti proizvodnju ili e je prekinuti. Naime, gubitak je jednak upravo fiksnom troku budui da je trite cijenu gurnulo na razinu minimalnog prosjenog varijabilnog troka (8,5). Fiksni troak, proizvodili ili ne, nije mogue izbjei. Naemu je poduzeu, dakle, doista svejedno hoe li nastaviti ili prekinuti proizvodnju. U oba sluaja gubitak je jednak fiksnom troku. Situaciju u kojoj se poduzee nalo mogue je opisati na sljedei nain:

144

7. TRITE DOBARA

Cijena (prosjeni prihod) = Minimalni prosjeni varijabilni troak* 8,5 = 8,5 Ukupni prihod = Varijabilni troak 170 = 170 Gubitak = Fiksni troak . 25 = 25 Tablica 22. Koliina dobra 0 10 20 30 40 50 60 70 Varijabilni troak 0 90 170 260 360 500 690 930 Prosjeni varijabilni troak 9 8,5* 8,67 9 10 11,5 13,28

Namee se zakljuak kako e poduzee neminovno prekinuti proizvodnju kada njegov gubitak bude vei od fiksnog troka. To e se, naravno, dogoditi tada kada trite nametne cijenu koja je manja od minimalnog prosjenog varijabilnog troka. U tom sluaju ukupni prihod nije u stanju pokriti niti varijabilni troak. Prema tomu, pretpostavke prekidanja proizvodnje su: Cijena (prosjeni prihod) < Minimalni prosjeni varijabilni troak 8,4 8,5 Ukupni prihod 168 Gubitak 27 < > Varijabilni troak 170 Fiksni troak . 25

145

7. TRITE DOBARA

Prekid e proizvodnje u ovakvom sluaju smanjiti gubitak i svesti ga na fiksni troak. 7.1.6. Potopljeni troak Pitanje prekidanja proizvodnje mogue je povezati s pojmom potopljenog troka (sunk cost). Troak je potopljen kada ga nije mogue nadoknaditi. Fiksni troak se, u kratkom vremenskom razdoblju, moe smatrati potopljenim trokom. Naime, poduzee ne moe privremeno prekinuvi proizvodnju izbjei fiksni troak. Stoga, fiksni potopljeni troak moemo zanemariti prilikom donoenja odluke o tome da li i koliko proizvoditi. Fiksni (potopljeni) troak se moe ignorirati51 (u kratkom vremenskom razdoblju) te vanim postaje pokrie varijabilnog troka. Otuda proizvoai nastavljaju proizvoditi ak i kada ta proizvodnja znai pojavu gubitka, ali gubitka manjeg od fiksnog troka. Dakako, i u svakodnevnom se ivotu susreemo sa potopljenim trokom. Pretpostavimo da ste kupljenu kartu za nogometnu utakmicu izgubili. Nastali potopljeni troak ete zanemariti52 i budui da ste vatreni navija svoga kluba kupit ete novu ulaznicu i, imate li sree, veseliti se pobjedi svoga kluba. 7.1.7. Krivulja ponude savrenog konkurenta Optimalni output savrenog konkurenta odreen je presjecitem krivulja graninog troka i graninog prihoda (cijene).

51 52

Ne vrijedi plakati nad prolivenim mlijekom. Nita drugo vam i ne preostaje.

146

7. TRITE DOBARA

Slika 60.

Nije, dakle, teko zakljuiti kako krivulja ponude savrenog konkurenta jest identina s njegovom krivuljom graninog troka, jer e sa svakim porastom cijene poveavati ponuenu koliinu. Ovo vrijedi uz jedan znaajan izuzetak. Naime, toka a na krivulji graninog troka moe, ali i ne mora znaiti poetak ponude budui da, u ovoj situaciji, proizvodio ili ne, savreni konkurent biljei gubitak jednak fiksnom troku. Ukoliko cijena padne ispod razine minimalnog prosjenog varijabilnog troka, nuno se prekida proizvodnja i ponuena koliina je jednaka nuli.

147

7. TRITE DOBARA

Slika 61.

7.1.8. Pitanje izlaska sa trita

U dugom vremenskom razdoblju pojava gubitka nuno namee pitanje naputanja trita. Do izlaska sa trita e doi ukoliko je ukupni prihod manji od ukupnog troka. Poduzee ne moe u dugom vremenskom razdoblju podnositi gubitak. Izlazak slijedi, dakle, ukoliko je Ukupni prihod < Ukupni troak . U tome e sluaju prosjeni prihod, odnosno cijena dobra kojega proizvodi savreni konkurent biti manja od prosjenog ukupnog troka. Prosjeni prihod (cijena) < Prosjeni ukupni troak

148

7. TRITE DOBARA

Prema tomu, krivulja ponude savrenog konkurenta je identina sa krivuljom njegovog graninog troka ali u onom podruju cijena u kojemu je cijena dobra jednaka, odnosno vea od prosjenog ukupnog troka. Slika 62.

Cijena

Ponuda, granini troak

C > PUT

C< PUT

Koliina dobra

7.1.9. Dugorona ravnotea u uvjetima savrene konkurencije Pretpostavimo da trina cijena omoguuje savrenim konkurentima realizaciju profita. Podsjetimo se poznate nam situacije:

149

7. TRITE DOBARA

Slike 63. a) Trite b) Savreni konkurent

Ovo je, dakle, sretni kraj prie o savrenom konkurentu u kratkom vremenskom razdoblju. Meutim, ista pria u dugom vremenskom razdoblju ima neto drukiji kraj. Jedno od obiljeja savrene konkurencije jest i injenica da se novi konkurenti potpuno slobodno pojavljuju na tritu. Sasvim je sigurno da e profit privui nove konkurente. Njihova e pojava, u dugom vremenskom razdoblju, poveati trinu ponudu i izazvati pad cijene i profita. Ukoliko se pojavio izuzetno velik broj novih poduzea pad e cijene dovesti do pojave gubitka. Gubitak e izazvati iseljavanje poduzea, te e proces dugoronog prilagoavanja trajati sve dotle dok profit svih savrenih konkurenata ne bude sveden na nulu. Dugorona ravnotea znai da nema razloga niti za useljavanje niti iseljavanje poduzea, a cijena je jednaka minimalnom prosjenom ukupnom troku savrenih konkurenata. Drugim rijeima, dugorona ravnotea znai da je ekonomski profit savrenih konkurenata jednak nuli. Naime, profit (pozitivna razlika 150

7. TRITE DOBARA

izmeu ukupnog prihoda i ukupnog troka) emo od sada zvati ekonomski profit. Slike 64.

Vjerojatno se pitate to to savrene konkurente i dalje zadrava na tritu, potie na proizvodnju kada je njihov ekonomski profit jednak nuli. Odgovor je jednostavan: normalni profit. Normalni profit postoji, dakle, i tada kada je ukupni prihod jednak ukupnomu troku. Ukupni je troak mogue podijeliti na (osim nama ve poznate podjele na fiksni i varijabilni troak) eksplicitni i implicitni troak. Eksplicitni ili raunovodstveni troak je troak svih inputa koji nisu vlasnitvo vlasnika poduzea. To je troak onih imbenika proizvodnje koje poduzee mora kupovati kako bi moglo funkcionirati. Dakako, raunovodstvo ove kupovine vrijedno biljei te eksplicitni troak zovemo i raunovodstveni troak. Implicitni troak je troak svih onih inputa koje posjeduje vlasnik ili vlasnici poduzea. To je troak imbenika proizvodnje koje, dakle, nije potrebito kupovati od drugih poduzea. Implicitni troak je troak alternativne uporabe vlasnikovih inputa te ga nazivamo i oportunitetni 151

7. TRITE DOBARA

troak. Oportunitetni je ili implicitni troak vrijednost najbolje alternative koju smo propustili realizirati. Pretpostavimo da ste pokrenuli nekakav "business". Vi vodite vae poduzee, pretpostavimo nadalje, vlasnik ste poslovnog prostora i odreena novana sredstva ste uloili u poduzee. Vi ste, dakako, inpute u vaem vlasnitvu (va rad, va poslovni prostor i novana sredstva) mogli upotrijebiti i na drugi nain. Ponajprije, mogli ste se zaposliti i, kao diplomirani ekonomist, realizirati odgovarajuu plau. Nadalje, mogli ste iznajmiti poslovni prostor i ostvariti odgovarajuu najamninu. Konano, novana ste sredstva, umjesto u vlastito poduzee, mogli uloiti u banku i realizirati odgovarajuu kamatu. Dakle, proputena plaa, nerealizirana najamnina i kamata implicitni su ili oportunitetni troak vae odluke da imate svoje poduzee. U svakodnevnom ivotu, budui da smo prisiljeni birati izmeu razliitih alternativa, gotovo svaki na postupak izaziva neki oportunitetni troak, a posebno znaenje oportunitetni ili implicitni troak ima u ekonomskom ivotu. Prema tomu, normalni profit (koji postoji kada je ukupni prihod jednak ukupnom troku - eksplicitnom i implicitnom) predstavlja onaj dio ukupnog prihoda koji pokriva upravo implicitni troak. Ukupni prihod = Ukupni troak

( Eksplicitni troak + Implicitni troak )


Normalni profit

152

7. TRITE DOBARA

Zakljuimo kako normalni profit jest gorivo koje u dugom vremenskom razdoblju omoguava rad stroja savrene konkurencije. Dugorona ravnotea znai i jednakost cijene dobra i graninog troka. Kada je cijena dobra jednaka graninom troku (kao to je to sluaj na tritu savrene konkurencije), postoji alokacijska efikasnost. Pokuajmo alokacijsku efikasnost razumjeti na nain da granini troak shvatimo kao oportunitetni troak, kao vrijednost alternativnog dobra kojeg mogu proizvesti isti resursi. Kada je, dakle, cijena dobra jednaka graninom troku (C = GT) resursi su alocirani na nain da njihova (najbolja) alternativna uporaba znai proizvodnju iste vrijednosti. Ne postoji alternativni angaman resursa koji bi znaio proizvodnju vee vrijednosti. Resurse nije potrebito realocirati, te postoji alokacijska efikasnost. Kada je cijena nekog dobra vea od njegovog graninog troka (C>GT) govorimo o alokacijskoj neefikasnosti. U ovom je sluaju nedovoljno resursa upotrijebljeno u proizvodnji dotinog dobra. Alternativni angaman resursa znai proizvodnju manje vrijednosti. Resurse je potrebito realocirati na nain da se vie resursa angaira u proizvodnji dobra ija je cijena vea od graninog troka. Alokacijska neefikasnost postoji i kada je cijena dobra manja od graninog troka njegove proizvodnje (C < GT). Ova nejednakost signalizira da je previe resursa upotrijebljeno u proizvodnji nekog dobra. Alternativna uporaba resursa znai proizvodnju vee vrijednosti. Potrebito je, drutveni interes to nalae, vei dio resursa uloiti u proizvodnju alternativnog, vrjednijeg dobra. Na kraju, valja konstatirati da dugorona ravnotea u uvjetima savrene konkurencije znai i jednakost cijene i minimalnog prosjenog ukupnog troka (C= min.PUT). Dugorono, savreni konkurenti koriste upravo svoje kapacitete. Koristiti kapacitet znai, naime, upravo proizvesti onaj output koji minimalizira prosjeni ukupni troak.

153

7. TRITE DOBARA

7.2. MONOPOL 7.2.1. Pojam i oblici U lepezi trinih struktura savrena konkurencija jest jedna krajnost. Druga je monopol. Monopol znai postojanje jednog proizvoaa-ponuaa jedinstvenog dobra 53 koji je, na ovaj ili onaj nain, zatien od pojave potencijalne konkurencije. Obzirom na razliite naine onemoguavanja konkurencije valja razlikovati zakonski (legalni) monopol i prirodni monopol. Zakonski monopol nastaje na osnovi zakonom utvrenih povlastica (koncesije, licence, patenti). Prirodni monopol nastaje kada jedno poduzee monopolizira prirodne resurse. Meutim, do nastanka prirodnog monopola moe doi i uslijed ekonomije razmjera. Poduzee koje biljei rastue prinose razmjera (ekonomija razmjera) u stanju je, zahvaljujui neprekidnom obaranju prosjenog ukupnog troka, potisnuti sve konkurente sa trita i osvojiti monopolski poloaj. Ono je, dakle, sposobno, zbog toga to je postotno poveanje njegovog ukupnog proizvoda vee od postotnog poveanja angairanih inputa, trite opskrbiti odgovarajuim dobrom uz nii prosjeni ukupni troak nego vei broj manjih poduzea. esti uzrok uspjenog poveavanja razmjera poduzea jest izuzetno visoki fiksni troak. Poveavanje outputa, u takvom sluaju, znai znaajno smanjenje prosjenog fiksnog troka koje, unato poveanju prosjenog varijabilnog troka, izaziva pad prosjenog ukupnog troka. Primjeri prirodnog monopola nastalog zbog ekonomije razmjera jesu distribucija plina, elektrine energije, vode itd.

53

Rije je o dobru koje nema bliskog supstituta.

154

7. TRITE DOBARA

7.2.2. Ukupni, granini i prosjeni prihod monopola Budui da je monopol jedini ponua nekog dobra, potranja s kojom se on sueljava jest trina potranja (zbroj svih individualnih potranji). Krivulja trine potranje je krivulja opadajueg oblika. Dakako, njome upravlja zakon potranje, te nioj cijeni dobra odgovara vea potraivana koliina. Vrijedi, naravno, i obrnuto. Krivulja trine potranje je istovremeno i krivulja prosjenog prihoda monopola. Dok je u uvjetima savrene konkurencije cijena dobra bila jedanka graninom i prosjenom prihodu savrenog konkurenta u uvjetima monopola cijena je jednaka samo prosjenom prihodu. Naime, granini prihod monopola je manji od prosjenog prihoda, odnosno cijene dobra. Zbog ega je to tako? Monopol, zahvaljujui svom posebnom, povlatenom poloaju, posjeduje trinu mo. On je u stanju, manipulirajui vlastitim outputom, odnosno njegovom veliinom, odreivati cijenu dobra. Za razliku od savrenog konkurenta - preuzimatelja cijene (price taker-a) monopol odreuje, "pravi" cijenu. Monopol je "price maker". Pri tome, ipak, postoje neka ogranienja. Naime, monopol moe birati izmeu razliitih cijena odreenih trinom potranjom. Ukoliko zahtijeva niu cijenu, potraivana e koliina dobara biti vea. Zbog toga se granini prihod monopola - prihod koji donosi dodatno utrena jedinica dobra Ukupni prihod Koliina - javlja kao razlika izmeu poveanja ukupnog prihoda uslijed poveanja realizirane koliine dobara i smanjenja ukupnog prihoda uslijed smanjenja cijene dobra. Rezultat je manji od cijene dobra odnosno prosjenog prihoda. Sve dotle dok smanjenje cijene dobra (monopol se, dakle, odreujui cijenu sputa niz krivulju trine potranje) znai pozitivan granini prihod ukupni prihod monopola raste. U tom podruju trina potranja jest cjenovno elastina odnosno Ec > 1. 54

54

Podsjeamo da je Ec > 1 kada postotno smanjenje cijene izazove takvo postotno poveanje potraivane koliine koje znai rast ukupnog prihoda.

155

7. TRITE DOBARA

Kada je granini prihod monopola jednak 0, ukupni prihod monopola niti raste niti pada, on je maksimalan. U tom sluaju trina potranja je jedinino ili stabilno elastina, a Ec = 1. Kada smanjenje cijene dobra znai negativan granini prihod ukupni prihod monopola opada. U tom podruju trina potranja jest cjenovno neelastina, odnosno 0 < Ec < 1. Tablica 23. Cijena 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0 Potraivana koliina 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Ukupni prihod 0 11 20 27 32 35 36 35 32 27 20 11 0 Granini prihod 11 9 7 5 3 1 -1 -3 -5 -7 -9 -11

156

7. TRITE DOBARA

Slika 65.

157

7. TRITE DOBARA

Slika 66.

Koje je podruje trine potranje zanimljivo za monopol? U kojem e dijelu trine potranje monopol potraiti svoj profitnomaksimalizirajui output? Nasuprot uvrijeenom miljenju bit e to onaj segment trine potranje koji znai rast ukupnog prihoda, koji, dakle, znai pozitivan granini prihod i cjenovno elastinu potranju. Ukoliko, kojim sluajem, monopol zae u podruje cjenovno neelastine potranje, on e ga napustiti poveavajui cijenu i smanjujui output.

158

7. TRITE DOBARA

7.2.3. Maksimaliziranje profita


7.2.3.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit

Provjerimo tvrdnju da se profitno-maksimalizirajui output nalazi u onom segmentu trine potranje koja znai pozitivan granini prihod i Ec > 1. Odredimo output koji znai maksimalni ekonomski profit i to pomou ukupnog prihoda i ukupnog troka. Tablica 24. Cijena 12 11 10 9 8 7 6 Potraivana koliina 0 1 2 3 4 5 6 Ukupni prihod 0 11 20 27 32 35 36 Ukupni troak 7 11 14 19 26 35 46 Profit -7 0 6 8 6 0 -10

Ekonomski se profit (pozitivna razlika izmeu ukupnog prihoda i ukupnog troka) javlja nakon prve prijelomne toke i nestaje nakon druge. Neprijeporno, profitno-maksimalizirajui output jesu 3 jedinice dobra.

159

7. TRITE DOBARA

Slika 67.

Ukupni prihod, ukupni 45 troak 40 35 30 25 20


19 27 32 36

ukupni troak

ukupni prihod

maksimalni profiit=8

15 10 5
7 11

profitno-maksimizirajui output

Potraivana koliina

7.2.3.2. Granini prihod, granini troak i profit

Output koji, u danim uvjetima, osigurava maksimalni profit mogue je locirati i pomou graninog prihoda i graninog troka. Pravilo koje smo otkrili, analizirajui savrenu konkurenciju, vrijedi i u uvjetima monopola. Naime, monopol e poveavati svoj ukupni proizvod sve dok je granini prihod vei od graninog troka. Ukoliko je granini troak vei od graninog prihoda, output valja smanjivati sve dok se ne izjednae granini prihod i granini troak. Monopol e, 160

7. TRITE DOBARA

ponovimo, maksimalizirati svoj profit proizvodei onaj output pri kojem je granini prihod jednak graninom troku. Tablica 25.
Cijena Potraivana koliina Ukupni prihod Granini prihod Ukupni troak Granini troak Profit

12 11 10 9 8 7 6

0 1 2 3 4 5 6

0 11 20 27 32 35 36

11 9 7 5 3 1

7 11 14 19 26 35 46

4 3 5 7 9 11

-7 0 6 8 6 0 -10

Profitno-maksimalizirajui output jesu, naravno, 3 jedinice dobra. etvrtu jedinicu monopol nee proizvesti budui da je njen granini troak (7) vei od graninog prihoda (5). Proizvodnja te etvrte jedinice znaila bi smanjenje profita za dvije novane jedinice. Da bismo i slikom pokazali i dokazali kako output od 3 jedinice dobra jest profitno-maksimalizirajui potrebito je gornju tablicu dopuniti podacima o prosjenom ukupnom troku. Tablica 26. Koliina 0 1 2 3 4 5 6 Ukupni troak 7 11 14 19 26 35 46 Prosjeni ukupni troak 11 7 6,33 6,5 7 7,67

161

7. TRITE DOBARA

Slika 68.

Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka ukazuje na profitno maksimilizirajui output. To su, ve spomenute, tri jedinice dobra. Pri tom, optimalnom to se poslovnog rezultata tie, outputu cijena dobra iznosi 9, a prosjeni ukupni troak 6,33. Prosjeni profit (prosjeni prihod - prosjeni ukupni troak) iznosi 2,67, a maksimalni (ekonomski) profit (2,67 3) iznosi 8. Za razliku od savrenog konkurenta koji je u dugom vremenskom razdoblju "osuen" na normalni profit monopol moe u dugom vremenskom razdoblju realizirati ekonomski profit. Taj dugovjeni ekonomski profit koji monopol realizira zahvaljujui injenici da je zatien od pojave konkurencije nazivamo monopolski profit. Meutim, povlateni, monopolski poloaj ne jami trajnu i sigurnu realizaciju ekonomskog profita. Naime, promjene (pad) trine potranje mogu monopolu omoguiti tek ostvarenje normalnog profita, a mogu ga gurnuti i u gubitak. 162

7. TRITE DOBARA

7.2.4. Prijelomna toka u uvjetima monopola Ukoliko uslijed smanjenja trine potranje njena krivulja, pri optimalnom outputu, odreenom jednakou graninog prihoda i graninog troka, tangira krivulju prosjenog ukupnog troka monopol realizira tek normalni profit. Ekonomski je profit jednak nuli budui da je prosjeni prihod jednak prosjenom ukupnom troku, odnosno ukupni prihod je jednak ukupnom troku. Slika 69.

Granini troak Prosjeni ukupni troak

Svaki output, vei ili manji od optimalnog K, vodi monopol u gubitak, vodi ga u situaciju u kojoj je prosjeni ukupni troak vei od prosjenog prihoda. Jedino K jami jednakost prosjenog ukupnog troka i prosjenog prihoda te realizaciju normalnog profita. Ali, ak i tada kada ostvaruje samo normalni profit monopol zahtijeva veu cijenu od minimalnog prosjenog ukupnog troka. Looj reputaciji monopola, izmeu ostalog, pridonosi i injenica da prijelomna toka u uvjetima monopola ne znai, za razliku od savrene konkurencije, izjednaavanje cijene (prosjenog prihoda) i minimalnog prosjenog ukupnog troka. 163

7. TRITE DOBARA

7.2.5. Toka minimaliziranja gubitka u uvjetima monopola Monopol nee izbjei gubitak kada je pri svim razinama proizvodnje prosjeni ukupni troak vei od prosjenog prihoda. Slika 70.

Granini troak Prosjeni ukupni troak

Najvie to monopol u ovoj situaciji moe uiniti jest minimalizirati gubitak. Minimalni gubitak osigurava optimalni output K (odreen presjecitem krivulja graninog prihoda i graninog troka). Ukoliko je gubitak vei od fiksnog troka, ukoliko je, dakle, cijena (prosjeni prihod) manja od minimalnog prosjenog varijabilnog troka monopol e, ba kao i savreni konkurent, makar i privremeno, prekinuti proizvodnju.

164

7. TRITE DOBARA

7.2.6. Monopol i krivulja ponude Krivulja ponude savrenog konkurenta jednaka je s krivuljom njegovog graninog troka. Dakako, ovo vrijedi ukoliko je cijena vea od minimalnog prosjenog varijabilnog troka savrenog konkurenta. Za razliku od savrenog konkurenta monopol nema krivulju ponude. Monopolova krivulja ponude ne postoji. Podsjetimo, krivulja ponude (bilo individualne, bilo trine) pokazuje odnos izmeu cijene nekog dobra i ponuene koliine. Via cijena, ceteris paribus, znai veu ponuenu koliinu. Vrijedi i obrnuto. Meutim, kada je monopol u pitanju taj jedinstveni odnos izmeu cijene i ponuene koliine naprosto ne postoji. Monopol, u razliitim trinim situacijama, nastoji proizvesti onu koliinu dobra koja znai jednakost graninog prihoda i graninog troka i, pri tome, zahtijeva maksimalnu cijenu koju doputa trina potranja. Slika 71.55
Cijena , granini troak, granini prihod
Granini troak

C
Potranja1 Potranja0 Granini prihod0 Granini prihod1

K0

K1

Koliina

55

Vidjeti: Mansfield, E.: Microeconomics, W.W. Norton & Company, Inc. New York 1991., str. 266.

165

7. TRITE DOBARA

Nepostojanje jedinstvenog odnosa izmeu cijene dobra i ponuene koliine pokazuje i prethodna slika. Naime, jedna te ista cijena moe, kada je rije o monopolu, znaiti najrazliitije ponuene koliine. Monopol je konzistentan u svome nastojanju da proizvodi output koji izjednaava granini prihod i granini troak. Ovo njegovo nastojanje ne implicira, meutim, postojanje jedinstvenog odnosa izmeu cijene dobra i ponuene koliine istog dobra. 7.2.7. Monopol i diskriminacija cijena Do sada, mada to posebno ne naglasismo, bijae rije o monopolu s jedinstvenom cijenom. Monopol s jedinstvenom cijenom je monopol koji zahtijeva istu cijenu za svaku jedinicu svog outputa. Monopol, meutim, moe prakticirati diskriminaciju cijena. Diskriminacija cijena znai prodaju istog dobra po razliitim cijenama razliitim kupcima. Dakako, ove razlike u cijenama nemaju opravdanje u razliitim trokovima poslovanja. Uspjeno diferenciranje cijena ili diskriminacija cijena pretpostavlja: 1. Proizvoa mora biti u stanju kontrolirati cijenu dobra. On, dakle, mora posjedovati monopolsku, odnosno trinu mo. Diskriminacija cijena nije mogua i ne moe je, naravno, biti u uvjetima savrene konkurencije. 2. Dobro ili usluga koja se namjerava prodavati po razliitim cijenama ne moe biti namijenjenja preprodaji. Mogua bi preprodaja vrlo brzo dovela do etabliranja jedinstvene cijene 3. Proizvoa, odnosno ponua mora biti u stanju procijeniti platenu sposobnost kupaca i spremnost na kupovinu, odnosno novani iznos koji su pojedini kupci ili skupine kupaca voljni platiti za dobro ili uslugu.

166

7. TRITE DOBARA

U stvarnom svijetu potroai ne ulaze u prodavaonice s istaknutim novanim iznosima koje su spremni platiti za pojedina dobra ili usluge. U stvarnom svijetu diskriminacija cijena nije savrena. Ali, jednostavnosti radi pretpostavit emo da monopol uspijeva savreno diskriminirati cijene.
7.2.7.1. Savrena diskriminacija cijena

O savrenoj diskriminaciji cijena govorimo kada proizvoa od svakog kupca zahtijeva maksimalni novani iznos kojega je on spreman platiti. U ovoj je situaciji cijena u svakom pojedinom sluaju jednaka vrijednosti dobra, odnosno usluge. Potroaki viak biva pretvoren u profit proizvoaa. Prema tomu, monopol posee za diskriminacijom cijena budui da ona poveava njegov profit. Sljedei e grafiki prikazi pojasniti uinke savrene diskriminacije cijena. Slika 72.

A Ekonomski profit C B Granini troak

Prosjeni ukupni troak Trina potranja , prosjeni prihod Granini prihod K

167

7. TRITE DOBARA

Rije je o situaciji koju dobro poznajemo. Monopol, pridravajui se pravila da izjednai granini prihod i granini troak, proizvodi output K. Na taj, poznati nam, nain maksimalizira svoj profit. Ali, zamjeujete da potroai koji su spremni platiti jedinstvenu cijenu C ostvaruju potroaki probitak kojega prikazuje povrina trokuta ACB. Slika 73.

Ekonomski profit Granini troak Prosjeni ukupni troak

Trina potranja , prosjeni prihod, granini prihod

K1

Savrena diskriminacija cijena brie razliku izmeu cijene i graninog prihoda. Ba kao u savrenog konkurenta i u monopola koji savreno diskriminira cijene vrijedi da je cijena = prosjeni prihod = granini prihod. Razlog tomu jest injenica da se smanjenje cijene (koje rezultira poveanjem potraivane koliine) odnosi samo na dodatno utrenu jedinicu dobra, a ne i na sve prethodne jedinice. Stoga, svaka jedinica outputa znai jednakost cijene i graninog prihoda.

168

7. TRITE DOBARA

Monopol proizvodi ukupni proizvod K1 koji znai (ba kao i u savrenog konkurenta) jednakost cijene dobra i graninog troka. Uinci su savrene diskriminacije cijena dvojaki: a) Potroaki probitak se pretvara u profit. Ali, poveanju profita pridonose i oni kupci koje je jedinstvena cijena i pravilo izjednaavanja graninog prihoda i cijene izbacilo "iz igre". Sada svi kupci, osim posljednjeg, plaaju cijenu veu od one koja bi se formirala u uvjetima savrene konkurencije. Samo posljednji kupac plaa cijenu jednaku graninom troku. b) Mogue ironino, ali poveanje profita, posredovano savrenom diskriminacijom cijena, znai proizvodnju veeg, alokacijski efikasnog outputa pri kojem je cijena izjednaena s graninim trokom. Zakljuimo: savrena diskriminacija cijena rezultira veim profitom, ali i veim, alokacijski efikasnim outputom. 7.2.8. Usporedba monopola i savrene konkurencije Usporediti monopol i savrenu konkurenciju znai, prije svega, usporediti cijene koje nastaju u ovim razliitim trinim strukturama, te outpute koje odbacuje monopol, odnosno savrena konkurencija. Pretpostavit emo da je, ponajprije, neki sektor gospodarstva podvrgnut savrenoj konkurenciji. Ravnotena e cijena i output biti odreeni presjecitem krivulja trine potranje i trine ponude. Ne zaboravimo, krivulja trine ponude je istovremeno i krivulja graninog troka. Svaki od savrenih konkurenata prihvaa trinu cijenu kao danu i proizvodi onaj output pri kojemu je granini troak jednak cijeni dobra. Potom emo isti sektor monopolizirati pretpostavivi da umjesto velikog broja ponuaa postoji samo jedan. Uvest emo u igru njegovu krivulju graninog prihoda. Monopol e proizvesti output pri kojemu je

169

7. TRITE DOBARA

granini prihod izjednaen s njegovim graninim trokom, te odrediti maksimalnu cijenu koju trina potranja moe podnijeti. Slika 74.

Nije teko zakljuiti da: 1. monopolska cijena (CM) jest vea od cijene koju odbacuje savrena konkurencija (CK) 2. monopolski output (KM) jest manji od konkurencijskog outputa (KK) 3. monopolska cijena (CM) jest vea od graninog troka 4. cijena formirana u uvjetima savrene konkurencije (CK) jednaka je graninom troku. Meutim, osim alokacijske neuinkovitosti te proizvodne neuinkovitosti nekoritenja kapaciteta [ak i u situaciji realizacije normalnog profita cijena je vea od minimalnog prosjenog ukupnog 170

7. TRITE DOBARA

troka (c > min. PUT)] monopolu se moe prigovoriti i tzv. "rent seeking behavior". Rije je o traganju za rentom, odnosno ponaanju usmjerenom na izgradnju monopolskog poloaja i njegovu zatitu. Lobiranje radi carinske zatite od inozemne konkurencije samo je jedan primjer "rent seeking-a", aktivnosti koja, dakako, izaziva dodatne trokove, a koje je cilj realizacija monopolskog profita. Izgradnja i odravanje barijera koje tite monopolski poloaj moe biti zaista skupa. Ali, to nije sve. Monopol, a zbog zatienosti od konkurencije, zbog inertnog i hipertrofiranog upravljakog i kontrolnog mehanizma moe bolovati od X neefikasnosti. Ovaj se oblik neefikasnosti ne odnosi na poznatu injenicu da monopol smanjuje output kako bi poveao cijenu ve je Harvey Leibenstein vee uz injenicu da se uz date inpute ne proizvodi maksimalni mogui output. Zatieno od konkurencije, uljuljkano u sigurnost monopolske pozicije poduzee se sputa ispod krivulje ukupnog proizvoda. Razlika izmeu aktualnog outputa uz datu tehnologiju i angairane inpute te mogueg, veeg outputa jest X neefikasnost. Doista, nije se teko sloiti sa tvrdnjom da pojavom monopola drutvo uvijek gubi. U ovom je dijelu prie monopol neprijeporno negativni junak prie ("bad guy"). Meutim, monopoli oigledno nisu izumrla vrsta. Razlozi za to vjerojatno postoje. Ocjenjujete li neiji monopolski poloaj zapitajte se da li je netko monopol zbog toga to je "lo" ili je, pak, taj monopolski poloaj osvojen na "dobar" nain. Naime, poznata nam ekonomija razmjera, ali i ekonomije cilja (economies of scope), mogu monopolski output, u odreenim sluajevima, uiniti veim od onog konkurencijskog, a monopolska cijena moe biti nia od konkurencijske. Ekonomije cilja jesu smanjenje prosjenog ukupnog troka kao posljedica poveanja broja razliitih dobara koja poduzee proizvodi. Isti se inputi koriste za proizvodnju veeg broja dobara (komplementarnih u smislu njihove jeftinije proizvodnje). Ekonomije cilja se, evidentno, zasnivanju na diverzifikaciji dobara, odnosno proirenju asortimana proizvodnje.

171

7. TRITE DOBARA

U prethodnom smo primjeru, usporeujui savrenu konkurenciju i monopol, pretpostavili da monopoliziranje trita nije tangiralo trokove. Krivulja trine ponude je nastankom monopola pretvorena u njegovu krivulju graninog troka. Ali, ekonomija razmjera ili ekonomije cilja, odnosno njihova kombinacija (farmaceutska industrija, proizvodnja bijele tehnike, itd.) obara prosjeni ukupni troak. Granini je troak u tom sluaju nuno manji od prosjenog ukupnog troka. Prema tomu, u nekim sluajevima, monopol igra pozitivnu ulogu, a uspjeno koritenje ekonomija razmjera i cilja ilustrirat e sljedea slika. Slika 75.
Trina ponuda

Cijena

Granini troak
CK CM

Trina potranja Granini prihod

KK

KM

Koliina

U ovome je sluaju monopolska cijena nia od konkurencijske, a monopolski output vei od konkurencijskog. Sve to, zamjeujete, unato tomu to nije ostvarena alokacijska efikasnost.

172

7. TRITE DOBARA

7.3. NESAVRENA KONKURENCIJA Stvarni svijet doista nije niti savreno konkurentan niti u potpunosti monopoliziran. Savrena konkurencija i monopol prije su apstrakcije negoli realnost. Stvarna su trita, dakle, podvrgnuta nesavrenoj konkurenciji i smjetena izmeu dviju krajnosti-savrene konkurencije i monopola. Nesavrena, imperfektna konkurencija podrazumijeva postojanje veeg ili manjeg (ali, dakako, veeg od jednog) broja ponuaa od kojih svaki posjeduje odreenu trinu mo, sposobnost da variranjem outputa utjee na cijenu dobra. Razmotrit emo dva oblika nesavrene konkurencije. U prvom, rije je o monopolistikoj konkurenciji, trina mo jest posljedica diferencijacije proizvoda. Monopolistiki konkurenti proizvode slino, ne identino dobro. U drugom sluaju, radi se o oligopolu, trina mo jest posljedica malog broja ponuaa i injenice da svaki od njih proizvodi znaajni dio ukupnog proizvoda grane. 7.3.1. Monopolistika konkurencija Monopolistika je konkurencija takav tip trita na kojem veliki broj poduzea meusobno konkurira proizvodei ne identino ve slino dobro. Zahvaljujui diferencijaciji dobra koja proizvode monopolistiki konkurenti nisu savreni supstituti. Gornja definicija ne obuhvaa sva bitna obiljeja monopolistike konkurencije. Valja dodati, ponajprije, injenicu da se monopolistiki konkurent sueljava, ba kao i monopol, s opadajuom krivuljom potranje. Budui da proizvodi jedinstvenu verziju dobra, monopolistiki konkurent dominira jednim segmentom trita i u mogunosti je kontrolirati cijenu svog dobra. Drugo, monopolistika konkurencija, ba kao savrena konkurencija, ne postavlja nikakve zapreke onima koji ele ui ili izai s trita. Novi se, dakle, konkurenti, bez ikakvih ogranienja, slobodno pojavljuju na tritu i ukljuuju u trinu utakmicu.

173

7. TRITE DOBARA

Zamjeujete, monopolistika je konkurencija mjeavina obiljeja svojstvenih kako za savrenu konkurenciju tako i monopol. Zbog toga su i dogaanja na ovom tipu trita vrlo zanimljiva.
7.3.1.1. Kratko vremensko razdoblje

Monopolistiki konkurent potuje isto pravilo maksimaliziranja profita kao i monopol. On, dakle, proizvodi onaj output pri kojem je granini prihod izjednaen s graninim trokom. Ovakvo ponaanje namee opadajua krivulja potranje s kojom se monopolistiki konkurent sueljava. Pretpostavimo da zbog povoljnih trinih uvjeta monopolistiki konkurenti realiziraju ekonomski profit. Predstavimo situaciju u kojoj se nalazi jedan od monopolistikih konkurenata. Slika 76.

174

7. TRITE DOBARA

Poduzee izgleda i ponaa se kao monopol. Budui da je prosjeni prihod, odnosno cijena vea od prosjenog ukupnog troka pri optimalnom K, monopolistiki konkurent realizira ekonomski profit iju veliinu predstavlja svojom povrinom osjenani pravokutnik. Ova je idilina situacija, meutim, neodriva u dugom vremenskom razdoblju.
7.3.1.2. Dugo vremensko razdoblje

Dugo vremensko razdoblje aktivira ono obiljeje monopolistike konkurencije koje se tie slobodnog pojavljivanja novih konkurenata na tritu. Naime, ekonomski profit koji realiziraju monopolistiki konkurenti privui e, sasvim sigurno, nove konkurente. Nova e poduzea privui dio kupaca, potranja za proizvodima starosjedioca se smanjuje, uope na tritu monopolistike konkurencije postaje prilino tijesno. Ekonomski profit se smanjuje, a drastiniji pad potranje (pomicanje krivulje potranje ulijevo i prema dolje) moe dovesti i do pojave gubitka. Gubitak e izazvati iseljavanje poduzea. Ovo e naputanje trita trajati sve dotle dok monopolistiki konkurenti ne ostvare jedino i samo normalni profit. Prema tomu, dugorona ravnotea na tritu monopolistike konkurencije znai da je ekonomski profit jednak nuli. Slika 77.

