Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Magarece godine

Magarece godine

Ratings: (0)|Views: 13 |Likes:
Published by Tešanovic

More info:

Published by: Tešanovic on Apr 19, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/19/2012

pdf

text

original

 
Branko
Ć
opi
ć
 MAGARE
Ć
E GODINE"Magare
ć
e godine" prvi put su djeca
č
itala daleke 1960. godine. Sad ih
č
itaju njihoviunuci.Bližio se kraju ve
ć
drugi dan bitke za Biha
ć
.Prostrt u dolini s obje strane rijeke Une, grad je bio sa svih strana zahva
ć
en brojnim požarima i dimom. Povla
č
e
ć
i se prema centru varoši, ustaše su tokom no
ć
i zapalilemnogobrojne zgrade da bi osvijetlile teren preko koga su nastupali partizani. Biha
ć
setresao ispunjen gruvanjem topova i eksplozijom granata i bombi. Brzopleto su rešetalimitraljezi i praštale puške. Iz Prekounja, od strane Grme
č
a,
č
ulo se klicanje Krajišnika: – Naprijed, Druga krajiška! Rodi godina, rodila ti pšenica!I sâm sam bio me
đ
u Krajišnicima. Prodirali smo od periferije grada prema velikomdrvenom mostu na Uni. S druge strane rijeke, s visoke biha
ć
ke Kule i još višeg tornjakatoli
č
ke crkve, uporno su nas tukla dva teška mitraljeza. Naš komandant brigade, savgarav i oznojen, samo je othukivao: – Ma kad li
ć
e ve
ć
jednom sti
ć
i taj Baja s protivkolcem da u
ć
utkamo one dvije rešetaljke. Ne možeš od njih o
č
i otvoriti.Taj Baja, nišandžija na topu protivkolcu, neustrašiva i krupna delija, bio je moj školskidrug iz nižih razreda gimnazije,
č
etiri godine proveli smo zajedno u ovome istom Biha
ć
u,u
đ
a
č
kom internatu dobrotvornog društva "Prosvjeta". Eno, izme
đ
u starih ku
ć
a drvenjaraviri krov moga dragog internata, u kome provedoh tolike nezaboravne dane.Tamo oko internata naro
č
ito je gusto i opasno. Zgrade se nalaze odmah pored Une. Dijeliih od nje samo cesta i mali cvijetnjak ispred internata. Neprijateljski mitraljezi prašesvuda ispred zgrade, odvaljuju komadi
ć
e maltera i mekog kamena "bihacita" od koga jeku
ć
a zidana. Na prostranom stepeništu pred glavnim ulazom leži ve
ć
pet poginulih
 
 partizana. Neoprezno su jurišali, i pokušali da prodru u zgradu, pa su pokošeni rafalimaskrivenog mitraljeza s druge strane Une.Baja je stigao ve
ć
pred sam zalazak sunca sa svojim "jarcem". Tako je on zvao svoj laki protivtenkovski top, koji je poskakivao poslije svakog pucnja kao nestašan jarac. Nišanio je kroz cijev u okrugli prozor na crkvenom tornju, ubacio granatu i sam sebikomandovao: – Pali!Jarac zaglušno grunu i posko
č
i. Komandant brigade uskliknu osmatraju
ć
i na durbin: – Ih, posred srijede prozora! Baja, živjela ti ruka! Ubrzo je, punim pogotkom, u
ć
utkao imitraljez s tvrde Kule, a onda je nastao posljednji juriš Druge krajiške preko dugog mostana rijeci. – Iju-ju navali, Druga krajiška!Uz tutanj i klepet drvenih dasaka, partizani su se kao lavina sru
č
ili preko mosta, iako su po njemu rešetali posljednji mitraljezi i puške varoške odbrane. Poslije pola sata umukošei posljednje puške. Biha
ć
je bio oslobo
đ
en.Bilo je to petog novembra 1942. godine.U sam suton zaustavih se pred odavna nevi
đ
enom, a tako znanom zgradom. Internat je
ć
utao, mra
č
an i pust, polupanih prozora. A kako je nekad vrio i tutnjao od žagora, vike ineumorne
đ
a
č
ke trke!Gdje li ste sad, negdašnji moji drugovi? Gdje si, Krsto "Buvo", Hamide "Rusu", DuleDabi
ć
u "Hajdu
č
e"? Zašto se ne javite starom drugu? Dosta smo hljeba zajedno pojeli,izvukli more kazni, naskitali se, napri
č
ali, naigrali. Gdje li ste to otišli, kakve li vas igreodvukoše da me više ne
č
ujete?Tišina. Niko ne odgovara,
ć
uti internat, izrešetan, mra
č
an i pust.I te ve
č
eri, petog novembra 1942, ja se pred opustjelim zamrlim internatom zarekoh da
ć
u jednog dana ispri
č
ati najmilije uspomene iz svojih
đ
a
č
kih dana.Evo, dakle, po
č
injem...I
 
 Davno su minuli oni dani kada sam, uplašen i tužan, prvi put prešao prag ovoga internata,koji se službeno zvao "Prosvjetni
đ
a
č
ki dom u Biha
ć
u". Svi su ga, ina
č
e, zvali konvikt, a
đ
aka iz njega – konviktaš.Sada sam ve
ć
tre
ć
i razred gimnazije, dosad sam svašta vidio i doživio, ali svoj prviodlazak u Biha
ć
pamtim kao da se ju
č
e desio. Na stanicu u Bosanskoj Krupi doveo me je moj ujak Andrija. Dok je on pri
č
ao s nekimljudima, ja sam u
č
udu zijevao u ogromno crno grotlo tunela u brdu podno stanice izabrinuto pitao nekog
Đ
uru Peji
ć
a, našeg seoskog pjesnika i grdnog spadala – 
Đ
uro, šta je ono tamo, ona jama? – Hm, zar ne znaš, jadna ti majka ne bila! – tajanstveno mi se prignu
Đ
uro. – U onoj ti jerupetini nesita aždaja koja ždere konje i junake. – Eh, eh, ti to samo onako! – zabrzao sam ne vjeruju
ć
i mu. Iako dotad nikad u životunisam bio vidio ni stanice ni voza, ipak nisam povjerovao u rupe i aždaje, ali ipak... ko
ć
ega znati.I baš kao za pakost, tog istog trenutka lokomotiva je iznenada, s tutnjem, ispala iz onogcrnog tunela od Bosanskog Novog i prodorno zazviždala, a ja sam u divljem strahunatisnuo da bježim ulicom punom prašine. Ujak je sko
č
io i povikao za mnom: – Ej, stani, ne boj se!Jest vraga – ne boj se! Onakav tutanj i urlanje pa sad njegovo: ne boj se. – Bježi ti, bježi! – urlao je ispred stanice
Đ
uro Peji
ć
.Obnevidio od straha, zapinjao sam u trku o rijetke prolaznike, a ujak je, davši se u potjeru, zadihano vikao: – Drž'te ga! Drž' toga malog! Na samoj okuci skleptaše me neki ljudi i
č
vrsto me stegoše za mišice. Jedan od njih, nekicrn i strog zanatlija, bolno mi zavrnu uvo: – Aha, šta si ukrao?! Na svu sre
ć
u, pristigli ujak brzo razjasni u
č
emu je stvar pa me ljudi pustiše smiju
ć
i se.Jedino onaj crni, ne
č
im razo
č
aran, ukosi na mene o
č
i i ozbiljno predloži:

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->