Granini troak

Prosjeni ukupni troak

175

7. TRITE DOBARA

Ekonomski je rezultat isti kao u savrenoj konkurenciji. I monopolistiki konkurent i savreni konkurent moraju se dugorono zadovoljiti normalnim profitom. Ali, razlike ipak postoje. Cijena dobra savrenog konkurenta jednaka je graninom troku. Cijena koju odreuje monopolistiki konkurent vea je od graninog troka. Uope, prijelomna toka u uvjetima monopolistike konkurencije znai manji output i veu cijenu nego prijelomna toka u uvjetima savrene konkurencije. Nadalje, proizvoditi normalni profit u savrenoj konkurenciji znai proizvoditi onaj output koji znai i minimalni prosjeni ukupni troak. Drugim rijeima, savreni konkurent koristi upravo svoj kapacitet. Kapacitet je, naime, onaj output koji znai minimalni ukupni troak po jedinici proizvedenog dobra - minimalni prosjeni ukupni troak. Monopol i monopolistika konkurencija, meutim, znai pojavu suvinog, dakle, neiskoritenog kapaciteta. Realizirajui normalni profit monopolistiki konkurent proizvodi output koji je manji od onoga koji znai minimalni prosjeni ukupni troak. 7.3.2. Oligopol Oligopol je trite na kojemu nekoliko (mali broj) proizvoaa meusobno konkurira proizvodei ista ili slina dobra. U tom smislu valja razlikovati diferencirani oligopol i isti oligopol. Diferencirani oligopol znai da poduzea proizvode slina dobra. Rije je o poneto razliitim dobrima ali, istovremeno, i dobrim supstitutima. isti oligopol razumijeva proizvodnju istog dobra. Brojni su uzroci formiranja oligopola. Najee je to ekonomija razmjera. Ponekad nije mogue realizirati prihvatljivo niski prosjeni ukupni troak bez proizvodnje izuzetno velikog outputa. Na takvom tritu e postojati manji broj velikih proizvoaa. Nadalje, mali broj proizvoaa moe postojati i zbog injenice da je za pojavu na nekom

176

7. TRITE DOBARA

tritu potrebito uloiti izuzetno velik (financijski) kapital. Oligopol moe biti i posljedica insuficijentnih zaliha sirovina, patenata, itd. Bitno obiljeje oligopola jest mali broj proizvoaa i, s tim u svezi, postojanje relevantne trine moi svakog od oligopolista. Meutim, situacija je ovdje znatno sloenija negoli u monopolu. Monopol "pravi", odreuje cijenu. On je "price maker". Budui da je pod budnom paskom svojih konkurenata, oligopolist mora biti znatno oprezniji prilikom odreivanja cijene. On traga za cijenom vodei rauna o postupcima svojih konkurenata. On je "price searcher". Oigledno, profit i output svakog poduzea u oligopolu ovisi o postupcima njegovih konkurenata. Ovdje ima mjesta i za sukob, ali i za suradnju. Situaciju u kojoj se nalaze oligopolisti nazivamo strategijska interakcija. Strategijska je interakcija naroiti oblik meusobne ovisnosti poduzea u oligopolu koja nalae takvo ponaanje (posebice kada je u pitanju cijena dobra i veliina outputa) koje vodi rauna o oekivanim postupcima i reakcijama svih konkurenata.
7.3.2.1. Vodstvo u cijenama i tajni sporazumi

Postoji nekoliko naina rjeavanja pitanja odreivanja cijene u oligopolu. Prvi je tzv. vodstvo u cijenama. Problem meusobne ovisnosti, problem strategijske interakcije rjeava se na nain da jedno poduzee, najee ono najvee, preuzme vodstvo u cijenama. Ono odreuje i mijenja cijenu, ovisno o promjenama trinih uvjeta i vlastitih trokova, a ostali ga u tome slijede. Poduzee koje je preuzelo vodstvo u cijenama, dominantno poduzee, maksimalizira svoj profit proizvodei onaj output pri kojem je njegov granini prihod jednak graninom troku. Manja poduzea, prihvaaju cijenu dominatnog poduzea te, takoer, proizvode output koji znai jednakost graninog prihoda i graninog troka. Drugi nain odreivanja cijene u oligopolu jest tajno (budui da je najee ilegalno) ili javno dogovaranje i sporazumijevanje. Ovakvi su 177

7. TRITE DOBARA

sporazumi (predmet kojih su najee cijena, veliina outputa, te podjela trita) mogui budui da se u oligopolu radi o malom broju zainteresiranih stranaka (poduzea) koje su potpuno svjesne meusobne ovisnosti. Prednosti sporazuma su oigledne: smanjena nesigurnost, poveani profiti i zatita od pojave eventualne konkurencije. Ukoliko oligopolisti sklope ovakvu vrstu sporazuma (javnog ili tajnog), te ukoliko ga se pridravaju posljedice (cijena i output) mogu biti iste kao da je rije o monopolu. Tako formirana cijena jest monopolska cijena. Ona e biti odreena presjecitem krivulja zajednikog (ukupnog) graninog troka i graninog prihoda. Slika 78.

esto se dogaa da ovakvi aranmani nisu dugoga vijeka. Ne samo zbog toga to ih, najee, zakon zabranjuje ve stoga to se on iznutra kri. Jedno ili vie poduzea poinje kriti sporazum snizujui cijenu ispod dogovorene, poveavajui output iznad dogovorene kvote, a sve u cilju poveanja vlastitog profita. Ostali to relativno brzo otkrivaju te dolazi do odgovarajue reakcije koja znai i raskid, prestanak sporazuma.

178

7. TRITE DOBARA

7.3.2.2. Teorija igara

Teorija je igara teorija koja analizira donoenje odluka u situacijama u kojima postoji sukob interesa. Svaka igra, pa i ona najnaivnija predstavlja konfliktnu situaciju u kojoj svaki od sudionika nastoji promovirati vlastiti interes. U tom smislu svaki igra, potujui pravila igre, ima na raspolaganju razliite strategije (naine igre) kako bi osigurao povoljan ishod igre. Slino je i s igrom koju igraju poduzea u oligopolu. Teorija igara moe se, dakle, upotrijebiti i za analizu strategijske interakcije ali i za analizu najrazliitijih problema drutvenih znanosti. Prije nego razmotrimo ekonomsku primjenu teorije igara (na primjeru najjednostavnijeg sluaja oligopola, duopolu) odigrajmo igru poznatu kao zatvorenikova dilema.
7.3.2.2.1. Zatvorenikova dilema

Igra se, pretpostavljate, odvija u prilino neugodnom ambijentu. A.A. i B.B. budu uhieni prilikom pokuaja provale. Tijekom istrage ustanovi se da su A.A. i B.B. vjerojatni poinitelji niza provala u proteklih nekoliko mjeseci. vrstih dokaza, meutim, nema. Istraitelj stoga smjesti A.A. i B.B. u odvojene prostorije te obama veli sljedee: "Ukoliko prizna ranije poinjene provale, a tvoj partner to odbije uiniti, dobit e zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine, a partnera, budui da je odbio priznati, eka zatvorska kazna od osam godina. Ukoliko obojica priznate bit ete osueni na etiri godine zatvora." Zatvorenici, dakako, znaju da ukoliko niti jedan ne prizna ranije poinjene provale mogu biti, zbog nedostatka dokaza, osueni samo za posljednju provalu. U tom sluaju obojicu oekuje kazna od dvije godine zatvora. Prilino sloena situacija budui da A.A. i B.B. ne mogu komunicirati i, vjerojatno, nemaju puno razloga vjerovati jedan drugomu.

179

7. TRITE DOBARA

U igri sudjeluju dva igraa kojima su na raspolaganju svega dva naina igre, odnosno strategije. Stoga su mogui samo sljedei ishodi: 1. Oba zatvorenika priznaju 2. Niti jedan zatvorenih ne prizna 3. A.A. prizna, B.B. ne prizna 4. A.A. ne prizna, B.B. prizna. Matrica isplata pokazuje rezultate svih moguih strategija obaju igraa.
A.A. strategije Ne priznati Ne priznati B.B. strategije Priznati Priznati

A.A. 2 god. B.B. 2 god. A.A. 8 god. B.B. 1 god.

A.A. 1 god. B.B. 8 god. A.A. 4 god. B.B. 4 god.

Na koji nain razmilja zatvorenik A.A.? Ukoliko B.B. ne prizna, tada se meni isplati priznati jer u u tom sluaju biti kanjen tek jednom godinom zatvora, a B.B. s punih osam godina. Ukoliko, pak, B.B. prizna tada, neprijeporno, i ja moram priznati kako bih izbjegao osam godina zatvora. Dakle, u svakom sluaju, bez obzira to uinio drugi zatvorenik, meni se isplati priznati. U potpuno je istoj situaciji i na isti nain rezonira zatvorenik B.B. I njemu se isplati priznati. Prema tomu, konani rezultat, odnosno ravnotea ove igre jest priznanje obaju zatvorenika. Istraitelj e rijeiti sluaj provala koje su poinili A.A. i B.B., a oni e u zatvoru odsjediti svaki po etiri godine. Ravnoteu u ovome sluaju nazivamo nesuradnika ili Nash-ova56 ravnotea. Svaki je od igraa odigrao igru, vodei rauna iskljuivo o
56

John F. Nash, matematiar, koji prvi razvija ovaj ravnoteni koncept.

180

7. TRITE DOBARA

vlasititom interesu. Ali, ravnotea zatvorenikove dileme je doista specifina. Naime, ona je ne samo nesuradnika (zbog oiglednih razloga), ve je istovremeno i rije o dominantnoj strategijskoj ravnotei. Dominantna strategijska ravnotea postoji tada kada, ba kao u zatvorenikovoj dilemi, oba igraa na raspolaganju imaju dominantnu strategiju. "Dominantna strategija je strategija koja ostaje ista bez obzira kakvu akciju poduzeo drugi igra".57 Vjerojatno ste pomalo iznenaeni ravnoteom zatvorenikove dileme. Ali, ova igra je samo dokaz da ponekad voeni vlastitim, sebinim interesom ne realiziramo najbolji rezultat.
7.3.2.2.2. Igra u duopolu

Duopol ine dva poduzea. Pretpostavimo da su poduzea tajno podijelila trite i dogovorila cijenu. Poduzeima su na raspolaganju dvije strategije: izigravati sporazum (ili, grubo reeno, varati) i pridravati se sporazuma, dakle, ne varati. I ovdje su, kao i u zatvorenikovoj dilemi, u pitanju dva igraa koji, nastojei izboriti najpovoljniji ekonomski rezultat, mogu birati izmeu dvije mogue strategije. Mogue su , dakle, sljedee etiri situacije: 1. Oba poduzea ne varaju 2. Oba poduzea varaju 3. Poduzee A vara, poduzea B ne vara 4. Poduzee A ne vara, poduzee B vara. Varati znai pokuati snienjem cijene ispod dogovorene zauzeti vei dio trita te realizirati, na raun konkurenta, vei ekonomski profit. Matrica isplata moe odbaciti sljedee rezultate (predstavljene u obliku profita i gubitka):

57

Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, Inc., New York 1990., str. 357.

181

7. TRITE DOBARA

Ne varati Poduzee B-strategije Varati

A B A B

Poduzee A strategije Ne varati Varati +2 A +2 B -2 A +4 B

+4 -2 0 0

Ukoliko oba poduzea odlue potovati sporazum svaki realizira ekonomski profit od dva milijuna novanih jedinica. Izigravaju li, pak, sporazum ekonomski je profit obaju poduzea jednak nuli. I konano, ako se jedno poduzee pridrava dogovorene cijene a drugo ne, tada onaj koji izigrava sporazum realizira ekonomski profit od etiri milijuna gurnuvi istovremeno svog konkurenta u gubitak od dva milijuna novanih jedinica. I opet, oba igraa imaju na raspolaganju dominantnu strategiju. Pokuajmo je otkriti. Poduzeu A se isplati, ukoliko poduzee B ne vara, dakako, varati. U tom sluaju poduzee A realizira profit od etiri milijuna nanijevi, istovremeno, poduzeu B gubitak od dva milijuna. Ukoliko poduzee B vara poduzee A, tu doista nema dileme, mora varati. Na taj nain ono izbjegava gubitak i uspijeva realizirati normalni profit. Na isti nain razmilja i ponaa se poduzee B. I njegova najbolja strategija je varati. Dominantna strategijska, ali i Nash-ova ili nesuradnika ravnotea ove igre znai da e oba poduzea ui u rat cijenama i ostvariti tek normalni profit. Njihov e ekonomski profit biti jednak nuli budui da je iznova privatni interes nadmaio zajedniki interes. Zajednikom interesu treba, naime, vremena da bi se profilirao. A naa ga poduzea, na sreu ili nesreu, imaju dovoljno. Igra koju oni igraju ima veliki broj produetaka. Zatvorenici su svoju igru mogli odigrati samo jednom. Poduzea A i B svoju igru mogu ponavljati. Ponavljanje igre otvara mogunost da se druga strana kazni za "nekorektno" ponaanje. Svaki "niski udarac", 182

7. TRITE DOBARA

svaki prekraj moe biti uzvraen. Svaki igra u svoju strategiju moe ukljuiti i tzv. "milo za drago" strategiju (tit-for-tat strategy). Milo za drago strategija jednostavno znai odigravati u sadanjoj rundi ono to je drugi igra odigrao u prethodnoj rundi. Uope, igraima je na raspolaganju itav niz strategijskih poteza. Strategijski potez je potez koji stvara sliku o tome to vai konkurenti mogu od vas oekivati u odreenoj situaciji.58 Ukoliko, primjerice, va konkurent snizi cijenu vi moete odgovoriti jo veim obaranjem cijene. Od vas se, dakle, moe oekivati da na napad odgovorite jo snanijim napadom. Prema tomu, ova sloenija (budui da ukljuuje ponavljanje) varijanta zatvorenikove dileme moe imati mnogo ravnotea. Jedna je od njih, meutim, i suradnika ravnotea koja e znaiti da su oba igraa (poduzea) tijekom vremena nauila suraivati, te da ostvaruju ekonomski profit od dva milijuna novanih jedinica. 7.4. ZAKLJUNO O TRITU DOBARA 7.4.1. Koeficijent koncentracije etiriju poduzea U odgovoru na pitanje je li neka grana ili sektor blie savrenoj konkurenciji ili monopolu moe pomoi koeficijent koncentracije etiriju poduzea. Koeficijent etiriju (ili osam) poduzea je najea mjera koncentracije grane ili sektora. On pokazuje u kojoj mjeri mali broj (etiri ili osam) poduzea dominira tritem. Izraunava se kao postotak vrijednosti prodaje etiriju najveih poduzea.

Koeficijent koncentracije etiriju poduzea

Vrijednost prodaje najveih etiriju poduzea Vrijednost prodaje grane

100

58

Vidjeti: Schelling, T.: The Strategy of Conflict, Oxford University Press, New York, 1960.

183

7. TRITE DOBARA

Visoki postotak, 90% npr., ukazuje na odsutnost konkurencije budui da etiri najvea poduzea realiziraju 90% vrijednosti prodaje dane grane. Niski postotak ukazuje na snanu konkurenciju. Na etiri najvea poduzea otpada tek mali dio (1% npr.) vrijednosti ukupne prodaje. Dopunjen jo nekim podacima (veliina trita, slobodan ili otean ulaz u granu itd.) koeficijent koncentracije etiriju poduzea jest relevantni pokazatelj prisutnosti konkurencije u nekoj grani ili sektoru. 7.4.2. Pregled osnovnih obiljeja (savrena konkurencija, monopolistika konkurencija, oligopol, monopol) Kraj razmatranja trinih struktura jest prilika da se podsjetimo i da, usporedimo osnovna obiljeja analiziranih trainih struktura. Sljedea e tablica pokuati, na koncizan nain, pruiti potrebitu informaciju. Tablica 27.
Savrena konkurencija Velik broj poduzea Identino dobro Savreni konkurent nema utjecaja na cijenu Dugorona ravnotea Normalni profit Cijena=min. PUT Cijena=Gran. troak Normalni profit Cijena> min. PUT Cijena>Gran. troak Ekonomski profit Cijena >min.PUT Cijena>Gran. troak Monopolski profit Cijena>min.PUT Cijena>Gran. troak Monopolistika konkurencija Veliki broj poduzea Diferencirano dobro Monopolistiki konkurent ima odreeni utjecaj na cijenu Oligopol Nekoliko poduzea Identino ili diferencirano dobro Oligopolist ima znaajni utjecaj na cijenu Monopol Jedno poduzee Jedinstveno dobro Monopol odreuje cijenu

184

7. TRITE DOBARA

Performancije su savrene konkurencije najbolje. Ali, savrenu konkurenciju nije mogue instalirati" u svim granama proizvodnje. Naime, proizvodnji nekih dobara e najbolje odgovarati prirodni monopol, oligopol ili monopolistika konkurencija. Kada je prirodni monopol u pitanju, nije mogue negirati prednosti ekonomije razmjera koje on nosi sa sobom, oligopolu nije mogue odrei ve navedene prednosti ekonomije razmjera i prednosti eventualne diferencijacije proizvoda, a potroai e, kada je u pitanju monopolistika konkurencija, platiti viu cijenu dobra kako bi uivali u njegovoj raznolikosti. Zamislite situaciju u kojoj smo svi u situaciji kupovati isto odijelo, istoga kroja i iste boje. Ili, zamislite da smo prisiljeni kupovati isti automobil, iste zapremine motora i iste boje. Prema tomu, koncept savrene proizvoai nastoje proizvesti dobro uz recimo i to, savrena konkurencija nije i struktura za proizvodnju svakog dobra i svakoj grani proizvodnje. konkurencije jest idealan, najnii troak i cijenu. Ali, ne moe biti najbolja trina ne moe biti primijenjena u

185

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE


8.1. PODJELA IMBENIKA Ekonomska teorija poznaje etiri inputa, odnosno imbenika proizvodnje. To su rad, kapital, zemlja i poduzetnitvo. Rad predstavlja fizike i psihike sposobnosti ljudskih bia koje ona upotrebljavaju prilikom proizvodnje razliitih dobara. Kapital obuhvaa sva proizvedena dobra koja se mogu upotrijebiti u proizvodnji drugih dobara. Dakle, zgrade, strojevi, alati, najrazliitiji ureaji i oprema, ali i zalihe gotovih proizvoda, poluproizvoda i sirovina ine kapital. Ekonomist pojam kapital upotrebljava u smislu realnog kapitala-najrazliitijih, ali i sasvim konkretnih kapitalnih dobara. Kapital, dakle, ne znai novac, novana sredstva. U tom se smislu upotrebljava pojam financijskog kapitala. Valja, dakle, znati da financijski kapital predstavlja novana sredstva kojima se mogu kupiti elementi kapitala-realnog kapitala. Zemlja ili uope prirodni resursi dar su prirode. Pojam zemlja obuhvaa ne samo zemlju kao takvu ve i sva prirodna bogatstva kao to su ume, rudna bogatstva, vode itd. Poduzetnitvo je sposobnost stvaranja novih, ravijanja postojeih dobara i usluga ali i organiziranja proizvodnje dobara i usluga. Kae se kako poduzetnitvo jest aktivni imbenik, a ostali su imbenici proizvodnje pasivni. Poduzetnik, naime, sjedinjuje proizvodne sile (organizira imbenike proizvodnje formira i upravlja poduzeem), preuzima rizik 187

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

poslovanja (poduzetnik je risk-taker) te inovacijama unapreuje bilo dobro ili uslugu, odnosno proces njihove proizvodnje. Poduzetnici su, dakle, nestrpljivi priskrbiti profit time to e najbolje zadovoljiti potrebe potroaa. Rije je o samosvojnim, odlunim, marljivim i discipliniranim ljudima koji stoje iza svojih postupaka uspjeha i neuspjeha. Oni odbijaju egzistenciju planiranu izvana. Trite, naravno, nije za bojaljive i nesklone riziku. Vlasnici imbenika proizvodnje realiziraju odgovarajue dohotke. Vlasnik rada ostvaruje plau, vlasnik kapitala kamatu, a vlasnik zemlje rentu. Plaa obuhvaa sve dohotke od rada. Kamata obuhvaa sve oblike dohotka od kapitala. Renta, naravno, jest zajedniki naziv za sve dohotke primljene na ime upotrebe zemlje i prirodnih resursa. Poduzetnik, pak, kombinirajui imbenike proizvodnje sukladno marginalistikim naelima (o kojima smo i o kojima emo govoriti59) nastoji realizirati profit, prije svega, onaj ekonomski.

8.2. FORMIRANJE CIJENE I DOHOTKA IMBENIKA PROIZVODNJE Trite inputa razlikuje se, u prvi mah, od trita outputa (dobara) utoliko to su sada poduzea (proizvoai dobara i usluga) na strani potranje, a domainstva (kupci dobara i usluga) na strani ponude. Domainstva, dakle, nude imbenike proizvodnje kojima raspolau, a poduzea ih kupuju. Ali, ova promjena ne tangira djelovanje zakona ponude i potranje. Ponuena koliina nekog inputa bit e vea (uz neke iznimke na koje emo upozoriti) ukoliko je vea njegova cijena. Vrijedi, naravno, i

59

Pravila maksimaliziranja profita output i input analiza.

188

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

obrnuto. Potraivana koliina nekog inputa bit e vea ukoliko je manja njegova cijena. Vrijedi i obrnuto. Prema tomu, trite imbenika proizvodnje odreuje cijenu inputa na isti nain kao to trite dobara i usluga odreuje cijenu outputa. Slika 79.

Trite inputa odreuje i dohodak vlasnika imbenika proizvodnje. Dohodak vlasnika inputa jednak je umnoku cijene inputa (C) i utrene koliine (K). Dohodak = C K. Zamjeujete slinost izmeu izraunavanja ukupnog prihoda poduzea i dohotka vlasnika nekog imbenika proizvodnje. Ba kao to veliina ukupnog prihoda ovisi o (cjenovnoj) elastinosti potranje za nekim dobrom, tako i veliina dohotka vlasnika inputa ovisi o (cjenovnoj) elastinosti potranje za inputom. Ukoliko je potranja za imbenikom cjenovno elastina, tada e smanjenje cijene imbenika dovesti do takvog poveanja potraivane koliine imbenika koje znai poveanje dohotka vlasnika imbenika. Vrijedi i obrnuto.

189

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Ukoliko je potranja za nekim inputom stabilno elastina, promjene cijene ne tangiraju veliinu dohotka. Ukoliko je potranja cjenovno neelastina, tada e smanjenje cijene imbenika dovesti do takvog poveanja njegove potraivane koliine koje e znaiti smanjenje dohotka vlasnika imbenika. Vrijedi i obrnuto. U pravilu, dohodak se vlasnika imbenika proizvodnje sastoji od dvaju dijelova: transferne zarade i ekonomske rente. Transferna zarada je onaj dio dohotka koji je dostatan za induciranje, izazivanje ponude nekog imbenika proizvodnje. Ili, transferna zarada je zarada koju input moe realizirati u najboljoj alternativnoj uporabi. Transfernu zaradu moemo smatrati oportunitetnim trokom imbenika proizvodnje. Ekonomska je renta dio dohotka koji vlasnik imbenika prima povrh transferne zarade. To je onaj dio dohotka koji, za razliku od transferne zarade, nije potrebit da bi se imbenik zadrao u sadanjoj uporabi. Ekonomska je renta, kako se to zna rei, "kruh nad pogaom". Slika 80.

190

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Ekonomska je renta onaj dio dohotka koji se nalazi iznad krivulje ponude i ispod cijene. Transferna je zarada dio dohotka koji se smjestio ispod krivulje ponude. Veliina ekonomske rente ovisi o elastinosti ponude. Neelastina e ponuda znaiti veu ekonomsku rentu, a vrijedi i obrnuto. Kada neki imbenik proizvodnje nema alternativne potrebe, kada je, dakle, njegova ponuda savreno neelastina, cjelokupni se dohodak sastoji iskljuivo od ekonomske rente. Slika 81.

Kada neki input sadanjim angamanom realizira onaj dohodak koji moe ostvariti i svojom najboljom alternativnom uporabom (kada je sadanji dohodak jednak oportunitetnom troku imbenika), tada se cjelokupni dohodak sastoji od transferne zarade. Ponuda takvog imbenika je savreno elastina.

191

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Slika 82.

8.3. POTRANJA ZA IMBENIKOM PROIZVODNJE Potranja je za imbenikom proizvodnje (bilo da je u pitanju rad, kapital ili zemlja) izvedena, derivirana potranja. Poduzea, naime, potrauju imbenike proizvodnje, jer im oni omoguuju proizvodnju dobara i usluga koje su potroai voljni kupiti. Potranja je za nekim imbenikom izvedena iz potranje za dobrima ili uslugama koje je taj imbenik u stanju proizvoditi. Zapitajmo se, meutim, koju e koliinu nekog inputa angairati poduzee koje nastoji maksimalizirati profit. Odgovor na ovo krucijalno pitanje implicira poznavanje sljedeih kategorija: granini prihod proizvoda imbenika proizvodnje i granini troak imbenika proizvodnje.

192

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Granini je prihod proizvoda nekog imbenika promjena ili poveanje ukupnog prihoda kao posljedica jedininog poveanja istog imbenika. Granini prihod proizvoda imbenika = Ukupni prihod . imbenik

Ili, jednostavno, granini je prihod proizvoda nekog imbenika proizvodnje prihod koji donosi dodatno zaposlena jedinica istog imbenika. Ukoliko poveavate inpute rada, a ostali su inputi fiksnog karaktera, u stanju ste izraunati granini prihod proizvoda rada: Granini prihod proizvoda rada = Ukupni prihod . Rad

Ukoliko je jedino input kapitala promjenljive naravi njegov granini prihod proizvoda izraunavamo na slian nain: Granini prihod proizvoda kapitala = I konano, Granini prihod proizvoda zemlje = Ukupni prihod . Zemlja Ukupni prihod . Kapital

Upozorimo odmah i na drugi mogui nain izraunavanja graninog prihoda proizvoda nekog inputa. Naime, granini prihod proizvoda ovisi o dvjema stvarima: prvo, o veliini dodatnog outputa koji proizvede dodatno angairana jedinica inputa i drugo, o veliini dodatnog ukupnog prihoda koji nastaje prodajom dodatnog outputa. Prema tomu, granini prihod proizvoda nekog inputa jednak je umnoku njegovog graninog proizvoda i graninog prihoda. 193

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Granini prihod proizvoda rada = Granini proizvod rada Granini prihod Granini prihod proizvoda kapitala = Granini proizvod kapitala Granini prihod Granini prihod proizvoda zemlje = Granini proizvod zemlje Granini prihod

Granini je troak nekog imbenika proizvodnje promjena ili poveanje ukupnog troka tog inputa kao posljedica jedininog poveanja istog imbenika. Granini troak imbenika= Ukupni troak imbenik

Ili, jednostavno, granini je troak imbenika proizvodnje troak zapoljavanja dodatne jedinice istog imbenika. Ukupni troak rada Rad Ukupni troak kapitala Kapital

Granini troak rada =

Granini troak kapitala =

Granini troak zemlje =

Ukupni troak zemlje Zemlja

Prosjeni troak nekog imbenika proizvodnje jest ukupni troak tog imbenika po jedinici istog imbenika. Prosjeni je troak inputa, po logici stvari, jednak cijeni inputa.

194

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Prosjeni troak rada =

Ukupni troak rada = Cijena rada Rad Ukupni troak kapitala = Cijena kapitala Kapital

Prosjeni troak kapitala =

Prosjeni troak zemlje =

Ukupni troak zemlje = Cijena zemlje Zemlja

8.3.1. Profitno maksimalizirajui input Sve dotle dok je granini prihod proizvoda nekog inputa (dodatni prihod koji donosi dodatno angairana jedinica nekog inputa) vei od graninog troka istog inputa (dodatnog troka dodatno zaposlene jedinice istog inputa) poduzee e poveavati angaman tog inputa. Koliina zaposlenog inputa e se, pak, smanjivati kada je granini troak inputa vei od njegovog graninog prihoda proizvoda. Optimalna, profitno maksimalizirajua koliina inputa jest ona koja znai jednakost graninog prihoda proizvoda imbenika proizvodnje i njegovog graninog troka. Provjerit emo ovu tvrdnju na sljedeem primjeru:

195

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Tablica 28. Ukupni proizvod 0 10 18 24 28 30 Granini proizvod rada 10 8 6 4 2 Ukupni prihod 0 20 36 48 56 60 Granini prihod 2 2 2 2 2 Granini prihod proizvoda rada 20 16 12 8 4

Rad 0 1 1 3 4 5

Cijena rada (plaa) 6 6 6 6 6 6

Ukupni troak rada 0 6 12 18 24 30

Granini troak rada 6 6 6 6 6

Ukupni profit 14 10 6 2 -2

Analiza odnosa graninog prihoda proizvoda rada i graninog troka rada pokazuje da e proizvoa zaposliti etiri radnika. Profitno su maksimalizirajui input etiri radnika. Poduzee nee zaposliti petog radnika budui da je granini prihod proizvoda njegovog rada (4) manji od njegovog graninog troka (6). Zapoljavanje tog petog radnika ima za posljedicu smanjivanje ukupnog profita za dvije novane jedinice. Odreujui veliinu angairanog inputa (rada, kapitala i zemlje) poduzee nastoji izjednaiti granini prihod proizvoda nekog imbenika proizvodnje sa njegovim graninim trokom. Prema tomu, pravilo profitno maksimalizirajueg inputa glasi:

196

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Granini prihod proizvoda imbenika proizvodnje =

Granini troak imbenika . proizvodnje

Budui da je maksimalna cijena koju je poduzee spremno platiti za dodatnu jedinicu bilo kojeg inputa jednaka graninom prihodu proizvoda tog istog inputa, proizlazi da je krivulja potranje poduzea za imbenikom proizvodnje jednaka s krivuljom graninog prihoda proizvoda tog imbenika proizvodnje. Meutim, prije nego podatke iz nae tablice pretoimo u grafiki prikaz potrebito je uiniti jo nekoliko napomena. Vjerojatno ste zamijetili da je proizvoa u naem primjeru preuzimatelj cijene - savreni konkurent. Naime, cijena dobra kojeg on proizvodi (2 novane jedinice) jednaka je njegovom graninom prihodu (2 novane jedinice). Trite je outputa savreno konkurentno. U ovim naroitim uvjetima, uvjetima savrene konkurencije, granini je prihod proizvoda imbenika proizvodnje jednak vrijednosti graninog proizvoda imbenika proizvodnje. Podsjeamo,
Granini proizvod rada Granini prihod = Granini prihod proizvoda rada,

a
Granini proizvod rada Cijena dobra = Vrijednost graninog proizvoda rada

U naem se primjeru, budui da je granini prihod jednak cijeni dobra, granini prihod proizvoda rada transformirao u vrijednost graninog proizvoda rada. Meutim, i trite je inputa podvrgnuto savrenoj konkurenciji. Nae je poduzee u situaciji da svaku iduu jedinicu rada plaa po istoj cijeni kao i svaku prethodnu. Ono je preuzimatelj cijene i na tritu inputa, te se sueljava sa savreno elastinom krivuljom ponude. Poduzee je jedan od mnogobrojnih kupaca rada i nije u stanju utjecati

197

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

na cijenu rada. Stoga je cijena rada jednaka graninom i prosjenom troku rada. Slika 83.

Presjecite krivulja vrijednosti graninog proizvoda rada (graninog prihoda proizvoda rada) i graninog troka rada (cijene rada, prosjenog troka rada) odreuje veliinu onog inputa koji garantira maksimalni profit. 8.3.2. Monopson Razmotrimo, meutim, i neto sloeniju situaciju koja znai da je poduzee - kupac inputa - u stanju utjecati na cijenu inputa. Monopson je takvo trite na kojem postoji samo jedan kupac (u ovom sluaju imbenika proizvodnje) ba kao to monopol znai postojanje jednog ponuaa nekog dobra. Poduzee, meutim, ne mora biti jedini kupac nekog inputa da bi raspolagalo odreenom sposobnou kontrole cijene inputa. Ukoliko poduzee - kupac inputa - ima odreenu trinu mo, 198

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

monopsonsku mo, ono se sueljava s rastuom krivuljom ponude odreenog inputa. Varirajui koliine kupljenog inputa ono odreuje i cijenu istog inputa. Pretpostavimo da tritem odreene vrste rada dominira jedan veliki kupac- monopsonist. Tablica 29.
Cijena rada (plaa) Ukupni troak rada Granini troak rada Prosjeni troak rada Granini prihod proizvoda rada

Rad

0 1 2 3 4 5

10 15 20 25 30

0 10 30 60 100 150

10 20 30 40 50

10 15 20 25 30

60 50 40 30 20

Cijena rada i prosjeni troak rada su, naravno, iste veliine. Granini se troak rada, meutim, razlikuje od cijene rada i prosjenog troka rada. Granini je troak rada vei od cijene i prosjenog troka rada. Uoili ste bitnu razliku u odnosu na preuzimatelja cijene. Ukoliko je kupac savreni konkurent on se sueljava sa savreno elastinom ponudom i granini troak rada jednak je cijeni rada i prosjenom troku rada. Zbog ega je granini troak rada vei od cijene rada? Da bi privukao i zaposlio drugog radnika monopsonist mora ponuditi plau od 15 novanih jedinica. Meutim, ako se drugomu radniku plaa 15 novanih jedinica isto je toliko potrebito platiti i prvomu. Prema tomu, ukupni troak rada ne raste samo zbog zapoljavanja dodatne druge jedinice rada (uz plau od 15 novanih jedinica), ve i zbog rasta plae prvog radnika (za 5 novanih jedinica). Granini troak druge jedinice rada iznosi 20, a cijena rada 15. Uostalom, krivulja ponude rada jest

199

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

rastueg oblika budui da je granini troak rada vei od prosjenog troka rada. Slika 84.

Sve dok je granini prihod proizvoda rada vei od njegovog graninog troka monopsonist e zapoljavati dodatne jedinice rada i poveavati svoj profit. Optimalna razina zaposlenosti (koja znai maksimalni profit) jest ona pri kojoj je granini prihod proizvoda rada jednak graninomu troku rada. Monopsonist e zaposliti tri radnika isplativi svakomu plau od dvadeset novanih jedinica. Veliinu plae oitavamo na krivulji ponude rada, a pri onom inputu koji maksimalizira profit.

200

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Na slian nain se ponaaju i monopsonistiki konkurent i oligopsonist. Dakle, slina je situacija to se zapoljavanja i cijene rada tie na tritima izmeu savrene konkurencije i monopsona. Ta trita inputa na kojima kupac posjeduje odreenu trinu mo nazivamo monopsonistika konkurencija i oligopson. Ba kao to je u monopolu cijena outputa vea od graninog troka, tako je u monopsonu cijena inputa manja od njegovog graninog prihoda proizvoda. Zbog toga monopol proizvodi manje i uz viu cijenu negoli trite savrene konkurencije i zbog toga monopson znai manju zaposlenost imbenika i niu cijenu imbenika od one zaposlenosti i cijene koja se formira na savreno konkurentnom tritu imbenika. Pokuajte na osnovi prethodne slike odrediti koji bi broj radnika i uz koju plau bio zaposlen pod pretpostavkom da je trite rada podvrgnuto savrenoj konkurenciji. I konano, kada postoji monopson krivulja graninog prihoda proizvoda imbenika proizvodnje prestaje biti krivulja potranje za tim inputom. Naime, monopsonist nema krivulju potranje ba kao to monopolist nema krivulju ponude. Monopsonistovo ponaanje je konzistentno utoliko to u razliitim situacijima nastoji zaposliti onu koliinu inputa koja znai jednakost graninog prihoda proizvoda inputa i njegovog graninog troka. Ovakvo ponaanje ne znai, meutim, i postojanje jedinstvenog odnosa izmeu cijene inputa i potraivane koliine istog inputa, ne znai, dakle, postojanje krivulje potranje.

201

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

Slika 85.

Jedna te ista cijena rada rezultira razliitim veliinama angairanog rada. Prema tomu, ne postoji jedinstveni odnos izmeu cijene rada i potraivane koliine rada. Ne postoji krivulja potranje za radom.

8.4. PRAVILA MAKSIMALIZIRANJA PROFITA - OUTPUT I INPUT ANALIZA 8.4.1. Output analiza Koji output valja proizvesti da bi se maksimalizirao profit? Onaj pri kojem je granini prihod proizvoaa izjednaen s njegovim graninim trokom. Zlatno pravilo maksimaliziranja profita kojega nudi output analiza glasi: Granini prihod = Granini troak.

Ovo pravilo doivljava sitnu korekciju na tritu savrene konkurencije. Budui da je granini prihod savrenog konkurenta jednak cijeni dobra savreni konkurent maksimalizira profit proizvodei onaj output 202

8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

pri kojem je cijena dobra izjednaena s graninim trokom. Dakle, ukoliko je trite outputa savreno konkurentno pravilo maksimaliziranja profita glasi: Cijena 8.4.2. Input analiza Koji input valja zaposliti da bi se maksimalizirao profit? Onaj pri kojem je granini prihod proizvoda nekog inputa izjednaen s graninim trokom istog inputa. Ukoliko je dotini input rad, zlatno pravilo maksimaliziranja profita koji nudi input analiza glasi: Granini prihod proizvoda rada = Granini troak rada Ukoliko je trite outputa podvrgnuto savrenoj konkurenciji, granini prihod proizvoda rada se, budui da je granini prihod savrenog konkurenta jednak cijeni dobra, transformira u vrijednost graninog proizvoda rada te pravilo profitno maksimalizirajueg inputa glasi: Vrijednost graninog proizvoda rada = Granini troak rada. Ukoliko je i trite outputa i trite inputa savreno konkurentno, isto e pravilo glasiti: Vrijednost graninog proizvoda rada = Cijena rada. = Granini troak.

203

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

9.

RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

9.1. TRITE RADA Zakon ponude djeluje, kako ranije rekosmo, i na tritu imbenika proizvodnje. Dakle, veoj cijeni nekog imbenika proizvodnje odgovarat e i vea ponuena koliina istog imbenika. Vrijedi i obrnuto. Meutim, ovaj opi zakon poznaje i neke iznimke, a one se tiu, prije svega, ponude rada. 9.1.1. Ponuda rada Izazvati ponudu rada (bilo individualnu, bilo trinu) znai ponuditi radniku ili radnicima odgovarajuu cijenu rada. Ta najnia plaa dostatna za induciranje ponude rada naziva se plaa suzdravanja (reservation wage)60. Ukoliko cijena rada padne ispod plae suzdravanja, ponuda rada ne postoji. Rast cijene rada iznad plae suzdravanja ima za posljedicu, u pravilu i u prvi mah, rast ponuene koliine rada. Daljnji rast cijene rada moe, meutim, izazvati pad ponuene koliine rada. Rast cijene rada izaziva, kada je u pitanju ponuena koliina rada, dva, suprotna, uinka: uinak supstitucije i uinak dohotka.

60

Vidjeti: Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, Inc., New York, 1990., str. 391.

205

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Grubo reeno, radnik je u situaciji birati izmeu trine djelatnosti (prodaja rada) i netrine djelatnosti (odmor, rekreacija, obrazovanje). Rast cijene rada poveava atraktivnost trine djelatnosti odnosno poveava oportunitetni troak netrine aktivnosti. Sat odmora postaje sve skuplji i skuplji u smislu izgubljene sve vee i vee plae. Upravo stoga, rast cijene rada dovodi do supstituiranja netrine aktivnosti trinom djelatnou - prodajom rada. Ponuena koliina rada raste. To je bit uinka supstitucije. Uinak se dohotka dogaa pri viim cijenama rada. Uporni rast cijene rada, te rast radnikovog dohotka (plae) moe izazvati pad ponuene koliine rada. Prisjetimo se, rast dohotka potroaa, ceteris paribus, poveava potranju za normalnim dobrima. Budui da slobodno vrijeme-netrina djelatnost- jest normalno dobro, poveava se potranja i za tom vrstom ovjekove aktivnosti. Iz tih razloga, pri relativno visokim cijenama rada, ponuena koliina rada opada. Uinak su supstitucije i uinak dohotka uinci sa suprotnim djelovanjem. Ali, mogue je ustvrditi da pri niim cijenama rada djeluje uinak supstitucije, a pri viim cijenama rada do izraaja dolazi uinak dohotka. Upravo stoga je krivulja ponude rada (individualna ali i mogue trina61) unatrag povijena.

61

Trina je ponuda rada zbroj svih individualnih ponuda odreene vrste rada.

206

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Slika 86.

Pojedina se poduzea - kupci rada -, meutim, sueljavaju s rastuom krivuljom rada ili vodoravnom krivuljom ponude rada. Sve u ovisnosti o tome posjeduje li poduzee trinu mo odnosno sposobnost da utjee na cijenu imbenika. Ukoliko je poduzee tek jedan od mnogobrojnih kupaca rada, ono e biti u situaciji da svaku iduu zaposlenu jedinicu rada plati kao i onu prethodnu. Ponuda rada je u tom sluaju savreno elastina. Ukoliko je poduzee iskljuivi ili jedan od malog broja poslodavaca, sueljava se s rastuom krivuljom ponude rada i u stanju je, poveavajui broj zaposlenih ili otputajui radnike, utjecati na cijenu rada. 9.1.2 Ravnotea na tritu rada Na tritu rada, koje je podvrgnuto savrenoj konkurenciji, ravnotenu cijenu i broj zaposlenih radnika odreuje presjecite krivulja trine potranje i ponude.

207

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Slike 87.
a) Poduzee kupac - savreni konkurent b) Trite rada - savrena konkurencija

9.1.2.1. Necjenovne odrednice potranje

Krivulja potranje (iza koje se krije granini prihod proizvoda rada) doivljava pomake tada kada se mijenja potranja za dobrom koje rad proizvodi (u tom sluaju raste ili pada granini prihod poduzea) i kada se mijenja proizvodnost rada (u tom sluaju raste ili pada granini proizvod rada). Podsjeamo, granini prihod proizvoda rada jest umnoak graninog prihoda i graninog proizvoda rada. Raste li cijena dobra ili usluge, raste, dakako, i granini prihod poduzea, a sa njime, ceteris paribus, granini prihod proizvoda rada. Raste, u tom sluaju, i potranja za radom i krivulja potranje se pomie udesno. Vrijedi i obrnuto. Ukoliko se, uz ostale neizmijenjene uvjete, poveava proizvodnost rada (raste li prosjeni proizvod rada) poveava se i granini proizvod rada, a s njim i granini prihod proizvoda rada. Raste potranja za radom i krivulja potranje se pomie udesno. Vrijedi i obrnuto.

208

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Slika 88.

9.1.2.2. Necjenovne odrednice ponude

Na veliinu ponude rada utjee veliina radne snage, te cijene rada (plae) na drugim tritima rada. Ukupni radni potencijal ili radna snaga obuhvaa sve zaposlene radnike i one osobe koje trae posao. Dakle, raste li radna snaga, uz ostale neizmijenjene uvjete, raste i ponuda rada. Krivulja ponude rada pomie se udesno. Vrijedi i obrnuto. Rastu li plae na nekim tritima rada, poveava se oportunitetni troak rada na onim tritima rada na kojima cijena rada ostaje ista. Zbog toga e mnogi radnici napustiti dosadanja zaposlenja i potraiti posao na atraktivnijim tritima rada. Ponuda se rada smanjuje, a krivulja ponude se pomie ulijevo. Vrijedi i obrnuto.

209

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Slika 89.

9.1.3. Uloga sindikata Radniki sindikati su organizacije koje predstavljaju ekonomske interese radnika...62 Jednostavno reeno, cilj je sindikata poboljati poloaj svojih lanova. To je mogue uiniti inzistirajui na poboljanju uvjeta rada, te nastojei poveati cijenu rada. Ovo posljednje sindikat moe sprovesti smanjujui ponudu rada. Primjerice, mogu je dogovor s poslodavcima koji lanstvo u sindikatu postavljaju kao uvjet mogueg zaposlenja. Sindikati, s tim u svezi, mogu promicati i podravati snanu antimigracijsku politiku itd. Smanjenje e ponude rada izazvati, ceteris paribus, poveanje cijene rada. Meutim, vea plaa znai i manji broj zaposlenih, te stoga i manji broj lanova sindikata.

62

Mabry, R.,.H, Ulbrich, M., H.: Introduction to Economic Principles, McGraw-Hill Book Company, New York, 1989., str. 203.

210

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Ali, postoji i druga opcija - opcija koja znai i poveanje plaa i poveanje zaposlenosti. U tom smislu sindikat nastoji poveati potranju za radom. To ukratko, znai nastojanje da se povea potranja za dobrima i uslugama u iju su proizvodnju ukljueni lanovi sindikata (odgovarajua propaganda tih i takvih dobara), podizanje radnog morala, lobiranje u svezi donoenja takvih zakona koji e tititi domau proizvodnju od inozemne konkurencije itd., itd. 9.2. TRITE KAPITALA 9.2.1. Potranja za kapitalom Kao to granini prihod proizvoda rada odreuje potranju za radom tako i granini prihod proizvoda kapitala determinira potranju za kapitalom. Profitno maksimalizirajui input kapitala jest onaj koji znai jednakost graninog prihoda proizvoda kapitala i graninog troka kapitala. Pretpostavimo da ste se odluili baviti prijevoznitvom, te da ste u mogunosti (posredstvom leasinga63) nabaviti kamion bilo koje nosivosti. Kamion unajmljujete samo za jednu prijevozniku sezonu (recimo, godinu dana) i, pretpostavimo, drugih trokova, osim trokova leasinga, nemate. Sljedea e tablica detaljnije opisati situaciju u kojoj se nalazite.

Leasing podrazumijeva poslovni odnos u kojemu davatelj leasinga daje na dogovoreno vrijeme na koritenje primatelju leasinga odreenu stvar (kapitalno dobro) uz dogovorenu naknadu.

63

211

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Tablica 30.
Ukupni proizvod (Prevezene tone) 0 12 22 30 36 40 42

Nosivost kamiona u tonama 0 1 2 3 4 5 6

Granini proizvod kapitala 12 10 8 6 4 2

Ukupni prihod 0 480 880 1200 1440 1600 1680

Granini prihod 40 40 40 40 40 40

Granini prihod proizvoda kapitala 480 400 320 240 160 80

Ukupni troak kapitala 0 120 240 360 480 600 720

Granini troak kapitala 120 120 120 120 120 120

Kamion od jedne tone nosivosti unajmljujete za 120 novanih jedinica godinje. Svaku dodatnu tonu nosivosti platit ete iduih 120 novanih jedinica. Neprijeporno, vaim e potrebama ponajvie odgovarati kamion od pet tona nosivosti. Kamion od est tona neete unajmiti budui da je njegov granini troak (120) vei od graninog prihoda proizvoda (80). I sljedea e slika potvrditi da je profitno-maksimalizirajui input kamion od pet tona nosivosti:

212

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Slika 90.

Do sada se odluka o angairanju kapitala ne razlikuje od odluka o angairanju rada. to, meutim, ukoliko potrebito kapitalno dobro ne moete unajmiti ve morate kupiti? Neka cijena svakog kamiona iznosi deseterostruki iznos njegovog jednogodinjeg leasinga i neka je, jednostavnosti radi, ivotni vijek svakog od njih neogranien. Pretpostavit emo da posjedujete potrebita novana sredstva i da vam ona, budui da ste ih uloili u banku, donose kamatu od 10% godinje. Kako, u ovoj novoj situaciji, odrediti profitno-maksimalizirajui input kapitala? Potrebito je izraunati graninu efikasnost kapitala.
Granini prihod proizvoda kapitala Granina efikasnost kapitala = Granini troak kapitala 100

Granina efikasnost kamiona najmanje nosivosti iznosi 480 100 40%. Ovo kapitalno dobro nudi tijekom godine povrat 1200 uloenih novanih sredstava u iznosu od 40% vlastite cijene. Investirate 213

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

li dodatnih 1200 novanih jedinica radi kupovine kamiona od dvije tone 400 nosivosti granina e efikasnost kapitala biti 100 33,3%. 1200 U oba sluaja, budui da je trina kamatna stopa 10%, zaraujete vie nego da ste novana sredstva uloili u banku. Mogue je ve sada nazrijeti pravilo koje e, kada je u pitanju kupovina kapitala, osigurati maksimalni profit: input kapitala (u ovom sluaju nosivost kamiona) valja poveavati sve dok je granina efikasnost kapitala vea od kamatne stope. Maksimalni profit jami onaj input kapitala (nosivost kamiona) koji znai jednakost granine efikasnosti kapitala i trine kamatne stope. Tablica 31. Nosivost kamiona u tonama 0 1 2 3 4 5 6 Granini prihod proizvoda kapitala 480 400 320 240 160 80 Ukupni troak kapitala 0 1200 2400 3600 4800 6000 7200 Granini troak kapitala 1200 1200 1200 1200 1200 1200

Granina efikasnost kapitala 40% 33,3% 26,7% 20% 13,3% 6,7%

Trina kamatna stopa 10% 10% 10% 10% 10% 10% 10%

214

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

I opet se pokazuje da je kamion od pet tona nosivosti va optimalni izbor kada je u pitanju realizacija maksimalnog profita. Kamion od est tona nosivosti neete kupiti budui da je njegova efikasnost (6,7%) manja od trine kamatne stope (10%). U ovome bi sluaju oportunitetni troak kupovine kapitalnog dobra (izgubljena godinja kamata) bio vei od profita koji biste realizirali investirajui u kamion od est tona nosivosti. Slika 91.

9.2.2. Potranja za zajmovima Situacija se nee promijeniti ukoliko ne posjedujete vlastita novana sredstva za kupovinu kamiona, te ste ih prisiljeni posuditi. Posueni novani iznos ete poveavati sve dok je granina efikasnost kapitala vea od kamatne stope koju morate platiti na posueni iznos. Posudit ete upravo onu novanu sumu pri kojoj je granina efikasnost kapitala (u koji namjeravate investirati) jednaka kamatnoj stopi. Posuditi 215

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

manje znai realizirati manji profit od maksimalno mogueg budui da je, u tom sluaju, granina efikasnost kapitala > k'. Posuditi vie znai opet, ostvariti profit manji od maksimalnog budui da je sada granina efikasnost kapitala < k'. Prema tomu, krivuljom potranje (individualne i trine) za kapitalom i zajmovima upravlja granina efikasnost kapitala. Slika 92.

9.2.3. Ponuda zajmova Potroai, u pravilu, cijene vie sadanju potronju od budue. Uope, aktivnosti koje generiraju korisnost vrednuju se vie ukoliko ih prije moemo uivati. Kada, dakle, tvrdimo da potroae odlikuje pozitivna stopa vremenske preferencije tada jednostavno ukazujemo na injenicu da veina ljudi preferira sadanja, a ne odgoena zadovoljstva. Upravo stoga, oni koji se suzdravaju od mogue sadanje potronje, koji ekaju, koji, dakle, tede, moraju biti nagraeni. Kamata je nagrada za ekanje, za odgoenu potronju. Meutim, upravo ovo ekanje, odnosno tednja omoguuje tzv. zaobilaznu, posrednu proizvodnju. 216

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Umjesto da sve resurse koristi u proizvodnji potronih dobara drutvo jedan dio resursa angaira u proizvodnji kapitalnih dobara. Proizvedeni kapital omoguuje, na ovaj posredni nain, veu proizvodnju potronih dobara. Na veliinu tednje utjee itav niz imbenika: tekui dohodak, oekivani dohodak, ivotna dob i, dakako, kamatna stopa. Ukoliko, ceteris paribus, raste kamatna stopa bit e vea i ponuena koliina zajmova. Ovo vrijedi kako za individualnu tako i trinu ponudu zajmova. Slika 93.

9.2.4. Ravnotea na tritu zajmova Trite je zajmova podvrgnuto, pretpostavimo, snanoj savrenoj konkurenciji. Na takvom tritu ravnotenu kamatnu stopu trinu kamatnu stopu - odreuje presjecite krivulja trine potranje i trine ponude zajmova.

217

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Pojedino je poduzee, potencijalni dunik, u mogunosti pozajmiti bilo koji novani iznos uz danu trinu kamatnu stopu. Ono se sueljava sa vodoravnom krivuljom ponude zajmova i nema, dakako, nikakvog utjecaja na veliinu kamatne stope. Slike 94.

9.3. TRITE ZEMLJE Zemlja je specifini imbenik proizvodnje. Ponajprije, ona je imobilna i, drugo, njezina je koliina ograniena. Kao to svaka opina, upanija raspolae tek ogranienom koliinom zemlje tako i Republika Hrvatska (kao i svaka druga drava) posjeduje ogranienu koliinu raspoloivog zemljita, zaliha nafte, ugljena itd., itd.

218

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

9.3.1. Ponuda zemlje Budui da je koliina bilo koje vrste zemlje na bilo kojoj lokaciji ograniena i fiksna, mogue je ustvrditi da je ponuda zemlje savreno neelastina. Bez obzira na visinu rente 64 ponuena koliina zemlje (u uem gradskom podruju Zagreba, npr.) ostaje ista. Slika 95.

9.3.2. Ravnotea na tritu zemlje Unato tomu to je ponuda svakog tipa zemlje savreno neelastina poduzee - potencijalni zakupac - e, na savreno konkurentnom tritu poljoprivrednog zemljita npr., moi zakupiti potrebitu, eljenu koliinu zemlje uz postojeu, tritem odreenu rentu. Zakupac se, dakle, sueljava sa savreno elastinom ponudom zemlje.
64

Renta je cijena koja se plaa za upotrebu tue zemlje.

219

9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE

Slike 96.

Slika 96 b) upozorava na injenicu da potranja odnosno granini prihod proizvoda zemlje, budui da je ponuda zemlje savreno neelastina, odreuje visinu rente. Cjelokupni dohodak vlasnika zemlje je, zbog istog razloga, ekonomska renta.

i ra n g l je ja = z e m an a o tr v o d a p o iz i n p r T r r ih o d p ni

220

10. DRAVA I TRITE

10. DRAVA I TRITE


Drava, odnosno vlada ima u ekonomskom ivotu nekoliko doista vanih funkcija. 1. Drava osigurava i odrava zakonski okvir u kojem i pomou kojega ekonomija funkcionira. 2. Drava realocira resurse. 3. Drava obavlja preraspodjelu dohotka. 4. Drava nastoji stabilizirati poslovni ciklus, ona intervenira kako bi smanjila nezaposlenost i inflaciju. Usredotoimo se, u ovom trenutku, na drugu funkciju (ona je posljedica trine neuinkovitosti) i treu funkciju (rije je o nastojanju drave da raspodjelu uini ujednaenijom). O etvrtoj funkciji bit e rijei u okviru makroekonomske problematike. 10.1. DRAVA I REALOKACIJA RESURSA Drava intervenira u gospodarskom ivotu, ona realocira resurse zbog injenice da trite nije u stanju osigurati alokacijsku efikasnost ili Pareto65 optimalnu alokaciju resursa. Stvarno, aktualno trite je Pareto suboptimalno. Pareto optimalna alokacija resursa znai da ne postoji alternativni nain alokacije koji bi omoguio veu proizvodnju makar i jednog dobra ili usluge, a da pri tome veliina proizvodnje ostalih dobara

65

Vilfredo Pareto je talijanski ekonomist i sociolog. Jedan od znaajnih predstavnika marginalistike kole odnosno vicarske ili kole privredne ravnotee.

221

10. DRAVA I TRITE

i usluga ostane neizmijenjena i koji bi dakle, omoguio poboljanje neijeg blagostanja bez istovremenog smanjenja blagostanja svih ostalih. Nekoliko je uzroka trine neefikasnosti odnosno Pareto suboptimalnosti: 1. nesposobnost trita da proizvodi javna dobra 2. pojava eksternalija 3. pojava monopola. 10.1.1. Javna dobra Privatno dobro je dobro ili usluga koje troi jedna osoba. Osnovna obiljeja privatnog dobra su suparnitvo i iskljuivost. Suparnitvo se odnosi na jednostavnu injenicu da, ceteris paribus, poveanje neije potronje odreenog dobra znai smanjenje potronje istog dobra od strane druge osobe. Iskljuivost privatnog dobra znai da kupac takvog dobra stie ekskluzivno, iskljuivo pravo njegove potronje. Nasuprot tomu, isto bismo javno dobro66 mogli opisati kao dobro ija proizvodnja zahtijeva sudjelovanje i doprinos veeg broja lanova neke zajednice koje je, jednom proizvedeno, na raspolaganju svima, a ne samo onima koji su sudjelovali u njegovoj proizvodnji, budui da ne postoji nain da se koritenje javnog dobra ogranii samo na one koji su bili angairani u njegovoj proizvodnji i, konano, ije koritenje odnosno potronja ne smanjuje njegovu ponudu. Ukratko, isto javno dobro (npr. sustav nacionalne obrane, svjetionici itd.) je dobro koje troe svi i nitko ne moe biti iskljuen iz potronje tog i takvog dobra. Specifina obiljeja javnog dobra izazivaju ozbiljne prepreke u njegovoj, posredstvom trita izvedenoj, proizvodnji. S tim u vezi najpoznatiji je tzv. "free rider" problem - problem slobodnog jahaa. Bit problema sastoji se u tome da netko-neki pretpostave ili da je dovoljan
66

Postoje i tzv. mijeana ili polujavna dobra, dobra smjetena izmeu privatnog i istog javnog dobra. Primjer takvih dobara su ceste, parkiralita, parkovi i slino.

222

10. DRAVA I TRITE

broj onih koji e participirati u proizvodnji javnog dobra, te da njihov doprinos (istovremeno i njihov troak) nee biti potrebit ili, pak, da je broj onih koji e se angairati, pa, dakle, i novana sredstva, sasvim nedovoljan pa je racionalno odustati od takvog projekta. Dogodi li se suprotno, "free rider" je osigurao besplatno koritenje javnog dobra. Prema tomu, "free rider" je osoba koja besplatno, ne sudjelujui u njegovoj proizvodnji, koristi javno dobro. Ovakvo je ponaanje prije pravilo nego izuzetak budui da je isplativo. Isplati se, ne smanjujui potronju privatnih dobara, besplatno koristiti javna dobra. Trite, prema tomu, nije u stanju osigurati proizvodnju javnih dobara ili je, u boljem sluaju, posredstvom trita proizvedena koliina javnih dobara manja od one koja znai alokacijsku efikasnost. Zbog toga drava igra ulogu realokatora, te pokuava osigurati, kada su u pitanju javna dobra i njihova proizvodnja, alokacijsku efikasnost.
10.1.1.1. Ukupna i granina korist javnog dobra

Odgovor na pitanje koja koliina javnog dobra jest optimalna ili alokacijski efikasna implicira poznavanje ukupne i granine koristi. Zapravo, korist nije drugo doli novana mjera korisnosti i identina je konceptu vrijednosti koji upotrijebismo prilikom analize potronje privatnih dobara i potroaeve ravnotee. Ukupna korist javnog dobra jest ukupni novani iznos kojim neka osoba procjenjuje datu razinu opskrbljenosti tim javnim dobrom. Raste li koliina javnog dobra poveava se i ukupna korist. Granina je korist javnog dobra novani iznos koji je pojedinac spreman platiti za dodatnu jedinicu tog javnog dobra. Ili, to je promjena ili poveanje ukupne koristi uslijed jedininog poveanja koliine javnog dobra. Graninu korist mogue je, dakle, izraunati na sljedei nain: Granina korist = Ukupna korist . Koliina

223

10. DRAVA I TRITE

Raste li potronja javnog dobra, raste li razina opskrbljenosti javnim dobrom granina korist opada. Zamjeujete, granina korist se ponaa na isti nain kao i granina korisnost. Ovo vrijedi kako za graninu individualnu korist tako i graninu drutvenu korist. Kao to ukupna drutvena korist predstavlja zbroj svih individualnih ukupnih koristi tako granina drutvena korist jest zbroj svih graninih individualnih koristi.
10.1.1.2. Analiza trokova i koristi

Sljedei e primjer pokazati kako pomou analize trokova i koristi (cost - benefit analiza) odrediti alokacijski efikasnu koliinu javnog dobra. Neka u naoj zamiljenoj ekonomiji postoje tek dva korisnika javnog dobra - osoba A i osoba B. Tablica 32.
Koliina javnog dobra Ukupna korist - A Granina korist - A Ukupna korist - B Granina korist - B Ukupna drutvena korist Granina drutvena korist

0 1 2 3 4 5

0 14 24 30 32 30

14 10 6 2 -2

0 12 22 30 36 40

12 10 8 6 4

0 26 46 60 68 70

26 20 14 8 2

224

10. DRAVA I TRITE

Slike 97. a) b)

c)
Granina drutvena korist (A+B) 28 26 24 22 20 18 16 14 12 10 8 6 4 2
0,5

1,5

2,5

3 3,5 4 4,5 5 Koliina javnog dobra

225

10. DRAVA I TRITE

Slika 97. c) pokazuje da je granina drutvena korist javnog dobra okomiti zbroj graninih individualnih koristi. To je stoga to potronja javnog dobra od strane jedne ili vie osoba ne onemoguava i ne umanjuje potronju svih ostalih osoba. U na emo primjer uvesti i troak kako bismo bili u stanju odrediti toku alokacijske efikasnosti. Tablica 33. Koliina javnog dobra 0 1 2 3 4 5 Ukupna drutvena korist 0 26 46 60 68 70 Granina drutvena korist 26 20 14 8 2 Ukupni troak 0 8 22 42 68 100 Granini troak 8 14 20 26 32 Neto korist 0 18 24 18 0 -30

Neto je korist razlika izmeu ukupne drutvene koristi i ukupnog troka. Maksimalnu neto korist biljee dvije jedinice javnog dobra. Meutim, na ovu optimalnu razinu proizvodnje, alokacijski efikasnu koliinu javnog dobra ukazuje i odnos izmeu graninog troka i granine drutvene koristi.

226

10. DRAVA I TRITE

Slika 98.

Optimalna razina opskrbljenosti javnim dobrom znai, dakle, maksimalnu neto korist odnosno jednakost granine drutvene koristi i graninog troka. 10.1.2. Drava i eksternalije Rije je o sluajevima kada aktivnosti (proizvodnja, potronja) nekih gospodarskih subjekata uzrokuju tzv. eksterne uinke (koristi ili trokove) koji tangiraju druge gospodarske subjekte. Eksternalija je troak ili korist koju osjeaju oni koji nisu neposredno ukljueni u ekonomsku transakciju koja ih izaziva. Eksterni troak, prosuti troak, negativna eksternalija ili eksterna disekonomija postoji tada kada netko svojom proizvodnjom ili potronjom optereuje trokom susjednu stranu. Primjeri eksternog troka,

227

10. DRAVA I TRITE

negativne eksternalije, prosutog troka ili eksterne disekonomije jesu buka, zagaivanje zraka, voda, itd, itd.. Meutim, postoji i eksterna korist, prosuta korist, pozitivna eksternalija ili eksterna ekonomija. U pitanju je npr. zadovoljstvo to ga prua pogled na susjedov lijepo obraen vrt, korist koju donosi cijepljenje protiv nekih bolesti (ak i ako niste cijepljeni), korist koju kvalitetni sustav obrazovanja donosi itavoj zajednici, itd., itd.. Trite nije u stanju izii na kraj s eksternalijama. Cijene, naime, ne reflektiraju injenicu da postoje eksternalije. Negativne se eksternalije, ukratko, mogu opisati kao uzronik trine neefikasnosti u smislu prevelike proizvodnje. Zvui udno. Ali, anticipacija nekih negativnih uinaka proizvodnje, koje trite ne registrira (zagaivanje zraka, npr.), bi, sasvim sigurno, povealo trokove proizvodnje te smanjilo proizvodnju takvih dobara (istovremeno i zagaivanje zraka). Meutim, i pojava pozitivnih eksternalija dovodi u pitanje trinu efikasnost. Rije je o nedovoljnoj proizvodnji, u odnosu na alokacijski efikasnu, dobara i usluga koje ukljuuju eksterne koristi. Kada bi, dakle, svi koji besplatno uivaju neku eksternu korist imali plaati njeno koritenje proizvodnja bi takvog dobra bila sigurno vea. Dravna realokacijska intervencija moe smanjiti eksterne trokove i poveati eksterne koristi.
10.1.2.1. Porezi i alokacijska efikasnost

Na nereguliranom tritu, bilo ono podvrgnuto i savrenoj konkurenciji, eksterni se troak ne nalazi u kalkulacijama onih koji ih generiraju svojom proizvodnjom ili potronjom. Trite primorava proizvoae i potroae da vode rauna jedino o privatnom troku. Granini privatni troak je troak koji neposredno optereuje proizvoaa nekog dobra ili usluge. Granini drutveni troak jest zbroj graninih privatnih trokova i graninih eksternih trokova. U drutvenom je interesu da svi trokovi (i oni privatnog i eksternog karaktera) 228

10. DRAVA I TRITE

budu razmatrani i ukljueni u odluke o alokaciji resursa. Tek tada moe biti ostvarena alokacijska efikasnost. S tim u svezi, drava moe oporezovati proizvodnju optereenu negativnim eksternalijama. Pretpostavimo da je porez jednak graninom eksternom troku. U tom e sluaju toka alokacijske efikasnosti biti odreena presjecitem krivulja granine koristi (potranja) i graninog drutvenog troka (ponuda). Slika 99.

Neregulirano trite odbacuje koliinu dobra KK uz cijenu dobra CK . Posredstvom poreza regulirano trite proizvodi alokacijski efikasnu koliinu KR (granini drutveni troak = granina korist) uz cijenu dobra CR. Ignoriranje negativnih eksternalija ima za posljedicu preveliku proizvodnju nekog dobra i suvie nisku cijenu istog dobra, ukratko, ignoriranje eksternih trokova vodi u Pareto suboptimalnu alokaciju resursa. Uvaavanje, pak, negativnih eksternalija ima za posljedicu smanjivanje outputa i poveavanje cijene dobra.

229

10. DRAVA I TRITE

10.1.2.2. Subvencije i alokacijska efikasnost

Ranije ustvrdismo kako neregulirano trite nije u stanju osigurati dostatnu, drutveno prihvatljivu, alokacijski efikasnu koliinu onih dobara koja ukljuuju pozitivne eksternalije. Trite kao takvo, budui da nije u stanju registrirati eksterne koristi, angaira nedovoljnu koliinu resursa u proizvodnji tih i takvih dobara. Kao i do sada, u odreivanju alokacijski efikasne koliine dobara, pomoi e nam analiza trokova i koristi. Granina privatna korist jest korist koju neposredno uiva potroa nekog dobra. Budui da neka dobra pruaju korist i onima koji ih neposredno ne konzumiraju, granina drutvena korist predstavlja zbroj graninih privatnih koristi i graninih eksternih koristi. Kako poveati proizvodnju i potronju dobara koja impliciraju pozitivne eksternalije? Drava to moe uiniti subvencionirajui proizvodnju takvih dobara. Subvencija je oblik transfernog plaanja67 koje slui za pokrie trokova kako bi se omoguila proizvodnja odreenih proizvoda ili usluga.68 Subvencionirajui javni gradski prijevoz, npr., gradske vlasti potiu potronju usluga javnog gradskog prijevoza istovremeno smanjujui guvu na gradskim prometnicama, smanjujui zagaivanje zraka, itd. I opet je toka alokacijske efikasnosti odnosno alokacijski efikasna koliina dobra odreena presjecitem krivulja graninog troka i granine drutvene koristi, odnosno jednakou graninog troka i granine drutvene koristi.

67

Transferna su plaanja plaanja bez adekvatne tekue protuusluge. Rije je o prijenosu dohotka s jednih subjekata na druge (socijalne pomoi, naknade za nezaposlene, subvencije itd.) 68 Poslovni rjenik, Masmedia, Zagreb, 1992., str. 566.

230

10. DRAVA I TRITE

Slika 100.

Pretpostavili smo, jednostavnosti radi, da je granini privatni troak jednak graninom drutvenom troku. Otuda je na naoj slici jedna, standardna krivulja ponude. Relevantna krivulja potranje jest granina drutvena korist. Optimalna koliina dobra, koliina koja znai alokacijsku efikasnost jest KR (granina drutvena korist = granini troak). Zbog subvencioniranja optimalna je koliina na rasplaganju uz jedininu cijenu CR. Zamjeujete, okomita razlika izmeu Co i CR predstavlja subvenciju po jedinici dobra.
10.1.2.3. Zakljuno o eksternalijama - internalizacija eksternalija

Pojava e eksternog troka potaknuti dravu da oporezuje djelatnost koja ga izaziva. Obrnuto, pojava eksterne koristi e ponukati dravu da subvencionira djelatnost koja je generira. U oba sluaja drava uspijeva internalizirati eksternaliju. Internalizirati eksternaliju znai uiniti eksternaliju dijelom trine ponude i potranje. Ili, internalizirati eksternaliju znai ugraditi eksternaliju u kalkulacije proizvoaa i potroaa i uiniti je relevantnim dijelom njihovih poslovnih odluka.

231

10. DRAVA I TRITE

Subvencije i porezi nisu, meutim, jedini nain internalizacije eksternalija. Internalizaciji eksternalija, u odreenim okolnostima, moe uvelike pridonijeti jasno odreivanje vlasnikih prava. Zbog toga je precizno definiranje vlasnikih prava jedna od vanih zadaa drave. Pretpostavimo da neko poduzee, isputajui otpadne vode, zagauje rijeku. Ukoliko, pak, korisnici vode imaju jasna prava na vodu odreene kvalitete, oni e zahtijevati adekvatnu naknadu od zagaivaa. Ako je naknada vea od troka, primjerice, ugradnje odgovarajuih filtera, poduzee e, ugradnjom filtera, prestati zagaivati rijeku. Trite, dakle, u odreenim uvjetima, moe samostalno internalizirati eksternaliju. Spomenimo, s tim u svezi, tzv. Coaseov teorem69. Coaseov teorem (prema Ronaldu Coase-u) tvrdi kako trite moe internalizirati eksternaliju ukoliko postoji mali broj zainteresiranih stranaka ija su vlasnika prava jasno, neupitno definirana. Zbog ega mali broj zainteresiranih stranaka? Zbog toga to tek u tom sluaju trokovi pregovaranja odnosno tzv. trokovi transakcije mogu biti prihvatljivo niski. Trokovi su transakcije svi trokovi koji neku transakciju uope ine moguom. Trokovi transakcije ukljuuju, primjerice, trokove lociranja poslovnog partnera, trokove pregovaranja o potrebitim elementima sporazuma, te trokove osiguranja realizacije dogovorenog sporazuma. Dakle, tek dobro definirana vlasnika prava i niski trokovi transakcija mogu osposobiti trite da internalizira eksternaliju. U sloenijim situacijama (visoki trokovi transakcija, veliki broj zainteresiranih stranaka i nedovoljno precizno definirana vlasnika prava) trite, kao instrument internalizacije eksternalija, otkazuje. Drava je, nadalje, u mogunosti, kada je negativna eksternalija ekstremno velika, zabraniti proizvodnju koja ju generira. I konano, drava moe ograniiti proizvodnju negativnih eksternalija. Ona, naime, moe propisati nain proizvodnje i potronje nekih dobara prisiljavajui proizvoae i potroae da vode rauna o eksternalijama koje izazivaju.
69

Vidjeti: Coase, R.: The Problem of Social Cost, Journal of Law and Economics, vol.3, October 1960.

232

10. DRAVA I TRITE

Npr., termoelektrane i drugi veliki potroai ugljena mogu emitirati tek doputene koliine sumpornog dioksida, automobili moraju imati ugraene katalizatore itd., itd. 10.1.3. Drava i (prirodni) monopol Unato tome to ponekad svojim ponaanjem stvara pretpostavke za nastanak monopola70 drava nastoji zatititi trinu konkurenciju. Ona to ini posredstvom antimonopolnog zakonodavstva. Rije je o zakonskim propisima koji zabranjuju monopoliziranje te ograniavaju monopolsku mo. Posebice je, meutim, zanimljiv sluaj prirodnog monopola. Prirodni monopol, podsjeamo, etablira ekonomija razmjera ili rastui prinosi razmjera. Zahvaljujui tome to ukupni proizvod raste bre od angairanih inputa prosjeni ukupni troak biljei pad. Jedan je veliki proizvoa u stanju opskrbiti trite nekim dobrom ili uslugom uz nii prosjeni ukupni troak nego vei broj malih proizvoaa. Proizlazi da je prirodni monopol poeljna trina struktura kada je u pitanju proizvodnja odreenih dobara i usluga (proizvodnja i distribucija elektrine energije, vode, plina, potansko-telefonsko-telegrafskih usluga, itd). Razbijanje monopola, kada je o ovom specifinom obliku monopola rije, nije najbolje rjeenje. Ono, naime, znai i gubitak pozitivnih posljedica ekonomije velikih serija - ekonomije razmjera. Ako nije dobro demontirati prirodni monopol onda, rjeenje se namee samo po sebi, je potrebito regulirati cijenu njegovog dobra ili usluge. Pokuajmo, izmeu nekoliko opcija, pronai optimalni nain reguliranja cijene.

70

"Monopol rijetko moe biti formiran unutar zemlje bez oite dravne pomoi u obluku carina ili na neki drugi nain". Friedman, M., Friedman, R.: Free to Choose, Avon, 1981., str. 45.

233

10. DRAVA I TRITE

Slika 101.

Ukoliko ne bi bilo uplitanja drave, prirodni bi monopol, uvaavajui pravilo maksimaliziranja profita (granini troak = granini prihod), zahtijevao monopolsku cijenu CM, a proizveo output KM. Pri tomu bi, dakako, realizirao monopolski profit. Prirodni monopol nee dragovoljno, u datim okolnostima, poveati vlastiti output budui da to poveava granini troak u odnosu na granini prihod i smanjuje profit. Drava jest, meutim, u stanju nametnuti cijenu, te prirodni monopol pretvoriti u preuzimatelja cijene. Idealna, drutveno poeljna situacija znai ukupni proizvod koliine KI i cijenu CI. Pri toj (KI) razini proizvodnje je granini troak jednak cijeni dobra (granini troak = cijena), odnosno granini troak jednak graninoj koristi (granini troak = granina korist). Ovaj nain odreivanja cijene (koji znai jednakost graninog troka i cijene), naalost, u naem primjeru, nije mogue primijeniti. Zamjeujete zbog ega. Cijena je, odreena presjecitem krivulja potranje i graninog troka, manja od prosjenog ukupnog troka. Ovakva politika cijena vodi proizvoaa u gubitak i stoga nije odriva.

234

10. DRAVA I TRITE

Meutim, kada otkazuje odreivanje cijene pomou graninog troka valja, kao kompromisno rjeenje, primijeniti pravilo prosjenog ukupnog troka. Drava odreuje cijenu CR (Prosjeni ukupni troak = Cijena), proizvedena koliina je KR, a prirodni monopol realizira tek normalni profit. Ovakvo rjeenje, dakako, ne znai efikasnu alokaciju resursa (ona podrazumijeva jednakost cijene ili granine koristi i graninog troka) ali je najblie onom optimalnom. 10.2. DRAVA I PRERASPODJELA DOHOTKA ak i kada bi trite bilo alokacijski efikasno, kada bi uspijevalo realizirati Pareto optimalnu alokaciju resursa postojala bi potreba da se proizvedeni output distribuira na ujednaeniji i pravedniji nain. Nije upitna potreba da se dio dohotka preusmjeri siromanima i onima koji nisu u stanju brinuti o sebi. Drava, preuzima, izuzetno delikatnu zadau preraspodjele ukupnog dohotka nastojei pronai pravu mjeru izmeu savreno jednake raspodjele i trine raspodjele. 10.2.1. Lorenzova krivulja Dohoci vlasnika imbenika proizvodnje, izmeu ostalog, ovise o koliini inputa kojima raspolau, te cijenama imbenika proizvodnje. Ukoliko, osim visokokvalificiranog rada, posjedujete znaajne koliine kapitala i zemlje, realizirat ete i relevantni dohodak. Naalost, vrijedi i obrnuto. Budui da je raspodjela imbenika proizvodnje odnosno vlasnitva nad njima doista nejednaka, nejednaka je i raspodjela dohotka. To, u jo veoj mjeri, vrijedi za raspodjelu bogatstva. Ukratko, dohodak je ono to zaradite, bogatstvo ono to posjedujete. Bogatstvo, dakle, predstavlja novanu vrijednost cjelokupne imovine umanjene za obveze. Raspodjelu emo dohotka i bogatstva, na primjeru zamiljene ekonomije, prikazati pomou Lorenzove krivulje.

235

10. DRAVA I TRITE

Tablica 34. Kumulativni postotak obitelji 20 40 60 80 100 Kumulativni postotak dohotka 5 15 35 60 100 Kumulativni postotak bogatstva 0 0 5 15 100

Sve su obitelji podijeljene u pet jednakih grupa. Prva petina obitelji, a to su one s najniim dohocima, realiziraju 5% ukupnog dohotka. Druga petina, sljedeih 20% obitelji ostvaruje 10% dohotka. Kumulativno, dakle, 40% obitelji realizira 15% dohotka. Sljedeih 20% obitelji realizira 20% dohotka, dakle, 60% obitelji ostvaruje 35% ukupnog dohotka. Pretposljednjoj petini pripada 25% dohotka, a oni sa najviim dohocima (posljednja petina obitelji) zahvaa ak 40% ukupnog dohotka. Jo je dramatinija situacija (a to je sveprisutna ekonomska injenica) to se raspodjele bogatstva tie. U naem primjeru najbogatijih 20% obitelji posjeduje ak 85% ukupnog bogatstva.

236

10. DRAVA I TRITE

Slika 102.

Crta koja iz ishodita koordinatnog sustava polazi pod kutom od 45o predstavlja savreno jednaku raspodjelu. Dakle, 20% obitelji realizira 20% dohotka, 40% obitelji 40% dohotka itd. Lorenzova krivulja pokazuje otklon aktualne raspodjele dohotka ( i bogatstva, u naem primjeru) od savreno jednake raspodjele. to je Lorenzova krivulja blia crti savrene jednakosti, to je raspodjela dohotka i bogatstva ujednaenija. Vea udaljenost crte jednakosti i Lorenzove krivulje zorno ilustrira vee nejednakosti u raspodjeli dohotka. to je uzrok ovih znaajnih razlika u dohocima? Spomenusmo ve nejednaku raspodjelu imbenika proizvodnje. Obrazovanje, takoer, jest jedan od znaajnijih razloga nejednakih dohodaka. Valja spomenuti i nejednaku distribuciju sposobnosti. Ljudi 237

10. DRAVA I TRITE

doista nisu jednaki, a nije jednaka niti raspodjela ansi. Na veliinu dohotka moe utjecati i mjesto ivljenja, pa ak i srea. Ukoliko se, makar i na saeti nain, raspravlja o raspodjeli dohotka, nije mogue zaobii problem siromatva. Siromatvo predstavlja onu veliinu dohotka koji nije u stanju pokriti trokove ivota na egzistencijalnoj razini. Tako je, npr., granica siromatva, odnosno dohodak jednak egzistencijalnom troku za etverolanu ameriku obitelj bio procijenjen na 14335 $71 u 1992. godini. Zanimljiv je nain izraunavanja granice siromatva u Sjedinjenim Amerikim Dravama:72 (troak jednog obroka x 3 obroka x 4 osobe x 365 dana) x 3 Neka istraivanja pokazuju da najsiromanije amerike obitelji troe jednu treinu svog dohotka na nabavku hrane. Otuda ovaj faktor 3 na kraju formule. 10.2.2. Raspodjela nakon poreza i transfera Drava, igrajui vie ili manje uspjeno ulogu suvremenog Robina Hooda, nastoji pomoi siromanima i ujednaiti raspodjelu dohotka. U tom smislu ona korigira trinu raspodjelu dohotka. Trina je raspodjela dohotka raspodjela bez ikakvog dravnog uplitanja i korekcija. Raspodjelu po obavljenoj dravnoj korekciji (drava vri preraspodjelu dohotka posredstvom poreza i transfernih plaanja) nazivamo raspodjela nakon poreza i transfera. Oporezujui visoke dohotke, te pomaui posredstvom transfera (socijalna skrb i pomo nezaposlenima) ugroenim skupinama stanovnitva, drava moe smanjiti jaz izmeu aktualne i savreno jednake raspodjele.

71 72

Samuelson, P.,A., Nordhaus, W.,D.: Ekonomija, "Mate", Zagreb, 2000., str. 362. Dyal, J.A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New York, 1985., str. 343.

238

10. DRAVA I TRITE

Uinke je redistribucijske politike drave mogue prikazati Lorenzovom krivuljom trine raspodjele i raspodjele nakon poreza i transfera (slika 103). Slika 103.

Dakle, drava porezima i transferima moe znaajno smanjiti jaz izmeu aktualne (stvarne) raspodjele i savreno jednake raspodjele.

239

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI


POJMOVI
Nae je dosadanje izlaganje bilo mikroekonomske provenijencije. Prouavajui mikroekonomiku upotrebljavali smo, kako to slikovito vele Dyal i Karatjas73, "mikroskop" kako bismo objasnili ponaanje individualnih ekonomskih subjekata - potroaa i poduzea, formiranje cijena dobara i usluga u razliitim trinim strukturama, odreivanje cijena inputa, odreivanje veliine outputa pojedinih dobara, itd. Makroekonomika, meutim, prouava posebni ekonomski entitet - ekonomiju u cjelini. Kako bismo istraili funkcioniranje ekonomije upotrijebit emo "teleskop". U studij makroekonomike uvode nas pojmovi poput inflacije, nezaposlenosti i bruto nacionalnog proizvoda. Naime, stopa inflacije, stopa nezaposlenosti, te veliina bruto nacionalnog proizvoda, odnosno stopa ekonomskog rasta, vrijedni su pokazatelji "zdravstvenog stanja" ili makroekonomske performancije svake ekonomije. 11.1. INFLACIJA Inflacija (lat. inflare - naduti, nadimati) jest rast prosjene razine cijena u nekom drutvu. Pojava suprotna inflaciji naziva se deflacija. Deflacija predstavlja pad ope ili prosjene razine cijena, a stabilne cijene postoje tada kada prosjena razina cijena ili, jednostavno, razina cijena miruje.
73

Dyal, J., A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New York, 1985., str. 176.

241

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Najpoznatiji indeks cijena, posredstvom kojega se prati i mjeri fluktuacija razine cijena, jest indeks potroakih cijena (Consumer Price Index - CPI). Indeks potroakih cijena jest kvocijent vrijednosti standardne koare dobara u tekuem razdoblju i vrijednosti iste koare dobara u prethodnom, odnosno baznom razdoblju pomnoen sa sto. Dakako, indeks potroakih cijena u baznom razdoblju iznosi 100. Standardna koara dobara obuhvaa i sastoji se od najrazliitijih ali i izabranih artikala (u SAD oko 400 dobara i usluga) ije se cijene kontinuirano prate i usporeuju. Vrijednost koare dobara tekue godine 100 Vrijednost iste koare u baznoj godini

Indeks potroakih cijena = ili

Indeks potroakih cijena74 =

b C1a K 0a + C1b K 0 +....+ C1n K 0n 100 b C0a K 0a + C0b K 0 +....+ C0n K 0n

gdje 1 oznaava tekuu godinu, a 0 baznu godinu, a a,b,..., n oznaavaju pojedine artikle koare dobara. Moda e sljedei primjer eliminirati eventualne nedoumice.

74

Vidjeti: Mabry, R.,H., Ulbrich, H.,H.: Introduction to Economic Principles, McGrawHill, Inc., New York, 1989., str. 293.

242

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Tablica 35. Godina 1. 2. 3. 4. 5. 6. Vrijednost koare dobara 18000 20000 24000 27000 29500 33000 Indeks potroakih cijena (CPI) 75 83,3 100 112,5 122,9 137,5

Zamjeujete, trea je godina bazna godina. Indekse potroakih cijena izraunasmo dijelei vrijednost tipine potroake koare svake godine s njenom vrijednou u baznoj godini. U etvrtoj godini, u odnosu na baznu godinu, zabiljeena je godinja stopa inflacije od 12,5%, u petoj 22,9% a u estoj godini 37,5%. Prema tomu, stopa inflacije jest postotna promjena, poveanje prosjene ili ope razine cijena. Kako, meutim, izraunati godinju stopu inflacije u estoj godini u odnosu na petu?
Razina cijena u tekuoj godini - Razina cijena u proloj godini 100 Razina cijena u proloj godini

Godinja stopa inflacije =

ili
Indeks potroakih cijena u - Indeks potroakih cijena u tekuoj godini proloj godini 100 Godinja stopa inflacije = Indeks potroakih cijena u proloj godini

Prema tomu, u naem e sluaju godinja stopa inflacije zabiljeena u estoj godini, u odnosu na petu godinu, iznositi 11,87%.

243

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Godinja stopa inflacije =

137 ,5 122 ,9 100 = 11,87% 122 ,9

Postoji, meutim, jo jedna, sveobuhvatnija, mjera inflacije. Rije je o deflatoru bruto nacionalnog proizvoda. Naime, dok indeks potroakih cijena prati cijene tek nekih, reprezentativnih dobara i usluga deflator bruto nacionalnog proizvoda registrira promjene cijena svih dobara i usluga koje ine bruto nacionalni proizvod. Ukratko, bruto nacionalni proizvod (Gross national product GNP) jest vrijednost, novana, dakako, svih finalnih dobara i usluga koje neka ekonomija proizvede tijekom, u pravilu, jedne godine. Deflator se bruto nacionalnog proizvoda ili GNP-deflator izraunava kao kvocijent nominalnog i realnog bruto nacionalnog proizvoda pomnoen sa 100.
Nominalni bruto nacionalni proizvod 100 Realni bruto nacionalni proizvod

GNP-deflator =

Nominalni bruto nacionalni proizvod mjeri vrijednost outputa (svih finalnih dobara i usluga proizvedenih tijekom godine) u cijenama tekue godine. Nasuprot tomu, realni bruto nacionalni proizvod vrednuje output u stalnim cijenama, odnosno cijenama baznog razdoblja ili godine. Pretpostavit emo, jednostavnosti radi, da neka ekonomija proizvodi tek etiri dobra.

244

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Tablica 36. Dobro A B C D Tekua godina Koliina Cijena Ukupno 1000 2 2000 4 2000 8000 20 1000 20000 5000 1 5000 35000 Bazna godina Cijena Ukupno 1,5 1500 1900 7600 900 18000 0,5 2500 29600

Budui da je nominalni bruto nacionalni proizvod 35000, a realni 29600 deflator bruto nacionalnog proizvoda iznosi 118,24. GNP-deflator = 35000 100 = 118,24 29600

U tekuoj je godini, u odnosu na baznu godinu, prosjena razina cijena svih finalnih dobara porasla za 18,24%, odnosno stopa inflacije iznosi 18,24%. Gornja formula upuuje na to da je, upotrebom GNP-deflatora, realni bruto nacionalni proizvod mogue pretvoriti u nominalni i nominalni u realni.
Nominalni bruto nacionalni proizvod = Realni bruto nacionalni proizvod GNP - deflator 100

Deflacioniranje nominalnog bruto nacionalnog proizvoda, njegovo pretvaranje u realni bruto nacionalni proizvod ija je veliina osloboena utjecaja promjene cijena, obavit emo na sljedei nain:
Realni bruto nacionalni proizvod = Nominalni bruto nacionalni proizvod 100 . GNP - deflator

245

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

11.1.1. Kvantitativna teorija novca Razliite teorije pokuavaju objasniti inflaciju i uzroke inflacije. Spomenut emo trokovnu inflaciju (tzv. cost push teorija) koja uzroke inflacije vidi u rastu plaa i(li) drugih trokova proizvodnje. U ovom su sluaju prodavai "krivi" za pojavu inflacije. Meutim, "krivci" mogu biti i kupci odnosno njihova prevelika (u odnosu na ponudu) potranja. Rije je o inflaciji potranje (demand-pull teorija). Upotpunimo ovaj kratak pregled i teorijom o strukturnoj inflaciji, te psiholokim teorijama inflacije. Inflacija moe, dakako, biti posljedica kombinacije razliitih uzroka. Mnogi e, meutim, ekonomisti (oni monetaristikog usmjerenja) ustvrditi kako inflacija jest, prije svega, monetarni fenomen. Novac, odnosno koliina novca u optjecaju, rei e oni, nije jedini uzrok inflacije ali je, svakako, najvaniji. Budui da ovo miljenje drimo relevantnim, razmotrimo temelje ovakvog shvaanja inflacije i njenih uzroka. Rije je o kvantitativnoj teoriji novca. Korijeni kvantitativne teorije novca seu sve do 17. stoljea. Poznati su stariji zagovornici ove teorije, primjerice, David Hume i David Ricardo, a njezin je najpoznatiji dananji pobornik nobelovac Milton Friedman. Sutinu kvantitativne ili koliinske teorije novca mogue je predstaviti sljedeom jednostavnom formulom: P= M Q

P = prosjena razina cijena M = koliina novca u optjecaju Q = realni bruto nacionalni proizvod.

246

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Prema kvantitativnoj teoriji novca prosjena razina cijena ovisi (pretpostavimo da je Q fiksna veliina) o koliini novca u nekoj ekonomiji. Povea li se koliina novca doi e do razmjernog poveanja prosjene razine cijena. Vrijedi, dakako, i obrnuto. Uvedemo li u nae razmatranje i brzinu novca - prosjeni broj godinje uporabe novane jedinice (v) - u stanju smo formulirati jednadbu prometa: P Q = M v. Na lijevoj strani jednadbe prometa (P Q) nalazi se nominalni bruto nacionalni proizvod. Ukoliko pretpostavimo da su Q i v stabilne, fiksne veliine, poveanje koliine novca mora izazvati razmjerno poveanje razine cijena odnosno nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. Moda e to jasnije predoiti tzv. "cambridge-ska jednadba": P= M v . Q

Udvostruite li koliinu novca, uz ostale neizmijenjene uvjete, udvostruit ete i razinu cijena. Ovo se jednostavno tumaenje jednadbe prometa (koja vjeruje u stabilnost Q i v) naziva "sirova" kvantitativna teorija novca. Ukoliko pretpostavimo da je realni bruto nacionalni proizvod promjenljiva veliina koju tangira promjena koliine novca, tada poveanje koliine novca u nekoj ekonomiji (uz neizmijenjenu brzinu novca) izaziva razmjerno poveanje nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. U tom je sluaju, meutim, poveanje nominalnog bruto nacionalnog proizvoda rezultat poveanja ne samo prosjene razine cijena, ve i realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ve je sada mogue zakljuiti da poveanje koliine novca ne mora znaiti razmjerno poveanje razine cijena. Isti e zakljuak vrijediti ukoliko i brzinu novca pretvorimo u 247

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

promjenljivu veliinu. Naime, znatnog utjecaja na brzinu novca ima veliina kamatne stope. Ukratko, via kamatna stopa potie nastojanje da se "besposlena" gotovina plasira kao zajam. Ovo poveava brzinu novca. Nia kamatna stopa znai i manji oportunitetni troak posjedovanja (inaktivne) gotovine, te brzina novca opada. Ovaj odnos izmeu kamatne stope i brzine novca slabi pozicije "sirove" kvantitativne teorije novca. Budui da vea koliina novca u nekoj ekonomiji, u pravilu, znai i niu kamatnu stopu, a time i manju brzinu novca, rast nominalnog bruto nacionalnog proizvoda i prosjene razine cijena ne mora biti razmjeran poveanju koliine novca. Iako je tvrdnja o razmjernom rastu koliine novca i razine cijena upitna, poruke kvantitativne teorije novca valja shvatiti vrlo ozbiljno. Ona je izvrsna slika onoga to oekuje one ekonomije koje neodgovorno poveavaju koliinu novca u optjecaju.
11.1.1.1. Razliita tumaenja jednadbe prometa

Pokuat emo, posredstvom jednostavnog primjera, predstaviti ve naznaene razlike izmeu ekstremnog monetarizma ("sirove" kvantitativne teorije), ekstremnog keynesijanskog vienja jednadbe prometa, te kompromisne, umjerene interpretacije jednadbe prometa (suptilnije varijante kvantitativne teorije novca). Pretpostavimo da je nominalni bruto nacionalni proizvod (P Q) 200.000, M = 50.000, v=4. Prema tomu, Mv 200.000 = PQ 200.000 .

Kakve e posljedice, po veliinu nominalnog bruto nacionalnog proizvoda, imati udvostruenje koliine novca? Ekstremno e monetaristiko objanjenje poi od pretpostavke da je brzina novca stalna i stabilna veliina, te e rast nominalnog bruto 248

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

nacionalnog proizvoda biti razmjeran rastu koliine novca. Postoji, dakle, neposredna veza izmeu promjene koliine novca i promjene nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. Mv = 100.000 4 PQ 400.000

Prema ekstremnomu keynesijanskomu stajalitu poveanje koliine novca ne tangira veliinu nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. Razlog je tomu odgovarajui pad brzine novca izazvan padom kamatne stope. Mv = 100.000 2 PQ 200.000

I konano, kompromisno objanjenje rauna s time da e udvostruena koliina novca izazvati pad kamatne stope ija e posljedica biti i odreeno smanjenje brzine novca. Meutim, taj pad brzine nee u potpunosti neutralizirati rast koliine novca. Doi e do izvjesnog, ne i razmjernog poveanju koliine novca, rasta nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. Mv = 100.000 3 PQ 300.000

249

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

11.2. NEZAPOSLENOST 11.2.1. Stopa i oblici nezaposlenosti Svaki imbenik proizvodnje moe biti nezaposlen. Meutim, kada ekonomist govori o nezaposlenosti tada, prije svega, misli na nezaposlenost rada. Zaposlenost je predstavljena brojem onih odraslih osoba (osoba u radnoj dobi) koje imaju posao. Nezaposlenost, pak, obuhvaa sve odrasle osobe koje nemaju posao i koje aktivno za njim tragaju. S tim u svezi, valja spomenuti kategoriju tzv. obeshrabrenih radnika. Rije je o osobama koje nemaju zaposlenje, koje, meutim, ele raditi, ali su prestale aktivno traiti zaposlenje. Radna snaga ili ukupni radni potencijal neke ekonomije jest zbroj zaposlenih, ali i nezaposlenih radnika. Valja napomenuti da se obeshrabreni radnici, budui da su prestali aktivno traiti posao, ne smatraju nezaposlenima a, stoga, niti kao dio radne snage. Kada bi se prilikom izraunavanja stope nezaposlenosti vodilo rauna i o ovoj kategoriji radnika, stopa bi nezaposlenosti bila znatno vea. Stopa nezaposlenosti jest postotak nezaposlene radne snage. Stopa nezaposlenosti = Nezaposleni 100 Radna snaga

Stopa nezaposlenosti jest izuzetno vaan pokazatelj "zdravstvenog" stanja neke ekonomije odnosno uspjenosti makroekonomske politike. Razliiti su uzroci nezaposlenosti, te je, s tim u svezi, mogue razlikovati etiri osnovna oblika nezaposlenosti: frikcijsku nezaposlenost, sezonsku nezaposlenost, strukturnu nezaposlenost i cikliku nezaposlenost.

250

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Frikcijska nezaposlenost obuhvaa one osobe koje prvi put trae zaposlenje, te osobe koje su izgubile ili napustile stari posao, pa su u potrazi za novim (boljim) zaposlenjem. Ovaj tip nezaposlenosti, koji, dakle, obuhvaa radnike "izmeu dvaju zaposlenja" ili osobe pred prvim zaposlenjem, ne treba posebice zabrinjavati. Njen je osnovni uzrok injenica da je potrebito izvjesno vrijeme kako bi se uskladile elje i potrebe onih koji trae i nude posao. Sezonska se nezaposlenost javlja zbog sezonskih promjena. Osobe koje obavljaju sezonske poslove moraju, naalost, raunati s time da izvjesno vrijeme nee imati posla. Sve osobe koje, dakle, zbog sezonskih promjena periodino ostaju bez posla (poput krznara, turistikih radnika, graevinskih radnika itd.) ine sezonsku nezaposlenost. Strukturna se nezaposlenost javlja zbog nepodudaranja potranje i ponude radne snage. Potranja postoji, ali ne i odgovarajua ponuda. Promjene ukusa potroaa i tehnoloki razvitak mogu reducirati potranju za nekim zanimanjima, a poveati potranju za drugima. rtve ovako promijenjenih odnosa ponude i potranje pripadaju strukturnoj nezaposlenosti. Ciklika se nezaposlenost javlja u kontrakcijskoj ili recesijskoj fazi poslovnog ciklusa. Uzrokuje ju pad agregatne ili ukupne potranje. Zbog opeg pada potranje za dobrima i uslugama, veina poduzea smanjuje potranju za svim inputima ukljuujui i rad. Ruku pod ruku s opim padom poslovne aktivnosti i realnog bruto nacionalnog proizvoda ide i poveana, tzv. ciklika nezaposlenost. Dok frikcijska, sezonska i strukturna nezaposlenost nisu i ne moraju biti predmetom makroekonomske politike, ciklika nezaposlenost zasluuje njezinu punu pozornost. Naime, frikcijska, sezonska i strukturna nezaposlenost nastaju iz prirodnih i mogue neizbjeivih uzroka u dinaminoj ekonomiji. Cikliku nezaposlenost uzrokuje, meutim, pad agregatne potranje i, s tim u svezi, pad realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ukoliko makroekonomska politika uspije sprijeiti fluktuacije realnog bruto nacionalnog proizvoda, ukoliko uspije osigurati stabilan rast realnog bruto nacionalnog proizvoda, tada uspijeva eliminirati i cikliku nezaposlenost. 251

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Ukoliko se nezaposlenost sastoji samo od frikcijske nezaposlenosti, rije je o punoj zaposlenosti, a stopa nezaposlenosti se, u tom sluaju, naziva prirodna stopa nezaposlenosti. Neki e ekonomisti ustvrditi da puna zaposlenost ili prirodna stopa nezaposlenosti postoji tada kada je prisutna frikcijska, ali i sezonska i strukturna nezaposlenost. Ukratko, prirodna stopa nezaposlenosti ili puna zaposlenost postoji onda kada egzistiraju samo oni oblici nezaposlenosti kojih uzrok nije ciklika fluktuacija realnog bruto nacionalnog proizvoda. Osnova ovakvog tumaenja pune zaposlenosti i prirodne stope nezaposlenosti jest miljenje da rast agregatne potranje nee smanjiti niti strukturnu niti sezonsku nezaposlenost. Makroekonomska politika usmjerena na poveanje agregatne potranje moe eliminirati jedino cikliku nezaposlenost. Ova razliita tumaenja pune zaposlenosti, odnosno prirodne stope nezaposlenosti, meutim, upuuju na jednostavnu injenicu da puna zaposlenost, odnosno prirodna stopa nezaposlenosti ne znae da je nezaposlenost, odnosno stopa nezaposlenosti svedena na nulu. Izvjesna nezaposlenost (samo frikcijska ili frikcijska, strukturna i sezonska) mora postojati i nije ju mogue izbjei.75 Brojne su tete koje gospodarstvu nanosi nezaposlenost. Osim one neposredne - pad realnog bruto nacionalnog proizvoda, nezaposlenost izaziva i niz posrednih problema (rast siromatva, kriminala, smanjivanje vrijednosti tzv. ljudskog kapitala 76, itd.).

75

Neka istraivanja pokazuju da prirodna stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Amerikim Dravama iznosi izmeu 5 i 6%. Vidjeti: Parkin, M.: Economics, AddisonWesley Publishing Company, New York, 1990. 76 Ljudski kapital je vrijednost ovjekovog obrazovanja i potrebitih vjetina. Njegova vrijednost predstavlja onaj novani iznos koji, pri datoj kamatnoj stopi, donosi isti dohodak kao i osoba odreenih znanja i vjetina.

252

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

11.2.2. Phillipsova krivulja Phillipsova krivulja (prema britanskom ekonomistu A.W. Phillips-u) tvrdi kako izmeu inflacije i nezaposlenosti postoji obrnuto razmjeran odnos. Veoj (godinjoj) stopi inflacije odgovara nia (godinja) stopa nezaposlenosti. Dakako, vrijedi i obrnuto. Slika 104.

Ovakvo je objanjenje odnosa izmeu inflacije i nezaposlenosti doista uznemiravajue. Proizlazi, naime, da smo tek u mogunosti birati izmeu dvaju zala. Uspije li makroekonomski autoritet suzbiti inflaciju, ima se pomiriti s velikom nezaposlenou. Obrnuto, cijena uspjenog reduciranja nezaposlenosti jest visoka stopa inflacije. Suvremena e ekonomska pozicija, meutim, ustvrditi kako izravni, obrnuto razmjerni odnos izmeu stope inflacije i stope nezaposlenosti (predstavljen Phillipsovom krivuljom) vrijedi tek u kratkom vremenskom razdoblju. U dugom e se vremenskom razdoblju stopa nezaposlenosti stabilizirati na razini prirodne stope nezaposlenosti neovisno o promjeni stope inflacije.

253

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Slika 105.

Ukoliko je stopa inflacije, u kratkom vremenskom razdoblju, jednaka oekivanoj, (4%) stopa je nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti (Na). Ukoliko je, pak, stopa inflacije manja od oekivane (2%), stopa je nezaposlenosti vea od prirodne stope (Nc). Nasuprot tomu, stopa inflacije vea od oekivane (6%) znait e stopu nezaposlenosti manju od prirodne stope (Nb). Naa je kratkorona Phillipsova krivulja napravljena na osnovi oekivane stope inflacije od 4%. Ponovimo, nia razina cijena od oekivane znai veu nezaposlenost od prirodne, a vrijedi i obrnuto. Podudaranje oekivane i aktualne razine cijena znai postojanje prirodne stope nezaposlenosti (slika 105). U dugom roku aktualna razina cijena jest jednaka oekivanoj stopi inflacije, te je nezaposlenost na razini prirodne stope nezaposlenosti, odnosno postoji puna zaposlenost. U dugom vremenskom razdoblju, kada posloprimci i poslodavci imaju dovoljno vremena prilagoditi se neoekivanim promjenama cijena, prirodnoj stopi

254

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

nezaposlenosti mogu biti pridruene najrazliitije stope inflacije (slika 106). Slika 106.

11.3. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD Ponovimo, bruto nacionalni proizvod (GNP) jest novana vrijednost svih finalnih dobara i usluga koje neka ekonomija proizvede tijekom odreenog razdoblja, najee tijekom jedne godine. Finalna dobra i usluge su ona dobra i usluge koje nemaju karakter inputa, koje se, dakle, ne koriste u proizvodnji drugih dobara ili usluga i koje kupuje njihov konani potroa. Intermedijarna dobra i usluge su dobra i usluge koje se, kao inputi, koriste u proizvodnji drugih dobara i usluga. Prilikom izraunavanja bruto nacionalnog proizvoda, vrijednost se intermedijarnih dobara i usluga ne uzima u obzir. Na taj nain izbjegavamo pogreku tzv. dvostrukog raunanja, odnosno izbjegavamo mogunost da se vrijednost

255

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

pojedinih dobara ili usluga javi vie no jednom u raunu bruto nacionalnog proizvoda. Bruto nacionalni proizvod se, dakle, izraunava kao umnoak proizvedene koliine finalnih dobara i usluga i njihovih cijena. GNP = K1 C1 + K2 C2 + K3 C3 + ...+ Kn Cn Dakako, promjena prosjene razine cijena itekako utjee na veliinu bruto nacionalnog proizvoda. Upravo stoga, upozorismo na razliku izmeu nominalnog i realnog bruto nacionalnog proizvoda. Realni bruto nacionalni proizvod, kao to znamo, mjeri vrijednost finalnog outputa u stalnim cijenama ili cijenama baznog razdoblja te eliminira utjecaj promjena prosjene razine cijena. Realni bruto nacionalni proizvod, unato veim ili manjim oscilacijama, biljei tendenciju rasta.77 Ovo nas obiljeje realnog bruto nacionalnog proizvoda, koje, dakle, znai ekonomski rast, vodi po pojma potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda. Potencijalni bruto nacionalni proizvod jest dugoroni trend realnog bruto nacionalnog proizvoda. On predstavlja onu vrijednost finalnih dobara i usluga koju neka ekonomija moe proizvesti pod pretpostavkom da je stopa nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti odnosno da postoji puna zaposlenost. Poslovni ciklus uzrokuje devijacije aktualnog realnog bruto nacionalnog proizvoda u odnosu na potencijalni bruto nacionalni proizvod. Razlika izmeu potencijalnog i realnog bruto nacionalnog proizvoda jest jaz bruto nacionalnog proizvoda ili GNP-jaz. Jaz izmeu potencijalnog i realnog bruto nacionalnog proizvoda moe biti pozitivan i negativan to, dakako, ovisi o fazi poslovnog ciklusa. Pojava GNP-jaza znai da ekonomija ne funkcionira na razini pune zaposlenosti. Ona, dakle, moe biti prezaposlena (stopa nezaposlenosti manja od prirodne
77

Realni GNP u 1996. - Realni GNP u 1995. Realna stopa rasta u 1996.godini = ____________________________________________________ 100 Realni GNP u 1995.

256

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

stope) ali, naalost, i nezaposlena (stopa nezaposlenosti vea od prirodne stope). 11.3.1. Mjerenje bruto nacionalnog proizvoda Mogui su razliiti pristupi kada je u pitanju mjerenje bruto nacionalnog proizvoda. Bit pristupa troenja (expenditure approach) i pristupa dohotka (income approach) objasnit e sljedei jednostavan grafiki prikaz. Slika 107.

Obratimo pozornost na gornji kruni tok. On omoguuje mjerenje bruto nacionalnog proizvoda na osnovi pristupa troenja. Odluimo li se za donji kruni tok, izabrali smo pristup dohotka. Oba e pristupa, dakako, znaiti isti rezultat. 257

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Agregatno troenje = Agregatni dohodak = Vrijednost finalnog outputa (GNP)

11.3.1.1. Pristup troenja

Ovaj pristup, ponovimo, mjeri bruto nacionalni proizvod kao zbroj svih troenja uinjenih radi kupovine novih, finalnih dobara i usluga. Postoje etiri kategorije troenja te je strukturu vrijednosti bruto nacionalnog proizvoda mogue prikazati na sljedei nain:
GNP = Potronja + Bruto privatne domae investicije + Dravna potronja + Neto izvoz GNP = C + I + G + (EX - Im)

Potronja (C) obuhvaa sve kupovine finalnih dobara i usluga od strane domainstava neke ekonomije. Rije je o najrazliitijim dobrima poput kruha, mlijeka, olovaka itd. te trajnih potronih dobara (iji je vijek trajanja dui od godine dana) kao to su televizori, hladnjaci, automobili itd. Ova, meutim, kategorija troenja ne obuhvaa kupovine novih kua i stanova. Bruto su privatne domae investicije (I) ona vrsta troenja koja znae nabavku realnog kapitala ili kapitalnih dobara. Ukljuimo ovdje kupovine kapitalnih dobara (strojeva, alata, najrazliitijih ureaja i opreme, poslovnih i tvornikih zgrada) od strane poduzea, ali i kupovine novih kua i stanova od strane domainstava. Veliinu ove vrste troenja tangiraju, meutim, i promjene zaliha i to kako inputa, tako i outputa. Poveaju li se zalihe gotovih proizvoda, poluproizvoda, te sirovina (tijekom promatrane godine) poveane su i investicije. Smanje li se, pak, zalihe gotovih (ali ne i prodanih) proizvoda, poluproizvoda i sirovina smanjile su se, ceteris paribus, i investicije. Vano je istaknuti injenicu da financijske transakcije poput kupovine dionica, dravnih obveznica i slino nemaju tretman investicija. Dakle, ekonomist, za razliku od uobiajenog poimanja, investiciju shvaa kao kupovinu finalnih dobara radi njihove uporabe u proizvodnji ili zbog poveanja zaliha. 258

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Zbog ega bruto investicije? Zbog toga to ukupne ili bruto investicije ukljuuju sva novonabavljena finalna kapitalna dobra od kojih neka imaju posluiti za zamjenu ostarjelog, istroenog, amortiziranog dijela realnog kapitala. Oduzmete li amortizaciju od bruto privatnih domaih investicija, dobit ete neto privatne domae investicije. Ove posljednje predstavljaju isti dodatak postojeoj zalihi realnog kapitala. Rije je i o privatnim investicijama. Jednostavno stoga to ova kategorija troenja iskljuuje dravno investiranje. Naime, dravne su investicije dio dravne potronje. I konano, radi se o domaim investicijama. Domaa investicija jest ona koja znai nabavku domaih kapitalnih dobara. Ukoliko poduzee investira u inozemstvu, kupujui kapitalna dobra proizvedena u inozemstvu, njegovo investicijsko troenje nema obiljeje domae investicije. Dravna potronja (G) obuhvaa onaj dio bruto nacionalnog proizvoda koji znai nabavku razliitih finalnih dobara i usluga od strane drave. Rije je o onom troenju koje ima osigurati obranu zemlje, provedbu zakona, funkcioniranje obrazovanja itd. Iskljuena su, meutim, transferna plaanja. Transferna plaanja nisu, naime, namijenjena kupovini finalnih dobara i usluga i, stoga, ih ne uzimamo u obzir prilikom izraunavanja bruto nacionalnog proizvoda. Transferna su plaanja razlog to je dravna potronja, kao dio bruto nacionalnog proizvoda, manja od proraunskih sredstava koja dravi stoje na raspolaganju. Neto izvoz (Ex - Im) predstavlja razliku izmeu vrijednosti izvezenih dobara i usluga (Ex) i vrijednosti uvezenih dobara i usluga (Im). Zamjeujete, neto izvoz moe biti i negativan. Dakako, dogaa se to onda kada je uvoz vei od izvoza.

259

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

11.3.1.2. Pristup dohotka

Pristup dohotka predstavlja bruto nacionalni proizvod kao zbroj svih dohodaka koje tijekom odreenog razdoblja realiziraju domainstva neke ekonomije. Bruto nacionalni proizvod jest zbroj plaa, renti, kamata i profita kojima valja dodati i dvije nedohodne komponente amortizaciju i neizravne poreze. Amortizacija nije dio profita budui da je namijenjena nadoknadi utroenog realnog kapitala. Ona predstavlja svojevrsnu tednju poduzea i vanu nedohodnu komponentu bruto nacionalnog proizvoda. Neizravni porezi su porezi koje potroai plaaju prilikom kupovine dobara i usluga. Zbog njihova postojanja potroai plaaju vie nego to proizvoai prime za prodano dobro ili uslugu. Neizravni porezi predstavljaju, prema tomu, dohodak drave, a ne dohodak domainstava odnosno vlasnika imbenika proizvodnje. Stoga ih, a da bismo izjednaili agregatno troenje i agregatni dohodak, valja dodati dohodnim komponentama bruto nacionalnog proizvoda.
GNP = Plaa + Renta + Kamta + Profit + Amortizacija + Neizravni porezi

dohodne komponente

nedohodne komponente

Postoji i alternativni nain koritenja pristupa dohotka. Zapitajmo se, naime, na koje se to naine zaraeni dohodak moe upotrijebiti. Tri su mogua naina njegova koritenja. Agregatni dohodak e, svakako, dijelom biti potroen (C), jedan njegov dio moe biti namijenjen tednji (S) i, dakako, bit e oporezovan.

260

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Prema tomu, pristup dohotka nudi i sljedeu jednadbu: GNP = C + S + T C = Potronja S = tednja T = Neto porezi 78 (Bruto porezi - Transferna plaanja). Naznaimo ve sada kako zbroj potronje i tednje (C+S) predstavlja raspoloivi dohodak. Raspoloivi dohodak jest agregatni (ukupni) dohodak umanjen za neto poreze. To je dohodak koji domainstvima neke ekonomije stoji na raspolaganju za potronju i tednju.
11.3.1.3. Jednakost pristupa

Pristup troenja i pristup dohotka dva su razliita mjerenja iste veliine - bruto nacionalnog proizvoda. Prema tomu, C + I + G + EX - Im = GNP = C + S + T. Budui da se potronja (C) javlja na obje strane jednadbe vrijedit e da je I + G + EX - Im = S + T. Poveamo li obje strane jednadbe za iznos uvoza (Im) jednadba e glasiti: I + G + EX = S + T + Im.

78

Zbroj neizravnih i izravnih (osobnih) poreza predstavlja bruto poreze. Neizravni porezi neizravno terete poreznu snagu poreznih obveznika kroz smanjenje potronje. Izravni (osobni) porezi izravno terete poreznu snagu (dohotke, prihode, imovinu) poreznih obveznika. Neto porezi su bruto porezi umanjeni za transferna plaanja.

261

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Poruka je jednostavna. Valja izjednaiti aktualne investicije, dravnu potronju i izvoz sa aktualnom tednjom, neto porezima i uvozom. Pretpostavimo da je veliina realnog bruto nacionalnog proizvoda predstavljena razinom vode u posudi u koju s jedne strane voda dotie a, istovremeno, na drugoj istie. Pri tome, lijeva strana jednadbe (I + G + EX) predstavlja dotok vode, a desna je strana jednadbe (S + T + Im) odgovorna za gubitak vode. Ukoliko je dotok vode vei od njenog otjecanja, rast e njena razina, odnosno poveavat e se realni bruto nacionalni proizvod. U obrnutom e sluaju realni bruto nacionalni proizvod opadati. Stabilnu razinu vode, stabilni realni bruto nacionalni proizvod osigurava jednakost "ubrizgavanja" (I + G + EX) i "curenja" (S + T + Im) vode. Pretpostavimo li da je neto izvoz jednak nuli (vrijednost izvoza jednaka vrijednosti uvoza) te da je dravna potronja jednaka neto porezima proizlazi da tednja mora biti jednaka investicijama. I = S "Zadaa je makroekonomske teorije razumjeti ekonomske sile koje utjeu na ta curenja i ubrizgavanja kako bi mogla predvidjeti promjene realnog bruto nacionalnog proizvoda i razviti politike koje stabiliziraju fluktuacije realnog bruto nacionalnog proizvoda."79 11.3.2. Od bruto nacionalnog proizvoda do raspoloivog dohotka Na poetku pokuajmo uoiti razliku izmeu bruto nacionalnog proizvoda (Gross national product - GNP) i bruto domaeg proizvoda (Gross domestic product - GDP). Rekosmo ranije da bruto nacionalni proizvod jest novana vrijednost finalnog outputa koji neka ekonomija proizvede tijekom jedne godine. Dodajmo i to da bruto nacionalni proizvod jest vrijednost
79

Hyman, N., D.: Economics, Irwin, Inc., Boston ,1989., str. 548.

262

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

finalnog outputa proizvedenog imbenicima proizvodnje koji su vlasnitvo neke zemlje i njezinog stanovnitva. Bruto domai proizvod (GDP) mjeri vrijednost finalnog outputa proizvedenog u nekoj zemlji. On, dakle, mjeri vrijednost finalnog outputa proizvedenog imbenicima koji su locirani u nekoj zemlji bez obzira na to tko ih posjeduje. Dakle, razlika izmeu GNP-a i GDP-a jest neto investicijski dohodak (profiti i dividende koje stanovnici neke zemlje primaju iz drugih zemalja umanjene za profite i dividende koje zemlja plaa stranim investitorima). GDP Neto investicijski dohodak = GNP Bruto nacionalni proizvod (GNP) rauna s onim investicijskim troenjem koje ima i zadau nadoknaditi utroene, amortizirane elemente realnog kapitala. Rije je, dakle, o bruto privatnim domaim investicijama. Nasuprot tomu, neto nacionalni proizvod (Net national product NNP) obuhvaa samo ono investicijsko troenje koje znai stvarno poveanje zalihe realnog kapitala. Rije je o neto privatnim domaim investicijama. Prema tomu, razlika izmeu bruto i neto nacionalnog proizvoda jest amortizacija. GNP - Amortizacija = NNP Oduzmete li od neto nacionalnog proizvoda (NNP) neizravne poreze dobit ete onaj dio bruto nacionalnog proizvoda (GNP) koji se iskljuivo sastoji od njegovih dohodnih komponenti. Taj dio bruto nacionalnog proizvoda nazivamo nacionalni dohodak (National income NI) NNP - Neizravni porezi = NI Da bismo mogli uiniti sljedei korak k raspoloivom dohotku, valja razlikovati zaraeni od primljenog dohotka.

263

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Neki dohodak moe biti zaraen, ali ne i primljen. Rije je, primjerice, o doprinosima za socijalno osiguranje, o korporacijskim profitima koji nisu, u obliku dividende, raspodijeljeni dioniarima itd. Istovremeno, neki dohoci nisu zaraeni u tekuoj proizvodnji, ali su primljeni. Radi se o transfernim plaanjima (naknade na ime nezaposlenosti, mirovine, kamate na javni dug, itd). Ukoliko od nacionalnog dohotka (NI) oduzmete zaraene, ali ne i primljene dohotke, te dodate nezaraene, ali primljene dohotke, dobit ete osobni dohodak (Personal income - PI). NI -Zaraeni, ne i primljeni dohodak + Transferna plaanja = PI Zamjeujete, osobni dohodak moe biti vei od nacionalnog dohotka. Dogaa se to, u pravilu, u razdobljima visoke nezaposlenosti kada drava, posredstvom transfera, pokuava poboljati poloaj ugroenih dijelova stanovnitva. Do raspoloivog dohotka (Disposable income - DI) preostaje samo jedan korak. Od osobnog dohotka (PI), dohotka koji su primila domainstva neke ekonomije, valja oduzeti osobne poreze. PI - Osobni porezi = DI Raspoloivi dohodak (DI), kao to mu i ime kae, predstavlja onaj dohodak kojim domainstva raspolau i koji mogu namijeniti potronji i tednji. 11.4. POSLOVNI CIKLUS Usporedba realnog i potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda ukazuje na cikliku narav ukupne ekonomske aktivnosti. Poslovni ciklus predstavlja periodine ali i nepravilne fluktuacije realnog bruto nacionalnog proizvoda i ostalih makroekonomskih veliina kao to su zaposlenost i cijene.

264

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

Poslovni se ciklus sastoji od etiriju faza koje, naravno, nije lako predvidjeti, ali ih je lako uoiti. To su ekspanzija, vrh, kontrakcija i dno. Slika 108.

O ekspanziji govorimo kada realni bruto nacionalni proizvod raste. Rije je o fazi koja se javlja nakon to je dotaknuto dno poslovnog ciklusa (esto se ekspanzija koja slijedi nakon snane kontrakcije naziva oporavak) i traje sve dok ekonomska aktivnost ne dosegne vrhunac odnosno vrh. Vrh znai da je realni bruto nacionalni proizvod najvii u odnosu na potencijalni output. Vrh predstavlja i prekretnicu ciklusa budui da nakon njega slijedi kontrakcija. Kontrakcija je faza poslovnog ciklusa u kojoj realni output (GNP) biljei pad. Kontrakciju moemo oznaiti kao recesiju - razdoblje od najmanje dva uzastopna tromjeseja u kojima realni bruto nacionalni proizvod biljei pad. Spomenimo i depresiju koja se najee definira kao snaniji oblik kontrakcije negoli je recesija. Mogue je najbolje objanjenje razlike izmeu recesije i depresije sljedea konstatacija: "...

265

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

kada va susjed ostane bez posla tada je to recesija; kada vi, meutim, izgubite zaposlenje tada je to depresija".80 Kada, u kontrakcijskoj fazi, realni bruto nacionalni proizvod pokae najvei otklon od onoga to je mogue proizvesti, govorimo o dnu. Ponovimo, ovaj otklon (pozitivan i negativan) realnog bruto nacionalnog proizvoda u odnosu na potencijalni predstavlja jaz bruto nacionalnog proizvoda ili GNP-jaz. 11.4.1. Poslovni ciklus i nezaposlenost Realni bruto nacionalni proizvod nije jedina veliina koja varira tijekom poslovnog ciklusa. Jedna od vanijih, ije nas promjene zanimaju, jest nezaposlenost. Izmeu pojedinih faza poslovnog ciklusa i nezaposlenosti postoji jasna i pravilna veza. U fazi ekspanzije stopa nezaposlenosti biljei pad. Kada je realni bruto nacionalni proizvod jednak potencijalnom stopa je nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti, te postoji puna zaposlenost. Vrh poslovnog ciklusa znai najmanju nezaposlenost (stopa nezaposlenosti pada ispod prirodne stope, a zaposlenost je vea od pune zaposlenosti). U fazi kontrakcije stopa nezaposlenosti raste. Pad realnog outputa ispod potencijalnog GNP-a izaziva pojavu i ciklike nezaposlenosti, te dno poslovnog ciklusa znai najveu stopu nezaposlenosti. Spomenimo, s tim u svezi, Okunov zakon. Nazvan prema prezimenu autora, amerikog ekonomiste Arthura Okuna81, zakon se bavi pitanjem odnosa izmeu stope nezaposlenosti i realnog bruto nacionalnog proizvoda. Okunov zakon tvrdi da svakih 2% pada realnog bruto

80

Dyal, J., A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New York, 1985., str. 192. 81 Okun, A., M.: The Political Economy of Prosperity, The Brookings Institution, Washington, D.C. 1970.

266

11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI

nacionalnog proizvoda, u odnosu na potencijalni, znai poveanje stope nezaposlenosti za 1%. 11.4.2. Poslovni ciklus i inflacija Kako se inflacija ponaa tijekom poslovnog ciklusa? Ovisi li stopa inflacije o poslovnom ciklusu ili, pak, njezine promjene ne ovise o pojedinim fazama poslovnog ciklusa? U pravilu, tijekom vremena, postoji signifikantna veza izmeu stope inflacije i faze poslovnog ciklusa. Ekspanzija znai viu stopu inflacije, a kontrakcija niu, eventualno i negativnu, stopu inflacije. Meutim, valja napomenuti i to da prije reeno pravilo poznaje i, ne tako rijetke, izuzetke. Naime, mogue su promjene stope inflacije koje ne prate ritam poslovnog ciklusa. U takva "aritmina" stanja ubrajamo stagflaciju i slampflaciju. Stagflacija je gospodarsko stanje koje je obiljeeno istovremenim postojanjem stagnacije i inflacije. Niske, pa ak i nulte, stope rasta realnog bruto nacionalnog proizvoda idu, ruku pod ruku, s visokim stopama inflacije. Slampflacija je gospodarsko stanje ije je bitno obiljeje pad realnog bruto nacionalnog proizvoda i visoka inflacija. Rije je, dakle o kontrakciji koju, iznimno, prati inflacija.

267

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

12. AGREGATNA POTRANJA I


AGREGATNA PONUDA
Kljuni su pojmovi makroekonomskog modela koji emo predstaviti agregatna potranja, agregatna ponuda i makroekonomska ravnotea. Model, odnosno makroekonomska analiza ponude i potranje ima olakati razumijevanje pojave ekspanzije, kontrakcije, nezaposlenosti i inflacije. 12.1. AGREGATNA POTRANJA 12.1.1. Krivulja agregatne potranje Podsjetimo, bruto nacionalni proizvod (GNP) jest, izmeu ostalog, zbroj svih troenja razliitih ekonomskih agenata (domainstva, poduzea, drava, inozemni kupci) radi kupovine razliitih finalnih dobara i usluga. GNP = C + I + G + (EX - Im) Agregatna je potranja pojam koji koristimo kako bismo objasnili odnos izmeu agregatne potraivane koliine (potraivane koliine realnog GNP-a) i prosjene razine cijena. Agregatna potraivana koliina dobara i usluga jest planirano realno troenje tipa C + I + G + (EX - Im) pri danoj razini cijena, odnosno veliina realnog GNP-a koji su kupci voljni i u mogunosti kupiti uz danu razinu cijena. Ili, agregatna potraivana koliina 269

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

predstavlja zbroj finalnih dobara i usluga potraivanih od svih kupaca, izraen kao realni GNP. Krivulja agregatne potranje pokazuje promjene agregatne potraivane koliine, mjerene realnim bruto nacionalnim proizvodom, uslijed promjene razine cijena, mjerene GNP-deflatorom. Slika 109.

Kao i krivulja individualne ili, pak, trine potranje i krivulja je agregatne potranje opadajua krivulja. Vioj razini cijena, veem GNPdeflatoru odgovara manja agregatna potraivana koliina odnosno manja potraivana koliina realnog GNP-a. Objanjenje je ovog obrnuto razmjernog odnosa izmeu razine cijena i potraivane koliine realnog GNP-a znatno sloenije negoli objanjenje obrnuto razmjernog odnosa izmeu cijene i potraivane koliine nekog dobra koji postoji kod individualne i trine potranje. Naime, krivulja je agregatne potranje opadajueg oblika zbog triju kljunih razloga:

270

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

1. Uinak realnog bogatstva Rast cijena moe umanjiti realno bogatstvo nacije i reducirati potraivanu koliinu realnog GNP-a. Ukoliko razina cijena raste, smanjuje se kupovna mo stanovnitva odnosno smanjuje se koliina realnog novca kojim stanovnitvo raspolae. Realni novac predstavlja koliinu dobara koju odreeni novani iznos moe kupiti. Izraunava se kao kvocijent nekog novanog iznosa i razine cijena. Pretpostavimo da posjedujete 1000 novanih jedinica, to gotovog, to depozitnog novca. Ukoliko razina cijena poraste, uz ostale neizmijenjene uvjete 82, za 25%, smanjit e se koliina realnog novca koji posjedujete za 25%. Dakle, vaih je 1000 novanih jedinica sada u stanju kupiti ono to ste prije mogli kupiti za 800 83 novanih jedinica. Pad kupovne moi, smanjivanje koliine realnog novca, izaziva kretanje uz krivulju agregatne potranje, odnosno izaziva smanjivanje agregatne potraivane koliine. Obrnuto, pad razine cijena znai, ceteris paribus, poveanje kupovne moi budui da se poveala koliina realnog novca kojim raspolaete. Vaa je novana aktiva u stanju pribaviti vie dobara i usluga negoli je to bila u stanju prije pada cijena. Dodatna e kupovna mo, dodatna koliina realnog novca poveati vau potronju. I ostali e koristiti blagodati vee koliine realnog novca to e imati za posljedicu vei potraivani realni GNP.

82 83

Koliina novca u optjecaju ostaje neizmijenjena.

1000 100 = 800 125 271

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

2. Uinak realne kamatne stope Rast GNP-deflatora moe poveati kamatne stope i, s tim u svezi, smanjiti agregatnu potraivanu koliinu. Rast cijena, ceteris paribus, smanjuje koliinu realnog novca i, dakako, obara kupovnu mo stanovnitva. Smanjena kupovna mo znai manju ponudu kredita - zajmovnih fondova - i njihovu veu potranju. Rast potranje izaziva rast realnih kamatnih stopa. "Skupi krediti" smanjuju potronju domainstava, te investicijsko troenje. Ovo ima za posljedicu pad potraivane koliine realnog bruto nacionalnog proizvoda. Vrijedi, dakako, i obrnuto. Pad cijena, ceteris paribus, poveava koliinu realnog novca i kupovnu mo stanovnitva. Poveana kupovna mo znai veu ponudu kredita i njihovu manju potranju. Rezultat su nie realne kamatne stope. "Jeftini krediti" poveavaju agregatnu potraivanu koliinu. 3. Uinak vanjske trgovine Rast razine cijena u nekoj zemlji uinit e domaa dobra skupljim u odnosu na strana. Potroai e skuplja domaa dobra supstituirati atraktivnijim, jeftinijim inozemnim dobrima. Ovakva situacija znai pad izvoza, te rast uvoza. Rezultat je smanjenje potraivane koliine realnog GNP-a. Obrnuto, pad deflatora bruto nacionalnog proizvoda (pad cijena) ima za posljedicu rast izvoza i pad uvoza. Potroai, naime, skuplja inozemna dobra supstituiraju jeftinijim domaim dobrima, te se poveava agregatna potraivana koliina.

272

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

12.1.2. Promjene agregatne potranje Promjene razine cijena, u sprezi s uinkom realne kamatne stope, te uinkom vanjske trgovine, izazivaju promjene agregatne potraivane koliine. Rije je o promjenama koje znae kretanje uz ili niz krivulju agregatne potranje. Brojni su, meutim, imbenici koji izazivaju promjenu agregatne potranje, odnosno pomicanje (ulijevo ili udesno) krivulje agregatne potranje. Slike 110.

Navest emo neke od najvanijih uzroka poveanja ili smanjenja agregatne potranje:

273

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

1. Veliina stanovnitva Poveanje broja stanovnika neke zemlje, ceteris paribus, znai i poveanje agregatne potranje. Vei broj ljudi, uz ostale neizmjenjene uvjete, znai i veu potranju za hranom, odjeom, stanovima i kuama, te brojnim drugim dobrima i uslugama. Vee stanovnitvo znai i veu agregatnu potranju pri svim razinama cijena. Naravno, vrijedi i obrnuto. 2. Oekivana inflacija Oekivani rast cijena u budunosti izaziva poveanje agregatne potranje. Oekuju li potroai poveanje cijena razliitih dobara i usluga u budunosti tada, ceteris paribus, raste njihova spremnost da kupuju u sadanjosti. Dodajmo, vrijedi i obrnuto. 3. Oekivani profit Oekuje li poslovni svijet rast profita u budunosti tada raste i agregatna potranja. Naime, optimistika oekivanja glede realiziranog profita u budunosti poveavaju potranju za novim kapitalnim dobrima. Pesimistika e, pak, oekivanja izazvati, ceteris paribus, pad agregatne potranje. 4. Dravna potronja Vea dravna potronja, pod pretpostavkom da se ostale okolnosti ne mijenjaju, znai pomicanje krivulje agregatne potranje udesno rast agregatne potranje. Dakako, vrijedi i vice versa. 5. Porezi Rast poreza e, ceteris paribus, izazvati pad agregatne potranje. Rast poreza, naime, izaziva pad raspoloivog dohotka, a time i agregatne potranje. Pad poreza, praen rastom raspoloivog dohotka, znai i rast agregatne potranje.

274

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

6. Transferna plaanja Poput poreza i transferna plaanja neposredno utjeu na veliinu raspoloivog dohotka, a time i na agregatnu potranju. Rast transfernih plaanja, uz ostale neizmjenjene uvjete, izaziva rast raspoloivog dohotka i agregatne potranje. Pad raspoloivog dohotka, izazvan padom dravnih transfera, znai i manju agregatnu potranju. 7. Kamatne stope Ranije ustvrdismo da promjene realnih kamatnih stopa, koje su posljedica promjene razine cijena, izazivaju rast ili pad agregatne potraivane koliine. Meutim, promjene kamatanih stope nezavisne od promjena GNP-deflatora izazivaju promjene agregatne potranje pomicanje krivulje agregatne potranje. Pad e kamatnih stopa, ceteris paribus, poveati agregatnu potranju. Agregatna e potranja pasti ukoliko, uz ostale neizmijenjene uvjete, kamatne stope zabiljee rast. 8. Novana masa ili koliina novca Veoj koliini novca u optjecaju odgovara vea agregatna potranja. S druge strane, pad novane mase ili koliine novca izaziva pad agregatne potranje. Kao to emo imati prilike vidjeti, na novanu masu, odnosno koliinu novca u optjecaju utjee monetarna politika koju provodi centralna banka. Pomou odreenog instrumentarija (instrumenata monetarne politike) centralna je banka u stanju poveavati ili smanjivati koliinu novca u optjecaju. Promjene koliine novca izazivaju, meutim, i odgovarajue promjene kamatnih stopa i, stoga, dodatni, sekundarni impuls promjeni agregatne potranje. Rast koliine novca izaziva tendenciju pada kamatnih stopa. Vrijedi i obrnuto.

275

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Promjene su koliine novca u optjecaju i, s tim u svezi izazvane, promjene kamatnih stopa jedan od najvanijih uzroka rasta ili pada agregatne potranje. 12.2. AGREGATNA PONUDA 12.2.1. Krivulje dugorone i kratkorone agregatne ponude Agregatna ponuda jest odnos izmeu agregatne ponuene koliine i razine cijena. Agregatna ponuena koliina jest koliina realnog GNP-a ponuena od strane proizvoaa u nekoj ekonomiji pri danoj razini cijena. Krivulja agregatne ponude pokazuje promjene agregatnog finalnog outputa, mjerenog realnim GNP-om, pod utjecajem promjena razine cijena, predstavljene GNP-deflatorom. Valja razlikovati dugoronu i kratkoronu agregatnu ponudu. Dugorona agregatna ponuda jest ona ponuena koliina realnog GNP-a koja znai da svaki proizvoa koristi upravo svoj kapacitet i koja pretpostavlja punu zaposlenost. Iskoriteni kapacitet znai onaj output pri kojem je prosjeni ukupni troak sveden na minimum. Puna zaposlenost, s druge strane, iskljuuje cikliku nezaposlenost, odnosno znai postojanje prirodne stope nezaposlenosti. Budui da za svakog proizvoaa postoji samo jedna veliina ukupnog proizvoda koja minimalizira njegov prosjeni ukupni troak i budui da postoji samo jedna prirodna stopa nezaposlenosti, postoji i samo jedna, jedinstvena razina dugorone agregatne ponude. Stoga je krivulja dugorone agregatne ponude okomiti pravac jednak krivulji potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda.

276

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Slika 111.

Oigledno, dugorona agregatna ponuena koliina ne reagira na promjene razine cijena. Dugorona je agregatna ponuda savreno neelastina. Naime, u dugom vremenskom razdoblju postoji znaajna felksibilnost i meusobna prilagodljivost cijena. Primjerice, povea li se cijena outputa nekog poduzea za 5% uz istovremeno poveanje cijene inputa od 5%, njegov output ostaje neizmijenjen. Dakle, promjene cijena outputa praene odgovarajuim promjenama cijena inputa ne tangiraju veliinu realnog outputa. Kratkorona je agregatna ponuda odnos izmeu agregatne ponuene koliine dobara i usluga (realnog GNP-a) i razine cijena (GNPdeflatora) koji pretpostavlja da su cijene inputa, a posebice cijene rada (plae), konstantne veliine. Krivulja kratkorone agregatne ponude registrira promjene ponuene koliine realnog GNP-a uslijed promjene GNP-deflatora.

277

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Slika 112.

Zbog ega je krivulja kratkorone agregatne ponude rastueg oblika? Zbog ega vioj razini cijena odgovara vea agregatna ponuena koliina? Pretpostavimo da rastu cijene finalnog outputa (GNP-deflator), a cijene inputa ostaju neizmijenjene. Naglasimo injenicu da su u kratkom vremenskom razdoblju cijene inputa (rada, sirovina) gotovo fiksnog karaktera. U takvoj situaciji rast cijena finalnih dobara i usluga izaziva poveanje proizvodnje i smanjenje nezaposlenosti. Rast cijena finalnih dobara i usluga, uz neizmijenjene cijene inputa, navodi proizvoae na poveanje outputa kako bi u novim, izmijenjenim uvjetima maksimalizirali profit i izjednaili granini troak s novim viim cijenama dobara i usluga. Pri tome se angairaju i suvini, do tada neiskoriteni kapaciteti, zapoljavaju novi radnici te smanjuje nezaposlenost. Daljnji rast cijena dovest e realni GNP na razinu potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda, odnosno izjednait e kratkoronu i dugoronu agregatnu ponudu i stopu nezaposlenosti svesti na prirodnu stopu nezaposlenosti.

278

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Ukoliko cijene i dalje rastu ponuena koliina realnog GNP-a jest vea od potencijalnog GNP-a. Proizvoai prelaze granicu vlastitih kapaciteta i pribliavaju se granici vlastitih fizikih mogunosti. Zbog toga daljnje poveanje cijena finalnog outputa ima za posljedicu malo ili nikakvo poveanje realnog outputa. Stopa nezaposlenosti je manja od prirodne stope ,odnosno postoji zaposlenost vea od pune zaposlenosti. Rije je, zbog razumljivih razloga, o "pregrijanoj ekonomiji". 12.2.2. Promjene dugorone i kratkorone agregatne ponude Navest emo najznaajnije imbenike koji izazivaju promjene kako dugorone tako i kratkorone agregatne ponude odnosno pomicanje krivulja dugorone i kratkorone agregatne ponude. 1. Radna snaga Povea li se ukupni radni potencijal poveat e se, ceteris paribus, i agregatna ponuda. Vana je, dakako, i kvaliteta radne snage. Vie kompetentnih, obrazovanih ljudi znait e i veu agregatnu ponudu. 2. Zaliha kapitala Povea li se zaliha, odnosno fond raspoloivih kapitalnih dobara (zgrade, oprema, strojevi, sva proizvedena dobra koja se mogu upotrijebiti u proizvodnji) poveat e se i agregatna ponuda. 3. Sirovine Otkriju li se novi i bogati izvori sirovina poveat e se proizvodni kapacitet ekonomije, a s njime i agregatna ponuda. Mora li se posebice napominjati da vrijedi i obrnuto?

279

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

4. Tehnoloki napredak Tehnoloki razvitak, ali razvitak koji zahvaa iroku lepezu dobara i usluga znai i rast agregatne ponude. 5. Klima Povoljni klimatski uvjeti znait e, ceteris paribus, poveanje agregatnog outputa. Naravno, klimatski uvjeti imaju naroiti znaaj kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja. 6. Promjene sastava realnog GNP-a Dramatine promjene sastava agregatnog outputa, tj. znaajno poveanje udjela neke ili nekih grana uz dramatino smanjenje udjela druge ili drugih sektora u realnom outputu ekonomije znai, u pravilu, poveanje stope nezaposlenosti i pad agregatne ponude. Rastu agregatne ponude pogoduje, dakle, postupna i sporija promjena sastava realnog GNP-a. Promjena nekog od navedenih imbenika imat e za posljedicu jednaku i simultanu promjenu dugorone i kratkorone agregatne ponude.

280

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Slika 113.

12.2.3. Promjene kratkorone agregatne ponude Dva su imbenika u stanju utjecati na promjene kratkorone agregatne ponude ne tangirajui pri tome dugoronu agregatnu ponudu. 1. Cijene rada Promjene plaa neposredno utjeu na ukupni troak proizvoaa i na veliinu njihovog outputa. Rast plaa, ceteris paribus, poveava ukupni troak proizvoaa i smanjuje njihov output pri svim razinama cijena. Vrijedi i vice versa.

281

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

2. Cijene sirovina Promjene cijena sirovina imaju isti utjecaj na kratkoronu agregatnu ponudu kao i promjene cijena rada. Pad cijena sirovina, ceteris paribus, smanjuje trokove proizvodnje i poveava kratkoronu agregatnu ponudu. Rast cijena sirovina, pak, znai pad kratkorone agregatne ponude. Zakljuimo kako smanjenje cijena inputa (rada i sirovina) potiskuje krivulju kratkorone agregatne ponude prema dolje i udesno dok poveanje cijena inputa gura krivulju kratkorone agregatne ponude prema gore i ulijevo. Slika 114.

Zamjeujete, promjene cijena inputa, koje imaju sposobnost pomicanja krivulje kratkorone agregatne ponude, ne tangiraju dugoronu agregatnu ponudu. Podsjeamo da dugo vremensko razdoblje rauna s fleksibilnim (prilagodljivim) cijenama. Dakle, u dugom

282

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

vremenskom razdoblju promjene cijena inputa praene su adekvatnim promjenama cijena outputa. Rezultat je neizmijenjeni agregatni output. 12.3. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Makroekonomska ravnotea znai jednakost agregatne ponuene koliine i agregatne potraivane koliine. Presjecite krivulja agregatne ponude i agregatne potranje odreuje ravnotenu razinu cijena i realnog GNP-a. Slika 115.

Makroekonomska ravnotea ne znai ravnoteu na svim pojedinanim tritima. Pojedina trita (trita nekih dobara i usluga) mogu biti nebalansirana. Na njima moe postojati nejednakost trine ponuene i potraivane koliine. Meutim, makroekonomska ravnotea znai da u prosjeku agregatna ponuena koliina odgovara agregatnoj potraivanoj koliini.

283

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Ukoliko je razina cijena via od one ravnotene ponuena agregatna koliina premauje agregatnu potraivanu koliinu. Agregatni viak dobara i usluga "gura" razinu cijena prema dolje. Neplanirano poveanje zaliha prisilit e proizvoae da prihvate nie cijene i smanje outpute. Rezultat ovog usaglaavanja ponuenog i potraivanog GNP-a je, izmeu ostalog, i rast nezaposlenosti. Kada je razina cijena nia od one ravnotene, agregatna potraivana koliina premauje agregatnu ponuenu koliinu. Agregatni manjak dobara i usluga, poput plime, podie razinu cijena. Neplanirano smanjenje zaliha, te rast cijena omoguava proizvoaima poveanje outputa. Prilagoavanje agregatne ponuene koliine i agregatne potraivane koliine ima za posljedicu rast cijena, poveanje outputa i smanjenje nezaposlenosti. 12.3.1. Makroekonomska ravnotea u uvjetima pune zaposlenosti Makroekonomska ravnotea pri punoj zaposlenosti postoji kada je ravnoteni realni GNP (odreen presjecitem krivulja agregatne potranje i kratkorone agregatne ponude) jednak potencijalnom GNP-u. U takvim je okolnostima stopa nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti.

284

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Slika 116.

12.3.2. Makroekonomska ravnotea u uvjetima zaposlenosti vee od pune zaposlenosti Makroekonomska ravnotea koja znai zaposlenost veu od pune zaposlenosti pa, dakle, i stopu nezaposlenosti manju od prirodne stope jest situacija u kojoj je ravnoteni realni GNP vei od potencijalnog odnosno od dugorone agregatne ponuene koliine. Presjecite krivulja agregatne potranje i kratkorone agregatne ponude nalazi se desno od krivulje dugorone agregatne ponude, odnosno potencijalnog GNP-a. Razlika izmeu veeg ravnotenog realnog GNP-a i manjeg potencijalnog GNP-a jest inflacijski GNP jaz, odnosno inflacijski jaz bruto nacionalnog proizvoda.

285

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Slika 117.

12.3.3. Makroekonomska ravnotea u uvjetima nezaposlenosti Makroekonomska ravnotea koja ukljuuje nezaposlenost i koja, dakle, znai postojanje stope nezaposlenosti vee od prirodne, nastaje kada se presjecite krivulja agregatne potranje i kratkorone agregatne ponude nalazi lijevo od potencijalnog GNP-a, odnosno od krivulje dugorone agregatne ponude. Makroekonomska ravnotea se uspostavlja pri onoj veliini realnog GNP-a koja je manja od potencijalnog GNP-a. Ovo znai pojavu recesijskog GNP jaza, odnosno recesijskog jaza bruto nacionalnog proizvoda. Recesijski GNP jaz jest razlika izmeu veeg potencijalnog GNP-a i manjeg ravnotenog realnog GNP-a.

286

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Slika 118.

12.3.4. Keynesijansko 84 objanjenje makroekonomske ravnotee Keynesijanska ekonomika tvrdi, kao to smo na prethodnim stranicama imali prilike vidjeti, da se makroekonomska ravnotea moe realizirati i u uvjetima velike, prekomjerne nezaposlenosti. Keynesijanski model makroekonomske ravnotee polazi od pretpostavke da su cijene inputa, prije svega, plae rigidne, nefleksibilne, te da zbog toga samokorigirajue snage trita nisu u stanju samostalno (kada agregatna potranja padne) realizirati punu zaposlenost. Isti uzrok, dakle, rigidnost plaa te nefleksibilnost drugih trokova onemoguuju brzo uspostavljanje makroekonomske ravnotee pri punoj zaposlenosti u uvjetima "pregrijane ekonomije" (kada rast agregatne potranje ravnoteni realni GNP uini veim od potencijalnog GNP-a).
84

John Maynard Keynes (1883-1946) poznati britanski ekonomist i najpoznatije ime suvremene makroekonomske teorije. Najznaajnije ivotno djelo J.M. Keynesa je Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest, and Money) objavljeno 1936. godine

287

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

U prvom sluaju, plae i ostali trokovi (cijene inputa) ne opadaju, a u drugom ne rastu dovoljno brzo i snano kako bi omoguili relativno brzu i jednostavnu restauraciju makroekonomske ravnotee u uvjetima pune zaposlenosti. Prema Keynesovu dictumu potrebita je dravna intervencija kako bi se sprijeile dramatine posljedice, prije svega, pada agregatne potranje. Dravna intervencija, u smislu poveanja agregatne potranje, moe biti neposredna i posredna. Neposredno stimuliranje agregatne potranje znai poveanje dravne potronje (G). Posredna, pak, intervencija znai smanjivanje poreza kako bi se iniciralo poveanje privatnih komponenti agregatne potranje - potronje (C) i investicija (I). U obama sluajevima dravna terapija ima poveati agregatnu potranju, te osigurati visoku razinu zaposlenosti i proizvodnje. Slika 119.

288

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Keynesovu teoriju, budui da on dri (reeno u jednom pismu Rooseveltu) "apsolutno najvanijim poveanje nacionalne kupovne moi",85 zovu ekonomika potranje. Keynesovo uenje akcentira znaenje i ulogu agregatne potranje. Poveanje je agregatne potranje izazvano odgovarajuom fiskalnom politikom (poveanje dravne potronje i/ili smanjenje poreza) u stanju promovirati punu zaposlenost. 12.3.5. Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee Klasino objanjenje ije je podrijetlo u uenju Smitha, Ricarda, Saya i drugih, tvrdi da ekonomija gotovo uvijek funkcionira na razini potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda odnosno u uvjetima pune zaposlenosti. Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee polazi od pretpostavke da su plae i cijene ostalih inputa fleksibilne, te su stoga u stanju osigurati punu zaposlenost, odnosno izjednaiti agregatnu potraivanu koliinu i potencijalni bruto nacionalni proizvod. Vrijeme je vraanja trita u ravnoteu toliko kratko da ga je ak mogue i zanemariti. Spomenimo, s tim u svezi, Sayov 86 zakon trita koji kae da ponuda stvara vlastitu potranju. Ova, jednostavna tvrdnja znai da: a) ukupni dohodak zaraen proizvodnjom nekog outputa mora biti jednak vrijednosti tog outputa b) u ekonomiji ne postoji gubitak kupovne moi - ljudi tede samo u onoj mjeri u kojoj i investiraju i c) pojedinci proizvode razliita dobra i usluge samo zbog postojanja njihove potranje za dobrima i uslugama - svi prodavatelji se pojavljuju kao kupci i svi se kupci pojavljuju kao prodavatelji. Prema tomu, kao to ranije naznaismo, prirodne su snage trita (u obliku meusobno prilagodljivih cijena) u stanju ekonomiju (bez dravne asistencije) uvijek iznova vraati punoj zaposlenosti.

85

Harrod, R.,F.: The Life of John Maynard Keynes, Macmilann and Co., London, 1951., str. 121. 86 Jean Baptiste Say (1767-1832) francuski ekonomist, jedno od poznatijih imena klasine kole politike ekonomije. Poznat i kao "francuski Adam Smith".

289

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

12.3.5.1. Uinak smanjenja agregatne potranje

Klasini model makroekonomske ravnotee pretpostavlja da e, kada makroekonomska ravnotea pri punoj zaposlenosti biva poremeena zbog pada agregatne potranje, pad cijena inputa, uslijed pojave nezaposlenosti, omoguiti rast kratkorone agregatne ponude i, s tim u svezi, vraanje ravnotenog realnog GNP-a na razinu potencijalnog. Slika 120.87

Proces restauracije makroekonomske ravnotee u uvjetima pune zaposlenosti mogue je opisati na sljedei nain: 1. Postojea ravnotea pri punoj zaposlenosti (R1) biva poremeena budui da dolazi do pada agregatne potranje. 2. Nova, privremena makroekonomska ravnotea (R') znai pad realnog GNP-a (on postaje manji od potencijalnog) te rast nezaposlenosti.

87

Vidjeti: Hyman, N., D.: Economics, Richard D.Irwin, Inc. Boston, MA 1989., str. 623.

290

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

3. Rast nezaposlenosti - javlja se, naime, i ciklika nezaposlenost, uzrokuje pad nominalnih plaa i cijena ostalih inputa. 4. Kao posljedica pada plaa i pada cijena drugih inputa raste kratkorona agregatna ponuda i realni GNP. Realni GNP raste sve dok ne dostigne razinu potencijalnog, te se ravnotea, u uvjetima pune zaposlenosti, uspostavlja u toki R 2.
12.3.5.2. Uinak poveanja agregatne potranje

Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee tvrdi da e, kada makroekonomska ravnotea pri punoj zaposlenosti biva poremeena zbog rasta agregatne potranje, rast cijena inputa, uslijed pojave zaposlenosti vee od pune zaposlenosti, omoguiti pad kratkorone agregatne ponude i, s tim u svezi, vraanje ravnotenog realnog GNP-a na razinu potencijalnog. Slika 121.88

88

Vidjeti: Hyman, N., D.: Economics, Richard D.Irwin, Inc. Boston, MA 1989., str. 624.

291

12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA

Samokorigirajui proces, proces ponovnog uspostavljanja makroekonomske ravnotee u uvjetima pune zaposlenosti mogue je opisati na sljedei nain: 1. Postojeu ravnoteu u uvjetima pune zaposlenosti (R1) remeti rast agregatne potranje 2. Nova, privremena makroekonomska ravnotea (R') znai da je ravnoteni realni GNP vei od potencijalnog, a zaposlenost vea od pune zaposlenosti. 3. Zaposlenost vea od pune zaposlenosti (stopa nezaposlenosti je manja od prirodne) izaziva rast nominalnih plaa i cijena ostalih inputa. 4. Kao posljedica rasta plaa i ostalih imbenika proizvodnje smanjuje se kratkorona agregatna ponuda i realni GNP. Realni GNP pada sve dok se ne izjednai s potencijalnim GNP-om. Nova se ravnotea (opet u uvjetima pune zaposlenosti) uspostavlja u toki R2.

292

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA


Na prethodnim smo stranicama imali prilike vidjeti kako agregatna ponuda i agregatna potranja odreuju agregatni finalni output (realni GNP) i razinu cijena. Nau emo pozornost, na sljedeim stranicama, usmjeriti na pojedine komponente agregatnog troenja: potronju (C), investicije (I), dravnu potronju (G) i neto izvoz (Ex - Im). Uvodei novi model makroekonomske ravnotee - model agregatnog troenja - istraivat emo, drei razinu cijena stalnom veliinom, utjecaj promjena realnog bruto nacionalnog proizvoda na sastavnice agregatnog troenja. Naa je, dakle, zadaa istraiti koje su komponente agregatnog troenja funkcija realnog bruto nacionalnog proizvoda. 13.1. POTRONJA Potronja predstavlja najvei i najstabilniji dio agregatnog troenja, odnosno bruto nacionalnog proizvoda. Ona, kao to rekosmo ranije, obuhvaa sve kupovine (osim kupovina novih kua i stanova) finalnih dobara i usluga od strane domainstava neke ekonomije. Na potronju domainstava utjee itav niz imbenika: kamatne stope, oekivani (budui) dohodak, ivotna dob lanova domainstava, itd. Svakako najvanija odrednica potronje domainstva jest njegov raspoloivi dohodak. Meutim, ono to odreuje veliinu potronje istovremeno odreuje i veliinu tednje. Naime, odluka je o tome koliko raspoloivog dohotka namijeniti potronji, istovremeno, odluka o tome koliko tedjeti. Prema tomu, raspoloivi je dohodak temeljna odrednica ne samo potronje ve i tednje domainstva. 293

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

13.1.1. Funkcija potronje i funkcija tednje Izmeu potronje i raspoloivog dohotka postoji pozitivni, upravno razmjerni odnos. Taj odnos izmeu potronje i raspoloivog dohotka nazivamo funkcija potronje. Funkcija potronje poiva na pretpostavci da ljudi, u pravilu i u prosjeku, poveavaju svoju potronju kada njihov dohodak raste, ali ne u onoj mjeri u kojoj dohodak raste. Ovaj temeljni psiholoki zakon potronje podrat e i prosjena i granina sklonost potronji. Prosjena sklonost potronji jest kvocijent potronje i raspoloivog dohotka. Prosjena sklonost potronji pokazuje prosjeni udio potronje u novanoj jedinici raspoloivog dohotka. Potronja Prosjena sklonost potronji = Raspoloivi dohodak Granina sklonost potronji jest potronja koja proizlazi iz dodatne novane jedinice raspoloivog dohotka. Ili, granina sklonost potronji jest promjena, odnosno poveanje potronje kao posljedica jedininog poveanja raspoloivog dohotka.

Granina sklonost potronji =

Potronja Raspoloivi dohodak

Rast raspoloivog dohotka izaziva rast ne samo potronje ve i tednje.

294

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Funkcija tednje jest odnos izmeu tednje i raspoloivog dohotka. Budui da je raspoloivi dohodak jednak zbroju potronje i tednje, proizlazi da je tednja jednaka razlici raspoloivog dohotka i potronje. Kada je potronja vea od raspoloivog dohotka, tednja je negativna. O pozitivnoj tednji govorimo kada je potronja manja od raspoloivog dohotka. Prosjena sklonost tednji jest kvocijent tednje i raspoloivog dohotka. Prosjena sklonost tednji pokazuje tednju po novanoj jedinici raspoloivog dohotka. tednja Prosjena sklonost tednji = Raspoloivi dohodak Granina je sklonost tednji tednja koja proizlazi iz dodatne novane jedinice raspoloivog dohotka. Ili, granina sklonost tednji jest promjena, odnosno poveanje tednje uslijed jedininog poveanja raspoloivog dohotka.

Granina sklonost tednji =

tednja Raspoloivi dohodak

Funkciju emo potronje i funkciju tednje prikazati na primjeru jednog pretpostavljenog domainstva:

295

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Tablica 37. Raspoloivi dohodak 0 10 20 30 40 50 Potronja 7 14 21 28 35 42 tednja -7 -4 -1 2 5 8 Prosjena sklonost potronji 1,40 1,05 0,93 0,87 0,84 Prosjena sklonost tednji -0,40 -0,05 0,07 0,13 0,16

Izvjesna potronja domainstva postoji i tada kada je raspoloivi dohodak jednak nuli. U tom je sluaju tednja negativna. Ona takvom ostaje sve dok je potronja domainstva vea od raspoloivog dohotka. Zbroj potronje i tednje jednak je raspoloivom dohotku, a zbroj prosjene sklonosti potronji i prosjene sklonosti tednji iznosi jedan. Potronja (C) + tednja (S) = Raspoloivi dohodak (DI) Podijelimo li obje strane ove jednadbe s raspoloivim dohotkom (DI) rezultat e potvrditi na gornji navod: C + S = DI / : DI
Prosjena sklonost potronji

C S DI + Prosjena sklonost tednji = 1 . DI DI DI

Rast raspoloivog dohotka izaziva pad prosjene sklonosti potronji i rast prosjene sklonosti tednji. Uzrok je tomu granina sklonost potronji i granina sklonost tednji. U naem primjeru granina sklonost potronji iznosi 0,7, a granina sklonost tednji 0,3.
Granina sklonost potronji = Potronja 7 = = 0,7 Raspoloiv i dohodak 10

296

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Granina sklonost tednji =

tednja 3 = = 0,3 Raspoloivi dohodak 10

Granina je sklonost potronji (0,7) manja od prosjene sklonosti potronji. Upravo stoga, rast raspoloivog dohotka izaziva pad prosjene sklonosti potronji. Granina je sklonost tednji (0,3) vea od prosjene sklonosti tednji i, stoga, rast raspoloivog dohotka znai i rast prosjene sklonosti tednji. Ovakav je odnos izmeu granine sklonosti potronji i prosjene sklonosti potronji, te granine sklonosti tednji i prosjene sklonosti tednji u skladu s nama ve poznatim odnosom izmeu graninih i prosjenih veliina. Podsjeamo, kada granina veliina jest vea od prosjene ova posljednja raste. Dakako, vrijedi i obrnuto. Ba kao to je zbroj prosjene sklonosti potronji i prosjene sklonosti tednji jednak 1 tako vrijedi i da je: Granina sklonost potronji + Granina sklonost tednji = 1 . Naime, dodatna novana jedinica raspoloivog dohotka moe biti potroena ili, pak, uteena. Treega nema. Prema tomu, Granina sklonost potronji = 1 - Granina sklonost tednji, odnosno Granina sklonost tednji = 1 - Granina sklonost potronji .

297

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Slike 122.

U slici 122. a) uveli smo pravac koji iz ishodita koordinatnog sustava polazi pod kutom od 45o. Taj pravac, naime, povezuje sve toke u kojima je potronja (mjerena ordinatom) jednaka raspoloivom dohotku (mjerenim apscisom).

298

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Prije toke izjednaenja potronja premauje raspoloivi dohodak te je tednja negativna. Nakon toke izjednaenja (Potronja = Raspoloivi dohodak) potronja je manja od raspoloivog dohotka to omoguuje pojavu (pozitivne) tednje. Jedan dio potronje postoji i tada kada je dohodak domainstva jednak nuli. Domainstvo uspijeva (pomou zajmova ili troei staru tednju) odrati odreenu razinu potronje ak i tada kada privremeno ostane bez dohotka. Ovaj dio potronje, ija veliina ne ovisi o veliini raspoloivog dohotka, jest autonomna potronja (Ca). Odnos izmeu potronje i raspoloivog dohotka mogue je, dakle, prikazati i na sljedei nain:
Potronja (C) = Ca + (Granina sklonost potronji Raspoloivi dohodak) C = 7 + (0,7 DI)

Umnoak granine sklonosti potronji i raspoloivog dohotka izraava utjecaj raspoloivog dohotka na potronju. Namee se zakljuak da veliina granine sklonosti potronji odreuje kut funkcije potronje. Veoj graninoj sklonosti potronji odgovara vei kut a, dakako, vrijedi i obrnuto. Ukoliko je funkcija potronje C = 7 + (0,7 DI), korespondirajua funkcija tednje, budui da je S = DI - C, glasi: tednja (S) = DI - 7 - 0,7 DI S = - 7 + 0,3 DI . Na slici 122. b) prikazana je funkcija tednje i to kao pravac iji je kut jednak graninoj sklonosti tednji.

299

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

13.1.2. Potronja i realni GNP - funkcija agregatne potronje Na primjeru jednog domainstva pokazasmo kako potronja domainstva jest funkcija njegovog raspoloivog dohotka. Dakako, vrijedi i da je agregatna potronja (potronja svih domainstava neke ekonomije) funkcija agregatnog - ukupnog raspoloivog dohotka. Moe li se, meutim, potronja svih domainstava predstaviti kao funkcija realnog bruto nacionalnog proizvoda (GNP-a)? Podsjetimo, GNP = C + S + T. Raspoloivi dohodak (DI) jest razlika izmeu agregatnog dohotka (GNP) i neto poreza (T), odnosno zbroj potronje (C) i tednje (S). Raspoloivi dohodak predstavlja stabilan dio bruto nacionalnog proizvoda. Razlog tomu je injenica da su neto porezi (T), takoer, stabilan dio bruto nacionalnog proizvoda. Naime, gotovo svi porezi rastu ukoliko na dohodak, odnosno bruto nacionalni proizvod raste. Istovremeno, rast dohotka, odnosno bruto nacionalnog proizvoda znai pad transfernih plaanja. Dakle, rast bruto nacionalnog proizvoda znai i rast neto poreza. Vrijedi, dakako, i obrnuto. Budui da izmeu raspoloivog dohotka i bruto nacionalnog proizvoda postoji stabilan odnos, mogue je govoriti o funkciji agregatne potronje - odnosu izmeu realne potronje i realnog bruto nacionalnog proizvoda. 1 Pretpostavimo da realni raspoloivi dohodak zahvaa realnog 2 bruto nacionalnog proizvoda te da granina sklonost potronji iznosi 0,8 raspoloivog dohotka.

300

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Tablica 38.
Realni GNP (u milijardama) 1 2 3 4 5 Realni raspoloivi dohodak (u milijardama) 0,5 1 1,5 2 2,5 Realna potronja (u milijardama) 0,4 0,8 1,2 1,6 2

1 realnog 2 bruto nacionalnog proizvoda granina sklonost potronji iznosi 0,8 realnog raspoloivog dohotka, odnosno 0,4 realnog bruto nacionalnog proizvoda. Kada je u pitanju funkcija agregatne potronje, graninu sklonost potronji izraunavamo na sljedei nain: Zamjeujete, budui da je realni raspoloivi dohodak
Granina sklonost potronji = Realna potronja 0,4 = = 0,4 Realni GNP 1

Svaka dodatna novana jedinica realnog bruto nacionalnog proizvoda znai dodatnu realnu potronju od 0,4 novane jedinice. Slika 123.

301

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

13.2. INVESTICIJE Druga komponenta agregatnog troenja jesu investicije. Investicije razumijevaju kupovinu kapitalnih dobara (zgrada, strojeva, alata, najrazliitijih ureaja i opreme), te promjene zaliha (gotovih proizvoda, poluproizvoda i sirovina). Podsjeamo, kada individualno poduzee odluuje kupiti neko kapitalno dobro, kada, dakle, odluuje o investiranju ono usporeuje kamatnu stopu i graninu stopu povrata kapitala - graninu efikasnost kapitala. Kupovina, odnosno investicija, e biti realizirana ukoliko je granina efikasnost kapitala vea ili jednaka kamatnoj stopi. Ono to vrijedi na mikro razini vrijedi i na makro razini. Upravo stoga je krivulja potranje za investicijama neke ekonomije opadajueg oblika. Slika 124.

302

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Krivulja potranje za investicijama pokazuje odnos izmeu realne kamatne stope89 i potraivane (realne) koliine investicija. Nioj realnoj kamatnoj stopi odgovara vea potraivana koliina investicija. Vrijedit e, ceteris paribus, i obrnuto. Razlog je tomu jednostavna injenica da pri nioj (realnoj) kamatnoj stopi vei broj investicijskih projekata postaje isplativ - profitabilan. Prema tomu, veliina realne kamatne stope determinira potraivanu koliinu investicija. Meutim, neki su imbenici (oekivani profit, veliina amortizacije, npr.), pri datoj realnoj kamatnoj stopi, u stanju izazvati poveanje ili smanjenje potranje za investicijama. Potranja za investicijama u velikoj mjeri ovisi o poslovnim oekivanjima. Ukoliko, openito, poduzea oekuju, primjerice, ekspanziju sljedee godine te rast profita, njihovo e planirano investicijsko troenje biti vee pri svim veliinama realne kamatne stope. Prema tomu, optimistika oekivanja poveavaju potranju za investicijama i pomiu krivulju potranje udesno. Obrnuto, oekivani pad profita, dakle, pesimistika oekivanja e smanjiti potranju i krivulju potranje pomaknuti ulijevo. Slino djelovanje na potranju za investicijama ima, ceteris paribus, veliina amortizacije. Ukoliko je vei dio kapitala amortiziran, vea su i ulaganja potrebita da se nadoknadi utroeni kapital. U tom sluaju raste potranja za investicijama, krivulja potranje se pomie udesno. Vrijedi, dakako, i obrnuto.

89

Realna je kamatna stopa nominalna kamatna stopa umanjena za stopu oekivane inflacije. Uinak inflacije na razinu investiranja je suprotan uinku nominalne kamatne stope. Vea oekivana inflacija potie investiranje, vea kamatna stopa (nominalna) koi investiranje. Meutim, ova dva suprotna utjecaja mogue je svesti na zajedniki nazivnik i ustvrditi da na potraivanu koliinu investicija utjee realna kamatna stopa.

303

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Slika 125.

Moda oekujete da e investicije, ba kao i potronja, ovisiti o veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda. injenica je, meutim, da kapitalna dobra traju znatno due od ostalih finalnih dobara i da se esto koriste na nain koji znai pojavu neiskoritenih, suvinih kapaciteta. Upravo stoga, poveanje realnog bruto nacionalnog proizvoda ne mora znaiti i rast investicija. Budui da je, dakle, odnos izmeu investicija i realnog bruto nacionalnog proizvoda izuzetno sloen i teko predvidljiv, budui da na potraivanu koliinu investicija utjee realna kamatna stopa, budui da investicijske odluke u velikoj mjeri ovise o pogledu u staklenu kuglu budunosti - oekivanom profitu, zadovoljit emo se tvrdnjom da investicije ne ovise o veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda. Investicije emo, dakle, tretirati kao autonomnu komponentu agregatnog troenja. Autonomnu zbog toga to njihova veliina nije ovisna o veliini realnog GNP-a.

304

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Slika 126.

13.3. DRAVNA POTRONJA Drava svojom potronjom nastoji osigurati obranu zemlje, provedbu zakona, funkcioniranje kolstva, zdravstva, itd. Ustvrdimo kako izmeu dravne potronje i realnog bruto nacionalnog proizvoda ne postoji sustavna i lako uoljiva veza. Dravnu potronju, pa, dakle, i dravni proraun i proraune niih teritorijalnih jedinica, odreuju politike odluke nadlenih skuptina. Zbog toga emo i dravnu potronju smatrati autonomnom komponentom (nezavisnom o promjenama realnog GNP-a) agregatnog troenja.

305

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Slika 127.

I autonomna su funkcija dravne potronje i autonomna funkcija investicija predstavljene kao vodoravni pravci koji ilustriraju injenicu da dravnu potronju i investicije ne tangiraju promjene realnog bruto nacionalnog proizvoda. 13.4. NETO IZVOZ Neto izvoz (Nx) predstavlja posljednji dio agregatnog troenja. Neto izvoz (Nx) jest razlika izmeu izvoza (Ex) i uvoza (Im) neke zemlje. Neto je izvoz negativan kada vrijednost uvoza premauje vrijednost izvoza.

306

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

13.4.1. Odrednice izvoza Nekoliko imbenika determinira veliinu izvoza: 1. Inozemni realni bruto nacionalni proizvod 2. Odnos domaih i inozemnih cijena istih ili slinih dobara 3. Teajevi. Izvoz nije funkcija domaeg, ve inozemnog bruto nacionalnog proizvoda. Vei inozemni realni GNP znait e, ceteris paribus, vei izvoz. Raste li agregatni dohodak u Maarskoj, Austriji, Njemakoj itd. rastu i primjerice, izvozne mogunosti Hrvatske. Vrijedi, naravno, i obrnuto. Ukoliko su cijene domaih dobara nie u odnosu na cijene istih ili slinih inozemnih dobara, izvoz e biti vei. Obrnuto, nepovoljni odnos cijena domaih i stranih dobara znait e manji izvoz. Pad vrijednosti domae valute u odnosu na strane (devalvacija) poveava izvozne mogunosti zemlje. Devalvacija, naime, izaziva pojeftinjenje izvoza izraenog u stranoj valuti. Suprotno tomu, revalvacija - rast vrijednosti domae valute u odnosu na strane - smanjuje izvoz. Posljedica je revalvacije poskupljenje izvoza izraenog u stranoj valuti. Valja ustvrditi da izvoz jest autonomna komponenta neto izvoza. Izvoz jest funkcija brojnih imbenika ali ne i (domaeg) realnog bruto nacionalnog proizvoda.

307

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Slika 128.

13.4.2. Odrednice uvoza Veliinu uvoza odreuju sljedei imbenici: 1. Domai realni bruto nacionalni proizvod 2. Odnos domaih i inozemnih cijena istih ili slinih proizvoda 3. Teajevi. Vei domai realni GNP znai, ceteris paribus, vei uvoz. Rast domaeg agregatnog dohotka, uz ostale neizmijenjene uvjete, ima za posljedicu rast uvoza. Prema tomu, veliina uvoza ovisi o veliini domaeg bruto nacionalnog proizvoda odnosno realni je uvoz funkcija domaeg realnog bruto nacionalnog proizvoda. Vie cijene domaih dobara u odnosu na cijene istih ili slinih inozemnih dobara znae, ceteris paribus, vei uvoz. Uvoz e, meutim, biti manji ukoliko su cijene domaih dobara nie od cijena istih ili slinih inozemnih dobara.

308

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Pad vrijednosti domae valute u odnosu na strane (devalvacija) smanjuje uvoz. Devalvacija izaziva poskupljenje uvoza izraenog u domaoj valuti. Obrnuto, rast vrijednosti domae valute u odnosu na strane (revalvacija) poveava uvoz. Revalvacijom se, naime, postie pojeftinjenje uvoza izraenog u domaoj valuti. Pretpostavimo li da se poveava, uz ostale neizmijenjene uvjete, (domai) realni bruto nacionalni proizvod, odnos izmeu realnog uvoza i realnog bruto nacionalnog proizvoda (funkciju uvoza) mogue je prikazati na sljedei nain: Slika 129.

13.4.3. Funkcija neto izvoza Funkcija neto izvoza jest odnos izmeu realnog neto izvoza i domaeg realnog bruto nacionalnog proizvoda. Podsjeamo da je izvoz autonoman u odnosu na promjene (domaeg) realnog bruto nacionalnog proizvoda. Uvoz, meutim, reagira na promjene (domaeg) realnog GNP-a. On je funkcija realnog bruto nacionalnog proizvoda, budui da rast realnog bruto nacionalnog proizvoda izaziva rast realnog uvoza. Zakljuujemo, dakle, da je i neto 309

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

izvoz (razlika izmeu izvoza i uvoza) funkcija realnog bruto nacionalnog proizvoda. Slike 130.

310

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Kada je izvoz vei od uvoza, neto je izvoz pozitivan. Neto je izvoz jednak nuli kada je izvoz jednak uvozu. Rast realnog bruto nacionalnog proizvoda, ceteris paribus, izaziva rast uvoza pri neizmijenjenom izvozu, te neto izvoz postaje negativan. Funkcija neto izvoza (predstavljena je na slici 130. b) moe biti pomaknuta prema gore i udesno ili, pak, nadolje i ulijevo. Rast e inozemnog realnog bruto nacionalnog proizvoda ili, devalvacija, npr., poveati neto izvoz pri svim razinama domaeg realnog GNP-a. Obrnuto, sve ono to poveava uvoz (revalvacija, vie cijene domaih dobara u odnosu na cijene istih ili slinih inozemnih dobara) smanjuje neto izvoz i pomie funkciju neto izvoza prema dolje i ulijevo. Slika 131.

Kao to je ve reeno, rast e uvoza, ceteris paribus, smanjiti neto izvoz i funkciju neto izvoza pomaknuti prema dolje i ulijevo. Nasuprot tomu, rast e izvoza, uz ostale neizmijenjene uvjete, poveati neto izvoz i funkciju neto izvoza pomaknuti prema gore i udesno. 311

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

14. AGREGATNO TROENJE I


MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA
Do sada smo odvojenu jednu od druge prouavali komponente agregatnog troenja. Sada smo, meutim, u stanju analizirati kako svi sastavni dijelovi agregatnog troenja zajedniki odreuju agregatno troenje, te kako promjene agregatnog troenja izazivaju i odreuju promjene realnog bruto nacionalnog proizvoda.

14.1. FUNKCIJA AGREGATNOG TROENJA Postoji sasvim odreeni odnos izmeu realnog GNP-a i planiranog (realnog) agregatnog troenja. Taj odnos izmeu realnog GNP-a i agregatnog troenja, pri datoj razini cijena, nazivamo funkcija agregatnog troenja. Funkciju emo agregatnog troenja predstaviti ponajprije tablino, a potom pomou krivulje agregatnog troenja.

313

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Tablica 39.


Realni GNP 100 200 300 400 500 600 700 Potronja (C) 100 170 240 310 380 450 520 Investi -cije (I) 60 60 60 60 60 60 60 Dravna potronja (G) 60 60 60 60 60 60 60 Izvoz (Ex) Uvoz (Im) Neto izvoz (Nx) 30 10 -10 -30 -50 -70 -90 C+I+G+EX Agregatno troenje
(C+I+G+Nx)

50 50 50 50 50 50 50

20 40 60 80 100 120 140

270 340 410 480 550 620 690

250 300 350 400 450 500 550

Kao to zamijetismo ranije, potronja su i uvoz, pa, stoga i neto izvoz, funkcije realnog bruto nacionalnog proizvoda. Stoga se njihove veliine mijenjaju s promjenom realnog bruto nacionalnog proizvoda. Stotinu novanih jedinica rasta realnog GNP-a izaziva rast potronje od 70 novanih jedinica, rast uvoza od 20 novanih jedinica te, dakako, pad neto izvoza od 20 novanih jedinica. Ostale komponente agregatnog troenja (investicije, dravna potronja i izvoz) ne ovise neposredno o veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda, te su predstavljene kao fiksne veliine. Agregatno troenje jest zbroj svih sastavnih dijelova agregatnog troenja (C+I+G+Nx). U pretposljednjoj koloni tablice 39. nalazi se troenje tipa C+I+G+EX. Kada od ovog troenja oduzmete uvoz, dobit ete agregatno troenje.

314

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Slika 132.

Gornja nas slika upuuje na zakljuak da komponente agregatnog troenja valja podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu ine autonomna, samosvojna troenja. Autonomno troenje je troenje ija veliina ne ovisi o veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ovdje valja ubrojiti investicije, dravnu potronju, izvoz, ali i (autonomni) dio potronje. To je, naravno, onaj dio potronje koji ne ovisi o veliini realnog GNP-a. Izvjesna, naime, potronja postoji i kada je realni GNP jednak nuli. Autonomna potronja, u naem primjeru, iznosi 30 novanih jedinica (200-170). Autonomno troenje (Ca+I+G+EX), pri svim razinama realnog GNP-a, iznosi 200 novanih jedinica. Inducirano ili izazvano troenje je troenje ija veliina ovisi o veliini realnog GNP-a. Ono obuhvaa inducirani dio potronje i uvoz.

315

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Inducirana potronja, po jedininom poveanju realnog GNP-a, iznosi 0,7 novanih jedinica. Ili, svaka dodatna kuna realnog GNP-a znai dodatnu potronju od 70 lipa. Prema tomu, granina sklonost potronji iznosi 0,7.
Granina sklonost potronji = Realna potronja 70 = = 0,7 Realni GNP 100

Granina sklonost potronji, upozoravamo na to, odreuje kut C+I+G+EX krivulje. Uvoz, pri svakom poveanju realnog GNP-A od 100 novanih jedinica, biljei rast od 20 novanih jedinica. Dakle, jedinino poveanje realnog GNP-a izaziva rast uvoza od 0,2 novane jedinice. U situaciji smo ustvrditi da granina sklonost uvozu iznosi 0,2. Granina sklonost uvozu predstavlja dio dodatnog realnog bruto nacionalnog proizvoda koji drutvo namjerava utroiti na uvoz. Ili, to je promjena, odnosno poveanje uvoza uslijed jedininog poveanja realnog GNP-a. Granina sklonost uvozu = Uvoz 20 = = 0,2 Realni GNP 100

Dodatna kuna realnog GNP-a izaziva poveanje uvoza za 20 lipa. Oduzmete li, ponavljamo, od C+I+G+EX troenja uvoz dobit ete agregatno troenje (C+I+G+NX). Razlika, pak, izmeu granine sklonosti potronji i granine sklonosti uvozu jest granina sklonost troenju domaih dobara i usluga.
Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga = Granina sklonost potronji - Granina sklonost uvoz Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga = 0,7 0,2 = 0,5.

316

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga 90 predstavlja dio dodatnog realnog GNP-a koji drutvo namjerava utroiti na domaa dobra i usluge. Graninu sklonost troenju mogue je, meutim, izraunati i na sljedei nain: Granina sklonost troenju =

Inducirano troenje Realni GNP

50 = 100 = 0,5.

Povea li se realni GNP za 100 novanih jedinica inducirano troenje (inducirana potronja - uvoz) reagira porastom od 50 novanih jedinica. Dakle, svaka kuna porasta realnog GNP-a znai 0,5 kuna porasta induciranog, odnosno agregatnog troenja. 91 Ukoliko smo ranije ustvrdili da granina sklonost potronji (domaih i inozemnih dobara i usluga) odreuje kut C+I+G+EX krivulje, sada moemo ustvrditi da granina sklonost troenju (iskljuivo domaih, dakle, u zemlji proizvedenih dobara i usluga) odreuje kut C+I+G+NX krivulje, odnosno krivulje agregatnog troenja.

90 91

Ubudue, skraeno, granina sklonost troenju. Ne zaboravimo, agregatno troenje je zbroj induciranog i autonomnog troenja. Promjene induciranog troenja su istovremeno i promjene agregatnog troenja.

317

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Slika 133.

14.2. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA - RAVNOTENO AGREGATNO TROENJE O makroekonomskoj ravnotei ili ravnotenom agregatnom troenju govorimo tada kada planirano agregatno troenje (C+I+G+NX) jest jednako realnom bruto nacionalnom proizvodu. Tablica 39. pokazuje da ova jednakost odnosno makroekonomska ravnotea postoji pri realnom GNP-u od 400. Grafiki prikaz makroekonomske ravnotee zahtijeva uvoenje pravca koji iz ishodita koordinatnog sustava polazi pod kutem od 45o. Taj pravac, naime, u svakoj svojoj toki izjednaava agregatno troenje i realni GNP.

318

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Slika 134.

14.2.1. Makroekonomska ravnotea - neplanirana promjena zaliha Presjecite pravca koji iz ishodita koordinatnog sustava polazi pod kutom od 45o, te krivulje agregatnog troenja odreuje makroekonomsku ravnoteu odnosno jednakost agregatnog troenja i realnog GNP-a. Prije presjecita, prije izjednaenja agregatnog troenja i agregatnog outputa agregatno je troenje vee od realnog GNP-a. U toki su ravnotee realni GNP i agregatno troenje izjednaeni. Nakon toke ravnotee realni je GNP vei od agregatnog troenja. Ove e disproporcije, osim u toki ravnotee, izazvati neplanirane promjene zaliha ili neplanirano smanjenje ili poveanje investicija. Podsjeamo, zalihe se, odnosno njihove promjene imaju smatrati investicijom.

319

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Tablica 40. Realni GNP 100 200 300 400 500 600 700 Planirano agregatno troenje (C+I+G+NX) 250 300 350 400 450 500 550 Neplanirana promjena zaliha -150 -100 -50 0 +50 +100 +150

Slika 135.

Neplanirano smanjivanje zaliha (kada je agregatno troenje vee od realnog GNP-a) potaknut e proizvoae na veu proizvodnju i, stoga, poveanje realnog GNP-a. Realni e agregatni output rasti sve dok se ne izjednai s agregatnim troenjem. Zalihe (gotovih proizvoda, poluproizvoda i sirovina), niti rastu, niti padaju kada je agregatno 320

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA troenje jednako realnom bruto nacionalnom proizvodu. Obrnuto, neplanirano poveanje zaliha (kada je agregatno troenje manje od realnog GNP-a) imat e za posljedicu smanjivanje proizvodnje i realnog GNP-a. Poveanje zaliha signalizira proizvoaima da valja reducirati proizvodnju. Realni e GNP padati sve dok ne zavri na ravnotenoj razini. 14.2.2. Makroekonomska ravnotea - I + G + EX = S + T + Im Makroekonomsku ravnoteu, ravnoteni realni GNP, mogue je objasniti i pomou, nama ve poznatog koncepta "ubrizgavanja" (I + G + EX) i "curenja" (S + T + Im). Stabilni, pa, dakle, i ravnoteni realni GNP osigurava sljedea jednakost - I + G + EX = S + T + Im. Koristei podatke iz tablice 39. konstruirajmo model ija je pretpostavka da razliku izmeu realnog GNP-a i raspoloivog dohotka ine fiksni neto porezi - tzv. paualni porezi (lump sum taxes). O njima je mogue razmiljati kao o autonomnim porezima budui da njihova veliina ne ovisi o veliini realnog GNP-a. Tablica 41.
Realni GNP Neto porezi (T) Raspoloivi dohodak (DI) Potronja (C) tednja (S) Uvoz (Im)

100 200 300 400 500 600 700

20 20 20 20 20 20 20

80 180 280 380 480 580 680

100 170 240 310 380 450 520

-20 10 40 70 100 130 160

20 40 60 80 100 120 140

Sada smo u stanju usporeujui (I + G + EX), te (S + T + Im) pri razliitim veliinama realnog GNP-a odrediti ravnoteni realni GNP. 321

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Tablica 42.
Realni GNP I G EX Ukupno S T Im Ukupno

100 200 300 400 500 600 700

60 60 60 60 60 60 60

60 60 60 60 60 60 60

50 50 50 50 50 50 50

170 170 170 170 170 170 170

-20 10 40 70 100 130 160

20 20 20 20 20 20 20

20 40 60 80 100 120 140

20 70 120 170 220 270 320

Makroekonomska ravnotea postoji kada je planirano "ubrizgavanje" (I + G + EX) jednako planiranom "curenju" ( S + T + Im). Obje su navedene veliine jednake (170) pri realnom GNP-u od 400 te, stoga, ravnoteni realni GNP iznosi 400. Slika 136.

322

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Prije toke ravnotee, odreene presjecitem (I + G + EX) i (S + T + Im) pravaca, investicije, dravna su potronja i izvoz (I + G + EX) vee od tednje, neto poreza i uvoza. Ova situacija ima za posljedicu pad i smanjivanje zaliha. Kada je realni GNP vei od 400, kada je, dakle, aktualni realni GNP vei od ravnotenog, zbroj investicija, dravne potronje i izvoza manji je od zbroja tednje, neto poreza i uvoza. Posljedica je rast zaliha. Promjene zaliha izazivaju odgovarajue promjene agregatnog outputa koje aktualni realni GNP guraju prema ravnotenoj razini. Makroekonomska ravnotea ne razumijeva jednakost pojedinih stavki "ubrizgavanja" i "curenja". Dakle, makroekonomska ravnotea moe znaiti (kao u naem primjeru) postojanje proraunskog deficita (dravna potronja je vea od neto poreza) i deficitarnu, negativnu trgovaku bilancu (negativni neto izvoz). Jednadba I + G + EX = S + T + Im moe biti predstavljena na sljedei nain: (EX - Im) + ( G - T) = S - I . Makroekonomska ravnotea koja znai deficitarnu trgovaku bilancu (negativni neto izvoz) razumijeva da je : - NX = S - I - (G - T) . Deficitarna trgovaka bilanca = S - I - (Proraunski deficit) - 30 = 70 - 60 - 40 - 30 = - 30 Dakako, inozemna tednja popunjava jaz izmeu domae tednje i zbroja investicija, te proraunskog deficita.

323

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

14.3.

PROMJENE AGREGATNOG TROENJA I RAVNOTENOG REALNOG GNP-A

Veliinu agregatnog troenja odreuju dva imbenika: autonomno troenje i granina sklonost troenju domaih dobara i usluga. 14.3.1. Agregatno troenje i autonomno troenje Promjene autonomnog troenja izazivaju takve promjene agregatnog troenja koje znae pomicanje krivulje agregatnog troenja, ali koje ne mijenjaju njen kut. Promjene autonomnog troenja (investicija, dravne potronje, izvoza i autonomne potronje) djeluju na agregatno troenje poput plime ili oseke. Na svakoj razini realnog GNP-a one izazivaju jednako poveanje ili smanjenje agregatnog troenja. Pretpostavimo da je u odnosu na model predstavljen u tablici 39. dolo do poveanja jedne od komponenti autonomnog troenja. Neka se planirane investicije, a zbog oekivanja viih profita, poveaju za 100 novanih jedinica. Ovo e poveanje investicija poveati autonomno, ali i agregatno troenje pri svim razinama realnog GNP-a. Posljedica je rast ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda. Tablica 43. I=60
Realni GNP Inducirano troenje Autonomno troenje 0 (I+G+EX+Ca) Agregatno troenje 0 (C+I+G+NX)

I=160
Autonomno troenje 1 (I+G+EX+Ca) Agregatno troenje 1 (C+I+G+NX)

100 200 300 400 500 600 700

50 100 150 200 250 300 350

200 200 200 200 200 200 200

250 300 350 400 450 500 550

300 300 300 300 300 300 300

350 400 450 500 550 600 650

324

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Slika 137.

Rast autonomnog troenja poveava agregatno troenje i pomie krivulju agregatnog troenja ulijevo i prema gore. Vrijedit e, naravno, i obrnuto. Pad e autonomnog troenja smanjiti agregatno troenje i njegovu krivulju pomaknuti prema dolje i udesno. Krivulje su agregatnog troenja paralelne jer je, u obama sluajevima, granina sklonost troenju ista i iznosi 0,5. Novi ravnoteni realni GNP iznosi 600. Naglasimo injenicu da je rast ravnotenog realnog GNP-a (200) vei od rasta autonomnog troenja (100). Takoer, pad autonomnog troenja uvijek ima za posljedicu vei pad ravnotenog realnog GNP-a.

325

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

14.3.2. Agregatno troenje i granina sklonost troenju Veliina granine sklonosti troenju domaih dobara i usluga, pa, dakle, i kut krivulje agregatnog troenja odreuju sljedei imbenici: 1. granina sklonost potronji 2. granina sklonost uvozu 3. granina porezna stopa. Utjecaj nam je prvih dviju determinanti granine sklonosti troenju poznat. Naime, granina sklonost troenju = granina sklonost potronji - granina sklonost uvozu. Raste li, ceteris paribus, granina sklonost potronji poveat e se i granina sklonost troenju domaih dobara. Obrnuto, pad granine sklonosti potronji, uz ostale neizmijenjene uvjete, znai pad granine sklonosti troenju. Odnos je izmeu granine sklonosti troenju i granine sklonosti uvozu, ceteris paribus, obrnuto razmjeran. Rast granine sklonosti uvozu, uz ostale neizmijenjene uvjete, izaziva pad granine sklonosti troenju. Vrijedi i obrnuto. Granina porezna stopa pokazuje udio poreza u dodatnoj novanoj jedinici realnog GNP-a. Granina porezna stopa (t) = Porez Realni GNP

Poveanje granine porezne stope znai vei udio poreza u dodatnoj novanoj jedinici realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ovo, uz ostale neizmijenjene uvjete, znai manji raspoloivi dohodak, manju graninu sklonost potronji i, dakako, manju graninu sklonost troenju. Vrijedi i obrnuto.

326

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Uvedimo u na izvorni model (tablica 39.) inducirane poreze i pokaimo kako promjene granine sklonosti troenju izazivaju promjene ravnotenog agregatnog troenja, odnosno ravnotenog realnog GNP-a. Tablica 44.
Realni GNP Neto porezi (T) Raspoloivi dohodak (DI) Potronja (C) Investicije (I) Dravna potronja (G) Neto izvoz (NX) Agregatno troenje
(C+I+G+NX)

100 200 300 400 500 600 700

20 40 60 80 100 120 140

80 160 240 320 400 480 560

100 170 240 310 380 450 520

60 60 60 60 60 60 60

60 60 60 60 60 60 60

30 10 -10 -30 -50 -70 -90

250 300 350 400 450 500 550

Ovo je situacija koju poznajemo. Uvoenje induciranih (razmjernih) poreza nije poremetilo makroekonomsku ravnoteu. Ravnoteno agregatno troenje, odnosno ravnoteni realni GNP iznosi 400. Neto 1 porezi predstavljaju realnog GNP-a ili 20 % realnog GNP-a. Granina 5 20 = 0,2. porezna stopa = 100 Granina sklonost potronji iznosi 0,875 raspoloivog dohotka. Potronja 70 Raspoloivi dohodak = 80 = 0,875 . Meutim, istovremeno granina sklonost potronji je 0,7 realnog bruto nacionalnog proizvoda Potronja 70 Realni GNP = 100 = 0,7 . Uzrok su ove razlike inducirani porezi, te graninu sklonost potronji, kada je rije o funkciji agregatne potronje, moemo izraunati i na sljedei nain: 327

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Granina sklonost potronji (GSP) (1-t) = 0,875 (1-0,2) = 0,875 0,8 = 0,7.

Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga (GST) iznosi 0,5. Izraunavamo je kao razliku izmeu granine sklonosti potronji i granine sklonosti uvozu (0,7-0,2=0,5). Ili,
Inducirano troenje Agregatno troenje 50 = = = 0,5. Realni GNP Realni GNP 100

Smanjimo, meutim, graninu poreznu stopu i, stoga, udio poreza u realnom GNP-u. Granina porezna stopa neka iznosi 0,0857. Neto porezi su, dakle, 8,57% realnog GNP-a. Tablica 45.
Realni GNP Neto porezi (T) Raspoloivi dohodak (DI) Potronja (C) Investicije (I) Dravna potronja (G) Neto izvoz (Nx) Agregatno troenje
(C+I+G+NX)

100 200 300 400 500 600 700

8,57 17,14 25,71 34,28 42,85 51,42 60,00

91,43 182,86 274,29 365,72 457,15 548,58 640,00

110 190 270 350 430 510 590

60 60 60 60 60 60 60

60 60 60 60 60 60 60

30 10 -10 -30 -50 -70 -90

260 320 380 440 500 560 620

Obratimo pozornost na (C) kolonu. Potrebito je, moda, ponoviti da je C = Ca + (GSP DI). Budui da je DI = (1 - t) Realni GNP, vrijedit e da je C = Ca + [ GSP (1 - t)] Realni GNP. [ GSP (1 - t)] = 0,875 (1 - 0,0857) = 0,875 0,9143 = 0,8

328

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Prema tomu, granina sklonost potronji iznosi 0,8 realnog GNP-a. Ili,
Potronja 80 = = 0,8. Realni GNP 100

Prema tomu, C = 30 + 0,8 Realni GNP. Granina sklonost troenju (GST) iznosi 0,6 [ GSP (0,8) - GSU (0,2) ]. Provjerimo i drugu formulu:
Inducirano troenje Agregatno troenje 60 = = = 0,6. Realni GNP Realni GNP 100

Koje su,dakle, posljedice smanjenja granine porezne stope (t)? U obama sluajevima granina sklonost potronji iznosi 0,875 raspoloivog dohotka. To je tako budui da je smanjenje poreza (zbog pada granine porezne stope) praeno s poveanjem raspoloivog dohotka, ali i odgovarajuim poveanjem potronje. Zbog toga kvocijent Potronja ostaje isti. Raspoloivi dohodak Potronja Drugaije je, meutim, s . Granina sklonost potronji Realni GNP iznosi, u prvom sluaju, 0,7 realnog GNP-a. Nakon pada granine porezne stope granina sklonost potronji, a zbog rasta potronje, biljei rast i iznosi 0,8. Budui da granina sklonost uvozu jest, u obama sluajevima, stalna veliina (0,2) poveava se granina sklonost troenju domaih dobara i usluga. S prvobitnih 0,5 ona skae na 0,6. Raste, stoga, kut krivulje agregatnog troenja, poveava se agregatno troenje (C+I+G+NX) i ravnoteno agregatno troenje, odnosno ravnoteni realni GNP. Uoili ste, ravnoteno agregatno troenje, ravnoteni realni GNP iznosi 500. Promjene granine sklonosti troenju ne tangiraju veliinu autonomnog troenja.

329

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Slika 138.

14.4. PARADOKS TEDNJE tedei, pojedinac ili domainstvo poveava svoj dohodak. Pretpostavimo da ste, pri neizmijenjenom raspoloivom dohotku, smanjili potronju i poveali tednju. Va e dohodak porasti budui da ete na svoju tednju, uloivi je u banku, naplatiti odgovarajuu kamatu. to e se, meutim, dogoditi ukoliko svi postanemo tedljiviji? Hoe li rast tednje na razini neke ekonomije poveati njen agregatni dohodak - realni bruto nacionalni proizvod? U prethodnom primjeru (tablica 45) granina sklonost potronji bijae 0,875 raspoloivog dohotka. Granina je sklonost tednji iznosila 0,125 raspoloivog dohotka odnosno 0,1143 realnog GNP-a. Funkcija potronje je bila C = Ca + [ GSP (1 - t) ] Realni GNP odnosno C = 30 + 330

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA [0,875 (1 - 0,0857) ] Realni GNP. Prema tomu, korespondirajua funkcija tednje glasi: S = - Ca + [ GS (1 - t) ] Realni GNP odnosno S = - 30 + [ 0,125 (1 - 0,0857) ] Realni GNP. Provjerimo navedene tvrdnje. Tablica 46.
Realni GNP Neto porezi (T) Raspoloivi dohodak (DI) Potronja (C) tednja (S) Investi -cije (I) Dravna potronja (G) Neto izvoz (Nx) Agregatno troenje
(C+I+G+NX)

100 200 300 400 500 600 700

8,57 17,14 25,71 34,28 42,85 51,42 60,00

91,43 182,86 274,29 365,72 457,15 548,58 640,00

110 190 270 350 430 510 590

-18,57 -7,14 4,29 15,72 27,15 38,58 50

60 60 60 60 60 60 60

60 60 60 60 60 60 60

30 10 -10 -30 -50 -70 -90

260 320 380 440 500 560 620

Granina sklonost tednji doista iznosi 0,125 raspoloivog dohot tednja 11,43 ka Raspoloivi dohodak = 91,43 = 0,125 , odnosno 0,1143 realnog bruto nacionalnog proizvoda. tednja 11,43 Naime, = = 0,1143 ili Realni GNP 100 0,125 (1 - 0,0857) = 0,125 0,9143 = 0,1143. to e se, meutim, dogoditi ukoliko se, ceteris paribus, povea granina sklonost tednji i, stoga, tednja? Poveajmo graninu sklonost tednji na 0,2344 raspoloivog dohotka. U tom e sluaju funkcija potronje glasiti C = 30 + [ 0,7656 (1 - 0,0857)] Realni GNP, a funkcija tednje S = - 30 + [ 0,2344 (1 0,0857)] Realni GNP. Predstavimo novu situaciju.

331

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Tablica 47.
Realni GNP 100 200 300 400 500 600 700 Neto porezi (T) 8,57 17,14 25,71 34,28 42,85 51,42 60,00 Raspolo -ivi dohodak (DI) 91,43 182,86 274,29 365,72 457,15 548,58 640,00 Potronja (C) 100 170 240 310 380 450 520 tednja (S) -8,57 12,86 34,29 55,72 77,15 98,58 120 Investicije (I) 60 60 60 60 60 60 60 Dravna potronja (G) 60 60 60 60 60 60 60 Neto izvoz (Nx) 30 10 -10 -30 -50 -70 -90 Agregatno troenje
(C+I+G+NX)

250 300 350 400 450 500 550

Rast tednje je, uz ostale neizmijenjene uvjete, izazvao pad granine sklonosti potronji i pad potronje. Granina sklonost potronji, kao to ranije rekosmo, iznosi 0,7656 raspoloivog dohotka, odnosno 0,7 realnog GNP-a 70 = 0,7 ili 0,7656 (1 0,0857) = 0,7656 0,9143 = 0,7 . 100 Pad granine sklonosti potronji znai i pad granine sklonosti troenju domaih dobara i usluga. Granina sklonost troenju iznosi 0,5, a ravnoteni realni GNP 400. Rast tednje ima, ceteris paribus, za posljedicu pad agregatnog dohotka odnosno ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda.

332

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA Slika 139.

Pad ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda zbog, poveanja tednje, ceteris paribus, naziva se paradoks tednje. Rije je o paradoksu budui da rast tednje, kada je o pojedincu rije, znai rast njegovog dohotka, a kada je u pitanju ekonomija znai pad agregatnog dohotka. U naem se modelu ovaj paradoksalni rezultat javlja zbog toga to je autonomno troenje stalna veliina. Do paradoksa, meutim, ne bi dolo kada bi rast tednje bio praen odgovarajuim rastom investicijskog troenja. U tom sluaju pad kuta krivulje agregatnog troenja biva kompenziran rastom agregatnog troenja i pomicanjem krivulje agregatnog troenja ulijevo i prema gore.

333

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

14.5. MULTIPLIKATOR AUTONOMNOG TROENJA Do sada otkrismo da promjene autonomnog troenja, te promjene granine sklonosti troenju domaih dobara i usluga izazivaju promjene agregatnog troenja i promjene ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda. Usredotoimo se iznova na odnos promjene autonomnog troenja i promjene ravnotenog realnog GNP-a. Pogled e nas na sliku 140. podsjetiti da rast autonomnog troenja pomie krivulju agregatnog troenja prema gore i ulijevo i to upravo za iznos poveanja autonomnog troenja. Posljedica je toga poveanje ravnotenog realnog GNP-a. Poveanje je ravnotenog realnog GNP-a vee od poveanja autonomnog troenja. Vrijedi, dakako, da je i smanjenje ravnotenog realnog GNP-a uvijek vee od smanjenja autonomnog troenja. Slika 140.

Multiplikator autonomnog troenja ili, jednostavno, multiplikator, pokazuje kvantitativni odnos koji postoji izmeu promjene autonomnog troenja i promjene ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda. 334

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Multiplikator je broj kojim valja pomnoiti promjenu autonomnog troenja ( Autonomno troenje) kako bi se izraunao tzv. multiplikatorski uinak, odnosno promjena ravnotenog realnog GNP-a ( Ravnoteni realni GNP).

Multiplikator =

Ravnoteni realni GNP Autonomno troenje

Prema tomu, Ravnoteni realni GNP = Autonomno troenje Multiplikator ( Multiplikatorski uinak) Multiplikator je, meutim, mogue izraunati i na sljedei nain:
Multiplikator92 =

1
. 1 - Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga

Multiplikator je broj vei od jedan. Naime, granina je sklonost troenju broj izmeu 0 i 1. Tek kada bi granina sklonost troenju bila jednaka nuli multiplikator bi bio jednak jedan. U tom bi sluaju
92

Ravnoteno agregatno troenje = Autonomno troenje + GSTRavnoteni realni GNP Ravnoteno agregatno troenje=Autonomno troenje+GSTRavnoteni realni GNP Prethodna slika 140. pokazuje da je: Ravnoteno agregatno troenje = Ravnoteni realni GNP. Prema tomu, Ravnoteni realni GNP = Autonomno troenje + GST Ravnoteni realni GNP Ravnoteni realni GNP - GST Ravnoteni realni GNP = Autonomno troenje Ravnoteni realni GNP (1-GST) = Autonomno troenje / : Autonomno troenje

Ravnoteni realni GNP (1 GST ) = 1 Autonomno troenje

Ravnoteni realni GNP 1 = Autonomno troenje 1 GST

335

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA promjena ravnotenog realnog GNP-a bila jednaka promjeni autonomnog troenja. Multiplikator e biti vei ukoliko je vea granina sklonost troenju. Manja granina sklonost troenju znai i manji multiplikator. Pretpostavimo li da je granina sklonost troenju 0,5 (budui je granina sklonost potronji 0,7, a granina sklonost uvozu 0,2), multiplikator e iznositi: Multiplikator = 1 = 2. 1 0 ,5

U ovome e sluaju jedna kuna poveanja autonomnog troenja znaiti dvije kune rasta ravnotenog realnog GNP-a. Ukoliko se investicije (ili bilo koja druga komponenta autonomnog troenja) poveaju za 100 novanih jedinica ravnoteni e realni GNP porasti za 200 novanih jedinica.
Ravnoteni realni GNP = Multiplikator (2) x Autonomno troenje (100) = 200 (Multiplikatorski uinak)

Smanji li se granina sklonost troenju na 0,4 (bilo zbog poveanja granine porezne stope ili rasta granine sklonosti uvozu), multiplikator e biti: 1 = 1,67. Multiplikator = 1 0 ,4
Ravnoteni realni GNP=Multiplikator (1,67) x Autonomno troenje (100)=167 (Multiplikatorski uinak)

336

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

14.5.1. Multiplikator autarkinog gospodarstva Pretpostavit emo ponajprije da je rije, kako bismo model uinili sasvim jednostavnim, o ekonomiji koja poznaje tek paualne (autonomne) poreze. U tom e sluaju, kao to zamjetismo ranije, unato postojanju (fiksne) razlike izmeu realnog GNP-a i raspoloivog dohotka, granina sklonost potronji od raspoloivog dohotka biti jednaka graninoj sklonosti potronji od realnog GNP-a. Pretpostavimo nadalje da je, budui da je rije o zatvorenom, autarkinom gospodarstvu, granina sklonost uvozu = 0. U takvoj e ekonomiji vrijediti da je granina sklonost troenju jednaka graninoj sklonosti potronji, te da je granina sklonost potronji + granina sklonost tednji = 1. U ovim jednostavnim uvjetima multiplikator se moe izraunati na sljedei nain: 1 Multiplikator = ili, 1 - Granina sklonost potronji 1 Multiplikator = Granina sklonost tednji. 14.5.2. Multiplikator otvorenog gospodarstva Ostanimo pri pretpostavci da naa hipotetika ekonomija rauna i dalje s paualnim porezima. Meutim, otvorimo ekonomiju i pretpostavimo postojanje granine sklonosti uvozu. .

337

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Novi, neto sloeniji uvjeti znait e da je:


(Granina sklonost troenju + Granina sklonost uvozu) + Granina sklonost tednji = 1 Granina sklonost potronji

Prema tomu,
Granina sklonost tednji = 1 - Granina sklonost troenju - Granina sklonost uvozu Granina sklonost tednji + Granina sklonost uvozu = 1 - Granina sklonost troenju.

Koristei sljedee formule, u stanju smo izraunati multiplikator otvorenog gospodarstva. 1 Multiplikator = 1 - Granina sklonost troenju 1 Multiplikator =
Granina sklonost tednji + Granina sklonost uvozu

ili,

14.6. FISKALNA POLITIKA Fiskalna je politika pokuaj drave da ublai fluktuacije agregatnog troenja (pa, dakle, i ravnotenog realnog GNP-a) posredstvom promjena dravne potronje i promjena poreza. Budui da je dravna potronja komponenta autonomnog troenja, njene promjene izazivaju iste posljedice po ravnoteni realni GNP kao i promjene ostalih komponenti autonomnog troenja. Dakle, multiplikatorski uinak dravne potronje isti je kao, primjerice, multiplikatorski uinak investicija ili izvoza. Varirajui veliinu vlastite potronje drava je u stanju kompenzirati promjene ostalih komponenti autonomnog troenja. Drava moe 338

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA pokuati, posredstvom dravne potronje, korigirati promjene agregatnog troenja i osigurati onu razinu realnog GNP-a koja znai punu zaposlenost. Pojava e recesijskog GNP-jaza ponukati dravu da povea svoju potronju kako bi poveala agregatno troenje i realni GNP. Obrnuto, drava e smanjiti svoju potronju kada je ekonomija pregrijana kako bi smanjila i moda eliminirala inflacijski GNP-jaz. U praksi je, naalost, efikasnost dravne potronje, kao instrumenta makroekonomske stabilizacijske politike, bitno smanjena budui da je esto za donoenje (politikih) odluka koje mijenjaju dravnu potronju potrebito izuzetno mnogo vremena. Meutim, drava na veliinu ravnotenog realnog GNP-a moe utjecati i posredstvom poreza. Pretpostavimo da je rije o paualnim, autonomnim porezima. Koje su posljedice dravne odluke da povea ili smanji paualne poreze? 14.6.1. Porezni multiplikator Porezni je multiplikator broj kojim treba pomnoiti promjenu (paualnih) poreza kako bi se izraunala promjena ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda. Porezni je multiplikator negativan broj budui da smanjenje poreza izaziva rast raspoloivog dohotka, rast autonomne potronje i rast agregatnog troenja. Vrijedi, dakako, i obrnuto. Meutim, promjena autonomne potronje nee biti jednaka promjeni raspoloivog dohotka koju je izazvala promjena paualnih poreza. Promjena autonomne potronje ovisi, naime, o graninoj sklonosti potronji. Neka granina sklonost potronji iznosi 0,9. Ukoliko paualni porezi padnu za 10 novanih jedinica, raspoloivi e se dohodak poveati za 10 novanih jedinica, a autonomna potronja za 9 novanih jedinica (10 0,9). Upravo stoga, porezni multiplikator izraunavamo kao umnoak negativnog multiplikatora autonomnog troenja i granine sklonosti potronji.

339

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA 1


Porezni multiplikator = 1 - Granina sklonost troenju

Granina sklonost potronji

Granina sklonost potronji Porezni multiplikator = 1 - Granina sklonost troenju

Pretpostavimo, dakle, postojanje ekonomije s ugraenim paualnim, autonomnim porezima. Budui da je razlika izmeu realnog GNP-a i raspoloivog dohotka fiksna, granina e sklonost potronji od raspoloivog dohotka i granina sklonost potronji od realnog GNP-a biti jednake veliine. Neka granina sklonost potronji iznosi 0,9, a granina sklonost uvozu 0,2. Koje su posljedice odluke drave da smanji paualne poreze za 10 novanih jedinica?
Porezni multiplikator = -

1 1 1 GSP = 0 ,9 = 0 ,9 = 3 1 GST 1 0 ,7 0 ,3

Ravnoteni realni GNP = Porezni multiplikator (-3) Autonomni porezi (-10) = 30 (Multiplikatorski uinak)

Smanjenje autonomnih poreza od 10 novanih jedinica izaziva rast ravnotenog realnog GNP-a od 30 novanih jedinica. Kao to zamjeujete, porezni je multiplikator (zanemarimo na trenutak njegov negativni predznak) manji od multiplikatora autonomnog troenja. Multiplikator autonomnog troenja iznosi 3,33, a porezni multiplikator 3. Multiplikatorski je uinak autonomnih poreza manji od multiplikatorskog uinka komponenti autonomnog troenja. Naime, dok jedna kuna investicija ili dravne potronje ide neposredno i u cijelosti u poveanje agregatnog troenja - realnog GNP-a, dotle dodatna kuna, koja je rezultat smanjenja autonomnih poreza, ne ide, u cijelosti u potronju, ve samo onim dijelom koji je odreen graninom sklonou potronji. Valja zakljuiti da drava jest u stanju, varirajui veliinu paualnih

340

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA poreza, neposredno utjecati na veliinu agregatnog troenja i ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda. Meutim, drava moe, mijenjajui veliinu granine porezne stope pa, dakle, i veliinu induciranih poreza, utjecati na veliinu multiplikatora autonomnog troenja. U na emo model uvesti inducirane poreze i, s tim u svezi, odgovarajuu graninu poreznu stopu. Multiplikator e autonomnog troenja doivjeti dramatinu promjenu. 14.6.2. Multiplikator i granina porezna stopa Granina sklonost potronji i dalje iznosi 0,9 raspoloivog dohotka [GSP(DI) = 0,9]. Granina sklonost uvozu, kao u prethodnom primjeru, iznosi 0,2. (GSU = 0,2). Novi je element granina porezna stopa veliine 0,5 (t=0,5). Multiplikator je mogue izraunati na nekoliko naina. Multiplikator =

1 GSP( DI ) (1 t ) GSU

Multiplikator =

1 1 1 1 = = = = 1,33 1 [0,9(1 0,5) 0,2] 1 [0,45 0,2] 1 0,25 0,75

Do istog emo rezultata doi ukoliko koristimo nama ve poznatu (opu) formulu: 1 Multiplikator = 1 - Granina sklonost troenju
Granina sklonost potronji od realnog bruto nacionalnog proizvoda

[GSP( ) ] = GSP
GNP

(DI)

(1 - t) = 0,9 (1 - 0,5) = 0,9 0,5 = 0,45

341

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA


Granina sklonost troenju (GST) = GSP(GNP) - GSU = 0,45 - 0,2 = 0,25

Multiplikator =

1 1 1 = = = 1,33 1 GST 1 0 ,25 0 ,75

Meutim, postoji jo jedna mogunost. U naem modelu otvorene ekonomije s induciranim porezima vrijedi da je:
(Granina sklonost troenju
+

Granina sklonost) uvozu

Granina sklonost tednji

Granina porezna stopa

=1

Granina sklonost potronji Granina sklonost tednji+Granina porezna stopa = 1 - Granina sklonost troenju - Granina sklonost uvozu Granina sklonost tednji + Granina porezna stopa + Granina sklonost uvozu = 1 - Granina sklonost troenju

Prema tomu, 1 Multiplikator = GS + t + GSU Provjerimo gornju formulu. Ako je GSP(DI) = 0,9 tada je GS(DI) = 0,1. GS(GNP) = GS(DI) (1 - t) = 0,1 0,5 = 0,05. Multiplikator = 1 1 = = 1,33 0 ,05 + 0 ,5 + 0 ,2 0 ,75

Pojava je granine porezne stope, odnosno pojava induciranih poreza bitno smanjila veliinu multiplikatora. Stoga je i multiplikatorski uinak, odnosno reakcija ravnotenog realnog GNP-a na promjene autonomnog troenja znatno slabija. Inducirani se porezi javljaju kao amortizer koji priguuje fluktuacije autonomnog troenja. to je vea granina porezna stopa, to su, dakle, vei inducirani porezi, to je uspjenije neutraliziranje udaraca koje ekonomiji nanose promjene autonomnog troenja. 342

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

15. NOVAC I

MONETARNA POLITIKA

15.1. FUNKCIJE NOVCA Da biste znali to novac jest potrebito je poznavati njegove funkcije. Funkcije novca su: sredstvo razmjene, obraunska jedinica, standard odgoenih plaanja i zaliha vrijednosti. Novac kao sredstvo razmjene posreduje u razmjeni dobara i usluga. On olakava i ubrzava razmjenu. Novac je ope prihvaeni ekvivalent koji je svatko spreman primiti u zamjenu za dobro ili uslugu koju prodaje. Novac olakava razmjenu budui da osigurava tzv. dvostruko podudaranje elja. Prije pojave novca razmjena je imala oblik trampe-neposredne razmjene dobra za dobro. U ovakvim uvjetima dvostruko podudaranje elja doista bijae problem. Razmjena se mogla odigrati tek kada su se jedna nasuprot drugoj nale osobe koje potrebuju upravo ono dobro koje druga posjeduje. Kao to rekosmo, u uvjetima novane razmjene dvostruka koincidencija elja uvijek postoji, a osigurava je upravo novac kao sredstvo razmjene. Ljudi koji neto prodaju uvijek su spremni primiti novac u zamjenu za svoje dobro ili uslugu, a ljudi koji kupuju uvijek nude novac u zamjenu za dobro koje ele. Novac kao obraunska jedinica, slui da bi se utvrdile cijene dobara i usluga. U Hrvatskoj obraunska jedinica jest kuna djeljiva na 100 lipa, te su cijene svih dobara i usluga izraene u kunama i lipama. Zahvaljujui tomu, u stanju smo izraunati relativne cijene dobara i usluga, odnosno odrediti oportunitetni troak svake nae kupnje. Novac je, meutim, obraunska jedinica posredstvom koje izraunavamo cijene ne samo tekuih ve i, odgoenih, buduih transakcija. Novac se javlja i kao standard odgoenih plaanja. Vai e vjerovnici oekivati od vas da svoje dugove, bez obzira kako nastali, podmirite u 343

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

novcu. Dakako, pri tome e, ukoliko se oekuje pad vrijednosti novca zbog inflacije, svoje interese zatititi odgovarajuom kamatnom stopom. Sredstvo razmjene, taj ope prihvaeni medijator svih transakcija, slui i kao zaliha vrijednosti - konzervator vrijednosti. Razlog dranja novca, njegovog povlaenja iz optjecaja jest injenica da se on u svakom trenutku moe pretvoriti u odgovarajuu koliinu dobara i usluga. tednja je, u najgorem sluaju, potrebita mjera predostronosti kako bi se prebrodila mogua nestaica novca. Kao i prethodna, tako je i funkcija novca kao zalihe vrijednosti vezana s izvjesnim rizikom. U vremenima inflacije, novane zalihe mogu biti obezvrijeene, a sama funkcija novca kao zalihe vrijednosti dovedena je u pitanje. U takvim e se vremenima ljudi rjeavati novca traei boljeg konzervatora vrijednosti (nekretnine, npr.). Definirati novac mimo njegovih funkcija nije mogue. Prema tomu, novac je ono to funkcionira, prije svega, kao sredstvo razmjene, a potom i kao obraunska jedinica, standard odgoenih plaanja i zaliha vrijednosti. 15.2. OBLICI NOVCA Naturalni ili robni novac bijae prvi oblik novca. Naturalni novac je novac koji posjeduje vlastitu, unutarnju vrijednost. Rije je o trinoj vrijednosti koju naturalni novac moe realizirati mimo svoje funkcije kao sredstva razmjene. Najrazliitije su stvari, poput stoke, duhana, penice, krzna, itd., upotrebljavane kao sredstvo razmjene. Meutim, zlato su i srebro najpoznatiji predstavnici naturalnog novca. Marx e ustvrditi da novac nastaje tek tada kada ulogu opeg ekvivalenta preuzmu plemeniti metali - zlato i srebro. Prednosti su plemenitih metala, kao novca, bile oigledne: laka prenosivost, djeljivost, trajnost, istovjetnost kvalitete.

344

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Dugovjenost naturalnog novca, odnosno dugovjenost klasinog zlatnog standarda92 (gold specie standard) imala je i teorijskog traga. U tom smislu spomenimo metalistiku (kao jednu od robnih teorija o novcu) teoriju te currency teoriju. Metalistika teorija, naime, dri da tek plemeniti metali mogu biti novac budui da posjeduju vrijednost neovisno o funkciji novca koju obavljaju. Pristalice currency teorije smatraju da papirne novanice (banknote), ukoliko postoje uz ili umjesto zlatnog (kovanog) novca, moraju u cijelosti imati zlatno pokrie. Papirni novac, taj drugi oblik novca, u poetku bijae konvertibilan. Banknota, taj prvi oblik papirnog novca, imala je zlatnu podlogu. Rije je o mjenici koju izdaje banka, koja glasi na donositelja, a koja je zamjenjiva za gotov novac (zlato), te moe i sama biti upotrijebljena kao novac. Dok je klasini zlatni standard jamio konvertibilnost novanica, dotle su je zlatno-poluni standard (gold bullion standard) i zlatno devizni standard (gold exchange standard), etablirani nakon I. svjetskog rata, ipak ograniavali. Zlatno je poluni standard znaio da se u optjecaju nalazi papirni novac (zlatni novac je, ba kao i u sluaju zlatno deviznog standarda, povuen iz prometa) koji ima zlatno pokrie i to u obliku zlatnih poluga. Konvertibilnost je ograniena utoliko to su vlasnici novca mogli u zlato pretvoriti tek onu koliinu papirnog novca koja je odgovarala vrijednosti jedne zlatne poluge. U Engleskoj je, u kojoj je zlatno poluni standard uveden 1925. godine, teina jedne zlatne poluge iznosila 12,44 kg. Zlatno devizni standard nije razumijevao obvezu konvertiranja domaeg novca u zlato. Konvertirati su se mogle samo devize koje su glasile na tzv. rezervne valute (dolar, funta).

92

Klasini je zlatni standard (gold specie standard) novani sustav u kojem se u optjecaju nalaze zlatnici i papirni novac i koji je znaio potpunu konvertibilnost papirnog u zlatni novac. Trajao je sve do I. svjetskog rata.

345

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Tijekom i nakon velike ekonomske krize (1929-1933), zlatni se standard naputa, te se danas u optjecaju nalazi fiducijarni (lat. fiduciapovjerenje) ili fiat novac. Fiat novac je novac bez ili gotovo bez unutarnje vrijednosti koji obavlja funkcije novca zahvaljujui dravnoj odredbi. Dananje su valute (papirni i kovani novac) primjeri fiat novca. Rije je, dakle, o novcu koji nije konvertibilan za zlato. Javnost moe izgubiti povjerenje u fiat novac ukoliko njegovu kupovnu sposobnost erodira stalna i snana inflacija. Unato nekim loim iskustvima, nominalistika e teorija novca podrati fiat novac i njegovu uporabu. Nominalistika teorija novca vidi u novcu simbol, apstraktnu raunsku jedinicu koja je liena svakog materijalnog sadraja. Ranije smo govorili o kvantitativnoj teoriji novca prema kojoj novac ne posjeduje vlastitu vrijednost i koja tvrdi da njegova vrijednost, ceteris paribus, ovisi o koliini novca u optjecaju. I konano, spomenimo posljednji oblik novca - nevidljivi, depozitni novac. Depozitni novac (knjini, iralni ili skripturalni novac) je novac koji, za razliku od papirnog i kovanog novca, ne posjeduje materijalni oblik, a nalazi se na raunima banaka. Rije je o novanim sredstvima koja deponent moe, bez zapreka i bez prethodne obavijesti banci, povui u gotovinu ili prenijeti na drugi nain. Ili, jednostavnije, radi se o svim kratkoronim potraivanjima ili potraivanjima po vienju. 15.3. NOVANA MASA Ukoliko likvidnost 93 upotrijebimo kao kriterij mogue je novac definirati na nekoliko naina. M1 ili novana masa (money supply) obuhvaa najlikvidnija novana sredstva, dakle, ona sredstva koja se neposredno mogu upotrijebiti kao sredstvo razmjene. Novani se agregat M1 ili novana
93

Likvidnost oznaava unovivost neke aktive. Ona pokazuje u kojoj je mjeri neka imovina sposobna pretvoriti se u sredstvo razmjene ili gotovi novac.

346

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

masa sastoji od gotovog novca (kovanog ili papirnog novca) i depozitnog novca. Novani je agregat M2 ira mjera novca. Naime, M2 predstavlja zbroj M1 i tzv. near novca. Near novac ili kvazi novac sredstva su izrazite likvidnosti koja su, meutim, namijenjena tednji. Ovdje, prije svega, valja ubrojiti tedne depozite bez roka (po vienju, a vista). Meutim, njihova ih namjena - tednja diskvalificira, bez obzira radi li se o tednim depozitima bez (a vista) ili kratkog roka, kao komponente novane mase (M1). Novani je agregat M3 zbroj M2 i ogranienih depozita, te depozita s rokom kraim od jedne godine. Danas gotovo sve monetarne statistike vode analize na osnovi tih triju osnovnih monetarnih agregata.94 15.4. BANKE I STVARANJE NOVCA - SEKUNDARNA EMISIJA NOVCA Financijske su ustanove ili financijski posrednici ustanove specijalizirane u prikupljanju novanih fondova i njihovom (profitabilnom) plasiranju. Gruba e podjela financijske ustanove podijeliti na depozitne i nedepozitne ustanove. Banka je depozitna ustanova koja prikuplja novane depozite te ih plasira u obliku kredita. Banke su u stanju kreirati novac zahvaljujui upravo postojanju depozitnog novca. Impuls umnoavanju novca moe biti poveanje depozita, smanjenje rezervi banke ili neka druga pojava. Pokuajmo objasniti cijeli proces.

94

Periin, I., okman, A.: Monetarno-kreditna politika, Informator, Zagreb, 1992., str. 60.

347

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Iskustvo je pokazalo da banke ne moraju imati 100%-tno pokrie svojih obveza. Osnovno e naelo bankarskog poslovanja rei da banka ne mora, u svakom trenutku, imati pokrivene sve obveze likvidnim potraivanjima95. Prema Parkinu96, tipina amerika banka, na svakih 100 dolara depozita, dri, u obliku rezerve, manje od 2,5 dolara. No, mjesta panici nema budui da je ova rezerva dostatna za osiguravanje likvidnosti banke. Ne ulazei u detalje ustvrdimo kako banka mora, po sili zakona, posjedovati odreenu rezervu - rezervu likvidnosti. Visina rezerve likvidnosti koju svaka banka ima na svom raunu kod centralne banke zakonska je obaveza banke da stalno odrava odreeni iznos sredstava u likvidnom obliku. Iznos ovih sredstava je neophodna, minimalna likvidnost banke i utvruje se visinom stope tzv. minimalne likvidnosti ili tzv. rezerve likvidnosti koju propisuje centralna banka.97 Prema tomu, odreeni, minimalni postotak depozita banka ima drati u likvidnom obliku, obliku rezerve likvidnosti. Ukoliko je ukupna rezerva banke vea od rezerve likvidnosti banka je viak novanih sredstava (viak rezerve) u stanju plasirati u obliku kredita. Pretpostavimo da rezerva likvidnosti svih banaka iznosi 40% depozita odnosno 0,4 na jedinicu depozita. Svaka deponirana kuna iziskuje rezervu od 40 lipa. Pretpostavimo, nadalje, da je jedan od klijenata banke A odluio smanjiti iznos gotovine kojom raspolae, te je 100 novanih jedinica deponirao u banku A. Ovaj e depozit, budui da banka A upravo udovoljava pravilu rezerve likvidnosti, stvoriti viak rezerve ili dodatni kreditni potencijal od 60 novanih jedinica. Neka banka A odobri kredit od 60 novanih jedinica osobi A. Osoba A e 60 novanih jedinica potroiti kupivi dugo eljenu umjetniku sliku. Slikar e 60 novanih jedinica deponirati u svoju banku, banku B. Banka B e
95

Ali, bankari znaju rei da je nelikvidnost banke isto to i poar u tvornici za preradu pamuka. 96 Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990., str. 717. 97 Periin, I., okman, A.: Monetarno-kreditna politika, Informator, Zagreb, 1992., str. 39.

348

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

osobi B odobriti kredit od 36 novanih jedinica (60-24). Osoba B e odobreni kredit upotrijebiti kupivi osobno raunalo. Neka bivi vlasnik osobnog raunala primljeni novac deponira u banku C. Dio pologa e banka C plasirati na nain da odobri kredit osobi C od 21,6 novanih jedinica, itd., itd. Proces e trajati sve dok novi depoziti proizvode viak rezervi. Krediti koje banke mogu odobravati bivaju sve manji budui da rezerva likvidnosti iznosi 40% depozita (0,4 na jedinicu depozita). Pokuajmo proces stvaranja novca posredstvom kreditne ekspanzije prikazati na sljedei, moda pregledniji, nain: Tablica 48. Banka A B C D Ostale Ukupno Novi depoziti 100 60 36 21,6 32,4 250 Novi krediti 60 36 21,6 12,96 19,44 150 Nove rezerve 40 24 14,4 8,64 12,96 100

349

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Slika 141.98

Nakon to se slegla praina multiplikatorskog procesa, mogue je zakljuiti da je depozit od 100 novanih jedinica izazvao poveanje depozita za 250 novanih jedinica, odobrenih kredita za 150 novanih jedinica, a rezerve su poveane za 100 novanih jedinica. Novana je masa (koliina novca u opticaju) poveana za iznos novih kredita, dakle, za 150 novanih jedinica. Zato? Zato to (jednostavni ili, kako ga jo zovu, potencijalni) novani multiplikator, u naem primjeru, iznosi 2,5. Naime, novani multiplikator se izraunava na sljedei nain:
Novani multiplikator =

1 Rezerva likvidnosti na jedinicu depozita( r )

1 r

1 0, 4

= 2,5

98

Prema: Dyal, J.A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New York, 1985, str. 249.

350

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Kada, kao u naem primjeru, novani multiplikator iznosi 2,5, tada se novana masa (koliina novca u optjecaju) moe maksimalno poveati 2,5 puta u odnosu na inicijalno poveanje vika rezerve (VR). 1 VR x VR ili r r 1 x 60 = 2,5 60 = 150 M = 0 ,4

Promjena novane mase (M) =

Depozit je od 100 novanih jedinica stvorio viak rezerve od 60 novanih jedinica (budui da je r = 0,4), te potencijalno (teorijski mogue) poveanje novane mase iznosi 150 novanih jedinica. Poveanje je koliine novca (150) jednako poveanju odobrenih zajmova-kredita. Istina, depoziti su poveani za 250 novanih jedinica (100 2,5 = 250), ali od njih valja oduzeti izvorni depozit (100) koji je stvorio viak rezerve. Dakle, tek novi depoziti stvoreni kreditnom aktivnou banaka poveavaju novanu masu, odnosno koliinu novca. Banke stvaraju novac odobravajui kredite. Proces, dakako, moe tei i u suprotnom smjeru. Ukoliko 100 novanih jedinica bude povueno iz bankarskog sustava, doi e do smanjenja vika rezerve (-60) te e multiplikatorski uinak znaiti da je novana masa smanjena za 150 novanih jedinica [2,5 ( 60) = 150] . U pravilu je stvarno poveanje novane mase manje od potencijalnog, maksimalno mogueg poveanja odnosno poveanja koje omoguava novani multiplikator. Razlog je tomu jednostavna injenica da se krediti koje su banke odobrile (zahvaljujui viku rezerve) ne moraju vratiti, u obliku depozita, u banke stvarajui novi viak rezerve. Oni mogu biti zadrani, u obliku gotovine, izvan rauna banaka. U tom sluaju multiplikatorski proces biva prijevremeno zavren.

351

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

15.5. CENTRALNA BANKA I MONETARNA POLITIKA Centralna je banka sredinja monetarna ustanova svake zemlje. S razlogom je nazivaju banka banaka budui da ona obavlja (primarnu) emisiju novca, te odgovara za realizaciju monetarne politike, domae i meunarodne likvidnosti zemlje. Centralna banka Republike Hrvatske je Hrvatska narodna banka. Hrvatska narodna banka odgovara za stabilnost valute i opu likvidnost plaanja u zemlji i prema inozemstvu. Ona, svojim djelovanjem, podrava ciljeve ekonomske politike Republike Hrvatske, pri emu ta podrka ne smije ugroziti stabilnost valute i opu likvidnost plaanja u zemlji i inozemstvu. U obavljanju svojih poslova Hrvatska narodna banka je samostalna i odgovorna Hrvatskomu dravnomu saboru. Hrvatska narodna banka samostalno utvruje zadatke monetarne i devizne politike te, u svezi toga, utvruje koliinu novca u optjecaju, utvruje opu likvidnost banaka, izdaje novanice i kovani novac, kontrolira banke, itd.99 Centralna banka je posebno respektabilna zbog znaenja funkcija koje obavlja i odgovornosti da na najbolji mogui nain monetarnu politiku i funkcioniranje kreditnog aparata uskladi s opom ekonomskom politikom.100 Rije je o anticiklikoj monetarnoj politici. Konkretnije, rije je o nastojanju da se realizira puna zaposlenost i stabilnost cijena na nain da se ograniava posrednika aktivnost banaka kada ekonomija ekspandira, odnosno da se ona potie kada ekonomija zapadne u recesiju.101

Vidjeti: Zakon o Narodnoj banci Hrvatske, Narodne novine, broj 35, 26. svibnja 1995, U meuvremenu je Narodna banka Hrvatske dobila novo ime, te je sada Hrvatska narodna banka. 100 Periin, I., okman, A.: Monetarno-kreditna politika, Informator, Zagreb, 1992., str. 178. 101 Vidjeti: Stigum, M.: The Money Market, Dow Jones-Irwin,, Homewood, Illinois, 1983.

99

352

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

15.5.1. Instrumenti monetarne politike Monetarna je politika pokuaj centralne banke da kontrolira razinu cijena i outputa posredstvom promjena novane mase ili koliine novca u optjecaju. U tom smislu su centralnoj banci na raspolaganju sljedei instrumenti: operacije na otvorenom tritu, rezerva likvidnosti i eskontna stopa.

15.5.1.1. Operacije na otvorenom tritu

Operacije su na otvorenom tritu najsnaniji i najee koriteni instrument monetarne politike. Rije je o kupovinama i prodajama dravnih vrijednosnih papira koje obavlja centralna banka kako bi utjecala na monetarnu bazu i posredstvom nje djelovala na koliinu novca u optjecaju.102 Monetarna baza ili novana baza (poznata i kao primarni novac ili high-powered money) jest zbroj gotovog novca (novanica i kovanog novca) u optjecaju i ukupnih rezervi banaka. Postoji sasvim odreeni odnos izmeu novane baze i novane mase. Prikazat e ga sljedea slika:

U ekonomistovom rjeniku izrazi novana masa, koliina novca pa i novana zaliha imaju isto znaenje.

102

353

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Slika 142.

Prodaja dravnih obveznica od strane centralne banke ima za posljedicu prorjeivanje, odnosno smanjivanje novane mase. Kupovinom dravnih obveznica banke smanjuju vlastite rezerve. Primjerice, kada banke kupe dravne vrijednosne papire u iznosu od 100 novanih jedinica njihova se ukupna rezerva, ali i viak rezerve, smanjuje za isti iznos. Dolazi, oigledno, do kontrakcije monetarne baze (smanjuju se ukupne rezerve banaka), ali je mogua kontrakcija novane mase znatno vea. Ukoliko je r=0,2, tada smanjenje vika rezerve od 100 znai potencijalno smanjenje novane mase od 500 novanih jedinica. 1 100 = 500 . Pad ukupnih rezervi banaka reducira M = VR = r 0 ,2 sposobnost bankarskog sustava da, posredstvom kredita, stvara novac. Meutim, kupac dravnih obveznica moe biti i javnost uope. Pretpostavimo da ste upravo vi kupili dravne obveznice vrijedne 100 novanih jedinica. Plaanje ste u cijelosti obavili pomou depozita koji posjedujete u vaoj banci. Smanjenje depozita stavlja banku u gotovo isti poloaj u kojem bi se nala da je sama kupila dravne obveznice. Fina razlika ipak postoji. Ukupne rezerve banke i depozit biljee isti pad - 100 novanih jedinica. Pad depozita, meutim, izaziva pad rezerve

354

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

likvidnosti i to za 20 novanih jedinica. Depozit (100) r (0 ,2) = 20 . Zbog toga smanjenje vika rezerve iznosi 80 novanih jedinica.

[Ukupne rezerve (100) - Rezerva likvidnosti (20) = VR(80)] .


U ovom je, dakle, sluaju smanjenje vika rezerve manje nego u sluaju kada se banke javljaju u ulozi kupaca dravnih obveznica. Do smanjenja vika rezerve nee doi ukoliko kupljene vrijednosne papire platite gotovim novcem. U tom se sluaju, dodue, smanjuje monetarna baza, ali samo onaj njezin dio koji obuhvaa gotov novac u optjecaju. Prema tomu, prodaja dravnih obveznica uvijek smanjuje novanu bazu (bilo njezin gotovinski ili rezervni dio) i, stoga, ima za posljedicu smanjenje novane mase. Centralna e banka kupovati dravne obveznice kada je, po njenoj procjeni, potrebito poveati novanu bazu odnosno novanu masu. Neka centralna banka kupi od banaka dravne obveznice u vrijednosti 100 novanih jedinica. Prodajom dravnih vrijednosnih papira banke poveavaju ukupne rezerve i viak rezerve za 100 novanih jedinica. Ako je, kao u prethodnim sluajevima, r=0,2 i ukoliko su banke spremne ovako nastali viak rezerve plasirati u obliku kredita tada mogue poveanje novane mase iznosi:

M =

1 100 VR = = 500 . r 0 ,2

I javnost se moe pojaviti u ulozi prodavatelja dravnih obveznica. I opet pretpostavimo da ste upravo vi centralnoj banci prodali dravne obveznice u iznosu od 100 novanih jedinica. Deponirajte dobiveni novani iznos u vau banku. Ukupne rezerve banke i depozit banke rastu za isti iznos - 100 novanih jedinica. Meutim, va depozit poveava rezervu likvidnosti i to za 20 novanih jedinica.

355

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

iznosi 80 novanih jedinica

[Depozit(100) r(0 ,2) = 20] . Zbog toga poveanje vika rezerve banke
Ukupne rezerve (100) - Rezerva likvidnosti (20) = VR (80) .

Poveanje je vika rezerve manje nego u sluaju kada banke neposredno prodaju dravne obveznice. Naime, jedan dio vaeg depozita (20) ima posluiti kao rezerva likvidnosti. Zbog tog je razloga i mogui multiplikatorski uinak manji u usporedbi s onim koji se javlja kada banke jesu u poziciji prodavati dravne obveznice centralnoj banci. Do multiplikatorskog uinka nee doi ukoliko novana sredstva, dobivena prodajom dravnih obveznica, zadrite, u obliku gotovine, izvan bankarskog sustava. U tom e se sluaju poveati samo gotovinska komponenta i novane baze i novane mase. Valja zakljuiti kako operacije na otvorenom tritu izazivaju, u pravilu, multipliciranu ekspanziju odnosno kontrakciju novane mase. Novana jedinica koju centralna banka utroi kupujui dravne obveznice poveava novanu masu za nekoliko novanih jedinica. Isto tako, novana jedinica koju centralna banka primi prodajui dravne obveznice smanjuje novanu masu za nekoliko novanih jedinica.
15.5.1.2. Rezerva likvidnosti

Centralna je banka u stanju utjecati na veliinu vika rezerve, te veliinu (jednostavnog) novanog multiplikatora posredstvom promjena rezerve likvidnosti. Dosada smo pretpostavljali da postoji jedna stopa rezerve likvidnosti. Dakako, u stvarnosti postoje razliite stope za razliite vrste depozita. Poveavajui rezervu likvidnosti odnosno stopu rezerve likvidnosti centralna banka reducira viak rezerve unutar bankarskog sustava, smanjuje njegov kreditni potencijal, smanjuje veliinu novanog multiplikatora i, konano, smanjuje koliinu novca u optjecaju.

356

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Smanjenje stope rezerve likvidnosti izaziva, naravno, suprotne uinke. Pretpostavimo da banke raspolau sa 100 novanih jedinica depozita. Ukoliko je r=0,4, tada rezerva likvidnosti iznosi 40 novanih jedinica, a viak rezerve 60. U ovom se sluaju novana masa moe poveati za 150 novanih jedinica.

1 60 = 2 ,5 60 = 150 0 ,4

to e se dogoditi ukoliko centralna banka, ceteris paribus, smanji r? Neka on sada iznosi 0,2. Ukupne su rezerve banaka ostale neizmijenjene. Smanjila se, meutim, rezerva likvidnosti, a poveao viak rezerve. Rezerva likvidnosti iznosi 20, a viak rezerve 80. Pad stope rezerve likvidnosti nije omoguio samo rast vika rezerve, ve i poveanje novanog multiplikatora. Zahvaljujui tomu, maksimalno mogui rast novane mase iznosi 400 novanih jedinica.

1 80 = 5 80 = 400 0 ,2

Promjene su stope rezerve likvidnosti relativno rijetke. Rije je, naime, o vrlo snanom instrumentu monetarne politike (njegove promjene utjeu ne samo na veliinu vika rezerve, ve i na veliinu novanog multiplikatora) ije male promjene izazivaju snane reakcije novane mase. Uostalom, este bi promjene stope rezerve likvidnosti bankarsko poslovanje uinile sasvim nesigurnim i nepredvidljivim.
15.5.1.3. Eskontna stopa

Eskontna ili diskontna stopa jest kamatna stopa na kredite koje centralna banka odobrava ostalim bankama. Poveavajui eskontnu stopu centralna banka moe takvu vrst zajmova uiniti skupima, te moe obeshrabriti banke da na taj nain poveavaju svoje rezerve. Ovo, 357

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

dakako, smanjuje kreditnu sposobnost banaka. Valja dodati da rast eskontne stope djeluje i u smislu poveavanja aktivnih kamatnih stopa poslovnih banaka. I ovo pridonosi smanjenju kreditne aktivnosti. Kada, pak, eli poveati novanu masu centralna e banka sniziti eskontnu stopu, pojeftiniti kredite i poveati kreditnu ekspanziju. Promjene su eskontne stope poruka centralne banke o tome kakvu monetarnu (ekspanzivnu ili restriktivnu) politiku namjerava provoditi u budunosti. Via eskontna stopa signalizira da je plan provoditi tvrdu, restriktivnu monetarnu politiku iji je cilj smanjenje novane mase. Nia eskontna stopa upuuje na provoenje leernije, ekspanzivne monetarne politike ija je zadaa poveanje koliine novca u optjecaju. 15.5.2. Ekspanzivna monetarna politika Recesijski GNP jaz postoji kada je ravnoteni realni GNP manji od potencijalnog. Ekonomiju, u tom sluaju, optereuje odreena, vea ili manja, ciklika nezaposlenost. Na koji nain eliminirati recesijski jaz odnosno realizirati punu zaposlenost? Potrebito je, dakako, poveati agregatnu potranju. U tom e smislu monetarne vlasti nastojati smanjiti aktualne kamatne stope. Ovo e uiniti na nain da poveaju koliinu novca u optjecaju. Rast novane mase mogue je realizirati poveavajui viak rezerve kojim raspolae bankarski sustav. Centralna banka to moe uiniti na jedan od, nama poznatih, naina: kupujui dravne obveznice, smanjujui rezervu likvidnosti ili snizujui eskontnu stopu. Cijeli se proces moe prikazati na sljedei nain:103

103

Vidjeti: Dyal, J.,A.,Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New York, 1985., str. 253.

358

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

VR M k' I AP GNP . Rast vika rezerve (VR) poveava novanu masu (M). Poveanje koliine novca u optjecaju izaziva pad realnih kamatnih stopa (k). Pad kamatnih stopa ima za posljedicu rast investicija (I) i agregatne potranje (AP). Rezultat je, dakako, rast realnog bruto nacionalnog proizvoda (GNP). Zadaa je ekspanzivne monetarne politike vratiti ravnoteni realni GNP na razinu potencijalnog GNP-a. Podsjeanja radi obratimo pozornost na sljedeu sliku. Slika 143.

Ekspanzivna monetarna politika poveava ne samo ravnoteni realni GNP, ve i razinu cijena. Prema tomu, valja voditi rauna da poveanje novane mase i, s tim u svezi, pad kamatnih stopa ne izazove prekomjerno poveanje agregatne potranje i, kao posljedicu toga, ozbiljan i zabrinjavajui rast cijena. Ova e opasnost biti to vea, to je

359

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

recesijski jaz manji odnosno to je ekonomija blia svom potencijalnom bruto nacionalnom proizvodu. 15.5.3. Restriktivna monetarna politika Pojava e inflacijskog GNP jaza aktivirati restriktivnu monetarnu politiku kako bi se smanjila agregatna potranja i ekonomija ohladila. Potrebito je smanjiti viak rezerve (VR) kako bi se reducirala koliina novca u optjecaju (M). Prodaja dravnih obveznica, poveanje rezerve likvidnosti i rast eskontne stope dovest e do smanjenja novane mase. Reducirana e novana masa izazvati rast kamatnih stopa (k) to e potaknuti pad investicija (I), pad agregatne potranje (AP) i ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda (GNP).

VR M k ' I AP GNP

15.5.4. Monetarizam Upravo opisasmo bit Keynesovog uenja o utjecaju novane mase i njezinih promjena na agregatnu potranju. Naime, prema Keynesovu uenju promjene novane mase utjeu na agregatnu potranju iskljuivo posredstvom promjena kamatnih stopa.

360

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Slika 144.

Potranja za novcem oznaava koliinu novca koju stanovnitvo eli drati u obliku gotovine ili depozitnog novca pri razliitim kamatnim stopama. Kamatna je stopa oportunitetni troak dranja novca, te je potraivana koliina likvidnih novanih sredstava (gotovina i depozitni novac - M1) vea to je kamatna stopa manja. Ukoliko centralna banka povea novanu masu (kao to je uinila na prethodnoj slici), ljudi e jedan dio poveanih likvidnih novanih sredstava, pri kamatnoj stopi (k0), angairati na nain da zarauje kamatu. Kupovat e, dakle, vrijednosne papire kao to su, primjerice, obveznice. Ljudi su voljni viak likvidnog novca ustupiti drugima i, dakako, naplatiti kamatu. Ovo e dovesti do pada kamatne stope (k1) i, kao to ve rekosmo, do rasta investicija i agregatne potranje. Neki ekonomisti - monetaristi - dre da promjene novane mase doista tangiraju kamatne stope, a potom, posredno, i agregatnu potranju. Meutim, njihov je stav da promjene novane mase imaju i neposrednog utjecaja na agregatnu potranju.

361

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Razliku izmeu keynesijanskog i monetaristikog uenja pokuajmo prikazati na sljedei nain:104

Keynesijanski pristup: M k ' I AP GNP ,

k'
Monetaristiki pristup: M

I AP GNP

Najpoznatiji predstavnik i otac suvremenog monetarizma, Milton Friedman, smatra da rast novane mase nee dovesti samo do kamatonosnog angairanja vika likvidnih sredstava, ve e jedan njihov dio biti namijenjen kupovini razliitih (trajnih) dobara. Ovo e neposredno poveati agregatnu potranju. Prema monetaristikomu je uenju koliina novca najvanija odrednica agregatne potranje. Monetaristika se filozofija oslanja na kvantitativnu teoriju novca. Kao to znamo, kvantitativna teorija novca tvrdi da ukoliko je brzina novca relativno stabilna i predvidljiva tada jednadba prometa (M v = P Q) pokazuje utjecaj promjena koliine novca (M) na nominalni GNP (P Q). Ukoliko, primjera radi, M poraste za 5% tada e, uz pretpostavku da se v ne mijenja, nominalni GNP, takoer, porasti za 5%. Prema tomu, poveanje novane mase poveava agregatnu potranju ije poveanje izaziva rast nominalnog GNP-a. U kojoj e mjeri rast razine cijena (P) odnosno rast realnog GNP-a (Q) pridonijeti poveanju nominalnog GNP-a (P Q), ovisi o obliku krivulje kratkorone agregatne ponude.

104

Vidjeti: McEachern, W., A.: Economics -A Contemporary Introduction, SouthWestern Publishing Co., Cincinnati 1988, str. 337.

362

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Slike 145.

Kada ekonomija funkcionira na granici vlastitih fizikih mogunosti, poveanje je nominalnog GNP-a u velikoj mjeri posljedica rasta razine cijena. U obrnutom je sluaju rast nominalnog GNP-a u veoj mjeri posljedica rasta realnog GNP-a. Kljuno monetaristiko pravilo, kojega se valja pridravati da bi ekonomija bila zdrava i stabilna, kae da koliina novca (pod pretpostavkom da je brzina novca stalna) mora rasti istim tempom kao i realni GNP. Ili, ako se v mijenja, a te je promjene mogue anticipirati, koliina novca mora, nakon potrebitih prilagodbi, pratiti promjene realnog GNP-a. Rast e realnog GNP-a u tom sluaju biti praen stabilnom razinom cijena. Zakljuimo kako pristalice Keynesovog uenja daju prednost fiskalnoj politici kada je u pitanju upravljanje agregatnom potranjom. Njihov je stav da je monetarna politika znatno manje efikasno orue makroekonomske politike. Njezin je, naime, utjecaj na agregatnu potranju tek posredan (preko kamatnih stopa) i stoga manje uinkovit i teko predvidljiv.

363

15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA

Nasuprot tomu, monetaristi favoriziraju monetarnu politiku budui da ima, prema njihovomu dictumu, snaan i predvidljiv utjecaj na agregatnu potranju i nominalni GNP. Monetarizam fiskalnoj politici dodjeljuje tek drugorazrednu ulogu. Glavni prigovor koji on upuuje fiskalnoj politici jest tzv. uinak istiskivanja. Rast je dravne potronje (G), u pravilu, praen ili padom osobne potronje (C ) ili padom privatnih investicija (I). Ukoliko je rast dravne potronje financiran iz poveanih poreza, tada dravna potronja smanjuje ili istiskuje osobnu potronju. Pad osobne potronje neutralizira rast dravne potronje. Ukoliko je, pak, rast dravne potronje rezultat dravnog zaduivanja ono moe izazvati rast kamatnih stopa i, stoga, pad privatnih investicija. Rast dravne potronje istiskuje privatne investicije ili biva kompenziran, u velikoj mjeri, padom privatnih investicija. Uinci rasta dravne potronje, po agregatnu potranju i realni GNP, bivaju minorizirani padom osobne potronje ili padom privatnih investicija. Statistike pokazuju da niti jedna od ekstremnih pozicija nije u pravu. Naime, i monetarna i fiskalna politika jesu u stanju utjecati na agregatnu potranju. Svakako, i jedna i druga imaju svojih prednosti i nedostataka.

364

LITERATURA

LITERATURA
1. 2. Baban, Lj.: Trite, kolska knjiga, Zagreb, 1991. Baily, M., N., Friedman, P.: Macroeconomics, Financial Markets, and the International Sector, Richard D. Irwin, Inc., Homewood, 1991. Berger, L.,P.: Kapitalistika revolucija, "Naprijed", d.d., Zagreb, 1995. Bili, I.: Politika ekonomija, Pravni fakultet u Splitu, Split, 1996. Black, T., Daniel, D.: Money and Banking, BPI- Irwin, Homewood, 1988. Bronfenbrenner, M., Sichel, W., Gardner, W.: Macroeconomics, Houghton Mifflin Company, Boston, 1987. Buchanon, A.: Ethics, Efficiency, and the Market, Clarendon Press, Oxford, 1985. Coase, R.: The Problem of Social Cost, Journal of Law and Economics, vol.3, October 1960. Dragievi, A.: Ekonomski leksikon, Informator, Zagreb, 1991. Dyal, J.,A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New York, 1985.

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

365

LITERATURA

11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.

Eckert, R., D., Leftwich, R., H.: The Price System and Resource Allocation, The Dryden Press, New York, 1988. Fischer, S., Dornbusch, R., Schmalensee, R.: Introduction to Macroeconomics, Mc Graw-Hill Book Company, New York, 1988. Friedman, M., Friedman, R.: Free to Choose, Avon, 1981. Friedman, M.: Kapitalizam i sloboda, Globus - kolska knjiga, Zagreb, 1992. Froyen, R., T.: Macroeconomics-Theories and Policies, Macmillan Publishing Company, New York, 1986. Galbraith, J., K.: Doba neizvjesnosti, Stvarnost, Zagreb, 1981. Galbraith, J.,K.: Almost Everyones Guide to Economics, Penguin Books Ltd., Harmondsworth, 1984. Galbraith, J., K.: Anatomija moi, Stvarnost, Zagreb, 1983. Hall, R., E., Taylor, J.,B.: Macroeconomics - Theory, Performance and Policy, W.W. Norton & Company, Inc., New York, 1986. Harrod, R., F.: The Life of John Maynard Keynes, Macmillan and Co., London, 1951. Heilbroner, R., L., Thurow, L., C.: Ekonomija za svakoga, "Mate" d.o.o., Zagreb, 1995. Henderson, J., V., Poole, W.: Principles of Macroeconomics, D.C. Heath and Company, Lexington, 1991. Heyne, P.: The Economic Way of Thinking, Macmillan Publishing Company, New York, 1987. Hilferding, R.: Financijski capital, Kultura, Beograd, 1958.

366

LITERATURA

25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37.

Hyman, D., N.: Economics, Irwin, Inc., Boston, 1989. Hyman, D., N.: Modern Microeconomics - Analysis and Applications, Irwin, Inc., Boston, 1989. Keynes, J., M.: Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987. Kovaevi, B.: Uvod u ekonomiju, "Mikrorad" d.o.o. - Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1994. Lorkovi, B.: Poela politike ekonomije, (reprint), Druba "Braa hrvatskog zmaja" i MATE d.o.o., Zagreb, 1993. Mabry, R., H., Ulbrich, H.,H.: Introduction to Economic Principles, Mc Graw -Hill Book Company, New York, 1989. Mankiw, N.,G.: Principles of Economics, The Dryden Press, New York, 1998. Mansfield, E.: Microeonomics, W.W. Norton & Company, Inc., New York, 1991. Marshall, A.: Naela ekonomike, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987. Marx, K.: Osnovi kritike politike ekonomije I, MED, tom 19, Prosveta, Beograd, 1979. McEachern, W., A.: Economics - A Contemporary Introduction, South-Western Publishing Co., Cincinnati, 1988. Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990. Periin, I., okman, A.: Monetarno-kreditna politika, Informator, Zagreb, 1992.

367

LITERATURA

38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 368

Poslovni rjenik, Masmedia, Zagreb, 1992. Ricardo, D.: Naela politike ekonomije, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1983. Okun, A., M.: The Political Economy of Prosperity, The Brookings Institution, Washington, D.C. 1970. Sammuelson, P.,A., Nordhaus, W.: Ekonomija, "Mate", Zagreb, 2000. Schelling, T.: The Strategy of Conflict, Oxford University Press, New York 1960. Schiller, R.,B.: Essentials of Economics, McGraw-Hill, New York, 1996. Schumpeter, J.: Capitalism, Socialism and Democracy, New York, 1947. Smith, A.: Istraivanje prirode i bogatstva naroda, Kultura, Beograd 1970. Stigum, M.: The Money Market, Dow Jones-Irwin, Homewood, 1983. ik, O.: Trei put, Globus, Zagreb, 1983. Truett, L., J., Truett, D., B.: Economics, Times Mirrox/ Mosby College Publishing, St. Louis 1987. Wonnacott, P., Wonnacott, R.: Microeconomics, John Wiley & Sons, New York, 1990. Zakon o narodnoj banci Hrvatske, Narodne novine, broj 35, Zagreb, 26.05.1995. Zakon o trgovakim drutvima, Informator, Zagreb, 1993.

POJMOVNO IMENSKO KAZALO POJMOVNO I IMENSKO IKAZALO

A
alokacija resursa, 6
centralizirana, 6-7 decentralizirana, 7-8 pareto optimalna, 221-222 pareto suboptimalna, 222

crta izotroka, 117-118 crta prorauna, 63-64

alokacijska efikasnost, 153,223,226, 228-231 amortizacija, 259, 303 analiza,


input, 203 output, 202 trokova i koristi, 224-227

imbenici proizvodnje, 187-188

D
Darwin, Charles, 11
darvinizam (socijalni), 10

antimonopolno zakonodavstvo, 223

B
banka, 347
centralna, 348 sekundarna emisija novca, 347

Bentham, Jeremy, 10 bogatstvo, 9, 235 Bhm-Bawerk, Eugen, 51 bruto nacionalni proizvod, 255-257
mjerenje, 257-261 nominalni, 244 potencijalni, 256 realni, 244, 256

deflacija, 241 deflator bruto nacionalnog proizvoda, 244 depresija, 265-266 devalvacija, 307, 309 disekonomija razmjera, 114 diskriminacija cijena, 166-169 dno, 266 dobra,
finalna, 255 inferiorna, 45 intermedijarna, 255 javna, 222 kapitalna, 187, 258 komplementarna, 46 mijeana, 222 normalna, 45 privatna, 222 slina, 173

C
cijena, 58
ienja trita, 27 dionice, 94-101 ravnotena, 26-27 relativna cijena dvaju dobara, 67 relativna cijena inputa, 120

dohodak,
agregatni, 258, 260 nacionalni, 263 osobni, 264 raspoloivi, 264 realni, 65 vlasnika imbenika proizvodnje, 189

Coase, Ronald, 232 Coaseov teorem, 232

dominantna strategija, 181 dominantna strategijska ravnotea, 181

369

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO

drava,
funkcije, 221

dravna potronja, 229, 274


funkcija, 305-306

duopol, 181

E
ekonomija, 6, 8, 9
kapitalistika, 6-7, 33-34 oskudica i, 9 socijalistika, 6-7 trina, 7-8, 33-34

ekonomija razmjera, 114, 116, 154, 171, 233 ekonomika, 9


ciljevi, 9, 13 definicija, 9, 17 keynesijanska, 289 laissez faire, 16

ekonomska renta, 190-191 ekspanzija, 265 eksternalije, 227


negativne, 227, 229 pozitivne, 228, 230

granina korist, 60, 223 granina porezna stopa, 326 granina sklonost potronji, 294, 301, 328 granina sklonost tednji, 295, 331 granina sklonost troenju, 316-317 granina sklonost uvozu, 316 granina stopa supstitucije dvaju dobara, 72-73 granina stopa supstitucije kapitala radom, 124 granini drutveni troak, 228-229 granini prihod, 133-134 granini prihod proizvoda imbenika proizvodnje, 193-194 granini privatni troak, 228 granini proizvod, 103-104 granini troak, 109-110 granini troak imbenika proizvodnje, 194 gubitak,
minimalni, 143-144 prosjeni, 143-144

elastinost,
ponude, 47-49 potranje, 37-47

eskontna stopa, 357

H
Hayek, Friedrich, 16 Hobbes, Thomas, 5 Hume, David, 246

F
fiskalna politika, 338 Friedman, Milton, 16, 362

I
indeks potroakih cijena, 241-242 inflacija, 241
godinja stopa, 243

G
Gossen, Hermann Heinrich, 51 Gossenovi zakoni, 53, 56 granina drutvena korist, 224 granina efikasnost kapitala, 213 granina korisnost, 51

inputi (vidjeti: imbenici proizvodnje),187-188 investicije, 258-259


bruto privatne domae, 259 funkcija, 304-305

370

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO

neto privatne domae, 263 potranja, 302

korist,
granina, 60-223 ukupna, 60

izvoz,
funkcija, 308 odrednice, 307

kvantitativna teorija novca, 246

J
javna dobra, 222
ista, 222 mijeana, 222

L
Lorenzova krivulja, 237

jaz bruto nacionalnog proizvoda, 256, 266


inflacijski, 285-286 recesijski, 286-287

M
M1, 346-347 M2, 347 M3, 347 makroekonomika, 241 makroekonomska ravnotea, 283, 318
agregatno troenje i, 318 keynesijansko objanjenje, 287 klasino objanjenje, 289 nezaposlenost i, 286 puna zaposlenost i, 284-285 zaposlenost vea od pune i, 285

jednadba izotroka, 118-119 jednadba prometa, 247


razliite interpretacije, 248

jednadba prorauna, 64-65 Jevons, William Stanley, 51

K
kamata, 14, 216 kamatna stopa, 214, 215, 217, 275
realna, 272, 303

kapacitet, 153, 276 kapital, 187


financijski, 187 realni, 187

karta izokvanti, 125-126 karta izotrokova, 121-122 karta preferencija, 70-72 Keynes, John Maynard, 15, 287 koeficijent koncentracije, 183 koliina novca u optjecaju, 246, 275 kontrakcija, 265, 275 korisnost,
granina, 51, 53 ukupna, 51-52

Malthus, Thomas Robert, 10 Marshall, Alfred, 12-14 Marx, Karl, 11 matrica isplata, 180 Menger, Karl, 51 mikroekonomika, 241 monetarizam, 360-362
keynesijanska ekonomika i, 362

monetarna politika, 352


ekspanzivna, 358 instrumenti, 353 restriktivna, 360

monopol, 154
prirodni, 154, 233 zakonski, 154

monopolistika konkurencija, 173 monopson, 198 monopsonistika konkurencija, 201

371

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO

multiplikator autonomnog troenja, 334


autarkino gospodarstvo, 337 granina porezna stopa i, 341 otvoreno gospodarstvo, 337-338

operacije na otvorenom tritu, 353 oskudica, 9 osobni dohodak, 264

N
nacionalni dohodak, 263 Nashova ravnotea, 181 nesavrena konkurencija, 173 neto investicijski dohodak, 263 neto izvoz, 259, 306
funkcija, 309-310

P
paradoks tednje, 330 Phillipsova krivulja, 253-255 plaa, 188
suzdravanja, 205

neto korist, 61, 226 neto nacionalni proizvod, 263 "nevidljiva ruka", 7-8 nezaposlenost, 250
ciklika, 251 frikcijska, 251 prirodna stopa, 252 sezonska, 251 stopa, 250 strukturna, 251

poduzee, 87 poduzetnitvo, 187-188 ponuda, 23


agregatna, 276 dugorona agregatna, 276-277 elastinost, 47-48 individualna, 23 kratkorona agregatna, 277-278 trina, 23 zakon ponude, 23

ponuena koliina, 24
agregatna, 276

novac,
funkcije, 343 oblici, 344

porezi,
autonomni, 321, 339 inducirani, 326-327, 342 izravni (osobni), 264 neizravni, 260, 263 neto, 261, 300-301

novana baza, 354 novana masa (vidjeti takoer: koliina novca u optjecaju), 346, 354 novani multiplikator, 350

porezni multiplikator, 339 poslovni ciklus, 264


faze, 265

potopljeni troak, 146 potraivana koliina, 20


agregatna, 269-270

O
Okun, Arthur, 266 Okunov zakon, 266-267 oligopol, 176
isti, 176 diferencirani, 176

potranja, 19
agregatna, 269 elastinost, 37-47 individualna, 19 trina, 19 zakon potranje, 19-20

oligopson, 201

potroaki probitak, 58 potroaeva ravnotea, 53, 60, 75

372

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO

potronja, 258, 293-301


autonomna, 315 agregatna, 300-301 funkcija, 294, 298 granina sklonost, 294, 301, 328 inducirana, 316 prosjena sklonost, 294

nakon poreza i transfera, 238-239 trina, 238

raspoloivi dohodak, 264 ravnotea,


dominantna strategijska, 181 makroekonomska, 283, 318 Nashova, 181 potroaeva, 53, 56, 61, 76-77 suradnika, 183 trina, 26-27

preuzimatelj cijene (vidjeti: savreni konkurent) prihod,


granini, 133-134 prosjeni, 134 ukupni, 37, 133

realokacija resursa, 153, 221-222


drava i, 221-222

prijelomna toka, 136, 142, 163 prinosi razmjera, 114


opadajui, 114, 116 rastui, 114, 116 stalni, 114, 116

recesija, 265 renta, 188 revalvacija, 307, 309 rezerva likvidnosti, 356 Ricardo, David, 10, 246

problem slobodnog jahaa, 222-223 profit, 88


ekonomski, 150-151 maksimalni, 88 monopolski, 162 normalni, 152 prosjeni, 140-141

S
Samuelson, Paul Anthony, 17 savrena konkurencija, 131-133 savreni konkurent, 132 sindikat, 210 siromatvo, 238
granica, 238

proizvod,
granini, 103-104 prosjeni, 104-105 ukupni, 101-102

proizvodnja,
prekidanje, 144 u dugom razdoblju, 101 u kratkom razdoblju, 101

slampflacija, 267 Smith, Adam, 9 Stagflacija, 267 strategija,


"milo za drago", 183

strategijska interakcija, 177 subvencija, 230 supstituti, 46

R
rad, 187
ponuda, 205

tednja, 295
funkcija, 295, 298 granina sklonost, 295, 331 prosjena sklonost, 295

radna snaga, 209, 250 raspodjela,


bogatstva, 235-237 dohotka, 235-237

373

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO

T
tajni sporazum, 177-178 tehnika proizvodnje, 89
ekonomski efikasna, 89, 126 tehnoloki efikasna, 89

realne kamatne stope, 272 realnog bogatstva, 271 supstitucije, 79, 206 vanjske trgovine, 272

teorija granine korisnosti, 51 teorija igara, 179 teorija krivulje indiferencije, 63 traganje za rentom, 171 transferna plaanja, 230, 259 transferna zarada, 190 troak,
dugoroni, 115 eksplicitni, 151 fiksni, 108 granini, 109-110 implicitni, 151-152 oportunitetni, 67, 151-152 prosjeni, 110-111 transakcije, 89, 232 ukupni, 107, 151 varijabilni, 108

ukupni proizvod, 101-102 ukupni radni potencijal (vidjeti: radna snaga),209, 250 uvoz,
funkcija, 309 granina sklonost, 316 odrednice, 308

V
"vidljiva ruka", 7-8 viak rezerve, 351, 354 vlasnika prava, 232 vodstvo u cijenama, 177 vrh, 265 vrijednost, 58 vrijednost graninog proizvoda imbenika proizvodnje, 197

troak imbenika proizvodnje,


granini, 194 prosjeni, 194-195

troenje,
agregatno, 314-315 autonomno, 315 funkcija, 313-315 granina sklonost, 316-317 inducirano, 315-316 ravnoteno, 318-319

Z
zajam, 215-217 zakon opadajue granine korisnosti,53 zakon opadajuih prinosa, 106-107 zakon ponude, 23 zakon potranje, 19 zaposlenost, 250
puna, 252, 284-285

trina mo, 132, 155, 177 trite,


imbenika proizvodnje, 187 dobara i usluga, 131 ravnotea, 26-27

zatvorenikova dilema, 179 zemlja, 187 zlatni standard, 345


oblici, 345-346

U
uinak,
dohotka, 179, 206 istiskivanja, 364

X
x neefikasnost, 171

374

You might also like